Neu im rei da li si mi samo poznanik bio, ili prijatelj drag; ni kakav je, ni da li je u naim snovima i udima dana ovih ostao trag. Neu im rei da li iz osame, ei, umora, ni da li je ikada ma koje od nas drugo volelo; niti srce nae da li nas je radi nas ili radi drugih kadgod bolelo. Neu im rei kakav je sklad oi nae esto spajao u sazvee edno; ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude ili nam je bilo svejedno. Neu im rei da li je ivot ili od smrti strah spajao nae ruke; ni da li zvuke smeha voleli smo vie od uma suza. Neu im rei ni jedan slog jedini, ta je moglo, ni da li je moglo neto, da uplete i sjedini due nae kroz itav vek; ni da li je otrov ili lek ovo to je dolo onome to je bilo. Nikome neu rei kakva se zbog tebe pesma dogaa u meni veito: da li opija toplo kao ume nae s prolea;
ili tiha i tuna
uti u meni reito. O, nikome neu rei da li se radosna ili bolea pesma dogaa u meni. Ja vie volim da preutane odemo ona i ja tamo gde istom svetlou sja i zora i no i dan; tako gde su podjednako tople i srea i bol iva; tamo gde je od istog venog tkiva i ovek i njegov san.