svijesti, ako je to uope struja, kod tebe je to vie neto kao kanalizacija, rekla je Carrie jednom ...

Jer lako je
simulirati ljudske misli kad su one orijentirane na neku zadau, usmjerene nekom cilju, na primjer pobjedi u ahu
ili rjeenju matematikog zadatka, ali kako izgraditi nasuminost, nepredvidljivost obine nespecijalizirane
misli, misli u dokolici, kako to ugraditi u arhitekturu misli, to je pravi problem za UI, ijem e rjeavanju ova
vjeba eventualno doprinijeti...
Mogao bih poi za njom i pretvarati se da sam sluajno naiao ili rei: "Vidio sam vas s prozora svoje sobe,
uinilo mi se da ste osamljeni..." Ne, to ne smijem rei, ljudi ne vole kad im se kae da su... "Vidio sam vas kako
prolazite pa...", a onda, "Jeste li moda za alicu kave, sino ba i nismo stigli razgovarati..." Zato ne? [snimanje
zaustavljeno]
PRAZNO fgvbhnjkml,
ozbiljno, ne vie samo igra... to je vjerojatno i bolje, igramo se vatrom, preblizu je to.
Opet stanka, opet praznina... Olympus Pearlcordcr - pitam se zato se tako zove? Ne valjda zato to snima bisere
mudrosti, to je previe otrcano, ali to bi drugo moglo znaiti? Odlazim natrag do stola sjedam u svoj stolac na
kotaie gledam u prozor u monotono sivo nebo kako mrzim jebenu englesku klimu, zamisli samo kako bi sada
bilo u Bostonu, svje hladan kristalnoist zrak, blistavo plavo nebo, snijeg na tlu, ljeska se na suncu, ili jo bolje
u Pasadeni, narane i limuni na granama u stranjem vrtu ili dvoritu", kako ga oni zovu, ak i ako se protee na
nekoliko jutara kao posjed tate Thurlowa u Palm Springsu... Da provjerim
15e-mail? Ne, smisao je bio ne raditi nita, ne obavljati nikakve zadae koje bi nametnule svoj ustroj struji
svijesti, ako je to uope struja, kod tebe je to vie neto kao kanalizacija, rekla je Carrie jednom ... Jer lako je
simulirati ljudske misli kad su one orijentirane na neku zadau, usmjerene nekom cilju, na primjer pobjedi u ahu
ili rjeenju matematikog zadatka, ali kako izgraditi nasuminost, nepredvidljivost obine nespecijalizirane
misli, misli u dokolici, kako to ugraditi u arhitekturu misli, to je pravi problem za UI, ijem e rjeavanju ova
vjeba eventualno doprinijeti...
Mogao bih poi za njom i pretvarati se da sam sluajno naiao ili rei: "Vidio sam vas s prozora svoje sobe,
uinilo mi se da ste osamljeni..." Ne, to ne smijem rei, ljudi ne vole kad im se kae da su... "Vidio sam vas kako
prolazite pa...", a onda, "Jeste li moda za alicu kave, sino ba i nismo stigli razgovarati..." Zato ne? [snimanje
zaustavljeno]
PRAZNO fgvbhnjkml,
poslije Marianne - Strano naglo, strano tragino, samo etrdeset i etiri godine, bio je radijski producent na
BBC-ju... - Eno je, zala je za ugao Metalurgije, pitam se kamo je krenula i zato ee po kii nedjeljom u pola
jedanaest ujutro, sigurno je dozlaboga usamljena tu. - Morate nam jedne nedjelje doi na ruak - rekla joj je
Carrie sino kad smo odlazili, a ona je odgovorila rado, ini se da su se svidjele jedna drugoj, i Marianne je to
primijetila... ba smo fino zabrijali u kuhinji izmeu glavnog jela i deserta, uvalio sam joj jezik u usta a ona mi je
mijesila guzicu prstima, die mi se i sada kad pomislim na to... Strano su uzbudljive te nae brije bez rijei na
zabavama, jo od one predboine zabave kod Glovera kad smo se oboje napili, a sad to radimo kad god se
sretnemo, premda nikad o tome ne govorimo, oboje znamo da moramo nai priliku za to, to je kao neka igra...
opasna igra, ali ba zato je uzbudljivo... Marianne je to sino vrlo spretno izvela, zamolila me da joj pomognem
iznijeti prljavo sue toboe da me skine s vrata Laetitiji Glover, ali vidio sam da se Carrie malo iznenadila to
sam tako spremno posluao, a netko, Annabelle Riverdale, u ali joj je rekla: - Vidim da si ga dobro istrenirala...
- Pitam se bi li Marianne ila do kraja? Ne, mislim da ne, mislim da samo voli zamiljati da smo ljubavnici,
Jasper je stari dosadnjakovi vjerojatno joj treba neto o emu moe razmiljati dok je ilji, i da ja ita kaem kad
se valimo, makar samo "draga", zazvonilo bi joj na uzbunu, ustuknula bi i sve bi prekinula jer bi to onda postalo
Sad je 11.03. Izaao sam u namjeri da je sustignem, ali kao da je u zemlju propala, lutao sam po kampusu gotovo
pola sata, no od nje ni traga, ni u duanu ni kraj jezera, knjinica se otvara tek popodne, mogla je ui u neku od
zgrada da popije kavu s nekim od svojih studenata ali to je malo vjerojatno, po svoj prilici se vratila kui ali nije
mi se ba dalo kucati joj na vrata, ak i pod pretpostavkom da uspijem pronai kuu, i onda je pozvati ovamo na
kavu, to je trebalo biti spontano ili sluajno, a ja sam se ve poeo osjeati blesavo, osobito kad je opet poela
padati kia, pa sam se vratio ovamo upravo kad je nazvala Carrie da me zamoli neka svratim na benzinsku po
mlijeko kad krenem za Potkove. Rekla mi je da ne zakasnim na ruak a ja sam pitao to ima, rekla je peena
svinjetina s kolutima jabuke, ja sam pitao hoe li biti i korice, ona je rekla naravno, ja sam rekao da u tom
sluaju sigurno neu zakasniti... Carriena korica je najbolja koju sam ikad jeo, hrskava i sona, osjeam kako mi
slina ide na usta ve na samu pomisao. A poslije ruka, rekla je, Polo i Sok hoe da se ide s njima voziti na
mountain bikeu. Rekao sam kako sam se nadao da i'v si1 djeca danas popodne sama zabaviti a ona i ja bismo
mogli
16
ustajem... odlazim od stola do prozora... sve te stvari inae bih uinio bez razmiljanja, ono to kaemo
"nesvjesno", ali ovoga jutra ja sam ih svjestan jer u ruci drim diktafon, Olympus Pearl-corder, upravo u svrhu...
Onaj Isabelin referat iz San Diega bio je ba dobar... o oblikovanju trodimenzionalnih objekata, poslije mi je

poslala jedan primjerak, eto to znai biti prava znanstvenica, evi je do besvijesti u njenoj hotelskoj sobi a ona
ti poslije poalje separat svog izlaganja sa simpozija za uspomenu... Umrla je, sirota Isabel Hotchkiss, od raka
dojke, tako mi netko ree, kakva teta, jebote, i tko bi onda htio biti ensko, anse su ti jedan prema dvanaest da
e ti vlastite sise doi glave, ili e bar pokuati... A njezine su bile dobre, dobri trodimenzionalni objekti, sjeam
se da sam joj to rekao kad sam joj otkopao grudnjak i obujmio ih akama... moram potraiti tu vrpcu ako je
nisam izbrisao, ba bih je rado opet posluao i usput drkao u znak sjeanja na Isabel Hotchkiss.
Jo jedna toka... pa, i smrt je svojevrsna toka... dosta s time, dosta s time... fakultetski kompleks je pust, nita
ud... e ovo je ve zanimljivo, gledam kro
malo prijei. - Nema anse - rekla je, i spustila slualicu, ali zvuala je vie kao da uiva nego da se ljuti. Za
veeras bi onda trebalo biti OK... Sad je elim zato to me sino odbila... to je jedino to me zbilja pali, kad me
odbije... inae ne mislim ba na evu s njom, hou rei ne unaprijed, ali ako mi padne na pamet da predloim a
ona odbije, iz nekog razloga nemam mira dok je ne povalim... Sto je zapravo tuno, ali takav je ivot. Ili
mukarci. Ilija.Ponedjeljak, 17. veljae. Pa, evo, smjestila sam se, manje-vie. Dodijelili su mi kuiicu ili
"maisonette", kako se to ve ovdje kae (draesna, kvazi francuska rije koja mi nikad nije bila simpatina), na
12
ustajem... odlazim od stola do prozora... sve te stvari inae bih uinio bez razmiljanja, ono to kaemo
"nesvjesno", ali ovoga jutra ja sam ih svjestan jer u ruci drim diktafon, Olympus Pearl-corder, upravo u svrhu...
Onaj Isabelin referat iz San Diega bio je ba dobar... o oblikovanju trodimenzionalnih objekata, poslije mi je
poslala jedan primjerak, eto to znai biti prava znanstvenica, evi je do besvijesti u njenoj hotelskoj sobi a ona
ti poslije poalje separat svog izlaganja sa simpozija za uspomenupola sata, no od nje ni traga, ni u duanu ni
kraj jezera, knjinica se otvara tek popodne, mogla je ui u neku od zgrada da popije kavu s nekim od svojih
studenata ali to je malo vjerojatno, po svoj prilici se vratila kui ali nije mi se ba dalo kucati joj na vrata, ak i
pod pretpostavkom da uspijem pronai kuu, i onda je pozvati ovamo na kavu, to je trebalo biti spontano ili
sluajno, a ja sam se ve poeo osjeati blesavo, osobito kad je opet poela padati kia, pa sam se vratio ovamo
upravo kad je nazvala Carrie da me zamoli neka svratim na benzinsku po mlijeko kad krenem za Potkove. Rekla
mi je da ne zakasnim na ruak a ja sam pitao to ima, rekla je peena svinjetina s kolutima jabuke, ja sam pitao
hoe li biti i korice, ona je rekla naravno, ja sam rekao da u tom sluaju sigurno neu zakasniti... Carriena korica
je najbolja koju sam ikad jeo, hrskava i sona, osjeam kako mi slina ide na usta ve na samu pomisao. A poslije
ruka, rekla je, Polo i Sok hoe da se ide s njima voziti na mountain bikeu. Rekao sam kako sam se nadao da i'v
si1 djeca danas popodne sama zabaviti a ona i ja bismo mogli
16
malo prijei. - Nema anse - rekla je, i spustila slualicu, ali zvuala je vie kao da uiva nego da se ljuti. Za
veeras bi onda trebalo biti OK... Sad je elim zato to me sino odbila... to je jedino to me zbilja pali, kad me
odbije... inae ne mislim ba na evu s njom, hou rei ne unaprijed, ali ako mi padne na pamet da predloim a
ona odbije, iz nekog razloga nemam mira dok je ne povalim... Sto je zapravo tuno, ali takav je ivot. Ili
mukarci. Ilija.Ponedjeljak, 17. veljae. Pa, evo, smjestila sam se, manje-vie. Dodijelili su mi kuiicu ili
"maisonette", kako se to ve ovdje kae (draesna, kvazi francuska rije koja mi nikad nije bila simpatina), na
12
... Umrla je, sirota Isabel Hotchkiss, od raka dojke, tako mi netko ree, kakva teta, jebote, i tko bi onda htio biti
ensko, anse su ti jedan prema dvanaest da e ti vlastite sise doi glave, ili e bar pokuati... A njezine su bile
dobre, dobri trodimenzionalni objekti, sjeam se da sam joj to rekao kad sam joj otkopao grudnjak i obujmio ih
akama... moram potraiti tu vrpcu ako je nisam izbrisao, ba bih je rado opet posluao i usput drkao u znak
sjeanja na Isabel Hotchkiss.
Jo jedna toka... pa, i smrt je svojevrsna toka... dosta s time, dosta s time... fakultetski kompleks je pust, nita
ud... e ovo je ve zanimljivo, gledam kroz prozor ve dosta dugo ali ne mislim na ono to vidim, nego na Isabel
Hotchkiss, kao da je um poput filmske kamere pa ne moe istodobno imati i krupni plan i dubinski kadar... i
im sam prestao misliti na nju, izotrila mi se slika kampusa, no, onoliko koliko danas ve moe biti otra budui
da kine kapi cure niz prozorska stakla i prave crte u prljavtini, to je nevolja s ostakljenim zgradama, stalno ih
treba istiti, moram napisati dopis Slubi za odravanje, emu trud kad su im srezali budet do kosti... eto opet
nova tema... Sve je to stvar koncentracije, ovjek se ne moe baviti s vie stvari odjednom, kao ona sliica s
patkom i zecom, ne moe ih vidjeti oboje odjednom, iako moe stalno prebacivati s jednoga na drugo... Nema
ba puno ljudi, nije ni udo, u ovo kino nedjeljno jutro, osoblje je kod kue, pilje u nedjeljne novine uz kasni
doruak, studenti knjavaju i trijezne se od noanje cuge i droge i ore i eve, a eno nekog dogera, ljapka po
barama... Treba mi vie tjelesnih aktivnosti, mogao bih opet krenuti na skvo, doging ne, ne trpim tranje radi
tranja... a nisu li ono rekli da je seks