ODABRANA DJELA HAROLDA ROBBINSA

UREDNICI ZLATKO CRNKOVI i OMER LAKOMICA

HAROLD ROBBINS
KOLA NA OVITKU ALFRED PAL
AVANTURISTI
Prvi svezak
S engleskoga prevela BLANKA PECNIK - KROFLIN
ZNANJE ZAGREB
OTOKAR KEROVANI RIJEKA
1972
Svojoj supruzi
GRACE koja je zasluna za mnoge
stvari od kojih je ova knjiga najmanja
Naslov izvornika
HAROLD ROBBINS
THE ADVENTURERS
NEW ENGLISH LIBRARY
TIMES MIRROR
1970
Zaboravila ga utroba materina,
Sladak je crvima;
Ime se njegovo vie ne spominje.
JOB 24
20
EPILOG KAO PROLOG
Prolo je deset godina od njegove nasilne smrti. I doao kraj njegovu boravku na ovoj zemlji. Istekao je rok
zakupa na onaj siuni prostor koji mu je pruio zadnje utoite. Sada e ' proces biti dovren. Ponovno e se
pretvoriti u prah i pepeo zemlje iz koje je potekao.
Tropsko je sunce bacalo svoje vlane i usijane zrake na crno obojene krieve po zidovima od bijele ilovae, kad
je ameriki novinar izaao iz taksija pred zaralim eljeznim vratima groblja. Pruio je oferu novanicu od pet
pesosa i okrenuo se prije nego to je ofer dospio rei Gracias.
Oko malih stolova sa cvijeem ve je bilo ivo. Crno odjevene ene kupovale su kitice cvijea, a njihova teka
tamna vela kao da su njih same titila od vruine a svijet od njihove alosti. Bili su tu i prosjaci, mala djeca
velikih tamnih oiju, duboko upalih u crne krugove i s trbusima koji su se nadimali od gladi. Pruala su prema
njemu svoje zamazane ruice u koje im je u prolazu spustio nekoliko novia.
Iza grobljanskih vrata vladao je mir. Kao da je neki glavni prekida iskljuio vanjski svijet. Tu je u otvorenoj
daari sjedio uniformirani mukarac.
Xenos, por javor?1 upitao je novinar priavi mu.
Uinilo mu se da je na ovjekovu licu primijetio izraz laganog zauenja kad mu je odgovorio:-* Calle seis,
apartamento veinte*
Ameriki se novinar nasmijeio okrenuvi se od njega. Cak se ni u smrti ne mogu osloboditi navika ivih. Staze
su ulice, a zgrade meu ijim zidovima poivaju pokoj1 Molim? (panj.) (Prev.).
2 Ulica est, stan dvadeset, (panj.) (Prev.).
r
nici nazivaju stanovima. A onda se upita zato se na ovjekovu licu odrazilo zauen je.
Bio se nalazio u predvorju novoga hotela listajui lokalne novine, kao to je uvijek radio doavi u nepoznat
grad, kad je ugledao oglas koji je traio. Sastojao se od etiri sitna retka utrpana na jednu od posljednjih stranica
i zamalo izgubljena u mnotvu ostalih veih oglasa.
Koraao je stazom du koje su se nizale raskone obiteljske grobnice i dokono itao imena. Ramirez. Santos.
Oberon. Lopez. Usprkos sunevoj toplini osjeao je studen koja je izbijala iz bijelog mramora. Na okovratniku je
utio vlani prohladni znoj dok je nastavljao prema svom cilju apartamentosima. Stanovima pokojnika.
Sada se staza proirila. Nalijevo su bila otvorena polja. Na njima mali grobovi. Mali, zaputeni, zaboravljeni.
Grobovi siromaha. Baenih u zemlju u tankim drvenim lijesovima i preputenih da se bez panje i sjeanja sjedine s prirodom. Nadesno bijahu apartadosi. elije mrtvih.
Bila su to velika zdanja sa panjolskim krovovima od crveno-sive cigle, est metara visoka, dvanaest metara
iroka i dvadeset i etiri metra dugaka, sastavljena od bijelih cementnih blokova devedeset na devedeset centimetara, sa svake strane malo zakinutim kako bi to vie stanara stalo meu njihove zidove. Na svakoj eliji od
devedeset centimetara stajalo je ime njenog stanara, iznad imena mali kri urezan u cement, a ispod datum smrti.
Pogledao je prvo zdanje. Na maloj isturenoj ploici pisalo je CALLE 3, APARTAMENTO 1. Pred njim je leao

jo poprilian put. Znoj mu se poeo slijevati niz lea. Otkopao je okovratnik i ubrzao korak. Bliilo se
zakazano vrijeme i nije elio zakasniti.
U prvi je mah pomislio da je doao na krivo mjesto. Nigdje nikoga. Cak ni radnika. Provjerio je metalnu ploicu
na zgradi, a zatim vrijeme na svom runom satu. Oboje je bilo tono. Otvori novine da vidi nije li se moda
prevario u datumu, ali i to je bilo tono. Onda odahne i pripali cigaretu. Ta to je Latinska Amerika. Tu vrijeme nije tako strogo odreeno kao kod kue.
Poeo je polako obilaziti oko zdanja itajui imena na elijama. Napokon je naao ono koje je traio. Sakriveno
u sjenovitom kutu pod izboinom na jugozapadnom uglu. Instinktivno baci cigaretu i skine eir. Zagleda se u
plou.
Uto zau drndanje kola na kamenom poploanom putu iza sebe. Okrenuo se prema zvuku. Bila su to otvorena
kola koja je vukao izmueni magarac, uiju priklop-ljenih uz glavu u znak protesta to ga po toj ezi tjeraju na
rad. Kolima je upravljao radnik u izblijedjelom radnom odijelu kaki boje. Do njega je sjedio mukarac odjeven u
crno odijelo, crni eir i s utirkanim bijelim oko-vratnikom koji je ve poutio od znoja i praine prikupljenih
preko dana. Pored kola hodao je jo jedan radnik s pijukom na ramenu.
Kola se sa kripom zaustavie i ovjek u crnom s naporom sie sa svog sjedala. Iz unutranjeg depa kaputa
izvue list bijela papira, baci na nj kratak pogled i stane zavirivati du zidova po ploicama s imenom. Tek kad
se zaustavio pred njim, novinar shvati da su doli otvoriti grob.
ovjek mahne rukom i radnik s pijukom se primakne te pogleda gore u eliju. Promrsi neto ispod glasa na svom
mekom panjolskom, a onda i drugi radnik lijeno spuzne s kola vukui za sobom male drvene ljestve. Prisloni ih
uza zid i popne se. Sasvim izbliza zagleda se u cementni blok.
Dax ree, a glas mu zazvui neprirodno otro u tiini groblja.
Upravitelj kimne. Dax ponovi zadovoljno.
10
11
Radnik s pijukom takoer kimne. I u njegovu se glasu osjetilo zadovoljstvo. Dax. Pljune u prainu pod
svojim nogama.
Radnik na ljestvama isprui ruku. El pico.
Drugi mu radnik prui mali pijuk. Kratkim vjetim zamahom radnik na ljestvama zabije pijuk posred betonskog
bloka. Blok se raspukne u zrakastim linijama, koje su u svim pravcima isprekidale urezana slova, upravo u asu
kad se iza izboine pomolilo sunce. Radnik opsuje neoekivano sunce i navue kapu na oi. Ponovno zabije
pijuk u cement. Ovog je puta kamen dokraja puknuo i komadii sletjee na pod zastropotavsi po kamenim
ploicama.
Novinar pogleda upravitelja. Ovaj je promatrao radnike, ali bilo je oito da ga njihov posao mnogo ne zanima.
Zapravo se inilo da ga itava ta stvar samo zamara. Jedan posao vie. Okrenuo se kad mu je novinar priao.
Donde estdn los otros?1 upitao je novinar na svom manjkavom panjolskom.
ovjek slegne ramenima. Non estdn los otros.2
Pero, en la prensa?... Novinar zastane. inilo se da je iscrpio svoje znanje panjolskog. Habia in-gles?*
Upravitelj se ponosno nasmijei. Si. Da procijedi piskavo. Stojim vam na usluzi.
Proitao sam oglas u novinama rekao je novinar odahnuvi. Mislio sam da e doi i drugi.
Nema drugih ree upravitelj.
Ali... tko je stavio Oglas u novine? Ipak mora postojati netko. Bio je to veoma slavan ovjek. Muy ja-moso.
Uprava je stavila oglas. Ve je davno isteklo vrijeme da netko zatrai njegovo tijelo. Drugi ekaju na to
mjesto. Grad se iri. Prenatrpani smo. Vidite i sami.
1 Gdje su drugi? (panj.) (Prev.)
2 Nema drugih, (panj.) (Prev.)
3 Ali u novinama... (panj.) (Prev.)
4 Govorite li engleski? (panj.) (Prev.)
12
Vidim ree novinar. Malo se skanjivao. Zar ba nitko nije doao? Obitelj. I prijatelji. Imao je mnogo
prijatelja.
Preko ovjekovih oiju prijee sjena. Mrtvi su sami.
Radnik na ljestvama prigueno uzvikne. Obojica se okrenue i podigoe pogled prema njemu. Probio je cementnu fasadu i sad se kroz otvor vidjelo izblijedjelo i termitima izjedeno drvo lijesa. Posluivsi se krakom pijuka kao polugom, izbacio je iz elije zaostale komade cementa. Zatim spusti pijuk svom pomoniku te rukom
odstrani posljednje cementne mrvice. Napokon uvue ruku u dubinu i poe izvlaiti lijes.
Novinar se opet okrene upravitelju. to ete sada s njim?
Baciti ga u vatru odgovori upravitelj. Bit e brzo gotovo. Ionako nije preostalo nita osim kostiju.
A onda?
Upravitelj slegne ramenima. Budui da nitko nije doao po njega, pepeo e mu zajedno s ostalima biti stavljen u kola i otpremljen do movare koju pretvaramo u plodno tlo.

Lijes je poloen na uski cementni pojas uza samu zgradu. Upravitelj mu se primakne i pogleda ga. Rukom
prijee preko metalne ploe na poklopcu. Usporedi natpis na ploi s papirom koji je drao u ruci. Verificado1
ree.
,
; j
Okrene se prema novinaru. elite li zaviriti u lijes?
Ne. Novinar odmahne glavom.
Onda doputate? ree upravitelj. -*- Kad nema nikoga od obitelji da plati, radnici smiju...
Naravno ree novinar brzo. Odvratio je glavu kad su ljudi poeli dizati poklopac na lijesu. Izvadi cigaretu
i pripali je. uo je tihi mrinor radnika koji su raspravljali o onom to su nali i kako e to podijeliti. Nato se
oglasi priguena psovka i zvuk ponovnog zabijanja poklopca.
Upravitelj se vrati do njega. Ljudi su razoarani ree. Nali su samo nekoliko zlatnih plombi i ovaj
prsten.
Provjereno, (panj.) (Prev.)
13
mom.
Novinar baci pogled na prsten u ovjekovoj ruci. Bio je obloen prljavtinom.
Ja sam uzeo prsten ree upravitelj a njima sam prepustio plombe. Prsten je vrijedan, zar ne? Izvue
iz depa zamazan rupi i njime oisti prsten koji zatim zadri na ispruenom dlanu.
Novinar ga pogleda. Bio je zlatan s grimiznim bru-enim kamenom. Uze ga u ruku i proita dobro poznati natpis.
Bio je to prsten harvadskih studenata 1939. godita. Da ree. Vrijedan je.
Deset U. S. dolara? upita upravitelj.
U prvi mah novinar nije shvatio da mu nudi prsten na prodaju. Onda kimne. Deset U. S. dolara. Izvue
novanicu iz depa.
Gracias ree upravitelj.
Novinar stavi prsten u dep. Okrenue se prema radnicima. Lijes je ve bio na kolima.
Upravitelj ga pogleda. Vamonos. Sad idemo u vatru. Uzvere se na kola i rukom pokae prazno mjesto na
klupi do sebe.
Sunce je sada peklo jo jae negoli kad je uao na groblje, pa ak ni blagi povjetarac nije donosio olakanje.
utke su se vozili kroz groblje. Trebalo im je gotovo dvadeset minuta da stignu do jednostavne mrkosive zgrade
koja je sluila kao krematorij.
Siavi s kola, novinar osjeti slab miris dima. Poao je za upraviteljem i dvojicom radnika koji su unosili lijes
kroz iroki ulaz.
Naavi se u zgradi, bio je iznenaen vidjevi da nema krova; nad njima se vidjelo samo nebo i uareno sunce.
Unutar zidova bilo je u krugu poredano est kamenih pei za spaljivanje s otvorom na vrhu. Iznad svake od njih
zrak je svjetlucao i podrhtavao od vruine koja se nakupila u njima. Priao im je ovjek u pranom, pepelom
prekrivenom sivom ogrtau. Verificado?
Upravitelj kimne i prui mu list bijelog papira. Verificado.
Si odgovori ovjek i da znak radnicima. A las uno.
14
Radnici pooe do najblie kamene pei i spustie u nju lijes. Nato se okrenue i napustie zgradu.
Upravitelj uhvati novinara za nadlakticu i obojica se uputie do pei. Lijes je bio poloen na eline ipke pocrnjele od dima ispod kojih je bilo neto to je izgledalo kao fina iana mrea. Za pepeo, ne? rekao je upravitelj.
Novinar kimne.
ovjek u sivom kaputu ih je promatrao.
Upravitelj povue novinara za rukav. On oekuje deset pesosa za svoj trud. Takav je obiaj.
Novinar zavue ruku u dep i izvue novanicu.
ovjekovi zubi bljesnue na aavom mu licu. Gracias. Da im neki znak, i novinar, jo uvijek se povodei za pritiskom na svojoj ruci, poe natrake sve dok se nisu pomakli zidu na suprotnoj strani. Onda ovjek u
sivom kaputu poe gaziti mijeh.
Najprije se u pei zaula slaba tutnjava koja se ubrzo pretvorila u huanje. Kao da je oluja zatvorena u malu
kutiju, no plamen se jo uvijek nije vidio. inilo se da lijes samo treperi na zapusima uarenog zraka. Onda
ovjek naglo povue neku polugu i naas je izgledalo kao da su odjednom liznuli svi plameni pakla.
Novinar osjeti na svom licu jak zapuh vruine, ali to je potrajalo samo trenutak, onda je plamen nestao a lijes kao
da se raspao u sivu prainu i polako prosuo u pe.
Upravitelj ga povue za rukav. Poimo napolje da popuimo cigaretu. On e donijeti pepeo prije negoli je mi
popuimo do kraja.
arko se sunce inilo prohladnim u usporedbi s vruinom koju je osjetio unutra. Ponudi upravitelju cigaretu.
ovjek je prihvati s onom finoom koja je svojstvena nekim stanovnicima Latinske Amerike i brzo prinese vatru
novinarevoj cigareti a zatim svojoj. Puili su bez rijei.
Upravitelj je imao pravo. Jo nisu ni popuili kad je ovjek izaao nosei malu sivu keramiku urnu. Pogledao je

upravitelja.
15
Urna stoji pet pesosa promrmljao je upravitelj kao da se ispriava.
Novinar pronae u svom depu novi od pet pesosa. ovjek ponovo kimne u znak zahvalnosti i preda urnu
upravitelju.
A sad u kola ree upravitelj. Poao je naprijed skrenuvi iza zgrade. Tamo su stajala mala kola i ispred njih
magarac pospanih oiju. Bila su puna smea i otpadaka oko kojih su zujale muhe. Ovdje emo istresti pepeo.
Novinar ga zapanjeno pogleda. Odjednom mu se smu-ilo. Zar ne postoji neko drugo mjesto?
Upravitelj ga pogleda i kimne. Preko ceste je farma. Za pet pesosa farmer e nam dopustiti da istresemo
pepeo na njegovu zemlju.
Idemo tamo.
Poe za upraviteljem preko ceste pa na neko polje. Bilo je to krumpirite, a farmer se pojavio iznenada kao da je
izronio iz zemlje u kojoj su rasli krumpiri. Isto se tako brzo izgubio im je primio novi od pet pesosa.
Upravitelj mu ispruenom rukom ponudi urnu. Senor?
Novinar odmahne glavom.
Poznavali ste ga, senor? upita upravitelj.
Da - odvrati novinar. Poznavao sam ga. Upravitelj skine poklopac s urne i vjetim pokretom
zglavka prospe pepeo po zraku. Nijemo su gledali kako ga vjetar raznosi po polju.
alosno je to iznenada e novinar. Veoma alosno.
Por que, senor?1
Bio je snaan ovjek ree novinar. Zemlja se tresla pod njegovim nogama, mukarci su ga voljeli i
bojali ga se, ene su drhtale pred snagom koja se krila u njegovim bedrima, mnogima je pomagao. A sada ovdje
nema nikoga tko ga se jo sjea. Okrenuo se da poe. Imali ste pravo. Mrtvi su sami.
Zato, gospodine? (panj.) (Prev.)
Upravitelj ga jo jedanput povue za rukav. Novinar okrene lice prema njemu. Osjeao se klonulo i umorno.
Jedva je ekao da se nae u baru novog hotela s velikom aom hladnog pia pred sobom. Da barem nije naao
onaj oglas, da barem nije izaao na to strano sunce, na to uasno mjesto, u taj svijet bez sjeanja.
Ne, senor ree upravitelj tiho. Nisam imao pravo. Nije bio sam. Vi ste bili ovdje.
2 Avanturisti I
om
17
NASILJE I MOC
Knjiga prva
.':*
Igrao sam se na vruem suncu u dvoritu pred kuom kad daleko dolje s ceste koja vodi prema gradu zauh prvi
udaljen vrisak. I moj ga je pas uo, jer je odjednom prestao poskakivati oko mene i kolibice od suene opeke
koju sam pokuavao sagraditi na stvrdnutoj zemlji. Dignuo je glavu prema meni a oi su mu bile razrogae-ne i
uplaene. Sav se ukoio i poeo drhtati.
Quien es? * upitao sam ispruivi ruku da ga pomilujem. Znao sam da je uplaen, ali nisam znao zato.
Vrisak je bio straan i udnovato uznemirujui, ali ja se nisam uplaio. Strah je neto to se mora nauiti. Bio
sam jo premlad. Imao sam est godina.
U daljini se ulo pukaranje. No ubrzo je utihnulo, a onda se prolomi jo jedan vrisak, sada glasniji i jo strasniji
nego prvi put.
Pas se trgnu i odjuri u polje zasaeno eernom trskom, uiju sasvim priljubljenih uz glavu.
Potrao sam za njim viui: Perro! Perrol Venga aqui!2
No dok sam stigao nakraj polja, ve je nestao. Stajao sam sasvim mirno nastojei da ga otkrijem po umu izmeu
gusto izraslih stabljika.
Perro! vikao sam.
Nije se vratio. eerna je trska tiho utala na toplom povjetarcu. Osjeao sam miris njene reske slatkoe. Noas
je padala kia i srika je bila mokra i teka na sta-bljikama. Odjednom shvatih da sam sam.
Tko je? (panj.) (Prev.)
2 Doi ovamo! (panj.) (Prev.)
21
Nestali su i radnici koji su bili ovdje jo prije nekoliko minuta. Izgubili su se kao i pas. Stajao sam i mislio kako
e se otac ljutiti na njih. Oekivao je da svaki od njih poteno odradi svoju nadnicu od deset centavosa po satu.
Daxe!
Vrisak je dopro iz kue iza mene. Okrenuo sam se. Moja starija sestra i jedna od kuhinjskih pomonica stajahu
na galeriji1 koja se protezala du itavog proelja,
Daxe! Daxe! vikala je moja sestra maui rukom.
Pas je otrao u trstiku viknuo sam natrag i jo se jedanput okrenuo da pogledam u polje.

as kasnije zauo sam njezine korake iza sebe i prije negoli sam se dospio okrenuti zgrabila me, podigla u naruje i potrala natrag u kuu. uo sam njen ubrzani dah uz svoje uho i sipljivi mrmor njena glasa. Oh, Dios!
Dios!
Moja je majka bila na ulaznim vratima jo prije nego to smo stigli do galerije. Brzo. A la hodega! promrsila je. U vinski podrum.
Uletjeli smo kroz vrata. La Perla, debela indijanska kuharica, stajala je iza moje majke. Preuzela me od sestre i
pobrzala kroz kuu do ostave u koju se ulazilo iz kuhinje. Iza nas zauo sam pad tekog zasuna na ulaznim
vratima.
- to se to dogaa, La Perla? pitao sam. Donde' estd Papd?
vre me privila na svoja bujna prsa. Pst, nino* Vrata ostave bijahu otvorena te sjurismo niza podrumske
stepenice. Ostala se sluinad ve skupila dolje, lica mranih i uplaenih u sjeni male svijee to je gorjela na
jednom vinskom buretu.
La Perla me posjela na klupicu. Sjedi tu i budi miran.
Pogledao sam je. Ba je zabavno, pomislih, zabavnije nego zidanje u vrtu. Neka nova igra.
1 Otvoreni hodnik na stupovima (panj. (Prev.)
2 Djeak (panj.) (Prev.)
22
La Perla ponovno pohita uza stepenice. Iznad sebe za-uh kako njen promukli glas nekog dozivlje. asak kasnije
ula je i moja sestra, a niz obraze joj se slijevahu suze. Dotrala je do mene, ovila mi ruke oko vrata i privukla
moju glavu na svoja prsa.
Bijesno sam se otrgnuo. Zaboljelo me lice. Prsa su joj bila koata. Ne tako podatna, meka i topla kao La Perlina.
Pusti me na miru rekao sam.
Moja je majka sila stepenicama, a lice joj je bilo upalo i napeto. uo sam kako su zalupnula teka podrumska
vrata i kako je pao zasun, a onda je dola i La Perla, lica crvena od naprezanja. U rukama joj bio golemi mesarski
no, onaj isti kojim je piliima sjekla glave.
Majka me pogledala. Jesi li dobro?
Si, Mama rekao sam. Ali Perro je otrao. Nestao je u polju. Nisam ga mogao nai.
Ali nije me sluala. Naprezala se ne bi li ula neki zvuk izvana. No uzalud. Nikakav zvuk nije mogao doprijeti
tako duboko pod zemlju.
Jedna od djevojaka odjednom brine u histerian pla.
Umukni! prosikta La Perla zaprijetivi joj noem. Hoe li da nas uju? Hoe li da nas sve pobiju?
Djevojka je uutjela. Bio sam sretan to ju je La Perla natjerala na to, jer je i moja sestra prestala plakati. Nije mi
bilo drago da plae. itavo joj je lice porunjelo i pocrvenjelo.
Suzdrao sam dah i napregnuo se da neto ujem. No nisam uo nita Mama ...
Tiho, Daxe proaptala je strogo. Morao sam neto upitati. Gdje je Papd? Nato je moja sestra opet
zaplakala.
uti! prosiktala je majka, a onda se okrenula k meni. Papd e uskoro biti ovdje. Ali moramo biti veoma
tihi dok se on ne vrati. Comprende?1
Kimnuo sam i okrenuo se da pogledam sestru. Sada je prigueno jecala. Vidio sam da je uplaena, no nije bilo
pravog razloga za pla. Posegnuo sam za njenom ru> Razumije? (panj.) (P r e v.)
23
1*
i
kom. No tengas miedo1 proaptao sam. Ja sam ovdje.
Nasmijeila se kroz suze privukavi me k sebi. Mali moj junae proaptala je. Zatitnice moj.
Strop iznad naih glava odzvanjao je od muklih udaraca tekih izama. Odjednom kao da ih je bila puna kua.
Los bandoleros!2 vrisnula je jedna od djevojaka. Ubit e nas!
Umukni! Ovaj se put La Perla nije ograniila samo na rijei. Ruka joj bljesne u priguenom svjetlu.
Djevojka se srui na pod tiho zacvilivi. inilo se da se koraci pribliuju kuhinji.
Svijea! apnula je moja majka promuklo. Malo svjetlo smjesta utrne. Sjedili smo u tami.
Mama, nita ne vidim rekao sam.
Osjetih neiju ruku na svojim ustima. Pokuavao sam neto razabrati u mraku, no nita se nije vidjelo, samo se
ulo disanje ostalih. Koraci su sada odjekivali iznad naih glava. inilo se da su u kuhinji.
uo sam kako se prevrnuo stol i nejasno raspoznah glasove mukaraca, zvuk njihova smijeha. Vrata krip-nue, i
bili su u ostavi. Zatropotae i podrumska vrata. Sada sam njihove glasove uo mnogo razgovjetnije.
Mora da se pilii skrivaju tu dolje rekao je jedan od njih, nato se ostali nasmijae.
Kukuriku zagrakta drugi. Doao vam je pijevac.
Zauo se udarac nogom o vrata. Abre la puerta!* Djevojke su se stisnule straga uza zid. Osjeao sam kako
moja sestra dre. Pa trae samo pilie. Recite im da su u kokoinjcu iza kue.

Nitko mi ne odgovori. inilo se da im vie ne smeta ako govorim. La Perla se progura kraj mene i stane podno
stepenica u stavu iekivanja. Teak udarac o vrata odjekne po itavom podrumu.
1 Ne boj se (panj,) (Prev.
2 Razbojnici, banditi! (panj.) (Prev.)
3 Otvori vrata! (panj.) (Prev.)
24
Jedna od djevojaka padne na koljena i poe histerino moliti. Uto se odozgo zau nov tresak. Jedna je daska na
vratima popustila, i ona se naglo otvorie a bujica svjetla prodre niza stepenice otkrivi La Perlu kako stoji vrsta
poput stijene s noem koji je odbijao svjetlo kao posrebreno ogledalo.
Neki ljudi sioe stepenicama. Vidio sam trojicu. Ostali su bili iza njih, tako da sam im mogao vidjeti samo
noge.
Prvi se zaustavi kad je opazio La Perlu. Stara debela koka. Ne vrijedi truda. Lagano se prignu i proviri
ispod izboine. Ali ima tu i drugih. Mladih i slasnih. Stara koka bdije nad svojim jatom.
Bastardos!1 promrsi La Perla kroza zube. ovjek se uspravi gotovo lijeno i kratkocijevna muketa u njegovoj ruci eksplodira zasljepljujuim bljeskom. Otar miris puanog praha zapee me u nosnicama, a
kad mi se oi razbistrie, opazih kako je La Perla za-teturala unatrag i lupila o zid nasuprot stepenicama, a-sak
se inilo kao da visi na njemu, a onda je polako skliznula na pod. Jedne strane njezinog lica i vrata potpuno je
nestalo. Nije se vidjelo nita do sirove crvene mase mesa i kostiju.
La Perla! vrisnula je moja majka i potrala prema njoj. ovjek je gotovo nemarno okrenuo muketu u
svojoj ruci i njenom drkom lupio moju majku po glavi dok je protrala pored njega. Smjesta se onesvijestila i
pala preko La Perlinog tijela s udnovato zgrenim izrazom lica.
Mama! Htio sam potrati prema njoj, ali sestri-ni su me prsti drali poput kripa i nisam se mogao maknuti. Mama! vrisnuo sam opet.
Mlada sluavka koja se bila molila izgubila je svijest groteskno se raskreivi po podu. ovjek je siao s posljednje stepenice prekoraivi preko La Perle i moje majke. Bacio je kratak pogled na sluavku i onda je nogom
nemarno odvaljao s puta. Ostali se sruie za njim niza stepenice. Bilo ih je jedanaest.
Opazio je svijeu na buretu. La candela ree pokazavi rukom.
Kopilad! (panj.) (Prev.)
25
I'
Jedan od njih kresne ibicom i zapali je. Njen uti sjaj sablasno je poigravao u podrumu. Voa zaokrui pogledom po nama. Ah, etiri mlade kokice i jedan pjeva.
Iza sebe zauh sestrin glas. Odjednom je bio stariji i puniji, nikada ga jo nisam uo takvog. Sto traite?
upitala je. Uzmite sve to hoete i odlazite.
ovjek se naas zagledao u nju. Oi su mu bile crne i svjetlile su kao ugljen. Ova je moja ree polako.
Vi se posluite ostalima.
Onesvijetena djevojka dola je k sebi upravo u asu da to uje. Vrisnula je i s naporom se pridigla. Pokuala je
potrati do stepenica, ali je jedan od njih uhvati za njenu dugu rasputenu crnu kosu. Naglo je povue unatrag te
ona posrne i poklekne.
Okrenuo ju je k sebi drei joj glavu tako dugo zabaenu dok joj lice nije bilo gotovo sasvim okrenuto gore
prema njegovom. Otvorenih usta borila se za dah. Svojom slobodnom rukom trgnuo joj je haljinu na prsima, ali
grubo je platno bilo prevrsto. Nije popustilo.
Bijesno opsuje i pusti je, a onda podigne ruku u kojoj je drao no. Brzim pokretom zapara sprijeda po njoj i
haljetak od grubog platna spadne s njena tijela kao peruina s kukuruznog klipa. Tanka pruga, koja je zapoinjala
kod vrata, sputala se izmeu dojki pa preko smeeg indijanskog trbuha, odjednom se poe bojiti grimizom.
Vrisnula je i pokuala odgmizati na rukama i koljenima, ali on je trgne natrag za kosu. Jo se jednom pokuala
izvui. Hitro je okrenuo no u ruci i drak joj nemilosrdno zarinuo gore meu noge. Ovaj je put vrisnula u pravoj
panici.
Sruila se pred njega svijajui se od boli. Tanka otrica noa koja joj je okomito virila izmeu nogu odbijala je
nemirnu utu svjetlost svijee. Svojom tekom izmom stao joj je na trbuh kako bi je prisilio da miruje te poeo
potezati ue koje mu je pridravalo pantalones.
Ostali su ve bili kod drugih djevojaka. Niella, osobna sluavka moje majke, bila je gola i prevjeena preko
jedne bave, dok ju je sa svake strane drao po jedan bandolero, a trei se upravo peo na nju. arah, mlada Indijanka koju je La Perla dovela s planina da joj pomae u kuhinji, leala je raskreeno na podu s druge strane podruma iza poredanih drvenih sanduka.
Voa se okrenuo. Njegovo iroko tijelo zakrilo je ostatak prostora. Odstrani deka rekao je mirno ili u
ga ubiti.
Moja me sestra poe gurati od sebe.
Okrenuo sam se da je pogledam u lice. Bilo je tupo i ukoeno. U njenim oima kao da nije bilo ivota. Ne!
Ne! vrisnuo sam.

 Skloni se iza kutija i ne gledaj rekla je. To nije bio njezin glas. Bio je glas nekog stranca, hladan i dalek.
Glas koji dosada jo nisam uo.
Neu!
Na obrazu osjetih otru bol od njena udarca. Vava!1 Uini kako sam ti rekla!
Nije me bol natjerala da posluam, ve autoritet koji se osjeao u njenom glasu. Zaplakan.
Idi!
Trljajui oi, okrenuh se i uurih iza kutija. Jo sam uvijek plakao. Odjednom se pomokrih u hlae. Kako brzo
spoznajemo znaenje straha!
Suze mi je zaustavio prodorni vrisak moje sestre. Kao da su presahnule u meni kad me proeo val divlje,
zasljepljujue mrnje. Uvukao sam dah i zadrao ga podigavi glavu i provirivi iznad kutija.
Sestra mi je bila okrenuta leima i njena gola stranjica estoko se izvijala dok ju je bandolero gurao prema
jednom sanduku. Noktima je zagrebla po njegovu licu na kojemu je ostao crveni trag, nato je on tako snano
pljusne da se svalila preko sanduka.
Usta su joj bila otvorena i vikala je, ali glas se nije uo. Oi kojima me pogledala, a da me nije vidjela, bile su iz1 Idi! (panj.) (Prev.)
26
27
bezumljene. Njene male tetas1 sasvim su se spljotile preko prsnih kostiju, a trbuh joj je bio udubljen.
Odjednom shvatih to on namjerava. Vidio sam ve mnogo bikova koje su dovodili kravama. Pogledah bandolera upravo kad su mu ipantalones spale do njenih nogu. Trbuh mu. je bio nalik prostirau od guste upave
dlake iz kojeg je njegova nabrekla mukost strila kao bijeli drak metle kojom smo pomet ali galeriju.
Pokuala je ustati i pobjei, ali on se podupro o jedan svoj dlakavi lakat zabovi ga u udubinu njena eluca dok
joj je dlan ovio oko vrata prikovavi je tako leima o sanduk i gotovo zaguivi. Opet je vrisnula i propela se
izmaknuvi se ispod njega, ali on opsuje i pojaa pritisak oko njena vrata. Otimala se i svijala pa on bijesno
izmahne i svom je snagom lupi po obrazu. Glava joj snano udari postrance o sanduk.
Trenutak je bio miran, malo podignut nad njom kao da se namjeta. Onda ona opet vrisne i uzdrhta. Polako je
nestao u njoj i njen se vrisak pretopi u dugo bolno stenjanje.
Opet se pokrenuo na njoj. inilo se da je jo dvaput prodro u nju, a onda kao da je i njega spopala neka njegova
vlastita neobina muka jer je ispustio udan ivotinjski krik.
Ba u taj as dignuo je glavu i zavirih mu ravno u lice. Oi su mu bile staklenaste i izmuene, otvorena usta
hvatala su dah. Onda moja sestra opet vrisne, i ja spa-zih kako iz nje lipti krv. Zadrhtah od mrnje. Poelih da ga
ubijem.
uo sam kako je neto lupnulo o drveni pod te pogledah dolje. S njegovog je pojasa ispao no. Bez razmiljanja
ga zgrabih preko sanduka. Polako, kao da mu to priinja veliki napor, okrenuo se prema meni.
Bastardo! vrisnuo sam i, drei no objema rukama, zamahnuo prema njegovu vratu.
Dignuo je ruku i no mi izleti i padne izmeu nas. Bacio sam se na nj u elji da ga izudaram akama, ali on
gotovo lijeno izmahne na mene.
i Grudi (panj.) (Prev.)
28
Zavrtjevi se, odbio sam se od zida i svalio meu sanduke. Vie nisam osjeao . boli, samo elju da ubijem, koju
dotada jo nisam bio upoznao. Nisam siguran da sam bio svjestan toga to bi se moglo dogoditi. Vie mi nita
nije bilo vano. Znao sam samo to da ga moram unititi.
Moja je sestra iskrenula glavu i tupo zurila u mene. Odjednom joj se oi razbistrie. Daxe! viknula je
zgrabivi ga za ruku, onu u kojoj je sada drao no.
Bijesno se pokuao istrgnuti i pri tom je i nju napola izvukao ispod sebe. Daxe! Bjei, por Dios! vrisnula je
opet. Bjei!
Stajao sam kao ukopan.
Zamahnuo je na mene.
Bjei, Daxe!
Spremao se da opet zamahne, a onda je ona prekriila noge i privukla koljena. Bolno je vrisnuo.
Daxe! Tri k ocu!
To sam shvatio. To je prodrlo u mene. Naglo sam se okrenuo i pojurio podrumskim stepenicama. Iza sebe zauh
jo jedan vrisak. Prekinuo se negdje u polovici, a onda je njegov glas promuklo kriknuo: El nino!
Izjurio sam na sunevu svjetlost. Trenutak sam bio zaslijepljen, nita nisam vidio. Onda potrah prema polju u
kojem je nestao Perro. Papa! Papa!
Neki su ljudi dolazili cestom. Nisam znao tko su, ali sam ipak potrao prema njima. Ve sam bio izvan vrtne
ograde kad su prvi bandolerosi istrali iz kue. Pojurio sam niza cestu histerino vritei, a onda je gore sa ceste
dopro do mene povik, glas mog oca.
Daxe! Daxe! Gracias a Dios!
Papa! vrisnuh.

Bacih mu se u naruaj plaui. Papa! Papa! Tengo miedo1. Ne daj me!

Tamno lice mog oca presijavalo se na podnevnoj e-zi. vrsto me privio uza se. Ne boj se aptao je.
Nitko ti nee uiniti nita naao.
Ranili su majku -r- histerino sam plakao i sestru. La Perla je mrtva a sestra krvari.
1 Tata! Tata! Bojim se. (panj.) (Prev.)
29
Vidio sam kako je lice mog oca problijedjelo pod tamnom koom. Je li to vaa vojska, generale? U glasu
mu se osjeao otri sarkazam. Ratuje sa enama i djecom?
Vitak ovjek koji je stajao do mog oca zagledao se u nj, a onda su se te hladne sive oi okrenule prema meni.
Usta je stisnuo u tanku crtu. Ako su moji ljudi poinili bilo kakvo zlodjelo, platit e to svojom glavom, senor.
Poao je prema kui, a bandolerosi, koji su bili pojurili za mnom, zaustavie se im su ga ugledali. El jefe!
Ustuknuli su i stisnuli se uza zid kad smo projurili kraj njih. General je zastao na vratima i okrenuo se prema
nama. Gdje su?
En la bodega rekoh.
Odjednom moj otac potri. Jo uvijek sa mnom u naruju jurne kraj generala u kuu, pa kroz kuhinju i niz
podrumske stepenice.
Tu se naas zaustavi zurei u krvavi prizor. Onda me polako stavi na zemlju. Dios mio! tiho je kriknuo,
spusti vi se na koljena i podigavi majinu glavu u svoje krilo. Dios mio!
Majino je lice bilo bijelo i veoma mirno. inilo se da joj glava visi pod neobinim kutom. Pogledom potraih
sestru. Jo je uvijek leala na sanduku a glava joj je visjela. Pritrali do nje. Sad je sve dobro viknuh.
Papa je ovdje.
Ali nije me ula. Nikada me vie nee uti. No joj je jo bio zaboden u vrat kamo ga je bandolero bio zari-nuo.
Gledao sam je i nisam vjerovao. Onda vrisnuh.
Tek tada shvatih to se dogodilo. Bile su mrtve. Sve su bile mrtve. Mama. Sestra. La Perla. Sve mrtve. Vritao
sam, vritao i vritao.
Kasnije, poto me otac podignuo i iznio s toga krvavog mjesta na sunevu svjetlost, stajali smo na dvoritu. Bilo
je kasno poslijepodne i sad je tu bilo mnogo vie ljudi nego prije. Mora da ih je bilo preko stotinu. Stajali su
naokolo i nijemo promatrali.
Jedanaest ih je bilo odvojeno od ostalih. Bili su konopcem privezani jedan o drugoga. utke su stajali na
30
jarkom suncu prislonjeni uza zid i zurili u svoje zemljake.
General je sjedio za stolom na galeriji. Pogledao je najprije njih pa ostale bandolerose. Zatim progovori tiho, ali
njegov je tanki, hladni glas dopro i do posljednjeg ovjeka.
Gledajte. I upamtite. Jer njihova e kazna zapasti i vas ako zaboravite da ste osloboditelji a ne bandolerosi.
Vi se borite za slobodu i svoj narod, a ne za vlastiti uitak i vlastitu korist. Vi ste vojnici u slubi svoje
domovine, a ne pljakai i silovatelji.
Ustao je obrativi se svom autantu koji mu stavi majser u ruke. Polako se okrenuo prema mom ocu. Ispruenom rukom ponudi mu oruje. Senor?
Moj je otac pogledao majser pa generala. Duboko uzdahne i skrene pogledom na ljude koji su stajali uza zid.
Ne, generale ree tiho. Ja sam ovjek zakona, ne rata. Bol je moja, ali osveta nije.
General kinine i sie stepenicama s galerije na isprenu zemlju dvorita. Drei majser labavo u ruci, uputi se
polako prema onoj jedanaestorici. Zaustavio se kod prvoga u redu, onoga koji je silovao i ubio moju sestru.
Ti, Garcia ree mirno ti, kojeg sam imenovao vodnikom. Nisam to oekivao od tebe.
ovjek ne odgovori. Bez straha je uzvratio generalov pogled. Znao je da milosti nee biti, i nije je ni oekivao.
U generalovoj je ruci blistao no dok je prolazio mimo postrojene ljude. Kad se odmaknuo, vidjeli smo to je
uinio. Konop koji je ljudima pridravao pantalones bio je prerezan i hlae su spale na zemlju otkrivi njihove
bijele trbuhe i noge. General se polako povlaio unatrag dok nije odmaknuo deset koraka. Onda poe dizati
majser.
Zurio sam u Garciu. U sjeanju mi iskrsne slika kako se nadvija nad moju sestru. Vrisnuh i sjurih s galerije.
Dajte meni, generale! Dajte da ga ja ubijem!
General se iznenaeno okrene.
Daxe! Daxe! Vrati se! vikao je otac za mnom.
31
Ali nisam uo. Potrah do generala. Dajte meni!
kriknuh.
Daxe! opet vikne moj otac.
General se okrene prema galeriji. To je pravda ree.
Ta jo je dijete odgovori moj otac. Sto on zna
0 pravdi?
Danas je ve upoznao smrt ree general. Nauio je mrziti, nauio se bojati. Dopustimo mu sada da

ubije, inae e mu to zauvijek poput more leati na dui.

Moj otac uuti. Na tamnom mu se licu ogleda sjeta kad se polako okrenuo. To mu je u krvi ree alosno.
Okrutnost konkvistadora.
Znao sam na to misli. Ve i tada sam znao. Na krv koja je tekla ilama moje majke ije smo pretke mogli pratiti
unatrag sve do panjolaca koji su doli s Kortezom.
General poklekne. Doi ovamo, djeae.
Priao sam mu. Smajser je poloio preko podlaktice
1 vodio mi ruku dok mi se prst nije naao na okidau. Bubanj s mecima uvrstio mu se u udubini lakta. Sad
ree gledaj po cijevi. Kad vidi da je uperena u njihove cojones,1 povuci okida. Ja u se pobrinuti za
ostalo.
mirkao sam niz plavkastu metalnu cijev. Naciljah u Garciju. Njegove bijele noge i dlakavi trbuh ukazae mi se
odmah ispod kraja kratke metalne cijevi. Povukoh okida.
Prasnulo mi je u uima, a bijelo se tijelo rasteplo u tisuu sitnih krvavih komadia. Osjetih kako general pomie
majser prema drugom u redu. I kamo ga je god uperio bilo je najprije bijelo meso a onda raskomadano i krvavo.
Osjetih kako se okida uario pod mojim prstom, ali sa mnom je ovladao takav ushit i takvo uzbuenje da ga ne
bih pustio makar mi spalio sve prste.
Odjednom se bubanj ispraznio i majser uutje. Sav zbunjen pogledah generala.
Gotovo je, nino.
i Muda (panj.) (Prev.)
32
Okrenuh se prema onoj jedanaestorici. Bili su izvaljeni po tlu, lica iskrivljenih u posljednjem bolnom gru, a
slijepe im oi uperene u uareno sunce.
Poeh drhtati. Jesu li mrtvi? upitah.
General kimne. Mrtvi su.
Sad sam se tresao kao da je iznenada zavladala cica zima. A onda se rasplakah. Okrenuh se i potrah k ocu.
Papa! Papa! vikao sam. Mrtvi su. Hoe li sada Mama i sestra opet oiviti?
Diogenes Alejandro Xenos. Predugako ime za malog djeaka. Isprva ome majka zvala Dio. Ali otac se ljutio.
On je to smatrao svetogrem. I nekako je s vremenom iz svega toga ispalo Dax. Mislim da me La Perla prva tako
nazvala. Grki prizvuk imena Diogenes bio je preteak za njen indijanski jezik.
Otac mi je roen u lukom grau Curatuu od grkog mornara i crnice koja je vodila mali restoran dolje blizu
pristaninih dokova kamo su mornari kad bi se iskrcali zalazili na jelo. Sjeam se jedne stare dagerotipije svojih
praroditelja koju mi je jednom pokazao otac.
Iako je sjedila, bilo je oito da je moja baka bila via od djeda koji je stajao sa strane i malo iza njene stolice.
Bakino je lice izgledalo veoma crno a dranje joj je odavalo neku unutranju vrstou i odlunost. Djed je imao
oi sanjara i pjesnika, to je zapravo i bio prije nego to se otisnuo na more.
Moj je otac imao majinu put i oeve blage oi. Oboavao ih je oboje. Znao mi je s ponosom kazivati kako
njegova majka potjee od Bantu princeze koja je dovedena ovamo kao robinja i kako se poslije osloboenja crnaca njezin otac vezao doivotnim ugovorom samo zato da bi ona mogla dobiti ono malo obrazovanja koliko joj
je bilo dostupno.
3 Avanturisti I
33
Jakne Xenos. Moj je otac dobio ime po djedu s majine strane. Kad je moja baka bila u drugom stanju i postala
prekrupna da vodi restoran, preuzeo ga je djed. Ali to nije bio posao za njega. Prije negoli je moj otac navrio
mjesec dana, prodan je mali restoran i sve to je moja baka stvorila i priskrbila.
Nakon toga je djed, koji je imao lijep rukopis, postao inovnik kod nekog alcalda1 pristaninog okruga i oni
uselie u malu kuu neka dva kilometra udaljenu od luke. U toj su kuici hranili nekoliko pilia i gledali u plavo
Karipsko more pratei brodove kako ulaze i izlaze iz luke.
Nisu imali mnogo novaca, ali moji su praroditelji bili veoma sretni. Moj je otac bio njihovo jedino dijete i imali
su velike planove za nj. Otac ga je nauio itati i pisati jo prije nego to je navrio estu godinu i alcaldovom ga
je pomou uspio upisati u isusovaku kolu koju su polazili djeca inovnika i aristocratas.
Da se odui za tu ast, moj je otac morao ustajati u pola pet ujutro. Dunost mu je bila da isprazni none posude i
poisti sobe prije negoli zapone nastava. Taj je posao radio jo tri sata poto je u est sati naveer obuka
zavrena, a osim toga bili su tu i razni drugi poslovi koje je obavljao za uitelje ili drugo osoblje.
Do svoje esnaeste godine moj je otac znao sve to ga je kola mogla nauiti. Od majine je obitelji naslijedio
stas narastavi gotovo do sto osamdeset centimetara a od oca je pobrao njegov radoznali duh eljan znanja. Bio
je daleko najbistriji uenik u cijeloj koli.
Izmeu isusovake brae koja su upravljala kolom i mog djeda odrana je velika conferencija na kojoj je
zakljueno da se moj otac poalje na studij prava. Budui da je djedova inovnika plaa bila za to premra-va,
zakljueno je nadalje da e od isusovaca dobiti novanu pomo iz ogranienog kolskog fonda za stipendije. No
ak ni to ne bi bilo dovoljno da podmiri trokove studija da alcalde, za kojeg je radio moj djed, nije pristao da

namiri razliku, a za uzvrat e moj otac kad svri studij pet godina raditi u njegovu uredu.
1 Naelnika (panj.) (P r e v.)
34
I tako je on zapoeo svoju odvjetniku praksu radei besplatno u alcaldovu uredu u kojem je njegov otac u
svojstvu inovnika u vlanom i hladnom predsoblju, nasaen na visoku stolicu, svojim itkim rukopisom prepisivao pravnike spise i materijale s raznih procesa koje je moj otac pripremio za svog poslodavca. A tu je radio i
u svojoj dvadeset treoj godini, treoj godini svog ugovora, kad se u Curatuu pojavila kuga.
Stigla je na brodu istih bijelih jedara, brodu koji je gotovo obi jesno plovio po krestama valova to su uzmutili
bistru plavu boju vode u luci. Bila je skrivena u tajanstvenoj tami brodskog tovarnog prostora i u roku od tri dana
bio je tako rei itav grad od tri tisue dua mrtav ili na umoru.
Moj je otac, kao i uvijek otkako je doao, sjedio za svojim stolom na drugom kraju sobe kad je alcalde uao.
Starac je bio vidljivo uzbuen, ali ga moj otac ne upita zato. Tako se neto nije pitalo njegovu ekscelenciju.
Nadvio se nad svoje pravnike knjige pravei se da nije nita primijetio.
Alcalde mu se postavi iza lea zavirivi preko oevog ramena da vidi to radi. Poslije nekoliko trenutaka progovori. Jaime?
Moj otac digne pogled. Si, excelencia?
Jesi li ikada bio u Bandavi?
No, excelencia.
Imamo tamo jednog klijenta ree alcalde sluaj zemljinog prava. Moj dobri prijatelj Rafael Cam-pos
vodi neki spor s lokalnim vlastima.
Moj otac je strpljivo ekao.
Trebalo bi da odem sam nastavi alcalde, ali hitni me poslovi zadravaju ovdje... Glas mu se prekine.
Moj otac nita ne odgovori. Dobro je znao to se dogaa u uredu; nije bilo nikakvih izuzetno hitnih poslova. Ali
Bandava je bila est stotina kilometara daleko, visoko u brdima, a put do tamo veoma naporan. Osim toga
govorkalo se neto o bandolerosima to vrljaju po brdima te iz zasjede napadaju putnike.
35
To je veoma vaan sluaj ree alcalde a serlor Campos je stari prijatelj. Htio bi sklopiti to povoljniji
ugovor o prijenosu posjeda. Zastao je na trenutak i pogledao dolje na mog oca. Mislim da bi bilo dobro da
krene jo jutros. Ve sam naredio da ti spreme jednog konja iz moje staje.
Si, excelenda ree moj otac i digne se sa stolice.
__Samo u svratiti i kui da uzmem nekoliko sitnica. Za
jedan sat bit u spreman da krenem na put.
Jesi li upoznat s tim sluajem?
Moj otac kimne. Seguramento, excelencia. Napisao sam peticiju na va zahtjev. Bilo je to prije dva mjeseca.
Alcalde olakano uzdahne. Pa da. Zaboravio sam. Nije zaboravio; dobro je znao da unatrag nekoliko godina moj otac pie sve podneske sudu i sve peticije. Izrazit e Seiioru Caimposu moje najdublje aljenje to
nisam mogao doi osobno?
Seguramente, excelencia obeao mu je moj otac. Zatim se uputi u predsoblje gdje je njegov otac sjedei
na visokoj stolici prepisivao neku presudu.
Que pasa? upitao ga je otac.
Vengo a Bandaya, Papa!
Djed se nasmijei. 'Sta bueno. To je velika prilika. Senor Campos je veoma ugledna osoba. Ponosim se tobom.
- Gracias, Papa! Sad idem. Adios, Papa!
Vaya con Dios, Jakne ree mu otac prihvativi se opet svog posla.
Moj otac izvadi konja iz alcaldove staje da ode kui po svoje stvari. Tako bar nee morati pjeaiti dva kilometra
natrag do grada.
Njegova je majka u prednjem dvoritu vjeala rublje. Podigla je oi prema njemu dok je privezivao konja uz
ogradu. On joj na brzinu objasni kamo ide. Bila je isto tako uzbuena i radosna zbog velike prilike koja mu se
prua kao i njezin suprug. Gorljivo mu je pomagala da izabere dvije svoje najljepe koulje, koje mu je onda
zajedno s najboljim odijelom strpala u staru i izlizanu putnu torbu.
36
Kad su ponovno izali na dvorite, upravo je u luku, zaobiavi lukobran, uplovio brod blistavih bijelih jedara.
Majka se naas zaustavila i pogledala ga preko vode.
Mira!1 Uprla je prstom u brod.
Jaime se nasmijei. Majka mu je esto priala o brodovima. O tome kako ju je njezin otac kad je bila mala vodio
navrh breuljka da promatra dolazak brodova u luku. I o tome kako je govorio da e jednoga dana doploviti
veliki brod blistavih bijelih jedara i odvesti ih kui, kui u slobodu gdje ovjek ne mora sagibati koljeno da bi
doao do kruha svagdanjega.
Otac joj je ve davno umro, ali nju taj san jo uvijek nije naputao. No sada ga je gajila za svog sina. On e biti

taj koji e ih odvesti u slobodu. Svojom snagom i svojim znanjem.

Djedu bi se svidio ovaj brod rekao je njezin sin.
Nasmijala se dok su ili prema konju koji je grickao meku travu uz ogradu. Ti si moj brod bijelih jedara
odgovorila je.
Moj ju je otac poljubio i popeo se na konja. Krenuo je cestom iza kue. Na vrhu breuljka okrenuo je konja i
pogledao dolje. Njegova je majka jo uvijek stajala u dvoritu gledajui za njim. Podignula je ruku. Vie je
osjetio nego vidio njen smijeak, njene blistave bijele zube. Mahne joj jo jednom i okrene konja natrag na cestu.
Pri tom je vidio kako se brod naginje prema doku a mornari kao poludjeli mravii jure po jarbolima. Bijeli koni
nastavak pao je prvi, naduvi se u padu, zatim je pao prednji jarbol, a kad se okrenuo da odjai dalje, brod se
usporenom brzinom primaknuo postrance k doku, a u tom su asu, zatreperivi se, pala i preostala jedra otkrivi
ornamentiku visokih golih jarbola.
Kad se dva mjeseca kasnije vratio u Curatu, brod je jo uvijek leao uz dok, ali sad je to bila izgorjela crna
olupina koja je neko ponosno plovila oceanima da bi na kraju donijela crnu smrt ovom gradu. Svom ocu i
svojoj majci nije naao ni traga.
Gledaj! (panj.) (Prev.)
37
Kad je sluga donio prvi glas da neki stranac jai nizbrdo prema haciendi, Senor Rafael uzme dalekozor i izae na
galeriju. Kroz stakla je opazio tamnoputog mukarca, u pranom gradskom odijelu, kako jaui na tamnom
poniju oprezno kroi neravnom planinskom stazom. Zadovoljno zakima glavom. Posluga je bila u stanju
pripravnosti. ovjek nikada ne moe biti dovoljno oprezan kad svakog asa mogu nizbrdo sjuriti bandolerosi.
Jo jednom proviri kroz dalekozor. Stranac je jahao veoma oprezno. Senor Campos odloi dalekozor i izvadi iz
depa zlatni sat. Bilo je deset i trideset; stranac e trebati jo sat i pol prije negoli stigne do haciende. Doi e
otprilike u vrijeme ruka. Otro pljesne rukama.
Postavi jo jedno mjesto kod stola ree sluzi. Nato ue u kuu da se dokraja obue.
Prolo je gotovo i dva sata prije nego to je moj otac stigao na haciendu. Don Rafael je sjedio u hladu na galeriji.
Na sebi je imao besprijekorno bijelo odijelo ari-stocrata, a nabori bijele svilene koulje i crna leprava kravata
jo su jae isticali njean i profinjen oblik njegova lica. Brk mu je bio tanak i paljivo obrezan po najnovijoj
panjolskoj modi, dok mu se u kosi i obrvama tek nasluivalo neto sjedina.
im je moj otac sjahao, don Rafael ustane. Sa zadovoljstvom je zapazio da je oevo odijelo isto i oetkamo a
izme sjajno ulatene. Moj otac, kome nije promakla ta letimina procjena, bijae sretan to se bio zaustavio kod
nekog potoia da se dotjera.
Senor Campos ekae na vrhu stepenica po kojima se uspinjao moj otac. Bienvenido, senor pozdravi ga po
brdskom obiaju.
MU gracias, senor uzvrati mu moj otac. Imam li ast razgovarati s njegovom ekselencijom Don Rafaelom Camposom?
Stariji ovjek kimne.
Moj se otac nakloni. Jaime Xenos, de la oficina del alcalde, a su servido.
Don Rafael se nasmijei. Uite ree ispruivi ruku. ast mi vas je pozdraviti u svojoj kui.
38
ast je na mojoj strani, gospodine.
Don Rafael pljesne rukama. Dotri sluga. Donesi hladno pie za naeg gosta ree. I pobrka se za
njegovog konja.
Nato povede mog oca natrag u hlad na galeriju ponu-divi mu da sjedne. Kad je sjeo za stoli, oev se pogled
naas zaustavi na puki i dva pitolja to su leali na podu do stolice njegovog domaina.
Don Rafaelu nije promakao oev pogled. ovjek nije nikada dovoljno oprezan u brdima.
Razumijem odvrati moj otac.
Ue sluga s piem, i dvojica mukaraca nazdravie jedan drugom. Onda moj otac htjede opravdati alcaldov
nedolazak, ali Sefior Campos nije htio sluati nikakve isprike. Bio je vie nego zadovoljan mojim ocem, nimalo
ne sumnjajui da e spor biti okonan u njegovu korist. Poslije toga uoe u kuu na ruak, a kasnije Don Rafael
zamoli mog oca da ode u svoju sobu i odmori se, jer e sutra biti dovoljno vremena za poslovne razgovore.
Danas se njegov gost mora odmarati i raspremiti svoje stvari. I tako se dogodilo da se otac tek za veerom slubeno upoznao s mojom majkom.
Ali Maria Elisabeth Campos bila je ve s prozora iznad galerije opazila jahaa im je doao do haciende pratei
ga pogledom do portica. Razgovor dvojice mukaraca jasno je dopirao do nje kroz tiho i mirno poslijepodne.
Vrlo visok i lijep, ne? bio je upitao neki glas iza nje.
Maria Elisabeth se okrenula. Za leima joj je stajala Dona Margaretha, tetka njezine majke, koja je poslije smrti
svoje sestre upravljala kuom kao duena.1
Maria Elisabeth je pocrvenjela. A.li koa mu je veoma tamna.
Tiene sangre negra2 odgovorila je tetka. No ne smeta. Kau da su ba takvi najbolji muevi i ljubavnici. Sagnula se i pored neakinje provirila kroz otvoreni prozor. Mucho hombre?

1 Gospodarica, gazdarica, guvernanta (panj.) (P r e v.)

2 Ima crnake krvi u sebi. (panj.) (P r e v.)
3 Pravi mukarac, (panj.) (Prev.)
39
Gore do njih dopro je glas Don Rafaela koji je upravo predlagao svom gostu da se odmori do veere.
Dona Margaretha je brzo povukla glavu pogledavi svoju neakinju. Sad mora i ti u krevet i odmarati se
itavo poslijepodne rekla je. Ne bi bilo zgodno da se pred gostom pojavi crvena i iscrpljena od danje
ege.
Maria Elisabeth je prosvjedovala ali ipak posluala. Visoki tamnoputi stranac ostavio je na nju jak utisak i eljela
je da se pred njim pojavi to ljepa.
Zastori su napokon bili navueni i ona ostala sama i ispruena u prohladnoj tami. Nije spavala. ula je kako je
rekao da je advokat. Znai ima dobar odgoj i lijepo ponaanje. Za razliku od sinova farmera i plantaera koji ive
oko haciende. Svi su tako sirovi i priprosti, vie ih zanimaju puke i konji nego uglaeni drutveni razgovori.
Ipak e se uskoro morati odluiti. Ve je prola sedamnaestu i otac ju je pourivao. Jo godinu dana pa e je
svrstati meu usidjelice i bit e osuena na ivot kakav sada provodi Dona Margaretha. A moda joj ak ni takav
nee biti dostupan, jer ona je jedinica bez sestara i bez brae o ijoj bi se djeci mogla starati.
Bilo bi lijepo udati se za odvjetnika, mislila je maglovito, zapadajui u san, ivjeti u gradu gdje ovjek moe
sresti mnogo zanimljivih i raznovrsnih ljudi.
A i moj je otac bio veoma zagolican vitkom i vatrenom mladom djevojkom koja je sila na veeru odjevena u
lepravu bijelu haljinu to je jo vie isticala njene krupne tamne oi i crvene usne. Vie je osjetio nego vidio
vrsto tijelo i puna prsa pod haljetkom.
Maria Elisabeth je uglavnom utjela za veerom. S pola uha sluala je dobro poznati glas svog oca i oduevljavala se mekim junjakim akcentima u glasu njihova gosta. Jezik mora mnogo je blai od jezika planina.
Poslije veere mukarci su se povukli u knjinicu da popue svoje cigare i popiju konjak, a onda su preli u sobu
za muziciranje gdje im je Maria Elisabeth odsvirala na klaviru nekoliko jednostavnih napjeva. Nakon nekih
40
pola sata osjetila je da je gost postao nemiran i naglo prela na Chopina.
Moj otac odjednom stane paljivo sluati. Potresla ga je osjeajnost te glazbe i on se zagledao u sitnu djevojku
koja se gotovo izgubila iza velikog klavira. Kad je prestala, on joj zapljeska.
I Don Rafael je zapljeskao. Ali njegov je pljesak bio iz pristojnosti i bez zanosa. Smatrao je Chopina presmionim
i moda ak nemoralnim. Milija mu je bila stroga glazba. Za divlje narodne ritmove nije nimalo mario.
Maria Elisabeth je ustala od klavira, zarumenjena i lijepa. Toplo je ovdje rekla je rastvorivi svoju malu
ipkastu lepezu. Mislim da u poi malo u vrt.
Moj se otac smjesta dignuo naklonivi se Don Rafaelu. Con su permiso, excelencia?1
Don Rafael uljudno kimne glavom.
Moj otac ponudi djevojci ruku. Ona je draesno prihvati i zajedno izaoe u vrt. Dona Margaretha poe za njima
na diskretnoj udaljenosti od tri koraka.
Lijepo svirate ree moj otac.
Nimalo lijepo. Nasmijala se. Nemam mnogo vremena za vjebanje. A niti nekoga od koga bih mogla
neto nauiti.
Meni se prije ini da nema ba mnogo toga to biste vi morali nauiti.
U glazbi uvijek ima mnogo toga to bi ovjek morao nauiti ree ona pogledavi ga. ula sam gdje
kau da je glazba kao i pravo. Mora se neprestano prouavati i vjebati.
Istina prizna moj otac. Pravo je veoma strog nadzornik. Uvijek podvrgnuto promjenama. Nova tumaenja, nove revizije pa ak i novi zakoni gotovo svakog dana.
Maria Elisabeth tiho uzdahne od divljenja. Ne shvaam kako sve to moete drati u glavi.
Pogledao ju je i u oima joj opazio istinsku zaljubljenost. Upravo na tom mjestu i u tom asu, premda sam
nesvjestan toga, bio je izgubljen.
vaim doputenjem, ekscelencijo? (panj.) (Prev.)
41
Neto manje od godinu dana kasnije bili su vjenani. Kad se moj otac vratio iz Curatua s vijeu o smrti svojih
roditelja, moj djed Don Rafael prvi mu je predloio da ostane u Bandavi i posveti se advokaturi. Bila su tu
dodue ve dva odvjetnika, ali jedan je od njih bio star i spremao se u mirovinu. Godinu dana poslije toga, gotovo u dan, rodila se moja sestra.
Izmeu sestre i mene bilo je jo dvoje djece, ali oboje mrtvoroene. U to se vrijeme moj otac poeo zanimati za
grki jezik. Njegov je otac imao prilinu biblioteku za ono doba, i sve knjige iz male kuice u Curatuu bile su
prenesene u Bandavu.
Od Done Margarethe uo sam prvi put priu o svom roenju i krtenju. Kad su primalja i lijenik sili i donijeli
mom ocu veselu vijest, spustio se na koljeno i zahvalio Bogu. U prvom redu zato to sam bio sin (sva ostala
djeca bile su djevojice), a u drugom zato to sam bio jak i zdrav i to u preivjeti.

Gotovo istog asa poele su trzavice oko mog imena. Moj djed, Don Rafael, nije htio uti ni za to drugo nego
da dobijem ime po njegovu ocu. Moj me pak otac, razumije se, htio nazvati po svom ocu. A nijedan nije htio
popustiti ni za dlaku.
Konano je moja majka sprijeila svau koja je prijetila. Neka radije bude nazvan po budunosti nego po
prolosti rekla je. Neka mu ime izrazi nae nade u budunost i neka u sebi ponese poruku svima onima
koji ga budu uli.
To je odgovaralo romantinoj prirodi mog oca kao i dinastikim sklonostima mog djeda. I tako moj otac oda-bra
ova imena:
Diogenes Alejandro Xenos.
Diogenes po legendarnom tragau za istinom; Alejandro po osvajau svijeta. Objanjenje je jednostavno, izjavio
je moj otac drei me na krtenju dok me je sveenik polijevao vodom.
Istinom e osvojiti svijet.
42
Probudili su me prvi traci svjetla to su zavirili u moju sobu. Jo sam trenutak mirno leao, onda se okrenuo u
krevetu, ustao i priao prozoru.
Sunce je stajalo na rubu horizonta pomaljajui se iza planina. Sa zapada je pirio blagi povjetarac i stresao sam se
kad mi se posljednja zaostala nona studen zavukla u spavaicu. Odjednom osjetih potrebu da se pomokrim.
Vratio sam se krevetu i ispod njega izvukao malu nonu posudu. Dok sam tako stajao i mokrio, upitah se ne bi li
mi Papa mogao sada dati veu posudu kad u kui nije preostao nitko drugi osim nas dvojice mukaraca.
Pomokrivi se, postalo mi je toplije te stavih poisudu natrag pod krevet i vratih se k prozoru.
Preko ceste koja je prolazila ispred kue vidio sam kako se blijedi dim die s malih vatara oko kojih su, uvijeni u
svoje zamazane gunjeve, spavali bandolerosi. Nita se nije micalo kod njih niti se ita ulo. Skinuo sam nonu
koulju i uvukao se u svoje pantalones i cipele. Stavih na sebe toplu indijansku vunenu koulju koju mi je La
Perla bila isplela za roendan te sioh stepenicama. Osjeao sam glad. Bilo je vrijeme doruka.
arah, koja je bila La Perlina pomonica, palila je vatru u pei. Dignula je pogled kad sam uao, a indijansko joj
je lice bilo tupo i beutno.
Gladan sam rekoh. Hoe li nam sada ti kuhati?
Nijemo je kimnula. arah nije nikada previe govorila.
Priao sam k stolu i sjeo. Hou tortilla con jamon.1
Opet je kimnula posegnuvi za tekom crnom tavom. Brzo ubaci u nju dva prsta masti i stavi je nad jedan od
otvora u tednjaku. Na to baci isjeckanu unku i prelije s tri jajeta.
Zadovoljno sam je promatrao. Bila je bolja od La Perle. La Perla mi to ne bi dala. Odluih da ovu novu
Omlet sa unkom (panj.) (P r e v.)
43
stavim na jo jednu kunju. Cafe con leche1 rekoh. La Perla i majka nisu mi doputale nita drugo do okolade.
arah stavi preda me cafe bez ijedne rijei. Poto sam u alicu ubacio tri vrhom pune liice smeeg eera,
stadoh piti kavu glasno mljackajui usnama. eer je malo ublaio njen odvratni okus. Nikada nisam volio kavu,
ali pijui je osjeao sam se odraslim.
Stavila je preda me tortillu. Omlet je bio tamnosme i vrst i puio se od vruine. Takav je pravila i La Perla.
Priekao sam nekoliko minuta da se ohladi, a onda ga poeh jesti prstima, ispod oka pogledavajui arah.
Nijednom me rijei nije prekorila to ne jedem noem i vilicom koji su leali pored mog tanjura. Samo je stajala
i promatrala me, a u oima joj je bio neki udan izraz. Kad sam pojeo, ustah i krenuh k pumpi te pustih malo
vode na ruke da operem usne, a onda ih osuih runikom koji je tamo visio. Bilo je vrlo dobro pohvalio
sam je.
Neto me u njenim oima podsjeti na pogled kojim je gledala kad su joj se u podrumu primicali bandolerosi. Ista
nedokuiva predanost.
Jesu li te povrijedili, arah? upitao sam. Nijemo je odmahnula glavom.
Drago mi je da te nisu povrijedili.
Tada spazih kako joj se preko tamnih oiju sputa tanka koprena od suza. Prihvatih je za ruku. Ne plai, arah
rekoh. Neu dopustiti da ti to ikada vie urade. Ubit u ih ako samo pokuaju.
Iznenada njene se ruke ovise oko mene i ona me vrsto privi uza se. Na licu outjeh toplinu njenih grudi i snano
lupanje njena srca. Jecala je grevito, ali gotovo neujno.
Jo sam uvijek bio u njenom naruju. Nisam mogao smisliti nita drugo da joj kaem nego -Ne plai, arah.
Molim te, nemoj plakati-.
Ubrzo me pustila. Spuznuh na pod, ali ona se ve okrenula i vratila tednjaku da u vatru nabaca jo trijea. Vie
se nije imalo to rei. Okrenuo sam se i izaao.
1 Kavu, s mlijekom (panj.) (Prev.)
44
Kua je bila tiha i mirna dok sam prolazio blagovaonicom i dnevnom sobom. Izaoh kroz veu na galeriju.

Preko ceste je ivnulo. Bandolerosi su se budili i poinjali nov dan. Sunce se naginjalo nad staje i svojim zrakama obasjavalo dvorite i kuu. S drugog kraja galerije zauh slab um. Okrenuh se prema njemu.
Taj je dio jo uvijek bio u sjeni, ali ipak sam vidio uareni vrh cigare i obris nekog ovjeka to sjedi za oevim
stolom. Instinktivno osjetih da to nije moj otac. On ne bi nikada zapalio cigaru tako rano ujutro.
Kad sam sa sunca zaao u hlad, lice posta mnogo jasnije. Blijedosive oi uporno su me promatrale. Bue-nos
dias, Senor General rekao sam uljudno.
Odgovorio je jednako uljudno. Buenos dias, solda-dito. Povukavi jo jedan dim, paljivo je odloio cigaru na rub stola. Kako si jutros?
Vrlo dobro odgovorio sam. Rano sam ustao.
Znam. Cuo sam te dok si stajao kraj prozora.
Ve ste bili budni? zaueno sam upitao. Ja nisam nikoga uo.
Njegovi sitni pravilni bijeli zubi otkrie se u slabom smijeku. Generali, kao i mali djeaci, moraju ustajati u
samu zoru da vide to im nosi nov dan.
Nisam odgovorio. Pogledao sam preko ceste na vojniki logor. Oni su jo spavali rekoh.
U glasu mu se nasluti izvjestan prezir. Campesinos.1 Ne misle ni na to drugo nego to e pojesti preko dana.
A spavaju dobro jer znaju da e se netko drugi pobrinuti za njihovu hranu. Opet je posegnuo za svojom
cigarro. Jesi li jeo?
Si. arah mi je dala desayuno2. Plakala je. Cigarro se zaarila. ene uvijek plau rekao je
ravnoduno. Ve e to ona preboljeti.
Ja ne plaem.
askom me promatrao prije negoli je odgovorio. Ne, ti si mukarac. Mukarci nemaju vremena da prolijevaju
suze nad onim to je ve prolo.
Seljaci (panj.) (Prev.) 2 Doruak (ptnj.) (Prev.)
45
Papa je plakao rekoh. Juer na groblju. U grlu sam osjetio neku grudu prisjetivi se toga. Zala-zeeg
sunca kako baca duge sjene po malom groblju iza kue, kripe zaralih eljeznih vrata, mekog i gnjecavog zvuka
vlane zemlje to pada po lijesovima i ganutljivog tona sveenikovog latinskog kako uplje odzvanja u jutarnjem
zraku. Progutah tu grudu. I ja sam plakao.
To je doputeno odgovorio je general ozbiljno.
Pa i ja sam plakao. Jo jednom odloi cigaru i posegne za mojom rukom da me privue k sebi. Ali to je
bilo juer. Danas smo opet mukarci i nema vremena za suze.
utke sam kimno.
Ti si hrabar djeak. Podsjea me na moje sinove.
utio sam.
Jedan je nekoliko godina stariji od tebe, drugi godinu dana mlai. A imam i jednu djevojicu. Njoj su etiri
godine. Nasmijeio se i posjeo me sebi na koljena.
Oni ive u brdima.
Preko moje glave zagledao se u daleke breuljke. Tamo su na sigurnom. Pogled mu se opet vratio na
mene. Moda bi ih elio posjetiti? U brdima je veoma zanimljivo.
Dobio bih ponija? brzo sam upitao. Zamiljeno me pogledao. Ne odmah. Kad malo odraste, moda. Ali dobio bi vrstonogog magarca.
I bio bi moj, samo moj?
Naravno odgovori general. Nitko ga ne bi smio jahati osim tebe.
To bi bilo vrlo lijepo rekao sam ozbiljno. Mislim da bi mi se svidjelo. Ali... Spuznuo sam mu s
koljena i pogledao ga. Ali to bi Papa? On sada nema nikoga osim mene.
Mislim da bi tvoj otac pristao odgovorio je mirno. Sad e biti veoma zaposlen, nee imati vremena da
bude ovdje. Bit e sa mnom.
Sada se sunce ve privuklo iza ugla galerije i poela se osjeati danja ega. Ispod naih nogu zau se tiho struganje a onda je neto naglo unulo kao da se netko skriva ispod drvenog poda. Gotovo prije nego to sam se do46
spio i pomaknuti, general je bio na nogama s pitoljem u ruci. Quien es? Glas mu je bio hrapav.
Opet se zaulo struganje, pa poznato tektanje i cvile-nje. Skoio sam s galerije i turio glavu u otvor na podu.
Hladan nos i prijateljski jezik zaslinili su me po itavom licu. Zavukao sam ruku i ispod galerije izvukao malog
zamazanog psia te ustao zajedno s njim, vrsto ga stiui u naruju.
Perro! viknuo sam veselo. Perro! Vratio se!
Manuelo je dignuo ruku da nas zadri, a onda brzo stavio prst na usta. Jahao sam na malom poniju ne usuujui
se gotovo ni disati. Pogledao sam Roberta; i on je bio sav napet.
Robert bijae stariji sin generala Diabla Rojoa. Imao je blizu jedanaest godina, dvije godine vie od mene. Ja sam
se pribliavao devetoj, ali sam ga nadvisio gotovo za deset centimetara. Bio je veoma ljubomoran na mene jo od
prole godine kad je postalo oito da rastem bre od njega.

Ostali su mirno sjedili na svojim konjima. Naulio sam ui, ali od utanja lia u okolnoj umi nije se nita ulo.
Nisu daleko apnuo je Manuelo. Moramo se sasvim pritajiti.
Bilo bi dobro da znamo koliko ih je uzvrati mu Gato Gordo1 aptom.
Manuelo kimne. Macan je uvijek logiki rasuivao. Moda zato to je bio tako krupan; teko se kretao pa je
mnogo mislio.
Izvidjet u ree Manuelo spuznuvi s konja.
Ne odvrati Macan brzo. Lie i otpalo granje je suho pa bi te odalo. Znali bi da smo ovdje.
Kako da saznamo inae?
Debeli Maak (Macan) (panj.) (Prev.)
47
Gato Gordo upre prstom iznad svoje glave. S drvea ree kao majmuni. Nee im pasti ni na kraj pameti
da pogledaju gore.
Preteki smo odgovori Manuelo. Grana bi se lako slomila pod nama i puf mrtvi smo.
Macan pogleda Roberta i mene. Ali oni nisu preteki.
Ne! Manuelov apat gotovo eksplodira u tiini. General bi nas ubio da se to dogodi njegovom sinu!
Neka ide Dax odgovori Macan tiho.
Manuelo me pogleda. Na licu sam mu vidio ispisanu sumnju. Ne znam rekao je neodluno.
Prije negoli je dospio jo neto nadovezati, zamahnuo sam rukama iznad glave i maio se grane. Izvukao sam se
iz sedla i ve bio na drvetu. Ja idem rekao sam gledajui dolje na njih.
Robertovo je lice bilo natmureno a pogled mrk. Znao sam da je to zbog toga to ja idem a on ostaje. Ali njegov je
otac izdao stroge zapovijedi, a vou se mora sluati. Roberto se nije ni pomaknuo.
Pazi da te ne uju upozoravao me Manuelo. Samo izvidi koliko ih ima i kakvo im je oruje, i smjesta
se vrati.
Kimnuo sam i uzverao se jo vie na drvo. Otprilike pet metara nad zemljom, kad je granje iznad mene postalo
pretanko da podnese moju teinu, krenuh s drveta na drvo.
Bio sam veoma brz, budui da sam poput svih djeaka proveo mnogo vremena na drveu, no ipak mi je trebalo
gotovo itav sat da prevalim manje od pola kilometra do njihovog logora. A da mi dim s njihovih vatara nije dopro do nosnica, naao bih se tamo i ne znajui. Ovako sam se zaustavio gotovo tik iznad njihovih glava.
Nijemo sam se pripio uz jednu granu, srce mi je lupalo, bio sam siguran da ga uju usprkos ivom razgovoru koji
su vodili meu sobom. Nato stadoh polako uzmicati dok se nisam sasvim izgubio u liu.
Govorili su tako glasno da sam zakljuio kako su uvjereni da kilometrima oko njih nema nikoga. Paljivo sam
brojio glave. Bilo je etrnaest mukaraca u izblijedjelim
48
i pranim crveno-plavim uniformama. Ve su zapalili veernju vatru i povremeno je jedan od njih odlazio da
nabaca drva na nju. Pitao sam se kako to da se jo nijedan od njih nije prihvatio spremanja veere, ali odgovor je
doao tako rei smjesta.
Na maloj istini pojavila se ena. Jedan od mukaraca koji je leao najblie vatri ustane i neto joj ree. Po
oznakama na njegovu rukavu razabrah da je narednik. Glas mu otro odjekne u nadolazeem sumraku.
Dnde estd la comida?1
Dolazi odvrati ena tiho.
asak kasnije pojavie se jo dvije ene nosei izmeu sebe veliki eljezni lonac. Do mene dopre miris gulaa i
osjetih kako mi se u ustima skuplja slina.
2ene spustie lonac kraj mukaraca i poee dijeliti gula na limene tanjure. Poto je svaki pojedini bio posluen, ene uzee ono to je preostalo i povukoe se nekoliko koraka od njih da to pojedu.
Iskoristio sam njihovu zaokupljenost jelom da se brzo povuem odavde. Kruio sam drveem oko istine dok
nisam otkrio gdje su ene skuhale veeru. Dvadesetak koraka odavde primijetio sam ostatke jedne manje vatre.
U blizini bilo je na tlu i nekoliko gunjeva odajui gdje ene spavaju. Brzo krenuh istim putem natrag.
Sunce je naglo nestajalo, a kad sam stigao, bio je ve mrak. Usprkos injenici da su oslukivali moj dolazak,
uspio sam se beumno spustiti ravno meu njih. Bio sam veoma ponosan na samoga sebe kad sam im na licima
proitao zapanjenost.
etrnaestorica pod zapovjednitvom jednog narednika rekao sam. Ve su postavili logor za no!
Kakvo oruje imaju? upitao je Macan.
Vidio sam puke i dvije strojnice.
Samo dvije?
Toliko sam ih vidio.
Zanimalo bi me to rade tu napolju ree Macan.
Gdje je jelo? (panj.) (Prev.)
4 Avanturisti 1
49
Mora da je to izvidnica odgovori Manuelo. Neprestano alju izvidnice ne bi li nas otkrili. Nasmijao

se. To im dosad jo nije uspjelo.

etrnaest vojnika i dvije strojnice zamiljeno ponovi Macan. Nas je samo petero ne raunajui dvojicu
djeaka. Mislim da bi bilo bolje da im umaknemo.
Sad je pravi as za to usudih se upasti u razgovor. ene su im upravo dale veeru. Sad su previe
zaokupljeni da nas uju.
Imaju ene sa sobom? U Manuelovu se glasu razabra iznenaenje.
Da.
Koliko?
Tri.
Dezerteri ree Macan. Pobjegli su u brda zajedno sa enama.
Znai da je moda istina ree jedan od ostalih. General je natjerao vojsku u bijeg. La guerra1 e uskoro
svriti.
Armija jo uvijek kontrolira luke odvrati Macan. Ne moemo pobijediti sve dok general ne osvoji
Curatu. Kad ih otcijepimo od mora, vie im nee moi pomoi njihovi yanqui imperijalisti. Tek tada bit e kraj.
uo sam da ve mariramo na Curatu ree Manuelo,
Sto da radimo sa soldadosima? upita Macan vrativi se u sadanjost.
Ne znam odvrati Manuelo neodluno. Imaju dvije strojnice.
Ali i tri ene ree Macan znaajno.
Dezerteri nemaju pravog borbenog duha doda Diego Gonzales. Ve jako dugo ...
Macan ga prekine, upozorivi ga pogledom na Roberta i mene. Dobro bi nam dole strojnice. General bi nas
nagradio. Pogleda me. Jesu li postavili strau?
Nisu odgovorio sam polijegali su oko vatre i jedu. Nema strae. Mogao sam im se pomokriti ravno u
lonac s jelom a da ne bi ni primijetili.
iRat (panj.) (Prev.)
50
Manuelo se odluio. Napast emo ih iznenada. Neposredno pred zoru kad budu u najdubljem snu.
vre sam omotao gunj oko sebe da se zatitim od none studeni. uo sam kako se odmah do mene mie
Roberto. Jesi li budan? proaptao sam.
Si.
Ne mogu spavati rekoh.
Ni ja.
Boji se?
Ne odgovorio je brzo s prezirom u glasu. Naravno da se ne bojim.
Ni ja se ne bojim.
Jedva ekam jutro. Ubit u jednoga od tih solda-dosa. Sve emo ih pobiti.
I ene? upitah.
Njih ne, razumije se.
Pa to emo s njima?
Ne znam. Trenutak je premiljao. Silovati ih, pretpostavljam.
Mislim da se to meni ne bi svidjelo rekao sam. To se dogodilo mojoj sestri. Njih to boli.
Tako govori jer si mali djeak odgovorio je s prezirom. Ne bi ih mogao silovati da i hoe.
Podrugljivo se nasmijao i okrenuo u svom gunju na-vukavi ga preko glave. Sad spavaj. Pusti me da se malo
odmorim.
Mirno sam leao gledajui u zvijezde. Katkada se ini da tako nisko vise na nebu da bih trebao samo ispruiti
ruku i dohvatiti ih. Pitao sam se koja je od njih moja majka a koja sestra. Otac mi je rekao da su otile na nebo i
da su sada Boje zvijezde. Vide li me noas? Napokon sklopih oi i usnuh.
Na Manuelov sam se dodir smjesta razbudio. U trenu sam bio na nogama. Spreman sam rekoh. Pokazat
u vam gdje su.
Ne. Manuelo zavrtje glavom. Ostat e ovdje s konjima. Netko mora paziti na konje, inae e odlutati.
51
Ali...
Manuelo me prekine. Glas mu je bio odluan. Ti i Roberto ostajete s konjima. To je zapovijed.
Pogledao sam Roberta. Nije mi uzvratio pogled. Ipak nije ba tako velik ma to priao. Da je, ne bi ga ostavili sa
mnom.
Kasno je ve procijedi Macan.
Ostat ete ovdje dok se ne vratimo naredi Manuelo. Ako nas nema do podneva, uzmite konje i krenite
kui. Comprende?
Nijemo smo kimnuli promatrajui kako ljudi nestaju u umi. Jo smo neko vrijeme sluali kako im pod nogama
praska lie i granje, a onda je sve utihnulo.
Roberto se okrene prema meni. Hajde da pogledamo konje.

Poao sam za njim na mjesto gdje su ivotinje bile privezane. Tako su mirno vakale kao da su na domaem
panjaku.
Ne vidim zato bismo morali propustiti tu sjajnu zabavu rekoh. Konji nee otii daleko. Sputani su.
Manuelo je rekao da moramo ostati odvrati Roberto.
Odjednom sam se osjetio odvanim i drskim. Ti mora. Ali ja ne moram.
Manuelo e se ljutiti.
Nee ni znati odgovorih. Ja mogu preko drvea stii tamo prije negoli oni pjeke.
Stadoh se verati po najbliem drvetu. Na najdonjoj grani malo zastah. Ispriat u ti sve to se dogodilo!
Roberto je asak gledao gore prema meni, a onda potri k drvetu. Priekaj malo viknuo je. Idem s
tobom!
Sad smo mnogo bre stigli do njih nego ja juer, jer sam tono znao kamo idemo. Ostali smo skriveni u drveu dok nisam osjetio da me Roberto povukao za rukav. Ispruio je ruku, i ja spazih Manuela i Macana na samom
rubu istine. Onda se oni opet povukoe u gutik.
S promatranice na drvetu vidio sam kako su se nai borci rasporedili oko usnulih vojnika. Pogledah dolje na
logor. Vojnici se nisu micali. Skupili su se u svojim gunj evima oko umirue vatre. Poeh brojiti.
U mutnom svjetlu uspio sam ih nabrojiti samo dvanaest. Napregnuh oi nastojei da otkrijem preostalu dvojicu,
ali bez uspjeha. Tada shvatih. Sigurno su sa enama. Zanimalo me je li to primijetio i Manuelo.
Na rubu gutika zamijetih neki pokret. Macan je davao znakove nekom na suprotnom kraju istine. Okre-nuh
glavu. Manuelo izae iz ikare. Opazih mutni bljesak njegove iroke maete. Uto se kraj njega pojavi i Diego.
Sad su se pored Macana mogla zamijetiti jo dvojica. Manuelo da znak svojom maetom te oni neujno pretre
preko istine. Vidio sam kako su maete bljesnule gore pa dolje, i pet je vojnika bilo mrtvo prije nego to su
drugi poeli otvarati oi.
Napad je bio divljaki djelotvoran. Daljnja dvojica ubijena su u pokuaju da se otkoturaju dalje. Jedan je poginuo
sjedajui, dok je drugom zamalo uspjelo da klekne prije nego to mu je Macan irokim zamahom gotovo rastavio
glavu od tijela.
Do tog asa jo nije bilo nikakve buke, nita se nije ulo do pokreta ljudi koji se bacakaju u tjeskobnoj izbezumljenosti smrti. A onda se jedan od vojnika odjednom trgne pa etveronoke pobrza prema grmlju u oajnikom pokuaju da umakne. Glasan prasak pitolja odjekne umom i ptice prekinue svoju kretavu pjesmu. Vojnik se svali prema naprijed i zari je licem u zemlju.
Preostala dvojica vojnika bacie se na tle, s rukama iznad glave, vapei za milost. Glasovi su im odzvanjali sitno
i piskavo u jutarnjem svjetlu koje se upravo poelo probijati kroz drvee na istinu. Ali milosti nije bilo.
Neko je vrijeme vladala tiina dok su se naa etiri ovjeka borila da opet dou do daha, a onda se Manuelo
uspravi. Mrtvi?
52
53
Si odvrati Macan.
Svi? upita Manuelo.
utke poee pregledavati tijela. Diego digne pogled s jednoga kojeg je nogom prevrnuo na stranu. Mislim da
ovaj jo ivi.
Pa to eka? upita Manuelo.
Diegova maeta bljesne na jutarnjem suncu i jedna se glava otkotrlja gotovo dva koraka od svog tijela. Diego
nije ak ni zastao da provjeri uinak svog udarca. Lupi nogom o drugo tijelo i vrati se Manuelu i Macanu zauzevi poloaj neposredno iza njih.
__ Nabrojio sam ih svega dvanaest ree Macan.
_ I ja potvrdi Manuelo. A mali je rekao da ih je etrnaest.
I tri ene doda Diego.
__ Moda se prevario ree Macan. Jo je dijete.
Ne bih rekao odvrati Manuelo. Mora da su ona dvojica otila sa enama.
Nisu mogli otii daleko. Da ih potraimo?
_ Ne ree Manuelo. Sad su nas ve uli. Nikad ih ne bismo nali u umi. Pokupite puke i municiju.
Nato izvadi svoj cigarillo i pripali ga naslonivi se leima o drvo.
Ostali su stali skupljati puke kad zauh neki um gotovo tik pod drvetom u kojem smo se bili sakrili. Pogledah
dolje. Bio je neprijateljski narednik. Strojnica mu uvrena u dubini lakta spremna da prospe vatru po istini. U
tom je trenutku bila uperena ravno u Macana.
__ Bez razmiljanja viknuh: Gato Gordo, pazi!
Macan je savreno reagirao. Bacio se postrance u ikaru kao ivotinja po kojoj je dobio ime. Ali Diego nije bio
tako brz. Zurio je u drvo u kojem sam bio sakriven s glupim izrazom iznenaenja na licu. A onda kao da ga je
silovit mlaz metaka podignuo u vis i prekobacivi ga lupio o tle.
Narednik uperi strojnicu na nas.
Natrag! Roberto! Natrag! zaurlao sam skoivi na drugu granu.

Zauh tektaj strojnice, ali je gotovo istog trena i utihnuo. Pogledah dolje. Narednik je svom silom potezao
54
okida. Oruje se zaglavilo. Nisam ekao da vidim to e biti dalje.
Roberto, koji je pobrzao iza mene, odjednom vrisne. Obazreh se preko ramena. Premda nii od mene, bio je
mnogo tei i jedna se grana slomila pod njim. Strovalio se kroz granje gotovo pred narednikove noge.
Narednik odbaci oruje i baci se na Roberta. Otkotrljao se zajedno s njim i ustao drei djeaka pred sobom, a
no mu pod Robertovim grlom. Preko njegove glave zurio je u nae ljude, a oni opet u njega. Manuelova je
puka bila uperena u narednika dok je Macan stajao s maetom labavo ovjeenom o boku. Ostala dvojica polako
se primaknue iza njih.
Naredniku nije nitko morao rei da dri adut u ruci. Bio je dovoljan jedan jedini pogled. Ne miite se ili je
deko mrtav.
Manuelo i Macan izmijenie zbunjene poglede. Nije bilo potrebno da ujem njihove rijei da bih znao to misle.
Generalu se to ne bi nimalo svidjelo; ako se neto dogodi Robertu, bilo bi bolje da se uope ne vraaju. Smrt u
dungli predstavljala bi pravu blagodat prema onom to bi im namijenio general. Nisu se ni pomakli.
Macan progovori prvi. Otricu svoje maete upro je u zemlju. Pusti djeaka ree mirno. Bit emo milosrdni. Dopustit emo ti da se u miru povue u umu.
Narednik se kruto naceri i pljune. Misli da sam lud? Vidio sam vau milost kad su je drugi molili.
To je neto drugo odgovori Macan.
Manuelo se polako odmakne u stranu i narednikova otrica bljesne. Tanki trak krvi proara Robertov obraz.
Ne mii se! povie narednik.
Manuelo se ukoi.
Baci puku!
Manuelo neodluno pogleda Macana. Ovaj mu gotovo neprimjetno kimne, i Manuelova puka padne na tle.
Sad ostali! zapovjedi narednik.
Macan odbaci maetu, ostala dvojica svoje puke. Narednik je trenutak gledao dolje u njihovo oruje, a onda
zakljui da e biti bolje da ga ne pobire sam. Varga! Aqui, venga aqui!
55
Glas mu zaori umom. Nije bilo odgovora. Povie opet.
Varga! AquH
Jo uvijek nije bilo odgovora.
Tvoj compdnero je pobjegao ree Macan glasno.
Bit e bolje da uradi ono to smo ti mi predloili.
Ne! Narednik se poe primicati pukama, briljivo drei Roberta pred sobom. Natrag. opomenuo
nas je. Dalje od puaka.
Polako se odmaknue. Narednik im se oprezno pribliavao. Bio je ve gotovo pod drvetom u kojem sam se
skrivao kad mi je sinulo. Kao da sam itavo to vrijeme znao to e se dogoditi. Obuzeo me udan hladnokrvan
bijes. Kao da je neki demon uao u mene.
Vie sam osjeao nego bio svjestan da sam izvukao no iz pojasa. Drak sam vrsto drao u stisnutoj aci, a
otricu isturio poput maa.
Sad je bio ravno poda mnom. Iz grla mi se izvi divlji krik kad sam se bacio s drveta. Matol Ubijam!
Sruivi se na nj, naas sam ugledao blijedo uzdignuto lice. Uarena bol prostruji mi rukom kad smo se obojica
svalili na zemlju. Onda me zgrabie neije dvije ruke i otkoturae dalje. Prevrtao sam se i prevrtao, a kad sam se
napokon osovio na noge, opazih kako se Macan nadvio nad narednika.
Stajao je i gledao ga, a na licu mu se ocrtavala zapa-njenost, dok mu je maeta jo uvijek labavo visjela o boku.
'Sta muertol rekao je. Taj mali vrag ga je ubio!
Zurio sam dolje u narednika. Usta su mu bila otvorena, oi slijepo buljile u nebo. Neposredno ispod brade pola
drke ornog noa strilo je uvis.
Pogledah Roberta. Leao je na zemlji prikupljajui dah. Kad mi je okrenuo lice, opazih kako mu se niz obraz
slijeva tanak mlaz krvi.
Sve u redu s tobom? upitah.
utke je kimnuo. U oima mu se nazirao udan pogled, gotovo kao da se ljuti.
Krenuh prema njemu, kad s lea zauh neki krik. Odjednom osjetih otru bol na tjemenu a, kad sam se
56
naglo okrenuo, neiji me nokti zaderae po obrazu. Sva-lih se nauznak.
Stresao sam glavom, kako bih razbistrio oi, i pogledao prema gore. Neka se ena koprcala u Macanovom vrstom zahvatu. Pljunula je na mene. Ubio si ga! Ti nisi dijete, ti si udovite. Crna kuga iz materine utrobe.
Zau se mukli udarac kad se drka Macanove maete srui na nju, i ona bezglasno klizne na tle. U Macanovu se
glasu osjeti izvjesna zadovoljtina kad se ogledao oko sebe i primijetio ostale dvije ene prikovane na mjestu pod
prijetnjom Manuelove puke.
Ah! rekao je. Tu su las putas!1

Indijanac Santiago iupa nekoliko listova iz lovorova grma i usitni ih meu dlanovima. Onda se sagne i zagrabi
malo blata s ruba jarka. Stavite to na lice ree i bol e prestati.
Roberto i ja posluasmo. Hladni je mulj djelovao kao melem. Pogledao sam ga. Boli te? upitah pun potovanja.
Ne prejako.
Mene jo nitko nije udario noem rekoh. Ponosno se uspravio i prstima preao po neznatnoj
zasjekotini. Mislim da e ostati oiljak rekao je vano i kritiki me pogledao. Ali kod tebe vjerojatno
nee. Ogrebotine nisu tako duboke kao rane od noa.
Oh rekoh razoarano, jer to znai da se neu imati ime epiriti. Pogledah prema Manuelu i Macanu.
Skupili su se pod jednim drvetom i neto aputali. Povremeno bi zirnuli na ene koje su posjedale na zemlju oko
istine. uvala su ih braa Santiago.
Ba bi me zanimalo o emu razgovaraju rekoh.
kurve! (panj. vulg.) (P r e v.)
57
Ne znam odvrati Roberto. On nije gledao Macana i Manuela. Zurio je u ene. Ona mlada i nije tako
lo^a.
Misli li da se ljute na nas?
Tko? U Robertovu se glasu osjeti zbunjenost. Onda je skrenuo pogledom i shvatio to mislim. Odmahne
glavom. Ne bih rekao. Da nismo bili ovdje i upozorili ih, sad bi svi bili mrtvi.
Si.
Napokon, ja sam skoio na narednika da ga zaustavim.
Iznenaeno pogledah Roberta. Mislio sam da je pao. Veoma si hrabar.
I ti si hrabar. Opet je poglednuo ene. Neka ve jednom prestanu razgovarati. Spreman sam da smjesta
povalim jednu od njih!
Ozbiljno?
Najozbiljnije.
Manuelo i Macan dokrajie razgovor i Macan se izmeu leina uputi k nama. Kod Diega zastane. Prie mu
Santiago. Jadni Diego.
Macanov je glas bio beutan. Jadni Diego, drek! Budala. Stoput sam mu rekao neka ne bleji. Pravo mu budi.
Santiago slegne ramenima, okrene se i ode, a Macan produi do nas. Jeste li dobro, momci?
Si odgovori Roberto za obojicu.
Bueno ree Macan. Mislite li da biste se vas dvojica mogli vratiti i dovesti konje? Teko emo sami
sve to nositi.
Roberto progovori prije negoli sam ja dospio i pisnuti. to namjeravate sa enama? Macan ga pogleda.
uvati ih do vaeg povratka.
Ja u ostati i pomoi vam da ih uvate ree Roberto. Poaljite nekog drugog s Daxom.
Macan ga je trenutak promatrao, onda se okrene i od-eta natrag k Manuelu. Opet su aputali. Jednom je Macan
podignuo glas, ali ga Manuelo uutka i razgovor se opet nastavi aptom. Napokon se Macan vrati.
Ako ti dopustimo da ostane, nee nita rei kod kue?
58
Roberto zavrtje glavom.
Nisam znao o emu je rije, ali ako ostaje Roberto, ostajem i ja. Obeajem da ni ja neu nita rei.
Macan se kratko zagleda u mene, onda mu se glas smeka. Ostat e ree. Imamo za tebe mnogo
vaniji zadatak nego to je odlazak po konje. Ti e drati strau. Ne bi bilo zgodno da se vrati onaj vojnik to je
pobjegao i zaskoi nas na prepad kao to nas je zaskoio narednik. Spusti se otprilike etiri stotine metara i
budno pazi!
Ne znam rekao sam neodluno, pogledavi Roberta, ali taj je utio kao zaliven.
Macan izvue revolver iz pojasa. Evo, uzmi to. Ako ga primijeti, opali u zrak da nas upozori.
Time me pridobio. Sad mi je prvi put u ivotu netko povjerio revolver.
Ali budi oprezan rekao je Macan. Pazi da ne nastrijeli sebe.
__ Nema straha odgovorih vano. Ogledah se naokolo da vidim promatraju li nas i ostali. Ne brini. Ako je
tu negdje, upozorit u vas.
Prevalio sam otprilike stotinu metara, kad iza sebe za-uh njihov smijeh. udio sam se emu se smiju. Vie ih
nisam mogao vidjeti, ali taj me smijeh jo uvijek pratio. No ubrzo ga vie nisam uo. Zakljuivi da sam preao
tih etiri stotine metara, popeh se na drvo odakle sam imao lijep pregled na sve strane.
Nakon petnaest minuta osjetih nemir. Ako taj vojnik i jest negdje u blizini, ne mogu ga vidjeti. Kako dugo
moram jo ostati ovdje? O tome nije Macan nita rekao. Priekah jo nekoliko minuta, a onda odluih da se vratim i upitam ga.
Kad sam im se gotovo sasvim primaknuo, opet zauh smijeh. Instinktivno se uzverah meu lie. Neto mi je
govorilo da bi se ljutili to sam se ba taj as vratio, ali znatielja je pobijedila.

Svi su se okupili na rubu istine. U prvi mah nisam mogao razabrati to rade jer su bili duboko u sjeni golemog
drveta. Tiho sam se premjestio na drugi kraj istine, ali
59
opet nisam vidio nita do gomile tijela. Odjednom shvatih to rade.
A ipak nije bilo onako kako je meni ostalo u sjeanju. Ove ene nisu vikale. Nisu se bojale. Smijale su se i kao
da im i nije bilo sasvim krivo.
Stariji Santiago sjedio je leima oslonjen o drvo, a izmeu usana visio mu cigarillo. Na licu mu se ogledao
nekakav zadovoljan polu~&mijeak. Pitao sam se gdje je Roberto. Uto on izae iz grmlja s hlaama u ruci.
Santiago mlai promrsi neto izmeu zubi ostalima. Gotovo smjesta nasta tiina, i svi se okrenue prema
Robertu.
Macan sjedne. Vidio sam njegov glatki bijeli trbuh. Doista je vrijeme ree. General e biti zadovoljan.
Vidite? Ve je mukarac.
ena na kojoj je Macan bio leao isprui ruku da ga opet privue k sebi. On je bijesno lupi po toj ruci. Puta!
Gurne je k zemlji i ustane.
Manuelo i Santiago mlai takoer se polako dignue. Manuelo posegne za pljoskom te prospe malo vode po
svom trbuhu i otare se velikim arenim rupcem. Nato se okrene Robertu. Kao to rekosmo. Biraj!
Roberto pogleda ene. Leale su tu gole, tijela im se jo uvijek presijavala od znoja, i zurile u nj suzdrijivim
pogledom. Uzet u ovu ree i upre prstom u nju.
Ona koju je izabrao izgledala je jedva neto starija od djevojice. Ja bih izabrao jednu od drugih dviju, imale su
vee tetas, ali za ovu mi je Roberto ve bio rekao da je eli. Vidio sam kako mu se noge tresu dok joj se
pribliavao. Doavi pred nju, spusti se na koljena. Na-smijeivi se, ona se izvi i povue ga na sebe dignuvi
noge i ovivi ih oko njega.
Vidio sam kako su ga njeni bijeli guzovi i stegna gotovo svega opasali. Pogledah ostale. Promatrali su s velikim
zanimanjem. Poslije nekog vremena Manuelo se okrene i baci na enu koja mu je bila blia. Cuo sam kako je
zastenjala ovivi noge oko njega. Jo jedan vrisak, i Macan se baci na drugu.
Opet sam svrnuo pogledom na Roberta. Njih se dvoje pokretalo u nekom osebujnom, gotovo neritmikom ple60
su. Outjeh u sebi neko udno uzbuenje. Osjeao sam kako mi srce snano udara, a neka neobina bol zahvaa
prepone. Usta mi se naglo osuie. Nisam mogao disati.
Roberto poe vritati, bjesomuno mlatei oko sebe kao da se svim silama nastoji izvui iz enina zahvata. Sav
zaprepaten, osjetih da klizim. Posegoh za granom, ali bilo je kasno. Pao sam s drveta tako rei pred njihove
noge.
Manuelo se prevrne na bok i pogleda me. Perdido!
Stadoh na noge. Prevarili ste me! viknuh.
Macan okrene glavu. Dobio si zadatak da pazi na put.
Prevarili ste me viknuh opet. Bacih se na najbliu enu, trzaj ui bedrima po uzoru na Robertov greviti
ples. I ja hou silovati enu!
Osjetih kako me Macanove ruke odvlae od nje. Nisam se dao. Pusti me! Pusti me!
Jo sam se uvijek grevito trzao kad me Macan podi-gnuo sa zemlje. Svijao sam se u njegovu naruju udarajui
ga po licu. Napokon se rasplakan. Ako sam dovoljno star da ubijem, onda sam dovoljno star i da silujem!
Nisam nita gori od Roberta.
Ali Macanove su me ruke vrsto stisnule uz njegova oznojena prsa. Osjetih kako iz njega vonja mukarac, i
odjednom me napusti i borbenost i uzbuenje.
Njeno me pogladio po glavi. Polako, mali moj apnuo mi tiho polako. Sve u svoje vrijeme, I ti e
uskoro postati mukarac.
Poto su se mukarci obukli, ene se uznemirie. Neto su meusobno aputale, a onda najstarija, ona to me
ogrebla, prijee preko istine. Neete nas valjda ostaviti ovdje u dungli?
Manuelo je konano prikopao svoj remen. Nismo vas mi doveli ovamo.
61
Ali umrijet emo ree ona brzo. Nema nas tko braniti ni pribavljati nam hranu.
Manuelo ne odgovori. Izvadi pitolj i nadomjesti ispaljeni metak.
Ona shvati njegovu utnju kao znak da razmilja o njenim rijeima. Zar nismo bile dobre prema vama?
upita. Sve smo vas zadovoljile. Koliko god puta ste htjeli. Nismo se alile.
Manuelo se odvrati od nje i obrati nama. Jeste li pokupili sve puke?
Si odvrati Macan.
Hajd'mo onda. Manuelo krene niz planinski put. ena potri za njim. Zgrabi ga za ruku. Bandolero!
Lice joj se iskrivilo od bijesa. ivotinje bez osjeaja. Sluimo vam samo kao spremnica za sjeme, je li?
Moda koja od nas nosi vae dijete.
Manuelo istrgne ruku i ena uzmakne nekoliko koraka. Pseto! viknula je za njim. Hoe da pomre-mo
ovdje?

On joj se zapilji u lice. Da ree beutno, digne ruku u kojoj je drao pitolj i opali.
Metak je odbaci leima o drvo; najprije je pala na koljena, a onda se smotala oko debla kao mali presavijeni
zamotak. Ruka joj jo jedanput arova po zemlji i umiri se.
Manuelo se okrene i podigne pitolj koji se jo puio.
Ostale dvije su nestale ree Macan. Pogledao sam preko istine. Samo lagano gibanje lia u ikari
odavalo je njihovu prisutnost.
Da poemo za njima?
Ne! Manuelo vrati pitolj u futrolu. Ve smo izgubili dosta vremena s tim putas. Imamo pred sobom
itav dan puta do mesa. Kod kue e izgladnjeti ako ne pourimo.
Macan se nasmije. To e nauiti te putas pameti ree kad smo opet krenuli nizbrdo. Ne mogu zagospodariti mukarcem samo zato to su jedanput ovile noge oko njega.
62
Tek sutradan rano ujutro stigosmo u dolinu Bandava. Spustili smo se obronkom u jutarnjoj izmaglici. Uto se i
sunce pomolilo iza oblaka i pred nama se poput debelog saga prostre prekrasna zelena dolina. Uspravio sam se u
sedlu i pogledom potraio svoj dom. Prolo je vie od dvije godine otkako ga nisam vidio.
Sjetih se onog poslijepodneva kad je pala odluka. Moj otac i general sjedili su na galeriji i tiho razgovarali. Otac
bi me s vremena na vrijeme pogledao. Igrao sam se u dvoritu s Perrom. Uio sam ga jednoj novoj vjetini.
Zavitlao bih komad eerne trske to sam dalje mogao, a on bi, estoko lajui, potrao za njim. Onda bi ga dignuo i, pomamno ga vaui, donio natrag.
Daxe!
Okrenuo sam glavu prema ocu dok sam u ruci jo uvijek drao eernu trsku spremajui se da je bacim. Si,
Papa?
Bacio sam trsku i potrao na galeriju. Perro ju je zgrabio i, zadovoljno je vaui, nastojao da mi je podmetne
pod noge. No kad sam poletio uza stepenice, zaustavio se, zbunjeno gledajui za mnom.
Nasmijao sam se videi ga kako tamo stoji. Znao je da ne smije na galeriju. ekaj me viknuo sam mu.
Perro je legnuo u prainu i, drei eernu trsku meu apama, stao je glodati kao kost. Polako je mahao repom.
Pogledao sam oca idui prema njemu. Na licu su mu bile bore koje prije nisam primijetio, a njegova tamna koa
poprimila je neku umornu sivu boju. Stao sam pred njim.
General mi ree da je razgovarao s tobom o tome da posjeti njegove u brdima.
Si, Papa.
Sto misli o tome?
Rekao je da u dobiti magarca odgovorio sam.
I vlastitog poni ja kad malo odrastem. OHc je utio.
Rekao je i to da e ti otii s njim nastavio sam.
Mora li? Ja bih radije ostao ovdje s tobom.
63
Moj otac i general izmijenie poglede. Nerado te ostavljam, sine. Ali moram.
Zato?
Potrebno je rekao je. General i ja smo sklopili savez.
Jo uvijek nisam shvatio. Otac je nastavio. Ljudi su ugnjetavani, u zemlji vlada nepravda i glad. Moramo
uiniti sve to moemo da im pomognemo.
Zato ih ne dovede ovamo? upitao sam. Ovdje ima svega dovoljno.
Moj otac i general ponovno izmijenie poglede. Onda me otac podignuo k sebi na koljena. Ne moemo to
uiniti rekao je. Ima ih previe.
Poznavao sam sve campesinos u dolini. Nije ih bilo tako mnogo, i to sam mu rekao.
Otac se nasmijeio. Ima jo mnogo seljaka s onu stranu brda.
Koliko? upitao sam. Dvostruko vie? Odmahnuo je glavom. Mnogo vie od toga. Tisue i
tisue. Kad bi svi doli ovamo, ne bismo imali gdje ni lei.
Oh! Pokuao sam si predstaviti kako bi to izgledalo, ako je uistinu tako kako kae moj otac. No nisam
mogao. Ali zato mi je neto drugo palo na pamet.
Da ti moda ne ide s generalom kao njegov zarobljenik?
Ne odgovorio je otac. General i ja smo prijatelji. Obojica smo uvjereni da narodu treba pomoi.
Znai da e i ti postati bandolero kao to je i on?
upitao sam.
General nije bandolero.
Ali njegovi ljudi jesu upozorio sam ga.
Vie nisu objasnio mi je otac. On je sve ban-dolerose ukljuio u svoju vojsku. Sada su to guerrillerosi.1
Vojska ima crveno-plave uniforme rekao sam. -A oni ih nemaju. Meni izgledaju kao bandolerosi.
Jednoga e dana i oni dobiti uniforme javio se general.

1 gerilci (panj.) (Prev.)

64
Oh! Pogledao sam ga. Lice mu je odavalo spo-kojnost. To je neto drugo. Onda e i oni izgledati kao
vojnici.
Uto sam zauo zvuk konjskih kopita i pogledao na cestu. Bio je moj djed, Don Rafael. Evo djeda! viknuo
sam i skoio s oevog krila. Potrao sam prema ogradi i poeo mahati. Hola, Papa Grande! Hola, Abuelo!
Kad sam inae ovako stajao kraj ograde i vikao, djed bi mi mahnuo i uzvratio pozdrav. Ovaj put je utio. Kad je
sjahao, vidio sam po njegovim stisnutim usnama i bljedoi lica da je bijesan.
Kad se starac popeo stepenicama, otac je ustao. Bienvenido, Don Rafaele.
Djed nije odgovorio, samo je gnjevno gledao mog oca hladnim neprijateljskim pogledom. Doao sam po svog
unuka.
Bio sam poao prema njemu kad me neto u njegovu glasu zaustavilo. Pogledao sam najprije njega pa oca.
Oevo je lice jo vie potamnilo kad je ispruio ruku i privukao me k sebi. Osjeao sam kako mu podrhtavaju
prsti koje mi je stavio na rame. Mislim da moj sin nee biti siguran u dolini kad ja odem.
Proigrao si svoje pravo na njega odgovorio je Papa Grande istim hladnim glasom. Poto si se pridruio
ubojicama njegove majke, ne moe se vie smatrati njegovim ocem. Tko se s oloem drui, i sam je olo!
Osjetio sam kako su mi se oevi prsti arili u rame. Ali glas mu je ostao miran. Ono to se dogodilo, bio je
nesretan sluaj rekao je. Ljudi koji su poinili taj zloin, ve su kanjeni.
Papa Grande je povisio glas i sad je gotovo vikao. Hoe li to oiviti moju ker, tvoje enu? Ili tvoju kerku?
One su mrtve, a samo dan poslije njihove smrti ti odlazi s njihovim oskvrnjiteljima i ubojicama. Prepustit e
svog sina njihovoj brizi?
Otac nije odgovorio.
Nee biti zadovoljan dok ne vidi da je postao isti kao to su i oni! Ubojice! Teroristi! Silovatelji!
5 Avanturisti I
65
Pape Grande je poao prema meni, ali me otac gurnuo iza sebe. To je moj sin rekao je istim mirnim glasom. Neu dopustiti da ostane, jer ako doe vojska, zadrat e ga kao taoca protiv mene.
Sangre negra! izderao se djed na njega. Crna krv! Sin robovskog sina! Najbjedniji od najbjednijih!
Smatrao sam te ovjekom, inae ne bih nikada dopustio da se moja ki uda za tebe. Sad vidim da sam se prevario. Nema te granice do koje se ti ne bi ponizio pred svojim osvajaima, isto kao to su ti se roditelji poniavali pred svojim gospodarima!
General je naglo ustao. Dosta, starce! viknuo je.
Papa Grande ga je pogledao kao da je smee. Ban-dolero! Onako kako ju je djed izgovorio, ta je rije
zazvuala kao najpogrdnija psovka koju sam ikad uo.
Generalovo je lice povrvenjelo od bijesa. Basta, vi-ejo! Zar nije dovoljno to smo potedjeli tebe i tvoju
imovinu? Ili si ve toliko ostario da zaziva smrt kako bi se oslobodio kostobolje?
Papa Grande se nije ni osvrnuo na nj. Okrenuo se mom ocu kao da general i ne postoji. Ako imalo voli svog
sina, daj ga imeni dok jo nije prekasno!
Otac je odmahnuo glavom.
Odlazi! zapovjedio je general. Prije nego to izgubim strpljenje i opozovem zatitu koju duguje svom
zetu.
Papa Grande ga je otro pogledao. Ne trebam ja ni tvoje strpljenje ni njegovu zatitu. U svom sam ivotu
upoznao ve mnoge tebi sline. Doivjet u jo da ti vidim glavu zataknutu na koplje kao to sam vidio i kod
drugih!
Okrenuo se i vrstim korakom siao s galerije do svog konja, lea uspravnih i ponosnih, a odijelo mu bijelo kao
snijeg na vrhovima planina. Uzjahao je i okrenuo konja. Vidjet emo vau hrabrost kad doe vojska!
Onda mu je pogled skrenuo na mene a glas mu se ublaio. Zbogom, unue moj rekao je alosno. Ve
sada te oplakujem.
Podbo je konja i odgalopirao. Konj je svojim kopitima dizao oblaie praine iz vrsto nabijene zemlje na
66
cesti. Gledao sam za njima sve dok mi nisu nestali s vida. Nato sam se okrenuo ocu u ijim se oima ogledala
gotovo isto takva tuga kao i u djedovim. Naglo me dignuo u zagrljaj i vrsto privio uza se. Sine, sine moj
aptao je. Uzdam se u Boga da inim ono to je najbolje za tebe!
General je otro pljesnuo rukama, i neki ovjek dotri s ceste. Bio je krupan, najdeblji ovjek kojeg sam ikad
vidio, a ipak je trao s nekom gracioznou, lakoom i hitrinom koja me podsjetila na debele divlje koze koje
sam vidio u brdima kako s jedne litice preskau na drugu. eir mu je bio u ruci. Si, excelencia?
Gato Gordo rekao je general spremni svoje stvari i kreni s tim djeakom natrag u brda. Zaduujem te
da pazi na njega. Osobno mi odgovara ako mu se bilo to dogodi.
Si, excelencia. ovjek se poklonio i okrenuo da me pogleda. Djeak je spreman za put? uljudno je
zapitao mog oca.

Otac je pogledao generala. Mora li to biti odmah?

General je kimnuo. Opasnost je svakim danom sve vea.
Otac me polako spusti na tle. Idi u kuu i neka ti arah spremi odjeu.
Da, oe rekao sam posluno i krenuo k vratima.
Pouri, nino viknuo je za mnom Gato Gordo. Bilo bi dobro da smo ve u brdima kad padne no.
Bio sam tada jo suvie nepovjerljiv da mu neto kaem, ali kasnije u noi, kad me vrisak neke uznemirene
ivotinje trgnuo iz sna, drui sam dopuzao do njega preko hladne planinske zemlje. Tiengo miedo, Gato
Gordo proaptao sam.
Stavio je ruku na moju. Daj mi ruku, dijete rekao je umirujui i ja u te sretno prevesti preko brda.
Osjetivi se sigurnim pod toplinom njegova dodira, sklopio sam oi i ponovo utonuo u san.
67
Ali to je bilo prije vie od dvije godine, a sada je sunce jasno sjalo nad dolinom i mogao sam je gotovo itavu
obuhvatiti pogledom. Podigoh se u stremenu osjetivi kako se u meni budi neko uzbuenje. Ve me veoma dugo
nije bilo kod kue. Papa Grande bi bio sretan da zna da me nije morao oplakivati.
Tek smo nekoliko minuta ili cestom podno brda, kad Manuelo iznenada digne ruku. Smjesta smo se zaustavili,
dok je on skoio s konja i prislonio uho na vrsto nabijenu zemlju. Neko je vrijeme napeto prislukivao, a onda
digne glavu. Gato Gordo pozva ga. Doi da uje.
Macan se isprui do njega na zemlji. No zaas su obojica bili opet na konjima. Moramo sii s ceste i sakriti se
ree Manuelo. uje se topot mnogih konja to dolaze cestom.
Macan se ogleda oko sebe. Obronak je posve gol.
Znai da moramo opet uzbrdo - ree Manuelo brzo okrenuvi konja.
itavo sam djetinjstvo proveo u igri po tim brdima. Neto nie uz cestu, odmah iza zavoja, nalazi se mali umar ak. Iza njega je spilja. Tamo se moemo sakriti rekoh.
Je li dovoljno velika da u nju stanu i konji?
uo sam kako je Papa jednom rekao da je dovoljno velika za itavu vojsku.
Pouri onda ree Manuelo. -r- Slijedimo te.
Popustio sam uzde svom konju i odgalopirasrno do prvog zavoja. umarak je bio tono tamo gdje sam ga zapamtio. Skrenuo sam poni ja s ceste i izmeu drvea dojahao do ulaza u spilju. Estamos aqui rekoh.
Manuelo je odmah skoio s konja. Ti i Roberto odvedite konje to dublje u spilju zapovjedi. Ostali sa
mnom. Moramo ukloniti tragove sa ceste!
68
Spuznuli su sa sedala, dok smo Roberto i ja prihvatili uzde i poveli konje u spilju. Isprva su njitali i trzali se
preplaeni mrakom, ali ubrzo smo ih smirili. Roberto je nainio petlju od njihovih uzdi i privezao ih za izbo-inu
neke stijene, a onda obojica potrasmo natrag k ulazu.
Macan i Santiago stariji pribliavali su nam se kroz drvee okrenuti leima, metui zemlju granjem. Manuelo i
Santiago mlai postavljali su strojnicu na tronoac. Kad su bili gotovi, dignuli su je s poda i potrali natrag
prema ulazu u spilju.
Svrivi svoj posao, Macan i Santiago stariji zadovoljno su kimali glavama vidjevi postavljeno oruje.
Manuelo da znak Santiagu mlaem. Popni se na drvo. Ako doe do gustoga, pokrivat e nas svojom pukom.
Jo nije tako rei ni dovrio, a Santiago je ve bio meu granjem. Lie je naas zadrhtalo, a onda nam se izgubio s vida.
Manuelo pogleda Roberta i mene. A vi natrag u spilju.
Prije nego to smo se dospjeli pobuniti, Macan je dignuo ruku. Ukoili smo se i osluhnuli. Sada se jasno uo
teki topot konjskih kopita. Ima ih vie od dvadeset rekao je, davi nam rukom znak da legnemo.
Manuelo otpuza prema cesti. Na rubu umarka vidio sam mu tjeme kad se dignuo da proviri dolje. Pokuao sam
pored njega vidjeti cestu, ali bila je sakrivena ulek-nutim zavojem obronka.
Topot se pojaao, i Manuelo nesta. Zvuk je dopirao s ceste ravno pred nama, mimoiao nas i polako nestajao u
daljini.
Manuelo se trkom vrati. Konjica ree. itava eta. Nabrojio sam trideset i etiri konja.
Macan nakubi usne. to e oni ovdje? Nitko nas nije obavijestio da je el militar u Banavi.
Mamuelo slegne ramenima. A ipak je.
Iz daljine dopre zvuk vojnike trube, zatim tiina. Manuelo je jo neko vrijeme prislukivao, a onda sjedne kraj
strojnice i zapali cigarillo. Oi su mu bile zamiljene.
69
Hola, Santiago! zovnu prodornim glasom. Sto vidi?
Uzvrati mu glas priguen liem. Nita. Cesta je prazna.
Ne cesta, budalo! Dolina.
Najprije utnja, a onda se glas ponovno javi. Neki se dim die u zrak, ali je predaleko da vidim to gori.
Vidi li jo neto?
Ne. Mogu li sada sii?

 Ostani gore!
Macan se obrati Manuelu. to ti misli?
Ne znam zamiljeno e Manuelo. Moda neka udarna grupa na prolazu kroz dolinu.
to sada? upita Macan. Da se vratimo kui?
Puke su slaba zamjena za meso.
Ali ako su u dolini vojnici...
Manuelo ga prekine. To ne znamo. Jedini koje smo vidjeli odjahali su dalje.
Macan uuti. Prie stariji Santiago i sjedne im suelice. Sjedili su nijemo i zurili jedan u drugoga.
Jo su neko vrijeme sjedili tako oko oruja. Manuelo ugasi svoj cigarillo i opuak paljivo spremi u dep.
Postoji samo jedan nain da saznamo. Netko od nas mora sii u dolinu.
Ako militares nisu otili, bit e opasno.
Bit e jo opasnije ako se vratimo bez mesa ili bez vjerodostojnog objanjenja zato ga nismo donijeli uzvrati Manuelo.
Istina potvrdi Macan. To im se ne bi svidjelo.
Ni najmanje doda Santiago stariji. Gladni su. Obojica ga zaueno pogledaju. Nije se esto deavalo
da Indijanac progovori. Manuelo se okrene Macanu. Ti e otii.
Ja? uzvikne Macan. Zato ba ja?
Ti si ve bio u dolini. Nitko drugi od nas nije bio. Jasno je dakle da ti mora ii.
Ali bio sam tamo svega jedan dan protestirao je Macan. Rukom pokae na mene. Onda me general
poslao natrag s njim.
Manuelo me pogleda. Sjea li se jo doline?
70
~ St.
Kako je daleko odavde do tvoje haciende?
Sat i pol na konju.
A pjeke? upita dalje. Konj bi privukao preveliku panju.
Tri sata, moda etiri.
Manuel stvori odluku. Uzet e sa sobom djeaka. Moe ti posluiti kao vodi.
Macan nije bio oduevljen. Mogli bismo barem uzeti konje. Zna kako teko pjeaim. Osim toga, njuim da
je opasno. Ubit e nas.
Manuelo ustane. U tom ti sluaju konj ionako nee trebati dokraji on razgovor. Vaya!
Macan posegne za svojom pukom.
Ostavi to! ree Manuelo otro. A pitolj sa-krij pod koulju. Na taj e nain, ako nekog sretne na
cesti, biti samo siromani campesino koji sa sinom ide u Bandavu. Ako te vide s pukom, najprije e zapucati pa
tek onda pitati.
Macan nije izgledao oduevljen. Kako dugo ete nas ekati?
Manuelo ga pogleda. Vidio sam da neto rauna. Dignuo je pogled prema suncu, onda ga opet skrenuo na Macana. Sad je otprilike osam sati. Ako je djeak dobro rekao, stii ete na haciendu oko podneva. ekat emo
do mraka. Ako se ne vratite, kreemo kui.
Macan se zagleda u njega bez prigovora. Svaki je od njih znao to drugi misli. Da je situacija bila obrnuta, Manuelo bi postupio na isti nain. Takav je bio red.
Macan se okrene k meni. Doi, sinko. Oito mi je palo u dunost da te i vratim kui.
Bole me cojones gotovo zavapi mlai Santiago s drveta.
Macan pogleda gore nasmijavsi se pakosno. Ba mi je ao dovikne mu. Moda bi ti bilo milije da ide s
nama na ovu malu etnju?
Sunce je bilo gotovo u zenitu kad smo se zavukli u polje eerne trske gledajui preko ceste. tagalj i ku71
hinja izgorjeli su do temelja. Osjeao sam na licu ar po-ugljenog drva. eludac mi se grio od munine.
Ustao sam, ali me Macanova ruka smjesta povue dolje. Smiri se! Moda se jo uvijek netko od njih vrzma
ovuda!
Zapiljio sam se u njega kao da ga nikad prije nisam vidio. Htjeli su zapaliti moju kuu.
Nije odgovorio. Pogled mu je lutao gore dolje po naputenoj cesti. Onda je opet svrnuo na mene. Eto zato te
otac poslao u brda rekao je zlovoljno.
Da sam to znao, ne bih otiao viknuh. Ja im ne bih dopustio da spale haciendu!
Ipak bi je spalili, a i tebe skupa s njom Macan e trijezno. Ustao je. Doi. Moda neto pronaemo.
Poao sam za njim preko ceste. Na pola puta izmeu ceste i kue naili smo na neije tijelo, s licem u praini.
Macan ga okrene, pogleda dolje i pljune. Campesino! ree prezirno.
Prepoznao sam ga. Bio je stari Sordes koji se brinuo za vrt i njegovao rue oko kue. Rekao sam to Macanu.
On jo jedanput pljune. Svejedno ree. Ionako bi ostao bez posla.
Produismo prema kui. Ni galeria nije vie postojala. Izgledalo je kao da je propala u podrum. Sada je vruina

postala jo vea.
Macan isprui nogu i lupne po jednog gredi. Smjesta se otkinula i pala u podrum. Gotovo u isti mah odozdo
lizne plameni jezik.
Obili smo kuu da vidimo to je iza nje.
Moda je netko jo uvijek u podrumu rekao sam Macanu.
Ako je, taj se dobro skuhao.
Dvije ene smo opazili tek kad smo doli do skupinice drvea izmeu kue i taglja. Bile su uzetom privezane o
jedno deblo, leima okrenute jedna drugoj, i zurile u nas slijepim oima. Jednu sam prepoznao. Bila je arah,
kuharica. Drugu nisam nikada prije vidio.
Obje su bile gole, a tijela im iarana bezbrojnim malim zarezotinama u kojima se krv isuila i slijepila. Ve su se
i mravi popeli na njih.
72
Ova tu je arah rekao sam ona koja me otpremila na put.
Macan je otro pogleda. Indijanka?
Kimnuo sam. Sklopili oi i sjetih se kako mi je spremila doruak posljednjeg jutra prije mog odlaska. Zatim ih
opet otvorih. Zato je nisu samo silovali pa ubili?
upitah. Zato su je morali muiti?
Soldados! Macan opet pljune. Gori su od nas.
Zato? ponovih.
Mislili su da e neto doznati od nje. Krenuo je natrag prema polju eerne trske. Doi, ovdje nema
vie niega. Bolje da se vratimo.
Bili smo ve gotovo na cesti kad me naglo zaustavio.
Zove se Juan urno je proaptao. Ti samo uti! Pusti mene da priam!
Nisam shvatio o emu govori sve dok pred nama ne iskrsnue etiri vojnika u svojim crveno-plavim uniformama
i s uperenim pukama.
10
Macan skine eir i ponizno se nasmijei. Mi smo samo bijedni campesinosi, koji trae posla u Bandavi,
excelencia. Moj sin i ja.
Mladi ga porunik prodorno pogleda. Zato ste doli ba ovamo?
Vidjeli smo dim ree Macan. Mislili smo... Porunik ga prekine. Mislili ste da bi se tu dalo neto
dignuti.
Ne, excelencia pobuni se Macan malo uvrijeenim glasom. Mislili smo da je moda nekom potrebna
pomo. Nismo znali da je vojska ovdje.
Sad porunik pogleda mene. Koliko je djeaku godina?
Mom sinu Juanu bit e uskoro dvanaest godina, excelencia.
73
Mi traimo jednog osmogodinjeg djeaka ree porunik. Sina bandolera Xenosa.
Ne poznamo ga Macan e brzo.
Porunik ga opet pogleda. Malo se skanjivao. Navodno je taman kao i tvoj sin.
Uspravi se, Juane! Macan se ponovno okrene vojniku. Vidite li kako je visok moj sin? Koji je osmogodinji djeak tako visok?
Porunik me jo uvijek odmjeravao. Koliko ti je godina, mome? upita odjednom.
Terigo once afios, senor.1
Zato ti je koa tako tamna?
Pogledao sam Macana. Nisam znao to hoe time rei.
Njegova majka je...
Porunik prekine Macana. Pitao sam djeaka. Odahnuo sam. Mi mama es negrita.2 Razabrah Macanov
gotovo neujni uzdah olakanja. Vojnik mi postavi jo jedno pitanje. Donde vives?z Upro sam rukom prema
brdima. Tamo gore, senor.
Djeak govori veoma dobro za jednog campesina ree porunik Macanu.
Crkva, excelencia odvrati Macan brzo. Njegova je majka veoma pobona. Iao je u fratarsku kolu u
brdima.
Porunik ga je jo neko vrijeme odmjeravao. Poi za mnom.
Zato, excelencia? usprotivi se Macan. Pa valjda nas vie ne trebate? Htjeli bismo se vratiti kui.
Vratit ete se kasnije ree porunik. EZ co-ronel eli presluati svaku sumnjivu osobu. Mar!
Vojnici nas brzo opkolie. Kamo nas vodite? upita Macan.
Porunik odbrusi: A la hacienda de Don Rafael Campos. Krei!
Zaputio se niz cestu. Mi za njim. Vojnici za nama. Osjetih Macanovu ruku na ramenu. Nee prepoznati svog
djeda apnuo mi je.
1 Imam jedanaest godina, (panj.) Prev.)

2 Moja majka je crnkinja (panj.) (Prev.)

3 Gdje ivi? (panj.) (Prev.)
74
A ako on prepozna mene? uzvratio sam aptom.
O tome emo razmiljati kad bude potrebno. Prolo je nekoliko godina, i odonda si mnogo porastao. Moda
te nee prepoznati.
to to vas dvojica aptate? upita porunik .
Nita, excelencia odvrati Macan brzo. Samo to da smo umorni i gladni.
Niz cestu se srui konjanika jedinica, i mi se skloni-smo u stranu da je propustimo. Porunik zovne jednog
oficira. Sto ste pronali?
Konjanik zakima glavom. Nita. Porunik je gledao za njim dok nije odgalopirao dalje niz cestu do
taborita.
Oko djedove haciende skupilo se mukaraca, ena i djece. Promatrali su nas bez znatielje, sasvim zaokupljeni
vlastitom nevoljom. Macan me odvue u stranu. Pozna li nekoga od ovih ljudi?
Odmahnuo sam glavom. Nitko mi nije poznat.
Bueno. Ogleda se oko sebe. Dobro bi mi dolo da neto pojedem. Kruli mi u trbuhu.
Sunce je peklo i bio sam umoran i edan. Iza kue je bunar.
Zaboravi ga ree Macan brzo. Samo bi to trebalo da primijete da zna gdje je! Lijepo bi nas udesili.
Primijetio je zauen izraz na mom licu i nastavio blae, ispruivi ruku i privukavi me k sebi. Doi, nino,
pokuat emo se smjestiti i odmoriti negdje u hladu.
Pronali smo sjenovito mjesto kraj nekih kola za sijeno u prednjem dvoritu. Macan se svali na tle prislonivi
lea o jedan od kotaa sa irokim bicama. Ja sam se ispruio po zemlji i ubrzo zaspao.
Ne znam kako sam dugo spavao kad me Macan prodr-ma i probudi. Otvori oi, nino.
Sjeo sam trljajui oi. Sunce je jo uvijek bilo visoko na nebu. Zacijelo nisam spavao due od pola sata.
Vojnici su gurali ljude prema galeriji. Ustali smo i po-li za ostalima.
75
Jedan se vojnik popeo na stepenice i okrenuo licem prema nama. Postroj te se po dvoje!
Osvrnuo sam se oko sebe. Bilo nas je moda pedese-toro u dvoritu. Nekoliko djeaka mojih godina, ali uglavnom odraslih. Poao sam prema prednjim redovima, ali me Macan povue natrag iza neke debele ene u sredini
gomile.
Otvorie se glavna ulazna vrata, i dva vojnika izaoe iz la case. Izmeu sebe podravahu nekog starca. Uvukao
sam dah i zaikoraknuo, ali me Macanov eljezni stisak zaustavi.
To je bio Papa Grande, ali ne Papa Grande kakav mi je ostao u sjeanju. Njegovo neko besprijekorno bijelo
odijelo i isto takva koulja bili su sada izguvani i neuredni, a u kutovima usana, na bradi i na okovratniku
koulje primjeivahu se tragovi krvi. Pogled mu je bio gotovo tup od boli, a brada podrhtavala od napora da se
dri uspravno.
Zaustavili su se kod ograde na galeriji, kad iz vee izae jedan oficir. Nosio je pukovnike epolete. Najprije je
pogledao nas a onda djeda. Brk mu je bio kao narisan tankom olovkom, a lice iskrivljeno u prezirnom osmijehu.
Progovorio je tankim piskavim glasom. Don Rafa-ele, ovi ljudi tvrde da su campesinosi iz doline. Kau da ih
poznate i da e te jamiti za njih. Od vas traimo da pogledate svakog od njih i, ako se meu njima krije netko
koga poznate, da nam to kaete. Comprende?
Papa Grande kimne. Razumijem odgovorio je s naporom. Ve sam vam rekao sve to znam.
U pukovnikovu se glasu osjeti nestrpljenje. Vidjet emo. Mahne vojnicima koji su stajali na stepenicama.
Neka polako prou u dvoredu.
Dvostruki red poe polako promicati ispod galerije dok je Papa Grande gledao nita ne videi. Macan i ja
bijasmo gotovo tik ispod njih kad coronel progovori. Ti, mali! Stani naprijed da te bolje vidimo.
Nisam odmah shvatio to hoe od mene. Zaustavio sam se neodluno, onda osjetih neku studen po leima kad
me Macan gurnuo u prvi red. Stajao sam i gledao gore na
76
galeriju, jo uvijek osjeajui hladan pritisak na hrpte-njai. Nisam znao to bi to moglo biti.
Zagledao sam se ravno u djedove oi. U njima zaiskri kratak bljesak prepoznavanja, a onda mu se kapci polako
spustie. Kad su se ponovo digli, pogled je bio isto tako tup kao i prije.
Coronel nas je otro motrio. Dobro ree nakon izvjesnog vremena idemo dalje.
Kolona polako nastavi svoj mimohod. Kad se Macan odmaknuo, osjetih da je hladan pritisak o moju kraljenicu
popustio. Onda primijetili kako porunik koji nas je zarobio neto ape u coronelovo uho.
Coronel kimne. Stoj povie.
Kolona se zaustavi.
Ti! Upre prstom u mene. Ispadaj!
Pogledah Macana. Lice mu je bilo bezizraajno i mirno, samo su mu se oi krijesile. Uzeo me za ruku i zajedno
istupismo iz kolone. Pokorno se naklonio. St, excelencia.

No coronel se ve bio okrenuo djedu. Moj porunik mi veli da je ovu dvojicu uhvatio kraj haciende vaeg
zeta. Kau da su campesinosi s planine i da trae posao. Poznate ih?
Papa Grande pogleda dolje na nas. U oima mu se ogledao neki udnovato dalek pogled. Vidio sam ih ve
odgovori bezbojno.
Macan mi se jo vie primakao. Opet osjetih studen na kraljenici. Htjedoh se okrenuti, ali me njegova slobodna
ruka prisili da gledam naprijed.
Kakvi su to ljudi? upita coro7iel.
inilo se da djed dugo trai odgovor. Napokon oblizne usne i progovori. Ja sam star ovjek ree drhtavim
glasom. Ne sjeam se imena, ali esto sam ih viao kako u dolini trae posao.
Coronel se okrene i stane me prouavati. Djeak je taman. I va zet je taman.
Mnogi od nas imaju u sebi crnake krvi mirno odgovori starac. To se jo uvijek ne smatra zloinom.
77
Coronel opet uuti. Zamiljeno pogleda starca, zatim izvadi pitolj i uperi ga u mene. Znai da vam je sasvim
svejedno hoe li ovaj ivjeti ili umrijeti?
U djedovim se oima pojavi tuga, ali je sasvim nesta kad se opet obratio pukovniku. Sasvim svejedno.
Coronel napne oroz. Papa Grande odvrati glavu. Coronel nije gledao mene ve samo njega.
Odjednom osjetih kako me Macan gurnuo u stranu. Excelencia zavapio je. Preklinjem vas, smilujte se!
Ne uzimajte mi jedinoga sina! Milost, excelencia, milost, tako vam Boga!
Coronel odvrati pitolj od mene i uperi ga u Macana. Glas mu je bio odrjeit i hladan. Hoe li ti umrijeti
umjesto njega?
Macan se baci na trbuh. - Milost, excelenda! Milost, por Dios!
Moj se djed okrene i pljune dolje na Macana. Ubijte ih obojicu i svrite ve jednom s tim! ree s prezirom.
Smuilo mi se to njihovo bijedno i kukavno puzanje.
Coronel ga otro pogleda, a onda polako opusti zapeti oroz te vrati pitolj u futrolu.
Macan se brzo osovi na noge. MU gracias! Budite tisuu puta blagoslovljeni!
Coronel mahne rukom. - Idemo dalje!
Macan me povue natrag u kolonu koja se kretala iza nas. Konano smo galeriju ostavili iza sebe i utke se
zaustavili. Dignuo sam pogled prema Macanu. Nije me prepoznao! proaptao sam.
Prepoznao te!
Ali...
Macanova mi ruka vrsto stisnu rame. Coronel je iao du kolone prema nama. Zaustavio se preda mnom.
Como se Hama?
Juan odgovorio sam.
Doi sa mnom. Okrenuo se, a Macan uhvati korak pored mene te obojica poosmo za njim natrag prema
galeriji.
Coronel pozva jednog vojnika. Dovedi starog dolje, a ostale odstrani.
78
Vojnik ovije ruku oko djedovih slabina da mu pomogne sii niza stepenice. S ceste iza nas ulo se tiho aputanje.
Osvrnuo sam se preko ramena na ljude koji su tamo stajali. Vidjevi kako djeda vode s galerije, njihov se apat
pretvori u bijesno mrmljanje.
Reci im neka se gube! povie coronel. Otvori vatru na njih ako bude potrebno.
Vaya! Vaya! Porunik je izvukao pitolj. Vaya!
Gomila je zurila u njega. On ispali hitac u zrak i polako krene prema njima.
Kad se cesta ispraznila, coronel se okrene k nama. -r-Starom je svejedno hoe li ti ivjeti ili umrijeti ree
tihim glasom. Da vidimo je li i tebi svejedno kad je on u pitanju!
11
Sad je bilo ve blizu tri sata poslije podne, i sunce je sipalo svoje arke zrake na zemlju. Znoj nam se suio na
tijelima a slina hlapila u ustima, ostavljajui za sobom sladunjav okus soli. Usprkos vruini osjetio sam neku
jezu, neko drhtanje koje nisam mogao obuzdati, vidjevi kako vojnik vodi djeda niza stepenice.
Odvedi ga do kola zapovjedi coronel.
Starac se oslobodi. Mogu i sam ree ponosno.
Vojnik upitno pogleda coronela koji kimne glavom. Poli smo za starcem do sredine usijanog dvorita. Stigavi
do kola, okrenuo se licem prema njima. Patnja mu je urezala bore na obrazima, ali oi su bile mirne i iste. Nije
govorio.
Svucite ga! zapovjedi coronel.
Vojnici brzo stupie naprijed. Starac isprui ruku da ih zaustavi, ali oni su ve poeli trgati odjeu s njega.
Mravo mu je tijelo bilo gotovo isto tako bijelo kao i odijelo koje je imao na sebi. Bez odjee inio se malenim,
79
smeuranim, rebra su mu strila kroz kou, a stranjica i slabine bile staraki omlohavljene i smekane.
Sveite ga o kota!

Vojnici ga grubo svezae o obru, raskreenih ruku i nogu. Glavina kotaa zabila mu se usred lea prisilivi
starca da isturi trbuh u neprilino besramnom stavu. Lice mu se iskrivilo od boli kad je protegnuo svoje ukoene
zglobove. Sklopio je oi i odvratio glavu da ne gleda ravno u sunce.
Coronel da znak rukom. Nije morao izdati posebnu zapovijed da bi vojnici znali to im je raditi. Jedan od njih
naglo trgne starevu glavu prema natrag i, omotavi mu koni remen oko ela, vrsto je privee o obru.
Don Rafaele! Coronelov je glas bio tako tih da u prvi mah nisam ni shvatio kome pripada. Don Rafaele!
Moj djed ga pogleda u oi.
emu sve to, Don Rafaele? ree coronel gotovo s potovanjem.
Papa Grande ne odgovori.
Vi dobro znate gdje se djeak skriva.
Djedov se pogled ne pokoleba. Ve sam vam rekao da ne znam. Odveo ga je Diablo Rojo.
To je teko povjerovati, Don Rafaele. Coronelov je glas jo uvijek bio tih.
Ipak je istina.
Coronel toboe alosno zakima glavom. Va se zet, Jaime Xenos, udruio s bandolerosima, ubojicama vae
kerke. Poznato nam je da ima politikih ambicija. Sto nam drugo preostaje nego da zakljuimo kako ih vi odobravate?
Da je tako upita starac zar bih bio toliko lud da ostanem na svojoj haciendi gdje me vi moete nai?
Moda ste mislili da e vas spasiti vae godine.
U starevu se glasu osjeti dostojanstvo. Nikad nisam bio izdajica.
Coronel ga je nekoliko sekundi utke promatrao, a onda se okrene k meni. Gdje ivi?
U brdima, senor.
. Zato si doao u dolinu?
80
Pogledao sam djeda. Njegove su me oi budno motrile. Da radim, senor.
Zar kod kue nema posla?
Macan se brzo umijea. Ne, excelencia. Sua...
Pitao sam djeaka! otro ga opomenu coronel.
Nema hrane rekao sam, a to je u svakom sluaju bila istina.
Coronel se zamisli. Kratko pogleda djeda pa mene. Pozna li ovog ovjeka?
Si, senor odgovorio sam. To je Don Rafael, veleposjednik.
To je Don Rafael, izdajnik! povie coronel. Nisam odgovorio.
Odjednom me uhvati za zglavak i povue mi ruku iza lea izvraiuvi je prema gore. Vrisnuh od boli.
On je tvoj djed! otro prosikta coronel. Porie li to?
Opet sam vrisnuo kad je pojaao pritisak. Zavrtjelo mi se u glavi i osjetih da padam. Onda me neto udari
postrance po glavi i sruih se na zemlju. Tako sam i ostao, preslab da se pokrenem, i zajecao u prainu.
Kao iz velike daljine zauh djedov glas, hladan i bezosjeajan. Ve bi vas i to moralo uvjeriti, coronele. Nitko
od moje krvi ne bi vam priutio to zadovoljstvo da zaplae pred vama, Nama bi to bilo ispod asti.
Zauh priguenu psovku, pa tup udarac. Dignuh glavu i pogledah. Coronel se upravo odmaknuo od djeda. Jo je
uvijek drao pitolj u ruci. Niz starev se obraz slijevala krv. Ve mu se i brada zacrvenjela. Ali usne su bile
vrsto stisnute.
Coronel se obrati jednom od vojnika. Smoi mu remen oko sljepooica ree. Da vidimo hoe li mu
sunce izmamiti istinu na usta.
Uputio se prema galeriji, a ja osjetih kako me Macanove ruke podiu sa zemlje. Zaboljelo me rame kad sam
pomaknuo ruku. Jo neko vrijeme nisam doao do daha.
Papa Grande me nijemo promatrao. Onda je sklopio oi i bilo mi je jasno koliko pati. Instinktivno htjedoh
ispruiti ruku. Ali Macan je zaustavi gotovo isti as kad sam je
6 Avanturisti I
81
pokrenuo i prisili me da se okrenem. Vidio sam kako nas coronel budno promatra s galerije.
Ispred nas proe vojnik nosei kablicu s vodom. Trzajem ruke izlije svu vodu u djedovo lice. Starac se davio i
pijuckao dok mu se voda slijevala niz obraze. Stresao je glavom da odstrani vodu iz oiju, ali koni mu remen
nije dopustio da je pomakne vie od nekoliko milimetara. Osjeao sam kako ga sunce pee. Pod njegovim uarenim zrakama bijelo mu je tijelo ve poprimalo crvenu boju. Koni remen se gotovo naoigled suio, stiskao i
poeo ga stezati oko ela. Razjapio je usta borei se za dah.
Iza svojih lea zauh neije korake. Okrenuo sam se i opazio kako nam se pribliava coronel. U ruci je nosio
visoku au u kojoj je zveckao led dok je hodao. Zaustavio se pred djedom.
Prinio je au svojim usnama i polako srknuo. Dakle, Don Rafaele ree hoete li da zajedno popijemo
malo rum puna?
Djed nije odgovorio. Jedino mu oi nisu imale snage da se otrgnu od ae. Prijee jezikom po gruboj povrini

svojih osuenih usnica.

Jednu rije ree coronel. Samo jednu rije. To je sve to traim.
Starac s naporom odvrati pogled s ae. Zagledao se ravno u coronelove oi. U njegovu se glasu osjeti prezir koji
je daleko nadmaio sve to sam ikada dotad uo. Xad samo pomislim da sam bio na vaoj strani rekao je.
Gori ste od bandolerosa. Njih barem opravdava njihova neukost. Ali to e pred Bogom opravdati vas?
Rub ae se odlomi kad je coronel lupio njome o kolski kota. Okrhnuti okrajak prisloni uz djedov goli trbuh.
Priat e, starce! Priat e!
Moj djed duboko uvue dah i pljune ravno u coro-nelovo lice. Onda nehotian krik provali iz njegova grla i
odmah zamre dok je s uasom spustio pogled. Coronel se odmaknu i tada shvatismo zato je starac kriknuo. aa
je ostala usaena u njegovo meso.
82
Poeh vritati, ali mi Macan urno zarinu lice u svoj veliki trbuh.
Neka djeak gleda!
Macan me polako oslobodi. Ali njegova mi je ruka opominjui ostala na ramenu. Pogledah coronela. Oi su mu
bile hladne. Okrenuh se k djedu. Nemono se ovjesio o svoje okove. Krv je polako kapala s ae na zemlju.
Zatreptah oima da suzdrim suze. Coronel ne smije vidjeti da plaem. Slutio sam da Papa Grande ne eli to. U
sitarevim se oima pojavi neka njenost i shvatih da je razumio. Onda je polako sklopio oi i sasvim se opustio.
Mrtav je! uskliknu jedan od vojnika, Coronel brzo zakorai naprijed i palcem grubo nadigne starev kapak. Nije jo ree zadovoljnim glasom. Ne umiru ti tako lako. Barem ne oni koji dozive
tu starost. Takvi ele zauvijek ivjeti. Okrene se i poe natrag u kuu. Zovnite me kad doe k sebi. Nisam
jo ruao.
Gledali smo ga kako se uspinje na galeriju i nestaje u kui.
__ I mi smo gladni doviknu Macan soldadosima.
Budite sretni da niste proli kao on odgovori mu jedan od njih pokazavi na djeda.
Macan pogleda mene pa opet vojnika. On je jo dijete ree. -~ Uinite mi barem tu milost da ga smijem
odvesti u hlad.
Dvojica vojnika izmijenie poglede, a onda jedan od njih slegne ramenima. Moe. Ali ne pokuavaj nikakve
smicalice.
Macan me odvede prema kui. Baci se na zemlju u sjeni galerije, a ja se svalih kraj njega. Izvrnusmo se na trbuh
tako da su nam glave bile okrenute prema kui a lea prema soldadosima.
Da li te jo boli rame? proaptao je.
Ne odvratih, premda me boljelo. No ne mnogo. Macan zakilji postrance na sunce. Za nekoliko sati
nestat e sunca. Manuelo i ostali otii e bez nas.
to e el coronel uiniti s nama?
83
Macan slegnu ramenima. Ili e nas ubiti ili pustiti.
Glas mu je bio sasvim trijezan. Sve ovisi o starom. Ako on progovori, umrijet emo; ako ne progovori
e pa, onda ima neto nade za nas.
Odjednom se sjetih hladnog metala uperenog mi u lea kad nas je el coronel pozvao da istupimo iz reda.
Oni me ne bi ubili uzviknuh. Ti bi me ubio!
Si.
Ali onda bi oni ubili tebe. On potvrdno kininu.
Nisam se ljutio. Samo nisam razumio.
Da te spasim rekao je, palcem pokazavi preko svog ramena. Ili bi moda vie volio ovo?
Nisam odgovorio.
Prisilili bi te da izda svog oca, da otkrije gdje se skrivamo. Ne bi mogao izdrati. A ipak bi te na kraju ubili.
Poeo sam shvaati. Tako je to dakle. To je klju naih ivota, jedino to je vano. Osvrnuh se preko ramena.
Starac je jo uvijek nepomino visio dok mu je sunce prilo tijelo. Kad bismo ga barem mogli ubiti
proaptah.
Macan me pogleda, a u oima kao da mu se odrazilo odobravanje. Uskoro e umrijeti ree mirno.
Pomolimo se da umre a da ne progovori.
Netko se javi iza nas. Na noge. Starac se probudio. Idemo po el coronela.
Iza sebe zauh el coronelov glas. Okrenuh se. Brino je otirao lice ubrusom. Don Rafaele!
Papa Grande ga i ne pogleda.
Don Rafaele! ponovi el coronel. Prepoznajete li me?
Stareve oi bjesomuno zakolutae. Dovedite mi konja povie odjednom. Odjahat u u planine da sam
poubijam te bastardose.
Coronel se gnjevno okrenu. Odveite ga i ubijte. Vie nam nije ni od kakve koristi.
Ve je krenuo dalje kad mu pogled padne na mene. Un momento. Jo uvijek tvrdi da ovaj starac nije tvoj
djed?

84
Nisam odgovorio.
On izvadi pitolj iz futrole. Zavrti cilindar i pet metaka mu padne u ruku. Sklopi aku s mecima i pogleda me.
Ostao je jo jedan metak. Ti e ga ubiti.
Pogledah Macana. Oi su mu bile mrane i ravnodune. Oklijevao sam.
Bacih pogled na pitolj u svojoj ruci. Bio je teak, mnogo tei nego Macanov. Pogledah coronela. Oi su mu
sijevale, lice plamtjelo. Jedan bi metak bio dovoljan za njega. Ali onda bi oni ubili mene, a i Macana. Okrenuh
se.
Moj je djed i dalje utio dok sam mu se pribliavao. Krv mu je jo uvijek kapala s usana, ali pogled mu se
iznenada razbistrio. Sto je, sinko?
utio sam.
Sto hoe, sinko? upita ponovno.
Osjetih neku kuglu u jednjaku dok sam. podizao pitolj. Djed je to primijetio. Nije se ni pomaknuo. Mogao bih
se zakleti kako mu se trenutak prije nego to sam povukao okida u oima pojavio slabaan smijeak.
Trzaj me napola okrene i veliki mi pitolj izleti iz ruke dok sam se borio da ostanem na nogama. Pogledah starca.
Visio je na kotau, a oi su mu slijepo zurile u nas.
Iza lea zauh coronelov glas. Bueno. Okrenuo se i uputio u kuu.
Pogledah djeda. Suze mi poee navirati u oi. Borio sam se da ne zaplaem. iv ili mrtav, on ih ne bi volio
vidjeti. Macanova mi je ruka bila na ramenu, i on me napola odvede, napola odvue prema cesti. Soldadosi su
nas ravnoduno promatrali dok smo prolazili kraj njih. Napokon smo bili van domaaja zvuka. Sad se rasplakah.
Ubio sam ga! vikao sam. Nisam htio, ali ipak sam ga ubio!
Macan nije usporio svoj brzi korak. Pa to onda? upita i ne pogledavi me. Stari je ionako ve bio
mrtav. Vano je samo da smo mi ostali ivi.
85
12
Vratili srao se u spilju tri sata nakon zalaska sunca. Ostali su ve bili otili. Bio sam tako umoran da sam jedva
drao oi otvorene. Spustih se na zemlju. Gladan sam.
Macan me pogleda. Navikni se na to odbrusi mi. Obilazio je oko spilje, oima pretraujui tlo pri
sablasnom svjetlu.
I edan.
utio je. Poelo me zanimati to to trai. to radi?
Kratko me pogledao. Nastojim otkriti kada su otili.
Oh! Uskliknuo je i spustio se na koljeno. Pokupio je neto s poda, zgnjeio u ruci i odbacio. Di' se!
ree strogo. Otili su tek prije jedan sat. Moda ih jo stignemo.
S mukom se osovih na noge. Kako zna? to si naao?
Konjsko govno ree krenuvi iz spilje. Bilo je jo toplo u sredini.
Morao sam potrkavati da bih odrao korak s njim. Nikad ne bih pomislio da se Macan moe tako brzo kretati.
uo sam kako teko die dok smo se uspinjali prema vrhu. Put je bio jasan kao usred dana zahvaljujui bijeloj
mjeseevoj svjetlosti. No je postajala sve hladnija i bilo mi je zima. Trao sam uz njega nastojei da mi zubi ne
cvokou. Kako kako jo dugo?
Nee se zaustaviti prije negoli stignu s onu stranu brda.
Pogledao sam gore uz obronak. Do vrha je bilo jo dobra tri kilometra. Bacio sam se uz rub ceste trudei se da
prikupim dah. Macan napravi jo nekoliko koraka, a onda se, budui da me nije uo, zaustavi i osvrnu natrag.
to ti je?
Ne mogu vie rekao sam i briznuo u pla. Zima mi je. Gladan sam.
86
Gledao me asak. Mislio sam da si mukarac ree zlovoljno.
Nisam mukarac kukao sam.
Sjeo je uz mene. Dobro ree mekim glasom. Odmorit emo se. Uvukao je prste u dep i izvukao
okrajak jednog cigarilla. Paljivo ga pripali zagradivi ga rukama od vjetra. Duboko i pohlepno uvukao je dim.
Gledao sam ga drui.
Na rekao je. Povuci jedanput. Ugrijat e se. Posluao sam ga i smjesta poeo kaljati i guiti se.
udnovato, ali kad me to prolo, doista mi je bilo toplije. Skinuo je sa sebe bluzu i prebacio mi je preko ramena
privukavi me k sebi.
Privio sam se uz njegovo toplo krupno tijelo. Muki miris koji je izbijao iz njega uinio je da se osjetim sigurnim
i zaas sam zaspao.
Probudili su me prvi traci sunca koji su mi doprli u oi. Okrenuo sam se i posegnuo rukom za Macanom. Ruka
mi zagrabi u prazno i u tili as ve sam sjedio. Otiao je. Prestraeno sam se ogledao oko sebe! Macane!
Neto je unulo u grmlju. Okrenuh se i uto Macan izae na istinu. Nosio je malog zeca nabijenog na kolac.
Probudio si se, eh?

 Mislio sam ..,

Mislio si da sam te ostavio? Nasmijao se. Poao sam samo da uhvatim neto za jelo. Sad skupi malo
drvlja za vatru dok ja oistim ovog malog.
Zei je bio tvrd i ilav, ali meni jo nikada nita nije tako prijalo. Kad smo pojeli, ostala je samo gomilica kostiju. Prstima sam otro mast s lica i zatim ih polizao. To je bilo dobro.
Macan se nasmijeio i ustao. Stavi kosti u dep. Tako da imamo neto za vakanje preko dana. Nogama je
zatoptao po vatrici da je ugasi, a zatim se okrenuo.
Hajd'mo sada!
Strpao sam i posljednju koicu u dep i poao za njim na cestu. ao mi je zbog onoga sino.
Nije vano.
Da nije bilo mene, ti bi ih stigao.
87
Glas mu je bio blag. Da nije bilo tebe, sad bi mi kosti trunule negdje u dolini. Osim toga, ionako ih ne bismo
stigli.
A to sada? upitao sam. Kako emo stii kui?
Pjeke odgovorio je otresito. Ljudi su prije hodali nego to su nauili jahati.
Zaueno sam ga pogledao. Macan nije volio hodati. Od Bandave do naeg sklonita u brdima ima dva i pol
dana jahanja. Pjeke e nam trebati vie od tjedan dana.
Macanov je glas prekinuo moja razmiljanja. Nauli dobro ui. Ako neto ujemo, miemo se s ceste. Nita
neemo riskirati. Razumije?
Si. Comprendo.
Napokon se popesmo navrh brda, a otprilike kilometar nizbrdo s druge strane naiosmo na mali potoi.
Ovdje emo se zaustaviti i odmoriti ree Macan.
Potrah do potoka i na njegovoj se obali bacih na tle. 2edno sam pio i pio, no Macan me ubrzo povue natrag.
Dosta za sad. Malo se odmori, pa pij dalje.
Naslonio sam se o jedno drvo. Boljeli su me tabani. Skinuh izme i protrljah noge, a onda ih uronih u potoi.
Osjeao sam kako mi ugodna svjeina vode dopire sve do slabina. Ali tijelo me svrbjelo od znoja koji se u toku
nekoliko posljednjih dana sasuio na meni.
Mogu li malo zaplivati? upitah.
Pogledao me kao da sam siao s uma. Brani ne dre mnogo do kupanja. Moe rekao je ali nemoj
ostati dugo u vodi da ne ispere zatitni sloj s koe.
Zbacih sa sebe odjeu i zagazih u potok. Razdragala me hladna blistava voda i veselo sam bukao po njoj
prskajui na sve strane. Tanka srebrna riba projuri kraj mene te zar onih za njom ispruenih ruku. Skliznula mi je
kroz prste kad sam podignuo glavu iz vode. Onda za-uh hihotanje s obale. Okrenuh se.
Na obali su stajale dvije djevojice i promatrale me. Macana nisam nigdje vidio. Brzo sam sjeo u plitki potok
Manja djevojica opet zahihoe. Vea se okrene i zov-ne: Papa! Diego! Brzo ovamo! U potoku je neki
djeak!
Zaas kroz grmlje dojurie dva ovjeka s pukama uperenih u mene. to radi ovdje?
Kupam se.
Lijepo, izai!
Poeo sam se dizati, ali onda se opet spustih u vodu. Bacite mi moje pantalones rekoh pokazavi prstom.
Stariji ovjek svrne pogledom na djevojice pa na mene. Okrenite se zapovjedi.
Manja se djevojica opet zacerekala dok se okretala. Ustao sam i poao prema obali.
Jesi li sam? upita mlai ovjek.
Nisam, senor rekao sam prihvativi pantalones iz njegove ispruene ruke. Tu je i moj otac.
Gdje?
Ne znam, senor odgovorio sam istinito. Bio je ovdje as prije ...
I evo ga opet prekine me Macanov glas. Izronio je iz grmlja a bucmasto mu lice zasjalo u irokom osmijehu. Skinuo je eir i duboko se poklonio. Jose Her-nandez, a su servicio, senores. Uspravi se, jo uvrek
sa smijekom na usnama. Mi hijo,1 Juan doda pokazavi na mene. Budala voli vodu.
Stariji ovjek uperi puku u njega. Sto radite ovdje? upita sumnjiavo.
Macan zakorai prema njemu kao da ne vidi uperenu puku. Moj sin i ja vraamo se kui iz doline. Velika je
guva u Bandavi. EZ militar. Nije to mjesto gdje bi se miroljubiv ovjek i njegov sin mogli skrasiti na radu.
Puka je sada gotovo doticala Macanov trbuh. Gdje ivite?
Tjedan dana puta odavde odvrati Macan. A kamo ste se vi uputili?
U Estanzu.
Estanza je bila udaljena nekoliko dana puta od Bandave, leei na cesti prema obali. Dva planinska hrpta dalje
cesta skree prema jugu. Na tom mjestu mi moramo sii s nje i nastaviti puteljcima kroz ume i planine.
1 Moj sin (panj.) (P r e v.)
89

 Moda e nam senores dopustiti da im se pridruimo pokloni se opet Macan. Kau da ovdje ima bandolerosa.
Dvojica mukaraca izmijenie poglede. Istina odgovori mlai. El coronel Guiterrez je rekao da na cesti
ima mnogo bandita. Okrenuo se prema Macanu. Gdje su vam konji?
Macan se nasmije. Konji? Kakvi konji, senor? Ta mi smo samo siromani campesinosi. Bili bismo sretni da
imamo makar kakvog magaria.
Stariji je nekoliko sekundi promatrao Macana, a onda spusti puku. Dobro, ii emo zajedno do Estanze.
Ali, excelencia... usprotivi se mlai.
U redu, Diego ree drugi pomalo gnjevnim glasom. ime nam mogu nauditi jedan ovjek i jedan
djeai?
13
Sjedio sam straga u kolima, leima okrenut djevojkama, dok se Macan vozio na klupi za koijaa zajedno sa
Senorom Moncadom. Diego je jahao pored nas na velikom crnom pastuhu, a puku je nemarno prebacio preko
sedla. Senor Moncada bijae farmer koji je doao po svoje dvije kerke to su bile u posjetu kod djeda i bake.
Umorno sam se izvalio, prihvativi se rukom za rub kola da ne ispadnem ako sluajno zadrijemam. Gledao sam
u nebo. Ve se gotovo smrailo. Uskoro emo morati stati, jer je suvie opasno nou putovati cestom.
Iza prvog zavoja je neki umarak uo sam Diega. Tamo moemo prenoiti.
Kola sioe sa ceste i sa kripom se zaustavljae na travi. Jo se nisu sasvim ni zaustavila a Macan je ve skoio
sa svog sjedala povukavi i mene. Pouri ree skupi drva za vatru. Brzo, prije no to se mlade dame
smrznu.
90
Gledao sam ga zapanjeno. Macan se nikada ni za koga nije brinuo. Samo za sebe.
Mii se! viknuo je.
Stadoh skupljati granje. Preko ramena vidio sam kako Macan pomae djevojkama da siu s kola. Kad sam se
vratio s prvim naramkom drva, konji su ve bili sputani i napojeni i mirno su pasli. Gdje da to stavim?
upitao sam.
Senor Moncada pokae na zemlju ispred sebe.
Pooh tamo da ih bacim kadli me Macan zaustavi. Mislim da je preblizu cesti, senor ree skanjivajui se.
Suvie se lako moe primijetiti. Moglo bi privui neeljene goste.
Senor Moncada neodluno pogleda Diega. Diego kinine.
Macan zae dublje na proplanak. Mislim da e ovdje biti bolje.
Sruih drva tamo kamo mi je Macan pokazao. Kad sam se vratio s drugim naramkom, vatra je ve veselo
praskala. Stavih drva na zemlju i pogledah Macana. Bio sam umoran.
Jo zapovjedi on. Oistio je nekoliko dugakih grana, optesao ih i postavio u obliku tronoca. Kad sam se
idui put vratio, s njih je visio teak eljezni lonac i u zraku se ve polako osjeao uzbudljiv miris govedskog
gulaa.
Dosta?
Macan me pogleda, lice mu je bilo obasjano plamenom.
Za sada rekao je. Stotinjak metara nie je potoi. Uzmi drugi lonac i donesi svjee vode.
Pooh do kola. Vera, mlaa djevojka, pogleda me i za-hihoe. Bio sam bijesan. Uvijek hihoe.
to hoe? upita Marta, starija.
Lonac za vodu. Vera opet zahihoe.
Pogledao sam je. Sto se uvijek cereka? Prasnula je u grevit smijeh. Niz obraze joj potekoe suze.
Sto je tako smijeno? upitao sam ljutito. Glupe djevojke.
Prestala se smijati. Ti si smijean.
91
Spustih pogled po sebi.
Ne sada ona e brzo. Danas poslije podne. Kad si bio u vodi. Tako si mrav.
Nacerih se. Bolje i to nego da sam debeo kao ti.
Evo ti lonac ree Marta otro. Uinilo mi se da joj je glas malo bijesan.
Uzeh lonac iz njene ruke. Gracias.
No hay de que odgovorila je gotovo uljudno. Vera opet zahihoe. Sto joj je? upitah.
Marta slegne ramenima. Jo je dijete. Tek joj je dvanaest godina. Nikad prije nije vidjela golog djeaka.
Nisi ni ti odvrati joj Vera.
Marta prezirno zabaci glavu. Ali meni je etrnaest godina i ne pravim od toga takav cirkus.
Diego mi prie s lea. Jesi li dobio lonac? upita sumnjiavo.
Si, senor.
Sto jo eka? Donesi vodu kako ti je otac naredio. Krenuh bez rijei. uo sam jo kako pita: Sto vam
je rekao?
Nita odgovorila je Marta.

 Dobro, samo se drite to dalje od njega.

Onda vie nita nisam uo jer sam zaao u umu pa dolje do potoka. Macan me ekao na obali. Pouri. Sto
prije pojedu, prije e zaspati.
Sto smjera? upitah.
Ukrast emo im konje. Za dva dana moemo biti kod kue. Osim toga, svia mi se onaj crni pastuh.
Nee biti lako rekoh. Diego nam ne vjeruje. Macan se nasmijei. Ubit u ga.
Neto sune iza nas, i Macan poskoi isti as kad je iz grmlja izaao Diego s pukom u ruci. Zar se taj nikada ne
rastaje od nje?
Macan otare dlanove o hlae. Oprao sam ruke.
Nou me probudi neki um. Prevrnuh se u pokrivau koji mi je posudio Senor Moncada i provirih na Maca92
na. Leao je mirno i tiho hrkao. Pogledom potraih Die-ga. Nije bio u svom pokrivau.
Okrenuh se i bacih pogled prema kolima u kojima su spavali Seiior Moncada i njegove kerke. Odande nije dopirao nikakav zvuk. Neko sam vrijeme mirno leao. Moda je Diego otiao u grmlje da se olaka.
Jedan konj zanjita te okrenuh glavu. U taj mah spa-zih kako se Diego prikrada kolima s napetom i spremnom
pukom.
Ss!
Macan se probudi kao ivotinja po kojoj je dobio ime. Ispruih ruku i pokazah prstom. Macan se prevrne na
trbuh do mene. Ubit e ih proaptah.
Macan se i ne pomakne. Neka uzvrati mi ap-tom. Pritedjet e nam trud.
Diego dopuzi sprijeda do kola. Vidio sam kako uspravlja noge i die se. Puka mu je bila ve tako rei na ramenu kad tanki krik iznenada propara noni zrak.
Diego nasumce zapuca kad je Senor Moncada siao s kola. Pokuao ga je dotui kundakom puke, a kad su se
obojica otkoturala na stranu prema boku kola, Macan je ve trao k njima.
Puka! viknuo mi je preko ramena. Uzmi puku!
Stao je kraj dvojice boraca koji su se valjali po zemlji. Uto spazih bljesak na mjeseini kad je Macan po-dignuo
svoj no. Malo je priekao, a onda se no naglo spusti. Diego se s krikom pridigne s tla posegnuvi za
Macanovim vratom.
Macan malo uzmakne i prieka. Diego se pokrene. Otrica se zarine a Diego presavine kao no na preklapanje.
Macan podmetne koljeno pod Diegova prsa i ovaj odleti natrag prevrnuvi se preko glave.
Macan se naglo okrene s noem u ruci. Kad se uspravio, Senor Moncada mu je bio okrenut leima. Macan digne
no, ali uto se drugi okrene te on spazi puku u njegovim rukama i bre opusti ruke niz bokove. Jeste li itavi,
senor? upita s lanom zabrinutou u glasu.
93
Senor Moncada baci pogled na njega pa dolje na Die-ga. Bandolero! opsuje. Pokuao me ubiti!
Srea to sam se probudio, senor.
Senor Moncada se nasmijei. Va sam dunik, amigo. Spasili ste mi ivot.
Macan ponikne pogledom. Jedanput je i on ostao bez rijei. Ali ne zadugo. Nije to nita, senor. Samo mali
uzvrat za vau ljubaznost.
Prie do Diega i prevrne ga nogom. Mrtav je. Gdje ste najmili takvog ovjeka?
U Bandavi odgovori Senor Moncada. Rekli su nam da su u brdima bandolerosi i da bi bilo bolje da ne
putujem sam s djevojicama. Preporuio nam ga je pukovnik Guiterrez. Radio je kao izvia za el militar.
A bio pravi pravcati bandolero ree Macan kre-posno. Ubio bi vas i ukrao vam konje. Mora da mu je
bilo strano stalo do vaeg crnog pastuha.
Crnog pastuha? zaudi se Senor Moncada. Taj pastuh nije moj. To je njegov vlastiti konj.
Macan digne obrve. Ozbiljno?
Senor Moncada kimne. Po zakonu, sada je va.
Macan mi dobaci pogled. Smijeio se. Sada je prvi put zakon bio na njegovoj strani. Onome tko ubije ban-dolera
automatski pripada sve to je ovaj posjedovao.
Jesi li dobro, Papa? upita neiji preplaeni glas s kola.
Zaboravio sam djevojke. O krenuh se kolima. Marti-no je lice oprezno provirivalo preko ograde.
Spaeni smo! uzvikne Senor Moncada dramatski. Milou Bojom spaeni smo od smrti. Ovaj dobri
ovjek, stavljajui na kocku vlastiti ivot, obranio nas je od ubojice.
Malo zatim obje djevojke spuznue s kola. Ruke im se ovise oko oca, i sad se sve troje poe meusobno ljubiti,
plakati i uzvikivati od sree. Napokon se Senor Moncada ozarena lica okrene k nama.
Sretan nam bio dananji dan kad smo vas sreli ree. Sad razumijem zato se Diego protivio da nam se
pridruite.
94
Bila je to srea za sve nas, senor uzvrati Macan. Nato pogleda mene i ree posjednikim glasom: Idi i
pogledaj je li na konj dobro svezan!

14
Upravo sam istresao posljednju vreu soli u bavu s govedinom kad primijetih da su obje djevojke u taglju i da
me promatraju. Dignuh s poda poklopac i poeh ga pribijati.
Nakon nekog vremena javi se Marta. Sutra odlazi kui?
Bila je to vie tvrdnja nego pitanje. Potvrdno kimnuh. Na haciendi smo bili ve gotovo tjedain dama. Senor
Moncada nije htio sam nastaviti put, pa je Macan pristao da ga prati. Pogotovu kad je uo da dobri senor ima
stoke i kad nam je za uzvrat ponudio etiri bave svjee usoljene govedine i kola da je prevezemo.
To je, dakako, znailo da e Macan morati svoga crnog pastuha ostaviti u zalog dok ne vratimo kola. I tako je
sklopljena pogodba, pa smo produili dalje cestom do Estanze.
Radili smo dan i no da usolimo govedinu i pripremimo je za put. Sada sam pribio i posljednji avao i okrenuo
se.
Da odgovorih napokon. Sutra odlazimo.
Koliko ti je godina? upita Vera.
Trinaest uzvratio sam znajui da je njoj dvanaest.
Nije istina ree Marta prezirno. ula sam kako je tvoj otac rekao mojemu da ima samo deset godina!
Moj otac? Naas sam zaboravio. Macan je, kao i obino, bio u kuhinji ulagujui se kuharici i vjerojatno
punei si trbuh.
Ima li brae i sestara? upita Vera.
95
Odmahnuh glavom. Prestao sam raditi i poeh osjeati hladnou u sjenovitom taglju. Posegoh za kouljom i
uvukoh se u nju.
Ba si mrav ree Vera. Kosti ti stre na sve strane. Opet zane hihotati.
Pogledao sam je s gnuanjem. Ni o em drugom ne zna govoriti nego samo o tome kako sam mrav.
Ne osvri se na nju ree Marta. Ona uvijek nastoji vidjeti to imaju djeaci.
Ti takoer! Ti si slijedila Diega kad je iao na stranu.
A ti si mi rekla kamo je otiao! odvrati joj Marta. Lagano se stresla. Grozan ovjek!
Tko? upitah. Naas sam zaboravio o em govori. Sada sam se i ja zainteresirao. Sto se dogodilo?
U Martinom se glasu moglo razabrati izvjesno razoaranje. Nita odgovorila je. ule smo da dolazi
Papa pa smo otrale natrag u kola.
I ja sam bio razoaran. Morila me ista znatielja kao i nju da saznam to bi bilo dalje.
Ionako mi se Diego nije sviao doda Vera brzo. Poslije oca ubio bi i nas.
Najprije bi vas silovao rekao sam znalaki. Moj ih se ton dojmio. Kako zna?
Slegnuh ramenima. Kako znam? Eto tako, znam. Djevojke se uvijek siluju prije nego to ih ubije.
Vera me radoznalo promatrala. Puno ti toga zna, je li?
Dosta & odvratih vano. Bolje da sad odete ili u vas silovati.
Ne bi se usudio! proapta Marta.
Ne bih? Radije se to prije pokupite iz taglja! Nisu se ni pomakle. Zakoraih prema njima. Odlazite!
Koju e silovati prvu? upita Marta tiho.
Svejedno mi je koju rekoh. Samo vam kaem da je bolje da se smjesta pokupite.
Sestre se pogledae. Ti si starija ree Vera.
96
Zablenuo sam se u njih. Nisam znao to da radim. To nisam oekivao. Idete li konano? upitah strano
prijeteim glasom.
Marta me pogleda. Pa dobro. Moe mene prvu.
Nee ti se svidjeti. Bolje da ode.
Marta digne suknju. Hoe li ili ne? upita nestrpljivo. Pogled joj je bio izazivaki nestrpljiv.
Dobro rekoh. Ali ne zaboravi. Sama si htjela.
Poao sam na nju onako kako mi je ostalo u sjeanju da je Roberto poao na putas u umi. Svalismo se na tle.
Razdvojio saim joj noge i ugurao se izmeu njih. Pomicao sam bokove naglim grevitim trzajima koji kao da su
mi izvirali iz same utrobe. Osjeao sam da idem svuda samo ne tamo kamo bih htio.
Prestani se koprcati proaptala je gnjevno. Gurni!
Que pasa?
Okrenuh se i pogledah. Na vratima je stajao Macan gledajui nas zapanjeno. Vera je nestala. Priao nam je,
ljutito me podignuo na noge i pljusnuo. Tako dakle uzvraa gostoprimstvo naem domainu?
Bio sam previe zapuhan da mu odgovorim. Pogledom potraih Martu. Ve je bila na nogama i trala kroz vrata.
Okrenuh se opet Macanu.
Vie se nije ljutio, itavo mu se lice razvuklo u iroki osmijeh. Zakopaj si radije hlae!
Bacih pogled dolje po sebi. Brzo se zakopah sav zbunjen.
Njeno me pogladio po glavi. Pitao sam se ve kako e dugo trebati tim dvjema da te zavedu ree nasmijavi se opet. Doi da spremimo kola pa da rano ujutro krenemo.

Zaputio se prema vratima taglja. Zurio sam za njim. Na izlasku se okrenuo i pogledao me. Primijetio je zauen
izraz na mom licu.
Ne gledaj tako zapanjeno. Rekao sam ti da e uskoro postati mukarac!
7 Avanturisti I
97
15
Odnekle je prasnuo hitac i jo mi nije prestao odzvanjati u uima kad sam se otkotrljao i ispruio u kolima.
Prasnu jo jedan, i Macan je ve potrbuke leao u jarku uz cestu. Proe nekoliko sekundi, i on ustane otresajui
sa sebe blato i vodu, bijesno maui stisnutom akom prema gorskom obronku i viui iz sveg glasa Santiago!
Ti oravo idiotsko kopile hijene! Magare to reve iz majine utrobe! Zar ne vidi da sam to ja, tvoj drug?
Fi-ju! Ni metar dalje od njega novi metak uzvitla zemlju, i Macan se opet baci u jarak. Sada se vie nije dizao.
Leao je potrbuke u vodi i vikao Tikvane! Indijansko govno! To sam ja, Macan!
Macan? Santiagov je glas uplje odjeknuo obronkom.
Da, Macan, ti slijepi, puzavi crve! Macan!
ulo se utanje u grmlju i Santiago stariji se zaas stvori na rubu jarka te pogleda unujtra. Macane!
usklikne. Zato mi nisi rekao da si to ti?
Macan se izvue iz jarka jo blatniji nego prije. Voda mu je kapala s oboda eira pa je utke pijuckao.
Macane, pa to si zbilja ti! Santiago ushieno baci puku i zagrli prijatelja. iv si!
iv! vikne Macan gnjevno, nastojei da se izvue iz Indijaneva zagrljaja. Ali ne tvojom zaslugom.
Mislili smo da si mrtav udio se Santiago. Ustukne korak i ispitivaki pogleda Macana. iv si i zdrav. I
nema nikakvog biljega na sebi.
Macan se pogleda. Nova koulja i pantalones koje mu je poklonio Senor Moncada bile su pune blata. Nikakvog biljega! zaurla zamahnuvi akom.
Udarac zahvati Santiaga po obrazu te se leima svali na zemlju. Pogleda Macana s uvrijeenim izrazom na svom
inae ravnodunom licu. Macane upita zapanjeno zato se ljuti na mene? to sam ti uinio?
98
Sto si mi uinio? zagrmi Macan. Pogledaj moju novu koulju. Pogledaj moje nove hlae. Upropateno!
Eto to si mi uinio.
Dignuo je nogu s namjerom da lupi Indijanca po glavi, ali se Santiago brzo odvaljao s puta, pa Macan izgubi
ravnoteu i skljoka se na lea, ravno u jarak. Ostao je leati bez daha, sipajui kletve u zrak.
Cuo sam kako se jo netko pribliava kroz grmlje, i zaas se pojavi Manuelo. Baci kratak pogled na Indijanca
koji je leao na cesti pa odeta do ruba jarka i pogleda dolje na Macana. Malo je poutio, onda ree ravnodunim,
bezosjeajnim glasom: Valjda e nam, kad zavrite te svoje djeje igre, rei to ima u kolima?
Prolo je tek dvanaest dana otkako smo otili iz Ban-daye, a inilo se da je prola itava godina. Proslijedili smo
do logora gdje su se svi skupili oko nas slavei nas kao heroje. Jedva su doekali da se otvori prva bava i da
ene stave meso u lonce. Jer posljednje su se vrijeme hranili samo sitnom divljai i korijenjem. Uglavnom ovim
posljednjim, budui da je divlja zbog sue napustila brda.
U tom malom logoru u brdima, koji je Diablo Rojo upotrebljavao kao svoj glavni stan i skrovite, bilo je osam
mukaraca, etiri ene i etvero djece. Od toga su tri ene i troje djece pripadali njemu. etvrta ena i etvrto
dijete bili su Manuelovi.
Svako od generalove troje djece rodila je druga majka. Roberto, najstariji i moj prijatelj, bio je taman. I-mao je
neto indijanskoga u svom izgledu, to nije ni udo ako se uzme u obzir da je njegova majka bila San-tiagova
dalja roakinja. Eduardo, mlai sin, najvie je sliio generalu, premda se u grubim crtama njegova lica takoer
nazrijevala mijeana krv. Samo je Amparo, kerka i najmlae dijete, imala svijetlu kou i plavu kosu. Tijelo joj
je bilo vitko i okretno a oi bistre i ive. Uvijek su iskrile od nekog unutranjeg uzbuenja. I nije bilo nikakve
sumnje da je generalova ljubimica, jednako kao to je i njezina majka bila njegova favoritkinja.
Majka joj je bila vitka i plavokosa, za razliku od drugih dviju ena koje su bile tamne i prilino zdepaste.
99
Bile su strano ljubomorne na nju, ali se nisu usudile ni pisnuti protiv nje. Dola je odnekud s obale i govorkalo
se da ju je general naao u nekom tamonjem bordelu, iako je ona tvrdila da je kerka osiromaenog ka-stiljskog
plemia i jedne izbjeglice iz Njemake. U svakom sluaju, izigravala je veliku damu a ostale dvije su morale
kuhati i dvoriti je kao sluavke.
Za generalova izbivanja vrijeme je uglavnom provodila igrajui se s Amparoin, svlaei je i oblaei kao lutku.
To, pa naklonost koju joj je iskazivao general, kao uostalom i svi drugi mukarci u logoru, bilo je dovoljno da se
dijete sasvim razmazi. Za djevojicu od sedam godina bila je veoma svojevoljna i brzo bi se naljutila kad nije
dobila ono to je htjela. No uglavnom je to dobijala, a onda bi se svi grijali na toplini i vedrini njezina smijeka.
Sada je Amparo stajala pored kola, u lijepoj bijeloj haljinici, dok sam ja silazio sa sjedala. Rekli su mi da si
umro objavila je prilino razoaranim glasom.
Kako vidi, nisam.
Ve sam izmolila devetnicu za tebe odgovorila je a majka mi je obeala da emo naruiti misu kad

idui put odemo u crkvu.

Ispitivaki sam je promotrio. Rasli smo zajedno, ali sad sam odjednom osjetio da je ona ostala dijete. 2ao mi
je. Da sam to znao, dopustio bih da me ubiju.
Smijeak joj naglo obasja lice. Uistinu, Daxe? Ti bi to uinio za mene?
Svakako rekoh da je zadovoljim.
Zagrlila me i poljubila u obraz. Oh, Daxe uskli-knula je ti si moj najmiliji! Drago mi je da te nisu ubili.
Zbilja mi je drago.
Njeno je gurnuh od sebe.
Pogledala me ozarena lica. Odluila sam.
__ to? upitah.
Udat u se za tebe kad odrastem! Okrenula se da potri. Idem k majci da joj kaem to sam odluila!
Smijeei se gledao sam za njom dok nije stigla do kue. Prije nego to sam bio otiao, dobila je napad gnjeva jer
je odluila da se uda za Manuela, a majka joj
100
je rekla da to nije mogue jer je on ve oenjen. A nekoliko tjedana prije toga izabrala je mladog glasnika kojeg
je poslao general s najnovijim vijestima. Okrenuo sam se natrag kolima da ispregnem konje.
uo sam kako se Macan hvali pred ostalima svojim crnim pastuhom. Onda primijetih Roberta i Eduarda.
Okrenuh se k njima. Zdravo!
Eduardo mi smjesta otpozdravi. Bio je tek nekoliko mjeseci mlai od mene, ali mnogo manji i mraviji. Ro-berto
me je samo mrzovoljno promatrao. Lice mu je bilo blijedo, a oi ukaste i mutne.
to je s tobom? upitah.
Eduardo odgovori prije svog brata. Dobio je triu.
Triu? to je to?
Roberto jo uvijek nije odgovarao, a Eduardo slegne ramenima. Ne znam. Dobili su je i braa Santiago i
Manuelo. Manuelova ena je bijesna na njega.
Eduardo! zovne ga majka iz kue.
Moram ii.
utke sam ispregnuo konje. Roberto je stajao i promatrao me, pa sam mu dobacio jedne uzde. Pomozi mi da
ih odvedeni u koral.
U koralu su smjesta poeli pasti podalje od ostalih konja koji su ispod oka sumnjiavo zirkali na pridolice.
Pogledaj ih rekoh. Pretvaraju se da uope ne vide jedni druge. No do sutra e se ve sprijateljiti. Konji
su kao i ljudi.
Konji ne dobivaju triper odgovori Roberto zlovoljno.
Ne? A kako si ga ti dobio?
On pljune. Od putas. Svi smo ga dobili. Manuelova ena je bijesna.
Je li gadno? upitah.
On odmahne glavom. Ne previe. Samo boli kad mokri.
Kakve to veze ima s njim?
Ba si glup. Pa tu ga i dobije, u njemu. I ti e f*:i dobiti. Manuelo kae da nisi pravi mukarac dok ne
dobije triu.
I ja sam imao enu.
101
Ozbiljno? upita Roberto s nevjericom u glasu. Kimnuh. Martu, kerku Sefiora Moncada. Tamo
gdje smo dobili meso. Povalio sam je u taglju.
Jesi li bio unutra?
Nisam bio sasvim siguran to je time htio rei. Mislim da jesam. No bio sam suvie zaokupljen da obratim
panju na to. Jo bih je silovao da me Macan nije odvukao.
Zurio je u mene. Koliko joj je godina?
etrnaest.
On prezirno mrcne. Balavica.
Misli da u dobiti triu? upitah.
On odmahne glavom. Nee. Jo je dijete. Samo od prave ene moe dobiti triper. Je li ga i Macan dobio?
Ne znam. Nije mi rekao.
Moda je imao sreu ree on. Moda ga nije uhvatio.
Krenuo je, i ja za njim. Nisam razumio. Ako nisi pravi mukarac dok ga ne dobije, kako onda moe biti sretan
to ga nisi dobio?
16
Macan se namrgodio kad sam poao za njim prema promatranici. Okrenuo se i pogledao me preko ramena.
Kamo si se pak ti uputio?
Malo u razgledati okolo odvratih neduno.

 Onda idi i razgledavaj, ali zar mi ba mora neprestano biti za petama? Jednog u dana nagaziti na tebe i
zgnjeiti te kao stjenicu.
Nisam odgovorio, a on se okrenuo i nastavio se uspi-njati stazom bijesno utajui nogom kamenje. Slijedio sam
ga na pristojnoj udaljenosti ne elei da me zgnjei kao stjeniou. itav je tjedan bio takav. Sve otkako mu je
Manuelo zabranio da ode po crnog pastuha. Premalo nas je, bio je rekao Manuelo.
102
Obino je deset ljudi uvalo skrovite. Ali od tog su broja dvojica ve bila mrtva. Jednoga je ubio neprijateljski
narednik, a drugi je poginuo jo prije naeg odlaska po meso. Bio se napio i pokuao silovati jednu od
generalovih ena. Mislim da je to bila Amparina majka, ali nisam siguran. Cuo sam samo vrisak i dva pucnja.
Kad sam stigao na mjesto dogaaja, bio je ve mrtav,
U promatranici je bio Santiago mlai. Krajnje je vrijeme gunao je. Skapavam od gladi.
Za triper nema nita boljega od prazna eluca odvrati Macan pakosno.
Santiago ga bijesno pogleda. Onda ti savjetujem da se to prije pobrine za njega. Ako i dalje bude jeo, vie
te nijedan konj nee moi ponijeti.
Bah! otpuhne Macan. Moj bi me crni pastuh ponio da sam i pet puta tei.
Ne vjerujem da je ikada postojao nekakav crni pastuh ree Santiago mlai zajedljivo, zakroivi stazom.
Prokleti jal! vikne Macan za njim. Dax je bio sa mnom. Dax ga je vidio. Je li tako, Daxe?
St, vidio sam ga.
Ali Santiago se ve izgubio iz vida. Okrenuh se Macanu. Gledao je preko brda prema Estanzi.
Sjajan pastuh, ha, Daxe?
Un caballo magnifico.
Macan sjedne prislonivi lea o stijenu, a puku prebacivi preko koljena. Jo je uvijek gledao prema jugu.
Manuelo ne zna to znai posjedovati jednu tako krasnu ivotinju. Nikada je nije imao, pa nije ni udo.
utio sam.
Mogao bi tko pomisliti da sam zatraio da mi posudi enu nastavi. Nije da bi se ona ba previe bunila
s obzirom na to kakav joj je mu. Ali ne. Mora ostati, govori on, premalo nas je.
Slegnuo je ramenima. A to bi bilo od njih da se nismo vratili? Ja sad barem ne bih bio ovdje da mi Manuelo
odbije jednu tako opravdanu molbu. A oni bi crkavali od gladi jedui poljske mieve, zeje govno i divlje jabuke.
103
I nadalje sam utio.
No ini se da je to Macanu bilo svejedno. Poslije svega to sam uinio za njih jo imaju obraza posumnjati da
sam uope imao tako krasnog konja. Odloi puku i zapali cigarillo. Kaem ti, to je vie nego to ovjek
moe podnijeti.
Vidio sam kako je otpuhnuo kolut dima te bacih posljednji pogled oko sebe. Obronak je bio miran. Do mraka nas
je dijelilo neto vie od jedan sat. Laiku no, Gato Gordo rekoh i krenuh nizbrdo.
Jo sam se jednom osvrnuo prije nego to zaoh za krivinu. Sjedio je na istom mjestu i zamiljeno putao dim
kroz nos. Na pola puta zauh krik divljeg purana. Usta mi se gotovo smjesta ispunie slinom. Odavno nismo
imali takvu poslasticu. Ve mi se smuila usoljena govedina koju smo jeli iz dana u dan.
Br-br-br-uk zazvah.
Odgovorio mi je, ali po zvuku mi se uinilo da se udaljio malo ulijevo. Otpuzah u ikaru. Opet ga zazvah i opet
je odgovorio. Ali jo se uvijek udaljavao od mene. Ve se smrailo kad sam ga sustigao.
Ne znam koji se od nas dvojice vie iznenadio kad je puranova glava odjednom izronila iz grmlja ravno preda
mnom. asak smo zapanjeno zurili jedan u drugoga, onda velika ptica podigne glavu da zabrbue u znak protesta. No nije svrila, jer sam brzo zamahnuo noem kao maetom i odsjekao joj glavu.
Osjetih kako me topla krv poprskala po koulji kad je bezglavo tijelo pojurilo kraj mene da bi se odmah zatim
nemono skljokalo na zemlju. Prolo je gotovo deset minuta prije negoli je iscurila sva krv i tijelo se smirilo.
Bilo se ve prilino smrailo kad sam veliku pticu podignuo za nogu i prebacio na rame tako da joj je vrat visio
preko mojih lea.
Polako se poeh sputati stazom. Kad sam stigao u logor, Manuelo je stajao kraj korala. Gdje si bio?
upitao je ljutito. Zna da se mora vratiti do mraka.
Zavitlah purana pred njegove noge. Bacio je pogled na nj. Isuse Kriste ree sa strahopotovanjem, gdje
si ga se dokopao?
uo sam ga kad sam se sputao s promatranice.
Manuelo podigne ptiurinu i odvagne je u ruci. Najmanje petnaest kila. Estrella, doi da vidi to je Dax
donio! Bit e gozbe sutra!
Ali gozbe nije bilo, jer te su noi doli vojnici.
Mora da je bilo tek nekoliko sati do zore kad sam zauo prvi hitac. Odvaljao sam se s kreveta i posegnuo za
cipelama. Bio sam ve obuen, jer sam se poslije naeg povratka naviknuo spavati u odjei kao i svi ostali. Potraih no pod jastukom.
Negdje u kui jedna je ena vritala. Nisam izaao kroz vrata. Bacih se naglavce kroz prozor. Udario sam o pre-

vjesak i otkoturao se preko stranjeg krova na zemlju istog asa kad je iza mene planula kua.
Vidio sam bljesak puane paljbe i uo viku mukaraca. Bre-bolje sam se dignuo i potrao prema obronku.
Preskoio sam nekoliko niskih bunova i bacio se u jarak. Doavi do daha, oprezno sam podignuo glavu.
Pri svjetlu vatre vidio sam posvuda samo crveno-plave uniforme. Iza kue dotrali su Manuelo i Santiago stariji
sipajui vatru iz svojih puaka. Jedan je vojnik pao, drugi je vrisnuo i zgrabio se za trbuh. Onda se jedan drugi
vojnik stvorio iza njega i bacio na Manuela neto to se prevrtalo u zraku.
Manuelo! viknuh. Pazi!
Ali nitko me nije uo. Manuelo je jo sekundu stajao na mjestu a onda eksplodirao u tisuu komada. Sada su
dvojica vojnika lovila Santiaga. On je trao od jednoga do drugoga vitlajui svojom praznom pukom kao
toljagom. Onda su nasrnuli na njega i uo sam kako je kriknuo kad mu je jedna bajuneta prola kroz vrat a druga
mu se otraga zabila u utrobu.
Uvukoh glavu i potrah jarkom prema prednjoj strani kue. Kad sam stigao do puteljka, koji je bio sakriven
bunjem, ponovno provirih preko jarka. Zauh vrisak i opazih kako protrava Amparo a spavaica joj vijori iza
nje. Zgrabih je za nogu i ona se svali na tle. Prije nego to je dospjela ponovno kriknuti, zaepih joj ru104
105
kom usta i povukoh je u jarak.
Gledala me razrogaenim, izbezumljenim oima. Pri-slonih svoj obraz do njena. uti apnuh. To sam
ja, Dax!
Iz oiju joj je nestalo straha i kimnula je. Odmahnuh joj ruku s usta. Lezi ovdje i budi mirna. Jo u malo
pogledati.
Podigoh glavu iznad razine zemlje. Jedva metar daleko od mene leao je Santiago mlai. Bio je mrtav i njegove
su oi prazno zurile u mene. Blie kui leali su i ostali mrtvaci. Vojnici su jo uvijek bili tu. Jedna ena u
zapaljenoj odjei vritei istri iz kue. Iza nje trao je Eduardo viui: Mama, Mama.
Prasnue puke, i ena se srui. Eduardo, koji je bio odmah za njom, padne preko nje. Pritri im vojnik i njegova
bajuneta pone bosti i bosti.
Jo netko izjuri iz kue, i plamen obasja maetu kojom je zamahnuo objema rukama. To je bio Roberto, i general
bi zacijelo bio ponosan na nj. Na licu mu se nije opaao strah, samo mrnja dok je vritei jurnuo na vojnika.
Sasvim zateen, vojnik se okrene i potri. Ali prekasno. Maeta se spusti a vojnikova ruka kao da je odjednom
otpala od ramena. Vrisnuo je od boli i sruio se postrance. Istog asa iza njega prasne puka. inilo se da je
Roberto ostao askom visjeti u zraku, zatim se leima srui na zemlju kraj tijela svog brata i bratove majke.
Sad se ulo samo praskanje i tutnjanje vatre. Onda jedna ena zaplae. Tri su ene bile na okupu na jednoj strani
kue okruene vojnicima. U sredini spazih Ampa-rinu majku. inilo se da pokuava podrati Robertovu majku.
Manuelova se ena doimala mirno, ne pokazujui to osjea.
Pristupi im neki oficir. Nisam mu vidio lice, ali nije bilo ni potrebno. Prepoznao sam ga im je otvorio usta.
Nikad neu zaboraviti taj glas, nikad, dokle god ivim.
Svi mrtvi?
Si, coronel odgovori jedan narednik. Svi osim tih ena.
106
Coronel kimne. Bueno. Radite s njima to vas volja. Samo ne zaboravite da moraju biti mrtve prije negoli
odemo. Zakleo sam se da nijedan izdajnik nee ostati iv!
Si, coronel.
Coronel im okrene lea, zae iza kue i izgubi se s vida. ene su ve gole leale na podu rairenih nogu i ruku i
pred svakom je ekao red vojnika. Osjetih da se neto mie iza mene i okrenuh se. Bila je Amparo, irom
otvorivi oi. to sad rade?
Znao sam to rade. Siluju i ubijaju. Uvijek isto. Ali odjednom mi posta jasno da nema nikakve potrebe da i ona
to gleda. Jo je dijete. Zar se od nje moe oekivati da shvati to sve rade mukarci u ratu?
Povukoh je natrag u jarak. Nije vano proap-tah.
Sto e biti s nama? Glas joj je drhtao. Opet se poela bojati.
Uzeh je za ruku i povukoh za sobom na stazu koja vodi do promatranice. Ali kad smo se popeli do nje, bila je
naputena. Macanu ni traga ni glasa. Odmah sam znao kamo je otiao.
Na Estanzu po crnog pastuha.
Bacih pogled niz stazu na drugu stranu prema jugu. Bila je mrana i pusta. Ako pourimo, moda ga jo i
stignemo. No se primicala kraju, budio se nov dan. Jutarnja je hladnoa teko leala na zemlji.
Zima rni je zacvili Amparo drui u svojoj tankoj spavaeici.
Macan me nauio to moram raditi. Skinuh sa sebe debelu indijansku koulju i navukoh je na Amparu. Doprla
joj je gotovo do listova na nozi. Onda skinuh cipele i rekoh joj da ih navue na svoje bose noge.
A sada emo rekoh mirno i to sam uvjerljivije mogao jo malo hodati. Odmorit emo se kad izae
sunce da nas ugrije.
107

17
Nismo prevalili ni etvrtinu puta niz planinu kad za sobom zausmo tih mrmor mukih glasova. Zgrabih Amparinu ruku te pobrzasmo kroz bunje dok nisam naao mjesto gdje je ikara bila najgua. Zavukosmo se duboko u nju. Ni sekundu prerano.
Zauh teki bat izama, i etiri se vojnika pojavie gotovo ravno pred nama s uperenim pukama.
Hola! ree jedan bacivi se na tle ni etiri metra daleko od nas. Dosta mi je. Ne mogu dalje.
Ostali se zaustavie gledajui dolje na njega.
Sjednite pozva ih on. Niste nita manje umorni od mene.
Ali el coronel je rekao da pretraimo cestu sve do dolje odgovori jedan od njih neodluno.
ovjek koji je sjedio digne glavu. Je li el coronel s nama? Nije, on tamo loe dok se mi mrcvarimo po tim
prokletim planinama, Fuka se meni za el coronela.
Jedan se vojnik spusti do njega. Kratak odmor ree. Tko e to znati?
Ostali se ispruie po zemlji. Ubrzo jedan od njih sjedne i nasloni se o deblo. Koju si ti imao? Prvi vojnik
okrene se na bok. Sve sam ih privrljio pohvali se. im sam napunio jednu, ustao sam i postavio se u
novi red.
Drugi vojnik zakima glavom. Nije ni udo da si tako umoran.
Koju si ti pritisnuo?
Onu histerinu.
Ta nije bila ba najbolja ustvrdi jedan od ostalih.
Prvi vojnik se iroko naceri. Plavua je bila najbolja. Odmah se vidjelo da je redovito snabdijevana. Stisnula
je im sam joj ga turio i trc gotovo. Da iza mene nije bio tako dugaak red, jo bih joj ga jedanput
porinuo. Drugi put ne bi tako lako prola. Posegne za uturicom. Moram neto popiti. Sav sam iscijeen.
108
Prinio je uturicu usnama i voda mu se slijevala s kutova usta niz bradu.
I ja sam edna proapta Amparo. Pst!
Protrljala se po obrazu. Ovdje ima komaraca.
Ve sam ih i ja osjetio na leima. Prije nego to su me vojnici sasvim zaokupili. Veoma polako, tako da ne
pomaknem grmlje, izvukao sam joj spavaicu ispod svoje koulje i pokrio je po licu. Lezi mirno i ne mii se
apnuo sam. Sad ti ne mogu doprijeti do lica.
Ali zato su mogli doprijeti do mene; bio sam gol do pojasa. Svakih nekoliko sekundi osjetio bih po jedan ubod,
ali nisam se mogao niim obraniti. Barem ne tako dugo dok su vojnici ovdje.
Odjednom se jedan od njih digne. Mislim da bi bilo dobro da krenemo.
emu? upita prvi vojnik. Dolje ionako nema nikoga.
Ali el coronel nam je zapovjedio da paljivo pregledamo cestu.
Prvi vojnik se nasmije. Znai da bismo se morali spustiti u dolinu, pa se onda opet pentrati gore. Pogleda u
sunce. Radije otpoinimo ovdje do podneva, pa se lijepo vratimo i raportirajmo. Tko e to ikada saznati?
Dobro, idi onda, kad si ve toliko zapeo. Mi emo te priekati dok se ne vrati.
Onaj koji je stajao pogleda ostale, ali nitko od njih nije pokazao namjeru da mu se pridrui. Poslije nekoliko
trenutaka opet se baci na zemlju. Istina je to kae. Tko e to saznati?
Okrenuh glavu. Amparino je lice bilo pokriveno spa-vaicom. Disala je mirno i pravilno. Oprezno nadignuh
spavaicu. vrsto je spavala.
Opet joj pokrih lice i okrenuh se vojnicima. Jedan se ve izvalio na lea rairivi ruke i hrui otvorenih usta.
Ostali su potraili zgodniji poloaj i ve su im se oi poele sklapati.
Bilo bi dobro kad bih se i ja mogao odmoriti. Sunce se i dalje penjalo po nebu, postajalo je sve toplije. Osje109
ao sam kako mi lea gore od uboda komaraca, ali nisam ih se usudio otjerati.
Trudio sam se da ostanem budan, ali svakih nekoliko minuta glava mi je klonula prema naprijed. Uvijek sam je
iznova podizao, ali uskoro sam ak i ja morao zadrijemati. No razbudio sam se im sam zauo neku buku.
Sada su svi vojnici bili na nogama. Promatrao sam ih kako odlaze preko ceste da se isprazne. Malo zatim jedan
od njih dovikne ostalima Ve je dosta kasno. Moemo se vratiti.
Gledao sam kako se penju sve dok nisu zamakli za krivinu i nestali mi s vida. Ubrzo ih vie nisam ni uo.
Amparo je jo uvijek spavala. Njeno sam je prodrmao.
Podigla je glavu i odmakla spavaicu s lica. Oi su joj jo uvijek bile snene. Gladna sam rekla je trljajui
ih.
Jo malo pa emo jesti.
Hou kui. Mama mi je obeala da emo za ruak imati purana kojeg si sino uhvatio.
Ne moemo. Vojnici su jo tamo.
San joj se izgubi iz oiju im je navrlo sjeanje. Briz-nula je u pla. Mama! Mama! Mama!
Dosta toga! rekao sam grubo.
Vidjet u mamu kasnije?

 Svakako. Zar sam joj mogao rei da nikada vie nee vidjeti svoju majku? Kako si pobjegla iz kue?
Kad su vojnici doli po mamu, ja sam bila sakrivena pod krevetom. Cim su otili, iskoila sam kroz prozor i
potrala. Oi joj se opet ispunie suzama. Trala sam, trala i trala.
To si pametno uinila.
Oi joj zasjae. Ozbiljno misli? Amparo je oboavala laskanje. Nikad joj ga nije bilo dosta. Pametna sam,
zar ne?
Veoma.
Kimnula je, zadovoljna sama sobom, i svrnula pogledom na cestu. Jesu li otili?
Jesu. Ustao sam. A sad je vrijeme da i mi krenemo.
Kamo?
110
Trenutak sam razmiljao. Sad vie ne moemo stii Macana, ali znao sam kamo se uputio. Na Estanzu.
Estanza? upitala je Gdje je to?
Daleko odavde. Morat emo mnogo hodati.
Ja volim hodanje.
Ali morat emo biti veoma oprezni. Nitko nas ne smije vidjeti. Ako ujemo da netko dolazi, moramo se
sakriti.
Mogli bi biti vojnici rekla je pronicavo.
Cak ako i ne budu vojnici, morat emo se sakriti. Tko bio da bio, mogao bi rei vojnicima da nas je vidio.
Pazit u obeala je. Gladna sam i edna.
Malo dalje je potoi.
Moram i pikiti.
Jedino na to nije morala ekati.
Idi tamo u grmlje. Okrenuo sam se.
Za pola sata stigosmo do potoia. Sjetio sam se to je Macan govorio meni, pa je opomenuh neka ne pije
prebrzo. Ja sam se istegnuo na obali i zaronio lice u vodu. Poela su me svrbjeti lea; vrue je sunce pojaalo
svrbe od komarevih uboda. Zavio sam ruku za lea i poeo se grepsti. Pod prstima sam osjeao odebljanja po
koi. Poprskah se malo po ramenu.
Amparo je stajala i promatrala. Sva su ti lea izje-dena. Mama je uvijek stavljala lovorovo lie na ubode od
komaraca.
Kako izgleda to lie?
Ima ga itava gomila tamo. Uprla je prstom u grmlje.
Ubrao sam ga i pokuao ga staviti na lea, ali neprestano je padalo. Amparo isprui ruku. Ne zna ti ba previe, zar ne? upitala je razdraljivim glasom. Pusti radije mene da to uinim.
Zapanjeno sam je pogledao i dodao joj lie. Namoila ga je u vodu. Okreni se.
Okrenuh joj lea. Osjeao sam mokro lie i vodu koja mi se slijevala niz lea. Imala je pravo; za nekoliko
minuta zaista je nestalo svrbea. Sjeo sam i zagledao se u poto111
i. Pogled mi zapne za iznenadno gibanje, i malo jato riba promakne ispred mene.
Sjetio sam se da je Santiago mlai lovio ribe zailjenom strelicom. Potraih oko sebe neku ravnu granu odgovarajue debljine. Kad sam je naao, brzo joj noem ostrugah lie, zatim na jednom kraju napravih otri iljak
i kuku. Nakon toga unuh uz rub potoia.
Opet je projurilo jato riba. Zamahnuo sam, ali bile su prebrze za mene i zamalo se naoh u vodi. Namjestih se
iznova. Poslije treeg pokuaja shvatih u emu je stvar. Riba se uvijek razjuri u svim pravcima, i treba samo
pogoditi koja e krenuti prema tebi.
Zakljuih da e to biti ona u pozadini. Prvi put sam je pustio da otpliva dalje jer mi se uinilo da nee proi
dovoljno blizu. Meutim, drugi put je bilo bolje. Zamahnuo sam i osjetio kako se koplje zabolo u nju.
Slavodobitno sam se okrenuo podigavi tap na ijem se vrhu koprcala riba. Jest emo!
Izraz gaenja prijee Aimparinim licem. Sirovu? upita. Kako e je skuhati?
Moje je oduevljenje splasnulo. Polako se spustih na veliki ravni komad stijene. No zaurlao sam im sam je
dotaknuo stranjicom. Stijena se na suncu uarila poput reetke na pei. Stajao sam i gledao je. Ako je kamen
dovoljno vru da mi spali stranjicu, bit e dovoljno vru da na njemu isprim ribu.
18
Riba je bila dobra, iako malo prijesna. Ulovio sam jo dvije prije nego to smo se nasitili, i svaku sam morao
noem sastrugati sa stijene. Ipak je bilo dobro da smo se tako najeli, jer idua dva dana nismo nali nita do
ljenjaka i jagoda. Treeg jutra naiosmo na drvo manga i tako prodrljivo navalismo na nj da smo oboje dobili
greve u trbuhu i morali ostati tamo itav dan.
112
Kad se spustila no, Amparo se rasplakala. Hou kui.
utke sam je promatrao. Nisam znao to da joj kaem. Sjedio sam sav zbunjen, bespomoan kao svaki mukarac

kad se suoi sa enskim suzama. Njeno inae lijepo lice bilo je ispijeno i iskrivljeno od greva.
Ljutito je zatoptala nogom. Neu vie tako. Umorna sam od spavanja na goloj zemlji, smrzavam, se i stje-nice
plaze po meni. Hou kui i hou spavati u svom krevetu!
E, to ne moe.
Ali ja hou! Poela je ljutito toptati objema nogama.
Znao sam to to znai. Upravo je spopada jedan od njezinih glasovitih napadaja muiavosti. A ja nisam bio
nimalo raspoloen za njih. Zamahnuh rukom zahvativ-i je po obrazu i naas se skamenila od preneraenja.
Onda joj se oi napunie pravim suzama. Udario si me!
Jo u te jedanput, ako smjesta ne zavee! rekoh nemilosrdno.
Mrzim te! Nisam odgovorio.
Ozbiljno te mrzim! Neu se udati za tebe!
Legoh poleice na travu i sklopih oi. Neko je vrijeme vladala tiina. Nita nisam uo tek osjetih kako mi se
primie. Privila se uza ime. Zima mi je, Daxe.
Pogledao sam je. Usne su joj poplavile od hladnoe. Shvatih da ne bismo smjeli prenoiti na otvorenom. Moram
potraiti mjesto na kojem emo biti bolje zatieni od vjetra koji preko prerije pue s planina.
Ustani rekoh povukavi je na noge.
Ali mrak je i umorna sam. Ne mogu vie hodati.
Mora zapovjedili. Moramo pronai toplije mjesto za spavanje.
Krenusmo. Uzgledah prema nebu. Nije ,mi se svidio njegov izgled. Oblaci su leali nisko i prijetee, zasjenjujui mjesec i zvijezde. Vjetar je bio hladan i vlaan, i znao sam da kia ne moe biti daleko.
Sjetih se da sam jutros onkraj polja opazio neku umicu. Da se nismo prenajeli manga, sad bismo ve biti
8 Avanturisti I
113
tamo. Nastojao sam proniknuti kroz tamu, ali uzalud. Nije nam preostalo drugo nego da hodamo u nadi da emo
ubrzo stii do nje.
Kia se spustila u irokom kosom mlazu i, noena za-pusima vjetra, zapljuskivala nas po leima. Zaas smo bili
mokri do koe. Vukao sam Amparu urno naprijed, osjeajui kako mi se mokre pantalones lijepe za noge.
Zemlja pod mojim bosim tabanima postajala je sve meka i blatni ja.
Amparo se opet rasplae. Jedanput je ve gotovo pokleknula, ali sam je grubo povukao gore. Opet potra-smo.
Odjednom smo bili tamo. Odvukoh je u umu i zau-stavismo se pod jednim velikim drvetom. Tu je bilo razmjerno suho; kia jo nije prodrla kroz debeli kiobran od lia. Borili smo se da doemo do daha.
Uto primijetih da se Amparo trese od groznice. Oi su joj bile nekako udnovato svijetle i sjajne. Daxe, ujem
neke glasove.
Privukoh je k sebi, nastojei da je ugrijem toplinom svoga tijela. Ne, zbilja ih ujem. Govorila je s naporom nekim tankim glasom.
Stavih joj ruku na elo; bilo je vrue. Mora da ima groznicu. Smiri se. Sad se moemo odmoriti.
Odgurnula me od sebe. Ne rekla je ljutito sluaj.
Posluhnuo sam samo zato da nju umirim. Isprva nisam nita uo, onda razabrah sasvim tih amor glasova. inilo
se da dolazi odnekle iza nas.
Priekaj ovdje proaptah.
Amparo kimne, i ja se oprezno uputih dublje u umu. Prevalio sam otprilike pedeset metara kad sam ih ugledao.
Troja teretna kola bila su odvuena s ceste poi okrilje drvea i u jednima su sjedila tri mukarca. Skupili su se
oko malog fenjera i kartali. Druga trojica izvalila su se izmeu ostalih kola. Svi su bili obueni u vojnike
crveno-plave uniforme. Vidio sam njihove puke poslagane du bone stranice prvih kola.
Zanimalo me ima li ih jo. Uspuzah na drvo i paljivo prouih ostala kola. Bila su prazna, ali u jednima o-pazih
nekoliko gunjeva. Osvrnuh se natrag prema kolima
114
s kartaima razmiljajui kako bi bilo da nestanem s jednim od tih gunjeva.
Onda se sjetih Amparine groznice i shvatih da nemam izbora. Bio sam odgovoran za nju jednako kao to je
Macan bio odgovoran za mene. Nita mi drugo nije preostalo. Spuznuh s drveta i neujno se uvukoh u posljednja
kola. Brzo zgrabih jedan gunj i vrsto ga smotah. Zatim se ogledah oko sebe da vidim ima li ovdje jo neto to
bi nam moglo zatrebati. Opazih kutiju ibica i stavih je u dep. Na podu kola leao je komadi isuene slanine,
pa pokupih i to.
Trebalo mi je nekoliko minuta da se orijentiram u umi, a onda vie nije bilo teko nai put do Ampare. Izaavi
iz ikare, naao sam je gdje lei sasvim mirno.
Dax? proaptala je. Cuo sam kako joj zubi cvo-kou.
Da. Brzo skini tu mokru odjeu sa sebe!
Rasprotro sam gunj i uvio je u nj, zatim izvadih no te odrezah tanki komad ilave slanine. Evo, provai to
malo.
Kimnula je i stavila ga u usta. Legoh kraj nje te odrezah i sebi tanki komadi. Imao je okus po pijesku i soli, ali

je ipak bilo neobino ugodno osjeati ga u ustima. Zamijetio sam kako Amparina groznica polako poputa i
poslije nekoliko minuta zakljuih po njenom jednolinom disanju da je usnula. Sjeam se da sam se smjekao
zapadajui u san. Za jednu djevojku, Amparo i nije bila tako loa.
Probudila me ptica koja je pjevala na drvetu iznad moje glave. Otvorih oi i pogledah gore. Kroz granje razabrah
isto plavo nebo. Okrenuh glavu da pogledam Amparu. Sva je bila umotana u gunj.
Potraih pogledom njezinu odjeu. Leala je smotana u mokru hrpu do njenih nogu. Pokupih je i objesih na grm
da je sunce osui. U meuvremenu ona je ve sjela. Stavih prst na usta dajui joj time znak da ne govori.
Kimnula je glavom.
Odrezah joj jo komadi slanine. ekaj ovdje apnuh. Vratit u se.
115
Za svega nekoliko minuta stigao sam na istinu. Ostaci male vatre jo su tinjali usred njihovog biveg logora.
Bacih jo nekoliko granica na vatru da ne utrne i vratih se po Amparu.
Bilo je ugodno nai se uz vatru poslije hladne i vlane noi. Pokuah prema suncu izraunati koliko je sati.
Moglo je biti blizu devet. Krajnje vrijeme za polazak. Smotah gunj i prebacih ga preko ramena te krenusmo u
pravcu ceste.
Tog smo je jutra tri puta naputali da bismo se sakrili u polju. Prvi put zbog nekih ljudi koji su ili pjeke, drugi
put zbog jednog ovjaka u kolima i napokon zbog mukarca i ene takoer u kolima. Naas sam bio doao u
napast da zovnem one u kolima, ali sam se predomislio. Nije imalo nikakva smisla izlagati se opasnosti, jer sam
po uestalosti kola zakljuio da se nalazimo u blizini nekog veeg mjesta.
Zaavi za slijedei zavoj na cesti, opazili kue i dim koji je izlazio iz nekih dimnjaka, pa povukoh Amparu s
ceste u polje. Moramo zaobii mjesto.
Kimnula je te produismo preko polja. Taj je put bio dui i ve se gotovo smrailo kad nam se mjesto nalo za
leima.
Gladna sam potuila se Amparo. Slanina me nije zasitila.
Jest e veeras.
Bio sam zamijetio nekoliko kokoinjaca, pa im naemo pogodno logorite za no, vratit u se u mjesto. Logor
ite smo nali prilino brzo, ali Amparo nije htjela ostati sama.
Bilo je tamno kao u rogu kad smo stigli u polje blizu kokoinjaca. Nalazili su se iza kue, pa smo morali
priekati dok ne budem siguran da su svi pOizaspali.
Priekaj ovdje! Ne mii se! upozorio sam Amparu.
Nisam ekao njezin odgovor. Tiho pretrali preko imanja, izvadi vi no dok sam podizao zasun na najbliem
kokoinjcu.
Gotovo u isti mah kokoi su podigle takvu graju da se mogla uti na pedeset kilometara. Velika crvena koka
116
navali na mene te joj noem skinuh glavu. Zamahnuh na drugu, ali promaili, pa zaklah jednu mladu kokicu koja
mi je dola pod ruku. Brzo stavih no u korice i pojurih natrag preko polja dok su mi se njihova tijela jo uvijek
trzala u ruci. Bacih se kraj Ampare upravo kad je iz kue izaao farmer u nonoj koulji koja je vijorila iza njega.
Nosio je puku, ali im je spazio otvoren kokoinjac poleti do njega da ga zatvori. Onda dotri do ruba polja
blizu nas.
Sto je? viknu neki enski glas iz kue.
Prokleta lasica, opet je bila kod pilia! No jednog u joj dana ve stati na rep.
Jo je neko vrijeme stajao na mjestu, onda ljutito zakroi natrag do kokoinjca. Otvori zasun i ue.
Taknuh Amparinu ruku davi joj znak da moramo nestati. im u kokoinjcu nae dvije odsjeene glave, znat e
da nikakva lasica nije napala njegovo jato. Trali smo itavim putem do svog skrovita, i odjednom vie nismo
bili umorni. Cak se i Amparo smijala i bila sretna dok su kokice visjele nad vatrom, a ui bjesomuno is-kakale
iz njihova perja da ne budu spaljene.
19
Dani su prelazili u no, a noi u dan, i sasvim smo izgubili pojam o vremenu kad smo se konano s posljednjeg
breuljka u planinskom lancu spustili u pustinju. Izraunao sam da je prolo otprilike tri tjedna kako smo
napustili skrovite, ali nisam bio siguran.
Bilo je oko dva sata poslije podne kad smo stali i preko pustinje se zagledali u idui planinski lanac iza kojeg se
prostirala zelena i plodna dolina oko Estanze. Na cesti sam opazio nekoliko kola to je znailo da je ne smijemo
prijei po danu. Vrlo lako bi nas primijetili, budui da se na tom ravnom vruem pijesku nigdje ne bismo mogli
sakriti.
117
Pokuao sam pogledom izraunati razdaljinu. Macanu i meni trebalo je tri sata da je prijeemo kolima. Znai
oko tridesetak kilometara. Ako hodamo bez zastoja, mogli bismo je jo noas prijei. Okrenuh se k Ampari.
Lice joj je sasvim pocmjelo od sunca a plava kosa gotovo pobijelila; obrve i trepavice su izblijedjele i nisu se
tako rei ni primjeivale na tamnoj koi. Obrazi su joj se istanjili i upali, i mogao sam vidjeti pravilan obris
njezinih kostiju i umor od kojeg su joj se ovjesili kutovi usana. Izvukoh iz depa kokoju kost. Stavila ju je u

usta i polako sisala kako bi je slina omekala i navlaila prije nego to je pone vakati. I Amparo je mnogo
nauila u tih posljednjih par tjedana.
Nekoliko puta u toku dana morali smo sii s ceste i sakriti se. Vie nego jedanput zamalo smo nabasali na
vojniku patrolu, ali u meuvremenu smo razvili ono esto ulo koje nas je upozorilo kad se pribliava opasnost.
Opet pogledah preko pustinje. Morat emo je prijei nou. A sad potraimo neko mjesto gdje emo se odmarati do mraka.
Amparo kimne. Nisam joj morao objanjavati zato. Je li nam ostalo jo neto za jelo? upitala je siui
kost.
Nije.
Osvrnuh se oko sebe. U ovom kraju nema divljai. Samo neto krljavog grmlja to, ini se, raste jedino u
pustinji. A to znai da nema ni vode. No nismo daleko od Estanze rekoh. Tamo e biti obilno i jela i
pila.
Nijemo je kimnula. Gledao sam je kako promatra kola to su se kretala cestom. Zar nas svi oni mrze? Zar nas
svi ele ubiti?
Njezino me pitanje iznenadilo. Ne znam.
Zato se onda cijelo vrijeme moramo sakrivati? -^- Zato jer ne znamo tko nam je prijatelj a tko neprijatelj.
Neko je vrijeme utjela. Mama je mrtva ree odjednom ostali takoer. I Roberto i Eduardo. Zato se ne
moemo vratiti, zar ne?
Nisam odgovorio.
118
Slobodno mi reci mirno je izjavila neu plakati.
Kimnuh.
Pogledala me ravno u oi. Je li i Papa mrtav?
Nije.
Okrenula se i zagledala u pustinju. Dugo je tako utei stajala. Onda mi se opet obrati. Ako je Papa mrtav .
upita hoe li me uzeti za enu i brinuti se za me?
Pogledah je. Bila je tako mrava i bespomona stojei tamo. Tako je izgledao i Perro kad nije bio sasvim siguran
hou li mu dati kost ili ne. Posegnuh za njenom rukom. Leala je topla i puna pouzdanja u mojoj. Dobro zna
da hou. Pa to smo ve davno ugovorili.
Nasmijeila se. Ima li jo koju kost?
Izvadih posljednju i dadoh joj. Strpala ju je u usta i stala vakati. Doi rekoh. Potraimo malo hlada i
pokuajmo zaspati.
Vjetar se podigao nou kad smo krenuli cestom da prijeemo pustinju. Drhtali smo od njegove hladnoe. Pogledah Amparu. Jesi li dobro?
Kimnula je i skupila koulju vre oko sebe sagnuvi glavu pod naletom vjetra.
ekaj rekoh odmotavi gunj i prerezavi ga popola. Vie ga neemo trebati. Sutra smo ve na farmi
Sefiora Moncade. Evo, ogrni ga kao ruanu.
Omotala je svoju polovicu oko sebe, a isto sam uinio i ja sa svojom. inilo se da je vjetar snanije zapuhao.
Povremeno bi podigao pijesak i sasuo nam ga u lice, tako da su nas uskoro poele pei oi a koa na licu nam
ohra-pavjela i bila puna ogrebotina. Poto smo hodali nekoliko sati, ak je i vrsto nabijena povrina ceste bila
pokrivena tankom naslagom pijeska.
Nekoliko smo puta posrnuvi skrenuli s ceste i do glenjeva utonuli u pijesak. Vjetar je sada tako estoko puhao
da smo jedva vidjeli kuda hodamo. Pokuao sam se orijentirati prema zvijezdama, ali su ak i one bile zamraene. Vie nego jedanput smo zastranili i s mukom se opet vratili na cestu.
119
Nita ne vidim viknula je Amparo. Pijesak mi ide u oi.
Napravi si kukuljicu. Navukoh joj gunj preko glave, sloivi ga tako da je sprijeda ostao sasvim mali
otvor. Bolje?
Da.
Isto sam napravio i sebi, i pomoglo je. Krenuli smo dalje, ali smo i opet sili s ceste a da nismo ni primijetili.
inilo se da je proao itav sat prije nego to smo se opet vratili na nju.
Ne mogu vie hodati, Daxe jecala je Amparo. Cipele su mi pune pijeska.
Rekoh joj neka sjedne i ispraznih joj cipele. Onda je povukoh na noge. Jo samo malo.
Muno smo se probijali naprijed. Grlo mi je bilo hrapavo i suho. U prsima sam osjeao neko sviranje. Odjednom
kao da se nebo malo rasvijetlilo. asak je bilo svi-jetlosivo, a onda je sunce provirilo preko brda iza nas. Gledao
sam ga s nevjericom. Izlazilo je na zapadu.
Uto shvatih to se dogodilo. Negdje u toku noi smo se okrenuli i stali vraati natrag. Sad smo se usred bijela
dana nali u samom srcu pustinje. Okrenuo sam se i pogledao niz cestu to vodi do Estanze. U daljini razabrah
neka kola.
Zgrabih Amparu za ruku, i otrasmo to dalje od ceste. Sve je bilo ravno, nigdje nikakvog zaklona. Rekoh joj

neka legne i sam se ispruih do nje. Navukosmo svoje ruane preko glave. Moda e njihova slinost s pijeskom
prevariti onoga tko prolazi.
Cuo sam kripu i tropot kola. Nadignuh gunj i pro-virih napolje. Kola su prola. Ve sam se bio podignuo na
jedno koljeno kad dolje na cesti spazih jo jedna. Opet se brzo spustih na tle.
Sto je?
Jo jedna.
Sunce je poelo paliti pijesak. Svuda oko nas izbijala je vruina. Sad ne moemo nita poduzeti rekoh.
Preostaje nam jedino da ekamo no. Suvie je mnogo ljudi na cesti.
130
edna sam ree Amparo.
Lezi mirno i nastoj da ne misli na to.
Osjeao sam kako mi se znoj slijeva preko lea i izmeu nogu. Obliznuh usne. Bile su suhe i slane. Podignuh
gunj. Dokle mi je god sezao pogled inilo se da je cesta prazna u oba pravca.
Dobro rekoh. Poimo malo. Ogrni se opet manom. Zatitit e te od sunca.
Jara koju je isijavala cesta oblikovala je pred naim oima valovite uzorke. Poele su me pei noge.
edna sam, Daxe.
Jo emo malo hodati rekoh a onda emo stati i odmoriti le.
Hodali smo jo pola sata. Pijesak je sada bio tako vru da smo jedva izdrali kad smo se ispruili po njemu. Jezik
mi je bio suh i odebljao. Pustio sam da mi slina po-tekne u ustima, ali inilo se da se isti as i osuila.
Boli, Daxe rasplakala se Amparo. Bole me usta.
Tiho je jecala. Ramena su joj se tresla. Znao sam da mora neim smoiti usne. Izvadih no i porezah se po prstu.
Smjesta navre krv.
Prokletstvo!
to si uinio? upita Amparo.
Digoh prst. Porezao sam se. Gurnuh ga prema njoj. , Sisi!
Stavila je moj prst u usta i sisala. Nakon nekog vremena podigla je glavu. Evo, je li sad dobro?
Pogledah svoj prst. Stisnuh ga i krv opet potee. Daj jo jedanput, za svaku sigurnost.
Opet se prihvatila sisanja. Kad sam ponovno dignuo prst, bio je rub zarezotine bijel. Sad je u redu.
Dobro. Podigla je gunj i pogledala napolje. Smrailo se.
Imala je pravo. Dan je bio na izmaku i pribliavala se no. Osjeao sam kako vruina naputa pijesak. Podigoh
se na koljena i bacih pogled niz cestu koja se protezala du planinskog prijevoja. Na drugoj strani lei Estanza.
Budemo li hodali itavu no, do jutra smo tamo.
121
Amparo digne pogled prema meni. Zar ne mogu dobiti gutljaj vode?
Odavde do Estanze nema je nigdje. Zala je na rub ceste i sjela. Umorna sam.
Znam, Amparo. Pokrih je manom. Pokuaj malo odspavati. Sutra e sve biti u redu.
Legla je i sklopila oi. Smjesta je zaspala. Pokuao sam i ja, ali neka me udna bol spreavala u tome. Kamo sam
se god okrenuo, boljelo me. Pustio sam Amparu da spava oko dva sata.
Otprilike sat nakon izlaska sunca stigosmo napokon do kue Seiiora Moneade. Pred kuom je paslo nekoliko konja, ali od ljudi nisam vidio nikoga. Dadoh rukom znak Ampari da bude tiho dok smo zaobilazili kuu.
Iz kuhinjskog dimnjaka dizao se dim. Tako mi je po-draio nosnice da mi se zamaglilo od gladi. Preko stranjeg
dvorita stigosmo do kuhinjskih vrata. Otvorio sam ih, jo uvijek drei Amparu za ruku.
Unutra je bilo tamno i nita nisam vidio dok se nisam priviknuo na mrak. Onda uh kako je neka ena prasnula u
smijeh, i odjednom mi se razbistri pred oima. Kraj tednjaka je stajala kuharica, tri su mukarca sjedila za
kuhinjskim stolom, od toga su mi dvojica bila okrenuta licem, a trei leima. Smjesta sam prepoznao njihove
crveno-plave uniforme.
Okrenuh se, gurnuvi Amparu od vrata. __ Tri!
Potrala je dvoritem kao zec. Ja za njom. Iza sebe zauh neki povik, a kad sam se osvrnuo preko ramena,
spotaknuh se o neku cjepanicu i tresnuh na zemlju. ^ Dok sam se podizao, pored mene protra neki vojnik.
Bje', Amparo, bje'! vikao sam. Tri!
Drugi jedan vojnik prie do mene. Okrenuh mu se licem izvukavi no. Spopala me vrtoglavica. Iscrpljenost i
naporna no doli su po svoje. Onda jasno raspoz-nah njegovo lice i odjednom vie niega nije bilo u meni do
bijesa i mrnje. Osjetih kako mi se u grlu skuplja
122
elja da ubijem. Macane! vrisnuh i bacih se na nj s isturenim noem.
Izdao nas je. Zato su vojnici i mogli tako iznenada napasti nae sklonite. On je kriv da su toliki pobijeni, a sve
zbog piljivog crnog pastuha.
Zamahnuvi noem, zauh Amparin vrisak. Okrenuh se i spazih da ju je vojnik uhvatio. Vukao ju je prema nama
dok se ona otimala i vritala. Opet mi se zavrtjelo u glavi.
Okrenuh se natrag Macanu. Zapanjeno me gledao, sav blijed u licu. Daxe!

Histerino sam se derao. Daxe! Ja nisam mrtav kao ostali! Ubit u te! Odrezat u ti cojones i utrpati ih u tvoje
laljivo grlo!
Ne, Daxe! Ne!
Izdajico! Zakoraknuo sam prema njemu, ali neto se dogodilo sa zemljom poda mnom. Valjala se kao
more kod Curatua kad sam jednom zgodom bio tamo s ocem. Izdajico! vi'knuh opet.
Daxe!
Ali to je bio drugi glas. Glas koji nisam zaboravio, iako ga nisam uo ve preko dvije godine. Pogledah pored
Macana u kuhinjska vrata na kojima je stajao moj otac. Ali neto nije bilo u redu. Pomislih da silazim s uma. I
moj je otac nosio vojniku uniformu.
Papa! povikah. Zakoraknuh prema njemu, a onda se sjetih Macana i opet me obuze bijes. Okrenuh se i
zavritah: Ubit u te! Ubit u te!
Zamahnuh rukom da mu bacim no u grlo, ali me sunce zabljesne. Zatreptao sam, zatim se sve zamaglilo. Osjetih kako mi je no skliznuo kroz prste i kako padam, a onda me uhvatie neije ruke.
Opet mi se smrailo pred oima i sjeam se da sam pomislio kako to da je ve no kad je tek svanulo. Iz tog
mraka dopre do mene oev glas. Bio je pun ljubavi. Boli. I alosti.
Sine moj rekao je blago. Sine moj, to sam ti uinio?
A onda se spustila milosrdna no i svega me obavila.
123
I
20
Starac u crnom talaru zavali se u stolicu i sklopi prste ekajui moj odgovor. Tamne su mu oi sjale iza naoala.
Nastojat u se popraviti, Monsenor rekoh.
Nadam se, Diogenesu. Ali glas mu nije zvuio nita uvjerljivije od moga.
kola jednostavno nije bila za mene. Svakodnevna koloteina i monotonija rada u razredu djelovali su na mene
tako da sam se osjeao kao zatoenik. Neke sam predmete volio, i ti su mi ili dobro. Jezici. Engleski. Francuski.
ak i njemaki. Latinski je bio mrtav jezik kojim se slue samo sveenici u svojim zamrenim ritualima, pa za nj
nisam nimalo mario. Za dvije godine to sam bio tamo jo ga nisam poloio. Zbog toga me sada i pozvao el
director de la esculela.
Tvoj potovani otac bio je jedan od naih najboljih uenika nastavi mi el director prodikovati. U
latinskom je daleko nadmaio sve ostale. Ako eli poi njegovim stopama i studirati pravo, morat e se ugledati u njega.
inilo se da eka odgovor. Si, Monsenor.
Mora se takoer potruditi da ispravi ocjene i iz drugih predmeta. Baci pogled na izvjetaj koji je leao
pred njim na stolu. Ima ih previe iz kojih si jedva uspio dobiti prolaznu ocjenu. Gramatika, knjievnost,
povijest, zemljopis ...
Pogledah kroz prozor dok je on nastavljao svojim monotonim glasom. Vidio sam Macana kako me eka pred
ulazom u kolu. Predstavljao je velianstvenu pojavu u svojoj blistavoj crveno-plavoj uniformi i bio kao i obino
u centru skupine zadivljenih sluavki i guvernanti koje su takoer ekale svoje tienike. Ali ja se nekako nisam
mogao naviknuti da ga vidim u uniformi. Pogotovu ne u ovoj. Premda je vojska sada bila naa, a general je
postao el Presidente.
Revolucija je zavrila otprilike tri tjedna prije no to smo Amparo i ja stigli na Estanzu. Trebalo nam je gotovo
pet tjedana da doemo do nje, a za to se vrijeme nismo usudili progovoriti s nijednim ljudskim biem.
Sjeam se kako je nekoliko dana kasnije general uao u moju sobu na haciendi Senora Moncade. Apatino sam
sjedio u krevetu, jo uvijek slab od groznice koja mi je harala tijelom. Pred vratima sam uo otar bat njegovih
izama i okrenuo glavu da ga pozdravim. General nije bio visok ovjek, ali kao da je neto porastao u uniformi
vrhovnog zapovjednika.
Lice mu je jo uvijek bilo mravo i otro, usne tanke i okrutne pod onim njegovim udnim blijedosivim oima,
prodornima kao i uvijek. Priao je mom krevetu i pogledao me. Neuobiajeno njeno stavio je svoju ruku na
moju koja je leala na bijelom krevetskom pokrivau. Soldadito.
Senor General.
Doao sam da ti zahvalim to si mi vratio kerku rekao je tiho.
Nisam odgovorio. Nije mi bilo jasno zato bi mi se morao zahvaljivati. Drugo mi ionako nije preostalo.
Vidio si ... zamucao je, to mu inae nije bio obiaj. Vidio si to se dogodilo s drugima?
Kimnuh.
Roberto i Eduardo. Postoji li nada da su jo uvijek u brdima? Nikad nismo nali njihova tijela. Svi su bili
baeni u vatru.
Mrtvi su, senor. Morao sam odvratiti lice, tako se nagla bol pojavila u njegovim oima. Vidio sam kad
su poginuli.
Je li... opet je zamucao. Je li bilo brzo?
Si, senor. Poginuli su kao mukarci u borbi, excelen-cia, ne kao djeaci. Vlastitim sam oima vidio kako je

Roberto ubio dvojicu.

Odjednom je planuo. Prokleti Guiterrez!
Upitno sam ga pogledao. El coronel?
Blijede su mu se oi krijesile. Coronel Guiterrez, kolja iz Bandave! Znao je za primirje prije nego to je
poao u brda.
Primirje, excelencia?
124
125
Mir, soldadito. Sporazumjeli smo se da nee biti vatre dok se vre pripreme za kapitulaciju.
Okrenuo se i odetao do prozora. Bio mi je okrenut leima dok je govorio. Rat je ve bio okonan kad je
napao skrovite.
Sklopih oi. Znai da je itava stvar bila por nada.1 Svi su poginuli uzalud. Svi. I moj djed. Svi zbog el coronela. Osjetih kako me spopada bjesomuna mrnja.
uh nekoga u hodniku i otvorih oi. Uao je Macan nosei mi ruak na posluavniku. Zavoj na njegovoj
tamnosmeoj podlaktici, kamo se bio zabio moj no, isticao se svojom bjelinom u zamraenoj sobi.
Dakle, moj borbeni pjetliu, vidim da si se probudio.
Generalov glas plane. Sto je bilo sa straom? Zato nismo bili upozoreni navrijeme da se sklonemo? __
Vratio se mom krevetu. Sto se to dogodilo?
Macanovo lice naglo problijedi, a po elu mu izbiju grake znoja. U oima mu se ogledao pogled koji nikada
prije nisam vidio. ak ni onda kad smo obojica gledali smrti u oi.
Opet sklopih oi. Znao sam to se dogodilo i zato. Macan je napustio straarsko mjesto. Ali vie nisam bio
dijete. Znao sam da jedna nova smrt nee oiviti one koji su ve mrtvi. A da je Macan i bio tamo, to bi znailo
samo jedno truplo vie.
Otvorih oi i pogledah generala. Ne znam, excelen-cia. Probudio sam se kad su planuli prvi hici. Shvativi da
je kua u plamenu, skoio sam kroz prozor u jarak. Onda sam opazio Amparu, zgrabio je i tako smo pobjegli.
General me asak paljivo motrio. Dobro si uinio. Opet mi je pokrio ruku, dodir mu je bio neobino
mekan i njean. Moji sinovi su mrtvi, ali njihov duh i njihova hrabrost ive dalje u tebi. Uvijek u te smatrati svojim sinom.
S iznenaenjem primijetih da u te blijedosive oi naviru suze. General ipak ne moe plakati. Mukarci ne plau,
sam mi je to rekao. Hvala, excelencia.
1 Uzalud (panj.) (P r e v.)
126
Kimnuo je i, uspravivi se, krenuo prema vratima. Na pragu se okrenuo i pogledao me. Ostavljam te da na
miru poruea.
Onda se sjetih. Kako Amparo?
Nasmijeio se. ila i zdrava. Vodim je sa sobom u Curatu. Brzo se oporavi i doi za nama.
Njegove su izme jo odjekivale hodnikom kad sam se okrenuo Macanu. Lice mu je jo uvijek bilo blijedo, ali se
smijeio. Izvukao si me iz kripca.
Ne znam zato, ali odjednom sam se razbjesnio. Izvukao sam te iz groba! Gurnuh posluavnik prema
njemu. Nosi to, nisam gladan.
utke je izaao iz sobe, i ja okrenuh glavu k prozoru. Ali nisam vidio plavo nebo i sunev sjaj niti uo tih cvrkut
ptica. Vidio sam samo el coronela i uo samo onaj mrski glas. Opet me proela divlja mrnja a usta mi se
ispunila gorkim okusom ui. Ako je iv, jednog u ga dana ve pronai i ubiti.
Nekoliko tjedana kasnije bio sam u Curatuu. Otac je pronaao neku kuu na obronku breuljka s pogledom na
more nedaleko od kue u kojoj su ivjeli njegovi roditelji. Odmah poslije toga upisao me u onu istu isusovaku
kolu koju je i sam pohaao kao djeak, a isti onaj monsenor koji je upisao njega sada je meni predbacivao slab
uspjeh u koli.
Prisilih se da opet obratim panju na njegov monotoni glas. Ti mnogo obeava zavravao je ali mora
marljivije raditi da zaslui ocjene kojima e se tvoj otac ponositi.
Hou, Monsenor. Radit u veoma marljivo. Nasmijeio se. Bueno. Idi sada u miru, sinko.
Gracias, Monsenor.
Izaoh iz male sobe koja mu je sluila kao ured i po-jurih hodnikom. Izletjevi naglo na sunce, zatreptah oima.
Uto mi prie Macan koji se izdvojio iz skupine svoji oboavateljica. Kola ekaju, excelencito.
Poslije Estanze jo me nijednom nije nazvao imenom. Postao sam excelencito mala ekscelencija. Nisam se
mogao maknuti ni bilo to uraditi a da mi nije bio za petama. Jednom mi je rekao da su ga general i moj otac
127
imenovali mojim tjelesnim uvarom, i ja sam se tome smijao. Nije mi trebao tjelesni uvar. Mogao sam se sam
brinuti za sebe. Ali time se nita nije promijenilo. Macan je bio uvijek prisutan.
Bacih pogled na crnu limuzinu marke Hudson s li-vriranim oferom za volanom. Dodah Macanu svoje knjige.
Ne elim ii kolima. Rado bih se proetao.

Krenuh prema gradu. Trenutak kasnije zauh zujanje motora iza sebe. Osvrnuh se. Limuzina je ila za mnom
polako plazei nizbrdo, a Macan je sjedio do sofe-ra. Nasmijeih se u sebi. U tome se barem nije nimalo
promijenio. Jo uvijek se radije vozio nego pjeaio.
Kasnije sam sjeo na stup na kraju doka i promatrao istovar nekog teretnog broda. uo sam kako mornari psuju;
pridolice na francuskom dok im domoroci uzvraaju na panjolskom. Moj bi nastavnik francuskog bio krajnje
iznenaen da me ikada uo kako ponavljam neko od njihovih izraza.
Dignuh pogled na crveno-bijelo-plavu trobojnicu koja se ponosno vi jala na jarbolu, noena blagim povjetarcem
s mora. Om jer ih itavu luku. Istovarivali su samo jo dva druga broda. Jedan je plovio pod panamskom, a drugi
pod grkom zastavom.
Rekli su mi da prije revolucije nikada nije bilo manje od dvadeset brodova u luci. Uglavnom norteameri-cano i
engleskih. Sada su i Sjedinjene Drave i Engleska zabranile svojim brodovima da ulaze u nae luke. Moj je otac
rekao da je to zbog toga to imaju ugovore s bivom vladom a nau novu vladu jo nisu priznale. Nisam shvaao
kakve to veze ima jedno s drugim. Pogotovu kad banane trunu po dokovima, kad u poljima pale eernu trsku, a
kava u vreama po skladitima postaje smea i crvljiva.
Zauh neije korake iza sebe i okrenuh se. Pribliavala su mi se dva djeaka. Imali su na sebi neke dronjke koji
su kanda bili uobiajena odjea u ovom dijelu grada. Zastali su preda mnom i jedan od njih skine eir i obrati mi
se s potovanjem. Nekoliko centavosa, excelencia, da utaimo glad.
128
Naao sam se u neprilici. Nisam imao novaca, nisam imao potrebe za nj. Sve to sam trebao dobio sam od
Macana. Nemam novaca odrezan kratko kako bih prikrio svoju zbunjenost.
Samo jedan centavo, senor. Bog e vam platiti. Sioh sa stupa. ao mi je, ali doista nemam novaca.
Vidio sam kako su izmijenili poglede ne vjerujui mi. Osjeao sam se neugodno. Nisu bili mnogo stariji od
mene, a ipak im je ponaanje bilo servilno, gotovo puzavo. Sad su se postavili ravno preda me na uskom
nogostupu koji vodi do glavnog doka i zakrili mi prolaz.
Dopustite rekoh.
Opazio sam kako su poprimili neprijateljski izraz. Nisu se ni pomakli. to hoete? upitao sam. Rekao
sam vam da nemam novaca.
Nisu odgovorili.
Pustite me da proem rekoh ve pomalo srdito. Zar te budale misle da im ne bih dao nekoliko centavosa
da imam?
:
On eli proi ree vei podrugljivo. Manji se zlobno naceri i ponovi za njim to isto posprdno enska-stim
glasom.
Nije mi trebalo nita vie. Zatomljeni bijes provali iz mene. Trenutak kasnije manji je ve letio s nogostupa u
more, a vei je zavritao kad sam ga vrkom cipele udario u cojones. Pao je na koljena drei se za prepone.
Onda sam ga ritnuo u bok, pa je i on pao u more.
Dok sam stajao promatrajui ih kako se napreu da dou do stupa, zauh korake iza sebe.
to se dogodilo? upita Macan.
Nisu me pustili da proem.
Campesinosi! Macan pijunu u vodu za njima. Krenuh natrag na obalu, Macan za mnom. Golema crna
limuzina ekala je na rubu doka. Prije nego to sam uao u kola obratih se Macanu.
Zato prosjae?
Tko?
9 Avanturisti I
129
Oni. Upreh prstom u dvojicu djeaka koji su se penjali natrag na dok.
Macan slegne ramenima. Uvijek ima prosjaka.
Rekli su da su gladni.
Uvijek ima gladnih.
Ali ne bi ih smjelo biti. To je svrha itave revolucije.
Macan me pogleda udnim pogledom. Ja sam bio u tri revolucije. Ipak se ne sjeam da je ijedna napunila
seljake trbuhe. Campesinosi su roeni da gladuju.
Zato smo se onda borili?
Macan se nasmijei. Zato da i mi ne bismo morali moliti kruha.
Zapanjeno sam ga pogledao, onda skinuh nogu s papuice automobila. Ima li to sitnia?
Od potvrdno kimne.
Ispruih ruku.
On izvadi iz depa nekoliko novia i spusti ih u moj otvoreni dlan, Stisnuh ih u aku i vratih se niz bok. Dvojica
djeaka su me podozrivo promatrala, oiju zamagljenih od straha. Vei se jo uvijek drao za prepone. Manji mi
pljune pred noge.
Campesinosi! Bacih im novac, okrenuh se i odoh.

21
Palacio del Presidente nalazila se u sreditu grada. Zauzimala je dva gradska bloka i bila okruena pet metara
visokim zidom od cigala i betona koji je zgradu vrsto odijelio od ulice. Postojala su samo dva ulaza, jedan sa
zapadne strane, okrenut prema brdima, i drugi s june strane, s pogledom na more. Prava pravcata tvrava. Na
eljeznim vratima u zidu uvijek je stajala straa, a patrola je obilazila po visokim zidinama.
Odredbom jednoga od bivih predsjednika, na koga je s jedne od oblinjih zgrada ispaljen hitac dok je iz residencije odlazio u uredske prostorije, sve su zgrade uoko130
lo dva bloka palae bile sravnjene sa zemljom. Tako se vie ni sa kojeg prozora nije moglo zaviriti u ograeni
prostor. Meutim, ni to nije spasilo dotinog predsjednika da ne bude umoren. Poto je nekoliko mjeseci trpjela
ponienje zbog toga to je uzeo ljubavnicu, ubila ga je vlastita ena.
Soldados na Junom ulazu zauzee stav mirno dok je crna limuzina ulazila u palau. Letimino sam ih pogledao
sa stranjeg sjedala. Kola skrenue udesno prema re-sidenciji, zgradi od bijela kamena u jugoistonom kutu. Kad
su se zaustavila na puteljku pred zgradom, vojnici me pogledae bez znatielje, jer su moji redovni tjedni posjeti
Ampari bili ve dobro poznati.
Amparin apartamento nalazio se u desnom krilu. Lijevo je pripadalo njezinom ocu, a sredinu su zauzimale
uredske prostorije. Uveli su me u veliku sobu na uglu, koja joj je sluila kao dnevni boravak. Kao i obino,
morao sam ekati. La princesa, kako su je sada zvali, nije nikada patila od tonosti.
Stajao sam kraj prozora i gledao u perivoj kad je ula u pratnji svoje duene. Bila je odjevena u lijepu bijelu
haljinu, a plava joj se kosa sputala na ramena. Pribliila mi se sa zapovjedniki ispruenom rukom.
Po obiaju, poljubio sam je u ruku. Amparo rekoh ozbiljno.
Daxe nasmijeila se. Lijepo od tebe to si doao.
Iste smo rijei izgovarali svakog tjedna i sad smo oekivali uobiajene rijei i od duene. Dole su tono po
programu. Ostavljam vas, djeco, vaoj igri.
Amparo kimne. Priekasmo da starica zatvori vrata za sobom, a onda se cerei okrenusmo jedno drugom. Zaas
smo bili na prozoru gledajui dolje.
I doista, la duena izae na sporedni ulaz. Tamo je ve ekao Macan s vojnikom kapom u ruci i oboje se okrenue te pobrzae do dueninog stania u zgradi za slu-inad.
Amparo prasne u smijeh. itav tjedan iekuje tvoj posjet.
Ne moj odvratih suho.
131
Opet se nasmijala, okrenuvi se prema meni. Hoemo ih gledati?
Odmahnuh glavom. Danas mi se nije gledalo. Katkada bismo otrali u Amparinu spavau sobu odakle smo s
jednog prozora mogli viriti kroz prozori na krovu tono iznad kreveta u dueninoj sobi. Bilo je dosadno. Uvijek
su radili jedno te isto. Nije mi bilo jasno zato to ne dojadi Macanu kao to je dojadilo nama gledati ih.
Pa to bi onda htio raditi?
Ne znam. Stajao sam do prozora i gledao napolje.
Nisi ba previe zabavan.
Okrenuh se prema njoj. Sa svojih devet godina Am-paro je svaki put kad bih je posjetio bila sve ljepa. I dobrano
svjesna toga. Ali suvie osamljena. Nije smjela izai izvan zidova palae. ak ni kolu nije smjela pohaati.
Odgojitelji i uitelji dolazili su k njoj.
Svakog poslijepodneva doputeno je paljivo izabranoj djeci da dou na igru. Dvije kerke Sefiora Moncade,
sada u jednoj privatnoj koli u Curatuu, dolazile su jedanput tjedno; djeca ostalih mjesnih aristdcratasa i poUticosa takoer su imala svoj red. Jedanput na mjesec prireivana je zabava kojoj smo svi prisustvovali.
Inae je Amparo ivjela iskljuivo u svijetu odraslih. Katkada sam osjeao da je znatno starija od mene. inilo se
da zna mnogo vie o tome to se dogaa u svijetu. Uvijek je bila puna svakojakih pria i priica o raznim
ljudima.
Sada je pola do kaua i sjela. to ti je rekao mon-senor?
Pogledah je iznenaeno. Kako zna da me pozvao?
Nasmijala se. La duena. ula sam je kako kae da bi te sigurno sruili da nije tvog oca.
A gdje je ona to ula?
Od jednog tatinog porunika. Papa se uvijek zanima za tvoje ocjene.
El presidenle ima mnogo vanijih stvari na brizi nego to su moje ocjene. Odakle taj interes za mene?
Papa esto misli na tebe. Kae da bi moja braa, da su iva, bila nalik na tebe. Spustila je pogled na
132
svoje ruke i u glasu joj se razabra sjeta. Katkada poalim da nisam djeak. Onda Papa ne bi bio tako nesretan.
Njemu je drae da ima tebe nego bilo kojeg od njih rekoh.
Lice joj se razvedri. Misli to ozbiljno?
Najozbiljnije.
Postat u veoma sposobna, vidjet e. Barem tako sposobna kao bilo koji djeak.

 Uvjeren sam u to odvratih. Uvijek je bilo dobro imati isto miljenje kao Amporo. Na taj nain nije dolazilo ni do kakvih prepirki.
Kad odlazi u Pariz?
Ovaj put sam doista bio iznenaen. Pariz?
Ide u Pariz rekla je odluno. ula sam svog oca kad je to rekao. Tvoj otac odlazi tamo po nekom trgovakom poslu. Los Estados Unidos i Velika Britanija nee slati svoje brodove i ne ele trgovati s nama. Moramo pronai nova trita za svoje proizvode ili se neemo moi odrati. ini se da je Francuska najpogodnija za
to.
Moda e otac ii bez mene.
Odmahnula je glavom. Nee. Ostat e tamo nekoliko godina. Osim toga ula sam kad je Papa rekao da e se
pobrinuti za neku kolu koju e tamo pohaati.
udno da meni nije nita spomenuo o tome.
To je odlueno tek jutros rekla je. ula sam kad su o tome razgovarali za dorukom.
Sjetih se francuskog trgovakog broda koji sam vidio u doku. Upitah se neemo li moda otploviti njime. Primakoh se prozoru i pogledah napolje u smjeru luke. Vie ga nisam vidio u luci. Mora da je ve otplovio.
Amparo stane kraj mene. Hoemo li malo proetati?
Kako god ti eli.
Sili smo stepenicama i kroz njezin privatni ulaz izali u mali vrt. im smo napustili zgradu, iza nas se stvo-rie
dva vojnika, pratei nas na dovoljnoj udaljenosti da ne uju na razgovor. Izaavi kroz eljezna vrata,
133
proetasmo vrtnom stazom do uredske zgrade. Dok smo prolazili, vojnici su nas pozdravili u stavu mirno.
Jedan se auto zaustavio pred malom palaom, kako su sada nazivali kuu za goste. Neki ovjek izae iz njega
i pouri u zgradu. Nisam mu mogao vidjeti lice. Tko je to?
Amparo slegne ramenima. Vidjela sam ga ve nekoliko puta. Mislim da je La Corin meneder.
Znao sam tko je La ora. Posljednja u nizu stanovnica male palae. El Presidente je volio imati dame pri ruci.
Ne vjerujem da e jo dugo dolaziti odjednom e Amparo.
Zato?
Ocu je ve dosadila La ora. Ovaj je tjedan gotovo svaki dan veerao sa mnom. U glasu joj se osjetio
blag prizvuk pakosnog trijumfa.
Znao sam, dakako, za ene koje su jedna za drugom dolazile u malu palau. Ostajale bi prosjeno po est tjedana, onda opet nestale. Nekoliko dana kasnije dola bi druga. Na je Presidente volio promjene. La ora je
ostala due od ostalih, bila je u rezidenciji ve blizu dva mjeseca. Ba me zanima kako izgleda.
Nikakva osobita ljepota ree Amparo s omalovaavanjem.
uo sam da jest.
Ne bih rekla odvrati Amparo. Ima velike tetas. Dovde joj dopiru. Isturila je ruke pred svoja
prsa.
Meni se sviaju velike tetas.
Ona spusti pogled po sebi. Njene su se grudi tek poele oblikovati. I ja u imati velike tetas ree vee
nego ona.
Uvjeren sam u to utjeih je.
Hoe li upoznati La oru?
Hou.
Amparo se okrene i odeta do ulaza u malu palau. Deurni vojnik pozdravi i otvori nam vrata. Uosmo u kuu
u kojoj nas doeka majordomus.
134
Amparo ga pogleda s visoka. Dola sam u posjet La ori.
Sluga je oklijevao. Primijetio sam da je u neprilici. No Amparo je uvijek provela svoju volju. Nisam navikla
na ekanje!
Majordomus se pokloni. Razumije se, Princesa. Izvodite za mnom.
Odveo nas je do apartamenta u lijevom krilu zgrade i zastao pred vratima. Iznutra je dopirao tih mrmor glasova.
Sluga pokuca.
Glasovi utihnue. Trenutak kasnije neka ena viknu: Tko je?
La princesa estd aqui.
La princesa?
Si, senorita. eli vas posjetiti.
Opet se uo ubrzani amor glasova i vrata se otvorie. Visoka ena velikih tamnih oiju i crne kose, zaogrnuta
sinj onom, pojavi se na vratima. Pogleda Amparu i za-korakne unatrag. Poaena sam, Princeso.
Amparo upadne u sobu kao da je njena vlastita. Mislila sam da bi bilo zgodno da zajedno popijemo aj.
2ena baci brz pogled na mukarca koji je stajao do prozora. Vidio sam kako je diskretno kimnuo. Bio je mrav u
licu i nosio bradu a la Van Dyke. Oi su mu bile veoma tamne i svjetlucave.

 Bit e mi veliko zadovoljstvo, Princeso. La ora pljesne i majordomus se pojavi na vratima. Donesite
aj, Juane!
Predstavljam vam svog prijatelja, Don Diogenesa Alejandra Xenosa ree Amparo.
La ora klecne koljenom, a ja se poklonih. Poaen sam, senorita.
Dopustite da vam predstavim svog menedera, Se-nora Guardasa.
Meneder se pokloni, glasno lupivi petama po vojniki. A su servicio. Nato se uspravi i pogleda La oru.
Nadam se da ete nagovoriti njegovu ekscelenciju da doe. Pripremio sam naroitu zabavu za veeras.
Doi e.
135
Sefior Guardas se uputi k vratima. Sada se moram ispriati, ekaju me hitni poslovi.
Amparo kinine, i on se jo jedanput pokloni prije nego to je izaao. Slijedio sam ga pogledom sve dok se za
njim nisu zatvorila vrata. Nisam nimalo sumnjao u to da je neko bio vojnik. To se jasno vidjelo po njegovu
hodu, po vojnikom ritmu njegova koraka.
La ora vre obavije penjoar oko sebe i rukom prijee preko kose. Da sam znala da ete doi, Princeso,
bila bih se malo dotjerala. Ako mi dopustite da se na trenutak povuem, obui u neto prikladnije.
Samo izvolite.
Amparo mi se obrati im je La ora izala iz sobe. Zbilja ima velike tetas, zar ne? proapta.
Uto kroz otvoren prozor zauh neiji glas. Pogledah napolje. Nisam mogao vidjeti tko govori, jer tko bio da bio,
nalazio se ravno pod prozorom kamo moj pogled nije mogao doprijeti. Ali glas mi je bio udnovato poznat.
La bomba mora biti stavljena na stol tono u pono!
Glas koji je odgovorio nisam jasno razabrao. Bit e tako, excelencia.
Pobrini se za to. Ne smije biti nikakvih propusta.
Nekoliko se trenutaka nije nita ulo, onda se oba mukarca pojavie na vidjelu. Jedan bijae majordomus, drugi
Sefior Guardas. Majordomusova se ruka napola podigla da salutira kad se Sefior Guardas okrenuo i od-brzao.
Nije udo da mi se glas uinio poznat kad sam ga tek minutu prije uo. Okrenuh se k Ampari.
Prouavala se u ogledalu. Sto misli, hoe li moje tetas postati isto tako velike kao to su La Corine?
Mislim da hoe odvratih suho. Ugledala je moje lice u ogledalu. Sto ti je?
Mora da veeras spremaju gala zabavu rekoh. Imat e ak i praskalice na stolu.
Otkuda ti to?
Upravo sam uo kako je La Corin meneder dao upute majordomusu. Hoe da la bomba bude donesena
136
na stol tono u pono. Ba me zanima kakva e to biti zabava.
La Corin glas javi se s vrata. To je zapravo samo mala zabavica za el Presidenta i nekoliko lanova njegova
kabineta. Slavimo poetak tree godine vladavine naeg voe i dobroinitelja.
O, to je dakle razlog da u pono doe la bomba na stol.
La ora se nasmije. Kad tako govorite, to ispada veoma zlokobno. U stvari, radi se o bombi od sladoleda.
Izvanredna ideja rekoh. La bomba de helado. La ora pogleda Amparu. Vi znate kako va otac
voli sladoled.
U tom asu u sobu ue majordomus nosei posluavnik s ajem.
Predomislila sam se izjavi Amparo iznenada. Upravo sam se sjetila da se moram vratiti u residendju.
Ide li sa mnom, Daxe?
Pogledom se ispriah La ori i pobrzah za Amparom: koja je ve bila na kraju hodnika. Sustigao sam je tek pred
izlazom. Zato se ljuti? upitah drei joj vrata.
Mrzim je!
Ona se dva vojnika opet stvorie za nama kad smo poli prema residenciji. Zato? upitah. Sto ti je
uinila?
Amparo me hladno pogleda. Isti si kao i svi mukarci. Ne vidi nita drugo do par velikih tetas.
Nije istina.
Jest! Primijetila sam dok si blebetao s njom. Nisi mogao odvratiti pogleda.
A to sam drugo mogao? upitah. Nisam imao bogzna kakvog izbora.
Amparo se zaustavi im smo zali na puteljak prema njenom privatnom ulazu. Mene nisi nikada tako gledao.
Gledat u te obeah kad odraste.
Da si dentlmen, gledao bi me tako ve sada! Pogledah je. A onda se i protiv volje morah nasmijati.
emu se smije?
137
Nemam to gledati.
Vidio sam kako ja podigla ruku i uhvatih je prije negoli me dospjela udariti. Zato si to htjela uiniti?
Oi joj bijesno sijevnue. Mrzim te! Istrgne ruku iz moje, ponosno se uspravivi. Nikada te vie ne
elim vidjeti!
Slegnuh ramenima i krenuh.

 Daxe!
Da?
Ispruila je ruku. Nisi me poljubio na rastanku.
21
Osjetih kako me neija gruba ruka drma za rame. O-krenuh se na stranu i uronih pod pokriva. Bio je mek i
topao. Nije mi se ilo u kolu. Najradije bih odglumio da sam bolestan.
Probudi se, Daxe! Macanov je glas bio opor, nestrpljiv.
Moja podsvijest prepozna taj ton. Ve sam ga uo. U dungli, u brdima. Znaio je opasnost. Sjedoh u krevetu,
sada ve sasvim budan. Napolju je jo bila no.
to je?
Na Macanovu se licu ogledala napetost. Otac te eli smjesta vidjeti!
Bacih pogled kroz prozor pa onda opet na nj. Sada?
Immediatamente I1
Ustao sam iz kreveta i poeo se oblaiti. Pogledah na sat; bilo je dva ujutro. Osjetih kako me podilazi ledeni
strah. Sav sam se tresao dok sam zakapao koulju. Ranjen je. Umire!
Macan je ostao mrk i nijem.
Otro sam ga pogledao dok mi je dodavao kaputi.
La bomba!
Smjesta! (panj.) (P r c v.)
138
Na licu mu se odrazilo iznenaenje. Nisam mu dao vremena da neto kae. La bomba de helado! Ase-sinato /
2
Brzo se prekriio. Znao si?
Zgrabih ga za ruku. Je li moj otac iv? Reci!
iv je. Ali moramo pouriti.
ofer je bio za volanom velikog crnog Hudsona i motor je radio. utke smo uli u kola, smjesta pojurivi prema
Palacio del Presidente. Straa nas je propustila bez uobiajenih formalnosti.
Ispao sam iz kola i utrao unutra prije nego to se Macan podignuo sa sjedala. Predvorje je bilo puno mukaraca.
El Presidente je sjedio na stolici u kutu. Bio je gol do pojasa, a jedan mu je lijenik omatao zavoj oko prsiju.
Pogledao me, a lice mu je bilo blijedo i upalo.
Gdje je moj otac?
Mahnuo je prema La Godinom apartamentu. U spavaoj sobi.
Bez rijei istrah kroz vrata prema apartamentu. Najprije sam proao kroz dnevnu sobu u kojoj smo Amparo i ja
boravili danas poslije podne. Posvuda je bilo buke i praine. Polovica zida bila je uruena prema unutra.
Protrah kroz ono to je ostalo od vrata u blagovaonicu.
Bila je potpuno unitena. Veliki prozori i staklena vrata, razvaljeni eksplozijom, zjapili su u no. Posvuda su bili
porazbacani komadii stolova i stolica. Tijela dvojice mukaraca jo su leala na podu, ali nisam gubio vrijeme
ni da ih pogledam.
Proao sam kroz jo jedna vrata i uao u malo predvorje. Pred zatvorenim vratima na suprotnom zidu stajala su
dva vojnika. Jedan od njih ih otvori im me ugledao.
Na vratima sam zastao kao ukopan. U sobi su ve bila dva sveenika; prijenosni je oltar postavljen podno kreveta i treperavo svjetlo svijee bacalo je drhtavu sjenu na raspelo na zidu. Jedan je sveenik kleao pred oltarom,
dok se drugi nagnuo nad krevet drei kri pred
'Ubistvo! (panj.) (Prcv.)
139
oevim licem. S druge strane kreveta stajao je lijenik sa pricom za injekcije u ruci.
Noge mi odjednom oteae. Posrui uoh u sobu i pridrah se za prvu stolicu. Papa.
Onda se naoh uz postelju, a niz obraze mi se slijevahu suze. Lice mu je bilo pepeljastosivo, a kad sam se
sagnuo da ga poljubim, osjetih mu na obrazu ledeni znoj. Nije se ni pomaknuo.
Pogledah lijenika. Mrtav je!
Lijenik odmahne glavom.
Ne varajte me! povikah. Mrtav je! Stavih ruke pod oeva ramena da ga podignem. Otac
zastenja i ja ga pustih kao da sam se opekao. Lijeva mu je strana tijela bila prazna. Zapanjeno pogledah lijenika.
Gdje mu je ruka?
Lijenikovo je lice bilo beutno. Odnijela ju je eksplozija.
Osjetih da mi nad glavom treperi neko svjetlo, a kad sam podignuo pogled, opazih da je baldahin nad krevetom
ozrcaljen. Vidio sam u njemu nae sablasne likove okupljene oko kreveta. Polako se ogledah po sobi. Posvuda
crveni samt i pozlata. Po zidovima slike nagih ena i mukaraca. A u kutovima kipovi parova u ljubavnom
zagrljaju.
Moj otac opet zastenja. Spustih pogled na nj. Po elu su mu izbile grake znoja. Lijenik se nadvio nada nj i

otirao ih dok sam se ja polako pridizao. Iznesite ga odavde!

Ne ree lijenik sada ga je opasno micati.
Svejedno! vikao sam. Nosite ga odavde! Neu da umre u sobi te kurve!
Osjetih sveenikovu ruku na svom ramenu. Sine...
Stresoh je sa sebe. Hou da ga maknete odavde! Krevet jedne drolje nije mjesto na kojem umire pravi
mukarac.
Lijenik zausti da neto kae, ali se prekine kad iza mene odjekne neiji glas. Bio je el Presidente. Stajao je
na vratima, jo uvijek sa zavojem oko golih grudi. __
Djeak zna to radi rekao je. Uinit ete kako on zapovjedi.
140
Ali... pobuni se lijenik.
Odnijet ete ga zajedno s krevetom u moju vlastitu sobu u residenciji.
El Presindetov je glas bio zapovjedniki odluan. Dao je znak vojnicima koji su stajali u predvorju iza njega.
Pokrili su oca s jo nekoliko pokrivaa. Deset mukaraca jedva je podiglo teki krevet i prenijelo ga iz kue do
residencije. Macan i ja smo ih utke slijedili i, tek kad sam vidio da je otac unesen u predsjednikovu sobu, okrenuh se sveeniku koji je zajedno s nama izaao iz La Corine sobe. Sada u se, Padre, pomoliti!
Kad je sat kasnije el Presidente otvorio vrata, blijedo svjetlo zore upravo je poelo prodirati u sobu. Zastao je
asak gledajui me, a onda prie postelji na kojoj je leao moj otac. Promatrao sam ga dok je tamo nijemo stajao.
Lice mu nije odavalo nikakve osjeaje.
Onda se okrenuo. Doi, soldadito. Vrijeme je za doruak.
Odmahnuo sam glavom.
Moe ga ostaviti. Preivjet e. Pogledah ga u oi.
Ne bih ti lagao rekao je mirno. ivjet e. Vjerovao sam mu. Ovio mi je ruku oko ramena dok
smo zajedno naputali sobu. Na vratima se okrenuh. inilo se da otac spava. Vidio sam kako se bijeli pokriva
preko njegovih prsiju nadie i sputa.
Sili smo stepenicama. Miris tople hrane zagolica mi nosnice i odjednom osjetih glad. Sjeo sam za stol u blagovaonici i sluga stavi preda me tanjur sa unkom i jajima. Pohlepno se bacih na jelo.
El Presidente je sjeo na elo stola i jedan drugi sluga donese mu alicu vrue kave. Na sebi je imao iroku ravnu
koulju, pa nisam mogao vidjeti je li jo uvijek povezan, ali nekako je nespretno pomaknuo ruku podiui alicu.
Je li ti sada lake? upitao me kad sam odgurnuo svoj prazni tanjur.
Kimnuh glavom. Sluga stavi preda me cafe con leche. Prinesoh je ustima. Kava je bila vrua i dobra. Srknuh je,
a zatim odloih alicu. to se dogodilo s La Gorom?
141
Predsjednikove oi sijevnue. La puta, pobjegla je!
Kako?
Izala je iz sobe im je sladoled iznesen na stol. Rekla je da se eli osvjeiti, no umjesto toga istog je asa
napustila zgradu i odjurila u nekom crnom automobilu. Ona i neki bradati mukarac sjedili su na stranjim sjedalima. Kolima je upravljao njezin majordomus. Opet je podignuo svoju alicu s kavom. Ali pronai emo
je, a kad je pronaemo ...
Zar straari nisu zadrali kola?
Nisu, i ve su platili svoju nemarnost!
Bomba je bila u sladoledu? Zaueno me pogledao. Kako zna?
Ispriao sam mu razgovor pod La Corinim prozorom koji sam juer uo. itavo me vrijeme nijemo sluao. Kad
sam svrio, netko zakuca na vrata. Dao je znak sluzi da otvori.
Uao je neki oficir, kapetan, i pozdravio. El Presidente nemarno uzvrati pozdrav.
Nali smo La Goru i majordomusa, excelencia.
Bueno. El Presidente ustane. Osobno u se pozabaviti s to dvoje.
Mrtvi su, excelencia.
Rekao sam da ih hou ive! bijesno je vikao el Presidente.
Bili su ve mrtvi kad smo ih pronali, excelencia. U crnim kolima u kojima su pobjegli. Netko ih je ustrijelio
i potom im jo prerezao grla.
Gdje su pronaena kola?
La Calle del Paredos, Presidente.
Znao sam tu cestu. Vodila je s planina prema dokovima.
Na kojem mjestu?
Blizu zaljeva.
A onaj s bradom?
Njemu nema ni traga ni glasa. Pretraili smo itavo podruje, ak i dokove. Izgubio se.
El Presidente je asak utio, onda kimne glavom. Hvala, Capitan.
Okrenuo se k meni. Vrijeme je da legne. Naredio sam da ti spreme sobu za goste. Ostat e s nama dok ti se

otac sasvim ne oporavi.

Spavao sam nemirno, muen tekim snovima. U jednom od njih ponovno sam se naao u dvoritu djedove kue.
Sunce je bilo uareno i osjeao sam kako mi pali mozak dok sam neprestano sluao neki neobino poznati glas.
-Ostao je jo jedan metak. Ti e ga ubiti !<
Uspravio sam se u krevetu irom otvorenih oiju. Bilo je kasno poslijepodne i odjednom shvatih gdje sam uo taj
glas. La Corin meneder, Senor Guardas, ovjek s bradom, nije bio nitko drugi do Coronel Guiterrez.
Skoih iz kreveta i stadoh se urno oblaiti. Nisam znao kako, ali ovaj put u ga zasigurno nai. Ovaj put mi nee umai. Jer sada u ga ubiti.
23
Macan se stvorio iza mene im sam izaao iz sobe. Proao sam hodnikom i proturio glavu u oevu sobu.
Kako mu je?
Spava odvratio je lijenik.
Okrenuo sam se i produio hodnikom do stepenica. Silazei, susreo sam Amparu koja se uspinjala. Njezina me
ruka zaustavi. Bar jednom nije izigravala princezu. Je li tvom ocu bolje?
Jest. Spava.
I ti si spavao. Htjela sam da rua sa mnom.
Kasnije odgovorio sam krenuvi dalje niza stepenice. Sad imam posla.
Izaao sam iz kue i pozvao auto.
Kamo idemo? upita Macan.
Na dokove.
Nisam ekao da mi otvori vrata. Uskoio sam, a on se brzo popeo na prednje sjedalo. Okrenuo se im su kola
krenula. Zato?
142
143
Da pronaem ovjeka s bradom, onog koji je pobjegao.
Kako? Policia i el militar su pretraili itav grad. Nisu mu pronali ni traga.
Slegnuo sam ramenima i rekao oferu neka vozi na pristanite na kojem sam bio juer. Proetao sam dokom do
nogostupa. Tu su bila ona ista dva djeaka pecajui oko stupova.
Campesinos!
Dignue glave, namrgoena lica. Izmijenili su poglede, onda se opet prihvatili pecan ja.
Campesinos! pozvao sam ih ponovo. Juer ste molili nekoliko centavosa. Danas vam donosim sto
pesosa!
Ovaj put nisu odvratili pogled nego se s nevjericom zagledali u mene.
Doite gore, neu vam nita.
Trenutak su oklijevali, zatim se popee na nogostup, ostavivi dolje svoje ribike tapove. Stariji djeak skine
eir. Sto elite od nas, excelencia?
Da pronaete jednog ovjeka. Dao sam im kratak opis La Corinog menedera, brada a la Van Dyck i
ostalo. U neko doba prole noi nalazio se ovdje negdje. elim da saznate gdje je sada.
Pogledali su jedan drugoga. Nije lako nai takvog ovjeka, excelencijo.
Zar je lake nai sto pesosa? upitah.
La policia ga je ve traila ree vei. Nije ga nala.
Nije ponudila sto pesosa za informaciju odgovorio sam i krenuo prema automobilu.
Ne elimo neprilike s vlastima, excelencia. Okrenuo sam se. - Nee biti nikakvih neprilika. Djeaci se
pogledae. Vidjet emo to moemo uiniti.
Bueno. Vratit u se za dva sata. Ako mi donesete neku obavijest, bit ete bogatiji za sto pesosa.
Vratih se automobilu. Macan me pogleda s potovanjem. Misli li da e neto pronai?
Ako su doista tako gladni, kao to si rekao, hoe. A sad me odvezi kui. Moram uzeti novac.
144
Uputih se ravno u oevu radnu sobu. Znao sam gdje dri malu eljeznu kutiju u najdonjoj ladici svoga
pisaeg stola. Klju je bio u jednoj ladici na drugoj strani. Otvorio sam kutiju i izvadio sto pesosa. Zatim se,
budui da sam ogladnio, spustih u kuhinju i zamolili kuharicu da mi da neto za jelo.
U etiri i trideset poslije podne izaao sam s Macanom iz auta i odetao na dok.
Rekao sam ti da nee nita otkriti kazao je Macan samozadovoljno. Vidi, uope ih nema.
Doi e.
Vratili smo se u kola i ekali. Prolo je gotovo dvadeset minuta prije nego to su stigli. Pojavili su se na ulazu u
drvored s druge strane ulice gdje su zazvidali, mahnuli rukama i opet se izgubili. Preao sam preko ceste,
Macan odmah za mnom, i uao meu drvee gdje smo bili sakriveni od pogleda s ulice.
Imate novac? upita stariji.
Izvukoh sto pesosa iz depa. A jeste li vi neto pronali?
Kako da znamo da ete nam dati novac?

 A kako da ja znam da ete mi rei istinu poto ga primite?

Pogledae se i slegnue ramenima.
Prisiljeni smo da vjerujemo jedan drugome.
Stariji kimne. U tri sata ujutro ovjek koji odgovara vaem opisu popeo se na brod na doku sedam. Onaj to
plovi pod panamskom zastavom.
Ako ste lagali, platit ete mi to.
Nismo lagali, excelencia.
Dao sam im novac, okrenuo se i istrao iz aleje. Na doku sedam izaao sam iz auta, potraio brod i popeo se na
brodski mosti. Ali me mornar koji je bio na strai na vrhu mostia zaustavi.
Za jedan sat kreemo ree odsjeno. Nema posjeta.
Doi rekoh Macanu siavi s mostia.
Nisam saekao ni da se auto zaustavi. Potrah putelj-kom, pa pored straa ravno u predsjednikov ured. Oko
10 Avanturisti I
145
njega se okupilo nekoliko ljudi, ali nisam im dopustio ni da pisnu.
Znam gdje je Coronel Guiterrez!
Kakve veze ima Guiterrez s tim tvojim upadom?
On je istovremeno i Senor Guardas rekoh. ovjek s bradom, onaj koji je pobjegao.
El Presiente nije oklijevao. Maio se za telefon na svom pisaem stolu. Reci kapetanu Borji neka smjesta
postroji jedan vod pred ulazom u upravnu zgradu:
Ponovno se okrenuo k meni. Gdje je?
Na jednom panamskom brodu na doku sedam. Moramo pouriti, otplovit e za nepun sat.
El Presiente pohiti prema vratima.
Ali mi ne smijemo zadrati brod, excelencia usprotivi se jedan od prisutnih. To bi znailo povredu
meunarodnog prava!
El Presiente ga bijesno pogleda. Do vraga i meunarodno pravo! Onda se nasmijei. Uostalom, tko bi
se usudio protestirati zbog posjeta jednog efa drave? To je ast. Stavio mi je ruku na rame i izgurao me pred
sobom kroz vrata.
Zapovjednik broda bio je vidljivo uzrujan. Molim vau ekscelenciju da nas shvati i oprosti. Propustimo li ovu
plimu, bit emo itavih pola dana u zakanjenju.
Meutim, el Presiente je bio veoma umiljat. Vaa e vam vlada zacijelo vie zamjeriti ako mi ne dopusti' te
da pogledam va brod kojem se toliko divim. Mnoigo sam sluao o prekrasnoj floti vae velike zemlje.
Ali, ekscelencijo ...
El Presidentov glas posta odjednom otar. Birajte, kapetane, ili ete mi dopustiti da pregledam va brod ili u
vas optuiti da ste zloupotrijebili nae gostoprimstvo pruivi zatitu jednom ubojici, neprijatelju nae zemlje.
Ta mi uope ne prevozimo putnike, vaa ekscelencijo. Tu je samo posada koja je na brodu otkako smo izplovili iz matine luke prije vie od etiri tjedna.
Neka se onda posada postroji. Zapovjednik je oklijevao.
146
Smjesta! zapovjedi el Presiente. Zapovjednik se okrene svom prvom oficiru. Pozovi sve ljude na
prednju palubu.
Trenutak kasnije posada se poela skupljati. Bilo ih je trideset i dvoje i svrstali su se u krivudav dvostruki red po
sredini palube.
Panja!
Redovi se poravnae. Ljudi su gledali ravno preda se.
Je li to sva posada? upita el Preside7ite. Zapovjednik broda kimne. Si, excelencia.
El Presiente se okrene kapetanu Borji. Uzmite dva ovjeka i pretraite brod. Provjerite ne skriva li se netko
pod palubom.
Kapetan salutira i odmarira s dvojicom svojih vojnika. Preostali su vojnici stajali u stavu pripravnosti kad se el
Presiente okrenuo k meni. A sad emo im malo zagledati lica, eh? Bradatog nee biti teko prepoznati.
No nije bilo ba ni lako. Nijedan mornar nije imao bradu. Kad smo po drugi put utei prolazili ispred postrojenih mornara, vratio se Capitan Borja. On izvijesti da na brodu nema vie nikoga.
Jesi li ga prepoznao? upita el Presiente zabrinutim glasom.
Odmahnuh glavom. Ali moja dva obavjetajca nisu mogla izmisliti takvu priu. Nisu dovoljno pametni za to.
Pristupi nam zapovjednik broda. U glasu mu se osjeao slab prizvuk trijumfa. Je li vae velianstvo sada
zadovoljno?
El Presiente ne odgovori. Pogleda mene i ja usklik-nuh: Ne! On je ovdje, mora biti! Oito je obrijao bradu.
Kako e ga onda prepoznati?
Dao sam el Presidentu znak i on se sagnuo tako da sam mu mogao apnuti u uho. Nasmijeio se i kimnuo
glavom. Nato se okrenuo prvom ovjeku u redu. Co-mo se Hama Vd.?

Mornar ostane u stavu mirno. Diego Cardenas, ea> celenda.

El Presiente se obrati drugom. Se Hama Vd.?
Jesu Maria Luna, excelencia.
147
Uskoro smo imali iza sebe treinu reda. El Presidente se zaustavi pred mravim ovjekom u zamazanom odijelu
loaa. Lice mu je bilo prekriveno mazivom; ak mu je i kosa bila zamazana.
Se Hama Vd.?
ovjek me kratko pogleda, malo prieka i onda progovori hrapavim glasom. Juan Rosario.
El Presidente je ve pristupio slijedeem ovjeku, ali ja se okrenuh. Juan Rosario, kako jo?
Roisario y Guard ... Glas mu se odjednom slomi i on nasrne na mene zgrabivi me rukama za vrat.
Bastardo negro! Ve sam te dvaput morao ubiti! Ovaj put ti ne gine!
Sepah mu ruke nastojei da ih odmaknem sa svoga vrata. Osjeao sam vatru u prsima a oi mi poee iskakati.
Onda se Macan stvori iz njega i zahvat na mom vratu naglo popusti.
Stajao sam borei se da doem do daha i gledao u ovjeka koji je leao na palubi. Trznuo je glavom, prevrnuo se
na stranu i zapiljio se u mene. Oi su mu bile iste. Hladne, okrutne i neumoljive. Mogao je promijeniti boju kose,
obrijati bradu, pa ak produbiti i glas, ali nikada nije mogao promijeniti te oi. Odao ga je jedan jedini pogled
koji mi je dobacio.
Otvorio sam svoj kaput i posegnuo za noem koji sam krio za pojasom. Poletio sam k njegovu vratu u elji da ga
zakoljem kao pile, ali me neije ruke uhvatie prije nego to sam ga dohvatio. Dignuh glavu i pogledah u el
Presidentovo lice. Glas mu je bio miran, gotovo blag. Nema potrebe da sam ubija rekao je. Nisi vie u
dungli.
Tri mjeseca kasnije stajao sam za ogradom jednog drugog broda koji je odmicao s pristanita. Pogledao sam
dolje i opazio kako Amparo poskakuje i domahuje mi. Mahnuo sam joj natrag. Adios, Amparo, zbogom!
Mahnula je i doviknula mi neto, ali buka je bila tako jaka da nisam razumio to. Brod je polako zaplovio u kanal. Sada se svjetina na obali stopila u jednu jedinu a148
roliku masu. Iza nje vidio sam grad, a iza grada planine, bujne i zelene u popodnevnom suncu.
Na ramenu osjetih oevu ruku. Privukao me k sebi. Dignuh pogled prema njemu. Lice mu je jo uvijek bilo
mravo i jo se uvijek nije priviknuo na prazan rukav s lijeve strane, ali oi su mu bile blage i bistre, a u njima
pogled koji dotada jo nisam opazio.
Dobro gledaj, sine rekao je, vrsto me privinuvi k sebi svojom zdravom rukom. Sad odlazimo u jedan
drugi svijet.
Krajikom oka pogledah Macana, a onda moj otac opet progovori i ja svrnuh pogled natrag prema obali.
__ Stari svijet, ali nov za nas obojicu nastavio je.
Zato dobro gledaj, sine, i upamti grad, planine i ravna polja svoje domovine. Jer kad se bude vratio, vie
nee biti djeak. Bit e mukarac!
149
VLAST I NOVAC
Knjiga druga
Vjeto izvukavi iglu za injekcije, lijenik se okrenuo mladiu koji je stajao podno kreveta. Od toga e zaspati, Daxe, i skupiti snagu za krizu do koje bi moglo doi noas.
Mladi nije odmah odgovorio. Umjesto toga priao je krevetu sa strane i njeno poput ene otro znoj s oeva
ela. Ipak e umrijeti rekao je mirno ne podignuvsi pogled.
Lijenik je oklijevao. Nikada se ne zna. Tvoj nas je otac ve nekoliko puta tako prevario. Sve je u Bojim
rukama. Osjetio je prodoran pogled mladievih tamno-smeih oiju koji kao da je prodirao u nj.
Kod nas u dungli postoji jedna izreka rekao je Dax. Da bi svoju sudbinu stavio u Boje ruke, ovjek
bi morao biti drvo. Jedino drvee vjeruje u Boga.
Mladiev je glas bio blag, ali lijenik se jo uvijek nije uspio priviknuti na taj meki, prigueni francuski, gotovo
bez imalo stranog naglaska. Jo se sjeao kako se djeak borio s jezikom kad ga je prije sedam godina prvi put
vidio. A ti ne vjeruje?
Ne, vidio sam previe strahota da bih sauvao vjeru.
Dax zaobie krevet i stane kraj lijenika te opet pogleda dolje na oca. Oi Jaimea Xenosa bijahu sklopljene;
inilo se da se smirio. Ali ispod njegove tople koe naziralo se sivo bljedilo a dah mu je bio isprekidan i tegoban.
153
Idem po sveenika da mu podijeli posljednju pomast ree lijenik. Ili bi tebi moda bilo milije da ne
idem?
Dax slegne ramenima. Pogleda lijenika. Nije vano to bi meni bilo milije. Vano je jedino to da moj otac
vjeruje.
Lijenik s glasnim kljocajem zatvori svoju torbu. Doi u opet poslije veere.
Bacivi jo jedan pogled na krevet, Dax izae za lijenikom na hodnik.

Poto su se glavna ulazna vrata konzulata zatvorila za lijenikom, Dax se okrene i ue u ured svog oca. U susret
mu pooe Macan i Marcel Campion, oev mladi tajnik i prevodilac, gledajui ga upitnim pogledom. Dax nijemo odmahne glavom i prie pisaem stolu. Iz kutije izvadi tanak sme cigarrillo i pripali ga.
Bilo bi dobro da poalje brzojav el Presidentu __
ree Marcelu. Glas mu je bio miran, suzdran. Otac umire. Molim savjet.
Tajnik kimne i brzo napusti sobu. Trenutak kasnije kroz zatvorena se vrata zau prigueno tipkanje pisaeg
stroja. Macan bijesno opsuje. Majku mu boju! Znai ovdje to treba svriti. U toj hladnoj prokletoj zemlji.
Dax ne odgovori. Umjesto toga prie prozoru i pogleda napolje. Sputao se mrak i poelo je kiiti. Kia je
uljepala zamazane sivo-crne zgrade u ulici koja vodi do Montrnaitra. inilo se kao da u Parizu uvijek pada kia.
Tako je bilo i one noi kad su tek stigli iz Kortegvaja. Nalikovali su skupini seljaka, okovratnika navuenih na
lice da bi se nekako, premda ne dovoljno, zatitili od veljake kie pomijeane sa snijegom. Prtljaga im je bila
nagomilana na ploniku iza njih, kamo ju je taksist bio izbacio.
Ta prokleta vrata su zakljuana! doviknuo im je Macan. U kui nema nikoga.
Pozvoni jo jedanput. Netko bi morao biti unutra.
154
Povukao je za zvonce. Zvonjava je ispunila usku uliicu i odjeknula od kue do kue. Ali nitko se nije javio.
Ja mogu otvoriti vrata rekao je Macan.
Onda ih otvori! Sto eka?
Macanov je pokret bio gotovo prebrz za ovjeje oko. Automat mu se puio u ruci dok su pucnjevi odjekivali
kao grmljavina u noi.
Budalo! bijesno je rekao Daxov otac. Sad e doi policija i itav e svijet saznati da nismo mogli ui u
vlastiti konzulat! Kako li nam e se samo smijati. Pogledao je u vrata. I to ni za to. Jo su uvijek zatvorena.
Ne, nisu odvratio je Macan taknuvi ih nogom. Sirom su se otvorila zakripavi na svojim zaralim
arkama. Xenos ga je trenutak gledao, onda proe kroz njih, ali mu Macanova ruka preprijei dalji put.
Ne svia mi se to. Tu neto zaudara. Idem radije ja prvi.
Glupost, to ti se tu ima ne sviati?
Ve mi se mnogo toga ne svia. Macan je ispruio ruku. Ramirez bi morao biti ovdje, a kua je ipak
naputena. Mogla bi biti stupica. Moda nas je Ramirez izdao.
Glupost! Tako neto ne bi Ramirez nikada uinio. El Presidente mu je dao slubu na moju vlastitu preporuku.
Ipak se maknuo u stranu i propustio Macana pred sebe. Vrtni puteljak bio je sav zarastao u travu i dra tako da su
osjeali kako im glenjevi zapinju o vlano rastlinje. Daxov se glas i nesvjesno pretvorio u apat. Misli li da
e ulazna vrata biti takoer zatvorena?
Vidjet emo. Macan im je dao znak da se maknu u stranu, a sam se uspravio, oprezno ispruio ruku i
okrenuo kvaku.
Vrata se beumno otvorie. Zagledali su se u tamu koja je vladala unutra, ali se nita nije moglo razabrati. Macan
im je mahnuo i automat mu se opet naao u ruci. Usne mu se pomaknue u tihom apatu: Idem u ime Boje!
155
uli su ga kako posre u tami i prigueno psuje, a onda do njih dopre njegov glas, gotovo istodobno kad su se
zapalila svjetla. Ovdje nema nikoga.
Stajali su i mirkali. Kroz sobu kao da je proao tornado. Posvuda je bilo smea, papiri porazbacani po podu,
ostaci porazbijanih stolica nagomilani usred sobe. Ispostavilo se da je jedini komad namjetaja koji je ostao u
kui bio kuhinjski stol.
Ovdje su bili pljakai rekao je Macan.
Daxov otac ga pogleda. Oi su mu bile pune tuge i razoaranja. Kao da jo uvijek ne moe povjerovati u ono to
vidi. Napokon je progovorio. Ne pljakai rekao je alosno. Izdajice.
Macan je utei savijao cigaretu, motrei kako Daxov otac podie s poda komad papira i kako ga prouava. Zapali cigaretu. Moda smo upali u tuu kuu pokuao ga je utjeiti.
Daxov je otac odmahnuo glavom. Ne, u pravoj smo kui. Podigao je papir tako da su ga obojica mogla
vidjeti. Bio je to list papira s glavom kortegvajskog konzulata.
Dax je pogledao oca. Umoran sam.
Stariji je ovjek ispruio ruku i privukao sina k sebi. Trenutak se ogledavao po sobi, potom opet pogleda sina.
Ovdje ne moemo ostati, prenoit emo u hotelu. Kad smo dolazili gore, primijetio sam podno breuljka neki
pension. Doite. Sumnjam da emo tamo dobiti neto za jelo, ali bar emo se pristojno odmoriti preko noi.
Vrata im je otvorila uredno odjevena djevojka pozdravivi ih naklonom i sagibanjem koljena. Bonsoir,
messieurs.
Daxov je otac paljivo otro cipele na otirau pred vratima prije nego to je uao. Skine eir. Imate li tri sobe
za no?
Na djevojinom se licu pojavi zbunjen izraz. Bacila je pogled na Macana koji je stajao iza konzula s punim
rukama prtljage. Onda ga spusti na Daxa. Jeste li ugovorili sastanak? upitala je uljudno.

Sad je na njima bio red da se zbune. Rendez-vous? Mislite rezervaciju? Daxov se otac trudio da na svom
156
manjkavom francuskom pronae prave rijei. C'est necessaire?1
To se pokazalo odvie za djevojku. Otvorila je vrata to vode u malo predsoblje. Ako biste biti tako ljubazni
da malo priekate ovdje, pozvat u Madame Blan-chette.
Merci. Daxov je otac uao prvi, a djevojka je zatvorila vrata za njima. Odnekle iz kue do njih je dopro
priguen smijeh neke ene. Soba je bila znalaki namjetena, debeli tepisi i meko tapecirane sofe i stolice.
Vatra je toplo plamtjela a na bifeu su bili boca konjaka i ae.
Iz Macanovog se grla izvio uzdah zadovoljstva. To je ve bolje rekao je uputivi se prema bifeu. Osvrnuo
se na konzula. Mogu li i vama natoiti jedan konjak, ekscelencijo?
Ne znam smijemo li. Prije svega ne znam kome je konjak namijenjen.
Gostima. Macanova je logika bila nepobitna. Zato bi inae bio ovdje?
Natoio je starijem ovjeku jednu aicu, a svoju vlastitu ispraznio u jednom jedinom gutljaju. Ah, ba prija,
Brzo si natoi jo jednu.
Dax se zavalio u stolicu pred kaminom. Toplina plamena milovala mu je lice. Osjeao je kako mu se oi sklapaju
od umora.
Vrata se otvorie i djevojka je uvela u sobu lijepu enu srednjih godina. Bila je besprijekorno odjevena u haljinu
od crnog baruna, oko vrata joj je visio dvostruk niz ruiastih bisera, dok joj se na prstu presijavao velik
dijamant u zlatnom okviru.
Daxov se otac naklonio. Jaime Xenos.
Monsieur Xenos. Pogledala je Macana pa Daxa. Ako je Macanu i zamjerila to se sam ponudio, nije mu to
niim dala do znanja. Sto mogu uiniti za vas, gospodo?
Trebamo sobe za no rekao je Daxov otac. Mi smo iz kortegvajskog konzulata tu gore u istoj ulici, ali
ini se da se neto dogodilo. Tamo nema nikoga.
Je li to potrebno? (franc.) (P r e v.)
157
enin je glas bio vrlo ljubazan. Mogu li vidjeti vae pasoe, monsieur. Takav je propis.
Dakako. Daxov joj otac pruio pasoe u koricama od crvene koe.
Madame Blanchette ih je nekoliko trenutaka prouavala, onda mahne glavom prema Daxu. Va sin?
Oui. A to je moj attache militaire.
Macan je bio tako oduevljen svojim unapreenjem da si je smjesta natoio jo jedan konjak.
Vi ste novi konzul?
Oui, madame.
Madame Blanchette im je vratila pasoe. Malo je pri-ekala prije negoli je opet progovorila. Ako me vaa
ekscelencija ispria na trenutak, pogledat u ima li slobodnih soba. Kasno je i prilino smo natrpani.
Konzul se ponovo naklonio. Merci, madame. Zahvaljujem na vaoj ljubaznosti.
Madame Blanchette je zatvorila vrata za sobom i naas se zaustavila u predvorju. Zatim je slegnula ramenima i
produila hodnikom te ula u sobu koja je bila jo bogatije namjetena nego ona iz koje je upravo izala.
U sredini sobe bio je kartaki stol za kojim je kartalo pet mukaraca. Iza njih je stajalo nekoliko lijepih mladih
ena odjevenih po posljednjoj modi. Druge dvije djevojke razgovarale su na sofi do kamina.
Banco vikne jedan od igraa.
Prokletstvo! odvrati drugi bacivi karte. Dignuo je pogled prema Madame Blanchette. Netko zanimljiv?
Ne znam, barune odgovori ona. Novi korte-gvajski konzul.
Sto hoe? Da dozna neto o onom lopovu Ramirezu?
Ne odvrati ona eli sobe za ovu no.
Igra koji je bacio karte zasmijulji se. Jadni je ovjek vjerojatno vidio va natpis. Rekao sam vam da e se to
prije ili kasnije dogoditi.
Zato ga niste jednostavno otpremili? upita barun.
158
Ne znam odgovorila je Madame Blanchette zbunjeno. To sam zapravo namjeravala. Ali kad sam vidjela djeaka...
Zar je doveo i sina? upitao je barun.
Oui. Oklijevala je trenutak, onda se okrenula prema vratima. ini se da im ne mogu pomoi.
Un moment. Barun de Coyne je ustao. Volio bih ga sam vidjeti.
to je, barune? zapita ga igra slijeva. Zar vas Ramirez nije ve dosta izvarao za ovim stolom? Duguje
vam vie nego bilo koji od nas najmanje sto tisua franaka.
Da sloi se onaj koji je drao banku. Mislite li da ete ih dobiti natrag od novog konzula? Svi znamo
da je Kortegvaj ekonomski propao.
Barun de Coyne prezirno odmjeri svoje prijatelje. Vi ste obina banda cinika ree. Samo sam znati-

eljan kakvog su nam ovjeka poslali ovaj put.

to to mijenja na stvari? Svi su isti. Ne dre ni do ega osim do novca.
2elite li ga upoznati, vaa ekscelencijo? upitala je Madame Blanchette.
Barun je odmahnuo glavom. Ne, htio bih ga samo vidjeti.
Poao je za njom do susjednog zida gdje ona odgurnu neku draperiju. Na zidu se ukae stakleni prozori.
Odavde ih moete vidjeti rekla je ali oni ne mogu vidjeti vas. S njihove je strane ogledalo.
Barun je kimnuo i pogledao u sobu. Prvo je zapazio djeaka koji jp zaspao na sofi, djeje mu lice upalo i
umorno.
Star je otprilike kao i moj sin iznenaeno je rekao Madame Blanchette. Mora da je djeakova
majka umrla, inae ne bi bio ovdje sam s ocem. Zna li itko kamo je Ramirez otiao?
Madame Blanchette slegne ramenima. Neto se govorkalo da ima kuu na talijanskoj rivijeri, premda
159
nitko ne zna nita pouzdano. Jedne noi prolog tjedna doao je kamion i ispraznio ambasadu.
Barun stisne usne. Zato dakle trae sobe. Koliko on pozna Ramlreza, taj nije ostavio ni komadi cjepanice. Dok
je tako promatrao, visoki ovjek prie sofi i podmetne jastuk pod djeakovu glavu. Na tamnom mu je licu bio
neobino njean izraz.
Barun je spustio draperiju i okrenuo se Madame Blan-chette. Vidio je to je htio vidjeti. Jadni e ovjek imati
dovoljno neprilika im se prouje da je u Pariz stigao novi kortegvajski konzul. Svi e Ramirezovi vjerovnici
pokucati na njegova vrata. Dajte im moj apartman na treem katu. Uvjeren sam da Zizi nee imati nita protiv
da prenoim u njezinoj sobi.
Marcelu Campionu se inilo da je mrkla no, ali bilo je zapravo deset sati ujutro kad je netko pokucao na
njegova vrata. Okrenuo se na stranu i zavukao glavu pod jastuk. No ak ni to nije pomoglo da ne uje prodoran
glas svoje gazdarice.
Dobro, dobro viknuo je sjednuvi. Navratite kasnije. Imat u novac za najamninu, obeaj em.
Zove vas telefon, monsieur.
Mene? Mar cei namrti elo nastojei se dosjetiti tko bi ga mogao zvati. Ustane iz postelje. Recite im
neka malo priekaju, odmah u sii.
Pospano je doteturao do umivaonika, izlio hladnu vodu u lavor i isplahnuo si lice. Iz malog ogledalca stravino
su ga fiksirale vlastite krvlju podlivene oi. Mutno se pokuao prisjetiti kakvo je vino pio sino. Kakvo je da je,
mora da je bilo strano, ali zato barem veoma jeftino.
Otrim runikom potapao se po licu da ga osui, uskoio u kuni ogrta i siao stepenicama. Concierge1
1 Kuepaziteljica (franc.) (Prev.)
160
je sjedila za svojim stolom kad je podignuo slualicu. Pretvarala se da ne slua, ali znao je da guta svaku rije.
Alld?
Monsieur Campion? upitao je vedar i svje enski glas.
Oui.
Ostanite na aparatu, zove barun de Coyne.
Barun se javio prije nego to se Marcel dospio zauditi. Jeste li vi onaj Campion koji radi u kortegvaj-skom
konzulatu?
Jesam, ekscelencijo. Marcelov je glas bio pun potovanja. No ne radim vie tamo. Konzulat je zatvoren.
Znam. Meutim, upravo je stigao novi konzul. Mislim da biste se morali vratiti. Barunov je glas bio
odluan.
Ali, vaa ekscelencijo, bivi mi konzul duguje plau za tri mjeseca!
Barun oito nije bio naviknut da se raspravlja o njegovim prijedlozima.
Vratite se na posao. Jamim vam da ete dobiti svoj novac.
Prekinuo je vezu ostavivi Marcela da bulji u nijemi telefon. Polako je spustio slualicu. Concierge mu se smijeei primakne. Monsieur e se vratiti na posao?
Marcel je otro pogleda. Znala je isto tako dobro kao i on, ula je svaku rije. Jo uvijek zbunjen, krenuo je prema stepenitu. Barun de Coyne bio je jedan od najbogatijih ljudi u Francuskoj. Zato se on zanima za jednu tako
malu zemlju kao to je Kortegvaj? Veina ljudi uope i ne zna gdje se nalazi.
Telefon opet zazvrnda, i concierge se javi. Nato isprui slualicu prema Marcelu. Za vas.
Alld?
Campion ree sada ve gotovo prisni odluni glas. elim da odmah odete tamo.
11 Avanturisti I
161
Marcel baci pogled na sat zakrenuvi u Rue Pelier i zaputi vi se uz breuljak. Tono jedanaest. To je valjda
dosta brzo. ak i za baruna.
Bonjour, Marcel veselo ga pozdravi trgovac mjeovitom robom koji je pometao plonik pred svojom pro-

davaonicom. to vi radite opet ovdje?

Bonjour. Idem u konzulat.
Vraate se na posao? Trgovac ga ispitivaki pogleda. Zar se vratio onaj merde Ramirez? Jo mi uvijek
duguje preko sedam tisua franaka.
Tri tisue franaka odvrati Marcel automatski. Takve stvari nije zaboravljao.
Tri tisue, sedam tisua, svejedno. Ramirez je nestao, s njim i moj novac. Trgovac se naslonio na metlu.
Sto ima nova? upita povjerljivo. Meni moete rei.
Ne znam Marcel e iskreno. Upravo sam saznao da je doao novi konzul, pa sam mislio da bih se
moda mogao vratiti na staro mjesto.
Trgovac se zamislio. Moda moj novac na kraju krajeva i nije izgubljen. Pogleda Marcela. Pedeset
posto vama ako ga utjerate. Tisuu pet stotina franaka.
Tri tisue pet stotina ree Marcel automatski.
Trgovac ga je bijelo pogledao, a onda mu irok osmijeh zaigra na licu. U ali ga nekoliko puta lupi po ruci.
Oh, Mar ele, Mar ele. Uvijek sam govorio da vas nitko nee edna prevesti preko vode. Tri tisue pet stotina
franaka, tako je.
Marcel je produio breuljkom. Sad je ve vidio konzulat. Gonjen nekim nagonom prijee preko ulice prije nego
to je doao do njega. Prvo to je zapazio bila su irom otvorena vrtna vrata, a ak i s druge strane ulice bilo je
vidljivo da je kljuanica smrskana. Vjerojatno su je morali razbiti da bi mogli ui, zakljuio je u sebi. Pitao se to
e kuevlasnik rei na sve to.
Drugo to je zapazio bio je djeak koji je u vrtu ispred kue sjekao korov. Premda je bilo prohladno, bio se
svukao sve do potkoulje, a snane su mu se miice napinjale kada bi god zamahnuo irokom pljosnatom
otricom. Lice mu je odavalo bijesnu koncentraciju!
182
Marcel se zapiljio u otricu u djeakovoj ruci. Jo nikada nije vidio nita slina tome. Onda se sjeti da ipak jeste,
na nekoj slici koju mu je bio pokazao Ramirez. Bila je to maeta. Divljaci je upotrebljavaju kao oruje.
Pogled mu se vrati na djeakovo lice. Bilo je oito da nije Francuz. A to se vidjelo i po strunosti kojom je baratao maetom. Tko bio da bio, doao je s novim konzulom. Djeak iznenada dignu glavu i pogled mu se sukobi
s Marcelovim.
Oi su mu bile tamne i izazovne. Djeak se polako uspravio. Maetu je drao labavo u ruci, ali Marcel je imao
osjeaj da ju je uperio ravno u njegov vrat. Djeakove se usne bijesno suzie otkrivi ak i bijele zube.
Marcel opet nehotice uzdrhti. Onda se, ne znajui ni sam zato, okrene i poe odakle je i doao. Bio je spreman
zakleti se da je osjetio kako mu djeakov pogled svrdla lea sve dok nije zamaknuo za ugao i upao u brasserie.
Konjak. Naglo ga je ispio i onda naruio kavu. Srui je, osjeti ugodnu toplinu od alkohola. Da mu barun
de Coyne nije osobno predloio da se vrati na posao, njemu nikad ne bi palo na pamet da ode tamo. Ne meu
takve divljake.
Sa svog stola Marcel je opazio kako djeak ulazi u trgovinu mjeovitom robom preko puta. Naglo zatrai raun,
plati i prijee preko ulice. Kroz otvorena vrata zamijeti da je djeak kupio dvije truce kruha, komad sira i jednu
debelu kobasicu. Casak se kolebao, onda ue unutra.
Djeak se nije osvrnuo na pridolicu; bio je sav zaokupljen promatranjem kako trgovac umata njegovu robu.
Tri stotine franaka ree trgovac.
Djeak pogleda raun koji je drao u ruci. Marcel je vidio da ima svega dvije stotine franaka. Morat ete uzeti
neto natrag rekao je djeak na svom krzma-vom francuskom.
Kad je trgovac posegnuo za kobasicom, Marcel ree: Ne budite takav lopov. Zar na taj nain kanite utjerati
svoj novac od kortegvajskog konzulata?
163
ini se da je djeak razumio da se spominje konzulat, ali ostalo je bilo prebrzo za njega. Pogleda Marcela i
prepozna ga.
Ne znam to se to vas tie, Mar cei promrmlja trgovac. Ipak je gurnuo zamotak preko pulta i spremio
dvjesta franaka u dep.
Merci rekao je djeak krenuvi iz trgovine.
Marcel ga je slijedio do plonika. Mora biti neprestano na oprezu rekao je na panjolskom. Ukrast e ti
i onjak ako vide da si stranac.
Djeakove su oi bile tamne i nedokuive. Na neki su nain podsjeale Marcela na oi tigra kojeg je jedanput
vidio u zoolokom vrtu. U njima je tinjala ista divlja utosmea svjetlost. Ti pripada novom kortegvajskom
konzulu?
Djeak nije ni trepnuo. Ja sam mu sin. Tko ste vi?
Marcel Campion. Radio sam u konzulatu kao tajnik i prevodilac.
Daxov se izraz nije promijenio, ali Marcel vie osjeti nego primijeti da je lagano pomaknuo ruku. Ispod djeakova kaputa nazirao se obris noa. Zato ste me promatrali ?
Mislio sam da bi novi konzul moda trebao moje usluge. Ako ne... Nije svrio. Skriveni ga je no pravio

nervoznim.
Ako ne to onda?
Radi se jo i o tromjesenoj plai koju mi duguje bivi konzul odvrati Marcel brzo.
Ramirez?
Ramirez kimnuo je Marcel. Neprestano mi je obeavao da e novac stii idui tjedan. I onda sam jednog jutra doao na posao i naao zatvoren konzulat.
Djeak je kratko razmiljao. Mislim da e biti najbolje da doete i razgovarate s mojim ocem.
Marcel je ispod oka nervozno pogledao djeakovu ruku. Ali bila je prazna. Malo mu je odlanulo. Bit e mi
ast.
Zajedno krenue uzbrdo.
Kad su stigli u konzulat, novi je konzul sjedio za rasklimanim drvenim stolom u velikoj praznoj prednjoj sobi
164
dok je pred njim vikala i gestikulirala skupina mukaraca.
Macane! viknuo je djeak jurnuvi izmeu njih prema svom ocu.
Trenutak kasnije Marcel osjeti kako je gurnut s puta kad je veliki debeli ovjek uletio kroz vrata. Zavrtio se i
zamalo naao na podu prije nego to je ponovno uspio uspostaviti ravnoteu, a kad se uspravio, opazi kako su se
veliki debeli ovjek i djeak, s noem u ruci, zajedniki suprotstavili gomili.
Gomila ustukne. U sobi naglo zavlada utnja. Marcel opazi kako su im lica problijedjela od straha i odjednom
shvati da je i sam prestraen. Na trenutak su se svi nali u jednom drugom svijetu. Svijetu smrti i nasilja. Pariz je
nestao.
A na neki je nain osjetio i to da se mukarac i djeak nisu sada prvi put zajedniki suprotstavili opasnosti. Zacijelo je bilo ve mnogo takvih prilika. Razabrao je to po, gotovo bi se moglo rei, nijemom dogovoru meu
njima, djelovali su kao jedan.
Napokon progovori netko od prisutnih mukaraca. Pa mi ne traimo nita drugo do vlastitog novca.
Marcel se i protiv volje nasmijao. Ovakav nain odbijanja isplate zacijelo jo nisu doivjeli. Ne bi bilo loe kad
bi i on mogao tako postupiti sa svojim vjerovnicima.
Konzul je polako ustao. Marcel je bio iznenaen. Bio je vii nego to se inilo dok je sjedio. Lice mu je bilo
upalo i iscrpljeno, iscrpljenost vie psihika nego fizika. Ako priekate napolju rekao je umorno
pregledat u sve raune, ali jedan po jedan.
Vjerovnici se okrenue i utke napustie sobu. Kad je i posljednji izaao, Marcel zau djeakov glas. Zatvorite vrata, Marcel.
To vie nije bio glas djeaka; bio je glas ratnika koji je navikao da se njegove zapovijedi sluaju. Marcel bez
rijei zatvori vrata. Kad se opet okrenuo, noevi su nestali, a djeak je zajedno s ocem bio iza stola.
Jesi li dobro, oe? upitao ga je glasom punim ljubavi i odanosti. Na neki nain, koji Marcel nije sasvim
razumio, inilo se gotovo kao da je djeak otac a otac sin.
165
Barun je sjedio za masivno izrezbarenim pisaim stolom u uredu s drvom obloenim zidovima i tekim konim
namjetajem i paljivo sluao. Usprkos prisnoj buci prometa koja je dopirala u sobu s Place Vendome Marcel jo
uvijek nije mogao povjerovati u stvarnost svega onoga to se dogodilo u tih tjedan dana otkako se vratio na
posao. Ali barunov ga glas iupa iz toga kratkotrajnog stanja nerealnosti. Kolika je ukupna svota neplaenih
rauna koje je Ramirez ostavio za sobom?
Blizu deset milijuna franaka odgovori Marcel. Osamdeset milijuna njihovih pesosa.
Barun po obiaju automatski pretvori tu svotu u dolare i funte. Sto ezdeset tisua dolara. etrdeset tisua funti
sterlinga. Zakima glavom. I konzul je sve to poplaao iz vlastitog depa?
Marcel kimne. Osjeao je to svojom dunou. Ramirez je postavljen na njegovu preporuku i on smatra da je
njegova zemlja presiromana da podnese jo i taj teret.
Gdje je nabavio novac?
Kod mjenjaa. Platio je premiju od dvadeset posto.
I tek tada odluio da ode u Ventimigliu i izvidi moe li neto izvui od Ramireza?
Marcel kimne. Ali bilo je ve prekasno. Platio je danak za onih pet dana rada u vlanoj i nezagrijanoj kui
spavajui na hladnom podu pokriven samo tankim pokrivaem. Tog jutra Sefior Xenos probudio se s jakom
groznicom. Poslije podne sam pozvao lijenika koji je, im ga je vidio, naredio da konzul mora smjesta u
bolnicu. Sefior Xenos se opirao, ali se pri tom onesvijestio. Odnijeli smo ga u lijenikov auto i odvezli u bolnicu.
Barun zakima glavom. ovjekovo je potenje istovremeno njegova najvea imovina i najskuplji luksuz.
Ja razumijem konzula ree Marcel brzo. On je jedan od najestitijih i najzanesenijih ljudi koje sam
ikad upoznao. Ali zbunjuje me djeak. Nimalo ne slii
166
ocu. Gdje njegov otac razmilja, on djeluje; gdje se otac uzbuuje, on se svladava. On je kao mlada zvijer u
dungli, sav tjelesan. Kako se kree, kako misli i kako reagira. Privren je samo jednom. Svom ocu.
I tako u Ventimigliu odoe djeak i autant? Marcel potvrdi. Sjetio se kako je bilo kad su se iz

bolnice vratili u hladni konzulat. im su se za njima zatvorila vrata, pogledao je djeaka. Daxovo je lice bilo
neitljiva maska.
Mislim da e biti najbolje da vratim karte za Ventimigliu koje smo podigli za tvog oca i mene bio je rekao
Marcel.
Ne. Daxov je glas bio otar. Bacio je brz pogled na Macana. Marcel je pomislio kako meu njima mora
postojati neka telepatska veza, jer Macan je potvrdno kimnuo gotovo prije nego to je Dax ponovno progovorio.
Nabavite jo jednu kartu. Mislim da bismo nas trojica morali svom prijatelju Ramirezu uiniti mali
posjet. Ve smo u zakanjenju.
Kasnije su sjedili na obronku breuljka pod zalazeim suncem Rivijere i gledali dolje na vilu. Na verandi za
stolom okupila su se tri mukarca s bocom vina pred sobom. Kroz tihi ladanjski zrak slab odjek njihovih glasova
dopirao je sve do obronka.
Koji je Ramirez?
Onaj mravi u sredini odgovorio je Marcel.
Tko su ostala dvojica?
Tjelesni uvari. Uvijek su uz njega.
Macan opsuje. Znam onog velikog, Sancheza. Bio je u el Presidentovoj osobnoj gardi. Pljune na zemlju.
Uvijek sam ga smatrao izdajicom!
Na verandi se pojavie neke ene nosei hranu. Ramirez se nasmijao i jednu od njih, dok je prolazila, lupio po
stranjici.
Tko su one? upitao je Dax.
Marcel slegne ramenima. Ne znam. Ramirez je uvijek imao po nekoliko ljubavnica.
Dax se nasmijeio, no Marcel ne osjeti nikakve topline u tom smijeku. Barem znamo da ne spava sa svo167
jim uvarima. Djeak ustane. Moramo otkriti koja je njegova spavaa soba prije negoli ga noas
pohodimo.
Samo kako ete ui? upitao je Marcel. Vrata e biti zakljuana.
Macan se zacereka. To nee biti problem; ui emo preko zida.
Pa to je provala Marcel e zapanjeno. Mogu nas sve strpati u zatvor.
A Ramirez je novac ukrao legalno? Daxov je glas bio suh i pun prezira.
Marcel nije odgovorio.
Macan se oslonio leima o drvo i zadovoljno zasmiju-ljio. Ispruio je ruku i s ljubavlju raskutrao Daxovu kosu.
Kao u starim danima tamo kod kue, eh, jefecito?
To je najvjerojatnije soba na uglu, ona s balkonom rekao je djeak.
Jo dok je govorio, otvorie se francuska vrata na balkonu i kroz njih izae Ramirez. Naslonio se na balkonsku
ogradu, a cigareta mu svjetlucala u ruci. inilo se da promatra more iza kue. Ubrzo izae i neka ena i pridrui
mu se. On baci cigaretu preko ograde i do njih dopre slab odjek enskog smijeha. Onda se Ramirez zajedno sa
enom povue u kuu. Balkonska su vrata ostala otvorena.
Vrlo gostoljubivo od izdajice rekao je Macan. Sad ga bar neemo morati traiti po itavoj kui.
Uto su se ugasila svjetla, i kua osta u mraku. Macan se pokrene, ali ga Daxova ruka zaustavi. Ostavi mu jo
pet minuta. Onda e biti tako zaokupljen da bi preuo i itavu konjicu.
Djeak se prvi popeo na kameni zid, trenutak zatim pridruio mu se i Macan. Obojica su se okrenula da pomognu Marcelu koji se nespretno uzverao do njih. Zatim su se neujno spustili na zemlju s druge strane. Marcel
je duboko uzdahnuo i bacio se do njih. Koljena mu se presavinue pri dodiru sa zemljom i on se izvali ali brzo
ustane. Dax i Macan ve su tiho trali prema kui, pa on pobrza za njima.
Zali su za kuu, i prije nego to ih je Marcel sustigao bili su ve na krovu verande. Zatim se i Marcel uzvere
uz kamenu balustradu na krov. Dotle je Dax ve s krova preao na balkon.
Macan se neujno popeo do njega, a onda se okrenuo da pomogne Marcelu. Dah mu je tutnjio u uima kao oluja.
Pravo je udo da ga oni u kui nisu uli.
Dax prisloni usta uz Marcelovo uho. ekajte ovdje dok vam damo znak. Ako nekoga ujete, upozorite nas.
Marcel kimne. Osjeti kako mu od straha dolazi na povraanje. Brzo gutne. Dax se ve okrenuo i poao za Macanom. Priljubili su se uza zid, svaki s jedne strane balkonskih vrata, sklopljenih oiju, i Marcel naas pomisli da
se mole. Onda shvati to rade privikavaju oi na mrak koji e zatei u Ramirezovoj sobi. Ruke im se pokrenue kao jedan, i Marcel opazi hladan elik njihovih noeva. Sklopi oi. Zar e povraati? Ipak je nekako
uspio svladati muninu.
Kad je otvorio oi, ve su obojica nestala a da nije uo ni uma. Napeo je ui dok mu je srce snano lupalo. Iz
sobe se ulo tiho roktanje, cika s kreveta i mukli udarac kao da je neto palo na pod. Poslije toga, nita.
Marcel osjeti kako mu znoj izbija po elu. Obuze ga snaan poriv da pobjegne, ali strah od onoga to bi mu
mogli uiniti ako to uradi bio je vei od straha pred onim to bi se moglo dogoditi ako ostane.
Dax se javi iz sobe promuklim aptom. Marcel!
Zaprepateno se zaustavio na vratima. Ramirez i ena, oboje goli, leali su na podu. Jesu li mrtvi? proapta

uasnuto.
Nisu odvrati Dax s prezirom samo se izdajica onesvijestio. enu smo morali nokautirati. Dajte mi neto da ih sveem.
Sto?
Pretraite psihu! procijedi Macan. ena valjda ima nekakve svilene arape.
Marcel poe bjesomuno izvlaiti ladice. U drugoj je naao ono to je traio. Okrenuo se. Macan je trpao jednu
od Ramirezovih arapa izdajici u usta. Neka pomirii vlastiti smrad izjavio je zadovoljno.
Marcel bez rijei prui arape. Macan ih oboje brzo i struno svee zapuivi im usta. To e drati neko
169
vrijeme. Nato se okrene prema Daxu. A to sada?
Priekat emo da se izdajica osvijesti Dax e brzo a onda ispitati gdje je novac. Nee biti daleko.
Dax pogleda Marcela. to kae moj otac koliko je ukrao?
est milijuna franaka za posljednje dvije godine. Dax opet spusti pogled na Ramireza. Mora da je
dobar dio te svote jo uvijek ovdje. Nije imao vremena da mnogo potroi.
Ramirez je prvi doao k sebi. Otvorivi oi, opazio je Daxa kako se nadvio nada nj, a no mu prislonio uz grlo.
Izbeio se od uasa. Na trenutak se inilo da e se opet onesvjestiti, ali se ipak sabrao i pogledao Daxa.
Izdajice, uje li me?
Ramirez kinine. Kroz arapu u ustima dopre priguen mrmor.
Onda sluaj dobro nastavi Dax. Doli smo po novac. Ako ga dobijemo, nita se nee dogoditi ni tebi ni
eni. Ako ne, lijepo e se pozabaviti prije nego umre.
Opet se kroz arapu provue isti prigueni mrmor.
Dax podigne no kako bi ga Ramirez mogao vidjeti. Malo u ti osloboditi usta. Ali ako vikne, mrtav si.
Marcel suspregne dah kad je Dax olabavio arapu u Ramirezovim ustima, ali ovaj na svu sreu nije bio heroj.
Dakle proapta Dax gdje je novac?
Nema ga uzvrati Ramirez promuklim aptom. Progutale su ga igranice.
Dax se bezglasno nasmije. Brz pokret noa, i otrica zacrta tanku krvavu crtu po Ramirezovom trbuhu. Pri
pogledu na vlastitu krv ovjekovo se lice iskrivi od uasa. Izvrne oi i klone.
Kukavica se opet onesvijestio. Macan pogleda Daxa. Tako se moemo gnjaviti itavu no.
Dax prie umivaoniku i zgrabi vr s vodom. Vrativi se do Ramireza, isprazni ga na nj. Ramirez se pijuckajui
vrati k svijesti.
U taj se as ena poe prevrtati, lupajui nogama po podu. Smiri je! zapovjedi Dax. Navui e nam
itavu kuu na vrat.
170
Macan se nadvije nad enu i lupi je po obrazu. Usprkos tome to je bila vezana, pokuala ga je udariti nogom.
Macan se naceri. Njoj barem ne manjka hrabrosti kao tom izdajici. Svom svojom teinom sjedne joj na
trbuh zajahavi je oko bokova i jednom je svojom ruetinom zgrabi za vrat pritisnuvi je o pod.
Gdje je novac? upitao je Dax ponovno. Ramirez ne odgovori. Zurio je u enu i Macana. Glava
mu odleti u stranu kad ga je Dax lupio drkom noa. Nema ga, rekao sam ti!
Macan pogleda izdajicu. ini mi se da je sasvim lijep komadi premda ima malo preslabe tetas.
Ramirez je utio.
Nato Macan pogleda Daxa. Ve tri dana nisam imao nijednu.
Dax ne odvrati pogleda s Ramirezovog lica. Samo naprijed ree tiho. A kad ti svri, daj je Marcelu.
Prosvjed koji se zaeo u Marcelovom grlu nije mu preao preko usana. U Daxovim je oima opazio ukasti
bljesak dungle. ena se stala opirati kad joj je Macan koljenom poeo iriti noge. Budi sretna, mala mrmljao je. Sad e bar upoznati pravog mukarca.
Iz Ramirezovog grla provale rijei. Tamo! Sef u zidu iza kreveta!
Tako je ve bolje nasmije se Dax. A kako se otvara?
Klju je u depu mojih hlaa.
Dax skine hlae sa stolice preko koje su bile nemarno prebaene. Podigne klju. Je li taj?
Ramirez potvrdno kimne glavom. Iza slike na zidu.
Dax brzo prijee preko sobe. Odmakne sliku i stavi klju u kljuanicu. Sef je bio od crnog metala. Ne otvara
ree bijesno, vrativi se do Ramireza.
Ramirez otkine pogled s Macana. To je klju od auta. Mora biti jo jedan.
Ni Marcel nije mogao odvratiti svoj pogled. Do tog asa silovanje je bilo samo rije koju je proitao u novinama.
Zavrtjelo mu se u glavi od nekog udnog uzbuenja. Ovo nije bilo nimalo nalik bludu koji je on upoznao.
171
Bilo je hladno, divlje i brutalno. Macan je ve uao u enu. Marcel opazi kako joj se itavo tijelo trese pod njim.
Marcel!
On otkine pogled s to dvoje i prie Daxu. Sef je bio pun snopova uredno poslaganih novanica. Boe!
proapta.

 Ne stoj te tu kao klada! Uzmite neku jastunicu i pomozite mi da utrpam novac.

Pruajui jastunicu Daxu, Marcel nije mogao a da se ne osvrne preko ramena. Pogleda Ramireza. Izdajica je
zurio u Macana i enu. Tek kad je jezikom preao preko usana, Marcel shvati na to ovaj sad misli. Novac je bio
zaboravljen.
itav je svijet poludio. Nita vie u njemu nema ni glave ni repa. No Dax, poto je samo bacio letimian pogled
na par koji se svijao na podu, nije im vie obraao panju. Kao da je ono to se dogaa najobinija svakodnevna
pojava. Marcel je bio u mukama svoga vlastitog seksualnog uzbuenja; osjeao je slabost u nogama koje su mu
podrhtavale kao onoga dana kad je prvi put bio sa enom.
Bueno! Daxov je glas bio ispunjen zadovoljstvom. Jastunica je bila gotovo puna. Brzo zavee otvoren
kraj svilenom arapom. Zatim sjedne na rub kreveta i pogleda Macana. Nemoj da to potraje cijelu no ree
hladnokrvno. Moramo jo izai odavde.
Pogleda drugi klju na kolutu i htjede ga baciti, ali se onda dosjeti i upita Marcela: Znate li ofirati? Marcel
nijemo kimne.
Bueno. Nema nita ljepe od ugodne vonje u prohladnoj noi.
Barun se nagne preko svog pisaeg stola. Koliko su spasili?
Blizu etiri i pol milijuna franaka odgovori Marcel vrativi se u sadanjost.
Drago mi je ree barun mirno. Zamiljeno se zagledao u stol. Momak i pol. Jesu li ve razmiljali o
tome u koju e ga kolu upisati?
172
Cuo sam da je konzul spomenuo javnu kolu, ali to je bilo prije nego to je dobio natrag novac.
Od toga na alost nee biti velike koristi ree barun. Novac e jedva namiriti osobne dugove koje je
konzul napravio da poplati raune. Olovkom je lupkao po stolu. Htio bih da im predloite neka djeaka
upiu u De Roqueville.
Ali to je najskuplja kola u Parizu!
Ujedno i najbolja. I moj sin je tamo. Ja u platiti kolarinu i urediti sve ostalo. Djeaku e biti ponuena
stipendija.
Novanica od deset tisua franaka, koju je pipao u svom depu izlazei iz barunovog ureda, sasvim je umirila
Marcela. Njegove su se financije poele popravljati. Trgovac mjeovitom robom nije bio jedini kojem je ponudio
svoje usluge prigodom isplate rauna.
No jo ga je uvijek muilo jedno nerijeeno pitanje. Naime, jo uvijek nije znao nita vie o tome zato se barun
de Coyne toliko zanima za konzulat i njegovog sina nego to je znao onog jutra kad ga je telefon prvi put
pozvao.
Kuni telefon na oevom pisaem stolu otro zazvrnda. Dax se odmakne od prozora i podigne slualicu. Oui,
Marcel?
f
Tvoj prijatelj Robert je ovdje.
Merci. Zamoli ga da ue. Dax spusti slualicu i okrene se prema vratima.
Robert ue te ispruenih ruku prijee preko sobe. Doao sam im sam uo.
Porukovali su se po evropskom obiaju, kao i uvijek prigodom sastanka ili rastanka, premda su se danas ujutro
ve sreli na trening igralitu za polo. Hvala ti. Kako si saznao?
173
Od klupskog ekonoma ree Robert. On mi je rekao za telefonski poziv.
Dax nakrivi usne. Pariz se nimalo ne razlikuje od bilo koje selendre u domovini. Sada se vijest vjerojatno ve
posvuda proirila i novine e mu uskoro poslati svoje reportere na vrata.
Mogu li ti neim pomoi?
Dax odmahne glavom. Nitko ne moe niim pomoi. Sad moemo samo ekati.
Je li bio bolestan kad si jutros otiao iz kue?
Nije. Da je, ne bih ni doao na trening.
Razumije se.
Otac nije bio naroito snaan, zna i sam. Od naeg dolaska u Evropu bio je nekoliko puta teko prehlaen.
Jo se ne bi pravo izvukao iz jedne prehlade, a ve je upao u drugu. ini se da vie nije imao u sebi nimalo
otpornosti. Marcel ga je naao onesvijetenog za pisaim stolom. On i Macan odnijeli su ga gore i pozvali
lijenika. Lijenik je rekao da je posrijedi srce, pa su telefonirali po mene.
Robert zakima glavom. Ova klima nikako ne odgovara tvom ocu. Trebalo je da ivi na Rivijeri.
Moj otac nije uope trebao dolaziti ovamo. Previe je to napora i napetosti za njega. Zapravo se poslije
gubitka ruke nije nikada ni oporavio.
Zato se onda nije vratio?
Imao je jak osjeaj odgovornosti. Ostao je jer je bio potreban. Prvi krediti koje je uspio dobiti od banke tvog
oca spasili su nau zemlju od propasti.
Mogao se poslije toga vratiti kui.
Ne pozna ti mog oca. Dax se alosno nasmijei. To je bio tek poetak. Pokucao je na sva vrata u

Evropi da bi dobio pomo za nau zemlju. Ignoriranja i odbijanja na koja je nailazio uinila su ga starcem. Ipak
je ustrajao.
Dax izvue tanku smeu cigaru i pripali je. Zna - ree alosno ni prve godine naeg boravka ovdje nisu
mu ba koristile. Prijanji konzul ostavio je za sobom veliki nered koji je moj otac morao srediti. Iz vlastitog je
depa poplaao sve raune, iako ga je to upro174
pastilo. Jo ni dan danas ne zna da mi je poznato kako je sve otilo da bi se podmirili ti dugovi naa kua u
Curatuu, njegova uteevina, sve to je imao. Jedino nije dirnuo nau haciendu u Bandavi, i to samo zato jer je
elio da jednoga dana pripadne meni. - Duboko je povukao dim i polako ga isputao kroz nos.
O tome nisam imao ni pojma ree Robert.
Dax se gorko nasmijei. Da se nekim udom nije zgodila ta stipendija za De Roque, bio bih iao u javnu
kolu. Ovako se otac mnogo ega liavao da bih ja bio pristojno odjeven i da bi u kolima bilo dovoljno benzina
kako bi me Macan dovozio kui preko vikenda.
Robert de Coyne pogleda Daxa. udno da to nitko u koli nije primijetio. Bilo je osiromaenih eksvelian-stava,
ali svi su znali za njih. Bili su tamo jer je kola njihovom prisutnou dobivala na drutvenom ugledu. Ali Dax je
bio Junoamerikanac, a Junoamerikance su svi smatrali bogataima. Ta oni posjeduju rudmike kositra, izvore
nafte i velike stone farme. Oni ne mogu biti siromani.
Odjednom mu mnogo tota to se dogodilo tijekom prvih godina kolovanja posta jasno. Na primjer, onaj
incident potkraj prvog tjedna u koli. etvrtak prije podne, izmeu posljednjeg sata i ruka. Slobodno vrijeme.
Iza gimnastike dvorane. Skupili su se u polukrugu oko novoga aka.
Njegove su ih tamne oi mirno promatrale. Zato se moram boriti protiv jednoga od vas?
Sergej Nikovi se prezirno ogledao oko sebe. Zato objasnio mu je strpljivo jer idui tjedan moramo
drijebom odluiti s kim e dijeliti sobu do kraja polugodita. Ako se ne bude borio, kako emo znati da li da te
prihvatimo ili odbacimo?
Imam li i ja isto pravo?
Samo ako pobijedi. U tom sluaju moe sam izabrati svoga sobnog druga.
Novi je ak malo razmiljao i onda kimnuo. To mi je glupo, ali borit u se.
Dobro rekao je Sergej. Bit emo poteni. Sam odlui protiv koga e se boriti, tako da se ne mora
175
suprotstaviti veem od sebe. Ali ne smije izabrati ni manjega.
Izabirem tebe.
Na Sergejevom se licu ogledalo iznenaenje. Ali ja sam. za glavu vii od tebe. Ne bi bilo poteno.
Ba zato sam te i izabrao.
Sergej je nemono slegnuo ramenima. Stade skidati kapu. Pogledom je zaokruio po ostalima. Vidio je kako je
Robert de Coyne priao novom aku.
Predomisli se rekao mu je iskreno. Radije se pobi sa mnom. Jednako smo visoki. Sergej je najvei i
najbolji borac u razredu.
Djeak mu se nasmijeio. Hvala ti. Ta je stvar ve sama po sebi dovoljno glupa, pa nema smisla da je pravimo
jo gorom.
Robert ga iznenaeno pogleda. I sam ju je oduvijek smatrao glupom, ali sad se prvi put naao netko tko se
usudio to glasno izrei. Ipak, obiaj je obiaj. Osjeti spontanu privrenost prema novom aku. Pobijedi li ili
izgubi, smatrat u se sretnim ako te izvuem za sobnog druga.
Djeak ga pogleda s nenadanom plahou. Hvala.
Jesi li spreman? upita Sergej. Djeak sklizne iz svog kaputia i kimne.
I opet moe birati ree Sergej. ha boxe, la savate ili slobodni stil.
Slobodni stil izabrao je djeak, uglavnom zato jer nije bio sasvim siguran to ono drugo znai.
Bien. Gotovo je kad jedan od nas odustane.
U stvari bilo je gotovo jo i prije. A time je ujedno doao kraj tom obiaju u derokevijskoj koli. Sve se odigralo
tako brzo i svrilo dok su djeaci jo ekali da se neto dogodi.
Sergej je ispruio ruku u klasinom rvakom stavu i poeo kruiti oko novog aka koji se okretao zajedno s njim
ruku oputenih uz tjelo. Onda je Sergej posegnuo za njim, a ovaj se pokrenuo brzinom munje. Spljotenim
dlanom udario je postrance po Sergejevoj ispruenoj ruci, a kad se ruka mlitavo ovjesila uz bok, djeak zamahne
jo jedanput. Pri tom se, izgleda, napola zakre176
nuo to je njegovom spljotenom dlanu dalo jo veu snagu kad je udario u Sergejeva rebra. Sergej se zgrio i
gledaoci su jedva dospjeli vidjeti izraz iznenaenja na njegovu licu kad mu se djeak primaknuo straga i zglobovima stisnute ake lupio ga po tjemenu tako da se smjesta skljokao na tle.
Novi je uenik malo postajao nad njim, nato se okrenuo ostalima. Zurili su u njega s nevjericom. Pa taj se nije
ni uspuhao. Promatrali su ga kako se vraa i podie svoj kaputi s poda gdje ga je bio uredno sloio. Poao je iz
dvorane, ali se jo jedanput okrenuo.

 Izabirem tebe za sobnog druga rekao je Robertu. Onda baci kratak pogled na Sergeja koji je jo uvijek
nijemo leao na podu. Bilo bi dobro da mu dovedete pomo. Slomljena mu je ruka i dva rebra. Ali oporavit e
se. Nisam ga ubio.
Vratar hotela Palae Royal bio je impozantna pojava. Sa svoja dva metra visine, u izmama i kozakoj kapi
koja ga je pravila jo viim, u ruiasto-plavoj uniformi sa zlatnim epoletama i gajtanom preko prsiju izgledao je
kao neki general iz Leharove operete.
A svoju je dunost pred hotelskim ulazom i obavljao kao pravi general. Nosila za prtljagu bila su uredno
poslagana u skrovitom kutu i jao si ga onom hotelskom posluitelju koji ih poslije upotrebe ne bi vratio na isto
mjesto. Njegov je stentorski glas s jakim stranim naglaskom bio poznat po tome da moe dozvati taksi s udaljenosti od tri ulina bloka.
Govorkalo se da je neko doista bio kozaki pukovnik, iako to nikada nije dokazano. Znalo se samo da je bio
grof, dalji roak Romanovih, i da se jednoga vjetrovitog dana godine 1920. u svoj svojoj veliini pojavio pred
hotelskim vratima. A tu je i ostao. Grof Ivan Nikovi nije bio ovjek koji bi bilo koga potaknuo na povjerljivost
ili makar na razgovor osobne prirode. Pogled na oiljak koji je njegova gusta, briljivo njegovana brada tek napola sakrila bio je sasvim dovoljan da obeshrabri svakoga.
12 Avanturisti I
177
U ovom je asu nezgrapno sjedio na stolici, mnogo premaloj za njega, i prouavao svog sina koji je leao u
postelji poduprt jastucima. U njemu nije bilo srdbe, jo manje suosjeanja za sina, samo zlovolje. Bio si glup
rekao je bez okolianja. Nikada se ne smije boriti s protivnikom koji ne pozna pravila. Inae moe lako i
poginuti. Pravila su stvorena da bi zatitila jednako tebe kao i protivnika. Zbog toga smo i izgubili od boljevika.
Ni oni nisu poznavali pravila.
Sergej je bio zbunjen. To ga je muilo vie od same boli. Lakoa i brzina kojom je bio potuen, i to od djeaka
tek neto vieg od pola njegove visine. Nisam znao da ne pozna pravila.
Sto je jo jedan razlog vie da mu ih objasni odvratio je njegov otac. To bi ga samo po sebi tako
zbunilo da ga ne bi bilo teko pobijediti.
Sergej se naas zamislio, a onda odmahnuo glavom.
Ne bih rekao. Mislim da ih on ne bi potivao.
Kroz otvoreni prozor doprijee glasovi. Djeaci su izlazili iz uionica. Grof Nikovi ustane sa stolice i pri-makne
se prozoru da ih pogleda.
Rado bih vidio tog djeaka rekao je znatieljno.
Je li moda meu njima.
Sergej je okrenuo glavu kako bi mogao pogledati kroz prozor. Tamo, onaj crni djeak koji hoda sam.
Grof je promatrao Daxa kako prelazi dvorite do druge zgrade ne osvrnuvi se pri tom ni jednim jedinim
znatieljnim pogledom na ostale djeake. Kad je nestao u zgradi, grof Nikovi se okrenuo natrag svom sinu kimnuvi glavom. Mislim da ima pravo. Taj e uvijek stvarati vlastita pravila. Ne boji se ii sam.
Godinu dana kasnije Dax i Robert odselie u glavnu zgradu, gdje e ostati, selei se samo s najgornjeg do
najdonjeg kata, svake godine za po jedan, sve dok ne istekne njihov boravak u De Roquevillu. Sad su bili
stariji djeaci u usporedbi s mlaima koji su stanovali u drugoj zgradi. Tako je dolo do toga da su se spojili
178
sa Sergejem. Stariji su djeaci, naime, stanovali po trojica u jednoj sobi.
To je bila politika kole koja se temeljila na uvjerenju da je trojka produktivnija od dvojke ili etvorke. Kad se
etvorica nau u jednoj sobi, obino se dvojica po dvojica dre skupa, a samo po dva aka u jednoj sobi nije
ekonomski. Dax i Robert jedva poee vaditi svoje stvari iz kovega kad netko zakuca na vrata. Robert ih otvori
i na njima se ukaza Sergej s kovegom u ruci.
Teko je rei koji je od njih bio vie iznenaen. Sergej usporedi papiri s brojem sobe, koji je drao u svojoj
slobodnoj ruci, s brojem na vratima. U pravoj sam sobi, nema ta.
Odloi koveg usred sobe. Stajali su i nijemo ga promatrali. Nisam to ja traio, da znate rekao je. Moj
cimer je napustio kolu i le prefet me uputio ovamo.
Jo uvijek su utjeli. Od one borbe Sergej i Dax vjeto su izbjegavali svaki meusobni susret.
Odjednom se Sergej nasmijei. Bilo je neke tople vedrine u tom osmijehu. Drago mi je da se za ovu sobu ne
moramo boriti ree toboe odahnuvi. Nisam siguran da bi to moje kosti jo jedanput izdrale.
Robert i Dax izmijenie brz pogled. Na njihovim se licima takoer zae ocrtavati smijeak.
Kako ti ide knjievnost? upita Robert. Sergej zavrti glavom. Ne ba najbolje.
Matematika, fizika, kemija?
Sergejevim licem prijee emeran izraz nakon to je i opet na svako pitanje morao odmahnuti glavom.
Pa u emu si onda dobar? upita Robert. To su predmeti u kojima trebamo najvie pomoi.
Ne znam prizna Sergej. To su i moji najslabiji predmeti.
Povijest, zemljopis, ustav? upita Dax.
Pa ni tu nisam ba najbolji.

Dax brzo pogleda Roberta, a u oima mu neki tajanstveni smijeak. Trebamo partnera koji e nas neemu
nauiti. ini se da od tebe nema velike koristi.
Ne, zaista nema odvrati Sergej alosno.
179
Postoji li uope neto emu bi nas ti mogao nauiti?
Sergej razmiljae trenutak, a onda mu se lice ozari. Znam sedamnaest razliitih naina masturbacije.
Ostala dvojica, kao jedan, digoe ruke iznad glava i poklonie mu se, Dobro doao u na klub!
Crni Citroen zaustavio se na rubu igralita za polo i iz njega izae Jaime Xenos. mirnuvi pogleda preko polja
na ispremijeanu skupinu jahaa i konja. Koji je Dax?
On je meu onima s crveno-bijelim kapama ree Macan. Eno ga tamo.
Jedan se konj otcijepio i pojurio rubom igralita. Vitak mladi, zamahujuim palicom, vodio je loptu vrstim i
odmjerenim udarcima ne doputajui da mu izmakne ispod kontrole.
U susret mu je dolazio jedan od protivnikih igraa, pa Dax hitro okrene konja i snanim udarcem otposla loptu
do jednoga od svojih suigraa. Ovaj je odmah produi daleko naprijed gdje ju je opet prihvatio Dax i, potpuno
neometan od protivnikih igraa, zatjerao je u gol. Nato je okrenuo konja i pridruio se svojim suigraima na
sredini igralita.
Monsieur Xenos?
Konzul se okrene. Glas je pripadao mravom, smeu-ranom ovjeku koji je vonjao na konje. Oui?
Ja sam polo trener Fernande Arnouil. ast mi je upoznati vas.
Jaime Xenos kimne. I ja sam poaen.
Drago mi je da ste uspjeli doi, ekscelencijo. Gledali ste svog sina?
Saimo trenutak. Moram priznati da se ne razumijem u tu igru.
180
Pa jasno odvrati trener ispriavajui se. alosno, ali injenica je da je ova igra u posljednjih nekoliko
godina izgubila mnogo od svoje popularnosti. Upre prstom u automobil. A ovo malo vozilo je po mom
miljenju glavni razlog.
Xenos kimne iz pristojnosti.
Mlada gospoda vie ne ue jahati. Vie ih zanima ofiranje. Zato nam je toliko stalo da, kad jednom naiemo na takvog mladog dentlmena kao to je va sin, uinimo sve kako bi njegov talent doao do izraaja.
Znai da je dobar?
Arnouil kimne. On je u neku ruku utjelovljenje starih dana. Va sin je roen za tu igru. Kao da je doao na
svijet s nogama u stremenu.
Ponosim se njime. Daxov otac pogleda preko polja. Razvio se nov napad, i ispred svih bio je Dax, vodei
konja koljenima dok se borio da zadri loptu.
Shvatio je da je ne moe zadrati objasni trener.
Pazite kako je predaje svom suigrau na drugom kraju igralita.
Dax se duboko sagnuo na sedlu te zamahnuvi palicom otposlao loptu natrag kroz noge vlastitog konja. Njegov
ju je suigra brzo prihvatio i pojurio igralitem dok je Dax privukao dio protivnike momadi.
Divno! Trener se ponovno okrene Daxovom ocu.
Zacijelo se pitate zato sam vas zamolio da doete? Konzul potvrdi.
Idue godine va sin navrava esnaest godina i nakon toga e moi sudjelovati u redovnom meukolskom
natjecanju.
Bien.
Ali u tom sluaju nastavi trener mora imati vlastite konje. To je strogo pravilo.
Konzul kimne. A ako ih nema?
Arnouil slegne ramenima s tipinom galskom gestom.
Ne moe igrati ma kako dobar bio.
Jaime Xenos se zagleda preko polja. Koliko ih treba?
181
Barem dva odgovori trener iako je poeljno da ih ima tri, pa ak i etiri. Svje konj za svaku osminu
igre.
Konzul jo uvijek nije svrnuo pogledom na trenera.
Koliko stoji jedan takav konj?
Trideset do etrdeset tisua franaka.
Hm, da Xenos e zamiljeno.
Trener lukavo zirne prema njemu. Ako vam je teko nabaviti takve konje ree diplomatski moda bih ja
mogao nai nekog pokrovitelja koji ima kojeg konja s viega.
Xenos shvati to je time mislio. Prisili se na smijeak.
Ako vjerujete da je potrebno ree moj e sin imati svoje konje.
Drago mi je da tako mislite, ekscelencijo. Neete nikada poaliti. Va e sin postati jedan od najveih

igraa dananjice.
Porukovali su se, i konzul otprati pogledom krivono-gog ovjeuljka natrag do igralita. Primijetio je da Macan
neto razmilja. Umorno se vratio u kola i priekao da Macan sjedne za volan. Dakle, to ti misli o tome?
Macan slegne ramenima. Igrarija.
Daxov otac odmahne glavom. Neto vie. Igrarija samo za one koji je sebi mogu priutiti.
Pa lijepo, mi ispadamo.
Ne moemo si priutiti da ispadnemo.
Ne moemo si priutiti ni da ostanemo odvrati Macan. Ima sva sila preih potreba.
Moda bi Dax na neki nain mogao postati simbol nae zemlje. Pomo Francuza nam je dragocjena.
Onda poruite el Presidentu neka poalje sto ezdeset tisua franaka za konje.
Konzul ga pogleda i odjednom se nasmijei. Macane, ti si genij.
Macan nije shvatio o emu govori. Upitno je gledao konzula u retrovizoru.
Ne novac, ve konje ree Xenos. Oni ilavi arci s nogama kao u planinskih koza mora da su savreni
za ovu igru. Uvjeren sam da e ih el Presidente s uitkom poslati.
182
Trener je uhvatio Daxa poslije igre na izlasku iz svlaionice. Upravo sam razgovarao s vaim ocem ree.
Obeao je da ete dogodine imati vlastite konje.
Doista? Trener kinine.
Daxov pogled preleti igralitem. Je li jo ovdje?
Tamo dolje, kraj ulaza.
Ali Dax je ve opazio auto i potrao. Njegov otac izae iz kola i zagrli ga. Zato mi nisi javio da dolazi?
upita Dax.
Njegov se otac nasmijei. Dax je porastao. Sad mu je bio do ramena. Jo godinu dana pa ga vie nee moi
gledati odozgo. Nisam bio siguran da u moi doi.
Drago mi je da si uspio. To je bio prvi oev dolazak u kolu.
Moemo li negdje popiti aj?
Ima u selu jedna patisserie.
Uoe u kola. Trener mi je rekao da si obeao da u dogodine imati svoje konje.
Jesam.
Odakle nam novac? upita Dax. To si ne moemo priutiti.
Konzul se nasmijei. El Presidente e nam poslati etiri planinska ponija. Dax ga nijemo pogleda.
Neto nije u redu?
Otac se tako zagrijao za to da mu Dax nije imao srca rei kako dobre konje za polo treba godinama trenirati.
Umjesto toga uze oca za ruku. Sjajno ree vrsto je stisnuvi.
Ne budi glup rekao je Sergej. Provedi ljeto s nama u Cannesu. Robertov otac ima tamo vilu i amac.
Ne. Moram raditi s konjima ako hou da do jeseni budu bar donekle sposobni za igru.
Uzalud se trudi rekao je Sergej uvjereno. Od tih planinskih koza nee nikada napraviti dobre konje
za polo.
183
Trener misli da nisu sasvim beznadni.
Ne shvaam zato tvoj otac jednostavno ne kupi prave konje. Svi znaju da vi Junoamerikanci plivate u
parama.
Dax se nasmijei u sebi. Da Sergej samo zna istinu! Za moju bi zemlju bila izvrsna reklama kad bi se pokazalo da su dobri. Moda bi to, kao to moj otac uvijek govori, uvjerilo Evropu da smo sposobni i za druge
stvari a ne samo za uzgoj kave i banana.
Sergej ustane. Idem dolje u selo. U patisserie je nova konobarica. Ide sa mnom?
Dax odmahne glavom. Moe se i pametnije utroiti pet franaka. Ne, mislim da u malo bubati za ispit.
Poto je Sergej otiao, mirno je sjeo za svoj pisai stol. Ve je tri godine u Francuskoj. Obuze ga neki nemir,
ustane i prie prozoru. Pogleda dolje na pokoene tratine i njegovane vrtove.
Odjednom ga preplavi nostalgija. Osjeti enju za divljim, netaknutim planinama. Ovdje je sve suvie njegovano, suvie uredno. Nema onog uzbuenja koje osjeti kad si otkrio novu stazu, nov put niz planinu. Ovdje su
svi putovi ve zacrtani i izgraeni.
ini se da je civilizacija openito takva. ak ni njegov otac, koji je bio spreman da se pridrava pravila i da ih
potuje, nije oekivao da e sve biti tako ogranieno. Sa svakim novim neuspjehom, svakim novim razoaranjem, on se kanda sve vie skupljao u sebe. Ramirezovo izdajstvo bilo je tek poetak.
Bilo je i drugih zgoda, daleko podmukiijih i tetnijih. Praznih obeanja, na primjer, da e Kortegvaju biti pruena
pomo u njegovoj borbi za nezavisnost od britanske i amerike financijske dominacije. Na oevom je licu
zapazio bore kojih prije nije bilo. Sada se u njegovom ponaanju zapaala izvjesna neodlunost i nesi-" gurnost
to je znak da se pribliuje starost. Ove posljednje tri godine pune raznih neuspjeha sasvim su ga do-tukle.
Sve je to Dax osjetio i povremeno poelio da u sav glas vikne ocu da ovaj ivot nije za njih, da se moraju

184
vratiti kui, poljima i planinama, svijetu koji razumiju. Ali taj je poriv ostao priguen u njemu. Dobro je znao da
ga otac ne bi posluao. Duboko u njemu jo je buktje-la elja da dovri svoju misiju, nada da e moda ipak
uspjeti.
Netko tiho pokuca na vrata. Okrenuo se. Slobodno.
Vrata se otvorie i ue barun de Coyne. Jo se nikada nisu susreli. Ja sam Robertov otac. Ti si zacijelo Dax.
Da, gospodine.
Gdje je Robert?
Ubrzo bi se morao vratiti, gospodine.
Mogu li sjesti? Ne priekavi odgovor, barun se svali u naslonja kratko zaokruivi pogledom po sobi.
Nije se mnogo promijenilo od mog boravka ovdje.
I ja bih rekao.
Barun ga naglo pogleda. ini mi se da se stvari uope rijetko mijenjaju ma kako mi to eljeli.
Ne znam, gospodine. Dax nije bio nacistu to je barun time htio rei. Mislim da to ovisi o tome to
elimo promijeniti.
Barun kimne. Robert je neto spominjao da e moda ljetovati s nama.
Ne vjerujem, gospodine. Ali najljepe se zahvaljujem na pozivu.
. Zato ne moe doi?
Dax osjeti kako je njegov odgovor neuvjerljiv. Treniram nekoliko kortegvajskih konja za polo.
Barun ozbiljno kimne. Veoma pohvalno. Doista bi me zanimalo hoe li uspjeti u tome. Bude li imao nekog
uspjeha, to bi moglo biti od velike koristi za tvoju zemlju. Time bi dokazao Francuskoj da je Kortegvaj sposoban
i za druge stvari, a ne samo za uzgoj kave i banana.
Dax se zapilji u nj. To su gotovo iste rijei koje je izrekao i njegov otac. Osjeti da mu se vraa dobro raspoloenje. Ako tako misli ovjek kao to je Robertov otac, onda na kraju krajeva stvari moda i ne stoje tako loe.
Moda jo uvijek ima nade za oevu misiju.
185
Svlvie je poela skupljati posue i Dax se dignuo od stola te izaao napolje. Arnouil i Macan bijahu zavaljeni u
svoje stolice. Macan uze savijati cigaretu.
Arnouil je neko vrijeme utio, onda stavi u usta okrajak svoje male cigare i prieka da Macan pripali svoju
cigaretu. Tek tada progovori. Djeak je previe sam. Nikada se ne smije.
Macanovo lice naas zasjeni oblai dima. Nita ne odgovori.
Ne bi smio ostati ovdje i raditi preko itava ljeta nastavi trener. Trebalo je da ode s prijateljima.
Macan slegne ramenima. Zar poniji ne napreduju?
Vie nego napreduju. Kao stvoreni su za tu igru, stubokom e je izmijeniti. Ali njegov bi otac ipak morao
uvidjeti da se mladi mora pozabaviti.
Macan izvadi cigaretu iz usta i osmotri je. Nije ni tako lo taj francuski duhan. Moda malo presladak, ali nipoto lo. Dax nije kao ostali mladii ree brino. - Jednoga e dana mnogo znaiti u naoj zemlji.
Moda e postati i el Presidente.
Pa ak i Napoleon je jedanput bio djeak odvrati trener. - Ipak sam siguran da svom usudu nije dopustio
da ga lii mladosti.
Napoleon je kasnije izabrao vojniko zvanje. On nije bio ratnik od svoje este godine.
- A Dax je?
Macan pogleda trenera i nijemo kimne. Daxu nije bilo jo ni sedam godina kad mu je sam el Presidente
pridravao majser dok je on povlaio obara i strijeljao ubojice svoje majke i sestre.
Trener malo poutje. Nije onda ni udo da se djeak nikad ne smije.
No je bila tiha, a povjetarac sa zapada ve je malo rashladio zrak kad je Dax krenuo prema konjunici. Konji
zanjitae uvi da dolazi te on izvadi eer koji je
uvijek nosio u depu i podari svakog od njih se po jednom kockom. Onda zae u pregratke i njeno ih pogladi po
vratu. Opet zanjitae, tiho i samotno.
Svi mi eznemo za domom proapta Dax. Ni njima nije bila draga zatvorenost konjunice. eznuli su za
otvorenim koralom.
Dax? Svlvie je stajala na stajskim vratima.
Tu sam unutra s konjima.
to radi? zapitala je znatieljno i ula. Provirio je na nju preko ograde u konjunici. Pravim im
drutvo. Osamljeni su tako daleko od kue.
Naslonila se na ogradu. Jesi li i ti osamljen, Daxe? Zagledao se u nju. Jo ga nikada nitko nije to upitao te on
malo prieka s odgovorom. Katkada.
Ima li djevojku kod kue?
Trenutak je pomislio na Amparu koju nije vidio ve tri godine. Upita se kako ona sada izgleda. Onda odmahne
glavom. Ne, zapravo nemam. Kad mi je bilo devet godina, jedna je djevojica odluila da e se udati za

mene. Ali sad je to ve prerasla. Imala je onda svega sedam godina i bila veoma hirovita.
Ja imam deka rekla je ali sad je u mornarici. Nema ga ve est mjeseci i jo ga toliko nee biti.
Pogledao ju je. Sad je prvi put vidio djevojku u njoj. Dosad je bila netko tko pripada konjunici, jae i mota se
okolo kao i svi ostali. inilo se da osim njezine duge kose nita na njoj nije ensko, nikakve se obline nisu nazirale kroz muku koulju sa zasukanim rukavima i uske radne hlae. Odjednom zamijeti ensku mekou njezina
tijela.
ao mi je rekao je a da ni sam nije znao ega mu je ao, osim to je u taj mah izgledala isto tako osamljena kao konji ili kao on sam.
Konji opet zanjitae. Ponudi joj nekoliko kocki eera. ele da ih ti nahrani.
Uzela je eer i provukla se ispod ograde. Konji lakomo navalie na slatki gurkajui je glavama. Nasmijala se
kad ju je jedan tako gurnuo njukom da je posrnula natrake na Daxa. Ruke mu se i nehotice ovise oko nje.
186
187
Podigla je glavu i naas mu se zagledala u lice, oi u oi, a onda je on naglo pusti. U elucu je osjetio tvrdu,
ukruenu, gotovo bolnu grudu. Glas mu se i samom uini hrapav. Mislim da im je sada dosta.
Da. inilo se da neto eka.
Osjeti stezanje u preponama, kuckanje u sljepooicama. Njezin ga glas dozva natrag.
Daxe!
Pogledao ju je, s jednom nogom ve napola preko o-grade.
I ja saim osamljena.
Ipak se nije pomaknuo. Primakla se i lagano mu stavila ruku na prepone. S gotovo mahnitim jecajem bola
privukao ju je k sebi, i sva napetost njegove mladosti i osamljenosti provali u razornom i sve snanijem plamenu.
Kasnije je mirno leao u svojoj sobi sluajui Maca-novo tiho disanje na drugom krevetu. Popustila je ona bol u
njemu. Uto se iz tame javi Macanov glas. Jesi li je povalio?
Toliko se iznenadio da nije ni pokuao izbjei pitanje. Kako zna?
Mislili smo si.
Hoe rei da njezin otac...
Macan se nasmije. Jasno. Zar misli da je slijep?
Dax se zamisli naas. Je li bio ljut?
Macan se zasmijulji. Zato bi bio? Zarunik joj je odsutan ve blizu godinu dana. Stari dobro zna da drebicu
valja posluiti kad joj doe vrijeme. Osim toga dovoljno je stara.
: Dovoljno stara? Mora da je mojih godina. -~ Dvadeset i dvije su joj. Njezin otac mi je to sam rekao.
Dvadeset i dvije, pomisli Dax, gotovo sedam godina starija. Nije ni udo da je napravila prvi korak. Mora da ga
smatra glupim djeakom to je tako dugo ekao. Ponovno osjeti stezanje u preponama i prisjeti se kako su
zajedno leali. Naglo se digne iz kreveta.
Kamo e?
Okrenuo se na otvorenim vratima i nasmijao. To je bilo novo utoite, nova vrsta slobode. teta da je ve prije
nije otkrio. Zar mi nisi rekao da jedanput nije nikada dosta?
Robert je uao u sobu upravo na vrijeme da uje kako njegov otac kae: to e ti bazen? Pa ima itavo Sredozemno more.
Njegova sestra Caroline se namrti. A kad bi ona namr-tila svoje lijepo lice, nitko, pa ni barun, nije mogao ostati
hladan. To je tako gauche. Donja joj je usna nemirno podrhtavala. Svi odlaze na plau.
Pa to onda?
Papa! Caroline je bila na rubu plaa.
Barun pogleda nju, pa sina. Robert se nasmijei. Bolje da se on u to ne mijea. Njegova sestrica ima svoje
vlastite metode.
Dobro, dobro ree otac napokon. Imat e svoj bazen.
Caroline se zadovoljno nasmije, poljubi oca i veselo istri iz sobe, gotovo se sudarivi s komornikom koji je
upravo ulazio. Monsieur Cristopoulus je ovdje, gospodine.
Oprosti, oe. Nisam znao da si zauzet.
Barun se nasmijei. Ostani, Roberte. Zaas sam gotov.
Robert prijee preko biblioteke i smjesti se u naslonja u kutu nasuprot oevom pisaem stolu. Vidio je kako
posjetilac takoer sjeda. Njegovo mu se ime uinilo poznato, ali nije si razbijao glavu otkuda. Uzeo je u ruke
neki magazin i poeo ga lijeno prelistavati kad mu neto to je otac rekao privue panju.
Jeste li razmislili o Kortegvaju? Robert digne glavu.
188
189
Ako svoje brodove registrirate tamo, izvui ete veu dobit nego da su pod panamskom registracijom.
Ne vidim kako odgovori posjetilac s tekim grkim naglaskom.
Robert napregne sjeanje, i ime mu odjednom posta poznato. Cristopoulus. Naravno, kockar koji zajedno sa

Zographosom i Andreom dirigira sindikatom to vodi tout va u svim kasinima od Monte Carla do Biarritza. Pitao
se kakve veze ima jedan kockar s brodovima.
U sluaju rata ree njegov otac Panama e biti primorana da stane na stranu Sjedinjenih Drava.
Kortegvaj nema slinih obaveza. Ni prema Velikoj Britaniji ni prema Sjedinjenim Dravama. Od svih junoamerikih drava jedino e on moi zadrati neutralnost. Nee se time izloiti nikakvoj opasnosti da izgubi vanjsku pomo ili financijsku potporu kad su mu one i onako ve uskraene.
Ali u sluaju rata Sjedinjene Drave e se zacijelo pokuati pribliiti Kortegvaju. Kako moemo biti sigurni
da e on odoljeti takvom zavoenju.
Barun se nasmijei. Vidljivo neutralna flota, s bazama u obim Amerikama i s pravom plovidbe svim morima
bez bojazni od napada s bilo koje strane, bit e vrednija od svoje tonae u zlatu. Sada treba samo brzo poraditi na
tome da se osigura ta neutralnost.
Grk zamiljeno kimne. To e biti veoma skupo.
Spusti pogled na svoje briljivo manikirane nokte.
Nije lako uzdravati itavu jednu dravu.
Istina ree barun mirno ali upravo to treba uiniti. Ustao je davi time svom sugovorniku do znanja
da je razgovor zavren. Samo pod tim uvjetom pridruujem se projektu.
I Cristopoulos je ustao. Upoznat u s time svoje ortake. Zahvaljujem to ste mi ustupili svoje dragocjeno
vrijeme.
Barun se nasmijei. Nema na emu. Bilo mi je pravo zadovoljstvo sjediti vam suelice za stolom a da nas ne
dijele karte.
I Grk se nasmijei. Bez karata se osjeam u vaim rukama bespomoan gotovo kao dijete.
190
Barun se glasno nasmije. Cristopoulos. Najvei tailleur1 na svijetu nije esto dijelio komplimente. Doi u
veeras u kasino kako bih vam pruio priMku da uvrstite poljuljano samopouzdanje.
A bientot. Cristopoulos se poruku je s barunom i ode.
Vrata se zatvorie za njim, i barun pogleda sina. Robert ustane. Zar zaista misli da e doi do rata?
Barunovo se lice jedva primjetno napne. Bojim se da hoe, premda ne odmah. Za pet do est godina moda.
Ali do njega mora doi. Nijemci vape za osvetom, a Hitler se moe odrati jedino ako im je ponudi.
No postoji valjda neki nain da se rat sprijei. Ako ve vidi tako daleko unaprijed ...
Barun ga prekine. Ne slau se svi sa mnom. Pogleda sina. Zato misli da sam tebe upisao na Har-vard,
a tvoju sestru na Vassar?
Robert ne odgovori.
Kako tvoj prijatelj, onaj igra pola?
Dax?
Barun kimne. Sudei po pisanju novinara, svojom je igrom ove godine oduevio cijelu Evropu.
Dax je izvrsno. Robert pogleda oca. Zna li da su ga pozvali da igra za francusku reprezentaciju?
Znam, ali samo kao rezerva. Jo je prilino mlad, zna.
Navrio je sedamnaest. Samo se izgovaraju na njegove godine. Zapravo ga se boje.
Moda prizna njegov otac. Nisu ga bez razloga prozvali Le Sauvage. Costa je jo uvijek u bolnici
otkako je tvoj prijatelj namjerno zatjerao svog konja u njegovog kako bi ga sprijeio da postigne zgoditak.
Dax igra na pobjedu. On kae da igra inae nema nikakva smisla pokua ga opravdati Robert.
Postoji i neto to se zove dentlmenski sport.
Ne za Daxa. Za njega polo igralite u neku ruku predstavlja kortegvajsku dunglu. Izgubiti u njoj, kae
Djelitelj karata, bankar (franc.) (P r e v.)
191
on, znai umrijeti. Jesi li znao da je njegov otac korteg-vajski konzul?
uo sam. Kakav je to ovjek?
Cista suprotnost Daxu, blag i mnogo tamniji. Ima samo jednu ruku. Dax kae da mu je drugu raznijela
bomba prilikom jednog neuspjelog atentata na njihovog predsjednika.
Jednog dana morat emo obojicu pozvati dolje ree barun kao usput. Volio bih bolje upoznati njihovu
zemlju.
Vrata je otvorila Madame Blanchette osobno. Mon-sieur Christopoulos vas eka.
Marcel kimne. To samo potvruje njegove pretpostavke naime da je sindikat umijean i u vanije poslove nego
to su kockarnice u Francuskoj. Poe za njom kroz predvorje u mali salon. Mravi tamnoputi tailleur ustane.
Monsieur Caimpion, hvala to ste doli. Izvolite sjesti.
Nije mu pruio ruku, niti je Marcel ponudio svoju. Marcel je znao gdje mu je mjesto. Spusti se u naslonja,
znatieljan zato ga je kockar pozvao. Nije morao dugo ekati.
uli smo da e u Floridi ukinuti kockarnice. Mi imamo dodue svoje interese na Kubi i u Panami, ali smo
mislili da pokuamo i u Kortegvaju. Pod povoljnim uvjetima, dakako.
Marcel utke kimne. U prvi se mah doimalo razumno, ali zapravo nije imalo mnogo smisla. Kortegvaj je suvie

daleko od Sjedinjenih Drava da bi privukao turiste. Njima je sasvim dovoljna Kuba, udaljena svega 90 milja od
obale Floride. Ali ako Christopoulos eli da on u to povjeruje, neka mu bude.
Kao da osjea tu slabu stranu, drugi nastavi. Svjesni smo toga, dakako, da Sjedinjene Drave i Kortegvaj nisu
u najboljim odnosima. Ali mi mislimo na budunost. S vremenom se prilike mijenjaju. Za deset godina to e
moda biti sasvim druga pria.
192
Tono prizna Marcel.
U svojim poslovima moramo praviti veoma dalekosene planove. Sto mislite da li bi kortegvajska vlada pristala na suradnju?
Marcel je oklijevao. To je teko rei.
Zemlja je siromana. Zacijelo ne bi imali nita protiv sudjelovanja u dobiti koju bismo ostvarili.
Marcel dopusti sebi lagani smijeak. U tome i jest problem. Kortegvaju je potrebna neposredna pomo, a ne
obeanja za budunost.
Moda bismo se mogli posluiti utjecajem nekih slubenih linosti predloi kockar. Sjeam se da
sam jednom zgodom raspravljao o tome s bivim konzulom Ramirezom. inilo se da je veoma zainteresiran za
taj projekt.
Mar elu je bilo dobro poznato da je Ramirez primio od sindikata sto tisua franaka upravo u tu svrhu. Sada je
bio siguran da Christopoulosa samo to i zanima i da je to jedini razlog ovog sastanka.
Monsieur Xenos nije nimalo nalik bivem konzulu.
No vjerojatno bi i on pozdravio financijsku pomo. Koliko je meni poznato, jo uvijek otplauje neke krupnije dugove.
Marcel ponovno kimne. Istina. Ali Monsieur Xenos spada meu one veoma rijetke iznimke, potenjak, idealist. Bila bi mu mrska i sama pomisao da iz svoga slubenog poloaja izvue bilo kakvu osobnu korist. U-uti
naas. Osim toga, usprotivio bi se svakom projektu koji bi ma i najneznatnije prijetio da okljatri dohodak
njegovih osiromaenih zemljaka.
Njegovim zemljacima mogli bismo zabraniti ulaz u kockarnicu, kao to smo to ve uradili i u nekim drugim
zemljama.
U tom bi sluaju dobit od vaeg pothvata bila krajnje nesigurna odvrati Marcel. Konzulu bi bilo jasno
da su njegovi zemljaci jedini mogui izvor prihoda za pokrie vaih investicija.
13 Avanturisti I
193
Tailleur se zamisli, no ubrzo zapita: Kakav bi prijedlog, po vaem miljenju, mogao zainteresirati konzula?
Odgovor je doao smjesta. Industrija. Trgovina. Investicije. Sve to bi pomoglo Kortegvaju da izveze svoje
poljoprivredne proizvode. Njihova je ekonomija, naime, orijentirana na ratarstvo.
Da li bi ih zanimala parobrodarska linija?
Marcel potvrdno kimne. I te kako. Niski transportni trokovi za robu namijenjenu izvozu mnogo bi im znaili.
Imam neaka u Makau nastavi kockar. Dri tamo kockarnice. Osim toga posjeduje parobrodarsku liniju, etiri teretna broda japanskog porijekla. No suvie su esto bez posla da bi mu se to isplatilo, zato sad trai
nove mogunosti. Moda bih ga mogao predobiti za taj prijedlog.
To bi moglo biti rjeenje. A sasvim sigurno pomoi e vam da uspostavite vezu. U tom e sluaju konzul
ozbiljno razmotriti i va drugi prijedlog.
Kockar ga pogleda. Razumije se samo po sebi da, ukoliko se neto razvije iz ovog naeg razgovora, moete
oekivati nagradu.
Zahvaljujem. To je veoma plemenito od vas.
Kaete da je Cristopoulos voljan uspostaviti parobrodarsku liniju u zamjenu za kockarske povlastice?
upitao ga je kasnije barun u svom uredu.
Marcel kimne.
Jeste li ve neto o tome spomenuli konzulu? Marcel zanijeka glavom. Nisam, ekscelencijo, htio
sam najprije razgovarati s vama.
Bien. Postupili ste sasvim ispravno. Mislim da je vrijeme da se upoznam s konzulom.
Oui, monsieur. Da mu predloim sastanak?
Ne, on ve ima ugovoren sastanak s jednom od mojih bankovnih filijala. Mislim da je najbolje da se sastanemo u ovakvim okolnostima.
Kako god elite, ekscelencijo.
194
Caroline je betija! Svlvie se izvalja iz kreveta, njezina mrava djeaka figura sva napeta od bijesa.
Izvue cigaretu iz kutije na toaletnom stoliu i pripali je.
Dax lijeno podvine jastuk pod svojom glavom. ini se da si ljubomorna.
Nisam ljubomorna! povie Svlvie. Samo ne volim tu betiju, to je sve.
Zato je ne voli?

Svlvie bijesno povue dim iz cigarete. Ona misli da za novac svog oca moe kupiti sve to poeli. Primijetila
sam kako te gledala proli tjedan poslije utakmice. Kao maka u zdjelu s vrhnjem.
Ljubomorna si ree Dax. Zato? Ja nisam ljubomoran na Henrvja.
On nije tako esto kod kue da bi bio ljubomoran na njega!
Ali onda kad je. Ne zaboravi da sam bio u susjednoj sobi. uo sam sve to se dogaalo, a ipak nisam bio
ljubomoran.
Nisi, avo te odnio! Sjeala se te noi. Namjerno je dizala takvu buku kakvu je samo mogla a da ne probudi cijelu kuu. A Dax nije niim pokazao da ga to u bilo kom pogledu smeta. Tebi nije nimalo stalo do
mene. to se toga tie mogla bih biti i kameni zid. A sad pak odlazi na tjedan dana u njihovu vilu u Cannes.
Znam to e se dogoditi.
Ma nemoj! Nasmijeio se. Reci mi. Ba bi me zanimalo.
Izludjet e te. Znam ja takve, samo izazivaju.
A mene se kod toga nita ne pita? Napokon, ne moram prihvatiti izazov.
Svlvie ga pogleda. Ne moe ti tu nita. Pogledaj se. Samo priamo o tome i ve ti se dignuo. Ti si ivotinja.
Dax se naceri. Nije zbog toga. A to drugo oekuje dok tu stoji ovako gola?
195
Na trenutak se zagledala u njega, onda zgnjei cigaretu u tanjuru i spusti se na koljena do kreveta. Njeno ga
dodirne. Quelle armure magni^ue1 proapta. Tako ustar, tako jak. Ve je toliko narastao da ga ni
objema rukama ne mogu obuhvatiti.
Zakopa lice u njegovo tijelo. On osjeti kako ga toplina od tankog vrka njenog jezika pali po goloj koi. vrsto
joj pritisne glavu uza se.
Otra bol prostruji mu preponama. Dax se ljutito okrene na trbuh da od ostalih sakrije svoju muku. Svlvie je
imala pravo. Betija.
Psovao je najradije na engleskom. U anglo-saksonskim nepristojnim rijeima ima neke grube izravnosti. Izraavaju upravo ono to ste htjeli rei. Francuski suvie okolia. panjolski je prerjeit, pa ovjek ostane bez daha
prije nego to izrekne ono to je naumio. Engleski je najekonominiji. Toliko se toga moe rei s tako malo
rijei.
Carolinin ga smijeh natjera da se opet okrene. Stajala je na rubu bazena razgovarajui sa Sergejom i svojim
bratom Robertom. Vlana svila njezinog uskog jednodi-jelnog kupaeg kostima pripila se s nekom nehajnou
uz mala prsa i okrugli trbui. Ponovno se nasmijala, i on primijeti kako ispod oka pogledava prema njemu.
Ljutito opet okrene lea. Do vraga i ona! Tono zna to mu radi. Baci pogled preko zalelujane zelene tratine
prema mjestu gdje su se njegov otac, barun i barunov engleski brati de Coyne smjestili u sjeni goleme glici-nije.
udno kako su razliiti barun i taj njegov engleski brati. Bilo je teko povjerovati da potjeu od istog pretka,
uplaenog poljskog trgovia koji je pobjegao pred programima u varavskom getu. Nou je pjeke putovao
snijegom prekrivenom Evropom, s imetkom od dijamanata uivenim u odjeu. A jednako zapanjuje i dalekovidnost tog ovjeka. Prije vie od stotinu godina poslao je
1 Kakvo prekrasno oruje! (franc.) (P r e v.)
196
svoga starijeg sina preko Kanala u Englesku dok je on s mlaim ostao u Francuskoj gdje su se udomili kao pozajmljivai novca i vlasnici zalagaonica. Mirno su se bavili svojim poslovima, usprkos ratovima to su harali
Evropom, i postepeno se razvijali sve dok se De Covneove banke u Francuskoj i Covne's Bank Ltd. u Londonu
nisu nale meu najmonijima u Evropi konkurirajui ak i Rothschildu.
Obim obiteljskim granama iskazane su poasti u njihovim adoptivnim domovinama. Barunov je djed dobio svoje
barunstvo od Napoleona, dok je Sir Roberta Coy-nea, po kojem je njegov prijatelj dobio ime, engleski kralj
uinio vitezom zbog njegovih zasluga za vrijeme svjetskog rata.
Barun je prestao govoriti i sad je nastavljao Sir Ro-bert. On je bio visok i plavokos, a plave su mu oi bile mirne
dok je polako odgovarao svom niskom smeeokom bratiu. Samo je njegov otac bio nekako zamiljen i zabrinut.
Dax se pitao kako napreduju.
Sve do ovog susreta kao da se nita nije micalo s mjesta. Uporna pourivanja iz domovine dosegla su ve gotovo
kritinu toku. Ukoliko se brzo negdje ne pribave nova novana sredstva, postoji veoma mala vjerojatnost da el
Presidente sauva kontrolu nad zemljom s obzirom na sve veu glad meu stanovnitvom.
Hladna voda koja ga je poprskala djelovala je na Daxa kao ledeni mlaz. Smjesta je sjeo. Caroline je smijui se
stajala nad njim. On posegne za njom, ali ona otri i skoi u bazen. Zaboravivi da je voda prehladna za njegov
ukus, skoi za njom.
Vritala je u tobonjem strahu dok je brzim jednolinim pokretima odmicala od njega. Prije negoli ju je uspio
uhvatiti ve je izala iz vode na drugoj strani bazena. Znao je da je ne moe dostii. Plivala je daleko bolje od
njega. Drao se za rub bazena i gledao gore u nju.
Stajala je tik izvan njegova dohvata.
197
Kukavica! bijesno je proaptao. Boji se da te ne uhvatim. Dobro zna to bi ti se dogodilo da sam te

epao.
Sto bi se dogodilo? izazivaki mu je uzvratila apatom.
Zna ti dobro. Nije mogao otkinuti pogleda s njezinih dojki koje su napinjale uski kupai kostim.
Nasmijeila se, sigurna u sebe. Nita se ne bi dogodilo.
Ne? Misli? Kimnula je.
Hoe li da se noas kad svi odu na spavanje sastanemo u kabini?
Trenutak ga je promatrala, onda kimne. Dobro. Noas. U kabini.
Naglo se okrenula i otila. Jo je uvijek gazio po vodi gledajui za njom kad je Sergej doplivao do njega. -Sad
si ti na redu, prijatelju.
Dax se okrene. Sto to treba znaiti?
Sergej se nasmije. Prevest e te edna preko vode, kao i sve nas.
Dax nije odgovorio. Njegove su je oi slijedile sve dok nije nestala u kabini.
Kasnije te noi oboje su u isti mah zauli neije korake po betonskom podu oko kabine. Carolinin glas buno
odjekne u tami male prostorije. Tko bi to mogao...
On joj naglo rukom zaepi usta. Tiho!
Koraci se pribliie, zastae. Oboje zadrae dah, onda se koraci poee udaljavati izgubivi se u mraku. Dobro smo proli predahne on da bi odmah zatim gotovo glasno uzviknuo kad mu se njezini zubi zarie u ruku.
Zato si to uinila?
Povrijedio si me, pa ti sada vraam.
Ti mala betijo ree Dax i posegne za njom. Ali ve je bila na nogama. U slabom svjetlu koje je
prodiralo kroz prozor vidio je kako poravnava haljinu.
198
Bit e najbolje da se vratimo.
Jedan suanj i ve si se uplaila naruga joj se on.
A ti nisi?
Nisam. Osim toga jo nisam gotov.
Ona mu se primakne. On osjeti njezinu ruku na grubom platnu svojih hlaa. Brzo uze otkopavati puceta. Outi
toplu vlanost njezine ruke. Caroline!
Na usnama joj se pojavi slab, tajnovit smijeak. Ne boji se, je li?
ega bih se bojao?
Ovaj put je glasno uzviknuo od bola. Njezini dugi nokti zarinue mu se u meso, i ve je bila kod otvorenih vrata.
Ba mi je ao, Daxe. Nije odgovorio.
Opet osjeti bezglasan zvuk njezina tajnovitog smijeha.
Valjda nisi mislio da e me dobiti tako lako kao konj uarevu kerku?
Onda je otila, i on osta sam osjeajui kako se u njemu skuplja gnjev. Prie umivaoniku i otvori slavinu. Sergej
bi puknuo od smijeha kad bi saznao to mu se desilo.
Bjesniji nego ikada, brzo se osui i izae napolje. Nekoliko je trenutaka postajao gledajui straga u zamraenu
vilu, a onda se zaputi prema cesti. Cannes nije udaljen ni kilometar. Tamo e zacijelo biti djevojaka. Uvijek ih je
bilo. Do vraga s njom. Neka svoje glupe ale izvodi sa Sergej om, ili s vlastitim bratom, ako ba hoe. Oni su
vjerojatno dovoljno dobro odgojeni da podnesu te njezine zabavice.
Odjednom iz tame izroni neija prilika i poe ukorak s njim. Nije morao pogledati da bi znao tko je.
Kamo si se uputio?
Jesi li ti bio pred kabinom? upita bijesno. Macan se nasmije. Trebao bi me bolje poznavati.
Zar misli da bih ja dopustio da me uje.
Tko je onda bio?
Tvoj otac,
199
Moj otac? Daxov je bijes splasnuo. Zar je znao da sam unutra?
Si. Zato i jesam ovdje. eli te smjesta vidjeti. Dax se okrene i utke poe za Macanom natrag prema
kui. Daxov otac digne glavu kad mu je sin uao u sobu. Sto si radio s onom djevojkom u kabini? upitao je
otrim aptom.
Dax je zurio u oca. Rijetko ga je viao tako gnjevna. Nije odgovorio.
Jesi li poludio? Otac je bio sav izvan sebe. Zna li ti to bi se dogodilo da su te zatekli s njom? Zar
misli da bi barun pristao da da zajam zavodniku svoje kerke?
Dax je jo uvijek utio.
Njegov se otac iznenada skupi u svojoj stolici. Sve bi bilo izgubljeno. Pregovori bi pali u vodu i propalo bi
sve za to smo se borili i krvarili. A sve zbog tvoje gluposti.
Dax pogleda oca i prvi put primijeti kako mu se tresu ruke i kako su starost i bolest zacrtale bore na njegovu licu.
Poe prema njemu. Oprosti, Papa ree blago ali ne mora se zabrinjavati. Nisam je ni taknuo.
Oeva napetost popusti. Jedino u to se u svom ivotu mogao potpuno pouzdati bila je iskrenost koja je vladala

meu njima. Znao je da mu sin ne bi lagao.

Ima pravo, bio sam glup ree Dax. To se nikad vie nee ponoviti.
Njegov ga otac uhvati za ruku. Daxe, Daxe. U koliko li se svjetova mora naviknuti da ivi a sve zbog
mene?
U njegovu dodiru Dax osjeti kako je taj ovjek uznemiren i slab. Odjednom ga preplavi alost i suut kojedotada jo nije osjetio. Sagne se i prisloni usne uz oev meki tamni obraz. elim ivjeti samo u tvom svijetu,
oe. Ja sam tvoj sin.
U tom je asu Dax prvi put shvatio da mu otac umire.
200
Jaime Xenos nije osjeao nikakve boli, premda je znao da umire. Digne pogled prema sveenikovim oima. Toliko bi jo toga htio objasniti. Ali rijei su mu samo promicale kroz svijest nikako ne nalazei puta do usana.
Bio je umoran. Jo nikada nije bio tako umoran. Okrene glavu na jastuku i sklopi oi. Sveenikovo mrmljanje
umine. Moda e ponovno zadobiti glas kad se malo odmori. Nije osjeao strah. Samo neku teku alost. Toliko
je toga trebalo obaviti, toliko bi toga jo mogao uraditi. No sad je svemu kraj. Njegovo je vrijeme isteklo.
Dax. Ta mu se rije poput munje probila kroz svijest. Sam. Dax. Tako mlad. I tako pun ivota. Jo ga mnogo
emu nije pouio. Toliko bi toga djeak morao jo spoznati. ivotni se problemi ne rjeavaju pukom fizikom
snagom mladosti. To mu je htio rei. I jo mnogo toga. No sad je prekasno.
Mnogo prekasno. Zaspao je.
Dax prijee preko sobe do lijenika.
Spava ree lijenik. To je dobar znak.
Dax izae za lijenikom iz sobe, ostavivi oca samog sa sveenikom. Macan je ekao pred vratima. Kako mu
je?
Uvijek isto. Dax zakima glavom i obrati se lijeniku. Kada ...?
Negdje u toku noi. Moda sutra ujutro. Teko je rei.
Nema nikakve nade?
Nada uvijek postoji ree lijenik, premda je znao da je u ovom sluaju nema.
Marcel se popeo stepenicama. Na telefonu je reporter Pari Soira.
Reci mu da nema nita novoga.
Nije zvao zbog toga.
Dax ga pogleda. Nego zbog ega? Marcel nije gledao u njega. Zanima ih hoe li i dalje igrati polo.
201
Daxovo se lice smrkne. Bijesno skupi aku. Zar samo na to misle? Jedan veliki ovjek umire, a oni se brinu
za svoje glupe igre.
Sjetio se kad su mu reporteri prvi put nadjenuti ime Divljak. Bilo je to poslije utakmice s Italijom kad je
konjem pregazio dva talijanska igraa od kojih je jedan teko ranjen svrio u bolnici.
Kasnije su se skupili oko njega postavljajui mu pitanja.
to imate rei u vezi s ta dva ozlijeena igraa?
Smola odgovorio je nehajno. To nije igra za ljude koji se ne mogu odrati u sedlu.
Ispada kao da uope ne alite to im se to dogodilo.
Dax je pogledao reportera. Zato bih alio? upitao je. Isto se moe dogoditi meni svaki put kad izaem
na igralite.
. ... .
Ipak se nije dogodilo vama rekao je jedan drugi reporter. A ini se da se to uvijek dogaa nekom iz
protivnike momadi.
Daxov je glas postao hladan. Sto hoete time rei?
udno je to nastavio je reporter da ste uvijek upleteni u neku nezgodu kad je protivnik u prilici da
postigne zgoditak. I kod toga je uvijek netko drugi povrijeen a ne vi.
Hoete li time rei da to namjerno radim?
Ne. Reporter je oklijevao. Ali...
Ja igram na pobjedu prekinuo ga je Dax a to znai da protivniku neu dopustiti da postigne zgoditak
ako ga mogu sprijeiti u tome. Ja nisam kriv ako drugi ne znaju jahati.
Postoji i neto to se zove viteko ponaanje.
Viteko ponaanje je fraza za pobijeene. Mene zanima jedino pobjeda.
Makar pri tom nekoga i ubili? upitao je prvi reporter.
Makar ubio i samog sebe odgovorio je Dax. Pa to je samo igra rekao je reporter uasnutim glasom a ne bojno polje.
Kako znate? - upitao je Dax. Jeste li se ikada nali na igralitu dok na vas juria pet stotina kilograma
202
konja i ovjeka? Pokuajte jednom. Promijenit ete miljenje.
Sjeao se da je istog dana za veerom zazvonio telefon. Nazvao je jedan od reportera s kojim je razgovarao poslije podne. Znate li da je onaj Talijan malo prije umro u bolnici?

 Ne.
Je li to sve to imate rei? upitao je reporter. Zar ni to da vam je ao?
Dax se odjednom bio razljutio. Sto bi to koristilo? Zar bi ga moje rijei oivjele? Zalupio je slualicom.
Kako udno da se svega toga prisjea sada kad umire njegov vlastiti otac. To nita ne moe izmijeniti. Ni njegov
hitni povratak iz Londona poslije utakmice s Engleskom, pa ak ni vijest o brodarskom ugovoru koji je donio sa
sobom i koji je bio vaniji od bilo ega drugog. Ne, sve je dolo prekasno.
Jedina promjena koja je uslijedila nakon takvog pisanja oitovala se na publici. Na iduoj utakmici bila su
rasprodana sva mjesta, a s tribina se zauo amor kad je pojahao u polje. Iznenaeno je podignuo pogled, a onda
pogledao Sergeja koji je jahao do njega.
Rus se smijeio. Postao si zvijezda. Svi su doli da vide tebe.
Dax je pogledao u svjetinu. Buljili su u njega s nekim udnim iekivanjem. Osjetio je kako ga prolaze trnci.
Doli su da vide kako u nekoga ubiti.
Sergej je takoer dignuo pogled prema svjetini, a onda ga pustio na Daxa. Usne mu se smrknuto rastegnue.
Ili biti ubijen.
Zamalo su doli na svoj raun. Potkraj etvrtog ake-ra na sredini polja sudarilo se nekoliko igraa, i tri su se
konja nala na podu, Dax meu njima. Nita se nije ulo kad su ostala dvojica ustala i napustila igralite. Ali kod
Daxa se podignuo tih mrmor. Trenutak ih je zapanjeno gledao, onda se brzo okrenuo da pomogne svom konju.
203
Konj je stajao i drhtao, slabine mu se nadizale dok ga je Dax polako gladio po vratu. Ovaj put smo ih povukli
za nos, je li, mome?
Onda je u polje uao Macan dovodei novog konja. Zauo se slab pljesak kad se ponovno vinuo u sedlo. Posprdno se dotaknuo kape i svjetina udari u glasno odobravanje.
Zbunjeno se zaustavio kraj Sergeja. Ne shvaam to.
I ne trudi se da shvati. Sergej se nasmijao. Sad si junak.
To su priznale ak i novine, a koncem te iste godine pozvae ga u francusku reprezentaciju. Postao je najmlai
eight-goal handicap igra koji je ikada ujahao u polje. Tono mjesec dana prije svoga osamnaestog roendana.
No kako je sve to beznaajno sada dok eka da mu umre otac. Sve. Svi planovi koji su se onda inili tako vani.
Sjetio se jedne veeri u koli potkraj kolske godine. Bila su sva trojica zajedno u sobi.
Bio se zavalio u stolici i stavio noge na pisai stol. Sto misli kako si proao na ispitima, Sergeju?
Sergejevo se lijepo lice namrtilo. Ne znam. Ovaj posljednji ispit bio je gadan.
Dax je kimnuo. Pogledao je Roberta, iako njega nije ni morao pitati. Ve je tri godine naj/bolji u razredu. Robert
je upravo poeo spremati i pakirati knjige. Kako je s tobom?
Robert je slegnuo ramenima. Laknulo mi je rekao je obazrivo. Ali ipak sam pomalo alostan.
Ogledao se po sobi. Nekako mi se ne ide odavde.
Govno! planuo je Sergej. Ja bih bio i te kako sretan da se maknem.
Dax se nasmijao. Kakve ti planove ima?
Planove? Za imene vie nema besplatne kole. Nema vie stipendije. ini mi se da vjeruju kako su komunisti
zauvijek zasjeli na vlast, pa ba im je onda stalo do jednog bijelog Rusa.
I to e onda? upitao je Robert. Prihvatiti se posla?
204
Kakvoga? Sergej napravi kiselo lice. Sto bih ja, do vraga, mogao raditi? Namjestiti se kao moj otac?
Biti vratar?
Neto e ipak morati raditi rekao je Robert.
Moda u otii na Harvard poput tebe odgovorio je Robert zajedljivo. Ili se pridruiti Daxu na Sandhurstu. Samo tko e me financirati? Moj otac general?
Robert je utio. Sergej ga je asak promatrao, onda se blaim glasom ispriao. Nisam te htio povrijediti.
Nita, nita rekao je Robert tiho.
Zapravo, ve sam odluio to u uiniti rekao je Sergej mirnijim glasom.
Ozbiljno?
Oenit u se s nekom bogatom Amerikankom. ini mi se da padaju na knezove.
Dax se nasmijao. Ali ti nisi knez. Tvoj otac je grof.
Pa to onda, do vraga? upitao je Sergej. Za njih su sve titule iste. Sjea li se one sa zabave neki dan?
Kad sam ga izvadio, pogledala ga je i rekla sa strahopotovanjem: Jo nikada nisam vidjela kraljevskog.
Zar izgleda drugaije? upitao sam.
On, da. Smjesta raspoznajem razliku. Vra/k je grimizan. Kraljevski grimizan.
Kad je smijeh utihnuo, Robert se obratio Daxu. A ti?
Mislim da u u Sandhurst odgovorio je. Dobio sam stipendiju, a i moj otac eli da idem tamo.
Prokleta gadost, po mom miljenju! rekao je Robert bijesno. Dali su ti stipendiju jedino zato da bi
igrao polo za njih!
Pa to onda? upitao je Sergej. Ja bih bio i te kako sretan da su mene pozvali.

 Okladio bih se da je to uredio moj stric rekao je Robert. Vidio sam kako te promatrao za vrijeme one
utakmice prole godine.
Moj otac misli da bi to moglo poboljati odnose izmeu Engleske i Kortegvaja. Moda ipak dobijemo onu
parobrodarsku liniju.
205
Mislio sam da je to ve ureeno im je moj otac osnovao kompaniju. Stajalo je preko pet milijuna dolara da
dobijemo pravo plovidbe.
Samo brodovi nisu nikada stigli. ini se da je grki kockar iznajmio svoje brodove Britancima prije negoli je
saznao da je dolo do pogodbe s Kortegvajom.
Netko je pri tom nasamaren.
Tvoj otac i moj. Pogotovu tvoj. Za svoja pet milijuna dobio je zapravo samo pravo uvoza i izvoza koje mu
garantira pet posto provizije od cjelokupnog tereta. No ispostavilo se da to ne vrijedi nita budui da nema
plovidbe.
Neko su vrijeme utjeli. Iako su obojica mislila na istu stvar, nijedan nije progovorio o njoj. Bilo je suvie oito.
Napokon je Sergej prekinuo utnju. Jo nam uvijek preostaje ovo ljeto, deset utakmica do jeseni. To znai
najmanje etrdeset zabava, etrdeset razliitih djevojaka koje treba povaliti! Svata se jo moe dogoditi.
10
Konzul je polako uao u svoj ured oslanjajui se o tap. Dobro jutro, Marcel.
Marcel digne pogled s novina koje je paljivo preslo-io i stavio tono u sredinu konzulovog pisaeg stola.
Dobro jutro, ekscelencijo.
Jaime baci pogled na novine. Jesu li pobijedili?
Marcel se nasmijei. Naravno. A Dax je opet bio najbolji, uo sam da je itavoj momadi doputeno da ostane
prijeko preko vikenda.
Konzul sjedne za pisai stol i letimino pregleda novine. Bile su pune hvale za njegovog sina. Zakima glavom.
Nisam siguran da sam ba oduevljen time. Tolika panja. Ne valja to za tako mlada ovjeka.
Daxu nee nauditi. Prepametan je on za to.
206
Nadam se. Konzul prijee na drugu temu. Jeste li dobili odgovor iz Makaa u vezi s onim brodovima?
'Jo nisam.
Ne svia mi se to. uo sam da Britanci jedva ekanju da ih netko zakupi. Lee u luci neiskoriteni. No usprkos tome, utnja.
Za ovakve stvari treba vremena.
Koliko vremena? Ve je prolo mjesec dana otkako je Sir Robert obeao da e pouriti taj posao u Londonu.
Britanci moda imaju vremena napretek, ali mi ga nemamo.
U posljednjem pismu koje smo primili od Sir Robert a javlja nam da poduzima sve to je u njegovoj moi.
No je li doista tako? Konzulov je glas bio sumnjiav.
Polovica novca koji je barun uloio u taj posao je njegova.
No ne smijemo smetnuti s uma da je on ujedno i direktor britanske linijske plovidbe.
Nije ala izgubiti dva i pol milijuna dolara.
Mogao bi izgubiti daleko vie ukoliko nam Britanci ne bi vie mogli braniti plovidbu.
Sekretar ne odgovori.
Daxov se otac umorno zavali u stolicu. Katkada pomiljam da nisam pravi ovjek za taj posao. Previe je to
za mene. Premutno. Nitko ne govori ono to zapravo misli.
Nitko ne bi mogao raditi bolje od vas, ekscelencijo. Samo treba vremena, to je sve.
Gorki smijeak prijee preko konzulovih usana. Istina, samo to ga ja moda neu imati.
Marcel je znao to je time htio rei. Konzul je postajao sve krhkiji i neotporniji. Ovaj neko tako vrst ovjek
pretvorio se u veoma osjetljiva. A sad jo i taj tap. Nimalo diplomatska poza, kako je sam konzul u ali primijetio. Osim toga navukao je jo jednu teku prehladu i zapravo bi morao leati u krevetu.
207
Bilo bi dobro da poaljemo jo jedno pismo el Pre-sidentu rekao je konzul. Moram ga upoznati s
najnovijim dogaajima. Moda jo promijeni miljenje o tome je li uputno da Daxu dopustimo odlazak u britansku kolu.
Dax je s izmijeanim osjeajima ujahao u englesko igralite. Bit e to zadnji put da nosi francuske boje. Idue e
godine nastupati za Britance i Sandhurst. Bacio je pogled preko polja na tribine. Tamo je sjedio Sir Ro-bert sa
svoje dvije kerke. Djevojke su ga primijetile i domahnule mu. I on je mahnuo njima.
Sergej se naceri. To si lijepo izveo? Koju e prvu pritisnuti ?
Dax se nasmije. Jesi li poludio? Ve sam s Caroli-nom zamalo upao u neprilike. Otac bi me ubio.
ini se da bi zbog one plavokose vrijedilo i poginuti.
Igralitem odjekne suev zviduk. Britanska je momad ve izala na teren. Hodi rekao je Sergej.
Upoznaj svoje budue suigrae. I ujedno ih podui kako treba igrati tu stvar.

Te se veeri zabava odravala u Sir Robertovoj gradskoj kui. Britanci su igrali dobro, ali bez mate, i izgubili
su. No ak je i Dax morao priznati da su dobri sportai. inilo se da je njihov kapetan bio iskren kad im je estitao.
Dax je stajao osamljen kraj golemih francuskih vrata to su vodila u vrt i promatrao plesae. Sergej mu je
znaajno namignuo kad je pleui s nekom visokom plavoj kom promaknuo pored njega. Dax se morao nasmijeiti. Znao je to to znai. Sergej je ve odabrao partnericu za ovu no.
Dobro se zabavljate?
Dax se okrenuo i opazio kako Sir Robert stoji pored njega. Veoma. Hvala, gospodine.
Sir Robert se nasmijei. Mislim da e vam se svidjeti ovdje. Mi moda ne posjedujemo otmjenost Francuza,
ali trudimo se da naim gostima bude ugodno.
208
Dax je poinjao cijeniti englesku skromnost. Automatski se ogledao oko sebe. Nikada nije vidio luksuzni je ureenu kuu. Cak se ni barunova kua u Parizu nije mogla mjeriti s njom. Ne moe se traiti vie, gospodine.
Na sve ste mislili.
Ovu kuu morate smatrati svojim domom za sve vrijeme to ste u Sandhurstu. Ve sam naredio posluzi da
spremi jedan apartman za vas. A preko vikenda vas ekamo na ladanju.
Hvala, gospodine. Ne znam to da kaem.
Onda utite. Jednostavno se osjeajte kao kod kue. Pogledao je Daxa. Jutros sam dobio pismo od vaeg oca.
Doista? Je li napisao kako se osjea?
Sir Robert odmahne glavom. Va otac nikada ne govori o sebi, samo o poslu. Pogled mu posta prodoran.
Kako mu slui zdravlje?
Ne najbolje. U Daxovu se glasu razabra sjeta. Zapravo ne znam jesam li ga ovaj put smio ostaviti samog. Moda bih mu mogao olakati teret da sam ostao kod kue umjesto da sam ve ove godine doao u Sandhurst.
Sir Robert ga krzmajui pogleda. Hoete li mi dopustiti da vam kaem neto kao stariji?
Molim vas. Rado bih uo vae miljenje.
Da sam ja va otac, bio bih veoma zadovoljan to idete u Sandhurst. Dojam koji ete pobuditi ovdje daleko
e vie koristiti i njemu i vaoj zemlji nego da ste ostali uz njega.
Dax je utio. Upravo to bi rekao i njegov otac. Ipak nijedan nije imao pravo. Jer najvanije je ipak bilo zdravlje
njegova oca. Da barem nije navukao tu novu prehladu. I da barem oslobode te proklete brodove, jer onda bi
moda popustio pritisak koji titi njegova oca. Tada bi i njemu ovaj odlazak lake pao. Hvala, gospodine
rekao je glasno. Mislim da u upravo to i uiniti.
Kasnije, poslije zabave, okrenuo se u krevetu i upalio nonu svjetiljku. Bacio je pogled na sat. Bila su ve tri sata
ujutro, a on jo uvijek nije mogao zaspati. Digne se
14 Avanturisti I
209
iz postelje i prie otvorenom prozoru. Promet je jenjao, i on osta stajati gledajui napolje. Dokono se pitao kad
e se Sergej vratiti.
Sergej je bio posudio kola da svoju maku od veze kui, znai da se po svoj prilici nee vratiti prije zore, ukoliko
se uope vrati. No dok je tako promatrao dvoritem se prosu svjetlost automobilskih farova i auto se zaustavi. Iz
kola izae Sergej i trenutak kasnije ve je bio u sobi. Kako to da si jo budan? Oi mu sumnjiavo
pretraie sobu. Ima li koju ovdje?
Dax se nasmije. Zar samo na to misli?
A na to drugo da mislim? Sergej ljutito skine svoj sako. Ona koju sam odvezao kui bila je puko
traenje vremena.
Dax se opet nasmije. Ne moe ih sve osvojiti.
Sergej baci sako na stolac. Rekla mi je da ti je Sir Robert stavio ovaj apartman na raspolaganje dok si u
Sandhurstu.
Dax kinine.
Jesi li znao da su djevojake sobe odmah na drugoj strani hodnika?
Pa to onda? Bilo mu je poznato, jer su se obje djevojke potrudile da mu to stave do znanja.
Nee ih moi dugo izbjegavati rekao je Sergej otkopavajui koulju. Obje su zrele i voljne. Skinuo je hlae. Jo su budne, zna. Vidio sam svjetlo ispod njihovih vrata.
Ima li cigaretu?
Sergej mu dobaci paketi. Vjerojatno te ekaju.
Nadam se da ne ekaju predugo.
Sergej toboe alosno zakima glavom. Grijei. Naii e netko drugi i dohvatiti ih. Pogleda prijatelja.
ega se boji? Otac im je u drugom krilu zgrade. Ne moe te uti. Udaljen je valjda itav kilometar.
Dax se nasmije. Umukni i lezi, ti potentni gade! Nije moja krivnja da noas nisi doao na svoj raun.

Sir Robert je, meutim, jo uvijek sjedio u svojoj radnoj sobi prouavajui posljednji izvjetaj u vezi sa situacijom u Kortegvaju. Sutra e ga odnijeti na ladanje i priklopiti ostalima. Tamo je sigurniji, jer za poslugu, ako
210
i bude pijunirala, nee predstavljati gotovo nita. Usne mu se mrko stegnue. Sad vre pritisak na njega. Katkada se morao ljutiti na svog bratia. Barun je bio suvie francuski nastrojen, presentimentalan. to znai ako je
konzul astan ovjek? Osim toga, bolestan je. Zar njegov brati ne shvaa da e kortegvajska vlada pasti budu li
jo samo neko vrijeme zadrali brodove? Budala je ako to ne uvia.
Mora pasti. U brdima ve djeluju bandolerosi. Ovaj put uz pomo engleskog novca i engleskog oruja. Seljaci su
gladni. Kako e jo dugo gladovati za ljubav el Presi-denta koji i sam nije nita drugo do bandolero?
Brodovi moraju biti zadrani. Gubitak od dva i pol milijuna nije prevelika cijena da bi se osujetio sporazum
sadanje vlade s Grcima. A kad vlada napokon padne, on e taj gubitak mnogostruko nadoknaditi kad se njegovi
vlastiti brodovi vrate u Kortegvaj.
11
Sutradan uveer, nekoliko minuta poslije sedam, pred ulazom u Sir Robertovu ladanjsku kuu zaustavio se taksi
kojim se Dax dovezao s kolodvora. Komornik otvori vrata.
Dobro doli, gospodine ree prihvativi Daxovu putnu torbu. Dax ue za njim u kuu koja je bila nekako
neobino tiha s obzirom na mnotvo gostiju koje je oekivao da e ovdje zatei.
Gdje su ostali?
Vi ste prvi stigli, gospodine. Mlade dame stiu u deset sati, a Sir Robert dolazi sutra s ostalim gostima.
Otvori vrata Daxove sobe i odloi torbu. elite li da ispakiram vae stvari, gospodine?
Ne, hvala, sam u. Nemam mnogo.
U koliko sati elite veeru, gospodine?
Dax odjednom osjeti glad. Baci pogled na sat. Samo da se okupam. Recimo, u osam.
211
Veera nije dugo trajala. Jeo je brzo i prodrljivo i petnaest minuta prije devet bio je ve gotov. Radioaparat je
u gospodinovoj radnoj sobi napomene ko-mornik. A tamo su i novine.
Dax kimne. Otvorio je radio i utonuo u meku konu fotelju. Nakon nekoliko minuta posta mu dosadno pa ode do
pisaeg stola po novine. Kad ih je dignuo, na pod ispadne pismo koje je lealo pod njima. Lijeno ga podigne u
namjeri da ga stavi natrag na stol kad spazi da je napisano panjolski. Budui da je bilo ve otvoreno i izvaeno
iz kuverte letimino ga pogleda, ali uto mu panju privue potpis.
Ramirez.
To je bio dovoljan razlog da proita prvi odlomak.
Htio bih Vam ponovno estitati na dalekovidnosti koju ste pokazali kupivi etiri japanska trgovaka broda i na
taj nain sprijeivi da ne padnu u ruke naim neprijateljima. Informacije koje sam primio od svojih zemljaka u
domovini govore da je vlada u kritinoj situaciji i da joj je potrebna hitna pomo.
Dax osjeti kako ga podilazi jeza usprkos vatri koja je buktjela u kaminu. Kakav je to ovjek koji ti jednom
rukom nudi utjehu i prijateljstvo te prua gostoprimstvo u svom domu dok drugom pomae neprijatelju da te
uniti?
itao je dalje.
Ustanak se polako rasplamsava. Ali, kao to znate, teko nas pogaa nestaica oruja i municije, a budui da
je njihova nabavna cijena veoma visoka, s obzirom na to da ih moramo krijumariti preko Anda iz susjednih
zemalja, prisiljen sam opet zatraiti dodatna sredstva. Teko mi je da ponovno optereujem Vau ve prokuanu
velikodunost, ali smjesta nam je potrebno deset tisua funti elimo li da se nai planovi ostvare onako kako se
svi nadamo. Ukoliko ne moete odvojiti toliko, i pet tisua funti bit e od velike koristi.
Dax bijesno nakrivi usne. Pitao se koliko li je novca Ramirez prigrabio za sebe prije nego to je dospio do
njegovih zemljaka?
212
Bio bih Vam veoma zahvalan da mi se to prije javite, a dotada primite, molim Vas, izraze zahvalnosti od mene
i mojih zemljaka za pomo koju nam pruate u naoj zajednikoj borbi za zbacivanje despotskog bandita koji je
protuzakonito prigrabio vlast nad naom siromanom zemljom.
Ramirez. Da nije bio tako bijesan, nasmijao bi se. Ramirez, lopov i kukavica. Ramirez, izdajica. Ramirez nije
uope vrijedan da se na njega troe rijei. Dax je zurio u pismo. Njegov otac mora biti upoznat s tim. Barun
takoer.
Uto mu glavom preleti jedna misao. A moda to barun ve i zna? Da nije i on ukljuen u zavjeru? Kome da
vjeruje? Presavine pismo i strpa ga u dep. Mora upozoriti oca.
Ljutito napusti sobu. Jo noas kree u Pariz. Onda se zaustavi. Upravo to ne smije uiniti. Sir Roberta bi iznenadio njegov iznenadni odlazak i samo mu privukao panju na nestalo pismo. Mora ostati preko vikenda,
moda i due. Prisili se da opet sjedne. Kad je komornik uao da najavi dolazak mladih dama, mirno je itao novine.
Sliile su jedna drugoj kao blizanke, premda nisu bile. Starija, Enid, imala je osamnaest godina, dok je njezina

sestra, Mavis, bila godinu dana mlaa. Vidi, rekla sam ti da e ve danas biti ovdje rekla je jedna od njih
drugoj.
Dax prihvati njezinu ruku. Zdravo, Enid.
Nasmijala se. Ja sam Mavis.
_,On se nasmijei. Nikada vas neu moi razlikovati. u, Jesu li otac i majka takoer stigli?
On odmahne glavom. Nisu. Komornik mi je rekao da ih oekuje tek sutra.
Dobro ree Enid znai da kua noas pripada nama.
Priredit emo si vlastitu malu zabavicu doda Mavis pogledavi sestru. Koga bismo jo mogli pozvati?
emu? Enid pogleda Daxa. Sigurna sam da se nas troje moemo savreno gala pozabaviti.
213
Dax se nasmije. Zar su vam samo zabave na pameti? Ja sam tako umoran da ne mislim ni na to drugo nego
na jo jednu vruu kupku i dobar san.
Mora li uvijek biti tako ozbiljan? Zar nikad ne poeli malo zabave?
Sutra u misliti na zabavu.
Zavalio se u golemoj mramornoj kadi i sklopio oi. Para mu je udarala u lice i on se opustio, kad odjednom zau
tih tropot i oi mu se otvorie. Osvrne se natrag prema vratima svoje sobe. Tamo nije bilo nikoga. Zvuk se
ponovi. Na licu mu se odrazi zbunjenost.
Onda se vrata naglo otvorie, i obje se sestre pojavie na njima. Zapuh hladnog zraka dopre iz praznog hodnika
iza njih.
Za ime boga, zatvorite ta prokleta vrata! viknuo je posegnuvi za runikom. Zar hoete da se smrznem?
No Mavis je bila bra. Smijua se, povukla je runik izvan njegova dohvata, dok je Enid zatvorila vrata. Zurio je
u njih nastojei se pokriti rukama. No ubrzo je odustao od toga jalovog posla. Jo su se uvijek smijale.
to je tako smijeno? Zar vaa kupaonica nije u redu?
Enid sjedne na stoliicu do kade. Mislile smo, s obzirom na to da si tako umoran, kako ne bi bilo loe da ti
priredimo jednu od svojih medicinskih kupki.
Medicinskih kupki?
Da, djeluju vrlo stimulativno. Uzimaju ih sve djevojke u koli. Isprui ruku i odvrne pipac za hladnu
vodu.
Dax gotovo iskoi iz kade kad ga ledena voda poprska po leima. Poludjele ste obje! povie. Djevojke ga
gurnue natrag u kadu.
Sjedi tu i ne budi takva bebica. Evo ti, gucni malo ovoga ree Enid ponudivi mu bocu.
Sto je to? upita on sumnjiavo.
Konjak.
214
On prihvati bocu i zirne na nju. Bila je napola prazna. Odakle ste to uzele?
Iz oevog bifea.
Polupraznu?
Bilo nam je dosadno ree Mavis. Sto smo, po tvom miljenju, trebale raditi? Nisi se htio zabavljati s
nama.
Onda smo dole na ideju da ti priredimo medicinsku kupku doda Enid. Miss Purvis, u koli, uvijek
istie da je to najbolji lijek za tjelesni umor.
Tako dakle. Obje su se nacvrckale. Dax slegne ramenima i nagne iz boce. To e ga barem ugrijati.
Mavis opipa vodu. Mislim da je sada dovoljno hladna. to ti misli?
Enid zamoi prst u vodu. Da, dovoljno je hladna.
Dax potegne jo jedanput i, pomiren sa sudbinom, zavali se u kadu. Sto sada?
Vidjet e ree Mavis. Izai napolje.
Dobro. Dodaj mi runik.
Ne. Drala je runik tik van njegova dohvata. Najprije izai iz kade.
Neu.
O, nee? zacereka se Enid i brzo pusti hladnu vodu.
Bio je napolju gotovo prije nego to ga je dohvatio hladni mlaz. Drui je stajao dok su ga one udarale otrim
frotirskim runicima. Hej, pa to boli! Prestanite !
Umjesto toga jo su jae zamahivale runicima. Skakao je okolo nastojei da izbjegne udarce a da pri tom ne
ispusti bocu. Napokon je uspio umaknuti u svoju spavau sobu. Skoio je u krevet navukavi pokriva preko
sebe.
Stajale su podno kreveta otro ga motrei.
Zato se sada, poto ste se tako lijepo pozabavile, ne biste vratile u svoje postelje?
Znaajno su se pogledale. Dobro ree Mavis. Vrati nam bocu.
215

Dax potegne jo jedanput. A zato, molim lijepo? Poeo je osjeati kako ga proima toplina od konjaka.
Mislim da sam neto i zasluio poslije svega to sam proao. Moda sam navukao i upalu plua.
Ne odlazimo bez konjaka.
Sad se ve sasvim ugodno osjeao. Ako ga toliko elite, morate ga same uzeti.
Prijetei pooe prema njemu. Turnuo je bocu pod jastuk i prekriio ruke na prsima. Naglo su strgnule pokriva,
i on osta gol na postelji. Ovaj se put nije ni pokuao pokriti. E pa dobro, a to sad?
Jesi li ikada vidjela neto tako beskrajno lijepo? proaptala je Enid gotovo sa strahopotovanjem otkopavajui dugmad na bluzi svoje pidame.
Negdje tijekom noi otila je jedna od sestara po drugu bocu konjaka, ali Dax nije bio siguran koja. Tako su
esto mijenjale mjesto da nikad nije pravo znao koja mu je pod rukom. Siguran je bio jedino u to da ovo nije prvi
put da njih dvije zajedniki sudjeluju u slinim zabavama.
Enid ili moda Mavis? gutne iz boce. Uzdahnula je i spustila pogled na Daxovu glavu koja joj je leala u
krilu. Kad samo pomislim da smo te smatrale ho-miem.
Mavis ili moda Enid? podigne glavu iz njegova krila i primijeti zbunjen izraz koji mu se pojavio na
licu. Zna, peder, buzorant, homoseksualac.
Nasmijao se. Kako ste dole na to?
Ima ih sva sila, zna rekla je ozbiljno. To je zasluga tih prokletih internata. Tako se dugo buzoriraju da
im se to napokon pone sviati.
Usprkos djevojkama kao to ste vas dvije? upita posegnuvi za bocom.
Neki od njih hoe samo na taj nain odvrati Mavis. Kau da je bolje. Okrenula se na bok i uzela
bocu od Daxa. Idui put emo i mi pokuati tako.
Dax se probudio u osvit zore. Izbacio je^ruku i dotaknuo toplo golo meso. Sjednuvi u krevetu,-dohvatio je
preko Enid svoj runi sat s nonog ormaria. Bilo je ve blizu pet. Francuzi su u pravu to se tie engleskih ena.
One nemaju onog arma kao njihove vlastite, ali u krevetu im nitko nije ravan. Posjeduju savrene ljubavne
instinkte ulinih maaka.
Prodrma ih. Mavis otvori oi. Jutro je proapta on bilo bi dobro da se vratite u svoje sobe.
___ oh. Sjela je u krevetu i protegla se. Je li Enid budna?
Ali Enid nisu mogli probuditi, tako da su je naposljetku morali prenijeti preko hodnika. Dax je baci na njezin
krevet i okrene se da ode.
Mavis ga zaustavi stavivi mu ruku na rame. Daxe.
On je pogleda. Da?
Lijepo smo se proveli, zar ne? Nasmijeio se. Fantastino.
Malo je oklijevala, poniknuvi oima pod njegovim pogledom. Hoemo li to ponoviti?
Dakako.
Pogledala ga je u lice i nasmijeila se. Kua e biti pretrpana preko vikenda. teta da pod tjednom ne moe
doi u Brighton. Imamo vlastiti stan blizu kole.
Tko kae da ne mogu? Smijem li dovesti i jednog prijatelja?
Razumije se. Onda ga pogleda zabrinutim pogledom. Samo...
Ne brini za njega, on zna drati jezik za zubima. Pozna ga. Sergej. Onaj Rus koji igra sa mnom u francuskoj
reprezentaciji.
Oh, da. Nasmijala se. To e biti ba zgodno. Kad dolazite?
U ponedjeljak naveer, ako vam to odgovara. Neto kasnije istog jutra, prije nego to su stigli prvi
gosti, otiao je u selo i nazvao Sergeja u njegov londonski hotel. U ime nagrade za pobjedu cijela je momad
ostala tamo. Nije se bojao da Sergej nee pristati kad mu sve objasni. On e ve shvatiti o emu se radi.
216
217
12
Sir Robert preleti pogledom po fotografijama to su leale na njegovom pisaem stolu. Izraaj njegova lica nije
se nimalo promijenio kad je dignuo pogled.
Valjda znate da biste zbog ovog mogli svriti u zatvoru.
Dax ostane miran. Nije odgovorio znajui da Sir Robert blefira. U sobi zavlada tiina, samo je kroz zidove
prodirao tih amor bankovnog poslovanja.
Sergej se bio posluio gotovo istim rijeima kad ga je upoznao s tom idejom u brajtonskom hotelu, ali Dax se
samo nasmijao. Na osnovu ega? Zar misli da je Sir Robert eljan takvog publiciteta? Ne zaboravi da se radi
o njegovim kerkama.
Samo pripazi da mi se na fotografijama ne vidi lice rekao je Sergej popustljivo.
Ne trebam ja tvoje lice odgovorio je Dax. Platio je ruak i ustao. Hajd'mo. Moramo jo kupiti fotografski aparat i film.
Bilo bi dobro da nabavi i pribor za razvijanje. Takve fotografije ne moe dati razviti u bilo koji ulini lokal.
Samo to onda, ako djevojke ne pristanu?

 Kad dovoljno popiju, pristat e na sve bio je odgovorio Dax i imao je pravo.
Sir Robert promijea fotografije i sloi ih u uredni snop pred sobom. Koliko traite za ovo?
Nita odgovorio je Dax vae su.
Bankar ga je trenutak promatrao. A za negative?
U Makau lee etiri broda koja su prije dvije godine obeana mom ocu. im oni prispiju u Kortegvaj, bit e
vam negativi otposlani potom.
To ne dolazi u obzir rekao je Sir Robert. Ja ne raspolaem tim brodovima.
Ramirez misli obratno.
Sir Robert ga otro pogleda. To se dakle dogodilo s pismom. Dax ne odgovori.
218
Je li to vae poimanje asti? upita Sir Robert bijesno. Zloupotreba gostoprimstva u domu gdje
su vas tako srdano doekali?
U Daxov se glas poe uvlaiti srdba. Vi niste mjerodavni da me pouavate u tome, kad va vlastiti pojam
asti ovisi o tome koliko ete zaraditi ako je pogazite.
Sad je bio red na Sir Robertu da uuti. Zurio je u snop fotografija. Radim ono to mislim da je najbolje za
Englesku.
Dax ustane. Zbog vas, Sir Roberte, a i zbog sebe samoga, mnogo bih radije povjerovao u to nego da vjerujem
kako vas je rukovodila pohlepa.
Uputio se prema vratima kadli ga zaustavi Sir Rober-tov glas. Trebam vremena da razmislim o tome.
Nema urbe, Sir Roberte. Danas se vraam u Pariz. Ako, recimo, do kraja idueg tjedna ne dobijem pozitivan
odgovor na svoje traenje, Ramirezovo e pismo biti predoeno vaem bratiu barunu i mom ocu. Osim toga
tisuu kopija svake od ovih fotografija bit e razaslano po itavoj Evropi.
Sir Robertove su usnice bile vrsto stisnute. Oi mu se hladno zapiljie u Daxa. A ako, kao to vi kaete, odgovorim pozitivno? Valjda ne oekujete da vam se izravno obratim?
Ne, Sir Roberte. O vaoj u odluci dovoljno brzo saznati od svog oca.
A Ramirez? Zar ne elite da neto poduzmem s njim u vezi?
U Daxovim tamnim oima naas zatreperi uta svjetlost. Bankar sav protrne od iznenadnog divljatva koje se
osjetilo u glasu mladog ovjeka. Ne, Sir Roberte. Za njega u se sam pobrinuti.
Sir Robertov se doruak polako ohladio dok je idueg jutra itao novinski lanak pod naslovom
BIVI DIPLOMAT I AUTANT UMOREN NA RIVIJERI
Osjeti kako mu ruke zadrhtae kad se prisjetio pogleda u Daxovim oima. Stresao se pomislivi kako ga je pozvao da za vrijeme svog kolovanja u Sandhurstu stanu219
je kod njih. Mladi u biti nije bio nita drugo do divljak; sav odgoj i sva uglaenost bijahu samo tanki premaz da
se prikrije dungla. ovjek nije nikada mogao znati to e takva ivotinja uiniti. Mogli su svi biti pobijeni u
svojim krevetima.
udno kako je odjednom sve postalo stvarno. Vie se nije radilo samo o brojkama i biljekama u bankovnoj
bilanci. Sad su u pitanju bili ljudi od krvi i mesa, on sam i njegove kerke, ivot i smrt.
Njegove kerke. Prooe ga trnci pri pomisli da su se
parile s tim divljakom. Sto im je bilo da se tako pona/ aju? Prije mu nikada nisu priredile ni najmanju
\j"u neugodnost. Nije se mogao odvaiti da im spomene te
fotografije. Bile su u svakom pogledu prave mlade dame
i nije znao kako da zapone taj razgovor.
Odjednom se razljutio. Sve mu je postalo jasno. Bio je budala to je i naas posumnjao u njih. Svatko zna da
divljaci iz dungle posjeduju tajanstvene napitke o kojima nema pojma ak ni moderna znanost. Da, tako je
moralo biti. Mladi je ovjek nekako naveo djevojke da popiju afrodizijak. Moda u bezazlenoj alici aja.
Sada je znao to mu je initi. Mora ih odstraniti odavde. Njegova ena ue u dorukovaonicu i sjedne mu nasuprot. Kako si, dragi? upita ga premazujui komad preprenog kruha s marmeladom.
Djevojke putuju tvom bratiu u Kanadu! ljutito je uzviknuo.
Zaprepateno ga je pogledala zaboravivi na kruh. -~-r Ali mislila sam da smo se sloili da ne moraju ii. Taj
Chamberlain nee nikad dopustiti da u Evropi doe do rata.
On jo nije predsjednik vlade! Djevojke putuju, i o tome vie nema diskusije.
Sir Robert naglo ustane i napusti sobu ostavivi svoju enu da zaprepateno zuri za njim. Koraajui prema kolima koja e ga odvesti u grad, zakljui da je to samo jedan dio posla. Drugi se sastoji u tome da Kortegvaj dobije svoja etiri broda.
Jer sad vie nije bio u pitanju skandal pa ak ni eventualna sramota ako brati sazna za njegovu izdaju. Opasnost je bila mnogo jednostavnija i elementarni ja. Prvi put u svom ivotu Sir Robert osjeti da ga vie ne tite ni
njegov poloaj ni njegov novac. Teko da bi mogli posluiti kao oklop koji e zaustaviti divljakov no. Ledeni
mrtvaki strah proe mu kroz kraljenicu.

Prigueno bubnjanje uplje odjekne pristanitem iza Daxa dok se, hodajui za zastavom pokrivenim lijesom,
uspinjao brodskim mostiem. Mornari nezgrapno salutirae u svojim novim uniformama kortegvajske trgovake
mornarice na koje se jo nisu navikli. Dax je nijemo promatrao kako poasna garda francuskih vojnika predaje u
njihove ruke lijes koji je nosila do broda.
Onda se vojnici postavie u stav mirno dok su se mornari udaljivali palubom nosei lijes. Polako je poao za
njima kreui se ukoeno u svom krutom novom sveanom odijelu, nespretno drei u ruci blistavi cilindar.
Sklopio je oi kad su mornari nagnuli lijes da ga kroz uski prolaz unesu u poasnu brodsku kabinu.
Kakva ironija, pomisli, da njegov otac nee nikada saznati da se vraa brodom koji nosi njegovo ime. To je bilo
prvo to je Dax zapazio kad se brod zaustavio u luci. Jaime Xenos. Bijela slova na crnoj podlozi bila su jo
dovoljno svjea da se ispod njih moglo razabrati staro ime. Shoshika Maru. Bilo je to prvo putovanje
novoosnovane trgovake mornarice izmeu Francuske i Kortegvaj a.
Prolo je tek neto vie od mjesec dana od onda kad je Dax sjedio u uredu svog oca a Marcel uao s brzojavom iz
Engleske. Jo nije zaboravio smijeak svog oca kad je poignuo glavu poto ga je proitao.
Na prijatelj Sir Robert uspio nam je pribaviti brodove!
Dax se nasmijeio vidjevi sreu u oevim oima.
Sad emo se moda, kad nam doe vrijeme, vratiti kui vlastitim brodom.
Vrijeme je dolo, pomisli Dax, ali nijedan ga od njih nije tako zamiljao. Njegov se otac vraa kui, ali bez
220
221
njega. On mora ostati. El Presidentov je brzojav bio izriit:
Primi moje iskreno suosjeanje u povodu smrti tvog oca koji je bio istinski patriot. Ovime te imenujem konzulom i na toj e dunosti ostati do dalje obavijesti.
Promatrao je kako steu remenje oko lijesa da ga osiguranju od nemirna mora.
Onda vojnici poee izlaziti jedan po jedan, salutirajui u prolazu, sve dok u kabini nisu ostali samo on i Macan.
Okrenuo se prema svom prijatelju. Macan brzo proapta: Priekat u napolju.
Dax spusti pogled na lijes koji je jo uvijek prekrivala zeleno-plava zastava s bijelim Kortezovim orlom rairenih
krila. Po njemu je njegova zemlja i dobila svoje ime. Onda polako prie lijesu i lagano stavi ruku na poklopac.
Zbogom, oe ree njeno. Pitam se jesi li ikad znao koliko te volim?
13
Bilo je blizu jedanaest kad se Sergej probudio i mamurno odteturao iz sobe u kuhinju. Njegov je otac sjedio za
stolom. Kako to da nisi na poslu? iznenaeno upita Sergej.
Grof ga pogleda. - Ne radim vie tamo. Odlazimo u Njemaku.
Zato, pobogu? Svi znaju da pariki hoteli plaaju najbolje u Evropi.
Ne kanim vie obavljati taj sluganski posao odvrati njegov otac mirno. Ja sam vojnik. Vraam se svom
pozivu.
U ijoj vojsci? upita Sergej podrugljivo. Jo od djetinjstva slua prie kako bijeli Rusi skupljaju armiju
koja e se trijumfalno vratiti u domovinu. No svi dobro znaju da od toga nee nikada biti nita.
U njemakoj. Ponudili su mi oficirski in i prihvatio sam.
Sergej se nasmijao nalijevajui si alicu crnog aja iz samovara na kredencu. Njemakoj vojsci, hm? Skupina
idiota koja vjeba s drvenim pukama i zranim jedrilicama.
Nee zauvijek imati drvene puke i jedrilice. Njihove tvornice ne miruju.
Sergej otro pogleda oca. A zato se eli boriti za njih?
elim im pomoi da uu u Rusiju.
Zar bi poveo stranu vojsku protiv Rusa? upita Sergej s nevjericom u glasu.
Komunisti nisu Rusi! ree grof bijesno. To su Gruzijci, Ukrajinci, Tatari koje su skupili Zidovi da im
poslue u vlastite svrhe!
Sergej uuti. Znao je da nema nikakva smisla prepirati se s ocem o tome. Pijuckao je svoj aj.
Hitler ima pravo nastavi njegov otac. Na svijetu nee biti mira ni sigurnosti sve dok se ne istrijebe
Zidovi. Osim toga, von Sadow nam je rekao kako Hitler eli da se u Rusiju vrate njeni zakoniti vladari.
Idu li i ostali s tobom?
Zasada jo ne. Njegov je otac malo zastao. - Ali kasnije e nam se pridruiti. Prihvati se radije
pakiranja.
Sergej pogleda grofa. Ve je davno zakljuio da njegov otac ne spada meu najpametnije. Nekako se uvijek
naao na elu svake smuene zavjere za uspostavljanje monarhije i nekako se uvijek ba njemu dogaalo da
izgubi novac i ispadne budala. Ni ovaj put nee biti drukije. Ostali e ekati, mirno gledajui kako njegov otac
preuzima sav rizik, a onda e ga saaljevati zbog neuspjeha. Ali o tome da mu se odue za trud koji ulae u
zajedniku stvar nee biti ni rijei.
Uzdahne. Bilo bi uzalud da pokua svog oca odvratiti od toga. Kad grof Ivan neto odlui, to je gotova stvar. Tu
vie nema povratka. Rijei mu navrijee na usne pri222

223
je negoli je i sam shvatio da ih je izrekao. Ja ne idem s tobom. Sad je bio red na njegovom ocu da se iznenadi.
Nekoliko dana kasnije Sergej je nelagodno sjedio na rubu stolice s druge strane pisaeg stola u bivoj radnoj sobi
Daxova oca. Nekako mu je bilo teko shvatiti da su prije nepunu godinu Dax i on polazili isti razred. U ovih
nekoliko mjeseci nakon oeve smrti Dax kao da je ostario i nekako sazreo.
Eto tako, vidi rekao je Sergej moram nai neki posao.
Dax kimne.
A ne znam raditi a ma ba nita. Zato sam i doao k tebi. Moda ti smisli neto to bi bilo za mene. Znam
kako si zaposlen, zato sam i odugovlaio s ovim posjetom.
Nisi trebao. Dax nije rekao prijatelju da zapravo i nema ba tako mnogo posla. Jo se uvijek veoma malo
ljudi zanimalo za Kortegvaj. Jedino to se promijenilo bio je njegov drutveni ivot. Odjednom su ga svi pozivali
na zabave. Francuze je privlaio mladi ija je jedina kvalifikacija za poloaj konzula bila njegova internacionalna slava igraa pola.
Morat emo ti neto pronai rekao je nasmije-ivi se Sergeju. Ponudio bih ti za poetak namjeste-nje
u konzulatu, ali idui mjesec odlazim kui. El Presi-dente se odluio za novog konzula.
Mislio sam...
Dax se nasmijei. Bilo je samo privremeno. Dok El Presidente ne nae pravog ovjeka.
A to e ti raditi? Sergej je bio vie zainteresiran za prijatelja nego za sebe.
Dax slegne ramenima. Ne znam. El Presidente je pisao da ima neke planove u vezi sa mnom, ali ne znam o
emu se radi. Moda me ipak poalje u Sandhurst kao to je prvobitno odluio. Saznat u im stignem kui.
Obojica su neko vrijeme utjeli. Moda bi volio poi sa mnom u Kortegvaj?
224
Sergej odmahne glavom. Ne, hvala. Ne bih se dobro osjeao u stranoj zemlji. elim ostati u Parizu.
Dax ga nije nagovarao. Shvaam. Drat u oi o-tvorene. Ako bilo to saznam, smjesta u te obavijestiti.
Sergej ustane. Hvala ti.
Dax ga upitno pogleda. Imam neto novca koji ti mogu dati ako treba.
Sergej spusti pogled. Pet tisua franaka. I te kako bi mu dobro doao taj novac, ali bio je ve prezaduen. Ne
trebam, hvala rekao je zbunjeno. Imam dovoljno da povezem kraj s krajem.
No napustivi konzulat bio je bijesan sam na sebe. Deset franaka koje ima u depu jedva e mu dostajati do
sutra. A gazda ve vriti za najamninu. I ne mislei kamo ide, zaputi se prema hotelu u kojem je bio radio njegov
otac. Odjednom shvati gdje se nalazi i digne pogled prema dobro poznatoj zgradi. Zato je doao ovamo? Njegov
otac vie ne stoji na ulazu i ne moe mu dati novac kao to je prije obiavao kada bi ga zamolio za to.
Prijee preko ulice te ue u kavanu gdje izabere stol u stranjem redu pod platnenim krovom. Narui kavu. Polako ju je ispijao domiljajui se ne prireuje li moda koji od njegovih prijatelja kakvu zabavicu, ili ak koktel,
gdje bi nenapadno mogao neto pojesti.
Uto ga neiji glas trgne iz razmiljanja. Sergej Ni-kovi?
On digne pogled. ovjek koji je stajao do stola bio mu je odnekle poznat. Onda se sjeti da je to portir iz hotela
preko puta.
Hej ree ne mogavi se sjetiti njegova imena.
ovjek sjedne bez ikakve formalnosti. ujete li to o svom ocu?
Sergej ga je hladno promatrao. Naas se naao u napasti da ustane i ode. Momak si prokleto previe dozvoljava.
Ipak je prevagnula znatielja. Ne bi taj imao petlje samo tako sjesti da nema neke odreene namjere. Nita.
Portir zakima glavom. Ne vjerujem ja Nijemcima. Rekao sam vaem ocu neka ne ide.
15 Avanturisti I
225
Sergej nije odgovorio. Znao. je dobro da portir nije rekao nita slinoga. Ne bi se usudio. Njegov bi ga otac
zgnjeio kao crva kakav je i bio.
Konobar proe mimo. Dva konjaka narui portir velikoduno, nato se okrene Sergeju. A kako je
vama?
Dobro.
Jeste li ve neto nali?
Proklet bio, pomisli Sergej, u ovom gradu nema tajni. Razmatram nekoliko ponuda.
Ba sam danas mislio na vas. Portir je uutio dok je konobar stavljao na stol njihove konjake. Pitao
sam se da li Sergej Nikovi ve negdje radi.
Sergej ga utke pogleda.
- Ako ne radi, pomislih, moda bih ja imao neto za njega. Barem dok se ne odluite za jednu od tih mnogobrojnih ponuda.
Sergej podigne aicu. Na zdorovie. Taj je crv ipak imao toliko takta da ne kae ono to mu je oito bilo
jasno, naime da Sergej nema nita o emu bi mogao odluivati.
A votre sante.

Sad je bio red na Sergeju da pokae zanimanje. Jer ako ga ne pokae, proigrat e priliku. Osjetio se malo bolje
kad mu je konjak zagrijao eludac. Na to ste mislili?
Drugi spusti glas. Kao to znate, u hotelu ima sva sila turista. Meu njima mnogo osamljenih bogatih dama
koji se boju nou izai bez pratnje.
Sergej ga prekine. Predlaete mi da postanem i-golo?
Portir protestirajui digne ruku. Ne daj boe! Te dame ne bi nikad prihvatile igola, sve one posjeduju
besprijekoran drutveni ugled. Nikad ne bi pristale da izau s nekim tko im nije ravan ili iznad njih.
to dakle predlaete?
- Nekima od ovih dama je veoma stalo do toga da upoznaju prave ljude. Bile bi izvanredno velikodune prema
onom tko bi ih mogao uvesti u te otmjene krugove.
226
Sergej ga otro pogleda. Je li to sve? Drugi znaajno slegne ramenima. Ostalo ovisi o vama.
Jo mi samo jedno nije jasno ree Sergej. Kakvu vi raunicu imate kod toga?
Ja u upriliiti sastanak izmeu dame i vas. Za to u dobiti pedeset posto vaeg honorara.
Sergej potegne jo gutljaj konjaka. Portir e zacijelo dobiti napojnicu od dama za tu uslugu. Dvadeset i pet
posto.
Pristajem.
Sergej smjesta poali svoju velikodunost. Portir bi vjerojatno pristao i na deset posto.
Jednu ve imam u vidu nastavi portir. U hotelu je ve blizu tjedan dana. Kad sam joj jutros donio
amerike novine, opet me zapitala o toj mogunosti. Ako ste zainteresirani, ona je sad u hotelskom predvorju.
Sergej je oklijevao. Vjerojatno je bilo sasvim obratno. Naime, on treba da ode na ogled. Stisnuo je usne. Trenutak se naao u iskuenju da tog primitivnog svodnika poalje k vragu. No dreka njegovog stanoavca jo mu je
odjekivala u uima. Ustao je i nesvjesno popravio kravatu. Moda. No samo ako mi se svidi.
Eno je tamo proapta portir kad su uli u hotelsko predvorje u onom crvenom fotelju u uglu.
2ena je dignula pogled upravo u asu kad se Sergej okrenuo, i on se ugodno iznenadi. Nipoto nije bila stara,
negdje oko tridesete. Uvijek je mislio da samo starije ene trae usluge igola. Oi kojima ga je postojano motrila bile su tamnoplave. On osjeti da je pocrvenio te odvrati pogled.
Sto mislite?
Zar je to vano? upita Sergej. Onda primijeti kako se ovjek zapanjio. No dobro. Moda ispadne
sasvim zanimljivo.
Bon. Vrlo je lijepa. Svidjet e vam se.
Je li udata?
Portir ga uvrijeeno pogleda. Za koga me vi drite? Nisam valjda do te mjere lud da dopustim da tratite
vrijeme s neudatom enom.
227
14
Mrs Harvev Lakow imala je dvoje djece u internatu, etiri milijuna dolara to su joj ostavili roditelji i supruga
koji je bio uvjeren da e Roosevelt nai naina da uniti njegov posao napusti li ovog ljeta zemlju.
Ove godine ne mogu nikuda bio je rekao. Nitko ne zna kakvu je slijedeu glupost u stanju uiniti onaj
ovjek u Bijeloj kui.
to bi mogao uiniti? A sve da i uini, jo bi nam uvijek ostalo dosta novaca.
ini se da tebi nije jasno da vlada kriza razdraljivo joj je odgovorio. Cilj mu je da sve preda u ruke
onim prokletim sindikatima.
I ti e ga u tome sprijeiti?
Bijesno je ustao. Da, tako mi Boga! U najmanju ruku moj posao nee dobiti!
utjela je. Posao zapravo i nije bio njegov. Kompaniju je prije mnogo godina osnovao njezin otac i uveo u nju
Harveva poto se ona udala za njega. Kad je umro, ona je naslijedila dionice, i Harvev je automatski postao
predsjednik. No odgovaralo mu je da to zaboravi.
Idem sad u ured.
A ja idem u Pariz. Sama, ako ti nee sa mnom bila je rekla, naglo stvorivi odluku.
Nee ti biti osobito zabavno. Ne pozna tamo ni ive due.
Nijemo je ekala da se on predomisli. Ali nije doekala, i poslije tjedan dana osamljenog boravka u parikom
hotelu sjetila se njegovih rijei. Doista joj nije bilo zabavno. Bila je sama u gradu gdje osamljena ena ne znai
nita.
Iziavi iz kade, pogledala se u veliko ogledalo. Imala je trideset i osam godina, i premda joj tijelo nije zadralo
onu vrstou koju je imalo u mladosti, nitko joj ne bi dao toliko. Prsa su joj jo uvijek bila vrsta, Bogu hvala.
Nikad nisu bila prevelika tako da se nisu ovjesila od vlastite teine, a trbuh joj je bio gotovo ravan.
228
Ali najljepe na njoj bile su njezine oi. Velike i ta-mnopla-ve to su zraile vlastitom svjetlou, unutranjom
vatrom koja se jo nije sasvim ugasila. Odjednom, i bez prava razloga, oi joj se napunie suzama. Ljuta na samu

sebe, naglo zgrabi kupai ogrta, zaogrne ga i ue u salon upravo u asu kad je netko pokucao na vrata.
Entrez viknula je posegnuvi za cigaretom. Bio je portir. Vae novine, madame. Nato, opazivi da se mui da pripali cigaretu, brzo joj primakne upaljenu ibicu.
Merci rekla je i brzo sklopila oi.
No prekasno, primijetio je suze. eli li madame kola za veeras?
Trenutak je razmiljala, potom odmahnula glavom. 2ena ionako nigdje ne moe otii sama. Bit e to jo jedna
osamljena veera u vlastitom apartmanu, jer nije imala volje ak ni jesti sama u velikoj blagovaonici. Portir ju je
pronicavo pogledao. Moda bi madame eljela pratnju za veeras?
Otro ga je pogledala posramivi se vlastitih misli. Zigola?
Na licu joj je zamijetio izraz laganog gnuanja, Nipoto, madame.
Mislila je na igole koje je imala prilike vidjeti i na ene koje su pratili. To se nekako smjesta primjeivalo. Ne bi
mogla podnijeti da nju ljudi tako gledaju. Ne elim nikakvog igola.
Tako mi neto ni u snu ne bi palo na pamet, madame. Ali u hotelu je mladi koji je vidio madame. Veoma mu
je stalo da je upozna.
Mladi? I protiv volje osjetila se polaskanom. Nije igolo?
Nije igolo, madame. Utihnuo je glas do povjerljivog apta. Kraljevske je krvi.
Oklijevala je. Ne znam ni sama. Portir je brzo nastavio, da iskoristi njezinu neodlunost. Ako se madame sluajno nae u hotelskom predvorju, udesit u da u to vrijeme razgovaram s mladiem. Ako se mladi
svidi madame, ja u joj ga predstaviti. Ako ne slegnuo
229
je ramenima mladi e se pokoriti gospoinoj elji usprkos vlastitom razoaranju. Vie vam nee dosaivati.
Iako je ve odluila da nee sii u predvorje da vidi mladia, ipak je posvetila posebnu panju svojoj minki.
Pogledala se u ogledalu. Oi su joj bile velike, tamno-plave i sjale su svjetlou koje ve dugo nije bilo u njima.
Osjetila se mladom i uzbuenom. Samo u pogledati, rekla je samoj sebi zatvorivi vrata za sobom, pogledati i
otii. U tome zacijelo nema nita loe.
Sjedei u hotelskom predvorju, poela se osjeati glupo. Bila je uvjerena da svi tono znaju zato je ovdje.
Pogledala je na svoj runi sat i odluila da e priekati jo deset minuta. Upravo je namjeravala ustati i vratiti se
u svoj apartman, kad njih dvojica uoe.
Mlad je, zapanjeno je pomislila kad ga je ugledala. No onda se sjetila da je negdje proitala kako Francuzi vole
starije ene. Vrlo je visok, pomislila je zatim. Sa svojih sto osamdeset i nekoliko centimetara inio se jo viim
pored niskog portira, a iroka ramena i neposluna kosa podavali su mu kraljevski izgled. Procijenila ga je na
dvadeset i etiri godine. U toj su je procjeni djelomino zavarale i vlastite godine. Sergej u stvari nije napunio jo
ni dvadesetu.
Tamne su mu oi zaokruile predvorjem traei je. Odjednom im se pogledi sretoe, i ona primijeti da je
pocrvenio. Portir nije lagao, pomislila je iznenaeno, samo ovjek koji zaista eli nekoga upoznati moe tako
pocrvenjeti.
Kad je odvratio oi, ona i ne mislei potvrdno kinine portiru. Istog asa, svladana vlastitom smionou, po-hita k
dizalu.
U svom braku nije jo nijedanput pola stranputicom i upravo zbog toga joj se njegov odnos inio tako nestvarnim. Vrijeme je zastalo, a ako to i nije bila ljubav, romanca je svakako bila. Sada, tri tjedna kasnije,
doekala je Sergej a s pismom u ruci.
230
Sergej shvati da je doao kraj i osjeti alost, jer je veoma zavolio tu tihu, inteligentnu enu. Mora se vratiti!
upitao je prihvativi pie.
Ona kimne. Sutra.
Znai da noas moramo vidjeti sav onaj Pariz koji jo nisi vidjela. Bit emo napolju itavu no.
Nekoliko je trenutaka utjela. Vidjela sam dovoljno od Pariza.
On odloi pie i isprui ruke. Mirno mu je prila u zagrljaj i on osjeti da su joj obrazi vlani od suza. Dugo su
sjedili bez rijei. Dan se polako gubio i sputala se no, po itavom su se gradu jedno za drugim palila svjetla.
Napokon se ona pomakne. Naruit u neto. Mora da umire od gladi.
Nisam gladan.
Opet zavlada utnja dok su kroz prozor gledali treperava svjetla grada. Pariz je divan nou.
Nije odgovorio.
Ona se pomakne u njegovu naruju. Nikad nisam bila mlada ree. Tek sada to shvaam.
Uvijek e biti mlada.
Sada da, zahvaljujui tebi.
Otpratit u te na brod ree on naglo.
Ne. Ona odmahne glavom. Bit e bolje da se ve u vlaku naviknem na osamljenost.
Nedostajat e mi.
Oi su joj bile tamne. I ti meni.

 Ali ti barem odlazi kui, svojoj obitelji koja te voli.

A ti? upita ona. Sto je s tobom?
Ne znam. Moj otac eli da doem k njemu u Njemaku. Ja ne bih htio, ali...
Ne smije otii!
On slegne ramenima. To je bar neki posao. Bolje nego da besposleno lutam Parizom.
Ne, nije tako. Strano je ono to rade nacisti. Ti ne smije sudjelovati u tome. Predsjednik Rooselvelt
kae...
231
Va predsjednik je idov prekine je on. Moj otac pie da je njegovo pravo ime Rosenfeld i da se udruio s koimunistima.
Nasmijala se i opazila kako se zapanjio. Podsjea me na mog supruga. I on posvuda pria te besmislice.
Onda opazi da je povrijeen.
Oprosti ree, smjesta se pokajavi ali i sam zna da nije istina, Mislim to, da je na predsjednik idov.
utio je.
Mora nai neki posao.
Gdje? Tko bi me namjestio? Nita ne znam raditi. Ona osjeti kako ga proima neki neuobiajeni oaj i
povue ga dolje na sebe. Njegova se vatrena muka toplina rasplamsa i svu je proguta. Kasnije, mnogo kasnije,
plaho mu proapta: Jesi li ba mene htio upoznati onoga dana u predvorju? Nijednu drugu?
Shvatio je to je mui. Da, ba tebe. Otkako sam te prvi put vidio.
Bilo je pet sati ujutro, ali portir je ve ekao da Ser-gej izae iz hotela. Dakle? Koliko vam je dala?
Sergej ga je trenutak promatrao, onda nemarno, gotovo ravnoduno, izvue iz depa ek. Drugi ga zgrabi i
glasno zazvida. Znate li na koliko glasi?
Sergej odmahne glavom. Nije ni pogledao.
Na pet tisua dolara.
Sergej ne odgovori. Jo je mislio na enu koju je ostavio u sobi.
Portir se prostaki nasmije. Mora da ste je tako pofukali da je poludjela.
Sergej ga pogleda. Nije se radilo o tome, nikako. Dobro je znao zato je ek tako visok. Zato da ostane u Parizu i
ne ode k ocu.
Portir mu se primakne. Je li bila dobra? Neke su Amerikanke roene za to.
Sergej ga hladno pogleda.
No da, svejedno sad, sutra ionako vie nee biti ovdje. U hotelu se nalazi druga ena koja vas je zapazi232
la u predvorju. Kad mi se obratila, rekao sam joj da ete od sutra biti slobodni. Htjela bi da sutra veerate s njom.
Sergej naglo ode. Portir pogleda za njim, jo uvijek drei ek u ruci, i vikne. Trai da obuete smoking, jer
ete je kasnije otpratiti na soiree k jednoj njezinoj prijateljici.
15
Dax digne pogled s pisma. ini se da se ipak ne moramo vratiti kui.
Ostajemo ovdje, znai? upita Macan.
Dax odmahne glavom. Ne. El Presidente je odluio da se moram pokoriti oevoj elji i ii u koled. Ali ne u
Sandhurst, ve Harvard.
Na Macanovom se licu ogleda zbunjenost.
U Sjedinjene Drave.
Los Estados Unidos! prasne Macan. Je li el Presidente poludio? Oni nas mrze. Ubit e nas.
El Presidente zna to radi. To je jedno od najboljih sveuilita na svijetu.
Marcel, koji je stajao kraj pisaeg stola, upita: Zar ne odlazi tamo i tvoj prijatelj Robert?
Dax kimne.
Macan ustane. Ne svia mi se to. Ta je zemlja puna gangstera i Indijanaca. Umorit e nas na spavanju. Vidio
sam njihove filmove.
Dax se nasmije. Je li mogue da se debeli prestraio?
Macan se ponosno uspravi. Nikada. Krene prema vratima i zastane. Ali nijednom neu lei bez noa
pod jastukom!
Marcel prieka da se zatvore vrata za Macanom, na-to se obrati Daxu. Ve se dugo spremam razgovarati s
tobom ree nekako neodluno.
O emu?
233
elim napustiti slubu u konzulatu.
Shvaam.
Zapravo i nije bio iznenaen. Ve se pitao kako e jo dugo Marcel ostati s obzirom na plau koju mu moe
ponuditi Kortegvaj. Bila je srea za njih to je uope i tako dugo izdrao.
Ostat u dakako sve dok se novi konzul ne uvede u posao.

 Moja e ti zemlja biti veoma zahvalna. Ima li neke odreene planove?

Marcel odmahne glavom. Ve mi se blii trideseta i krajnje je vrijeme da se ogledam u neem novom. Ni sam
jo ne znam to bi to trebalo da bude, ali ako ne odem sada, neu nikada.
U stvari to i nije bila ista istina. Ve je sklopio sporazum s barunom i Christopoulosom. Kockarev neak nije
bio oduevljen radom u parobrodarskoj kompaniji, eznuo je za uzbuenjima kockarnica. Tailleur je odluio da
ga pozove natrag u Francusku, ali tek poto jo godinu dana provede u parobrodarskom poslu. Marcel e otii u
Makao, toboe da vodi kasino, ali zapravo odlazi u Kinu da naui posao. Osim toga, treba da pokupuje sve
teretne brodove koji mu dou pod ruku.
Marcel je skupio prilinu svotu vlastitog novca o kojem oni nisu imali ni pojma i namjeravao ju je upotrijebiti
kao prvu gotovinsku ratu. Brod e predati sindikatu tek poto dobije isprave o vlasnitvu, no ak ni onda im ga
nee prodati ve samo dati u dugoroan zakup. Zakupnina e dosta jati da njome podmiri dalje isplate, i na kraju
e brodovi biti njegovi. Bio je uvjeren da e sindikatu lako dokazati sve prednosti toga. To e smanjiti njihove
poetne investicije, pa e mu moda biti ak i zahvalni to im je pomogao da sauvaju vlastiti kapital.
Daxov ga glas tre iz sanjarenja. Moramo nai nekoga tko e te zamijeniti. Odjednom pucne prstima.
Moda bi moj prijatelj Sergej pristao. Jo proli mjesec mi je govorio kako treba neko namjetenje.
Sergej a, meutim, nisu mogli nigdje pronai. Pazi-kua je rekao da je jednoga dana proli tjedan spakirao
234
sve svoje stvari i otiao ne ostavivi adrese. Jedini zakljuak do kojeg je Dax mogao doi bio je da mu je prijatelj
otiao u Njemaku da se pridrui ocu.
Sergej se dosaivao. Nita mu nije bilo dosadnije od kocke. Svejedno radi li se o kartama ili ruleti. Bila mu je
nepodnoljiva ve i sama injenica da mora sjediti i ekati. ak ga je i stara zaboravila u svojoj zanesenosti.
Ova nije bila kao Amerikanka. Bila je vrlo iskusna, vrlo stara i vrlo bogata Francuskinja koja je tono znala to
hoe. Jednostavno je htjela drutvo zgodnog mladog mukarca, a Sergej je odgovarao tom zahtjevu. U to je bila
uvjerena im ga je prvi put ugledala u hotelskom predvorju.
Dogovor je bio jednostavan i jasan. Sergej e biti njezin pratilac. Za uzvrat e dobivati dvije tisue franaka na
dan, osim toga ona e snositi sve njegove trokove ukljuiv i izdatke za odjeu. Dva dana kasnije otputovali su u
Monte Carlo.
Ruleta se u kasinu vrtjela dvaput na dan, i ona je bila prisutna oba puta. Sergej je najprije bio zapanjen njezinom
nepokolebljivom odlukom da razbacuje svoj novac, no kasnije nije vie mislio na to. ini se da je imala
nepresuan izvor. Prola su ve dva tjedna a da ni naas nije utala. Sada je poinjao trei, i opet su bili na
jednoj jutarnjoj ruleti.
Sergej se lijeno odmakne od stola i izae na terasu. Baci pogled dolje na luku. Bijele su se jahte ljeskale na
bistroj plavoj vodi, a palaa je svjetlucala ruiastim sjajem na breuljku preko zaljeva. Polako sie stepenicama
u vrt.
Poslije rijetkog aseptinog zraka u kasinu u nosnice mu udari jak miomiris cvijea. Odeta do kraja vrta i
zaustavi se s rukama u depovima, potiteno se zagledavi preko vode.
Prekrasno, zar ne?
Glas je dopro iza njega. Sergej se iznenaeno okrene. Vrijedilo je gotovo kao nepisano pravilo da se u podruju
igranice nitko ne obraa strancima. Tamo je na klu235
pi sjedio starac, ruku pomno preklopljenih preko zlatnog drka svog tapa za etnju. Bijela kosa i njegovana brada gotovo su se neprimjetno stapale sa sivkastom bjelinom svilenog odijela. Sergeju nije trebalo rei tko je taj
starac, iako ga dosada jo nije vidio.
Govorkalo se da je jedan od najbogatijih trgovaca orujem na svijetu, a navodno mu pripada i kasino u ijim je
vrtovima sada sjedio. Njegova je jahta bila najvea i najbjelja u luci.
Sergej mu automatski odgovori ruski. Prekrasno, Sk Peter.
Vi ste Sergej Nikovi?
Da.
ujete li to o svom ocu, grofu Ivanu?
Nita, Sir Peter. Primio sam samo jedno pismo neposredno nakon njegova odlaska u Berlin.
Starev pogled skrene pored njega u luku. Prijazno kimne glavom, a oi kao da mu se zagledae u daljinu.
Ne znam zato one budale trate vrijeme u igri kad napolju ima toliko ljepote.
Sergej ne odgovori.
Sir Peter opet svrne pogledom na nj. I va otac trati svoje vrijeme ree istim blagim glasom. Majka
Rusija koju smo voljeli je izgubljena, nema je vie i nikada je neemo dobiti natrag.
Sergej je jo uvijek utio.
No va otac je kozak nastavi Sir Peter a to da radi jedan kozak nego da ratuje? Pa ak i kad je bitka
ve izgubljena on mora nastaviti borbu.
Starev glas odjednom izgubi svoj filozofski prizvuk, plave oi postae otre i pronicave, a blagi glas stroi.
Va otac ima bar neko opravdanje zato to radi. No kakvo opravdanje imate vi?

Sergej je bio tako zateen tom promjenom da nije mogao odgovoriti. Samo je neto promrmljao.
Doli ste ovamo s tom glupom starom kravom koja ima toliko novaca da ne zna kamo bi s njim. Zato i trati
dane po ovakvim mjestima. A vi za dvije tisue franaka na dan oblijeete oko nje kao marioneta.
236
ini se da je starac sve znao. Sergej ga je samo bijelo gledao.
Stidim se zbog vas, Sergeju Nikoviu! rekao je starac ogoreno, dignuvi se s klupe. Stidim!
Sergej je napokon smogao rijei. Ali to mi je drugo preostalo?
Mogli ste se prihvatiti posla kao to ga se prihvatio va otac. On se nije stidio potena rada.
im se starac okrenuo i poao, misteriozno iskrsnue dvojica mukaraca i postavie mu se svaki s jedne strane.
Sergej ih je zapanjeno gledao. No Sir Peter nije bio iznenaen. Njegovi su se tjelohranitelji uvijek nalazili u blizini.
ekam vas danas na veeru rekao je preko ramena. U sedam. Budite toni; ja sam star ovjek i rano
jedem.
Bijela kua sa svojim mramornim stupovima i mramornim podovima uzdizala se na samom vrhu najvieg breuljka Monaka. Nadvisivala je ak i ruiastu palau Grimaldijevih koji su bili titular ni vladari ove male drave,
jer su i oni priznavali injenicu da Sir Peter s punim pravom gleda odozgo na njih. Njegovim su pores-kim
doprinosom otplatili sve svoje dugove.
Sergej baci pogled preko golemog, blistavo serviranog stola na starca pa zatim na njegovu mladu enu,
Francuskinju. Sjedila je mirno, dok su joj se dijamanti i biseri presijavali u svjetlu svijea. Za vrijeme itave
veere jedva da je progovorila tri rijei.
Sinovi su mi mrtvi odjednom e starac i potreban mi je mladi u koga bih se mogao pouzdati. Netko ije
su noge snanije od mojih i tko moe ii tamo kamo ja vie ne mogu. Radno vrijeme e biti dugo, posao esto
dosadan i zamoran, plaa mala. Ali nudim vam priliku da neto nauite. Jeste li zainteresirani?
Sergej se ponovno okrene k starcu. Jesam. Veoma.
237
Dobro odvrati starac, a u glasu mu se osjeti zadovoljstvo. A sada idite i recite Madame Goyen da se ne
vraate s njom u Pariz.
Ona se ve vratila, Sir Peter odgovori Sergej uivajui u jedva primjetnom iznenaenju koje se ocrtalo na
starevom licu.
Poslije podne bilo je dolo do svae zbog toga to je madame smatrala da ne moe veerati sama. Za nju bi bilo
suvie poniavajue da se u hotelskoj blagovaonici pojavi bez pratnje ili pak da veera sama u svom apartmanu.
Svi znaju da je Sergej s njom. Sto e misliti o njoj kad se pojavi bez njega? Ali bio je neumoljiv, te ona
uvrijeeno naredi da joj se spakiraju kovezi i ode.
Sergej zapravo nije ni znao za njezin odlazak sve dok nije siao u namjeri da ode k Sir Peteru. Dolje ga je doekao neki puzavi hotelski slubenik i mirno pozvao u kut predoi vi mu raun. Sergej eve se usne rastegoe u
kiseli osmijeh; tako dakle, ta ga je stara babetina ostavila s bonovima i raunom za sobu. Sutra u to urediti.
Slubenik je bio pristojan, ali nepopustljiv. Zao nam je, gospodine, ali novac moramo imati jo veeras.
Raun mu je odnio gotovo posljednji franak koji je imao, tako da je sad bio otprilike tamo gdje je i poeo. Sutra
mora otii iz hotela i nai neku jeftiniju sobu. Ve je bio stvorio odluku da se u Pariz ne vraa.
Lijepo ree Sir Peter. Sutra prenesite ovamo svoje stvari iz hotela.
Da, gospodine.
Sir Peter ustane. Umoran sam. Idem u krevet. Sergej se digne, ali mu Sir Peter mahne neka opet sjedne.
Samo vi sjedite ree otro. Budete li ostali ovdje, morat ete se naviknuti na to. Ja se svake veeri
povlaim odmah poslije jela. Okrenuvi se svojoj eni, glas mu posta blai. Ostani ovdje s naim gostom,
draga. Nema potrebe da veeras doe rano gore.
Poto je starac otiao, za stolom zavlada utnja. Sergej podigne svoju demitasse i uze prouavati enu pita238
jui se kakav li ivot moe imati kraj tako stara ovjeka. Ona, meutim, nije mislila na njega. Mislila je na Sir
Petera. Kako li je to drag i mudar starac!
Sir Robert baci pogled na njih s balustrade na vrhu irokog stepenita i zadovoljno kimne. Njemu je osamdeset
godina, a njegovoj supruzi dvadeset i osam. Dovoljno je dugo ivio da zna kako je mladoj eni potrebno neto
vie od dragulja, bogatstva i tihe odanosti. Vidio je kako su ustali od stola i izali na terasu. Produi u svoju sobu.
Uavi zatvori za sobom vrata. Dobro je uinio. Bolje da se zadovolji s pristojnim mladim ovjekom kao to je
Sergej nego s jednim od onih odvratnih tipova kakvi se uvijek motaju oko kasina. Osim toga, Sergeja moe
stalno drati na oku. Pokae li se da bi mogao postati preopasan, moe ga u svako doba odstraniti iz kue.
16
Sergeju nije trebalo dugo da shvati kako zapravo nije nita drugo do neto bolji tekli. Tijekom tih prvih nekoliko mjeseci znao se zapitati zato ga je Sir Peter uope namjestio. A onda se jednoga dana sve razjasni.
Tog se jutra bio vratio iz banke u Monte Carlu s nekoliko dokumenata koje je trebalo da starac smjesta potpie.
Uputio se ravno u biblioteku koja je starcu sluila kao radna soba i tu zatekao samo Madame Vorilov. Digla je

pogled s novina koje je itala.

Sergej je zastao na pragu. Oprostite to smetam, madame rekao je s puno potovanja. Imam ovdje
nekoliko spisa koje Sir Peter mora potpisati.
Uite. Nasmijeila se. Sir Peter je otputovao u Pariz.
Na Sergejevom se licu ogledala zbunjenost. Obino je znao kad je Sir Peter morao nekamo otputovati, no to se
ba nije dogaalo esto. Moda bi bilo najbolje da odem za njim. Ovi su dokumenti veoma vani.
239
Smijeak joj se izgubi s lica. Valjda nisu tako vani da ne bi mogli priekati do sutra, a dotle e se on ve
vratiti.
Sergej je jo uvijek stajao na pragu. Dobro, ma-dame. Otrat u do banke i obavijestiti ih.
Vi doista ozbiljno shvaate svoj posao, zar ne? Opet se lagano nasmijeila.
Ne razumijem.
Uprla je prstom u telefon. Na taj ete ih nain mnogo bre obavijestiti da dokumenti ne mogu biti potpisani
danas.
Ali...
Ne budite glupi rekla je s izvjesnom otrinom u glasu. Nazovite ih i iskoristite ostatak poslijepodneva
za sebe. Niste imali nijedan slobodan dan otkako ste ovdje.
Nasmijeio se. To je veoma ljubazno od vas, mada-me. Uao je u sobu. Ali ne znam to bih zapoeo sa
sobom.
Ustala je i prila k prozoru pogledavi dolje na luku s njenim bijelim jahtama i jedrilicama. Sir Peter vam ne
ostavlja mnogo vremena za zabavu.
Spremio je papire u fascikl i stavio ih na pisai stol. Potom digne slualicu. Nisam to ni oekivao.
Naglo se okrenula prema njemu. Znate li zato vas je zapravo namjestio?
Znatieljno ju je pogledao zaboravivi na slualicu u svojoj ruci. Katkada se to i sam pitam. ini mi se da sam
posljednja osoba na tom svijetu koja bi mu bila potrebna.
Nasmijala se. Namjestio vas je radi mene. Mislio je da ste potrebni meni.
Polako je spustio slualicu.
On me voli nastavila je i eli da imam sve. Zato je i vas doveo u kuu.
Je li vam to sam rekao?
Razumije se da nije. Zar mislite da je tako glup? Gle, doveo sam ti ljubavnika?
Zagledao se u nju, a onda poniknuo pogledom. Oprostite. Nisam znao.
240
Okrenula se i opet pogledala kroz prozor. Naravno da niste, to mi se i svidjelo kod vas. Bili ste prevelik
dentlmen da i pomislite na to!
Kad se sutra Sir Peter vrati, dat u otkaz. Pogledala ga je. Doista ste pravi dentlmen. A kamo ete otii,
to ete raditi? Imate li novaca?
Pomislio je na onih stotinu franaka tjedno koliko mu plaa Sir Peter i odmahnuo glavom.
Onda ne budite glupi rekla je otro Ne smijete otii odavde sve dok ne budete imali novaca.
Sa stotinu franaka tjedno?
To je neto to me Sir Peter nauio rekla je. Gdje ima novaca, tu uvijek postoji mogunost da i sam
doe do njega. Potraite ga dakle i nai ete ga.
Odmahnuo je glavom. Bojim se da neu. Nemam talenta da neto zaradim.
Znatieljno ga je odmjerila. Ne volite raditi, zar ne?
Osmjehnuo joj se. Mislim da ste pogodili. Rad je dosadan. Bez zabave. Ve mi ga je dosta.
Pa kako onda namjeravate doi do novaca? Slegnuo je ramenima. Moda u se oeniti s nekom bogatom
Amerikankom.
Ozbiljno je kknnula. U svakom sluaju bolje nego izigravati igola Madame Goyen.
Zaueno ju je pogledao. Nije oekivao da e to shvatiti ozbiljno. Ali da bi se novac zaradio, potreban je
novac.
Moda vam ja mogu pomoi rekla je. A sad idite. Ostatak poslijepodneva ste slobodni.
Kimnuo je i izaao iz biblioteke, ali ne i iz kue. Umjesto toga otiao je u svoju sobu, skinuo sa sebe vrue,
oznojeno odijelo i istuirao se. Zatim se izvalio na krevet i pripalio cigaretu. Jo je nije dokraja ni popuio kad na
vratima odjekne oekivani kucanj.
Nasmijeivi se u sebi, zgnjeio je cigaretu, bacio na se kupai ogrta i otvorio vrata. - Uite.
Imam ideju koja e vam moda pomoi.
Da? Opazio je kako joj je pogled pao na njegov napola rastvoreni kupai ogrta. Lagano rumenilo polako
joj se preli licem.
16 Avanturisti I
241
Potrudila se da odvrati pogled, ali oi joj se i protiv volje nisu mogle otkinuti od ari njegove naglo nabujale

nabrekline. Usne joj se rastvorie. Ja.,...

Ja imam jednu jo bolju ideju prekine je on po-vukavi je na krevet. Mislim da je krajnje vrijeme da
ponem zaraivati svoju punu plau.
Moram razgovarati s tobom proaptala je im je uao u blagovaonicu. Nemoj nakon veere otii gore.
Kimnuo je glavom da je razumio i zaputio se k svom stalnom mjestu za stolom. Ostao je stajati dok nije u5ao Sir
Peter, a onda obojica sjednu.
Sir Peter se, kao i obino, povukao odmah poslije veere. Sergej je izaao na terasu i ekao. Nekoliko minuta
kasnije pojavila se i ona. Stajali su pored ograde promatrajui kako rasplamsalo sunce polako tone iza brda.
Ostala sam u drugom stanju proaptala je. Zapanjeno ju je pogledao. Sa dvadeset i dva bidea
u kui ti... Ipak se svladao. Jesi li sigurna?
Nijemo je kimnula. Bila je blijeda u licu.
Tiho je zazvidao. Bogzna da li je Sir Peter raunao i na to?
Nije odgovorila.
Jesi li mu rekla?
Odmahnula je glavom. Nisam jo.
to namjerava?
Osloboditi se toga. Ve sam zamolila svog lijenika da se pobrine za sve to je potrebno.
Nee to moi sakriti. On e ve otkriti.
Moram riskirati rekla je oajniki. Sto mi drugo preostaje?
On izvadi cigaretu iz depa i pripali je. Zamiljeno ju je promatrao. Kada?
Sutra, On e cijelo popodne biti zauzet sjednicom upravnog odbora u banci. Morat e me odvesti na kliniku
i natrag; ne smijem se osloniti na poslugu. Ve u nai neki izgovor da nekoliko dana ostanem u krevetu.
On naglo odbaci cigaretu preko ograde. Promatrao je kako, prevrui se u zraku, pada u vrt. U koliko sati?
242
Neu sii na ruak. Ve ujutro u se napraviti bolesna.
. ,| !
i
U koliko sati?
Poslije ruka, im on ode u banku. Uhvatila ga je za ruku. ao mi je.
Pogledao ju je. I meni.
Zaustila je da neto kae, ali se predomislila. Okrenula se i ula u kuu. Gledao je za njom dok se nije popela irokim stepenitem nato se opet okrenuo prema luci. Sunce je polako nestalo iza brda i spustila se no. Ali on je
jo uvijek stajao na istom mjestu.
Ona pogleda na sat. Bilo je blizu dva i trideset. Prolo je ve vie od jedan sat kako je ula da se velika limuzina
udaljuje od kue. Zato Sergej ne dolazi? Onda se zau tiho kucanje na vratima. Brzo poe prema njima.
Gdje si bio tako dugo? upitala je, ali joj rijei zapee u grlu.
Nije bio Sergej.
Smijem li ui?
Dakako rekla je. Odmaknula se s vrata prema sredini sobe. Sergej ti je rekao?
On zatvori vrata za sobom. Da.
O krenuvi se, opazi suze u njezinim oima. Pretpostavljam da nee nita koristiti ako ti kaem da mi je ao.
Njegov mirni pogled susretne se njezinim. Nema ti zbog ega biti ao. Imat emo lijepog sina.
Neto kasnije istog poslijepodneva Sergej je sjedio u vlaku promatrajui kroz prozor krajolik koji mu je promicao ispred oiju. Povremeno je mogao vidjeti daleko preko Sredozemnog mora, a onda bi se opet s obje strane
vlaka uzdigle planine.
Spustio je pogled na novine u svom krilu a da ih nije pravo ni vidio. Dobro je uinio. Znao je. I to ne samo zbog
onih stotinu tisua franaka koliko je dobio od Sir
243
Petera, nego zbog onog pogleda u starevim oima kad mu je rekao.
Nije ga doveo u kuu samo zato da vodi ljubav s njom. Vie od toga. Doveo ga je da uini ono to starac nije
mogao uiniti, a sad je to i uinjeno.
Lagani mu smijeak prijee preko usana. Nije loe. Stotinu tisua franaka u ime nadnice za oplodnju, nimalo
loe. Tako to ide.
U svakom sluaju bolje nego radom privreivati za ivot.
17
Prije svega moramo vam kupiti nekoliko mladih Kineskinja. Govorio je francuski, ali s jakim grlenim
grkim naglaskom.
Christopoulosov neak nije nimalo odgovarao slici kakvu je Marcel stvorio o njemu. Bio je nizak, ali vitak i
pristao. Odijela su mu bila prvorazredno saivena, u mnogo emu bolja od onih koja je vidio u Evropi.
Klonite se izbjeglica nastavio je Eli. Bjelkinje e vas samo dovesti u nepriliku. Ako ve ne navuete
kakav triper, sigurno ete se zakaiti s policijom. Uvijek su upletene u neke afere.
Marcel napokon doe do rijei. Sto e mi ene? Mogu i bez njih.

Tamne ga oi oinue pogledom. To vi mislite. Jo niste upoznali takve kakve mi imamo ovdje. Tako se dugo
grabe za va svirac dok ga ne dobiju. Pripali cigaretu. Osim toga, Kinezi su lukav narod. Nee vas prihvatiti sve dok se ne uvjere da ste i vi prihvatili njih.
A to u im najlake dokazati kupnjom kineskih djevojaka?
Eli kinine. Da, i ne samo to. Tako ete im dati do znanja da namjeravate ostati. Nije vano hoete li doista
ostati ili ne. Kad jednom kupite djevojku, uvijek ste odgovorni za nju. Stoga, ako i odete, ipak ostajete. Razumijete?
Marcel kimne. udno, ali razumio je.
Nadalje, moramo vam nabaviti nekoliko pristojnih odijela.
Sto nedostaje mojima? Dao sam ih saiti neposredno prije svog odlaska iz Pariza.
Previe su evropska ree Eli. Samo izbjeglice nose evropska odijela. Osim toga, Francuzi su najgori
krojai muke odjee na svijetu. Hongkong ima izvrsne krojae.
'
Oh ne! zastenje Marcel. Nona vonja na prastarom brodu po nemirnom moru od Hongkonga dovde bila
je najgori dio puta otkako je krenuo iz Pariza. Ne elim se vraati tamo.
Eli se zasmijulji. I ne morate. Moj kroja e doi ovamo da vam uzme mjeru.
A to da radim sa svim tim odijelima koja sam ve kupio?
Poklonite ih nekome odvrati mladi Grk nehajno. A moda vam kakav Kinez da neto u zamjenu,
najvjerojatnije neku kunu pomonicu. No bogzna to neete dobiti. On ustane. Doite. Moj stan se nalazi
u zgradi iza kasina.
Ako smijem, rado bih se najprije malo proetao gradom.
Ne prije negoli dobijete odgovarajuu odjeu odvrati Eli odluno. Sam Bog zna koliko ste ve izgubili
od svog obraza proavi kroz igranicu s kovegom u ruci.
Otro pljesnu rukama. Ue sluga te prihvati Marce-lov koveg. Ne moemo otii ni u kupnju djevojaka dok
ne dobijete novo odijelo. Nijedan Kinez koji dri do sebe nee prodati svoju kerku ovjeku koji je obuen poput
vas!
Zvala se Nefritni Lotos. Imala je etrnaest godina i bila njene grae. Koa joj je bila boje naranaste slonovae,
oi krupne i tamne, a lice fino i duguljasto, ne okruglo kao u veine kineskih djevojaka. A hodala je tako ljupko i
lagano kao da joj noge nikad nisu bile povezane. Marcel je ve na prvi pogled vidio da nije poput ostalih.
244
245
Pogledao je njezinog oca. Starac je mirno sjedio srui aj. Marcel se okrenu Eliju. I on je utio i pijuckao aj.
Nakon izvjesnog vremena javi se Eli. Govorio je kantonski, jezikom koji Marcel nije razumio. Tvoj aj ima
miomiris tisue cvjetova, potovani Tao.
To je samo jadan pokuaj da ugodim nepcima svojih potovanih gostiju odvrati starac blago.
Imam li tvoje doputenje da govorim francuski? To je jezik mog prijatelja ovdje.
Dakako. Tao Minh se uljudno nakloni pogledavi Marcela. Francuski mi je najmiliji od svih stranih jezika. Njegova je muzikalnost veoma slina muzikalnosti naeg jezika.
Marcel nije mogao sakriti iznenaenje, ali se prisjetio da mora biti ljubazan. Zahvaljujem na obzirnosti koju
pokazujete prema mom neznanju.
Starac milostivo kimne. Podigne sa stola mali bati i lupi njime o siuni gong. Jo njegov ugodni zvuk nije ni
utihnuo, a ve je aj bio odnesen i dugaka tanka lula postavljena do starca. Glavicu lule drao je nad plamenom
male svijee utaknute u au na sredini stola. Onda okrene glavicu prema dolje, da bi plamen mogao liznuti u
nju, te s uitkom stavi lulu u usta.
Marcel ga je zadivljeno promatrao. Nijedan od onih od kojih je kupio prve dvije djevojke nije bio kao ovaj. U
usporedbi s njim oni su se doimali obino, ak prosto.
Ono to vam je sada potrebno to je djevojka visoka roda bio mu je objasnio Eli. Djevojka lijepa ponaanja i dobra odgoja koja e vam sluiti kao domaica, ena broj jedan. Ona je ta koja e zabavljati vae prijatelje i voditi vam kuanstvo. Ona je ta koja e vam uvati obraz-.
Pa hajdemo onda po nju. Marcela je to otezanje ve zamorilo najprije odjea, sad djevojka. Poeo je
vjerovati da ga nikad nee ni pustiti u kasino.
Ne ide to samo tako rekao je Eli. Takvih djevojaka nema mnogo. Uglavnom ih bogati Kinezi uzimaju
za sebe.
Pa to da radim? Da dovijeka ekam dok je ne naemo?
246
Polako, prijatelju, ovo je Istok a ne Francuska. Ovdje se stvari ne rjeavaju tako brzo kao kod kue. No
ne gubite nadu. uo sam za jednu djevojku koja bi moda odgovarala, samo ...
Samo to? Marcel ga je nestrpljivo prekinuo. Idemo po nju pa da ve jednom svrimo s tim!
Ne tako brzo. Mora da neto nije u redu s djevojkom. Stara je, a jo nije zaruena.
Stara? upitao je Marcel. Koliko stara?
Prola je etrnaest.

Marcel ga je zabezeknuto pogledao. Vi to zovete stara?

Eli mu je uzvratio pogled. Stara u zemlji gdje se sve djevojke sposobne za brak udaju u osmoj ili desetoj
godini."
Napokon su posrednici donijeli povoljan odgovor. Ne-fritni Lotos je veoma lijepa, dobro odgojena i veoma
obrazovana. Lijepo pjeva i svira nekoliko instrumenata ukljuiv i malu liru kojom se Kinezi toliko ponose. Eli se
na sve strane raspitivao kako to da se jo nije udala, tako da je naposljetku otkriven i taj razlog.
Nefritni Lotos hoda kao ena sa Zapada, Kao da joj noge nikad nisu bile povezane. Njezin je otac pozivao
specijalista za specijalistom, ali nijedan joj nije mogao pomoi. Ve se gotovo pomirio s injenicom da e mu
zauvijek ostati u kui.
Starac dobrohotno kimne Marcelu. Miris maka najbolje smiruje poslije aja.
Marcel se snebivao nad civilizacijom koja s jedne strane doputa da ovjek u miru poslije aja popui lulu opija,
dok s druge trai da se enskoj djeci povezuju noge usprkos zakonima koji su izglasani protiv toga.
Sad je oito bilo vrijeme za poetak pregovora. Moj prijatelj je doao ovamo jer eli osnovati vlastiti dom.
Starac kimne. Neka mu bogovi sree budu milostivi.
On je ovjek velika ugleda u zapadnom svijetu.
Poaen sam to je uao u moju kuu.
Trai enu broj jedan nastavi Eli nekoga s kime bi podijelio svoju starost i svoju radost.
247
Ve su mnogi Zapadnjaci tako govorili uzvrati starac ali s vremenom su se svi vratili u svoju zemlju
ostavivi za sobom prazne domove i slomljena srca.
Mar cei osjeti kako ga naputa hrabrost. Starac je protiv njega. Pogleda Eli ja.
Ali Eli je imao gotov odgovor. Moj prijatelj je spreman da se osigura protiv takve eventualnosti, iako zna da
do toga nee nikada doi.
Tao povue iz svoje lule i kimne. Jako sam se navik-nuo na Nefritni Lotos ree. Ona je daleko najljepa
i najpametnija od svih mojih keri.
Ali i najstarija. Gotovo je ve prola godine za dobru udaju.
Samo zato jer sam joj s prevelikim oprezom birao supruga. Tako lijep cvijet trai i sasvim naroit vrt.
Prevelik oprez doveo je ve mnoge djevojke s onu stranu brda odvrati Eli.
Svi su znali na to cilja. Starije djevojke esto su prodavane u bordele s druge strane luke. Taov se izraz nije
promijenio kad je pogledao Marcela. Kako da ovjek procijeni iskrenost neije sklonosti?
Moj prijatelj nudi tisuu hongkonkih dolara u znak svoje iskrenosti.
Kinez napravi neku neodreenu kretnju svojom lulom. Puka nitica prema onom koliko ja drim do Nefritnog Lotosa.
Marcel se zapanjio kad se Eli dignuo. Zahvaljujemo potovanom Taou na njegovom milostivom
gostoprimstvu i tisuu puta molimo da nam oprosti to smo se usudili oduzeti mu njegovo dragocjeno vrijeme.
Tao a je prestraio ovako neoekivani kraj pregovora. I protiv volje rijei mu se same otkinue s usana. Samo
trenutak, samo trenutak. Zato se svi Zapadnjaci uvijek tako ure?
Iza irokog paravana Nefritni Lotos je promatrala, na-smijeivi se kad je Eli opet sjeo i cjenkanje se nastavilo.
Primijetila je da onaj koji je kupuje nije ustao zajedno sa svojim prijateljem.
248
Sutradan je pred Elijevim pisaim stolom sjedio neki pokrupniji portugalski policajac. Izvadio je rupi i preao
njime preko lica. Naoj panji nije izbjeglo da va prijatelj kupuje ene. Bacio je kratak pogled na
Marcela. Pretpostavljam da znate da je to zakonom zabranjeno?
Eli se zacereka. Je li zakonom zabranjeno da ovjek unajmljuje poslugu za svoju kuu.
Policajac se nasmije. Nije, dakako da nije. Opet pogleda Marcela. Ali mislio sam da bi to mogla biti
zgodna prilika da upoznam vaeg prijatelja.
Eli ih upozna. Detektivski porunik Goa vodi brigu da ne upadnemo u kakvu nepriliku.
Oba se mukarca porukovae.
Svaki mjesec on dobiva omotnicu sa deset tisua hongkonkih dolara. Jo nikome nije polo za rukom da
utvrdi odakle dolaze.
Policajac se zasmijulji. Svake su noi jo dva ovjeka napolju u slubi.
Marcel pogleda Eli ja. Zar je ve dolazilo do neprilika?
Eli odmahne glavom. U ovih nekoliko godina to sam ja ovdje nije.
Marcel se opet obrati policajcu. Moda bi jedan policajac napolju bio sasvim dovoljan ree nasmijeivi
se. Na taj bi se nain vai trokovi sveli na polovicu.
Policajev srdani smijeh zaori sobom. Mislim da emo se va prijatelj i ja dobro slagati. uo sam da je
kerku starog Taoa unajmio za gazdaricu, srekovi. I ja sam bacio oko na nju, samo sam ekao da joj cijena
spadne do mojih mogunosti.
Igrai fan-tana za golemim stolom dignue glave kad su Marcel i Eli proli kroz kasino. Novi vlasnik ree
jedan od njih.

Drugi kimne glavom. Po odijelu mu se vidi da je bogat i ugledan ovjek. Djeluje vrlo britanski.
Time je zapravo htio rei da je Marcelova put svijetla a kosa smea, odnosno da nije crn kao Eli.
249
Samo veoma imuan ovjek moe otvoriti svoju kuu kupivi etiri ena u tjedan dana! ree trei
igra.
Da doda prvi a jedna od tih je Taova kerka Nefritni Lotos kao ena broj jedan. Zna ti starog Taoa.
Kladim se da je te Zapadnjake natjerao da mu poteno plate premda joj noge nisu u redu.
Igraj ve jedanput ree drugi nestrpljivo. Ope je poznato da se Zapadnjaci ne razumiju u te stvari.
18
Skrenuvi u usku ulicu* Marcela zapahnu vonj staroga grada. Ovdje ga nije mogao izbjegavati. Kue su stvarale
trajnu hladovinu, a mjesta nije bilo dovoljno tako rei ni za riku nekmoli na automobil.
Marcel se okrene i pogleda niz ulicu. Na kraju su bili dokovi. Prigueni povici trgovaca ribom odjekivali su
vijugavom ulicom, a posvuda se osjeao smrad neprodanog ulova to je trunuo po molima. Gladni prosjaci jedva
su ekali da im ribari okrenu lea.
Neki djeak povue Marcela za ruku. Djeak je bio malen, naizgled nije imao vie od osam godina, ali oi su mu
ve bile stare. Poon-tang, missuh?
Marcel odmahne glavom.
Vilo cisto. Zapadno. Olijentalno. Mlado, sve kako ti zelila.
Marcel ponovno odmahne glavom.
Djeaka nije bilo lako obeshrabriti. Osam godina? Pet? Zastane. Djeaci? Ti voli djeake? Jako zgodno,
Marcel se nije potrudio da odgovori. Gurne vrata kue pred kojom je stajao i ue. Teak miris tamjana, koji je
trebalo da prikri je aromu opijuma, naglo mu zae u nosnice. Svlada se da ne kihne, kad mu je priao mladi
Kinez.
250
Kroz zatvorena vanjska vrata Marcel je uo djeakov glas ulice. Kulac!
Mladi Kinez iskrivi lice. Ne znam to je danas s tom djecom. Nemaju nikakva potovanja prema odraslima.
Ispriavam se tisuu puta.
Marcel se nasmijei. Nije to nita, Kuo Minh. Cim plod padne na tle, drvo vie nije odgovorno za njega.
Kuo Minh se pokloni. Puni ste razumijevanja. Moj otac i ujaci ekaju vas gore.
Uspeli su se rasklimanim stepenicama do najgornjeg kata zgrade. Iako je ve mnogo puta proao ovuda, Marcel
se ipak svaki put trgnuo iznenaen razlikom izmeu ovog i ostalih katova. Ovdje su predsoblja odjednom bila
ukraena bogatim interzijama od trenjevog drva i tikovine, dok su vrata bila od sjajno ulatene efoanovi-ne s
ukrasom od slonovae. Kuo Minh otvori jedna od njih i povue se malo unatrag kako bi ga propustio u sobu.
Prie mu draesna mlada djevojka u klasinoj svilenoj odjei i, kleknuvi do njegovih nogu, izuje mu cipele i
obu je uobiajene meke papue. Kad se povukla, Marcel poe za mladim ovjekom u drugu sobu.
etvorica mukaraca to su sjedili za malim stoliem dignue se i poMonie. On im otpozdravi i prihvati poziv
Kuo Minhovog oca da sjedne. Gotovo u isti as druga mlada djevojka unese aj.
Sva etvorica uljudno su ekala da im se gost osvjei. Onda, kao i obino, progovori Kuo Minhov otac. Ali na
poslovni razgovor prijeoe tek poto su izmijenili nekoliko utivih rijei o Marcelovom zdravlju kao i zdravlju
njegovih ena.
Imate li kakvih vijesti o oruju?
Imam odvrati Marcel mirno.
Starac kratko pogleda ostale, onda opet Marcela. * Dobro. Mi imamo opijuma kojim plaamo.
Preko Marcelova lica prijee toboe izraz aljenja. Veoma mi je teko to vam moram isporuiti da mog klijenta zanimaju brodovi, a ne opijum.
Kuo Minhov otac se trgne. Pa uvijek smo plaali opijumom.
251
uo sam da je spala potranja za njim. Uostalom, svejedno, jer moj klijent eli jedino brodove.
Sada se meu njima razvila ustra rasprava. Marcel nije ni pokuao pratiti njihov razgovor. Govorili su mnogo
prebrzo za njegovo ogranieno poznavanje kineskog jezika. Osim toga, nije bilo ni potrebno da ih razumije.
Znao je to eli.
Prolo je ve vie od godinu dana od Marcelova dolaska u Makao. A za tu se godinu obogatio iznad svakog
oekivanja. Tako rei ve pri prvom poslu koji je obavio. I to zahvaljujui oruju. Oruju i opijumu. Svaki
zapovjednik pojedine kineske provincije htio je imati oruje. U Kinu su ga mogli jedino prokrijumariti na
malim ribarskim brodicama to su plovile otvorenim morem izmeu kopna i Makaa. A platiti su mogli jedino
opijumom.
Japanci su se, meutim, pokazali mnogo otroumni-jim nego to je Marcel pretpostavljao. Iako je posjedovao
prilian poetni kapital, taj je u odnosu na svotu koju su oni traili bio obina milostinja. I ba nekako u to
vrijeme kad je na sve strane fanatino traio nain kako da povea svoj kapital upao je u tu trgovinu s orujem.
Poelo je tako da je leina nekog mukarca naena u vodi oko dokova. Porunik Goa upravo je sjedio u Mar-

celovom uredu u kasinu kad su mu to javili. Ustao je vrtei glavom. Taj sluaj neemo nikad rijeiti. Bio je
jedan od Sir Vorilovih agenata.
Sir Petera Vorilova?
Policajac potvrdno kimne. Taj pravi velike poslove ovdje.
Mislio sam da je prodaja oruja protuzakonita ree Marcel i smjesta shvati da je izvalio glupost.
Policajac ga malo udno pogleda. A to ovdje nije protuzakonito?
Policajac nije pravo ni iziao iz ureda, kad je Marcel krenuo da uhvati popodnevni parobrod za Hongkong. Nije
se usudio odavde brzojaviti. Bio je uvjeren da policija dobiva kopiju svakog njegovog brzojava.
252
Brzojav koji je poslao Sir Peteru Vorilovu u Monte Carlo glasio je ovako:
Va agent u Makau mrtav. Nudim svoje usluge. Uvjet Christopoulosov pristanak. ekam va odgovor dvadeset
etiri sata Hongkong Peninsula Hotel Kowloon.
Odgovor je imao u ruci za manje od dvadeset etiri sata. USLUGE PRIHVAENE. Potpis VORILOV.
Nepuna dva dana kasnije u njegovom se uredu pojavio Kuo Minh. Za njim su doli drugi, i uvijek je bilo isto.
Oruje za opijum. Nije mu trebalo ni tjedan dana da otkrije kako je oruje to ga prodaje Vorilov zastarjelo i
nema prou nigdje drugdje na svijetu, kao i to da je cijena koju postie u inozemstvu za opijum pet puta vea od
one za koju ga je kupio. Kod svakog je posla zapravo zaraivao na obje strane. Kad je godinu dana kasnije
primio izvjetaj od svoje banke u vicarskoj, Marcel je i sam bio iznenaen. Imao je na raunu preko tri milijuna
dolara.
Tada Marcel odlui da se vrati svojoj prvobitnoj namjeri, naime da nabavi brodove. Ali ako se obrati izravno
Japancima, bit e im smjesta jasno koliko mu je stalo do njih. Jedina mogunost bila je da ih se domogne preko
Kineza.
Sad se starac okrenuo i neto uurbano objanjavao svom sinu. Trenutak kasnije ovaj se obrati Marcelu. Kau
da nemaju novaca za brodove. Imaju samo opijum. Japanci nee uzeti opijum.
Marcel se pretvarao kao da razmilja o njegovim rijeima. Znaju li za kakve brodove koje bi mogli nabaviti?
Mukarci su neto ustro raspravljali meu sobom. Ovaj put se starac izravno obrati Marcelu. Postoji bar
deset starih brodova koje bismo mogli kupiti, ali su skupi. Moda ak i preskupi.
Marcelovo je lice zadralo svoju mirnou. Koliko skupi?
Nije vano ree starac ionako nemamo novaca. Marcel se toboe opet zamislio. Da li bi vam pomoglo kad bih ja pronaao drugo trite za va opijum?
253
Starac kimne. Mnogo bi pomoglo.
Raspitat u se. Ali sumnjam da u postii sadanju cijenu.
Ostat emo vam vjeni dunici.
Bon. Mar cei ustane. Uskoro u vam se javiti s vijestima da li sam uspio.
Ustali su i ceremonijalno se poklonili. Kad su Mar-celovi koraci utihnuli, oni nastavie razgovor meu sobom.
Svi su isti ree jedan prije ili kasnije sve ih obuzme pohlepa.
Da odvrati drugi ovjek bi pomislio da e se zadovoljiti time to potkrada i nas i Rusa. Ali ne, nije
dosta. Sad nas eli jo vie orobiti kako bi se dokopao tih prokletih brodova.
Mislim da je dolo vrijeme da se pridrui svom prethodniku u luci ree trei.
Kuo Minh se vrati u sobu upravo u asu kad je njegov otac podignuo ruku. Ne, brao draga, jo nije vrijeme.
Ne moemo si dopustiti da stojimo bez posla ekajui da mu Rus nae zamjenu.
Zar e dopustiti da nas jo vie opljaka?
Nee nas opljakati izjavi Kuo Minhov otac mirno. im saznamo koliko nam manje kani platiti za
opijum, podvostruit emo cijenu i dodati je cijeni brodova za kojima toliko udi.
Obogatio se bjesnio je Christopoulos. Za nepunu godinu zgrnuo je tri milijuna dolara u vicarskim
bankama. A sad smo eto otkrili i to da posjeduje dvadeset brodova koje je trebalo da kupi za nas. I taj jo ima
obraza ponuditi nam da ih uzmemo u zakup.
Sir Peter ga je netremice motrio. to bih ja, po vaem miljenju, sad morao poduzeti?
Novac je svakako odnekle doao. Budui da su knjige kasina u redu, mora da potkrada vas.
Sir Peter se nasmijei. Mene sigurno ne. Njegovi su izvjetaji veoma precizni. Iz svake transakcije dostavio
mi je punu svotu.
Onda mora da nabija cijenu vaim muterijama.
254
To je njihova stvar. Sir Peter slegnu ramenima. Moje su cijene dovoljno visoke da me zadovolje. Ako
oni hoe platiti vie, ja ih u tome ne mogu sprijeiti.
Znai da ne moete poduzeti nita da ga zaustavite?
Nema razloga da ga zaustavljam popravi ga Sir Peter. Vi imate razloga, vi ga i zaustavite.
Kako?
Ne iznajmljujte njegove brodove. Sto e on sa dvadeset brodova bez brodskog tereta? Za mjesec dana je

gotov.
A onda e ih Japanci prekupiti od njega, a mi emo biti u istom sosu kao i prije.
To je vaa briga. Sir Peter pogleda na svoj runi sat. Sad moram ii. Blii se vrijeme kad moj sin
odlazi na spavanje. Nastojim biti uz njega to ee mogu. S obzirom na svoje godine ne mogu oekivati da u
jo dugo imati tu povlasticu.
Isprati tailleura do vrata. Znate, Christopoulos, ne biste smjeli biti tako pohlepni. Ve sam davno nauio da se
drim svog posla. I vi biste morali raditi ono to vam najvie lei dijeljenje karata.
Eli digne pogled kad je njegov stric uao u auto. - to je rekao stari? Christopoulos opsuje.
Nee nita poduzeti?
Ne, kae da su i njegove knjige u redu. U glasu mu se osjeti gorina. Imam osjeaj da mi se podsmjehuje.
Nekoliko su se minuta vozili bez rijei. to e uiniti?
Nek'ga av'o nosi! odvrati stric.
Lijepo sam rekao barunu da nemam povjerenja u njega. Da je ovdje, zadavio bih ga golim rukama.
emu trud? - upita Eli olako. U Makau ima netko tko bi to rado uinio umjesto tebe.
Stric ga upitno pogleda.
255
Ako nije potkradao tebe i nije potkradao Sir Pe-tera, mora da je potkradao nekog drugog. Najvjerojatnije
Kineze s kojima posluje.
Pozna ih?
U Makau ih svi poznaju. Bit e dovoljno jedno moje pismo.
Pa nisu valjda tako glupi. Mora da znaju to on radi a da im to nitko ne kae. Zato ga ve dosada nisu ubili?
Eli pogleda strica. Kinezi nisu kao mi. Na Istoku postoji neto to se zove obraz. Tako dugo dok za to ne
zna nitko drugi osim njega i njih, nije vano. Oni ipak dobiju ono to ele. No, izbije li na javu da ih potkrada,
izgubit e mnogo od svog obraza ako ga ne ubiju.
Christopoulosovo se lice ljutito iskrivi. Daj mi mjesec dana da sklopim potrebne sporazume s Japancima.
Onda napii pismo tom svom prijatelju.
19
Marcel je sjedio za svojim pisaim stolom prouavajui Amerikanca. Bio je visok i crven u licu, a oi su mu bile
plave i tvrde. Marcel ponovno baci pogled na posjetnicu.
JOHN HADLEY, potpredsjednik American Frcight Lines, Inc.
Nato opet pogleda posjetioca. I to mogu uiniti za vas, Mr Hadlev?
Hadlev prijee direktno na stvar. Doao sam k vama radi brodova. Svi su u vaim rukama.
Marcel odmahne rukom. Ne svi.
Ne dopusti Hadley s porugom u glasu samo oni koji su jo sposobni za plovidbu. Nagne se naprijed
na svojoj stolici. Ovlaten sam da vam ponudim lijepu dobit ako nam ih prodate.
256
Marcel se nasmijei. To je uvijek ugodno uti. Meutim, zasada ih jo ne kanim prodavati.
A to ete s njima? Jo niste sklopili ugovor o najmu. Valjda ne kanite dopustiti da ih iz jede ra?
Marcel nije vie izigravao nehaj. Amerikanac je oito dobro upuen. Sigurno e ih unajmiti.
uo sam da nee. Navodno su predloili Japancima da od njih kupe brodove poto vas prisile na predaju.
Marcel ga zapanjeno pogleda. Zato dakle toliko odugovlae s odgovorom. Nee me prisiliti na predaju
ree uvjerljivije nego to je osjeao. Ve u negdje nai teret.
Gdje? upita Amerikanac. Ovdje u Makau? Pitanje je bilo na mjestu. Ovamo pristiu samo manji
tereti. Vei odlaze na druga mjesta. U pristanitu vlada izreka: Ako je prevelik da se prokrijumari, to e nam?
Marcel duboko uzdahne. Imam svoje agente u Hong-kongu.
Nemate vi nikoga odvrati Hadlev odluno. Ako ne sklopite ugovor s Grcima, gotovi ste. Za dva
mjeseca Japanci e dobiti natrag svoje brodove.
Ako je tako, zato ne idete k njima?
Hadlev se nasmijei. Zato jer elimo biti sigurni da emo dobiti brodove. Radije u sklopiti s vama lo posao i
dobiti ih nego riskirati s Japancima.
Govorite prilino otvoreno.
Mi uvijek samo tako poslujemo. Moj ef nema strpljenja za petljancije. On ide ravno k cilju.
Marcel kinine. Znao je kakav glas bije vlasnika American Freight Lines. Siromani bostonski Irac koji se
vlastitim snagama dovinuo do toga da danas nadzire mnogobrojna dionika drutva, zgrnuvi golemo bogatstvo.
Zahvaljujui njegovoj nemilosrdnoj odlunosti, njegova parobrodarska linija dri gotovo monopol na prijevoz
tereta u Junu Ameriku i iz nje.
Marcel se nastojao prisjetiti to je jo uo o Jamesu Hadlevu. Govorkalo se da se posljednjih godina sve vie
okree prema politici. Postao je vana linost u politikoj stranci koja je upravo po drugi put izabrala Roosevelta,
a govorkalo se i to da e mu Predsjednik

17 Avanturisti I
257
povjeriti mjesto ambasadora. Bio je ve zastupao zemlju na nekoliko vanih diplomatskih pregovora na kojima
je uspio jedino ostaviti dojam savrene neuglaenosti. Ali otkako su mu dva sina iz njegove mnogobrojne porodice na Harvardu, kau da je malo popustio. Kao i svi novopeeni bogatai stao se zanositi milju da ue u
novi svijet ija mu vrata ne moe otvoriti iskljuivo novac. Svijet moi i ugleda.
Odjednom Marcelu sine da ovjek pred njim nosi isto ime. Ponovno uzme posjetnicu u ruke. U rodu ste?
Amerikanac kinine. Bratii.
Ah, tako.
Hadlev prieka trenutak no, budui da Marcel nije nastavio, ree: Znai vrsto ste odluili da ne prodajete
brodove?
Marcel kimne.
U tom sluaju imam jedan drugi prijedlog. Mi posjedujemo pedeset brodova pod amerikom zastavom.
Rado bismo ih, zbog poreza, registrirali negdje u inozemstvu. Predlaem da ih unesemo u zajedniku kompaniju
i registriramo u zemlji koja e u sluaju rata ostati neutralna. Na taj bi nain naim brodovima bila osigu-na
slobodna plovidba svim morima.
Marcel odmahne glavom. Nemogue. Svi bi znali da se radi o vaim brodovima.
Hadlev ga prodorno pogleda. Ne bi, ako ih prodamo vama. Naa bi dobit odlazila na neko vicarsko drutvo.
A u kojoj bismo ih zemlji mogli registrirati? vicarska registracija ne dolazi u obzir.
Vi ste mnogo godina radili u kortegvajskom konzulatu u Parizu.
Marcel ga opet iznenaeno pogleda. Amerikanci su mnogo pametniji nego to je pretpostavljao. Ali Kortegvaj ve ima ugovor s de Covneom.
A to ima od toga? upita Hadlev prezirno. etiri piljiva broda, kad ni dvadeset ne bi bilo dosta!
Ugovor ipak postoji.
A to mislite kako e jo dugo postojati ako njihovom predsjedniku predoimo sve prednosti poslovanja s
258
nama? odvrati Hadlev. Politiari su jednaki svuda na svijetu.
Poslije dugog vremena Marcel se prvi put spomene pokojnog konzula. Jaime Xenos je tako neto prieljkivao za
svoju zemlju vie od svega na svijetu. Usprkos tome ovo bi ga uasnulo. No Amerikanac ima pravo. Nema
mnogo takvih poten jaina kao to je bio Daxov otac.
Kako ete doi do el Presidenta? upita Marcel. Ja sam bio samo obian inovnik u konzulatu. Nemam
nikakva utjecaja.
Prepustite to nama odgovori Hadlev samouvjereno. Potreban mi je samo va principijelni pristanak.
Ustane. Poslijepodnevnim brodom vraam se u Hong-kong. Razmislite. Ostat u jo nekoliko dana u hotelu
Peninsula, tako da znate gdje me moete nai.
Razmislit u malo o tome.
Porukovali su se, i Marcel se zamiljeno zagleda u vrata kroz koja je izaao Hadlev. Znao je zato Hadlev ostaje
u Hongkongu da s Japancima pregovara o brodovima. On nije ovjek koji bi ita stavljao na kocku mirno
ekajui Marcelovu odluku.
Marcel odjednom opsuje. Negdje neto ne klapa. Mora da se radi o neem na to nikad nije posumnjao-. Bijesno
lupi akom o stol. Prokleti Grci! Stara izreka da se ovjek ne smije pouzdati u njih savreno odgovara istini. Ve
mu pokuavaju zabiti no u lea. A da nije bilo njega, ne bi imali nikakva izgleda da uope dou do brodova.
Kua je bila neuobiajeno tiha kad se te veeri vratio s posla. ak se i Nefritni Lotos doimala nekako potiteno
dok mu je izuvala cipele i obuvala papue. Poto mu je donijela veernji aperitiv, on upita: Ne osjea se
dobro?
Bila je blijeda. Zabrinuto ju je pogledao. Znao je da nema smisla da je dalje zapitkuje, jer bi ona smjesta zaboravila francuski i govorila samo kineski, tako da opet ne bi nita saznao. Osim toga, veoma je zavolio tu tihu i
draesnu djevojku koju je kupio.
259
I
Sjeao se onoga dana kad ju je prvi put doveo u svoju kuu. Njegove ostale ene bile su ve tamo, poredane u
vei da je pozdrave. Bojao se da e biti ljubomorne na njezinu ljepotu, na injenicu da potjee iz bolje obitelji. No na njegovo veliko iznenaenje bilo je sasvim obratno. Veselo su uzvikivale, oduevljene njezinom ljepotom i bogatstvom njezine odjee. Sjatile su se oko nje cvrkuui svojim pjevuavim visokim glasovima.
Dobro dola, sestro, dobro dola, sestro.
Kad je te noi uao u svoju spavaonicu, u vazi kraj prozora bilo je svjee cvijee, a tamjan je mirisavo gorio pred
nasmijeenim Budhom. ak su i na krevetu bile prostri jete nove, svilene plahte. Poeo se svlaiti kad iza sebe
zau neki um, i zaas ga okruie njegove tri druge ene.
Smijui se i hihoui, skinule su ga i gologa gurnule meu plahte. Mahnuvi mu da tamo ostane, otile su iz sobe
i odmah zatim zauo je njene zvukove lire. Primicali su se sve blie, i ubrzo bili pred njegovim vratima.

Okrenuo se kad su se vrata otvorila.

Prva je ula Nefritni Lotos. Nije mogao skinuti pogleda s nje. Nikada nije vidio nita ljepe. Kosa joj je meko
padala oko lica, a oi bile crne kao ugljen. Prozirna svilena haljina pripila se uz nju otkrivajui tijelo koje je
sliilo svjetlucavoj bjelokosti. Polako mu se pribliavala sitnim koracima.
Iza nje su ile ostale ene. Jedna je svirala malu liru, druga nosila zdjelicu slatkia i kaniranog voa, a trea
karafu vina. Nefritni Lotos zastane ispred kreveta edno oborivi pogled.
Slatkii i vino brzo su stavljeni na stoli do kreveta, onda se dvije ene okrenue Nefritnom Lotosu. Polako joj
svukoe haljinu preko glave te ona osta gola gol-cata. Nato se primaknue krevetu trgnuvi pokriva s Marcela.
Jo je uvijek stajala na mjestu edno oborenih oiju. Doi, sestro pozva je jedna od njih blago. Sjedni
do svog supruga.
Ne podigavi pogled, Nefritni Lotos bojaljivo sjedne na rub kreveta. Vidio je kako joj u vratu sitno kuca bilo i
kako joj se ruiaste bradavice na dojkama lagano nabiru. Osjeti da se uzbudio, no Nefritni Lotos ga jo uvijek nije pogledala.
Gledaj, sestro ree druga ena radosno. Vidi li kako si se dopala svom suprugu?
No Nefritni Lotos ipak nije pogledala. Jedna od ena nestrpljivo joj uhvati ruku i poloi je na njega. Topao
njean dodir smjesta dovri njegovu erekciju. Isprui ruku da joj lice okrene k sebi, i odjednom bijahu sami.
Naas su se njezine oi zagledale u njegove i ona progovori. Bojim se pogledati, moj suprue proapta.
ula sam da mukarci sa Zapada imaju divovske udo.
Jesu li ti to one rekle?
Odmahnula je glavom. Nisu, one su tvoje ene, nikada ne bi rekle nita protiv tebe. One su mi rekle neka se
ne bojim. Rekle su da im veliina tvog uda samo priinja vee veselje i vei uitak.
Preplavi ga ugodan osjeaj. Odjednom se osjeti jakim i monim. Nikad se nije smatrao osobito razvijenim, no
uo je da su Istonjaci u tome jo slabiji. Pogledaj me!
Sklopila je oi. Bojim se.
Pogledaj me! Ovaj put to je bila zapovijed kojoj se nije usudila suprotstaviti. Otvorila je oi i polako
spustila glavu. Uto joj se pogled ukoi a dah zastane. Umrijet u ree. Prodrijet e u mene i probosti mi
srce.
To ga razljuti. Idi, ako se boji. Poalji unutra jednu drugu.
Opazi kako je problijedjela. On nikad nee saznati kakav ju je strah obuzeo tog asa. Strah od sramote koju bi
nanijela sebi i svojoj obitelji dopusti li mu da je otjera. Ne, suprue moj, vie se ne bojim.
Nasmijao se i posegnuo za njom, ali mu ona zaustavi ruku. Ne elim da se napree, suprue moj.
Neoekivano brzim pokretom ona ga zaj aha uprijevi se o koljena sa svake strane njegovih bokova. Onda se
polako, vodei ga rukom, spusti. Bila je suha i prodiranje je ilo teko. Nekoliko puta se povukla kad je bol postala prejaka.
260
261
Opazio je kako joj se oi sasvim stisnue, a suze poee slijevati niz obraze. Dosta rekao je otro.
Oi joj se irom rastvorie, i ona pogleda dolje na njega. Nije mogao podnijeti strah koji joj se ogledao u oima.
Njeno je privue k sebi. Ta bila je gotovo jo dijete.
Tko ti je rekao da se to tako radi?
Sakrila je lice u jastuk da on ne vidi kako se stidi. Majka proaptala je. To je jedini nain kako da primi
mukarca sa Zapada, rekla je, inae e te rastrgati.
Pogladi je po dugoj crnoj kosi. Nije istina. Doi, pokazat u ti.
Ljubio ju je i milovao, a kad je napokon bio unutra, i samog ga iznenadi njezina razbuktala strast. I tako je postala njegova ljubimica, jer nije bilo toga to u svom mahnitom uzbuenju ne bi uinila da ga zadovolji.
Sad je stajala pred njim, nijema i blijeda, dok je on polako ispijao svoj aperitiv. Poveerat u a onda se
vraam u kasino. Imam jo neto posla.
Kimnula je i bez rijei napustila sobu. Trenutak kasnije zauo je iz kuhinje naricanja, zatim ljutite glasove.
Upravo se nakanio da ode u kuhinju, kad se ona pojavi na vratima.
Lice joj je bilo blijedo, a u oima se zrcalile suze. Oprosti to smetam, suprue moj.
Otro ju je pogledao. to se to, do vraga, dogaa?
Nije odgovorila.
Dobro, ako mi ti ne eli rei, saim u otkriti.
U taj su se mah sve njegove ene nale u sobi. I sve su plakale. Nefritni Lotos ih je samo na trenutak pogledala,
ali i to je bilo dovoljno. Rasplae se i ona.
Zbunjeno je pogledavao s jedne na drugu. Koja e mi od vas rei to se dogaa?
Nato su ostale ene poele jo glasnije naricati. Nefritni Lotos se baci na koljena. Ne idi veeras u kasino. Ne
odlazi iz kue.
Zato ne? upitao je ljutito. Koji je vrag uao u sve vas?
Tong Minh je poruio da si mrtav ovjek.

 to? Nije mogao povjerovati. Kako zna?

262
Stiglo je ovo. Nefritni Lotos ustane, izvadi iz ormaria neku kutiju i otvori je. Bila je ispunjena bijelom
svilom.
Sto je to?
Dovoljno svile za etiri alobne haljine. Takav ie obiaj organizacije tong, kako udovica ne bi bila zateena
nespremna.
Kad ste to primile?
Danas poslije podne. Doao je glasnik od Kuh Minha i ostavio to pred naim vratima.
Osjeti kako ga proima ledeni strah. Moram se izvui odavde. Moram otii na policiju.
Kakva korist od toga? upita Nefritni Lotos. Bit e mrtav prije negoli stigne do tamo. Njihovi ljudi
ve motre kuu.
Nikoga nije bilo napolju kad sam uao.
Sakrili su se. Doi, pogledaj.
Poe za njom do prozora, gdje ona oprezno odgrne zaslon te on proviri napolje. U vei preko puta stajao je jedan
ovjek, dok se drugi postavio blok nie kraj stupa uline svjetiljke. Spusti zaslon. Telefonirat u na policiju.
Oni e me izvui odavde.
Ali telefon je bio mrtav. Prerezali su ice. Mar cei osjeti kako ga svladava oaj. Na sve su mislili. Mora da se
radi o zabuni. Zato me nisu ubili kad sam dolazio kui?
A da tvojim enama ne dopuste da se oproste s tobom? zaprepateno upita Nefritni Lotos. Pa nisu
divljaci.
Naas je pomislio da e mu pozliti, ali se ipak sabere. Postoji valjda neka mogunost da izaem odavde?
Nitko inu ne odgovori. Ljutito se okrene i vrati u dnevnu sobu. Izvue jednu od ladica na svom pisaem stolu i
izvadi revolver koji je tu drao da se obrani od skitnica. Hladni je metal djelovao udno umirujue, iako on jo
nikada nije opalio iz pitolja.
Uto u sobu uoe ene. Nefritni Lotos im neto proapta na kineskom. Jedna za drugom kimnue, nato se ona
okrene k njemu. Postoji jedna mogunost.
Zapanjeno je pogleda. Zato mi to nisi prije rekla?
263
Ne elimo da postane ubojica ree ona jednostavno. Ve je doista zlo to organizacija tong kae da si
kradljivac.
Nije mogao izdrati njezin pogled. Kako su doli do toga?
Primili su pismo od onoga koji je prije tebe bio u kasinu. Kae da im nisi predao sav novac koji si dobio za
njihov opijum.
Sad mu je postalo jasno zato su Grci tako sigurni da e se domoi brodova. U sluaju njegove smrti brodovi bi
bili vraeni Japancima u ime neplaenih dugova.
Kako mogu izai odavde? upita gotovo ponizno.
Poruili su nam da napustimo kuu prije deset. Jedna od nas e ostati, a ti e izai u njezinoj odjei.
Koja?
Ja u ostati ree Nefritni Lotos. Ja sam ena broj jedan, to je moja dunost. Osim toga, najslinija sam
ti po visini, pa ak i hodam kao ti.
Pogledao ju je. Nee li stradati kad se to otkrije?
- Neu stradati rekla je mirno.
Ipak se cijelu no na malom portugalskom krijumarskom brodu koji ga je nosio u Hongkong nije usudio misliti
na nju niti na izraaj njezinog blijedog lica dok je gledala kako izlazi iz kue zajedno s tri ostale ene.
Tek se sutradan kasno nou, poto se sastao s Hadlev-jem u hongkonkom hotelu, probudio u svojoj kabini
osjeajui lupu tekih strojeva. Nalazio se na amerikom trgovakom brodu koji je plovio u svoju matinu luku u
Sjedinjenim Dravama.
Nefritni Lotose! vrisnuo je u tamu. Ukaza mu se njezino lice i stravino saznanje koje se ogledalo na njemu. Time to ju je ostavio umjesto sebe potpisao joj je smrtnu osudu.
Mnogo godina kasnije, kad je bio veoma bogat i imao oko sebe mnogo ena, uspio je misliti na nju samo kao na
najljepu od kineskih djevojaka koje je kupio u Makau.
Ali te je noi vrisnuo njezino ime.
I plakao nad svojim kukavilukom.
I nad njom.
264
20
Volio bih da Dax ostane s nama ovdje u Bostonu dok ne nae stan za sebe rekao je Robert kad je njegova
sestra sila na doruak.
Caroline je oklijevala. Ali to znai da e ostati i onaj njegov ovjek. Onaj koji je uvijek s njim.

Robert kimne. Macan.

Caroline se strese. Da, taj. Od njega se sva najeim. Uvijek vreba.
Robert se nasmije. To mu je posao. Uz Daxa je od njegova djetinjstva, Njihov ga je predsjednik postavio za
Daxova uvara jo u ono vrijeme kad su svi bili u dungli.
Sad vie nisu u dungli. Zato se jo uvijek mota tu? Ne izgleda da je sluga ili tako neto.
ini mi se da spada u porodicu. A otkako mu je umro otac, Dax i nema nikoga vie od porodice osim njega.
Caroline digne alicu s kavom i okua je. Nakrivi lice. Isuse, ta kava je strana! Hoemo li se ikad namjeriti
na kuharicu koja zna skuhati potenu kavu?
Robert se opet nasmije. Svakog jutra ponavlja isto. Zaboravlja da smo u Americi. Njihova kava nije kao
naa.
Pisat u ocu, moda nam moe poslati neku kuharicu.
Bon. Uto u sobu ue Carolinina goa. Robert ustane. Dobro jutro, Sue Ann.
Lijepa plavokosa djevojka se nasmijei. 'Bro jutro, Roberte rekla je s mekim junjakim akcentom. 'Bro
jutro, Caroline draga.
Robert je ostao stajati i nakon to je Sue Ann sjela.
Dakle, moe li Dax doi k nama?
Caroline slegne ramenima. Zato ne? Napokon, kua je dosta velika.
Sutra stie u New York. Mislim da u odletjeti dolje da ga doekam.
265
Kad je Robert otiao, Sue Ann upitno pogleda Caroli-nu. To ime rekla je nekako mi je poznato. Negdje
sam ga ve ula.
Dax je prijatelj mog brata. Pohaali su istu kolu u Francuskoj.
Sue Ann podigne svoju alicu. Kava je izvrsna ree odsutno. ekaj malo! Nije li to onaj igra pola, onaj
koji je postao ambasador poslije oeve smrti?
Jest. No nije postao ambasador, Sue Ann, samo konzul.
Sve je to jedno te isto. ula sam da je fantastian!
Fantastian? Caroline zaueno pogleda prijateljicu. Katkada je uope nije razumjela. Zato bi svaki
mukarac s kojim se imala upoznati morao biti fantastian? Ovu je rije ula bar jedanput tjedno otkada je
upoznala Sue Ann.
Dax se promijenio, pomislila je Caroline kad ga je ugledala gdje zajedno s Robertom ulazi u kuu. Iznenadila se.
Odrastao je, vie nije djeak. Postao je mukarac. Nije mogla shvatiti da se ovjek za manje od godinu dana
moe tako promijeniti. Posljednji put ga je vidjela nekoliko mjeseci prije nego to mu je umro otac. A u Ameriku
je dola nekoliko mjeseci prije svog brata.
Dax je spazi i nasmijei se. Pola mu je u susret okrenu vi glavu da je po francuskom obiaju poljubi u obraz.
Kako je lijepo to te opet vidim, Caroline.
I glas mu je dublji, pomislila je. Robert izgleda pokraj njega kao kolarac. Veoma se radujem to te mogu
pozdraviti ovdje, Daxe. Kako je bilo na putu?
Bon rekao je sve dok se nismo iskrcali. A onda me novinari vie nisu putali na miru.
Vidi? Imamo kod sebe pravu veliinu.
Dax se prijekorno nasmijei Robertu. Novinari su svuda isti. Kad nema senzacije, oni je izmisle.
Caroline se osjeti nekako neobino uzbuena. To vie nije onaj djeak kojeg je povukla za nos u kabini kraj
bazena. Imala je udan osjeaj da to vie nikada ne bi smjela uiniti. Podignuo je glavu motrei iznad nje pre266
ma stepenicama. I ne okrenuvi se, znala je da silazi Sue Ann. Osjeti slab alac ljubomore. Ta je koketa provela
itavo jutro pred ogledalom lickajui se.
Caroline se okrene. Opazi kako im prilazi Sue Ann, zlatnoplave kose i pocrnjela od sunca. Prokletstvo, neujno
opsuje Caroline, zato su sve Amerikanke tako visoke? Okrene se Daxu. Da ti predstavim svoju prijateljicu,
Sue Ann Daley. Sue Ann, ovo je Dax Xenos.
Enchante ree Dax poljubivi njezinu ispruenu ruku.
Sue Ann pocrveni i digne pogled prema njemu. Veoma imi je drago to sam vas upoznala, Mistuh Xenos.
Caroline je jo nikada nije ula da tako razvlai svoj junjaki govor. Ve sam tako mnogo ula o vama.
Dax se okrene Carolini. Odmah shvati kakve je misli more. Nasmijei se u sebi. Pravo joj budi, pomisli, predugo
je provodila svoju volju. Zato mi nisi pisala da Amerika ima tako lijepe ene, Caroline? Da sam to znao, ne
bih ekao tako dugo.
Rekao je ene, ne djevojke. Caroline to smjesta zamijeti. Doista je odrastao. Odjednom joj se uini da joj je
izmaknuo, i to je razljuti.
Pisala bih ti ree, smijekom prikri vi svoje prave osjeaje ali mislila sam da si suvie zaposlen.
Dax pogleda pored nje u Sue Ann. Da sam znao ree ne bih bio tako zaposlen.
Macan ue u sobu dok se Dax presvlaio za veeru. Malo je postajao, onda se spusti na stolac. Ova zemlja
nije onakva kakvom sam je zamiljao.

Dax se nasmijei. Nema Indijanaca? Nema gangstera?

Macan zanijee glavom. Njih nema. Ali zato ta prokleta vruina. ovjek se topi u vlastitom odijelu.
Uvijek se na neto tui. U Francuskoj je bila vlaga i hladnoa. Ne brini, zimi e imati snijega do uiju. Vie
ti nee biti vrue.
Macan ga pogleda. Kako dugo ostajemo jo u ovoj kui?
267
Dax se okrene. Zato?
Macan slegne ramenima. Ona Francuskinja, sestra tvog prijatelja, ne podnosi me.
Dax ne odgovori. Znao je da ne treba sumnjati u Macanove instinkte. Dok ne naemo stan.
Sto prije to bolje ree Macan zloslutno.
Dax se opet okrene k ogledalu da zavee kravatu.
Zato?
Ona plavua te gleda kao da si joj ve meu nogama, a Francuskinja kao da e te ubiti im se tamo nae.
Misli da je ljubomorna?
Macan kimne. Vie nego ljubomorna. Ta je navikla da sve bude po njenom, a sad vidi da se s tobom ne moe
vie poigravati kao u Francuskoj. Pripazi malo!
Dax sie i u knjinici zatekne Roberta. - Gdje su djevojke?
A gdje bi bile? Robert slegne ramenima. O-blae se. Priredio sam ti aperitiv.
Merci. Dax prihvati pie i okua ga. Paslis. Ah! est bon.
Robert se nasmijei. Mislio sam da e ti dobro doi.
Dax sjedne. Priaj mi o Americi.
Robert ga pogleda. Sve je drukije ree oprezno. - Ne mislim time rei da je drukije nego kod kue.
Mislim da je drukije od onoga to smo zamiljali.
To sam i sam primijetio. Dax se nasmije. Macan je razoaran. Nema ni Indijanaca ni gangstera.
Robert se nasmijei. Odat u ti jednu tajnu. I ja sam bio razoaran kad sam doao. Kad su se prestali
smijati, Robert se opet uozbilji. I to uglavnom ljudima u Americi. Ovdje u Harvardu susreemo ljude sline
sebi. Svjesne svijeta i svoje uloge u njemu. Izvan uionica, meutim, na ulicama, ljudi su sasvim drukiji. Nimalo ih se ne tie ono to se dogaa negdje drugdje. Njihovi ih oceani izdvajaju od zbivanja u ostalom svijetu.
U neku ruku imaju i pravo. Veliki su to oceani, i Atlantik i Pacifik.
Nee zauvijek ostati tako veliki!
268
A kako kola? Je li teka?
Misli nastava? Ne ba. Otprilike kao i svuda. Ali teko je shvatiti onaj drugi dio kolskog ivota. Njihove
sportove. Bejzbol i ragbi. Koarku. Onoga koji se istakne u tim sportovima cijene vie od najboljeg studenta.
To je isto kao kod nas s nogometom. A tako je bilo i s mojim polom. Uostalom, imaju li ovdje polo momad?
Mislim da nemaju. Prijatelji su me pozvali da prisustvujem polo turniru u Meadowbrooku.
Meadowbrook? Dax nabra obrve. Nije li to ona momad za koju igra Hitchcock?
Robert kimne. Mislim da je.
Volio bih da bar jedanput odem tamo. Nikada nisam vidio Hitchcocka kako igra.
To je na Long Islandu. Morali bismo sjesti u vlak za New York ili odletjeti. Bio bi to zgodan vikend; pozvali
su nas da odsjednemo kod njih.
Pa mene uope ne poznaju.
Takvi su Amerikanci ree Robert. Smatraju sasvim normalnim da potpuno nepoznatog ovjeka pozovu
u kuu. Na veeru, na vikend, pa ak i na itav mjesec dana. ini se da im to nita ne smeta.
udni ljudi.
A to nije jedini poziv. Mora da su me bar dvadesetak puta nazvali otkako si ovdje. Bojim se da nisam ni znao
koliko si slavan.
Oprosti ree Dax brzo. Nisam mislio da e te gnjaviti zbog mene. Ako ti je to neugodno, preselit u se
u hotel.
Ni govora o tome. Otkako sam otiao iz Francuske, sad se prvi put mogu s nekim poteno napriati. On
odloi svoje pie. Gotovo kao u stara vremena. Jedino nam jo nedostaje veliki Rus.
Sergej? Dax se nasmije. Da mi je znati gdje je. Nazivao sam ga nekoliko puta prije svog odlaska, ali
odselio se i nije ostavio adresu. Vjerojatno je otiao k ocu u Njemaku.
Nije, u vicarskoj je. Caroline je dobila pismo od jedne svoje prijateljice koja ga je tamo vidjela. Izgleda
269
da se dokopao nekog novca. Vozi veliki crveni Mercedes i ini se da je uvijek u drutvu bogataica.
Dax podigne obrve. Znai da je na prijatelj bio ozbiljniji nego to smo mi mislili kad je rekao da e se oeniti
s nekom bogatom Amerikankom.
Robert se nasmije. To bi mu laske uspjelo ovdje. Zna Carolininu prijateljicu?
Sue Ann?

Robert se nasmije. To bi mu lake uspjelo ovdje, deset milijuna dolara. To je onaj koji je osnovao lanac robnih
kua Penny Saver u Atlanti. A kad joj umru roditelji, dobit e jo vie.
Pa da! Dalevev Penny Saver. Vidio sam ih posvuda u Engleskoj. Ali nije mi palo ni na kraj pameti da ih
dovedem s njom u vezu.
Ovdje ih ima jo vie. Robert dohvati pie i za-smijulji se. Moe li ti sebi zamisliti to bi Sergej uinio
s takvom djevojkom?
Dax se nasmije. Siao bi sa svog grimiznog kraljevskog uma.
Njihov glasni smijeh prekinue Caroline i Sue Ann siavi na veeru.
21
Glas joj je bio mek i priguen. Zlato, nitko, nitko me jo nije tako obljubio kao ti.
Dax se okrene na bok i pogleda Sue Ann. Oi su joj bile gotovo sasvim sklopljene, a usta malo rastvorena. Duga
plava kosa prosula joj se po jastuku a od dubokog disanja blago su joj se nadizale pune grudi s neobino malim
ruiastim bradavicama,
Ne vjerujem.
Otvorila je oi. Bile su plave i gledale su ga s prodornom upornou. Ozbiljno ti kaem, Daxe. Svi drugi
eto, ponaali su se ne kao da to rade s uitkom nego kao da mi ine uslugu.
270
Nasmijeio se posegnuvi za cigaretom. To samo znai da su glupi.
Njezina ruka zaustavi njegovu i vrati je natrag. Tiho je uzdahnula ponovno sklopivi oi. A kad si ti u meni
proaptala je boe, to je kao vatra, kao da nestaje.
Nasmijao se i prevalio je na stranu, a onda ju, zamalo je presavinuvi, privukao leima k sebi. Osjetio je kako je
zadrhtala kad je uao u nju.
Oh, boe vrisnula je. Zar ti nikada ne pre-staje?
,
Prestat u samo kad tebi bude dosta.
Meni nije nikada dosta! viknula je. Tijelom joj prostruji mahniti drhtaj. Evo, dolazi opet! Strastveno
je jeknula nastojei se odmaknuti od njega.
Njegove ruke vrsto je zgrabie za ramena. Trenutak kasnije proe je gr, ali jo je uvijek drhtala i svijala se.
Jo! Nemoj prestati! elim da mi doe tisuu puta.
Neu prestati.
Glava joj klone na njegovo rame, a lice se iskrene da pogleda gore u njega. Oi su joj ponovno bile gotovo zatvorene, a glas veoma tih. Nije udo da nam brane ii s crncima!
Bio je ve dovoljno dugo u Sjedinjenim Dravama da je shvatio to je time htjela rei. Morao se svladati da je ne
udari. Kurvo pogana!
Stisnula je oi i vrsto se pripila uz njega. Ne mari, zlato apnula je tuci me, vrijeaj me i uzmi me.
Drugo i ne elim!
Kasnije je izvadila cigaretu iz njegovih usta i stavila je sebi meu usnice. Polako je isputala dim kroz nos.
Drago mi je da si dobio taj stan. Caroline nas nije putala ni minutu nasamo.
Uzeo je drugu cigaretu i utke je pripalio.
Je li Caroline dobra?
Otro ju je pogledao. Isprobaj i uvjeri se sama.
Nee mi rei?
Bi li ti voljela da priam o tebi?
Zato ne? odvratila je. Ja priam o tebi.
271
Nasmijao se. Ti si luda.
Kau da su Francuskinje dobre. Kimnuo je.
Tako kao ja?
Nijedna nije tako dobra kao ti.
Nasmijeila se. Ja to volim. Ne mogu misliti ni na to drugo. Jo otkako sam bila mala djevojica. Nisam se
mogla doekati. Uzbuivala sam se im bih samo pomislila na to.
Nisi se mnogo promijenila.
Stavila je ruku na njega. Ti si pravi mukarac. Preko oiju prijee joj sjena. Nedostajat e mi.
Iznenadio se. Nedostajati? Zato?
Majka je odluila da moram ii u vicarsku u kolu. A tata kae da e uskoro doi do rata. Mama je rekla da
moram krenuti smjesta kako bih se mogla vratiti kui jo prije nego zarati.
Kad odlazi?
Sutra.
Tako brzo? upitao je. Zato mi nisi rekla? Pogledala ga je. Bi li to neto izmijenilo?
Ne bi. Ali...
Pogledala je na sat, pa opet u njega. Imamo taman vremena za jo jedanput. Baci cigaretu u pepeljaru kraj

kreveta.
Kasnije je stajala promatrajui ga u ogledalu poto si je upravo crvenilom premazala usne. Smijeila se.
Hou li ja tebi nedostajati?
Malo rekao je. Nema mnogo takvih kao to si ti.
Prila je krevetu i poljubila ga. Bilo je fantastino, zar ne?
Kimnuo je. Kamo si ono rekla da odlazi? U vicarsku?
Da.
Moda se tamo jo nalazi moj dobri prijatelj Sergej Nikovi. Potrai ga ako moe. Grof Nikovi.
Sue Ann irom otvori oi. Pravi grof? Dax kimne. Pravi. Bijeli Rus. Komunisti su protjerali njegove.
272
Pa mogla bih ga ba i potraiti rekla je brzo, a onda malo zastala. Je li zgodan?
Veoma zgodan. I mnogo vii od mene. Sto devedeset i jedan. Otac mu je bio kozaki oficir.
Cim su se vrata za njom zatvorila, on se smijeei zavali natrag u krevet. Sue Ann nije tip koji e dugo ostati
sam. Pa ako ve netko mora izvui neto od nje, zato da to ne bude Sergej?
Telefon kraj njegova kreveta zazvoni. Malo zatim zau kako je Macan podignuo slualicu u drugoj sobi. Upravo
je pripaljivao novu cigaretu kad Macan otvori vrata. Svaki put kad je ova plava ovdje, naziva Francuskinja.
Caroline?
Zar tu postoji jo koja Francuskinja? Kako se osjea? Mora da te je ova druga sasvim iscijedila. Drago mi je
da odlazi.
Prislukivao si pred vratima.
A to da ovjek radi na tom dosadnom mjestu? odvrati Macan. Hoe li joj se javiti?
O.K. Dax digne slualicu. Caroline?
Nazivala sam te tri puta u posljednja dva sata rekla je neraspoloeno ali onaj tvoj glupan kae da si u
krevetu.
Tono, u krevetu sam.
U glasu joj se razabra zaprepatenje. Usred po-podneva?
Zna ti Junoamerikance, mi volimo duge sieste. Uostalom, to drugo da ovjek radi?
Robert ima cijeli dan predavanja. Zamolio me da te upitam da li ostaje kod toga da provede vikend s nama
dolje kod Hadlevevih?
Naravno.
Svratit emo sutra u devet ujutro po tebe.
Dax nije mogao odoljeti da je ne razljuti. Ide li i Sue Ann s nama?
Ne odgovorila je otro. Onda joj se glas smeka i on prvi put osjeti prizvuk zadovoljstva u njemu. Zar
nisi uo? Ona odlazi.
Odlazi? Pretvarao se da je iznenaen. Kamo?
18 Avanturisti I
273
I
U Evropu. Nato Caroline doda pakosno: Njezini su roditelji shvatili da je krajnje vrijeme da doibije
malo dobrog odgoja.
Dax se jo uvijek smjekao poto je spustio slualicu.
- Daxe! Daxe! uo je poziv i, okrenuvi se, lijeno otplivao natrag na obalu. Brz motorni amac pun mlaarije otisnuo se na moire upravo u asu kad je on doplivao do malog doka. Visoki val koji je amac ostavio za sobom omete ga da se prihvati uporita. Jedna se ruka isprui i povue ga napolje. Dax uzgleda i opazi Jamesa
juniora, najstarijeg od brae Hadlev.
Hvala. Pogleda za motornim amcem. ini se da se tvoj braco sjajno zabavlja.
Da ree Jim. Igra se kapetana. Ove godine mu je otac prvi put dopustio da sam upravlja amcem.
Zagleda se za brodiem koji se brzo udaljavao i pogled mu se ublai. Tek mu je sedamnaest godina, zna.
Doi sa mnom do kupalinog bifea da popije pivo.
Izvrsna ideja.
Stajali su u hladovini ispijajui pivo ravno iz boca. Kako ti se svia ovdje? upita ga Jim.
Divno. Lijepo od tebe to si me pozvao.
Nisam mislio na Hvannis Port ree Jim. Mislio sam openito. Na Sjedinjene Drave. Boston. Har-vard.
Dax ga pogleda. Amerikanevo je lice bilo ozbiljno. Ne znam odgovorio je iskreno. Jo nisam dovoljno
dugo ovdje da stvorim svoj sud. Prolo je tek est tjedana, zna.
Znam. Jim kinine. Onda se osmjehne i u njegovu je smijeku bilo izvjesne topline koja ublai alac
njegovih slijedeih rijei. Osim toga, vievao si se sa Sue Ann Daley. Zacijelo ti nije preostalo mnogo vremena za neto drugo.
Dax je bio iznenaen: Nije mislio da je to javna tajna. Pozna Sue Ann?
Jim kinine. Poznam je. Iao sam s njom neko vrijeme otkako je prole godine prvi put dola ovamo. Tra-

274
jalo je mjesec dana otprilike, no bilo je prenaporno za mene.
Obojica se nasmijae, i led je bio probijen. Onda se Jimovo lice opet uozbilji. Mnogo smo uli o tebi.
I ja sam uo o tebi.
Jim odmahne glavom. Ne o meni, o mom ocu. Dax ne odgovori.
Moj otac se zanimao za tebe. Smatra da si se izvrsno snaao kad si poslije oeve smrti preuzeo njegovo
mjesto.
Nisam mnogo uinio. Samo sam se motao dok nisu nali nekog drugog.
Moj otac kae da je arobnjak svaki onaj tko se na takvom poloaju odri est mjeseci a da nigdje ne zabrljavi.
Zahvali svom ocu u moje ime, ali nije teko ne za-brljaviti kad ima tako malo posla. A s ona jedina etiri
broda izmeu Kortegvaja i ostalog svijeta ne moe biti ni velike trgovake aktivnosti.
Jim ga prodorno pogleda. Misli li da je moj otac pogrijeio kad je odustao od linije teretnih brodova?
upita izravno.
Ti si se posluio rijeima svog oca odgovori Dax staloeno pa dopusti da se i ja posluim rijeima svoga. Bojkot Kortegvaja nije bio samo akt ekonomskog pritiska. To je ujedno bio i akt okrutnosti koji je jednu
malu zemlju osudio na glad.
Jim Hadlev je neko vrijeme utio. Ne voli mnogo mog oca, zar ne?
Dax mirno uzvrati njegov pogled. Neto je ve nauio. Svi su Norteamericanos jednaki. Sve uzimaju osobno.
Ako odobravate njihove postupke, automatski smatraju da ih volite, a ako ne, isto tako automatski stvaraju suprotan zakljuak.
Odgovor na to isti je kao i odgovor na tvoje prvo pitanje. Ne znam. Jo nisam upoznao tvog oca.
Isuse boe ree Jim. Upravo si okrutno iskren.
Dax se nasmijei. Dopusti mi da se jo jedanput posluim rijeima svog oca. Nikada ne lai ako ti istina
275
moe jednako dobro posluiti.
Jim ga je nekoliko sekundi uporno gledao, a onda se nasmije. Sada se ve pitam nije li preopasno da ti ponudim jo jedno pivo?
Pokuaj pa e vidjeti.
22
Robert ih je ekao na izlasku iz predavaonice. U ruci je drao novine, a lice mu je bilo ozbiljno. Jeste li ve
proitali najnovije vijesti?
Jim odmahne glavom.
Robert im pokae masno otisnut naslov: MADRID OPKOLJEN.
Oh, oh ree Jim nije im dugo trebalo. Robert itae naglas: General Mola, komandant jurinih odreda, izjavljuje da nije daleko kraj rata. Tvrdi da se pored etiri jurine kolone u samom Madridu nalazi
i peta koja pomae pri osloboenju.
Peta kolona ree Jim. To je nov pojam za pijune i izdajice.
Hej, Jim! Svi se okrenue prema Jeremvju Had-leyu koji je dotrao do njih.
to je, braco?
Mogu li veeras uzeti tvoja kola? Imam jedan vraki naporan spoj.
Jim prekopa depove u potrazi za kljuevima. Dakako. Samo ih nemoj slupati. Tata me natjerao da cijelu
godinu radim za njih.
Hvala.
Doite gore k meni na pivo ree Dax. Jeremv pogleda Daxa. I ja?
Dax se nasmije. I ti. Nemamo nita posebno protiv brucoa.
Jeremv upitno pogleda svoga starijeg brata. Moe. Navrio si osamnaest. Otac se nee ljutiti.
276
i
utke su preli preko dvorita. udna, ali vrsto povezana obitelj, mislio je Dax gledajui oba brata kako idu
jedan uz drugoga. Nema sumnje da otac upravlja eljeznom rukom, pa ipak je oito da ga sinovi oboavaju.
Svakom je od njih ve unaprijed zacrtao ivotne putove.
James junior, najstariji, poao je nakon mature na pravo, a kad diplomira, posvetit e se politici. Poslije njega
dolazi jedna kerka, onda Jeremv. On ide istim putem, s tom razlikom da e ostati kod prava. Onda opet dvije
djevojice pa trei brat, Thomas, kojemu je tek dvanaest godina, ali ve je zakljueno da e na Harvardu studirati
ekonomiju. Potom opet jedna djevojica i napokon najmlae dijete u obitelji, Kevin. Tek su mu dvije godine, a
ve ga svi zovu Doc. Nekako se inilo da djevojke nemaju nikakve uloge. Dax se pitao jesu li sve irske obitelji
takve.
Kakva jazbina! ree Jeremv oduevljeno i utone u naslonja s bocom piva u ruci. Glasam za takvo
mjesto. Pogleda svog brata Jima. Zato ne razgovara s tatom? Sad kad smo obojica na Harvardu, zar ba

moramo svake noi dolaziti kui? Ti ga moe nagovoriti na to, moe ga smotati oko prsta.
Bogme, ja ne. Jim se nasmije. Sam vadi za sebe kestenje iz vatre.
Nemam ja petlje za to prizna Jeremv. Nato se okrene Daxu. U takvom raju ne bih mogao ni otvoriti
knjigu. Kako to tebi uspijeva?
Nije lako ree Robert. Trebalo bi da vidi neke od djevojaka koje tu prodefiliraju. Pomislio bi da si na
nekom natjeaju za izbor ljepotice.
Nije ba tako strano pobuni se Dax.
Jeremv zadivljeno zakima glavom. Sad barem znam kako si stekao glas koji te bije u vezi s djevojkama. Ima
ih kamo odvesti. Okrene se bratu. Stranje sjedalo u tvom autu nije ba najugodnije mjesto na svijetu za
ljubavnu idilu.
Dat e tebi tata lju/bavnu idilu ako ne popravi ocjene!
277
O.K., O.K., primam do znanja. Jeremv se okrene Robertu. A to ste se vi momci drali tako ozbiljno
kad sam ja naiao?
Robert mu pokae naslov. Mladi iskrivi lice. Ah to. Pa to onda?
To bi moglo znaiti rat u Evropi ree Robert. Njemaka i Italija otvoreno pomau falangiste.
Sto mislite kako se jo dugo mi moemo drati van toga?
Mladievo se lice uozbilji. Istina. Na to nisam mislio. Okrene se starijem bratu. A to ti dri o svemu
tome?
Ne znam, no tata misli da nee biti rata zasad.
Ipak ve mnogi deki priaju kako e se upisati u nekakvu internacionalnu brigadu koja se upravo formira. A
oni iz korpusa rezervnih oficira urlaju da hoe stupiti u vojsku smjesta kako bi zasjeli na dobra mjesta prije
negoli doe do rata. Ja osobno mislim da ti jedva ekaju da pone.
Ti valjda nisi napravio nikakvu glupost? upita Jim otro.
Nisam. Zato?
I nemoj, to je sve. Pusti ih neka urlaju koliko god im drago, ali ti se dri svoga. Bit e jo vremena da nas
pobiju u naim vlastitim ratovima.
Zazvoni telefon, i Dax digne slualicu. Oh, zdravo, srce.
Evo ga ve opet na poslu.
Ne, zlato ree Dax nisu tu nikakve djevojke. Samo nekoliko kolega. Stavi ruku preko slualice.
Smirite se malo, deki.
Ode vikend ree Robert.
Bit e da nije nita naroito. Vjerojatno samo neka cura s Radcliffa.
Meni je svejedno kakva je ree Jeremv ozbiljno. Samo bih volio da je mene nazvala.
Sklapaj prijateljstva- bio je napisao el Presidente u jednom od svojih pisama. Nastoj upoznati to vie
ljudi. Jednog dana gringosi e poeljeti da se vrate u
278
Kortegvaj, a Tvoje e im veze to olakati. Ovo je veoma vano, moj djeae, vanije ak i od Tvojih studija. Na
taj e nain najbolje pomoi naoj voljenoj zemlji.
Dax se prisjetio toga silazei dolje na ruak sa starim Hadlevem. Postupio je po el Presidentovoj elji, ali teko
da je i mogao postupiti drukije. Otkako je stigao, Amerikanci ga pozivaju na sve strane. Predstavljao je za njih
neku vrstu znamenite linosti. ini se da su njegovo evropsko ponaanje kao i injenica da je roen u zemlji
divljeg nasilja gdje ivot nije na velikoj cijeni pridali posebnu dra njegovoj privlanosti.
To su osobito osjetile amerike djevojke. Nakon izvjesnog vremena nauio je da gotovo svaki novi poziv znai
kako neka djevojka nestrpljivo eka da se uvjeri je li on doista takav divljak u krevetu. Katkada se udio toj
njihovoj neobuzdanoj potrebi za seksualnim izazovom. U mnogo emu ti su okraji a takvima ih je doista
poeo smatrati pretvarali krevet prije u bojno polje nego u ljubavno gnijezdo. Kod toga je, ini se, bilo najbitnije da dokae tradicionalnu muku nadmo. A kad je to dokazao, kao da je nekako uvijek ostalo neko
skriveno neraspoloenje. U veini sluajeva djevojku nikada vie nije vidio.
U meuvremenu je sa svakom novom pobjedom rastao njegov ugled Casanove. Katkada je razmiljao o tome s
humorom koji mu je pomogao da podnese ale i zadir-kivanje svojih prijatelja. Sam sebe nije nikada smatrao
takvim i jednom je zgodom rekao Robertu da ako Amerikanci vide Casanovu u njemu to bi rekli za Sergeja
kojemu je, kako se ini, jedina ivotna svrha da povali svaku enu koju upozna.
Da je sve to ometalo njegov studij, suvino je i rei. Ocjene su mu bile jedva prolazne, i da njegov boravak na
Harvardu nije imao neku diplomatsku pozadinu, vjerojatno bi ga ve i izbacili. Ne da je bio lo student, jednostavno nije nikada naao vremena da prione uz knjigu.
Tijekom upravo proteklog ljeta, drugog ljeta svog boravka u Sjedinjenim Dravama, igrao je polo za momad
Meadowbrooka, i na kraju sezone pohvalio ga je sam ve279
liki Tommy Hitchcock. No i on se tom prilikom naalio na raun Daxovog renomea.

Kad su nakon posljednje utakmice zajedno stajali pod tuem, rekao je: Ti bi mogao postati jedan od najboljih
igraa pola na svijetu da trening ne provodi iskljuivo u krevetu.
Dax se samo nasmijao. Usprkos tame to je cijelu sezonu nastupao zajedno s Hitchcockom, Dax je u njegovoj
prisutnosti bio jo uvijek suvie zbunjen da bi protestirao.
Kad je taksi preao ulicu Bovlston, poeo je padati snijeg i ofer se okrenuo. Evo je, prva prava zimska oluja.
Dax samo neto promrsi. Odsada pa sve dok ne nestane snijeg Macan e naputati kuu samo u krajnjoj nudi.
Taj ovjek, koji je toliko puta gledao smrti u oi i preivio tolike opasnosti, bojao se malih krpica snijega vie od
bilo ega drugog. Bijeli pokriva pakla, tako ih je zvao.
Plativi vozau, Dax privue okovratnik kaputa vre oko vrata. Ni on ba nije previe uivao u snijegu. Digne
pogled na zgradu u kojoj su on i James Hadlev trebali ruati. udni su ljudi ti Amerikanci. Ugovaraju svoje
poslovne sastanke u vrijeme ruka umjesto da se odmaraju i uivaju u jelu.
Tata ve dugo eli da te upozna bio mu je rekao Jim na telefonu. Misli da bi bilo zgodno da sutra
ruate zajedno u Klubu.
Dax nije morao pitati u kojem klubu. Za bostonske uglednike postojao je samo jedan klub i ruati bilo gdje
drugdje bilo bi jednako svetogru.
Na vratima ga doeka posluitelj u sivoj uniformi, prihvativi njegov kaput. Mr Xenos?
Dax kinine.
Mr Hadlev je ve za svojim stolom. Izvolite za mnom. On povede Daxa u veliku blagovaonicu
proavi mimo bara gdje su se ve skupili mnogi gosti da prije ruka popiju svoj aperitiv.
280
Prolazei bunom dvoranom, Dax prepozna mnoge lokalne veliine. Bivi guverner, a sada ponovno gradonaelnik, Jim Curlev sjedio je za velikim stolom tono u sredini dvorane kako bi se ljudi uvijek mogli zaustaviti da progovore s njim po nekoliko rijei. Kao i obino za njegovim je stolom sjedio i neki sveenik. Dax se
pitao koji bi to mogao biti, ali po svoj prilici barem kakav biskup ili kardinal. Za drugim stolom prepozna jo
jednog politiara, Jamesa Honey Fitz Fitzgeralda, u drutvu s jednim od vodeih bostonskih biznismena
Josephom Kennedvjem.
Napokon stigoe do stola, i Jim junior ustane. Daxe, dopusti da te upoznam sa svojim ocem.
Drago mi je ree Dax, automatski ispruivi ruku.
Ali nije gledao u starog Hadleva. Drugi ovjek za stolom bio je Marcel Campion.
24
A sad se moram vratiti u ured rekao je James Hadlev ustavi. Uini pokret rukom. Ne, nemojte se
dizati. A ni vi ne morate odmah bjeati, Daxe. Uvjeren sam da vi i Mr Campion imate o emu razgovarati neovisno o poslu o kojem samo upravo raspredali.
I mladi Jim se digne. Ja imam predavanje pa takoer moram pouriti.
Kad su oni otili, obojica su neko vrijeme utjeli. Dax pogleda Marcela. Promijenio se. Vie ne izgleda kao obian mali inovnii kakav mu je ostao u sjeanju. Sad djeluje nekako sigurnije, samopouzdani je. Moda zbog
izvrsno skrojenog odijela britanske proizvodnje, ali ini se da mu se to ipak najvie ogleda u oima. Odrazuju
samosvjestan pogled ovjeka koji zna to hoe i kako e to postii.
Marcel progovori prvi. Dugo se nismo vidjeli, Daxe, skoro dvije godine.
281
Da.
Sto misli o njemu? upita oznaivi pokretom da misli na njihovog domaina.
Tono onakav kakvog su mi ga opisali, pa i gori odvrati Dax iskreno.
Marcel prijee na francuski, to Dax automatski prihvati.
Zna li to je rekao? Marcel se povjerljivo nagne preko stola. Da bi njihov gradonaelnik Curlev
mogao postati predsjednik Sjedinjenih Drava, samo da nije doao trideset godina prerano. Tvrdi da e
jednoga dana imati katolikog predsjednika.
U to ne vjerujem.
En virite nastavi Marcel. ini mi se da je to namijenio svom najstarijem sinu.
Jimu?
Marcel kimne. Taj ovjek pravi planove za mnogo godina unaprijed. Ve se sada duboko uanio u Demokratskoj stranci. Zato tako uporno nastoji da se mladi posveti politici.
Dax zamiljeno pogleda Marcela. Nakon svega to je uo za ovim rukom, nije mu vie ni u to bilo teko povjerovati. Kako si doao do njega?
Jednostavno. On ima brodove koje eli prodati, a ja ih elim kupiti.
A kakve ti veze ima s brodovima? Mislio sam da si otiao u Makao da vodi kockarnicu.
Vodio sam je. Ali ubrzo sam uvidio da mogu doi do brodova.
Kako to da si ti mogao doi do brodova, a de Coyne nije?
De Coyne je budala naglasi Marcel. Taj sve preputa onom svom engleskom bratiu ija je jedina namjera, po svemu sudei, da sprijei razvoj svake parobrodarske linije koja bi mogla ugroziti njegovu. Uvjeren

sam da se prikljuio tom poslu samo zato da bi ga sabotirao.

Marcel se prigne prema Daxu spustivi glas. Cim sam to shvatio, sjetio sam se kako je tvoj otac govorio da
mu trebaju brodovi. Posudio sam novac od nekih kines282
kih prijatelja i kupio dvadeset komada. Onda sam se stao ogledavati za novima i pojavio se Hadley koji je prodavao pedeset brodova. Razumije se da sam poao k njemu. No ni on nije budala. Smjesta je prozreo moje
namjere. Stekao sam utisak da je u meuvremenu ve poalio svoju brzopletu odluku da se pridrui Britancima u
bojkotu tvoje zemlje.
Hoe rei da je poalio gubitak novca.
Ispada na isto. U svakom sluaju bio je voljan da mi proda brodove, ali samo pod uvjetom da njegova
kompanija ostane iskljuivi posrednik za teret koji e oni prevoziti. No bilo mi je odmah jasno da prije negoli se
upustim u to moram dobiti vrsta uvjerenja iz Korte-gvaja. Bez toga ne bi bilo nikakve koristi od brodova.
Dax ga pogleda. Ne znam to el Presidente misli o sklapanju posla s jednim Amerikancem.
Tvoj predsjednik je praktian ovjek ree Marcel. Sada je ve zacijelo shvatio da nema to oekivati
od de Covnea.
Ali tu je jo uvijek onih pet milijuna dolara koji su plaeni za koncesiju primijeti Dax a ta je izdana na
dvadeset godina.
Marcel izvue iz depa tanku cigaru i pripali je. Oblaci plavoga dima polako se irie oko njega dok je promatrao
Daxa. Nije progovorio sve dok mu se cigara nije jednolino zaarila. Pazi da ne uini istu pogreku kao i
tvoj otac ree mirno. Tvoj predsjednik nije tako vrsta karaktera kao to ti je bio otac. Zna li to se dogodilo s onih pet milijuna dolara? Zar doista misli da su uli u dravnu blagajnu?
Dax ne odgovori.
Mogu ti rei to se dogodilo s njima. Lee u vicarskoj na bankovnom kontu koji glasi na el Presidento-vo
ime.
Dax se zapanji. Ako to zna Marcel, onda mora da je bilo poznato i njegovom ocu. Je li moj otac...
Tvoj otac je znao.
Pa zato nije? ...
Marcel mu ne dopusti da dovri pitanje. Sto je on tu mogao? Napustiti dunost? To ne bi pomoglo Korte283
gvaju. Ali vie brodova, to bi pomoglo. Zato je utio, premda u neku ruku smatram da mu je to ubrzalo smrt. c
Dax zakima glavom. Osjeao je kako ga stee u grlu. Jadni otac! Da je barem znao! No s druge strane, to bi on i
mogao poduzeti? Nita.
Marcel iskoristi njegovu dugu utnju. A to misli zato bismo inae bili voljni platiti novih pet milijuna
dolara za koncesiju? Zato jer smo uvjereni da e el Presidente prihvatiti. Daxe, krajnje je vrijeme da odraste i
postane realist. Ako sklopimo posao, i za tebe emo se lijepo pobrinuti. Ve je vrijeme da pone misliti malo i
na sebe. Ukoliko se i ti ne kani upropastiti plaajui dugove raznih prevaranata.
Ne znam ree Dax neodluno. Teko mi je povjerovati...
Marcel ga opet prekine. to ti je teko povjerovati? Zar ne vidi da te tvoj predsjednik upravo radi toga i
poslao ovamo? Samo radi takvih i slinih poslova, da olaka Sjedinjenim Dravama povratak u Kortegvaj. Zar
ne misli da mu je sada ve sasvim jasno da vie ne moe raunati ni na kakvu pomo iz Evrope?
Dax je utio.
Da nisam tako siguran u sve to, zar bih zatraio kor-tegvajsko dravi janstvo ?
Dax ga iznenaeno pogleda. Hoe rei da kani ivjeti u Kortegvaju i odrei se svoga francuskog dravljanstva?
Marcel se nasmije. Tko je govorio o tome da u ivjeti u Kortegvaju? Samo sam rekao da u uzeti kortegvaj
sko dravljanstvo. Na brzinu se ogleda po sali koja je sada bila ve gotovo prazna. Meni se sviaju
Sjedinjene Drave, osobito New York. Tu se prave poslovi, i tu namjeravam ivjeti.
Istoga dana naveer, dok je el Presidentov glas metalno krkljao kroz meunarodni telefonski kabel, Dax spozna
da je sasvim nevano je li Marcel govorio istinu ili nije. Jedini prigovor koji je el Presidente stavio na tu ponudu
sastojao se u tome da predloena svota, zapravo odteta Kortegvaju zbog nestaice prouzroene bojkotom, mora
284
iznositi deset milijuna dolara a ne pet. I kad je na kraju spustio slualicu, shvati da je njegov posao ovdje obavljen. Vrijeme je da se vrati kui.
Dax prijee pogledom po stolu. Robert i Caroline, Jim i Jeremv Hadlev te dvije od njihovih sestara. Lijepo od
njih to su mu zadnji dan njegova boravka u Sjedinjenim Dravama priredili ovu veericu u Ritz Carltonu.
Osjeti kako mu se usne otegnue u gorkom osmijehu. Sto bi svijet rekao, pitao se, da zna kako Dax Xenos, suvremeni Casanova, sjedi sam, bez partnerice, na svojoj oprotajnoj veeri.
Dola je kava, i Jim proisti grlo zaokruivi pogledom po drutvancu. Ostali kimnue i podigoe se na noge.
Oko stola zavlada utnja puna iekivanja.
Daxe ree Jim svojim mirnim glasom u kojem se jedva nazrijevao njegov bostonski naglasak mi, tvoji

prijatelji, iako alosni to nas mora ostaviti, potujemo injenicu da svojoj zemlji moe najvie koristiti ako se
vrati kui.
Ipak, ne elimo da se vrati a da ne ponese malu uspomenu na nas, neto to e te trajno podsjeati, ma kako
daleko bio, da si jo uvijek s nama, jo uvijek jedan od nas. Zato, imajui na umu da jedanput Harvard znai
uvijek Harvard, zakljuismo da e ti ovaj na mali darak najbolje pomoi da to nikada ne zaboravi!
Prstima koji su odjednom postali nespretni Dax otvori mali koni etui. Zabljesne ga zlatni prsten s grimiznim
kamenom. Smjesta ga prepozna; bio je to prsten harvard-skih studenata 1939. godita. Zaokrui pogledom po
svima njima, svjestan koliko su truda morali uloiti da ga daju izraditi. Do ovakvog prstena inae nijedan od njih
ne moe doi prije svretka studija. A od toga ih dijele jo dvije godine.
Brzo stavi prsten na prst. Savreno mu je pristajao. Sve ih obuhvati pogledom. Hvala ree jednostavno.
Uvijek u ga nositi. I uvijek u se sjeati.
285
Onda mu pristupi Caroline i kad je ustao da je poljubi u obraz opazi, na svoje veliko iznenaenje, da se rasplakala.
Stajao je s Macanom uz ogradu broda kad se kortegvaj-ske planine, iza grada Curatua, poee pomaljati kroz jutarnju izmaglicu.
Domovina! povie Macan uzbueno, nenadano stavivi ruku na Daxovo rame. Gledaj, Daxe, domovina!
Gledao je kako se planine sve zlokobni je uzdiu dok se brod neprestano kretao ispod njih. Sad su mogli vidjeti
zelenilo, prekrasno tamno zelenilo zime, koja je u Kortegvaju zapravo ljeto.
Uto u Daxovu uhu odjekne oev glas kao da otac stoji pokraj njega. Jer kad se bude vratio, vie nee biti
djeak. Bit e mukarac!
Dax osjeti kako mu se oi zamuuju; suze mu potekoe niz obraze. Da, oe proapta.
No onda jo nijedan od njih nije znao da e to sazrijevanje biti tako bolan i samotan proces.
NOVAC I ENIDBA
Knjiga trea
286
Sve banke na svijetu imaju isti miris, pomisli Sergej spustivi se na konu stolicu. vicarske pogotovu. Te
vonjaju na jo veu starinu i plijesan. Moda iz obzira prema novcu. Jer nekako mu se inilo da je i njihov novac
stariji i pljesniviji.
Oba bankara iza velikog pisaeg stola paljivo su ga promatrala. Sergej im je mirno uzvraao pogled. Njemu je
sasvim odgovaralo da oni zaponu razgovor. On ionako nema bogzna to rei. Zato je radije nastavio sa utnjom.
Mali elavko progovori prvi. Ja sam Monsieur Bern-stein ree tvrdim francuskim jezikom s njemakim
naglaskom. Ovo je moj kompanjon Monsieur Katele.
Budui da nisu pokazali namjeru da se rukuju, Sergej osta na svojoj stolici. Samo je utke kimnuo.
Bernstein smjesta prijee u napad. Vi niste nikakav knez ree, a oi iza zlatom uokvirenih oala optuujui
ga pogledae.
Sergej se nasmije slegnuvi ramenima. Pa onda? -r- odvrati mirno. Njoj je to poznato.
Bernsteinove oi iza oala odjednom se zbunie. Ve joj je poznato? upita zapanjeno.
Katele brzo priskoi u pomo svom kompanjonu. Niste ak ni grof ree glasom promuklim od negodovanja. Samo va otac je grof. Sada se nalazi u njemakoj armiji.
Sergej se odjednom ozlovolji. Nisam znao da emo raspravljati o mojoj obitelji. Ustane. Uostalom,
19 Avanturisti I
289
nisam ba previe zainteresiran da se oenim s tom djevojkom. To je zapravo njezina ideja. Kad se okrenuo
da izae iz sobe, Berstein sa zauujuom brzinom za tako mala ovjeka skoi sa svog mjesta za velikim pisaim
stolom i sustigne Sergeja prije nego to je ovaj otvorio vrata. Un moment, Monsieur Nikovi!
Sergej primijeti sitne grake znoja na elavoj glavi malog ovjeka. Nisam vas htio uvrijediti, grofe Nikovi-u!
Sergej prezirno omjeri Bernsteina. Bez rijei mai se kvake.
Sad se i Katele pridrui predaji. Podigne se, visok i mrav kao kostur, iza svoga pisaeg stola. To je tono,
vaa visosti ree snishodljivim glasom. Nismo vas htjeli uvrijediti. Molim vas sjednite, knee Nikoviu.
Uvjeren sam da taj brani ugovor moemo sastaviti kao dentlmeni.
Sergej nevoljko dopusti da ga odvedu natrag do njegove stolice. Stekao je prednost i bio je svjestan toga. Samo
jedna Sue Annina rije ocu, i bankari e smjesta ostati bez svih daljih veza s Dalevevim milijunima.
Bernstein obie pisai stol i sjedne. U pogledu koji je izmijenio sa svojim kompanjonom ogledalo se vidljivo
olakanje. Okrenuvi se Sergeju, namjesti smijeak na lice. Razgovarali smo Mr Dalevem ree i drago
nam je to vas moemo obavijestiti da se on nimalo ne protivi vaoj enidbi sa svojom kerkom.
Sergej utke kimne glavom. To je ve bolje.
Meutim, dobili smo upute da se pobrinemo kako bi interesi Miss Daley bili zatieni. Vama je dakako poznato da je ona nasljednica golemog bogatstva koje je nerazdvojno vezano uz budunost obiteljskog posla. Na

je zadatak da sastavimo ugovor koji e zatititi sve zainteresirane stranke.

Sergej je jo uvijek utio.
Ukljuiv i vas doda Katele urno.
Sergej dopusti sebi luksuz da odgovori. Naravno. Sad je Bernsteinov glas postao slai. Kao uzvrat za
uobiajeno odreknue od prava na nasljedstvo i svih
290
ostalih prava na imovinu vae budue supruge Monsieur Daley nas je ovlastio da vam ponudimo miraz od dvadeset i pet tisua dolara i nakon vjenanja stalni mjeseni deparac od pet stotina dolara. Razumije se da e sve
vae ivotne i ostale trokove snositi Monsieur Daley. Vi neete morati plaati savreno nita. On eli da budete
sretni, znajui da e u tom sluaju biti sretna i njegova kerka.
Sergej je trenutak zamiljeno promatrao bankara. Bojim se da pod ovako bijednim uvjetima neu moi
naroito usreiti njegovu kerku. Uvjeren sam da je i Mr Daley svjestan toga.
Katele ga otro pogleda. A koliko biste, po vaem miljenju, morali dobiti?
Sergej slegne ramenima, Tko e to znati? Kad ovjek ima enu koja je naslijedila pedeset milijuna dolara ne
moe hodati okolo sa svega nekoliko novia u depu. Kakav bi to utisak ostavljalo?
Da li bi pedeset tisua i tisuu na mjesec popravilo taj utisak?
Neznatno. Sergej izvadi zlatnu dozu za cigarete, koju mu je bila poklonila Sue Ann, i izvue iz nje cigaretu. Pripali je zlatnim upaljaem. Ali jo uvijek ne dovoljno.
Kastelov se pogled zaustavi na zlatnoj dozi i upaljau koji je Sergej nemarno stavio na pisai stol ispred sebe.
A zato mislite da ste duni ostaviti bolji utisak? Sergej uvue dim i polako ga ispusti. Rei u vam
to sasvim jednostavno, gospodo. Nije vano to ja mislim, ve to Miss Daley misli.
No za to imamo samo vau rije Bernstein e brzo.
Ne, imate i rije same Miss Daley. Sergej pritisne zapon na dozi i ona se otvori. Gurne je prema bankarima. Proitajte posvetu.
Bernstein uzme dozu a Katele se nadnese nad njegovo rame. Sergej nije morao ni vidjeti izraz na njihovim
licima da bi znao da je pobijedio.
291
Svom Sergeju Zaruniki dar
najveem maevaocu na svijetu od zahvalnih mu korica! Zauvijek Tvoja
Sue Ann

Napokon su se sporazumjeli da e miraz iznositi sto tisua dolara a deparac dvije tisue pet stotina na mjesec.
Osim toga dodana je, uz obostrani pristanak, jo jedna klauzula. Ukoliko Sue Ann ikada zatrai rastavu, Ser-gej
ima pravo na iznos od pedeset tisua dolara za svaku godinu braka do pet godina dvjesta pedeset tisua
dolara.
Poelo je prije neto vie od tri mjeseca, krajem sijenja u Saint Moritzu. Bio je jedan od onih sivih dana kad
oblaci i snjene pahuljice zastiru nazubljene planine a ljudi ostaju u kuama. Bilo je negdje oko etiri sata poslije
podne. Sergej se ispruio na kauu pred praskavom vatrom u maloj vicarskoj kuici koju je unajmio preko
sezone. Neoekivano odjekne udarac o ulazna vrata.
Tko bi to, do vraga, mogao biti po tom pasjem vremenu, pomisli Sergej izvrnuvi se na bok i pozvavi djevojku
da otvori vrata. Nitko mu ne odgovori, i on se sjeti da je djevojka danas poslije podne slobodna i da se nee
vratiti prije est.
Lijeno se digne s kaua i, poravnavi si hlae, odeta do predsoblja, kad zvekir na vratima lupne jo jedanput.
Dolazim. Mrzovoljno otvori vrata. Oh, to si ti ree prepoznavsi snijegom pokrivenog ovjeka koji
je stajao napolju. Mogao sam misliti da se samo takva budala moe pentrati po tom vremenu.
Kurt Wilhelma, Skimeister u Suvretti, otrese snijeg s odjee i izama te poe za njim u kuu. Jesi li sam?
Naravno da sam sam. Koga si oekivao ovdje? Gre-tu Garbo?
292
Ne bih se previe iznenadio odgovori Kurt. Kriste, to je napolju gadno. Ima li kakvog pia?
Na bifeu je boca s votkom. Sergej se opet izvali na kau gledajui kako si Kurt natae pie.
Mislim da ovaj put imam pravu za tebe.
Sasvim sigurno odvrati Sergej sarkastino kao i onu proli put kad se ispostavilo da je engleska glumiica koja i sama trai zalee. Oboje smo se osjeali kao proklete budale kad smo se najprije gotovo na smrt isprcali i onda ustanovili da radimo na istom poslu.
Svatko moe pogrijeiti., Ali ova je zajamena. Provjerio sam.
Kako?
Lijepo, tu je gore s dvije djevojke kao goe i ima kraljevski apartman sa tri spavae sobe. Rezervaciju
je nedavno izvrila Credit Suisse koja e isplaivati i sve raune. Kurt istrusi pie u jednom gutljaju. A ti
zna Credit Suisse. Ti rade samo za one koji imaju gomilu novca.
Sergej kinine. Malo se zamislio. Moda je ljubavni trio.
Nije odvrati Kurt brzo nisu bile u hotelu ni deset minuta a ve su poele zavoditi neke moje deke.

Rekao sam dekima neka se prime ostalih dviju, ali plavuu da ostave na miru dok se ne dogovorim s tobom.
Plavua, hm? Kako izgleda?
Prilino dobro. Duge noge. Bujne grudi. Previe minke, kao i sve Amerikanke, ali nije loa. Ima onaj
pogled to odaje da je uvijek spremna. Moe gotovo vidjeti kako ga mjeri.
Amerikanka, kae? Sergej digne pogled na nj. A druge?
Takoer Amerikanke. ' Kako se zove?
Sue Ann Daley.
Sue Ann Daley? U Sergejevu se glasu razabra da se neeg prisjea. ekaj da malo razmislim.
Kurt se vrati do bifea i natoi si jo au votke. Sergej nabra elo u nastojanju da se prisjeti. Odjednom skoi na
noge, prie sekretaru te izvue jednu ladicu.
293
Na brzinu premetne hrpu pisama iz koje izdvoji jedno. Preletje ga pogledom. Znao sam da sam to ime ve
negdje uo.
Da? upita Kurt znatieljno.
Sergej se smijeei primakne Skimeisteru. Zna, stari, mislim da ovaj put zbilja ima pravu.
Kurt se nasmijei. uo si za nju?
Sergej kimne. Jedan mi je prijatelj pisao o njoj jo prije godinu dana kad je tek stigla u vicarsku. No onda
sam bio prezauzet da je potraim.
Sergej se vrati sekretaru i sjedne. Izvue list pisaeg papira s krunom i natpisom Knez Sergei Nikovitch; Brzo
nadrlja nekoliko rijei, presavine ga i stavi u omotnicu. Velikim ravnim slovima ispie njezino ime i okrene se
Kurtu.
Evo ti. Poalji to u njezinu sobu zajedno s tucetom rua. Ja u doi oko devet po nju i njezine dvije
prijateljice da ih povedem na veeru. I reci Emilu da hou svoj uobiajeni stol u kutu, s ruama i svijeama, s
posebnom kiticom cvijea uz svaki servirung i bocom Pi-pera '21.
Kurt ga pogleda. To da djevojke moda nee doi na veeru nije mu palo ni na kraj pameti. Neto drugo ga je
muilo. Tko e dati novce za cvijee?
Sergej se nasmije. Isprsi se ti. Do vraga, pa moe neto i potroiti od svojih dvadeset i pet posto provizije.
Sue Ann strpa jo jedan okoladni bombon u usta i digne se sa ezlonga. Preavi sobom, zaustavi se pred
dugakim ogledalom spustivi sa sebe lagani kuni ogrta. S negodovanjem se zagleda u svoj goli odraz.
Isuse boe! Mora da sam nakupila bar sedam kila otkako sam u vicarskoj.
Nee biti tako strano -^-odgovori Maggie brzo.
294
To je ta prokleta okolada ree Joan. Od nje se ovjek uvijek udeblja.
Sue Ann se okrene da pogleda svoje prijateljice koje su sjedile na kauu. Kako to vama uspijeva? Ovdje ste
ve dvije godine, a obje ste mrave kao to ste bile i kod kue.
Prvu godinu smo bile kao i ti ree Joan. Ali onda se opet stanji.
Svemu je kriva ta prokleta kola odvrati Sue Ann. Kao da si u zatvoru. Ne preostaje ti drugo nego da
jede. Jedva sam doekala praznike.
E pa, sad smo ovdje.
A ja se ne mogu uvui ni u jednu svoju veernju haljinu ree Sue Ann. Kog u bijesa staviti veeras na
sebe?
Maggie se naceri. Zato ne bi otila ovakva kakva si sada? Utedjela bi na vremenu.
Sue Ann odeta natrag do bombonijere i izvadi jo jedan bombon. Nemoj misliti da to ne bih najradije i
uinila. Tako sam nabijena da e mi vjerojatno doi im mi poljubi ruku.
Jeste li zadovoljni stolom, vaa visosti? upita Emil s potovanjem.
Sergej kritiki odmjeri stol. - Izvrsno, Emile. Katkada se udim to niste u parikom Ritzu. Morali biste biti
tamo gdje bi vae sposobnosti znali istinski cijeniti.
Emile se pokloni. Veoma ste ljubazni, visosti. Va uobiajeni aperitiv?
Dobivi potvrdan odgovor, Emile se povue. Sergej se ogleda oko sebe. Kad je uao u salu, bio je osjetio na sebi
znatieljne poglede ostalih gostiju. Znao je kakav dojam pobuuje. U veernjem je odijelu izgledao jo vii, a
bjelina koulje izvanredno je odudarala od vrste zimske preplanulosti njegovog lica. Uljudno kimne nekolicini
ljudi koje je poznavao te prihvati pie koje je konobar u meuvremenu bio stavio na stol. Polako je pijuckao.
Njegove goe treba da stignu svakog tre295
nutka. Poslao im je svoju posjetnicu prije negoli je uao u blagovaonicu.
Podigne pogled im su tri djevojke ule. Moj boe, pomisli ustajui, ta ova nema ba nita ispod te haljine!
Sue Ann je bila teka, ali i dovoljno visoka da to podnese. Hodala je uspravno, njezino tijelo i svila njezine
haljine pokretali su se istovremeno u lakim i neusiljenim pokretima, dok su joj prsa napinjala tanki prozirni
sifon. Zastala je pred njim i ispruila ruku. Dax vas je prilino esto spominjao.
Sergej se osmjehne. Prinese njezinu ruku do svojih usana. Ostale djevojke zahihou. Utjei ga pomisao da ona

bar ne hihoe. Bit e valjda jo neto od nje.

A kako da vam se obraamo? upita Sue Ann poto su svi posjedali. Bit e grozno ako vam itavu veer
budemo morale govoriti vaa visosti.
Zovite me jednostavno Sergej. Uostalom, ja i nisam pravi knez. Moj otac je samo grof.
Uivate u zimskim sportovima? uljudno upita trenutak kasnije.
Oh da odgovorie ostale dvije gotovo jednoglasno.
Ja ne ree Sue Ann iskreno. Ja sam s juga. Mrzim snijeg i hladnou.
Pogleda je pomalo iznenaeno. A zato ste onda doli ovamo?
Uprla je pogled ravno u njegove oi. Da se provedem. Volim zafrkanciju.
Zafrkanciju?
Zabavu, znate. Ono ega nema u djevojakom internatu.
Mislim da znam to hoete rei. Nasmijao se. Moram priznati da se slaem s vama. Skijanje i sklizanje, to je isti gubitak vremena.
Orkestar zasvira, i on se digne. Nadam se da se vaa nesklonost prema sportu ne protee i na ples?
Sue Ann se nasmije i odmahne glavom. Oh ne. Oboavam ples.
Svirali su tango. Kad ju je privukao k sebi, osjeti mekou i toplinu njezina tijela kroz tanku svilenu haljinu. Bio je bolji plesa od nje i upravo zbog toga nije osjetila tu razliku. Vjeto ju je vodio sve dok nije izgledalo da su se slili u jedinstven pokret.
Na prsima je osjeao pritisak njezinih velikih toplih dojki te spusti pogled na njezino lice. Oi su joj bile gotovo
sklopljene, usne rastvorene. Ta je spremna, pomisli. Pusti da mu snaga potee u prepone i pritisne se o nju.
Pogledala ga je, irom otvorivi oi. Oprostite, nisam mogao sprijeiti.
Nasmijeila se. Ne ispriavajte se. Volim to. Jo se vre pripila uz njega do kraja plesa.
Odveo ju je natrag za stol i iz pristojnosti zaplesao i s drugim dvjema. No nijedna od njih nije imala onu pohotnu
i nametljivu Sue Anninu seksualnost, premda su ga svaka na svoj nain privlaile vie od nje.
Kad je sjeo za stol, nenapadno pomakne stolicu tako da su im se noge doticale. Kasnije potrai njezinu ruku pod
stolom i stavi je na svoje nabreklo udo. A sve vrijeme vodio je lagani razgovor kao da se nita ne dogaa.
Poto je izredao sve druge plesove, orkestar opet zasvira tango. Pogleda je. Na ples?
Kimnula je i poela se dizati. No onda se naglo zaustavi i opet sjedne. Prokletstvo! ree bijesno.
Sto je?
Ona pogleda djevojke pa njega. Znala sam to, trebalo je da obuem gaice. Sad sam sva mokra i probilo mi je
haljinu. Svi e vidjeti.
to da radimo? upita Maggie.
Moemo sjediti ovdje dok ne zatvore predloi Joan.
Ne priaj gluposti, restoran se zatvara tek u dva ujutro.
Ne uzbuujte se. Sergej se nasmijei. Ja u to urediti. Nitko nee znati.
Bez brige. Nagne se prema njoj i kao sluajno rukom prevrne au ampanjca koji joj se izlije u krilo.
Oh, strano mi je ao! usklikne on dovoljno glasno da su ga mogli uti za susjednim stolovima. Ustao
296
297
je otirui je svojim ubrusom. Tisuu puta molim da mi oprostite moju nespretnost!
Sue Ann se nasmijeila kad su se konobari zabrinuto ustrali oko nje. Ustala je okruena dvjema djevojkama i
konobarom. Doi ete gore u na apartman na kavu i kolae, zar ne?
Dakako.
Ostao je stajati dok nisu napustile salu, a onda opet sjeo i zatraio raun koji je kinjasto potpisao. Dok je prolazio
hotelskim predvorjem prema liftu, pristupi mu Kurt. Dakle?
Ne brini, ta e platiti najamninu.
Vrata mu je otvorila Joan. Ue u sobu. Sue Ann je sjedila na kauu u lakoj kunoj haljini. Je li sada sve u
redu? upitao je sa smijekom.
Ona kimne.
Bio sam tako slobodan da naruim kavu i kolae, a nakon toga kavijar i jo ampanjca.
Kavijar i ampanjac?
To je najbolje za dugu zabavnu no. Maggie ustane. Mi idemo u svoje sobe.
Sergej se obrati njoj, ali nije skidao pogleda sa Sue Ann. Zato? Mislio sam da emo napraviti ur.
Pa samo ste vi ovdje.
A to mislite zato sam naruio kavijar i ampanjac?
Sue Ann se nasmije. Taj je jezik dobro razumjela. Imate prilino dobro miljenje o sebi. Nasmijao se
pogledavi je. Izvrsno.
Dovoljno za sve nas?
Ja sam veoma jednostavan ovjek. To je jedini sport kojim se bavim. Sve ostalo je gubitak vremena.
Maggie i Joan se neodluno pogledae.

 Hajde, to ekate? Sergej se nasmije. Moja je predstava uvijek bolja kad imam publiku.
Gladan sam ree Sergej.
- I ja.
293
Vas dvoje nastavite ree Maggie pospano. Ja vie ne mogu ni oi drati otvorene.
A to je s... Meutim, Sergej nije dovrio pitanje, jer je Joan vrsto spavala. Pogleda Sue Ann i naceri se.
ini se da smo ostali sami nas dvoje.
Tako je trebalo biti ve otpoetka rekla je s lakim sarkazmom da ti nisi takav razmetljivac.
Opet se nasmijao, ustao s kreveta i gol odetao u dnevnu sobu. Tu je sjeo na kau i maslacem premazao tanki
komad preprenog kruha stavivi na to debeli namaz krupnog kavijara.
Dignuo je glavu kad je ula Sue Ann i postavila se kraj njega. Ponudi se rekao je s punim ustima, mahnuvi rukom.
Ti si svinja!
Umjesto odgovora posegnuo je za jo jednim komadom kruha. Mislila sam da su Evropejci dentlmeni.
Ako eli da se s tobom postupa kao s damom, onda se obuci odvratio joj je.
Trenutak ga je netremice gledala, nato se okrenula i ula u kupaonicu. Vratila se s dva bijela frotirska ogrtaa.
Jedan baci na nj, a drugi navue na sebe nato se zavali u naslonja suelice njemu. Njegov je ogrta jo uvijek
leao tamo kamo ga je bacila, na njegovim koljenima.
Sto me tako gleda?
Nita. Malo je oklijevala a onda upita. Onako meu nama, reci to zapravo pokuava dokazati?
Sad je i on nju pogledao, odjednom shvativi da je pametnija nego to je mislio. Ne razumijem.
O. K., znai Dax ti je prijatelj. Ali on nije jedini mukarac s kojim sam otila u krevet.
Nije odgovorio.
eli li mi moda dokazati da si potentniji od Daxa?
On se naceri. Ne, pravo si rekla malo prije. Ja sam svinja. Samo sam mislio kako bi bilo zgodno da vas sve tri
povalim.
299
Zakimala je-glavom. Meni to ne moe prodati. Nisi ti tako glup.
Neka bude dakle ree on naglo se razljutivi nastojao sam dokazati da sam potentniji.
Ne mora se uzrujavati. I jesi, zna i sam. Nasmijeila se. Najpotentniji si od svih koje sam ikada
imala.
Njegova je napetost smjesta popustila.
Nikad nisam upoznala nita to bi bilo poput tebe. ak i onda kad si bio s njima. Svaki put kad je njima
dolo, dolo je i meni. Onda sam poludjela. Htjela sam te samo za sebe. Primijetio si to, zar ne?
Jesam.
Pogledala ga je. I to e sada uiniti? Naglo je ustao. Doi, stavi neto na sebe.
Kamo idemo?
K meni, tamo moemo biti sami.
Neodluno ga je pogledala. Onda mahne rukom prema drugim spavaonicama. A to emo s njima?
Fuka mi se za njih rekao je neka si same potrae nekog. Ti si jedina koju elim.
Oujsko sunce, to se u zasljepljujuoj iskriavosti odbijalo od snijega, prodirale je kroz otvoren prozor u sobu u
kojoj su sjedili za dorukom.
Mislim da e me morati oeniti, mali moj. Sergej podigne au s vonim sokom. Zato?
Uobiajen razlog. Napumpana sam. utio je.
S tim nisi raunao, je li?
Mislio sam na to rekao je ali raunao sam da ti vodi brigu o tim stvarima.
Nasmijala se. Tko je imao vremena za to? Ljuti se? Odmahnuo je glavom.
O emu onda razmilja?
300
Poznam jednog lijenika. Vrlo je dobar.
Sada je Sue Ann uutjela. Trenutak kasnije opazio je kako joj se u oima skupljaju suze. Glas joj je bio tup i
apatian. Pa dobro, ako ti tako eli.
Ne odgovorio je osorno ja to ne elim. Ali zar ne shvaa to te sve eka?
Ba me briga. Nisam ja prva koja ide pred oltar s punim trbuhom.
Nisam mislio na to. Gledaj, sve je u redu dok se zabavlja i provodi s nekim tobonjim knezom. Ali brak je
druga pria. Smijat e ti se.
Djed mi je ostavio pedeset milijuna dolara koje u dobiti u cijelosti kad navrim dvadeset i pet godina ili kad
se udam, prema tome to doe prije. S tolikim novcem mi se moemo smijati svima njima.
Pogledao ju je. Na to sam upravo i mislio. To samo oteava situaciju.
Odjednom se razljutila. Kakav si ti to vraji igolo? Zar moj novac nije isto tako dobar kao i bilo iji? Onog

starca na primjer u Monte Carlu, kako li se ve zove, ili one ene koja ti neprestano alje ekove iz Pariza?
Zurio je u nju. Ti zna?
Naravno da znam. Zar misli da me oevi bankari nisu saletjeli im su doznali da se nisam vratila u internat
nego da ivim s tobom? Podnijeli su mi itav dosje.
Zautio je. Malo zatim ree: Ipak se hoe udati za mene?
Ba tako.
Zato? Ne razumijem.
Znai da si budala. Ti zna kakva sam ja. Dok nisam upoznala tebe, mislila sam da neto nije u redu sa
mnom. Nikad mi nije bio dovoljan samo jedan mukarac. Bilo je dana kad sam to radila s trojicom, s jednim
odmah za drugim. Ve sam poela misliti da mi nitko iv ne moe pruiti sve to trebam. Onda sam srela tebe.
I to je dovoljan razlog za brak?
Za mene jest. Kakav razlog jo treba ako se dvoje ljudi u tome tako slau kao to se slaemo mi?
Postoji i neto to se zove ljubav.
301
Sad govori kao idiot. Moda bi mi ti mogao tono objasniti to je ljubav?
Nije odgovorio. Obuzela ga je neka alost, istovremeno i samilost prema njoj. Onda je pogleda u oi i opazi u
njima goli strah. Da bi je mogao odbiti. I odjednom shvati. Strah od onoga to je, to je bila i to e biti ako ne
bude imala ovjeka za kojeg se moe vrsto uhvatiti.
Neto kao smijeak prijee preko njezinih usana. Mi smo veoma slini, ti i ja. Mi radimo to. Svi drugi samo
priaju. Ako ono to postoji meu nama nije ljubav, onda je bar najblie ljubavi to e ijedno od nas ikada
osjetiti.
Njegova samilost nadvlada razum. Nije se mogao odvaiti da joj kae kako e upravo to to je sada iznijela
razoriti njihovu vezu. Duboko u sebi znao je da e doi dan kad se nijedno od njih nee moi svladati da ne potrai zadovoljstvo na drugoj strani.
Pa dobro rekao je, pitajui se tko e od njih dvoje prvi pokleknuti vjenat emo se.
Bilo je zamiljeno kao tiho vjenanje u maloj crkvici izvan Saint Moritza, ali ispalo je sasvim drukije. Da-leyev
je novac bio suvie vaan da bi se moglo prijei preko njega, i tako je vjenanje na kraju odrano u katedrali sa
stotinama uzvanika i mnotvom reportera.
Ne izgleda ba sretno rekao je Robert dok su ekali u sakristiji.
Sergej se odmaknuo od vrata kroz koja je provirio u prepunu crkvu. Htio bih vidjeti sretnog mladoenju.
Robert se nasmije. Osjetit e se bolje im krenemo k oltaru.
Sergej ga pogleda. Znam, ali ne zabrinjuje me to. Bojim se onoga to e biti kasnije.
Robert ne odgovori. I on je imao svoje sumnje.
Sergej se opet primakne vratima. teta da Dax nije ovdje. On bi uivao u svemu tome. Zanima me je li uope
primio pozivnicu. Ni ti nisi uo nita o njemu, zar ne?
302
Ni rijei otkako je prije godinu dana otiao iz Cam-bridgea. Pisao sam mu nekoliko puta, ali nijednom mi
nije odgovorio.
To je neka udna, divlja zemlja, ini mi se. Nadam se da mu se nije nita dogodilo.
Njemu sigurno nije. Mnogo se vie moe dogoditi nama.
Sergej mu dobaci brz pogled. Jo uvijek misli da e doi do rata?
Ne vidim tko bi ga mogao sprijeiti. Rat u panjolskoj je tako rei ve zavren. Nijemci su dovrili svoje
ugrijavanje. To i sam zna iz oevih pisama. Robert se nasmije. Sad i taj Chamberlain ide u Miin-chen na
pregovore s onim luakom. Sve je to gubitak vremena. Nikakve koristi od toga.
to kae tvoj otac?
On sve to moe prebacuje u Ameriku. Htio bi ak da se Caroline i ja vratimo tamo.
Pa, hoete li? Robert odmahne glavom.
Zato ne?
Robert slegne ramenima. Iz dva veoma vana razloga. Jer sam idov i jer sam Francuz.
to moe ti uiniti? Nisi ak ni vojnik.
Ve e se neto nai ree Robert. U najmanju ruku mogu ostati i boriti se. Ve je previe naih pobjeglo
pred tom nemani.
U sakristiju dopre zvuk orgulja. Robert proviri kroz vrata i okrene se. - Allons, mon enfant. Sad je na tebi red
da se iskae.
Novinari iz razliitih novinskih agencija stajali su otraga u crkvi dok su mladenci kleali pred oltarom.
Pomisli samo ree predstavnik Associated Pressa. Sad je bez prebijene pare, a za deset minuta e izai
tei za pedeset milijuna dolara.
Kao da si ljubomoran.
Ima prokleto pravo. Da se bar radi o nekom Amerikancu. to ne valja na dobrim starim amerikim momcima?

303
Ne znam zajedljivo proapta Irma Andersen iz drutvene rubrike Cosmo-Worlda koja mu je stajala
zdesna ali, sudei po onom to sam ula, ve ih je sve isprobala i nisu zadovoljili.
De, de.
Volio bih da si mogu priutiti taj kavijarsko-am-panjski stimulans ree reporter International News
Servicea. Mora da stvarno pomae.
Sii s oblaka. Za nas siromahe je bolje da ostanemo kod ostriga.
Reporter AP-a ga pogleda i nasmije se. To je dobro, no to da radimo preko itavog ljeta?
Sutanje otpalog lia trgne ga iz sna te on isprui ruku i zgrabi puku koja je leala do njega na gunju. Ispod oka
opazi da je Macan ve na nogama i da se neujno uvlai meu drvee. Navue metak u leite omotavi puku
gunjem da prigui zvuk, te prieka.
Posvuda oko njega vladala je tiina. Zakilji gore u nebo. I ne pogledavi na sat, znao je da je otprilike pet sati
ujutro. Prisloni uho na zemlju i osluhne.
Koraci su utihnuli. Duboko uzdahne. Ma tko bio, Macan ga je predusreo. Ipak se ne pomakne. uo se tihi amor
glasova, i to ga samo po sebi umiri. Da je neto opasno, ne bi bilo razgovora. Samo glomot smrti.
Opet se zaue koraci. Dax podigne glavu te proviri na stazu to se protezala ispred male spilje U kojoj je leao.
Za svaku sigurnost podigne puku i uperi je u otri zavoj.
Najprije se pojavio vojnik u napadnoj crveno-plavoj uniformi. Macan koji je, jo uvijek s revolverom u ruci, iao
za njim bio je gotovo nevidljiv u svojoj izblijedjelo j i neodredivoj khaki odjei. Dax prieka dok nisu doli
gotovo tik do njega, a onda ustane.
304
Vojnik se nervozno trgne, dok mu je lice bilo jo uvijek blijedo od susreta s Macanom. Onda se sabere i salutira.
Kaplar Ortiz, Capitdn ree slubeno. S porukom od el Presidenta.
Sjednite, kaplare! Dax sjedne podvinuvi noge. Ovdje ne pazimo na formu. Osim toga, predstavljate
suvie dobru metu u toj svojoj uniformi.
S uzdahom olakanja vojnik se spusti na zemlju. Traim vas ve blizu mjesec dana.
Dax zirne u nj. Imali ste sreu. Samo sat kasnije ne biste nas vie nali. Pogleda Macana. Kako bi bilo
da nam skuha malo kave?
Macan kimne i prione poslu da napravi vatru na mjestu gdje e vjetar rastjerati dim prije nego to se vine u zrak.
Znatieljno je gledao kako vojnik otvara svoj teleak i predaje Daxu nekoliko omotnica vrsto povezanih
vrpcom.
Dax se leima osloni o stijenu i otvori prvu omotnicu, izvukavi iz nje neku izgraviranu kartu. Trenutak ju je
gledao a onda se zasmijulji podignuvi je tako da je Macan moe vidjeti. Mira! Pozvani smo na svadbu!
Macan ga pogleda preko lonca za kavu. Bueno, nita mi nije milije od dobre fieste. Jelo, glazba i zgodne
curice. Tko se eni?
Sergej. Sa Sue Ann Daley.
S onom plavuom? Dax kimne.
Ta e ga ubiti. Moda jo ima vremena da ga upozorimo?
Dax pogleda vojnika. Koji je danas datum?
Dvanaesti travanj.
Prekasno. Svadba je odrana prije dva dana. U vicarskoj.
Macan alosno zakima glavom. teta. Nato se on i Dax pogledae te prasnue u smijeh.
Ortiz ih je zaueno promatrao. Zar su ga zbog te gluposti poslali u potragu za njima? Da stavlja ivot na kocku
u tim groznim planinama samo zato da bi im donio pozivnicu na vjenanje kojem ak ne mogu ni prisustvovati?
Uistinu je jadan ivot obinog vojnika.
20 Avanturisti I
305
Dax brzo otvori preostale omotnice, ostavivi za zadnje onu slubenu s el Presidentovim peatom. Jedna za drugom nestajale su u plamenu. Proitavi i posljednju podigne glavu. El Presidente eli da se vratimo.
Zato? Macan natoi vrelu crnu kavu u limenu alicu i prui je Daxu, zatim napuni i ostale dvije za sebe i
Ortiza.
Nita ne kae o tome. Dax pogleda Ortiza. Znate li vi zato?
Ne znam, Capiidn odvrati Ortiz brzo. Ja sam samo obian vojnik. Ja ne znam nita.
Macan srdito opsuje. Ve tri mjeseca ivimo kao ivotinje u tim brdima i sad, kad je na zadatak tako rei pri
kraju, jednostavno nam kau Vratite se. Zar nisi mogao priekati jo dva dana da nas nae? Samo dva dana.
Vojnik je problijedio prestraivi se bijesa u Macano-vu glasu. Kao da se sav skupio u svojoj uniformi. Ja...
Moda i nije sve tako crno ree Dax umirujui.
ovjek lako pobrka dane ovdje u brdima. Dobri nas je kaplar pronaao tek etrnaestog, zar ne, kaplare?
Ortiz pogleda jednog pa drugog. Nije se mogao odluiti koji je od te dvojice lui. Mladi, kojemu je sunce gotovo
do crnila spalilo lice, ili debeli, koji mu se pri-uljao neujno kao puma. No jedno je ipak znao. Ako oni kau da

ih nije pronaao prije etrnaestog, onda je tako. to znae dva dana ovdje u dungli? Pogotovu kad je u pitanju
ivot ili smrt. Njegov vlastiti ivot.
Proisti grlo. Pa, razumije se, Capitdn. etrnaestog.
Dax se nasmijei i ustane. Hajd'mo onda. Predstoji nam dobar mar do mjesta sastanka s el Condorom.
El Condorom! Ortiz osjeti kako mu se utroba kvri. Zato su dakle ovdje! El Condor, bandolero koji ve pet
godina provodi teror u brdima i koji se zakleo da e pogubiti svakoga tko mu padne u ruke a nosi vojniku
uniformu. Mislim da bih se sada i ja mogao vratiti
ree ustajui.
306
Ja ne mislim tako ree Dax mirno. Bit ete sigurniji s nama.
Da nadovee Macan pogotovo s tom uniformom. Nije zgodno da vrlja po brdima u toj paradi.
Imamo li moda neke pantalone za njega? Macan kinine. Ja imam jedne rezervne. Bit e mu
malo prevelike, ali...
Osjeat e se ugodnije.
Ortiz se smjesta sloi s tim prijedlogom. Jedva je doekao da skine uniformu.
Dax baci pogled u dolinu. Vidite?
Ortiz i Macan pogledae u pravcu njegovog kaiprsta. Blijedi pramen dima uzdizao se s ruba doline.
Ve su tamo i ekaju ree Dax s prizvukom zadovoljstva u glasu. Tono onako kako je el Condor
obeao.
Sto misli kakav e nam odgovor dati?
Dax slegne ramenima. To samo dragi Bog zna.
Odgovor na to? upita Ortiz.
Macan ga pogleda. El Presidente nas je poslao da mu ponudimo amnestiju. Ako el Condor poloi oruje i
doe u Curatu, sve e biti zaboravljeno.
Amnestija za el Condor a? Ortiz se strese i prekrii. Zar mislite da e vam povjerovati?
Poznavao je mog oca ree Dax. I zna da ja ne bih sudjelovao ni u kakvoj prijevari. Sve ovo vrijeme to
sam ovdje utroili smo da otkrijemo gdje se nalazi. Proli tjedan nam je rekao da emo za sedam dana dobiti
njegov odgovor. Prenoit emo ovdje i ujutro sii.
Zar zbilja mislite da e el Condor doi u Curatu? Ortiz tiho upita Macana kad su prostrli gunjeve po
zemlji.
Sutra naveer u lake odgovoriti na to pitanje ree Macan i onda doda neto od ega se Ortiz jeio itavu
no. Ako ostanemo ivi.
Dax se potrbuke ispruio po pokrivau oslonivi bradu na prekriene podlaktice. Zagledao se dolje u dolinu.
Dan je postepeno prelazio u grimiz veeri i do uiju mu poee dopirati zvukovi noi. Vie se nije vidio blijed
lelujav dim iz logora bandolerosa. Nepokretno je leao,
307
obavijen zatitom noi kao kakvim pokrivaem. Sve je bilo drugaije od onoga to je oekivao, ali samo zato jer
je mislio da su se stvari promijenile.
Tek kad je stigao kui, shvatio je da se zapravo nita nije promijenilo. Netko je jedanput rekao da to se stvari
vie mijenjaju, to vie ostaju iste. Stekao je dojam da se nita od onoga emu se njegov otac nadao nije jo
ostvarilo. Jo uvijek nije bilo dovoljno kola, a onih nekoliko postojeih brzo su prisvojili vii i nii vladini
funkcioneri za vlastitu djecu. Tako je bilo u Curatuu. U manjim mjestima i selima kola uope nije ni bilo.
A premda je oko glavnog grada izgraena mrea asfalt-nih putova, ti nisu vodili nikuda i samo nekoliko kilometara od gradskih predgraa naglo su svravali u movari ili u dungli. U brdima i zabitnim dolinama bandolerosi
su jo uvijek ulijevali strah u srca seljaka.
Prvih nekoliko tjedana po povratku kui morila ga je tuga. Bilo mu je drago da njegov otac nije ovdje da vidi
ono to je on vidio. Za to se njegov otac nije borio rtvujui i vlastiti ivot.
Bio je otiao u luku da promatra dolazak i odlazak brodova i ribare kako se vraaju sa svojim ulovom. U ranim
jutarnjim satima lutao je trnicom sluajui povike ulinih prodavaa. I kamo god poao, posvuda je nailazio na
male betonske kipove el Presidenta na uglovima ulica, na svakoj novoj zgradi, na svakom doku u luci i na
ulazu u trnicu. I posvuda su bile crveno-pla-ve vojnike uniforme.
Tek nakon tjedan dana postao je svjestan da ga prate vojnici. I tek nakon jo nekoliko dana shvatio je da ga ljudi
promatraju kao stranca, da njegov glas ima drukiji naglasak od njihovog i da kroj njegovog odijela potjee iz
jednog drugog svijeta.
Poeo ga je obuzimati osjeaj osamljenosti i otuenosti. Odjednom je osjetio da ga gui gradska atmosfera. I tek
tada je spoznao da vie nije onaj isti ovjek koji je prije mnogo godina otiao odavde. Postao je neto drugo,
netko drugi. A to, to ni sam nije znao. Instinktivno, pun nade, ostavio je grad i zaputio se u brda, na svoju haciendu u kojoj se rodio.
308
Tamo, gdje izgleda da se nebo i zemlja unedogled proteu pred njim i gdje planine upiru svoje ljubiaste vrletne

prste u nebo i zvijezde, tamo se nadao da e opet nai osjeaj slobode koji je izgubio. Smisao svog postojanja.
Jednog poslijepodneva nekoliko tjedana kasnije sjedio je u patiju uprijevi pogled u planine kadli Macan izae iz
kue i sjedne do njega. Nije vie isto?
Dax uzme tanku cigaru i pripali je prije negoli mu odgovori. Nije ree tupim i praznim glasom.
Nikada nije nita isto. Macan otro pogleda Daxa. Ali to si morao znati.
Dax ispusti oblai plavog dima. Znao sam. U Macanovu se glasu razabra prizvuk gnjeva. Bio sam vrsto
uvjeren da e el Presidente...
to? potaknu ga Dax.
Gnjev u Macanovu glasu se pojaa. Nai neki posao za tebe.
Dax se nasmijei. - Kao na primjer? Macan ne odgovori.
El Presidente ima preih briga od mene.
Macan se okrenu k brdima. Trenutak kasnije ree: Dolaze neki ljudi na konjima. Jo malo osluhnu.
Vojnici.
Dax ustane sa stolice i prie ogradi. On nije nita ni vidio ni uo. Kako zna?
Samo vojniki konji dre korak. Pogleda Daxa. Oekuje nekoga?
Dax odmahne glavom. Sada je i on uo priguen topot kopita. Okrenuo se. Macan je provjeravao svoj revolver.
ini mi se da si rekao da su vojnici.
Macan opet zatakne revolver za pojas. I jesu. ovjek ipak ne smije nita riskirati ako eli preivjeti.
309
Stajali su na mjestu sve dok se nisu pojavile prve crve-no-plave uniforme, a onda se Macan okrenuo. Bit e
ugrijani i edni. Spremit u im neto za osvjeen je.
Dax je promatrao kako se vojnici pribliavaju. inilo se da dolazi cijeli vod, nekih etrnaest ljudi, svi na ilavim
smeim mustanzima koji su najomiljeniji u vojsci. Dax razabra da je voa kapetan. Ali do njega je bio jo jedan
vitak mladi oficir kojemu nije mogao odrediti in, jer na uniformi nije imao nikakvih oznaka. Kapetan podigne
ruku i vod se zaustavi tik pred vrtnim vratima.
Oba oficira uputie se prema kui. Tek tada Dax prepozna mlaega. Usprkos vitkoi tijela, tijesno priljubljena
uniforma jo je vie isticala djevojake obline. Okrenula se i njeno se lice smjesta razvue u poznati osmijeh.
Potri prema njemu.
Pojurio je niza stepenice da je doeka, no ona se naglo zaustavi i pogleda ga. Kao da je opet postala mala djevojica koja se iznenadila vidjevi koliko je porastao njezin stariji brat.
Dax? Glas joj je bio promukao, gotovo bez daha.
Amparo!
I nadalje je stajala i ispitivaki ga promatrala. Kao da bi htjela neto rei, ali preko usana joj nije prela nijedna
rije. Napokon on prekine utnju. Skini eir!
Zato?
Lice mu obasja vragoljast smijeak. Tako da se mogu odluiti hou li te poljubiti ili salutirati.
Njezine plave oi skupie se u uzvratnom smijeku te irokom kretnjom baci eir preko dvorita. Plava joj se
kosa raspusti gotovo do ramena. Daxe, Daxe, ne mogu vjerovati vlastitim oima. Ti si tako tako velik.
Nato mu potri u zagrljaj.
vrsto ju je stisnuo, osjetivi njezinu ensku toplinu. I ti si neto porasla, princeso.
Digla je pogled prema njemu. Kako si mogao otii iz Curatuu a da me nisi posjetio?
Bila si u Panami rekao je. ini se da nitko nije znao kad e se vratiti.
Tata je znao.
310
Daxovo se lice smrai. Vidio sam el Presidenta samo jedanput. A i to svega na nekoliko minuta. Bio je
zaposlen.
Tata je uvijek jako zaposlen.
Dax zau kako kapetan proiuje grlo iza njih. Amparo se zbunjeno okrenu. Capitdn de Ortega, Sefior
Xenos.
Vojnik najprije salutira, onda zakorakne naprijed da prihvati Daxovu ispruenu ruku. Ekscelencijo.
Capitdn de Ortega, dobro doli u moj dom.
Na verandi odjeknue koraci, i Amparo se naglo okrene. Macane vikne ti se nisi nimalo promijenio!
Za veerom Amparo se pojavila u bijeloj haljini. Oko vrata nosila je ogrlicu od briljanata i smaragda, a isto takve
naunice jo su jae isticale plavu boju njezine kose. Svjetlo svijea pridalo je njezinoj preplanuloj koi toplu
nijansu slonove kosti.
Dax joj se nasmijei preko alice s kavom. Ti si moj prvi gost otkako sam se vratio. Mora ostati nekoliko
dana. Mnogo toga moramo nadoknaditi.
Rado bih ostala odgovorila je, a zatim neodluno pogledala kapetana Ortegu.
Obeao sam vaem ocu da emo se sutra vratiti. Dax pogleda Ortegu. Kapetanovo je lice bilo bezizraajno
kad se okrenuo k Ampari.

 Bojim se da kapetan ima pravo rekla je alosno. Dax nije navaljivao. Doite, popit emo neto na
galeriji.
Vojnik ustane. Moram pogledati svoje ljude, ekscelencijo. A zatim bih se, s vaom dozvolom, povukao. Sutra
rano kreemo na put.
Dax kimne. Razumije se, kapetane.
im je vojnik izaao iz sobe, Dax se okrene k Ampari. Nekoliko su minuta utei sjedili, onda Dax izvadi jednu
od svojih crnih cigara.
Mogu li ja dobiti jednu cigaretu?
Oprosti. Dax gurne kutiju prema njoj i pripali joj cigaretu.
311
Amparo duboko povue dim i zavali se u stolicu. Dakle?
Trenutak je razmiljao, onda izvadi cigaru iz usta i stane je prouavati. Mnogo se toga promijenilo odgovorio je zamiljeno. Dugo me nije bilo ovdje.
Deset godina i nije tako mnogo. Oi su joj bile velike i tamnoplave. Ja se nisam promijenila, a ti?
Zakimao je glavom. Promijenila si se, a i ja sam se promijenio. Sve se promijenilo.
Neke se stvari nikada ne mijenjaju.
Sjedili su zagledani u no. Zvijezde su jasno treperile na barunasto-plavom nebu, dok su vojnike vatre na polju
preko puta izgledale kao krijesnice.
Da li te na putu uvijek prate vojnici?
Da.
Pogledao ju je. Zato?
Otac tako hoe. Uvijek prijete neke opasnosti. Razbojnici. Bandolerosi.
Gorko se nasmijeio. Jo uvijek?
Ozbiljno je kimnula glavom. Jo ih je nekoliko protiv mog oca. Ti ne ele vidjeti ono to je dobro. Iznenada ga je pogledala shvativi kako mora da mu je pri dui. Razoaran si, zar ne? Oekivao si da e sve biti
drukije.
U izvjesnom smislu da.
Ne ide to tako lako brzo e ona. Znam to osjea. I ja sam tako osjeala kad sam se poslije pet godina
boravka na sveuilitu u Meksiku vratila kui. No postepeno sam poela shvaati.
Zaista?
Da. Ti si bio jo due odsutan nego ja, Daxe. Zaboravio si kako je to. Veina naih zemljaka ne eli promjenu. Oni bi htjeli da im se sve pokloni, da za nita ne moraju raditi. Prevelik im napor predstavlja ak i to da
djecu alju u kolu.
Moda zbog toga to u kolama nema mjesta za njih, jer su ih zaposjela djeca raznih rukovodilaca.
Isprva nije bilo tako. Ali nakon izvjesnog vremena djeca su jednostavno prestala dolaziti.
Dax nije odgovorio.
I
Sada je oeva najvea briga da spremno doeka rat.
Upitno ju je pogledao.
Bio si napolju. Zna da se sprema rat.
Kakve mi veze imamo s tim? upita. to se to tie Kortegvaja?
Izravno ga se ne tie nita, to je istina. Ali el Presidenie kae da rat prua veliku priliku naoj zemlji da se
ekonomski osamostali. Netko e ih morati snabdijevati hranom.
Ratovi se ne vode samo od banana i kave.
To zna i on. Zato se prije vie od tri godine obratio velikim stoarskim farmama u Argentini. Ponudio im je
posebne olakice da razviju posao i ovdje. Idue godine imat emo pola milijuna kilograma govedine za izvoz.
Dax je znao kakve im je olakice el Presidente najvjerojatnije ponudio. Pitao se samo koliko je novca svrilo u el
Presidentovom depu. A koliko emo mesa imati za vlastite seljake?
Doista si dugo bio odsutan ree Amparo. Zar si zaboravio da campesinosi ne jedu govedinu? Njima
je draa njihova vlastita hrana. Povre. Pilii. Svinjetina.
Moda zato to je govedina oduvijek bila preskupa. Odjednom se razljutila. Pravo je rekao Papa na
vlas si isti kao i tvoj otac.
Dax je pogleda. To je rekao el Presidente?
Kimnula je.
On se iznenada nasmije. To je neto najljepe to je ikada izrekao.
Stavila je svoju ruku na njegovu. Daxe, Daxe. Nisam dola ovamo da se svaamo.
I neemo, obeavam.
ime se kani baviti? Ne moe zauvijek ostati tu u brdima nita ne radei.
On izvadi cigaru iz usta, asak je promatrae, onda je baci preko ograde. Rasprila se u stotinu iskrica. Mislio
sam ve na to ree polako. Ali ne vidim ega bih se mogao prihvatiti. Tri sam se tjedna vrzmao po

312
313
Curatuu i nitko mi nije ponudio nikakav posao. Zato sam se lijepo vratio kui.
El Presidente je veoma povrijeen to prije odlaska nisi doao k njemu na razgovor.
A kako? Svaki put kad sam zatraio audijenciju, bio je prezaposlen.
Kako je mogao znati da se sprema na odlazak?
Zar bi bilo drukije da je znao? to mi je preostalo? Smucati se dovijeka kao pas koji eka da mu netko dobaci kost?
Vrati se sa mnom u Curatu i posjeti ga.
On je pogleda. Je li to tvoja ili njegova ideja?
Malo je oklijevala. Moja. On ne bi nikada priznao da je povrijeen i da ezne za tobom?
Dax ju je trenutak promatrao, onda odmahne glavom. Ne, ipak ostajem ovdje. Kad me tvoj otac bude htio
vidjeti, poslat e po mene.
To je bilo prije otprilike godinu dana, i Dax je ostao na haciendi jo gotovo devet mjeseci prije negoli ga je el
Presidente pozvao. Kad su ga uveli u njegovu radnu sobu, el Presidente je raskrilio ruke zagrlivi ga i pozdravivi kao da su se tek juer rastali.
Najvea tenja tvog oca rekao je Daxu bila je da vidi ovu zemlju ujedinjenu pod rukovodstvom
vlade koja e predstavljati itav narod. To je i moja elja. A to smo gotovo ve i ostvarili. No u Asientu se el
Condor, stari bandolero, jo uvijek opire. El Condor je poznavao i potovao tvog oca. Tebe e sasluati ako ode
i ponudi mu amnestiju. Njegovo sudjelovanje u vladi bit e prihvaeno bez ikakvih predrasuda.
Ja nisam nikakav politico ree stari bandolero. Ja sam samo obian ubojica i mnogo toga to ti govori ja
ne razumijem. Ali jedno znam. Hou da moj sin ide u kolu. Da naui itati i pisati i govoriti tako lijepo
314
kao ti. Ne elim da itav ivot provede u ovim brdima u neprestanoj borbi za goli ivot.
Dax preko vatre upre pogled u el Condora. Starac je sjedio na zemlji, podvijenih nogu kao Indijanac, tanku je
cigaru vrsto stisnuo meu usne na mravom orlovskom licu. Onda prijee pogledom po ostalima. Bando-lerovi
pomonici mirno su mu uzvraali pogled. Jutarnje je sunce bljeskalo po njihovim noevima i pukama. Iza starca
stajao je sin o kojem je govorio.
Vitak i uspravan, zurio je u Daxa, a etrnaestogodinje su mu oi bile ispunjene ivotinjskom budnou. Kao i
njegovi stariji drugovi, za pojasom je nosio no i revolver.
Dax se opet okrenu el Condoru. Dakle, prihvaate li el Presidentovu ponudu?
Ja sam star ovjek odvrati bandolero. I nije vano ako umrem. No ne bih htio da moj sin pogine zajedno sa mnom.
Nikome se nee nita dogoditi. El Presidente osobno jami za svakoga.
Ne elim postati guverner Asienta nastavi el Condor kao da ga nije ni uo. to ja znam o vladi? Samo
ne elim da moj sin pogine. Izvadi cigaru iz usta i pogleda je, nato ieprka eravku iz vatre i ponovno je
pripali. Imao sam osam sinova i tri kerke. Svi su mrtvi osim ovoga.
Nitko nee poginuti ponovi Dax. El Presidente osobno jami.
Starac gurne eravku natrag u vatru. Diablo Rojo je budala. Guiterrez e nas sve pobiti.
Dax zapanjeno pogleda bandolera. Starevo je lice bilo bezizraajno, samo slab bljesak u kao ugljen crnim
oima odao je njegovo indijansko porijeklo. Nije znao kako da ovjeku za koga nije postojalo vrijeme objasni da
je Guiterrez ve odavno mrtav. Da je ovo sada nova vlada, premda vojnici nose iste uniforme. Da je prolo
mnogo godina odonda kad je Presidente de Cordobe bio Diablo Rojo, planinski bandolero, i da je vlastitim
oima vidio kako je Giuterrez uhvaen i odveden da bude pogubljen. Prije nego to je u sebi oblikovao pitanje,
javi se starac ponovno.
315
Ako mi zajami ivot mog sina, ako se ti osobno zakune na duh svoga svetog oca kojeg smo svi potovali i
voljeli, onda sam spreman da prihvatim ponudu Diabla Roja.
Zaklinjem se.
El Condor tiho uzdahne. Bueno. Ukoeno se digne. Idi onda i reci Diablu Roju da ga ekam u gradu
Asientu zadnjega u ovom mjesecu. Neka vie ne bude rata meu nama.
El Presidente prieka dok se za njegovim tajnikom ne zatvorie vrata. Tek tada progovori. Dobro si obavio
svoj posao u planinama.
Dax ne odgovori, jer nikakav se odgovor i nije oekivao od njega. Pogleda el Presidenta preko pisaeg stola. Taj
ovjek kao da se uope ne mijenja. Osim nekoliko sjedina u kosi nita se na njemu nije promijenilo od onoga
dana kad ga je Dax prvi put vidio. Nosio je generalsku uniformu, ali bez odlikovanja, oznaka ili pletenica, to je,
po njegovu miljenju, trebalo pokazati da je narodni ovjek.
Sad e biti mir. El Condor je posljednji od vanijih. Ostali ne predstavljaju nita. Njih moemo slistiti kao
muhe.
Moda bismo se i s njima mogli nagoditi na isti nain? Pristat e kad vide kako je el Condor primljen.

El Presidente odmahne rukom. Nisu vrijedni truda. Mi emo se ve pobrinuti za njih. Sklopio je ruke nad
pisaim stolom i nagnuo se naprijed. U svakom sluaju, ti se nee morati baviti tim problemom. Imenujem te
leteim konzulom. Vraa se u Evropu.
Dax ga iznenaeno pogleda. U Evropu? Zato?
El Presidente rastvori ruke. Rat u panjolskoj blii se kraju. Vrijeme je da uspostavimo veze s novom vladom
Francisca Franca.
A to je s generalom Molom? upita Dax. Mislio sam da e on postati predsjednik?
El Presidente odmahnu glavom. Mola pria previe. To mi je bilo jasno im sam prije opsade Madrida
316
uo njegovu izjavu o petoj koloni. Tim je rijeima izgubio sav utjecaj, jer Madrid nije pao smjesta. Prvo to
jedan voa mora nauiti jest da dri jezik za zubima. Nikad ne smije dopustiti da bilo tko, prijatelj ili neprijatelj,
sazna njegove misli ili namjere.
Dax je nekoliko trenutaka utio. Pitao se koliko li je jo ljudi, osim njegova oca, bilo zavedeno el Presidentovom proraunatom utnjom. No otjera tu misao od sebe. Kakav bi bio moj zadatak u panjolskoj?
panjolskoj e biti potrebna hrana. Mi imaimo hranu koju moemo prodati. panjolska e takoer trebati sav
mogui materijal za ponovnu izgradnju. Gringose e njihova glupost odvratiti od poslovanja s Franeom. Mi moemo sve to se trai dobiti od njih i prebaciti brodovima u panjolsku.
Dax pogleda generala s novim potovanjem. Odjednom shvati po emu se on razlikuje od bezbrojnih drugih
bandolerosa koji su potekli s planina. Sad je znao to je privuklo njegovog oca. Pravo ili krivo, sebino ili nesebino, el Presidente je uvijek mislio unaprijed. I bez obzira na to koliko je strpao u vlastiti dep, jo je uvijek
dosta ostalo i Kortegvaju.
Otii e Francu nastavi el Presidente i nagoditi se s njim. Mi emo zastupiti panjolsku na svjetskom
tritu.
A ako Franco ne pokae interes za to?
El Presidente se nasmije. Franco e pokazati interes. Poznam ja njega. Slian je meni, realist. Zna on dobro da
im svri njegov rat vie ne moe raunati na svoje saveznike Njemaku i Italiju. One e uskoro biti uvuene u
vlastiti rat. Ne boj se, Franco e pristati.
Kad elite da odem?
Treeg idueg mjeseca ide jedan brod u Francusku. Ti e biti na njemu. Digne se sa stolice te, zaobiavi
pisai stol, prie Daxu. A sad samo jo neto.
Dax se nasmijei. Da?
El Presidente prieka s odgovorom. Privue jednu stolicu blie Daxu i sjedne. Glas mu se neznatno izmijeni.
Ti zna da te ve odavno smatram vlastitim sinom.
317
Sjeam se kad su moja dva djeaka poginula i kad si se ti vratio s planine s Amparom. esto mislim na vas
dvoje.
Daxu je odmah bilo jasno to sad slijedi. Podigne ruku u elji da ga zaustavi. Bili smo onda jo djeca.
Ali el Presidente se nije dao zaustaviti. Sjeam se ak i toga da sam pomislio kako lijepo pristajete jedno uz
drugo. Ona tako bjeloputna i plava, ti tako taman i tako ratoborno spreman da je zatiti. Spominjem se da sam
se tada okrenuo tvom ocu i rekao: Jednoga dana ...<.
Dax ustane. Ne, ekscelencijo, ne. Mnogo je prerano govoriti o tome.
El Presidente ga pogleda. Prerano? Zar je prerano za mene ako elim sina koji e zauzeti moje mjesto? Nikako ne postajem mlai. Jednoga u dana poeljeti da odbacim teko breme ove dunosti i povuem se u mir
kakve male farme znajui da zemlju ostavljam u rukama svog sina.
El Presidentovo je lice bilo iskreno, oi tople. Na trenutak je Dax bio gotovo uvjeren da misli ozbiljno. No ve
slijedee rijei razbie tu iluziju.
Va brak e sasvim ujediniti zemlju. Potovano ime tvog oca povezano s mojim uvjerit e brane da su
naa nastojanja iskrena.
Dax nije odgovorio, i el Presidente iskoristi tu utnju da nastavi. Amparo je izvanredna. No ona je ipak samo
djevojka. A djevojka ne moe mnogo uiniti. Ono to meni treba to je sin. Ti. Da mi bude desna ruka.
Dax se opet zavali u stolicu. Jeste li govorili s Amparom?
Na el Presidentovom se licu ogleda iznenaenje. Zato?
Moda se ona nee udati za mene.
Amparo e uiniti ono to ja elim. Ona e uiniti sve to moe koristiti Kortegvaju.
Ipak mislim da bi sama morala izabrati svog supruga.
Slaem se. Znai da e je upitati?
318
Dax kinine. Upitat e je, moda dogodine kad se vrati iz Evrope. Doonda se mnogo toga moe promijeniti. ak i
el Presidentovo miljenje.
Izvrsno. El Presidente opet zae za svoj pisai stol. Sastanak je bio zavren.

Dax ustane. Jo neto, gospodine?

- Da. El Presidente digne pogled na nj, oko oiju mu igrae slab smijeak. Bio bih ti zahvalan ako porazgovara s Amparom im izae odavde.
Zar se doista moramo tako uriti? Daxa podie slaba sumnja da je nadmudren.
Da, da. Moramo odvrati el Presidente sa smijekom. Vidi, ve sam izdao obavijest o vaim zarukama.
Sutra ujutro bit e u svim naim novinama.
Daxu se uinilo da vidi tragove suza oko Amparinih oiju. Plakala si?
Ona zanijee glavom. Dolazi od mog oca?
On kimne. estitam, zarueni smo.
Nekoliko ga je sekundi netremice promatrala, onda se okrene i prie prozoru. Kad je progovorila, glas joj je bio
tako tih da ga je u prvi mah jedva uo. Rekla sam mu neka to ne radi.
On ne odgovori.
Ona se okrene k njemu i pogleda ga. Vjeruje mi, zar ne?
Da.
El Presidente radi sve po svojemu. Rekla sam mu da ti mora sam donijeti odluku.
A ti? To se ne tie samo mene.
Neko vrijeme nije odgovorila, onda se njezine oi vrsto zagledae u njegove. Ja sam je ve davno donijela.
Preko usana joj prijee sjenka smijeka. Zar si zaboravio?
319
Nasmijao se. Nisam zaboravio. Mislio sam samo da si to prerasla.
I ja sam to mislila. Ali kad sam te posjetila u brdima, shvatih da nisam.
Zato tada nisi nita rekla?
Zato nisi ti? odvratila mu je. Djevojke obino ne predlau takve stvari. Zar si bio tako slijep da nita
nisi vidio?
Oprosti. Nije mi palo ni na kraj pameti. Odjednom provali njen djetinji temperament. Oh,
gubi se! Glup si kao i svi mukarci!
On isprui ruke prema njoj. Amparo!
Bijesno je odgurnula njegovu ruku. Ne mora me uzeti za enu! Nitko me ne mora uzeti za enu! Nije mi
potrebno da molim bilo kog mukarca!
Istrala je iz sobe. Dax je trenutak ostao na mjestu sluajui njezine ljutite korake po stepenitu. Upravo je
krenuo da izae, kad u sobu ue el Presidente. Predsjednik se smjekao. Sto je? - upita prepredeno.
Ljubavna svaa.
Amparo je upravo popravila minku, kad netko zakuca na vrata. Tko je?
Ja.
Ona prie vratima i otvori ih. El Presidente ue za njom u sobu zatvorivi za sobom vrata. Piljio je u nju ispod
svojih upavih obrva.
Nadam se da nisi napravila budalu od sebe. Odmahnula je glavom.
Nisi mu rekla?
Opet je odmahnula glavom.
Dobro izjavi on zadovoljno. De Ortega je otiao. On nam nee praviti neprilike.
Nisi mu uinio nita naao? upitala je s iznenadnom zabrinutou u glasu.
Nisam odgovori on laui. Zapravo, metak u glavu i ne znai uiniti naao. Poslao sam ga u jednu
stanicu na jugu.
Nije bila njegova krivnja.
320
On osjeti kako ga obuzima gnjev. A ija je onda bila? Povjerio sam te njegovoj brizi. Trebalo je da te titi a ne
siluje.
Nije me silovao.
To gore ree on klonulo. Trenutak ju je pozorno promatrao. Ja to ne razumijem. Poslao sam te na pet
godina u Meksiko na sveuilite. Da postane dama. Da stekne naobrazbu. Zar samo zato da pojuri u krevet s
prvim zgodnim caballerom koji naie, kao najobinija puta s ulice?
Ona ne odgovori.
No, bogu hvala, sad je gotovo. - On uzdahne. Dax e ti biti dobar suprug. Imat ete djecu i vie nee
biti nikakvih gluposti.
Pogledala je oca ravno u oi. Neu se udati za nj.
Zato ne?
Ve sam trudna.
Usta mu se razjapie. Sigurna si?
Kimnula je. Ve sam u treem mjesecu. Okrenula se da dohvati cigaretu s toaletnog stolia. Neu se
udati za nj. Smjesta bi primijetio.

inilo se da se el Presidente naas ukoio. Onda plane. estoko je udari preko lica, tako da se leima svalila na
krevet.
Puta! Kurva! vikao je. Zar nije dosta da se moram braniti od neprijatelja? Zar moram ponijeti i kri
izdaje od vlastite krvi?
Jo jedan snimak, vaa ekscelencijo, molim ree fotograf.
- Dakako, dakako. El Presidente bijae slika i prilika ponosnog oca. Primaknuo se Ampari i podignuo na
prste. Jedino je tako bio vii od nje. Ne tako visok kao Dax, koji joj je stajao s druge strane, ali dovoljno visok da
ne ispadne smijean.
Zaruljica prasne i oni zatreptae. Zahvaljujem, vaa ekscelencijo. Fotograf se nakloni i ode.
Dax pogleda Amparu. Doimala se blijedo i napeto. Nije ti dobro?
21 Avanturisti I
321
Samo sam umorna.
Previe je, prebrzo ree on. Tek juer smo se zaruili. Danas to...
Pokae rukom po sobi. Velika dvorana za primanje u predsjednikoj palai bila je krcata gostima. Tada je prvi
put shvatio da se za njegova izbivanja stvorilo jedno sasvim novo drutvo. Bilo je veoma mnogo ljudi kojima
nije znao ni imena. Novih ljudi koji su doli do utjecaja. Dodue, jo su bile tu i mnoge stare porodice, ali samo
kao dekoracija. Prava mo bila je u rukama pridolica.
Potreban ti je odmor, Amparo.
Bit e sve u redu, Daxe.
Postala si neke vrste politiki asistent svom ocu. Liga ena. Udruenje radnika. Drutvo naa djeca. Previe
je toga.
Netko to mora raditi.
Ne moe sve sama. Nije poteno od tvog oca to misli da moe.
Prihvaam se onoga ega se moj otac ne moe prihvatiti. to misli kako bi inae sauvao podrku naroda?
To je moj zadatak. Vladanje je veoma odgovoran posao.
Odgovornost je na tvom ocu.
I na meni odgovori Amparo. K meni dolaze s malim stvarima, s kojima se ne usuuju stupiti pred
njega.
Dax se ogleda po dvorani. EZ Presidente je neto govorio skupini mukaraca. Svakih nekoliko trenutaka pogledavao je na njih kao da se eli uvjeriti da je Amparo jo uvijek ovdje. Dax se pitao to e starac uiniti nakon
njihovog vjenanja. Amparo e biti njegova ena, a ne el Presidentova politika suradnica.
Okrene se prema Ampari, ali ona je ve duboko za-grezla u razgovor s grupicom ena. Uhvatio je nevezane
odlomke o nekoj kampanji za poboljanje zdravstvenih uvjeta. Bilo je izvan svake sumnje da Amparo dominira
malom grupom. Kad je ona govorila, druge su je s potovanjem sluale.
Nijednu od tih ena nije poznavao, sve su pripadale novoj klasi koja se uzdigla za njegove odsutnosti. Izva322
di jednu od svojih tankih cigarros i pripali je. Toliko se toga promijenilo. ini se da nita nije kao prije.
Nestalo je ljupkosti starog drutva iz vremena njegovog djeda, pa ak jo i njegovog oca. Novo drutvo, koje se
razvilo od srednjih i niih slojeva, jo je uvijek odavalo tragove tog porijekla. U njihovom govoru, iako je nosio
peat obrazovanja, i nadalje su se zamjeivali glasovi priprostog naroda, a ponaanje im je predstavljalo
neobinu koprenu forme i stila preko grube izravnosti campesinosa.
A tek njihova odjea! Nasmijeio se u sebi sjetivi se ena koje je upoznao u Evropi i Sjedinjenim Dravama.
Kortegvajski pojmovi o modi svodili su se na spektar boja, obogaen finom ipkom, volanima i ukrasima koji su
ga podsjeali na stare fotografije. Ali te su ene zraile nekom energijom i vitalnou, to u njemu izazva
simpatiju i ponos. I njegov bi se otac ponosio tim ljudima.
Ponovno uperi pogled u mukarce koji su okruili el Presidenta. Oni se nisu toliko promijenili. Ostali su to su i
bili. Puzave ulizice s istom uroenom snishodljivou prema monima i bezobzirnou prema drugima. Puu
pred onima nad sobom, a pljuju po onima ispod sebe.
Najednom osjeti radost to se vraa u Evropu. Na neki je nain tamo bio vie kod kue nego ovdje. Zapravo je
svuda bio vie kod kue nego ovdje. Bio je Kortegva-jac, dodue, ali se meu tim primitivnim svijetom osjeao
gotovo kao stranac.
Prie mu Amparo. Nekako mi udno izgleda.
Razmiljam.
O emu?
Kako bi bilo lijepo kad bismo ti i ja, nas dvoje, mogli otii u brda, na moju haciendu. Sami.
Ona ga pogleda. Ocu se to ne bi svidjelo. On eli da sam uz njega.
Dax slegne ramenima. Tvoj otac je sam elio na brak. Prije ili kasnije morat e se na to priviknuti. Kad se
vjenamo, vie mu nee stajati stalno na raspolaganju.
323

Amparo je poznavala svog oca. Njihovim se vjenanjem nee nita promijeniti. Naprotiv. Sad e se i Dax
prikljuiti krugu koji se neprestano vrti oko el Presidenta.
Noas ree on naglo, zamijenivi njezinu utnju za pristanak kad svi odu. Tiho emo se izvui. Nitko
nee ni primijetiti da nas nema.
Odjednom joj ga bude gotovo ao. U mnogim je stvarima bio mnogo rafiniraniji od njih, ali u nekima daleko
naivniji. Jo nije shvatio prohtjeve vlasti. Nije uvidio u kolikoj mjeri njezin otac gospodari ljudima oko sebe, kako vjeto upravlja njihovim ivotima. Ali u vidjet e. S vremenom. Zasad neka jo malo zadri iluziju.
Sjajna ideja. Moemo otii veeras odmah nakon banketa.
Dax je sjedio na galeriji, s uobiajenom tankom cigarom u ustima. Dignuo je pogled kad je Amparo izala iz
kue. Kako si spavala?
Njezine se oi zagledae preko polja u planine. Vrlo dobro. Tako je mirno ovdje. Planine te uspavljuju svojim
aptom.
On je pogleda sa zadovoljstvom. Za samo dva dana to su proveli ovdje nestalo je plavih sjena pod njezinim
oima. U obraze joj se vratila boja i vie nije bila tako nervozna i napeta. Rekao sam ti da e biti dobro.
Okrenula se i pogledala ga. Kad bi barem moglo zauvijek tako i ostati.
Nije odgovorio.
Sjela mu je suelice, kad je uao Macan nosei poslu-avnik s kavom. Stavio ga je na stoli izmeu njih. Natoila je svoju alicu. Hoe li i ti?
On zanijee glavom. Neu, hvala. Ja sam svoju ve popio.
Amparo srkne. Kava je bila jaka i vrua, i bila je zadovoljna zbog te topline. Vrijeme je da porazgovo-rimo.
Da?
Mora da si se udno osjeao, vrativi se kui poslije tako dugog izbivanja i odjednom ustanovio da si zaruen. Zastala je ekajui njegov odgovor, a kad ga nije bilo, nastavi. Sa mnom je drukije. Nekako
sam uvijek znala da e moj otac, a ne ja, odrediti dan mog vjenanja.
I nisi se pobunila protiv toga?
Nisam. Vidi, u mene su neprestano utuvljivali osjeaj dunosti. Jo od najranijih nogu. Samo mi je ao da
tebi nije ostavio vie vremena. Moda bismo se pribliili jedno drugome bez njegove pomoi. Kao i onda kad
smo bili djeca.
On izvadi cigaru iz usta i ogleda je. Moda bi to i bilo bolje. Ipak... Iznenadila se. I ti tako misli?
Ne znam prizna on. Ali zapravo i nisam bio tako zateen kad je tvoj otac razgovarao sa mnom, kao to
sam mislio da u biti. Nasmijao se. Bojim se da nisam jako romantian.
I ona se nasmijeila. Nijedno od nas nije. Iznenada osjeti plahost. Ali sretna sam da si to ti.
Sad on prvi put isprui ruku i dotakne je. Trenutak ga je gledala, onda se nagne prema naprijed, i on je poljubi.
Outje njean dodir njegovih usana, i u tom je dodiru bilo neega veoma mladog usprkos blagom mirisu dima
kojim je odisao. Odjednom je svlada duboka alost i suze joj navrijee na oi.
Sto je?
estoko je zakimala glavom. Nije mogla zaustaviti suze. Ustane i otri natrag u kuu.
Nekoliko minuta kasnije ponovno je izala. Oprosti, Daxe.
Ne ispriavaj se.
Mislim da bi bilo najbolje da me odvede kui. On je upitno pogleda.
Nisam ni trebala doi ovamo. Ljudi e svata priati.
324
325
To nije razlog.
Svejedno rekla je u napadu zlovolje hou natrag kui. Hoe li me otpratiti ili moram ii sama?
Ustao je. - Otpratit u te.
Na povratku joj se samo jednom obratio. Prije ili kasnije morat e mi rei to te mui rekao je. Imam
osjeaj da to mi to prije kae, to bolje e biti za nas oboje.
Pogledala ga je ispod oka pitajui se koliko zna ili koliko je ve naslutio. No na njegovu se licu nije nita
razabiralo. A ona se nije mogla odluiti da mu kae. Jo ne.
Gradi Asiento bio je u sveanom ruhu. Ulice iskiene zeleno-plavim kortegvajskim barjacima, a tkanina za
zastave nabrana preko vrata i prozora malih duania du prasne glavne ulice. U svakom drugom prozoru bila
je el Presidentova fotografija.
Dax je stajao na galeriji jedinog hotelia gledajui na svjetinu koja se poredala s obje strane ulice iekujui el
Presidentov dolazak. Posvuda se osjealo uzbuenje, pokuarci su izvikivali slatkie, a mali djeaci utravali
meu svjetinu i istravali iz nje s malim zastavicama meu svojim prljavim prstima. S donjeg kraja ulice dopre
amor svjetine, kad je elo predsjednike kavalkade zaobilo ugao.
Najprije se pojavila eta konjanika na tamnosmeim konjima. Savreno usklaenim korakom, po etiri u redu,
dolazili su uskom ulicom, a njihove su crveno-plave uniforme djelovale bljetavo i veselo. Iza njih slijedio je
prvi automobil. Na prednjem sjedalu bijahu dva vojnika od kojih je jedan vozio. Na stranjem su sjedila dva ofi-

cira i izmeu njih el Presidente u jednostavnoj khaki uniformi, i ve zbog same te jednostavnosti odskakao je od
ostalih. Svjetina je vikala:
Viva el Presidente! Viva!
El Presidente digne glavu i zubi mu bljesnue u smijeku. irokom kretnjom zamahne kapom prema svjetini. I
opet zaori amor odobravanja. Iza njih naioe dru326
ga kola. I tu su na prednjem sjedalu bili vojnici. No sada je izmeu oficira na stranjem sjedalu sjedila Amparo,
nepokrivene plave kose koja se presijavala na suncu. Lice joj je bilo vedro i ivahno dok se smijeila svjetini.
Ovaj put u njihovim se poklicima osjeala iskrica privrenosti.
Viva la princesa! Viva la rubia!
Dax se okrene Macanu. Zaista lijep doek. Macanove se oi suzie pogledavi prema suncu. Ne svia mi
se. Previe je vojnika.
Nisi valjda oekivao da e el Presidente doi sam.
Ne, ali ipak nije trebao povesti sa sobom svu tu prokletu armiju.
Automobili se zaustavie na glavnom trgu. Alcalde sie niza stepenice gradske vijenice da pozdravi el Presidenta. Na zapovijed svojih oficira, konjanici se po-stavie u formaciju i zauzee stav mirno. El Presidente
polako izae iz automobila te prie Ampari da joj pomogne izai. Onda se oboje okrenue i uputie prema mjestu
gdje su stajali gradski uglednici.
Alcaldov je glas bio dovoljno jak da odjekne po itavom trgu. S dubokim osjeajem poniznosti i potovanja
ponosni grad Asiento pozdravlja el Presidenta i njegovu ljupku kerku.
Dax se okrene Macanu. Doi da neto popijemo.
Sjedili su u tamnom, gotovo prohladnom baru pijuckajui hladno pivo. Ne vjerujem da e doi iznenada e
Macan. El Condor nije budala. Sad ve sigurno zna koliko je vojnika el Presidente poveo sa sobom.
Stari bandolero je ovjek od rijei. Doi e. Macan je utio i pijuckao pivo.
ini se da bi ti radije da ne doe.
Macan pogleda Daxa preko stola. Sjetno zakima glavom. Ako je pametan, nee doi. Podigne svoju au i
zagleda se u nju. Upamti moje rijei, ako doe, bit e krvi.
Iza njih odjeknue koraci, i oni se okrenue. Bio je Ortiz, mali vojnik koji ih je bio pronaao u brdima. Otro
salutira. Senor Xenos?
Dax kimne. Da, Ortiz?
327
Njegova ekscelencija vas moli da se pridruite njemu i la princesi u alcaldovom vrtu.
Dax ispije pivo i ustane. Pogleda dolje na Macana. Dolazi?
Macan odmahne glavom. Con su permiso, ostat u ovdje. Pivo je hladnije.
Dax baci pogled na sat pa na Amparu koja je sjedila do njega u alcaldovom vrtu. Blii se vrijeme.
Amparo ga pogleda. etiri sata?
On kimne. Ve su poeli spremati stol. El Presidente ustane, a za njim se povedoe i ostali. Svi pooe za
alcaldom kroz vrt prema galeriji koja je gledala na trg.
El Presidente mahne Ampari, i ona mu se pridrui kraj ograde. I ti, sine ree on Daxu.
Dax se postavi s druge strane do Ampare. Pogleda preko trga. Vojnici su se postrojili ispred zgrade u dvije
kolone ostavivi izmeu sebe slobodan prolaz do galerije. Svjetina koja je stajala iza vojnika iznenada uutje.
Dax spazi Macana kako izlazi iz hotela.
U gomili doe do uzbuenog komeanja kad je jedan djeai uzviknuo: Dolaze! Dolaze!
Svjetina upre svoje poglede pune iekivanja preko trga. Dax zirne prema el Presidentovu licu. Bilo je mrko i
bezizraajno. Onda se i on zagleda u ulicu kojom e doi bandolero.
El Condor je jahao na prvom konju, velikom riem pastuhu. Jahao je tiho, ne gledajui ni lijevo ni desno, a svoj
eir sa irokim obodom duboko je navukao na lice da zatiti oi. Iza njega Dax zapazi i ostale. Jedan od njih
bijae el Condorov sin. Djeak je jahao prkosno, izazovno uzvraajui svaki znatieljni pogled.
Svjetina je jo uvijek bila tiha dok je bandolero jahao mimo poredanih vojnika. Starac zauzda konja i podigne
ruku. Ostali se zaustavie.
Skine eir i gusta crna kosa prospe mu se gotovo do ramena. Digne pogled prema el Presidentu. Doao sam,
ekscelencijo ree jasno i glasno na va po328
ziv. Prihvaam ponudu za amnestiju. Neka bude mir meu nama.
El Presidente ga je trenutak promatrao, onda se urno spusti stepenicama. Stari bandolero ukoeno sie s konja,
a iza njega vojnici se otro postavie na poast.
U ime nae voljene domovine ree el Presidente elim ti dobrodolicu. Predugo su nai domovi bili
rastavljeni. Stupi naprijed i prihvati starca u zagrljaj.
Meu gledaocima se podigne amor odobravanja. Dolazio je od srca. Jer to je znailo kraj teroru, besanim
noima. Strahu da svakog asa bandolerosi ili soldadosi mogu njihov ljubljeni gradi pretvoriti u bojno polje.

Sad je napokon i to prestalo.

Dax pogleda preko glava svjetine na bandolerose koji su silazili s konja. Macanu nije bilo ni traga ni glasa.
Vjerojatno se vratio u bar, razoaran da se njegovo proroanstvo nije ispunilo.
El Presidente je vodio starca uza stepenice. Reporteri su pobrzali naprijed, a dvojica od njih se okrenue da
naprave nekoliko snimaka. Dax pogleda Amparu. Tvoj otac moe biti ponosan. Divno je ovo to radi.
udno ga je pogledala, ali prije negoli je dospio zapitati to to znai osjeti neiju ruku na svom rukavu. Okrene
se. Bio je el Condor.
Ja sam odrao svoju rije izjavi starac. Doveo sam sina i sada ga predajem u tvoje ruke. Pobrinut e se
da poe u kolu kao to si obeao?
Odrat u svoju rije.
Starac mahne sinu da prie blie. Poi e sa Se-fiorom Xenosom i sluati ga kao to bi sluao mene. Djeak
nijemo kimne.
Bit e dobar djeak i jednoga se dana vratiti u planine sa znanjem i govorom koji e ti zauvijek osigurati
slobodu. Isprui ruku i lagano takne djeakov obraz. Nee uiniti nita zbog ega bih se morao po-stidjeti.
Gotovo grubo starac gurne djeaka prema Daxu. Zove se Jose. Moe ga tui ako ne uini tako kako ti kae.
329
El Presidente prie starcu. Doi u kuu na au vina da se rashladi ree. Imamo o mnogo emu
razgovarati.
Bandolero se nasmije. Vino i razgovor. Godine te nisu nimalo izmijenile.
Do Curatua bismo morali jahati cijelu no ree Dax a do mene moemo stii za nekoliko sati. Zato da
ne prenoimo tamo i ujutro krenemo dalje?
Amparo upitno pogleda oca.
On kimne. Dobar prijedlog. Tamo e vam zacijelo biti ugodnije. Vidjet emo se sutra u Curatuu.
Bueno. Potrait u Macana.
Macana, meutim, nije nigdje bilo. Hotelski se bar-men sjeao da je otiao s nekim vojnikom odmah nakon el
Condorovog dolaska. Vojnik se vratio, ali Macan nije. Eno vojnika tamo u kutu.
Bio je Ortiz koji je spavao s rukama na stolu. Dax ga prodrma i probudi te on digne pogled, a oi su mu bile
mutne od vina. Ne, on se ne sjea gdje je ostavio Macana. Bili su u nekoj cantini i tamo su bile neke ene.
Pjevalo se i plesalo, ali su nakon nekog vremena otili. Onda su se on i Macan razili.
Dax slegne ramenima. Macan je vjerojatno naao neku enu i ujutro e se dovui kui. Nasmije se u sebi. Neke
se stvari nikad ne mijenjaju.
Amparo je ekala u automobilu. Dva vojnika su se ve smjestila na prvom sjedalu.
Autom neemo nikad prijei preko brda ree Dax. Nema putova, samo uskih starih staza za teretna
kola. Ako ga uzmemo, morat emo se voziti pola puta do Curatua prije negoli doemo do prikladne ceste, pa se
onda opet vraati.
inilo se da se Amparo ne moe odluiti. 330
Dax se nasmijei. Promijenila si se. Sjeam se kad nisi mogla doekati da se popne na konja.
Izala je iz auta. Nabavite mi konja rekla je pomalo zlovoljno. Bit u spremna za put im se pres
vuem.
Dax zae iza hotela u staju i izvadi Macanovog i svog konja. Zasmijulji se u sebi. Macan e se ljutiti, ali sam je
kriv.
Povede konje pred hotel. Ve se poeo sputati mrak. im se pojavio na ulici, opazi djeaka kako stoji drei
svog konja. Bio je gotovo zaboravio na nj.
Hoemo li sada krenuti, senor? upita djeak polako, poavi ukorak s njim.
Si.
Zaustavili su se pred alcaldovom kuom. Dax pogleda djeaka. Hoe li se oprostiti s ocem?
Joseove tamne oi bijahu bezizraajne. Ve sam se oprostio sa svojim ocem.
No je bila svijetla i vedra, a mjeseina je obasjavala staze te su bile vidljive kao usred dana. Jahali su jedno iza
drugoga, Dax prvi, za njim Amparo, a djeak na zaelju. Na vrhu brda Dax se zaustavi bacivi pogled dolje na
gradi. Kue su bile osvijetljene i kroz tihi noni zrak doprijee do njih povremeni zvui daleke glazbe.
Dax se nasmije. Noas nee biti spavanja u Asi-entu.
I ja mislim.
Uto mu pogled zapne na nekoliko vatri sjeverno od grada. Volio bih znati kakve su to vatre? Amparo ne
odgovori.
To su logorske vatre soldadosa ree Jose. Dax ga pogleda. Kako zna?
Vidjeli smo ih kad smo ulazili u grad. Onda je moj otac poslao veinu svojih ljudi natrag u planine.
Dax je trenutak motrio djeaka, onda se obrati Am-pari. Sto to znai?
Ona neodreeno slegne ramenima. Otac ne ide nikamo bez osobne pratnje.
Mislio sam da je uao s njom u grad.
331

 Moj otac je rekao da su to Guiterrezovi guerril-lerosi ree Jose.

Dax se okrene u svom sedlu.
Umorna sam ree Amparo iznenada. Zar emo svu no tu prosjediti i priati? Okrene svog konja i
krene nizbrdo.
Dax baci jo jedan pogled na Asiento, nato se okrene djeaku. Jose ga je spokojno promatrao. Hajdemo.
Djeak se bez rijei povede za njim. Jahali su kroz no niz planinu iza Ampare, zatim dolinom i poljem do
Daxove hadende. Kad su stigli, bila je ve blizu pono. itavim putem nisu izmijenili vie od desetak rijei.
Dax otprati Amparu u njezinu sobu. Lice joj je bilo upalo i blijedo, i on je odjednom poali. Zacijelo nije ba
najlaki posao na svijetu biti el Presidentova kerka.
Smjesti Josea u sobu u kojoj je sam obitavao kao djeak i vrati se dolje. Pripali tanku cigaru i polako zadimi.
Muila su ga neka pitanja na koja bi mu, osjeao je, Amparo mogla odgovoriti. No za to e biti dosta vremena i
ujutro. Dananji je dan proao, pomisli. No prevario se.
Spavao je tek nekoliko sati kad ga probudi topot kopita. U prvi se mah samo lijeno promekoljio u postelji
pomislivi da Macan pravi suvinu buku. Onda skoi iz kreveta i primakne se prozoru. Kroz vrtna vrata ulazila
su dva konja. Na jednom prepozna krupni Macanov lik, ali drugog jahaa nije raspoznao. Tko bio da bio, sjedio
je pognuto prionuvi za sedlo i jedva se drao na konju.
Dax brzo navue hlae i otri dolje pred njih. Macan je silazio s konja, a drugi upravo podigne lice, dok je Dax
trao niza stepenice galerije. Bilo je blijedo, izmueno i pokriveno krastama od isuene krvi. Dax se zagleda u el
Condora, ukoivi se od zaprepatenja.
Pomozi mi da ga odnesemo u kuu ree Macan otresito. Vojnici ne mogu biti daleko za nama.
332
Dax automatski isprui ruku prema starcu. Bilo je zapanjujue kako je lagan i krhak postao stari bando-lero.
Sto se dogodilo?
Rekao sam ti da ima previe vojnika odgovori Macan. A jo ih je vie bilo izvan Asienta.
Stari bandolero se nakalja i na usta mu navre nov mjehur krvi dok su ga stavljali na klupu kraj stepenita.
Hacienda se poe buditi. Jedna je ena izala iz sobe iza kuhinje.
Donesi vodu i runike! zapovjedi Dax. Nato pogleda Macana. Poalji jednoga od mojih ljudi po
lijenika.
Macan se okrene i istri iz kue.
El Condor je kaljao i krivio lice od boli nastojei da neto kae. Dax prihvati od ene vlani runik i otare
starevo lice. Nemoj sad govoriti. Poslali smo po lijenika.
emu? proapta el Condor hrapavim glasom.
Ja sam mrtav ovjek.
Nee umrijeti.
Upozorio sam te da e nas Guiterrez pobiti.
Nije to bio Guiterrez.
Bio je Guiterrez zau se Macanov glas s praga.
Mi smo bili glupi, stari je imao pravo. Guiterrez je sada ef el Presidentove tajne policije.
Dax ga zapanjeno pogleda. Na stepenitu odjeknue koraci, i on se okrene te spazi Amparu. Lice joj je bilo
blijedo i ispijeno. Nijemo je silazila stepenicama. Dax naas ugleda Joseovo lice iza nje, no smjesta se izgubilo.
Postavili su zasjedu kad su bandolerosi izlazili iz grada na povratku u brda.
Daxov pogled prijee s Macana na Amparu. Ti si to znala!
Amparo ne odgovori. Obie Daxa i pogleda dolje na starca. Oi joj nisu nita kazivale. Je li mrtav?
Dax spusti pogled. Stareva se vilica ovjesila, oi su slijepo zurile u nebo. Mrtav je.
Sa stepenita dopre vrisak, i Dax se naglo okrene upravo u asu kad se djeak bacio na Amparu s istu333
renom otricom noa. Dax je instinktivno odgurne na stranu. Posrnula je preko jedne stolice dok je on zaustavio
djeakovu ruku. Dax poklekne pod sudarom, ali no zazvekee po podu. Nogom ga odgurne van dohvata i
uspravi se.
Djeak je jo uvijek bio na rukama i koljenima. O-tro je gledao gore u Daxa, a u oima mu se nazrijeva-hu suze.
Lagao si! Znao si to itavo vrijeme!
Nisam znao ree Dax primaknuvi se djeaku da mu pomogne dignuti se. Vjeruj mi, nisam znao.
Ne dotii me se! jecao je Jose odgurnuvi ga.
Laac! Izdajica! Okrene se i otri prema vratima.
Jednog u te dana ubiti zbog toga! Izleti u no i as kasnije zau se topot konja koji se trkom udalji-vao u
mrak.
Macan poleti za njim. Vratit e se u brda!
Pusti ga! ree Dax, okrenuvi se k Ampari koja je jo leala na podu. Nadvije se nad nju. Daj da ti
pomognem.
Ne pomii me! rekla je, odjednom prasnuvi.

 Zar ne vidi da krvarim?

On pogleda dolje na nju raskolaivi oi. Donji dio njezine spavaice i kune haljine bio je ve natopljen krvlju.
to se dogodilo?
Zapiljila se u nj s nekom udnom mjeavinom bijesa i alosti u oima. Jadna ludo! Zar ne vidi? Upravo sam
izgubila dijete!
Uspravio se s osjeajem munine. Kakvom budalom mora da su ga svi smatrali. Usprkos svem svom znanju,
usprkos tolikom iskustvu, usprkos svemu to je nauio u stranom svijetu, mora da je u njihovim oima izgledao
kao dijete. Nije bilo nijednog od njih koji mu nije lagao, koji ga nije iskoristio. ak i Amparo.
Napolju odjekne topot mnogih konja, a zatim bat tekih izama na galeriji. Okrenuo se kad su se vojnici natisnuli
kroz veu. itav su hodnik ispunili crveno--plavim uniformama.
Trenutak kasnije izmeu vojnika progura se Guiter-rez, na ijoj je uniformi blistala srebrna traka. Njegove
334
okrugle tamne oice proiaju kraj Daxa, obuhvativi pogledom el Condorovo tijelo i Amparu koja je s poda gledala u njih. Njemu nije trebalo rei da je bandolero mrtav. Usne mu se stisnue u tanku crtu kad je pogledao
Daxa. Gdje je djeak?
Nema ga. Otiao je.
Guiterrez osine Daxa pogledom. Ne vjerujem. Onda mu se oi zaustavie na Macanu. Uhapsite tog
ovjeka!
Daxov glas na mjestu zaustavi vojnike. Ne!
U Guiterrezovim oima zaigra opasno svjetlo. To se nee svidjeti el Presidentu, senor. Taj je ovjek pomogao
bandoleru da umakne.
Fukam ja na to to e se el Presidentu svidjeti! Na Guiterrezovim se usnama pojavi ledeni smijeak.
Ve same te rijei potvruju vau izdaju. Izvue revolver iz futrole i uperi ga u Daxa. Uhapsite obojicu !
Vojnici se pokrenue prema Daxu, ali prije negoli su stigli do njega, u njemu snano uskipje bijes te zgrabi no
koji je djeak bio ispustio na pod.
Guiterrez odskoi natrag prema zidu, bijesno se za-piljivi u Daxove oi. Dugo sam ekao na to ree tiho
a smijeak mu rastegne usne kad je podignuo revolver. Umri!
I ja sam ekao!
Daxova se ruka pokrene s kratkim bljeskom, i smijeak na Guiterrezovim usnama pretvori se u grimasu iznenaenja kad mu se drak noa odjednom naao usred vrata. Revolver mu ispadne iz prstiju im je, sav izvan
sebe, podignuo ruke da izvadi no. Ali nije dospio; poeo je padati gotovo prije negoli je stigao na pola puta.
Dax osjeti kako su ga vojnici zgrabili i grubo povukli natrag. Trzao se u nastojanju da se oslobodi, ali vrsto su
ga drali.
Pustite ga! El Presidentov glas otro odjekne s praga.
Zakroi pored njih, i ne pogledavi ovjeka na podu. Klekne do svoje kerke. Neto su tako brzo proaptali
izmeu sebe da Dax nije razumio. Onda se el Presidente polako digne i opet okrene k njemu.
335
Dobro si uinio, sine ree, a blijedosive su mu oi bile nedokuive. I ja sam doao da ubijem Guiterreza zbog toga to je povrijedio dogovor o amnestiji.
10
Njujorki uredi Hadlev Shipping Companv bijahu smjeteni na rubu poslovnog centra s pogledom na Bat-tery
Park. Nalazili su se na devetnaestom katu neke stare zgrade. Elegantan studio na krovu te iste zgrade pretvoren
je u osobnu poslovnicu Mr Hadleva. Bio je to velik apartman od pet prostorija u ijem je sastavu bio ured,
okrenut prema zapadu i sav u staklu, to je omoguavalo nesmetan pogled u svim pravcima. Na jugu su se vidjeli
Kip slobode i luka, na sjeveru i istoku visoki toranj Empire State Buildinga, kompleks zgrada Rockefellerovog
centra i obelisk nedavno dovrene Chry-slerove palae. Ostale prostorije predstavljale su sobu za sastanke koja
je sluila i kao privatna blagovaonica, potpuno opremljenu kuhinju, veliku spavaonicu i kupaonicu.
Marcel se okrene od prozora im je Hadlev uao u ured.
Oprostite to ste morali ekati ispria se stariji ovjek. Sastanak direktora trajao je due nego to sam
pretpostavio.
Nita zato, Mr Hadlev. Bar sam se nadivio pogledu.
Lijep je odvrati Hadlev ravnoduno, obiavi pisai stol i sjednuvi za nj.
Nain, na koji je to rekao, potakne Marcela da se zapita je li on uope ikada i pogledao kroz koji od tih prozora.
Primakne se naslonjau ispred pisaeg stola i sjedne.
Hadlev smjesta prijee na stvar. Prema mojim informacijama iz Evrope, rat je samo jo pitanje mjeseci,
moda ak tjedana.
336
Marcel kimne. Dosada on jo nita nije morao rei.
Bit e teko odravati ameriko predstavnitvo u Evropi nastavi Hadlev. Pogotovu poto je Predsjednik

dao do znanja da je na strani Britanije i Francuske, obeavi im sve osim direktne pomoi u sluaju rata. A isto
e biti i s nekim evropskim predstavnitvima u Americi.
Marcel opet kimne. Predosjeao je to dolazi.
Koliko nam je brodova jo angairano na poslu sa eerom? upita Hadlev napreac.
Marcel je asak premiljao. Devet ih je na moru, ali etiri prevoze teret namijenjen njegovim osobnim skladitima u Brooklvnu. Pet. I stiu u New York krajem mjeseca.
Dobro. im iskrcaju teret, moramo sve svoje brodove poslati u Kortegvaj. Ako doe do rata, svaki teret koji
odavde poaljemo u Evropu bit e slobodan plijen njemakih podmornica.
Uzme neki papir sa svoga pisaeg stola i pogleda ga. Jeste li u posljednje vrijeme uli to o Daxu?
Uvijek isto. El Presidente mi javlja da je jo u panjolskoj. Pregovori sa Francom blie se kraju.
Moramo ga obavijestiti da te pregovore treba to prije dovriti. Odluio sam da on bude na predstavnik u
Evropi kad pone rat.
Marcel ga pogleda. Kako znate da e Dax pristati na to? Napokon, on ne radi za nas.
Na Hadlevevu se licu pojavi izraz zlovolje. Znam da ne radi, i ba zato je prikladan za taj posao. Dax
predstavlja jednu potpuno neutralnu zemlju. Njega u Evropi nee nitko dirati bez obzira na tok rata.
Marcel uuti. Poeo je shvaati Amerikance. Sad je znao kako se stvara velik kapital. Rat ili mir, posao oko
zarade ne trpi nikakva upletanja. Jeste li o tome ve razgovarali s el Presidentom?
Nisam. Preputam to vama. Na kraju krajeva, on je va partner, ne moj.
Jo je uvijek bilo rano kad je Marcel izaao iz Had-levevog ureda. Pogleda na sat. Jo ima vremena da skokne do
Brooklvna prije sastanka koji je zakazao u
22 Avanturisti I
337
jedan sat. Stane na rub plonika i mahne taksiju. Stanica Bush u Brooklvnu.
Dokono je gledao kroz prozor dok je taksi vozio prema bruklinskom mostu. Kako su Amerikanci ipak drukiji
od Evropljana. Samozadovoljni, sigurni iza svojih oceana. Ako i doe do rata, oni ga nee osjetiti.
Imat e samo o neemu itati u novinama, sluati na radiju izmeu Amos 'n' Andy i Fleischmann Varietv
Hour ili gledati u filmskom urnalu prije posljednjeg filma Clarka Gablea. Hitlerove prijetnje, razmetanja i
mahnitanja ne mogu ih u stvarnosti nikada dotai. Evropa je na drugom kraju svijeta.
Vlana vruina ranog kolovoza uvlaila se kroz automobilske prozore. ak ni povjetarac nije ublaio jarost
usijanih plonika. Preavi most, taksi se polako probijao kroz gust promet u centru Brooklvna. Popeo se na
Flatbush aveniju, proao ulicom Fulton, punom kupaca i s njenim uzdignutim ulinim eljeznicama, i zatim
skrenuo u etvrtu aveniju prema Bay Bridgeu. Tek kad su se primakli zaljevu, pripeka je neto popustila.
Marcel ree oferu neka prieka. Ovaj neto promrmlja kako mu je to ekanje isti gubitak, ali se Marcel ne
obazre na nj. Unutra je za starim pisaim stolom sjedio neki ovjek itajui novine. im je Marcel uao, dignuo
je glavu i odloio novine. Dobro jutro, Mr Campion.
Dobro jutro, Frank. Sve u redu?
Savrenom, Mr Campion odgovori uvar ustavi. Ve se naviknuo na te posjete. Marcel je imao obiaj da
navrati u naj neobini je vrijeme. Nikad se nije znalo kada, katkada ak i usred noi. Kao i obino, poe za
Marcelom u skladini prostor.
Marcel zastane na pragu i pogledom obuhvati skladite. Graevina je zauzimala itav gradski blok, a nani^ zane
vree od grubog platna pune eera dopirale su gotovo do protupoarnog sistema pod krovom na visokim
traverzama.
Marcel osjeti kako ga preplavljuje zadovoljstvo. Ta mu je ideja pala na um prije vie od godinu dana. Kad ona
etiri broda koja oekuje treeg rujna pristanu na
338
doku pred skladitima, bit e sve gotovo. I posljednje e skladite biti popunjeno, i trebat e samo ekati. Rat
koji se sprema u Evropi pobrinut e se za ostalo.
Sjeao se posljednjeg rata kad je bio jo djeai. U njegovoj obitelji nikada nije bilo dovoljno dviju stvari
eera i sapuna. Sjeao se kako se jednom njegov otac potuio da je morao platiti dvadeset franaka za nekoliko
stotina grama grubog smeeg eera. Spremili su ga i paljivo troili vie od tjedan dana. Tu se zapravo i zaela
njegova ideja.
eer. U Americi je sve slatko. Sodirana pia, okolada, kruii i kolai, pa ak i kruh. Svi troe eer u
neogranienim koliinama, svi ga prihvaaju kao neto to se samo po sebi razumije. Rat ili ne, oni ga moraju
imati i rado e platiti za nj.
Sad su etiri ovakve graevine bile pune eera. Moda je on bio jedini ovjek koji je to mogao uiniti, jer' je
raspolagao brodovima. Jedino se on mogao pobrinuti za krivotvorene teretnice da odvrati panju carinskih
slubenika koji su pretraivali svaki brod to ue u luku.
Meutim, za to je bio potreban novac. Mnogo novaca. Vie nego to je Marcel ikada imao. Proizvoai eera
kao da su prozreli njegovu namjeru. Morao je plaati premiju od dvadeset centi za svaku vreu od sto funti da
osigura za se iskljuivo pravo kupnje. Trebalo je nadalje potplatiti kljucne asnike na brodu kojima je bila

poznata prava priroda tereta. ak i zakup skladita pod tuim imenom stajao ga je tisue dolara vie od trine
cijene.
Brojke brzo proletjee Marcelovim mozgom. Ve je blizu osam milijuna dolara utroeno u taj projekt, od ega je
veinu posudio. Toliko novaca on nije imao, i da nije bilo Amosa Abidijana, ne bi ga ni dobio.
Marcel nije imao nikakve iluzije o razlozima koji su potakli Abidijana da mu posudi taj novac. Nije to uinio iz
elje da kao kolateralni jamac povea svoju brodsku flotu; Abidijan je imao vie brodova nego to mu je trebalo.
Ni iz elje da sudjeluje u dobiti koja e moda proistei iz tog pothvata. Abidijana nije to uope
339
zanimalo, nije ak ni upitao Marcela za to mu je potreban taj novac. Amosa je zanimalo samo jedno. Da uda
svoju najstariju kerku.
Imao je ukupno pet keri, i dok se najstarija ne uda, ne moe se udati nijedna od ostalih. Ve se inilo da e sve
ostati usidjelice, jer nitko se nije polakomio za Anninom rukom usprkos mirazu koji bi dakako dobio uz nju. Bilo
je doista alosno da je od svih keri Anna najvie sliila ocu. Niska i tamna s tragom bria nad gornjom usnom
koji nikakve elektrolize nisu uspjele sasvim odstraniti. I nijedan kroja, ma kako skup bio, nije mogao sakriti
zdepaste seljake oblike njezina tijela.
Kao da je u sebi sjedinila sve loe odlike obitelji; ostale su djevojke bile vitke i visoke, gotovo prosjene
Amerikanke po boji koe i cjelokupnoj pojavi. Samo je sirota Anna izgledala i ponaala se kao njezin otac. Zakljuivi da mukarci nisu za nju, zainteresirala se za oev posao i poela raditi u njegovom uredu. Tamo ju je
Marcel i upoznao.
Bio je doao na ugovoreni sastanak s njezinim ocem, ali je morao priekati. Sekretarica ga je uvela u predvorje
Abidijanovog ureda koje je bilo prazno. Upravo je sjeo kad je ula Anna.
Oprostite, MrCampion rekla je promuklim, gotovo mukim glasom moj otac e malo zakasniti.
Dok su se engleske rijei rat/ father u Marcelovom mozgu pretvorile u mon pere, ona je ve zala za pisai stol.
Marcel je brzo ustao. Bio je pravi as za galsku galantnost.
Ali jadna neiskusna Anna, koja nije bila navikla ni na kakvu panju od strane suprotnog spola, primila je tu
obinu galsku udvornost kao ljubavnu izjavu, i prije negoli se Marcel osvijestio, bio je ve uhvaen. Ruak, pa
veera i napokon kasne sjedeljke u Amosovom domu. Svrilo je s vikendima na njihovom ladanjskom dobru. To
je trajalo ve blizu dvije godine i bilo je ma-nje-vie prihvaeno da oni hodaju zajedno, iako joj Marcel nikada
nije rekao nijednu rije u tom smislu.
340
Takva je bila situacija kad je prije neto vie od godinu dana Marcel otiao do njezinog oca da ga zamoli za
zajam. Najprije je htio zatraiti novac od Hadleva, ali se predomislio. Moral Jamesa Hadleva bio je malo udan.
Praktiki nije postojalo nita to on u poslu ne bi uinio, ali to je ipak bilo neto drugo. Rune rijei kao
stvaranje zaliha i crna burza- djelovale su na njega kao anatema. Sto god uinio, moralo je imati svoje
opravdanje u opoj narodnoj dobrobiti. Ako usto i on neto profitira, utoliko bolje. A uglavnom je i profitirao.
Trebam etiri milijuna dolara rekao je Marcel Amosu. Dva u moda i sam skucati...
Ne mora mi nita vie rei bio je odgovorio Amos podignuvi ruku i maivi se za ekovnu knjiicu.
Marcel ga je zaueno promatrao. Zar ne eli znati zato mi je potreban taj novac?
Amos je odmahnuo glavom smjekajui se. Nije potrebno. Napokon, sve ostaje u obitelji, nije li tako?
Marcel je zinuo od zaprepatenja. Onda se sabrao. Ali moda u uskoro zatrebati jo.
Amos je teatralno otkinuo ek i pruio ga Marcelu. Kad ti zatreba, samo doi ovamo i reci mi.
Jo je dvaput Marcel zatraio novac. Svaki put je dobio ek, a nikada nije morao odgovoriti ni na jedno pitanje.
Ali sad e tome biti kraj.
Jo samo malo, i Marcel e moi vratiti zajmove. A im to uini, smjesta e svima njima objasniti svoj poloaj.
To je samo pitanje vremena.
11
Veera kod Abidijana bila je dugaka, dosadna i zamorna kao obino. Poslije veere premjestili su se u biblioteku da popiju kavu i konjak. Marcel utei prihvati cigaru koju mu je ponudio sluga i paljivo otkinuvi vrak
pripali je s uzdahom zadovoljstva. Jedno Amosu ipak mo341
ra priznati. Puio je dobre cigare. Havane su bile uvijek u savrenom stanju. Ne prevlane, ne presuhe i s aromom koja kao da je milovala nepce.
Amos se svali u svoj omiljeli koni naslonja i pogleda Maroela. Ti pozna baruna de Covnea? upita
svojim osebujnim engleskim.
Marcel kimne. Radio sam s njim ree, nuno zaobiavi istinu. Njegova je znatielja bila zagolicana, ali
bio je prepametan da ispituje.
Amos se malo zamislio prije nego to je nastavio. Moda mi moe pomoi. Postoje neke kompanije za koje
se interesiramo i on i ja. Obojica smo dali ponude, i sad nas oni podbadaju jednog protiv drugoga podiui na taj
nain cijenu.
Marcel zakima glavom. Lakomih je uvijek bilo i bit e. Bio je uo da de Coyne uglavnom svu svoju imo-

vinu premjeta u Sjedinjene Drave, ali nije znao da se kani aktivno ukljuiti u ameriki poslovni ivot. Kako
da ti pomognem? Bit e mi drago ako budem mogao.
Moda bismo se de Coyne i ja mogli nagoditi. Prije negoli cijene toliko porastu da posao vie nee biti
rentabilan ni njemu ni meni.
Zvui pametno. Uvjeren sam da de Coyne nee imati nita protiv.
I ja sam tako mislio. Ali ini se da nikako ne mogu stupiti u vezu s njim. Odvjetnici koji ga ovdje zastupaju
odbijaju svaki razgovor.
Pusti me da malo razmislim ree Marcel. Moda mi neto padne na pamet.
Dobro. Amos ustane sa svog naslonjaa, prie prozoru i pogleda na East River. Neko je vrijeme netremice
gledao, onda baci pogled na svoj runi sat. Zakasnio je.
Marcel se zbunio. Tko je zakasnio?
Tanker Shooting Star. Trebao je proi ovuda u devet i dvadeset.
Marcel ga zapanjeno pogleda. Abidijan posjeduje ili kontrolira jednu od najveih flota na svijetu, a ipak zna red
vonje svakog pojedinog tankera! Marcel pogleda na sat.
342
Priekaj jo nekoliko minuta. Tek je devet i trideset.
Amos se vrati od prozora i opet utone u naslonja.
Katkada pomiljam na to da se povuem ree a onda se sjetim svih tih ljudi koji ovise o meni i upitam
se kako bih to mogao uiniti. No injenica je da ne postajem mlai.
Daleko si ti od toga da bude star. Da bar ja imam tvoju energiju.
Ne, ne odvrati Amos brzo ti si mlad ovjek. Zato i moe tako govoriti. Ali ja ja znam kako mi je.
Povue dim iz svoje cigare i uzdahne. Da sam barem imao sinove, makar jednog sina, ne bih se brinuo.
Otro se zapilji u Marcela. Ne da neto ne valja kod djevojaka. Ali one no da, djevojke su djevojke. Da
sam imao sina, mogao bih sada posao prepustiti njemu i smiriti se.
Marcel se nasmijei. Pored svojih pet keri imat e svu silu unuka.
Eto, da sam imao sina poput tebe ree Amos, ne osvrnuvi se na Marcelovu primjedbu mogao bih
posao predati u njegove ruke.
Marcel nije zagrizao. Nije bio tako lud. Nita ne bi Amos dao od sebe. Uvijek bi sve kontrolirao. Do smrti. Pa
ak i poslije, koliko ga on poznaje. No Anna mu je utedjela odgovor.
Oe uzbueno ga je pozvala iz dnevne sobe dolazi Shooting Star!
Marcel ju je pogledao kako stoji na vratima, i neto uzdrhta u njemu. Na trenutak je njezin glas zazvuao na vlas
isto kao i starev.
Abidijan se digne i prie prozoru. Da, to je Shooting Star ree, pogledavi na sat ali kasni petnaest
minuta. Nato se obrati Anni. Podsjeti me ujutro da poaljem pisamce njegovom kapetanu. Zato izdajemo
red vonje ako ga se ne kanimo pridravati.
Marcel je otiao neto poslije deset izgovorivi se na glavobolju. Anna ga je otpratila do vrata. Odmori se
rekla je sa zabrinutim izrazom lica. Izgleda veoma umorno.
343
Svladao je poriv da joj kae kako nije umoran. Samo mu je dosadno. Umjesto toga odgovori: Bit e mi bolje
kad se poteno naspavam.
Kimnula je. Idi ravno u krevet.
Hou. Laku no.
Vrata kue na Sutton Placeu zatvorie se za njim. Stajao je u noi i duboko disao. Poslije dnevne ege vjetri koji
je pirkao s rijeke inio se gotovo prohladnim i svjeim iako se vruina vratila im je zakoraknuo prema gradu.
Proavi prvi ulini blok, ve je osjetio kako mu znoj urka niz prsa.
Zaustavio se na uglu Prve avenije, ogledavajui se za taksijem. Kao i obino, kad ga je ovjek trebao, nije ga
bilo ni blizu. Zagledao se niz ulicu. mirkala su jedino svjetla nekih jeftinih saluna. Pogleda na sat. U ovo doba
moglo se otii samo na dva mjesta, u El Morocco ili Stork. Odlui se za prvo, bilo je blie. Kratka etnja.
ef sale se nakloni. Monsieur Campion, dobro vee. Sami?
Marcel kinine, preletjevi oima po sali da vidi tko je ovdje. Neki stoli u kutu, ako imate.
Naravno, Monsieur Campion. ef sale odvede Marcela do stola u kutu male predsale. Stol je bio dobar te
on diskretno spusti u dep novanicu koju mu je dao Marcel.
Marcel narui malu bocu ampanjca. Polako je pijuckao, osjeajui kako ga klimatizirani zrak u prostoriji polako
oslobaa znoja koji ga je muio napolju. Nekoliko je poznanika prolo mimo i on im uljudno kimne. Ma-lopomalo restoran se poe puniti. Ipak je i dalje sjedio, zgrozivi se pri pomisli da se vrati na tu vruinu.
Uto zau iza sebe glas neke mlade ene. Marcel?
Automatski se dignuo prije negoli se i okrenuo. Ma-demoiselle de Coyne!
Ispruila je ruku koju on poljubi. Nadala sam se da u naii na vas.
Veoma mi je drago da vam je to uspjelo. Nije odmah ni primijetio da govore francuski. Zar neete
sjesti?

344
Samo naas odgovorila je. Tu sam s nekim ljudima.
On izvue stolicu, i konobar se pouri da donese jo jednu asu. A votre sante! Kako va otac?
On je dobro. Ali inae nije sve najbolje kod kue.
Znam.
Osvrnula se po restoranu. No ini se da ovdje nitko ne mari za to.
Sretni su. I ne shvaaju kakvu sreu imaju. Marcel spusti au. Cuo sam da va otac namjerava doi
ovamo.
Ne znam odvrati Caroline. Sada je sve tako zbrkano. Sutra se vraam s Normandie.
Pozdravite svog oca. I molim vas recite mu neka samo zapovjedi ako misli da mu u bilo emu mogu ovdje
pomoi.
Hvala. Odjednom ga pogleda ravno u oi. Posvuda sam se raspitivala, ali bez uspjeha. Znate li moda
vi gdje je Dax?
Mogao si je misliti da se nije zaustavila samo radi njega. U njezinim e oima zauvijek ostati samo obian inovnii. Na njegovom se spokojnom licu nije primijetilo razoaranje. Dakako da znam. Dax je u Evropi. Zar
niste znali?
Odmahnula je glavom. Ne, nisam znala.
Tamo je ve blizu godinu dana.
Njezino je razoaranje bilo gotovo uoljivo. Nita nismo uli o njemu. Nije nam se javio.
Iznenada je poali. U panjolskoj je, po zadatku svoje vlade.
Oh? Na licu joj se ogleda zabrinutost. Je li u sigurnosti? Mogao bi nastradati.
Ne razuvjeri je on. Uvjeren sam da je u savrenoj sigurnosti. tovie, uo sam da e uskoro biti u
Francuskoj. Moda vas onda potrai.
Moete li mu neto poruiti? Veoma je vano. Moj otac bi rado govorio s njim.
Pokuat u. Sad je tota postalo jasnije. Zato je dakle Hadlev htio Daxa poslati u Francusku, a ne samo
zbog onog maglovitog razloga koji je naveo. Vjerojatno
345
je stajao u direktnoj vezi s de Covneom. Jo se jedan kameni uklopio u mozaik.
Hadlev je taj s kojim bi morao razgovarati o Abidi-janovom problemu. Pravnici su samo paravan. Odluio je da
to ujutro provjeri.
Molim vas, pokuajte mu to dojaviti. Caroline ustane od stola i isprui ruku. Bit u vam veoma zahvalna.
On joj poljubi ruku. Bit e mi najvee zadovoljstvo budem li vam mogao pomoi.
Stajao je gledajui za njom kako odlazi do svog stola. Opazi da je neto rekla mukarcu sa svoje desne strane te
odvrati oi upravo navrijeme da izbjegne njihove. Ipak je u djeliu sekunde zapazio smijeak na licima ostalo
dvoje za njezinim stolom te osjeti neku tjeskobu u sebi.
Stara pria. Gotovo je ve zaboravio. Evropa je jo uvijek Evropa. Na trenutak se neka udna mrnja uskovitla u
njemu. Ve sama injenica to nije ponudila da ih upozna jasno je kazivala da im nije par. Stari Svijet i nije
zasluio drugo nego da istrijebe jedni druge u meusobnom pokolju.
Sad mu je okus vina bio gorak u ustima te zatrai raun. Plativi, izae u no.
12
Kad je Robert de Coyne siao na doruak, njegov je otac ve sjedio za stolom. Kraj tanjura mu je leao otvoren
telegram. Otac ga bez rijei podigne i prui mu ga.
ABIDLTAN NUDI DVANAEST MILIJUNA ZA MASTER PRODUCTS STOP DOKLE DA IDEM JA
STOP HADLEY
Robert ogoreno baci telegram na stol. Ne svia mi se to. Tjeraju nas previsoko.
A to da radimo? Barun slegne ramenima. Ta kompanija je klju cijele nae amerike operacije.
346
Mislio sam da je Hadlev bolji trgovac. Kako je Abi-dijan douo za nju?
To sad nije vano odvrati barun. Morat emo ii do petnaest milijuna.
To je trostruko od njene stvarne vrijednosti. Barun se nasmijei. Prosjaci ne smiju biti izbirljivi.
A upravo to smo mi na amerikom tritu.
Robert je podignuo alicu s kavom ba kad je u sobu uao sluga. Neki gospodin Campion eli razgovarati s
vaom ekscelencijom.
Marcel Campion? Robertov glas oda njegovo iznenaenje.
ini mi se da se tako zove, gospodine.
Robert pogleda oca. Mislio sam da je Marcel u New Yorku.
Barun digne pogled prema sluzi. Neka prieka u biblioteci. Doi u im budem gotov s dorukom.
Kad su pola sata kasnije uli u sobu, Marcel je drijemao u naslonjau. Ustao je i ispriao se. Oprostite, ali tek
sam stigao iz Lisabona na putu od New Yorka.

 Dobro, dobro ree barun, ali mu ne ponudi ruku. Zae za svoj pisai stol i sjedne. Poznate mog sina
Robert a?
Marcel se pokloni. Monsieur Robert.
Robert nonalantno kimne. Marcel.
Marcel prieka da mu ponude da sjedne. Umjesto toga barun ga nezainteresirano, gotovo s visoka, upita:
emu imam zahvaliti ovaj neoekivani posjet?
Marcel osjeti kako ga svladava umor od dugog putovanja. Odjednom kao da je izgubio glas. Samo je stajao i
buljio.
Preko barunovog lica prijee izraz negodovanja. No, progovorite ve jednom. to elite? eka nas veoma
naporan dan.
Marcela preplavi val neraspoloenja. Nita se nije promijenilo i nikada se nee promijeniti. Ovi su ljudi suvie
navikli na to da ostali gmiu pred njima. U Americi nije tako. Tamo te mjere po tebi samome, a ne po onome tko
i to ti je bio otac.
347
Sto on zapravo radi ovdje? Sad mu barun vie nije potreban. A niti njegov novac. Pa ak ni njegovo drutvo. U
Americi su ga poeli prihvaati zbog njega samoga. Do vraga i stari. Neka se sam snae u Americi. itav
detaljni plan koji je bio izradio pao je kroz prozor. Zato da dopusti de Covneu da do jae na njegovoj grbai?
No brzo mu se vrati glas. Moj dobri prijatelj Amos Abidijan predloio mi je da vas posjetim u vezi s izvjesnom kompanijom za koju ste obojica zainteresirani.
Barun dobaci Robertu brz pogled. Da?
Moda biste mogli udruiti svoje Interese nastavi Marcel. To bi obojici moglo utedjeti prilian kapital.
Barun ga otro pogleda. A to vi imate od toga?
Marcel se iznenada nasmije. Sad je prvi put ustanovio da misli i govori engleski. Drek! Samo sam se malo
provozao!
Nikad nije poalio taj ispad. Nikad. Pa ak ni onda kad je dva dana nakon ulaska Hitlerovih trupa u Poljsku
stajao u Amosovu uredu traei etiri milijuna da se spasi od steaja.
I to sve zbog eera. Projekta koji e ga obogatiti iznad svih njegovih najluih snova. Dan nakon objave rata u
Evropi Roosevelt je odredio granicu cijeni eera. etiri dolara i ezdeset i pet centi za sto funti. Marcel je bio
platio etiri dolara i osamdeset i pet centi. Preao se za tih dvadeset centi po stotini funti. Ukupno etiri milijuna
dolara. A proizvoai nisu bili raspoloeni da ekaju na svoj novac. Pogodili su ga u bolnu toku i bili svjesni
toga.
Armenac utei potpie ek. Sklopivi ekovnu knjiicu, digne pogled prema njemu.
Hvala ree Marcel ponizno.
Spekulacija je opasan posao. Ja sam grdno nastradao u prolom ratu.
Marcel iznenaeno pogleda Amosa. Znai znao je za eer. Ideja ipak nije loa pokua se obraniti.
Nije, ako se otarasi eera prije nego to vlada rekvirira skladita.
348
Misli da e to uiniti?
Abidijan kimne. Morat e. Roosevelt je obeao da e snabdijevati Saveznike. Sva skladita du obale bit e
rekvirirana.
Gdje da naem dovoljno velik prostor za sav taj eer?
Amos se nasmije. Ti si bistar mladi. Ipak mora jo mnogo uiti. Ne mora biti sav na jednom mjestu, to bi
bilo suvie upadljivo. Mora ga porazdij eliti na sve strane. Sakriti. Po zabitnim mjestima gdje ga nikada nee
traiti. U malim koliinama, kao to su krijumari nekad radili s viskijem.
Neu imati vie vremena da pronaem dovoljno takvih mjesta.
- Znam kako e uspjeti ree Amos. Imam jednog prijatelja. Biveg krijumara koji je zadrao mnoga
svoja stara skrovita. Ve sam govorio s njim. On e se pobrinuti za tebe.
Marcel ga pogleda. Spasio si mi ivot.
Amos se nasmije. Nisam uinio nita vie nego to si ti uinio za mene.
Uinio za tebe?
Prije dva tjedna primio sam jedno pismo. Od baruna de Covnea. Pie mi da si bio kod njega u vezi s mojim
prijedlogom.
Ah to. Nije to nita.
Nita? povie Amos. Letio si u Evropu na jednom od tih smijenih aparata, samo zato jer sam te zamolio za uslugu, i kae da to nije nita. Ja se ne bih popeo na to udo ni za roenog oca. Ustao je i zaobiao
pisai stol. Barun i ja smo upravo kupili Master Products Companv za tri milijuna dolara ispod moje
vlastite ponude.
Marcel ga je zabezeknuto promatrao. Barun dakle ipak nije tako ponosan. Novac je velik izjednaitelj.
Amos stavi ruku na Marcelovo rame. A sad dosta o poslu. Razgovarajmo radije o vanijim stvarima. Mislim
da je listopad veoma pogodan za svadbu, to kae?

349
13
Sue Ann odloi telefonsku slualicu. Otac eli da se vratimo kui.
Sergej digne pogled s novina. Zna da malu ne moemo izvaditi iz klinike.
Sue Ann bijesno ustane. Kad se brzo kretala, izgledala je jo tea. Poslije poroda nije se vie ni trudila da vrati
staru liniju. Naprotiv, kao da joj je bilo drago to sad ima izgovor da se ne mora brinuti za svoj izgled. Sad se
moe do mile volje najesti kolaa i okolade, piti i opati se svim moguim poslasticama koje si je prije uskraivala. Jedino to se nije promijenilo to je njezin nezasitan apetit za seks.
Znam i sama. Ali njoj nee nita nakoditi ako mi odemo kui. Nita joj ne pomaemo time to smo ovdje.
Ionako ne prepoznaje nikoga osim sestara na klinici.
Ipak je to nae dijete. Ne moemo samo tako otii i ostaviti je.
Sue Ann ga pogleda, a bucmasto joj lice poprimi mrk izraz. Ti se ne preda je, zar ne? Nee priznati da je
beznadan sluaj, da e uvijek ostati ovakva kakva je sada?
Lijenici kau da ima nade.
Lijenici? otpuhnula je prezirno. Ti e rei to god hoe. Svia im se novac koji dobivaju.
Sergej ne odgovori. Umjesto toga ustane i krene prema vratima.
Kamo e?
Osvrne se natrag prema njoj. Na kliniku. Hoe li sa mnom?
emu? Samo zato da tamo stojim i buljim u nju? On slegne ramenima.
Prela je preko sobe do bifea i izvadila bocu Scotcha. Rezervirat u prijevoz u Sjedinjene Drave za idui
tjedan.
Ako to uini ree on mirno ii e sama. Sue Ann stavi led u au i prelije ga viskijem. Trenutak je
tresla aom, nato se okrenula licem prema
350
njemu. Neto drugo je u pitanju. Ona njegovateljica u bolnici. Engleskinja.
Ne budi glupa.
Moji su je prijatelji vidjeli u tvojim kolima.
Samo sam je usput povezao vraajui se kui.
Ma nemoj? ree Sue Ann sumnjiavo. Moji prijatelji govore drukije.
Sto govore tvoji prijatelji?
Vidjeli su vas sa svojih balkona kad ste se provezli mimo. Mogli su zaviriti ravno u kola. Tebi su hlae bile
raskopane, a ona ti ga je izvukla i drala u ruci.
Usred bijela dana? upita on podrugljivo. I ti to vjeruje?
Znam ree ona srknuvi iz ae i nadolivsi jo viskija. Ti ne moe ofirati a da ti netko ne mijenja
brzine. Jednog dana e se tako i ubiti.
Sergej se kruto nasmije. Smrt kao i svaka druga. Bar neu izdahnuti jer sam se prederao kao svinja.
Lice joj se smrkne. Ne trudi se da promijeni temu. Vie nisam onakva kao onda kad smo se vjenali. Sad
sam se opametila.
Jako si pametna odvrati on podrugljivo samo hoe li da ti neto kaem? Bila si mnogo privlanija kad
si bila glupa!
Vrata lupnue za njim. Sue Ann je trenutak nepomino stajala, onda bijesno tresnu au o zatvorena vrata.
Krhotine se rasue po debelom sagu. Jebi se!
Naglo pritra prozoru. Baci pogled dolje na dvorite. Upravo je ulazio u kola. Jebi se! Jebi se! Jebi se!
vikala je kroz otvoren prozor kao kakva prodavaica riba. Jo je vikala kad su kola buno izjurila iz dvorita na
ulicu.
Sergejeve ruke vrsto zgrabie volan. Osjeao je kako mu odgovara podrhtavanje jakog motora pod Mercedesovim pokrovom. Bio je promaaj, kao to je i znao da e biti. No sad mu to nije prualo nikakvu utjehu. Nita
mu nije bilo lake zbog toga to je imao pravo. Samo jo tee.
351
Sve se zbilo upravo onako kako je bio rekao. Suvie su slini. I opet suvie razliiti. Sad je sve gotovo, samo u
neemu nee nikada biti gotovo. Bar to se njega tie. Tu je dijete. I uvijek e biti dijete. Ma kakvu starost doivjela, Anastazija e uvijek ostati dijete.
Elle est retardee. Jo mu je u uima odjekivao glas specijalista. Miran, trudei se da bude profesionalno
bezosjeajan, ali ipak pun iskrenog suosjeanja prema bolu roditelja.
Bio je upro pogled preko sobe u Sue Ann. Lice joj nije nita odavalo. U prvi je mah pomislio da nije razumjela, s
obzirom na to da je lijenik govorio francuski. Kae da je zaostala.
Njezine ga oi hladno pogledae. ula sam rekla je bezosjeajnim glasom. Znala sam da neto nije u
redu im se rodila. Nije ni zaplakala.
Pogledao je dolje u kreveti u kojem je Anastazija mirno leala. Tamne su joj oi bile otvorene, ali u njima nije
bilo pravoga ivota. Navrila je tri mjeseca i odavno je prolo vrijeme da pokae zanimanje za okolinu. Osjetio

je kako ga je neto steglo u grudima i jedva se svladao da ne zaplae. Zar se nita ne moe uiniti? Operacija?
Lijenik je pogledao njega pa dijete. Sada ne, moda kasnije kad malo poraste. Kod tih se stvari nikad ne zna.
Katkada se same od sebe poprave.
A to da radim sada? upitao je zdvojno. Tako je siuna, tako bespomona.
Sue Ann se odmakla od krevetia i prila prozoru. Kao da je time htjela dati do znanja da se ograuje od svega
to se dogaa u sobi iza nje.
Ostavite je ovdje rekao je lijenik blago. Potrebna joj je specijalna njega. Sada je iz vie razloga suvie
osjetljiva da je premjetate. To je zasad sve to moemo uiniti.
Ubijte je! Sue Anilin glas bio je odjednom bijesan kad se okrenula od prozora. Eto to moete uiniti!
Krv joj je pokvarena. Papa me upozorio na stare evropske obitelji. Nikad se ona nee oporaviti. Bit e idiot!
352
Lijenik nije mogao sakriti preneraenje. Ne, ma-dame, nikad nee biti idiot. Samo je malo zaostala. Moda
e neto tee shvaati, ali e uza sve to biti drae-sno dijete.
Sue Ann ih je obojicu neko vrijeme otro motrila, onda se okrenula i izala iz sobe zalupnuvi vratima za sobom.
Trenutak kasnije dijete se rasplakalo. Lijenik se nadvio nad kreveti. Vidite, reagira. Neto sporije, kao to
rekoh. Ali reagira. Potrebna joj je samo njega i ljubav.
Sergej ga je nijemo pogledao. Lijenik je, zahvaljujui svom iskustvu, intuitivno shvatio o emu on sad razmilja. Uspravio se i priao mu. Vaa supruga je u-zrujana. Krivnja nije na vama, takve se stvari katkada
dogaaju u samoj maternici za vrijeme trudnoe. Dijete se zamalo uguilo u svojoj pupkovini. Mozak se neto
otetio prije nego to smo mu uspjeli dati kisik. Ali to je sasvim neznatno oteenje. Vrlo esto se takve stvari s
vremenom same od sebe izgube.
Sergej ne odgovori.
Ne smijete kriviti sebe, prijatelju rekao je lijenik blago.
Ali u izvjesnom se smislu ipak krivio.
Sergej parkira auto pred ulazom u kliniku i uputi se ravno u djetetovu sobu. Sestra koja je upravo presvlaila
kreveti nasmijei mu se. Bebica je u vrtu s njegovateljicom.
Sergej izae kroz visoka francuska vrata u vrt. Baci pogled preko zelene tratine. Njegovateljica je sjedila na
maloj klupi, a kolica s djetetom bijahu pred njom. Di-gnula je glavu kad je ula da se pribliuje.
Zaobiao je kolica i pogledao unutra. Djevojica je bila budna. Pogledala ga je apatinim pogledom. Kako je
jutros?
Fino. Bilo je tako lijepo i toplo pa sam odluila da je odvedem malo na zrak.
23 Avanturisti I
353
Lijepo. On izvadi cigaretu i pripali je. Nato spusti glas. Gdje si bila sino? ekao sam te u gostionici do devet sati.
Nisam se mogla maknuti. Glavna sestra me zadrala u svom uredu do kasna. A onda vie nisam dobila
autobus, pa sam ostala ovdje spavati.
Pogledao ju je. Na licu joj se zapaao umor. Nije ti dobro?
Mislim da nisam ba najbolje spavala. Glavna sestra mi je otkazala.
Otputena si? U glasu mu se osjeti iznenaenje.
Pa zato? Nitko se nije potuio na tvoj rad.
Jo ga uvijek nije pogledala, samo joj se laka gorina uvue u glas. Oh da, potuio se. Glavna sestra mi je
rekla.
Odjednom je postao sumnjiav. Je li rekla i tko?
Njegovateljica ga pogleda svojim bistrim sivim oima.
Oh ne, to ona ne bi nikad uinila. Ali s obzirom na prirodu optube nagaam tko je to bio.
Zurio je u nju. Moja ena? Kimnula je.
Ne vjerujem! Ona dobro zna koliko si potrebna Anastaziji.
Ipak je ona ree njegovateljica. Samo je ona mogla to uiniti. Prituba se nije odnosila na moj rad, ve
na moje ponaanje.
Sergej ljutito ustane. Idem k glavnoj sestri.
Ne rekla je odluno pusti to. Samo bi pogorao situaciju.
to e uiniti? Ima li kakav plan? Odmahnula je glavom. Morat u nai neto ovdje.
Sad se ne mogu vratiti u Englesku, kad su Nijemci okupirali Francusku. mirne u nebo. Naoblailo se.
Sergej je poao za njom u sobu i ostao stajati sve dok nije previla dijete i stavila ga natrag u krevet. Anastazija je
mirno leala. utke ih je promatrao. Bilo je neeg duboko dirljivog u njenosti s kojoj je njegovateljica postupala
s djetetom. Da je bar Sue Ann nala vremena da vidi koliko je dijete treba, moda bi sve bilo drukije.
354
Ona je zaista vrlo dobro dijete ree njegovateljica.
Sergej se nadvije nad kreveti. Dobro jutro, Anastazija.

Dijete ga trenutak gledae, onda mu se lie razvedri, a oi i usne nabrae u smijeak.

Smijei mi se! uzvikne Sergej pogledavi prema njegovateljici. Gledaj, poinje me prepoznavati.
Njegovateljica mu suosjeajno uzvrati smijeak. Rekla sam ti da napreduje. Za nekoliko mjeseci nee je ni
prepoznati.
Sergej se opet okrene krevetiu. Tvoj tatica je ovdje, Anastazija ree sretno. Tvoj tatica koji te voli.
Ali smijeak se izgubio i dijete ga je opet gledalo tupim pogledom.
14
Odjednom Sue Ann outje alost. Saaljevala je jednako Sergej a kao i sebe. Meu njima je gotovo. Na neki je
nain ve odavno bilo gotovo. Da barem nije ostala u drugom stanju. Ili da se nije bojala izvriti pobaaj. Da je
bar obratila vie panje na kalendar i sprijeila da do toga doe. Da ... Ali bilo je previe tih da, i sad nijedan od
njih nita ne pomae.
Ali najvie od svega saaljevala je dijete. Htjela je voljeti djevojicu. Htjela se brinuti za nju i maziti je i igrati se
s njom, ali kad ju je vidjela, s onim njezinim tupim izrazom, nije mogla. Pokuala je isprva. No im je pogledala
u njezino jo uvijek bezbojno, stegnuto lie, u izraz gotovo kao da se gui, postalo joj je muno. Bez rijei je
odgurnula dijete od sebe, i njegovateljica ga je odnijela natrag u inkubator.
Sue Ann osloni glavu na kau i sklopi oi. To je sezalo daleko unatrag. Daleko, daleko, kad je ona sama bila jo
mala djevojica.
355
rr
Njezin otac nije nikad bio kod kue. Moda za Boi ili koji drugi blagdan, ali inae je gotovo neprestano bio na
poslovnom putu. Uvijek: te robne kue. Iza sputenih kapaka mogla je vidjeti uto-plave natpise. DALEY
PENNY SAVERS. Te su robne kue bile oev ivot kao to su prije njega bile i ivot njegova oca.
Majka joj je spadala meu najljepe djevojke u Atlan-ti. Sue Ann ju je esto ula kako se ali to se njezina
kerka uvrgla u oca koji je bio velik i teak, a nije poprimila nita od ljepote koja je krasila sve djevojke u
njezinoj obitelji.
Sa etrnaest godina Sue Ann je bila via od veine djeaka u svom razredu u gimnaziji. Ve se bila uhvatila
ukotac s kilama, no bez uspjeha, jer to se vie uzrujavala zbog svoje teine, to je veu potrebu osjeala za
jelom. A s prvom menstruacijom pojavila se i kronina mladenaka bubuljiavost.
Sjetila se gorkih suza to ih je prolila pred ogledalom i kako se nije htjela pojaviti u drutvu niti ii u kolu. Ali
majka ju je prisilila, i sad se jo sjea kako se veina djeaka smijala ugledavi njezino bubuljiavo lice na kojem
je najee bilo jo tragova ljekovite masti. Nakon nekog vremena zamrzila je djeake zbog te surovosti, no
usprkos tome osjetila bi neko unutranje uzbuenje kad bi joj se obratili ili se makar samo osvrnuli na nju.
Njezina je seksualna reakcija ve onda bila tako jaka da je, usprkos svem svom nastojanju da se obuzda, zaas
bila sva mokra. I uvijek u paninom strahu da e oni to primijetiti.
Nije se mogla tono sjetiti kad ni kako je poela masturbirati, ali se sjeala olakanja koje bi osjetila te onog
smirenja i klonulosti to bi je nakon toga obuzeli. Samo tada nije vie osjeala napetost ni elju da se pre-trpava
hranom. Sjeala se kako je bilo ugodno jednostavno leati u krevetu poto je to uinila, sklopiti oi i sanjariti
kako je postala lijepa. I onda je jednoga dana u sobu upala njezina majka i uhvatila je.
Jo je uvijek vidjela pred sobom zapanjen, bijesan jzraz majina lica dok je stajala u vratima gledajui je kako
gola lei na krevetu, dignutih nogu i zaposlenih
prstiju. Gotovo prije nego to se mogla zaustaviti, majka je zalupila vratima, zgrabila koni remen s toaletnog
stolia i poela je tui.
Prvi udarac po njenom golom mesu usjekao se u nju s nekom gotovo slatkom boli. Vrisnula je i onda se prebacila
na trbuh u nastojanju da izbjegne mahnite udarce. Osjeala je kako joj po leima, stranjici i nogama iskau
gorue masnice. Svu je proze arka vruina i odjednom je vritala i svijala se u muci prvog pravog orgazma koji
je doivjela.
Usprkos tome ula je gnjevno psovanje svoje majke dok ju je mlatila konim remenom. Ti pokvareno dijete!
Hoe li da ti djeca budu idioti? Opet i opet, iznova i iznova, odjekivale su te rijei, dok se nisu stopile s
njenim bolom i njenim suzama. Idioti, idioti, idioti.
Valjda jedina pouka koju je iz toga izvukla sastojala se u tome da ubudue zakljuava vrata svoje spavae sobe.
Vie nita nije ometalo njezinu igru s vlastitim tijelom. I tako je ilo sve do njezinog prvog pravog seksualnog
iskustva, to se dogodilo kad joj je bilo esnaest godina. Do toga bi zapravo dolo i prije da je bilo po njenom.
Ali isprva nije privlaila mladie. A kad joj je to napokon uspjelo, oni su se uplaili. Ili je ugled koji je uivala
njezina porodica bio prevelik ili su moda domai djeaci jo uvijek bili optereeni junjakim dentlmenstvom.
Dogodilo se to naposljetku na stranjem sjedalu nekog kabrioleta parkiranog u mraku mjesnog ljubavnog etalita poslije jednog gimnazijskog plesa. Gotovo prije negoli se momak pribrao, stvar je zala ve tako daleko
da vie nije bilo uzmaka. Ipak je u posljednjem trenutku zastao.
to eka? upitala je srdito.
Ne znam, Sue Ann. Zar doista misli da bismo trebali?

Bijesno se izderala na nj. Nije li ti ve dojadilo da ti to stalno radim rukom?

I na kraju je ispalo gotovo tako kao da si je to morala sama uiniti. Vodila ga je u sebe. Ali kad mu se prepri356
357
jeio himen, opet je zastao. Ne ide dalje proaptao
je.
Sad je bila ve napola izludjela. Zgrozila se pri pomisli da moda od svega toga nee biti nita, premda je bila
ve tako blizu. Zarinula mu je nokte u stranjicu. Gurni jae, do vraga.
Mladi je jo jedanput grevito gurnuo, i posao je bio obavljen. Odmah zatim bio je gotov i poeo se izvlaiti.
Sto ti je, kamo e? upitala je.
Pa ti krvari rekao je. Neu da te boli.
Ne boli me.
Jesi sigurna? upita je sumnjiavo.
Dakako da sam sigurna. Hajde, daj jo jedanput. Pouri, hou da mi doe. Uini mi to, dobijesa. Bre!
Bubuljice su joj se izgubile gotovo preko noi i vie nije morala zakljuavati vrata svoje spavae sobe. Bilo je
mnotvo mladia i mnotvo automobila, a u koli se prvi put pred njom otvorio nov novcati prekrasni svijet.
Bijahu zaboravljene batine koje je dobila od majke, kao i sve ono to joj je majka bila rekla. Ili je barem mislila
da je zaboravljeno. Sve do one noi kad se rodilo dijete.
inilo joj se da se bori da izae iz neke magle. Otvorila je oi, nato je zabljesnu jako svjetlo koje je jo uvijek
gorjelo. Leala je na stolu u raaonici. Zatreptala je oima da ih razbistri. Pogled joj je i dalje bio zamagljen.
Lijenik i dvije sestre bili su nadvijeni nad jednim stolom u kutu. Maglovito se pitala to rade. Onda se prisjeti.
Moje dijete! viknula je i htjela ustati, ali ju je remenje sprijeilo u tome.
Lijenik ju je pogledao preko ramena i rekao neto jednoj od sestara. Sestra joj je prila. Leite i miruj-te.
Sto je s mojim djetetom?
Nita. Samo vi lijepo mirujte. Sve e biti u redu.
Doktore vrisnula je to je s mojim djetetom? Kad je sada pokuala ustati, sestra ju je priti-sla o stol.
Malo zatim priao je i lijenik. Moje dijete je mrtvo.
Nije, dijete je dobro. Samo je dolo do male komplikacije.
Kakve komplikacije?
Pupkovina se ovila oko djetetove glave.
Sestra koja je stajala ispred stola odmakla se, i ona spazi djetinje Ue pokriveno maskom za kisik. Sto se to
dogaa?
Daju djetetu kisik. Pokuajte se sada smiriti. Odgurnula je njezinu ruku. Zato?
Za svaki sluaj, ako je dijete moda povrijeeno. Kisik pomae kod takvih nezgoda. Neemo valjda riskirati,
ne?
Odjednom je shvatila. Unakaena je? Ili mozak? On se prvi oteti, zar ne?
Lijenik ju je pogledao. U takvim se sluajevima nikad ne zna odgovorio je preko volje.
Dignula je pogled prema njemu. Moda oni nisu sigurni, ali ona jest. Duboko iz podsvijesti izroni sjeanje na
majine rijei. Hoe li da ti djeca budu idioti?
U nagloj boli sklopi oi. Majka je imala pravo, pomisli. Njezina je majka uvijek imala pravo. Doktore?
Da?
Doktore, moete li urediti da vie ne budem imala djece?
Pogledao ju je. Mogu. Ali zar ne mislite da biste prije morali razgovarati sa svojim suprugom?
Ne!
Ovo je bio samo nesretni sluaj rekao je. To se vjerojatno vie nikada ne bi dogodilo. Vjerojatnost je
jedan prema tisuu. Ali kad vam jednom povezem jajovode, tu vie nema povratka. Sto onda ako poelite jo
koje dijete?
Usvojit u ga. Jedino tako mogu biti sigurna to u dobiti.
Lijenik ju je nekoliko trenutaka promatrao, onda mahnu sestri. Na lice joj stavie masku, i ona poe duboko
disati. Kad je sklopila oi, osjeti kako u njih naviru suze, zatim se soba poe gubiti. Bol je bila udnovata i inilo
joj se da cijela njena utroba plae i da bi ona takoer plakala da je budna.
359
Zato? Zato je njezina majka morala uvijek imati pravo?
15
Sue Ann se naglo okrene prema njemu, kad su iz kue poeli iznositi njezine prve putne torbe i kovege i
stavljati ih u limuzinu. Ja ne elim rastavu.
Sergej ne odgovori.
Banka e ti i nadalje svakog mjeseca slati tvoj ek a plaat e, dakako, i za njegu djeteta.
To ne mora ree Sergej otro. Ja se mogu brinuti za nju.
Ali hou.

On i opet nita ne odgovori.

Vratit u se ree ona. elim samo na neko vrijeme otii kui. Dok se malo ne oporavim,
Razumijem. Ali oboje su znali da se nikada nee vratiti. Tako je moralo biti.
Ovdje je sve drukije. Jezik, ljudi. Zapravo se nikada nisam osjeala kako treba.
Znam. To je sasvim normalno, mislim. Svatko se osjea bolje kod kue.
Iznesena je i posljednja torba. Digla je pogled u njegovo lice. Pa ree zbunjeno zbogom.
Zbogom, Sue Ann. Sergej se sagne i poljubi je, po francuskom obiaju, u oba obraza.
Trenutak ga je gledala. Najednom joj se oi ispunie suzama. Oprosti apnula je, okrenula se i istrala iz
kue ostavivi za sobom otvorena vrata.
Sergej ih polako zatvori i ue u dnevnu sobu. Natoi si viski i ispije ga bez sode. Osjeti kako ga obuzima umor i
svali se u naslonja. Rastajao se i od drugih ena, ali ovo je bilo neto drugo. Nijedna od njih nije bila Sue Ann.
Nijedna od njih nije bila njegova supruga.
360
Ipak nije mogao rei da je dolo iznenada. Oekivao je to otkako se vratila iz bolnice i rekla mu to je uinila.
Mora da si poludjela vikao je. Tako neto moe uiniti samo luakinja!
Lice joj je problijedjelo i poprimilo tvrdoglav izraz. Nema vie djece. Dovoljno je jedno poput nje.
Ostala nee morati biti takva!
Ne bi morala biti takva ispravi ona njegov engleski. Ali ja ne elim nita riskirati, dovoljno sam ula o
vaim starim evropskim obiteljima.
Zurio je u nju. U mojoj se obitelji neto takvo nije nikada dogodilo. Ovo je bio samo nesretni sluaj.
Ni u mojoj se obitelji nije dogodilo izjavila je odluno. U svakom sluaju, ne elim vie djece.
Neka nelagodna utnja spustila se na njih. On je stajao pred kaminom gledajui dolje u vatru. Prila mu je i stala
kraj njega. Poteno smo zasvinjili, zar ne?
Nije odgovorio.
Ubrzo ona progovori opet. Mislim da u u krevet.
I nadalje je utio.
Odetala je do podnoja stepenita i okrenula se. Ide sa mnom?
Odmah u doi.
utke se uspinjala stepenicama. Stajao je pred kaminom sve dok cjepanica nije izgorjela. Kad je uao u spavau
sobu, bila je ve u postelji ekajui ga. Ali vie nije bilo isto. Nikada vie nee biti isto. Suvie se mnogo zidova
isprijeilo izmeu njih.
Shvatila je to gotovo isto tako brzo kao i on. Odjednom ju je minula sva elja da se vrati u normalno stanje.
Napustila je dijetu i prekinula gimnastiku. Zanemarila je i svoj izgled a kile su je se vrsto uhvatile. Jednom joj
je spomenuo kako ne bi kodilo da ode k frizeru i kupi si nekoliko novih haljina.
emu? upitala je. Ionako nigdje ne izlazimo. To je bila istina. Rat je ograniio njihovo kretanje.
Put po Evropi spadao je u prolost. Vie nisu mogli pojuriti dolje na Rivijeru da se okupaju ni skoknuti u Pa361
riz da se malo pozabave. Bilo je kao da su zatvoreni na nekom otoku.
Malo-pomalo, jedan po jedan, inilo se da ljudi nestaju. Bili su zahvaeni vrtlogom sukoba i vraeni u vlastite
zemlje. Ubrzo nije ostao nitko do vicaraca. A oni su bili dosadni. Njih kao da nije zanimalo nita do novca i
glavna tema razgovora nekako se uvijek svodila na to koji je iz sadanje gomile voa pohranio u vicarskoj
najvie novaca.
S obzirom na posjedniki ton s kojim su govorili o tom novcu, moglo se razabrati da vicarska nema nikakve
namjere da ga ikada vrati. Kad rat svri, veina e uloga ostati kod njih, jer visok postotak ulagaa e poginuti a
da se prije smrti nee pobrinuti za prijenos svog novca. I tako e on zakonski prijei u njihovo vlasnitvo. Kad su
Nijemci zaobili Maginotovu liniju i pregazili Francusku, inilo se da su vicarci u pravu. Kao da se neki zastor
iznenada spustio nad zapadnu Evropu.
Nepunih mjesec dana nakon toga Sergej se sluajno naao u uredu svojih bankara. Bernstein ga je pogledao i
rekao: Va otac je pukovnik u njemakoj armiji?
Sergej je postao znatieljan. Znali su to isto tako dobro kao i on. Zato?
Morali bismo se staviti u vezu s nekim svojim klijentima odgovorio je bankar a sada smo u nemogunosti da to uinimo.
Zato jednostavno ne odete do njih? predloio je Sergej. Obojica ste vicarci. Nee vam praviti
nikakve neprilike.
Ne moemo rekao je Katela. Ne bi dopustila vicarska vlada. Nijemci bi to mogli smatrati neprijateljskim gestom.
Sergej ih je otro motrio, onda iznenada shvati zato. Ti klijenti su idovi. utio je.
Ako vam va otac pribavi propusnicu rekao je Katele uvjeren sam da emo se mi moi pobrinuti za
vicarski paso.
Sergej je bio zagolican. Hoete time rei da u postati vicarski dravljanin?

362
Bankari izmijenie poglede. I to bi se dalo urediti.
Sergej se zamislio. Sada nije ni Francuz ni Rus. Samo jedan od onih mnogobrojnih to krstare Evropom nakon
posljednjeg rata. Zovu ih osobama bez dravljanstva. Ipak su im priznali pravo da se negdje nastane, i veina
bijelih Rusa se udomila u Francuskoj. vicarsko bi mu dravljanstvo jednoga dana moglo biti od velike koristi.
to biste htjeli da uinim?
Nita drugo nego da pronaete nae klijente i primite od njih instrukcije u vezi s njihovom imovinom.
A ako ih ne budem mogao pronai?
Pokuajte saznati da li su jo na ivotu. Ti nam podaci trebaju da sredimo njihova konta.
Sergej se pitao ima li istine u onom to je bio uo, naime da se bankovni ulozi koji ostanu bez vlasnika dijele
izmeu banaka i vicarske vlade. Ako ima, onda mu je jasno zato su bankari toliko zainteresirani za suvremena
zbivanja. A to u ja imati od toga?
Uvjeren sam da emo se nagoditi na obostrano zadovoljstvo rekao je Bernstein. I dosada smo se
dobro slagali, zar ne?
Prije negoli je napustio njihov ured Sergej je pristao da pie svom ocu i ispita to se moe uiniti. To je bilo prije
nekoliko mjeseci. I jutros je konano stigao odgovor. Isti dan kad je Sue Ann otila.
Njegov je otac bio u Parizu, smjeten u apartmanu onog istog hotela u kojem je radio kao vratar. Neto bi se ve
dalo uiniti. Njegovom bi ocu bilo veoma drago da ga vidi.
Sergej odloi praznu au. Odluio je da prihvati ponudu bankara. Predveer e otii u njihov ured i obavijestili
ih o svojoj odluci. No prije toga mora jo neto obaviti. Digne slualicu i da telefonistici jedan broj.
Javi se enski glas.
Peggy ree on brzo ovdje Sergej.
Yes uzvrati mu ivahan glas na engleskom.
Sue Ann je otila. Kako ti dugo treba da spremi malu?
363
U glasu se osjeti tih prizvuk sree. Mala je spremna ve cijelo jutro. Oekivala sam tvoj poziv. Bit u
tamo za deset minuta.
16
Jedini zvuk koji se uo na Aveniji Georga V bio je odjek njegovih vlastitih koraka po ploniku. Dax pogleda niz
ulicu prema Champs Elvsees. Nikako se nije mogao sasvim priviknuti na to. Pariz u pono, prazan.
Ulice su bile puste. Svi Francuzi u svojim stanovima iza zakljuanih vrata. Fouquetov lokal na uglu zatvoren, a
napolju pred kavanicama naputeni stolovi i stolice. Preko arenih izloga, koji su neko privlaili panju enskog
svijeta, bijahu navueni roloi. Pariz ljeti 1940. godine, bez ljubavnika to tumaraju gradom drei se za ruke i
zastajkujui pod gustim kestenovim kronjama da bi se poljubili.
Izvadi iz depa tanku cigaretu i pripali je. im je kresnuo ibicom, zau neije korake i okrene se. Iz sjene kune
vee izala je neka djevojka. U plamenu ibice razazna joj lice. Otro, mravo, izgladnjelo.
Wohin gehen Sie, mein Herr? proapta. Njen je njemaki bio tudj u noi i neskladan na njenim usnama.
On blago zaklima glavom i obrati joj se na francuskom, no ona pobrza natrag u sjenu iz koje je izronila. Okrenuo
se i produio dalje. ini se da su ak i prostitutke bile poraene.
No na zabavi s koje se upravo vraao nije bilo tako. Tamo su svjetla jarko sjala iza navuenih tekih zastora. Bilo
je glazbe, smijeha, ampanjca, lijepih ena. Tu su se skupili Nijemci i oni Francuzi koji su ih prihvatili. Ipak mu
je zabava brzo dojadila. Francuzi su bili prere-vni, Nijemci premilostivi, smijeh preusiljen. Bio je odluio da ode
i stao se ogledavati za Gisellom.
Naao ju je usred skupine Nijemaca, dok je njezin mali francuski impresario ptije glave obilazio oko njih
364
motrei je budnim pogledima. Njezino je drsko, vedro lice bilo ivo i ozareno dok je pogledavala po mukarcima
koji su je okruili. .Giselle je bila glumica. Voljela ju publiku.
Nasmijeio se u sebi. Nema nikakva smisla da je sada pozove da ode s njim. Suvie se dobro zabavlja. Tiho se
izgubio. Ujutro e ga nazvati. Glas e joj biti jo pro-mukao od sna, kako bi mu time dala do znanja da je djevojci ostavila poruku neka je probudi. Zato si otiao bez mene? upitat e ga prijekorno.
Suvie si se dobro zabavljala.
Nisam. Ne mogu ih podnijeti. Ali morala sam. Geor-ges je tako htio. Posao je posao.
Georges je uvijek tako htio. Georges nije volio Daxa. Dax mu nije mogao pribaviti film za njegove kamere ni
isposlovati dozvolu za snimanje. Dax je mogao samo uznemiriti Gisellu. A Giselle je bila Georgesov najjai
adut. Bez nje on bi bio obian producent kao i svaki drugi.
Hoe li doi na ruak? upitat e ga.
Nastojat u.
Onda do vienja rei e svojim snenim, promuklim glasom, a Dax e se vratiti svom pisaem stolu
znajui da e ona smjesta opet zaspati.
Prolo je ve vie od godinu dana kako ju je upoznao. Prvi put ju je vidio na eljeznikom kolodvoru u Bar-

celoni. Pred kolodvorskim ulazom sjatila se svjetina.

to se tu dogaa? upitao je jednog prijatelja, lana panjolske trgovake delegacije.
Filmska zvijezda Giselle d'Arcv. Vraa se iz Holly-wooda i nastavlja put do Pariza.
Ime mu nije nita reklo, ali im je okruena svjetinom prola mimo, smjesta ju je prepoznao. Morao ju je prepoznati. Njezine su se fotografije nalazile po plakatima i novinama itavog svijeta.
Fotografije je nisu vjerno prikazivale. Njezina prsa nisu bila tako velika kao to su izgledala na slici, bokovi tako
okrugli ni noge tako duge. No zato fotografski aparat nije uhvatio njezinu vitalnost, razdraganu iva-hnost
njezina hoda.
365
Dax se zagledao u nju, i prava fizika bol prostruji mu tijelom. Ve odavno nije poelio enu. A sad je odjednom
bio sav u vatri. Ta, i nijedna druga. Mora je imati. Jednostavno mora.
Pogledala je iznad svjetine i primijetila kako je uporno promatra. Automatski je odvratila pogled, zatim neumoljivo, kao privuene magnetom, njezine se oi vratie njegovima. On nije odvratio svoj pogled. Zapazio je kako
je problijedjela, nato je neto u svjetini privuklo njezinu panju te se okrenula i nestala na peronu. Poao je za
njom.
No potraio ju je tek pola sata poto je vlak napustio stanicu. Bila je sama u odjeljku, jer je Georges bio otiao u
toaletu. Digla je glavu s asopisa koji je itala i opazila ga kroz staklo na vratima. Nijemo je gledala kako ih
otvara. Zatvorio je vrata za sobom i prislonio se leima o njih. Dah mu je napinjao grudi. Trenutak kasnije rekao
je: Moram vas imati.
Da odgovorila je da, znam. Osjeala je samo sirovu ivotinjsku snagu, gotovo kao da je napunjen
barutom.
Posegnuo je za njezinom rukom. Malo je drhtala. Poznam vas rekla je aptom premda se nikad nismo
sreli.
Nismo, sve do danas. Ali sad smo se sreli. Sad, ovaj tren, ovaj kupe, ovaj dan.
Prije nego se Georges vratio, zastori su bili sputeni i vrata zakljuana. Nervozno je pokucao. Giselle, Gi-selle
zovnuo je. Sto se dogodilo?
Nestani. Glas joj je bio promukao.
askom je ukoeno stajao. Poznao je tu promuklost, ve ju je uo. Krenuo je u bar i naruio pie, onda je sjeo i
filozofski stao promatrati krajobraz koji je promicao ispred prozora. Pitao se s kime bi mogla biti. Obino je to
ve unaprijed znao. Slegnuo je ramenima i naruio jo jedan pastis. Ne moe ih sve pobijediti, ali sutra e i
onako biti ve u Parizu, a tamo e se sve to srediti. U Parizu je moe nadzirati.
To je bilo prije vie od godinu dana i u meuvremenu se mnogo toga dogodilo. Nijemci su pregazili Kontinent.
366
Francuska bila zgaena pod nacistikom izmom. U Vichvju je zasjedala nova vlada. Georges se oajniki trudio
da zadri iluziju kako je slobodan i nezavisan.
To, meutim, nije bilo ba tako lako. Nijemci su u svemu imali zadnju rije. Sad je bilo izvjesnih znakova da e
nekim filmskim studijima moda dopustiti da nastave s radom, a Georges je htio da bude meu prvima. Paljivo
je obraivao sve prave ljude. Nijemce i njihove francuske kolaboracioniste. A oni su, kao uostalom i svi drugi,
bili oarani Gisellom.
Zabrinjavala ga je jedino njezina privrenost Daxu. Potrajalo je mnogo due nego to je oekivao. To nije razumio. Dax nije mogao nita uiniti za nju, nita joj ponuditi. Ipak se sastajala s njim. Dax nije nikada spominjao
brak, a ipak ga je obasipala darovima. Dugmad za manete i ovratnik od zlata i briljanata.
To Georges nije nikako mogao shvatiti. Sve je bilo naopako. Obino je Giselle primala a ne poklanjala darove.
To se smatralo starom povlasticom glumica.
Jedanput je doao k njoj s ponudom nekoga utjecajnog njemakog oficira. Giselle se samo nasmijala i rekla mu
neka se gubi.
AH on nam moe pomoi.
Tebi moe pomoi rekla je s onom svojom otvorenom pronicavou. Ja sam sretna i ovako.
Zar ne eli opet raditi?
Kimnula je. elim, ali imam neki osjeaj da to ne bi bilo u redu. Sve se vie pria o kolaboracionistima.
Budale! prezirno e Georges. Rat je svrio, mi smo potueni.
Ima jo Francuza koji se bore u Africi.
Ponavlja se 1870. godina. Sad su Nijemci na potezu, idui put bit emo opet mi.
Pogledala ga je, a velike plave oi bijahu joj tune. Znala je kako se on silno eli vratiti poslu, koliko mu je to
potrebno. Bez posla on je nitko i nita. Ako ovaj put ne pobijedimo rekla je blago moda nam se idua
prilika nee ni pruiti.
Ipak je odlazila na zabave i druge priredbe koje bi on predloio. Ali uvijek s Daxom, nikada sama s njim
367
ili s kojim drugim Francuzom, pogotovo ne s Nijemcem. vrsto je odluila da nee dati povoda da se o njoj
pria kao o kolaboracionistkinji.

Na zabavama i priredbama ponaala se normalno. Niim nije davala do znanja da nee suraivati. Ali, pod ovim
ili onim izgovorom, odbijala je svaku ponudu i izbjegavala sve to je imalo i najmanje politiko znaenje. A
dokaz da je postupala razborito bili su obini mali ljudi na ulici koji su joj se, kad bi je sreli, i nadalje smijeili i
kimali glavama u znak pozdrava. Nisu je izbjegavali niti je susretali s prezirnom utnjom kao to su to radili s
mnogim drugima. U njihovim je oima jo uvijek bila zvijezda, bez obzira na to da li trenutano snima ili ne.
Jednom, kad su ona i Dax ruali u njezinom stanu s pogledom na Bulonjsku umu, zauli su zvuk vojnikog
mara. Prila je k prozoru i pogledala dolje na Nijemce koji su marirali paradnim korakom. Zatim se okrenula
Daxu. Misli li da e ovi ikada otii?
Nee, sve dok ih netko ne istjera.
A hoe li do toga ikada doi?
Odmaknula se od prozora i vratila k stolu. Dax nije odgovorio.
Odjednom se razljutila. Tebi je to svejedno, zar ne?
Ti nisi Francuz, ti si stranac. Osim toga, i posluje s njima. Ti bi sa svakim poslovao!
Izvadio je cigaru iz usta i paljivo je odloio u pepeljaru. Nije mi svejedno odgovorio je mirno. Imam
prijatelje koji su ne samo Francuzi ve i idovi. Ne svia mi se to se dogaa s njima, ali ne usuujem se
umijeati. Ja sam predstavnik svoje vlade.
Iznenaeno ga je pogledala. Sad je prvi put izrekao pred njom svoje miljenje o ratu. A pod mirnoom njegova
glasa osjetila je gnjev. Pokajniki mu je prila. Sagnula se i prislonila svoj obraz uz njegov. Oprosti, dragi.
Trebalo je da znam. Nije ni tebi lako.
Dignuo je pogled u njezino lice. Ipak mi je lake nego vama Francuzima.
368
17
Kad je uao u zgradu konzulata, doeka ga Macan. - U uredu te ekaju neki Nijemci.
Oh? Koji to?
Ne znam, dva oficira.
Idem k njima.
Macan stane ispred vrata. Bit u tu ukoliko doe do kakve guve.
Dax sa nasmijei. Zato bi dolo do guve? upita s blagim prizvukom sarkazma u glasu. Ta to su nai
prijatelji.
Nisu oni niiji prijatelji!
Dax otvori uredska vrata i ue. Dva oficira skoe na noge. Ruke im automatski poletjee uvis. Heil Hitler!
Gospodo. Dax zae za svoj pisai stol i sjedne. ini mi se da se jo nismo upoznali.
Stariji od njih se uspravi. Dopustite, ekscelencijo. Lupi potpeticama po vojniki. Pukovnik Reiss. Moj
pomonik, porunik Kron.
Dax kimne i izvadi tanku cigaru iz kutije na svom stolu. Pripali je a da njih nije ni ponudio. Kasno je i
umoran sam. Molim vas recite mi ukratko to vas vodi ovamo.
Nijemci izmijenie poglede. Vidjelo se da nisu navikli na takav prijem. Primijetivi SS amblem na njihovim
uniformama, nije mu bilo teko dokuiti i zato. Navikli su da izazivaju strah gdje god se pojave. Nasmijeio se
u sebi. Do vraga i oni. On je njima potrebniji nego to su oni njemu.
Jo nije postignut sporazum s Nijemcima o kortegvaj-skoj govedini, ali pregovori su u toku. Zapravo, sutra opet
ima jedan razgovor. Znao je da im panjolci alju dobar dio zaliha koje su primili iz Kortegvaja. To je izmeu
ostalog spadalo u cijenu koju Franko mora platiti za njihovu nekadanju pomo.
Pukovnik izvadi neki papir iz svoga vojnikog kaputa i kratko ga pogleda. Govorio je francuski s tekim nje24 Avanturisti I
369
makim akcentom. Vi poznajete izvjesnog Roberta de Covnea?
Dax kimne. Poznam, ili smo zajedno u kolu. Prijatelj mi je.
Poznato vam je dakako da je idov? Pukovnikov je glas ohrapavio od prezira.
I Daxov je glas bio jednako pun prezira. Imam i nekoliko prijatelja meu Nijemcima.
Pukovnik se nije osvrnuo na taj sarkazam. Jeste li ga vidjeli u posljednje vrijeme?
Nisam.
Gdje ste bili noas? iznenada upita mlai oficir. Dax ga otro pogleda. To se vas nita ne tie!
Upozoravam vas, gospodine ree pukovnik kruto
da mi ovdje zastupamo Trei Reich!
A smijem li ja upozoriti vas odvrati Dax bijesno
da se nalazite u kortegvajskoj ambasadi. Ustane. Sad izvolite otii!
Vrata iza njih otvorie se kao nekom arolijom. Oficiri su zateeno stajali.
Izvolite otii, gospodo.
To se nee svidjeti generalu Folderu! ree mlai oficir.
Daxov je glas bio hladan. Izvolite poruiti svom pretpostavljenom da poslije ovoga moe stupiti sa mnom u

vezu jedino redovnim diplomatskim putem. To se moe urediti preko vaeg vlastitog ministarstva vanjskih
poslova.
Okrenuo im je lea jo dok su izlazili iz sobe. Trenutak kasnije vratio se Macan. to su htjeli?
Dax se nasmijei. Zna ti to ve dobro, emu pita? Jedino ako nisi izgubio sposobnost da viri kroz
kljuanicu. Ili si se toliko udebljao da se ne moe sagnuti?
Jesi li uo to o Robertu?
Nisam. Na Daxovu se licu ogleda zabrinutost. A nekoliko posljednjih tjedana nisam uo ni za njegovu
sestru. Bio je ljut na samoga sebe to se nije prije sjetio toga. Inae su on i Caroline razgovarali telefonski bar
jedanput tjedno.
370
Sastao se s njom svega nekoliko puta, i to u njezinoj kui. Caroline nije vie mnogo izlazila. Jo je uvijek mislio
da je poslije upada Nijemaca u Francusku trebala otii s ocem u Ameriku. No ona je mislila drukije. U neku je
ruku bila veoma nalik svom bratu. Ni ona nije vjerovala u bijeg.
Nazvat u je ree Dax maivi se za telefon. Okrene broj. Nitko se nije javljao. Pustio je da telefon zvoni
nekoliko minuta.
Kad je spustio slualicu, pogled mu je odavao istinsku zabrinutost. Netko bi se ipak morao javiti. Ako Caroline i
nije kod kue, tu su uvijek bile jedna ili dvije djevojke.
Nitko se ne javlja?
Dax nijemo odmahne glavom.
.Sto misli?
Dax duboko uzdahne. Bojim se da su nai prijatelji u nevolji.
Caroline je sjedila na rubu naslonjaa zurei u telefon koji je zvonio. Ugodno zavaljen, suelice njoj sjedio je
neki Nijemac u svom obinom svakodnevnom sivom odijelu. Zato se ne javite? upitao je. Moda je
va brat. Moda je ranjen i nalazi se u nevolji.
Caroline otkine oi od telefona. Gotovo je osjetila olakanje da ga ne gleda. Ve mjesecima nisam nita ula o
svom bratu. Zato bi sada nazvao?
Rekao sam vam kaza Nijemac strpljivo na ranirnom kolodvoru dolo je do pokuaja sabotae.
Propao je, dakako. Sve smo ih poubijali osim jednoga. Taj je ranjen. Vjerujemo da je to va brat.
Kakav dokaz imate za to? upita Caroline. Telefon je napokon prestao zvoniti. Odahnula je s olakanjem.
Posljednje to sam ula o njemu bilo je to da je u zatvorenikom logoru poto ste ga zarobili na Maginotovoj
liniji.
Pobjegao je. Rekao sam vam ve da je pobjegao. Sad se prvi put u Nijemevom glasu razabra ne371
strpljenje. Osim toga, jedan od sabotera je prije smrti priznao da se radi o vaem bratu.
U Carolinin se glas uvue prezir. ula sam ve za takva priznanja.
Glas posta tvri. Ipak je bio va brat. Ranjen je i nalazi se negdje u Parizu. Vjerojatno ne daleko odavde,
moda krvari i umire. Ako ga naemo, postoji mogunost da mu se spasi ivot.
Tko bi mu ga spasio? upita Caroline zajedljivo. I zato? Da ga muite, postavite uza zid i strijeljate?
Nismo mi ba tako zli. Ne smijete vjerovati propagandi koju ire nai neprijatelji.
Caroline ne odgovori. Izvadi cigaretu iz kutije to je leala na stolu ispred nje. Nijemac se brzo nagne i ponudi
joj vatru.
Zato se ne opametite? Pa morate razumjeti; i vi ste neko bili Njemica. U svakom sluaju vaa obitelj
potjee odande.
Caroline duboko povue dim iz cigarete i zagleda se u nj. Otada je prolo blizu stotinu godina, a otili smo jer
smo bili idovi. Prilike se nisu toliko promijenile da bismo to zaboravili.
Esesovac se opet zavali u svoj naslonja. Usprkos svemu to ste uli, Trei Reich nije tako bezobziran.
Jednom Nijemac, uvijek Nijemac. Mogli bismo ak zaboraviti da ste bili idovi.
Caroline ga pogleda u oi. Moda biste vi i mogli. Ali da li mi to moemo zaboraviti?
Nijemeve se usne stisnue. Izmahne i istrgne joj cigaretu iz usta. Sve uglaenosti nesta iz njegova glasa.
idovska droljo! Kad telefon opet zazvoni, javit e se!
A ako neu?
On se brzo pokrene zamahnuvi rukom i stranjom stranom dlana lupi je po obrazu. Pala je postrance na pod i
ostala leati zurei u njega. Dignuo se s naslonjaa i nadvio se nad nju, a u oima mu je plamtjela ledena mrnja.
Ako nee ree polako poeljet e da si barem to uinila!
372
Robert se skupio u vei preko ulice, rukom stiui rame u koje je bio ranjen. Osjeti kako mu se izmeu prstiju
slijeva topla ljepljiva krv. Pogleda prijeko u kuu.
Bliilo se jutro, a oko rubova tekih sputenih zastora u biblioteci jo se uvijek probijala mutna svjetlost.
Njemaka tapska kola sa dva vojnika bila su parkirana na ulici ispred kue.
Uto se ulazna vrata otvorie i dvojica vojnika iskoie iz auta ukoivi se u stavu mirno. Iz kue izae Caroline s

nekim mukarcem. Mukarac je bio obuen u svakodnevno poslovno odijelo. Jedan od vojnika otvori vrata, i
Caroline ue dok mu je ovjek nekoliko minuta neto govorio.
U svjeem jutarnjem zraku Robert je uo njegov otri Jawohl. Onda ovjek ue u kola do Caroline i zatvori
vrata. ofer se vrati na svoje mjesto i upali motor. Drugi je vojnik neko vrijeme gledao za odlazeim kolima,
onda se okrene i ue u kuu.
Robert saeka da se za njim zatvore vrata, a tek onda izae iz svog zaklona. Neodluno je zastao na ulici. U
ovom je asu injenica da su odveli Caroline bila vanija od vlastite rane. Nije mu bilo potrebno rei to Nijemci
rade sa svojim zatoenicima. Ledena strava prostruji mu tijelom. Neto bi se moralo uiniti da je se izvue od
njih.
Naas je pomislio da se preda, ali onda ipak prevlada razum. To ne bi nita koristilo, samo bi nacisti imali oboje
u svojim rukama. Osjeti otru bol u ramenu. Od naglog pokreta rana mu opet prokrvari, osjeao se iznemoglim i
na rubu suza od oaja koji ga je obuzeo. Onda bat tekih izama odjeknu dolje s ulice.
Nije saekao da vidi ije su to izme. Suvie je dobro poznavao ritam paradnog mara. Spustio se ulicom i upao
u neku tamnu veu gdje se sav skupio drui. Nije provirio glavu sve dok se zvuk nije sasvim izgubio.
Nakon toga se gotovo besciljno zaputi ulicama ranog jutra. Nije imao kamo otii. Svi ostali su mrtvi, a kad se bio
vratio u njihovo skrovite, tamo je sve vrvjelo naci373
stima. Osjeao je slabost, zamalo nesvjesticu od gubitka krvi. Ako ubrzo ne nae pomo, nee se vie ni morati
skrivati od Nijemaca. Nai e ga ispruenog na ulici.
18
2enski glas na telefonu bio je priguen i uzdran. Monsieur Xenos, ovdje Madame Blanchette. Sjeate se?
Pa naravno. Od prve noi koju je proveo u Parizu Dax je gotovo svakodnevno prolazio ispred njezine
kue. Kako ste, Madame Blanchette?
Vrlo dobro, hvala. No razoarana sam. Jo nas niste posjetili od svog povratka.
Dax je askom bio zbunjen. Nikad nije bio klijent njezine kue. Onda se sjeti. Barun je bio. Oprostite,
madame. Bio sam veoma zaposlen.
Mukarac ne bi nikada smio biti toliko zaposlen da se povremeno ne dospije malo opustiti spoitne mu
Madame Blanchette. Samo zahvaljujui slobodnom vremenu koje otkine od posla mukarac se moe
odrati u formi.
Dax se nasmije. Ponovno molim za oproten je, madame.
Bila sam tako slobodna da vas nazovem u nadi da ete nas veeras moda moi posjetiti. Prireujem jednu
sasvim izuzetnu soiree. Moglo bi biti prilino zabavno. Vjerujem da ete zakljuiti da se radi o neem jo
nevienom.
Dax spusti pogled na stolni kalendar. Ve imam dogovoren jedan sastanak...
Bit emo veoma razoarani ako ne doete, Monsieur Xenos prekine ga ona. U neku ruku itava je ta
soiree i prireena radi vas.
U glasu je bilo neke neobine upornosti. U redu, doi u. Ali tek prilino kasno.
Kako kasno?

Jedan ujutro?
374
U njezinu glasu razabra olakanje. To e biti sasvim dovoljno. Prije toga i onako nee biti bogzna to.
Kad je Dax spustio slualicu, u sobu ue Macan. Dakle, to si otkrio?
Zbilja je nestala. Nitko od sluinadi nee govoriti. Oko kue se motaju dva Nijemca.
Jesi li se raspitao u susjedstvu?
Macan kinine. Svuda isto. Nitko nita ne zna. Ili se ne usuuju govoriti.
Dax se naas zamisli. Upravo sam vodio neobian telefonski razgovor s Madame Blanchette tu dolje iz nae
ulice. Bila je barunova prijateljica. Da se moda Caroline ne skriva kod nje? Posegne za jednom od svojih
tankih cigara. ini se da je Madame Blanchette veoma stalo do toga da veeras doem tamo.
Telefon opet zazvoni, a kad je Dax dignuo slualicu, pozdravi ga poznati glas. Dobro jutro, dragi. Bio je
jo uvijek promukao od sna. Zato si sino otiao i ostavio me na onoj stranoj zabavi?
Dax baci pogled na sat. Uskoro e podne. Dobro si se zabavljala.
Ali, dragi, samo zato to sam bila s tobom.
I sa estoricom drugih mukaraca. Nisam ti mogao ni prii.
Ali sad sam sama. Moe li doi na ruak?
Dax ju je gotovo vidio kako se protegla po prostranom krevetu, a grudi joj se natisle na dekolte njezine spavaice dok leei na trbuhu govori u slualicu.
Rado bih doao, ali ne mogu.
Oh, dragi, tako sam alosna!
Nasmijao se providnoj izvjetaenosti njezina glasa. Bila je dovoljno dobra glumica da svom glasu poda tono
onakav prizvuk, kakav je eljela. Ne, nisi. Sad e smjesta opet zaspati, a to ti je zapravo itavo vrijeme i bila

namjera.
Nasmijala se, i njezin mu glas toplo odjekne u uhu. Onda veeras?
Da, ali morat u otii neto prije ponoi. Imam jo jedan sastanak.
U pono?
375
Da.
U glas joj se uvue prizvuk ljubomore i sad vie nije glumila. Neka druga ena?
Ne. Kako bi i mogla? Ne ostavlja mi dovoljno vremena da je pronaem.
Nee imati snage za drugu enu kad noas ode od mene!
Je li to prijetnja ili obeanje?
Ne zavitlavaj se sa mnom rekla je. Ja sam vrlo ljubomorna ena.
Izvrsno. Takve su najbolje.
Sergej se zaustavio pred hotelom Royal Palae. Otkako su ga preuzeli Nijemci, izgledao je nekako neobino
olinjao. Proe kroz ulaz u predvorje i, zastavi pred recepcijom, primijeti kako se iza nje sa zidova ljuti boja.
Njemaki kaplar s potovanjem pogleda u Sergejevo elegantno odijelo. Ja, mein Herr?
Pukovnik grof Nikovi.
Jeste li ugovorili sastanak? Pukovnik je veoma zaposlen.
Mene e primiti. Recite mu samo da je njegov sin ovdje.
Vojnik digne slualicu, i trenutak kasnije Sergej je otpraen u ured na drugom katu. Malo je postajao pred
vratima s imenom svog oca na njima, a onda ih otvori. Trgnuo se, kao i obino, kad je ugledao oca, uvidjevi i
opet kako je ogroman taj ovjek. Odmah zatim nae se u vrstom medvjeem zagrljaju kad mu je otac priao od
pisaeg stola i zamalo ga zdrobio na svojim grudima.
Sergej, Sergej neprestano je ponavljao dok su mu se suze slobodno slijevale iz oiju Sergej!
Sergej digne pogled u oevo lice. Opazi nove bore, a neko kao ugljen crna kosa bila je proarana sjedina-ma.
Kako si, Papa?
Sad mi je dobro odvrati grof svojim otresito srdanim glasom. Opet zae za pisai stol i pripali dugaku rusku cigaretu. Dobro izgleda. Kako tvoja ena?
Vratila se u Ameriku.
Starac ga otro pogleda. Povela je i Anastaziju? Sergej odmahne glavom. Nije, Anastazija je sa
mnom. Grof Nikovi se spusti na stolicu. Kako je mala?
Bolje. Ali ne ide to tako brzo.
Hoe li se tvoja ena vratiti? upita grof izravno.
Ne vjerujem.
Na trenutak se meu njih uvukla neugodna utnja. Sergej se ogleda po sobi. Lijep ured.
Moje mjesto nije tu odbrusi njegov otac ali Glavni tab me smatra strunjakom za Pariz, zato i jesam
ovdje.
Sergej se nasmije. A otiao si iz Pariza jer si mislio da e te Nijemci poslati u Rusiju!
Njegov se otac nije smijao. Sve su vojske iste. Ipak emo ui u Rusiju.
No postoji i neki pakt o nenapadanju sa Staljinom. Grofov glas utihne. Der Fiihrer je sklopio ve
mnogo paktova. Nije se drao nijednog. Prepametan je da bi otvorio novi front i vodio rat na dvije strane. Vidjet
e to e se dogoditi kad jednom svrimo s Engleskom.
Ti ozbiljno vjeruje u to, zar ne?
Otac ga mirno pogleda. ovjek mora u neto vjerovati. Ugasi cigaretu zgnjeivi je u pepeljari. Kad
sam napustio Rusiju, nije se imalo u to vjerovali. itav je na svijet nestao preko noi, zatjeran u blato pod
smrdljivim nogama boljevika.
A po emu zakljuuje da e Hitler dopustiti da taj svijet ponovno ustane? Zato bi mu bio potreban bilo koji
svijet osim vlastitog? Sergej prie prozoru i pogleda dolje na ulicu. Ne vjerujem da e to uiniti, Papa. Ve
je sada moniji od bilo kojeg cara. Zato da neto od toga prepusti drugome?
Njegov otac ne odgovori. Malo zatim ustane i pri-makne se prozoru do Sergej a. Zajedno su bez rijei gledali
napolje.
376
377
Kad sam bio djeak, tvoj me je djed jedanput godinje vodio u Pariz. Govorio je kako je to prijeko potrebno
za svakog mladog plemia. U Parizu se ui kako treba ivjeti. Sjeam se kako smo znali stajati zajedno kraj
prozora ovoga istog hotela i gledati dolje na ulicu, na draesne kokote i lijepe konje i koije. A nou, gala
zabave! Na trenutak je uutio, onda opet nastavi.
A kad sam poslije revolucije opet doao ovamo, vlasnik koji je volio mog oca, bio je tako ljubazan da me
zaposli kao vratara. Od zgode do zgode bi se zaustavio da porazgovori sa mnom o dobrim starim vremenima.
Katkada bih pogledao gore u prozore i zapitao se hou li se ikad opet nai s druge strane umjesto da stojim
napolju na hladnoi, po snijegu i po kii. Sad se opet sve vratilo na staro, i ja sam unutra.

 Ipak je sve drukije.

Kako to misli?
Gdje su ljudi? Draesne kokote, smijeh i veselje. O-vo vie nije Pariz. Sergej se odmakne od prozora.
ak ni ovdje gore nije sve isto. Ovo je neko bio otmjeni apartman, pogledaj ga sada. A vlasnik? to se dogodilo
s njim je li bio idov?
Njegov otac ne odgovori. Vratio se za pisai stol i tromo spustio na stolac. Ne znam. Ja sam vojnik, ne
politiar. Ne mijeam se u stvari koje me se ne tiu.
Ali taj je ovjek bio dovoljno ljubazan da ti prui pomo kad ti je bila najpotrebnija. Sam si to rekao.
Otac ga pogleda. Otkada se ti toliko zanima za idove?
Ne zanimam se za njih. Zanimam se samo za Pariz. Nekako, negdje nestalo je smijeha. Moda su ga idovi
odnijeli sa sobom.
Otac ga otro pogleda. Zato si doao ovamo?
Poslovno. Zastupam Credit Suisse. Nastojim se staviti u vezu s nekim njihovim klijentima.
idovima?
Neki jesu, da.
Grof je neko vrijeme utio. Kad je opet progovorio, glas mu je bio sumoran. Mogao sam si misliti. Prvi
378
put u ivotu ima pristojan posao i onda se povee s krivim ljudima.
Caroline se smrzavala. Jo se nikada u ivotu nije tako smrzavala. Prie vratima male elije i zalupa po reetkama. uvarica, koja je sjedila s druge strane hodnika, podigne glavu.
Kad ete mi vratiti odjeu? Smrzavam se. uvarica se zablenula u nju, i Caroline shvati da ne
razumije francuski. Polako ponovi pitanje na njemakom.
Ich weiss nicht.
Hodnikom odjeknue koraci i uvarica se naglo ukoi. Govorio je neki muki glas, ali samog mukarca Caroline
nije mogla vidjeti.
Frdulein Caroline de Coyne?
Dreiundztvanzig.
Offnen Sie die Tur.
uvarica prie eliji okreui obru s kljuevima. Napokon pronae pravi klju i otvori elina vrata. Caroline
uzmakne skupivi se u kutu toga sitnog prostora dok je uvarica zakoraila unatrag da propusti ovjeka.
Morao je sagnuti glavu da bi proao kroz mala vrata. Polako ise uspravio lupnuvi nogom po vratima da ih
zatvori. Lagani smijeak zaigra mu na usnama vidjevi kako se Caroline pokuava pokriti rukama.
Ne dajte se smesti ree na francuski. Smatrajte me svojim lijenikom.
Tko ste vi?
On se nasmijei kao da uiva u strahu koji se osjetio u Carolininom glasu. Ili bi moda bilo bolje da me
smatrate svojim sveenikom nastavi blago. Vidite, u neku ruku ja sam va ispovjednik. Meni ete povjeriti
sve svoje tajne, sve one stvarice koje inae nikom ne povjeravate.
Osjeala je kako sva drhti. Ali vie ne od zime. Sad se tresla od straha. Ja nemam nikakvih tajni proapta.
Rekla sam vam istu istinu. Ne znam nita o svom bratu.
379
On polako s nevjericom zakima glavom.
Molim, molim vas, morate mi vjerovati. Spusti pogled po sebi i odjednom je svlada ponienje zbog vlastite nagosti te brine u pla. Klone na pod pokrivi lice rukama. Oh, boe! Sto da uinim da mi vjerujete?
Kroz prste opazi kako joj se pribliuju sjajno ulatene smee cipele. Glas je sada dopirao ravno iznad nje.
Recite mi istinu.
Ali ja govorim... Rijei joj zapee u grlu kad je pogledala gore. Naas se skamenila, onda je njegova ruka
surovo zgrabi za kosu i digne joj lice prema sebi.
Poljubi ga ree on hladnim, mirnim, gotovo nezainteresiranim glasom - poljubi ga i zakuni mi se da
ne lae. Bre, idovska kujo. Poljubi ga. Nee ti zastati u grlu. Nije svinjetina.
19
Strano si tajanstven ree Giselle kad se Dax dignuo od stola. Kamo ide?
Okrenuo se od ogledala pred kojim je popravljao kravatu i smijeak mu prijee preko usana. Nee mi
vjerovati, ali idem na sastanak s jednim starim prijateljem.
Starim prijateljem? ponovi ona sumnjiavo. U ovo doba noi? Kamo? Sad su otvoreni jo samo bordeli.
Pogodila si.
Bordello? Spopao ju je gnjev. I ti oekuje od mene da ti povjerujem?
Rekao sam ti da mi nee vjerovati.
Znai ide samo da se sastane sa starim prijateljem i porazgovori s njim? To je sve?
Ne s njim, ve s njom. Taj stari prijatelj je ena.

 Kad bih smatrala da govori istinu ree oinuvi ga pogledom ubila bih te!
380
On se vrati k stolu i poljubi njen uzdignut obraz. Pokuao je dohvatiti usne, ali odvratila je glavu. On se nasmije.
Samo da zna, ljubomora ti izvrsno pristaje. ini te jo ljepom.
Odlazi! ree ona gnjevno. Idi u tu svoju kurvarnicu. Nadam se da e dobiti kakav triper.
On ode do vrata i otvori ih. Njezin ga glas zaustavi. Kad svri s tim svojim poslom, hoe li se vratiti?
Moglo bi biti kasno. Moda u ostati cijelu no.
Svejedno. Bez obzira u koje vrijeme, nemoj ii kui, doi ovamo.
On je pogleda i kimne.
I, Daxe, uvat e se, zar ne? Nasmijeio se. Hou.
Siao je niza stepenice i pospani noni concierge pusti ga napolje. Na ulici je ekao Macan. Sto ti radi ovdje?
Macan se naceri. Valjda ne misli da u te pustiti samog k Madame Blanchette. Ona uvijek ima najljepe
djevojke u Parizu, a ja ih sebi obino ne mogu priutiti.
Madame Blanchette ih osobno pozdravi poto im je djevojka otvorila vanjska vrata i preuzela njihove eire i
kapute. Monsieur Xenos, lijepo od vas to ste doli. Ve vas tako dugo nije bilo.
Doista me dugo nije bilo.
Izvolite sa mnom u grande salle ree uzevi ga za ruku. Noas imamo sasvim izuzetan program. Vidjet
ete to ste sve propustili ne posjetivi nas. Spusti glas do apta. Poslije programa poite s malom
Euroazijkom. S nijednom drugom. Onda joj se glas opet vrati u normalu. Izvrsno izgledate.
Dax se nasmijei. A vi, madame, vi ste jo ljepi nego to vas se sjeam od one noi kad sam prvi put doao u
Pariz.
La odvrati Madame Blanchette a postali ste i laskavac.
Uoe u grande salle. U jednom je kutu svirao mali sastav od tri lana. Uokrug sobe bijahu rasporeene ma381
le konverzacione cjeline sastavljene od kaueeva, stolova i stolica. Svaka je predstavljala vlastitu jezgricu pruajui utisak intimnosti.
Razgovor naas utihne, i Dax osjeti kako su se mnoge oi uperile u njega. Zaokrui pogledom po dvorani. Od
dvadeset prisutnih mukaraca Dax procijeni da su pet-naestorica Nijemci, usprkos injenici da nijedan od njih
nije bio u uniformi. amor se vrati kad ga Madame Blan-chette povede do male sofe gotovo u sredini sale. im
su sjeli, konobar pouri da im ae napuni ampanjcem. Dax digne svoju prema njoj. A votre sante, madame.
Merci3 monsieur. A la votre.
Ispie. Ovdje ima mnogo Nijemaca ree Dax tiho ali bez uniformi.
Ne doputam da dolaze u uniformama. est une maison de plaisir.1 Rat mora ostati napolju.
Razgovor stane jenjavati kad u sobu poee upadati djevojke. Bilo je mnogo lupkanja potpeticama, klanjanja i
rukoljuba. Nijemci su se trudili da budu uljudni i otmjeni, ali bili su suvie ukoeni, suvie vojniki. Prejako su
se uivjeli u svoju ulogu osvajaa da bi s uspjehom mogli odigrati galanta.
Dax se digne kad je djevojka prila k stolu. Bila je mala, prekrasnih utosmeih oiju i jedva zamjetnih
javanskih crta. Duga crna kosa uokvirivala je zlaanu bjelokost njezina lica.
Mademoiselle Denisonde, Monsieur Xenos. Djevojka isprui ruku. Enchante m'sieur.
Dax joj poljubi ruku. Mademoiselle Denisonde.
Djevojka sjedne do njega na sofu. Madame Blanchette otro pljesnu rukama i svjetla se smjesta zamaglie i
napokon sasvim utrnue. Trenutak je vladao potpuni mrak, ali ubrzo se poe ariti veliki luster u sredini sobe.
Usred plesnog podija ukazae se dva mukarca i tri djevojke nagi i nepomini tvorei ivu sliku udnovato
ispremijeanih ruku i nogu. U prvi mah Dax je bio svjestan jedino ljepote vitkih i gipkih tijela, onda odjed1 Ovo je kua zabave, (franc.) (Prev.)
382
nom shvati da su zdrueni u seksualnom zagrljaju. Nijedno od njih nije bilo bez partnera. Iz kuta dopirae polako
i jednolino udaranje bubnja, onda podrhtavanje snanog kontrabasa postepeno osnai uzdrhtali ritam dok se
slika polako budila u ivot.
Dax je i protiv volje zadivljeno promatrao. Nije uope bilo vano je li prikazana strast prava ili odglumljena.
ista seksualnost akta bijae neto najuzbudljivije emu je ikad prisustvovao. Osjeti kako mu se bol nepodnoljivo penje u slabine. Djevojina ruka posegne za njim, ali jedva je bio svjestan njezina dodira, potpuno se
saivio s glumcima koji su usred plesnog podija izvodili svoju malu predstavu.
Kad je napetost porasla gotovo do granice izdrljivosti, soba opet utone u mrak. Trenutak je vladala savrena
tiina. Djevojka naglo povue ruku im su se svjetla iznova upalila. Dax zatrepta oima.
Svi mukarci u sali radili su isto. Vraali se iz nekog vlastitog tajnovitog svijeta, izbjegavajui meusobne poglede sve dok se nisu sasvim pribrali.
Madame Blanchette ustane. Gospodo ree, blago se osmjehnuvi nadam se da ste uivali u ovoj naoj
maloj predstavi. Prieka, jo uvijek s osmijehom na usnama, da se aplauz stia. A sad vas preputam vlastitim uicima.

Dostojanstveno, kao kakva kraljica to se oprata od svojih podanika, izae iz sobe. Vrata se zatvorie za njom i
dvoranom se opet razlijegne amor razgovora.
Dax pogleda djevojku. Sada?
Ona kinine.
Ustao je. Djevojka ga uhvati za ruku, ali kad su po-li iz sobe zaustavi ih neiji glas. Herr Xenos?
Dax se okrene. Generale Folder.
General se nasmijei. Nisam ni slutio da poznate ovo mjesto.
Dax mu uzvrati smijeak. Kako ga ne bih poznavao. Ta godinama se nalazi u istoj ulici nekoliko kua od ambasade.
Popijte neto s nama.
Hvala, drugi put.
383
Ah ree general vi vatreni Junoamerikand. Ne moete ekati.
Dax ne odgovori.
Oficir stia glas. Ne zamjeram vam nimalo. Ti dekadentni Francuzi znaju kako da vas nadrae, zar ne? Dax
kimne.
Usput nastavi general Folder htio bih se ispriati zbog eventualne neprijatnosti koju su vam moji oficiri
neki dan priredili. Prerevni mladci, znate. Strogo sam ih ukorio.
Bio sam uvjeren da ete tako postupiti, generale. Zato se i nisam potrudio da vas nazovem. Poznato mi je
koliko ste zaposleni.
Onaj je sluaj ve okonan. General pogleda mladu Euroazijku. Vidi, vidi, kakav interesantan zalogaji imate. Mora da je nova ovdje. Okrene se svom autantu koji je sjedio do njega. Morate upriliiti
sastanak i za mene. Govorio je kao da djevojka i ne postoji. Poznato vam je koliko se divim egzotici.
Opet pogleda djevojku pa Daxa. Zavidim vam, mladiu. Neu vas due zadravati.
Dax se nakloni. Auf Wiedersehen, generale.
Djevojka kimne te zajedno s Daxom napusti sobu. Madame Blanchette se odmakne od svoje rupice u zidu, i Dax
ju je sada prvi put vidio bijesnu.
Ta nacistika svinja! Dekadentni Francuzi, ma nemoj! Dok nisu doli Nijemci, nikada u mom lokalu nisu bili
potrebni takvi cirkusi!
Dax je aljivo pogleda. Pa ne morate drati otvoreno, znate. Uvjeren sam da vam novac nije potreban.
Madame Blanchette slegne ramenima. Kad se ta-kav salon jednom zatvori, taj nikada vie ne otvara svoja
vrata. Nijemci nee zauvijek ostati ovdje. Kad oni odu, mi emo se opet vratiti svojim tihim, sitnim radostima.
Dax poe za djevojkom na drugi kat. Ona se zaustavi pred jednim vratima i izvadi klju. Onda ih, hitro se
obazrevi da vidi nije li netko u hodniku, brzo otvori i gurne Daxa unutra. Tek poto je za sobom zabravila vrata,
upali svjetlo.
384
Dax se ogleda po sobi. Bila je bogato namjetena, a na povienom podiju postavljen je krevet na etiri stupa i s
baldahinom. Zastori oko postelje bijahu navueni. On brzo prie i razmakne zastor. Krevet je bio prazan. Pogleda djevojku. Ona zakima glavom. Ne, slijedite me.
Poe za njom u malu garderobu. U tom skuenom prostoru osjeao mousasti miris njezina parfema i toplina
njezina tijela. Opazi kako joj prsti pipkaju po zidu. Uto stranji zid garderobe klizne i otvori se, i on se nae u
sobici bez prozora. Istog trena iza njih se zatvori zid, i ona upali malu svjetiljku.
Daxove se oi nisu odmah privikle na polutamu, ali onda razabra da na uskom poljskom krevetu, postavljenom
uza neobojeni zid, lei neki ovjek. Denisonde?
Dax se brzo nae uz krevet i klekne pored prijatelja. Roberte?
Robert se opet pokrene i zastenja. Dax opazi ranu na njegovu ramenu. uo je djevojku iza sebe te digne pogled.
Sto se dogodilo? Kako je dospio ovamo?
Djevojino je lice odavalo spokojnost. Neko smo bili ljubavnici, sad smo prijatelji. Nije imao nigdje drugdje
otii.
Zauvi njezin glas, Robert otvori oi. Denisonde proapta dovedi Daxa. Moramo pomoi Carolini!
- Roberte, ja sam ovdje.
Robert okrene glavu i Dax opazi razornu groznicu u njegovim oima. To sam ja, Dax.
inilo se da Robert ne vidi i ne uje. Opet zastenja. Denisonde, vidio sam kako su odveli Caroline. Dovedi
Daxa.
20
Na njega emo mi pripaziti ree Madame Blanchette. A vi se morate pobrinuti za mademoiselle.
Ali Robertu je potreban lijenik.
25 Avanturisti I
385
Lijenik ga posjeuje svako jutro kad dolazi da pregleda djevojke. On e se izvui. im se dovoljno oporavi,

otpremit emo ga u Englesku.

Dax pogleda Macana pa djevojku koja je kleala kraj kreveta. Pored svih njih u toj maloj izbi ovjek se jedva
mogao i okrenuti. Mislim da bi bilo bolje da izaemo.
Madame Blanchette kimne te Macan i Dax proslije-die za njom kroz garderobu u drugu sobu. Kad je zatvorila
vrata, Dax se okrene. Madame, dugujem vam ispriku.
Madame Blanchette se nasmijei.
A sad, to se tie Caroline Mademoiselle de Coyne, moete li mi nekako pomoi?
ena slegne ramenima. Neto nam je poznato. Hoe li to to pomoi ili nee, ne znam. Uhapsili su je ljudi iz
taba generala Foldera, zato moemo pretpostavljati da se nalazi u njegovom glavnom stanu.
Ali generalov glavni stan je u Royal Palae- hotelu.
Drugi podrum preuredili su u tamnicu. Postoji mogunost da je tamo naete, ali ako je tako, do nje se nee
moi doi drukije nego kroz sam hotel.
Da li bi moda mogla biti na kojem drugom mjestu?
Mogla bi biti u tamnici tajne policije, iako sumnjam u to. Izmeu Himmlera i Foldera ne vlada prevelika
ljubav, ali u Parizu sve potpada pod Folderovu komandu. On sjedne u mali naslonja. Moda emo sutra
znati neto vie. General e prenoiti ovdje.
Dax se zamisli na trenutak. Mislim da ne moramo ekati tako dugo. Razgovarao sam s generalom na izlasku
iz grande salle. Rekao mi je da je onaj sluaj ve okonan. Budui da znam da nije uhvatio Roberta, mora da dri
Caroline u svojim rukama.
- Zvui logino, monsieur.
Mora postojati neki nain da se u to sa sigurnou uvjerimo.
386
Odjednom se javi Macan. Zaboravio sam ti rei da je veeras nazvao tvoj prijatelj Sergej iz oevog ureda.
Rekao je da e ujutro opet nazvati.
Dax ga iznenaeno pogleda. Ured Sergejeva oca nalazi se u Royal Palae hotelu. On bi mogao znati neto o
Carolini i, premda vjerojatno ne bi nita htio rei Daxu, Sergeju e zacijelo rei. Samo hoe li Sergej pristati da
pomogne?
Sergej pogleda Daxa. Promijenio si se.
I ti si se promijenio odvrati Dax. Samo se mrtvi ne mijenjaju. Posegne za jednom od svojih dugih
tankih cigara. Prije nego to e je zapaliti, ponudi i Sergeju, ali on odmahnu glavom.
Bilo mi je ao kad sam uo za Sue Ann.
Sergejeve se obrve iznenaeno podigoe. Znao si? Dax kimne. Jedan moj prijatelj ju je sluajno sreo u
Lisabonu. Bila je na putu kui.
Tako je.
Jesi li alostan?
Sergej se zamisli na trenutak. Ne, ne bih mogao rei. To se ve dugo spremalo, jo od roenja male.
Shvatio sam da je dijete s tobom. Moj prijatelj nije malu ni spomenuo.
Sergej se sumorno nasmijei. Mala je zaostala ree otvoreno. Sue Ann misli da je krivnja na meni. I
tako... On rjeito isprui ruku. No dijete e se s vremenom oporaviti.
Dax je neko vrijeme utio. Moda je i bolje tako. Bar se neete morati gledati i muiti jedno drugo svaki dan.
A kako si ti? upita Sergej. Neto se prialo o tvojoj enidbi s el Pre&identovom kerkom dok si bio u
Kortegvaju. A sada se govorka o tebi i Giselle d'Arcv.
Brbljarije nasmijei se Dax. Ljudi uvijek moraju o neem brbljati.
Znam. Ali ti me nisi pozvao samo zato da malo pobrlja sa mnom zar ne?
387
Nisam. Dax paljivo odloi cigaru u pepeljaru. Bit u kratak. ini se da su Nijemci prekjuer uhapsili
Carolinu de Coyne. Pretpostavljam da je dre u podrumu Royal Palae hotela koji je general Folder pretvorio
u svoj privatni zatvor. Namjeravam je izvui odande.
Sergej ispusti dugaak zviduk. Da ne trai previe od mene, hm? Kako da ti ja pomognem?
Daxu odlane. Opet prihvati cigaru. Umirila ga je ve i sama injenica da njegov prijatelj nije rekao ne. Glavni
stan tvog oca je u istom hotelu. Moram saznati gdje se ona nalazi. Tono. Nadalje, to moram uiniti da bih je
izvukao odande.
A to onda ako moj otac to ne zna ili mi ne bude htio rei?
Dax slegne ramenima. U tom sluaju morat emo nai neki drugi izlaz.
Sergej malo razmisli. U redu. Vidjet u to mogu uiniti.
Hvala.
Sergej ustane nasmijeivi se. Ne zahvaljuj meni. De Covneovi su i moji prijatelji.
Dva sata kasnije vratio se u Daxov ured. Zato mi nisi rekao da su je uhapsili pod sumnjom da je zajedno s
Robertom upletena u neku sabotau?
Dax ga pogleda. Nisam znao.

Sergej mu uzvrati pogled. To je prokleto ozbiljna stvar.

Jesu li joj neto dokazali?
Nisu. Jo je ispituju.
Onda je gotovo. Tjedan dana njihovog ispitivanja natjerat e je da prizna da je potpalila Reichstag. Dax se
svali u svoj stolac. Pretpostavljam, dakle, da ti otac nije rekao gdje se nalazi?
Otac mi je tono objasnio gdje je. Rekao mi je i tko je preuzeo njezin sluaj, a naveo mi je i jedinu mogunost kako bismo je mogli izvui.
Dax ga iznenaeno pogleda. Ne razumijem. Zato on sve to ini?
388
Zar ne zna tko je bio vlasnik Royal Palae hotela?
Dax odmahne glavom.
Barun de Coyne. On je bio jedini ovjek u Parizu koji je mom ocu dao zaposlenje kad smo doli ovamo iz
Rusije.
Dax je malo poutio. Paljivo odloi cigaru. Dakle, kako je moemo izvui?
Uistinu sasvim jednostavno, stari moj. Ti si klju njezinog osloboenja.
Dax se zaudi. Ja?
Sergej kinine. Nijemcima je veoma stalo do toga da zakljue s tobom onaj posao s govedinom. Svima njima
je nareeno da budu susretljivi prema tebi.
Jo uvijek ne razumijem.
Sergej izvadi iz depa neku omotnicu i stavi je na pisai stol. U ovoj su omotnici etiri propusnice za posjet
Carolini. Ti ne mora uiniti nita drugo nego odetati unutra sa sveenikom i jo dvoje ljudi kao svjedocima.
Vjena se s njom, onda se lijepo popne u ured mog oca i zatrai da oslobode tvoju enu. On e potpisati
otpusnicu.
A general Folder? Zar ne mora i on to potvrditi?
Folder je jutros otputovao u Berlin. Neto je is-krslo u vezi s Himmlerom pa je otiao tamo da to sredi. Do
njegovog povratka moj otac je glavnokomandu-jui.
Bit e mi potrebna dva svjedoka zamiljeno e Dax. Macan moe biti jedan, ali drugi?
Sergej brzo ustane. Ne gledaj mene. Morao bi i sam znati.
Dax zamiljeno kinine. Sergej ne dolazi u obzir zbog svog oca. Veza bi bila predirektna. Nisam mislio na
tebe.
Uvjeren sam da e nekoga nai ' ree Sergej. Zna kako Francuzi vole vjenanja. Lagani mu se
smijeak pojavi na usnama. I mogu li ti ja prvi estitati?
Idi ti lijepo do vraga! vikala je Giselle.
389
Dax je mirno stajao dok je ona prelazila preko sobe. Pa kakav si ti to ovjek uope? upitala je. Trai od
mene da ti budem svjedok na vjenanju? Zar misli da sam ja bez ikakvih osjeaja?
Da to mislim, ne bih te ni molio za tu uslugu. Ali ti si jedina kojoj sam se to usudio predloiti.
Prekrasno ree ona podrugljivo. Kako bi se tebi svidjelo da te zamolim da bude svjedok na mom
vjenanju?
Trenutak ju je otro gledao. Nikako mi se ne bi svidjelo. Ali ja te zapravo i ne molim da to uini. Molim te
da pomogne spasiti ivot jedne djevojke.
Kako ja dolazim do toga? odvrati Giselle. Sto je ona meni? Cak je i ne poznam.
Francuskinja je. A Nijemci su je uhvatili. Zar to nije dovoljno?
Giselle ne odgovori.
Ili je moda Georgesu napokon uspjelo da te privoli na njihovu stranu?
Ona digne pogled prema njemu. Ljubim te, Daxe. Jesi li to znao? On utke kimne.
Nisi li pomislio da bih se moda ja htjela udati za tebe? upita. Zato me nikada nisi zaprosio, Daxe?
Mirno je podnio njezin pogled. Ne znam odgovori polako. Uvijek se inilo da ima tako mnogo vremena. Sad mi je ao da to nisam uinio.
On opazi kako joj se u kutovima oiju skupljaju suze. To misli iskreno, zar ne?
On kimne. Nikada ti nisam lagao. Ne bih ba sada poeo.
Ona zaroni lice u njegove grudi. Daxe, Daxe plakala je. Sto e sad biti s nama?
Njeno ju je pogladio po kosi. Nita, ovo e uskoro proi i sve e biti kao i prije.
Nee proapta ona. Nikad nita nije isto kad se vraamo.
Ustali su kad je uvarica otvorila vrata i uvela Ca-rolinu u malu sobicu. Imate petnaest minuta re390
kla je kratko na njemakom, zatvorivi vrata za sobom.
Caroline je stajala drui i trepui na iznenadnom svjetlu. Nita ne znam aptala je. Ne la-em.
Molim vas, nemojte me vie muiti!
Dax letimino pogleda ostale. Macan i sveenik zurili su u Carolinu, ali Giselle je gledala njega. On se okrene i

prie Carolini. Isprui ruku, ali ona ustukne. Caroline, to sam ja, Dax. Ja ti neu uiniti nita naao.
estoko je potresla glavom i ustreptala oima u nastojanju da izotri pogled. Ne vjerujem. To je neka podvala.
Briznula je u pla i Dax je njeno uhvati za rame i okrene prema sebi. Nije podvala, Caroline.
Zaprepastio ga je njezin izgled. Po licu je imala oteene crno-plave oiljke a odjea je visjela s nje. Kad je
spustio pogled, opazi jarkocrvene masnice preko gornjeg dijela njezinih prsiju. Na trenutak je ostao bez rijei,
onda je privue k sebi. Sakrila je lice u njegovo rame, jo uvijek jecajui. Pokuao joj je dignuti glavu, ali nije
mu dopustila.
Ne gledaj me rekla je promuklo. Strane su stvari radili. Jo i sad osjeam smrad na svom licu.
Caroline ree on, govorei veoma polako. Doao sam da se vjenam s tobom. Jedino te na taj nain
mogu izvui odavde. Razumije li?
Odmahnula je glavom na njegovom ramenu. Ne mogu se udati za tebe ree, a glas joj je bio priguen jer je
govorila u njegov kaput. Ne poslije onoga to su uinili, ne poslije onoga to su mene natjerali da uinim.
Nije vano. Sad vie nita nije vano. Mora me sluati.
Ne! Istrgla mu se iz naruja. Otri do vrata i prisloni se o njih odvrativi lice. Ne bi me htio da zna to
su uinili. Nitko me ne bi htio. Zapala je u histeriju. Ne bi me htio da zna to sam uinila samo da me
prestanu muiti. Natjerali su me...
391
Dosta! Gisellin glas buno odjekne u maloj sobici.
Carolini zasta rije u grlu. Sad je prvi put podigla lice. Giselle brzo prijee sobicom. Glas joj je bio otar i
odrjeit. Prestanite saaljevati samu sebe! ivi ste, a to je najvanije. Uhvati Carolinu za rame i grubo je
gurne natrag prema Daxu. Sad umuknite i uinite kako vam kae prije negoli nas sve pobiju zbog vas!
Preko Carolinine glave Giselline se oi susretoe s Daxovim. Obrati se sveeniku. Ponite s obredom!
Sveenik otvori malu crnu knjiicu i da im znak da se postave pred njega. Macan i Giselle zauzee svoja mjesta
odmah iza njih. Sveenik poe mekim glasom itati.
Skupili smo se ovdje na toj skromnoj sveanosti da pred oima Bojim i ovjejim ujedinimo tog mukarca i
tu enu u svetu branu vezu.
Zaas je bilo gotovo. Carolinino je lice i nadalje bilo ukopano u njegovo rame kad im je prila Giselle. Dax je
pogleda. Hvala.
Odjednom joj se oi ispunie suzama. Nagnula se prema njemu i poljubila ga, najprije u jedan, a onda i u drugi
obraz. Zatim je ovila ruku oko Caroline i njeno je privukla k sebi. Doi, dijete ree imam neki ru za
usne. Tako ne smije izgledati mladenka na svoj vjenani dan.
Dax ih je promatrao.
Giselle osjeti njegov pogled. Ne obaziri se na mene ree ja uvijek plaem na vjenanjima.
mm i
ZAGREB
392
SADRAJ
NASILJE I MO
knjiga prva...........19
VLAST I NOVAC
knjiga druga...........151
NOVAC I ENIDBA
knjiga trea...........287
IZDAVAI
OTOKAR KEROVANI, RIJEKA ZNANJE, ZAGREB
ZA IZDAVAA DARIVOJ ILI I ING. BRUNO PEKOTA
KOREKTORI OLGA BRAIDA I TEFICA KONJEVOD
TISAK OTOKAR KEROVANI, PULA