1

UPRAVNO PRAVO
ODREIVANJE POJMA UPRAVE
1. jezino odreenje
2. teorijsko odreenje
3. zakonodavno odreenje
Ne moe postojati ni jedna opeprihvaena definicija uprave (prihvaena u
vremenu i prostoru).
1. JEZINO ODREENJE potjee od lat. administratio sluba, djelatnost,
slubenici
2. TEORIJSKA ODREENJE POJMA UPRAVE
1. organizacijsko (formalno) gledite odreuje pojam uprave sa
stajalita tijela koja obavljaju upravne funkcije, kao i sa stajalita forme u
kojoj se te funkcije obavljaju. Polazna toka su tijela uprave uprava je
skup organa s autoritetom vlasti koji su pozvani da osiguravaju
mnogostruke zadae od opeg interesa koji padaju na dravu. Pojam
uprave u organizacijskom smislu je mogu jedino u sustavima koji
poivaju na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu (upravnu) i
sudbenu.
Ovaj nain poimanja uprave ima i svoje nedostatke, jer se ne uvia
razlika izmeu organizacijskog poimanja tijela uprave i dr. dr. tijela, no
jo je vanije to u dananje vrijeme pojedine poslove iz oblasti dravne
uprave obavljaju i druga dr. tijela, kao i drutvene asocijacije, odnosno
druge pravne osobe.
2. funkcionalno (materijalno) gledite odreuje pojam uprave sa
stajalita funkcija, odnosno sadraja upravne djelatnosti, a zanemaruje
formu (organizacijski oblik) kojim se takve funkcije ostvaruju. Polazna
toka je unutarnji sadraj upravne djelatnosti javnu upravu u
materijalnom smislu tvore upravne djelatnosti. Vei broj teoretiara
zastupa ovu teoriju nego prethodnu, a zastupaju 2 temeljna stajalita:
a) negativno stajalite dravna uprava bi bila ona djelatnost koja nije
ni zakonodavstvo ni sudstvo. Pretpostavka ovoj teorijei je podjela
vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu, to je po mnogima sporno,
jer je npr. Ustavni sud izvan te tradicionalne podjele vlasti (on
propituje valjanost pojedinih upravnih akata, kada se tutielj smatra
da mu je tim aktom povrijeeno neko pravo. Iz svega zakljuujemo da
uprav nije sve ono to nije sudstvo i zakonodavstvo.
b) pozitivno stajalite teoretiari koji zastupaju ovo miljenje se dijele
u nekoliko skupina:

S obzirom da uprava provodi zakone i druge ope akte, mnogi je

doivljavaju kao izvrnu djelatnost. Stoga, prvo moramo definirati
izvrnu djelatnost. Ponekad se ona definira kao iri pojam od pojma

2
uprave: IZVRNA DJELATNOST = SUDSTVO + UPRAVA. No,
ponekad se izvrna djelatnost uzima kao ui pojam od uprave, jer je
ona vaan dio upravne djelatnosti, zajedno sa svim ostalim
poslovima koji ne spadaju u izvrnu djelatnost.
Drugi za kriterij uzimaju upravni akt, pa je prema tome djelatnost
koja rezultira donoenjem zakona zakonodavna djelatnost, koja
rezultira donoenjem sudskog akta sudska djelatnost, a koja
rezultira donoenjem upravnog akta je upravna djelatnost.
o Trei kao kriterij uzimaju cilj odrede se ciljevi upravne
djelatnosti, pa koji organi imaju te ciljeve biti e upravni, a koji
imaju neke druge ciljeve nee biti upravni organi
o etvrti se bave opisivanjem djelatnosti tako npr. Borkovi u
ovoj knjizi navodi definicju uprave (dolje uokvirenu).
RH - U razliitim vremenskim epohama pojam uprave se razliito definirao u
hrvatskoj pravnoj teoriji. Kod definiranja uprave je potrebno poi od nekoliko
elemenata koji moraju doi do izraaja, a njihovo kombiniranje moe omoguiti
da se definicijom istaknu najvanije posebnosti uprave. Sukladno tome upravu
moemo odrediti na slijedei nain:
Uprava - skup dr. tijela koja su pozitivnim normama odreena kao upravna, ija se djelatnost
posebno oituje u neposrednoj provedbi zakona, rjeavanju u upravnim stvarima, provedbi upravnog
nadzora, obavljanju materijalnih radnji i obavljanju dr. upravnih i strunih poslova koji su joj, u
skladu sa zahtjevima dru. sredine i naelima pravnog sustava, stavljeni u nadlenost. (uprava u
uem smislu)
Uprava u irem smislu se izjednaava sa pojmom javne uprave, jer mnogi
subjekti van dravne uprave obavljaju poslove upravne vlasti (javne ovlasti) kao
npr. Pravni fakultet u Splitu.
UPRAVA U IREM SMISLU = ORGANI UPRAVE + TIJELA S JAVNIM
OVLASTIMA
3. ZAKONODAVNO ODREENJE POJMA UPRAVE
1. organizacijsko (formalno) odreenje tijela dravne uprave:
a. sredinja tijela
i. ministarstva uprave (npr. Porezna uprava), zavodi,
ravnateljstva i dr.
ii. dravne upravne organizacije dr. uprave, dr. zavodi, dr.
ravnateljstva i dr.
iii. sredinji dravni uredi vlade
b. regionalna tijela uredi dravne uprave (u svakoj upaniji)
(ona tijela koja imaju atribut dravna su samostalna, a ako ga
nemaju, znai da nisu samostalna)

3
2. funkcionalno (materijalno) odreenje poslovi dravne uprave:
a. neposredna provedba zakona i dr. propisa to ne znai da uprava
postupa po zakonu, ve da zakonsku normu primjenjuje na
konkretni sluaj, rjeavajui o pravnima i obvezama pojedinaca
(npr. kada ispunimo sve zakonske uvjete za gradnju kue, svejedno
je ne moemo graditi prije nego dobijemo graevinsku dozvolu.
Dakle, nae pravo ne proizlazi iz zakona, ve iz upravnog akta
donesenog temeljem zakona (naelo zakonitosti). Sud, s druge
strane, odluuje o spornim stvarima (npr. tko je vlasnik), a pravo
vlasnika ne proistjee iz donesene presude, ve iz zakona, samo to
je to pravo netko osporavao). Upravnim aktom netko gubi ili dobiva
pravo koje nije imao.
b. donoenje ope normativnih akata za provedbu zakona pravilnici,
naredbe, naputci donose ih ministri i ravnatelji upravnih
organizacija kada su za to izriito ovlateni i to ih donose unutar
svoje ovlasti i samo za provedbu zakona.
c. obavljanje upravnog nadzora razlikujemo 50-ak vrsti inspekcija
(npr. nadzor kako bilo koji subjekti u drutvu primjenjuju zakone)
d. ostali poslovi upravni i struni npr. donoenje nacrta zakona,
zatim uprava prati stanje za koje je taj resor ustrojen (u svakom
podruju) i politiki odgovara za njega.
JAVNA SLUBA
POJAM JAVNE SLUBE U TEORIJI
Pojam javna sluba (service public) je nastao krajem 19. st. u praksi
francuskog Dravnog savjeta, a oznaavao je aktivnost uprave po naelima
javnog prava.
U razliitim dravama su se u razliitim razdobljima davale razliite definicije
javne slube. Kada sve to saberemo, moemo rei da javna sluba ima 2
odvojena pojma:
1. formalni polazi od samog nosioca slube; bitno je da slubu obavlja
neka javnopravna osoba, pa da sama sluba dobije karakter javne slube.
2. materijalni glavno teite stavlja na prirodu slube, tj. njen materijalni
sadraj; bitno je da odreena sluba ima posebnu vanost za ostvarenje
odreenih interesa drutvene zajednice, da joj se prizna karakter javne
slube, ime ona u pravilu dobiva poseban pravni reim.
Prilikom odreivanja pojma javne slube, bitno je odgovoriti na slijedea
pitanja:
1. tko daje nekoj slubi karakter javne slube? drutvena zajednica, prvenstveno
zbog shvaanja izuzetne vanosti to ta sluba i njezino normalno
obavljanje imaju za opi interes.

4
2. zbog ega to ini? ne postoji ni jedno ope prihvaeno miljenje, a navode
se npr.: kontinuitet, voenje tube radi opeg interesa i dr. Voenje javne
slube
u
teoriji
poiva
na
slijedeim
naelima:
naelo kontinuiteta javna sluba mora funkcionirati neprekidno; naelo
prilagodljivosti sluba se mora prilagoavati u promjenjivim potrebama
javnog prava; naelo primata javne slube u odnosu na privatnu slubu,
te naelo nemerkantilnosti za javnu slubu financijsko pitanje ne smije
biti odluno.
3. na koji nain se neka sluba proglaava javnom slubom? pravnom normom. Javnu
slubu uvjetuju 2 elementa: djelatnost koja je po svojoj prirodi takva da je
prijeko potrebna za zadovoljavanje opih dru. potreba i pravna norma
koja takvu djelatnost izdvaja kao posebnu javnu slubu, dajui joj, zbog
opisane vanosti, poseban dru. terimin.
POJAM JAVNE SLUBE U ZAKONODAVSTVU
Pojam javne slube je bivi jugoslavenski zakonodavac koristio od 1952.
nadalje. 1963. je taj pojam zamjenjen terminom radna organizacija. Radna
organizacija se osniva kao poduzee ili dr. privredna organizacija za djelatnosti
u oblasti privrede ili kao ustanova ili druga organizacija za djelatnosti
obrazovanja, znanosti, kulture, zatite zdravlja, socijalne zatite i dr.
drutvenih slubi.
Ustavom iz 1974. je prihvaen pojam djelatnosti (poslovi) od posebne
dravne skrbi npr. prema Ustavu SRH iz 1974. su takvima proglaene
djelatnosti u oblasti odgoja, obrazovanja, znanosti, kulture, informacija,
zdravstvene i soc. zatite, djelatnosti u komunalnoj i stambenoj oblasti.
Ustav RH iz 1990. uvodi pojam javne slube, no poblie odreenje
preputa zakonu. Ustav javnu slubu spominje samu u 2 odredbe: utvruje
pravilo da svaki graanin ima pravo, pod jednakim uvjetima biti primljen u
javne slube, te ogranienje prava na trajk u javnim slubama.
Posebnim zakonima se definiraju pojedine djelatnosti kao javne slube, te se
utvruju bitni elementi njihova ustrojstva i djelovanja npr. Zakon o visokim
uilitima (1993.) propisuje osnivanje javnih sveuilita, javnih veleuilita i
javnih visokih kola, te da fakulteti, umjetnike akademije i veleuiline kole u
javnom sveuilitu i javnom veleuilitu obavljaju javnu slubu. Prema Zakonu o
plaama u javnim slubama (2001.) javne slube su: javne ustanove i dr. pravne
osobe kojima se sredstva za plae osiguravaju u dr. proraunu, Hrvatski zavod
za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapoljavanje, Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plae
osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
USTANOVE
POJAM I VRSTE USTANOVA
Ustanova kao institucija ima svoja 2 izraza:

5
1. organizacijski (materijalni) izraz ustanove oituje se u
organizacijskom obliku koji se formira za ostvarivanje sadraja funkcije
radi koje se ustanova osniva.
2. sadrajni (funkcionalni) izraz ustanove pokazuje ukupnost
djelatnosti koje ustanova, preko ustrojenog organizacijskog oblika,
ostvaruje.
Ustanove se prije svega osnivaju u tzv. drutvenim djelatnostima, pa se njihov
organizacijski izraz oituje u razliitim organizacijskim oblicima tih djelatnosti,
kao to su npr. kole, fakulteti, sveuilita, bolnice i dr., a sadrajni izraz je
vidljiv u sadraju djelatnosti kao to su npr. djelatnost odgoja, znanosti,
kulture, zdravstva i sl.
Prema kriteriju je li neka javna ustanova pravna osoba ili ne, razlikujemo
samostalne i nesamostalne ustanove.
Zatim se koristi pojam javne ustanove, koji se najee vezuje sa pojmom
javne slube i to materijalnim pojmom javne slube. Naime, prema Zakonu o
ustanovama, javna ustanova se osniva za obavljanje odreene djelatnosti ili dijela
tih djelatnosti, ako je zakonom odreeno da se ona obavlja kao javna sluba.
Javnu ustanovu prvenstveno osnivaju javnopravna tijela, no zakon to pravo
moe dodijeliti fizikim, odnosno pravnim subjektima (dakle, subjekti
privatnopravne naravi).
Nadalje, razlikujemo obveznu slubu (ustanove ije se usluge obvezno
koriste) i fakultativnu slubu (ustanove kod kojih je koritenje iskljuivo volja
uivaoca) npr. Zakon o osnovnom kolstvu propisuje obvezno osnovno kolovanje
za djecu izmeu 6 i 15 godina.
Ustanove moemo podijeliti i po kriteriju je li koritenje njihovih usluga
naplativo ili besplatno, pa razlikujemo naplatne i besplatne slube.
NAELA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI USTANOVA
1. naelo samostalnosti ustanove svoju djelatnost obavljaju samostalno,
a zahvat u djelatnost ustanove radi ogranienja te samostalnosti je
mogu jedino na temelju izriite zakonske ovlasti.
2. naelo zakonitosti iako su ustanove samostalne u svom radu, taj rad
moraju obavljati pod uvjetima i na nain utvren zakonom. Specifinost
pojedinih djelatnosti esto namee obvezu da se djelatnost ustanove
obavlja i sukladno dostignuima znanosti, odnosno pravilima
odgovarajue struke (zdravstvene, pedagoke, socioloke i sl.)
3. naelo kontinuiteta (trajnosti) budui se ustanove osnivaju radi
obavljanja odreenih djelatnosti koje imaju izuzetan dru. znaaj, moraju
se trajno obavljati npr. zdravstvene ustanove su dune neprekidno
pruati zdravstvenu zatitu radom u jednoj, dvije ili vie smjena,
dvokratnim radnim vremenom, pomakom radnog vremena, pripravnom ili
deurstvom u skladu s potrebama graana.
4. naelo dunosti pruanja usluga one djelatnosti za koju je ustanova
osnovana. Smatra se da pojedinac ima subjektivno pravo koristiti se
uslugama ustanove kada postoje sredstva pravne zatite za bezrazlono
uskraivanje prava koritenja. Ponekad je subjekt duan koristiti se
uslugama ustanove (npr. kod osnovnog obrazovanja), pa govorimo o
obveznoj slubi, gdje pravna norma sili na koritenje odreene slube, a

6
ponekad koritenje usluga ustanove ovisi o slobodnoj volji uivaoca. Osim
toga, ponekad je koritenje usluga ustanove besplatno, ponekad
naplatno, a ponekad se trai participacija.
5. naelo jednakosti uivatelja slube ustanova svakom uivatelju
mora, uz jednake uvjete, pruiti jednake usluge npr. prema Zakonu o
srednjem kolstvu, pravo upisa u srednje kole imaju svi kandidati nakon
zavrene osnovne kole pod jednakim uvjetima.
6. naelo javnosti rad ustanova je javan, a postoji i obveza ustanove da
pravodobno i istinito izvjetava javnost o obavljanju svoje djelatnosti.
7. naelo nemerkantilnosti ustanove ne obavljaju djelatnost radi koje su
osnovani radi ostvarivanja dobiti, no zakonom se moe i to urediti.
PRAVNI REIM USTANOVA U HRVATSKOM PRAVU
Zakon o ustanovama, kao lex generalis, na opi nain ureuje osnivanje i
ustrojstvo ustanova bez obzira na prirodu djelatnosti koju obavljaju, no brojni
su posebni zakoni i dr. propisi kao lex specialis (Zakon o zdravstvenoj zatiti, Zakon o
bibliotekama, Zakon o visokom kolstvu, Zakon o predkolskom odgoju) kojima je zasebno
ureeno ustrojstvo i funkcioniranje ustanova u pojedinim oblastima (npr. u
oblasti predkolskog odgoja, u oblasti visokog kolstva, u oblasti zdravstva i
sl.). Primjena tih posebnih propisa na ustanove u odgovarajuim oblastima je
primarna (lex specialis derogat legi generali), no na sva pitanja koja nisu
ureena posebnim propisom primjenjuju se norme generalnog zakona.
Ustanova pravna osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja
i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, porta, tjelesne kulture, tehnike
kulture, skrbi o djeci, zdravstva, soc. skrbi, skrbi o invalidima i dr. djelatnosti,
ako se one ne obavljaju radi stjecanja dobiti.
Bitni elementi ovako definirane ustanove su:
1. ustanova je pravna osoba, to znai da u pravnom prometu moe stjecati
prava i obveze, moe biti vlasnik pokretnih i nepokretnih stvari, te moe
biti stranka pred sudovima, dr. dr. tijelima i tijelima s javnim ovlastima.
Svojstvo pravne osobe ustanova stjee upisom u sudski registar
ustanova, a gubi ga brisanjem iz tog registra
2. ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti (naelo kontinuiteta)
3. osniva se za obavljanje odreene djelatnosti (tzv. drutvenih djelatnosti)
4. u pravilu se ne osniva za obavljanje djelatnosti radi stjecanja dobiti.
Osnivanje ustanove:
-

ovlateni osniva (u naelu svaka domaa i strana pravna i fizika osoba)

akt o osnivanju
upis u sudski registar
rjeenje kojim se utvruje da su ispunjeni svi tehniki, zdravstveni,
ekoloki i dr. uvjeti propisani za obavljanje djelatnosti

Ako ustanovu osnivaju slijedea tijela, akti o osnivanju su:

1. Sabor RH zakon

7
2. Vlada RH uredba
3. ministarstvo rjeenje
4. skuptina lokalne i regionalne samouprave odluka, meunarodni
sporazum
5. fizika ili pravna osoba odluka, ugovor
Tijela ustanove su:
1. upravno vijee upravlja ustanovom. Njegov sastav, nain imenovanja
(izbora) lanova i trajanje mandata, te nain donoenja odluka se
utvruju zakonom, odnosno aktom o osnivanju i statutom ustanove
2. ravnatelj je voditelj kojega na osnovi javnog natjeaja imenuje upravno
vijee. On organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i
zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za raun ustanove,
zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i dr. dravnim
tijelima, te pravnim osobama s javnim ovlastima, te je odgovoran za
zakonitost rada ustanove
3. struno vijee ili dr. kolegijalno tijelo koje e odluivati o strunim
pitanjima rada ustanove u sklopu nadlenosti utvrenih zakonom, aktom
o osnivanju i statutom ustanove.
4. struni voditelj
POSEBNI PRAVNI STATUS JAVNIH USTANOVA
Za javne ustanove vrijedi drugaiji pravni reim od onoga koji vrijedi za
ustanove koje nemaju karakter javnosti, a to se ogleda u slijedeem:
Javna se ustanova osniva za obavljanje djelatnosti ustanova (djelatnosti
odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, tehnike kulture, skrbi o djeci,
zdravstva, soc. skrbi, skrbi o invalidima) ili dijela tih djelatnosti, ako je
zakonom odreeno da se ona obavlja kao javna sluba. Dakle, uvijek kada
posebni zakon propisuje da se odreena djelatnost obavlja kao javna sluba, za
tu se djelatnost nuno osniva javna ustanova. Dodue, javna ustanova se moe
osnovati i za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koja nije odreena kao
javna sluba, ali se obavlja na nain i pod uvjetima koji su propisani za javnu
slubu.
Osnivai javne ustanove su uvijek javnopravna tijela (RH (Sabor, Vlada,
ministarstvo), te jedinice lokalne i podrune samouprave opina, grad,
upanija i Grad Zagreb). Osniva javne ustanove e zatraiti ocjenu suglasnosti
odluke o osnivanju sa zakonom od ministarstvabnadlenog za podruje dotine
djelatnosti. Ministarstvo e donijeti rjeenje o ocjeni u roku 2 mjeseca od dana
predaje urednog zahtjeva, a ako to ne uini, smatrat e se da je sukladan
zakonu. Ako je rjeenje negativno, osniva moe pokrenuti upravni spor.
Drava moe pojedine poslove, koje inae obavljaju tijela dravne uprave,
pravnom normom povjeriti pravnoj osobi da ga ona obavlja u sklopu svoje
redovne djelatnosti kao javne ovlasti. Glede toga postupanja, 2 su stajalita: da
podjeljivanjem javnih ovlasti drava smanjuje opseg svog autoritativnog
istupa, dok drugi tvrde da time iri dotini krug, jer na tijela s javnim ovlastima
prenosi mogunost autoritativnog istupa u odluivanju o pravima i obvezama
pojedinih subjekata.
Zakon o ustanovama definira 2 stvari:

8
1. pravnu osnovu (izvor) javnih ovlasti to su zakon, odnosno na temelju
zakona donosena odluka predstavnikog tijela jedinica lokalne, podrune
samouprave
2. sadraj javnih ovlasti to je pravo da se opim aktima ureuju
odreeni odnosi, da se rjeava u pojedinanim upravnim stvarima o
pravima, obvezama i odgovornosti odreenih subjekata kao i eventualno
pravo na obavljanje dr. javnih ovlasti.
Javna ustanova mora, prije svega, obavljati javne ovlasti samo pod uvjetima, na
nain i u postupku koji je odreen zakonom.
Pri rjeavanju u pojedinanim upravnim stvarima o pravima, obvezama i
odgovornosti fizikih i pravnih osoba, javna ustanova mora primjenjivati ZUP.
Prema posebnoj odredbi zakona, rad pravnih osoba s javnim ovlastima je
javan, te se javnost moe iskljuiti samo kada je to predvieno zakonom.
Nad pravnim osobama s javnim ovlastima se takoer provodi upravni nadzor, a
u sluaju uoavanja nezakonitosti ili nepravilnosti, tijela dravne uprave koja
provode upravni nadzor prema javnoj ustanovi imaju slijedee ovlasti:
1. zahtijevati izvjea, podatke i dr. obavijesti o obavljanju poslova dr.
uprave
2. raspraviti stanje izvravanja poslova dr. uprave i predloiti mjere koje se
moraju poduzeti radi izvrenja tih poslova
3. pokrenuti postupak za utvrivanje odgovornosti odgovarajuih
slubenika (namjetenika)
4. neposredno obaviti poslove iz nadlenosti javne ustanove na njezin
troak, ako ocijene da se na drugi nain ne moe provesti zakon ili dr.
propisi, a javna ustanova nije obavila odreeni posao dr. uprave u za to
ostavljenom ili primjerenom roku.
UPRAVNI UGOVORI
Upravni ugovor poseban ugovor to ga javna vlast sklapa s treim osobama,
ali radi ostvarenja cilja od ireg dru. interesa.
Upravni ugovori su nastali u pravu graanskih drava krajem 19. st. i
poetkom 20. st.
Danas drava ulazi u brojne odnose sa drugim subjektima u kojima ona
nastupa autoritativno, s naglaskom na jaoj volji drave, ali isto tako drava (ili
javnopravna tijela) i druge osobe stvaraju odnose koji su rezultat suglasnosti
njihovih volja (npr. ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu). Ugovori zakljueni
temeljem suglasnosti volja stranaka nisu upravni ugovori.
Ugovori uprave najiri pojam koji pokriva sve vrste ugovora koje uprava u
ime drave sklapa
Upravni ugovori ui pojam koji pokriva samo ugovore koji imaju odreene
karakteristike. Dakle, svi ugovori uprave nisu nuno i upravni ugovori.
Ugovor javnog prava postiji uvijek kada je njegov objekt u reimu javnog prava,
neovisno o tome tko su ugovorne stranke!!!

9
3 osnovne karakteristike upravnog ugovora:
1. subjekti ugovora jedna strana je uvijek javni subjekt, drava ili dr.
javnopravno tijelo s javnim ovlastima, koji ugovor sklapa vrei tu
funkciju javne vlasti. Jedan subjekt (glede izvrenja ugovora) mora
nadgledati obavljanje obveza i poslova iz ugovora, a koji su od ireg dru.
interesa. Dakle, upravnim se ugovorom ne moe smatrati onaj to ga
pojedinci sklapaju meu sobom.
2. svrha i cilj radi kojeg se ugovor sklapa ciljevi mogu biti razliiti, ali
su naelno uvijek usmjereni prema irem opem interesu. Dok je svrha
GP ugovora ostvarenje interesa ugovornih strana, kod upravnih ugovora
cilj nadilazi osobne interese stranaka. Ovisno o cilju koji se eli postii
ugovorom, pojavljuju se razliite vrste upravnih ugovora.
3. posebni uvjeti pri sklapanju i izvrenju tih ugovora postupku
sklapanja upravnog ugovora uvijek prethodi javni natjeaj ili prikupljanje
ponuda.
UPRAVNI ODNOS
minimalno 2 subjekta
gens proximus
UPRAVNI ODNOS

pravna norma
diferencium specificum

Genus proximus pravni odnos uvijek postoje barem 2 subjekta, a taj je odnos
reguliran pravnom normom
Diferencium specificum:
1. subjekti UPo je odnos u kojem su jedan subjekt tijela dravne uprave
(odreenje UPo u uem smislu) to je teko prihvatljivo, jer uprava moe
biti subjekt najraznovrsnijih odnosa
2. pravne norme UPo je odnos koji je reguliran normama UP-a
(odreenje UPo u irem smislu) no, upravno pravo ureuje itav niz
pravnih odnosa
3. mjeovito stajalite jedan subjekt je uprava, a ureeni su upravnim
pravom tu se samo preslikavaju slabosti obaju sustava + POLOAJ
SUBORDINACIJE
Nastanak UPo:
1. izdavanje upravnog akta (konstitutivni akt)
2. ipso legis po sili zakona (deklaratorni akt) npr. stjecanje dravljanstva
(moe se donijeti upravni akt, ali samo kao potvrda ve nastalog /
prestalog odnosa
Razlike UPo i GP odnosa:

10
1. subjekti u UPo je jedan subjekt uvijek mora biti uprava, a u GPo ne
mora
2. u UPo uprava vri funkciju vlasti, a u GPo ne
3. poloaj subjekata u UPo vlada odnos subordinacije, a u GPo odnos
koordinacije
4. nain nastanka UPo nastaje putem upravnog akta i po sili zakona
(jednostrani zakon), a GPo suglasnou volja
5. nain rjeavanja sporova UP sporovi se rjeavaju pred Upravnim
sudom, a GP pred sudovima ope nadlenosti
Kao zatitnik javnog interesa, uprava raspolae odreenim ovlastima u zatiti
izvrenja upravnog ugovora. Te ovlasti proistjeu ili iz samih ugovornih
klauzula ili iz opih pravila to vrijede za upravne ugovore. Uprava moe pod
odreenim uvjetima jednostrano izmijeniti, u veoj ili manjoj mjeri, obveze iz
ugovora.
Glavna obveza suugovaraa je ostvarenje obveze iz ugovora, a temeljno
njegovo pravo je pravo na novane uinke iz ugovora, to je ujedno i razlog
zbog koje suugovara pristupa sklapanju ugovora.
Za sporove proizale iz upravnog ugovora su nadleni upravni sudovi
(Francuska, panjolska, Njemaka) ili redovnim sudovima (Belgija) ili nekim
posebnim kvazisudskim organima (SAD).
HRVATSKA
Nae pravo ne poznaje pojam upravnog ugovora, no sadraj toga pojma se
spominje u vie naih zakona, npr. Zakon o koncesijama i Zakon o ustanovama.
Odluku o koncesiji donose Hrvatski sabor ili Vlada, dok davanju koncesije
prethodi posebni postupak javnog prikupljanja ponuda ili javni natjeaj.
Meutim, vana je odredba Zakona prema kojoj Vlada, odnosno nadleni
ministar ili izvrno tijelo upanije i podnositelj ponude sklapaju ugovor o
koncesiji jedna strana toga ugovora je uvijek javnopravno tijelo, a predmet
ugovora je obavljanje djelatnosti od interesa za RH, to znai da je svrha
ugovora od ireg dru. znaaja. Slino postupanje nalau odredbe Zakona o
zdravstvenoj zatiti i Zakona o lovu.
PODVOENJE UPRAVE POD PRAVO I NAELO ZAKONITOSTI UPRAVE
Znaenje naela zakonitosti:
-

obveza svih dru. subjekata da se strogo pridravaju pozitivnih pravnih

pravila, prvenstveno ustava i zakona
naelo zakonitosti je uvedeno radi ogranienja uprave
uprava smije raditi samo ono to joj i kako joj zakon doputa
uprava mora potovati pravne norme koje donosi netko izvan uprave, ali
i sama ponekad donosi pravne norme
ponaanje uprave je predvidljivo ako se ponaa prema normama

Razvoj naela zakonitosti:

11
-

naelo zakonitosti se javlja s raspadom feudalnoih sustava i stvaranjem

graanskih demokracija
dinamika razvoja ovisi o polit. prilicama u svakoj zemlji
u provoenju naela zakonitosti su odluujui bili polit. razlozi u
pojedinoj dravi podvrgavanje uprave volji parlamenta
naelo zakonitosti je u uskoj vezi s teorijom diobe vlasti

U eurposkim monarhijama u kojima se kapitalizam nije razvio revolucionarnim

promjenama u polit. strukturi drutva, graanska klasa je bila primorana na
kompromis s feudalcima i monarhom, koji je i dalje obio na elu uprave naelo
zakonitosti u irem smislu to znai da sustav pravnih normi pozitivnog prava
predstavlja samo ogranienje slobode upravne djelatnosti. Sukladno tome,
uprava bi bila ovlatena initi sve to joj pravna norma izriito ne zabranjuje.
(Njemaka, Austrija)
S druge strane, u zemljama u kojima je apsolutistiki feudalni poredak sruen
revolucionarnim putem (npr. Francuska revolucija 1789.), uprava smije initi
samo onoliko i onako koliko i kako joj to pravne noreme doputaju naelo
zakonitosti u uem smislu. (Francuska, Engleska)
Djelovanje naela zakonitoti:
1. politiko djelovanje potinjavanje uprave predstavnikim tijelima;
nastoji se unutar drave izraziti primat zakonodavnog tijela u odnosu na
upravu
2. psiholoko djelovanje osigurava jednakost pred zakonom kao izvorom
ope volje
- pravna sigurnost nema samovolje
3. tehniki efekti norma postaje obrazac za sve identine sluajeve
- postie se racionalnije i ekonominije djelovanje uprave
- postie se pravilno funkcioniranje uprave
Objekt naela zakonitosti:
1. pravna djelatnost:
a. donoenje upravnog akta u rjeavanju konkretnih sluajeva
uprava primjenjuje opa pravna pravila.
b. donoenje opeg akta ali samo kada je uprava ovlatena na takvo
postupanje, te ako mu je sadraj temeljen na zakonu.
2. materijane radnje uprava provodi i mnoge tehnike operacije koje su
vrlo esto regulirane detaljnim normama, to za svrhu ima disciplinu tog
procesa i poveavanje njegove ekonominosti.
MATERIJALNO I FORMALNO PRAVO U REIMU ZAKONITOSTI
materijalni propisi od kraja 18. st.
formalni propisi od poetka 20. st.
U tzv. policijskim dravama feudalnog tipa uprava je imala potpunu slobodu
djelovanja. U daljnjem izgraivanju kapitalistike drave, samovolja uprave je
ograniavana materijalnopravnim propisima koje donosi predstavniko tijelo, s
ciljem potpunog podvrgavanja uprave predstavnikom tijelu. Meutim, naelo

12
zakonitosti u podruju upravnog djelovanja moe dobiti svoju potvrdu jedino uz
pretpostavku da je i nain postupanja tijela dr. uprave reguliran posebnim
pravilima vezivanje uprave formalnim pravnim pravilima se tako nametnulo
kao nunost uvjetovana naelom zakonitosti.
U modernim pravnim sustavima ustavnim (zakonskim) putem se nastoje urediti
3 glavna pitanja formalne i proceduralne prirode:
1. da definiraju normativnu nadlenost uprave
2. da prema prilikama osiguraju suradnju s predstavnikim tijelima
3. da sa stajalita pravne sigurnosti osiguraju pravilno prostorno i
vremensko djelovanje podzakonskie pravne norme.
HRVATSKA
-

ustavne odredbe - Ustav RH navodi da je svakto duan pridravati

se Ustava i zakona i potivati pravni poredak RH. Takoer navodi da
pojedinani akti dravne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju
biti utemeljeni na zakonu, a da npr. Vlada RH obavlja izvrnu vlast u
skladu s Ustavom i zakonom
zakonske odredbe npr. Zakon o lokalnoj i podrujoj (regionalnoj)
samoupravi i ZUP
razvijen sustav kontrole radi nezakonitih akata

SLUAJEVI NEZAKONITOSTI
Odstupanje od naela zakonitosti predstavlja razliite pojave nezakonitosti:
1. nenadlenost dr. tijelo moe postupati u jednoj stvari samo ako je za
to izriito pravnim normama ovlateno. Ako je organ uprave donijeo
upravni akt kojim odluuje o materiji kojom se moe odluivati samo
sudskom odlukom, taj akt je nitavan.
nitav (ne moe proizvesti
pravne
uinke

oglaavanje nitavim)
NEZAKONIT (prema zakonu)
POGREAN AKT
oboriv
(moe
naknadno konvalidirati)

tunc)

NEPRAVILAN (slobodna ocjena)

ukidanje (ex nunc)

ponitenje

(ex

2. greka u proceduri i formi za postupak to prethodi donoenju UA

vrijede odredbe pravila procedure utvrene u pravnoj normi ili izvedene
iz same prakse, to omoguuje strankama da u postupku donoenja
rjeenja zatite svoja prava i interese. Greke koje se mogu javiti
zanemarivanjem
tih
pravila
su:
greke u proceduri (kada su povrijeena pravila donoenja ili izvrenja
UA) i greke u formi (kada aktu nedostaje propisana forma). To su tzv.
bitne greke, a nebitne greke su one koje nisu utjecale na odluku, te stoga
njihovo postojanje ne dovodi do nezakonitosti.

13
3. greka u injeninom stanju ispravna i potupna injenina podloga
je pretpostavka za zakonito donoenje UA. Nepotpuno ili pogreno
utvreno injenino stanje dovodi do nezakonitosti UA.
4. materijalna povreda zakona nadleno tijelo nije primijenilo mat.
propis koji je trebalo primijeniti, primjenilo je pogrean propis (zbog
pogrenog tumaenja ili primjene)
5. greka u cilju i svrsi nije postignut cilj koji je pred oima imao
zakonodavac u trenutku njegova stvaranja. Pravilno tumaenje i primjena
zakona u skladu s ciljem je obveza svakoga tko ga primjenjuje.
MODIFICIRANJE NAELA ZAKONITOSTI
Modificiranje naela zakonitosti je mogue kod tzv. izvanrednih stanja, kao
to su:
1. rat ili neposredna opasnost od rata
2. pobune, nemiri i sl. unutarnji pokreti irih razmjera
3. velike elementarne nepogode (npr. katastrofalne poplave, potresi, umski
i dr. poari, epidemijska oboljenja ljudi, flore ili faune, atomska zraenja i
sl.)
Pitanje: da li uprava (odnosno egzekutiva) moe odstupiti od pravnih normi radi energine i brze
akcije za ope dobro ili se mora drati stroge zakonitosti koja vrijedi za normalne situacije?
Odgovor:
2 su ekstremna stajalita i jedno umjereno:
njemaka teorija o dravnom pravu nude:
- suspendira se pravni poredak
- egzekutiva djeluje umjesto zakonodavca
- svaka akcija dr. organa se opravdava izuzetnim stanjem
- ideje o diktaturi i apsolutizmu egzekutive
- dibila ustavnopravni izraz u Ustavu iz 1919.
- naputena 1968. Novelom na tzv. Banski ustav iz 1949.
- ne govori se vie o dr. pravu nude, ve o dr. stanju nude.

anglosaksonska teorija ultra vires:

- oprena njemakoj teoriji
- temelji se na 2 naela ustavnog poretka:
i. suverenitetu parlamenta
ii. vladavini prava
- intervencije egzekutive se u iznimnim stanjima mogu temeljiti samo
na ustavu i zakonu

francuska teorija izuzetnih stanja:

- mjeovita teorija
- do Ustava iz 1946. francuski ustavi nisu sadrali odredbe o
izvanrednim stanjima
- De Gaulleov ustav iz 1958. mijenja koncepciju dajui u ruke
predsjedniku Republike snana ovlatenja ef drave postaje jedini
regulator dru. odnosa u izuzetnim situacijama, a osloboen je od
polit. i pravne odgovornosti

HRVATSKA

14
Izavnredna stanja prema Ustavu RH su:
1. ratno stanje - HS odluuje o ratu i miru, a PR na temelju odluke HS-a
objavljuje rat i zakljuuje mir. Za vrijeme trajanja ratnog stanja PR moe
donositi uredbe sa zakonskom snagom.
2. neposredna ugroenost neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti RH PR
moe, uz supotpis predsjednika Vlade narediti upotrebu oruanih snaga,
iako nije proglaeno ratno stanje. PR moe, na prijedlog Vlade i uz
supotpis predsjednika Vlade donositi uredbe sa zakonskom snagom, koje
naknadno ratificira HS.
3. stanje u kojem su tijela dr. vlasti onemoguena redovito obavljati svoje
ustavne dunosti PR moe na prijedlog predsjednika Vlade i njegov
supotpis donijeti uredbe sa zakonskom snagom.
4. velike prirodne nepogode
SLOBODNA (DISKRECIJSKA) OCJENA
Slobodna (diskrecijska) ocjena ovlast primjenjivaa pravne norme da pri
odluivanju o pravima i dunostima graana ili dr. pravnih subjekata u
konkretnom sluaju, u granicama datog ovlatenja, izabere onu alternativu za
koju ocjeni da je najprimjerenija potrebama tog sluaja.
Kategorike pravne norme propisuju tono nain ponaanja, te primjenjivau
daju jasnu sliku kako treba postupiti, dok disjuktivne (alternativne) norme
ostavljaju primjenjivau mogunost da u rjeavanju konkretnom sluaju postupi
po vlastitom nahoenju, birajui izmeu ponuenih normi onu za koju smatra
da je najprimjerenija u konkretnom sluaju.
Mogunost slobodnog ocjenjivanja:
-

slobodna ocjena nije samovoljno djelovanje

slobodna ocjena mora biti utemeljena na ovlatenju danom u pravnoj
normi
izvor alternativne norme se provodi u skladu s javnim interesom i
potrebama konkretnog sluaja

Ogranienja slobodne ocjene:

naelo zakonitosti (legaliteta)

- nema slobodnog odluivanja bez posebne ovlasti u alternativnoj
pravnoj normi
- pravo izbora izmeu alternativa koje pravna norma nudi za
rjeavanje konkretne stvari
- zakonsko vrenje diskrecijske ocjene mogue je jedino:
i. ako je ispravno i cjelovito utvreno injenino stanje
ii. ako se nije vodilo rauna o pravilima postupka
iii. ako akt ima propisanu formu
iv. ako je odlueno u skladu s ciljem u kojem je ovlatenje dano
- suprotno ponaanje predstavlja nezakonitost UA

naelo svrhovitosti (oportuniteta) -

15
-

oportum zgodan, prikladan, koristan, svrsishodan

od ponuenih alternativa treba primijeniti onu koja
najprimjerenija konkretnom sluaju
izbor nepostojee alternative za posljedicu ima nepravilnost UA

je

Objekt slobodne ocjene:

Slobodnom ocjenom tijelo moe odluiti:
1. da li e se stranci priznati neko pravo, odnosno hoe li joj se nametnuti
odreena obveza?
2. kako e definirati to pravo ili obvez?
3. oba pitanja rjeava po slubenoj ocjeni
Pitanja o kojima se ne moe odluivati prema slobodnoj ocjeni su ona pitanja
koja su vezana uz sluajeve nezakonitosti!
Kontrola akata u kojima je sadrana slobodna ocjena:
Postupati po slobodnoj ocjeni ne znai biti osloboen od svakog oblika kontrole
i nadzora. Valja razlikovati kontrolu svrhovitosti (oportuniteta) i kontrolu
zakonitosti (legalnosti). Diskerecijska ocjena nije u sferi legalnosti, ve u sferi
oportuniteta. Zato kontrolu diskrecijskog ocjenjivanja mogu obavljati samo
stijel ovlatena da obavljaju nadzor nad oportunitetom upravnih akcija,
odnosno svrhovitosti UA. suprotno tome, kontrola zakonitosti ne obuhvaa
ispitivanje diskrecijske ocjene. Tom kontrolom mogu biti obuhvaeni samo
pravno vezani dijelovi UA (pitanje nadlenosti, provedbene procedure, forme
akta), ali tijelo koje obavlja kontrolu legalnosti UA (prije svega sudovi u
upravnom sporu) ne mogu ulaziti u diskrecijsku ocjenu (pravilnost izabrane
mogunosti).
KONTROLA NAD UPRAVOM
Spoznaja da je dr. uprava prijeko potreban instrument za obavljanje itavog
niza znaajnih poslova, da ima iroke ovlasti i snanu organizaciju, zahtjeva da
se nad njom uspostavi mnogostruka kontrola sa zadatkom da pazi na
zakonitost i svrhovitost upravnog postupanja.
Kontrola nad upravom kontinuirana djelatnost nadzora to ga pravno
ovlateni subjekti provode nad ponaanjem uprave, nainom upotrebe njezinih
ovlasti i aktima, odnosno mjerama to proizlaze iz upotrebe tih ovlasti.
Kontrola zakonitosti oblik nadzora kojim se usporeuje suglasnost akata i
mjera uprave s pravnim pravilika koja reguliraju kada je takve akte mogue
donositi, odnosno mjere poduzimati, kao i postupak kako se oni donose
odnosno poduzimaju.
Kontrola svrhovitosti oblik nadzora kod kojeg se akti i mjere uprave usporeuju
sa ciljem koji se u interesu subjekata (zbog kojih se takvi akti i takve mjere
donose, poduzimaju) trebao postii.
Subjekti kontrole uprave:

16
1. nosioci kontrole subjekti koji su pravnom normom ovlateni da
obavljaju odreeni oblik nadzora nad upravom i da se u odreenim
sluajevima koriste kontrolnim ovlastima kojima raspolau aktivni
subjekti kontrole (npr. predstavnika tijela, sudovi)
2. tijela nad kojima se kontrola obavlja razliiti subjekti koji se javljaju
u obolicima upravne organizacije pasivni subjekti kontrole (npr. uredi
dr. uprave, republika uprava, ministarstvo, odjel)
Predmet kontrole uprave skup svih mjera koje nosilac kontrole moe
upotrijebiti kada utvrdi da tijelo nad kojim se kontrola obavlja ne postupa
onako kako je u datoj situaciji propisano (svrhovito).
Kontrolne ovlasti skup svih mjera koje nosilac kontrole moe upotrijebiti kada
utvrdi da tijelo nad kojim se kontrola obavlja ne postupa onako kako je u datoj
situaciji propisano (svrhovito). Mogu se izraavati kao:
1. konstatacija najblai oblik kontrole kojim nosilac kontrole utvruje
postojanje izvjesnih nezakonitosti (nepravilnosti) u radu tijela nad kojim
se kontrola provodi, te upozorava druge subjekte koji raspolau
represivnim mjerama da da uoene nezakonitosti (nepravilnosti)
eliminiraju.
2. objektivno stavljanje van snage nosilac kontrole nakon uoenih nezakonitosti
(nepravilnosti) ima ovlasti izravno zahvatiti u nezakonite (nepravilne)
akte ili mjere koje su iz takvog rada proizale, stavljajui ih van snage
(kasacija) s uinkom ponitenja ili ukidanja.
3. meritorno rjeavanje nosilac kontrole ima svojom odlukom moe zamijeniti
odluku tijela nad kojim je proveo kontrolu (nakon uoene nezakonitosti ili
nepravilnosti) i prema njoj primijeniti mjeru objektivnog stavljanja izvan
snage.
Preventivni uinak kontrole nad upravom ogleda se u injenici to sama uprava,
znajui za kontrolu svojih radnji, mjera i akata, pazi na zakonitost i svrhovitost
svojih akcija, svjesna okolnosti da e eventualne greke u radu izazvati reakciju
nosilaca kontrole.
Represivan uinak kontrole nad upravom oituje se u tome to nosioci kontrole,
kada utvrde nezakonitost (nepravilnost) u djelovanju tijela dr. uprave
NOSIOCI KONTROLE NAD UPRAVOM
1. kontrola uprave od strane predstavnikog tijela razlikuje se od
drave do drave, no ovaj oblik kontrole je ipak opeprihvaen. Valja
napomenuti da predstavniko tijelo ne kontrolira konkretne akte upravne
vlasti, jer su za to organizirani dr. oblici pravnog nadzora. Osim toga,
predstavniko tijelo ne bi bilo dovoljno uinkovito u razmatranju i
rjeavanju brojnih sluajeva u konkretnim sluajevima. Objekt interesa
predstavnikog tijela su stoga u prvom redu openormativni akti uprave
(odnosno izvrne vlasti) i prema njima predstavniko tijelo usmjerava
svoje kontrolne akcije, pri emu poduzima razliite vrste pravno polit.
mjera. Tim se mjerama izravno uplie u akte upravne vlasti (time to se ti
akti stavljaju izvan snage ili se zakonom drukije regulira materija iz

17
njihove oblasti) ili se neizravno, polit. utjecajem uprava prisiljava da
sama izmijeni ili stavi van snage vlastiti opi akt.
Kontrola od strane predstavnikog tijela poiva na 2 osnove: na naelnoj
odgovornosti uprave predstavnikom tijelu i na ustavnoj odnosno
zakonskoj ovlasti predstavnikog tijela da kontrolira upravu. HS je
predstavniko tijelo graana, a Vlada nositelj izvrne vlasti. Vlada
odgovara HS, a na njegov zahtjev ga je duna izvijestiti o svom radu, o
politici koju provodi, o izvravanju zakona i dr. propisa, te o dr. pitanjima
iz svog djelokruga.
U jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave predstavnika
tijela su: opinsko i gradsko vijee i upanijska skuptina., dok su izvrna
tijela u opini opinski naelnik i opinsko poglavarstvo, u gradu
gradonaelnik i gradsko poglavarstvo, te u upaniji upan i upanijsko
poglavarstvo. Poglavarstvo je odgovorno predstavnikom tijelu jedinice
lokalne odnosno podrune (regionalne) samouprave.
Nadalje, lanove Vlade predlae mandatar (osoba kojoj je PR povjerio
mandat za sastavljanje Vlade), te ih u roku 30 dana predstavlja HS-u,
zajedno sa programom Vlade. Vlada stupa na dunost tek kad joj
povjerenja iskae veina svih zastupnika u HS-u. Ako zastupnici iskau
nepovjerenje Vladi ili ona ne bode sastavljena u zadanom roku (niti u
produenom roku od jo 30 dana), imenuje se drugi mandatar. Ako ni
tada Vlada ne bude sastavljena, PR raspisuje prijevremene izbore. (1/5
zastupnika HS ili predsjednik Vlade mogu traiti izglasavanje
nepovjerenja Vladi, premijeru ili pojedinom ministru).
U jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave 1/3 lanova
predstavnikog tijela moe pokrenuti pitanje povjerenja opinskom
naelniku, gradonaelniku, upanu (doupanima), pojedinim lanovima
poglavarstva ili poglavarstvu u cjelini. U sluaju izglasavanja
nepovjerenja, predstavniko tijelo je u roku 30 dana duno izabrati novu
osobu na upranjeno mjesto.
HS (njegova radna tijela) moe postavljati pitanja Vladi ili pojedinim
ministrima o ostvarivanju njihovih ustavnih prava i dunosti, o njihovom
radu. HS moe traiti izvjee i podatke od ministara i dunosnika koji
rukovode dr. tijelima dr. uprave, a oni su na postavljeni zahtjev obvezni:
- izvijestiti o pitanjima i pojavama u djelokrugu ministarstva,
odnosno drugog tijela dr. uprave
- podnijeti izvjee o izvravanuju i provedbi zakona i dr. akata,
odnosno zadaa za ije su izvrenje odgovorni
- dostaviti podatke kojima raspolau ili koje su u svom djelokrugu
obvezni prikupljati i evidentirati te spise i dr. potrebno za rad HS-a
ili radnog tijela
- odgovoriti na upuena pitanja
Interpelacija najmanje 1/10 zastupnika na sjednici HS-a se otvara
rasprava o radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade ili
ministarstva, ako one odstupaju od opeg stajalita Vlade ili ministara u
provoenju zakona ili utvrene politike. Vlada se izjanjava o interpelaciji

18
u pismenom obliku, a HS zakazuje raspravu na temu, nakon ega se
moe odluiti na izglasavanje nepovjerenja Vladi ili pojedinom ministru.
Uz sve navedeno valja jo napomenuti da su ustrojstvo i poslovi dr.
uprave, kao i nain njihova obavljanja odreeni zakonom, no ostavljena je
mogunost predstavnikom tijelu da zakonom ureuje organizacijske
oblike preko kojih e uprava ostvarivati svoje ovlasti, te funkciju uprave
(poslove koje e obavljati)
2. kontrola od strane pukog pravobranitelja Zakonom o pukom
pravobranitelju (1992.) je uvedena institucija pukog pravobranitelja, s
osnovnim ciljem da razmatra pojedinana ugroavanja prava graana
koja su poinjena od strane tijela dr. uprave, tijela s javnim ovlastima ili
djelatnika u tim tijelima.
Ombudsman je institicija uspostavljena ustavom ili zakonom na elu
koje je neovisni javni slubenik visokog ranga odgovoran parlamentu koji
prima pritube graana na nezakonito odnosno nepravilno postupanje
tijela izvrne vlasti i slubenika zaposlenih u tim tijelima s ovlastima da
provodi istragu, preporuuje potrebne mjere i objavljuje svoja izvjea.
Pukog pravobranitelja bira i razrjeava dunosti HS (na vrijeme od 8
godina nakon ega moe ponovo biti biran) i on je potpuno neovisan i
samostalan u svom radu, te mu nitko ne smije davati ni uputstva ni
naloge za rad. On je duan podnositi HS-u godinje izvjee o svom radu.
HS imenuje i 3 zamjenika pukog pravobranitelja pod jednakim
uvjetima. Puki pravobranitelj se moe razrijeiti dunosti:
1. ostavkom prihvaenom od HS
2. gubitkom hrvatskog dravljanstva
3. ako tako odlui HS
Za pukog pravobranitelja moe biti izabran hrvatski dravljanin koji je
diplomirani pravnik s najmanje 15 godina iskustva u pravnoj struci, te
koji se istaknuo u toj struci, odnosno koji je osobnim zalaganjem javnosti
poznat u oblasti zatite ljudskoh prava.
U pravilu, puki pravobranitelj ne postupa u stvarima u kojima je u tijeku
upravni ili dr. postupak.
Svatko ima pravo podnoenja pritube pukom pravobranitelju, neovisno
o tome je li sam neposredno oteen, a puki pravobranitelj slobodno
odluuje hoe li pritubu uzeti u razmatranje i u kojem opsegu.
Ovlasti su pukog pravobranitelja da upozorava, obavjetava, predlae i daje
preporuke. On nema nikakve ovlasti kasatorne ili neke dr. naravi kojima bi
mogao izravno zahvaati u akte ili radnje tijela iju djelatnost nadzire.
3. kontrola koja se provodi unutar same uprave (upravna kontrola)
Vlada nadzire rad ministarstava, te je ovlatena ukidati ili ponitavati UA
ministarstava i dr. tijela republike uprave. U granicama svoga
djelokruga ministarstva i dr. upravne organizacije nadziru rad tijela dr.
uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, te pravnih osoba koje
imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima dr. uprave. Tijela dr.
uprave nadziru provedbu zakona i dr. propisa, te zakonitosti rada i
postupanja tijela dr. uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave,

19
te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima dr.
uprave. Tijela dr. uprave nadziru osobito:
-

zakonitost rada i postupanja

rjeavanje u upravnim stvarima
djelotvornost, ekonominost i svrhovitost rada u obavljanju poslova
dr. uprave
svrhovitost unutarnjeg ustrojstva i osposobljenosti slubenika i
namjetenika za obavljanje poslova dr. uprave
odnos slubenika i namjetenika prema graanima i dr. strankama

Posebno znaenje ima kontrola koja se voenjem UPo ostvaruje u povodu

albe. Protiv I rjeenja ministarstva i dr. republikih tijela dr. uprave,
alba se moe izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Protiv I
rjeenja tijela dr. uprave nie razine, alba se moe izjaviti nadlenim
ministarstvima (odnosno dr. nadlenim republikim tijelima dr. uprave)
dok u pitanjima koja su u nadlenosti uih teritorijalnih jedinica o
albama protiv I rjeenja odluuju tijela predviena zakonom, odnosno
dr. propisima o organizaciji i djelokrugu tih jedinica. Kontrolne ovlasti
tijela koje odluuje u povodu albe su mogua ponitenja odnosno
mijenjanja UA protiv kojeg je alba izjavljena.
4. kontrola uprave putem dru. nadzora u irem smislu rijei svaki oblik
nadzora nad upravom ima kvalitetu dru. nadzora, budui se kao nosilac
kontrole uvijek javlja neki dru. subjekt (npr. predstavniko tijelo, sud i
dr.) Zato valja suziti taj pojam na one nosioce kontrole koji se javljaju u
ulozi temeljnih dru. subjekata, a to su graani. Taj se nadzor odvija u 2
varijante:
S jedne strane, to su insitucionalizirani oblici neposredne demokracije
(zborovi graana, referendum), djelatnosti polit. stranaka, te dr. dru.
organizacija. S druge strane, to su sve slobode i prava to ih Ustav RH
jami graanima i kod kojih postoje brojna ogranienja u postupanju dr.
uprave, te stroge sankcije za njihovu povredu.
Tijela dr. uprave su duna davati graanima podatke, obavijesti i upute,
te traiti strunu pomo u poslovima radi kojih im se obraaju, a imaju i
dunost izvjetavati javnost o svom radu preko sredstava javnog
priopavanja ili na dr. prikladan nain. Osim toga, graani imaju pravo na
podnoenje prigovora i pritubi na rad tijela dr. uprave, kao i na
nepravilan odnos dr. slubenika kad im se obraaju radi ostvarivanja
svojih prava i interesa ili izvravanja svojih graanskih dunosti.
5. kontrola uprave putem sudova vanost sudskog nadzora kao oblika
kontrole nad upravom je mnogostruka. Sastoji se u izraavanju
primjerene sankcije kada nastupi konkretna povreda pravnog poretka, ali
isto tako ima i preventivno znaenje, jer unaprijed utjee na tijelk UPo.
Sudovi su tijela dr. vlasti koja tite Ustavom i zakonom utvreni pravni
poredak RH, te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i
jednakost svih pred zakonom.

20
Sudovi odluuju o sporovima o osnovnim pravima i obvezama ovjeka i
graanina, o pravima i obvezama RH, jedinica lokalne samouprave, izriu
kazne i dr. mjere poiniteljima KD utvrenih zakonom, odluuju o
zakonitosti pojedinanih akata upravnih vlasti i osoba koje imaju javne
ovlasti, rjeavaju sporove o osobnim odnosima graana, radne,
trgovake, imovinske i dr. GP sporove, te odluuju u dr. pravnim stvarima
kad je to zakonom predvieno.
U RH sudbenu vlast obnaaju:
- opinski i upanijski sudovi
- trgovaki sudovi
- Visoki trgovaki sud RH
- Upravni sud RH
- Vrhovni sud RH
-

Ustavni sud RH

Upravni sud je najznaajniji nositelj sudske kontrole i to kada odluuje u

upravnom sporu. Sud u UP sporu odluuje o zakonitosti akata kojima dr.
tijela i organizacije koje imaju javne ovlasti rjeavaju o pravima i
obvezama u UP stvarima. Sud u UP sporu moe ponititi akt, a ponekad
moe i sam rijeiti upravnu stvar. Osim toga, u UP sporu on moe
odluivati o naknadi tete i povratu stvari, ukoliko je do tete dolo.
Ustavni sud odluuje o suglasnosti propisa (dakle, i onih to ih donosi
dr. uprava) s Ustavom i zakonom. Svaka fizika i pravna osoba moe
pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu suglasnosti zakona s
Ustavom i ocjenu suglasnosti dr. propisa s Ustavom i zakonom. Sud
moe, do donoenja konane odluke, privremeno obustaviti izvrenje
pojedinih akata ili radnji to se poduzimaju na osnovi zakona ili dr.
propisa ija se ustavnost odnosno zakonitost ispituje, ako bi njihovo
izvrenje moglo izazvati teke i nepopravljive posljedice. Ustavni sud
inae ima ovlasti da ukine ili poniti propise koji nisu suglasni sa
Ustavom ili zakonom, to e biti objavljeno u NN, a sve osobe kojima su
nanijete tete zbog primjene ukinutih (ponitenih) akata u konkretnim
sluajevima, imaju pravo u roku 6 mjeseci od objave traiti obnovu
postupka.
Svatko moe (nakon iscrpljenog pravnog puta) podnijeti tubu Ustavnom
sudu ako smatra da mu je pojedinanim aktom povrijeeno neko pravo,
no to moe uiniti i prije iscrpljenog pravnog puta ako se povreda sastoji
u grubom vrijeanju ustavnih prava, a potpuno je razvidno da bi
nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tube
mogle nastati nepopravljive posljedice.
O ustavnoj tubi odluuje vijee sastavljeno od 6 sudaca. Odlukom kojom
se usvaja ustavna tuba, ukida se osporeni akt kojim je povrijeeno
ustavno pravo i predmet se vraa nadlenom tijelu na ponovni postupak.
UPRAVNI AKT
Pojam upravni akt je nastao u Francuskoj acte administratif poetkom 19. st.
UPRAVNI AKT

21

u teoriji

zakonodavstvu
u najirem smislu
to je svaki akt uprave:
- autoritativan
neki
neautoritativan
- jednostran
dvostran
- apstraktan
konkretan
- pravno djelovanje
nemaju pr. djelovanje

suavanje
eliminiraju se
od navedenih
elemenata

u najuem smislu
ima svojstva:
- autoritativnost
- jednostranost
- konkretnost
- odreeno pravno djelovanje
- pravna vezanost

TEORIJSKO SHVAANJE
Bitne karakteristike upravnog akta:
1. autoritativnost znai da donosilac UA regulira prava i dunosti
subjekata pristupajui kao nosilac autoriteta vlasti. Subjekti o ijim se
pravima i obvezama odluuje nalaze se u podreenom (subordiniranom)
poloaju u odnosu na donositelja akta (za razliku od GP odnosa, koji
nastaje suglasnou volja stranaka).
2. jednostranost UA je uvijek jednostran, to se oituje u okolnosti da
sam akt, njegov sadraj, kao i njegov pravni uinak nastaju kao
posljedica izraene volje jednog subjekta (jednostrano), tj. donositelja. O
pravu se uvijek odluuje na zahtjev stranke, a o obvezama po slubenoj
dunosti, no iako je zahtjev stranke uvjet za vljanost akta, tu svejedno
nije rije o suglasnosti volja.
3. konkretnost UA-om se odluuje o konkretnoj stvari, te o pravima i
obvezama konkretnih subjekata. Svi adresati UA moraju biti pojedinano
odreeni, neovisno o njihovom broju. Ipak, postoje situacije, kada organu
uprave nisu unaprijed poznati svi adresati, pa se oni odreuju generalno
(npr. svi stanovnici jedne ulice ili jedne zgrade, svi mukarci roeni te i te
godine itd.). Meutim, iz navedenih podataka je lako odrediti tko su ti
subjekti.
1. odreeno pravno djelovanje UA neposredno proizvodi pravni uinak
UA-om se zasnuje, mijenja, ukida (konstitutivno djelovanje) ili utvruje
(deklaratorno djelovanje) neki pravni odnos. Pravno djelovanje akta moe
biti: neposredno (obvezuje stranku i donositelja, jer on ne moe u jednom
predmetu donijeti odreenu odluku, a onda u drugom predmetu istoga
tipa donijeti sasvim drugaiju odluku) i posredno (kada djeluje erga omnes).
2. pravna vezanost (naelo zakonitosti) autoritativnost jednostranog
istupa uprave se svodi na granice odreene zakonom. Osim toga, sam akt
mora imati oblik i sadraj koji odgovaraju uvjetima utvrenim u pravnom
pravilu. Dakle, donosilac UA moe odluivati o pravima i obvezama u
konkretnoj stvari samo kada to predvia pravna norma kao i na nain na
koji je odreeno pravnom normom.

22
Upravni akt pravni akt kojim, kad je to predvieno normom, ovlateni
subjekti, na autoritativan i jednostran nain odluuju o pravima i obvezama
pojedinih subjekata u konkretnoj upravnoj stvari.
ZAKONSKO SHVAANJE
Pojam UA se u zakonodavstvu ne koristi, ve se koriste nazivi: rjeenja,
zakljuci, obrtnica, povlasnica i sl. Meutim, u Zakonu o upravnim sporovima (ZUS)
se pojam upravnog akta nije mogao izbjei, jer se njime ureuje sustav
sudske zatite u upravnim stvarima. Zakon je morao definirati UA da bi se
znalo to se smatra upravnim aktom, a definicija koju je dao je slijedea:
Upravni akt prema ZUS-u akt kojeg donosi dr. organ ili organizacija u
obavljanju javnih ovlasti, a rjeava o pravima i obvezama pojedinaca ili pravne
osobe u tzv. upravnim stvarima.
Tko donosi upravni akt?
Upravne akte u najveem broju sluajeva donose dr. tijela (tijela dr. uprave),
no ta ovlatenja se mogu dodijeliti i javnoj ustanovi, koja e u skladu sa javnim
ovlastima rjeavati u pojedinanim stvarima o pravima, obvezama i
odgovornosti fizikih i pravnih osoba. Posebnim zakonom se odreeni poslovi
dr. uprave mogu prenijeti i pravnim osobama koje na osnovi zakona imaju
javne ovlasti.
AKT UPRAVE svaka vrsta akta koji tijela dr. uprave donose u ostvarivanju
svoje funkcije. Tim su pojmom, uz upravne akte, obuhvaeni i openormativni
akti uprave, kao i konkretni akti uprave koji nemaju karakter upravnog akta.
Akti uprave = upravni akti + openormativni akti + konkretni akti uprave koji nemaju karakter UA
Openormativni akti uprave opi akti kojima se na apstraktan nain
reguliraju dru. odnosi
Upravna stvar nije definiraja zakonom (ni u jednoj dravi) to je ona pravna
stvar koja je u nadlenosti uprave (za razliku od onih koje su u nadlenosti
suda), a regulirana je normama UP-a. Na Upravnom sudu je da u svakom
konkretnom sluaju kae je li neki akt UA ili nije ako je, tada je rije o
upravnoj stvari, a ako nije, nije.
Upravna stvar: 1. konkretna stvar
2. rjeava se o pravima primjenom normi UP-a
Razlike UA i openormativnog akta:
1. materijalna razlika openormativnim aktima se na apstraktan nain
reguliraju dru. odnosi, dok se UA-om autoritativno odluuje u
konkretnoj upravnoj stvari koja vrijedi za odreenu situaciju i odreene
subjekte koji su individualno odreeni

23
2. procedura donoenja UA se donosi u UPo, a openormativni akt se
donosi temeljem ovlasti; postupak nije propisan (npr. ministar je duan u
odreenom roku donijeti pravilnik).
3. pravni uinci UA djeluju na konkretne graane, a openormativni akti
djeluju na sve
4. kontrola zakonitosti UA se propituje u upravnom sporu pred Upravnim
sudom
Ovlasti za donoenje pravne norme ne znae same po sebi i ovlasti za
donoenje UA i obrnuto, jer te ovlasti mogu biti podijeljene razliitim
subjektima (iako mogu biti podijeljene istom subjektu). U pravilu su via tijela
dr. uprave ovlatena donositi openormativne UA (ukljuujui i individualne
akte), dok su nia tijela ovlatena za donoenje konkretnih UA, a mogu im se
podijeliti i ovlasti za donoenje opih akata.
VRSTE UPRAVNIH AKATA
1. konstitutivni akti su oni kojima se zasniva, mijenja ili ukida neki pravni
propis,
dok
se
deklaratornim aktima samo utvruju ve postojei pravni odnos i pravna
situacija. Dakle, konstitutivnim aktom se stvara pravni odnos koji do tada
nije postojao, dok se deklaratornim aktom utvruje ve postojei. Osim toga,
konstitutivni akti djeluju ubudue (ex nunc), dok deklaratorni djeluju
retroaktivno (ex tunc), no ima izuzetaka konstitutivni akt moe djelovati
unatrag (npr. kad je povodom pravnih lijekova jedan akt stavljen izvan
snage, pa se o istoj stvari ponovno odluuje konstitutivnim aktom, taj akt
nuno ima retroaktivno djelovanje), a isto tako deklaratorni akt moe
djelovati ubudue (npr. rjeenje kojim se utvruje na kojoj se javnoj cesti
promet moe obavljati iskljuivo motornim vozilima). Nadalje, za
konstitutivni akt je vezana mogunost diskrecijske ocjene, koje nema kod
deklaratornih upravnih akata. Konstitutivni upravni akti:
1. temeljem ovlaujuih akata adresat dobiva neko pravo koje do tada
nije imao, kao i mogunost da to pravo ostvari (npr. dozvola za dranje
i noenje oruja), a obvezujuim aktom se stranci izriu izvjesne
zabrane, nalau neke inidbe ili trpljenja. Postupak donoenja
ovlaujueg akta se najee pokree na prijedlog osobe u iju se
korist donosi, dok se postupak za donoenje obvezujuih akata
uglavnom pokree prema slubenoj dunosti.
2. kod osobnih akata ovlasti (obveze) za adresata akta proizlaze
neposredno iz samog akta (te ovlasti su u pravilu neprenosive
izuzetak: ako je zakonom izriito predvieno drukije). Kod stvarnih
akata ovlasti za pojedinca proizlaze iz odnosa koji on ima prema
odreenoj stvari, pa takve ovlasti mogu imati svi oni koji se prema
takvoj stvari nalaze u odgovarajuem odnosu (npr. odnos vlasnitva).
3. akt-uvjet akt je uvjet za neto uvjet da bi se na tu osobu primijenio
openormativni propis (npr. akto o dravljanstvu nakon to su
udovoljeni svi uvjeti, u aktu se navodi da je osoba primljena u hrvatsko
dravljanstvo, ime se na tu osobu primjenjuju pravne norme koje se
odnose na nae dravljane). Dakle, prava i dunosti adresata se ne
odreuju samim aktom. Akt je samo uvjet da bi odreena situacija
mogla nastati, ali kad ona nastane, tada u cijelosti ovisi o onim

24
pravnim propisima kojima se regulira. Prema tome, promjena u tim
propisima izaziva i promjenu u obujmu prava i dunosti adresata akta
uvjeta.
4. dispenz akt kojim se odstupa od teih uvjeta i na adresata se
primjenjuju laki uvjeti (ali samo kada pravna norma to dozvoljava)
npr. uvjet za primitak u slubu je 18 godina, no u nekim slubama se
prag sputa na 15 godina.
2. upravni akti doneseni ex offo i oni doneseni na prijedlog stranaka za
razliku od sudskog postupka, upravni postupak uvijek pokree nadleno
tijelo (bilo da se pokree po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke).
Preteni dio akata koji se donose po slubenoj dunosti su konstitutivne
prirode, ali se po slubenoj dunosti mogu donijeti i deklaratorni akti. Tu je
uglavnom rije o obvezujuim aktima kojima se utvruju obveze stranke,
dok se na prijedlog stranke odluuje o njenim pravima. Ako je za donoenje
nekog akta predvien prethodan zahtjev stranke, a taj zahtjev nije postojao,
takav akt e biti nitav.
3. ukoliko donosilac akta prihvati zahtjev stranke i dodijeli joj neku ovlast ili
pravo,
govorimo
o
pozitivnim aktima (ovlaujui akti). O negativnom aktu govorimo ako
donosilac akta odbije zahtjev stranke (tj. negativno ga rijei) ili ako ga
odbaci (npr. zbog nepravovremenosti). U prvom sluaju organ ulazi u
meritum stvari, a u drugom ne. Negativan akt ne izaziva nikakve pravne
posljedice. Ovdje nailazimo na pojam utnje administracije u pravilu
podrazumijeva negativan akt, a svaki izuzetak od tog pravila mora biti
izrijekom naveden. Posljedica utnje administracije je to stranka ima pravo
ulaganja pravnih lijekova, unato tome to akt nije donesen. Kada stranka
uloi zatjev, organ je duan odluiti o zahtjevu u roku 30 dana (+
produetak od dodatnih 30 dana), a onda moe uloiti pravni lijek. Inae,
akt moe biti pozitivan, negativan ili parcijalan (npr. trai se pomo od 1500
kn, a stranci se dodijeli 1000 kn).
4. kod individualnih upravnih akata adresati su odreeni pojedinano i
poimenino, bez obzira koliko ih ima,.dok se kod generalnog upravnog
akta adresati ne odreuju pojedinano, ali se prema odreenim svojstvima
moe zakljuiti na koje se osobe akt odnosi.
5. kod pravno vezanih akata donosilac akta je vezan zakonskom normom,
dok kod diskrecione ocjene (slobodnih akata) on ima mogunost izbora
izmeu vie alternativno odreenih normi. Meutim, i kod diskrecione
ocjene postoje odreeni dijelovi koji su strogo pravno vezani (npr.
nadlenost, procedura donoenja, forma). Kod upravnih akata koji su u svim
svojim dijelovima pravno vezani, svi dijelovi akta podlijeu kontroli
zakonitosti, dok kod onih u kojima je sadrana diskrecijska ocjena kontroli
zakonitosti podlijeu samo pravno vezani dijelovi akta, a diskrecijska ocjena
kao pravno nevezani dio, ne moe biti predmet sudske kontrole zakonitosti.
6. jednostavni i sloeni akti jedinstveni akti su oni koje je donio samo
jedan organ, a sloeni su oni koje su donijela 2 ili vie organa u tom
sluaju oblici suradnje u donoenju akta su slijedei:

25
1. vie organa zajedniki donose jedan akt, pri emu u aktu mora biti
naznaeno koji su to organi to ga donose, a oni se moraju usuglasiti
oko sadraja akta, te odluiti koji e od njih tehniki napisati akt
2. jedan organ donosi akt uz prethodnu suglasnost drugog organa. Da bi
akt bio valjan:
- mora se traiti suglasnost
- bez suglasnosti je akt nevaljan
3. jedan organ donosi akt uz prethodno pribavljeno miljenje drugog
organa:
- mora se traiti suglasnost
- drugi organ nije vezan miljenjem prvog
7. rjeenja i zakljuci to su akti koji se donose u UPo.
Rjeenje akt kojim se odluuje o predmetu UP.
Zakljuak akt kojim se odluuje o pitanjima koja se tiu postupka ili se
kao sporedna jave u svezi s postupkom.
Razlike:
1. forma rjeenja se u pravilu donose u pismenom obliku, a zakljuci se
u pravilu donose u usmenom obliku (o svim radnjama u UPo se vodi
zapisnik, te je u njemu navedeno sve to je reeno u usmenoj formi,
ukljuujui rjeenja i zakljuke)
2. mogunost ulaganja pravnih lijekova protiv rjeenja je u pravilu
dozvoljena alba, dok protiv zakljuka u pravilu nije dozvoljena alba,
kao ni bilo koji drugi pravni lijek
3. dostava rjeenja se u pravilu dostavljaju stranci (jer se nalaze u
pismenoj formi), a zakljuci se iz istog razloga u pravilu priopavaju.
Rjeenje moe biti: djelomino, dopunsko i privremeno.
Pravilo je da se rjeenjem rjeava o itavom predmetu postupka, o svim
zahtjevima stranaka, no moe se dogoditi da su neke toke zahtjeva zrele za
rjeavanje, a da neke druge nisu, pa se tada moe donijeti djelomino rjeenje.
Nakon djelominog rjeenja mora slijediti dopunsko rjeenje, kojim e se
rijeiti ostali dijelovi zahtjeva, no oba su akta samostalna, pa se protiv njih
mogu zasebno ulagati albe.
Privremeno rjeenje se donosi prije zavretka UPo (kada je to zakonom
predvieno) npr. radnik ode u mirovinu, te mu se treba odrediti njena
visina. Taj postupak obino traje godinu dvije, pa dok se ne utvrdi tona
visina mirovine, donijet e se privremeno rjeenje o mirovini, koji e
naknadno biti zamijenjeno drugim. Kada je rije o privremenom rjeenju, to
mora biti jasno naznaeno u aktu. I privremeno rjeenje je samostalno, te se
protiv njega mogu ulagati svi doputeni pravni lijekovi.
FORMA UPRAVNOG AKTA

26
Upravni akt se u pravilu donosi u pisanoj formi zbog pravne sigurnosti, lake
kontrole zakonitosti, no ponekad se donosi i u usmenoj formi kada se zahtjeva
brzina, ekonominost (no samo kada je tako predvieno zakonom).
DODACI UPRAVNOM AKTU
Uvjet neizvjesna okolnost. Moe biti suspenzivni (upravni akt stupa na snagu
ostvarenjem uvjeta) ili rezolutivni (upravni akt odmah stupa na snagu, ali
nastupom uvjeta prestaje vaiti).
Rok odreeno vremensko razdoblje iji istek ima razliit utjecaj na UA u
kojemu je rok kao dodatak sadran. Istekom roka UA ili stupa na snagu ili
prestaje vaiti. Izvjesnost isteka roka je pravilo. Rok se moe kombinirati s
uvjetom, pa se neizvjesnost nastupa uvjeta moe protegnuti i na nastup roka.
Namet jedna samostalna obveza. Akt se pozitivno rjeava, no stranci se
namee i odreena obveza. Ispunjenje, odnosno neispunjenje te obveze nema
izravnu posljedicu na vaenje samog akta (npr. kod davanja dozvole za
otvaranje neke radnje propisuju se higijenske mjere koje je nuno provesti).
Meutim, ako stranka ne izvrei namet, donosilac akta moe (pod uvjetima
utvrenima u pravnoj normi) namet prinudno izvriti ili akt staviti van snage
(tada se donosi novi akt kojim se prethodni stavlja van snage).
Pridraj opoziva donosilac akta si pridrava pravo da ga opozove, tj. stavi van
snage. Pridraj opoziva moe biti postavljen tako da donosilac akt moe
opozvati u svako doba ili se takvom ovlasti moe koristiti samo uz odreene
uvjete propisane u pravnoj normi. Kada se koristi pridraj opoziva, donosilac
UA mora donijeti novi UA kojim e staviti izvan snage akt u kojem je pridraj
opoziva sadran kao dodatak.
Dopustivost dodataka ako je nezakonit dodatak od velikog znaaja za akt,
on rui itav akt. U protivnom nee utjecati na sudbinu akta takav dodatak
otpada, a sam akt ostaje na snazi.
VREMENSKO DJELOVANJE UPRAVNOG AKTA
Poetak vaenja - upravni akt obvezuje svog donosioca od trenutka kada ga je
on otpremio stranci, a moe ga izmijeniti ili povui sve do trenutka dostave
stranci. Nakon izvrene dostave takve se radnje mogu vriti samo prema
posebnoj proceduri. Upravo zbog velike vanosti trenutka dostave, procedura
dostave je propisana zakonom, a od tog trenutka se poinju raunati i rokovi.
Ukoliko stranka, bez valjanog razloga, odbije primiti dostavljeni akt, pravni
uinci akta svejedno zapoinju, ukoliko je dostavlja nakon takvog odbijanja
postupio na nain kako to propisuju pravila procedure.
Prestanak vaenja upravni akt prestaje vaiti na slijedee naine:
1. iskoritavanje ovlasti inidba stranke jednokratnim izvrenjem ostvaruje u
potpunosti svrhu zbog koje je sam akt bio donesen, pa nema potrebe da
akt dalje vai (npr. stranka u potpunosti isplati iznos poreza odreen
upravnim aktom)
2. nastup rezolutivnog uvjeta ili raskidnog roka
3. stavljanje akta van snage od strane ovlatenog tijela (npr. u povodu redovnih
ili izvanrednih pravnih lijekova). U ovom se sluaju donosi novi akt kojim

27

4.
5.
6.

7.

se prethodni stavlja van snage. Pritom treba razlikovati ukinut akt

(djeluje ubudue) i poniten akt (djeluje retroaktivno).
propast stvari o kojoj je upravnim aktom odlueno (npr. prometna dozvola
izdana za odreeno vozilo, a ono je uniteno)
smrt stranke ako je aktom utvreno strogo osobno pravo ili obveza (npr.
dozvola za dranje i noenje oruja)
nevrenje ovlasti koja je podijeljena upravnim aktom. Ovdje se obino ve u
UA odreuje rok u kojem se stranka moe koristiti ovlau, tako da
protekom tog roka dolazi do prestanka vaenja akta.
odricanje od ovlasti npr. vlasnik zgrade izjavi da odustaje od nadogradnje za
koju ima dozvolu.

Retroaktivno djelovanje znai da UA djeluje na pravni odnos koji je

postojao prije nego je sam akt stupio na snagu. Deklaratorni akti u pravilu
djeluju retroaktivno, a konstitutivni u pravilu ne. Retroaktivnost moe
predstavljati oblik nezakonitosti kada se UA-om bez pravne osnove daje
retroaktivnost (npr. kod konstitutivnih akata). Nasuprot retroaktivnom
djelovanju UA stoji tzv. produeno pravno djelovanje UA (anticipirani UA)
pravno djelovanje akta se javlja kasnije nego je to uobiajeno (npr. dozvola za
prikljuak na vodovod koji je jo u izgradnji). Kao i kod retroaktivnog
djelovanja i ovdje moe doi do nezakonitog djelovanja ako pravna norma ne
doputa donoenje takvih akata.
Obveznost UA dispozitiv UA obvezuje one prema kojima djeluje na nain da
su ti subjekti duni potivati izreku kojom se odluuje u konkretnoj upravnoj
stvari o pravima i dunostima. Akto obvezno djeluje i prema strankama i prema
donosiocu, a stavljanje akta van snage znailo bi ujedno i prestanak njegove
obveznosti. I njegova obvezujua snaga i stavljanje van snage su ureeni
pravnom normom.
Ako se promatraju sadrajni dijelovi UA, onda obveznost stjee samo njegov
dispozitiv, to je logino kad se zna da se dispozitivom odluuje o stvari koja je
bila predmet postupka.
Izvrenje upravnog akta je posljednja, procesna radnja, kojom se dispozitiv
UA provodi u ivot. Izvrenju prethodi donoenje UA. Svejedno je hoe li akt
biti donesen u pismenom ili usmenom obliku, u potpunom ili skraenom
postupku. Bitno je da nadleno tijelo odlui o upravnoj stvari na nain da se
njegova odluka moe smatratu upravnim aktom.
Da bi dispozitiv UA mogao biti proveden u ivot, potrebno je da akt postane
izvran u smislu da je pravno dopustivo upotrijebiti prinudna sredstva radi
osiguranja izvrenja onda kada izvrenik propusti izvriti obvezu dobrovoljno, u
cijelosti ili djelomino.
Trenutak nastupanja izvrnosti UA ovisi o razliitim oklnostima kao npr. je li
akt pravilno dostavljen, je li protiv njega dozvoljena alba ili ne, je li ona
uloena itd. Osim toga, zakonske odredbe o izvrenju se u pravilu odnose
samo na izvrenikovo odbijanje dobrovoljnog izvrenja. Te odredbe se ne mogu
primijeniti kada je doneseno negativno rjeenje, niti kada je stranci podijeljena
ovlast da ona sama odabere hoe li se koristiti dobivenim pravom ili ne. Do
prisilnog izvrenja moe doi samo pod uvjetima odreenima zakonom, pa e

28
tako i tijelo koje provodi izvrenje moi upotrijebiti samo ona prinudna
sredstva i na onaj nain kako to pravna norma doputa.
Obvezu iz akta umjesto stranke moe izvriti i neka trea osoba, osim ako je
rije o strogo osobnoj obvezi (zamjenjiva, nenovana obveza).
PRAVOMONOST UPRAVNOG AKTA
Pravomonost procesnopravni institut kojim se onemoguava ponovno
odluivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku konano odlueno (ne bis in
idem).
To znai zabranu za stranku da postavlja zahtjev za ponovno odluivanje o
stvari koja je konano rijeena, kao i zabranu donosiocu akta (ili nekom
drugom) da o toj stvari ponovno odluuje. Pod istim uvjetima takva stvar ne
moe biti predmet ponovnog rjeavanja (identitet stvari eadem res) meu istim
strankama (identitet osoba inter easdem personas). Potivanjem instituta
pravomonosti ostvaruje se naelo zakonitosti
Vrste pravomonosti:
1.

2.

3.

formalna i materijalna pravomonost strankama se onemoguuje pobijanje

pravomonog
akta
redovnim
pravnim
lijekovima
(formalna
pravomonost). Trenutak nastupanja formalne pravomonsti je razliit,
jer je ponekad predvien rok za albu, a ponekad nije, te u tom roku
alba moe, ali ne mora biti uloena. Materijalna pravomonost djeluje
prema donosiocu akta, onemoguavajui ga da opozove, promijeni ili
stavi van snage UA kojim je stvar konano rijeena. Materijalna
pravomonost nastupa nakon formalne uinak pravomonosti UA prvo
obuhvaa stranke, pa onda njenog donositelja. Stoga, UA ne moe biti
materijalno pravomoan, ako nije ujedno i formalno pravomoan, no
obrnuto je mogue.
objektivna i subjektivna pravomonost objektivna pravomonost
onemoguuje rjeavanje o stvari o kojoj je ve odlueno i to , u pravilu,
bez obzira na nain na koji je odlueno. Subjektivna pravomonost
zabranjuje diranje u akt, pa prema tome i ponovno odluivanje o stvari
ako bi se time dirao u steena prava stranaka. Subjektivna pravomonost
obuhvaa samo akte kojima je stranka dobila neko pravo, ali ne i
negativne akte. Dodue, dozvoljava se diranje u akte kojima je stranka
ostvarila neko pravo, ako bi takvo diranje ilo u prilog stranci (u smislu
da bi rezultiralo veim ovlastima za stranku), odnosno ako bi ona sama
postavila takav zahtjev ili bi dala svoj pristanak na takvo postupanje.
apsolutna i relativna pravomonost kada je svrha pravomonosti u
procesnoj ekonominosti, govorimo o apsolutnoj pravomonosti, a ako
pravomonost doprinosi pravnoj sigurnosti, odnosno zatiti pravnih
interesa stranke, govorimo o relativnoj pravomonosti.

Izvanredna pravna sredstva i institut pravomonostii iako se UA-om

odluuje o konkretnoj upravnoj stvari, zadatak je donosioca akta da pri
rjeavanju konkretne stvari pazi na javni interes koji mora tititi. Istitutom
pravomonosti takav javni interem ponekad moe biti povrijeen, pa se
predvia institut izvanrednih pravnih lijekova. Pritom je vano razlikovati

29
nitavost (kada akt uope ne proizvodi pravne uinke) od oborivosti (zakon
propisuje koji su razlogi oborivosti akta). Pravomono rjeenje se moe
ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo kada je to zakonom predvieno.
Objekt pravomonosti je sam upravni akt, konkretnije njegov dispozitiv. To
znai da pravomonim postaje samo akt kojim je konano rijeeno o stvari koja
je bila predmet postupka i to samo njegova izreka u kojoj je sadrana odluka o
pravima i obvezama.
Subjekti pravomonosti su donosilac akta (tijelo nadleno da odluuje o
konkretnoj stvari) i stranke u postupku u kojem se o stvari odluuje.
Pravomonost djeluje i na pravne sljednike.
Pravomonost, konanost i izvrnost konanost znai da je postupak
donoenja akta dovren (bilo da je konanost nastupila nakon okonanja I
postupka i dostavljanja I rjeenja, bilo nakon zavrenja II postupka, kada je
II aktom odlueno o albi). Vremenski se konanost javlja prije pravomonosti,
no moe se i poklapati s pravomonosti (npr. kad protiv II rjeenja nije
doputena alba), kao to moe nastupiti poslije nje (bez primjera!)
Izvrnost akta znai da je on dospio u fazu koja omoguava oivljenje njegova
dispozitiva. Vremenski izvrnost nastupa prije pravomonosti, no mogu se i
vremenski poklapati (npr. ako se prvodom tube ishodi odgoda izvrenja UA
koji je predmet tube), kao to izvrnost moe nastupiti nakon pravomonosti
(npr. kad je posrijedi akt sa suspenzivnim uvjetom, pa se ne moe izvriti do
nastupa uvjeta, iako je postao pravomoan). Izvrnost i konanost se u pravilu
vremenski podudaraju, no izvrnost moe nastupiti prije konanosti ako alba
nema suspenzivno djelovanje (tj. kada ne odlee izvrenje akta protiv kojega je
izjavljen), a moe nastupiti i nakon konanosti (npr. ako se povodom tube
ishodi odlaganje izvrenja UA koji je predmet tube do konane sudske
odluke).
POGRENI UPRAVNI AKT
1. nezakonit (protupravni) upravni akt
2. nepravilan (nesvrsishodan, neportun) upravni akt
U oba akta je sadrana neka pogreka, samo to se kod nezakonitog akta ta
pogreka odnosi na povredu pravne norme iz sustava pozitivnog prava, a kod
nepravilnog akta donosilac je postupio nesvrsishodno sa stajalita javnog
(opedrutvenog) interesa pri donoenju UA.
Zakon propisuje naine postupanja koji e dovesti do donoenja zakonitog UA,
no ponekad izriito propisuje i postupanja koja e dovesti do nezakonitosti
akta, kako bi se na vrijeme izbjegle eventualne pogreke. to se tie
nesvrhovitih akata, oni su esto posljedica diskrecijske ocjene, kada se organ
pogreno opredijelio za neku od ponuenih normi (naina postupanja).
Obujam i posljedica pogrenosti akt moe biti pogrean u cijelosti (totalna
pogrenost) ili samo djelomino (parcijalna pogrenost). U sluaju totalne
pogrenosti, akt se redovnim ili izvanrednim lijekovima itav stavlja van snage.
Ako je samo jedan dio akta optereen pogrekom, stavljanj tog dijela van snage
ne utjee na ostale dijelove akta. Nadalje, ako se protiv oborivih akata ne izrazi
pravni lijek (redovni ili izvanredni) u predvienom roku, on postaje

30
pravomoan i neoboriv. Suprotno tome, nitavi pravni akt je onaj s najteom
pogrekom, te on nikako ne moe konvalidirati (quod initio vitiosum est non potest
tractu temopre convalescere).
Ponitenje, ukidanje i oglaavanje nitavim UA-a kada se oboriv UA
ukida, onda to ukidanje djeluje ubudue (ex nunc), dok pravne posljedice koje je
akt proizveo do toga trenutka i dalje ostaju na snazi. S druge strane, ponitenje
akta djeluje retroaktivno (ex nunc), pa se ponitavaju i sve posljedice koje je on
proizveo od trenutka svog stupanja na snagu. Kod nitavih akata dolazi samo
do oglaavanja akta nitavim. Takvo oglaavanje ima deklaratorni karakter i
djeluje ex tunc.
Konvalidiranje pogrenog UA znai njegovo naknadno osnaenje, zbog
eliminiranja pogreke sadrane u aktu, te se on smatra valjanim od trenutka
donoenja (npr. akt se donese bez prijedloga stranke, a ona naknadno da svoj
pristanak). Konvalidirati mogu samo oborivi UA.
KONKRETNI AKTI UPRAVE IZVAN UA-a to su npr. akti evidencije, razna
uvjerenja. Njihov broj je velik, a karakterizira ih to im obino nedostaje neki
od elemenata upravnog akta.
UPRAVNI POSTUPAK
Upravni postupak skup procesnih pravila koja odreuju nain djelovanja javne uprave kada
ona odluuje o pravima i obvezama pojedinih subjekata u tzv. upravnim stvarima, odnosno kada
donosi upravni akt.
ili
Upravni postupak skup procesnih pravila o redu i obliku radnji pri donoenju upravnog
akta i o obliku tih akata.
Materijalni propisi propisi koji reguliraju sadraj odreenih dru. odnosa
(tj. sadraj djelovanja uprave)
Formalni propisi propisi koji reguliraju nain postupanja uprave ili dr.
subjekata.
* procesna pravila osiguravaju jedinstvenu primjenu materijalnog prava
* upravni postupak ima najiru primjenu u odnosu na druge pravne postupke;
KPo se vodi povodom poinjenja KD, GPo se vodi kada postoji neki spor, a UPo
se vodi kada se najlegalnije ponaamo (npr. kada traimo izdavanje
graevinske dozvole ili kada moramo platiti porez na promet stana).
RAZVOJ UPRAVNOG POSTUPKA
-

posljedica naela zakonitosti (poetak 20. st.)

prva kodifikacija UPo 1925. Austrija

31
-

veina kodifikacija se javlja nakon II. Svjetskog rata, a velik broj zemalja
ih ni danas nema
2 cilja upravnog postupka

osigurati aktu ispravan sadraj

strankama da tite svoja
(doi do tzv. materijalne istine)
interese.
-

osigurati
prava i pravne

razvoj UPo kroz sudsku kontrolu zakonitosti UA sudovi su prema upravi

primjenjivali naela sudskog postupka (naroito parninog)
takva praksa

preteena u zakon
kao osnov
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

zadrana i dalje

Austrija, 1925.
ehoslovaka i Poljska, 1928.
Kraljevina Jugoslavija, 1930.
SAD, 1946.
Maarska, 1957.
panjolska, 1958.
Bugarska, 1970.
Njemaka, 1977. itd.

Francuska

RAZVOJ UPRAVNOG POSTUPKA U RH

prvi ZUP 1930.

nakon II. Svjetskog rata ZUP iz 1956. do tada su se pravila
postupka nalazila u Zakonu o narodnim odborima, Zakonu o upravi, Zakonu o
upravnim sporovima itd. ZUP je mijenjan nekoliko puta: 1965., 1977. i
1986.
nakon osamostaljenja RH
- zakon o preuzimanju zUP-a u RH (NN 53/91)
- preuzet je tekst objavljen uSlubenom listu SFRJ br. 47/86
- izvrene su nune izmjene i dopune
- po svom opsegu i sadraju ZUP predstavlja jedan od najrazraenijih
upravnih postupaka
VAENJA ZUP-a
subjekti

1. organi dr. uprave i dr. dr. organi

2. dr. pravne osobe
propisa

sluajevi
b)

a) upravna stvar
neposredna primjena

32
kada
temeljem
javnih
ovlasti
odluuju
o
slijedeim sluajevima
c) odluivanje o pravima,
obvezama
i pravnim interesima
Opi upravni postupak za sve upravne oblasti
Posebni upravni postupak za odreene upravne oblasti; moe se propisati
pod odreenim uvjetima koji se propisuju u sklopu materijalnih propisa:
a)
b)
c)
d)

samo pijedina pitanja

samo posebnim zakonom
ako je to nuno za tu upravnu oblast
ako nije protivno naelima ZUP-a

lex specialis derogat legi generali

NAELA UPRAVNOG POSTUPKA
Cilje upravnog postupka je da se u rjeavanju konkretne stvari doe do
materijalne istine i da se pritom adekvatno zatite prava i interesi stranaka, ali
i opedrutveni interesi. Da bi se to postiglo, potrebno je pridravati se
slijedeih naela:
1. naelo zakonitosti dr. tijela, ustanove i dr. pravne osobe koje postupaju
u upravnim stvarima, rjeavaju na osnovi zakona, dr. propisa dr. tijela i na
osnovi opih akata ustanova i dr. pravnih osoba s javnim ovlastima. Naelo
zakonitosti dolazi do punog sadraja i kada je dr. tijelo ovlateno zakonom
ili na zakonu zasnovanom propisu da rjeava prema slobodnoj ocjeni. Tada
rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlasti i u skladu s ciljem u kojem
je ovlast dana. Naelo zakonitosti se ogleda i u ovlatenju odreenih osoba
da izmijene ili stave van snage akte kojima je izvrena povreda zakonitosti.
2. naelo zatite prava graana i zatite javnog interesa prilikom
rjeavanja u konkretnim stvarima tijela u postupku imaju dvostruku obvezu:
strankama omoguiti da to lake zatite i ostvare svoja prava, te da paze
kako ostvarenje tih prava ne bi bilo na tetu prava dr. osoba niti u
suprotnosti s javnim interesom utvrenim zakonom.
3. naelo efikasnosti uvoenjem ovog naela se upotpunjuje sustav mjera
utvrenih sa svrhom da se omogui bre i lake voenje postupka i to
jednostavnija i uinkovitija zatita prava stranaka u tijeku postupka i u
rjeavanju.
4. naelo materijalne istine nadovezuje se na naelo zakonitosti; utvrenje
svih injenica u postupku je iznimno vano za donoenje zakonitog i
pravilnog rjeenja. U tom smislu ZUP propisuje da se rjeenje donosi na
temelju injenica utvrenih u postupku, da se sve injenice i okolnosti koje
su znaajne za rjeavanje moraju utvrditi prije donoenja rjeenja, da je
utvrivanje odlunih injenica nuno bez obzira na to vri li se u skraenom
ili posebnom ispitnom postupku, da ovlatena slubena osoba odluuje koje
e injenice uzeti kao dokazane prema slobodnom uvjerenju, ali na osnovi
savjesnog i briljivog ocjenjivanja svakog dokaza posebno i svih zajedno, kao

33
i na osnovi rezultata cjelokupnog postupka i sl. Iznimke nagodba i
zabrana reformatio in peius
5. naelo sasluanja stranaka prije donoenja rjeenja stranci se mora
pruiti mogunost izjnjavanja o injenicama i okolnostima koje su od
vanosti za donoenje rjeenja. Odstupanja od naela moe predvidjeti samo
zakon. Stranka moe utjecati na rjeenje stvari i pobijati tonost navoda koji
se ne slau u njenim navodima., ima pravo na dopunjenje i objanjavanje
svojih tvrdnji do donoenja rjeenja, a ako to ini poslije odrane usmene
rasprave, duna je opravdati zbog ega to nije uinila na raspravi. Slubena
osoba koja vodi postupak je duna pruiti mogunost stranci da se izjasni o
svim okolnostima i injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o
prijedlozima i ponuenim dokazima, da sudjeluje u izvoenju dokaza i da
postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vjetacima, kao i da se
upozna s rezultatom izvoenja dokaza i da se o tome izjasni.
6. naelo slobodne ocjene dokaza slubena osoba koja vodi postupak
ocjenjuje prema slobodnom uvjerenju hoe li navoenje odreene injenice
uzeti kao istinito ili ne. Ovlatena osoba samostalno utvruje injenice i
okolnosti i na temelju utvrenih injenica i okolnosti primjenjuje vaee
propise.
7. naelo samostalnosti u rjeavanju UN - pravo je nadlenog tijela da
vodi postupak i doluuje samostalno u okviru vlastite nadlenosti, ne
pokoravajui se pritom nikakvih utjecajima sa strane.
8. naelo prava na albu UN stranka ima pravo na albu protiv I rjeenja
(zakon moe iskljuiti pravo na albu, ali e na drugi nain osigurati zatitu
prava i zakonitosti), a u pravnom lijeku se mora navesti kome se alba
izjavljuje, u kojem roku i s kojom pristojbom.
9. naelo ekonominosti nalae to bre voenje postupka uz to manje
trokova i gubitaka vremena za stranku i dr. osobe u postupku, no to naelo
ne smije ii na tetu materijalne istine.
10. naelo pomoi nekoj stranci kako bi stranke moge zatititi svoja
legitimna prava i interese.
11. naelo o upotrebi jezika i pisma postupak se vodi na slubenom
jeziku i pismu RH, no zakon predvia mogunost da se nacionalne manjine
koriste vlastitim jezikom i pismom
NADLENOST ZA VOENJE UPRAVNOG POSTUPKA
Nadlenost competentia pravo i dunost postupanja u odreenim pravnim
stvarima i na odreenom teritoriju.
Stvarna nadlenost competentia ratione materiae pravo i dunost postupanja u
odreenoj vrsti predmeta.
Mjesna nadlenost competentia ratione territorii pravo i dunost postupanja na
odreenom teritoriju. Mjesna nadlenost odreuje podruje na kojem organ
mora obavljati poslove iz svoje stvarne nadlenosti.
ODREIVANJE STVARNE NADLENOSTI
ZUP:

34

sadri propise kojima se odreuje stvarna nadlenost, a u sluaju da ona

nije odreena, primjenjuju se pravila o supsidijarnoj nadlenosti
l. 17. st. 1. stvarna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku se
odreuje po propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili se
odreuje nadlenost pojedinih organa
l. 18. st. 1. za rjeavanje u upravnim stvarima u I stvarno su
nadleni organi utvreni propisima o ustrojstvu dravne uprave,
propisima kojima se ureuje pojedina upravna oblast, odnosno dr.
posebnim propisima

Pravilo za odreivanje stvarne nadlenosti ako je propisan, nije odreeno

koji organ uprave je stvarno nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj
stvari, takva stvar spada u nadlenost organa dr. uprave u iji djelokrug
pripadaju poslovi ope uprave.
ODREIVANJE MJESNE NADLENOSTI
ZUP:
- l. 17. st. 2. mjesna nadlenost se odreuje po propisima o organizaciji
pojedinih organa
* znaenje propisa o teritorijalnom ustroju RH za odreivanje teritorijalnih
granica mjesne nadlenosti (npr. Zakon podruja upanija, gradova i opina u
RH iz 1992. s brojnim promjenama)
* mjesna se nadlenost ne treba podudarati s podrujima polit. teritorijalne
podjele
Pravila za odreivanje mjesne nadlenosti:
1. u stvarima koje se odnose na nekretninu prema mjestu gdje se ona
nalazi forum rei sitae
2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog dr. tijela, ustanove ili dr.
pravne osobe prema mjestu njihova sjedita
3. u stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na profesionalnu
djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u
odreenom mjestu prema sjeditu radnje, odnosno mjestu gdje se
djelatnost obavlja forum actus
4. u ostalim stvarima prema prebivalitu stranke. Kada ima vie stranaka,
nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen.
Ako stranka nema prebivalite u RH, nadlenost se odreuje prema
mjestu njenog boravita, a ako nema boravita prema mjestu njenog
posljednjeg prebivalita (boravita) u RH forum domicili
5. ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti na jedan od opisanih naina,
onda se odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka
forum casus (npr. dijete je naeno u vlaku, a nadlenost se odreuje
prema mjestu gdje je dijete ostavljeno)
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov u kojem je nastao povod za
voenje postupka, mjesna nadlenost se odreuje prema matinoj luci broda,
odnosno matinom pristanitu zrakoplova.

35
Delegacija (supstitucija) nadlenosti mogua je samo temeljem zakona.
Dakle, nijedno tijelo ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz nadlenosti
drugog tijela i samo je rijeiti, osim ako je to zakonom predvieno i pod
uvjetima propisanim zakonom.
Stvarna i mjesna nadlenost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka,
dogovorom tijela i stranaka ni dogovorom tijela, osim ako je zakonom drukije
odreeno.
Dunost tijela da pazi na svoju nadlenost svako tijelo tijekom cijelog
postupka mora prema slubenoj dunosti paziti na svoju stvarnu i mjesnu
nadlenost. Povreda odredaba o nadlenosti razlog je za stavljanje rjeenja van
snage u albenom postupku ili postupku prema odreenim izvanrednim
pravnim lijekovima.
Sukob nadlenosti pitanja sukoba nadlenosti se rjeavaju na slijedee
naine:
1. sukob nadlenosti izmeu tijela dr. uprave rjeava Vlada RH ako je on
nastao na razini RH, odnosno odgovarajuih izvrnih tijela jedinica
lokalne samouprave
2. sukob nadlenosi tijela dr. uprave iste upravne oblasti raznih razina
rjeava nadleno ministarstvo ili dr. nadleno republiko tijelo dr.
uprave
3. sukob nadlenosti izmeu tijela dr. uprave i izvrnih tijela rjeava Vlada.
Sukob nadlenosti izmeu Vlade i ministarstava i dr. republikih tijela
dr. uprave rjeava Sabor
4. sukob nadlenosti izme tijela dr. uprave i dr. pravnih osoba s javnim
ovlastima rjeava Vlada
5. ostale sukobe nadlenosti rjeava republiki sud nadlenosti za upravne
sporove
SLUBENA OSOBA ZA DONOENJE RJEENJA
2 su faze UPo:
1. prethodni postupak
2. donoenje rjeenja

1 osoba ili
2 ili vie osoba

Kada donose akt, kroz te faze prolaze:

ovlastiti

inokosni (npr. ministarstva dr. uprave ...) rukovoditelj moe

slubenu
osobu tog tijela ili da provodi

prethodni
postupak i donese mu rjeenje
na potpis
1. DRAVNI ORGAN

ili da uini sve sam

kolegijalni (HS, Vlada, skuptine ...) kolektivno tijelo donosi

rjeenje, a prethodni postupak provodi upravno tijelo
2. OSOBA S JAVNIM OVLASTIMA rukovoditelj daje ovlasti slubenoj osobi da ili
samo
provede
postupak
ili
da
i
donese rjeenje

36
Pravna pomo naelno, svako tijelo obavlja slubene radnje u granicama
svog podruja, a ako je potrebno poduzeti neke radnje na podruju drugog
tijela, u tim situacijama dolazi do pruanja pravne pomoi (rekvizicija). Takvu
pravnu pomo, na osnovi posebne zamolnice, prua tijelo na ijem podruju
valja poduzeti radnju. Dr. tijela i ustanove, te pravne osobe s javnim ovlastima
su dune, kada rjeavaju u upravnim stvarima, jedni drugima pruati pravnu
pomo u UPo. Zamoljeno tijelo je duno postupiti po molbi bez odlaganja, a
najkasnije u roku 20 dana. Sud nije duan pruiti pravnu pomo (dok svi ostali
organi jesu); iznimno moe dostaviti omot spisa, ako to ne remeti njegov rad
(postupak koji vodi).
Izuzee slubene osobe postoje apsolutni i relativni razlozi za izuzee.
Apsolutni su:
1. ako je ovlatena osoba u postupku koji se vodi stranka, suovlateni,
suobveznik, svjedok, vjetak, punomonik ili zak. Zastupnik
2. ako je sa strankoj, zastupnikom ili punomonikom stranke srodink u
krvnoj linij ili u pobonoj liniji do IV, brani drug ili srodnik po tazbini
do II, pa i kada je brak prestao
3. ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke u odnosu
staratelja, usvojitelja ili hranitelja
4. ako je u I postupku sudjelovao u voenju postupka ili donoenju
rjeenja.
STRANKA U UPRAVNOM POSTUPKU
ZUP odreuje pojam stranke i to kao procesnopravni institut, jer ZUP sadri
procesnopravne odredbe rezlikuje 3 kategorije stranaka:
1. aktivna stranka - osoba na iji je zahtjev postupak pokrenut
2. pasivna stranka osoba protiv koje se vodi postupak
3. intervenijent (uzgredna stranka) zainteresirana traa osoba koja
zbog zatite svojih prava i interesa ima pravo sudjelovati u postupku
Tko moe biti stranka? svaka domaa i strana 1 fizika i pravna osoba, no to mogu
biti i subjekti koji nemaju svojstva fizikih i pravnih osoba (npr. grupe graana,
stanovnici neke ulice, poslovne jedinice pravnih osoba ...).
Postoji kategorija subjekata koji imaju sva prava i obveze u postupku (npr.
predlaganje dokaza ili sasluanja, osporavanje akata i sl.), odnosno imaju
poloaj stranke (npr. sindikati, dr. pravobranitelj, udruge graana) ako se
odluuje o pravima i obvezama koje oni po statutu imaju pravo i obvezu tititi
razlika je izmeu stranke i poloaja stranke to u drugom sluaju ne
proizlaze nikakva prava za osobe s poloajem stranke.
Pravne stvari o kojima se odluuje mogu biti:

Npr. kada trai hrvatsko dravljanstvo

37
1. jednostranake stvari u postupku uestuje 1 stranka (to je najpee
sluaj). Meutim, u postupku moe sudjelovati i vie stranaka, ali sve one
stoje na istoj pravnoj poziciji (npr. postupak izvlatenja zemljita koje ima
vie suvlasnika) procesna zajednica zajedniko uee 2 ili vie
osoba u 1 postupku, tako da svi stoje na istoj pravnoj poziciji. Procesna
zajednica moe biti:
a. materijalna stranke zajedniki stoje u odreenoj pravnoj vezi,
neovisno
o
postupku
(npr. suvlasnici)
b. formalna stranke zajedniki djeluju u UPo, no izvan tog postupka
nisu u nikakvoj pravnoj relaciji; moraju imati zajednikog
predstavnika, a mogu imati i zajednikog punomonika
2. viestranake (kontradiktorne) stvari 2 ili vie osoba koje stoje na
razliitim pravnim pozicijama. Rije je kontradiktornim pravnim
stvarima, a stranke mogu biti:
a. kolidirajue stranke postavljaju suprotne zahtjeve, ali se ne
nalaze u nekom pravnom odnosu (npr. obje trae dodjelu istog
graevinskog zemljita)
b. kontrarne stranke se nalaze u uzajamnom odnosu; jedna stranka
ne trai nita od druge.
Uvjeti za stranako djelovanje
1. stranaka sposobnost sposobnost stranke da bude nosilac prava i
obveza u UPo (ima je svaka osoba koja ima i pravnu sposobnost)
2. procesna sposobnost sposobnost stranke da oitovanjem svoje volje
proizvodi procesnopravne uinke (ima je svaka osoba koja ima poslovnu
sposobnost, a moe imati i zakonskog zastupnika)
3. stranaka legitimacija legitimatio ad causam - pravo biti stranka
postupka, kada se odluuje o njenim pravima i obvezama, ili se odluka u
postupku odnosi na njene pravne interese
Zakonit zastupnik obavlja procesne radnje u ime i za raun osobe koja je
potpuno ili djelomino liena poslovne sposobnosti, pa ne moe samostalno
obavljati radnje u postupku (nema procesnu sposobnost). Odreuje se na
osnovi zakona ili aktom nadlenog dr. tijela donesenog na temelju zakona.
Prema tome, odnos izmeu procesno nesposobne stranke i njenog zak.
zastupnika je utemeljen na pravnoj normi iz koje i proizlazi ovlast legitimacija
za zastupanje (legitimatio ad processum). Pravne osobe nemaju poslovnu
sposobnost, pa moraju imati zakonskog zastupnika (npr. dekan zastupa Pravni
fakultet).
Privremeni zastupnik postavlja ga tijelo koje vodi postupak u slijedeim
sluajevima:
1. ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka
radnja mora poduzeti protiv osobe ije je boravite nepoznato, a koja

38
nema punomonika. Tada se postavlja privremeni zastupnik ako to trai
hitnost predmeta, a postupak se mora provesti
2. ako ustanova ili dr. pravna osoba nema zakonskog zastupnika,
predstavnika ili opunomoenika. Tim se strankama privremeni zastupnik
postavlja, u pravilu, iz reda njihovih slubenih osoba
3. kad se mora izvriti radnja koja se ne moe odloiti, a stranku odnosno
njenog punomonika ili zastupnika nije mogue pravodobno pozvati.
Postavljena je osoba duna prihvatiti zastupanje. Moe ga odbiti samo ako
postoje razlozi predvieni posebnim propisima. Privremeni zastupnik sudjeluje
samo u postupku na koji je izriito postavljen, i to dok se ne pojavi zakonski
zastupnik ili predstavnik stranke, odnosno sama stranka ili njezin punomonik.
Punomonik svaka poslovna sposobna osoba, ali pod uvjetom da to ne rade
za novac (punomo smije naplatiti samo odvjetnik, jer inae govorimo o
nadripisarstvu, za to se propisuje kazna zatvora od 3 godine).
KOMUNICIRANJE TIJELA I STRANAKA
PODNESCI
Podnesci zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka,
prijedlozi prijave, molbe, albe, prigovori i dr. priopenja kojima se pojedinci ili
pravne osobe obraaju razliitim tijelima.
Podnesci se, u pravilu, predaju neposredno ili alju potom pismeno ili se
usmeno priopavaju na zapisnik, a mogu se izjaviti i telegrafski. Kratka i hitna
priopenja se mogu davati i telefonom, ako je to po prirodi stvari mogue.
Podnesak se predaje tijelu nadlenom za prijam, a da se moe predati svakog
radnog dana u tijeku radnog vremena. Na usmeno traenje podnosioca,
slubena osoba koja primi podnesak je duna dati potvrdu o prijamu podneska.
Za tu se potvrdu ne plaa primjedba.
Kada tijelo potom dobije podnesak za iji prijem nije nadleno, bez odlaganja
e ga dostaviti nadlenom tijelu i o tome obavijestiti stranku, a ako nije
poznato koje je tijelo nadleno, bez odlaganja e donijeti zakljuak kojim
odbacuje podnesak zbog nadlenosti i dostavlja taj zakljuak stranci, koja ima
pravo albe.
Minimum elemenata koje podnesak mora imati su:
1.
2.
3.
4.
5.

oznaka tijela kojem se upuuje

predmet na koji se odnosi
zahtjev odnosno prijedlog
tko je zastupnik ili punomonik (ako ga ima)
ime, prezime i boravite (adresa) prenosioca, odnosno zakonskog
zastupnika ili punomonika

Podnosilac je duan svojeruno potpisati podnesak. Iznimno to moe mjesto

njega uiniti njegov brani drug, roditelj, dijete ili odvjetnik ovlaten od
stranke na sastavljanje podneska. Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju

39
potpisati se, potpisat e ga druga osoba koja e ujedno staviti svoje ime i
adresu.
ZAPISNIK
Zapisnik sastavlja se o usmenoj raspravi ili dr. vanoj radnji u postupku, kao
i o vanijim usmenim izjavama stranke ili treih osoba. O manje vanim
stvarima se ne vodi zapisnik, ve se u samom spisu stavlja zabiljeka koju
potvruje slubena osoba koja je zabiljeku stavila uz naznaku datuma.
Zapisnik mora sadrati:
1.
2.
3.
4.

naziv tijela koje obavlja radnju

mjesto, dan i sat kada se radnja obavlja
predmet u kojem se ona obavlja
imena slubenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili
punomonika
5. kratak tijek i sadraj radnje izvrene u postupku, te daljnih radnji
Zapisnik sastavljen prema odredbama zakona ima karakter javne isprave, pa
on mora biti voen uredno i u njemu se ne smije nita brisati, niti se
potpisanom zapisniku smije neto dodavati ili mijenjati. Sastavljeni zapisnik se
ita strankama, koje na njega stavljaju svoj potpis.

RAZGLEDAVANJE SPISA
Stranke u postupku imaju pravo razgledati spise predmeta i o svom troku
prepisivati potrebne spise, ali pod nadzorom slubene osobe. Uz stranke to
pravo ima i svaka druga osoba koja uini vjerojatnim svoj pravni interes za to
naelo javnosti. Meutim, postoje odreeni spisi koji se ne mogu pregledavati
niti preopisivati (npr. zapisnik o vijeanju i glasovanju, slubeni referati i nacrti
rjeenja i dr. spisi koji se vode kao povjerljivi).
DOSTAVA
Dostava procesna radnja kojoj je svrha predaja pismena (poziv, zakljuak,
rjeenje i sl.) osobi kojoj je namijenjeno.
Vrste dostave:
1. posredna dostava u pravilu se dostava obavlja osobno adresatu, no ako se
on ne zatekne u svom stanu, dolazi do posredne dostave pismeno se
predaje nekome od lanova adresatova domainstva, a ako se ni oni ne
zateknu, onda nadstojniku kue ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se
utvrdi da je osoba kojoj se pismeno mora dostaviti odsutna i da joj osobe
koje su pismeno primile posredno umjesto nje ne mogu predati pismeno
na vrijeme, ono se vraa tijelu koje ga je izdalo, uz naznaku gdje se
odsutni nalazi.

40
2. obvezna osobna dostava provodi se samo ako je zakonom propisana i to:
a. kada je takva dostava izriito propisana
b. kada od dana dostave poinje tei rok koji se ne moe produiti
c. kada to osobito odredi tijelo koje je naredilo dostavu
Posebni sluajevi dostave:
1. dostava zakonskom zastupniku i opunomoeniku ako ih stranka ima, obavlja se na
isti nain kao i dostava stranci
2. dostava punomoniku za prijam pismena stranka ga je ovlastila iskljuivo na
primanje pismena (ali ne i za druge procesne radnje). On je duan svaki
akt bez odgaanja poslati stranci.
3. dostava dr. tijelima, ustanovama i dr. pravnim osobama podnesak se predaje
slubenoj osobi odreenoj za njegovo primanje, ako nije drukije
odreeno.
4. dostava ostalim osobama fizikim i pravnim osobama u inozemstvu, kao i
stranim dravljanima, MP organizacijama i osobama koje uivaju
diplomatski imunitet, dostava se obavlja preko tijela dr. uprave
nadlenog za vanjske poslove ako MP ugovorom nije drugaije odreeno.
5. dostava javnim priopenjem primjenjuje se ako je rije o veem broju osoba
koje tijelu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti. Javno priopenje se
stavlja na oglasnu plou tijela, a dostava se smatra obavljenom 15 dana
od dana isticanja priopenja na ploi.
Odbijanje primitka dostavljaeva dunost je ostaviti podnesak u stanu ili
prostoriji u kojoj dotina osoba stanuje odnosno gdje je zaposlena, ili ga staviti
na vrata stana ili prostorije. Na dostavnici se oznaava dan, sat i razlog
odbijanja primitka, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se dostava
smatra obavljenom.
Dostavnica potvrda o obavljenoj dostavi, koja uredno dostavljena ima
znaenje javne isprave. Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavlja e
to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se dostava
smatra obavljenom
ROKOVI
Rok vremensko razdoblje unutar kojeg se poduzimaju izvjesne procesne
radnje u postupku. Da bi postupak mogao normalno tei bez zastoja,
predvieni su rokovi unutar kojih subjekti koji sudjeluju u postupku moraju
poduzimati radnje za koje su ovlateni. Vrste rokova su:
1. zakonski strogo su odreeni zakonskim ili nekim dr. propisom, te ih
slubena osoba ne moe mijenjati; slubeni rokovi odreuje ih slubena
osoba ovisno o okolnostima postupka i to kada rok nije zakonom odreen.
2. produivi mogu se produiti na zahtjev stranke kada za to postoje
opravdani razlozi (u pravilu je rije o slubenim rokovima; neproduivi u
pravilu je rije o zakonskim rokovima (postoje iznimke).

41
3. subjektivni poetak roka ovisi o saznanju ovlatene osobe za dogaaj i
injenicu koja je odluna za raunanje roka; objektivni rauna se od
nastupa odreene injenice, neovisno o saznanju stranke. Protekom
objektivnog roka stranka gubi pravo poduzimanja procesne radnje, a
protekom subjektivnog ne.
4. prekluzivni njegovim proputanjem stranka gubi pravo (no ponekad
proputanjem tog roka ne gubi pravo, ve se samo oteava njen procesni
poloaj nepravi ili instrukcijski rok); dilatorni vremensko razdoblje koje ini
taj rok mora protei da bi se procesna radnja mogla poduzeti.
Raunanje rokova rokovi se raunaju u danima, mjesecima i godinama, nikako u
satima i tjednima. Rokovi u danima se poinju raunati prvog idueg dana, a
istjeu istekom posljednjeg sata posljednjeg dana roka. Rokovi u mjesecima i
godinama zavravaju istekom onog dana, mjeseca odnosno godine koji prema
svom broju odgovara dano kad je dostava ili priopavanje obavljeno, odnosno
danu dogaaja od kojeg se rauna trajanje roka. Ako nema tog dana u
posljednjem mjesecu, rok se svrava posljednjeg dana tog mjeseca. Ako je
posljednji dan roka nedjelja ili dr. praznik ili neki dr. dan kada tijelo ne radi,
rok istjee prvog idueg radnog dana.
POVRAT U PRIJANJE STANJE (restitutio in integrum)
Povrat u prijanje stanje procesnopravno sredstvo koje ima karakter
izvanrednog pravnog lijeka kojim se omoguava stranci da od sebe otkloni
tetne posljedice nastale zato to je stranka propustila da u propisanom roku
uini odreenu radnju u postupku.
Povrat u prijanje stanje je pravno sredstvo kojim se obavlja korekcija strogosti
prekluzije,
a moe se koristiti u 3 sluaja:
1. kada je stranka iz opravdanih razloga propustila u roku poduzeti neku
radnju postupka, pa je zbog tog propusta iskljuena od obavljanja te
radnje ovdje je bitno da je stranka imala opravdane razloge (iako zakon
ne navodi koji su to opravdani razlozi), da vie ne moe poduzeti
proputenu radnju, te da postoji formalni prijedlog stranke za povratom u
prijanje stanje (no ako stranka propusti rok za postavljanje zahtjeva za
povratom u prijanje stanje, ne moe traiti povrat tog proputenog roka
restitutio restitutionis non datur).
2. stranka je propustila u roku predati podnesak ili ga je iz neznanja ili
oiglednom pogrekom pravodobno poslala potom ili neposredno
predala nenadlenom tijelu u prvom sluaju je podnesak nepravodobno
podnesen, u drugom pravodobno, ali nenadlenom tijelu, ili
nepreporueno potom.
3. stranka je oiglednom pogrekom prekoraila rok, ali je podnesak
nadleno tijelo ipak primilo najkasnije 3 dana nakon isteka roka, ako bi
stranka zbog zakanjenja izgubila neko pravo u ovom sluaju je jedina
greka u nepravodobnosti, a zakanjenje nije veliko.
Rokovi za restituciju subjektivni 8 dana od dana kada je prestao rezlog
koji je prouzroio proputanje, odnosno od dana kada je stranka saznala za

42
njega (ako je za razlog saznala kasnije); objektivni 3 mjeseca od dana
proputanja, nakon ega se ne moe traiti restitucija.
Odluivanje o prijedlogu za povrat u prijanje stanje prijedlog se
podnosi tijelu kod kojeg je trebalo uiniti ptopuenu radnju. Ako se povrat u
prijanje stanje trai zato to je proputeno da se podnese takav podnesak,
prijedlogu treba priloiti i taj podnesak.
Ako se podnesak temelji na notornim injenicama, nije potrebno sasluanje
protivne stranke.
Kada je restitucija dozvoljena, postupak se vraa u ono stanje u kojem se
nalazio prije proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koji su
doneseni u svezi s proputanjem. U naelu prijedlog za povrat u prijanje
stanje ne zaustavlja tijek postupka. Tijelo nadleno za odluivanje o prijedlogu
moe privremeno prekinuti postupak dok zakljuak o prijedlogu ne postane
konaan.
TROKOVI POSTUPKA
Trokovi materijalni izdaci nuni da bi se postupak mogao uspjeno okonati
(trokovi za uviaj, putni trokovi svjedoka, vjetaka i sl.). Trokove moe
snositi tijelo koje vodi postupak ili stranka odnosno druga osoba koja sudjeluje
u postupku, ovisno o razliitim okolnostima
Trokovi tijela koje vodi postupak
Opi redovni izdaci koji nastaju tijekom normalnog funkcioniranja tijela i oni
nastaju neovisno o voenju konkretnog postupka (npr. trokovi osvjetljenja,
grijanja, istoe, izdaci za plae zaposlenih ...). Njih uvijek plaa samo tijelo i
ne mogu se prevaliti na stranke
Posebni nastaju zbog voenja postupka u nekoj konkretnoj upravnoj stvari, te
do njih ne bi dolo da nije dolo do voenja postupka. Oni u pravilu terete
onoga tko je posao izazvao (ako je stranka inicirala pokretanje postupka, ona
snosi trokove, a ako ga je pokrenulo tijelo ex offo, onda ono snosi trokove
postupka).
Trokovi stranaka i dr. osoba
Svaka stranka, u pravilu, snosi svoje trokove prouzrokovane postupkom (npr.
trokovi dolaenja, izdaci za pristojbe, za pravno zastupanje i struno
pomaganje). Kada u postupku sudjeluje vie stranaka sa suprotnim interesima,
stranka koja je izazvala postupak, a na iju je tetu dovren, duna je protivnoj
stranci nadoknaditi opravdane trokove koji su joj nastali sudjelovanjem u
postupku. Ako je koja od stranaka djelomino uspjela sa svojim zahtjevom,
duna je suprotnoj stranci nadoknaditi trokove razmjerno dijelu svog zahtjeva
s kojim nije uspjela stranka koja je objeu protivnoj stranci uzrokovala
trokove u postupku, duna joj je te trokove nadoknaditi. Kada je postupak
zavren nagodbom, svaka stranka snosi svoje trokove (osim ako nagodbom
drukije ne odrede).
Odreivanje trokova postupka tijelo koje donosi rjeenje u tom istom
rjeenju navodi iznos trokova postupka, tko ih i u kojem roku mora ispatiti.

43
Oslobaanje od plaanja trokova tijelo koje vodi postupak moe u
potpunosti ili djelomino osoboditi stranku od obveze plaanja trokova, ako
utvrdi da e to plaanje trokova ugroziti njegovo izdravanje i uzdravanje
njegove obitelji. Oslobaanje od obveze plaanja trokova moe se ukinuti ako
prestanu posotjati razlozi zbog kojih je dolo do oslobaanja od plaanja.
PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK
POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA
UPo pokree nadleno tijelo ex offo ili u povodu zahtjeva stranke.
a) pokretanje postupka ex offo (slubena, oficijelna maksima)
Trenutak pokretanja UPo se poklapa s trenutkom izvrenja bilo koje
radnje nadlenog tijela u svrhu voenja postupka i to:
1. kada to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis
2. kada nadleno tijelo ustanovi ili sazna da, s obzirom na postojee
injenino stanje, treba raditi zatite javnog interesa pokrenuti UPo
b) pokretanje postupka po zahtjevu stranke (stranaka, privatna
maksima) u sluajevima kada ona trai da joj se prizna neko pravo
(npr. izdavanje neke dozvole, oslobaanje od neke obveze i sl.). Bez
takvog zahtjeva nema potrebe zva voenje postupka, jer je to iskljuivo
interes stranke, a ne javni, dru. interes.
Spajanje stvari u jedan postupak mogue je pod uvjetima predvienim
zakonom, bilo da je rije o jednoj stranci koja postavlja vie zahtjeva ili
zahtjevima vie stranaka. Ti uvjeti su:
1. isto ili slino injenino stanje
2. ista pravna osnova
odluuje se zakljukom
3. stvarna nadlenost
Pokretanje postupka javnim priopenjem primjenjuje se pod slijedeim
kumulativnim uvjetima:

vei broj organu nepoznatih osoba

bitno isti zahtjev prema svima njima

Izmjena zahtjeva

mogua je do okonanja postupka

bitno isto injenino stanje (u suprotnom bi stranka mogla nebrojeno
puta mijenjati svoj tubeni zahtjev, temeljei ga uvijek na drugom
injeninom stanju, ime bi se postupak uvijek vraao na poetak)

Odustanak od zahtjeva

44

mogu je do okonanja postupka

kada stranka odustane od zahtjeva, tijelo koje vodi postupak donosi
zakljuak kojim se postupak obustavlja
odustanak moe biti: 1. izriit
2. konkludentnim radnjama (npr. ne odazove se na
raspravu)

Utjecaj smrti stranke na tijek postupka

nastavljanje postupka
(kod ne strogo osobnih stvari)
Ovisno o prirodi upravne stvari
obustava postupka
(strogo osobno pravo)
Nagodba

dolazi u obzir samo u kontradiktornim stvarima

a. potpuna stranke su se nagodile o svim elementima sporne stvari
b. djelomina nagodba je sklopljena za dio sporne stvari, a za drugi
dio se vodi postupak
uvijek treba teiti nagodbi (ne donosi se rjeenje!)
nagodba ima snagu izvrne isprave

POSTUPAK DO DONOENJA RJEENJA

Inkvizicijska (istrana) maksima organ upotpunjuje injenino stanje,
nareuje izvoenje dokaza (UP!)
Raspravna maksima stranke iznose injenice i dokazna sredstva
Uz jasno izraeno inkvizicijsko naelu, ZUP odreuje:

dunost stranke:
o da injenice iznese tono, istinito i odreeno
o da ponudi dokaze
ne moe se odbaciti zahtjev ako stranka nije ni u naknadnom roku
podnijela dokaze
ZUP, l. 136. u principu se ne primjenjuje

2 vrste postupka:
1. skraeni postupak provodi se bez poduzimanja posebnih procesnih
radnji za utvrivanje injeninog stanja (npr. ispitivanje svjedoka, uviaj i
sl.); dolazi do sjedinjenja ispitnog postupka i neposrednog rjeavanja. S
obzirom da ovaj postupak moe ii na tetu materijalne istine, on
predstavlja izuzetak od pravila. Rjeava se temeljem spisa predmeta i to
u slijedeim sluajevima:
a. ako je stranka navela injenice i podnijela dokaze temeljem kojim
se moe utvrditi stanje stvari
b. ako se injenino stanje moe utvrditi na osnovi slubenih podataka

45
c. ako je zakonom odreeno da se stvar moe rijeiti na temelju
injenica i okolnosti koje nisu postupno dokazane (te su injenice i
okolnosti uinjene vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se
zahtjevu stranke ima udovoljiti)
d. poduzimanje hitnih mjera u javnom interesu (a injenica je
utvrena ili uinjena vjerojatnom
2. posebni ispitni postupak vodi se kako bi se utvrdilo injenino stanje
ili kako bi se strankama omoguilo da ostvare svoja prava i pravne
interese. Tijek ispitnog postupka, prema okolnostima pojedinog sluaja,
odreuje slubena osoba koja vodi postupak arbitrirani red (za razliku
od zakonskog, legalnog reda koji postoji kada je pravnom normom
unaprijed odreen nain voenja ispitnog postupka). Stranka ima pravo
sudjelovati u postupku, davati potrebne podatke ...
USMENA RASPRAVA

ex officio

ODREIVANJE

slubena osoba
na prijedlog stranke

obvezna

fakultativna

viestranake
uviaji,
stvari
svjedoci,
vjetaci
NAELO JAVNOSTI

POZIV

korisna za razjanjavanje stvari

1. moral, javna sigurnost

2. opasnost od ometanja rasprave
- osim
3. rasprava o odnosima unutar obitelji
4. tajna

pojedinaan
stranke, punomonici, vjetaci, svjedoci, tumai
javan:
- ako se poziv nee moi na vrijeme dostaviti
- vjerojatnost da ima jo zainteresiranih osoba
- i dr.

DOKAZIVANJE
Dokazivanje procesna radnja koja se provodi radi utvrivanja injenica
pravno relevantnih za rjeenje stvari koja je predmet postupka.
Primjena pravnih pravila radi odluivanja u konkretnoj upravnoj stvari je
mogua tek nako to se pravilno utvrdi injenino stanje, a injenice se
utvruju dokazima.
Direktni dokazi njima se neposredno i potpuno moe utvrditi neka pravno
relevantna injenica.
Indirektini dokazi (indicije) one upuuju na postojanje nekog direktnog dokaza.

46
Notorne injenice njih ne treba dokazivati, jer su opepoznate (dokazuju se
samo sporne injenice).
Zakonske presumpcije injenice koje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati.
Ponekad je doputeno dokazivati nepostojanje tih injenica (oborive zakonske
presumpcije), a ponekad nije (neoborive zakonske prsumpcije).
Kod izvoenja dokaza razlikujemo: zakonsku dokaznu maksimu (formalna
dokazna teorija) - kada pravna norma propisuje koliko i kakvih dokaza mora
postojati da bi se neka injenica smatrala dokazanom, te slobodna dokazna
maksima (slobodna ocjena dokaza) slubena osoba koja vodi postupak
odluuje koje e injenice uzeti kao dokazane. Njezino uvjerenje o dokazanosti
relevantnih injenica se zasniva na savjesnoj i briljivoj ocjeni svakog dokaza
posebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatima cjelokupnog postupka.
VRSTE DOKAZNIH SREDSTAVA
ISPRAVE
U irem smislu isprava je svaki predmet koji moe posluiti za utvrivanje
relevantnih injenica, jer sadri trag ije promatranje moe pomoi pri
stjecanju spoznaje o takvoj injenici. U uem smislu isprava je dokazno
sredstvo izdano u pisanom obliku kojim se utvruje postojanje ili nepostojanje
odreene injenice ili dogaaja.
Javna isprava isprava koju je u propisanom obliku izdalo dr. tijelo u
granicama svoje nadlenosti, ili koju je izdala ustanova ili dr. pravna osoba u
poslovima koje obavlja na osnovi javnih ovlasti. Za njih vrijedi zakonska
presumpcija istinitosti.
Privatne isprave nemaju presumpciju istinitosti, ve se njima, u pravilu, samo
dokazuje da je njihov donosilac dao izjavu koja je sadrana u ispravi.
Ako je na ispravi neto podcrtano, ostrugano ili izbrisano ili na njoj postoji
kakav drugi vanjski nedostatak, slubena osoba koja vodi postupak ocjenjuje
prema svim okolnostima je li time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost
isprave ili je pak isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost u tom postupku.
SVJEDOCI
Svjedoci fizike osobe sposobne da opaze injenicu o kojoj trebaju svjedoiti
i koje mogu to svoje opaanje priopiti. Slubena osoba je duna u svakom
konkretonom postupku utvrditi je li neka osoba, s obzirom na svoje mogunosti
opaanja i priopavanja, sposobna da bude svjedok, te ako utvrdi da je to
sluaj, moe svaku fizilu osobu pozvati za svjedoka (ak i maloljetnika).
Dunost svjedoenja znai:

47
1. obvezu da se odazove pozivu za svjedoenje
2. obvezu da svjedoi (dade iskaz o injenicama o kojima svjedoi)
Svjedok moe uskratiti svoje svjedoenje samo kada je to propisano zakonom:
1. ako bi time sebe ili blieg srodnika izloio tekoj sramoti, znatnoj
imovinskoj teti ili kaznenom gonjenju
2. ako bi time povrijedio obvezu uvanja poslovne, profesionalne,
umjetnike ili znanstvene tajne.
3. o onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku,
odnosno o onome o emu se stranka ili dr. osoba ispovijedala svjedoku
kao vjerskom ispovjedniku
Svjedoci se sasluavaju pojedinano (bez prisutnosti onih koji e se poslije
sasluati). Ve sasluani svjedok se moe ponovno sasluati, a ne smije se
udaljiti bez doputenja slubene osobe koja vodi postupak.
Ako svjedok, koji je uredno pozvan, ne doe, a izostanak ne opravda, ili se bez
odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti sasluan, tijelo
koje vodi postupak e narediti da se prinudno dovede i da snosi trokove
privoenja, a moe ga se kazniti i novano.
Stranke stranke se sasluavaju i njihove se izjave uzimaju kao dokaz samo
kada se odreena injenica ne moe utvrditi drugim dokazima.
VJETACI
Vjetaci osobe koje raspolau odreenim strunim znanjem i njime pomau
tijelu koje vodi postupak kada se u postupku jave takve injenice za ije je
utvrivanje odnosno ocjenu potrebna posebna strunost kojom tijelo odnosno
slubena osoba ne raspolae. Vjetaka odreuje slubena osoba, ali za vjetaka
se ne moe odrediti osoba koja ne moe biti svjedok.
Prije poetka vjetaenja vjetak se upozorava da je duan briljivo razmotriti
predmet vjetaenja i u svom nalazu tono navesti to opazi i nae, a svoje
obrazloenje i miljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i
vjetine. Ako nalaz i miljenje vjetaka nisu jasni ili postupni, ili ako se nalazi ili
miljenja bitno razlikuju, ili ako miljenje nije dovoljno obrazloeno, ili se
pojavi osnovana sumnja u tonost danog miljenja, a ti se nedostaci ne mogu
ukloniti ni ponovnim sasluanjem vjetaka, vjetaenje se obustavlja s tim i
drugim vjetacima, a moe se traiti da neka znanstvena ili struna ustanova
obavi vjetaenje.
Tumai na njih se primjenjuju iste odredbe koje vrijede i za vjetake.
UVIAJ
Uviaj posebna vrsta dokaznog sredstva pomou kojeg sam voditelj postupka
opaa neposredne injenice i okolnosti relevantne za rjeavanje stvari koja je
predmet postupka. Stranke imaju pravo prisustvovati uviaju. Uviaj se, u

48
pravilu, obavlja na mjestu gdje se stvar nalazi, ali ako se stvar moe bez
tekoa donijeti na mjesto gdje se vodi postupak, onda se uviaj obavlja na tom
mjestu.
OSIGURANJE DOKAZA izvoenje dokaza u svakoj fazi postupka, pa i prije
njegova pokretanja, ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi
kasnije izvesti ili da e njegovo izvoenje biti oteano. Osigiranje dokaza se
provodi ex offo ili na prijedlog stranke i to zakljukom.
RJEENJE
Donoenje rjeenja od strane kolegijalnog tijela je mogue ako
donoenju rjeenja prisustvuje vie od polovice lanova, a rjeenje se donosi
veinom glasova prisutnih lanova (ako zakonom nije drukije odreeno).
Odluivanje o stvari od strane 2 ili vie tijela str. 32. I. dio
Donoenje rjeenja uz prethodnu suglsnost ili miljenje dr. tijela str.
32. I. dio
Rjeenje i zakljuak, djelomino, dopunsko i privremeno rjeenje str.
32. I. dio
Mogunost donoenja usmenog rjeenja u stvarima manje vanosti u
kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes, niti interes
dr. osoba, rjeenje se donosi u obliku zabiljeke na spisu, ako su razlozi za
takvo rjeenje oigledni i ako nije drukije odreeno. Takvo se rjeenje
priopava stranci usmeno, a pismeno joj se mora izdati ako ona to zatrai.
Mogunost donoenja usmenog rjeenja je predviena i u poduzimanju
izuzetno hitnih mjera radi osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi
otklanjanja neposredne opasnosti za ivot i zdravlje ljudi i imovine.
Rok za izdavanje rjeenja:
o u skraenom postupku 1 mjesec
o posebni ispitni postupak 2 mjeseca
Ispravljanje greaka u rjeenju tijelo koje je donijelo rjeenje, odnosno
slubena osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje, moe u svako vrijeme
ispraviti greke u imenima ili brojevima, pisanju ili raunanju, kao i dr.
oigledne netonosti u rjeavanju ili njegovim ovjerenim prijepisima. O
ispravku se donosi zakljuak protiv kojeg je doputena posebna alba.
REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI - ALBA
alba procesno pravno sredstvo kojim se stranci daje mogunost da pred II
tijelom pokree pitanje zakonitosti i pravilnosti I rjeenja i time zatititi svoja
prava i pravne interese koji takvim rjeenjem mogu biti povrijeeni.
albenim se postupkom postie:

49
1. zatita zakonitosti u djelovanju donosioca UA
2. zatita prava i pravnih interesa subjekata o kojima se takvim aktom
odluuje
Postojanje I rjeenja (ili utnja administracije) je nuan uvjet za izjavljivanje
albe.
Legitimacija za podnoenje albe imaju ih stranke, te druge osobe (npr.
svjedoci, vjetaci) ija su prava i interesi povrijeeni I rjeenjem. Mogu je
imati i dr. odvjetnik, kao i dr. dr. tijela.
Ogranienja mogunosti ulaganja albe ZUP iskljuuje albu protiv
rjeenja HS i Vlade RH. alba protiv rjeenja tih tijela je mogua samo kada
je to zakonom predvieno. Ako alba nije doputena, neposredno se moe
pokrenuti upravni spor.
Nadlenost za rjeavanje o albi protiv I rjeenja tijela dr. uprave nie
razine, alba se moe izjaviti nadlenom ministarstvu, odnosno dr. nadlenim
republikim tijelima dr. uprave, ako posebnim zakonom nije drukije
odreeno.
O albi protiv I rjeenja ustanove ili dr. pravne osobe rjeava tijelo odreeno
statutom te ustanove, odnosno pravne osobe, ako zakonom nije propisano da u
albi odluuje dr. tijelo.
Prema izriitoj odredbi ZUP-a moe se utvrditi i nadlenost tijela dr. uprave
kao II da rjeava o albi protiv I rjeenja ustanove ili dr. pravne osobe s
javnim ovlastima. Ako za rjeavanje o albi nije odreeno nadleno tijelo ni
statutom ni zakonom, o albi rjeava tijelo dr. uprave nadleno za
odgovarajuu upravnu oblast.
Rok za albu 15 dana od dana dostave rjeenja. U naelu alba ima
suspenzivno djelovanje, od ega postoje izuzeci:
1. ako je to zakonom predvieno
2. ako se moraju poduzeti hitne mjere
3. ako bi zbog odgaanja izvrenja stranci bila nanesena nepopravljiva teta
Sadraj albe minimum podataka koje alba mora sadrati su:
1.
2.
3.
4.

rjeenje koje se pobija

naziv tijela koje ga je donilo
broj i datum rjeenja
razlozi za albu, koji se ne moraju obrazloiti.

U albi se mogu iznijeti nove injenice i dokazi (beneficium novorum), uz

obrazloenje zbog ega nisu bili izneseni u I postupku. Ako u postupku
sudjeluje vie stranaka sa oprenim interesima, uz albu se dostavljaju i
primjerci za njih, a dunost je organa dostaviti ih u roku 8 15 dana.

50
Predavanje albe alba se neposredno predaje ili alje potom tijelu koje je
donijelo I rjeenje. Ako je alba zabunom poslana II tijelu, ono je duno
odmah je dostaviti I tijelu.
RAD I TIJELA PO ALBI
I tijelo ispituje je li alba doputena, pravodobna i izjavljena od ovlatene
osobe, pa ako utvrdi da nije, odbacuje albu rjeenjem protiv kojeg stranka
ima pravo albe.
Ako I tijelo zakljui da je alba opravdana, a da nije potrebno provoditi novi
ispitni postupak, moe drukije rijeiti stvar i pobijano rjeenje zamijeniti
novim rjeenjem.
Ako I tijelo ustanovi da je provedeni postupak bio nepotpun, upotpunit e ga,
te prema rezultatima dopunjenog postupka, u granicama zahtjeva stranke,
stvar rijeiti drukije i pobijano rjeenje zamijeniti novim.
Stranka u albi moe traiti da se provede posebni ispitni postupak koji je bio
obvezan ili da se saslua u stvari koja je rijeena prema skraenom postupku.
I tijelo je duno provesti taj postupak, a nakon njega moe prihvatiti zahtjev iz
albe i donijeti novo rjeenje. Uvijek kada I tijelo donese novo rjeenje, stranka moe uloiti
albu.
RAD II TIJELA PO ALBI
II je duno ispitati dopustivost i pravodobnost albe, te legitimaciju alitelja,
pa ako utvrdi da je alba nedoputena, nepravodobna ili ju je izjavila
neovlatena osoba, donosi rjeenje kojim albu odbacuje. ZUP propisuje
obvezno odbacivanje albe u slijedeim sluajevima:
1. kada II tijelo ustanovi da je postupak koji je prethodio rjeenju pravilno
proveden, te da je rejenje pravilno i na zakonu osnovano, a alba
neosnovana.
2. kada ustanovi da je u I postupku bilo nedostataka, ali da oni nisu mogli
utjecati na rjeavanje stvari.
3. kada ustanovi da je I rjeenje temeljeno na zakonu, ali ne zbog razloga
koji su navedeni u albi, ve zbog drugih razloga
Uvaavanje albe - II tijelo e uvaiti albu kada ustanovi da je I tijelo,
rjeavajui o stvari, povrijedilo pravila formalnog ili materijalnog prava, pa je
njegovo rjeenje nezakonito. Objektivno stavljanje van snage pinitavanjem I
rjeenja omoguuje da se otklone negativne posljedice nezakonitog postupanja
u rjeavanju konkretne upravne stvari. Osim toga, pod odreenim uvjetima je
mogue da se I rjeenje izmijeni.
Ponitavanje I rjeenja - II tijelo na nitavost I rjeenja pazi po slubenoj
dunosti. Po slubenoj dunosti pazi i na stvarnu i mjesnu nadlenost, pa ako
utvrdi da je I rjeenje donijelo nenadleno tijelo, ponitava ga po slubenoj
dunosti, te ga dostavlja nadlenom tijelu. Ako II tijelo ustanovi da je

51
pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje, da se nije pridravalo
pravila voenja postupka, da je dispozitiv nejasan ili u proturjeju s
obrazloenjem, on e upotpuniti postupak i otkloniti izloene nedostatke, bilo
sam, bilo preko I tijela ili nekog zamoljenog tijela.
Ako II tijelo ustanovi da e I tijelo bre i ekonominije otkloniti nedostatke
svog rjeenja, ponitit e I rjeenja i vratiti predmet I tijelu na ponovno
rjeavanje, to e ono uiniti bez odgode, a najkasnije u roku
30 dana od dana primitka predmeta.
Mijenjanje I rjeenja ako II tijelo ustanovi da je rjeenje pravilno glede
utvrenih injenica i u svezi s primjenom zakona, ali da se svrha zbog koje je
rjeenje doneseno moe postii i dr. sredstvima povoljnijim za stranku, I
rjeenje e se izmijeniti u tom smislu (reformatio in maius). Reformatio in peius nije
doputen, osim u sluajevima izriito predvienim zakonom.
alba u sluaju utnje administracije - II tijelo e najprije traiti od I
tijela da mu saopi razloge zbog kojih nije donijelo rjeenje, pa ako utvrdi da su
ti razlozi opravdani, odreuje rok u kojem I tijelo mora donijeti rjeenje (1
mjesec). Ako ustanovi da razlozi nisu opravdani, zatrait e od I predmeta da
mu dostavi spis predmeta, pa ako prema njemu moe samostalno rijeiti stvar,
donosi svoje rjeenje. Takvo je rjeenje konano.
Rok za donoenje rjeenja o albi im je to mogue, najkasnije 30 dana
od dana predaje albe.
Dostavljanje II rjeenja u roku 8 dana od dana primitka spisa
IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1.
2.
3.
4.
5.

obnova postupka
mijenjanje i ponitavanje rjeenja u svezi s upravnim sporom
zahtjev za zatitu zakonitosti
ponitavanje i ukidanje po pravu nadzora
ukidanje i mijenjanje pravomonog rjeenja uz pristanak ili na zahtjev
stranke
6. izvanredno ukidanje
7. proglaavanje rjeenja nitavim
OBNOVA POSTUPKA
Omoguuje da se pod odreenim uvjetima obnovi postupak koji je u nekoj
konkretnoj upravnoj stvari okonan donoenjem rjeenja ili zakljuka protiv
kojeg vie nema mogunosti ulaganja albe kao redovnog pravnog sredstva
(konano rjeenje).
Obnova je procedura obnavljanja ve voenog postupka da bi se rasvjetlile
nove injenice i novi dokazi ili otklonile posljedice povrede odredaba
procedure. Obnova je mogua u sluaju kada je doneseno konano rjeenje, iz
ega se zakljuuje da obnova nije mogua kada je u postupku postignuta
nagodba.

52
Razlozi za obnovu postupka:
1. saznanje o novim injenicama i novim dokazima koji bi, da su se ranije
znali, rezultirali donoenjem drukijeg rjeenja
2. ako je rjeenje doneseno na osnovi lane isprave ili lanog iskaza
svjedoka ili vjetaka ili ako je dolo kao posljedica nekog KD
3. ako se rjeenje zasniva na presudi donesenoj u KPo ili u postupku o
privrednom prijestupu, a ta je presuda pravomono ukinuta
4. ako je rjeenje povoljno za stranku doneseno na osnovi neistinitih navoda
stranke u postupku
5. ako se rjeenje zasniva na nekom prethodnom pitanju, koje je naknadno
bitno drukije rijeeno
6. ako je u donoenju rjeenja sudjelovala slubena osoba koja je trebala
biti izuzeta
7. ako je rjeenje donijela slubena osoba nadlenog tijela koja nije bila
ovlatena za njegovo donoenje
8. ako kolegijalno tijelo nije glasalo propisanom veinom
9. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana
mogunost sudjelovanja u postupku
10.
ako stranku nije zastupao zakonski zastupni, a prema zakonu ju je
trebao zastupati
11.
ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogunost
da se slui svojim jezikom
Legitimacija za traenje obnove stranka, dr. odvjetnik, tijelo koje je
donijelo rjeenje (ex offo) to je najee II tijelo
Rok za pokretanje obnove postupka subjektivni rok je 1 mjesec od
trenutka kada je stranka dola u mogunost da se koristi kojim od razloga
obnove. Ako je taj rok poeo tei prije nego je rjeenje postalo konano, poinje
se raunati od dana konanosti (odnosno dostave) rjeenja. Objektivni rok je 5
godina, raunajui od trenutka dostavljanja rjeenja stranci, pa se po proteku
tog roka obnova ne moe traiti (iznimno, se obnova moe traiti i nakon isteka
roka od 5 godina u sluajevima pod 2., 3. i 5.)
Pokretanje obnove postupka obnova postupka se pokree prijedlogom za
obnovu.
Nadlenost za rjeavanje o obnovi postupka tijelo koje je donijelo rjeenje
kojim je postupak okonan.
Rjeavanje o obnovi postupka procedura obnove se sastoji od 2 dijela:
1. nadleno tijelo ispituje pravodobnost, nadlenost i legitimaciju
podnositelja prijedloga, nakon ega moe odbaciti prijedlog, odbiti ga ili
prihvatiti
2. ako prihvati prijedlog, nadleno tijelo donosi zakljuak o dozvoli obnove
postupka, kojim odreuje u kojem e se obujmu postupak obnoviti, te
donosi rjeenje o stvari koja je bila predmet postupka. Ako se prijanje
rjeenje zamjenjuje novim, postoje 2 mogunosti: da se prijanje rjeenje

53
poniti ili da se ukine. Prijedlog za obnovu ne odlae izvrenje rjeenja
prema kojem se obnova trai, no tijelo koje odluuje o prijedlogu moe
rijeiti da se izvrenje odgodi dok se ne donese novo rjeenje.
MIJENJANJE I PONITAVANJE RJEENJA U SVEZI S UP SPOROM ovo
izvanredno pravno sredstvo je prilika tijelu protiv ijeg je rjeenja pokrenut
upravni spor da samo, u povodu podnesene tube, intervenira kad se osvjedoi
da rjeenje koje je donijelo nije zakonito, da je tuba osnovana i da se, prema
tome, moe oekivati da e sud u povodu tube ponititi rjeenje presudom u
upravnom sporu.
ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI mogue ga je podii protiv
pravomonog rjeenja u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor. Pravo
koritenja ovog sredstva ima dr. odvjetnik, no praktina mogunost tog
sredstva je danas upitna.
PONITENJE I UKIDANJE PREMA PRAVU NADZORA povod ovakvom
postupanju su povrede odredaba o postupku ili tee povrede materijalnih
zakona. Nadzorne ovlasti se mogu koristiti na 2 naina:
1. ponitavanje prema pravu nadzora provodi se prema konanom rjeenju
(nema vie mogunosti ulaganja redovnog pravnog lijeka) i to iz
slijedeih razloga:
a. ako je rjeenje donijelo stvarno nenadleno tijelo
b. ako je rjeenje donijelo mjesno nenadleno tijelo
c. ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomono rjeenje kojim je
ta upravna stvar drukij rijeena
d. ako je rjeenje donijelo jedno tijelo bez suglasnosti, potvrde,
odobrenja ili miljenja dr. tijela, a ono je potrebno prema zakonu ili
dr. propisu zasnovanom na zakonu
e. ako je rjeenje doneseno kao posljedica prisile, ucjene, pritiska ili
dr. nedoputene radnje.
Rjeenje o ponitenju prema pravu nadzora se donosi: po slubenoj dunosti,
na zahtjev stranke, dr. odvjetnika ili pukog pravobranitelja.
Rok za donoenje rjeenja je 5 godina od dana konanosti (kada je
rjeenje donijelo nenadleno tijelo, taj je rok 1 godinu). U sluaju iz
toke e. rjeenje se moe donijeti bez obzira na rokove.
2. ukidanje prema pravu nadzora donosi se kada je konanim rjeenjem u I
postupku oigledno povrijeen materijalni zakon. Ako su posrijedi stvari
u kojima sudjeluju 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima
(kontradiktorne stvari), rjeenje se moe ukinuti samo uz pristanak
zainteresiranih stranaka.

54
Rjeenje o ukidanju prema pravu nadzora se donosi: prema slubenoj dunosti,
na zahtjev dr. odvjetnika ili pukog pravobranitelja (dakle, nije predviena
mogunost za stranku).
I rjeenje moe ponititi ili ukinuti prema pravu nadzora II tijelo,
odnosno ako takvog nema, ministarstvo ili neko dr. republiko tijelo
uprave u ijem je djelokrugu ta upravna stvar, odnosno Vlada.
UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOMONOG RJEENJA UZ PRISTANAK
ILI NA ZAHTJEV STRANKE bilo da je stranci rjeenjem priznato neko
pravo ili nametnuta obveza, kada organ smatra da je donoenjem rjeenja
povrijeen materijalni zakon, ukinut e ili izmijeniti rjeenje radi njegova
usklaivanja sa zakonom, ali iskljuivo ako stranka na to pristane i ako se time
ne vrijea pravo tree osobe. Izmjena rjeenja, kao i njegovo ukidanje, djeluje
ubudue.
IZVANREDNO UKIDANJE koristi se protiv izvrnih rjeenja koja su u skladu
s pravnim poretkom, pri ijem donoenju nije povrijeen ni formalni ni
materijalni zakon, ali ije bi izvrenje dovelo u neposrednu opasnost odreena,
opa ili pojedinana, dobra (teka i neposredna opasnost za ivot i zdravlje
ljudi, javna sigurnost, javni mir i poredak, javni moral, poremeaji u privredi).
Nema roka za koritenje ovog izvanrednog pravnog sredstva, a ono moe biti
potpuno ili djelomino. Stranka koja zbog ukidanja rjeenja trpi tetu ima
pravo na naknadu samo stvarne tete.
PROGLAAVANJE RJEENJA NITAVIM ovaj pravni lijek je predvien za
rjeenja optereena grubom povredom, zbog koje ne mogu konvalidirati ni
postati pravomona. ZUP taksativno nabraja razloge zbog kojih se rjeenje
moe proglasiti nitavim:
1. kada je doneseno upravno rjeenje u stvari u kojoj je trebala biti
donesena sudska presuda
2. kada bi izvrenje rjeenja predstavljalo poinjenje KD
3. kada bi izvrenje rjeenja bilo protivno osnovnim naelima pravnog
poretka
4. kada izvrenje rjeenja uope nije mogue
5. kada je rjeenje doneseno bez traenog zahtjeva (odnosno naknadnog
pristanka) stranke
6. kada rjeenje sadri nepravilnost koja po izriitoj zakonskoj normi dovodi
do njegove nitavosti
Nema roka za koritenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Do proglaenja
rjeenja
nitavim
moe
doi:
po slubenoj dunosti, na prijedlog stranke ili dr. odvjetnika.
IZVRENJE
Izvrenje posljedna faza UPo, kojom se i stvarno uspostavlja stanje odreeno
dispozitivom akta koji se izvrava. Osnova za izvrenje moe biti rjeenje,
zakljuak ili nagodba.

55
Rjeenje prema ZUP-u postaje izvrno:
1.
2.
3.
4.

istekom roka za albu (ako alba nije izjavljena)

dostavom stranci (ako alba nije doputena)
dostavom stranci (ako alba ne odgaa izvrenje)
dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija

II rjeenje kojim je izmijenjeno I rjeenje postaje izvrno kada se dostavi

stranci.
Ako je u rjeenju odreeno da se radnja koja je predmet izvrenja moe izvriti
u odreenom roku, rjeenje postaje izvrno protekom tog roka. Ako rjeenjem
nije odreen rok za obavljanje radnje, rjeenje postaje izvrno u roku 15 dana
od dana donoenja rjeenja. Nakon isteka roka od 5 godina od dana kada je
rjeenje postalo izvrno ne moe se traiti njegovo izvrenje.
Zakljuak protiv kojeg se ne moe izjaviti alba, ili protiv kojeg alba ne
odgaa izvrenje, postaje izvran priopenjem, odnosno dostavom straci. Ako
alba odgaa izvrenje, zakljuak postaje izvran istekom roka za albu (ako
ona nije izjalvjena), a ako je izjavljena, dostavom stranci rjeenja kojim se alba
odbacuje ili odbija.
Izvrenje treba provesti na onaj nain i primjenom onog sredstva koje dovodi
za cilja, a koje je za izvrenika najblae. Nedjeljom, u dane dr. praznika, te
nou, radnje izvrenja se mogu provoditi samo ako postoji opasnost od
odgaanja i ako je tijelo koje provodi izvrenje dalo za to pismeni nalog.
Izvrenje se provodi protiv osobe koja je duna ispuniti obvezu (izvrenik),
odnosno njegovih pravnih sljedbenika. Izvrenje rjeenja se provodi po
slubenoj dunosti (kada to nalae javni interes) ili na prijedlog stranke (kada
je to u njenom interesu) trailac izvrenja.
Vrste izvrenja:
administrativno izvrenje izvrava se administrativnim putem radi
izvrenja nenovanih obveza (te novanih obveza u RO). Provode ga tijela
dr. uprave, odnosno tijelo koje je o stvari rjeavalo u I. razlika izmeu
administrativnog izvrenja to ga provodi tijelo koje je o stvari rjeavalo
u I i administrativnog izvrenja to ga provodi koje drugo tijelo jest u
tome to u prvom osnovu za izvrenje ini rjeenje koje je postalo izvrno
i zakljuak o dozvoli izvrenja, dok u drugom tu osnovu ini rjeenje na
koje je stavljena povreda izvrnosti i zakljuak o dozvoli izvrenja.
sudsko izvrenje izvrava se sudskim putem radi ispunjenja novanih
obveza. Kada postoji takva obveza i kada treba provesti izvrenje
sudskim putem, tijelo ije se rjeenje mora izvriti stavlja na rjeenje
potvrdu (klauzulu) izvrnosti i dostavlja ga radi izvrenja sudu
nadlenom za izvrenje. Rjeenje doneseno u UPo koje sadri potvrdu
izvrnosti je osnova za sudsko izvrenje.
IZRICANJE KAZNI I PRIMJENJIVANJE PRISILNIH MJERE U UPo KOJI
VODE PRAVNE OSOBE

56
Pravne osobe s javnim ovlastima ne mogu u UPo to ga vode same izricati
kazne i primjenjivati prisilne mjere (npr. ne mogu novano kazniti pozvanu
osobu koja se pozivu nije odazvala, niti je opravdala izostanak). Ako tokom
trajanja postupka pravna osoba s javnim ovlastima zakljui da njegovo
provoenje nije mogue bez primjene neke od prisilnih mjera, obraa se
nadlenom tijelu dr. uprave u iji djelokrug spada provoenje tih mjera. Ako
nadleno tijelo dr. uprave ne donese zakljuak u roku 8 dana od dana
obraanje, duno je obavijestiti pravu osobu o razlozima zbog kojih smatra da
ne treba primijeniti traene mjere. Tada (kao i kada tijelo dr. uprave uope ne
da odgovor) pravna osoba ima pravo o tome obavijestiti ministarstvo nadleno
za poslove ope uprave.
STARANJE ZA PRIMJENU I PROVOENJE ZUP-a
Nadzor nad provoenjem ZUP-a obavlja ministarstvo nadleno za poslove ope
uprave, a odgovornost za njegovo provoenje snose elnici dr. tijela dr.
uprave, kao i ravnatelji pravnih osoba s javnim ovlastima koje rjeavaju u UP
stvarima.
elnici tijela dr. uprave i ravnatelji pravnih osoba s javnim ovalstima su duni
brinuti se o pravilnoj provedbi i praenju izvravanja ZUP-a.
UPRAVNI SPOR
Upravni spor oblik sudske kontrole nad upravom i to prvenstveno kontrole
UA.
Angloameriki sustav sustav redovnih sudova razvio se u UK, odakle se
proirio na tadanje britanske kolonije (prvenstveno SAD), ali i na neke druge
europske zemlje (npr. Danska, Norveka). Kontrola upravne vlasti je povjerena
redovnim sudovima, a upravni sudovi se se lagano uspostavljaju samo za
pojedina upravna podruja (npr. kolstvo, zdravstvo i sl.)
Francuski sustav sustav posebnih upravnih sudova kontrolu zakonitosti akata
uprave obavljaju posebni upravni sudovi. S jedne strane, nastoji se ograniiti
sudska vlast, a s druge strane se eli osigurati potpuna neovisnost od sudova.
U Francuskoj je najznaajnije tijelo te vrste bio Dravni savjet. (RH)
Upravni spor u formalnom smislu (s organizacijskog stajalita) je spor za
ije je rjeavanje nadlean upravni sud. Meutim, pojedini sustavi povjeravaju
voenje sporova redovnim sudovima, pa je ovakvo shvaanje prihvatljivo samo
u pojedinim sustavima.
Upravni spor u materijalnom smislu moemo shvatiti dvojako: polazei od
subjekata spora, pasivni subjekt uvijek mora biti uprava, a polazei od pravne
norme to se odnosi na predmet spora, bitno je da je pravno pitanje u domeni
UP-a, bez obzira na organizacijska svojstva stranaka u sporu.
Upravni spor u irem smislu spor postoji im doe do suprotstavljanja
nekom zahtjevu, pri emu nije potrebno da onaj tko se suprotstavlja zahtjevu
ima procesni poloaj stranke.

57
Upravni spor u uem smislu za postojanje spora je bitno da se proces vodi
meu strankama, odnosno da postoje 2 stranke koje se spore oko odreenog
zahtjeva.
VRSTE UPRAVNIH SPOROVA
1. spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije kriterij je diskrecija objekta spor o
zakonitosti se pokree i vodi sa svrhom da se ocijeni je li neki akt zasnovan
na zakonu ili ne. Kod spora pune jurisdikcije sam sud rjeava neki
predmet, budui pravnu osnovu spora uvijek predstavlja povreda nekog
subjektivnog prava. Cilj voenja spora je da sud utvrdi, osnuje, modificira ili
ukine neku pravnu situaciju, a s time se u pravilu vee mogunost suda da
meritorno rjeava samu stvar. Ovlasti suda u ovom sporu su ire nego kod
spora o zakonitosti, te se u velikoj mjeri pribliavaju ovlastima suda u GP
sporu. Osim toga, razlika je i u nainu odreivanja spora i u uinku sudske
odluke sporovi o zakonitosti se, u pravilu, odreuju generalnom klauzulom
s negativnom enumeracijom sporove o zakonitosti je, u naelu, mogue
voditi protiv svakog UA (generalna klauzula), a izuzeci se izriito nabrajaju
u pravnoj normi (negativna enumeracija).
2. subjektivni i objektivni upravni spor kriterij je cilj spora objektivni spor ima za
cilj zatitu pravnog poretka, a subjektivni spor zatitu subjektivnih prava
pojedinaca. Ako se kao kriterij uzima vrsta akta koji moe biti predmet
spora, objektivni spor je onaj koji se pokree protiv openormativnog akta,
dok se subjektivni spor pokree protiv individualnog UA.
3. prvotni i naknadni upravni spor polazi se od trenutka kada je mogue pokrenuti i
voditi upravni spor prvotni spor se pokree i vodi prije nego je donesen
UA i esto nastaje ba kao posljedica proputanja uprave da odlui o
konkretnoj UP stvari. Naknadnim upravnim sporom se odluuje o UA
donesenom u konkretnoj UP stvari. Sud naknadno, nakon to je uprava ve
djelovala, ocjenjuje zakonitost njezine akcije u formalnom i materijalnom
smislu.
Zakon o upravnim sporovima (1977.) je prihven Zakonom o preuzimanju Zakona o
upravnim stporovima (1991.), a 1992. je dolo do njegovih izmjena.
TIJELO koje rjeava upravne sporove Upravni sud RH
Odluuje o tubama protiv konanih UA kao sud prvog i posljednjeg stupnja, te
obavlja dr. poslove odreene zakonom.
Upravni sud odluuje u vijeima od 3 suca, ako zakonom nije odreeno da
odluuje u irem sastavu. Novi Zakon o sudovima predvia osnivanje sudskih
odjela u sudovima u kojima ima vie sudskih vijea, odnosno sudaca pojedinaca
koji odluuju o stvarima iz jednog ili vie srodnih podruja. Na elu odjela se
nalazi predsjednik kojeg imenuje predsjednik suda godinjim rasporedom
poslova prema prethodno pribavljenom miljenju sudaca odjela. Na sjednicama
sudskih odjela Upravnog suda se razmatraju pitanja znaajna za primjenu
propisa iz pojedinih upravnih podruja, kao i nacrti zakona kojima se ureuju

58
pitanja iz djelokruga samog suda. Pravno shvaanje prihvaeno na sjednici
sudskog odjela obvezatno je za sva vijea sudskog odjela Upravnog suda.
Kada je to zakonom predvieno, Vrhovni sud RH odluuje o albama protiv
presuda Upravnog suda.
PREDMET SPORA ocjena zakonitosti UA (u formalnom i materijalnom
smislu)
Upravni spor se moe voditi samo protiv upravnog akta (akt kojeg donosi dr.
organ ili organizacija u obavljanju javnih ovlasti, a rjeava o pravima i
obvezama pojedinaca ili pravne osobe u tzv. upravnim stvarima) i to samo UA
donesenog u II. Dakle, protiv I akta se ne moe pokrenuti upravni spor, osim
kada protiv takvog akta nije dozvoljena alba, ili ako te akte donose HS ili
Vlada, koji nemaju II tijela.
Stvari izuzetke iz upravnog spora naelno je pokretanje upravnog spora
radi ocjene zakonitosti mogue protiv svakog UA, no sustavu ope (generalne)
klauzule se kao korekcija (izuzetak) dodaje negativna numeracija, koja znai
taksativno nabrajanje u zakonu situacija kada se upravni spor ne moe voditi.
Razlozi koji iskljuuju voenje UP spora proizlaze iz toga da nema stvarne
potrebe da se donosi sudska zatita i u UP sopru, kada je ona osigurana u
nekom dr. obliku spora (npr. zatita parninim postupkom u GP sporu).
Razlozi zbog kojih se UA moe pobijati
1. ako u aktu nije uope ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen
na zakonu ili dr. zakonito doneseni propis ili opi akt
2. ako je akt donijelo nenadleno tijelo
3. ako postupak koji je prethodio aktu nije voen po pravilima postupka,
odnosno nepravilno je utvreno injenino stanje ili je iz utvrenih
injenica izveden nepravilan zakljuak
Meutim, poneka donosilac UA odluuje na temelju slobodne (diskrecijske)
ocjene, kada se on kree u granicama danih ovlasti, birajui onu mogunost
koja prema njegovoj ocjeni, sa stajalita opeg dru. interesa, najbolje
odgovara prirodi stvari koju rjeava, te se takav akt ne moe osporavati u UP
sporu. Ipak, i takvi akti podlijeu sudskoj kontroli, ali samo svojim pravno
vezanim dijelovima, s obzirom na to da dus uvijek moe ispitivati zakonitost
UA. Sudskoj kontroli, dakle, izmie samo slobodna ocjena, jer se ona daje u
sferi oportunitete u koju sud u sporu o zakonitosti UA ne moe ulaziti.
STRANKE u UP sporu su tuitelj, tueni i zainteresirana trea osoba
Tuitelj svaka domaa ili strana fizika ili pravna osoba koja smatra da joj je
UA-om povrijeeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na
zakonu (i subjekti koji nemaju svojstvo fizike ili pravne osobe npr. dr. tijelo,
poslovna jedinica, naselje i sl. mogu pokrenuti UP spor, ako mogu biti nosioci
prava i obveza o kojima se rjeava u pravnom postupku).

59
Drugo, mogunost pokretanja spora ne ovisi o tome je li stvarno povrijeeno
neko pravo stranke, ve o tome da stranka smatra da joj je povrijeeno neko
pravo, a na sudu je da utvrdi je li do takve povrede dolo.
Nadalje, da bi povreda interesa mogla predstavljati osnovu za sudsku
intervenciju radi njegove zatite, taj interes mora kumulativno biti:
osoban
neposredan*
odbacivanja tube
zasnovan na zakonu

nepostojanje

nekog

elementa

dovodi

do

* neposredan interes znai da je rije o interesu koji je u neposrednoj vezi s

odlukom u UA, interesu to ga ta odluka vrijea, pa bi interes bio zadovoljen
im bi bio stavljen van snage akt kojim se on vrijea.
Tueni donosilac akta, tijelo iji se akt osporava (to je vidljivo iz same tube
kojom se akt osporava). Meutim, odreivane tuene strane moe biti oteano
kada je rije o tzv. sloenim UA tada je tuena strana ono tijelo koje je
neposredno izdalo rjeenje. Ako se spor pokree zbog utnje administracije,
tuena strana je tijelo koje je bilo ovlateno (i duno) da donese akt.
Zainteresirana trea strana trea osoba kojoj bi ponitenje UA neposredno
ilo na tetu. Njen stranaki interes je usmjeren da UA ostane onakav kakav
jest. Zainteresirana trea strana time dobiva poloaj stranke, konkretnije,
pribliava se poloaju tuenog (donosioca akta) u tome to im je zajedniki
interes ouvanje na snazi donesenog UA, neovisno o tome to su razlozi za taj
interes razliiti.
POKRETANJE UPRAVNOG SPORA
Sud ne moe prema vlastitoj inicijativi pokrenuti spor (nema oficijelne
maksime), ve to moe uiniti samo na osnovi tube koju je podnijela
legitimirana osoba. Upravni spor se pokree tubom, a to znai da je
podnoenje formalne tube procesna radnja bez koje nema UP spora.
Sadraj tube minimum sastojaka koje tuba treba sadravati su:
ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja (sjedita) tuitelja
upravni akt protiv kojeg je tuba upravljena (oznaka akta, broj, datum
izdavanja i donosioc)
razlozi zbog kojih se tui, te u kojem opsegu se predlae ponitenje UA
(djelomino ili u cijelosti)
Uz tubu se podnosi i po 1 prijepis tube i prijedloga za tueno tijelo i za svaku
zainteresiranu osobu, ako takvih ima. Ako se tubom trai povrat stvari ili
naknada tete, mora se staviti i odreeni zahtjev u svezi sa stvarima ili visinom
pretrpljene tete.
Rok i predaja tube 30 dana od dana dostave UA stranci koja podnosi
tubu (60 dana ako je odreeno tijelo ovlateno na podizanje tube (npr. dr.
odvjentik), a akt nije dostavljen i to raunajui od dana dostave UA stranci u
iju je korist donesen). Ti rokovi su neproduivi.

60
Ako tuba nije predana sudu, ve drugom tijelu (ali pravovremeno), i to zbog
neznanja ili oigledne pogreke stranke (to se prosuuje u svakom
konkretnom sluaju), tuba se uvaiti.
Razliiti su naini na koji se tuba moe predati:
1. neposredno sudu
2. potom (preporua se preporueno)
3. izjavom na zapisnik kod redovnog suda nadlenog za obavljanje poslova
pravne pomoi
Za osobe koje se nalaze u oruanim snagama na obveznoj vojnoj vjebi, dan
predaje tube vojnoj jedinici ili stoeru se smatra danom predaje nadlenom
sudu.
Suspenzivni uinak tube tuba, u pravilu, ne spreava izvrenje UA protiv
kojeg je podnesena, no postoje 2 izuzetka:
1. obvezno odlaganje izvrenja je mogue (na zahtjev tuitelja) ako bi
izvrenje nanijelo tuitelju tetu koja bi se teko mogla popraviti, ako
zakonom nije propisano da alba ne odgaan izvrenje rjeenja ili odgoda
nije protivna javnom interesu, niti bi se odgaanjem nanijela vea
nenadoknadiva teta protivnoj stranci.
2. fakultativno odlaganje izvrenja ZUS predvia da tijelo iji se akt izvrava,
odnosno tijelo nadleno za izvrenje, moe i zbog drugih razloga (osim
onih predvienih za obvezno odlaganje) odgoditi izvrenje osporenog UA
do konane sudske odluke, ako to doputa javni interes. Da li e tijelo
iskoristiti tu ovlast ovisi o njegovoj ocjeni svrhovitosti takvog postupanja.
Odustajanje od tube je mogue sve do otpreme sudske odluke. Ako tuitelj
na vrijeme odustane od tube, sud rjeenjem obustavlja postupak, to za
posljedicu ima da se stvar vraa u stanje u kojem je bila prije pokretanja UP
spora. Jednom uloen odustanak se ne moe povlaiti, niti se tuba u istoj
stvari vie moe uloiti.
Tijelo protiv ijeg je rjeenja pravovremeno pokrenut UP spor moe do
okonanja tog spora, ako uvaava zahtjeve tube, ponititi svoje rjeenje (ako
time ne vrijea pravo stranke u UPo ili pravo tree osobe). O ponitenju
rjeenja e izvijestiti tuitelja, te Upravni sud. Tada se tuitelj poziva da u roku
15 dana izjavi je li zadovoljan donesenim aktom ili ostaje pri tubi i u kojem
opsegu, odnosno proiruje li tubu i na novi akt. Ako tuitelj izjavi da je
zadovoljan s naknadno donesenim rjeenjem ili ne da izjavu u roku, sud donosi
rjeenje o obustavi postupka. Ako tuitelj izjavi da nije zadovoljan s novim
aktom, sud e nastaviti postupak.
Postupak suda po tubi:
1. odbacivanje tube ZUP taksativno nabraja razloge za odbacivanje tube
(alternativno):

61
a. nepravovremenost
b. akt koji se osporava nije UA
c. akt koji se osporava ne dira pravo ili neposredni osobni interes
tuitelja
d. protiv pobijanog akta se nije iskoristilopravo na albu
e. ako je u istoj stvari sudska zatita osigurana van UP spora
f. ve postoji pravomona odluka donesena u UP sporu u istoj stvari
2. ponitavanje UA bez dostavljanja tube na odgovor je mogue presudom
Upravnog suda, ako sud utvrdi da osporavano rjeenje ima bitne
nedostatke.
3. redovni postupak ako sud ne odbaci tubu rjeenjem niti poniti UA bez
dostavljanja tube na odgovor, provodi redovni postupak po tubi. Svrha
je toga postupka utvrivanje injeninog stanja koje e kao pravno
relevantno dati osnove sudu za rjeenje spora. Tuba se zatim dostavlja
na odgovor tueniku i zainteresiranim treim osobama. Te osobe imaju
pravo na odgovor u roku 8 30 dana, no to pravo ne moraju iskoristiti.
Tuena je strana, meutim, duna u roku koji odredi sud, poslati sudu
sve spise koji se odnose na predmet. Ako tuena strana i nakon drugog
traenja ne poalje spise premeta ili ako izjavi da ih ne moe poslati, sud
moe rijeiti stvar i bez spisa.
Usmena rasprava pravilo je da sud u UP sporovima rjeava u nejavnoj
sjednici, dakle, bez prisutnosti stranaka. I uz to pravilo sud moe zbog
sloenosti sporne stvari ili ako inae nae da je to potrebno radi boljeg
razjanjenja stanja stvari rijeiti da se odri usmena rasprava. Usmenu
raspravu moe predloiti i stranka.
Odreivanje usmene rasprave ovisi o nahoenju suda, a dan rasprave odreuje
predsjednik vijea, te poziva stranke i zainteresirane tree osobe, ako ih ima.
Izostanak stranke sa usmene rasprave ne zadrava rad suda. Rasprava poinje
izvjeem suca izvjestitelja koji izlae stanje stvari i bit spora, ne dajui svoje
miljenje. Zatim tuitelj obrazlae tubu, a onda tuena strana odgovara na nju.
O usmenoj se raspravi vodi zapisnik u koji ulaze bitne injenice i okolnosti, te
dispozitiv odluke. Potpisuju ga predsjednik vijea i zapisniar.
Sudske odluke:

presuda ako se tuba uvaava (i tada se ponitava UA), te ako se odbija

kao neosnovana
rjeenje ako odbacuje tubu

Sud odluke donosi veinom glasova, a o vijeanju i glasovanju (bez prisutnosti

stranaka) vodi se zapisnik koji potpisuju lanovi vijea i zapisniar. Ako je
odrana usmena rasprava, sud odmah, nakon zavrene rasprave, usmeno
objavljuje presudu (rjeenje), zajedno s najvanijim razlozima. U sloenim
sluajevima sud moe odustati od usmenog objavljivanja presude, odnosno
rjeenja.
Razlozi za ponitavanje osporenog UA sud ispituje zakonitosti osporenog
UA u granicama zahtjeva iz tube, no sud nije vezan razlozima iz tube (dakle,

62
moe nai nezakonitost akta u drugim razlozima izvan onih koje navodi tuitelj.
Sud odluku donosi na temelju injenica utvrenih u ranijem postupku (dakle,
on sam ne moe utvrivati nove injenice). Ukoliko je to injenino stanje u
suprotnosti sa spisima ili sud zakljui da je nepotpuno, ponitit e akt, te e
sam provesti postupak utvrivanja injenica i donijeti novi UA (presudu ili
rjeenje).
Trokovi svaka stranka podmiruje svoje trokove
PRAVNI LIJEKOVI U UPRAVNOM SPORU
Kontrola UA u UP sporu najee slijedi tek nakon provedene kontrole
zakonitosti u povodu albe protiv tog akta iskoritene u UPo.
Izvanredni pravni lijekovi:
1. zahtjev za zatitu zakonitosti pravo na koritenje tog sredstva ima dr.
odvjetnik koji ga moe upotrijebiti protiv odluke suda, ako je tom
odlukom povrijeen zakon, dr. propis ili opi akt. ZZZ se podnosi
Upravnom sudu u roku 3 mjeseca od dana kad je strankama dostavljena
odluka protiv koje se zahtjev podnosi (za podnoenje vrijede sve odredbe
koje vrijede za predaju tube u UP sporu). O ZZZ-u sud rjeava na
nejavnoj sjednici, a pobijenu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.
2. ponavljanje postupka postupak dovren presudom ili rjeenjem e se
ponoviti na prijedlog stranke pod slijedeim uvjetima:
-

saznanje o novim injenicama i uvjetima koje bi dovele do bitno

razliite odluke
ako je odluka donesena KD-om suca il slubene osobe ili prijevarnom
radnjom zastupnika ili punomonika neke od stranaka
ako je odluka temeljena na KP ili GP presudi koja je kasnije ukinuta
ako je odluka temeljena na lanoj ispravi, svjedoku, vjetaku ili stranci
koji su dali lani iskaz
ako stranka nae ili stekne mogunost da upotrijebi prijanju odluku
donesenu u istom UP sporu
ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogunost sudjelovanja u UP
sporu

Iz navedenog se vidi da se ponavljanje moe traiti zbog odreenih

injenica, a ne zbog pravnih pitanja.
Subjektivni rok za ponavljanje postupka je 30 dana od dana kada je
stranka saznala za razlog ponavljanja, a objektivni rok je 5 godina od
pravomonosti odluke.
Ponavljanje je mogue samo na zahtjev stranke (ne i po slubenoj
dunosti!), to se istie prijedlogom za ponavljanje koji se podnosi sudu
nadlenom za rjeavanje. U prijedlogu se navodi:
presuda ili rjeenje doneseno u postupku ije se ponavljanje trai
zakonska osnova ponavljanje i dokazi koji je ine vjerojatnom
okolnosti i dokazi iz kojih je vidljivo da je prijedlog podnesen u
zakonskom roku

63
u kojem se smjeru i opsegu predlae izmjena presude (rjeenja)
Prijedlog za ponavljanje postupka se podnosi Upravnom sudu koji o prijedlogu
rjeava u vijeu sastavljenom od 5 sudaca i u nejavnoj sjednici. Sud e odbaciti
prijedlog ako utvrdi da je nepravovremen, da ga je podnijela neovlatena
stranka, ili stranka koja nije uinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za
ponavljanjem. Ako ga ne odbaci, dostavlja prijedlog protivnoj stranci i
zainteresiranim osobama s pozivom da u roku 15 dana odgovore na prijedlog.
Istekom toga roka sud presudom rjeava o projedlogu za ponavljanje postupka.
Kada se ponavljanje dopusti, prijanja odluka se stavlja van snage djelomino
ili u cjelini, a istom se presudom odluuje i o glavnoj stvari.
POSEBNE VRSTE SPOROVA
Spor pune jurisdikcije mogunost suda da sam rijei upravnu stvar
ukoliko sud utvrdi da se osporavani UA mora ponititi (zbog povreda formalnog
ili materijalnog prava), stavit e ga van snage, te e sam donijeti presudu u toj
upravnoj stvari, ukoliko priroda stvari to doputa, te ako je potpuno utvreno
injenino stanje.
Naknade tete i povrat stvari - predmet UP spora moe biti i naknada tete
(odnosno povrat oduzetih stvari) koju je tuitelj pretrpio izvrenjem UP akta
koji se tubom osporava. Time se uz spor o zakonitosti vodi i spor adhezijske
prirode i to kao spor pune jurisdikcije, da bi sud u UP sporu u povodu 1 tube i
u 1 sporu odluio o 2 tubena zahtjeva.
Zamjenjivanje UA odlukom suda posljedica ponitenja UA u UP sporu je da
se predmet vraa u stanje u kojem se nalazio prije nego je akt donesen. Zbog
toga, ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora umjesto ponitenog
UA treba donijeti drugi, nadleno ga je tijelo duno donijeti bez odgode, a
najkasnije u roku 30 dana, raunajui od dana dostave presude. Sud koji je
donio presudu je duan u presudi kojom ponitava UA dati upravnim tjelima
dovoljno jasnu i odreenu orjentaciju za daljnje postupanje u izvrenuju te
presude. Pod takvim pretpostavkama je najnormalnije da se nadleno tijelo
pridrava donesene presude i u njenom izvrenju donese dr. zakonit UA. ZUS
sadri odredbe kojima posebno regulira druge 2 mogue situacije:
1. situaciju koja moe nastati ako nadleno tijelo nakon ponitenja UA
donese drugi UA protivno pravnom shvaanju suda, odnosno njegovim
primjedbama u pogledu postupka
2. situaciju ako nadleno tijelo umjesto ponitenog UA ne donese u
odreenom roku navi UA
Postupanje nadlenog tijela protivno primjedbama suda suda u pogledu
postupka ako nadleno tijelo nakon ponitenja UA donese novi UA, ali
protivno pravnom shvaanju suda, ili protivno primjedbama suda u svezi s
postupkom, pa tuitelj podnese novu tubu, sud ponitava osporeni UA i, u
pravilu, sam rjeava stvar presudom.
Proputanje nadlenog tijela da u izvrenju sudske odluke donese novi
UA kada je potrebno umjesto UA donijeti drugi, nadleno tijelo ga je duno
donijeti odmah, a najkasnije u roku 30 dana od dostave presude. Ako tijelo ne
izvri tu obvezu, stranka posebnim podneskom moe traiti donoenje takvog
akta. Ako nadleno tijelo ne donese akti ni za 7 dana od tog traenja, stranka
moe traiti donoenje takva akta od suda koji je donio presudu u I.
utnja administracije ako II tijelo u roku 60 dana ne donese rjeenje o
albi stranke protiv I rjeenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana po

64
ponovljenom traenju, stranka moe pokrenuti UP spor kao da joj je alba
odbijena. Meutim, stranka mora ekati protek roka 60 + 7 dana.
ZATITA SLOBODA I PRAVA ZAJAMENIH USTAVOM

povrede sloboda i prava zajamenih Ustavom konanim pojedinanim

aktom
povrede sloboda i prava zajamenih Ustavom izvrene nezakonitim
radnjama