ATMOSFERA

-atmosfera je plinoviti Zemljin omotač koji zajedno s njom sudjeluje u rotaciji.

-sve Sunčeve zrake dopiru do Zemlje kroz atmosferu, pri čemu dolazi do promjena koje su od
najvećeg značenja za prilike i život na Zemlji. Ona štiti Zemlju od prekomjernog Sunčevog
zračenja.

-gornju granicu atmosfere teško je odrediti, jer što se atmosfera više udaljuje od Zemlje, to biva
sve rjeđom te neprimjetno prelazi u međuplanetarni prostor, stoga se pretpostavlja da je gornja
granica na nekih 700 km

-najpovoljniji uvjeti za život nalaze se na kntaktu Zemlje i atmosfere, a što se nadmorska visina
povećava to atmosfera postaje nepogodnija za disanje.

-najveća visina na kojoj čovjek stalno živi jest oko 5 200 m na prostorima Južne Amerike i to u
Peruu na Andama, iznad tih visina svraćaju samo znanstvene ekipe, planinari i alpinisti.

-prema temperaturi atmosfera se može podijeliti na četiri sloja:

1) TROPOSFERA je najniži i najgušći sloj atmosfere do 15 km debljine. Tu se nalaze oblaci,

formiraju padaline i ostali procesi koji oblikuju vrijeme.

2) STRATOSFERA ILI OZONOSFERA je sloj iznad troposfere do nekih 80 km. U tom sloju se nalazi
ozon, alotropska modifikacija kisika (O₃), plin svijetlo plave boje koji upija višak ultraljubičastih
zraka opasnih po život.

3) MEZOSFERA je sloj u kojem se temperatura smanjuje do -90° C pa je to najhladniji sloj.

4) TERMOSFERA je posljednji sloj koji karakterizira povećanje temperature i visok stupanj

ioniziranog zraka, te ju još nazivano ionosfera. Zbog ionizacije zraka tu su smješteni umjetni
sateliti. U vanjskom sloju, na visini između 500 i 1000 km započinje EGZOSFERA u kojoj je zrak
jako razrijeđen.

-KEMIJSKI SASTAV ATMOSFERE

-Zemljina atmosfera se sastoji od različitih plinova, od kojih je najzastupljeniji dušik sa 78%, i

kisik s 21%, dok ostalih plinova ima oko 1%, a to su ugljični dioksid, amonijak, vodik i drugi.
-osim plinova u atmosferi prisutna je vodena para, prašina, čađa, pepeo, sitni kristali soli, pelud
i drugo.

- povećana koncentracija primjesa u atmosferi kojom se mijenjaju prirodni procesi naziva se

onečišćenjem atamosfere, a tvari koji dovode do nje nazivaju se aeropolutanti. Najveći izvori
zagađivača atmosfere su industrija, promet, kućanstva i energetski pogoni.

-izgaranjem fosilnih goriva (nafte, zemnog plina i ugljena) nastaje smog, mješavina magle i
dima, svojstven za velike gradove.

-posebno opasna skupina aeropolutanata s freoni (klorofluorougljici – CFC) koji na sebe vežu
kisik i tako ozon 0₃ pretvaraju u običan kisik 0₂ i na taj način nastaju ozonske rupe, tj. stanjeni
slojevi ozonskog omotača. Najveća rupa je izna Antarktike, a smatra se da bi do 2050. godine
mogla vratiti u stanje prije 1980. godine.

-Sunce je glavni izvor od kojega Zemlja i atmosfera dovibaju elektromagnetske zrake ili
radijaciju.

-radijacija ili Sunčevo zračenje jest ukupna količina energije koju izlučuje Sunce, a onaj dio koji
dospije do Zemlje zove se insolacija. Većinu Sunčeve energije apsorbira Zemljina površina zbog
čega se ona zgrijava i postaje izvor topline, što je od velike važnosti za atmosferu, a ta radijacija
se naziva terestička ili infracrvena radijacija.

-zagrijavanje Zemljine površine ovisi o:

1) kutu upada Sunčevih zraka – što je kut upada Sunčevih zraka veći, to je zagrijavanje veće.

2) zagrijavanju kopna i mora – kupno se brže zagrije i brže rashladi (zato je na kopnu ljeti
toplije, a zimi hladnije pr. Zagreb u odnosu na Split), a more se sprorije zagrijava i sporije hladi
(zato je ljeti ugodnije na moru, a zimi toplije). More se ponaša kao akumulator topline, koji zimi
polako grije obalno kopno energijom topline koju je polako akumulirao tijekom ljeta.

ZADATAK:

Objasni efekt staklenika (možeš se poslužiti udžbenikom), ne trebaš ništa slati kao zadaću, to
ćemo sve provjeriti kada se vidimo u drugom polugodištu.