Dr. sc.

Anelko Milardovi

Thomas Hobbes

I. Biljeka o Thomasu Hobbesu

Thomas Hobbes (1588-1679) roen u Malmesburyju, Engleska
Napisao veliki broj radova iz politike filozofije
Suvremenik F. Bacona i R. Descartesa
kolovao se na Oxfordu
Da bi izbjegao englesku revoluciju emigrirao je u Pariz 1640.
1651., ali se pod Cromwellom opet vratio
Hobbesova filozofija je strogo nominalistika i mehanicistika i
iskljuuje teologiju
Tvorac je teorije drutvenog ugovora
Njegovo najpoznatije djelo je Levijatan (1651)
doktrina modernih prirodnih prava
prirodno stanje je rat svih protiv svih; ovjek je ovjeku
vuk
2

II. Thomas Hobbes on-line

Hobbesova djela i djela o Hobbesu
http://www.filozofija.net/
http://www.iep.utm.edu/h/hobmoral.htm
http://www.philosophypages.com/hy/3x.htm
http://etext.library.adelaide.edu.au/h/hobbes/thomas/h68l/
http://www.gutenberg.org/etext/3207
http://elvers.stjoe.udayton.edu/history/people/Hobbes.html
http://www.epistemelinks.com/Main/Philosophers.aspx?PhilCode=Hobb

Hobbes biografija
http://cepa.newschool.edu/het/profiles/hobbes.htm
http://oregonstate.edu/instruct/phl302/texts/hobbes/hobbes_life.html
http://www.thomas-hobbes.com/

III. Znaenje Levijatana

a) biblijska morska neman
b) neto veliko i sablasno
c) umjetni ovjek ili drava: Jer umijeem je stvoren onaj
veliki Levijatan, nazvan zajednicom ili dravom (na
latinskom CIVITAS), koja nije nita drugo do umjetni
ovjek, premda je veeg stasa i jaine od onoga
prirodnog, ijoj zatiti i obrani je namijenjena (str.
11). ire tumaenje rijei Levijatan vidjeti u fusnoti br. 3,
str. 465 466.

III. Znaenje Levijatana

a)

Hobess organicistiki prispodobljuje dravu s dijelovima tijela.

Prema tomu status vrhovne vlasti pripada d u i jer ona upravlja
tijelom; izvrnu i sudbenu vlast predstavljaju umjetni zglobovi;
ljudska djelovanja podlijeu nagradama i kaznama pa ih Hobbes
prispodobljuje sa ivcima; imutak i bogatstvo olienje su
snage/moi; svrha drave je ope dobro u slubi drutva i naroda ,
dobrobit naroda (salus populi); drava ne moe bez savjetnika koji
predstavljaju znanje i pamenje; potonja ne moe bez pravde i
zakona. Pravda i zakon predstavljaju, kako Hobbes istie umjetni
razum i volju; slogu u dravi Hobbes usporeuje sa zdravljem ili
harmonijom cjeline; dok se pobune razumiju kao iskakanje, bolest
organizma, doim je graanski rat, shvaen kao smrt. Drava
operira ugovorima i sporazumima koji su omoguili stvaranje
udova politikoga tijela (usp. str. 11.)
5

IV. Hobbesova metoda izlaganja

S obzirom na tezu da je drava umjetni ovjek, Hobbes
najprije kae kako e ponajprije razmotriti njezina
kreatora. A to je ovjek . Prvi dio knjige predstavljaju
(politiko) antropoloka razmatranja iliti o ovjeku. U
drugom dijelu autor raspravlja o sainjenosti umjetnoga
ovjeka, dakle ugovorima, pravima, moima ili ovlastima
vrhovnog vladara, te odravanju i unitenju potonjega.
Rije je o dravi (politika filozofija, politologija). U
treem dijelu knjige Hobbes se bavi pitanjima i ustrojem
kranske drave (politika teologija), a u etvrtom
kraljevstvom tame

Thomas Hobbes:
Leviathan ili graa, oblik i mo crkvene i
graanske drave,
Jesenski i Turk, Zagreb, 2004., 511. str.
Ralamba: Anelko Milardovi, sijeanj 2006
(Predmet ralambe su prva i druga knjiga Leviathana,
str. 1-247.)
7

Knjiga prva: o ovjeku

Izlaganje temeljnih pojmova Hobbesove (politike)
antropologije

O osjetu
Raspravu poinje razmatranjem ljudskih misli, koje
razmatra pojedinano i u meusobnoj ovisnosti (str.15.)
Svaka pojedinana misao je predstava ili pojava nekog
svojstva ili sluajnosti na nekom tijelu izvan nas koje se
obino naziva predmetom ( str. 15.)
Predmet ima podraavajua svojstva tj. djeluje na nae
oi, ui i druge dijelove ljudskog tijela, a raznolikou
djelovanja proizvodi raznolikost pojava (str.15.)
Prema tomu, izvor je osjet: izvor svega toga je ono to
nazivamo OSJETOM (str. 15.). On je temelj iz kojega se
sve izvodi: Sve se ostalo izvodi iz toga izvora (str. 15)

O predodbi
Predodba je ono to je mogue pred-oiti tj. pred oi staviti da
bi vidljivo bilo i ostalo. Iliti slika stvari koja nam ostaje kad oi
sklopim koja nije toliko jasna i zorna nego je nekako, kako
Hobbes istie, nejasnija nego kad je gledamo. Ona nije nita
drugo do oslabljeni osjet (str. 18.)
Tako Hobbes predodbu na jednom mjestu definira kao
oslabljeni osjet
Predodbu i pamenje Hobbes dovodi u istu ravninu. Radi li se
pak o pamenju mnogih stvari onda je rije o iskustvu.
ovjek je i spavajue i snivajue bie. On ima snove . Hobbes
snove definira kao tip predodbi kod spavaa. Kod njih se
mogu razviti privienja i vizije. Predodba , predoavanje
putem rije je razumijevanje. Kae da je svojstvena ljudima i
ivotinjama. Ljudima uz pomo pojmova i misli, govora.
10

O slijedu ili nizu predodbi (1)

Nizanje misli Hobbes naziva misaonim govorom
(str.22.)
Slijed misli Hobbes dijeli na nenavoeni ili bez namjere
a drugi je ureen ili namjeren tj. na mjeru upravljen tj.
njime upravlja neka elja ili namjera (str.23.)
Dvovrstan je slijed ureenih misli. Prvi je kada smo u
potrazi za uzrokom i sredstvom, a drugi je kad tragamo za
svim moguim uincima koji mogu nastati zamiljanjem
neke stvari koju traimo (usp. str.23.)
Sjeanjem /prisjeanjem Hobbes naziva ono to prizivamo
u svijet (reminiscentia), to bi bilo isto to i neko
prebiranje naih prolih djelovanja (str. 24.).
11

O slijedu ili nizu predodbi (2)

Kada ovjek na temelju znanja i iskustva eli vidjeti konaan
ishod nekog djelovanja tada promilja red stvari i to temelji
na pretpostavci da slini ishodi slijede iz slinih radnji
(str. 24.)
Takve misli Hobbes naziva predvianje, promiljenost,
vidovitost, pa ak domee i mudrost
Nedostatak ovakve misli je varljivost iji je izvor u tekoi
da se opaze sve okolnosti (str. 24.). Proricatelj ili pogaa
je najbolji ukoliko je upuen u predmet proricanja ili
pogaanja. A to mu je mogue jer posjeduje najvie
znakova pomou kojih pogaa (str. 24.)
Hobbes znak definira na ovaj nain: Znak je oigledan
prethodnik nekog posljetka, i obratno, oigledni posljedak
nekog prethodnika, kao to su ranije bili opaeni slini
12

O jeziku (1)
Po redu pojavljivanja stvari Hobbes na prvo mjesto stavlja
izum pisma a tek onda izum tiska
Jezik se po Hobbesu sastoji od imena i naziva i njihovih
veza, pomou ega ljudi biljee svoje misli.. ( str.26.)
Po Hobbsu Bog je tvorac jezika, naravno oslanjajui se na
Sveto pismo. Iz jednog jezika razvilo se mnotvo razliitih
jezika nastalih

13

O jeziku (2)
Hobbes opisuje kako se steeni jezik kod Adama i
potomstva uveavao pa ponovno izgubio u Babilonskoj
kuli kada je Bog zbog pobune svojeruno kaznio svakoga
ovjeka zaboravom prvog jezika. Budui prisiljeni da se
raspre u mnoge dijelove svijeta, ovo mnotvo jezika koje
imamo danas mora da je postalo postupno od njih , onako
kako ih je uila potreba (majka svih izuma), te je slijedom
vremena posvuda postalo jo obilnije (str.27.)
Na se misaoni govori prenosi u jezini u niz rijei. Misli
se mogu prizvati uz pomo rijei kojima su bile
oznaene
Rijei se nazivaju znakovima (str.28.)
Znaenje rijei Hobbes naziva definicijom. A
razumijevanje odreuje kao pojam uzrokovan jezikom
14

O razboru i znanosti (1)

Razbor se dovodi u istu ravninu sa zbrajanjem i
oduzimanjem. Hobbes ga ubraja u sposobnost uma koji
zbraja i oduzima, a svrha je zapisivanje i oznaavanje
naih misli (usp.str.34.)
Podrijetlo razbora nije u iskustvu ve se isti stjee
radinou i to od imenovanja do metode, tvrdnje i sinteze,
silogizma i tako sve dok ne doemo do znanja svih
zakljuaka iz imena koja pripadaju nekom predmetu. To je
ono to zovemo ZNANOST (str.37.)

15

O razboru i znanosti (2)

O razlici izmeu osjeta i znanosti Hobbes kae: I dok su
osjet i pamenje samo znanje neke injenice koja je neto
prolo i nepovratno, znanost je znanje slijeda i meusobne
ovisnosti injenica (str. 37.)
A glede razlike izmeu razboritosti i mudrosti Hobbes
ovako zbori: Kao to mnogo iskustva predstavlja
razboritost, tako i mnogo znanja predstavlja mudrost (str.
38.)
I dalje: Naime, premda mi imamo jedno ime za oboje,
mudrost, Latini su uvijek razlikovali prudentia i
sapientia, nazivajui onom prvom iskustvo, a ovom
drugom znanje (str.38.)
16

O nutarnjim poelima voljnih kretnja,

openito zvanih strastima, oblicima govora
kojima se iskazuju (1)
Duevno kretanje Hobbes naziva voljom (govor, micanje)
Kretanje unutar ljudskoga tijela nije nita drugo nego
napor. Poriv ili elja je usmjerenje prema neemu. Ljubav
je ono to ljudi ele pa kau da to vole, dok bi mrnja
bila odbojnost ili odbacivanje ljubavi. Prezir je ono neto
izmeu kad ne elimo niti mrzimo, kae se da to
preziremo (str.41.)
Prezir je nepopustivost i krutost srca ili opiranje
djelovanju nekih stvari.. (str.41.)
Dobro je ono to je predmet elje, a zlo je predmet svoje
mrnje (str.41.) Radost i uitak imaju se smatrati
porivima, a ugoda je osjeaj neeg dobrog, za razliku od
neugode kao osjeaja neeg zlog (str.42.)
17

O nutarnjim poelima voljnih kretnja,

openito zvanih strastima, oblicima govora
kojima se iskazuju (2)
ulne /osjetilne ugode su vid, sluh, miris, okus, dodir.
Zatim, umne ugode su one to izazivaju radost, a suprotno
bol. Poriv u svezi s nagnuem k nekom postizanju Hobbes
kae da je to n a d a . A suprotno od toga je beznae, tj.
izostavljanje postizanja. Strah odreuje kao tip odbojnosti
praen uvjerenjem o povredi predmetom (str. 42.)
Izbjegava li se povreda ili joj se suprotstavlja neko
djelovanje onda je to hrabrost, koja se moe pojaviti kao
iznenadna pa je Hobbes naziva srdbom.
Glede nade, Hobbes jo zbori o postojanoj nadi tj.
pouzdanju u samog sebe (str.43.). A ako ga subjekt
nema nema povjerenja u sebe. U tom smislu govori se o
nepovjerenju. Ogorenost je srdba zbog povreda
nanesenih drugima.
18

O nutarnjim poelima voljnih kretnja,

openito zvanih strastima, oblicima govora
kojima se iskazuju (3)
Dobrohotnost, blagorodnost zapravo je dobra elja, volja i
milosre prema drugima, dok je pohlepnost elja za
bogatstvom, a astohleplje je poriv za poloajem i astima.
Sitnodunost je poriv prema stvarima koje tek slabo vode
k naim ciljevima (str.43.)
A suprotno do toga velikodunost je prijezir prema sitnim
pomonim smetnjama (str.43). Junatvo se smatra
tipom velikodunosti u pogibelji, a dareljivost u
troenju bogatstva
krtost je sito to i sitnodunost, dok je ljubaznost ljubav
prema drugima. Prirodna je pouda: Ljubav prema
drugima samo radi ugaanja osjetilima (str.43.).
Ljubav posredovana enjom je pouda. Ljubavna strast je
upravljana ljubav prema jednoj osobi praena eljom da
19
budemo isto tako voljeni.. (str.43.)

O nutarnjim poelima voljnih kretnja,

openito zvanih strastima, oblicima govora
kojima se iskazuju (4)
Naslada je samo enja prolih uivanja. Ljubomora je
strah da ljubav nije uzajamna (str.43.).
Osvetoljubljivost je elja za nanoenjem povreda
drugome. Znatielja ja elja za znanjem. Gordost je tip
radosti izvedena iz nae vlastite snage, doim je tatina
oslanjanje i podlijeganje laskanju koju Hobbes zove
ispraznom gordou
Ako ne posjedujemo mo plovimo prema potitenosti.
Potitenost je alost. Bezobzirnost Hobbes naziva
prezirom prema dobrom glasu, a samilost alou zbog
nesree drugima. Okrutnost je neosjetljivost za nesreu
drugih, a zavist alost zbog uspjeha drugih /takmaca.
Odluivanje je tip djelovanja ili pristajanja uz jedan od
naizmjeninih poriva.
20

O nutarnjim poelima voljnih kretnja,

openito zvanih strastima, oblicima govora
kojima se iskazuju (5)
Odluivanje je u rangu dokonavanja slobode da neto inimo ili
ne inimo, i koju smo imali ve prema porivu ili odbojnosti prema
tome (str.46.). Dovreno odluivanje je onda kad ono o emu se
odluuje bude ili uinjeno ili se smatra nemoguim (str.46.)
Odluivanje se odvodi u svezu s voljom: Kod odluivanja, onaj
posljednji poriv ili posljednja odbojnost prema neemu, koji
neposredno ide uz djelovanje ili proputanje djelovanja, jest ono
to nazivamo VOLJOM, inom htijenja (ne sposobnou) (str.
47.). Prema tomu: Volja je stoga krajnji poriv odluivanja
(str.47.)
Srea bi bila ponavljanje onoga to se zove uzastopno
uspijevanje. A pohvala bi bila govor i izreeno miljenje o
dobroti, dok je velianje oznaavanje moi i veliine neke
stvari. Eto to bi bili razliiti oblici govora koji iskazuju voljno ili
duevno kretanje.
21

O ciljevima ili odlukama govora

Svaki govor odreen je ciljem. Govor ukoliko je misaon
oekuje da e neto biti ili nee biti. Ako e neto biti
onda e to biti izreeno rasudbom ili konanim stavom
onoga tko raspravlja
Ako nee biti ili ako je uspostavljen cijeli lanac
izmjeninih uvjerenja u pitanju istinitog ili lanog onda je
rije o dvojbi
Misaoni govor se prenosi u jezik i zavrava nekim
zakljukom. Ukoliko se izlae znanje slijeda rije onda
govorimo o znanosti, a o mnijenju ukoliko definicije nisu
ispravno spojene u silogizme.. (str.50)
22

O vrlinama koje se openito nazivaju

intelektualnim i o njima suprotnim
nedostacima (1)
Jednostavno odreenje vrline je da je ona tip ili vrsta
vrsnoe izveden iz usporedbe. Glede intelektualnih vrlina
rije je o intelektualnim hvale vrijednim. Vrline se dijele
na prirodne i steene. Prirodne su od roenja a steene
plod poduavanja. Rije je o prirodnoj pameti koja se
zasniva na hitrini predoavanja i postojanoj
usmjerenosti prema odabranom cilju (str. 52.)
Nedostatak pameti je glupost ili usporenost kretanja ili
teko pokretanje (str.52.)
Ope prirodne sposobnosti pameti dovitljivost,
matovitost, otroumnost i odmjerenost, kao etiri njezine
vrline. Dovitljivost je vrlina koja se izraava u moi
opaanja slinosti ili razliitosti. Matovitost je tip
zapaanja stvari koje drugi ljudi zapaaju samo
23
rijetko (str.52.)

O vrlinama koje se openito nazivaju

intelektualnim i o njima suprotnim
nedostacima (2)
Otroumnost je zamjeivanje razlika teko uoljivih.
Odmjerenost je vrlina koja dolazi do izraaja u stvarima
ljudskog saobraanja i poslovanja, gdje se mora dobro
luiti vrijeme, mjesto i osobe (str.52.)
Promiljenost je tip pameti u slijeenju odreene nakane.
Promiljenost se moe izokrenuti u lukavost odnosno u
pokvarenu mudrost posredovanu nepravednim ili
neasnim sredstvima i inidbama. Uz prirodnu postoji
steena pamet. Ona je samo razbor. Kao takva
temelji se na ispravnoj uporabi jezika i proizvodi
znanost.. (str. 55.)
Strasti upravljene na razliite strane predstavljaju
smuenost ili rasijanost, dok su estoke strasti - ludilo.
24

O razliitim predmetima
znanja
A. Dvije su vrste znanja. Znanje injenica i slijeda
zakljuaka od jedne tvrdnje do druge (str. 61.). Prvo
je apsolutno znanje, a drugo je znanost, i ono je
uvjetovano znanje (str. 61.)
B. Zapis i sistematizacija znanja injenica je historija i to
kao: prirodna koja ne ovisi o ljudskoj volji i graanska
koja ovisi, a to je historija voljnog ljudskog
djelovanja u dravama (str.62.)
C. Filozofske knjige su popisi znanosti koji sadre
prikaze slijeda zakljuaka od jedne tvrdnje prema
drugoj (str. 62.). Slijedi popis knjiga u tablici (str.
64- 65.)
25

O moi, vrijednosti, dostojanstvu,

asti i dostojnosti (1)
Svaki ovjek ima neku mo kao sredstvo postizanja nekog
dobra. Hobbes: Mo nekog ovjeka (uzeta openito) jesu
njegova sadanja sredstva za postizanje nekog budueg
vidljivog dobra (str. 66.)
Mo se dijeli na izvornu ili prirodnu i instrumentalnu.
Prirodna je mo odreena duhovnim i tjelesnim
sposobnostima (snaga, razboritost, umijee, rjeitost,
dareljivost)
Instrumentalna je mo ona koja se slui sredstvom radi
postizanja bogatstva i ugleda. Hobbes smatra da je narav
mo u njezinoj tenji za uveavanjem. U tipologiji moi
najvea je ona koja proizlazi iz udruivanja ljudi. A to je
po Hobbesu politika mo ili mo drave.
26

O moi, vrijednosti, dostojanstvu,

asti i dostojnosti (2)
I bogatstvo moe biti izvorom moi. I ugled se svrstava u
tip moi koji tjera na pristajanje (str.66.). Uspjeh je
takoer vrsta moi, kao plemenitost i rjeitost.
Naravno, znanje je takoer mo ali s jednim nedostatkom ta mo je po Hobbesu mala: Znanja donose malu mo, jer
nisu istaknuta, pa ih zato nitko ne priznaje. Nadalje, ne
posjeduju ih svi nego samo malobrojni, pa i oni samo u
malobrojnim stvarima. Znanja su, naime, takve naravi da
njihovo postojanje mogu razumjeti samo oni koji su ih u
dobroj mjeri ve stekli (str. 67.)

27

O moi, vrijednosti, dostojanstvu,

asti i dostojnosti (3)
Vrijednost nekog ovjeka izraena je u cijeni, a to znai,
onoliko koliko bi se dalo za upotrebu njegove moi
(str.67.). Cijeniti nekoga jednostavno znai potivati ga
Javna vrijednost neke osobe koju mu pridaje drava
Hobbes naziva dostojanstvom
Jo preostaje pokazati to je asno i neasno te dostojnost i
spremnost. Hobbes: asnim nazivamo sve ono ije je
posjedovanje, djelovanje ili svojstvo prua dokaz ili znak
moi (str.70.)
Nije asno ako je netko potovan od malobrojnih.
Dostojnost se razlikuje od valjanosti i vrijednosti. Izraena
je u osobnoj moi ili sposobnosti u onome za to se kae
da je netko vrijedna: ta posebna sposobnost se obino
naziva SPREMNOST ili prikladnost (str.71.)
28

O razlikama u obiajima
Obiaj je svojstvo ljudske vrste koje se tie zajednikog
ivljenja u miru i zajednici (str.74.)
U zajednikom ivljenju ovjek tei neprestanoj moi
(str.74.)
Uzrok toj stalnoj tenji Hobbes vidi u osiguranju uvjeta za
dobar sadanji ivot, a da ne stekne vie (str.74.)
Natjecanje u stjecanju razliitih vrsta moi vodi sukobima/
konfliktima. elja za lagodom, znanjem, pohvalom
proizlazi iz poslunosti spram neke ope moi od koje se
oekuje pohvala.

29

O religiji
U hijerarhiji ivih bia ljudska bia jedina naginju
religiji/vjeri. Zbog ega?
Zbog elje za znanjem uzroka svoje vlastite dobre ili zle
sree (str.80.). Zatim, iz razmatranja o poetku stvari,
slijedu stvari dok je prirodni uzrok religije strah od
budunosti, odnosno strah od smrti, siromatva i druge
nevolje izgriza srce, pa samo u spavanju nalazi odmor ili
stanku od svog strahovanja (str.81.)
etiri su klice religije, kae Hobbes. To su vjerovanja u
sablasti, neznanja drugotnih uzroka, strahopotovanje
prema onome ega se boje i koritenje prolih sluajeva za
predvianje (str.83.)
30

O prirodnom stanju ljudi u

pogledu njihove sree i bijede (1)
U ovom poglavlju Hobbes polazi od teze i teorije o
prirodnoj jednakosti ljudi: Ljudi su po prirodi jednaki
(str. 90.). Naravno, u tjelesnim i umnim sposobnostima.
Prema tomu: Iz jednakosti naih sposobnosti nastaje
jednakost nade u postizavanje ciljeva (str.90.)
Iz tog odnosa javlja se i nepovjerenje. Nepovjerenje vodi
prema ratu/konfliktu. Hobbes pronalazi tri uzroka
konflikta: Tako u ljudskoj prirodi nalazimo tri naelna
uzroka sukoba: prvo je natjecanje, drugo nepovjerenje, a
tree slava (str.91.)
Svaki uzrok sukoba vodi nekom cilju: Ono prvo navodi
ljude da se napadaju radi dobiti, drugo radi sigurnosti, a
tree radi ugleda (str. 91.)
31

O prirodnom stanju ljudi u

pogledu njihove sree i bijede (2)
Oiglednim se smatraju ponaanja ljudska bez zajednike
vlasti i straha koju ista proizvodi koja Hobbes zove
stanjem rata i to svakog ovjeka protiv svakog ovjeka
(str.91.)
Rat je odreen vremenom. Vremenski tijek, rok i svretak
koji se zove mir. Rat je vrijeme neprijateljstva. ovjek je
ovjeku neprijatelj. to slijedi iz rata u kojem je svatko
svakome neprijatelj?
Hobbes jednostavno kae, da slijedi i to da nita ne moe
biti nepravedno. Ukidaju se odnosi posjedovanja kao to
su moje, tvoje pa se svatko moe domoi vlasnitva
onoliko dugo koliko ga moe zadrati (str.93.). Razum
je ispravlja rata i rukovoditelj mira. Ono to ovjeka tjera
na mir je, dakle, razum, zatim strah od smrti, elja za
32
stvarima nunim za udobno ivljenje i nada da ih moe

O prvom i drugom prirodnom

zakonu te o ugovorima (1)
etrnaesto poglavlje rasprave O ovjeku otvara pitanje
prirodnog prava (jus naturale) kojega Hobbes odreuje kao
slobodu svakog ovjeka da koristi svoju snagu kako hoe,
radi ouvanja svoje vlastite naravi, to jest, svog vlastitog
ivota, te dosljedno tome, da ini sve to po svom vlastitom
sudu i razumu bude smatrao najprikladnijim sredstvom za
to (str.94.)
Ako je prirodno pravo sloboda, a to je sloboda prema
Hobbesu? Pojednostavljeno odsustvo vanjskih zapreka; te
zapreke esto mogu oduzeti dio ovjekovih moi da ini ono
to bi elio, ali ga ne mogu odvratiti od koritenja preostale
moi onako kako mu to budu nalagali njegova vlastita
prosudba i razum (str.94.)
33

O prvom i drugom prirodnom

zakonu te o ugovorima (2)
Uz prirodno pravo (jus naturale) postoji prirodni zakon (lex naturalis).
Hobbes ga odreuje kao propis ili ope pravilo, izraeno pomou
razuma, po kojemu je nekome zabranjeno da ini ono to je tetno po
njegov ivot ili mu oduzima sredstva za ouvanje ivota, ili da odustaje
od injenja onoga to smatra najboljim sredstvom za ouvanje ivota
(str.94.)
Zatim razlikuje jus i lex (pravo i zakon). U emu je razlika izmeu
prava i zakona?
Hobbes: Jer, PRAVO se sastoji u slobodi injenja ili uzdravanja, dok
ZAKON odreuje i obvezuje na jedno od toga. Otuda se zakon i pravo
meusobno razlikuju kao obveza i sloboda, a to je u jednoj te istoj
stvari meusobno nepodnoljivo (str.94.)

34

O prvom i drugom prirodnom

zakonu te o ugovorima (3)
Hobbes dalje pie o nekoliko prirodnih zakona. Prvi prirodni
zakon je traiti mir i slijediti ga i braniti se svim sredstvima
kojim moemo. Drugi prirodni zakon je izraen u volji ovjeka
za mirom ukoliko i drugi imaju istu volju i u zadovoljenju one
koliine slobode prema drugima koliko bi drugima dopustio
prema sebi samome (str.95.)
Hobbes dalje pie o ugovoru i sporazumu. On podastire
jednostavno odreenje ugovora: Uzajamno prenoenje prava
nazivamo UGOVOR (str.96.)
Sporazum moe nastati ako se ugovorne strane sporazume na
odgodu ugovornih obveze. Za izvritelja ugovora kae se dok
uiva povjerenje, da dri obeanje ili povjerenje; izostanak
izvrenja (ako je namjerno) naziva se povredom povjerenja
(str.97.)
Ugovor se odnosi samo na mogue i budue. On je obvezujui.
35

O drugim prirodnim zakonima (1)

Iz drugog prirodnog zakona slijedi i trei koji glasi da
ljudi izvravaju uinjene sporazume. U treem
prirodnom zakonu lei pravda. Ako se sporazumi ne
izvravaju otvara se mogunost sukoba/ rata. Krenje nekog
sporazuma je nepravedno. Nepravda nije nita drugo ve
neizvravanje sporazuma. Pravedno je pak sve ono to nije
nepravedno (str.103.)
Kada postaju pravda i vlasnitvo? Hobbes kae tek s
uspostavom drave. On na drugom mjestu definira pravdu
pa kae pravda je postojana volja da se svakome dade
svoje (str. 104) Gdje nema drave nita nije nepravedno
Otuda, narav pravde sastoji se u pridravanju vaeih
sporazuma. Ali vaenje sporazuma poinje samo s
uspostavljanjem graanske vlasti, dovoljne da prisili ljude da
36
ih se pridravaju

O drugim prirodnim zakonima (2)

Pravedan ovjek je onaj koji postupa u skladu s razumom
gledajui da njegove radnje budu pravedne. U
suprotnom je nepravedan. Po Hobbesu pravda je vrlina a
nepravda porok
Pravednost se dalje lui na komutativnu i distributivnu.
Prva se stavlja u jednakost vrijednosti stvari koje se
ugovaraju, a distributivna u raspodjelu iste meu ljudima
jednakih zasluga (str.108.)
Ovu drugu Hobess naziva pravednosti presuditelja tj.
subjekta koji odreuje to jest pravedno.
etvrti prirodni zakon Hobbes naziva zahvalnou
kojega on oblikuje na nain da onaj tko prima korist od
nekog drugog iz iste milosti, tei tome da onaj tko dariva
nema nijednog razumnog razloga za aljenje zbog svoje
37

O drugim prirodnim zakonima (3)

Peti prirodni zakon je zakon meusobne susretljivosti
koji kae da svaki ovjek tei tome da se prilagodi
ostalima (str.108.). Uvaavatelji ovog zakona smatraju se
DRUEVNIMA a njima suprotni tvrdoglavima,
nedruevnima, izopaenima, nepopravljivima (str.109.)
esti prirodni zakon govori o oprostu i mogunostima
opratanja tj. da ovjek iz opreza prema buduem
vremenu treba oprostiti prole uvrede onima koji to ele uz
pokajanje. Jer OPRATANJE nije nita drugo do pruanje
mira (str.109.)
Sedmi prirodni zakon je onaj koji zbori o osvetama tj.
da u osveti (to jest u vraanju zla za zlo) ne treba motriti
na zlo iz prolosti nego u veliini dobra koja e uslijediti
(str. 109.)
38

O drugim prirodnim zakonima (4)

Osmi prirodni zakon odnosi se na propis o sramoenju
da nijedan ovjek ne iskazuje mrnju ili prezir djelom,
rijeju, dranjem ili gestom. Krenje toga obino se zove
sramoenje (str.109.)
Deveti prirodni zakon odnosi se na ponos tj. da svaki
ovjek priznaje drugoga sebi jednakim po prirodi. Krenje
toga naloga je ponos (str.110.)
Deseti prirodni zakon je protiv preuzetnosti tj. da pri
sklapanju mira ni jedan ovjek ne zahtijeva za sebe kao
iskljuivo bilo koje pravo za koje ne prihvaa da vrijedi i
za svakog ostalog (str.110.)

39

O drugim prirodnim zakonima (5)

Jedanaesti prirodni zakon odnosi se na pravinost tj. ako netko
uiva povjerenje da presuuje izmeu dvojice ljudi, onda prirodni
zakon propisuje da taj podjednako raspodjeljuje meu njima
(str.110.). Presuditelj mira biti nepristran da bi uspostavio mir, dok
pristalica pristranosti proizvodi sukob/rat.
Dvanaesti prirodni zakon odnosi se na jednako koritenje
zajednikih dobara. On se izvodi iz iz nemogunosti diobe tj. da
ono to se ne moe dijeliti moramo uivati zajedniki, ako je
mogue i ako doputa koliina stvari bez ogranienja, inae
razmjerno broju onih koji imaju pravo na to (str.111.)
Trinaesti prirodni zakon zbori o kocki ili listiu. On znai da se
neke stvari ne mogu ni dijeliti ni uivati zajedniki. U tom sluaju
prirodni zakon pravinosti zahtijeva da se cijelo pravo ili (u sluaju
da je mogue izmjenino koritenje) prvo posjedovanje odrede
kockom (str.111.)
40

O drugim prirodnim zakonima (6)

etrnaesti prirodni zakon je onaj o primogenituri i
prvoposjedu. Pa se kae da se do primogeniture dolazi
onim to je zadano kockom ili prvoposjedom (usp.
str.111.)
Petnaesti prirodni zakon o posrednicima ili o
mirovnjacima koji sudjeluju u mirovnim misijama da se
mogu slobodno kretati. Hobbes: Jer, zakon koji nalae
mir kao cilj, nalae takoer i posrednitvo kao sredstvo;
sredstvo za posrednitvo jest sigurnost kretanja (str.111.)
esnaesti prirodni zakon je onaj o podinjavanju
presudbi koji kae da oni koji se nalaze u sporu podine
svoje pravo sudu nekog presuditelja (str.111.)
41

O drugim prirodnim zakonima (7)

Sedamnaesti prirodni zakon kae da nitko nije svoj
vlastiti sudac. Hobbes ovdje pojanjava bit istog zakona:
Budui da se za svakog ovjeka pretpostavlja da sve ini
zbog svoje dobrobiti, nitko nije podoban presuditelj u
svojoj vlastitoj stvari (str.111.)
Osamnaesti prirodni zakon zbori o tomu da nitko ne moe
biti sudac tko u sebi ima prirodni uzrok pristranosti
(str.112.)
Devetnaesti prirodni zakon je onaj o svjedoenju. U
sporu sudac da bi presudio mora imati svjedoke.

42

Zakljuna razmatranja o
prirodnim zakonima
A.

B.

C.

D.

Hobbes u 34. paragrafu 15. poglavlja, glede prirodnih zakona

zakljuuje: To su prirodni zakoni to nalau mir kao sredstvo
ouvanja ljudi u skupini i tiu se samo uenja o graanskom
drutvu (str. 112.)
Prirodni zakoni su obvezujui prema savjesti i oni tee miru,
naravno, ako ih se potuje. Remeenje njihovo vodi ratu.
Prirodni zakoni su vjeni. Hobbes to objanjava na ovaj nain:
Prirodni zakoni su nepromjenjivi i vjeni, jer nepravda,
nezahvalnost, preuzetnost, oholost, nepravinost i naklonost prema
osobama i sve ostalo, nikad ne mogu postati zakonima. Naime,
nikada ne moe biti tako da rat odrava ivot, a da ga mir unitava
(str.113.)
Onu znanost koja se bavi istraivanjem i objanjavanjem prirodnih
zakona Hobbes naziva moralnom filozofijom, koju jo zove
znanou o vrlini i poroku (str.113.)
43

Osobama, piscima i poosobljenim

stvarima
Rije je o zadnjem esnaestom poglavlju prve knjige O ovjeku
Slijedi Hobbesova definicija osobe: Osoba je ovjek ije se
prijei ili djela smatraju ili njegovim vlastitima ili predstavljaju
rijei ili djela nekoga drugog ili neega drugog emu se pripisuju,
bilo istinito bilo fiktivno (str.114.)
Osoba prema Hobbesu moe biti prirodna i umjetna. Hobbes:
Ako se neije rijei smatraju njegovim vlastitima, onda se taj
naziva prirodnom osobom. Promatraju li se kao da predstavljaju
rijei ili radnje nekoga drugog, onda je taj hinjena ili umjetna
osoba (str.114.)
Hobbes se dalje bavi podrijetlom rijei osoba (persona) koja u
latinskoj tradiciji znai neiju krinku ili vanjski izgled, kako je
prikazan na pozornici, ili pak u jo posebnijem smislu, onaj dio
koji preruava njegovo lice poput maske ili obrazine (str.114.)
44

Osobama, piscima i poosobljenim

stvarima
Rije osoba, persona stoga se vezuje uz glumite, pozornicu tako
da je persona isto to izvoa, i na pozornici i u obinom
saobraaju; glumiti znai isto to izvoditi ili predstavljati sebe ili
nekoga drugog (str. 114.)
Socioloki reeno, persona je nositelj razliitih uloga. U sluaju
umjetnih osoba rijei i radnje posjeduju oni koje te osobe
predstavljaju. U tom sluaju osoba je vritelj, a onaj tko posjeduje
njegove rijei je TVORAC; vritelj izvrava po ovlasti (str.114.)
Poosobljene stvari mogu postati osobe preko rektora, upravitelja
ili nadglednika (str.116.)
Skupina osoba postaje jednom osobom tek onda kad ih
predstavlja jedan ovjek ili jedna osoba, a to se izvrava tek s
pristankom svakog posebno (str.116.)

45

Knjiga druga: O dravi

(politika filozofija,
politologija)

46

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (1)
Na poetku druge knjige Hobbes kae da je cilj drave
pojedinana sigurnost (str.119.)
Ona predstavlja i izvjesno samoogranienje slobode
pojedinca, samoodranje u zajednici i zadovoljenje ivota
istog.
Tako Hobbes govori o postojanju vidljive sile koja ljude dri
u strahu, koja ih sila natjerava na potivanje zakona i ugovora
i na taj nain odrava mir i sigurnost.
Kada ne bi postojalo takve sile i organizacije ugovori se ne bi
potivali. Hobbes: Bez maa, svi ugovori su samo rijei i
nemaju uope nikakvu mo zatite za ovjeka (str. 119.).
Unato prirodnim zakonima kojih se kako Hobbes kae
svatko pridrava kad ima volju to initi, a ako nema to ne
ini, mora biti uspostavljena neka vlast koja je u funkciji
nae
47

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (2)
Ako pak takve vlasti nema svaki se ovjek hoe i smije
zakonito osloniti na svoju vlastitu snagu i umijee da se
zatiti protiv svih drugih ljudi (str.119.)
Hobbesov je zakljuak da se pojedinana sigurnost ne
moe osloniti na prirodne zakone, tj. pojedinana sigurnost
ne moe se stei po prirodnim zakonima. Ista se sigurnost
ne moe stei niti udruivanjem nekolicine ljudi ili
obitelji
Potonja se ne moe stei niti udruivanjem mnotva, ako
njime ne upravlja jedna rasudba. Takvom modelu
udruivanje ne bi trebalo biti bilo kakve graanske vlasti
ili drave uope, jer vladao bi mir bez podinjavanja (str.
120.)
48

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (3)
Hobbes dalje kae kako postoje neka ivotna stvorenja
koja su liena jezika, ive u zajednicama bez ikakve
prisile. Pita se zato ovjeanstvo ne moe postupati
onako kako ive neka bia bez jezika, u zajednicama i
bez ikakve prinudne sile? Podastire nekoliko odgovora:
1. Ljudi se nalaze u stalnom natjecanju za ast i dostojanstvo, a
ta stvorenja nisu. Iz natjecanja niu sukobi, zavisti, mrnje i
ratovi.
2. Kod neljudskog stvorenja nema razlike izmeu zajednikog i
privatnog dobra. To je kod ljudi naglaeno, koji po prirodi
naginju privatnom dobru, jer moe uivati samo u onome to
se istie (str.121.)

49

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (4)
3. Neljudska stvorenja ne koriste razum i ne uoavaju pogreke
unutar zajednice, dok je kod ljudi uvijek onih koji to ine, a
ima puno onih koji se smatraju mudrijima i sposobnijima od
ostalih da vladaju onime to je javno (str. 121.). Takvi po
Hobbesu uzrokuju razjedinjavanje i graanski rat (str.121.)
4. Ta stvorenja koriste glas, ali ne i rije i jezik kojega posjeduju
ljudi, pa kao tava ne mogu prispodobiti to je dobro, a to je
zlo. Kod ljudi to nije sluaj.
5. Ta stvorenja ne razlikuju povrede i tete, dok je ovjek
najuznemireniji onda kad mu je najbolje, jer upravo tada voli
pokazivati svoju mudrost i nadgledati djelovanje onih koji
upravljaju dravom (str.121.)

50

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (5)
6.

Sloga meu tim stvorenjima je prirodna, a sloga

meu ljudima umjetna, tj. potonja potjee samo
od ugovora koji je umjetan (str.122.). Da bi sloga
bila trajna mora se temeljiti na ugovoru i na
posredujuoj zajednikoj objedinjujuoj sili prema
zajednikoj koristi. Hobbes: Zbog toga nije udno
ako se trai neto drugo (osim ugovora) da bi to
slaganje bilo postojano i trajno, a to je zajednika sila
da ih dri u strahu i da njihovu djelovanje upravlja
prema zajednikoj koristi (str.122.)

51

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (6)
Drava se raa uspostavom obrambene i sigurnosne sile
radi zajednike dobrobiti na nain da ljudi prenesu
svu svoju mo i snagu na jednog ovjeka ili skup koji
veinom glasova mogu svesti sve svoje posebne volje na
jednu volju (str. 122.)
Drava se raa ugovornim putem kada se u jednoj te
istoj osobi, stvorenoj putem ugovora svakoga ovjeka
sa svakim kao da svatko kae svakome: Ovlaujem i
predajem svoje pravo vladanja nad sobom ovome
ovjeku ili ovoj skupini ljudi, pod uvjetom da i ti
preda svoje pravo i ovlasti sve njegove radnje na isti
nain (str. 122.)

52

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (7)
Nastanak drave: drutveni ugovor

53

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (8)
Dravu Hobbes definira kao ujedinjenje mnotva u jednoj
osobi: Tek tada se mnotvo, ujedinjeno u jednoj osobi,
zove se DRAVA, na latinskom CIVITAS.
To je roenje onog velikog LEVIJATANA ili, bolje reeno
(govorei s veim potovanjem), roenje onoga smrtnog
Boga kojemu dugujemo mir i zatitu pod besmrtnim
Bogom.
Jer, preko te ovlasti, kojemu je dao svaki pojedinani
ovjek u dravi, on ima na raspolaganju toliko moi i
snage da tim zastraivanjem bude u stanju uskladiti volje
svih njih prema miru kod kue i prema uzajamnom
pomaganju protiv neprijatelja izvana (str.122.)
54

O uzrocima, nastanku i definiciji

drave (9)
Bit i definicija drave. Ona je osoba, a tvorac njezinih
radnji postao je velik broj pojedinaca, i to posredstvom
uzajamnih sporazuma, s ciljem da koriste snagu i sredstva
svih, onako kako to budu smatrali prikladnim za mir i
zajedniku obranu (str. 122/123.)
Vrhovni vladar ili suveren nositelj je te osobe. Kao takav
ima vrhovnu vlast, svi se ostali smatranju njegovim
podanicima.
Naini stjecanja vrhovne vlasti. Prvi nain, je pomou
prirodne sile u smislu podinjavanja djece roditeljskom
autoritetu. Drugi nain, svojevoljno slaganje mnotva da e
se podrediti nekom vladaru ili skupini ljudi. Ovaj drugi nain
moe se nazvati politikom dravom ili dravom po
uspostavi, a ona prva steenom dravom (str.123.)
55

O pravima vrhovnog vladara

po uspostavi (1)
Hobbes dalje raspravlja o dravi na temelju uspostave.
Kada se za dravu kae da je uspostavljena? Hobbes:
Za dravu se kae da je uspostavljena onda kad se u
nekom mnotvu ljudi svatko sa svakim sloi i dogovori da
e, bez obzira kojem ovjeku ili skupini ljudi, bude
veinskim dijelom dano pravo da predstavlja osobu svih
njih (to jest, da bude njihov predstavnik), i onaj tko je
glasao za i onaj tko je glasao protiv, odobriti sve radnje i
prosudbe toga jednoga ovjeka ili te skupine kao da su
njegove vlastite, s ciljem da ive u miru sa sobom i da
budu zatieni od drugih (str.123.)

56

O pravima vrhovnog vladara

po uspostavi (2)
Iz tako uspostavljene drave izvode se prava i ovlasti.
Hobbes to naziva posljedicama uspostave drave. Evo
nekih posljedica.
U tako uspostavljenoj dravi podanici ne mogu mijenjati oblik
vladavine jer su vezani ugovorom da usvoje radnje i
prosudbe onog jednoga, oni ne mogu zakonito sklapati
meu sobom neki drugi dogovor na poslunost nekome
drugom u bilo emu bez dozvole onog prvog (str.124.)
Nadalje, vrhovna se vlast ne moe izgubiti. Kada vrhovni
vladar bude izabran veinom oni koji ga nisu birali moraju se
sloiti s ostatkom. U tako uspostavljenoj vlasti svaki je
ovjek tvorac svih radnji i prosudbi postavljenoga vladara,
odatle slijedi da nita to ovaj ini ne moe biti povreda bilo
koga od njegovih podanika, niti ga itko od njih smije optuivati
za nepravdu (str.125.)
57

O pravima vrhovnog vladara

po uspostavi (3)
Vladareve inidbe podanik ne moe kanjavati. On,
vladar je sudac o onome to je nuno za mir i obranu
podanika. Zatim se javlja kao sudac o uenjima
prikladnim za poduavanje podanika (str.126.)
Vrhovna vlast javlja se kao propisatelj pravila vlasnitva,
dobra i zla, doputenog i nedoputenog (usp. str.127.)
Vladaru pripada pravo suenja i odluivanja u
sporovima, voenje rata i mira, biranje savjetnika, pravo
nagraivanja i kanjavanja, poasti i reda.
Hobbes kae da ta prava ine bit vrhovne vlasti; oni su
znakovi po kojima netko moe razluiti kod kojeg
pojedinca ili skupine lei i obitava vrhovna vlast
(str.128.) Ta prava su neprenosiva i nedjeljiva.
Hobbes dalje kae da mo i ast podanika nestaju u
58

O razliitim vrstama drava po uspostavi

i o nasljeivanju vrhovne vlasti
Hobbes dalje govori o tri oblika drave. No u emu se
razlikuju drave? Hobbes: Razlika meu dravama sastoji
se u razlici vrhovnog vladara ili osobe koja predstavlja sve i
svakog lana mnotva (str.130.)
I na drugom mjestu: Razlika izmeu te tri vrste drave ne
sastoji se u razliitoj vlasti, ve u razlici u prikladnosti ili
sposobnosti da proizvedu mir i sigurnost ljudi, u iju svrhu
su i uspostavljene (str.132.)
Ako je predstavnik vlasti jedan ovjek imamo monarhiju. U
sluaju kad je predstavnik vlasti skupina svih zajedno, onda
je to DEMOKRACIJA ili narodna drava; ako je pak
skupina samo jednog dijela mnotva, onda je to
aristokracija (str.131.)
Za tiraniju i oligarhiju kae da su to samo razliita imena
59

O oinskoj i despotskoj vlasti

Nakon rasprave o dravi po uspostavi slijedi rasprava o
dravi po steevini: Drava po steevini je ona u kojoj je
vrhovna vlast steena silom; steena je silom kad ljudi
pojedinano ili zajedno, veinom glasova i iz straha od
smrti ili ropstva, odobre sve radnje onoga pojedinca ili
skupine koji ima u svojoj vlasti njihove ivote i slobodu
(str.139.)
Oinska vlast se stjee po roenju koje roditelj ima nad
svojom djecom
Despotska vlast se stjee osvajanjem ili pobjedom u ratu.
Rije despotus dolazi iz grkog to znai posjednik ili
gospodar, a to je vlast gospodara nad svim slugama
(str.141.)
60

O slobodi podanika (1)

Na ovom mjestu Hobbes slobodu ili nezavisnost definira
kao odsustvo otpora: Sloboda ili nezavisnost znai (u
pravom smislu) odsustvo otpora () a moe se primijeniti
podjednako na nerazumna i neiva stvorenja kao i na
razumna (str.146.)
Slobodan biti znai onoga tko u onome to je po svojoj
snazi i umu sposoban initi, nije sprijeen da ini to za to
ima volju (str.146.)
Slobodna volja oznauje slobodu ovjeka, a ona se
sastoji u tome da on ne nailazi ni na kakvu prepreku dok
ini ono to ima volju, elju ili sklonost da ini (str.146.)

61

O slobodi podanika (2)

Sukladnost straha i slobode. Hobbes pie o sukladnosti
straha i slobode. Radnje koje se u dravama vre iz straha
od zakona, jesu radnje za koje njihovi vritelji takoer
imaju slobodu da ih propuste (str.147.). Na jednom
mjestu pie kako osoba kojoj pogibelj prijeti na moru
slobodno se liava svog imanja ili bogatstva.
Sukladnost slobode i nunosti. Hobbes: Kao to voda
ima ne samo slobodu, nego i nunost da se sputa niz
kanal, tako je i kod ljudskih voljnih radnji: budui da
proizlaze iz volje, one proizlaze i iz slobode (str.147.)
Ljudi su poradi mira i samoodranja stvorili umjetnog
ovjeka - dravu, stvorili su umjetne veze meu sobom i
predstavnikom umjetnoga ovjeka u obliku ugovora
62

O slobodi podanika (3)

A to se slobode podanika tie ona se sastoji u slobodi
od ugovora
Ona je sukladna neogranienom moi vladara (str.148.)
Sloboda podanika mjeri se i u podinjavanju i obvezivanju
nekoj vrhovnoj vlasti ili predstavniku umjetnog ovjeka
drave
Podanici mogu slobodno braniti svoje tijelo od onih koji ih
zakonito napadaju
Podanici unato vladarovoj zapovijedi na samo
osakaivanje ili ranjavanje nisu to obvezni uiniti. Oni nisu
obvezni ratovati osim ako to ne ine dobrovoljno
(str.151.)
63

O slobodi podanika (4)

Ali ako svima u dravi prijeti pogibelj, onda se svi
sposobni za oruje ukljuuju jer je njihova pomo dravi
potrebna i svatko je, kako Hobbes istie, obvezan na to,
jer inae postaje uzaludna sama uspostava drave koju nisu
imali namjeru ili hrabrost odrati (str.152.)
Podanici su slobodni od poslunosti vrhovnom vladaru,
a svrha poslunosti je zatita, u sluaju ropstva, kada
vladar odbaci vlast od sebe i svojih nasljednika
(str.154.), progonstva i kada vladar postane podanik nekog
drugog vladara.

64

O podreenim privatnim i
politikim sustavima (1)
Nakon opisa podrijetla, nastanka drave njezine biti i
definicije, Hobbes dalje ralanjuje njezine dijelove. U
poglavlju XXII bavi se sustavima
O sustavima. Njegovo odreenje sustava, uostalom kao i
umjetnog ovjeka drave je organicistiko
Na jednom mjestu kae: Najprije o sustavima koja
odgovaraju slinim dijelovima ili miiima prirodnog
tijela (str.155.)
to podrazumijevamo pod sustavima? Hobbes: Pod
SUSTAVIMA podrazumijevamo svako mnotvo ljudi
udrueno u jedan interes ili jedan posao (str. 155.)
Sustave dijeli na ureene i neureene. Ureeni sustavi
su oni u kojima su jedan ovjek ili skupina ljudi
postavljeni za predstavnika cijeloga mnotva.
65

O podreenim privatnim i
politikim sustavima (2)
Svi drugi sustavi su neureeni
I dalje: Od ureenih sustava neki su apsolutni i neovisni,
podinjeni samo svome vlastitom predstavniku (..). Ostali
su ovisni, to jest, podreeni nekoj vrhovnoj vlasti kojoj je
podinjen kako svaki pojedinac tako i njegov predstavnik
(str. 155.)
Podreeni sustavi su politiki i privatni. to su politiki
sustavi?
Hobbes: Politiki (inae zvani politika tijela ili pravne
osobe) su stvoreni po ovlatenju vrhovne vlasti drave
(str.155.)
Privatni su sustavi oni koje podanici sami uspostavljaju.
Potonju mogu biti zakoniti i nezakoniti. prvi su oni koje je
odobrila drava, a drugi su nezakoniti.
66

O javnim slubenicima
vrhovne vlasti
Javni slubenik je jednostavno ovlateni predstavnik
drave
Hobbes: Javni slubenik je onaj koga vrhovni vladar
(bio to monarh ili skuptina) uposli na bilo kojim
poslovima s ovlau da u toj slubi predstavlja osobu
drave (str.165.)
Nekima je od njih povjerena dunost ope uprave, i to
cijele oblasti ili jednog njezinog dijela (str. 165.)
Hobbes dalje pie o razliitim vrstama uprave (za
gospodarstvo, pouavanje naroda, sudstvo, za vrenje
vlasti itd.)

67

O graanskim zakonima (1)

Pojam i definicija. Hobbes: Pod graanskim zakonima
razumijevam one zakone koje ljudi nisu obvezni uvaavati
zato to su lanovi ove ili one posebne drave (str.180.).
Zakoni po naravi nisu savjet, ve naredba (str.180.). U
sluaju graanskih zakona zapovjednu ulogu ima drava:
to se tie graanskog zakona, on samo pridodaje ime
osobe koja zapovijeda, a ta je persona civitatis, osoba
drava.
Kako Hobbes definira graanski zakon? Hobbes:
GRAANSKI ZAKON su za svakog podanika ona
pravila koja mu drava nalae rijeju, pismenim ukazom ili
drugim dostatnim zakonom volje, da ih koristi u
razlikovanju pravoga i krivoga, to jest, onoga to je
protivno i to nije protivno pravilu (str.181.)
68

O graanskim zakonima (2)

Tko je zakonodavac u dravama? Bez obzira na tip
drave ili Hobbesova tri tipa, tu ulogu ima vrhovni vladar.
Hobbes: Vrhovni vladar neke drave, bila to skuptina ili
jedan ovjek, ne podlijee graanskom zakonu. Naime,
budui da posjeduje mo donoenja i opozivanja zakona,
on se moe po volji osloboditi od podanitva, opozivajui
zakone koji ga ometaju i donosei nove, dosljedno tome,
on je bio prethodno slobodan (str.182.)
Hobess dalje pie o odnosu prirodnog i graanskog
zakona: Prirodni zakon je tako dio graanskog zakona u
svim dravama svijeta. Takoer obrnuti, graanski zakon
je dio naloga prirode. Naime pravda, odnosno izvravanje
ugovora i davanje svakomu svoga, nalog je prirodnoga
prava (str. 182.)
69

O graanskim zakonima (3)

A glede odnosa zakona i prirodne slobode Hobbes kae:
Zakon nije uveden u svijet ni zbog ega drugog osim
zbog ograniavanja prirodne slobode pojedinanih ljudi, i
to zato da se oni meusobno ne povrjeuju, ve potpomau
i da se udruuju protiv zajednikog neprijatelja (str. 183.)
Doneseni pisani zakoni moraju biti obznanjeni kao
zapovijedi. Nepisani zakoni su prirodni zakoni. Oni ne
trebaju nikakvu obznanu jer su sadrani u izrijeku koje
prihvaa cijeli svijet: Ne ini drugome ono to ne smatra
razumnim da tebi uini nitko drugi (str.185.)
Hobbes dalje razmatra diobu zakona oslanjajui se na
Justinijanove Institucije, pa pie o sedam vrsta graanskih
zakona (str.192- 194.)
70

O graanskim zakonima (4)

Zatim temeljnom zakonu ili ustavu (str.196.) i razlici
izmeu zakona i prava: Jer, pravo je sloboda, naime ona
sloboda koju daje graanski zakon, doim je graanski
zakon obveza i on nam oduzima slobodu koju nam je dao
prirodni zakon (str. 196.)
Tu razliku dalje detaljnije pojanjava: Priroda je dala
pravo svakome da se osigura vlastitim snagama, i da
napadne sumnjivog susjeda tako da ga preduhitri. No,
graanski zakon oduzima tu slobodu u svim sluajevima
gdje se moe sigurno osloniti na zatitu prema zakonu.
Utoliko se lex i jus razlikuju kao obveza i sloboda
(str.197.)
71

O kaznama i nagradama
Pod kaznom Hobbes podrazumijeva zlo naneseno po
javnoj ovlasti onome tko je uinio ili propustio uiniti ono
to je po istoj toj ovlasti presueno kao prekoraenje
zakona, s ciljem da volja ljudi tako postane sklona
poslunosti (str.210.)
Pravo na kanjavanje ima umjetni ovjek odnosno njegov
predstavnik na temelju toga to su se podanici osnaili
odstupajui svoja prava kako bi on osnaen pruio
prikladnu zatitu svima.
Pravo kanjavanja nije mu dano ve preputeno, i to samo
njemu, i to (izuzimajui granice koje mu postavlja prirodni
zakon) onako cjelovito kao to to vai u uvjetima iste
prirode i rata svakog protiv svojih susjeda (str.210.)
72

O onome to slabi dravu i vodi

njezinu raspadu (1)
Uzroke raspadu drava Hobbes vidi u njihovoj
nesavrenoj uspostavi (str.216.)
On smatra kako uspostava drava ima svrhu u njihovu
opstojanju, to prispodobljuje s ovjeanstvom. Ali kad se
dogodi njihovo propadanje onda nisu krivi svi ljudi ve
odgovornost snose graditelji i ureivai.
Jedan od uzroka propasti Hobbes vidi u manjku apsolutne
vlasti. Pa kae: Jedna od njih jest da je onaj tko treba
dobiti kraljevstvo ponekad zadovoljan i s manje moi nego
to je nuno potrebno za mir i obranu drave (str.217.)
Drugi uzrok propasti drava je u buntovnikim
uenjima. A jedno od potonjih glasi da je svaki privatni
ovjek sudac dobrog i zlog djelovanja (str.218.)
73

O onome to slabi dravu i vodi

njezinu raspadu (2)
Uenje koje se protivi graanskom drutvu jest to da je
grijeh sve to netko uini protiv svoje savjesti. Ono poiva
da je svatko sudac dobrog i zlog (str.218.)
Slijedee uenje je da se vjera i svetost ne postiu
uenjem i razumom, ve natprirodnim udahnjivanjem i
ulijevanjem duha (str. 218.)
etvrto uenje, mnijenje jest to da onaj tko ima vrhovnu
vlast potpada pod graanski zakon (str.219.)
Peto uenje je ono o pripisivanju apsolutnog vlasnitva
podanicima i esto a to je da se vrhovna vlast moe
podijeliti (str. 220.)
Hobbes kae da podjela vrhovne vlasti uruava, rastae,
unitava dravu
74

O onome to slabi dravu i vodi

njezinu raspadu (3)
U kriva uenja Hobbes uvrtava oponaanje susjednih
nacija (str. 220.)
Jedan od uzroka propasti drava je mijeana vladavina
Odnosno, u kontekstu teorije politikih sustava, funkcija
politikog sustava
Kao uzrok propasti drava moe biti nedostatak novca
(str.223.). Kada neprijatelji napadnu i pobjede neku dravu
to je njezin kraj i raspad. U takvoj situaciji podanici
nemaju vie nekakve zatite, tj. tad je drava u
RASPADU, i svatko je slobodan da titi samog sebe onako
kako mu to nalae vlastita procjena (str.224.)

75

O slubi predstavnika vrhovne

vlasti (1)
Hobess dalje pie o ulogama vrhovne vlasti.
Prva uloga je sigurnost naroda
Druga uloga je zatita od nepravde i edukaciji te donoenju
zakona
Trea bitna uloga je obrazovanje naroda o temeljim pravima
etvrta uloga je poduavanje naroda da ne izaziva promjenu
vladavine (str. 227.)

Ne osporava vrhovnu vlast. Meu najvanijim zadacima je

donoenje dobrih zakona. Hobbes: Pod dobrim zakonom
ne mislim pravedan zakon, jer ni jedan zakon ne moe biti
nepravedan (str.232.)
76

O slubi predstavnika vrhovne

vlasti (2)
I dalje: Dobar zakon je onaj koji je potreban, koji je za dobrobit
naroda i posve razgovijetan (str.232.)
Korist zakona je da ljude dri u stanju tako da se meusobno ne
povreuju (str.232.)
Zakoni moraju biti razgovijetni. Pa kae: Razgovijetnost se ne
sastoji toliko u rijeima samog zakona, ve u objavi razloga i
pobuda zbog kojih je donesen (str.233.)
U domeni vrhovne vlasti ili vrhovnog vladara su kazne, tj.
ispravna primjena kazni i nagrada (str.233.)
Posao dobrog vladara je izabrati dobra savjetnika, mislim takvog
iji e savjet uzeti kod vladanja dravom (str.234.)

77

XXXXXX
U zadnjem tj. 31. poglavlju O kraljevstvu Bojem po
prirodi Hobbes raspravlja o podanicima kraljevstva
Bojeg, Bojoj vrhovnoj vlasti, Bojim zakonima itd.
U treem dijelu knjige pie o kranskoj dravi, naelima
kranske politike, crkvenoj vlasti itd.
Napokon, etvrti dio knjige posveen je pitanjima
kraljevstva tame, demonologiji itd.
Knjiga zavrava pregledom i zakljukom u kojemu Hobbes
u saetom obliku podastire svoj nauk o politici.

78