JUNA EUROPA .......................................................................................................................................

1
KLIMATSKE KARAKTERISTIKE JUNE EUROPE ..........................................................................................3
RELJEF JUNE EUROPE.......................................................................................................................................9
VODE JUNE EUROPE .......................................................................................................................................10
BILJNI POKROV ..................................................................................................................................................13
TLO ........................................................................................................................................................................14
GOSPODARSTVO JUNE EUROPE ..............................................................................................................14
RAZVOJ NASELJA U JUNOJ EUROPI ............................................................................................................17
ITALIJA .................................................................................................................................................................19
PIRINEJSKI POLUOTOK.....................................................................................................................................50
PANJOLSKA .......................................................................................................................................................53
PORTUGAL...........................................................................................................................................................64

SREDNJA EUROPA ................................................................................................................................ 69

ALPSKI PROSTOR ...............................................................................................................................................71
VICARSKA .........................................................................................................................................................73
AUSTRIJA .............................................................................................................................................................79
SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAKA ...............................................................................................................84
MADARSKA.....................................................................................................................................................100
EKA I SLOVAKA ........................................................................................................................................108
POLJSKA .............................................................................................................................................................114

JUGOISTONA EUROPA ................................................................................................................... 118

RUMUNJSKA........................................................................................................ Error! Bookmark not defined.
BUGARSKA ........................................................................................................................................................125
GRKA ................................................................................................................................................................128
ALBANIJA...........................................................................................................................................................134
ZEMLJE BIVE JUGOSLAVIJE........................................................................................................................136
SLOVENIJA.........................................................................................................................................................136
BOSNA I HERCEGOVINA ................................................................................................................................138
SR JUGOSLAVIJA..............................................................................................................................................139
MAKEDONIJA ....................................................................................................................................................143

ISTONA EUROPA .............................................................................................................................. 146

ESTONIJA ...........................................................................................................................................................146
LATVIJA..............................................................................................................................................................147
LITVA ..................................................................................................................................................................148
BJELORUSIJA.....................................................................................................................................................149
MOLDAVIJA.......................................................................................................................................................150
UKRAJINA ..........................................................................................................................................................151

JUNA EUROPA
Juna Europa i more. Juna Europa je geografska, kulturna i povijesna cjelina koju bi mogli promatrati i kao
jedinstven prostor i kao heterogenu regiju. Nalazi se skoro u sreditu kopnene polutke i vezana je uz Sredozemlje.
Juna se Europa moe poistovjetiti sa Sredozemljem, ali ne u potpunosti jer Sredozemlje ima tri proelja: europsko,
afriko i azijsko. Ta su proelja odvojena prolazima koji Sredozemno more veu s Atlantskim i Indijskim oceanom
i Crnim morem Gibraltar, Sueski kanal, Bospor i Dardaneli.
Juna Europa je sudbinski vezana uz Sredozemno more. Ta je veza tradicionalna i praiskonska Ploviti se mora,
ivjeti se ne mora. Sredozemlje predstavlja povijesnu ekumenu. To je najstarije naseljen prostor koji je bio upuen
na more. Cijela prolost june Europe vezana je za more (Sredozemno i ostala mora).
Znaaj Sredozemlja
kroz
povijest.
Sredozemlje
je
tisuljeima
bilo
centar
civilizacije,
kulture i trgovine i ta
su se dostignua
prenijela u ostatak
svijeta. Zasluge za
otkrie
Novog
svijeta
ima
Sredozemlje. Iz june
su Europe dolazili i
Bartholomeo Diaz i
Kristofor Kolumbo i
Amerigo Vespucci
i mnogi drugi pomorci
i istraivai.
Prve europske sile
koje su se proirile svijetom bile su panjolska i Portugal, a Engleska je to uspjela tek kad ih je pobijedila.
Vanost mora izraena je u junoj Europi i danas 90% talijanskog izvoza ide preko mora, 65% panjolskog, 85%
portugalskog. Povijest Mediterana je povijest pomorstva, ali i povijest ratova.
Znaenje june Europe i Sredozemlja se mijenjalo kroz povijest. Do otkria Amerike Sredozemlje je bilo centar
svijeta. Otkriem Amerike 1492. teite prometa preselilo se na Atlantski ocean. Dotada periferna zapadna Europa
postaje novo sredite.
Na Sredozemlju su u raznim etapama ivjeli razni narodi koji su ostavili vie ili manje traga u kulturi, religiji,
ideologijama i uope civilizaciji. U davna vremena to su bili Kreani, Feniani, Grci, Kartaani, Rimljani, a zatim
Arapi, Bizant, Turci, Venecijanci, Genoveani U novije vrijeme velik utjecaj su imale velike sile: Velika
Britanija, Francuska, SAD, Rusija. Sredozemlje je geopolitiki vaan prostor. Posebno su vani Gibraltar i Sueski
kanal, a takoer i Bospor i Dardaneli. Vani su i otoci: Cipar, Malta, Vis, Korzika U dananjem svijetu vanu
ulogu ima nafta, a Sredozemlje je jedan od najprometnijih naftnih putova na svijetu.
Juna Europa nikad u prolosti (osim u Rimskom carstvu) nije bila jedinstveno drutveno-politiko podruje.
Sredozemlje je i ishodite velikih religija (kranstvo, islam).
Sredozemlje i ovjek. Na prostoru june Europe ovjek je imao dugotrajan i sistematski utjecaj na prirodnu
sredinu. Taj se utjecaj osobito oitovao u smislu devastacije, posebno devastacije biljnog svijeta. Devastacija se
vrila paljenjem, krenjem, ispaom.

Reljef. Juna Europa obuhvaa uski

obalni pojas i idealno je gorjima
odvojena od ostalih dijelova Europe
(Pirineji i Alpe). Meutim ta gorja
nikad nisu sprjeavala vezu June
Europe s ostalim dijelovima
kontinenta jer postoji niz rijenih i
ledenjakih dolina koje presijecaju
ove planine i kroz koje su se odvijale
intenzivne veze. Na zavrecima tih
dolina razvile su se velike luke
(Marseille, Genova, Barcelona, Trst,
Rijeka). Te transverzalne doline
omoguuju prodor sredozemnih
utjecaja u unutranjost.
Na Sredozemlju postoje etiri velika poluotoka:
Pirinejski, Apeninski, Balkanski i Mala Azija (nije
dio Europe). Apeninski poluotok dijeli Sredozemlje
na dva dijela. Istona strana Sredozemlja je
razvedenija od zapadne. Bospor i Dardaneli
povezuju Sredozemno more s Crnim morem.
Reljef June Europe karakteriziraju brdski i
planinski prostori s manjim nizinskim enklavama.
Pojedini prostori koje je reljef odvajao zasebno su se
razvijali kroz prolost i danas imaju tendenciju
izdvajanja iz sadanjih drava (npr. Baskija).
imbenici jedinstva i suprotnosti.
Junoeuropsko sredozemno podruje predstavlja
jednu sintezu jedinstva i suprotnosti. Jedinstvo ini
nekoliko faktora koji se dijele na prirodne i kulturne.
Prirodni su:
KLIMA Generalno reeno klima je
mediteranska, ali juna Europa nema mediteransku
klimu u svim svojim dijelovima (ima i drugih klima:
planinska, kontinentalna), a takoer postoje velike
razlike izmeu pojedinih regija.
RELJEF Dominira planinsko-brdski reljef s
nizinskim oazama, dominira mladost i dinaminost
reljefa, potresi, vulkani. Peat daju mlae planine
rubno postavljenje.
MORE Predstavlja osnovnu vezu izmeu drava
june Europe i ostatka svijeta (prometno znaenje).
Sredozemno more je zatvoreno more koje zimi grije,
a ljeti hladi ovaj prostor (klimatsko znaenje).
BILJNI SVIJET Makija, garig, degradiran prvobitni vegetacijski pokrov (krenjem, ispaom).
Kulturni su:
duga tradicija urbanog ivota, gradovi su oduvijek bili kulturni i gospodarski centri
kolijevka zapadne civilizacije i kulture: antika kultura kranstvo islam bogata kulturna batina, stara i
dobro ouvana
specifian nain ivota baziran na tradicionalnoj poljoprivredi (ekstenzivna poljoprivreda, stoarstvo, voarstvo),
uzgoju itarica, maslina, vinove loze, trgovini, a u novije vrijeme na gospodarskom iskoritavanju Mediterana
putem novih grana industrije, turizmu i procesu litoralizacije (proces koji je poeo 1960ih u Italiji i panjolskoj i
tek se onda proirio na zapadnu i sjevernu Europu).
2

Elementi razdvajanja regije Mediterana su pojedini elementi reljefa (Alpe, Pirineji) koji su pridonosili
odvojenom razvoju pojedinih predjela to se oitovalo u ekskluzivnosti pojedinih regija, razliitim narjeja,
vjerskim karakteristikama. To je osobito uoljivo na Pirinejskom poluotoku Aragonija, Andaluzija, Granada
Posebnost se manifestira u sukobima izmeu razliitih regija.
Juna Europa je u regionalnom smislu vie razliita nego jedinstvena. Jedina prava jedinstvenost je prometnogeografska karakteristika koja se kroz prolost mijenjala. Prvo unutar Sredozemlja (u smjeru sjever-jug), a od
prokopa Sueskog kanala i otkria Novog svijeta Sredozemno more je postalo najvee tranzitno podruje na svijetu
(u smjeru istok-zapad).

KLIMATSKE KARAKTERISTIKE JUNE EUROPE

Klima je prosjeno stanje atmosfere nad odreenim prostorom u odreenom vremenu, tj. prosjeni hod vremena
nad odreenim prostorom, a vrijeme je trenutano stanje atmosfere. Klima je rezultat klimatskih elemenata i
klimatskih modifikatora. Klimatski elementi su stanja i promjene u atmosferi (tlak, temperatura, vlaga), a
modifikatori su osobine Zemlje koje utjeu na klimu (geografska irina, nadmorska visina, morske struje, reljef,
biljni svijet, ovjek).
Najvaniji klimatski faktori koji utjeu na klimu Mediterana:
1. poloaj
2. Sredozemno more
3. reljef
1. Poloaj. Juna Europa se nalazi u suptropskom pojasu. Nalazi se u centru kopnene polutke1 i jedno je od
klimatski najprometnijih prostora svijeta.
Zrane mase su razliito zagrijani dijelovi atmosfere. Mogu biti kontinentske (obino hladnije i sue) i maritimne
(uglavnom toplije i vlanije). Zrane mase moemo poistovjetiti s ciklonalnim i anticiklonalnim strujanjem
kontinentske (hladne) zrane mase imaju anticiklonalno strujanje,2 a maritimne (tople) imaju ciklonalno strujanje3.
Zrane su mase odraz razliitog zagrijavanja kopna i mora (6C/10C) zbog ega dolazi do stvaranja razlike u tlaku
i njihova kretanja. Mogu biti lokalnog, regionalnog i planetarnog karaktera.
Na Europu djeluju ove zrane mase:
preko cijele godine na sjevernom Atlantiku je niski tlak zraka i tu se formira islandska ili zapadnoeuropska ili
atlantska ciklona i stalno se kree prema unutranjosti europskog kontinenta zbog okretanja Zemlje u smjeru
zapad-istok i zbog zapadnih vjetrova. Prisutnija je ljeti nego zimi jer je ljeti tlak zraka na kopnu nii, a zimi je nad
kopnom sibirska anticiklona. Isto tako ljeti e islandska ciklona dublje prodirati u europski kontinent nego zimi jer
je zimi spreava sibirska anticiklona.
u zimskom dijelu godine nad kopnom (istona Europa) se formira visoki tlak zraka istonoeuropska ili
sibirska anticiklona i kree se prema jugu, jugoistoku i istoku Azije.
s juga utjeu tropske zrane mase s afrikog kontinenta i iz jugozapadne Azije. Posebno su aktivne ljeti kad
spreavaju islandsku ciklonu da utjee na Sredozemlje.
sa sjevera utjeu polarne zrane mase koje stacioniraju nad Baltikim morem.
azorska anticiklona ima poseban utjecaj na Sredozemlje. Ona se formira nad Atlantikom zbog hladne morske
struje i donosi lijepo vrijeme.
2. Sredozemno more. Sredozemno more ima 2,9 mil km2 povrine. To je more s velikim utjecajem na klimu. Ono
zimi grije, a ljeti rashlauje zrane mase. Ako zrane mase dolaze sa sjevera pa su hladne, nad Sredozemnim
morem brzo se ugriju. Tako ono ima pozitivnu ulogu.

Seine i Loire su u sreditu kopnene polutke.

Vii tlak i hladnije.
3
Nii tlak i toplije.
2

3. Reljef. I reljef ima pozitivnu ulogu na klimu june Europe. Posebno Pirineji, Alpe, i Dinaridi. Ta planinska gorja
spreavaju izmjenu zraka sjeverjug. Alpe spreavaju prodor ciklona na jug. Na njima se takoer izluuje velika
koliina padalina. Zapadna strana Alpa je vlana, a istona vrlo malo.
Sinoptike situacije na Sredozemljem
1. Prizemna sinoptika situaciji zimi kad je nad Sredozemljem polje niskog tlaka

Na lijevoj slici prikazana je zimska situacija kad je vei dio Sredozemlja pod niskim tlakom. Na sjeveru Europe je
duboka ciklona s centrom iznad Baltikog mora koja se pokrenula i ide prema jugu i pred sobom tjera jaku struju
kontinentskog arktikog zraka te dopire do Alpa. Zbog niskog tlaka nad Sredozemljem juno od Alpa nastala je
zavjetrinska depresija (Genovski prostor) s tendencijom daljnjeg pada tlaka.
Ona se dijeli na nekoliko celula. Jedna je nad srednjom Italijom, a druga pred
alirskom obalom. Zavjetrinske depresije obino nastaju nad Tirenskim
morem, ali i na prostoru sve do Baleara. Ovakva situacija obino ne traje dugo4
jer hladna fronta sa sjevera naglo prijee preko Alpa ili ih zaobie.
Istovremeno nestaje zavjetrinska depresija, a meteoroloka pojava su jake kie.
Na desnoj slici prikazana je ista situacija samo to hladni zrak dolazi sa istoka
Europe i ide prema jugoistoku i istoku Sredozemnog mora. Na istonom
Mediteranu je kvazistacionarna ciklona, a u jugozapadnoj Aziji anticiklona.
Tlak je nizak nad cijelim Sredozemljem. Zrana masa koja dolazi s istoka se
zagrijava. Dio preko Helenida i Dinarida prodre do mora, a dio prodre preko
Alpa i kroz dolinu Rhne i ak u Kataloniji doe do mora. Zbog tog prodora
zranih masa na istonom Mediteranu moe puhati jaka bura, a u podruju
francuskog primorja i istonog primorja Pirinejskog poluotoka takoer pue
hladan kopneni vjetar koji se naziva mistral. Arktiki zrak prelazi preko Afrike
na isti nain kao u prethodnoj situaciji. U ovoj situaciji manje su kie, a
vrijeme karakterizira jaki vjetar.

Dimljenje mora uzrokovano jakom burom

Obino nekoliko sati, rjee dana.

2. Prizemna sinoptika situaciji zimi kad je nad Sredozemljem polje visokog tlaka

Na lijevoj slici prikazana je situacija kada u zapadni Mediteran (Biskajski zaljev do Libije) s Atlantika ulazi jedna
putujua anticiklona koja ima nizak bariki gradijent (jer se formira nad morem). Polje visokog tlaka ide preko
cijele sjeverne afrike obale (ak do Sudana) i june obale Europe (ulaz Azorske anticiklone). U ovoj situaciji
prevladava vedro, stabilno, sunano i relativno toplo vrijeme koje moe due potrajati i nekoliko dana. To je vrlo
dobro za zimski turizam.
Na desnoj slici prikazana je situacija kada je velika anticiklona potpuno ula u Mediteran i zahvatila cijelo
Sredozemlje sve do Bliskog istoka. Nema niskog tlaka zraka, a anticiklona je i u zaleu tj. u Srednjoj Europi. Nebo
je vedro, ali djelomino pritjecanje hladnog polarnog zraka (anticiklone) to utjee na to da je na istonom
Mediteranu neto hladnije i tu pue anticiklonalna bura. Taj e se zrak zbog utjecaja mora relativno brzo
modificirati (zagrijati) i vrijeme e due vremena biti stabilno.
3. Prizemna sinoptika situaciji ljeti kad je nad Sredozemljem polje niskog tlaka

Na lijevoj slici prikazana je situacija kada prema zapadnoj i sjevernoj Europi prodiru maritimne zrane mase. One
se nalaze iza hladne fronte koja je ciklonalnog karaktera jer se njen centar nalazi iznad sjeverne Finske. Ona
pomalo ide prema srednjoj Europi i jo nije stigla do Mediterana. U toj situaciji u Genovskom zaljevu nastaje
zavjetrinska depresija tj. stvara se celula niskog tlaka zraka. Ona se zbog pritiska hladne fronte sa sjevera pomie
prema istoku Mediterana. U sljedeih nekoliko dana hladna e se fronta preliti preko Alpa u Mediteran. U trenutku
prelijevanja javit e se slabe lokalne kie. No hladna e fronta brzo prijei Mediteran te e doi do zatopljenja i
razvedravanja.
5

Na desnoj slici prikazan je prodor niskog tlaka zraka prema cijelom Mediteranu. To se obino dogaa krajem ljeta.
Jai je utjecaj visokog tlaka zraka s Atlantika i djelomino azorske anticiklone pa to tjera niski tlak zraka prema
Mediteranu. Nad srednjom Europom je ciklonalno strujanje. Ovakva raspodjela tlaka uvjetuje strujanje sjeverne
zrane mase prema Sredozemlju. Taj visoki tlak zraka zastane sjeverno od Alpa jer je slabog intenziteta, a tada se u
Genovskom zaljevu formira manja celula niskog tlaka zraka (zavjetrinska depresija) koja prelazi u ciklonu i dolazi
do mijeanja hladne i tople fronte. Dolazi do kratkotrajnih grmljavinskih nepogoda sa znaajnijim orografskim
padalinama (vie u istonom Mediteranu). Na zapadu nema padalina ve dolazi do kopnenog strujanja bura,
maestral.
4. Prizemna sinoptika situaciji ljeti kad je nad Sredozemljem polje visokog tlaka

Na lijevoj slici prikazana je situacija kada ispred zapadne afrike obale i srednjeg Mediterana nastaju jedna do
dvije jezgre (celule) visokog tlaka zraka. Pri takvoj raspodjeli tlaka zraka u zapadni Mediteran prodire
kontinentalna tropska zrana masa (vrui zrak, N kod Alira). Na Pirinejski poluotok pristie svjei maritimni
polarni zrak s Atlantika. U sjevernom dijelu zapadnog Mediterana (sjeveroistok panjolske) tlak pada pa se nazire
poetak stvaranja slabe zavjetrinske depresije (Genovski zaljev). Kada hladna fronta sa zapada i sjevera doe do
planina sjeverne i sjeverozapadne panjolske i do Alpa, najee zastane tako da nastaju jake orografske
konvekcijske padaline i to najvie na sjevernim padinama ovih planina (ali neto i na junim). U zavjetrini se zrak
sputa i dolazi do adijabatikog zagrijavanja te se naoblaka raspada na junim padinama i nastaje fenski efekt (jai
kod snijega). Na ovaj nain nad Sredozemljem nastaju poznate zimske vedrine s intenzivno modrim nebom.
Na desnoj slici prikazana je situacija kad se visoki tlak nalazi na cijelom Mediteranu i spaja se s visokim tlakom
iznad junog dijela istone Europe i azorskom anticiklonom na zapadu. Pri takvoj raspodjeli tlaka postoji slabo
pritjecanje kontinentalnih polarnih zranih masa koje se potpuno transformiraju nad istonim Sredozemljem. Tako
na istonom dijelu Sredozemlja ima malo vie vjetra nego na zapadu, a vrijeme je sunano.
Temperatura
Temperatura je toplotno stanje atmosfere izmjereno termometrom. Zagrijavanje ovisi o:
koliini energije koja doe do Zemlje (suneva insolacija)
koliini energije koju Zemlja vrati u atmosferu (zemljina radijacija)
kutu upada sunevih zraka.
I drugi faktori utjeu na temperaturu: visina, reljef, odnos kopna i mora
Temperature su odraz poloaja June Europe i Sredozemlja u umjerenim geografskim irinama, odraz raspodjela
kopna i mora i odraz modifikatorskog utjecaja kopna.

Na ovoj je slici prikazana

geografska
raspodjela
srednje
sijeanjske
temperature nad zapadnim
Sredozemljem.
Slika pokazuje da iznad
Sredozemnog mora postoji
malen horizontalni gradijent
temperature.
Jasno
se
opaaju relativno manje
temperaturne razlike i na
veim
udaljenostima
(posebno
u
Padskovenetskoj ravnici i na
prostoru Mesete). Zbog
udaljenosti od mora reljef
sve
vie
utjee
na
temperaturu.
Lako se opaa da je najvei
temperaturni gradijent na uskim obalnim podrujima poluotoka (izoterme su zbijenije prema obali). Temperature u
junoj Europi zimi opadaju od zapada prema istoku jer se pribliavaju veoj kopnenoj masi, a ljeti rastu od zapada
prema istoku. Zimi temperature rastu od sjevera prema jugu, a ljeti opadaju od juga prema sjeveru.
Na slici desno prikazana
je geografska raspodjela
srednje
srpanjske
temperature
nad
zapadnim Sredozemljem.
Ljeti more potiskuje
izoterme na jug, a kopno
na sjever. Kako je
Sredozemno more velika
homogena masa ono i
ljeti utjee na prostornu
raspodjelu temperature pa
su male razlike izmeu
zapada i istoka. Ipak ne
postoje znatne razlike
izmeu
primorja
i
prostora neto udaljenijih
od mora. Ogoljena mjesta
kao to su Meseta i Padsko-venetska nizina ljeti se jako zagriju pa temperatura izrazito raste od obale prema
unutranjosti.
Srednje sijeanjske temperature
u nekim gradovima (C)
Lisabon
10,6
Madrid
5
Barcelona
8,3
Torino
0,3
Venecija
2,6

Srednje kolovoke temperature u nekim gradovima (C)

Lisabon
22,2
Madrid
25
Barcelona
23,9
Verona
24,9
Venecija
24,1
Grka
25,8-28
7

Padaline
Padaline su rezultat fronti i
konvekcijsko-orografskih
procesa odnosno geografske
raspodjele kopna i mora
(lokalni
karakter)
i
dinaminog reljefa. Na ovoj je
slici prikazana geografska
raspodjela srednje godinje
koliine padalina.
Raspodjela padalina u Junoj
Europi je vrlo kompleksna.
Ope je pravilo da se koliina
padalina smanjuje se od
zapada prema istoku i od
sjevera prema jugu.
Posebno do izraaja dolazi
udaljenost od mora. Pruanje
Srednje godinja koliina padalina u
nekim gradovima (mm)
Porto
1200
Madrid
436
Cartagena
340
Istona Grka
300

Pirineja, Alpa i Apenina u odnosu na glavne zrane mase koje donose

padaline sa zapada (islandska ciklona) uzrok je vee vlanosti zapadnih
obala od istonih. Padaline padaju na visokim planinama pa je
unutranjost Pirinejskog poluotoka suha. Zbog veliine Pirinejskog
poluotoka to je na njemu izrazitije nego na Apeninskom poluotoku.

Na slici je iznad prikazan je godinji hod padalina i granica izmeu krajeva s minimumom padalina ljeti (juno od
granice, a) i zimi (sjeverno od nje, b).
Godinji raspored padalina je vaan za ivi svijet (biljni pokrov) i gospodarstvo. Godinji hod je neposredna
posljedica estine prolaza ciklona i razvoja konvekcije jer su ciklone esto u kombinaciji s konvecijskim
situacijama posebno jer je u najtoplijem dijelu godine voda Sredozemnog mora hladnija od zraka iznad sebe to
vri njegovu transformaciju. Uz to u toplijem su dijelu godine (kraj proljea, ljeto i poetak jeseni) ovi krajevi vie
pod utjecajem anticiklone to dovodi do smanjenja padalina u ljetnim mjesecima. To je posebno izraeno u junim
8

dijelovima june Europe, a manje u sjevernim dijelovima gdje se javljaju ljetne kie (odraz prodora iz unutranjosti
kontinenta).
Zimi je situacija obrnuta. Povrina mora je toplija od zraka iznad njega to dovodi do kolebanja atmosfere i stvaraju
se ciklonalna strujanja na samom Mediteranu. Prijelaz ciklone uvjetuje jau koliinu padalina zimi.
Reim padalina ima nepravilan ritam suha ljeta i vlane zime. Ovo pravilo vrijedi za najvei dio june Europe.
Dijelovi sjevernog Mediterana vezani za planinske lance (sjeverna Italija, sjeverozapadna panjolska) nemaju
ovakvu izmjenu i tipinu mediteransku klimu sue krae traju i ima vie padalina u zimskom i ljetnom periodu.
Najsui dijelovi june Europe su jug Italije (Puglia, Calabria, Sicilija), juna i jugoistona Grka, istoni i
jugoistoni dijelovi Pirinejskog poluotoka gdje je prava tipina mediteranska klima.

RELJEF JUNE EUROPE

Na slici iznad prikazana je shema geoloke grae zapadnog Sredozemlja (1. Mezozojsko i tercijarno borano gorje,
2. Depresije s tercijarnim i kvartarnim sedimentima, 3. Mezozojska ploa, 4. Hercinski masivi sa smjerovima
paleozojskog boranja i 5. Vulkanske stijene).
Juna Europa ima jako raznolik reljef. U njenoj strukturi izdvajaju se tri razliite strukture:
1. Mlaa nabrana gorja
Junu Europu i Mediteran preteno okruuje mlae nabrano gorje, ali i unutar same regije postoje dijelovi mlae
nabranih gorja (npr. Apenini, Betijski kordiljeri). Ta nabrana mlada gorja uglavnom su nastala alpskom
orogenezom u tercijaru. Nastajanje je trajalo od kraja paleozoika preko mezozoika do poetka kenozoika. Sastoje
se od vapnenca (CaCO3) i dolomita (MgCO3). Stijene su sedimentne i kemijske.
Ova gorja su izala iz Tethys geosinklinale koja se od paleozoika do kenozoika prostirala od dananjeg Meksikog
zaljeva do Pacifika. Ve u paleozoiku dolazi do izdizanja odreenih gorja iz te geosinklinale kaledonska i
hercinska orogeneza. Krajem mezozoika Tethys se usitnio u manje bazene jer su se iz njega izdizala gorja. Tako su
nastali: Kaspijsko more, Panonska nizina, Vlaka nizina, Sredozemno more, Crno more. Mlada nabrana gorja su
razliito uslojena, razliita su po tvrdoi, kakvoi i to zbog vanjskih i unutranjih utjecaja.
2. Stara masa
Najstariji reljefni oblici nastali su u paleozoiku kaledonskom orogenezom (ordovicij-silur). Za Junu Europu je
vana hercinska orogeneza jer se tada izdigla Meseta (zaravnjeno gorje), a formiralo se i Rodopsko gorje (ostaci
9

starog gorja). Graeni su od manje propusnih stijena kristalaste i metamorfne (gnajs, rioliti, dioriti) stijene
ispunjene magmatskim stijenama.
3. Najmlai dijelovi bazeni i depresije
Izmeu starih i mladih gorja nastale su prostrane nizine (bazeni). Nastale su u tercijaru i kvartaru. Neke su nastale i
aluvijalnim ili fluvio-aluvijalnim procesima (Padsko-venetska nizina, Tejo, jugoistona Italija, istona Grka,
jugozapadna panjolska). To su najrjei
dijelovi. U njima prevladava crvenica, fli,
aluvijalna tla
Etna
Geoloka mladost ovog prostor ogleda se i
u vulkanizmu i seizmizmu do ega dovode
pokreti litosfernih ploa. Afrika ploa se
pribliava europskoj pa dolazi do
tektonskih promjena. Potresi su esti na
Mediteranu, osobito u Grkoj, Italiji i
obalnom dijelu Turske. Alpsko-dinarsko
podruje je vrlo trustan prostor. Javljaju se
i vulkani (Etna, Vezuv, Stromboli).
Znaajne su i popratne pojave vulkanizma
i potresa: izvori tople vode, mineralni
izvori, solfatare, fumarole, mofete.

VODE JUNE EUROPE

Voda zauzima najvei dio planete 360 mil km2 ili 2/3 povrine. Voda, tlo, zrak i biljni pokrov su elementi bez
kojih ivot ne bi bio mogu.
Vodu na Zemlji moemo podijeliti na:
1. oceane i mora
2. kopnene vode (tekuice, stajaice i voda temeljnica)
3. led (na kopnu ledenjaci i ledeni pokrovi i moru).
Mora obino dijelimo na:
1. zatvorena (sredozemna)
2. rubna.
SREDOZEMNO MORE
Povrina i poloaj. Sredozemno more ima povrinu od 2 965 000 km2 ili 2,8% Atlantskog oceana. Nalazi se u
umjerenim i suptropskim geografskim irinama. Ono je jedino pravo zatvoreno more. Okruuju ga tri kontinenta. S
Atlantikom je povezano Gibraltarskim prolazom (11 km irok, 125 m dubok), a s Indijskim oceanom umjetnim
Sueskim kanalom i Crvenim morem.
Prua se od Heraklovih stupova (Gibraltar) uz obalu Pirinejskog i Apeninskog poluotoka, Dinarskog, Helenskog i
Maloazijskog gorja na sjeveru, Atlas i staru Libijsku plou na jugu, do jugozapadne obale Azije na istoku.
Rubna mora. Sredozemno more ima svoja rubna mora Jadransko, Jonsko, Egejsko, Crno, Ligursko i Tirensko.
Rubna mora su mora koja se nalaze uz kopno odreene zemlje i nairoko su spojena s velikim vodenim povrinama
i obino imaju naziv po okolnom kopnu ili toponimima s kopna.
Sredozemno more moemo podijeliti na dvije zavale:
1. Zapadna Sredozemna zavala od rta Trafalgar na Pirinejskom poluotoku i rta Aagar u Africi preko istone
obale Pirinejskog poluotoka, zapadne obale apeninskog poluotoka, Sicilije do rta Bon u Africi. Zauzima povrinu
od 821 600 km2.
2. Istona Sredozemna zavala od rta Bon do azijske obale. Obuhvaa Jadransko, Jonsko, Egejsko i Crno more.
Ima povrinu od 2 143 300 km2.
Ime je dobilo zbog poloaja u sredinjem interkontinentalnom prostoru, a tijekom vremena imalo je mnogo naziva:
Herakleon Steon Talasa, Mare Magnum, Mare Interum
Duina Sredozemnog mora u smjeru zapad istok je 3 860 km (GibraltarSuez), a prosjena irina oko 700 km.
10

Razvedenost. Sredozemno more spada u

razvedenije obalne prostore na Zemlji (iako ne na
itavom dijelu obale). Duina obale iznosi oko
38 549 km, a od toga je 25 238 km kopnene
obale (glavna obalna crta) i 13 311 km obale
otoka. Treina obale pripada otocima puno je
otoka, zaljeva Najvaniji zaljevi su: Genovski,
Lyonski te Sidra i Gabes u Africi. Zapadni bazen
nema mnogo otonog prostora (Sicilija,
Sardinija, Korzika, Baleari). Istona obala je
mnogo razvedenija posebno podruje istone
obale Jadrana i obje obale Egejskog mora. Neki
od otoka imaju vano strateko znaenje Malta,
Cipar, Kreta, Rodos jer tko je gospodario njima i
pojedinim prolazima kontrolirao je Sredozemno
Gibraltar
more. Najslabije je razvedena obala Levantskog
primorja, obala Libije i Egipta.
Postoji i nekoliko delti Neretva, Po, Nil i rijasa (potopljena rijena ua, Krka).
Veliku vanost imaju prolazi i tjesnaci. Najvaniji su Gibraltar i Sueski kanal. Takoer vaan je Sicilijanski
prolaz. Bospor (irok 105 m) i Dardaneli (96 m) spajaju Crno more sa Sredozemnim. Jadransko more je spojeno s
Sredozemnim preko Otrantskih vrata.
Najvea dubina Sredozemnog mora je 4 594 m, a prosjena 1 429 m. Postoji nekoliko Do 200 m
22,2%
dubljih zona izmeu Baleara i Sardinije 3 372 m, u Tirenskom moru 3 730 m, 200-1000
21,5%
istono od Malte (Matapanski jarak) 4 590 m, Ciparski jarak 2 633 m, Rodoski
1000-2000
17,5%
3 590 m. Jadranska kotlina je duboka 1 081 m.
2000-3000
29,7%
Najvei dio povrine dna pripada dubinama do 200 m (22,2%) elf. elfa ima dosta,
3000
i
vie
8,7%
ali je nejednako rasporeen oko Ligurskog i junog Tirenskog mora, istonog Jadrana i
obale Grke. elf je vaan u gospodarskom smislu. Vaan je zbog ribolova, ali i zbog nalazita plina i nafte.
Oko Sredozemnog mora nalazi se prirodni planinski okvir Sierra Nevada, Pirineji, Alpe, Dinaridi, Helenidi,
maloazijsko gorje, Toros. Uglavnom je to mlae nabrano gorje iz tercijara. To je jo uvijek aktivno podruje
seizmizam i vulkanizam (Etna, Vezuv, Stromboli). Juni okvir ini gorje Atlas koje sa sjevernim dijelom povezuje
Gibraltar, a s Apeninima Sicilska vrata.
Postanak. Sredozemno more je jedna geosinklinala, ostatak velikog Tethys mora. Ono je postojalo kroz prekambrij
i paleozoik. U permu su se dogodile promjene. Tethys se protezao od Meksikog zaljeva do Indijskog oceana. Kroz
mezozoik dolazi do nabiranja koje razbija Tethys bazen u vie manjih.
Dananja obala Sredozemlja datira iz holocena mlada je. Posljedica je flandrijske transgresije koja je uzrokovana
otapanjem leda za wrmskog glacijala i holocena. Posebno se obala promijenila u holocenu kad se morska razina
podigla za oko 100 m. Zbog izostatikih pokreta neki dijelovi se sputaju, a neki izdiu (naa obala Jadrana se
sputa, talijanska se izdie).
Boja i prozirnost. Sredozemno more ima modru boju zbog sastava vode (zbog malo planktona i hranjivih tvari) i
odraza okolnih planina. Takoer ima malo rijenih nanosa, a i velika koliina modre boje dolazi iz Atlantika. Uz
obalu Libije i Egipta more je malo ukaste boje kao i uz ue velikih rijeka Po, Rhna, Nil.
Sredozemno more spada u red prozirnih mora. Centralni i istoni dio su prozirniji (50-60 m) od zapadnog i
sjevernog. U prosjeku prozirnost je 51 m. U Tirenskom moru prozirnost je 42 m, uz ue Nila 40 m, a uz ue
rijeke Po 30-40 m.
Temperatura. Poto je Sredozemno more zatvoreno, prosjena temperatura vode je neto vea od prosjene
temperature zraka. Temperatura koleba sezonski od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. Ljeti je toplija na
istoku, a zimi nia. Sjeverna obala Afrike ima prosjenu temperaturu iznad 10C, a Crno more iznad 20C. Zimska
prosjena temperatura Sredozemnog mora je na povrini oko 17C, a ljetna 25-28C.
Slanoa. Poto je Sredozemlje u umjerenom pojasu, okrueno kopnom, zbog velikog isparavanja, malog dotoka
kopnenih voda i relativno slabog atmosferskog pritjecanja, ono spada u red slanijih mora. Slanoa raste od zapada
prema istoku i sjevera prema jugu. Uz Gibraltar iznosi 36-37, u Egejskom moru 38, u Jadranu 36-38, oko
Cipra 39,5.
11

Dotjecanje vode iz okolnih oceana je slabo pa treba 70-100 godina da bi se sva voda Sredozemnog mora potpuno
izmijenila. Zbog toga ima slabiju arijaciju (prozranost malo kisika u odnosu na druga mora), ima malo nitrata i
fosfata, bioloki je siromano i ima manje riba.
Struje. Struje Sredozemnog mora su u stvari struje Atlantika koje ulaze kroz Gibraltar, idu junom obalom
Sredozemlja zatim jedan dio kod rta Bon skree, odbija se od Siciliju, ide zapadnom obalom Apeninskog
poluotoka, istonom obalom Pirinejskog poluotoka i ini krug strujanja zapadnomediteranske obale.
Drugi dio kod rta Bon produi uz libijsku i egipatsku obalu, Levant, obalu Grke, ulazi u Jadran, ide istonom
obalom prema Transko-venecijanskoj zavali, zatim zapadnom obalom Jadrana i vraa se kroz Otrantska vrata.
Jedan dio te struje se odvaja i kroz Dardanele i Bospor ulazi u Crno more.
Njena brzina je 2,5 vora u prostoru Gibraltara, a na ostalim prostorima 0,5 vorova. Ove su morske struje nekad
imale veliko znaenje za plovidbu, a danas nemaju neko veliko znaenje, osim to djeluje na raspored zagaivanja.
Morske mijene. U 24h postoje dvije plime i dvije oseke. Morske mijene nemaju veliko znaenje jer su neznatne. U
zaljevu Gabes plimna amplituda iznosi 1 m, kod Venecije neto manje, kod Livorna 50 cm, uz sirijsku obalu 3040 cm, kod Genove 40 cm, Trsta 85 cm, Napulja 43 cm. U Jadranu plimna amplituda iznosi 30-40 cm (Zadar 1530 cm).
ivot u sredozemnom moru. Sredozemno more je dosta siromano. Uzrok je reliktni karakter ovog mora. Tu
obitava oko 180 ekonomskih vrsta ribe. Zapadni dio je bogatiji od istonog. Glavno riblje bogatstvo se nalazi uz
elf (Baleari, Sardinija, Korzika, obala Tunisa, Maroka i Alira).
Sredozemno more ima budunost u marikulturi - uzgoju riba, rakova i koljki. Uglavnom se uzgajaju pastrve i
jegulje.
Oneiavanje. Sredozemno more spada u red najoneienijih mora svijeta uz Baltiko i Sjeverno more zbog
zatvorenosti. Najvei oneiiva je nafta koja se vozi kroz Suez ili tankeri koji ukrcavaju naftu na obali Levanta i
prevoze je do naftnih terminala (Napulj, Trst, Marseille, Genova, Barcelona, Rijeka). 1m3 nafte isputene u more
iscrpljuje kisik iz 400 000 m3 kisika. Kroz Sredozemno more godinje se preveze 4 mrd tona nafte, a u more ue
oko 300 000 tona balastne vode. (?800 000)
Drugi veliki oneiiva su kopnene otpadne vode koje donose rijeke. To su fekalne i industrijske vode. Posebno
su opasne velike rijeke: Po, Rhna, Guadalquivir, Tejo, Nil... Oko rijeke Po ivi oko 15 mil stanovnika i svake
sekunde ona u more donese 3000 m3 vode koja je oneiena, odnosno oko 300 000 tona raznih otpadnih voda
tjedno.
KOPNENE VODE
Kopnene vode u Junoj Europi zbog reljefa i petrografskog sastava (propusne stijene) nisu ni razvijene ni znaajne.
To su esto alogeni tokovi. Lokalne rijeke su malobrojne i kratkog toka. Plovidba je nemogua. Malog su znaenja
za plodnost, ali imaju veliko hidroenergetsko znaenje. Da bi se to iskoristilo bilo je potrebno stvoriti akumulacije.
Korita rijeka su uska i duboka, graena od vapnenac i dolomita. Imaju profil slova V. Rijeke su esto brze. Na
uima esto stvaraju aluvijalne oblike, nanose,
movare.
Rijeke June Europe su vezane i uz nepravilne
reime padalina (kie padaju u kasnu jesen i rano
proljee, a ljeti su rijeke sue) i stoga nepovoljne.
Idui prema jugu razlike se poveavaju.
Velik se broj rijeka snabdijeva vodom iz planina
(Apenini, Alpe, Pirineji). Na kratkim alpskim i
pirinejskim rijekama este su bujice koje sa sobom
odnose tlo.
Veliki problem u junoj Europi je opskrba vodom.
Najznaajnije rijeke su: Po, Rhna, Guadalquivir,
Guadiana, a kod nas Neretva, Cetina, Krka
Po

JEZERA
Jezera u Junoj Europi ima malo zbog reljefa i sastava tla. Mogu se nai samo u Alpama (u Italiji) i na Pirinejima.
12

BILJNI POKROV
Biljni pokrov ovisi o biotskim (ovjek) i abiotskim (prirodnim) initeljima. Biljni pokrov je usko povezan s
reljefom, klimom, tlom i ovjekom. U junoj Europi uglavnom prevladava kamenito, brdsko i planinsko podruje s
malim mogunostima za rasprostiranje neke intenzivne i viebrojne vegetacije. Tla su nastala kao produkt matinog
supstrata (uglavnom dolomitnih i vapnenakih stijena). Propusna su.
irenje biljnog pokrova je i horizontalno i vertikalno. U visinskom rasporedu bjelogorica je na manjim visinama, a
crnogorica na viim visinama. Mediteranska klima dopire na sjever do onog prostora gdje ima maslina (klima
masline). Biljke su se prilagodile klimatskim prilikama: suhom i toplom, te vlanom i relativno hladnom periodu.
Tako se na Mediteranu stvorila posebna vrsta vegetacije koju karakterizira:
duboko korijenje (da bi se dolo do podzemne vode) maslina, vinova loza, smreka
debela kora (radi manjeg isparavanja) maslina, hrast
Submediteranski suhi i kamenjarski travnjak na
plutnjak
Velebitu i moj cimer, a s kim s takav si
debeli list zimzelene vrste
igliasti list crnogorica
plodovi s debelom korom limun,
narane, bademi, maslina
maleno konato lie.
Trave nisu prisutne na Mediteranu
tijekom cijele godine. Ljeti se osue, a
njihovo optimalno razdoblje je rano
proljee. Zbog suhe trave esti su poari.
ovjek ima veliki utjecaj na vegetaciju.
Kroz povijest je unitio prvobitni
vegetacijski pokrov na Mediteranu
(krenjem, dobivanjem novih povrina,
ispaom ovce i koze). U Grkoj se na
primjer povrina prodaje kad se uma
uniti pa se esto podmeu poari.
Tipovi vegetacije na Mediteranu:
1. Visoka i gusta uma svedena je na male oaze, uglavnom u viim planinama gdje ima dosta padalina, gdje je
tlo aluvijalno, rahlije i to je najvanije daleko od ovjeka. U ovoj umi nalazimo bor, jele, smreku, empres, a ima
i neto listopadne ume kesten, hrast, bukva. Ova vegetacija se nalazi na Pirinejima, Betijskim kordiljerima,
Biskajskom podruju, junim obroncima Alpa, zapadnim obroncima Apenina i viim dijelovima Dinarskog
podruja.
2. Podruje rijetke ume svijetla uma i zauzima vee prostore nego visoke i guste ume. U njima nalazimo
zimzeleni hrast (najvaniji predstavnik), divlju maslinu, smokvu, mirtu, roga, smrdljiku, oleandar.
3. ikara najrasprostranjenija vrsta na Mediteranu. Nastala je degradacijom ume. Moe biti vrlo gusta i u novije
vrijeme je sve gua i neprohodnija jer se sve manje koristi kao ogrjev i ispaa za ovce i koze. Karakteriziraju je
esmina, planika, crnika, smreka, lovor, rumarin, brnistra. Moe biti 1,5-2 m visine. Tu ima i dosta kserofitne
vegetacije. Naziva se jo i makija.
4. Grmlje i vritine biljke vapnenakog terena ili izrazito kiselih tala u nizinama (tanko, siromano i suho tlo).
Na Mediteranu se jo naziva i garig.5 Predstavnici kserofitne vegetacije su lavanda, kadulja, majina duica,
borovnica, agava i kaktus (doneseni iz Latinske Amerike).
5. Prirodne travne zajednice prevladavaju u malenim prostorima jer im ne odgovara suha ljetna klima.
Poveavaju se s visinom zbog vee koliine padalina. Optimalan im je rast u proljee.

Makija je razvijena na silikatnoj, a garig na karbonatnoj podlozi.

13

TLO
Tlo je produkt matrinog supstrata (nastaje otapanjem i raspadom stijena). Voda je vana za nastajanje svih tala.
Juna Europa predstavlja pravi mozaik tala. Vrste tla u junoj Europi:
Uz rijeke i potoke nalaze se aluvijalna tla koja su negdje dola i do obale. To tlo je sprano s viih podruja i
taloi se uz rijene obale. Ima dosta i antropogenog tla (nastalo melioracijama). Ova su tla gospodarski najvanija,
ali su rijetka.
Tla koja su nastala na dolomitnim i vapnenakim podlogama. Najvanija je crvenica. Ta tla imaju razne sastojke,
a oskudna su mineralima.
Vulkanska tla su vrlo plodna, ali ih je malo (neto u Italiji ispod Vezuva i Etne i u Grkoj).
Jedan od najveih problema oskudnog tla june Europe je erozija, koja se dogaa zbog:
a) brzog otjecanja vode niz strme padine
b) intenzivnih kia u kratkim periodima
c) unitenja umskog pokrova
d) preseljenja nekih tokova zbog gradnje hidroelektrana
e) intenzivnih ispaa i destruktivnog utjecaja odreenih ivotinja.
Zbog ovoga se u novije vrijeme u gotovo svim zemljama june Europe vodi rauna o sanaciji terena, pa se grade
terase koje zadravaju bujice, tokovi rijeka se ire, prave se tuneli za odvodnju, osobito u krkim podrujima, vri
se poumljavanje (reforestacija). Ovi zahvati su skupi.

GOSPODARSTVO JUNE EUROPE

I SUVREMENE PROMJENE I PRESTRUKTURIRANJE GOSPODARSTVA U ZADNJIH 50ak
GODINA
Gospodarske karakteristike na kraju 20.st. su apsolutno drugaije od karakteristika bilo kojeg drugog razdoblja u
prolosti. Gospodarstvo se odvija na nain i u takvom intenzitetu kakav dosad nije bio poznat.
Prestrukturiranje podrazumijeva ukidanje onog to ne valja odnosno ne donosi profit. Zadnjih 50ak godina zapravo
pripada postindustrijskom dobu. U postindustrijskom razdoblju industrija je i dalje glavna dohodovna grana
gospodarstva, ali se smanjuje udio zaposlenih u industriji. Do prije 50 godina snaga neke drave se mjerila
proizvodnjom eljeza, elika i ugljena.
Zemlje june Europe su kasnije ule u moderno gospodarstvo od zemalja zapadne Europe. Suvremeno
gospodarstvo poinje u Italiji 1950ih godina, a u panjolskoj, Portugalu i Grkoj 1960ih, ali bez obzira na to
postale su razvijenije od nekih zemalja koje su ranije ule u prestrukturiranje. Iako su kasno poele s gospodarskim
razvojem one su brzo iskoristile dostignua svjetske industrije.
Karakteristike postindustrijskog doba:
Integracija znanosti i proizvodnje koja se oituje tako da odreenu ideju o proizvodnji njeni inovatori prate,
kontroliraju i prodaju tu robu. Na bazi toga su se razvile nove tehnologije, novi materijali, novi izvori energije
(atomska energija, termoelektrane na naftu), nova struktura industrije, ista industrija Danas se moderna
industrija razvija unutar gradova i gradovima se razvijaju tehnoloki parkovi. Japanska se industrija sastoji od
mnotva tehnolokih parkova.
Disperzija industrije. U poetku, u doba I. i II. industrijske revolucije razvoj je ovisio o sirovinama, radnoj
snazi, energiji, lokaciji i prometu. Naselja su se razvijala uz industrijske zone. Razvijale su se opasne, zagaivake
industrije. Danas se industrija razvija svugdje u svijetu jer su vani drugi faktori. Na prvom mjestu je pravna
regulativa ekonomije, slijedi promet, tehnologije, radna snaga i tek onda lokacija.
Tercijarizacija i kvartarizacija. U doba I. i II. ind. revolucije odvijali su se sljedei procesi: deagrarizacija
(naputanje zemlje), s njom se javlja deruralizacija (naputanje sela) i urbanizacija. Sada u postindustrijskom dobu
javlja se deindustrijalizacija smanjuje se broj zaposlenih u industriji. To radnitvo prelazi u tercijarni i kvartarni
sektor. Po podacima s kraja 20.st. u primarnim je djelatnostima zaposleno 18% stanovnitva, u sekundarnim 32%
stanovnitva, a u tercijarnim polovica svjetskog stanovnitva. Jo 1800. bilo je obrnuto polovica stanovnitva bila
je zaposlena u primarnom sektoru. U SAD-u 70% stanovnitva radi u tercijarnom, a samo 1% u primarnom
sektoru.
14

Sve su ovo izvanredni uspjesi, ali oni imaju i negativne uinke. Produbio se jaz izmeu razvijenih i nerazvijenih.
Nerazvijenije se sve manje i sve slabije razvijaju, a u isto vrijeme razvijeni se razvijaju sve bre. Dolazi do velike
nezaposlenosti. Mnoge zemlje se zaduuju, a ne mogu vraati kredite. Razvija se protekcionizam (tipina
situacija dananjeg gospodarstva). Tako zemlje Europske unije moraju meusobno jedna od druge kupovati robu
iako na svjetskom tritu postoji jeftinija roba.
Debalans vanjske trgovine. Uvoz je vei izvoza pa zemlje proizvode, izvoze i prodaju, ali nemaju nita jer time
plaaju ono to uvoze. Postoji veliki trgovinski debalans u trgovinskoj razmjeni svijeta. Razvijene zemlje
iskoritavaju nerazvijene jer razvijene zemlje robu proizvode bre, jeftinije i kvalitetnije od nerazvijenih zemalja.
Ekoloki egzodus, moderne bolesti, izgaranje fosilnih goriva, opasnih energenata, zagauju se vode, tlo, zrak
Nakon II. svjetskog rata svijet se poeo regionalno povezivati.
Prva europska zajednica Europska zajednica za ugljen i elik stvorena je 18. travnja 1951. Nju su stvorile
zemlje Beneluksa te Francuska, Njemaka i Italija kako bi zatitile svoju proizvodnju elika i ugljena, a ona je
1957. preimenovana u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ, 1965.) zatim u Europsku zajednicu (EZ) pa
Europsku uniju (EU, 1992.). Europsku uniju danas ini 15 zemalja Austrija, Belgija, Danska, Finska,
Francuska, Njemaka, Grka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, panjolska, vedska i Ujedinjeno
Kraljevstvo. lanovi mogu stalni (15), gosti, privremeni i promatrai. Tri su uvjeta za primanje u EU: trite,
viestranaki sistem, ljudska prava.
European Free Trade Association (EFTA) je osnovana 1960. Danas ima etiri lanice: Island, Lihtentajn,
Norveka i vicarska.
SEV Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo zajednica koju su inile bive socijalistike zemlje (Istona
Njemaka, Poljska, ehoslovaka, Madarska, Rumunjska, Bugarska i SSSR).
NATO i Varavski ugovor su vojne organizacije s tim to Varavski ugovor vie ne postoji. lanice NATO-a su:
Belgija, eka, Danska, Francuska, Grka, Island, Italija, Kanada, Luksemburg, Madarska, Nizozemska,
Norveka, Njemaka, Poljska, Portugal, SAD, panjolska, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo.
OPEC je organizacija drava izvoznica nafte (Alir, Indonezija, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar,
Saudijska Arabija, UAE, Venezuela).
U Latinskoj Americi stvorene su LAFTA, Andski pakt i Pakt ABC.
Colombo Plan (CP) je osnovan 1950. da bi promovirao ekonomski i socijalni razvitak u Aziji i na Pacifiku.
lanice su: Afganistan, Australija, Banglade, Butan, Burma, Kamboda, Fiji, Indija, Indonezija, Iran, Japan, Juna
Koreja, Laos, Malezija, Maldivi, Nepal, Novi Zeland, Pakistan, Papua Nova Gvineja, Filipini, SAD, Singapur, ri
Lanka, Tajland.
Organizacija Afrikog Jedinstva (OAU) osnovana je 1963. i ima 53 lanice.
NAFTA (North America Free Trade Organization) ine je SAD, Kanada i Meksiko.
Danas se ide za tim da se razbiju regionalne asocijacije, ide se ka globalizaciji svjetskog trita.
Zbog promjena u gospodarstvu dolazi i do
promjene opeg standarda i promjene naina
ivota to je u poetku dovelo do nagle
eksplozije stanovnitva. Meutim u zadnje
vrijeme taj rast opada. Smanjuje se i pomor
dojenadi. Nakon II. svjetskog rata pomor u
panjolskoj je bio do 300, u Italiji 200, a
danas je smanjen na manje od 10.
Poveanjem standarda smanjuje se broj lanova
porodice i dolazi do emancipacije enskog
stanovnitva. Prije rata je u Junoj Europi bilo
do 20% zaposlenog enskog aktivnog
stanovnitva, a danas ih je i do 80%.
Torcida

15

GRANE GOSPODARSTVA
POLJOPRIVREDA
Sve do 1950ih poljoprivreda je bila glavna djelatnost zemalja june Europe, a danas je, iako na oskudnim
prostorima i usprkos prirodnoj osnovi, meu najrazvijenijima na svijetu. Grka ima 20%, a Italija samo 9%
poljoprivrednih povrina. Poljoprivredu June Europe Gottman je nazvao tradicionalnom poljoprivredom
baziranom na tri zajednika elementa:
1. Tradicionalno ekstenzivno ratarstvo odnosno uzgoj itarica (ovisi o godinjim dobima odnosno padalinama)
2. Intenzivno voarstvo (masline, vinova loza, agrumi)
3. Ekstenzivno stoarstvo transhumanca (ljeti u planine, zimi u nizinu).
Tradicionalna poljoprivreda koja je prevladavala u Junoj Europi je prestrukturirana i ustupa mjesto modernoj
poljoprivredi (upotreba umjetnih gnojiva, selekcija vrsta, intenzivna mehanizacija, velika kemizacija,
navodnjavanje, plastenici, staklenici, podizanje terasa). Moderna poljoprivreda je visoko komercijalizirana
uzgajaju se one kulture koje se trae na tritu voarstvo, uzgoj povra, vee navodnjavanje i utjecaj drave u
poljoprivredi (nastoji se da poljoprivrednici proizvode ono to e drava izvoziti, daju se krediti
poljoprivrednicima, potie se uzgoj nekih kultura). Veliki problem je rascjepkanost posjeda pa se tei
okrupnjavanju posjeda. U pojedinim prostorima oteavajua okolnost je i vlasnika struktura (veleposjednici).
Voarstvo je oduvijek bilo znaajno u Junoj Europi, posebno proizvodnja agruma, tradicionalna proizvodnja
maslina, vinova loza, smokva. Osim ovih tradicionalnih biljaka danas ima i mutanata nastalih krianjem zbog
veeg prinosa i plodova u raznim sezonama, ali i drugog voa (jabuke, kruke, breskve).
Zbog oskudice obradivog tla na Mediteranu je poznat meuredni uzgoj biljaka vie kultura se uzgaja na malom
prostoru, ali se vodilo rauna o utjecaju jedne biljke na drugu (sadnja biljaka dubokog i plitkog korijena zajedno).
Vana karakteristika je orijentiranost prema izvozu.
Tradicionalno navodnjavanje je jo jedna karakteristika Mediterana, iako je prisutna oskudica vode. Mauri su u
panjolskoj razvili poseban nain navodnjavanja.
Problem je i erozija, pa se podiu terase, akumulaciona podruja. Tlo je siromano mineralima, ali uz gnojenje
mogu se dobiti dobri prinosi. Ima i flinih tala (sa sitnim kameniima koji odbijaju sunce i zadravaju vodu ispod
sebe).
Stoarstvo je takoer tradicija Mediterana i jedna od glavnih djelatnosti za prehranu, izradu odjee i poneto za
komercijalni uzgoj. Uglavnom je to bilo transhumantno, otvoreno stoarstvo. Uzgajala se sitna stoka (ovce i koze).
Danas je to smanjeno na minimum neto na Meseti, Abruzzi, dinarski prostor, Grka, dok je u jugozapadnoj Aziji
i u sjevernoj Africi jo uvijek dosta prisutno. U novije vrijeme stoarstvo nije nestalo, ali se javlja kao stajsko
stoarstvo oko velikih gradova (mlijeko, meso).
INDUSTRIJA
Juna Europa je u cijelosti ula u suvremeni gospodarski razvoj dosta kasno nakon 1950ih. Kako su ovo
tradicionalne poljoprivredne zemlje gospodarski razvoj sekundarnog i tercijarnog sektora bio je drugaiji.
Juna Europa ima jedan ogroman problem, a to su tradicionalni mali razvijeni prostori i ogromni nerazvijeni
prostori (Meseta, Italija juno od Rima, veliki dio Portugala). Kad su ove zemlje krenule u gospodarski razvoj
pravile su velike pogreke htjele su nivelirati razvijena i nerazvijena podruja kako bi sprijeili unutranje i
vanjske migracije i stvaranje aglomeracija. Podizali su skupe i moderne pogone koji su zapoljavali malo ljudi, npr.
velika rafinerija nafte kraj Ancone 1970. je imala kapacitet 40 mil tona nafte, a zapoljavala je 900 ljudi
na Sardiniji je potroeno 40 mrd lira da bi se zaposlilo 1000 ljudi
u panjolskoj je dosta investirano u tekstilnu industriju, 1970ih je uloeno 13,5 mrd peseta, a zaposleno je oko
19 000 radnika.
Otvaranje tih novih radnih mjesta je bilo skupo (650 000 peseta za jedno radno mjesto) stoga su ti pothvati nazvani
katedrale u pustinjama. Nakon toga se uvidjelo da je bolje ulagati u ve postojee industrije kako bi se
osuvremenila proizvodnja. Poele su se graditi ceste preko cijele zemlje (npr. od sjevera do juga Italije) za razvoj
turizma, ali ni to nije donijelo velike rezultate.
Industrija je revolucionirala i ivot i gospodarstvo june Europe te je promijenila prethodnu strukturu industrije.
Poela se razvijati kad je u svijetu ve poela III. industrijska revolucija, pa se ukljuila u nove industrije.
Daljnja karakteristika industrije ovog podruja je da je ona odmah na poetku podravljena. Stoga se i danas u
ovim zemljama strateke industrije nalaze u rukama drave, npr. danas je u Italiji gotovo 100% energetskih pogona
u rukama drave, te do 80% banaka.
16

Razlozi za kasno ukljuivanje su drutveni i politiki ove zemlje su dugo bile u sreditu politikih zbivanja s
totalitarnim sustavima i puno su ulagale u kolonije.
Faktori koji su doprinijeli razvoju industrije:
gubitkom kolonija zemlje vie nisu toliko ulagale u kolonije te su smanjile su vojne izdatke i poveale ulaganja u
razvoj
ove zemlje su se ukljuile u proizvodnju kad su u svijetu postignuta velika znanstvena dostignua tj. nisu morale
ulagati u znanost
sve ove zemlje june Europe su dobile veliku pomo nakon II. svjetskog rata Marshallovim planom (investiranje
velike svote novca u obnovu Europe)
kooperacija s velikim svjetskim stranim firmama
vlade ovih zemalja su se intenzivno ukljuile u gospodarski razvoj tako to su dizale zajmove od odreenih
banaka i zemalja i investirale u industrijske pogone. Italija je poslije rata dobila 3 mrd $ za obnovu.
za razvoj svake industrije potrebne su sirovine, a ove zemlje su siromane sirovinama (osobito baznim
sirovinama). U panjolskoj (Baskiji) ima neto ugljena, ali u Italiji su te zalihe nestale prije industrijskog razvoja.
Zbog toga su se ove zemlje morale osloniti na prirodne izvore energije (ili ih uvoziti, hidroenergija, nafta, plin).
prostori ovih zemalja su zahvaljujui naglom razvoju industrije poeli razvijati graevinarstvo koje je
zapoljavalo dosta radnika
poto su morale uvoziti niz sirovina razvile su i prometnu strukturu i luka postrojenja na obali. Zbog toga je
dolo do promjena u pomorskom prometu, izgraivali su se veliki tankeri, brodovi-hladnjae
Obalni prostor dobiva na vanosti, pa su ove zemlje meu najrazvijenijima u litoralizaciji. Litoralizacija je potekla
iz Japana, pa se proirila na Junu Europu, La Manche i vedskonorveki prostor. Litoralizacija je u poetku znaila izgradnju lukih
postrojenja (rafinerije, petrokemijski kombinati) i irenja naselja.
Danas litoralizacija znai da se uz ove djelatnosti razvijaju i druge
(turizam, bankarstvo, trgovina, ugostiteljstvo).
ove zemlje su u svom gospodarstvu postigle velike razmjere u
turistikim djelatnostima. Sredstva dobivena turizmom se investiraju
u sekundarne djelatnosti. Ove zemlje su meu najveim turistikim
zemljama svijeta.
naputanjem disperzije industrije dolo je do koncentracije u
odreenim regijama to moe biti opasno (npr. Genova, Milano,
Torino)
otvoreni su ogromni industrijski kompleksi (eliane i rafinerije) jer
mali kompleksi nisu produktivni, npr. optimalna eliana je davala
500 000 tona sirovog eljeza nakon rata, 1950. 1-2 mil tona, 1960. 45 mil tona, 1970. 8-9 mil tona. Uz svu modernizaciju industrije, ove
zemlje nisu zapostavile i stare industrije (osuvremenjivanje ribarske
flote). Znaajan je i oceanski ribolov. U Italiji su razvijeni zanatski
pogoni da bi se rijeila nezaposlenost (siva ekonomija).
dolazi do ukljuivanja znanosti u industriju. Izgrauju se tehnoloki
parkovi (tehnopolisi industrijsko-znanstvene zone).

RAZVOJ NASELJA U JUNOJ EUROPI

Gradovi na Sredozemlju su meu najstarijima na svijetu (Jerihon). Gradovi su nastali zbog okupljanja
stanovnitva, bilo zbog vojnih potreba, trgovine, politikih razloga ili proizvodnje.
Gradovi su tijekom povijesti bili i unitavani bolesti, poari, ratovi, prirodne nepogode, vulkanske erupcije,
potresi (Lisabon, Messina) Italija je najtrusnija zemlja Europe, a na drugom mjestu je Grka. Pojedine gradove
zatrpali su nanosi rijeke Aquilea, Adria, Spina

17

Gradovi june Europe su se razvijali u pet faza:

1. Antiki gradovi gradili su ih Grci, Etruani, Rimljani, Feniani, Kartaani. Bili su to centri ondanjeg
gospodarstva.
2. Slijedilo je vrijeme stagnacije u urbanizaciji June Europe. Mnogi gradovi su nestali zbog pljake, ratova,
seobe naroda i prirodnih nepogoda.
3. Nakon toga poinje polagano smirivanje i oivljavanje gradova. Osobito na Pirinejskom poluotoku gdje nova
urbanizacija poinje dolaskom Maura. Poeli su nicati jai trgovaki centri i u ostalim dijelovima Mediterana
(Firenza, Venecija, Milano, Genova, Barcelona). Vrhunac razvoja ova je faza dostigla u 14.st., a traje do 15.st.
4. Slijedi faza slabljenja rasta postojeih i stvaranja novih gradova zbog prebacivanja prometa na Atlantik.
Gradovi na Apeninskom poluotoku stagniraju, ali razvijaju se gradovi na Pirinejskom poluotoku.
5. Suvremeno doba poinje od po.20.st. i povezano je s opim rastom gospodarske aktivnosti, osobito nakon
izgradnje Sueskog kanala i litoralizacije.
Sela su takoer karakteristina na Mediteranu. Uglavnom prevladavaju dvije vrste sela:
okupljena
ratrkana.
Razlozi za gradnju sela s okupljenim
kuama su:
1. reljef (topografija)
2. voda (izvori plitke vode)
3. veleposjedovni odnosi
4. obrambeni.

Beli na Cresu

Karakteristika sela i gradova na Mediteranu je da su se isto gradili: centralni trg, glavna ulica s obje strane, ulice su
uglavnom bile nepravilne i uske.

18

ITALIJA
Povrina 294 000 km2
Broj stanovnika 58 mil (1992.)
Gustoa naseljenosti 197 st/km2
Glavni grad Rim
GEOGRAFSKI POLOAJ
Italija je poluotona zemlja koja se nalazi u sredini Sredozemnog mora. Prua se od sjeverozapada prema
jugoistoku. Po obliku je slina izduenom morskom grebenu s uskim obalnim zonama, slabo razvedenih obala. Ima
nekoliko velikih otoka (Sardinija, Sicilija). Italija ima veliko strateko znaenje, vee se s Europom i blizu je
Afrike. Prirodnu barijeru prema Europi ine Alpe koje se proteu od Transkog zaljeva do Ligurskog mora, ali
one nisu bile prepreka za povezivanje s Europom jer su najhumaniziranije gorje u svijetu. Alpe su znaajne za
Italiju u gospodarskom smislu (vode, turizam).
Italija granii s Francuskom, vicarskom, Austrijom, Slovenijom, San Marinom (39 km) i Vatikanom (3,2 km).
Italiju moemo podijeliti na dva dijela:
1. Padsko-venetska nizina s Alpama
2. Apenini s otocima
To su dva vrlo razliita podruja, osobito gospodarski.
Kroz cjelokupnu povijest Apeninski je poluotok imao sredinji poloaj na Mediteranu. Pojedini prostori Italije su u
pojedinim razdobljima imali razliito znaenje. U prolosti Italije izdvajaju se tri velika razdoblja u kojima se
oituje utjecaj njenog centraliteta:
Od punskih ratova do seobe naroda Italija je bila sredite velikog Rimskog carstva.
U ranom srednjem vijeku Italija nazaduje, a od kriarskih ratova do velikih geografskih otkria traje ponovni
procvat s tim to vanost dobiva juna Italija, a zatim ponovno nazadovanje nakon prelaska pomorskog teita na
Atlantik.
Prokopom Sueskog kanala ponovno se vraa vanost Italije u cjelini.
Regionalno se Italija dijeli na:
Sjeverna Italija
Srednja Italija
Juna Italija.
Ove su regije tijekom vremena mijenjale vanost. Juna je
Italija uvijek bila vie orijentirana na jug (Afrika) i istok Europe
(Grka, Turska). Srednja je Italija orijentirana prema zapadu
(Tirensko more). U poetnoj fazi razvoja najvaniji je bio juni
dio (Velika Grka). U doba Rimskog carstva sve su regije bile
vane, ali najvanije su bile sjeverna i srednja Italija. Jo
potpuniju vanost dobiva srednja Italija u srednjem vijeku (1115.st., Pisa, Firenza, Rim). No Italija je sve od pada Zapadnog
Rimskog carstva do ujedinjenja 1861. bila u sjeni tuih
politikih utjecaja. Preko 1500 godina bila je rascjepkana na
nekoliko manjih dravica i sfera.
Poslije ujedinjenja dolazi do utjecaja Italije na okolna podruja
(elja za osvajanjem oblinjih prostora: istone obale Jadrana,
Albanije, Grke, sjeverne Afrike).
Dananje granice Italije podudaraju se s njenim prirodnim i
etnikim prostorom.
GRAA I RELJEF
Geoloki gledano Italija je mlado kopno, a dio se jo uvijek formira. Alpe i Pirineji su nastali u alpskom nabiranju
(tercijar), a obala i neki vanjski reljefni oblici su aluvijalni (postglacijal).
Na slici iznad prikazana je raspodjela kopna i mora krajem pliocena. Krajem pliocena oblik Italije se jako
razlikovao od dananjeg oblika. S dananjom obalom podudarala se tada obala sjeverne Sicilije, oko Sardinije koja
19

je bila spojenu s Korzikom i Apenina, uz ligursku obalu te

uz dio june Italije (sjeverna Calabria). Vei dio Padskovenetske nizine je bio pod morem kao zaljev
Paleojadranskog mora.
Na slici desno prikazana je raspodjela kopna i mora u
doba najnieg poloaja morske razine u posljednjem,
wrmskom glacijalu. U toku tri ili etiri glacijala morska
se razina sputala za oko 100 m, a na kraju bi se ponovno
dizala. Ovdje je prikazana razina u wrmskom glacijalu
kada je bila nia za oko 100 m od dananje. Tada je
sjeverni dio Jadrana bio kopno, svi nai otoci bili su
spojeni, a spojeni su bili i Sardinija s Korzikom i Elba s
kopnom. Od maksimuma wrma i u holocenu poelo je
izdizanje morske razine pa je more potopilo nie dijelove
kopna i tako je nastala dananja raspodjela kopna i mora.

Reljefni i tektonski uvjeti u srednjoj Italiji bili su

povoljni
za
nastanak
brojnih
kvartarnih
(pleistocenskih) jezera u tzv. intermontanim
bazenima. Ta su jezera prikazana na lijevoj slici. Do
danas ih je malo ostalo (Trazimensko jezero) jer su
presuila u razliitim razdobljima.
Dananji
reljef
posljedica
je
djelovanja
geomorfolokih sila u sadanjosti i prolosti. Za
genezu reljefa bitna je klima i petrografska osnova.
U morfolokom obliku na podruju Apeninskog
poluotoka susreemo sve oblike reljefa: ledenjaki,
fluvijalni, nivalni, krki, marinski, vulkanski.
Mehaniko raspadanje stijena zbog zamrzavanja i
odmrzavanja i mehanikog utjecaja padalina
vaan je proces u visokim planinama. Taj je
proces osobito jak na dolomitima. Tipian
primjer je Cortina dAmpezzo na desnoj slici.
Taj reljef je nastao mehanikim raspadanjem
stijena na velikim visinama, denudacijom,
spiranjem u kombinaciji s ledom.
S visokih dolomitnih masiva odronjavala se
sipina koju su bujice prenosile prema dnu doline
pa je ono zatrpano i zaravnjeno. Tu je naseljena
zona s povrinama koje su omoguile poljoprivredu i stoarstvo. Nie su padine (do 2000 m) postale blae i to je
skijaka zona (danas stanovnitvo uglavnom ivi od turizma, a u prolosti je ovo bila zona stoarstva i uma).
Strme dolomitne litice odline su za razvoj alpinizma. Na ogoljenim strmim padinama utjecajem egzogenih procesa
(sile tee, padalina) poinje razaranje podloge. Tu se nalaze lapori, pijesci i gline koji nisu dobro vezani za podlogu
pa su esta klizanja te nastaje bad lands (rava zemlja) ogoljeli, erodirani pejsa.
Ovakve doline imaju bitnu ulogu u izgradnji eljeznica, cesta i naselja.
20

Vertikalnom erozijom nastaju golema klizita. Klizanja su najea

na podlozi od gline i pijeska. Najee se javljaju za jakih kia,
naglog topljenja snijega i za potresa.
Na lijevoj slici prikazana su podruja s estim klizanjima. Klizita su
na kontaktu obalnih zona i padina Apeninima. Pokrajine Marche,
Basilicata i Abruzzo su vrlo ugroene. U pokrajini Marche klizita
prekrivaju 46,4% povrine, a u Basilicati 30,3%.
Na slici ispod prikazan je reljef nastao klizanjima u pliocenskim
glinama u Basilicati.

Italija i panjolska imaju velikih problema

s klizitima koja je teko sprijeiti. Dobri
rezultati postignuti su poumljavanjem,
gradnjom terasa i zatitnih zidova.
Na slici desno prikazano je selo
Fabrizia u Calabriji koje gotovo
uniteno klizanjima, ali i jakom
rijenom erozijom.
U Italiji su najrazvijeniji oblici
nastali djelovanjem tekuica.
Na prvo mjestu treba spomenuti
bujice vodotoke kratkog toka,
strmog pada s promjenjivom
koliinom vode. Bujice su ee
na istonoj obali. Zbog njih
dolazi do poplava i velike
akumulacije
materijala,
uglavnom u obalnoj ravnici.
Na slici lijevo prikazan je primjer dviju bujica na
sjeveroistonoj obali Sicilije.
U tim brdskim i planinskim krajevima u ranijim
fazama naseljavanja naselja su nastala na neto viim
prostorima.
Obalni dio bio je sredite grke i rimske kolonizacije,
no naselja su se premjestila u unutranjost zbog
zamovarivanja tog prostora i gusara.
Danas je to melioriran i poljoprivredno iskoriten
prostor. Tu se grade ceste i eljeznice i podiu obalna
naselja koja imaju sve izraeniju turistiku ulogu.
Bujice su uz obalu stvarale lida plitki dijelovi mora
koji su rezultat akumulacije materijala noenog
bujicama.

21

Na ovoj slici vidi se primjer jednog takvog

dvojnog naselja u Calabriji. To je akropolsko
naselje Gerace u unutranjosti i njegova
marina Locri na obali.
Slika ispod pokazuje nam da u poluotonom
dijelu Italije postoji niz takvih dvojnih
naselja. Akropolska naselja su nastala na
breuljcima u unutranjosti, a u 19.st. poinje
razvoj ve postojeih ribarskih i novih
naselja na obali.

Nova naselja nastala su na eljeznikim stanicama, ali na njihov

nastanak utjecali su i drugi elementi: isuivanje movarnih obalnih
ravnica, jaka erozija i nedostatak obradivih poljoprivrednih
povrina u unutranjosti (populacijski pritisak).
Velike visinske razlike izvora i ua na malim udaljenostima,
obilje padalina, destrukcija utjecajem leda i snijega i unitavanje
uma bili su optimalni uvjeti za akumulaciju golemih koliina
ljunka, pijaska i gline. Koliinom je najvea masa akumuliranog
materijala u Padsko-venetskoj nizini, a najaktivnija je akumulacija
na uu rijeke Po koje je po morfologiji delta.
Lago di
Como u
Alpama

Padsko-venetska ravnica nije u potpunosti ravna. Njena

vertikalna ralanjenost posljedica je smjenjivanja
razdoblja erozija i akumulacija. Mnogo materijala donose
one rijeke koje teku s Alpa, a ne protjeu kroz jezera jer
se tada materijal akumulira u jezerima (Lago di Como,
Lago di Garda). Neoekivano mnogo materijala donose
i rijeke s Apenina jer teku podlogom koja se lako erodira.
22

Znatan dio Italije graen je od vapnenca. Rasprostranjenost

krkog reljefa prikazana je na slici desno. Taj je vapnenac
preteno mezozojske, a manje tercijarne starosti.
Krki reljef je reljef nastao u topivim stijenama. Vapnenake
se stijene korozijom otapaju i stvaraju crvenicu. Zbog pukotina
nastaju razliiti specifini podzemni i nadzemni oblici reljefa
jame, pilje, ponikve, krke zavale, rijeke ponornice, polja u
kru
U viim planinskim dijelovima Italije vrlo su razvijeni nivalni i
glacijalni reljefni oblici. Dananji glacijalni oblici najvie su
posljedica glacijacija. Danas u Italiji ima 20 ledenjaka, i od
toga je samo jedan u Apeninima, a ostali su u Alpama.

Ledenjaci imaju veliku destrukcijsku energiju pa

ledenjak pri svom kretanju nosi sa sobom i
destruirani materijal morene (sav materijal
koji ledenjak nosi). Morene su osnovni
akumulativni oblici, a izgraene su od tila
(nevezani i nesortirani morenski materijal).
Morene su se ouvale do danas u obliku lukova
u rijenim dolinama na mjestima gdje se
ledenjaci topili. Takvi su morenski lukovi iz
doline rijeke Mincio prikazani na slici lijevo.
Kao to se vidi na slici lukovi mogu pregraditi
teren pa iza njih nastaju bazeni koji se ispune
vodom i formiraju ledenjaka jezera. Na slici to
je jezero Lago di Garda.
Italija je jedina zemlja u Europi (osim Islanda) u kojoj se u
veoj mjeri javlja vulkanski reljef. Vulkanski reljef je nastao
izbijanjem vulkana. U Italiji se nalaze etiri aktivna vulkana:
Etna, Vezuv, Stromboli i Vulcano. Ima i ugaslih vulkana, kao i
ostalih pojava vezanih uz vulkanizam solfatare, mofete,
termalni i mineralni izvori.
Geoloka mladost Italije oituje se i u seizminosti. Na slici
desno vide se podruja s jakom i slabom seizminou.
Potresi se javljaju na cijelom podruju Italije, ali su najei od
Sicilije do srednjih Apenina. Najmanje su seizmini prostor
Sardinija, najvei dio Padsko-venetske nizine i sjeverne i
zapadne Alpe.
RUDNO BOGATSTVO
Italija spada meu rudama najsiromanije razvijene zemlje. To
dugo nije bio problem jer je proizvodnja bila mala, ali problemi
su nastali kad je poela industrijalizacija i jedini izlaz bio je
uvoz ruda i goriva zbog ega je talijansko gospodarstvo postalo
jako ovisno o uvozu.
23

KLIMA
Na slici lijevo prikazana je klimatska
regionalizacija Italije. U Italiji postoje E, D i
C klime po Kppenovoj klasifikaciji.
Klima E je snjena klima kod koje je srednja
srpnjska temperatura najvie 10C. Ona
zahvaa najvie dijelove Alpa i mali dio
Apenina na podruju Gran Sasso. To je
prostor vjenog snijega i leda.
Na niim nadmorskim visinama su D klime.
To su borealne ili snjeno-umske klime.
Kako taj prostor u Italiji ima dovoljno
padalina tijekom cijele godine to je Df klima.
Ona prevladava u viim planinskim
dijelovima Alpa, ali na nioj nadmorskoj
visini od klime E, i u centralnom dijelu
Apenina. Srednja sijeanjska temperatura je
do 3C, a srpanjska je iznad 10C. Ljeta su
svjea, zime hladne, snjene i duge.
U svim ostalim dijelovima Italije prevladava
C klima. To su umjereno tople kine klime sa
srednjom temperaturom sijenja iznad 3C.
U klimi C mogu se izdvojiti dva klimatska
tipa: Cs i Cf.
Cs je sredozemna ili mediteranska klima
kod koje najsuniji mjesec ima prosjeno
manje od 40 mm kie.
Cf je umjereno topla kina klima kod koje
najsui mjesec ima preko 40 mm kie.
Kod oba tipa mogu se jo izdvojiti podtipovi jer ljeto moe biti vrue (oznaka a, srednja srpanjska temperatura
jednaka ili via od 22C) ili toplo (oznaka b, nia od 22C). Tako imamo:
Cfa umjereno topla klima s
vruim ljetima. Prevladava u
prostorima malo dalje od obale.
Cfb umjereno topla klima s
toplim ljetima
Csb sredozemna klima sa
suhim i toplim ljetima
Csa sredozemna klima sa
suhim i vruim ljetima. Naziva se
jo i klima masline.
Vei dio Italije nema sredozemnu
klimu. Pravu sredozemnu klimu
imaju samo Sardinija, Sicilija, nii
dio Italije od Apulije do Pescare na
sjever i Calabrije na jug, te od
Calabrije do Ligurije, manji otoci i
izolirani prostor u pokrajini EmiliaRomagna. Vei dio Italije ima Cf
klimu.
Berba maslina juno od Rima

24

VODE
Rijeke
Hidrografska mrea je dobro razvijena u
veem dijelu Italije. Na slici desno
prikazana je hidrografska mrea, slivovi i
rijeni reimi u Italiji.
Luno pruanje Alpa i centralno pruanje
Apenina, okomito na Alpe, utjeu na to
da najvie talijanskih rijeka s najvie
vode otjee u Jadransko more. Tu
posebno treba istaknuti najveu talijansku
rijeku Po s brojnim pritocima (Adige,
Savio, Chienti, Pescara). Manji dio rijeka
pripada jonskom (krajnji jug, istona
Sicilija), te ligurskom i tirenskom slivu
(Sele, Arno, Tiber, Volturno).
Osim rijeke Po, rijeke su kratke, s
velikim padom, brze su, s jakom,
erozijom, transportom i akumulacijom.
Rijeni reimi
Rijeke u Alpama imaju jedan maksimum
(u proljee i ljeto) i jedan minimum
(zimi). Reim rijeke Po je neujednaen.
U donjem toku ima kie, a kasnije se
otapa snijeg. Reim ostalih rijeka je
razliit, uglavnom imaju jedan minimum
(ljeti) i dva maksimuma (u proljee i
jesen).
Rijeke Italije nisu plovne jer su kratke i
brze. Imaju veliko hidroenergetsko
znaenje stoga jer je na njima izgraeno dosta hidrocentrala. To posebno vrijedi za alpske rijeke. Tu su se
uglavnom gradile male elektrane jer bi za velike trebalo stvoriti velika akumulacijska jezera, a to je nemogue jer
su doline gusto naseljene, i vane u prometnom i poljoprivrednom smislu. Zbog unitene vegetacije kod gradnje
elektrana, javljaju se bujice. Hidroelektrane su se poele graditi ve na poetku industrijalizacije pa je razvoj
industrije usko vezan uz razmjetaj
hidroenergetskih postrojenja.
Jezera
U Italiji ima preko 500 jezera. To su
uglavnom glacijalna jezera u alpskom
dijelu (Lago di Garda, Lago di Como,
Lago Maggiore). Ima i preko 1 500
manjih jezera u cirkovima koji opskrbljuju
rijeke vodom. Ima i neto kraterskih jezera
(Bracciano, Albano, Brasena).
Jezera se koriste u turistike i
hidroenergetske svrhe.
Mjesto Malcesine
obali jezera Garda

25

na

BILJNI POKROV
Na slici je prikazan prirodni biljni
pokrov Italije. Taj prvobitni biljni
pokrov je gotovo potpuno uniten
radom ovjeka, posebno u 19.st.
Samo 22% Italije je pod umom i to
uglavnom u viim dijelovima Alpa i
Apenina. U okolici velikih turistikih
centara provodi se reforestacija. ume
su posebno iskrene poetkom I. ind.
revolucije.
Pirodni se biljni pokrov Italije moe
podijeliti na nekoliko vegetacijskih
zona:
Mediteranska vegetacija topliji
dijelovi Sicilije, Sardinije i obalni
dijelovi poluotone Italije. To je
prostor makije.
Zona hrasta i kestena vii dijelovi
otoka, Apeninskog polutoka i u
predalpskom pojasu (do 1 000 m).
Zona bukve (1 000-1 700 m u
Alpama) i crnogorice (1 700-2 000 m).
ume topole i vrbe najnii dijelovi
sjeverne Italije, uz rijeke i movare.
Subalpske vritine ljunkoviti
ocjediti subalpski prostor.
Planinski panjaci 2 000-2 800 m
nadmorske visine. Iznad je kamenita
pusto bez vegetacije i ledenjaci.
STANOVNITVO
Broj stanovnika 58 mil (1992.)
Na poetku nae ere prema
procjenama u Italiji je bilo 7 mil
ljudi. Od tada pa do I. industrijske
revolucije stanovnitvo je sporo
raslo (ratovi, bolesti, epidemije,
malarija, glad, pomor dojenadi).
Poetkom 18.st. i jo vie krajem
19. i po.20.st. dogodile su se
velike migracije. Iz Italije je otilo
oko 11 mil Talijana. Trend pravog
porasta broja stanovnika poeo je
1861. Tada je proveden prvi popis prema kojem je Italija imala 26,3 mil stanovnika. Italija je provodila i
populacijsku politiku, osobito prije oba rata. I danas Italija spada u red emigrantskih zemalja s tim da se danas ljudi
vie sele u europske zemlje.
Posebno su vane promjene u prostornoj diferencijaciji u promjeni broja stanovnika. Prvo emo to promotriti na
razini najviih administrativnih jedinica regija. To se vidi na gornjoj slici. Kako je Italija kasno krenula u
moderno gospodarstvo i stanovnitvo je kasno krenulo u razvoj. U periodu 1961-1971. stanovnitvo sjeverne Italije
je poraslo za 10%, srednje za 9,6%, a june 1,2%. Srednja Italija je nerazvijena i ne raste intenzivno zbog
gospodarskog razvoja. Dio srednje Italije ima znaajan porast stanovnika, ali to nije zbog gospodarskog razvoja ve
zbog toga to je to prostor glavnog grada. Ta regija raste kao administrativni centar.
26

U razdoblju 1951-61. regije u kojima se stanovnitvo smanjivalo bile su: Friuli-Venezia Giulia, Veneto, Marche,
Umbria, Abruzzi i Molise. Kod regija na sjeveru razlog je to je pogranini prostor, a kod regija srednje Italije
razlog lei u planinskom stoarskom prostoru. Danas i u tim prostorima postoji odreeni porast. U regiji Molise i u
dijelu regije Abruzzi dolo je do oivljavanja zbog intenzivnog turizma na istonoj talijanskoj obali. No proces
diferencijacije po regijama je i danas prisutan.
Najdinaminiji prostor u oba razdoblja je Lombardia, Piemonte, Liguria i Lazio. Kretanje broja stanovnika
Calabrie, Basilicate, Sicilije i Sardinije ukazuju na demografski regres (prije su bili bolje naseljeni). To je odraz
naputanja sela i ekonomskog razvoja pa time i mogunosti zapoljavanja na sjeveru.
U periodu 1961-71. dolo je do poveanja broja stanovnika u regiji Friuli-Venezia Giulia i to zbog stabiliziranja
granice i forsiranja razvoja (doseljavanje).
Na slici lijevo vidimo
takoer kretanje relativnog
broja stanovnika, ali u
manjim
aministrativnim
jedinicama - provincijama.
Situacija je slina, ali sada
vidimo
da
i
u
najdinaminijim regijama
postoje
provincije
s
populacijskim
regresom
(gdje
broj
stanovnika
opada). U regiji Lazio to su
provincije Rieti, Frosinone i
Viterbo. U regiji Lombardia
regres imaju Cremona i
Mantova. One se nalaze u
poljoprivrednom podruju i
do 1951. su napredovale po
broju stanovnika, ali agrarne promjene su dovele do depopulacije obje provincije. Meutim glavni centri Cremone i
Mantove su poveali broj stanovnika. Ovo vrijedi i za cijelu Italiju populacijski regres mnogih provincija praen
je istovremeno demografskim progresom glavnih centara (sekundarni i tercijarni sektor su privlaili stanovnitvo u
grad). Poto glavni centar ne moe primiti sve stanovnike jedan dio tih stanovnika ili migrira prema nekom veem
gradu ili u inozemnstvo.
Populacijska kriza u nastaje u agrarnim i planinskim provincijama 1950ih, a nastavlja se 1960ih i 1970ih. Najvea
je depopulacija na Siciliji, Sardiniji, u junoj i sredinjoj Italiji (veinom u unutranjosti, od provincija na obali u
sredinjoj Italiji depopulaciju imaju Grosseto i Viterbo) i
u alpskim prostorima.
Kod alpskih provincija Bolzano je izuzetak. Taj je prostor
do 1919. bio pod Austro-Ugarskom (Juni Tirol). Stoga je
do 1910. bilo oko 93% germanskog stanovnitva i 2,6%
Talijana. Talijanska je drava obilno potpomagala razvoj
industrije u ovoj provinciji kako bi se doseljavali Talijani
i tako oslabio germanski utjecaj (1971. bilo je 62%
Austrijanaca i 33,3% Talijana; 1991. udio Talijana
iznosio je 26,7%, a Austrijanaca 65,6%).
Na slici desno prikazano je kretanje relativnog broja
stanovnika u opinama regije Friuli-Venezia Giulia (bez
provincije Trieste). Po opinama diferencijacija je jo
vea. Regres je zahvatio najvei dio opina u pokrajini
Friuli-Venezia Giulia (zbog drutvenih faktora (granica) i
nepovoljnog planinskog krkog prostora). Time su
posebno zahvaena sela. Demografski je regres najprije
zahvatio planinske opine i to se pravilo moe primijeniti
na sve planinske regije Italije. Opine koje nisu opustjele
27

su one koje su bile blizu veih gradova ili

blizu eljeznice ili u rijenim nizinama. Ima
opina i u nizinskim prostorima koje ne
pokazuju porast stanovnitva. To su bila
movarna podruja, a nakon melioracije
stanovnitvu nije doputeno naseljavanje
kako bi se ouvalo tlo. Danas se vri
revitalizacija opina uz more zahvaljujui
turizmu pa one zadravaju i ak poveavaju
broj stanovnika.
Relativne promjene u geografskoj
raspodjeli stanovnitva izmeu
1881. i 1936.

Dananja situacija je slina kao i u

prethodnim vremenima.
Planinski prostori imaju depopulaciju, a
otoni prostor je slabo naseljen. Najbolje je
naseljen zapadni dio Torino, Milano,
Genova i oko Lazia i Campagna.
Diferencijacija gustoe i dalje postoji, a
samo se gustoa poveava.
Gustoa naseljenosti
Postoje ekstremni
1951.
158 st/km2
2
sluajevi. Prema
1971.
180 st/km
najnovijim
2
1991.
192 st/km
podacima najslabije je
naseljena provincija Valle dAosta s 36 st/km2
(nerazvijen zimski turizam), a najnapuenija je
napuljska regija s 2 614 st/km2. Poljoprivreda je
diktirala raspored stanovnitva jer je to
tradicionalna grana, stoga su nizine gusto
naseljene. Tu se nalaze i najvei gradovi.
Meutim od 1950ih poljoprivreda je sve manje
znaajna.
Gustoa naseljenosti
1971.

Muki mozak

28

Hipsometrijska
raspodjela
stanovnitva Italije

Latinska Amerika je jedini kontinent gdje

odnos naseljenosti raste s visinom. U Italiji
najvei dio stanovnitva ivi do 200 m
nadmorske visine. Do 500 m nadmorske
visine ivi 89,5% stanovnitva, a iznad 500 m
10,5%. I danas, u doba sve naglaenijeg
geografskog posibilizma visine su bitne.
Jedino je zadnjih desetak godina to izmijenio
planinski turizam, ali to je oazna naseljenost
oko alpskih jezera i u dolinama gdje su se
razvile prometnice i industrija. U poetku je
stanovnitvo bilo nastanjeno i u viim
predjelima, no zbog procesa litoralizacije
razmjetaj se mijenjao. Gustoa stanovnitva
se poveava prema obali zbog litoralizacije i melioracije (Sicilija, Campania, Puglia). Najgua naseljenost je oko
velikih gradova.
Prirodno kretanje stanovnitva
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

9,8
9,3
0,5
5,8

9,4
9,5
0,1
7,3
Prirodno
kretanje
stanovnitva Italije

Tijekom cijelog razdoblja prikazanog na slici natalitet je u Italiji bio vei od mortaliteta osim u razdoblju I.sv.rata.
stopa nataliteta varirala je oko maksimuma 35-40 do oko 1885. To je predtranzicijski proces. Od 1885. do danas
natalitet postepeno opada. U razdoblju 1920-29. natalitet je u padu, ali iznosi 28,6 to je vie nego u ostalim
europskim zemljama (osim Njemake). To je vrijeme kada se Italija priprema za osvajanje Afrike.
Poslije II.sv.rata, 1945-1965., natalitet je padao u apsolutnom smislu, ali je u relativnom ostao na 17-18 (opet
vei nego u drugim europskim zemljama, osim Ujedinjenog Kraljevstva i skandinavskih zemalja koje nisu
pretrpjele vee demografske gubitke). Od 1965. natalitet se smanjio na 12-13 1991-92., a po najnovijim
podacima natalitet je oko 10.
Mortalitet je proao sline stope kao i kod ostalih europskih zemalja. Najvei je bio 1880-90. kad se kretao oko
30, a od tada opada. Izuzetak je bilo vrijeme I. i II.sv.rata. Danas se mortalitet kree oko 8-9.
Italija se nalazi na rubu pozitivnog prirodnog prirasta. Stanovnitvo stari. Mukarci prosjeno ive 74, a ene 81
godinu. Prirodni prirast je sukladan onom ostalih europskih zemalja.

29

Stope nataliteta i mortaliteta nisu regionalno iste to se moe vidjeti na sljedeim slikama.

Geografska raspodjela stope nataliteta po provincijama 1961. i 1975. godine

Geografska raspodjela stope mortaliteta po provincijama 1961. i 1975. godine

30

Ni stope prirodnog prirasta nisu regionalno iste. Najvei

prirodni prirast imaju nerazvijena podruja. Razvijene sredine
imaju manji prirodni prirast.
Geografska raspodjela stope
prirodnog prirasta 1961.

Prirodni prirast se naglo smanjuje i pribliava se

najurbaniziranijim provincijama. Neke, kao Asti, Alessandria,
Pavia, Vercelli, imaju negativan prirodni prirast (po novijim
podacima ima ga i Italija u cjelini 1993. 0,1).
Vei dio juga ima vei prirodni prirast to je vezano uz
smanjeni infantilni mortalitet. To je vezano uz poboljanje
prehrambenih i zdravstvenih uvjeta i uz to se vezuje pritjecanje
radne snge s juga prema Napulju gdje se stanovnitvo
privremeno naseljava.
Promotrimo stanje na sjeveru Italije na primjeru Torina.
Poslije 1961. dolo je do nagle industrijalizacije i urbanizacije
opina oko samog grada (satelitski gradovi). Naglo se
smanjuje broj stanovnika koji ive na selu i u manjim
gradovima provincije (i planinski prostori i agrarni prostori u
nizini).
Najdinaminiji prirodni prirast bio je u satelitskim gradovima oko Torina (zapadne i june opine, kod istonih
stopa opada jer se tu grad vie ne moe iriti). U tim perifernim opinama prirodni prirast je velik jer je
stanovnitvo zbog doseljavanja relativno mlado. Udaljavanjem od Torina prirodni prirast se naglo smanjuje. Tako
postoje provincije u kojima se u jednom dijelu dogaa demografska regresija (pad broja stanovnika), a u drugom
dijelu progresija (tamo gdje je mlado stanovnitvo).
Dobna struktura
Prema popisu iz 1931. god.
Italija ima uravnoteen
razvoj i spada u tip zemlje
s mladim stanovnitvom.
Na toj se piramidi vidi
da od pravilnosti odstupa
samo
smanjen
udio
stanovnitva od 10-15
godina, a to je posljedica
I.sv.rata.
Dobna piramida iz 1976.
godine je stacionarna
piramida (sredina joj je
razvijenija). Poveava se
standard
stanovnitva,
pojavljuje se vei broj i
mladog i starog stanovnitva. Kod stanovnitva do 55 godina
starosti piramida je izjednaena.

31

Dobna struktura stanovnitva

Italije 1931. i 1976. godine

Danas u Italiji prevladava konstriktivna piramida (najvie ima zrelog stanovnitva, a baza
se skuplja).
Mali je broj djece. Danas Italija spada u kategoriju drutva sa starim stanovnitvom, stoga
treba ii u obnoviteljski postupak i provesti pronatalistiku politiku.

0-14
15-59
60 i vie

1991.
16,2%,
63,2%
20,6%

Dobna struktura stanovnitva Italije u usporedbi s prosjenom dobnom

strukturom zemalja lanica Vijea Europe 1997. godine

Jezina struktura stanovnitva

Slubeni jezik u Italiji je talijanski. U pokrajini Trentino-Alto Adige (Juni Tirol) govori se njemaki (30%
stanovnitva pokrajine ine Nijemci) i ladino (retoromanski jezik). Francuski se govori u pokrajini Valle dAosta
uz granicu s Francuskom i vicarskom. Slovenski se govori u Julijskoj krajini.
Vjerska struktura stanovnitva
Rimokatolici ine gotovo 100%.
Gospodarska struktura stanovnitva
6

I. sektor
II. sektor7
III. sektor8

1971.
19%
42,5%
38,5%

1991.
7,5%
28,6%
63,9%

U Italiji se, kao i u cijelom svijetu, situacija mijenjala tijekom vremena, a to se vidi i iz gornje tablice. Udio ljudi
zaposlenih u sekundarnim djelatnostima ukazuje da je Italija duboko ula u postindustrijsko doba.
6

Primarne djelatnosti su poljoprivreda, ribarstvo, umarstvo i primitivno rudarstvo.

Sekundarne djelatnosti su industrija i rudarstvo te graevinarstvo i proizvodni obrti.
8
U novije vrijeme se ne izdvaja samo tercijarni sektor ve i kvartarni. Tercijarni sektor ine trgovina, promet, turizam,
financija, a kvartarni policija, vojska, prosvjeta, kultura i znanost.
7

32

Na prvom su mjestu s najveim udjelom tercijarne i

kvartarne djelatnosti, na drugom su sekundarne, a na
treem primarne. Poetkom 20.st. situacija je bila obrnuta.
Udio aktivnog stanovnitva
zaposlenog u I. sektoru 1971. godine

Udio primarnog sektora je najmanji na sjeveru iako se na

sjeveru Italije nalazi najvie poljoprivrednih povrina.
Uzrok tome je moderna poljoprivreda. to se vie ide na
jug primarne su djelatnosti zastupljenije. To se vidi iz
slike desno.
Sekundarne su djelatnosti zastupljenije na sjeveru,
posebno u trokutu Torino-Milano-Genova. Vaan je i
prostor Ligurske obale i cesta od sredinje Italije prema
jugu i uz Jadransko more od Riminija do Ancone.
Tercijarne su djelatnosti posebno zastupljene u Liguriji i u
Alpama zbog turizma, u Laziu zbog administracije, du
istone obale od Venezie do Ancone (turizam) i oko
trgovakih centara (Firenza, Trst, Venezia).
Mehaniko kretanje (migracije)
Za Italiju su karakteristine i unutranje i vanjske
migracije. U novije vrijeme se javlja i imigracijski proces (povratak Talijana iz ostalih dijelova svijeta).
Tradicionalne emigracijske regije su: Sicilia, Sardinia, Calabria, Campania, Puglia, Abruzzi, Molise, Marche,
Umbria, Friuli-Venezia Giulia, Veneto, Trentino-Alto Adige. Sa Sicilije se 1951-61. odselilo preko 380 000 ljudi, a
1961-71. ak 612 000 ljudi.
Imigracijske regije su: Lazio, Lombardia, Piemonte, Liguria i Toscana. Posebno je karakteristina Lombardia.
Izmeu 1951. i 1961. tu se doselilo preko 500 000 ljudi, a 1961-71. 580 000 ljudi. U trokutu Milano-TorinoGenova 1951-61. prosjeni godinji pozitivni migracijski saldo iznosio je 113 000, a u Laziu 31 000 ljudi.
Talijansko trite radne snage nije moglo apsorbirati sve migrante tako da su Talijani bili prisiljeni na vanjske
migracije. Vanjske migracije jae su od unutranjih. Broj migranata prikazan je na slici ispod.
U razdoblju 1876-1973. iz Italije se iselilo 15,1 mil Talijana. Najvei val prekomorskih migracija je bio od 18711915. i to prema Novom svijetu (SAD, Brazil, Argentina). U tom periodu se iselilo 7,7 mil stanovnika.
Broj
emigranata
prekomorske zemlje

Najvii val bio je 1913.

kada se iselilo 560 000
ljudi. Prvi svjetski rat je
smanjio
migracije
(zabrana talijanske drave
za iseljavanje i ameriki
akt o imigracijama). Oko
1920. ponovno dolazi do
oivljavanja
iseljavanja
(410 000 iseljenika u
Latinsku Ameriku i Australiju). Do 1924. uglavnom su se useljavali u SAD, a nakon toga u Argentinu, ile i juni
Brazil. Takoer poinje i intenzivnije iseljavanje u europske zemlje.
Drugi svjetski rat posve prekida prekomorsko iseljavanje. Ono nakon rata ponovno jaa, ali nikad nije doseglo
prijanju veliinu. Nakon II.sv.rata javlja se intenzivna emigracija u ostale europske zemlje (Francuska, vicarska,
Austrija, Njemaka, skandinavske zemlje, zemlje Beneluxa). Migracija je u poetku bila stihijska, meutim danas
je to plansko iseljavanje, drava se brine za njihova prava u emigraciji.
33

Osim to dosta izvozi svoju radnu snagu, u Italiju

dolazi i 70-80 mil turista od kojih jedan manji dio
nastoji ostati u Italiji. Danas u Italiji postoji oko 1
mil stranih radnika. Dosta radnika dolazi iz Afrike i
istone Europe (Marokanci, Tuniani, Grci, Alirci,
Srbi, Crnogorci, Hrvati). Ti ljudi obino rade
najgore poslove koje Talijani ne ele raditi.
NASELJA
Talijani dijele naselja u tri skupine:
Centri ili okupljena centralna naselja ako
imaju do 20 000 stanovnika to su sela, a ako imaju
vie stanovnika to su gradovi. U ovim naseljima
1971. ivjelo je 87% stanovnitva Italije.
Zaseoci ili nuclei imaju nekoliko kua s barem
pet obitelji i nemaju centralnih funkcija. U njima je
1971. ivjelo 4% stanovnitva Italije.
Case sparse ili osamljene kue (ratrkane uz
prometnice). U njima je 1971. ivjelo 9%
stanovnitva Italije.
Od 10.st. gradovi u Italiji rastu i dobivaju na
Najvei talijanski
vanosti (Bologna, Pisa, Padova). Vaan je bio i
gradovi 1971.
uspon trgovakih gradova u kasnom srednjem
vijeku (Venezia, Genova, Milano, Rim, Napoli,
Palermo).
U vrijeme izgradnje prometnica mnogi su gradovi nastajali na prometnim pravcima, uima rijeka, na obali.
Posebno je vana bila uloga gradova na kriitu longitudinalnih i transverzalnih putova. Uz cestu Via Aemilia na
jugu Padsko-venetske nizine nastao je niz gradova: Piacenza, Parma, Reggio, Modena, Bologna, Imola, Rimini
Slino je i na sjevernoj strani nizine gdje je vanost grada rasla ako se od njega odvajao put preko Alpa: Bergamo,
Brescia, Verona, Vicenza, Padova, Venezia.
Podruje velikih industrijskih centara je trokut Genova-Milano-Torino koji se nalazi na prijelazu iz Alpa u Apenine
(to je vii, ocjeditiji dio Padske nizine).
U doba litoralizacije jo vie su se poeli razvijati luki gradovi: Genova, Trieste, Napoli, La Spezia, Fiumicino
Rim je najvei gradski centar, oaza u nerazvijenom dijelu srednje Italije.
GOSPODARSTVO
Ope karakteristike i struktura gospodarstva Italije
Nacionalni dohodak 17 000 $ (1992.)
Italija je lanica G7 spada meu sedam najrazvijenijih zemalja svijeta.
1950. godina je prekretnica u razvoju talijanskog gospodarstva dolazi do prestrukturiranja i naglog razvoja.
To se oitovalo u:
1. porastu proizvodnje najvanijih grana gospodarstva (poljoprivreda, industrija, trgovina, turizam)
2. strukturnim promjenama (prelazak sa stare u novu industriju)
Ovaj razvoj u Italiji poinje u trenutku kad su ostale razvijene zemlje ve ule u prestrukturiranje svoje industrije.
One su napustile staru industriju (metalurgija, tekstilna industrija, rudarstvo) i razvijale su novu industriju
(elektrotehnika, kemijska, farmaceutska, vojna, astronautika, industrija prometnih sredstava). Nova industrija
poiva na novim energentima (nuklearna energija). U Italiji je poslije 1950ih bila najjaa metalna industrija na bazi
uvoza. Prestrukturiranje je zahvatilo i poljoprivredu nova tehnologija, novi sadni materijali, komercijalizacija.
Danas je Italija jedna od jaih zemalja po poljoprivredi. Italija puno ulae u poljoprivredu (krediti, poticaji za
izvoz).
3. novoj geografskoj raspodjeli industrije.
Promjene u suvremenoj industriji dovele su i do nove geografske raspodjele industrije. Konano se u Italiji
razmilja o polarizaciji gospodarstva (razvijena je sjeverna Italija i djelomino srednja Rim) kako bi se poeli
34

industrijski razvijati i drugi dijelovi, i smanjio pritisak stanovnitva na sjever i iseljavanje u inozemstvo. Taj je
regionalni razvoj imao i zabluda. U elji da se u nerazvijenim dijelovima Italije na osnovi uvezenih sirovina
izgrade gospodarske djelatnosti i tako zaposle ljudi napravljene su i velike greke. Takva je industrija zaposlila
malo ljudi, a ostatak je i dalje selio na sjever. Kasnije su uvidjeli da je bilo bolje da su obnovili stare pogone.
Razlozi zakanjelog, ali burnog, ekspanzivnog (ekonomsko talijansko udo) razvoja su dvojaki:
Vanjski imbenici europski i svjetski
Unutranji imbenici specifino talijanski
Vanjski imbenici
Italija je sudjelovala u oba rata i poslije II.svjetskog rata relativno je razruena pa je trebala obnovu. U toj obnovi
su sudjelovale uglavnom europske zemlje i SAD. Prva pomo Italiji je bila od strane UN (UNRRA). To je bila
pomo u materijalnom i novanom pogledu i time su se pokuale neutralizirati posljedice rata.
Druga pomo je dola od europskih zemalja (OECD Organizacija za ekonomsku pomo europskih zemalja).
Trei vanjski utjecaj (input) bio je Marshallov plan (novana pomo). Ova pomo je napravila to da je ve 1948.
Italija dosegla 80% razine proizvodnje prije II.sv.rata. Imala je iskoritenost svojih gospodarskih kapaciteta od oko
50%.
Ekonomska stabilizacija i gospodarski polet zapadne Europe doveo je i do njenog politikog jaanja. Znaajno je
da je ve 1957. nekadanja Zajednica za ugljen i elik (tvorile su je Nizozemska, Belgija i Luxemburg) Rimskim
ugovorom prela u Europsku ekonomsku zajednicu (tj. ZET-Zajedniko europsko trite) iji je lan bila i Italija.
Meunarodni krediti (pojedine drave, MMF)
Vani su i vanjski utjecaji preko svjetskih kompanija jer se je kroz kooperacije s velikim svjetskim firmama vrio
transfer tehnologije (prometna, naftna, brodograevna, metalna industrija).
Unutranji imbenici
Drava je odmah nakon II.sv.rata izvrila podravljenje (sva infrastruktura, banke, industrija postala je vlasnitvo
drave). U svom razvoju Italija je stvorila odreene industrijske gigante. To je karakteristino za sve razvijene
zemlje osim Japana (ima puno multinacionalnih kompanija, ali ih je podijelio na vie manjih). Gospodarstvo je
prvotno bilo u rukama drave, a to je loe za dravu jer drava troi, ali je bilo dobro za razvoj jer je drava ulagala
golema sredstva.
Poslije II.sv.rata ne postoje vojni budeti tako da se sredstva umjesto u te budete ulau u razvoj industrije. Preko
50% sredstava ulagalo se u baznu industriju, posebno petrokemiju (rafinerije, naftovodi).
Talijansko radnitvo u emigraciji slalo je novac koji se investirao u gospodarski razvoj.
Prihodi od turizma
Italija je u svoj gospodarski razvoj ula u vrijeme III.ind.revolucije pa se razvijaju nove moderne industrije
(petrokemijska, elektronika)
Nedostatak energije je takoer imao utjecaj na razvoj industrije tj. djelovao je kao konica. Do unatrag nekoliko
godina Italija je imala negativnu platnu bilancu jer je dosta sredstava davala za uvoz nafte. 1977. Italija je troila
oko 9,77 mrd $ za uvoz nafte, a to je iznosilo 23,4% ukupnog uvoza.
Italija je uvidjela da e tako stalno imati negativnu platnu bilancu te se zato odmah orijentirala na izvozno
gospodarstvo (posebno poljoprivredni proizvodi, ali i tekstilna i metalurka industrija, kuanski aparati).
Italija je pokuala izvriti regionalizaciju industrije tj. rasporediti industriju u svim regijama.
Poslije II.sv.rata javio se jo jedan problem prestrukturiranje gospodarstva uvijek donosi probleme npr.
nezaposlenost. Italija je i dalje trpjela velik pritisak radne snage s juga pa je 1970. donijela propise po kojima je
olakano otvaranje malih firmi (kuna radinost i zanatstvo) u kojima se zapoljavaju nekvalificirani radnici, stranci,
studenti (tzv. siva ekonomija). Drava tolerira ovakvu proizvodnju jer za nju nisu potrebne dravne investicije,
zapoljava ljude (posebno one nekvalificirane) i pridonosi disperziji industrijske proizvodnje. Po nekim
statistikama ak 6 mil osoba radi u takvim firmama.
Bitan je prostor uz cestu od Ligurskog zaljeva preko Firenze do Ancone jer uz cestu nastaju pogoni tzv. male
industrije.

35

1. PRIMARNE DJELATNOSTI
POLJOPRIVREDA
Paralelno s promjenama u industriji, trgovini i prometu dogaale su se
Broj stanovnika zaposlenih
Godina
ogromne promjene i u talijanskoj poljoprivredi. One ovdje nisu bile
u primarnom sektoru (mil)
izrazito snane kao u drugim gospodarskim granama, ali nisu 1951.
8,6
zanemarive. Karakteristike talijanske poljoprivrede (promjene) su:
1970.
3,76
) intenzifikacija Dolo je do intenzifikacije, a intenzivna moderna 1978.
2,99
poljoprivreda dovela je do smanjenja poljoprivrednog stanovnitva u
Povrina oranica (mil ha)
Italiji. To smanjivanje se moe vidjeti u tablici. Za uzgoj cvijea, voa i Godina
1951.
13,8
povra upotrebljavaju se plastenici i staklenici.
1961.
12,86
) nemogunost daljnjeg poveanja obraenih povrina tovie,
9,26
povrina oranica se smanjuje to se vidi u tablici. Nema velikih 1971.
7
poljoprivrednih povrina (35% Italije je planinsko, 46,1% su brdoviti 1991.
prostori, 23,2% su ravnice)
) prevelika je parcelizacija pa se tei okupljanju posjeda Najvei
udio malenih posjeda je u krajevima s tradicionalnom poljoprivredom.
) Poljoprivreda u Italiji je veleposjednika, a veleposjednika
poljoprivreda je esto neproduktivna i to je jedan od bitnih problema.
Veleposjednici daju dio zemlje u zakup i dalje u podzakup pa nema
intenzivne proizvodnje.
Po podacima iz 1961. postoji 361 veleposjednik sa preko 2 500 ha.
Dakle, ukupno dre 1 620 000 ha, dok istovremeno 2,2 mil sitnih
posjednika s povrinom do 2 ha imaju 1 915 000 ha. Zbog toga je
Italija izvrila dvije agrarne reforme poslije II.sv.rata da bi se ljudi
zadrali na zemlji na nain da se bezemljaima davala zemlja (i sitnim
posjednicima radi okrupnjavanja). Meutim, najvei dio tih ljudi su
ostavili tu zemlju drugim lanovima obitelji ili su je prodali. Ovaj
nesrazmjer poljoprivrednog vlasnitva doveo je do vika radne snage u
poljoprivredi i ve je 1950ih dolo do velikih migracija iz agrarnih u
neagrarne prostore, bilo u smislu privremenog ili stalnog preseljenja,
posebno s juga na sjever. To je dovelo do naglog rasta gradova ili do
velikih dnevnih migracija. 75,7% talijanskih posjednika ima posjed
Glavna meliorirana podruja u
manji od 5 ha (sitni posjed). Udio poljoprivrednika s vie od 5 ha
poveava se s blizinom grada jer su se posjedi uz gradove okrupnjavali.
posljednjih stotinjak godina
Na Mediteranu se moe biti produktivan na malom posjedu. U viim
planinskim predjelima posjed je vei i to zbog depopulacije u junim krajevima.
) veleposjedi su obino na tlu s najveim bonitetom
) nepovoljni su posjedovni odnosi
) veliki problem je (i kroz prolost i danas) borba s vikom i manjkom vode.
) Problem je nepostojanje srednjeg i velikog seljakog posjeda. Posjedi srednje veliine mogli bi biti mala
kuna obiteljska poduzea. Srednja veliina poljoprivrednog prostora 1976. iznosila je u Italiji 7,7 ha (u Njemakoj
14 ha, u Francuskoj 25 ha). Usprkos tome dobivaju se veliki prinosi po hektaru (pesticidi, herbicidi,
navodnjavanje, znanost, tehnologija).
) modernizacija Naputa se tradicionalna proizvodnja, daje se prednost plodoredima, selekcija vrsta,
kemizacija, znanstveni pristup obradi tla, proizvodi se za trite. Zbog toga se unato usitnjenosti i parcelizaciji
dobivaju dosta veliki prinosi po hektaru. Od tradicionalne poljoprivrede zadralo se maslinarstvo, vinogradarstvo,
voarstvo, ali se tei osuvremenjavanju kultura. Usavreni plodored dovodi do toga da se naputa meukultura, a
uvodi njegovanje jedne kulture i njena izmjena s drugom.
) Izvrena su natapanja te melioracije, osobito u podruju Padske nizine, na Sardiniji, u Campaniji, rjeavao se
problem bujica, pravile su se umjetne brane, vrila se reforestacija zemljita. Malo je zemalja koje se mogu
usporediti s Italijom po povrini melioriranih zemljita koja se vide na slici. Uz to bitno je i natapanje. Italija natapa
9% obraenih povrina i na tome dobiva 25% agrarne proizvodnje. Naputaju se stara sela u planinama i stvaraju
nova na rubovima melioriranih prostora.
36

) Izvrena je regionalizacija i specijalizacija poljoprivrede. I kroz ovo je naputen meuredni uzgoj jer tamo
gdje se moe uzgajat jedna kultura uzgaja se samo ta kultura. Prije se svatarilo, a sad je to naputeno.
) gradnja infrastrukture (urbane i seoske) dovela je do smanjenja udjela oranica.
) Mnogi posjedi su neobraeni jer je agrarno stanovnitvo napustilo poljoprivredu. U razdoblju 1961-81.
ostalo je neobraeno oko 2 mil ha oranica jer su poljoprivredna imanja mala i nisu se mogla obraivati malom
mehanizacijom (nagib je vei od 30).9
) Sve je vei nedostatak prave radne snage jer je velik odljev stanovnitva sa sela prema ostalim gospodarskim
djelatnostima.
) uzgajaju se nove kulture (cvijee na ligurskoj obali), a tradicionalne se grane osuvremenjavaju. Suvremeno
se vinogradarstvo specijalizira (Lazio, Campania). Sve se vie uzgaja stolno groe. Specijalizira se i uzgoj maslina
i agruma (Calabria, Sicilia).
U smislu rada i izmjene kultura postoji nekoliko tipova proizvodnje:
seljaki posjed slabije prihvaa inovacije, slabija tehnika, slabija specijalizacija
napolica zemlja se uzme u svojevrstan zakup (vlasniku se daje polovina proizvodnje)
zakup plaa se iznajmljivanje bez obzira na prihode. Zakup je obino kratkoroni. Ovo je najgori oblik
poljoprivrede (od njega najvie pati Latinska Amerika).
kapitalistiki veleposjedi s najamnom radnom snagom najei su tu i u ostalim kapitalistikim zemljama
postoji i kombinacija svih ovih tipova
intenzivni veleposjedi s intenzivnom proizvodnjom za izvoz i sa stalno zaposlenom radnom snagom i s jednim
domainstvom najprofitabilniji
Talijanska statistika lui dva tipa poljoprivrednih poduzea (imanja):
kapitalistika intenzivna proizvodnja, veleposjedi, dio radne snage je stalno zaposlen, a dio ini najamna radna
snaga, uglavnom se nalaze u ravniarskim krajevima (Padsko-Venetska nizina, meliorirana istona obala)
seoski posjedi s ekstenzivnom poljoprivredom ili smanjenim prinosima s veom parcelizacijom.
Privatno vlasnitvo u poljoprivredi. Talijani su dva do
tri puta vrili agrarne reforme. Najznaajnija je izvrena
1959. kada je skoro milijun hektara zemljita oduzeto
veleposjednicima i podijeljeno na 113 000 osoba (Sicilia,
Apulia, Calabria, Sardinia, neto malo u Toscani i
Padsko-Venetskoj nizini). Dolo je do naputanja nekih
sela u planinskim prostorima. Oko 200 000 osoba se
preselilo iz starih u nova naselja.
Iza toga jo su dva puta vrene lokalne reforme, ali je
vlast zakljuila da to nije trebala raditi jer mnogi od onih
koji su dobili zemlju nisu je nikad obraivali (malo su
dobili pa ih je veina prodala ili ostavila neobraenom).
Poljoprivredne kulture
Ratarstvo
Penica je glavna itarica u Italiji. Uzgaja se u svim
dijelovima Italije. Kad je rodna godina proizvede se
dovoljno penice za zadovoljenje domaih potreba, dok
se za sunih godina uvozi i vie od 2 mil tona.
Druga kultura je kukuruz. On se poeo uzgajati u 16.st.
uz donji tok rijeke Po.
Geografska raspodjela proizvodnje
penice 1967-72.
9

Ti se dijelovi mogu obraivati motokultivatorom, ali negativno je to to motokultivator ore samo povrinski dio tla i stvara se
traktorski prag. Moto kultivator je unio promjene jer sad ovjek moe raditi sam na velikom posjedu.

37

Geografska raspodjela proizvodnje rie 1970ih

Znaajna je i ria koja je prvo uvedena na Siciliju u

9.st. pod arapskim utjecajem, a u Padsku nizinu je
donesena u 15.st. Za uzgoj rie potrebno je 250-300
mm kie i temperatura preko 15C (npr. Lombardia,
Piemonte). U Padskoj se nizini uzgaja na
najmoderniji nain te se ona ak i izvozi.
Voarstvo
Vinova loza je jedna od najznaajnijih kultura u
Italiji. Uzgaja se od antikih vremena (od 2.st.pr.Kr.
na Siciliji). Vinogradarstvo je imalo i uspone i
padove. Ekspanzija je bila jaka u vrijeme Rimskog
carstva. Pad se dogodio u 15. i 16.st. i krajem 18. i
po.19.st. Raireno je u cijeloj Italiji, i na visinama
do 800 m, a u Apeninima i do 1 000 m nadmorske
visine. Vinova loza se kultura uzgaja i kao meukultura i kao monokultura (plantae).

Geografska raspodjela gajenja vinove loze

Geografska raspodjela uzgoja masline

Maslina je takoer tradicionalna kultura koju su poeli uzgajati grki kolonisti na Siciliji i Calabriji. Ona je simbol
Mediterana. Uzgaja se i kao monokultura i kao meukultura. Uzgaja se u cijeloj Italiji sve do Lombardije i jezera
Garda jer klimatski uvjeti to omoguavaju. Masline se uzgajaju za ulje, jelo.
Vaan je i uzgoj agruma koje su donijeli Arapi. Uzgajaju se u uglavnom na jugu, u obalnim zonama (mandarine,
limuni, narane). Agrumi ne trae puno vode. Ova proizvodnja uglavnom je izvozna.
Voarstvo ima staru tradiciju, a u novije vrijeme se prestrukturira, upotrebljavaju se hibridne vrste. Takoer ima
izvozni karakter pa se uzgajaju komercijalne kulture (jabuke, breskve, ljive).
STOARSTVO
Stoarstvo danas nema veu ulogu. U prolosti je bilo jako proireno transhumantno stoarstvo. Danas je uglavnom
razvijeno zatvoreno stoarstvo oko velikih gradova (mlijeno stoarstvo). Italija podmiruje samo 50% svojih
stoarskih potreba.
38

RIBARSTVO
Ribarstvo je tradicionalna grana gospodarstva i vrlo je
znaajno i po broju ljudi koji se njime bave i po floti.
Znaajan je i oceanski lov ribe. Razvijena je i prerada
ribe, ribarske luke (Ancona, San Benedetto de Tronto,
Trst, Grado).
Nalazita plina i plinovodi

2. SEKUNDARNE DJELATNOSTI
ENERGETIKA

Da bi se razvila industrija potrebni su energenti, a to je

Italiji nedostajalo. Italija danas 75% energije dobiva iz
nafte, 7% iz hidroenergije, 10% od plina, 8% od
krutih goriva (ugljen). Iako je iskoritenost
hidroenergetskog
potencijala
skoro
100%,
hidroenergija daje samo 7% energije. Sve se vie
prelazi na plin.

Proizvodnja elektrine energije 1975. godine

Hidroelektrane na rijeci Adige

39

INDUSTRIJA
Industrija je najvanija grana gospodarstva Italije.
To je uglavnom nova industrija (automobilska,
petrokemijska,
elektronika, brodograevna,
osuvremenjena metalurgijska i tekstilna), roba
iroke potronje (prehrambena).
Crna metalurgija
Crna metalurgija nije bila uvjet za osnovni razvoj.
Ona ima tradiciju na sjeveru i razvila se na bazi
uvoza. Podignuto je nekoliko kompleksa za crnu
metalurgiju i to uglavnom za potrebe prometne
industrije. U sklopu crne metalurgije razvija se
snana automobilska industrija. FIAT se poeo
razvijati 1899. i danas je jedan od veih i
znaajnijih
Crna
metalurgija
u
proizvoaa u svijetu.
Italiji 1975. godine
Jaka je i industrija
strojeva, oruja
Brodogradnja
Oduvijek je bila znaajna grana, ali ona nije toliko
snana. Nekad je bila orijentirana na male ribarske
brodove, a nakon orijentacije na izvoz grade se i
vei brodovi. Brodogradilita su razvijena u cijeloj
Italiji, a najznaajnija su u Genovi, Trstu, Anconi,
Napulju.
Petrokemijska industrija
Zbog uvoza nafte i plina dolo je do
razvoja petrokemijske industrije. Velik dio
pogona izgraen je na jugu pa se nafta
mora transportirati na sjever.
Rafinerije nafte i naftovodi

Prehrambena industrija
Takoer ima staru tradiciju. Sve vrste
prehrambene industrije su razvijene i to
uglavnom oko velikih gradova. Znaajna
je i proizvodnja pia, tjestenine (centar je
bila Campania) te industrija konzerviranja
ribe.
Papirna industrija
Vrlo je razvijena i papirna industrija koja
je takoer bila locirana u sjevernoj Italiji
zbog blizine uma i vode.
Obuarska industrija
Talijanska
obuarska
industrija
razvijena i poznata u svijetu.

je

40

Tekstilna industrija
Ova je industrija uglavnom bila koncentrirana u sjevernoj
Italiji jer je bilo potrebno dosta vode. Tradicionalno joj je
sredite Lombardija, Torino i Venezia. Meutim,
upotrebom sintetskih vlakana ova se industrija preseljava i
u junije krajeve. Okrenuta je prema izvozu.
Razmjetaj tekstilne industrije
(V-industrija vune, P-pamuka,
S-sintetikih vlakana)

Industrija Italije je locirana uglavnom u sjevernim

regijama, osobito u trokutu Torino-Milano-Genova zbog
povoljnog prijelaza iz Alpa u Apenine, Padske nizine,
blizine vode, luka i trita.
3. TERCIJARNE DJELATNOSTI
TURIZAM
Italija spada u red turistikih velesila. Nalazi se u srcu
Mediterana, jedne od najznaajnijih turistikih destinacija.
Italija je ve 1974. primila 33 mil stranih turista, a danas
ih prima oko 50 mil. Od turizma Italija danas dobija
najmanje 20 mrd $ godinje. Tolika zarada moe pokriti
negativnu platnu bilancu koja nastaje zbog uvoza nafte, plina, ruda za industriju i drugih sirovina. Italija je jaka
receptivna, ali i emitivna zemlja.
Talijani su se rano ukljuili u izgradnju raznih smjetajnih objekata. Ve 1975. Italija je imala 62 645 hotela (preko
70 000 hotela i motela). Prosjek je 20 soba i 35 leaja to je dosta velika usitnjenost. Razlog tome je injenica da je
Italija odmah poela koristiti i obalne i planinske prostore u kojima su smjetajni objekti razliiti. Posebno se radilo
na smjetaju za razne kategorije turista po platenoj moi, dobu
Tri su vane komponente potrebne da bi se turizam pojavio i razvijao:
utvreno radno vrijeme i godinji odmor (viak vremena to je stvorilo moderno zakonodavstvo)
viak sredstava (novac)
okoli, a vane su i navika i potreba.
Starost turizma u Italiji je velika. Pretea turizma su hodaaa u Rim, no najznaajniji razvoj poinje nakon
II.sv.rata. U poetku se razvija uglavnom zimski turizam u Liguriji (inicijalni razvoj turizma). Turizam se iz tog
prostora iri u planine i oko planinskih jezera. Do 1950ih turizam je uglavnom za bogate slojeve, a od 1950ih kada
se Italija poinje gospodarski razvijati dolazi do demokratizacije turizma postaje masovan to dovodi do snane
izgradnje infrastrukture (ceste, eljeznica, luke, smjetajna infrastruktura). 70% turista koristi svoj prijevoz tj.
koriste ceste, a 20% koristi eljeznicu.
Postoji nekoliko turistikih regija:
1. Jadranska (ili sjevernojadranska) turistika regija protee se od Soe (Trsta) preko Venecije do poluotoka
Gargana. Ako izuzmemo Veneciju ovo je najnovija turistika regija (obala do Riminija, ribarska naselja i luke).
Najznaajniji turistiki centri su: Venecija, Rimini, Pescara, Chioggia Ovo je glavna turistika regija.
2. Ligurska turistika regija nastavlja se na Azurnu obalu (od Francuske) i prua preko Genove do Toscane.
Najznaajniji centri su: San Remo, Loano, Varazze, Rapallo, Viareggio
3. Obala Tirenskog mora od Rima do Napulja glavni centri su Napulj, Sorrente, Capri, Salerno, Amalfi.
4. Manje turistike oazne regije cijele Italije posebno su karakteristine za Alpe, a ima ih i u Apeninima:
jezera, planinska skijako-turistika mjesta. Centri su: Cortina dAmpezzo, San Martino di Castrozza, Merano

41

U ovu regiju spadaju i cita darte

gradovi umjetnosti sa spomenicima
kulture (Napoli, Roma, Venezia, Firenza,
Pisa, Padova). U ovu skupinu spadaja i
industrijski centri gdje turisti dolaze na
sajmove
i
konferencije
(Milano,
Torino).
Geografska raspodjela broja
noenja 1972. godine

Turizam se razvija na cijelom prostoru

Italije i postoje etiri grupacije
turistikih centara:
kupalita na moru i jezerima
toplice uz termalne i mineralne izvore
(vulkanski reljef)
planinski centri u Alpama i Apeninima
zimski turistiki centri (zimski sportovi)
i ljetna odmaralita (klima i alpinizam)
citta darte tj. gradovi kulturnopovijesni spomenici
Po broju noenja na prvom mjestu su
umjetniki gradovi (citta darte). Na
drugom su mjestu jadranski turistiki
centri, zatim ligurska obala, a na etvrtom
mjestu su ljeilita i centri u planinama i
na jezerima.
PROMET
Promet Italije je usko povezan s njenim oblikom i geografskim poloajem, osobito pomorski promet. Poloaj i
oblik Italije uvjetovao je da promet od davnina bude znaajan za ovaj prostor. Na obalama su od najranije povijesti
poinjali putevi koji su vodili prema Srednjoj Europi, prvenstveno preko Alpa i tu su nicale luke povijesnog
karaktera.
Samo spajanje sjevera i juga zahtijevalo je znaajan razvoj prometa. U poetku je jug bio vaniji, zatim srednja
Italija i naposljetku sjeverna Italija. Promet je uvijek bio bitan, a Italija je vana u svim prometnim vidovima
kopno, more, zrak.
Pomorski promet
Italija je vana u svim sektorima prometa no posebno je bitno istaknuti pomorski promet. Luke su graene na
zavrecima prometnih putova, bilo inozemnih (Trst, Genova) bilo onih iz same Italije. Uglavnom su se gradile kao
izvozne luke, a dio ih se specijalizirao za uvoz (nafta, ugljen). Najvei izvoz ide preko zapadnih luka jer je
gospodarstvo orijentirano na zapadnu Europu, a ne zaostaju puno ni Venezia i Trst (austrijski i madarski tranzit).
Prometna orijentacija je bila povezana i sa vanou pojedinih regija. Sjeverna Italija je prvenstveno orijentirana
na sjeverni Jadran slijedei prirodni put rijeke Po, a poluotona Italija je orijentirana na Tirensko i Ligursko more i
dijelom prema jugu prema Sicilijskom prelazu. Najmanja je orijentacija bila u dijelu istonog Jadrana juno od
Padsko-venetske nizine i to je iskljuivo povezano s reljefom (nain pruanja Apenina).
Unutarnji promet nema veeg znaenja. Lagunarni prijevoz je velik.
U sljedeoj tablici prikazan je promet glavnih talijanskih luka 1978. i 1990. godine (u tisuama tona).

42

Luka
Savona
Genova
La Spezia
Livorno
Piombino
Civitavecchia
Fiumicino
Napoli-Bagnoli
Porto Torres
Cagliari-Porto Foxi
Milazzo
Palermo
Gela
Augusta
Taranto
Brindisi
Ancona-Falconara M.
Ravenna
Venezia
Trieste
Ostale luke
Ukupno

Godina
1912.
1938.
1948.
1963.
1972.
1979.
1985.
1990.

Trst
3,5
3,4
2,8
5,0
35,8
42,2
28,0
34,2

Meunarodni promet
10 681
40 636
10 313
8 559
3 343
1 221
4 097
10 439
6 074
17 051
13 776
641
1 099
18 982
22 704
705
4 825
10 667
16 185
34 798
30 788
267 594

Rijeka
2,5
1,3
1,7
6,0
10,0
16,4
18,2
20,1

1978.
Kabotani
promet
2 251
6 952
3 473
3 248
3 050
5 621
1 233
2 989
2 202
7 461
4 211
2 032
3 559
10 151
5 200
1 720
1 013
2 819
9 526
2 281
24 798
105 790

Ukupan
promet
12 932
47 588
13 786
11 807
6 393
6 842
5 330
13 428
8 276
24 512
17 987
2 673
4 658
29 133
27 904
2 425
5 848
13 486
25 711
37 079
55 586
373 384

Meunarodni promet
11 820
33 303
6 899
10 988
4 075
3 336
4 276
10 772
2 013
18 744
6 210
283
3 700
21 536
23 341
4 109
4 878
12 611
16 368
31 148
40 485
270 895

Venezia
2,0
4,2
2,8
14,0
24,2
27,2
25,2
24,2

U tablici iznad prikazano je kretanje lukog

prometa Trsta, Rijeke i Venecije (mil tona).
U donjoj tablici prikazano je kretanje lukog
prometa Genove (u 000 tona).
Godina
1885.
1900.
1910.
1920.
1930.
1940.
1950.
1960.
1970.
1973.
1979.
1989.

Iskrcaj
2 312
4 168
6 059
4 416
6 241
3 422
6 799
17 459
47 653
53 385
49 440
38 559

Ukrcaj
408
734
1 417
738
1 408
1 177
1 202
3 187
6 956
8 181
6 371
5 074

Ukupno
2 720
4 902
7 476
5 154
7 649
4 599
8 001
20 646
54 609
61 566
55 811
43 633

Teretni promet talijanskih

luka 1974. godine (crno
iskrcano, bijelo ukrcano)

43

1990.
Kabotani
promet
1 409
9 887
1 068
6 286
4 887
7 542
1 130
6 880
3 052
10 013
3 184
3 544
5 215
11 077
7 134
859
905
3 607
7 229
2 225
36 971
134 104

Ukupan
promet
13 229
43 190
7 967
17 274
8 962
10 878
5 406
17 652
5 065
28 757
9 394
3 827
8 915
32 613
30 475
4 968
5 783
16 218
23 597
33 373
77 456
404 999

Na sjevernom dijelu su
nastale i najznaajnije
luke. Tu je prvenstveno
Genova (od ukupnog
prijevoza skoro 70%
otpada na meunarodnu
razmjenu, a manji dio
otpada na uvoz i
razvoz). Genova je
izvozna luka jer se u
zaleu nalazi najvea
talijanska
industrijska
regija. Ostale talijanske
luke pokazuju mnogo
vei uvoz od izvoza
zbog toga to se u
periodu
talijanskog
industrijskog
uda
poslije
1950.
gradili
veliki
preraivaki
kapaciteti
(petrokemijska, metalna industrija) i
stoga su se uvozile sirovine. Ukupan
promet Genove iznosi 43 mil tona.
Osim Genove na sjeveru se moe
istai i Venezia koja je vie poznata
kao tranzitna luka zalea, a jo
istonije se nalazi luka Trst koja je
bila jedna od najznaajnijih luka
ovog dijela Mediterana do propasti
Austro-Ugarske. Luka Trst stagnira
posljednjih godina i jedino je
odrava transfer nafte. Venezia je
znaajna luka kanalske plovidbe. Na
sjeveru se nalazi i vojna luka La
Spezia.
U junoj Italiji najvanija luka je
Napoli. To je luka za generalni teret
i putniki promet. Osim Napolija
postoji jo nekoliko manjih luka
(Fiumicino i Civitavecchia). U
najjunijem
dijelu
Italije
najznaajnije su luke Palermo i
Cagliari.
U
srednjoj
Italiji
najvanija luka je Livorno. Na
istonoj obali prema jugu se nalaze
luke Ancona i Bari koje su
povezane s lukama istone obale
Jadrana (Zadar, Dubrovnik).
Geografski poloaj i pomorskoprometna vanost talijanskih
luka (1979.)

44

eljezniki promet
eljezniki promet je jedan od bitnih
vrsta prometa u Italiji. eljeznice su
povezale
talijanske
regije
u
jedinstvenu
cjelinu
i
stvorile
jedinstveno
trite.
Takoer,
eljeznica je povezala Italiju sa
Srednjom
Europom (transalpske
veze). Te su veze koristile prijevoje
(St.Gothard, S.Bernard), a danas se
koriste tuneli.
Teretni eljezniki
promet 1972. godine

eljeznika mrea je gusta, vozni

park suvremen, a sve vanije pruge su
elektrificirane. Mrea je najgua u
sjevernoj Italiji zbog povezivanja
industrijskih centara i lake izgradnje.
Talijanske eljeznice su 1950-70.
dole u krizu jer su primat preuzeli
cestovni i pomorski promet, stoga su
se eljeznice morale osuvremeniti
(uvoenje vagona za rasuti i kruti
teret, putnikih vagona).
1839. izgraena je prva eljeznica u
Italiji od Napolija do kraljevskog
dvorca u Porticiju. Prva pruga na
sjeveru je izgraena 1840. od Milana
do Monze. Prve pruge su se gradile
uglavnom u podruju velikih gradova
zbog prijevoza putnika. Izgradnjom intenzivnog cestovnog prometnog inventara one su doivjele katastrofu.
eljeznice su se osuvremenile, modernizirale, uvele mogunost prijevoza tekuih i sipkih tereta te onih koji
zahtijevaju hladnjae.
Italija ima oko 21 000 km eljeznica. Prometnice prate prirodni slijed Apeninskog gorja. Apenini se strmo sputaju
prema istonoj strani poluotoka, dok je zapadna obala ira i nia pa su tu prometnice razvijenije.
Glavne eljeznike pruge:
) Torino-Milano-Verona-Venezia-Triste (glavna eljeznika okosnica)
) Milano-Bologna-Firenze-Rim-Napoli-Sicilia (Ovo je prije bila Strada del Sole, glavna prometnica koja je
povezivala sjevernu i junu Italiju. Danas je ovo linija koja polako preuzima primat jer uz eljeznicu nastaju manja
naselja gdje je razvijena siva ekonomija.)
) Genova-Milano-Torino
) Genova-Pisa-Rim
) Bologna-Ancona-Bari (novija eljeznica koja povezuje mjesta na istonoj obali).
Cestovni promet
Italija spada u red zemalja s vrlo starom tradicijom izgradnje cesta. Stare ceste su graene prema Rimu. Izgradnja
suvremenih cesta poinje u 19.st. Najznaajnija etapa u izgradnji cesta je u vrijeme pojave automobila 1920ih,
posebno izmeu dva rata (automobilizacija). Poslije Njemake i vicarske, Italija ima najmodernije ceste. Italija je
1976. imala oko 18 mil km cesta, a danas ih ima vie nego stanovnika. Guve na cestama su velike, a posebno ljeti
(broj automobila raste bre nego kilometraa cesta). Izgradnju novih cesta posebno je zahtijevao turizam npr.
Strada del Sole.
45

Teretni promet na
auto-cestama 1974. godine

Ceste su u mnogim podrujima pratile trasu

eljeznica, a tamo gdje nisu mogle biti
izgraene eljeznice, izgraene su ceste.
Italija ima veliki broj automobila. Teilo se
da se izgrade cestovni pravci koji bi
povezivali sjevernu, srednju i junu Italiju.
Tako je Italija meu prvim zemljama u
Europi izgradila centralnu prometnu liniju od
Padsko-venetske nizine preko srednje Italije
do juga Autostrada del Sole. Gradnja je
zapoela 1959. na vie mjesta odjednom. To
je pravac Milano-Bologna-Firenza-RomaNapoli-Messina s odvojcima prema Anconi,
Bariju Ostali vaniji cestovni pravci su:
Torino-Milano-Venezia-Trieste
Genova-Milano
Torino-Pisa-Firenza
Bologna-Ancona-Bari.
Vane su transalpske ceste. Te ceste u
alpskom dijelu Italije su vrlo kvalitetne.
Koritene su rijene i glacijalne doline i
prirodni prijevoji (Brenner, San Bernardino,
Mont Blanc, San Benedeto). Preko Alpa je
1978. prelo oko 15 mil putnika i oko 4 mil
automobila.
Uz ceste, ali jo vie eljeznicu, razvijali su se industrijski pogoni (disperzija). To su mali pogoni koji proizvode
male proizvode (papirna konfekcija, elektroureaji, prehrambena, farmaceutska industrija, prionice kave). U
ovim je prostorima 1958-70. otvoreno 500 000 radnih mjesta, pa se uz ceste javljaju industrijske zone.

Utjecaj auto-ceste sunca na lokaciju industrijskih pogona na dionici Rim-Napulj

46

REGIONALNA PODJELA
ITALIJE
REGIJA je iri ili ui prostor koji
ima sline ili priblino iste prirodnogeografske i drutveno-geografske
osobine.
Regionalizacija se moe izvesti na
dva naina pa imamo:
Uvjetno-homogenu na temelju
prirodno-geografskih osobina npr.
sjeverna, srednja i juna Dalmacija.
Nodalno-funkcionalnu prema
gospodarskim aritima (gradovima)
npr. splitsko, zadarsko i dubrovako
podruje.
Italija se moe podijeliti na nekoliko
naina:
 Prva podjela je podjela na
politiko-regionalne cjeline i po njoj
se Italija dijeli na 20 regija.
Administrativna podjela
Italije na regije

 Druga podjela je po reljefnom

obliku:
1. Kontinentalna (sjeverna) Italija
2. Poluotona (sredinja) Italija
3. Otona (juna) Italija
1. Sjeverna Italija obuhvaa regije: Liguria, Piemonte, Valle dAosta, Lombardia, Emilia-Romagna, Veneto,
Trentino-Alto Adige, Friuli-Venezia Giulia. Obuhvaa 40% teritorija i 80% gospodarske vanosti Italije. Sjeverna
se Italija moe podijeliti u dva prirodna podruja:
planinsko (planinski okvir) Alpe i Apenini koji se spajaju na zapadu. Na alpskom prostoru zavravaju rijene
doline. Alpske se rijeke ulijevaju u Po, a apeninske u Ligurski zaljev. Alpe imaju vanu ulogu zbog jezera,
prijelaza, umovitih podruja i turizma.
nizinsko Padsko-venetska nizina. Ovaj prostor ima posebno znaenje ovdje je koncentrirano gospodarstvo,
infrastruktura, stanovnitvo i poljoprivreda. Tu se glavni gospodarski centri Torino, Milano, Genova, Venezia,
Trst
2. Sredinja Italija obuhvaa regije: Toscana, Umbria, Marche, Lazio, Abruzzi, Molise. Ovo podruje manjim
dijelom pripada Jadranskom moru, a veim Tirenskom. Cijelim sredinjim dijelom proteu se Apenini koji ne idu
ba sredinom ve su u tom dijelu blii Jadranskom moru. Tu je primorska ravnica (submontana udolina) relativno
uska. U regijama Molise, Marche i Abruzzi najvie se osjea nagnutost Apenina. Rijeke s Apenina su brze i nose
velike koliine materijala. Ovdje su esta klizita. Naseljenost je relativno slaba. Taj se dio nije mogao gospodarski
razvijati i to se mijenja tek u novije vrijeme kad nekadanja ribarska naselja postaju turistiki centri.
Uz Tirensko more Apenini su odmaknuti od obale, rijeke su blae, a doline su ire. Ovo podruje nosi Rim, a
postoji i niz manjih centara. I prometna infrastruktura ide vie ovom stranom Apenina. To je uglavnom brdskoplaninski prostor u kojem je u prolosti dominiralo ekstenzivno transhumantno stoarstvo, a danas je vaan
turizam.
47

3. Juna Italija obuhvaa regije: Campania, Puglia, Basilicata, Calabria, Sicilia, Sardegna. Jug Italije i dio
sredinje Italije imaju zajedniki naziv mezzogiorno to oznaava socijalnu i ekonomsku zaostalost ovog
prostora u odnosu na sjevernu Italiju. Jug Italije je uglavnom planinski siromaan kraj s kratkotrajnim poplavama,
suama i bujicama, potresima i malim udjelom obradive zemlje koja je uglavnom u rukama veleposjednika. Sve
ovo je uvjetovalo parazitski nain ivota. Prostor je uglavnom slabo naseljen i poznat po iseljavanju.
Problem juga se pokuao rijeiti na nekoliko naina. 1950. osnovan je fond za razvoj juga (Cassa per Mezzogirno).
Donesen je zakon o investiranju itave Italije. 1960ih grade se eliane, termoelektrane, no ipak velik dio
stanovnitva se odselio. Ta se zdanja nazivaju katedralama u pustinji. Ona su produktivna no zapoljavaju malo
radne snage, a trebalo je zaustaviti iseljavanje stanovnika na sjever. Danas je uoeno da ti pogoni nisu izgraeni
tamo gdje su trebali biti izgraeni sad je viak nafte na jugu, a na sjeveru je fali. Bilo je bolje da je novac
potroen na osuvremenjivanje industrije na sjeveru investicije bi bile manje, a stanovnitvo s juga i ovako odlazi
na sjever. Ipak tim investicijama izmijenjen je izgled, infrastruktura, luke
Na jugu najvanija grana gospodarstva je poljoprivreda agrumi, masline, brdsko stoarstvo Razvija se
kombinacije poljoprivrede i turizma. Moderna industrija izvrila je litoralizaciju.
Napulj (Napoli) je sredite iako se nalazi na periferiji, prema sredinjoj Italiji.
 Trea podjela je podjela prema
Ekonomski tipovi
karakteristinim
djelatnostima
na
talijanskog
ekonomske regije:
teritorija prema
1. Predalpska industrijska zona
dominantnoj ili
pojas od zapada prema istoku koji ide
karakteristinoj
morenskom ravnicom i breuljcima.
djelatnosti
Protee se od Ligurske obale do
Julijske krajine. Obuhvaa donje
dijelove alpskih rijeka tj. predalspki i
nii alpski prostor. Ovo je jedan od
najrazvijenijih i najbogatijih dijelova
Italije s razvijenim prometom.
2. Alpska zona s teitem na turizmu
osim turizma razvija se voarstvo i
vinogradarstvo u nizinama, a u
najviim zonama alpsko stoarstvo.
Vane su prometnice preko prijelaza,
ume i hidroenergija.
3. Dolina rijeke Po razvijena
poljoprivreda
(tehnologija),
specijalizirano voarstvo i stoarstvo,
navodnjavanje,
veliki
(okupljeni)
posjedi. Ovo je glavno agrarno
podruje Italije. Uz rubove prolaze
vane prometnice.
4. Zona intenzivne poljoprivrede
uzak, vijugav i isprekidan prostor uz
obalu Sicilije i june Italije i zapadna
obala srednje Italije gdje se iri zbog
poloaja Apenina. Uz jadransku obalu
razbijena je na tri dijela. Dva su izmeu
rijeke Po i poluotoka Gargana, a trei je
junije. Vinogradarstvo, voarstvo, maslinarstvo, cvijee, plastenici i staklenici.
5. Zona s mijeanom poljoprivredom juna Sardinija, unutranjost Sicilije i istono od grebena Apenina.
Vinova loza, povre, masline, penica, kukuruz, mlijeno stoarstvo.
6. Unutranja zona Apenina i otoka sa umsko-stoarskim i itno-stoarskim gospodarstvom krki reljef,
sua, mali posjedi, sitno i transhumantno stoarstvo, podruje stalne depopulacije. To su Sardinija, dijelovi Sicilije,
unutranjost Apenina.
48

7. Obalne zone s teitem na turizmu gornji Jadran, Ligursko

primorje, okolica Napulja. U ostalim dijelovima Italije turizam je oazan
(Valle dAosta, Trentino-Alto Adige). Turizam je bitno pridonio
izgradnji prometnica i porastu tercijarnog sektora.
Na Apeninskom poluotoku se uz Italiju nalaze i San Marino i Vatikan.
SAN MARINO
San Marino ima povrinu od 61 km2. San Marino lei u brdovitoj
unutranjosti Apeninskog poluotoka 15 km jugozapadno od jadranske
obale. Obuhvaa pobre oko vapnenakog brda Monte Titana. Ima
24 000 stanovnika. Najznaajnija privredna djelatnost je turizam.
Tvrava iznad San Marina

VATIKAN
Vatikan ima povrinu od 0,44 km2. Vatikan je suverena drava na elu s
papom nastala Lateranskim ugovorima 1929. Nalazi se u sredinjem
dijelu Rima na desnoj obali Tibera. Vatikanu pripada i 11 graevina u
Rimu te papinska ljetna rezidencija u Castel Gandolfu iako nisu dio
dravnog teritorija.
MALTA
Malta se sastoji od pet otoka. Tri su naseljena (Malta, Gozo, Comino), a
dva nenaseljena (Cominoto, Fifla). Otoje lei na podmorskom hrptu izmeu Sicilije i Afrike i graeno je
uglavnom od vapnenca. Udaljeno je 100 km od Sicilije i 300 km od Tunisa. Ima povrinu od 316 km2 i
356 000 stanovnika (1991.) pa je gustoa naseljenosti 1 126 st/km2. Najvanija djelatnost je turizam iz kojeg se
ostvaruje treina BDP-a.
Bazilika TaPinu
na otoku Gozo

49

PIRINEJSKI POLUOTOK
POLOAJ
Pirinejski je poluotok ime dobio po gorju Pirinejima to je malo nelogino jer gorje je periferno postavljeno i nema
veliki znaaj za panjolsku i Portugal. Upotrebljava se i naziv Iberski poluotok po starom narodu koji je ivio u
istonom dijelu poluotoka.
Pirinejski poluotok je najvei poluotok u Sredozemlju. Ima romboidan oblik. Povrina mu iznosi 580 000 km2.
Osnovna mu je karakteristika periferan poloaj u odnosu na ostatak Europe. Pirineji su bili barijera koja je
Pirinejski poluotok odvajala od ostatka Europe. Sva osvajanja Pirinejskog poluotoka odvijala su se s mora. Sam je
reljef utjecao na orijentaciju ovog prostora prema moru. panjolska i Portugal su vie bili vezani za more i stoga su
bile velike kolonijalne sile.
Obale su relativno slabo razvedene. Neto vea razvedenost je na sjeverozapadu oko Biskajskih pokrajina. Ima
neto vanjskih obala u Portugalu. Otoci su rijetki (Baleari). Kontinentalnost samog poluotoka je znaajna pa se
govori i o pirinejskom potkontinentu. Poluotok je orijentiran na tri strane: prema Atlantiku, prema Sredozemlju i
prema europskom kontinentu. Tako je ovaj prostor sudjelovao u svim fazama uspona i padova Sredozemlja.
Vanost Pirinejskog poluotoka se mijenjala kroz prolost. Stoljeima su se na poluotoku smjenjivali razliiti
utjecaji na kulturu, vjeru, jezik Iberi, Grci, Kartaani, Rimljani, Vizigoti, Svevi, Mauri
Blizina Afrike bila je sudbonosna. U 8.st. na poluotok prelaze Mauri koji su osvojili najvei dio poluotoka. Borba s
njima obiljeit e vrijeme sve do kraja 15.st. Tijekom tih borbi dolo je do stvaranja dviju drava na poluotoku
Portugala i panjolske. Reljef je bio razlog to se Portugal (Luzitania) odvojio od panjolske (Hispania). Drugi
razlog odvajanja je zajednika borba protiv Maura tj. nikle su enklave koje su se borile za nezavisnost (i irile su se
od sjevera prema jugu). Bilo je povremenih aspiracija da se Portugal prikljui panjolskoj.
Povijesno gledajui Pirinejski poluotok je dio Sredozemlja iako Portugal po svom proelju nije sredozemna zemlja.
Do geografskih otkria centar su bili Apeninski poluotok i Grka. Poslije otkria Amerike centralni dio
Sredozemlja gubi na znaenju, a Pirinejski poluotok dolazi u centar svjetskih dogaanja. Portugal i panjolska
ukljuuju se u osvajanje svijeta. Posebno su bile vane zapadna i sjeverna strana poluotoka (luke Vigo, Cadiz, La
Corua). Prokopom Sueskog kanala istona strana poluotoka takoer dobiva na vanosti.
U razdoblju velikih geografskih otkria i u razdoblju kolonizacije i Portugal i panjolska su se pokuale proiriti u
Africi. U sjevernom dijelu to im nije polo za rukom, ako izuzmemo male gradove Ceutu i Melillu.
PRIRODNE KARAKTERISTIKE
Reljef je odigrao vanu ulogu u povijesnom i socijalnom razvoju. Pirinejski se poluotok s obzirom na reljef moe
podijeliti na dva dijela:
unutranja visoravan prosjena visina im je 600-800 m. Dominira podruje Mesete (visoka zaravan) koju
okruuju jo via gorja Betijski kordiljeri, Kantabrijsko gorje, Sierra Nevada, Pirineji (gorja izdvojena uskim
rijenim dolinama)
obalni pojas na pojedinim mjestima jako uzak jer visoke planine negdje dopiru i do obale.

Shematski presjek kroz Pirinejski poluotok

Po starosti, unutranjost (Meseta) je dosta stara. Nastala je u paleozoiku za vrijeme hercinskog nabiranja (stare
kristalaste metamorfne stijene). Ralanjena je. Sierre de Guadarrama je dijeli na sjevrnu i junu. U zapadnom se
dijelu stepeniasto sputa prema Portugalu i Atlantiku. Periferna gorja su nastala u tercijaru za vrijeme alpskog
nabiranja (vapnenci i dolomiti). Betijski kordiljeri se produavaju preko Gibraltara na Veliki i Mali Atlas i dalje se
preko Siciljskog prolaza spajaju s Apeninima, a drugi dio Betijskih kordiljera ide preko Baleara na Sardiniju.
Znaajnije su izraeni rijeni tokovi na obali (Guadiana, Ebro, Tejo, Douro, Minho, Guadalquivir) koji ine neto
ire obalne ravnice.
50

Reljef je podloan tektonskim djelovanjima (esti potresi).

Zbog ovakvog reljefa i izoliranosti pojedinih dijelova, u panjolskoj su se zasebno razvijale odreene pokrajine
koje su imale svoje narjeje, folklor, kulturu, a ak su pokuavale i nametnuti svoje interese (posebno Kastilija,
Aragonija, Baskija i Katalonija). Neke su pokrajine dobile odreenu autonomiju.
KLIMA
Utjecaji na Pirinejski poluotok su slini utjecajima na cijelu Europu. Vaan je utjecaj mora koja okruuju Pirinejski
poluotok, osobito utjecaj sa zapada koji reira klimatske karakteristike na poluotoku. Islandska ciklona donosi
velike koliine padalina zapadnom dijelu poluotoka, ali idui prema istoku njen utjecaj slabi. Tu je i utjecaj azorske
anticiklone te tropski utjecaj sa sjevera Afrike i kontinentalnost poluotoka. Svi ovi elementi utjeu na klimatske
karakteristike. Betijski kordiljeri na jugu sprijeavaju prodor hladnog zraka sa sjevera. Na sjeveru i istoku
poluotoka su Kantabrijsko gorje i Pirineji koji privlae mnogo padalina. Dominantni utjecaji su oni sa
(sjevero)zapada
(azorska
anticiklona,
islandska
ciklona). Takoer su bitne i
Alpe jer se zbog njih
formira
zavjetrinska
depresija u Genovskom
zaljevu (genovska ciklona).
Zapad i sjeverozapad su
najvlaniji
(sjeverni
Portugal i via planinska
podruja). Istoni prostor
ima
submediteranske
karakteristike suhi prostor.
Zbog ovakvog poloaja
postoji vie tipova klime.
Pravu sredozemnu klimu
ima samo dio poluotoka.
Klimatska regionalizacija
Pirinejskog poluotoka

Klimatski
tipovi
na
Pirinejskom poluotoku:
sredozemna klima s
toplim ljetom (Csb)
prevladava u sjevernom Portugalu i sjeverozapadnoj panjolskoj. Koliina padalina je 800-1200 mm/god.
Mjesena temperatura najtoplijeg mjeseca je do 22C.
umjereno topla vlana klima s toplim ljetom (Cfb, klima bukve) prevladava u sjevernoj i sjeveroistonoj
panjolskoj do centralnog dijela poluotoka. Koliina padalina na sjeveru je 400-600 mm/god, a na jugu 200-400
mm/god.
vlana borealna ili snjeno-umska klima (Df) prevladava na Pirinejima. Koliina padalina je oko 1 2002 000 mm/god. Prostor je dosta umovit jer se ouvala prvobitna vegetacija.
hladna stepska klima (Bsk) podruje ua i dio toka rijeke Ebro i istona obala od Valencije do Malage.
Godinja koliina padalina manja je od 200 mm pa je ovo najaridniji prostor.
sredozemna klima s vruim ljetima (Csa, klima masline) vei dio panjolske i juni Portugal. Suha vrua
klima sa suhim i vruim ljetima i kiovitim zimama. Srpanjske temperature su iznad 22C, a koliina padalina 600800 mm.
Portugal je pod utjecajem Atlantskog oceana i ima kombinaciju sredozemne i atlantske klime. Dvije su klimatske
zone u Portugalu:
sredozemna klima s toplim ljetom (Csb) na sjeveru visoke temperature i dosta padalina (do 1 500 mm/god
do rijeke Tejo, od rijeke Tejo do Guadiane 800-1000 mm/god, i u podruju rijeke Guadalquivir 600-800 mm/god).
sredozemna klima s vruim ljetima (Csa) na jugu.
Padaline na Pirinejskom poluotoku opadaju od sjevera prema jugu i od zapada prema istoku. Portugal je najvlaniji
jer je najvie izloen zranim masama.
51

VODE
Pirinejski poluotok ima iste reime padalina i reljef kao i ostali dio Mediterana. Rijena mrea je dobro razvijena,
ali ne u smislu koliine vode. Ima dosta tekuica koje su bogate vodom za vrijeme kinog razdoblja, ali u ljetnom
razdoblju koliina vode se smanjuje. Svi rijeni tokovi imaju izvorite u planinskim dijelovima. Vei rijeni tokovi
su Gudalquivir [gvadalkivir], Guadiana [gvadiana], Douro [douru], Tejo [teu], Mio [minjo], Ebro.
Vode su vane za navodnjavanje koje ima staru tradiciju. Juertas su kaskadni vrtovi koje su izgradili Mauri,
posebno na jugoistoku gdje prevladava mediteranska klima (Valencia, Malaga, Granada). No ak i prije Rimljana,
starosjedioci Iberi gradili su brane, ustave panjolska navodnjava preko 3 mil ha zemlje (najvie od svih
mediteranskih zemalja). Ostale rijene nizine su meliorirane.
Rijeke nisu plovne i osim za navodnjavanje koriste se za dobivanje hidroenergije i pitku vodu.

Rijena mrea i najvee akumulacije na Pirinejskom poluotoku

BILJNI POKROV
Slian je kao i u ostalim dijelovima Mediterana. Prvobitni pokrov je devastiran. 22% povrine zauzimaju ume
(uglavnom u planinskim podrujima). Danas se provodi reforestacija. Na sjeveru Portugala raste uma hrasta
plutnjaka (iskoritava se za dobivanje pluta).
Tla su oskudna. Najznaajnija poljoprivreda je u dolinama rijeka i u obalnoj ravnici.

52

RUDNO BOGATSTVO
Za razliku od Apeninskog poluotoka na
Pirinejskom osim hidroenergije postoje i
drugi izvori energije. Rudarstvo ima svoju
tradiciju,
a
posebno
je
znaajan
visokokalorini ugljen. U provincijama
Leon, Oviedo, Cordoba i Palencia ima
antracita, u Oviedu i Leonu ima kamenog
ugljena, a u provincijama La Corua,
Zaragoza, Teruel ima smeeg ugljena i
lignita. eljezne rude ima na sjeveru
Baskija, Asturija Leon i na jugu kod
Granade. Nalazita nafta ima kod ua
Ebra, a u Alavi se eksploatira plin, no to je
skromno. Od ostalih ruda vane su bakar
(rudnik Rio Tinto u Sierra Moreni), iva,
cink, olovo, pirit. U Kataloniji ima kalijeve
Nalazita ruda i goriva na
soli, a u sjevernom Portugalu i
Pirinejskom poluotoku
sjeverozapadnoj panjolskoj volframa.
panjolska poslije II.sv.rata razvija crnu metalurgiju, a do tada je sirovine izvozila u Ujedinjeno Kraljevstvo dok su
uvozili pamuk i penicu. Kod Valencije izgraen je veliki metalurki kompleks.

PANJOLSKA
Povrina 491 258 km2 (s Balearima i Kanarskim otocima 503 545 km2)
Najvei dio (4/5) Pirinejskog poluotoka pripada panjolskoj. Ceuta i Melilla su enklave u sjevernoj Africi koje
pripadaju panjolskoj. U Pirinejima, izmeu Francuske i panjolske nalazi se mala drava Andora koja ima
poseban status. panjolska je lanica EU, NATO-a i UN-a.
Broj stanovnika 39 mil (1990.)
Gustoa naseljenosti 77 st/km2
Glavni grad Madrid
POVIJESNI RAZVOJ
U 1.tisuljeu pr.Kr. Feniani osnivaju svoje faktorije na junoj obali koje su im bile potrebne jer su iskoritavali
rude iz unutranjosti. Grci su takoer osnivali kolonije u 7.st.pr.Kr. Istovremeno su sa sjevera prodrli Kelti te su se
izmijeali s Iberima (Keltiberi).
Kartaga je takoer podizala luke gradove, a porazom u II.punskom ratu 201.pr.Kr. Kartaga se odrekla posjeda u
panjolskoj. Time je poeo proces romanizacije (jezik, izgradnja gradova, cesta). U doba seobe naroda samo su
Vizigoti uspjeli stvoriti trajniju dravu.
Poetkom 8.st. dolaze Mauri koji osvajaju skoro cijeli poluotok. S vremenom nastaje vie kranskih drava
Asturija (kasnije Leon), Aragonija, Navarra, Kastilja. One zapoinju borbu s Maurima koja traju sve do 16.st. kada
prestaje vladavina Maura. S Maurima je otiao i velik broj idova.
Za vrijeme velikih geografskih otkria panjolska je postala jedna od najveih kolonijalnih sila. Njen pad poinje
1588. nakon to su Englezi porazili nepobjedivu armadu.
Pad panjolske moi iskoristili su Portugalci te su se odvojili od panjolske 1640., nakon 60 godina panjolske
dominacije. panjolci su 1801. pokuali vratiti Portugal, ali bezuspjeno. panjolska je 1815-25. izgubila kolonije u
Latinskoj Americi.
Od 1936. do 1939. traje graanski rat u panjolskoj i zavrava uvoenjem faistike diktature. panjolska je bila
pod izolacijom sve do 1975. kada umire Francisco Franco, a panjolska ponovno postaje monarhija. No ona je
nazivana kraljevina bez kralja jer je parlament najvaniji parlamentarna monarhija.
Po zakonu iz 1970. Baskija i Catalua su dobile autonomiju. Poseban status je dobila i Andalucia. panjolska
1975. gubi panjolsku Saharu i Kapvederske otoke.

53

STANOVNITVO
Na prijelazu iz srednjega u novi vijek
panjolska je bila jedna od najrazvijenijih
zemalja. U 16.st. je imala 9,5 mil
stanovnika. Istjerivanje Maura i idova,
propadanje gospodarstva zbog unutranjih
sukoba, stalnih ratova, jake emigracije,
povremenih epidemija utjecali su na to da
se 1600-1680. broj stanovnika smanjio
za 25%.
Poveanje stanovnitva panjolske

U
18.st.
dolazi
do
stabilizacije
gospodarstva i pri kraju stoljea panjolska
ima 10,5 mil stanovnika. Uspon stanovnika
i gospodarstva se i dalje nastavlja.
panjolska je 1857. imala 15,5 mil stanovnika. Broj stanovnika je 1970. porastao na 33,8 mil. Broj se i dalje
poveava iako se prirodni prirast smanjio.
Populacijska dinamika bila je razliita u razliitim dijelovima panjolske. Provincije na obalama su imale stalan
porast broja stanovnika, a provincije u unutranjosti (osim provincije Madrid) su imale gubitak. Promjene broja
stanovnika vide se na slici ispod.
Relativne promjene broja stanovnika po provincijama

Krajem 16.st. u sredinjem i sjevernom dijelu Aragonija, Leon, Stara Kastilja ivjelo je 56% stanovnitva
panjolske, a 1970. u tim je regijama ivjelo samo 13,2% stanovnitva. U razdoblju 1950-60. broj stanovnika
smanjio se u 19 provincija, a 1960-70. ak u 23 provincije.
Najvei regres su imale provincije Soria i Cuenca (22%), Teruel (21%), Guadalajara (20%), Segovia (17%),
Avila (15%) i Toledo (10%). Stanovnitvo provincije Madrid se 1960-80. povealo za 46%. Regije sa velikim
populacijskim progresom su Madrid, Catalua, Barcelona, Oviedo, Santander i baskijske pokrajine.
Migracije
Stanovnitvo se sve vie koncentrira u lokalnim, provincijskim i regionalnim centrima. Udio gradova sa 100 000
stanovnika raste. U njima je 1900. ivjelo 9% stanovnitva, a 1990. 78%. U razdoblju 1960-70. u gradove se
preselilo 3,5 mil stanovnika. Unutranje migracije su znaajne (osobito iz regija Centar, Andalucia, Valle del Ebro i
Duero u Barcelonu, Madrid, Valenciu-Murciu i baskijske provincije). Najznaajnije migracije su prema obali,
industrijskim centrima i Madridu.
Ve od 16.st. panjolska je zemlja klasine emigracije u Novi svijet (uglavnom u Latinsku Ameriku). U razdoblju
1900-30. iselilo se u prekomorske zemlje 2,6 mil stanovnika. Zatim je iseljavanje skoro prestalo (ogranienje
useljavanja koje su uvele mnoge zemlje). 1936-39. zabranjeno je iseljavanje. Novi val iseljavanja poeo je nakon
II.sv.rata. Val iseljavanja u prekomorske zemlje drastino se smanjio, ali je ojaalo iseljavanje u europske zemlje
(Njemaka, Nizozemska, Belgija, Francuska). U razdoblju 1962-70. u europske se zemlje iselila
54

674 000 stanovnika (iz Andalucie,

Centra i Aragonije). 1970. u
europskim je zemljama radilo
3,38 mil panjolca to je 10%
sveukupnog panj. stanovnitva.
Nakon 1970ih postalo je znaajno
vraanje panjolaca iz iseljenitva pa
je migracijski saldo pozitivan.
Relativne promjene broja
stanovnika u istonoj
Andaluziji 1960-70.

Promjene broja stanovnika mogu se

vidjeti i na manjim administrativnim
jedinicama. Na slici vidimo primjer
istone Andaluzije.
Gustoa naseljenosti
Gustoa naseljenosti odnosno geografska raspodjela
1857. 1970. 1990.
stanovnitva neposredna je posljedica porasta ili pada Godina
2
Gustoa
naseljenosti
(st/km
)
31
67
77
broja stanovnika.
Velike su regionalne razlike u gustoi zbog
geografske raspodjele gradova. Gdje ima
vie gradova vea je gustoa. U
unutranjosti je gustoa 11-25 st/km2 (osim
regije
Madrid
sa
474 st/km2).
Pribliavanjem obali gustoa raste, a
maksimalna je u provincijama Vizcaya
(471 st/km2),
Catalua
(Barcelona
2
508 st/km ), Guipuzcoa (316 st/km2).
Madrid ima veliku gustou zbog
administrativnih djelatnosti, a ostale zbog
gospodarskih. Najslabije su naseljene
regije koje su se bavile poljoprivredom, a
najgue industrijske regije. Sela su
opustjela. U seoskim prostorima gdje se
vri navodnjavanje gustoa se poveava tj.
gue su naseljene poljoprivredne opine u
vlanijem atlantskom primorju od opina u
suhoj unutranjosti. Gue su naseljene
Gustoa naseljenosti u panjolskoj 1970. godine
opine s malim posjedima od onih s
veleposjedima. Gustoa naseljenosti opada
s visinom. Gue su naseljene prisojne
strane, podruja oko rudnika i obale. U planinama su gue naseljene iroke i duboke rijene doline. Rijetko su
naseljeni ravniarski agrarni krajevi koji su nedavno kolonizirani kao i krajevi s movarnim i slanim tlima.
Prirodno kretanje stanovnitva
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

1993.
9,9
8,7
1,2
7,6
55

Stope nataliteta i
mortaliteta
po
provincijama 1960.
godine

Stope nataliteta i
mortaliteta, a time
i
prirodnog
prirasta nisu iste u
svim
provincijama, a to
se vidi na ovim
slikama.

Prosjene
godinje stope
prirodnog
prirasta
stanovnitva
panjolske
1961-71.
godine

Dobna struktura
0-14
17,4 %
15-59
62,6 %
60 i vie
20,0 %

Dobna struktura stanovnitva panjolske 1940. i 1974. godine

56

Dobna struktura stanovnitva panjolske u usporedbi s prosjenom dobnom strukturom zemalja lanica
Vijea Europe 1997. godine

Jezina struktura
Slubeni jezik je kastiljski panjolski.
panjolski (kastiljski)
74 %
Katalonski
17 %
Galisijski
7%
Baskijski
2%

Vjerska struktura
Rimokatolici 94,9 %
Muslimani
1,2 %
Protestanti
0,5 %
Nereligiozni
2,6 %

Gospodarska struktura
Gospodarstvo je u stalnom prestrukturiranju to se oituje u gospodarskoj strukturi.
1971.
1993.
I. sektor
28 %
9,2 %
II. sektor
39 % 20,4 %
III. sektor
33 % 70,4 %
OPE KARAKTERISTIKE I STRUKTURA PANJOLSKOG GOSPODARSTVA
panjolska u jai gospodarski zamah ulazi tek 1960ih. 1970ih panjolska raskida s primitivnim gospodarstvom i
ulazi u jaki razvoj.
Osnovni problem u tom periodu su bili energetski izvori, jer se energija uglavnom dobivala iz hidrocentrala (90%
hidroenergetskog potencijala je iskoriteno). U biskajskim pokrajinama bilo je neto temoelektrana, ali je prijenos
energije na jug bio otean. Stoga je dolo do intenzivnog uvoza nafte i plina pa je platna bilanca negativna.
Ukidanju negativne platne bilance je doprinio jak razvoj turizma.
Od 1960ih nadalje turizam postaje jedan od glavnih gospodarskih imbenika tako da je 1980. inio oko 40%
prihoda u strukturi panjolskog dohotka. Od turizma ostaju velika sredstva (jaka receptivna zemlja).
Za razvoj panjolskog gospodarstva bila su vana strana ulaganja, Marshallov plan te ukidanje vojnog budeta.
57

Nacionalni dohodak 13 000 $/stan (1990.)

Valuta peseta (100 santimosa) od 1.1.2002. euro
Struktura gospodarstva
1. Primarne djelatnosti
POLJOPRIVREDA

Geografska raspodjela proizvodnje

penice, kukuruza i rie

Geografska raspodjela uzgoja

vinove loze i maslina

Prirodni uvjeti za razvoj poljoprivrede u panjolskoj su nepovoljni zbog nedostatka obradivog tla i klimatskih
karakteristika (neravnomjeran raspored padalina). S obzirom na reljef ni danas se ne moe primijeniti suvremena
mehanizacija. Nema puno ravniarskih dijelova pa se ne mogu koristiti suvremeni plodoredi.
U poljoprivredi dominira veliki broj malih posjeda s velikom parcelizacijom. Poljoprivreda je tradicionalna
(meukulturni uzgoj), dok se u istonim i jugoistonim podrujima prelo na monokulturni uzgoj (masline, vinova
loza, agrumi). panjolska sela su dosta depopulirala pa tu nedostaje radne snage.
U strukturi poljoprivrede najvaniji je uzgoj itarica (penica, kukruz, ria). Glavni centri uzgoja penice su:
Leon i Stara Kastilja (Tierra de Campos Zemlja polja i Tierra del Pan Zemlja kruha),
Nova Kastilja
dolina Ebra (posebno dolina pritoka Segre)
Andalucia.
Glavno podruje uzgoja kukuruza je Galicija. Ria se uzgaja u Andaluciji, Valenciji i dolinama Guadiane i Ebra.
Maslina je jedna od najtradicionalnijih kultura, a raste u divljem obliku, plantano i kao meukultura. Rairena je u
cijeloj panjolskoj osim u viim gorjima. Najvaniji prostori su Andalucia, Katalonija i La Mancha. panjolska je
prva na svijetu po izvozu maslinova ulja. Vinova loza takoer je tradicionalna grana i rairena je u cijeloj
panjolskoj. ak je dolo do ekspanzije vinove loze u posljednja dva stoljea (ak i u unutranjost). Po uzgoju
58

vinove loze znaajne su Stara i Nova

Kastilja (kraj oko Zamore naziva se
Tierra del Vino), Catalua, dolina
Ebra, Valencija i Andalucia (iako nema
koncentracije kao u prethodnim
prostorima). Agrumi (najvie narane)
se uzgajaju i istonom i jugoistonom
dijelu i uglavnom se izvoze. Najvie se
uzgajaju u irem prostoru Valencie.
STOARSTVO
Stoarstvo je takoer bilo znaajno u
gospodarstvu
panjolske,
osobito
transhumantno stoarstvo. Posebno je
bilo vano na sjeveru i u sredinjim
prostorima, dok je na maurskom jugu
poljodjeljstvo bilo vanije.
Danas udio stoarstva opada u ukupnoj
djelatnosti. Zadrava se uzgoj ovaca i
koza. Stoka se uzgaja oko velikih
gradova za dobivanje mesa i mlijeka.

Stoarstvo u panjolskoj
Rafinerije nafte
i naftovodi u
panjolskoj

RIBARSTVO
Ribarstvo u panjolskoj je jedno od
vodeih u svijetu i to oceansko
ribarstvo. 92% ribe je ulovljeno na
Atlantiku, a 8% na Sredozemnom
moru. U panjolskoj je razvijena i
industrija
konzerviranja
ribe.
Potronja ribe je 60-64 kg/stanovniku.
Uglavnom se lovi plava riba srdele,
lokarde i skue koja se konzervira.

2. Sekundarne djelatnosti
Energija
Za razvoj sekundarnih djelatnosti
potrebna je energija, a panjolska
oskudijeva energetskim sirovinama.
Hidroenergetski potencijal je jako
iskoriten (i do 90%) i ne moe se vie
iskoristiti zbog rijenih reima i
propusnog tla. Jedino rjeenje je bio
uvoz nafte i plina. Nafta sudjeluje s oko 62,5%, ugljen 17%, voda 15,9% i plin 1,9% (1977. godine).
Industrija
Industrija se razvija od 1960ih. Industrijalizacija je najprije zahvatila Kataloniju i obalu Biskajskog zaljeva (bolja
energetska i sirovinska osnova eljezna ruda, ugljen, hidroenergija). 1970ih poinje snano investiranje iz
inozemstva te se razvija teka industrija.
Crna metalurgija je jedna od starih industrija i razvila se na sjeveru i sjeverozapadu uz Oviedo, Bilbao, Gijon,
Ariles, oko Madrida i Barcelone.
Gotovo sva se nafta uvozi pa su u svim veim lukama su izgraeni pogoni za preradu nafte. Madridsku regiju
opskrbljuje rafinerija u Puertollanu.
Razvijena je i automobilska industrija i pogoni za montau i doradu auta (u Barceloni, Valenciji, Madridu,
Valladolidu, Vigu). Do 1970ih automobilska industrija gotovo nije ni postojala, a panjolska je danas jedan od
jaih proizvoaa automobila na svijetu. 1980. proizveden je 1,5 mil automobila, a do danas se broj udvostruio.
59

Znaajna
je
i
brodogradnja, a glavni
centri su El Ferrol,
Cadiz,
Barcelona,
Bilbao, Cartagena.
Tekstilna industrija ima
dugu tradiciju (posebno
je
koncentrirana
u
Kataloniji). Znaajna je
i industrija koe.
Zbog
izgleda
panjolske, orijentacije
na uvoz i osnovnih
potreba za industriju
izvrena je litoralizacija.
To je bio znaajan
proces kod lociranja
Glavna
industrije i stvaranje
industrijska
industrijskih regija uz
podruja i
obalu
(biskajske
industrijski centri
pokrajine,
Barcelona,
Valencija). Najvanija
industrijska
podruja
panjolske, kao to se vidi na slici, su: obala Biskajskog zaljeva, prostor izmeu Valencije i Alicantea, prostor
Barcelone i prostor oko Madrida.
3. Tercijarne djelatnosti
TURIZAM
Turizam je najznaajnija tercijarna grana i grana gospodarstva panjolske koja ima
najveu ekspanziju. Poslije II.sv.rata panjolska je postala jedna od najznaajnijih
turistikih destinacija svijeta. Broj turista raste s oko 40 mil 1970. do oko 70 mil danas.
Ve 1978. 33% prihoda od turizma troeno je za
uvoz nafte. To je uglavnom ljetni turizam.
panjolska ima izvanredne prirodne i drutvene
uvjete za razvoj turizma klima, obala, bogatstvo
kulturnim spomenicima
Najvie turista posjeuje sredozemnu obalu
(Baleari, Katalonija, Granada, Valencia).
PROMET
Promet je takoer bitna gospodarska grana
uvjetovana reljefom i oblikom panjolske. 95,3%
uvoza i 81,5% izvoza ide morem (1977.). Razlog
tome je reljef izolacijski utjecaj Pirineja.
Gospodarska orijentacija je na zapadne zemlje
(SAD, Kanada, Zapadna Europa).
Pomorski je promet najbolje razvijen. Za razliku od
Italije, svaka regija, provincija ima svoju luku.
Unutranja plovidba gotovo ne postoji (neto malo
oko Seville).
U novije vrijeme zbog turizma razvija se i kopneni
promet, osobito uz istonu obalu (cestovni,
eljezniki). to se tie robnog prijevoza najvaniji
je cestovni promet sa 88% tereta. Morem i rijekama

Zarada od turizma ($)

1952.
58 mil
1965.
1,16 mrd
1978.
5,49 mrd
1990ih
18 mrd

Teretni
promet
glavnih
panjolskih
luka 1976. godine

60

prevezeno je 10% tereta, eljeznicom 1,6%, a

cjevovodima 0,4% (1976.).
Avionski je promet danas vrlo znaajan, za
turizam i izvoz. U domaem prometu nije
znaajan.

Teretni eljezniki promet

(srednje dnevno optereenje)

Teretni
cestovni
promet
(srednji dnevni broj vozila)

61

REGIONALNA PODJELA PANJOLSKE

Regionalna podjela panjolske i kupovna mo stanovnitva 1971. godine

Regionalno, panjolska se moe podijeliti na nekoliko naina. Najea je podjela na regije koje se dalje dijele na
provincije. Postoji 14 regija:
1. GALICIA La Corua [la korunja], Lugo, Orense, Pontevedra
2. CANTABRIA Oviedo, Santander
3. LITTORAL VASKO (BASKIJA) Vizcaya [biskaja], Guipuzcoa [gipusko]
4. VALLE DEL EBRO Alava, Huesca [ueska], Logroo [logronjo], Navarra, Teruel, Zaragoza,
5. CATALUA (Katalonija) Gerona, Lerida, Tarragona
6. BARCELONA
7. DUERO Burgos, Leon, Palencia, Salamanca, Valladolid [valjadolid], Zamora
8. CENTRAL Albacete [albasete], Avila [avilja], Badajoz [badahos], Caceres [kaseres], Ciudad Real [siudad
real], Cuenca [kvenka], Guadalajara [gvadalahara], Segovia, Soria, Toledo
9. MADRID
10. VALENCIANO-MURCIANA Alicante, Castellon [kasteljon], Murcia [mursia], Valencia [valensia]
11. BALEARES
12. ANDALUCIA Almeria, Cadiz, Cordoba, Granada, Huelva [uelva], Jaen [haen], Malaga, Sevilla
13. CANARIAS (Kanari) Las Palmas, Santa Cruz de Tenerife
14. CEUTA Y MELILLA

62

panjolska se moe podijeliti i na temelju reljefnih karakteristika pa imamo:

) unutranjost (sredinji dio, uvjetno reeno Meseta)
) periferija (obalni pojas sjeverozapad, jug i jugoistok obalne ravnice koje su valorizirane u tradicionalnom i
suvremenom gospodarskom smislu poljoptivreda, luke)
) otoci (najmanja cjelina).
Ako u obzir uzmemo da panjolska izlazi na dva mora, to je dovelo do razliite orijentacije pojedinih dijelova,
mogli bi je podijeliti na:
) unutranja panjolska
) sjeverna ili atlantska panjolska
) istona, sredozemna ili mediteranska panjolska ili Levante (obuhvaa i Baleare)
) juna panjolska ili Andalucia
) Kanarski otoci
Postoji i podjela na temelju gospodarskih karakteristika:
) razvijena panjolska sjever, sjeverozapad, istok, jugoistok
) nerazvijena panjolska unutranjost i jug (osobito Andalucia)
Ponekad se koristi i podjela na povijesne regije:
1. Galicia La Corua [la korunja], Lugo, Orense, Pontevedra
2. Asturia Oviedo
3. Provincias Vascongadas ili Baskija Vizcaya [biskaja], Guipuzcoa [gipusko], Alava
4. Navarra
5. Leon Leon, Zamora, Salamanca
6. Castilla la Vieja ili Stara Kastilja Avila [avilja], Burgos, Logroo [logronjo], Palencia, Santander, Segovia,
Soria, Valladolid [valjadolid],
7. Estremadura Caceres [kaseres], Badajoz [badahos],
8. Castilla la Nueva ili Nova Kastilja Ciudad Real [siudad real], Cuenca [kvenka], Guadalajara [gvadalahara],
Madrid, Toledo
9. Aragon Huesca [ueska], Zaragoza, Teruel
10. Catalua ili Katalonija
Barcelona,
Gerona,
Lerida,
Tarragona [taragonja]
11. Valencia Alicante, Castellon
de la Plana [kasteljon], Valencia
[valensia]
12. Murcia Albacete [albasete],
Murcia [mursia]
13. Andalucia Almeria, Cadiz,
Cordoba, Granada, Huelva [uelva],
Jaen [haen], Malaga, Sevilla
Posebne bi regije bile Baleari i
Kanarski otoci.

Arcos de la Frontera
u Andaluziji

63

PORTUGAL
Povrina 91 631 km2 (s Azorima i Madeirom, bez 88 420 km2)
Broj stanovnika 10 mil (1991.)
Gustoa naseljenosti 107 st/km2
Glavni grad Lisabon
POVIJEST
Portugal ini jednu prirodnu cjelinu sa panjolskom. Njegova je orijentacija u potpunosti prema Atlantiku.
Jedinstvenost Portugala i panjolske odraava se u reljefu i djelomino u klimatskim karakteristikama.
Do otkria Novog svijeta Portugal je bio van svih gospodarskih kretanja u Sredozemlju. Dugo je bio na kraju
svijeta i nikoga nije zanimao. Kad su se Mauri iskrcali i poeli zauzimati Pirinejski poluotok, kao i kod
panjolske, nisu uspjeli osvojiti cijeli prostor ve se na sjeveru Portugala formirala jezgra otpora Minho. Kastilja
i Minho su dakle bili jezgre nacionalnog okupljanja, a time i diferencijacije Pirinejskog poluotoka. Zajedniki
neprijatelj nije pruio mogunost za meusobne sukobe i tako su se stvorile dvije zasebne nacije. U razdoblju
1590-1640. panjolska je zavladala Portugalom, ali uskoro je morala priznati postojanje Portugala kao zasebne
drave.10 Od prirodno-geografskih karakteristika samostalnosti je pridonijela injenica da je sjeverni Portugal, kao
jezgra nacije, bio od panjolske odvojen strmim stepenicama.
Poslije otkria Amerike Portugal je doao u sferu svjetskih zbivanja i rano se ukljuuje u podjelu Novog svijeta
(Brazil, Angola, Mozambik). Brazil se osamostaljuje 1822., a ostale kolonije gubi nakon pada Salazarove vojne
diktature 1974.
Algarve
RELJEF
Reljef je uglavnom planinski. To je
dio Mesete koja se strmo sputa
prema obali. Te planinske lance
probija nekoliko rijenih dolina
(Duero, Tejo, Guadiana). Prema
jugu se stvaraju obalne ravnice.
Tako imamo dvije cjeline:
Meseta
obalna ravnica.
Obala je dosta nepristupana zbog
erozivnog rada mora. Ima dosta
rijaskih
obala.
Mnogo
je
razvedenija od panjolske obale.
Vaan je i utjecaj plime i oseke.
Znaajan je seizmizam potresi,
tsunami. U povijesti je bilo i dosta
potresa. Potres 1755. i plimni val koji je uslijedio opustoili su Lisabon. Plimni val bio je visok 12,5 m, a poginulo
su 32 000 stanovnika.
KLIMA
Najvei je utjecaj Atlantika (azorska anticiklona, islandska ciklona, zapadni vjetrovi). Koliina padalina opada od
sjevera prema jugu i od zapada prema istoku. Sjever ima 1 500-2 000 mm/god, sredinji dio 800-1 200, a jug 600800 mm/god.
VODE
Rijeni tokovi su kratki. Portugal presijecaju tri velike rijeke: Guadiana, Tejo [teu] i Douro [douru].
BILJNI SVIJET
Prisutna je oskudnost obradivog tla. Ima vie uma nego u panjolskoj, ali ume su dosta devastirane. Od uma se
istiu ume hrasta plutnjaka i kestenove ume, a ima i makije.

10

panjolska je iskoristila to to je Portugal 1580. godine strahovito oslabio zbog katastrofalnoga pohoda na Maroko, u kojem
je ubijen kralj.

64

STANOVNITVO
Kretanje broja stanovnika
Na prijelazu iz srednjeg u novi vijek
Portugal je bio svjetska velesila. U 16.st.
Portugal je imao 1,1 mil stanovnika, 1864.
vie od 4,19 mil, a poetkom 19.st. poinje
znaajan porast.
Raspadanje kolonijalnog sustava dovelo je
do ekonomske krize. Poetkom 1960ih
dolazi do pada broja stanovnika. U razdoblju
1960-70. broj stanovnika je pao za 2,54%, a
to je svjetski raritet kad se u obzir uzme da
je to bilo mirno razdoblje. Od 1970ih broj
stanovnika se poinje poveavati zbog
povratka stanovnitva iz kolonija. 1977. se
vratio 1 mil ljudi iz bivih kolonija (osobito
iz Afrike).

Kretanje relativnog broja stanovnika

u meupopisnim razdobljima
Aritmetika gustoa naseljenosti 1971. godine

Gustoa naseljenosti
Gustoa naseljenosti je oko 107 st/km2. Ona opada od sjevera prema jugu
i od obale prema unutranjosti. Najgue su naseljena podruja uz velike
gradove (osobito Lisabon i Porto).
Prirodno kretanje stanovnitva
Natalitet
11,7
Mortalitet
10,3
Prirodni prirast
1,4
Natalitet, mortalitet i prirodni prirast (prosjek 1960-70.)

65

Dobna
struktura
stanovnitva
Portugala
1960. i 1970. godine

Dobna struktura
0-14
22,7 %
15-59
59,9 %
60 i vie 17,4 %

Dobna struktura stanovnitva panjolske u usporedbi s prosjenom dobnom strukturom zemalja lanica
Vijea Europe 1997. godine

Mehaniko kretanje stanovnitva

Stanovnitvo je prvo doseljavalo iz unutranjosti u gradove, a zatim dalje u emigraciju jer gradovi nisu mogli
primiti toliki broj ljudi. Razvile su se dvije koncentracije Lisabon i Porto.
Zbog nepovoljnih prirodnih uvjeta, male povrine, slabog gospodarstva i visokog prirodnog prirasta Portugal je
dugo bio emigracijska zemlja. Najprije su se poetkom 15.st. poeli naseljavati Azori i Madeira, a nakon otkria
Amerike poinje iseljavanje u Junu Ameriku, najvie u Brazil (1901-60. 68% iseljenika iselilo se u Brazil). Nakon
1960. poinje iseljavanje u europske zemlje. Danas se javlja velik broj povratnika ljudi koji se iz tih zemalja
vraaju u Portugal (reemigracija).
Jezina struktura
Slubeni jezik je portugalski.
Vjerska struktura
Portugalci su uglavnom katolici 94,5%. Ima neto protestanata (1,5%), muslimana (0,1%) i idova (0,1%).
Nereligiozni ine 3,8% stanovnitva.
66

Etnika struktura
Portugalci ine 99%, a Arapi i ostali 1% stanovnitva.
Gospodarska struktura
I. sektor
10,8%
II. sektor
31,4%
III. sektor
53,8%
Naselja
U Portugalu ima 35% urbanog stanovnitva. Osim Lisabona
(678 000 stanovnika), vaniji gradovi su Porto (300 000),
Coimbra, Braga, Guimares, Evora, Setubal i Aveiro.
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 7 640$/stan (najnerazvijenija zemlja
Europske unije)
Valuta escudo (od 1.1.2002. euro)
Portugal je dugo odravao kolonijalno gospodarstvo, a zbog
ratova u kolonijama to nije bilo profitabilno. Za vrijeme
Salazarova reima bio je zaostala poljoprivedna dravica.
Padom reima i gubitkom kolonija Portugal poinje vie ulagati
u svoj razvoj te se razvija gospodarski. Osim toga poinju i
strana ulaganja. 1980. godine strana ulaganja u Portugal iznosila
su 125 mil $, a od 1990. 7 mrd $. Kapital je prvenstveno iz
zapadnoeuropskih zemalja (Francuska, Velika Britanija,
Njemaka), a u novije vrijeme i iz SAD-a i Japana. Ulae se u
metalurgiju, elektroprivredu Turizam je postao znaajna
grana gospodarstva.
Struktura gospodarstva
1. Primarne djelatnosti
Gradovi u Portugalu 1970. godine
POLJOPRIVREDA
Sve do 1970ih poljoprivreda je bila najvanija gospodarska grana. Poljoprivreda je na najniem stupnju razvoja u
usporedbi s ostalim mediteranskim zemljama. Izvrene su dvije agrarne reforme kako bi se iskorjenila jaka tradicija
latifundizma veleposjeda (posebno na jugu). Tlo je oskudno, hektarski prinosi su mali, poljoprivreda je tehniki
zaostala i nedovoljno intenzivna, velika je parcelizacija
Najvanije kulture su:
vinova loza (najrazvijenije na sjeveru, osobito oko Porta)
masline (u niim dijelovima cijelog Portugala, izvoz ulja)
hrast plutnjak (osobito na jugu, izvoz pluta, Portugal je najvei svjetski proizvoa pluta).
Najvanije itarice su penica i kukuruz, a u stalnom je porastu uzgoj voa (narane, limuni) i povra (rajice).
RIBARSTVO je takoer znaajno i moderno opremljeno. Ribari se na Atlantiku. Razvijena je i marikultura u
zaljevima te konzerviranje ribe.
STOARSTVO je slabo razvijeno i nikad nije bilo posebno znaajno. Govedarstvo je koncentrirano na
sjeverozapadu, ovarstvo u sunijim krajevima, a svinjogojstvo juno od Teja.
2. Sekundarne djelatnosti
Industrija je slabije razvijena nego u ostalim zemljama Europske unije zbog kasnog razvoja. Na to je ujedno
utjecao i nedostatak energetskih izvora, posebno ugljena. Industrija se poela razvijati tek od 1970ih i to prerada
nafte i metalna industrija u suradnji sa stranim kompanijama. Tri su velike eliane u podruju Seixala [seial],
Leixesa [leioi] i Sinesa [sini]. Znaajna je i industrija automobila te tekstilna, riblja i industrija cementa.

67

3. Tercijarne djelatnosti
Nedostatak ostalih gospodarstvenih izvora uvjetovao je razvoj turizma, ali problem je udaljenost Portugala.
Usprkos tome postignuti su dobri rezultati pa turizam pokriva negativnu trgovinsku bilancu.
Promet je slabije razvijen nego u ostalim mediteranskim zemljama. Portugal je jo vie od panjolske upuen na
more pa ne udi to je pomorski promet najznaajniji. Dvije najvee i najvanije luke su Lisabon i Porto.
Kopneni promet je dosta otean i vaniji je u unutranjem prometu nego kao veza sa svijetom. Prevladavaju
prometni pravci u smjeru sjever jug.
REGIONALIZACIJA
Portugal se moe podijeliti na dva naina:
) Moemo ga podijeliti s obzirom na socijalno-drutvene elemente na:
obalni pojas
unutranjost
) ili s obzirom na prirodnu osnovu na:
sjeverni Portugal
srednji Portugal
juni Portugal.

Pozdrav iz Portugala

68

SREDNJA EUROPA
Srednja Europa je najvea europska regija, ako unutar istone Europe gledamo samo europski dio Rusije. U nju
ubrajamo: Njemaku, alpske zemlje vicarsku i Austriju, eku, Slovaku, Poljsku, Madarsku, Sloveniju,
Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Srednja je Europa ovaj prostor obuhvatila tek 1990ih. Do tada ona je bila
najmanja europska regija (vicarska, Austrija, SR Njemaka), a razlozi nisu bili geografski ve politiki.
Naime, ovim je prostorom od 1945. do 1990. prolazila geopolitika granica dvaju suprostavljenih vojnih,
gospodarskih, ideolokih i politikih blokova socijalistiki istok i kapitalistiki zapad. Srenja Europa je
obuhvaala mnogo manji prostor jer su zemlje srednje Europe koje su bile dio socijalistikog bloka ubrajane u
istonu Europu.
Komuniciranje izmeu dviju Europa nije bilo mogue politiki pa ak ni gospodarski tako da je stalno bila prisutna
opasnost od izbijanja rata koji bi u svakom sluaju bio svjetski. Kad se to promijenilo zbog promjena u istonoj
Europi, uvoenja demokracije i viestranaja, sruena je eljezna zavjesa, a promijenila se i regionalizacija
Europe.11
Unutar regije postoji heterogenost reljefno, klimatski, demografski, gospodarski pa se moe izdvojiti tipini
srednjoeuropski dio, alpski dio i srednje Podunavlje. U ovom prostoru ive Germani, Slaveni, Romani i ostali
Politika heterogenost ne postoji nakon 1990. Zbog toga se u srednjoj Europi moe izdvojiti vie podregija npr.
alpski prostor (vicarska, Austrija), Podunavlje (Madarska, Hrvatska, djelomino eka)
POLOAJ
Srednja Europa je regija koja je na sjeveru ograniena Sjevernim i Baltikim morem, na zapadu rijekom Rajnom,
na istoku granica joj je rijeka Visla do Karpata koji zatvaraju Panonsku nizinu, a na jugu granica je determinirana
junim obroncima Alpa.
Ovako smo postavili prirodne granice srednje Europe iako je ona regija koja nema nekih izrazitih prirodnih granica
tj. ima labilne granice prema drugim regijama ona je regija prijelaza i dodira.
vicarske Alpe

RELJEF
U prirodnom pogledu moemo izdvojiti tri
cjeline:
) Nizine Sjeverno nizozemlje i Panonska
nizina imaju donekle slian postanak jer su
nastale u pleistocenu i postpleistocenu.
Poljsko i Njemako nizozemlje je nastalo
nanosima ledenjaka sa sjevera (ljunkoviti
morenski materijal koji je krupniji od sedimenata
Panonske i Vlake nizine). U tom podruju jo
uvijek ima jezera i movarnih podruja, tresetita.
Tlo nije plodno.12 Na dodiru gorja i nizine postoje
vee zone lesa. Obala je niska i nerazvedena.
Rijeke zavravaju estuarijima.
Panonska nizina je ostatak Tethysa i okruena je
planinama. Nastao je nasipanjem paratethysa. Rijeke su donosile velike koliine materijala.
) Sredogorje (paleozojski masivi) obuhvaa prostor od francuskog Sredinjeg masiva preko Ardena, Vogesa
[vogeza], Njemakog (vapskofranakog) sredogorja, ekog masiva do Karpata, a preko madarskih planina
proiruje se sve do istone Srbije. Ovo je varisciki luk hercinskog nabiranja. To su metamorfne, kristalaste stijene,
esto rudonosne (bazen Ruhra).
) Mlado nabrano gorje Alpe, Dinaridi i Karpati. Oni su izali iz Tethysa. Nastali su u tercijaru alpskom
orogenezom.

11

U Europi se izdvajaju: sjeverna, juna, istona, zapadna i srednja Europa te postoje jo dva prijelazna prostora: jugoistona
Europa (kojoj pripada i Hrvatska, iako bi se po nekim karakteristikama mogla ubrojiti i u srednju Europu) i sjeveroistona
Europa (Litva, Latvija i Estonija).
12
Nijemci su najvei uvoznici poljoprivrednih proizvoda.

69

KLIMA
Klima je heterogena. Srednja Europa je klimatski jedan od najprometnijih prostora prolazak Islandske ciklone
sa zapada, sibirske anticikone s istoka, hladnih zranih masa s sjevera i tropskih zranih masa s juga. Vaan je i
utjecaj Mediterana koji se prenosi preko rijeka.13 Znaajan je i lokalni utjecaj reljefa.
Ljeti prevladava utjecaj islandske ciklone koja duboko prodire u unutranjost, a zimi je znaajna sibirska
anticiklona koja pomie islandsku ciklonu na jug, prema Mediteranu.
Koliina padalina opada od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu (jedino u Alpama koliina ponovno raste).
Zimi temperature opadaju od zapada prema istoku, a ljeti idui prema istoku rastu. Ljeti temperature rastu od
sjevera prema jugu, a zimi opadaju. Reljef transformira temperaturu u smislu temperaturnih inverzija (Alpe).
LJUDI
Demografski Srednja je Europa jako heterogen prostor. Tu ive Germani, Slaveni, Ugrofinci

Bila boja je
na spomen
jednoj vjenoj ljubavi
sa Torcidom
za Hajduka
spreman sam i umrijeti

13

Vinova loza 600-800 m nadmorske visine.

70

ALPSKI PROSTOR
Ovdje dominiraju Alpe koje su pruaju luno od Genovskog zaljeva do Panonske nizine u duini od 1 100 km s
prosjenom irinom 150-230 km. Visina im se smanjuje od zapada prema istoku. Na zapadu je Mont Blanc sa
4 810 m, Monte Rosa sa 4 638 m, a na istonom dijelu visine ne prelaze 3 000 m nadmorske visine.
Alpe su nabrane sredinom tercijara. Bilo je izdizanja i krajem tercijara, a promjene se odvijaju i danas. Za vrijeme
alpske orogeneze dolo je do rasjedanja, erupcija, sputanja starih masiva i navlaenja starijih naslaga preko mlaih
(nastaju navlake arijai). Alpe su se izdigle iz Tethys mora.
Alpe se dijele na zapadne i istone. Linija koja razdvaja zapadne i istone ide od jezera Como preko sedla Splgen
do izvorinog toka Rajne (Bodensko jezero). Zapadne su Alpe kompaktnije s uim dolinama i mogu se podijeliti na
francusko-talijanske i talijansko-vicarske Alpe. U zapadnim se Alpama izdvajaju dvije zone:
kristalasta zona centralnih Alpa
na jugu
vapnenaka zona na sjeveru.
Zapadne
Alpe
imaju
vie
transverzalnih dolina, a istone
imaju vie longitudinalnih.
Za dananji izgled Alpi vana je i
glacijalna erozija u pleistocenu
kada su se formirale velike
glacijalne doline, cirkovi, jezera,
morenski nanosi I danas je u
Alpama najvanija glacijalna
erozija. U Alpama ima preko 250
veih ledenjaka (gleera). Najvei
je u Bernskim Alpama Aletsch
Gletscher dug 23,6 km. Ledenjaci
su vaan izvor vode.
Alpske cjeline
Alpe
1. Francusko-talijanske Alpe
Francusko-talijanske Alpe imaju nesimetrian reljef. Pruaju se na jugozapadu, od Padske do Rhnske nizine.
Kompaktne su, visoke i bez veih dolina. U Italiji su doline kratke i strme. Ima mnogo prijevoja. Klima je svjea i
vlana, a vaan je i mediteranski utjecaj. Ovo je najvlaniji dio Alpa padaline donose zapadni vjetrovi. Razvijeno
je stoarstvo (ljeti) i mali kuanski obrt (zimi).
2. Talijansko-vicarske Alpe
Talijansko-vicarske Alpe su sloenije po reljefu i geolokom sastavu. Ima dosta poprenih dolina koje su duboko
urezane Rhna, Reuss, Rajna, Aare Dio rijeka tee na jug i ulijeva se u rijeku Po. Vani prijelazi su: St
Bernard, Simplon i St Gotthard. Sjeverna strana je vlanija (snjene padaline), a juna je ogoljenija (kine padaline
uzrokuju bujice i erozije). Mediteranski utjecaj prodire duboko na sjever.
3. Istone Alpe
Istone Alpe pripadaju Italiji, Njemakoj, Sloveniji i Austriji. Dio Alpa ak prelazi u zapadnu Madarsku i eku.
Najsjevernije od ovih Alpa su Bavarske i Salzburke Alpe, a najjunije Julijske Alpe, Dolomiti i Karavanke.
Dominiraju dolomiti i vapnenci. Prevladavaju longitudinalne doline (istokzapad). Znaajni prijevoji su Brenner i
Semmering.
KLIMA
Klima je sloena i mijenja se s visinom. Alpe su pod utjecajem raznih zranih masa. Klima je planinska. To je E
klima, a u niim predjelima C klima.
Znaajan je vjetar fen (snjegoderac koji pue od sjevera prema jugu i uzrokuje topljenje snijega). Prisutne su
termike inverzije npr. u Celovakoj kotlini na 440 m nadmorske visine prosjena sijeanjska temperatura je 7C,
a na 1 103 m nadmorske visine srednja sijeanjska temperatura iznosi 1,8C.
71

VODE
Zbog velikih koliina padalina
odnostvo bogatstva vode, Alpe su
izvor velikih rijeka Rajna, Rhna,
brojni pritoci rijeke Po, zatim Drava,
Mura, Inn Vode su jedini
energetski izvor u ovom prostoru. U
Alpama postoji niz jezera
Bodensko, Lago di Como, Lago di
Garda, Lago Maggiore, Neidersko,
enevsko, Neuchtel
VEGETACIJA
Vegetacija u Alpama se dijeli na tri
kata. To su:
mijeana uma nastale su
prirodnim putem, tu su naselja
crnogorina uma subalpske ume crni bor, ari, smreka, jela
Rijeka u Alpama
alpski travnjaci panjaci, livade (pastoralna ekonomija).
Najvii dijelovi su ogoljeli kamenjar prekriven snijegom i ledom. umski je prostor devastiran, posebno na jugu u
Italiji bujice, erozija.
TLO
Tlo u Alpama uglavnom je produkt denudacije i erozije vapnenaca i dolomita. Najplodnije tlo je uz rijene doline
koje su dijelom nastale akumulacijom.
POVIJEST I STANOVNITVO
Stanovnitva Alpa nejednolikog je porijekla jer su Alpe granini prostor izmeu razliitih narodnosnih skupina
Germana, Slavena, Romana Ovaj su prostor najprije naseljavali Kelti, zatim Liguri i Helveani u zapadnim
Alpama, i Retijci u sjeveroistonim. Njih su romanizirali Rimljani. Za seobe naroda doseljavali su se Germani i
Slaveni. Germanska plemena Langobardi i Burgundinci su se romanizirali. U sredini su ostali Retoromani kao
zasebna grupacija. Slaveni su potisnuti na istok. Najdublje su se u Alpe uvukli Slovenci. Danas u alpskom prostoru
dominiraju Germani vicarci i Austrijanci, Romani Talijani i Francuzi te Retoromani i Slovenci.
Sve do sredine 19.st. u ovom je prostoru vladao tradicionalni ivot, zatvorenost i slaba ukljuenost u ostatak svijeta.
GOSPODARSTVO
Alpe su se poele rano prometno iskoritavati Rimljani. Izgradnja prometnica imala je veliku ulogu u
povezivanju stanovnitva.
Demografska ekspanzija u 15. i 16.st. utjee na ratarsko iskoritavanje, stoarstvo, a poinje i znaajna emigracija u
svijet. U 17. i 18.st. u predalpskom prostoru se javljaju manufakture, a od 19.st. Alpe se poinju otvarati grade se
ceste i eljeznice. Prva eljeznica izgraena je 1874. (LyonTorino).
Poseban utjecaj na gospodarstvo ima turizam. To je najprije bio stacionarni i ljeilini turizam. Meutim, izmeu
dva svjetska rata razvija se i zimski turizam, a kasnije i pokretni turizam, sportski i planinarski turizam.
Od gospodarskih izvora vani su:
promet
turizam danas najvaniji gospodarski izvor
vodni izvori (hidroenergija) iskoritavanje je rano poelo
stoarstvo (panjaci) ovo je prostor tradicionalne stoarske ekonomije
ume
postoji neto malo sumpora, i u Austriji boksita
specifina poljoprivredna i preraivaka industrija.
Alpski se prostor zbog svog poloaja rano ukljuio u suvremeni industrijski razvoj elektronska, prometna,
kemijska, farmaceutska industrija.
72

VICARSKA
Povrina 41 293 km2
Broj stanovnika 6,9 mil (1992.)
Gustoa naseljenosti 166 st/km2
Glavni grad Bern
POVIJEST
vicarska je planinska zemlja i spada u grupu najmanjih drava Europe. Nije jedinstvena, ve se dijeli na 23
kantona (3 kantona imaju po dva polukantona) koji ine vicarsku konfederaciju. Konfederacija je nastala 1291.
oko prijevoja St Gottharda u podruju tri prakantona: Uri, Schwyz i Unterwalden. Kantonalna podjela izvrena je
1815. Neutralnost joj je priznata 1815. na Bekom kongresu i do danas je ostala neutralna. Nije sudjelovala ni u
jednom svjetskom ratu niti je imala unutranjih ratova. vicarska je, uz Island, Norveku i Lihtentajn, lanica
EFTA-e. Nekad su lanice bile i vedska, Finska i Austrija, ali one su sad lanice Europske unije. lanica UN-a
postala je 2002., ali ve od prije u njoj sjedite ima velik broj meunarodnih organizacija (u Genevi, Lausanni).
Demokracija je u vicarskoj poela vrlo rano. Ravnopravnost je usaena u konfederaciju od samih poetaka 1291.
Glavni nain odluivanja je referendum.
POLOAJ
vicarska je kontinentalna zemlja. To je alpska zemlja izmeu Mediterana i srednje Europe. Izduena je u smjeru
istok zapad. Udaljenost od mora tj. udaljenost BernAmsterdam iznosi 630 km, BernMarseilles 600 km, a
BernGenova 700 km. Ta udaljenost od mora nije ograniavajui faktor razvoja vicarske jer je ona dobro
prometno povezana i proporcionalno je udaljena od velikih luka. Granica s Njemakom duga je 363 km, s
Austrijom 165 km, Lihtentajnom 41 km, Italijom 741 km i Francuskom 572 km.
PRIRODNA OBILJEJA
70% teritorija zauzimaju planinski predjeli (60% Alpe, 10% Jura). Obradive povrine zauzimaju 10%, a neplodno
tlo 23,5% povrine.
vicarska nema ugljena ni eljezne rude, ve samo veliki hidroenergetski potencijal koji je u potpunosti iskoriten.
Tako da je ovdje klasina industrijska revolucija potaknuta hidroenergijom.
Jezine
grupe
reljefne
cjeline

73

STANOVNITVO
Broj stanovnika
Prvi slubeni popis proveden je 1815. U razdoblju 1860-1960. broj stanovnika se popeo sa 2,5 mil na 5,6 mil.
Uzrok tom rapidnom poveanju je natalitet i doseljavanje.
Gustoa naseljenosti
Gusto je naseljen sjever i sjeveroistok vicarske te vicarska visoravan (300-600 st/km2), a rjee alpski prostor (2550 st/km2).
Visinska struktura naseljenosti
0-800 m
89%
800-1600 m
7,8%
Iznad 1600 m
2,3%
Iznad 800 m nadmorske visine ivi uglavnom stanovnitvo koje se bavi agrarom i stoarstvom. Njima je ukinut
porez, a takoer dobivaju i kredite kako bi ostali ivjeti na tim prostorima.
Etnika struktura
Razmjetaj stanovnitva je neravnomjeran. Stanovnitvo ine etiri nacionalne i jezine grupacije.
Etnika struktura
Etnika struktura
ukupne populacije (%)
vicaraca (%)
Nijemci
65
Nijemci
74
Francuzi
18
Francuzi
20
Talijani
10
Talijani
4
Retoromani
1
Retoromani
1
Ostali
6
Ostali
1
Jezina struktura
Jezina struktura
Jezina struktura
ukupne populacije (%)
vicaraca (%)
Njemaki
65
Njemaki
74
Francuski
18
Francuski
20
Talijanski
12
Talijanski
4
Retoromanski
1
Retoromanski
1
Ostali
4
Ostali
1
Sva etiri jezika su slubena. U kantonu u kojem dominira odreena nacija upravni jezik je njihov jezik.
Religijska struktura
Katolici
47,6%
Protestanti
44,3%
Ostali
8,1%.

Dobna struktura
0-14
17,4 %
15-59
63,2 %
60 i vie
19,4 %

Prirodno kretanje
Natalitet
12
Mortalitet
9
Prirodni prirast
3

Gospodarska struktura
I. sektor
5,4 %
II. sektor
33,2 %
III. sektor 61,4 %
Iz ove strukture se vidi da je industrija jo
uvijek znaajna grana gospodarstva.

74

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak preko 30 000 $/stan
Valuta vicarski franak
U gospodarskoj strukturi prevladava tercijarni sektor, ali jo uvijek je znaajan sekundarni sektor (preraivaka
industrija). Velik je broj stranih radnika (1,5 mil, preko 17% aktivnog stanovnitva).
Industrija je znaajna, posebno zahvaljujui multinacionalnim kompanijama. vicarska je oduvijek bila otvorena
za strana ulaganja. Industrija je disperzna zbog klimatskih i prostornih razloga.
U prolosti je to bila manufakturna industrija (tekstilna). 1920. 50% industrije inila je tekstilna industrija.
Tradicionalno je razvijena urarska industrija vicarska Jura. Od 1960ih razvija se elektronika, kemijska i
farmaceutska industrija.
Vrlo je razvijena strojarska industrija (izniknula je iz zanatske, dijelovi za automobile, strojeve), zatim kemijska
(farmaceutska, herbicidi i pesticidi, boje), prehrambena te industrija poljoprivrednih zatitnih sredstava.
Problem je nedostatak ugljena to se nadoknauje hidroenergijom i termocentralama. Uvozi se nafta i plin, a
postoji pet nuklearnih centrala na vapnenakom prostoru. Nafta dolazi naftovodom iz Genove te Rajnom.
Najznaajniji je tercijarni sektor bankarstvo, osiguranje, financije, ugostiteljstvo, turizam, promet, vanjska
trgovina, prodaja industrijskih licenci i patenata koji ima dugu tradiciju. vicarska je zbog dugog mirnog
razdoblja, bez rata, postala vano utoite svjetskog kapitala.
Turizam se poeo razvijati dosta rano. U 2.pol.19.st. se pojavio ljetni, zatim ljeilini, a nakon I.sv.rata i zimski
turizam. vicarska ima velik broj smjetajnih objekata, razvijenu infrastrukturu, a njen je turizam meu
najskupljima u svijetu.
Vanjska trgovina je vrlo razvijena. 90% finalnih industrijskih proizvoda se izvozi, dok 50% uvoza ine energenti
nafta, plin no to pokriva
prihod od turizma. Promet je vrlo
razvijen (mrea autocesta i
eljeznica). Iako nema mora,
vicarska ima jaku flotu i
trgovaku mornaricu.
Poljoprivreda je vrlo razvijena i
zakonski je zatiena. Uzgajaju se
itarice, uljarice, eerna repa,
vinova
loza
Stoarstvo
ostvaruje
70%
prihoda
u
poljoprivredi (mlijeko, meso).
Zadruni sustav je vrlo star.
Za vicarsku su bitne tri
injenice:
ima tradicionalno vrijednu
radnu snagu
ima veliko bogatstvo vode
znaajno je pritjecanje i uvanje
stranog kapitala.

Prijevoj St Gotthard

DRAVNO UREENJE
vicarska je konfederacija koja se sastoji od 23 kantona. Tri kantona se dijele na polukantone.
Kantoni:
1. Zrich
2. Bern/Berne
3. Luzern
4. Uri
5. Schwyz
6. Unterwalden (Obwalden/Nidwalden)
7. Glarus
75

8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.

Zug
Freiburg/Fribourg
Solothurn
Basel (Basel Stadt/Basel Land)
Schaffhausen
Appenzell (Appenzell Ausserrhoden/Appenzell Innerrhoden)
Sankt Gallen
Graubnden
Aargau
Thurgau
Ticino
Vaud
Valais/Wallis
Neuchtel
Geneve
Jura
Kanton

1
2
3
4
5
6

7
8
9
10
11

12
13

14
15
16
17
18
19
20
21
22
23

Zrich
Bern/Berne
Luzern
Uri
Schwyz
Unterwalden
Obwalden
Nidwalden
Glarus
Zug
Freiburg/Fribourg
Solothurn
Basel
Basel Stadt
Basel Land
Schaffhausen
Appenzell
Appenzell Ausserrhoden
Appenzell Innerrhoden
Sankt Gallen
Graubnden
Aargau
Thurgau
Ticino
Vaud
Valais/Wallis
Neuchtel
Genve
Jura
vicarska

Oznaka
ZH
BE
LU
UR
SZ
UW
OW
NW
GL
ZG
FR
SO
BA
BS
BL
SH
AP
AR
AI
SG
GR
AG
TG
TI
VD
VS
NE
GE
JU
CH

Povrina
(1995.)
1 729
5 959
1 493
1 077
908
767
(491)
(276)
685
239
1 671
791
555
(37)
(518)
299
416
(243)
(173)
2 026
7 105
1 404
991
2 812
3 212
5 225
803
282
838
41 285

Broj
Udio
Broj
Broj mjesta u
stanovnika
stranaca
opina
Nacionalnom
(1997.)
(%)
(1997.)
vijeu (1995.)
1 181 600
21,1
171
34
938 600
11,4
400
27
342 900
14,7
107
10
35 800
8,8
20
1
125 200
15,3
30
3
Sastoji se od dva polukantona
31 800
10,7
7
1
37 200
9,2
11
1
38 700
20,1
29
1
95 100
18,6
11
3
229 900
13,7
247
6
241 600
15,9
126
7
Sastoji se od dva polukantona
193 100
26,3
3
6
255 300
16,0
86
7
73 700
19,4
34
2
Sastoji se od dva polukantona
54 000
14,3
20
2
14 900
10,3
6
1
443 900
18,9
90
12
185 500
13,7
213
5
534 000
18,3
232
15
225 400
19,2
103
6
305 600
26,6
245
8
608 200
25,9
385
17
273 400
16,8
163
7
165 400
22,3
62
5
396 600
37,6
45
11
69 400
11,9
83
2
7 096 800
2929
200

76

vicarski kantoni

REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogena regionalizacija
1. vicarske Alpe
2. vicarski Mitteland
3. vicarska Jura

Lugano

1. vicarske Alpe
vicarske se Alpe dijele na Oberland (Predalpe
ili vanjske Alpe) i Visoke ili unutranje Alpe.
Oberland (Predalpe) se prua od enevskog do
Bodenskog jezera kao nastavak vapnenake
alpske zone. Na povrini su velike naslage
morenskog materijala. Doline su iroke, a
mnoge su zatvorili morenski bedemi te su tako
stvorena mnoga jezera. Ovi krajem teku rijeke
koje izviru u Visokim Alpama. Vaan je
hidroenergetski potencijal ovog prostora. Ovo je kraj znaajan po stoarskoj ekonomiji (proizvodnja mlijeka, sira).
Stanovnitvo ivi u dolinama. Tu se uzgajaju itarice i voe.
Visoke Alpe zauzimaju 58,5% vicarske. To su centralne Alpe, Bernske Alpe i dio Oberlanda s preko 4 000 m
nadmorske visine. Planinski masivi su meusobno izdvojeni dolinama. Tu se nalazi est velikih rijenih dolina
Rajna, Rhna, Reuss te nekoliko veih jezera Lugano, Lago Maggiore Istok Visokih Alpa (Graubnden) je
sui od zapada. Prema istoku se smanjuju i nadmorske visine.
Vrlo je znaajno stoarstvo, hidroenergija i promet. U jezerskom prostoru se uzgajaju i mediteranske kulture
vinova loza. Vei centri su: Locarno, Bellinzona i Lugano, te St Moritz i Davos kao turistika sredita.
77

2. vicarski Mitteland
vicarski Mitteland je gospodarski najvaniji
i najnaseljeniji dio vicarske. Francuzi ga
nazivaju Plateau. To je zaravnjena
glacijalno-fluvijalna
depresija
izmeu
vicarskih Alpa i Jure. Obuhvaa oko 31%
teritorija. Na morenskim platoima se uzgaja
ito, krumpir. Znaajno je i stoarstvo.
Razvijena je tekstilna, metalna i strojarska
industrija. Najznaajniji centri su: Lausanne,
Bern, Luzern i Zrich.
Zrich

3. vicarska Jura
vicarska Jura je najzapadniji dio. Obuhvaa
10% povrine. Ovo je dosta kompaktna
regija s malo rijenih dolina. Antiklinale i sinklinale dijelom su uravnjene, a u dolinama se nalazi morenski
materijal.
Dosta je vlano i maglovito te umovito. Uz mlijeno stoarstvo razvijen je i kuni obrt (izrada satova). Znaajniji
centri su: La Chaux-de-Fonds, Le Locle, Biel, Neuchtel.
Nodalno-funkcionalna regionalizacija
1. Zrich
2. Basel
3. Geneve Lausanne
4. Bern
1. Zrich
Regija Zrich je najvanija regija. Zrich je ekonomsko i financijsko sredite. Sam grad ima oko 340 000
stanovnika, a aglomeracija oko 840 000. U blizini su se kao satelitska naselja razvili Luzern i Winterthur.
Razvijena je strojarska, tekstilna (pamuk, vuna, svila) i prometna industrija. Grad ima dobar prometni poloaj.
2. Basel
Aglomeracija ima 360 000 stanovnika, a sam grad 170 000. Naziva se jo i vratima vicarske (vaan prometni
vor). Tu idu veze prema Njemakoj, a nekad je to bio hendikep zbog blizine granice. Ima neto ugljena i soli.
Razvijena je kemijska, farmaceutska, strojarska, tekstilna i prehrambena industrija te bankarstvo.
3. Bern
Bern je glavni grad i nacionalno sredite.
Grad ima 130 000 stanovnika, a
aglomeracija 300 000. Ima upravnu
funkciju. Tu je i sjedite Meunarodne
potanske unije.
4. Geneve (eneva)
Ova su dva grada periferno poloena u
odnosu na ostali dio vicarske.
Aglomeracija ima 400 000 stanovnika, a
Geneva i Lausanne 170 000. Ima
turistiko, financijsko i upravno znaenje.
Vie je politiki (meunarodni) nego
gospodarski centar. Klima je pogodna jer
se osjea utjecaj Mediterana.
Bern

78

AUSTRIJA
Povrina 83 859 km2
Broj stanovnika 7,8 mil (1992.)
Gustoa naseljenosti 93 st/km2
Glavni grad Be (Wien)
POVIJEST
Za razliku od vicarske, Austrija je mijenjala svoj naziv i prostorni obuhvat. Neko vrijeme je obuhvaala i
vangermanske prostore (dio sjeverne Italije, dio zemalja Srednje Europe Sloveniju, Hrvatsku, Madarsku, dio
eke). Austrija je 1278. prela u ruke Habsburgovaca koji su tijekom vremena stvorili veliku Habsburku
monarhiju. Ona je 1867. austro-ugarskom nagodbom prela u pesonalnuuniju s Ugarskom te ja nastala Austrougarska koja se 1918. raspala. Austrija je 1921. dobila granice koje priblino odgovaraju njenim dananjim
granicama. Izmeu dva svjetska rata Austrija je imala relativno miran razvoj do 1938. kada je Njemaka izvrila
prisilno pripojenje (anschluss). Austrija je 1945. dola pod okupaciju saveznika te je podijeljenja u etiri
okupacijske zone englesku, francusku, ameriku i rusku zonu, dok je Be bio podijeljen u etiri sektora. Ta
okupacija je trajala do 1955. kada je potpisan mirovni sporazum kojim je Austriji priznata samostalnost u
granicama iz 1938.1 Od 1955. poinje znaajan gospodarski razvoj. Ukinuti su vojni fondovi i ponovno je
proglaena neutralnost. Dobila je pomo iz Marshallova plana.
Austrija je 1995. postala lanica Europske unije. Federalna je republika podijeljena na devet saveznih drava.
POLOAJ
Austrija lei u srcu Europe. Nalazi se izmeu srednje, june i jugoistone Europe. Dunav joj je okosnica, a veim
se dijelom nalazi u prostoru istonih Alpa pa je nazivamo alpsko-podunavskom zemljom. Vani europski pravci
sijeku se na prostoru Austrije to joj daje vaan tranzitni poloaj. S Italijom i vicarskom povezana je vrlo rano
(19.st.) preko prijevoja i dolina.
RELJEF
Austrija je izrazitija alpska drava od vicarske. 70% teritorija Austrije je u Alpama, a 30% u vanalpskom prostoru
(dio ekog masiva, Beka zavala i dio Panonske nizine).2 Austrija obuhvaa dio istonih Alpa koji se diferencira
geomorfoloki i geoloki. Ima i starih i mladih cjelina. Istone su Alpe nie i vie su razlomljene. Doline u njima su
ire i longitudinalnije su (istokzapad). U odreenim dijelovima imaju dinarski smjer pruanja (sjeverozapadjugoistok). Meu
planinskim
lancima nalaze se
vee kotline
zavala
Graza,
dolina
Inna,
Celoveka
kotlina. Alpe se
ovdje
polako
sputaju prema
Panonskoj nizini.
Dunav
je
napravio
nekoliko
unutranjih
rijenih dolina.

Reljefne cjeline Austrije

1
2

Granica je dijelom korigirana dio tajerske pripao je Jugoslaviji.

U vicarskoj se 60% teritorija nalazi u alpskom prostoru.

79

KLIMA
Klima je slina klimi vicarske, samo to su razlike izmeu godinjih doba izraenije. Koliina padalina se
smanjuje prema istoku. U kotlinama su este temperaturne inverzije. Klima ustrije ima prijelazna obiljeja s
naglaenim utjecajem zapadnih i istonih zranih strujanja. U najviim predjelima je alpska klima s dugim i
snjenim zimama i kratkim i svjeim ljetima.
VODE
Rijene doline dijele Alpe na prostoru Austrije na tri dijela. Izmeu Sjevernih i Centralnih Alpa teku Ill, Inn,
Salzach [zalcah] i Enns, a izmeu Centralnih i Junih Alpa je Drava. Najvei dio rijeka utjee u Dunav, a manji dio
u Moldavu i Elbu na sjeveru i Rajnu na zapadu. Dunav je vrlo vaan jer je prirodna i vana prometnica. Kroz
Austriju tee u duini od 350 km. Najvei mu je pritok Inn koji gotovo podvostruuje vode Dunava ulijevajui se u
njega kod Passaua gdje Dunav ulazi u Austriju. Najvanije luke su Linz, Be i Krems.
U Alpama postoji niz ledenjakih
jezera. Najvanija im je turistika
funkcija.
Jezero u Alpama

STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Gustoa naseljenosti je 93 st/km2.
Nepovoljan utjecaj ratova je stvorio
problem u rasporedu stanovnitva
velika je koncentracija stanovnitva
u
Beu
i
Bekoj
zavali
(3 710 st/km2), dok su alpski prostori
relativno slabo naseljeni (1025 st/km2). Zbog toga se pokuala
provesti raspodjela stanovnitva.
Nacionalna struktura
Germani ine 99,4% stanovnitva (Austrijanci 93,4%). Ima i Hrvata (0,3%), Slovenaca (0,2%)
Jezina struktura
Slubeni jezik je njemaki. U Gradiu uz njega slubeni je hrvatski, a u Korukoj slovenski.
Vjerska orijentacija
Katolici ine 88%, protestanti 5%, muslimani 2% i ostali 5% stanovnitva.
Dobna struktura
0-14
17,4 %
15-59
62,5 %
60 i vie 20,1 %
Oekivano trajanje ivota
Mukarci 73 godine, ene 80 godina
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 20 000 $/stan
Valuta austrijski iling euro (od 1.1.2002.)
Od 1955. poinje znaajan gospodarski razvoj, dolazi do stranih ulaganja, financije postaju slobodne, ulae se u
hidroenergetski potencijal, ume, cestovnu infrastrukturu i turizam. U Austriji postoji dravno, zadruno i privatno
vlasnitvo u svim gospodarskim sektorima. Do 1995. Austrija je bila lanice EFTA-e, a tada postaje lanica
Europske unije. Dok je bila lanica EFTA-e 70% trgovine odvijalo se s Europskom unijom.
Prema podacima iz 1995. 7,2% stanovnitva radi u primarnom sektoru (dosta ih je zaposleno u umarstvu), 35,9%
u sekundarnom i 56,9% u tercijarnom. Trgovina, hotelijerstvo i turizam zapoljavaju oko 17% stanovnitva, a
financijske i bankarske usluge oko 18%. U gospodarskom se razvoju moe izdvojiti vie faza.
80

1. Do raspada Austro-ugarske monarhije 1921.

Gospodarska struktura rezultat je velikih politikih promjena nakon raspada Austro-Ugarske. U sklopu Austrougarske industrija se razvijala u eko-austrijskom prostoru, poljoprivreda u ugarskom, a umarstvo u slovenskohrvatskom prostoru. Sve je ilo prema Austriji jer ostali dijelovi nisu imali razvijeno trite. Od 1921. pokidane su
regionalne veze u podunavskoj monarhiji, te Austrija ostaje bez ekih rudnika, bez leske i dijela Galicije koji su
bili rudonosna podruja, madarskog agrara, stoarstva u donjoj Austriji i drvne proizvodnje u Hrvatskoj te bez
luka (Trst, Pula). Ostala je bez dijela preraivake industrije (Madarska, Hrvatska, Slovenija) te se orijentirala na
svoje prirodne resurse.
2. Razdoblje II.svjetskog rata 1938-45.
U razdoblju 1938-45. izvrena je velika industrijalizacija jer je Austrija do sredine II.sv.rata bila poteena
bombardiranja. Nijemci su koristili energetske izvore i ume. Jako su investirali u Austriju, razvijali su teku
industriju zahvaljujui sirovinskoj bazi oko Linza i na bazi uvoza. Od 1945. dolazi do novih promjena. Zona pod
upravom Rusije se slabije razvijala od ostalih zona.
3. Razdoblje nakon 1955.
Od 1955. dolazi do dinaminog razvoja. Razvoj Austriji nije bio slian razvoju vicarske. Izmeu ostaloga bio je
znatno sporiji to je posljedica politike situacije. I danas se osjea razliitost istoka i zapada (zapad je razvijeniji).
Primarni sektor (osobito umarstvo) ima veliku vanost. U primarnim djelatnostima teite je i na stoarstvu
(osobito alpskom stoarstvu). Razvijena je i poljoprivreda vinogradarstvo, itarice, krumpir, povrtlarstvo,
voarstvo. Poljoprivredno je posebno znaajan Burgenland (Gradie). Vie od 45% teritorija Austrije je pod
umama, meutim problem su zapadni vjetrovi koji donose oneien zrak i kisele kie.
Sekundarni sektor je takoer dosta razvijen i velika je iskoritenost vodnog potencijala (gotovo 100%). Rijeke
Austrije (posebno Drava i Dunav) imaju uravnoteen reim i dosta vode, pa su izgraene hidrocentrale. Izgraeni
su i naftovodi iz Trsta i plinovodi iz Rusije, a nafta se dovozi i Dunavom. Austrija ima neto ugljena i obojenih
metala (cink, bakar, olovo). Uvozi se nafta, plin i poljoprivredni proizvodi, a izvoze strojevi, dijelovi automobila
Za razliku od vicarske, Austrija nema veliku disperziju industrije, uglavnom je to metalopreraivaka, drvna i
tekstilna industrija. Metalurko sredite je kod Linza (eliana i aluminijski kombinat). Kod Steyra se proizvodi za
prometnu industriju. Prometna se industrija snano razvila, ali ne kao automobilska ve na bazi kooperacija,
servisiranja automobila i prodaje automobilskih dijelova. Kooperacije su znaajne i u elektronskoj i kemijskoj
industriji.

Industrija u Austriji

81

U tercijarnom sektoru su najvaniji turizam, financije i trgovina. Znaajan je i tranzitni promet (cestovni i
eljezniki). Austrija spaja germansku Europu s jugoistonom Europom. Veze idu dolinom Inna prema Italiji,
dolinom Dunava prema jugoistonoj Europi, a vane su i veze prema Budimpeti, Ptuju, Ljubljani, Trstu Naplata
cestarina vaan je dio prihoda.
Austrija je turistika velesila vie od 1/3 dohotka ostvari su od turizma. Osma je na svijetu po broju turistikih
kreveta (ima 3% svjetske ponude), deveta po dohotku, a esnaesta po broju turista. Danas Austrija ima preko 25 mil
turista godinje sa zaradom od 13 mrd dolara pa Austrija ima jako pozitivnu platnu bilancu u turizmu. Turizam je
potakao razvoj prometnica, sporta, ugostiteljstva, bankarstva Turizam dri 2/3 gospodarstva. Razvijeni su svi
oblici turizma zimski, ljetni, aktivni, kulturni, vikend-turizam (gleeri, jezera Welden, gradovi Salzburg,
Be, skijalita). Zimski su centri razvijeni na svim visinama i u svim dijelovima Austrije. Iznad 1 000 m
nadmorske visine nalaze se 154 zimska centra.
REGIONALIZACIJA
Austrija je administrativno podijeljena na osam saveznih drava i prostor grada Bea.
1. Burgenland (Gradie)
glavni grad je
Eisenstadt (elezno)
2. Krnten (Koruka)
Klagenfurt (Celovec)
3. Niedersterreich
(Donja Austrija) Sankt
Plten
4. Obersterreich (Gornja
Austrija) Linz
5. Salzburg Salzburg
6. Steiermark (tajerska)
Graz
7. Tirol Innsbruck
8. Vorarlberg Bregenz
9. Wien (Be)
Prema uvjetno-homogenoj regionalizaciji Austriju moemo podijeliti na:
) Alpski prostor
) Vanalpski prostor
) Alpski prostor
Alpski se prostor odnosno Alpe dijele na centralne Alpe, sjeverne vapnenake Alpe i june vapnenake Alpe.
Centralne Alpe (nazivaju ih i Praalpe) predstavljaju niz ulananih antiklinala. Graene su od starijih nepropusnih
stijena kristalinih kriljevaca i granita paleozojske starosti. Ta se stara masa alpskom orogenezom popela do
najveih visina u Austriji. ine ih tztalske, Zilertalske, Kitzbhelske Alpe, Visoke Ture (najvii vrh je
Grosslockner sa 3 797 m nadmorske visine), Niske Ture i Norike Alpe. Ovdje su izvorita mnogih rijeka (Drava,
Mura) poetkom ljeta zbog otapanja snijega i leda raste im vodostaj. Brojni su panjaci i ume. Prostor je dosta
slabo naseljen (5-10 st/km2). Vani su prijevoji nastali glacijalnom erozijom ovdje su prijevoji Brenner (1 374 m)
i Semmering (985 m) s tim da su danas vaniji tuneli.
Sjeverne vapnenake Alpe obuhvaaju podruje Salzburga, Tirola i Vorarlberga odnosno Algajske, Lechtalske,
Sjevernotirolske, Salzburke, Gornjoaustrijske i tajersko-donjoaustrijske Alpe. Graene su od mezozojskih
vapnenaca i dolomita. Prostor Vorarlberga odvodnjava Rajna, Tirola Inn, a Salzburga rijeka Salzach. Tektonske su
linije odredile tokove ovih rijeka. Rijeke su duge i prometno vane. Ovdje su znaajni turizam i stoarstvo. Centar
Tirola je Innsbruck, Vorarlberga Bregenz na Bodenskom jezeru, a Salzburga Salzburg (144 000).
June vapnenake Alpe graene su takoer od mezozojskih vapnenaca i dolomita i ine ih Karnske Alpe i
Karavanke (dijelom se nalaze i u Italiji odnosno Sloveniji). Ove su Alpe nie od prethodnih. Prisutne su
temperaturne inverzije. Paralelno s ovim podrujem tee Drava to je sredinji dio Koruke (Celoveka kotlina). U
pleistocenu su se ovdje sputali ledenjaci i nastale su doline i jezera (Osejsko i Vrpsko). To je turistiki prostor.
Centri su Villach i Klagenfurt (Celovec).
82

) Vanalpski prostor
Vanalpsko podruje je naseljenije i gospodarski znaajnije. Vanalpski prostor obuhvaa bazen Graza (jugoistoni
dio tajerske), tajersku, Beku zavalu (istoni dio Donje Austrije), Donju Austriju, Koruku (samo dio), Gornju
Austriju i Gradie.
Bazen Graza
Bazen Graza je prijelazna zona prema Panonskom prostoru, krajnji dio Alpa. Obuhvaa srednje Pomurje. Vana je
poljoprivreda i eksploatacija ume. Centar je Graz s jakom metalurgijom. Manji centri i rudarsko-metalurka
sredita su Bruck, Eisenerz i Leoben. Prema istoku ovaj prostor prelazi u Gradie.
Gradie (Burgenland)
U Gradiu ima oko 80 sela
Hrvata koji su doli u 16.st.
Ovo je agrarna regija, a
centar
je
Eisenstadt
(elezno).
Panorama Bea

Beka zavala
Beka se zavala nalazi u
istonom
dijelu
Donje
Austrije. Ima dobar poloaj
jer se nalazi na kontaktu
Alpa, ekog masiva i
Panonske nizine. Glavni
centar je Be (Wien, 1,5 mil). Znaajna godina u razvoju Bea je 1858. kada su sruene zidine, a na mjestu njih
izgraena je glavna ulica Ring te mnoge nove graevine (opera, parlament). Industrija se razvijala van tog prostora.
Ostali centri Beke zavale su Ziersdorf, sjeverno od Bea i jugozapadno Wiener Neustadt.
Gornja Austrija
Glavni centar i luka je Linz.
Razvijena je metalurgija,
umarstvo i poljoprivredna
djelatnost.

Linz

83

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAKA

Povrina 356 854 km2
Broj stanovnika 81,3 mil (1993.)
Gustoa naseljenosti 228 st/km2
Glavni grad Berlin (do 1991. glavni grad bio je Bonn)
Dravno ureenje savezna federalna republika
UVOD
Njemaka je jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta (G7) i najrazvijenija zemlja Europe. Ukupni prihod Njemake
je vei od ukupnog prihoda Francuske i Velike Britanije zajedno pa je druga u skupini G7, iza SAD-a. Godinji
izvoz premauje 360 mrd $, a ima i vie od 100 mrd $ suficita. Njemaka se moe uzeti kao tipini primjer
restrukturiranja gospodarstva (prijelaz iz starih industrija u nove) i kao primjer disperznosti gospodarstva
(ujednaena raspodjela gospodarstva na cijelom prostoru).
Njemaka je peta po veliini zemlja Europe (iza Ukrajine, Francuske, panjolske i vedske). Nekadanja
Njemaka DR zauzimala je 30% teritorija ujedinjene Njemake. Njemake je prva u Europi po broju stanovnika, a
trea po gustoi naseljenosti (iza Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva).
POVIJEST
U antiko doba podruje istono od Rajne i sjeverno od gornjeg toka Dunava, Rimljani su nazivali Germania
(rimska provincija). Taj je prostor bio naseljen germanskim narodima. Od 2.st. ti narodi formiraju plemenske
saveze Sasi, Franci, Tirinani, Alemani. Salijski su Franci od 4.st. naseljavali podruje delte Rajne i postupno su
prodirali prema jugu u stalnim borbama s Rimljanima (5.st.). Osnovali su Franaku dravu koja je na najviem
stupnju bila za Karla Velikog. Franaka je bila drava na visokom stupnju razvoja jer je nastala na rimskim
temeljima. Urbani centri su se uspjeli odrati, a trgovina i poljoprivreda su napredovale. Kultura se snano razvija
krajem 8. i poetkom 9.st. To je tzv. Karolinka ili franaka renesansa. Karla Velikog je naslijedio Ljudevit
Poboni i to je razdoblje politikog partikularizma. Nakon njegove smrti Franaka je, Verdunskim sporazumom
843., podijeljena na tri dijela: Istonu Franaku, Lotarovu dravu (Sredinju Franaku) i Zapadnu Franaku.
Zapadnu je Franaka bila jezgra dananje Francuske, dok je Istona bila jezgra dananje Njemake. U Istonoj
Franakoj poinje proces feudalizacije te poinje njemaka nacionalna povijest. Formira se niz vojvodstava
vapska, Franaka, Tiringija, Bavarska, Saska, Gornja i Donja Lotaringija. Izmeu 10. i 11.st. ovo postaje jedan od
najvanijih politikih prostora Europe. Kasnije dolazi do sukoba izmeu vojvodstava. Njemakom do 10.st. vladaju
Karolinzi, a zatim je za vladara izabran vojvoda Konrad. Nakon njegove smrti Njemakom vladaju saski vojvode
(919-1024.). Krajem 10.st. formira se Sveto Rimsko Carstvo Njemake Narodnosti. U 12. i 13.st. Njemakom
vladaju Hohenstaufovci za vrijeme ije vladavine su ojaali feudalci. Oni su se stalno meusobno sukobljavali, ali i
sa gradovima ija je vanost rasla s gospodarskim razvojem.
Ne Berlinskom se kongresu, 1815., stvara Njemaki savez, a 1871. dolazi do ujedinjenja (Bismark). Poslije
ujedinjenja dolazi do snanog gospodarskog razvoja, a konac 19. i po.20.st. predstavljaju ekspanziju gospodarstva
te dolazi i do psiholokih promjena kod stanovnitva, javljaju se tenje za osvajanjem.
Nijemci su bili inicijatori oba svjetska rata. Oba su rata bila imperijalistika i pokrenuta su s ciljem preraspodjele
kolonija. Njemaka je kasno ujedinjena i postala je sila kad je vei dio kolonijalnog carstva ve bio rapodijeljen
izmeu Velike Britanije, Francuske, panjolske Takoer Njemaka je eljela doi do energetskih izvora nafte.
Nijemci su izgubili oba svjetska rata to ih je skupo kotalo. Versajskim mirom i Londonskom konferencijom
1921. Njemakoj su nametnute ratne reparacije u iznosu od 132 mrd zlatnih maraka. Dolo je do inflacije
vrijednost 1$ je 10.10.1923. iznosila 8 mil maraka, a 18.10.1923. 8 mrd maraka. Meutim, to nije dugo trajalo. Od
1925. gospodarstvo se poinje stabilizirati uz pomo amerikog kapitala. Ulae se u promet, kemijsku, metalnu i
ostalu industriju (Krupp, Volkswagen). Hitler je 1933. izabran za kancelara i poinje razdoblje diktature, ali i
intenzivnog gospodarskog razvoja.
Nakon kraja II.sv.rata Njemaka je podijeljenja na etiri okupacijske zone francusku, britansku, ameriku i
sovjetsku. Od triju zona formirana je 1949. Savezna Republika Njemaka (Bundesrepublik Deutschland, BRD), a
od sovjetske zone formirana je Njemaka Demokratska Republika (Deutsche Demokratische Republik, DDR).
Tako su nastale dvije Njemake, a i Berlin je podijeljen izmeu dviju strana. Komuniciranje izmeu dviju drava
bilo je oteano i gotovo prekinuto. Odnosi su esto bili i na rubu rata. SR Njemaka je 1955. postala lanica
NATO-a, a iste je godine formiran Varavski pakt u koji je pristupila Njemaka DR. SR Njemaka takoer ulazi u
84

Europsku uniju (1956.), a Njemaka DR u SEV (1955., Savez za uzajamnu ekonomsku pomo). U Berlinu je
1961., izmeu dva dijela grada, podignut Berlinski zid (dug 106 km). Time se elio sprijeiti prelazak prebjega iz
zapadnog u istoni Berlin.
SR Njemaka se zahvaljujui Marshallovu planu i ulaganjima multinacionalnih kompanija brzo gospodarski
razvila. Zapadni saveznici i njihove kompanije (prometne, petrokemijske, informatike, elektrotehnike) daju
kredite i ulau u Zapadnu Njemaku i njeno obnavljanje. Takoer ukinuti su vojni budeti pa se taj novac slijevao u
gospodarstvo. U istonoj Njemakoj razvijalo se socijalistiko gospodarstvo. U 54 godine takvog sustava Sovjeti
su promijenili psiholoki sklop Nijemaca u istonoj Njemakoj tako da se i danas osjea razlika u odnosu prema
radu i vrijednostima, a prostor istone Njemake nekad je bio jedan od najrazvijenijih prostora Europe. Istona
Njemaka se slabije razvijala u odnosu na zapadnu, ali ipak je bila najrazvijenija zemlja istonog bloka. Danas se
mnogo novca ulae za ujednaavanje gospodarstva. Berlinski je zid sruen 1989., a 3.10.1990. Njemaka je,
ujedinjenjem Istone i Zapadne Njemake, postala jedinstvena.
Njemaka je lanica Europske unije, NATO-a, UN-a
POLOAJ
Njemaka je najtipinija zemlja srednje Europe. To
je regija prijelaza i dodira. Nema velikih prirodnih
cjelina koje je odvajaju od ostalih regija. Obuhvaa
razliite prirodne cjeline Alpe, Podunavlje, a izlazi
i na Sjeverno i Baltiko more. Njemaka je esto
mijenjala svoje granice. Velik prostor istono od
Odre nekad je pripadao Njemakoj. Poljska nije
imala izlaz na Baltiko more ve je taj prostor
pripadao Njemakoj i to na istok sve do dananjem
Kalinjingrada (njem. Knigsberg).
RELJEF
U reljefnom pogledu mogu se izdvojiti tri cjeline:
1. Sjevernonjemako nizozemlje
2. Rajnsko kriljavo gorje (Njemako sredogorje)
3. Alpski i predalpski prostor (juna Njemaka)
1. Sjeverno nizozemlje
Ovo je prostor koji ini 1/3 Njemake i predstavlja
dosta jednolian nizinski pejza s velikim ostacima
movara i jezera. Ovdje je pleistocen ostavio najvie
tragova morenski nanosi, movare, glacijalna
jezera, pustopoljine Ledenjaci su donosili
fluvioglacijalni materijal (ljunak, pijesak). Nizina
je ispresijecana nizom rijeka i kanala. Najvaniji su
tokovi Rajne, Elbe (Labe) i Odre. Tlo je dosta
neplodno, ali Nijemci su ga uz pomo suvremene
tehnologije uspijeli kultivirati krumpir, eerna
repa (Njemaka izvozi eer). Velik dio prekrivaju
ume (80%). Izdvaja se pojas starih morena
pustopoljine s tresetitima u unutranjosti i mlaih
Prirodne cjeline Njemake
breuljkastih morena s jezerima na istoku.
Nizozemlje se moe podijeliti na tri cjeline:
Obalni pojas Sjevernog i Baltikog mora
Obala je niska i egzistira u ritmu plime i oseke. Nastala je fluvio-glacijalnim procesima. Sjeverno more je plitko i
pjeano. Zapadni vjetrovi donose mnogo materijala pa se uz obalu stvaraju otoci. Obala Sjevernog mora je
polderska i dosta nepristupana. Rijeni tokovi su orijentirani na Sjeverno i Baltiko more (Visa i Odra) i
zavravaju u obliku estuarija pa su tu nastale luke (Hamburg, Bremen).
85

 Geest (Gst)
Geest je prostor gdje se mijeaju fluvioglacijalni materijal i les. Ima tresetita. Ovo je neto plodniji kraj jer se
pojavljuje les. Tlo je plie. Prevladaju livade i uzgoj krumpira i rai. Kroz ovaj kraj prolazi Mitteland kanal koji
spaja Rajnu s Berlinom.
Najjuniji dio nizine (Brde)
Ovaj pojas Brde predstavlja prijelaz Sjeverno njemake nizine u Njemako sredogorje. U ovom je pojasu les
jo izraeniji pa je tlo plodnije i naseljenije. Tu su velika poljoprivredna sela penica, eerna repa, lan.
2. Njemako sredogorje3
Njemako sredogorje se protee od Rajnskog kriljavog gorja na jug i istok. To je razlomljeno i uravnjeno
hercinsko gorje (paleozoik) s kojeg se izdiu unjasti vrhunci dijelom vulkanskog postanka. Postoje tri podcjeline:
Osamljeni masivi (timori ili horstovi)
Osamljeni masivi nastali su u hercinskom
nabiranju i dio su variscikog luka
hercinskog nabiranja ide od francuskog
Centralnog masiva preko Njemakog
sredogorja do ekog masiva i dalje prema
Uralu. Izmeu ovih horstova su bazeni i
tektonski jarci. Masivi su visoki 3001 500 m (Schwarzwald Feldberg 1493 m).
Nemaju isti smjer pruanja, a ine ih
uglavnom metamorfne stijene (kristalasti
kriljci) bogate rudama (ugljen, eljezna
ruda, kvarcni pijesak). Zbog rudarstva su u
prolosti bili vrlo vani (Sasi su poznati po
rudarstvu).
Schwarzwald

Sedimentni bazeni
Sedimentni bazeni su debele taloine plodnog tla. Nastali su taloenjem materijala sa masiva. Vrijeme njihova
nastanka se naziva saska orogeneza. Razliite su veliine. Imaju stepeniastu strukturu to je vano zbog
mogunosti obrade. Ima i fleksura, navlaka. Ovo je prostor sa plodnim tlom. Ima i crvenog pjeenjaka. Prostor je
vaan i kao sakupljalite voda jer su njemakom gospodarstvu potrebne goleme koliine vode.
Tektonski jarci
Tektonski su jarci nastali kao produkt gibanja terena, osobito za vrijeme alpskog nabiranja. Odvajaju masive npr.
Schwarzwald na istoku i Vosgese [vogeze] na zapadu. Tim tektonskim jarkom ide tok Rajne.
3. Alpski i predalpski prostor
Ovo je reljefno mlado podruje, nastalo tercijarnim nabiranjem. Produkt je najmlaih geolokih i klimatskih
promjena. Predalpe ini vapsko-bavarska zaravan (plato) koja je ispunjena fluvioglacijalnim materijalom s Alpa.
Tu su ljunkovite terase s obradivim tlom. Prostor je dobro naseljen. Visine je 500-600 m. veliku ulogu ima Dunav
sa svojim pritocima.
Na samom junom rubu Njemake je dio sjevernih vapnenakih Alpa Bavarske Alpe. To je najvii prostor. Nije
prostorno velik, ali ima ogromno znaenje promet (prijevoji), turizam (Garmisch-Partenkirchen)
KLIMA
Njemaka se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu (47-55 SG) i pod utjecajem je svih klimatskih strujanja u
Europi s istoka, zapada, sjevera, pa ak i juga utjecaj s Atlantika, sibirska anticiklona, strujanja s Arktika.
Najbitniji je utjecaj sa zapada islandska ciklona jer je prisutan tijekom cijele godine. Vani su i unutranji
modifikatori (posebno Alpe na jugu). U Alpama klima poprima alpske karakteristike.

Njemako sredogorje je iri pojam od pojma Rajnsko kriljavo gorje jer Rajnsko kriljavo gorje (Rheinische Schiefergebirge)
obuhvaa sjeverozapadni dio sredogorja.

86

Generalno se moe rei da Njemaka,

prema Kppenovoj klasifikaciji, ima Cf
klimu umjereno vlana klima, ali s
odreenim razlikama u razliitim geolokim
cjelinama. U sjevernoj nizini klima je
uglavnom ujednaena s tim da se
kontinentalnost i aridnost poveavaju od
zapada prema istoku. U Rajnskom
kriljavom gorju masivi su hladniji i
vlaniji dok su bazeni temperaturno
povoljniji.
Srednja sijeanjska temperatura je izmeu
1C i 6C, a srpanjska izmeu 16 i 20C.
Zimi temperature padaju prema jugu i
istoku, a ljeti je obrnuto (rastu prema jugu i
istoku). Koliina padalina raste prema jugu.
Juni dijelovi Njemake su najvlaniji
najvii vrhovi imaju do 2 000 mm/god,
sredinji dio Njemake ima 1 500 mm/god,
a sjeverni dio do 700 mm/god. Ljeti se
padaline smanjuju prema istoku.
Godinja koliina padalina u Njemakoj

VODE
Vode su bogatstvo Njemake. Imaju vrlo veliko znaenje za gospodarstvo. Njemaka je meu vodeim svjetskim
potroaima vode. Smatra se da se u Njemakoj maksimalno troi 100-150 l vode po stanovniku dnevno. Vode su
vrlo razvijene, nalaze se u svim krajevima, ali posebno se istiu rijeni tokovi iz Alpa i masiva. Najveu koliinu
vode Njemaka dobiva s Alpa, a masivi su na drugom mjestu. Alpsko otjecanje je najintenzivnije zbog velike
koliine padalina4 te topljenja snijega. Rijeni reim je nivalno-pluvijalni. Vode ima tijekom cijele godine. Rijeke
Alpa imaju veliku brzinu otjecanja (koeficijent 70%).
U masivima voda je posljedica kie koju donose zapadni vjetrovi, a manjim je dijelom posljedica topljenja snijega.
Dunav s pritocima odvodnjava Alpe u Crno more pa gornji Dunav i gornja Rajna imaju najvii vodostaj u ljeto
zbog topljenja snijega. Laba, Odra, Ems, Weser imaju visok vodostaj u proljee, a nizak u jesen.
Najznaajnije rijeke su:
Rajna (Rhein)
Rajna izvire duboko u Alpama i protjee kroz Bodensko jezero. Ima porjeje vee od 1850.
400 tona
110 000 km2. Protjee kroz Njemaku u duljini od 900 km. Od Alpa do Sjevernog mora
1890.
1 000 tona
ima ujednaen vodostaj. Ima nivalno-pluvijalni reim. Ima mnogo pritoka, od kojih neke
1905.
1 800 tona
donose goleme koliine vode (Neckar, Main). Rajna je plovna sve do Basela, spojena je
1957.
3 000 tona
Mitteland kanalom s Berlinom i s drugim rijekama. S razvjem industrije ureivao se tok
Rajne te su do Basela mogli ploviti sve vei brodovi to se vidi iz tablice. Do Ruhra mogu ploviti i brodovi do
4 000 tona. Rajna je takoer preko Maine i kanala spojena s Dunavom.
Odra (790 km u Njemakoj, porjeje 66 000 km2)
Elba (700 km u Njemakoj)
Dunav (650 km u Njemakoj, porjeje 256 000 km2)
Manji tokovi su: Marna, Weser, Neckar, Main
Vodne snage Njemake su znaajne i za promet i za potronju u kuanstvima i industriji. Ima mnogo kanala od
kojih su najznaajniji Mitteland kanal, kanal Moselle-Saar i kanal Rajna-Majna-Dunav. Vrlo je znaajna zatita
voda. Njemaka ima velike zalihe vode temeljnice koju nastoje zatititi.
Nema velikih jezera. Jezera su preteno glacijalnog postanka i najbrojnija su u priobalju Baltikog mora te u
alpskom predgorju (u cirkovima). Na Eifelu (u sredogorju) su mala jezera u vulkanskim kraterima maari.

Prosjeno godinje u Alpama padne 41 l/m2.

87

TLO I VEGETACIJA
Tla su uglavnom odreena klimom i matinim supstratom. Na sjeveru su podzolasta tla, fluvijalno-glacijalna,
glinasta, isprana i degradirana tla koja ne omoguuju vrijedniju valorizaciju. Humusne zone su male i plitke. U
masivima i bazenima sredogorja su smea tla, laporovita tla, umska tla i odreene zone s lesom (posebno prema
sjeveru). to se vie ide prema jugu tlo je vie produkt otapanja vapnenca i dolomita. Ima crvenice. Fluvioglacijalnog tla ima i u Bavarskoj. Najbolja tla su u Donjoj Saskoj, srednjorajnskoj dolini, sjeveroistonoj
Bavarskoj, oko Hannovera.
Prvobitni vegetacijski pokrov je uglavnom devastiran dugotrajnim utjecajem ovjeka. uma se iskoritavala za
gradnju i za rudnike. uma se iskoritavala u gospodarstvu i domainstvima. Velike tete ine i kisele ume. U
novije vrijeme se javlja zatita i poumljvanje. Danas je pod umom 29% povrine.
U srednjoj Njemakoj ima neto ostataka bukve, prema Rajni hrasta, u viim dijelovima crnogorice, a u nizinama
breze i hrastove ume. Na sjeveru rastu nekvalitetne, niske ume breze, vrbe Prema jugu prevladava crnogorica
(Schwarzwald, alpski prostor).
STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Srednja gustoa Njemake je 228 st/km2, a uz to Njemaka ima najravnomjerniju gustou od svih europskih zemlja
zbog prirodnih, gospodarskih i povijesnih razloga.. Ipak postoje manje razlike. Najgue je naseljeno podruje
Nordrhein-Westfalen s oko 500 st/km2, Rajnsko kriljavo gorje (Hessen, Thringen, Sachsen) s 150-300 st/km2,
juna Njemaka s 150-200 st/km2 (ali s tendencijom stalnog poveanja, sjeverna Bavarska). Slabije je naseljen
Schleswig-Holstein s 150 st/km2, Saarland, istoni Sachsen, predalpski prostor (juna Bavarska)... Najrjee je
naseljen morenski sjever i sjeveroistok (Mecklenburg-Vorpommen, Brandenburg).
Najgue naseljena podruja su oko glavnih gospodarskih centara koji imaju najmanje 500 000 stanovnika s
gustoom oko 1 000 st/km2. Takvih polariziranih zona u Njemakoj ima 11, a nazivaju se ballung (ballungsgebiet).
1. Hamburg s manjim centrima Lbeckom i Kielom je centar sjevernog balunga i jedna od vodeih luka Europe.
2. Bremen zajedno s Bremerhavenom, Oldenburgom i Emdenom
3. Hannover koji obuhvaa i Wolfsburg te Braunscweig i Hildesheim
4. Ruhr koji ine Dsseldorf, Kln, Duisburg, Dortmund,
Essen, Wuppertal, Bochum, Mnster Ovaj ballung ima
najveu gustoa naseljenosti, najvie radnika, najvee
prihode po stanovniku. Ovo je prostor jake industrije
(razvila se u prolosti na temelju rudnika lignita).
5. Frankfurt (na Majni) koji jo obuhvaa i Wiesbaden,
Mainz, Mannheim, Offenbach, Darmstadt, a u novije
vrijeme izdvaja se Mannheimski ballung s Heidelbergom i
Ludwigshafenom
6. Stuttgart s Karlsruheom, Tbingenom, Reutlingenom i
Esslingenom
7. Nrnberg s gradovima Frth i Erlangen
8. Mnchen s Augsburg
9. Berlin s Potsdamom
10. Leipzig s Halleom
11. Dresden s Zwickauom i Chemitzom
To su stoerne toke na kojima se temelji razvoj i ivot
drave. Ovi balunzi su vrlo idealno poredani i to je
jedinstveni sluaj polarizacije industrije i stanovnitva na
svijetu. Svi su oni konurbacije gradovi su srasli u cjelinu.
U novije vrijeme jug (Bavarska) pomalo preuzima
gospodarske funkcije zbog prestrukturiranja industrije.
Nepolarizirana zona je prostor drava Hessen, Thringen i
Sachsen (prema sjeveru tj. Baltikom moru i prema ekoj
granici). U budunosti se oekuje oivljavanje tih zona.
Konurbacije u Njemakoj

88

Okosnica gospodarstva Europe se iz zapadne i srednje Europe seli prema jugu (Bavarska, vicarska, sjeverna
Italija). Roger Brunet je tu okosnicu europskog (i svjetskog) gospodarstva, koja se protee od Velike Britanije do
sjeverne Italije, nazvao plava banana.

Plava banana

Kretanje stanovnitva Njemake

1910.
1937.
1950.
1960.
1970.
1975.
1980.
1985.
1990.
1995.

58,5 mil
68,1 mil
64,4 mil
72,7 mil
77,1 mil
78,7 mil
78,3 mil
77,6 mil
79,1 mil
81,5 mil

Dinamiku stanovnitva teko je utvrditi jer cijela Njemaka nije imala jedinstven razvoj.
Uza sve nedae, kroz prolost broj stanovnika Njemake je rastao.
Do 1970. porast stanovnitva je uglavnom bio produkt prirodnog prirasta zbog dosta
mladog stanovnitva i izbjeglica, a poslije 1970. porast je uglavnom povezan s
doseljavanjem radnika. Prema Njemakoj su se odvijale velike migracije (i prisilne i
dobrovoljne), a nakon II.sv.rata to su uglavnom bile izbjeglice iz socijalistikih zemalja
(Poljska, ehoslovaka, Madarska, Jugoslavija). Tako se stanovnitvo dijeli u dvije
grupacije Reich Deutcheri (pravi Nijemci) i Volks Deutcheri (doljaci).
Pretpostavlja se da je oko 15 mil ljudi prelo iz Njemake DR u SR Njemaku i van
Njemake te da je 1939. istono od Odre bilo 10 mil Nijemaca. Podjelom Njemake nakon
II.sv. rata dolo je do znaajnog preseljavanja stanovnitva iz Istone u Zapadnu Njemaku.

89

Smatra se da je od zavretka rata do 1961. svake godine oko 250 000 ljudi bjealo iz Njemake DR u SR
Njemaku. Nakon gradnje Berlinskog zida, 1961., prestale su migracije s istoka. Tada su se obe zemlje poele
potpuno zasebno demografski razvijati.
U periodu obnavljanja Njemake bila je potreba za stalnim radnicima tako da je bilo oko 7 mil stranih radnika u SR
Njemakoj i 1 mil u Njemakoj DR.
Prirodno kretanje
Godina
1950/54.
1955/59.
1960/64.
1968.
1970.
1972.
1980.
1987.
1990.
1997.

Natalitet
15,8
16,8
18,2
16,3

BRD
Mortalitet
10,5
11,0
11,2
11,2

11,3
10,0
10,5
11,3
10

11,8
11,5
11,2
11,1
11

DDR
Prirodni prirast
Natalitet
Mortalitet
5,3
17,0
11,7
5,8
16,1
12,4
7,0
17,3
13,4
5,1
14,2
14,3
Zavrava kompenzacijski prirast
-0,5
11,7
13,7
-1,5
14,6
14,2
-0,7
13,6
12,9
-0,2
-0,7
-

Prirodni prirast
5,3
3,7
3,9
-0,1
-2,0
-0,4
-0,7
-

Prirodni prirast je poslije II.sv.rata bio visok (5-6 ) zbog obnoviteljskog procesa, ali je postupno opadao tako da
je 1970ih bio gotovo negativan (0,5), jer je zavrila obnoviteljska faza. 1990ih se ponovno poveava i 1995. je
iznosio 4. Njemaka se pomalo uklapa u starost Europe:
Nacionalni sastav
Nijemci
95 %
Turci
2,3 %
Talijani
0,7 %
Grci
0,4 %
Poljaci
0,4 %
Ostali
1,1 %

Turci su najbrojniji strani radnici (1,9 mil), a slijede Talijani (550 000), Grci (350 000),
Poljaci (260 000), Hrvati (ne zna se toan broj jer se jo uvijek vode kao Jugoslaveni),
Arapi, Azijci

Oekivano trajanje ivota

Mukarci 73 godine, ene 80 godina.

Vjerska orijentacija
Protestanti
45 %
Katolici
37 %
Ostali
18 %

Jezina struktura
Slubeni jezik je njemaki.

Dobna struktura
Godina
1986.
1998.

0-14
15
16,4

BRD
15-64
70
63,2

65 i vie
15
20,4

DDR
15-64
67
-

0-14
19
-

65 i vie
14
-

Nema znaajnijih razlika u dobnoj strukturi izmeu Njemake DR i SR Njemake. Njemako stanovnitvo je staro
jer je udio starijih od 60 godina vei od 20% i velik broj zrelog stanovnitva koje pokazuje tendencija ulaska meu
staro stanovnitvo.
Gospodarska struktura (1994.)
BRD
Godina
I. sektor II. sektor
1980.
4
44
1990. 5
3
34,3
5

III. sektor
52
53,1

I. sektor
9
-

Nezaposleni 9,6 %.

90

DDR
II. sektor
61
-

III. sektor
30
-

to se tie gospodarske strukture Njemaka jo uvijek ima znaajnu sekundarnu strukturu stanovnitva (industrija,
graevinarstvo, proizvodno zanatstvo). Obje Njemake imale su visok udio stanovnitva zaposlenog u
sekundarnom sektoru. Za SR Njemaku to je i logino jer ima razvijenu teku industriju. Razlozi velikog udjela
zaposlenih u sekundarnom sektoru u Njemakoj DR lee u injenici da su se socijalistike zemlje natjecale s
kapitalistikim u baznoj industriji. Njemaka DR je tako bila glavni proizvoa metalurgije za zemlje pod
utjecajnom sferom SSSR-a.
SR Njemaka imala je razvijeniji tercijarni sektor. Nakon 1990. primarni sektor ima udio slian kao i prije, a
tercijarni se malo poveao.
Urbanizacija i urbani sustavi
Njemaka je zemlja koja ima znaajnu i staru urbanizaciju. Ima 93% urbanog stanovnitva. Nakon ujedinjenja
1990., Njemaka je imala 83 grada s vie od 100 000 stanovnika. U mjestima s manje od 2 000 stanovnika ivi
samo 10% stanovnitva Njemake. Sela se po izgledu ne razlikuju puno od gradova. Razlikuju se samo po
djelatnosti (sela imaju djelatnosti iz svih triju sektora, a gradovi samo iz tercijarnog i sekundarnog).
U svim fazama urbanizacije u Njemakoj se nisu stvarali veliki gradovi. To je velika prednost za gospodarstvo,
promet Njemaka ima visoko razvijenu urbanizaciju. Gradovi su stvarani na regionalnoj osnovi stvarani su
regionalni centri sa satelitskim gradovima. Stvarale su se i konurbacije (Ruhr).
Na urbanizaciju Njemake utjecalo je nekoliko imbenika:
tradicija gradova koja je vrlo stara
snana industrijalizacija (od 1870ih) industrijski, rudarski, luki gradovi na rijekama, kanalima, estuarijima
prometnice (vana prometna funkcija)
tercijarne djelatnosti (posebno njihov razvoj u novije vrijeme)
politika razjedinjenost (negativni utjecaj, neki se prostori nisu razvili)
posljedice II.sv.rata obnova nakon rata, snaan dolazak Nijemaca izbjeglih iz drugih drava te dolazak strane
radne snage iz jugoistone Europe i Azije (zone pojedinih demografskih grupacija).
Urbanizacija se moe podijeliti u nekoliko faza.
1. Srednjovjekovna faza (1100-1250.)
Srednjovjekovna faza zapoinje u 11.st. Tada nastaje veina dananjih gradova sjeverno od Dunava i istono od
Rajne (Kln, Nrnberg, Lbeck, Frankfurt). U odnosu na druge europske zemlje, Njemaka ima najvie gradova.
Krajem srednjeg vijeka postoji dvadesetak veih gradova. Nastaje nekoliko vrsta gradova. Oko starih gradskih zona
(burgova) nastaju nova naselja, van bedema.
2. Predindustrijska faza (1500-1870.)
U predindustrijskoj fazi gradovi se razvijaju pod utjecajem manufakture i obrta, trgovine i bankarstva i odvojeni su
od okolice. Drava sudjeluje u prostornom planiranju razvoja gradova, ali se gradovi funkcionalno odvajaju od
drave. Gradovi se intenzivno razvijaju. Dolazi do polarizacije i funkcionalnog usmjeravanja grada prema
razliitim djelatnostima pa se javlja vie tipova.
graanski gradovi (burgenstadt) koji su se razvijali na prometno dobrom poloaju, na kriitima prometbnica
kao trgovaka sredita
hanseatski gradovi kao poseban tip trgovakih
gradova koji su se protezali od Nizozemske do
Pruske sa sreditem u Lbecku
slobodni kraljevski gradovi Nrnberg,
Frankfurt, Ausburg imali su odreene
povlastice
rezidencijalni Karlsruhe, Potsdam,
Dsseldorf kopirali su Versailles, uglavnom su
bili politiki gradovi
sveuilini gradovi Tbingen, Heidelberg
(od 1385.), Gottingen znanstvena funkcija
crkveni (biskupski) gradovi
Nrnberg

91

3. Industrijska faza (1870-1955.)

Nastaju industrijski gradovi. Gradovi se intenzivno razvijaju tamo gdje se razvija industrija, gdje se otvaraju
rudnici, na prometnim voritima. Dolazi do promjene unutranje strukture gradovi se poinju iriti. Na stare
srednjovjekovne jezgre nadovezuju se nova naselja. Posebnu je ulogu u irenju naselja odigrala eljeznica. Velike
su unutranje migracije.
4. Suvremena faza
Suvremena faza traje od 1955., kada Njemaka ulazi u postindustrijsko doba, do danas. Danas traje tzv. tercijarni
proces urbanizacije (tercijarna faza). Grad se jo znaajnije iri, a posebnu ulogu ima cestovna mrea koja to
omoguava (automobilizacija). Stvaraju se metropolitanska urbanizirana podruja. Stvara se jedinstvo grada i
okolice. Posebno su znaajne dnevne migracije. U poetku ovog procesa stvarala su se manja satelitska naselja oko
gradova, ali se sada dislocira i industrija. Metropolizacija nije samo posljedica tercijarnih djelatnosti ve i bolje
plaene radne snage. Unutranje gradske zone se naputaju pa se gradski centri preureuju za razne institucije,
pjeake zone Te su zone ostale za tercijarne djelatnosti upravne zgrade, biroi, agencije, trgovake i pjeake
zone Fizionomija grada se mijenja stvara se city, a oko grada nove industrijske zone.
U Njemakoj DR (1045-90.) urbanizam se provodio po uzoru na SSSR. Umjetno su se pokuavali stvoriti veliki
centri. Graene su velike montane zgrade, veliki blokovi s centralnim trgovinama koje su imale gospodarsku i
politiku funkciju (laka kontrola prostora).
Njemaka ima policentrini urbani sustav nijedan centar ne dominira (11 ballunga).
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 25 000 $/stan
Valuta njemaka marka (od 1.1.2002. euro)
SR Njemaka se zahvaljujui Marshallovu planu, ulaganjima multinacionalnih kompanija (prometne,
petrokemijske, informatike, elektrotehnike), ukidanju vojnih budeta brzo gospodarski razvila. Istona
Njemaka se slabije razvijala u odnosu na zapadnu, ali ipak je bila najrazvijenija zemlja istonog bloka. Danas se
mnogo novca ulae za ujednaavanje gospodarstva. Njemaka je uloila preko 20 mrd $, ali jo mnogo toga treba
popraviti. Mnogi jo i danas s prostora nekadanje Njemake DR bjee na zapad. Njemaka takoer daje velika
sredstva za humanitarnu i socijalnu pomo.
Njemaka je najtipinija postindustrijska zemlja svijet industrija nije nestala ve je samo smanjen broj ljudi
zaposlen u njoj.
SEKUNDARNE DJELATNOSTI
Eksploatacija ugljena 1990. Koliina u mil tona
Energetika i rudno bogatstvo
Kameni ugljen
88
Njemaka je relativno bogata sirovinama, ali one su Lignit
120
jednostrane jer je ugljen glavni energetski izvor. Bazen Smei ugljen
109
Ruhra je najbogatiji, a najvea proizvodnja bila je 1950.
godine. Od 1980ih dolo je do problema u eksploataciji ugljena jer je ugljen postao jeftin te se poeo uvoziti,
uglavnom iz SAD-a. Meutim doneen je zakon po kojem se u sljedeih deset godina mora eksploatirati 33 mil
tona kamenog ugljena. Po zakonu treba se 1980-2000. potronja
1988. (%)
BRD
DDR
ugljena se mora poveati deset puta. Do smanjene potronje ugljena je
18,5
2,1
dolo i zbog poveane upotrebe nafte i plina. Iza 2000. potpisano je Kameni ugljen
Smei
ugljen
9,2
55,6
nekoliko konvencija o smanjenju potronje fosilnih goriva zbog
16,1
6,1
oteenja ozona i oneienja. Eksploatacijom ugljena naruen je Prirodni plin
Sirova
nafta
51,5
32,1
izgled pejsaa pa je donesen zakon o reformaciji prema kojem se
Nuklearna energija
3,2
4,0
kopovi zaepe zemljom i na njima se gradi.
6
Ostalo
(vode)
1,8
0,1
U zapadnoj su Njemakoj 1988. proizvedene 422,4 mrd kWh energije,
a od toga 95,5% termoenergije te 4,5% hidroenergije.
Kameni ugljen je jedna od najznaajnijih ruda u Njemakoj. Rezerve kamenog ugljena procjenjuju se na 24 mrd
tona u povrinskim kopovima, te 75 mrd tona u dubinskim kopovima. Najznaajniji bazeni su Ruhrski i Saarski. U
bazenu Ruhra eksploatacija iznosi oko 75 mil tona ugljena. Eksploatacija je isplativa jer se nalazi u povrinskim
kopovima. Ima ga i u sredogorju sve do jugozapada bive Njemake DR. Najvea proizvodnja 1950., iznosila je
6

Nijemci nisu htjeli iskoritavati vodu za dobivanje energije jer je bila potrebna za vodoopskrbu i industriju, a umjesto toga
koriten je ugljen.

92

152 mil tona, a 1990. opala je na 88 mil tona. Prema zakonu u Njemakoj se mora od 1975. za proizvodnju struje
potroiti 33 mil tona ugljena, a 1985-2005. 47,5 mil tona.
Smei ugljen je takoer znaajan. Ima ga vie od 310 mil tona u zalihama. Treinu svjetske proizvodnje smeeg
ugljena daje Njemaka. Ima ga u povrinskim kopovima u istim zonama kao i kamenog ugljena, ali ga ima i u
nizinskim dijelovima na sjeveru te na sjeveru Bavarske. Ima ga oko Klna, Leipziga, uz Odru. Smei ugljen se
uglavnom koristi u termoelektranama i u proizvodnji plina.
Natrijeve i kalijeve soli ima u Thringenu. One se koriste u staklarskoj, elektrotehnikoj industriji
Ostale rude su slabo zastupljene tako da Njemaka uvozi 100% nafte, 80% plina, 38% eljezne rude, 100%
mangana, kroma i boksita.
Industrija
Industrija je najvanija gospodarska grana. Njemaka je trea industrijska sila svijeta, iza SAD-a i Japana, a u
nekim granama je na prvom mjestu. Industrija u ukupnom bruto nacionalnom proizvodu sudjeluje s 37%. U
Njemakoj je teka industrija na prvom mjestu (strojarska, brodograevna, industrija vozila). Njemaka daje
10% svjetske proizvodnje. Njemaka je sredinja gospodarska toka Europske unije.
Znaajke njemake industrije su:
vrlo visoka kvaliteta proizvoda (kvaliteta, dizajn, univerzalnost)
povoljne cijene
niski nivo investicija
velika veza znanstvenih i razvojnih instituta s firmama
snani kapital
prostorna disperzija (policentrina je, racionalna raspodjela pogona i njihova raspodjela prema prirodnim
izvorima, a u novije vrijeme prema mogunou prijevoza sirovina nafta i plin iz Trsta u Bavarsku).
U Njemakoj 1950ih dolazi do promjene prioriteta. Ranije su na prvom mjestu (lokacijski faktori) bile sirovine,
zatim radna snaga pa tehnoloka opremljenost i na kraju pravna regulativa i prometna povezanost. Nakon 1950ih
na prvo mjesto dolazi pravna regulativa (kapital), a slijedi prome (tankeri), radna snaga i ostali faktori.
Znanost je spojena s industrijom. Stvoreni su tehnoloki parkovi prostor na kojem su povezani znanstveni
instituti, kole i industrija.
Do 1950ih u Njemakoj je uglavnom bila znaajna metalna industrija (proizvodnja elika, eljeza) koja se 1970ih
poinje prestrukturirati u industriju transportnih vozila i strojarsku industriju, a uvoenjem nafte razvijaju se
kemijska i petrokemijska industrija.
Razlika u odnosu na ostale industrijske zemlje je injenica da u Njemakoj jo uvijek postoje velike firme
koncerni (integrirana poduzea). To je opasno jer takvi koncerni imaju velik broj zaposlenih (20 000 do 30 000, pa
i do 100 000 zaposlenih). Uglavnom je to izvozna industrija povezana sa svjetskom industrijom. Danas se tei
osnivanju manjih firmi jer ako propadne mala firma lako je zaposliti 20ak ljudi, ali kako zaposliti 20 000 ljudi.
U Njemakoj pomalo dolazi do deindustrijalizacije i prestrukturiranja. No ti procesi jo nisu dovreni. Na to
ukazuje i velik broj multinacionalnih kompanija (etiri). Gotovo sve su multinacionalne kompanije iz prometne
djelatnosti, a jedna je iz elektrotehnike.
Njemaka je poela vriti dislokaciju svoje industrije u razne dijelove svijeta npr. prometne, kemijske (Bayern) u
Rotterdam jer se veina boja uvozi, a Rotterdam je najvanija luka Njemake. Veliki luki kompleksi na rijekama i
estuarijima su iznimno vani.
Prestrukturiranje je vreno u Ruhru. Tu je nekad bilo zaposleno 2,5 mil ljudi (na 4 500 km2 ima 5 mil stanovnika),
a danas ih je zaposleno oko 850 000. Industrija i dalje normalno radi jer su ih zamijenili strojevi. Smanjuje se
povrina pod industrijom, ali i broj radnika. Tu se nalaze veliki koncerni koji se pomalo prestrukturiraju. Znaajni
koncerni su: Krupp, Bosch, AEG, Siemens, Volfswagen, Opel, Mercedes, Bayer, Basf Zadatak je industriju u
budunosti jo vie dislocirati u svrhu prestrukturiranja.
U strukturi Njemake industrijske proizvodnje, 41% Robna struktura 1990. godine
je proizvodnja opreme, strojeva, prometnih sredstava,
Uvoz
Izvoz
9% poljoprivredni strojevi, 4% tekstilna industrija.
Sirovine i polupreraevine (nafta)
22,0
7,2
Znaajne su metalna, elektrotehnika, automobilska,
Hrana
12,2
5,2
kemijska, farmaceutska, graevinska i prehrambena
Industrijski poluproizvodi
14,7
16,6
industrija. Njemaka je znaajan proizvoa oruja i
Finalni
industrijski
proizvodi
48,1
70,3
trei svjetski izvoznik oruja iza SAD i Rusije.
Razvijena je i moderna industrija.
93

TERCIJARNE DJELATNOSTI
Tercijarne djelatnosti su na drugom mjestu po vrijednosti kapitala, ali one zapoljavaju najvie stanovnitva.
Promet
Promet je jako razvijen i takav je da prometnice, bilo vodene, kopnene ili zrane, povezuju Njemaku i omoguuju
optimalan transport ruda, sirovina i robe. Jedini problem bila je podijeljenost koja je prekinula promet, ali nakon
ujedinjenja promet se obnovio. Promet je omoguio povezivanje i dinamiku gospodarstva.
Njemaka ima 12 km eljeznikih pruga na 100 km2, 70 km cesta na 100 km2, te 4 km autocesta na 100 km2. Ceste
su moderne i usklaene. Njemaka raspolae s najvie autocesta s nekoliko traka.
Velika je usklaenost izmeu razliitih vrsta transporta. Takoer jako je razvijen osobni transport pa je velik broj
osobnih automobila poseban problem 1989. svaki Nijemac preao je 11 765 km/god. 82% ukupnog prijevoza
otpada na osobni prijevoz.
48% sveukupnih proizvoda prevozi se cestama, 28% eljeznicom, 20% rijekama i kanalima, 4% cjevovodima.
eljeznice su na znaenju poele gubiti 1980ih kada dolazi do krize, a na znaenju gube i rijeke. Ugljen se prije
prevozio rijekama i eljeznicom, a sada se prevozi cestama. Nijemci se sve vie okreu integralnom prometu
stvara se unificirani promet kontejnerima, paletama. Tako roba moe prelaziti iz jednog prometa u drugi bez
velikih tekoa (dizalice).
Pomorski promet je takoer znaajan. Ima 13. trgovaku flotu na svijetu (kontejnerski i ro-ro brodovi).
Zrani promet je takoer meu najrazvijenijima na svijetu (npr. Frankfurt je znaajna zrana luka). Znaajan je i
unutranji i vanjski zrani promet.
Trgovina
Trgovina je u funkciji razvoja industrije. Njemaka industrija je izvozno orijentirana. Vanjska trgovina ini 20%
BNP-a i pokriva negativnu platnu bilancu (nastalu zbog uvoza). Unutranja trgovina je meu najjaima u svijetu i
proizlazi iz jake kupovne moi svakog stanovnika Njemake (veliko unutranje trite, velika gustoa prodajnih
mjesta, kataloka prodaja).
Njemaka uvozi 12% hrane, 14,7% industrijskih poluproizvoda i 48% finalnih industrijskih proizvoda (zbog
otvaranja trita i uvoza iz EU). Izvozi 5,2% hrane, 7,2% sirovina, 16,6% industrijskih poluproizvoda, 70,3%
finalnih industrijskih proizvoda. Najznaajniji izvoz je prema EU (50%) i EFTA-i (20%), ali cijeli svijet je
njemako vanjsko trite. Njemaka praktiki izvozi sve (vojna, brodograevna, preraivaka industrija), a to joj
olakava razvijena prometna infrastruktura.
Bankarstvo
Bankarstvo predstavlja znaajnu komponentu tercijarnih djelatnosti. Ima oko 500 000 zaposlenih, 7 000 banaka,
43 000 altera i 1 420 stanovnika po filijali. Velika je disperznost banaka. Glavna banka je Bundesbank sa
sreditem u Frankfurtu. Postoji velik broj privatnih banaka. Najpoznatije su: Deutschebank u Frankfurtu,
Komertialbank u Mnchenu, Bayerischbank Postoje banke koje su usmjerene samo na neku industriju, banke za
obrtnike, agro-banke za poljoprivrednike te tedionice.
Turizam
Turizam je uglavnom emitivnog karaktera. Nakon SAD, Njemaka daje najvie turista to je posljedica visokog
standarda ivota i navika. Nijemci vie troe u turizmu nego to zarade od turizma. To je jedina grana koja vie
troi nego to zarauje. U Njemaku godinje doe oko 12 mil turista, a 20ak mil Nijemaca ide na odmor van
Njemake. Tri puta vea je potronja (onih koji odu vani) u turizmu od zarade (od onih koji su doli u Njemaku).
Znaajan prihod u turizmu se ostvaruje kroz gospodarski turizam (poslovni ljudi) sajmovi nautike (najjai na
svijetu), knjiga (najjai na svijetu), opreme, poljoprivrede, Frankfurt, Dresden Znaajni su i kulturni
spomenici (stari gradovi), Rajna, toplice te zimski turizam na jugu.
PRIMARNE DJELATNOSTI
Primarne su djelatnosti u sjeni ostalih djelatnosti. Poljoprivreda je na posljednjem mjestu i po broju zaposlenih
(3%) i po udjelu u drutvenom proizvodu (5,9%). Primarne djelatnosti Njemake, a osobito poljoprivreda, vrlo su
razvijene. Poljoprivreda Njemake je intenzivna i razvijena tamo gdje joj to klima i tlo doputaju. Od 1980.
Njemaka je postala izvoznik nekih poljoprivrednih proizvoda (ra, krumpir, eer, vino, cvijee, mesni proizvodi).
94

Poljoprivreda
Struktura zemljinih povrina
Njemaka ima ukupno 35 mil ha obradivog
tla, a od toga su oko 50% poljoprivredne
povrine. 30% Njemake je obradivo, 30% je
pod umama, a 20% pod livadama i
panjacima.
Posjedovna struktura
Veliina posjeda (ha) Udio u povrini (%)
4-5
5,3
5-10
8,6
10-20
21,0
20-50
43,4
Vie od 50
21,7

Ukupno
Obradive
povrine
ume
Ostalo

Struktura zemljita 1987. godine (%)

BDR
DDR
24,4 mil ha
10,5 mil ha
Stalne kulture
30,5
46,8
49,1
58,7
Livade i panjaci
18,6
11,9
30,0
28,4
20,9
12,8

Njemaka ima tipine obiteljske posjede

(farme). Za uzdravanje porodice
potrebno je 20-50 ha. Posjedovna
struktura nije dobra jer je velik broj
malih posjeda. Ta obiteljska poduzea
ne mogu sama sebe pokrivati pa uvijek 1
do 2 lana iz takvih obitelji rade u nekoj
drugoj djelatnosti. Stoga je potrebno okrupnjavanje posjeda. U Istonoj Njemakoj je do 1990. bilo dravno
vlasnitvo pa je posjedovna struktura bila drugaija. Postojali su: sovhozi dravno-seljaki posjedi i kolhozi
dravni posjedi) te je poljoprivreda stoga bila na niskom stupnju razvoja s niskom produktivnou. Seljaci su se
morali udruiti u zadruge. 1980. je bilo 4 715 posjeda, od toga 469 u vlasnitvu drave, a oko 4 000 u seljakom
zakupu.
Posjedi vei od 20 ha su izriito poljoprivredni, farme od 10 do 20 ha su nepotpuno usmjerene na poljoprivredu (tj.
uz poljoprivredu bave se jo nekom djelatnou), a na farmama manjim od 10 ha netko od lanova stjee dohodak
izvan obiteljskog posjeda.
Njemaka stimulira poljoprivredu kreditima, nepovratnim sredstvima za kulture koje dravi trebaju, otkupljivanjem
proizvoda, okupljanjem posjeda. Njemaka, kao i druge trine zemlje, poljoprivredu smatra stratekom granom
djelatnosti pa se 30% dravnog prorauna vraa u poljoprivredu. Proizvodi koji se uvoze prodaju se po niskoj cijeni
tako da su dostupni svima. Njemaka je velik uvoznik povra, voa i uljarica. U Njemakoj je proizvodnja
poljoprivrednih proizvoda najvea na svijetu zbog velike kupovne moi stanovnitva.
Specijalizacija (struktura) poljoprivrednih kultura po regijama
) krmne kulture (repa, ra, zob) uzgajaju se u Donjoj Saskoj i Baden-Wrttenbergu. Razvijeno je i stoarstvo.
) itarice (u istom prostoru)
) panjaci s povremenim krmnim kulturama u Schlewig-Holsteinu i dijelu Sredogorja.
) okopavine krumpir, eerna repa, a uz to se ponegdje uzgajaju i itarice i to u zoni Brde, dijelu Bavarske i
junom Porajnju.
Krmivo
47,9 % ) intenzivne kulture vinogradarstvo i voarstvo u podruju
itarice, krumpir
26,4 % Rheinland-Pfalza, june Rajne i Majne. Vinogradi u donjem
Porajnju i uz istonu granicu s Francuskom, a vonjaci na prisojnim
Vinova loza, voe
8,3 %
stranama masiva, uz rijene doline i jezera.
Specijalne kulture (cvijee)
4,4 %
Udio u posjedima (%)
32,3
18,7
22,7
22,3
4,0

Od ratarskih kultura najvaniji su jeam

(28%), penica (23%), ra (8%). Prinosi
ratarskih kultura su vrlo visoki (6,6 t/ha
penice).
Stoarstvo
Stoarstvo je znaajna grana djelatnosti i daje
viak proizvoda. Posebno je tradicionalno
svinjogojstvo, a znaajno je i govedarstvo
(meso, mlijeko).
Vinogradi u dolini rijeke Neckar

95

REGIONALIZACIJA
Dravni ustroj i administrativna podjela
Njemaka je po svom ustrojstvu federalna republika podijeljena na 16 saveznih zemalja. Savezni parlament ima
dva doma: Bundestag (Savezna skuptina, izvrno tijelo koje se popunjava proporcionalno na temelju izbora) i
Bundesrat (Savezno vijee, predstavlja pojedine teritorijalne jedinice). Najvanije stranke su:
SPD
(Socijaldemokratska stranka), CDU (Kransko demokratska unija), CSU (Kransko-socijalna unija), Zeleni
(Grne), FDP (Slobodna demokratska stranka), PDS (Stranka demokratskih socijalista, biva KP Istone
Njemake) Predsjednik drave se bira na 5 godina, najvie dva puta, i ne smije biti mlai od 45 godina.
Njemaka ima 16 saveznih drava, a vee se drave dijele na pokrajine, a pokrajine na okruge, kotare, gradske i
seoske opine. Vrlo je razvijena lokalna samouprava.
Savezne drave su:
Baden-Wrttemberg glavni grad je Stuttgart
Bayern (Bavarska) Mnchen
Berlin
Brandenburg Potsdam
Bremen Bremen
Hamburg Hamburg
Hessen Wiesbaden
Mecklenburg-Vorpommern
Schwerin
Niedersachsen Hannover
Nordrhein-Westfalen Dsseldorf
Rheinland-Pfalz Mainz
Saarland Saarbrcken
Sachsen Dresden
Sachsen-Anhalt Magdeburg
Schleswig-Holstein Kiel
Thringen Erfurt
Uvjetno-homogena regionalizacija:
Sjeverna nizina od obale
Baltikog i Sjevernog mora do
njemakog sredogorja
Rajnsko kriljavo gorje od lesnog
pojasa na sjeveru do pluvijalnoglacijalnog
prostor
Bavarske,
Schwarzwalda (zapadna granica)
Alpski i predalpski prostor.
Politika podjela Njemake

Nodalno-funkcionalna
regionalizacija7
Postoji jedanaest (planiranih) regija
koje gravitiraju prema jednom centru
ili
sustavu
centara.
Proces
konurbacija
u
Njemakoj
je
najkarakteristiniji na svijetu. Te polarizirane zone su planski povezane u emu sudjeluju tercijarne djelatnosti,
posebno promet. Ove polarizirane zone ustvari odgovaraju balunzima. Nepolarizirane zone se nalaze na rubovima
polariziranih zona. One su slabije razvijene uglavnom zbog raznih povijesnih razloga, blizine granice i slino.
Jedna takva zona postoji u unutranjosti izmeu Hessena i Bavarske.
7

Ja u popizdit. ali sad u stvarno popizdit.

96

Ballungsgebiet
Predavanja 1999/2000.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.

Hamburg
Bremen
Hannover
Nordrhein-Westfalen
Rhein-Main
Rhein-Necker
Srednji Necker
Mnchen s
Nrnbergom
Berlin
Leipzig
Dresden
Ukupno 11

Predavanja
2000/2001.

Feletar, Stiperski
Geografija 3

Hamburg
Bremen
Hannover
Rhein-Ruhr
Rhein-Main
Rhein-Necker
Stuttgart
Mnchen
Nrnberg
Berlin
Leipzig
Dresden
Ukupno 12

Hamburg
Bremen
Hannover
Ruhr
Frankfurt
Stuttgart
Mnchen
Nrnberg
Berlin
Leipzig
Dresden
Ukupno 11

Nielsen-BallungsRaum-Zeitungen
(www.nbrz.de/english/ballung/bal
lung.html)
Hamburg
Bremen/Bremerhaven
Hannover
Rhein/Ruhr
Rhein/Main
Rhein/Neckar
Stuttgart
Mnchen
Nrnberg
Berlin
Leipzig/Halle
Dresden
Chemnitz/Zwickau
Ukupno 13

) PORAJNJE (prostor uz Rajnu u kojem se nalazi nekoliko polariziranih zona)

1. Rhein-Ruhr
Drava Nordrhein-Westfalen ima 34 000 km2,
17 mil stanovnika, odnosno 500 st/km2. Centralna
okosnica ovog ballunga je Ruhr 4 600 km2,
5 mil stanovnika, 1 250 st/km2. Ruhr je dug 80ak
km istok-zapad, a irok 20ak km u smjeru sjeverjug. Ovo je podruje bilo gospodarski
najznaajnija regija sve do pojave novih industrija.
I danas je ovo vrlo znaajna regija Njemake. Ruhr
ima razvijenu metalnu i kemijsku industriju,
rudarstvo (ugljen vie nije glavni izvor energije).
Ovdje su se razvile velike aglomeracije
Dsseldorf, Dortmund, Duisburg, Essen, a u ovaj
ballung
spadaju
i
Bonn,
Wuppertal
(metalopreraivaka, kemijska industrija) i
Solingen. Ovi gradovi imaju 200 000 do 800 000
stanovnika.
Znaajan je promet Rajnom. Gotovo sav izvoz je
iao Rajnom na Rotterdam, jer je blie nego na
Hannover, Bremen i Hamburg.

Prostor Ruhra unutar drave Nordrhein-Westfalen

2. Rhein-Main
Centralno mjesto zauzima Frankfurt, a slijede manji centri: Offenbach, Mainz, Wiesbaden Ballung ima oko 3 mil
stanovnika, a Frankfurt oko 700 000. Frankfurt ima vrlo vano prometno znaenje (posebno se izdvaja avionski
promet). Razvio se zbog prometa, trgovine, obrta i manufakture. Tradicionalne manufakture su se pretvorile u
razvijenu industriju. Razvijena je metalna, preraivaka i prometna industrija. Znaajne su i banke.
3. Rhein-Necker
Najznaajniji je grad Mannheim. Ima nalazita soli, ugljena. Mannheim ima razvijenu kemijsku industriju (Basf),
prehrambenu, industriju strojeva, automobila (Mercedes). Ostali gradovi su: Karlsruhe (280 000 stanovnika),
Heidelberg (stari povijesni centar, sveuilini grad, sveuilite je osnovano 1386.), Ludwigshafen. Ovaj ballung
nije posebno velik ni po broju gradova ni po broju stanovnika jer je smjeten izmeu dva vea ballunga, RheinMain na sjeveru i Srednjeg Neckera na jugu.
97

4. Srednji Necker
Centar je Stuttgart s 594 000
stanovnika. Ostali vaniji gradovi su:
Tbingen
(1477.
osnovano
je
sveuilite), Reutlingen, Esslingen,
Tuttlingen, Ludwigsburg U radijusu
od 30 km ivi 2 mil ljudi. Manji
gradovi
imaju
20 000-30 000
stanovnika. Stuttgart je na prijelazu iz
rajnskog u bavarski prostor tako da
ima vanu prometnu funkciju.
Znaajna je i industrijska komponenta
(Mercedes, Porche, Bosch).
Zapadno su, uz francusku granicu
Saarland i Saarbrcken. Oni imaju
200 000 stanovnika, nepolarizirani su
dio i mogu postati dvanaesti ballung.
Razvijena je elektronska industrija
(industrija televizora). Manji centar je
Trier.

irenje industrije na primjeru Stuttgarta

Trier

) JUG NJEMAKE
5. Mnchen s Nrnbergom
Mnchen ima 1,2 mil stanovnika, a cijeli ballung 2,5 mil. Centar
je Bavarske i ima vrlo vano prometno znaenje (povezuje istonu
Europu s germanskim prostorom). Industrijalizacija je poela
izmeu dva rata, a posljednjih 30 godina se vrlo snano razvija
(prometna i elektrotehnika industrija, avionska). Mnchen je
pomalo postao jedan od najznaajnijih centara u Njemakoj. Dugo
je to bio nerazvijen prostor, a danas je najrazvijeniji.
Ostali znaajniji centri su: Augsburg, Ingolstadt, Regensburg Do
Ingolstadta vodi naftovod iz Trsta (petrokemija). Juno od
Mnchena je alpski prostor koji ima turistiko znaenje.
Drugi centar je Nrnberg koji se nalazi na kontaktu srednje i june
Njemake. Blie je granici s ekom. Imao je neto sporiji razvoj
jer se nalazi van glavnih prometnica. Vie se razvijao kao povijesni
i rezidencijalani grad. Danas ima oko 500 000 stanovnika i kulturni
je centar. Sjeverno se nalazi manji centar Erlangen.
Sjeverni dio Bavarske dio je nepolariziranog prostora. To je prostor
od Frankfurta na zapadu preko Wrzburga, Bamberga skoro do
Chemnitza, i sjeverno od nrnberkog balunga. Obuhvaa dio
drave Hessen i dravu Thringen koja se ne polarizira jer su
gradski centri neto manji.
) SJEVERNA NJEMAKA
6. Hamburg je luka, grad i drava. Ima 748 km2. Cijeli ballung ima 2,5 mil stanovnika, a Hamburg 1,6 mil.
Hamburg je luka koja se nalazi 100 km u unutranjosti, stari je trgovaki centar i druga luka Njemake nakon
Rotterdama (100 mil tona godinjeg prometa). Ima snanu industriju, osobito brodogradnju, a u novije vrijeme i
rafinerije i tri nuklearne centrale. U okolici je razvijena poljoprivreda (eerna repa, krumpir).
Sjeverno je drava Schleswig-Holstein gdje su manji centri Kiel i Lbeck te Flensburg na granici s Danskom.
98

7. Bremen ima 404 km2, ballung ima 1,5 mil stanovnika, a grad 730 000. Trgovaki je centar s razvijenom
brodograevnom industrijom. Luka je u unutranjosti, na rijici Weser i djelomino funkcionira kao luka Ruhra. To
je luka za veliki teret, a manja, ribarska, luka je Bremerhaven na uu Wesera. Ostali gradovi su Bremerhaven i
Emden na obali nedaleko od granice s Nizozemskom te prometni i industrijski centar Oldenburg.
8. Hannover ballung ima 1 mil stanovnika, a grad 520 000. Hannover je prometni centar ovuda prolazi
Mitteland kanal koji spaja Rajnu s Berlinom i Odrom. Nalazi se na kontaktu nizine i sredogorja. Povezuje sjeverni
Sachsen s Rajnskim kriljavim gorjem. Ima periglacijalnih zona s dosta lesa pa je razvijena poljoprivreda. Ima i
neto ruda, plina, soli i kremenog pijeska. Manji centri su: Hildesheim i Braunschweig.
Glavna metropolitanska podruja (Ballungsgebiet)

) ISTONA NJEMAKA
Na prostoru istone Njemake postoje dva
polarizirana podruja. Jedno je Berlin, a
drugo se nalazi na jugozapad gdje se nalaze
dva ballunga, Dresden i Leipzig, koji
pomalo sratavaju.
9. Berlin je od 1991. glavni grad
Njemake. Istoni Berlin je imao povrinu
403 km2 i 1,2 mil stanovnika, a zapadni
480 km2 i 1,9 mil stanovnika. Cijela regija
Berlina s Potsdamom ima oko 5 mil
stanovnika. Potsdam je stari kraljevski
grad. Danas imja preko 130 000
stanovnika.
Berlin se razvio u nizinskom fluvioglacijalnom terenu. Njegov razvoj prekinuo
je II.sv.rat. Danas Berlin ima razvijenu
administrativnu, politiku i prometnu
funciju i metropola je ujedinjene
Njemake.
Sjeverno od njega su regije koje su zbog
prolosti manje razvijene. Na obali
Baltikog mora su manji luki centri.
Rostock je poznat po metalnoj i kemijskoj
industriji. Prometno su ovi dijelovi bili
dosta izolirani.
10. Leipzig sa Halleom ima oko 500 000
stanovnika. Ovo se podruje poslije
izgradnje Berlinskog zida slabije razvijalo,
ali je zadralo industrijsku funkciju
(metalna i prometna industrija, a u novije
vrijeme i petrokemijska). Razvijena je i
poljoprivreda.
11. Dresden se nalazi na rijeci Elbi i ima 450 000 stanovnika. Slabije se razvijao jer je ostao na graninom
podruje Njemake DR i SR Njemake. Ostali gradovi konurbacije su Chemnitz i Zwickau.
Prostor u unutranjosti od Gotha preko Weimara, Jene i Gere do Zwickaua ima potencijal da postane ballung.

99

MADARSKA
Magyar Kztrssag
Povrina 93 033 km2
Broj stanovnika 10,5 mil (1990.)
Gustoa naseljenosti 111 st/km2
Glavni grad Budimpeta
POVIJEST
Madari su u Panonsku nizinu su doli u 9.st. pod vodstvom Arpada iz podruja Dona i Dnjepra. Bili su nomadi, a
zatim prelaze na sjedilaki nain ivota i krajem 10.st. stvaraju jednu od jaih drava ovog prostora. U doba
vladavine Stjepana I. prelaze na kranstvo. Do 12.st. uvruje se feudalni sustav, a tada poinje doseljavanje
njemakih kolonista.
Prodorom Turaka ugarska slabi te za kralja bira Ferdinanda Habsburkog i postaje dio Habsburke monarhije.
Kasnije stupa u personalnu uniju s Austrijom (Austro-ugarska monarhija). Dananje granice Madarske stvorene su
nakon raspada Austro-Ugarske, Trianonskim mirovnim ugovorom 1920.
Od kraja II.sv.rata do 1990. bila je u uskoj vezi s SSSR-om. Danas je meu zemljama koje e prve ui u Europsku
uniju. U posljednjih deset godina u Madarsku je ulo oko 20 mrd stranog kapitala. Madarska je republika i
podijeljena je na glavni grad i 19 upanija.
RELJEF
U Madarskoj se izmjenjuju prostrane ravnice s osamljenim sredogorjima. 4/5 povrine zauzimaju nizine s blagim
breuljcima. Do 500 m nadmorske visine nalazi se 88% teritorija, a gorja zauzimaju samo 2%.
Madarska je tipina zemlja panonskog prostora i obuhvaa najvei dio Panonske nizine. Panonski prostor je
okruen Istonim Alpama na zapadu, Dinaridima na jugu i Karpatima na sjeveroistoku planinama nastalima
alpskom orogenezom u tercijaru. Panonska nizina je nastala nanoenjem fluvio-glacijalnog materijala rijekama i
vjetrom iz okolnih prostora (Dunav, Tisa).
Razvila se u mezozoiku i kenozoiku. Panonski bazen je dio nekadanjeg Tethys mora (tj. Paratethysa). Tethys more
se izdizanjem planina poelo razdvajati u manje bazene koji su ostajali pod vodom. Jedan takav bazen bila je i
Panonska nizina. U doba kvartara ledenjaci su se poeli sputati sa sjevera prema Paratethysu i poeli su ga zasipati
morenskim materijalom. Dunav je nosio taj morenski materijal, a vjetrovi su ispuhivali sitni morenski materijal na
prostor koji danas pripada Madarskoj tako da je najvei dio Madarske prekriven lesom. Les je jedan od osnovnih
sedimenata Panonskog prostora. Les sam po sebi nije plodan, ali se dugim truljenjem stvorio humus koji je debo i
plodan. U Panonskoj nizini prevladavaju mlai aluvijalni sedimenti.

Rairenost lesa i
lesolikih nanosa

100

Panonska nizina, uz povoljnu klimu i navodnjavanje (Dunav, Tisza), spada meu najplodnije prostore svijeta.
Madarska spada meu najpoljoprivrednije zemlje svijeta. Manji dio Panonske nizine nalazi se u ekoj,
Slovakoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Austriji, a jedan vei dio u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Madarsko sredogorje je gorski pojas koji se protee od Blatnog jezera prema sjeveroistoku odnosno Slovakoj,
skoro do Karpata niz osamljenih planina u obliku horstova Dunantulsko sredogorje (ine ga Bakonjska uma
(Bakony), Verteka gora, Dunanzugsko gorje (Pili)) i Sjevernomadarsko gorje (ine ga gorja Brzsny
[berenji], Cserhat [erhat], Matra, Bkk [bik] i Zempleni). To su horstovi odvojeni tektonskim jarcima. Na
jugozapadu prema Dravi je planina Mecsek [meek]. Ove planine su nastale u paleozoiku (metamorfni kriljavci) u
hercinskoj orogenezi variscikog luka. U osnovi su kristalasti.
U cjelini gledano Madarska je mezozojska i tercijarna.
Morfoloki se, od zapad prema istoku, mogu izdvojiti etiri cjeline:
Mali Alfld
Veliki Alfld
Maarsko sredogorje
Dunantul.

Reljef Madarske

Mali Alfld
Mali Alfld ili Mala nizina se nalazi na sjeverozapadu, izmeu Alpi na zapadu, Dunava na sjeveru i Bakonjske
ume na istoku i jugoistoku. Nadmorske visine je 150-200 m. Obuhvaa porjeje rijeke Rabe (njemaki Raab). Tu
su ljunkoviti nanosi. Ovdje se nalazi ostatak Paratethysa Neidersko jezero (madarski Fer-to) drugo po
veliini u Madarskoj. Vjetar je ovdje stvorio naslage lesa u kojima je rijeka Raba izmodelirala meandarske doline.
Mali Alfld je dosta manji dio i nije samo nizinski kao Veliki Alfld. Ima neto planina. Zbog vee vlanosti
poljoprivreda je znaajna najvlaniji i najplodniji prostor. Najvaniji centri se nalaze na rubovima Sopron
[opron], Gyr [er] i Szombathely [sombatelj].

101

Veliki Alfld
Veliki Alfld je ravnica sastavljena od lesnih nanosa. Na sjevernim i sjeveroistonim rubovima su stariji
paleozojski sedimenti. Nalazi se istono od Dunava i zauzima dvije treine Madarske. Okosnicu ovog prostora
ini rijeka Tisa (Tisza) koja izvire u ukrajinskim Karpatima i presijeca Veliki Alfld. Kako je tijekom vremena
dolazilo do regulacija Tise, presjecani su meandri i tako su nastala jezera i stvarali se ribnjaci. Tisa je vana za
natapanje ovih prostora. Ovo je uglavnom agrarno-stoarsko podruje. U pojedinim dijelovima ima i ivog pijeska
koji se pomalo pretvara u plodna podruja (vinogradi, voarstvo). Najznaajniji centri su Debrecen, Miskolc
[mikolc], Szeged (Segedin, [seged]) i Szolnok [solnok].
Tisa dijeli Veliki Alfld na dva dijela:
Veliki Alfld izmeu Tise i Dunava
Veliki Alfld istono od Tise do granice s Rumunjskom.
Alfld izmeu Dunava i Tise je nisko podruje zadunavlja. Ovaj dio je vii od dijela Alflda istono od Tise.
Dominiraju pjeani nanosi Dunava. Dunav je u prolosti tekao zapadnije i tijekom vremena pomicao se prema Tisi
te se tako taj prostor nasipao pjeanim materijalom, a vjetar je donosio les. Tu su dijelovi s pokretnim i ivim
pijeskom. Prema jugoistoku,
prema Tisi prostor je poumljen,
a na jugu su Baki pijesci koji su
zahvaljui
navodnjavanju
pretvoreni
u
poljoprivredno
podruje.
Alfld istono od Tise je prava
ravnica koja se na sjeveroistoku
uzdie do 180 m nadmorske
visine. Ima uma, a uz Tisu to je
movarno podruje. Ovo je
najsuniji dio zemlje. Tu se nalazi
Hortobagy
[hortoba] pusta
(nacionalni park).
Krajolik u Madarskoj

Maarsko sredogorje
Maarsko sredogorje je gorski
pojas koji se protee od Blatnog jezera prema sjeveroistoku. U osnovi je stara kristalasta masa kriljevci,
metamorfne stijene. Ona je prekrivena mlaim sedimentima. To je tlo ili obraeno ili prekriveno umom.
Izmjenjuju se ravnice, breuljci i horstovi. Horstovi su odvojeni rasjedima. U tom prostoru raste bukva i etinjae.
U sedimentnim bazenima taloile su se rude. Rezultat kontakta alpskog i dinarskog prostora su termalne i
mineralne vode kao ostaci vulkanske aktivnosti.
Dunantul
Dunantul se protee na jugozapadu izmeu Dunava na istoku, Drave na jugu, podgorja Istonih Alpi na zapadu i
Bakonjske ume na sjeveru. To je breuljkasti ravnjak visine do 300 m prekriven lesom. Mijenjaju se nizine s
prigorjima. U junom dijelu Dunantula izdie se planina Mecsek (682 m) u podnoju koje je Peuh (Pecs, [pe]).
Dunantul je poznato voarsko i vinogradarsko podruje. Rubom Dunantula prolazi Dunav. Tu je i Balaton.
KLIMA
Madarska se nalazi u kontinentu okruena planinskim prostorima koji meutim ne spreavaju prodor zranih masa
islandska ciklona, sibirska anticiklona, polarne zrane mase sa sjevera, dok Mediteran nema veliki utjecaj.
Dominantniji je utjecaj s istoka (hladni zimski vjetrovi).
Madarska ima umjereno kontinentalnu klimu. Kontinentalnost se izraava u koliini padalina i u temperaturi.
Srednja temperatura sijenja u zapadnim krajevima (do Dunava) je 1C, a u istonim krajevima 3,8C (kod
Debrecena). U srpnju je na zapadu 20C (Sopron), a na istoku 22C.
102

Kontinentalnost se poveava od zapada prema istoku. Zapad ima neto vie padalina 600-800 mm/stanovnika,
sredinji dio 600-700 mm/god, a istok 450-500 mm/god. Najvea koliina padalina je u proljee, rano ljeto (lipanj)
i jesen (rujan, listopad). Istoni dio zbog manje padalina ima stepske karakteristike.

Koliina
padalina

VODE
Dunav je najznaajnija vodena povrina Madarske. Plovan je kroz cijelu Madarsku (420 km). Dunav se na ulazu
u Madarsku rava juni krak tee kroz Madarsku kao Mosoni Dunav, a sjeverni tee granicom sa Slovakom.
Dunav se rava jo i prije kod Bratislave sjeverni krak tzv. Mali Dunav spaja se s glavnim rukavcem kod
Komarna. Kod Esztergomske (Viegradske) klisure Dunav mijenja smjer iz longitudinalnog u transverzalni. Nakon
izlaska iz klisure rava se jer ulazi u ravnicu i poinje sporo tei te taloiti pijesak. Ponovno se spaja nakon
30ak km. Zbog taloenja pijeska nastaju mnoge ade otok Csepel [epel] na Dunavu na jugu Budimpete
pretvoren je u naselje, Margaretin otok (Margritsziget, takoer u Budimpeti), otoci kod Mohacsa sprudovi
koji oteavaju plovidbu. Dunav ima vode tijekom cijele godine. Dva su maksimuma u rujnu i listopadu zbog kie
i od oujka do svibnja zbog otapanja snijega i leda. Oko tri mjeseca plovidba je onemoguena zbog leda koji dolazi
iz Austrije i eke. Sam Dunav se zaleuje samo za najhladnijih zima.
Ostale vee rijeke su Tisa (Tisza), Raba i Drava (nije plovna i nema vee znaenje). Glavnina rijeka izvire van
Madarske. Veina rijeka se ulijeva u Dunav pa on odvodnjava najvei dio povrine Madarske.
Tisa izvire u ukrajinskim Karpatima. Ona tee Velikim Alfldom i zbog toga jako meandrira.
U podruju Dunantule je Blatno jezero. Dugo je 78 km, iroko 1,5-15 km, s povrinom od 600 km2 i prosjenom
dubinom od 3 m. To je najvee jezero srednje Europe. Ostatak je Paratethysa. Vodu dobiva iz rijeke Zale i njenih
pritoka te nekoliko manjih rijeka koje se ulijevaju u jezero. Obala je niska i pjeana. Valovi su formirali pjeane
plae i tu se razvio turizam. Istona, juna i zapadna obala potpuno su urbanizirane Tihany [tihanj] na poluotoku
na sjeveru, Siofok [iofok] na zapadu. To je prostor madarske rivijere (hoteli, vile). Kanaliziranim tokom rijeke
Sio [io] Balaton je spojen s Dunavom (brana spreava pretjerano otjecanje vode).
BILJNI POKROV
Madarska je oko 30% pokrivena vegetacijom koja je uglavnom zastupljenja na prigorjima paleozojskih gora gdje
se izmjenjuju bjelogorine i crnogorine ume. Osim uma dominiraju travnata podruja (stepe). ume dominiraju
na zapadu, a travnata podruja u sredienjem dijelu i na istoku. Oranice prekrivaju 60% povrine, panjaci 14%, a
ume 14% povrine.
103

STANOVNITVO
Porijeklo
Madari pripadaju ugro-finskoj skupini naroda, a u Panonsku nizinu su doli u 9.st. pod vodstvom Arpada iz
podruja Dona i Dnjepra. Mijeali su se s drugim narodima, ali su zadrali svoju autohtonost. U ostalim dravama
Europe i svijeta ima oko 3 mil Madara.
Gustoa naseljenosti
Stanovnitvo je nejednako rasporeeno-najgue je naseljena Budimpetanska regija. Budimpeta s okolicom ima
oko 3 mil stanovnika. Slabije su naseljeni prostori koji su nii (stepe), a bolje naseljena prigorja planina.

Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet
Jezina struktura
Slubeni jezik je madarski.

11,3
14,4
-3,1
14,0

Etnika struktura
Madari
89,9 %
Cigani
4,0 %
Nijemci
2,6 %
Srbi
2,0 %
Slovaci
0,8 %
Rumunji
0,7 %
Hrvati
0,3 %

Dobna struktura
0-14.
19 %
15-59.
61,7 %
60 i vie 19,3%

Religijska struktura
Katolici
67 %
Kalvinisti
20 %
Luterani
5%
Ateisti i ostali
7,5 %
Gospodarska struktura
I. sektor
13,9 %
II. sektor
36,8 %
III. sektor 49,3 %

Naselja
Madarska ima oko 63,2% urbanog stanovnitva, to znai da su sela i dalje znaajna. Tri su tipa sela:
gomilasta sela (najstariji tip) su se razvila na nekadanjim veleposjedima i proizila su iz salaa (mala sela gdje
su se uglavnom razvijali gospodarski objekti)
nizna sela su nastala uz ceste, rijeke, rijene pritoke, razvijaju se u feudalno doba
pravokutna sela su ahovskog izgleda. To su najnovija naselja koja su se planski gradila u 18.st. nakon odlaska
Turaka.
104

Najvei grad je Budimpeta s oko 2 mil stanovnika, dok su drugi gradovi dosta manji etiri grada imaju 220 000170 000 stanovnika (Debrecen, Miskolc, Szeged, Pecs), dva 70 000-100 000 stanovnika, est 50 000-70 000
stanovnika, etiri 40 000-50 000 stanovnika, jedanaest 30 000-40 000 stanovnika i dvadesetak gradova sa 20 00030 000 stanovnika.
Budimpeta

Nastanak ovih gradova je uvjetovan razliitim imbenicima:

nastali na prijelazima preko rijeka (Budimpeta i Baja na Dunavu, Tokaj, Szolnok [solnok], Csongrad [ongrad] i
Szeged na Tisi, Gyr [er] na Rabi)
trgovaki gradovi su nastali na pravcima puteva (Pecz [pe], Miskolc [mikolc], Budimpeta)
upravno-administrativni gradovi (Nagykanizsa [nakanjia], Szekesfehervar [sekefehervar])
industrijski gradovi su nastali kao produkt rudnog bogatstva (najvaniji industrijski centar je Tatabanya
[tatabanja]).
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak
5 700 $/stan (1991.)
Valuta forinta
Na prvom je mjestu
poljoprivreda
(penica,
jeam, ra). 40% povrine
ine livade, a znatne su
povrine pod vinogradima i
vonjacima. Vinogradi su
posebno
raireni
u
jugozapadnom
dijelu
zadunavlja mjesto Tokaj
je centar vinogradarskog
kraja.
Vano je i razvijeno i
stoarstvo (svinjogojstvo,
konjogojstvo) i umarstvo.
Osim poljoprivrede veliko
znaenje ima energetska i
rudarska osnova ugljen, eljezna ruda, boksit, nafta na osnovi koje je razvijena industrija. Madarska godinje
proizvede 2 mil tona nafte. Razvijena je teka industrija, preraivaka, kone, tekstilna i prehrambena.
105

Sve je vaniji i turizam koji daje 18% godinjeg nacionalnog proizvoda. Dosta je razvijen i promet. Madarska ima
30 000 km cesta.
Rudno bogatstvo
Madarske

REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogena podjela se moe izvriti
na dva naina:
Ili na prostor:
) zapadno od dunava
) istono od Dunava
Ili na:
) Veliki Alfld (istono od Dunava)
) Mali Alfld
) Juno Dunantulsko humlje juno od
Balatona do granice s Hrvatskom
) Dunantulko sredogorje i Dunantulska
ravnica
) Krajnji rubni dio prostor Rabe
) Sjeverno madarsko gorje
) Budimpetanska urbana regija
Krajolik uz Dunav

106

Nodalno-funkcionalna regionalizacija
) Budimpetanska regija
Budimpeta (Budapest) je jedan od najveih gradova Europe. Nastala je na najpovoljnijem prijelazu preko Dunava
i nastala je spajanjem dvaju naselja, Budima i Pete. Budim je stariji i nalazi se na desnoj obali.
Kelti su bili prvi stanovnici, a u 1.st. na taj prostor dolaze Rimljani Aquincum je bio najvea utvrda panonskog
limesa. Dolaskom Madara razvija se Budim. Rast grada uslijedio je u 18.st. nakon gradnje mosta. Danas postoji
sedam uvenih mostova.
) Gyr [er] se nalazi na zapadu uz
tok Rabe i znaajno je gospodarsko
sredite te administrativni centar. Ima
razvijenu
industriju
(industrija
vagona, eljeznice, dizalica). Nalazi
se na mjestu gdje se sastaju etiri
rijeke. Ova regija obuhvaa dio
Gradia i tu je sekundarni centar
Sopron [opron].
) Szekesfehervar ([sekefehervar],
Stolni Biograd) ovo je regija
Balatona
i
njegove
okolice.
Szekesfehervar je turistiko sredite
(povijest), ali ima i neto industrije
(kemijska, elektronska i aluminijska).
) Pecs (Peuh) se nalazi na jugu
Dunantulskog
prostora,
podno
Mecseka. Poznato je starije naselje,
turistiko, trgovako i kulturno
sredite. Razvijena je industrija,
posebno industrija koe. Ima dosta
kulturnih spomenika i turistiki je
znaajan. Manji gradovi su Harkany
(ima dosta mineralnih i termalnih
izvora) i Nagykanizsa [nad-kania].
Pecs

) Szeged se nalazi na Tisi pa ima

dobar prometni poloaj. Povijesno je
naselje, luka, a ima i razvijenu
agrarnu okolicu. Ima razvijenu
prehrambenu
(prerada
crvene
paprike), tekstilnu i preraivaku
industriju.
) Szolnok [solnok] se razvio na
najvanijem prijelazu preko Tise.
Znaajno je industrijsko i prometno
sredite (eerane, mlinovi, prerada
poljoprivrednih proizvoda). Ima oko
90 000 stanovnika.
) Debrecen ima 220 000 stanovnika
i najvanije je sredite Velikog Alflda. Razvio se na kriitu puteva prema Slovakoj i Rumunjskoj. Debrecen je
industrijski (prehrambena industrija, strojogradnja), administrativni i kulturni centar. U blizini Debrecena je
Hortobagyi pustara.
) Miskolc [mikolc] ima 180 000 stanovnika i znaajno je administrativno sredite. Ima razvijenu prehrambenu i
strojarsku industriju, crnu metalurgiju i industriju papira i stakla.
107

EKA I SLOVAKA
POVIJESNI RAZVOJ
Jedinstvena ehoslovaka prvi put je formirana 1919., nakon raspada Austro-Ugarske. Sve do 1938. bila ja
samostalna drava, a tada je postala meta nacistike Njemake te je podijeljena tako da je zapadni dio (eka
zavala) postao protektorat Njemake, Sudeti su prikljueni Njemakoj, nizinski dio na jugu prema Madarskoj su
anektirali Madari, a Slovaka je proglaena nezavisnom dravom, a zapravo je bila pod Njemakom. Poslije
II.sv.rata ehoslovaka je vraena u svoje predratne granice. Tada je postala dio sovjetskog bloka. Nakon promjena
u ekoj 1968. (prako proljee) dolo je do intervencije snaga Varavskog sporazuma.
Nakon protuvladinih demonstracija krajem 1989. dolo je do formiranja nekomunistike vlade (barunasta
revolucija). Tri godine nakon toga, 1992., zbog kulturnih, vjerskih, nacionalnih i drugih razloga pripremeljeno je
mirno osamostaljivanje eke i Slovake te je 1. sijenja 1993. prestala postojati ehoslovaka i nastale su dvije
nove drave eka i Slovaka.
Obe zemlje se otvaraju prema Europi, vri privatizacija, doputa ulazak stranog kapitala eka je gospodarski
razvijenija i time blia ulasku u Europsku uniju dok Slovaka ima puno vie problema na tom putu.
eka je parlamentarna republika i podijeljenja je na sedam regija (kraj). Slovaka je unitarna drava i podijeljenja
je na tri regije i 38 okruga.
EKA
Povrina 78 864 km2
Broj stanovnika 10,3 mil (1991.)
Gustoa naseljenosti 130,6 st/km2
Glavni grad Prag (1,2 mil stanovnika)
SLOVAKA
Povrina 49 035 km2
Broj stanovnika 5,3 mil (1991.)
Gustoa naseljenosti 107,5 st/km2
Glavni grad Bratislava (450 000)
POLOAJ
Ovo je tipino srednjoeuropski prostor. I eka i Slovaka su izduene u smjeru istok-zapad. Ovdje je slavensko
stanovnitvo duboko prodrlo u germanski prostor. Otvorene su prema susjednim prostorima i imaju vane puteve
koji ih povezuju s ostalim dijelovima Europe Dunav, Moravska vrata, Laba.
RELJEF
Na prostoru eke i Slovake izdvajaju se tri reljefne cjeline:
) eka zavala s rubnim planinama umava, eke ume
) Moravska zavala
) Slovako-karpatski dio.
eka i Moravska zavala nalaze se u ekoj, a Karpati u Slovakoj. Du granice izmeu dviju zemalja pruaju se
Zapadni Karpati (Beskidi).
eka zavala
eka zavala se nalazi u zapadnom dijelu prema Njemakoj. Okruuju ju je 1 500 m visoke planine. Od Moravske
je zavale odvaja eko-moravska visoina ija je osnovna graa gnajs (stare kristalaste stijene). Na jugu je
umava, na jugozapadu eka uma (esky les), na sjeverozapadu Rudna gora (Krune hory), a na sjeveru Sudeti
u kojima glavnu skupinu ine Krkonoe (Sneka sa 1 602 m je najvii vrh eke). Ove su planine nastale u
paleozoiku hercinskom orogenezom (kristalasti kriljci). U tercijaru je dolo do novog nabiranja. Takoer postoje
ostaci pleistocenskih glacijacija.
Na sjeverozapadu su vulkanske gore ima dosta tektonskih poremeaja i vulkanskih ostataka te termalnih izvora
(Karlovy Vary, Marianske Lazne, Teplice, Frantikovy Lazne).

108

eka zavala je veim dijelom nagnuta prema sjeveru. To je blago valovita ravan s dosta ostataka fluvioglacijalnog materijala. U sjevernom dijelu zavale je Polapska nizina. Zavala i planine koje je okruuju zajedno sa
eko-moravskom visoinom ine eki masiv.
Moravska zavala
Moravska zavala predstavlja prijelaz izmeu starog ekog masiva na zapadu i mlaeg nabranog gorja Karpata na
istoku. Ispunjena je tercijarnim sedimentima. Od zavale Odre odvojena je niskim Moravskim vratima (prijevoj
Hranica 302 m) pa je to vaan prostor jer povezuje junu Poljsku s jedne i Panonsku nizinu s druge strane.
Moravska zavala je relativno nizinski dio uz rijeku Moravu. Na zapadu zavale, sjeverno od Brna razvijeni su krki
oblici moravski kr.
Slovako-karpatski dio
Najvei dio Slovake zauzimaju Zapadni Karpati, a na sjeveroistoku su Istoni Karpati. Ravnice zauzimaju
jugozapad Podunajska nizina kao dio Panonske nizine i jugoistok Istonoslovaka ili Potiska nizina zemlje.
Slovaka je prema istoku sve vie, kompaktnija i ulananija jer se sve vie pribliava Karpatima. Karpati se ovdje
sastoje od niza planinskih lanaca odvojenih zavalama i rijenim dolinama. Dominiraju mezozojski i tercijarni
vapnenci, a na kontaktu s Moravskom ima i kristalastih kriljevaca. Reljef je razlomljen rasjedanjima i radom
ledenjaka. Juno su i ostaci vulkanskog djelovanja. Rubna podruja su mlaeg postanka od vapnenca i dolomita
(Karpati, Tatre), a prema unutranjosti su fluvio-glacijalni sedimenti.
Zapadne Karpate ovdje ine dva luka:
Vanjski Karpati graeni su od flia. ini ih Biele Karpaty, Javorniky i Slovenske Neskydy.
Unutranji Karpati graeni su od kristalastih kriljevaca i granita. Dijele se na: visokotatranski (Male Karpaty,
Mala Fatra, Visoka Tatra), niskotatranski (Tribe, Velka Fatra, Nizke Tatry) i juni rudogorski pojas (Slovako
rudogorje, tiavnica, Krupina).

Prirodne regije eke i Slovake

KLIMA
Obje zemlje imaju kontinentalnu klimu. Kontinentalnost se poveava od zapada prema istoku.
Koliina padalina takoer opada od zapada prema istoku te od sjevera prema jugu. U zapadnom dijelu je 750 mm,
na istoku 450-500 mm, a u viim planinskim prostorima (Karpati) preko 1000 mm/god. Na krajnjem istoku javljaju
se snjene padaline.
Temperature se ljeti poveavaju prema istoku, a zimi se prema istoku smanjuju. Srednja sijeanjska temperatura u
Pragu je 0,5C, a u Brnu 2C. Srednja srpanjska u Pragu je 19,5C, a u Brnu 21C. U viim planinskim
prostorima (Karpati, eki masiv) srednja sijeanjska temperatura je 7C, a srpanjska 10C.
109

U Slovakoj su u nizinama srednje sijeanjske temperature iznad 3C, a u Karpatima 3C. Srednje srpanjske
temperature su vie od 17C u nizinama, a u Karpatima 16C.
VODE
Glavni vodni sustav je uglavnom iz susjednih zemalja (Dunav, Laba, Morava, Tisa, Vah). Dunav i Laba su vani za
plovidbu, a ostale za hidroenergiju. Najznaajnija luka na Dunavu je Bratislava.
eku zavalu odvodnjava Laba u Sjeverno more. Glavni joj pritok Vltava. Moravsku zavalu odvodnjava Morava
koja se ulijeva u Dunav, dok sjeverni dio odvodnjava Odra.
Najvei dio Slovake pripada porjeju Dunava. Glavni pritoci Dunavu u Slovakoj su Vah, Nitra, Hron, Ipel te
Bodrog i Ondava preko Tise.
Moravska vrata, Dunav i Laba povezuju ovaj prostor s ostalim dijelovima Europe te se tako ovim pravcima rjeava
problem izlaza na more.
BILJNI POKROV
Zbog klime i reljefa ume su dosta rairene. U ekoj ume zauzimaju 34% povrine, a u Slovakoj 41%.
STANOVNITVO
Gustoa je najvea u Prakoj zavali (2 433 st/km2) i sjevernoj ekoj (150 st/km2). Najslabije je naseljen zapadni
dio prema granici s Njemakom. U Slovakoj gustoa naseljenosti opada od zapada prema istoku. Najvea je u
dolinama rijeka (oko 100 st/km2), a najmanja u planinskim krajevima.
Prirodno kretanje
eka
Slovaka
11,7
14,1
11,5
10,1
0,2
4,0
8,5
12,6

Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet
Etnika struktura
eka (1991.)
esi
94,4 %8
Slovaci
3,1 %
Poljaci
0,6 %
Nijemci
0,5 %
lesi
0,4 %
Romi
0,3 %
Ostali
0,7 %

Slovaka (1991.)
Slovaci
85,6 %
Madari
10,7 %
Romi
1,5 %
esi
1%
Ukrajinci
0,6 %
Nijemci
0,1 %
Ostali
0,5 %

Religijska struktura
eka
Rimokatolici
39,2 %
Protestanti
4,6 %
Pravoslavci
3%
Ateisti
39,8 %
Ostali i nepoznato 13,4 %
Dobna struktura
eka
0-14
21,2 %
15-59
61,1 %
8

ehoslovaka (1991.)
esi
63 %
Slovaci
31 %
Madari
3%
Poljaci, Nijemci, Rusi,
Ukrajinci

Slovaka
ehoslovaka (1991.)
Rimokatolici
60,3 % Rimokatolici
50 %
Protestanti
7,9 % Protestanti
20 %
Grkokatolici
3,4 %
Pravoslavci
0,7%
Ostali i nepoznato 27,7 %

Slovaka
24,1 %
60,9 %

Jezina struktura
U ekoj slubeni jezik je eki, a u Slovakoj slovaki.

Od toga se 13,2% stanovnika izjasnilo kao Moravci.

110

60 i vie
Naselja

Gospodarska struktura
I. sektor
II. sektor
III. sektor
Nezaposleni
Stopa nezaposlenosti

17,7 %

15,0 %

eka Slovaka
8,0 %
10,1 %
41,6 %
30,8 %
47,9 %
59,1 %
2,5%
6,3 %
17 %
Prag

U ekoj u gradovima ivi 70% stanovnitva.

Najvei grad je Prag (Praha, 1,2 mil), a slijede
Brno (390 000), Ostrava (326 000), Plzen
(172 000),
Liberec
(100 000),
eske
Budejovice (100 000), Usti nad Labom,
Pardubice (90 000), Hradovec Kralove
(80 000), Zlin.
U Slovakoj u gradovima ivi 56,8% stanovnitva. Najvei grad je Bratislava (450 000). Ostali gradovi su: Koice
(237 000), Nitra (90 000), ilina (85 000), Banska Bystrica (85 000), Preov (90 000), Trenin, Komarno.
GOSPODARSTVO

111

Nacionalni dohodak ($/stan)

Valuta

eka
7 750
eka kruna

Slovaka
4 950
Slovaka kruna

112

Raspored
proizvodnje u
ekoj i Slovakoj

eka je imala uvijek vee mogunosti od Slovake. eka ima rudnog bogatstva (ugljena, eljezne rude,
antimona). eka je imala razvijeniju industriju od Slovake, a Slovaka ima razvijenu poljoprivredu. eka je
industrijska, a Slovaka poljoprivredna zemlja. eka ima razvijenu poljoprivredu u ekoj zavali (ra, jeam,
itarice, krumpir). U Slovakoj juno od Bratislave uz Dunav Veliki itni otok najagrarniji prostor. Tu je
dominiralo madarsko stanovnitvo, ali ono je protjerano nakon I.sv.rata.
Prag je najvei gospodarski centar eke. Razvio se na Vltavi u sredinjem dijelu eke zavale, na raskriju
putova u blizini rudnika. Posebno se razvio u 19.st. i kroz 20.st. Ovdje se rano razvija metalna industrija,
pivovare Postao je kulturnu i industrijsko sredite. Plzen je industrijski grad s jakom metalnom, automobilskom i
prehrambenom industrijom (pivo). Ostrava je grad koji se razvio zbog nalazita rudnika kamenog ugljena na
osnovi kojeg se razvila metalna industrija. Opava, Vitkovice, Olomouc i Zlin (obua Bata) takoer su industrijski
centri. Olomouc je i kulturno sredite. Brno se nalazi u junom dijelu i kulturno je i prometno sredite. Na
sjeverozapad je nekoliko manjih centara Liberec i Jablonec (tekstilna industrija). Na zapadu su Karlovy Vary
su poznati po termalnim izvorima, kao i niz manjih mjesta u tom prostoru Marianske Lazne, Frantikovy
Lazne eske Budejovice su prometno sredite (veze prema Austriji). Ustri nad Labem su vano prometno
sredite prema Njemakoj. Najznaajniji turistiki centar u ekoj je Prag.
Bratislava je nastala na Dunavu, na prometnom putu na jugoistonim vratima Moravske nizine. Banska Bystrica
je rudarski i trgovinski centar u srcu Slovake s razvijenom tekstilnom i kemijskom industrijom. Trenin ima
trgovaku i industrijsku funkciju. Turizam je znaajan, posebno u Tatrama (zimski turizam). Na istoku su
najvanija sredita Preov i Koice.
Bratislava,
dvorac nad
Dunavom

REGIONALIZACIJA
Regionalizacija eke
1. Prag s Prakom zavalom
2. Plzen
3. Ostrava
4. Brno
Postoji nekoliko manjih centara na sjeveru Jablonec i Liberec, te neto junije Pardubice i Hradec Kralove.
Regionalizacija Slovake
1. Bratislava
2. Koice
113

POLJSKA
Povrina 312 683 km2
Broj stanovnika 38,6 mil (1994.)
Gustoa naseljenosti 123,6 st/km2
Glavni grad Warsawa (Varava)
Dravno ureenje republika
POVIJEST
Najveu povrinu (1 mil km2)
Poljska je imala u 15.st. Kasnije
se taj teritorij smanjivao. Treom
diobom
Poljske

1797.
podijeljenja je izmeu Austrije,
Pruske i Rusije i tako nestaje kao
samostalna drava.
Obnovljena je 1918. i imala je
oko 388 000 km2 i 34 mil
stanovnika i kao takva je
postojala do 1939. Bilo je dosta
nacionalnih
manjina

Ukrajinaca, Bjelorusa, idova

(preko
70 mil),
Nijemaca.
Prodorom Nijemaca prema istoku
Poljska opet nestaje kao drava.
1945., dogovorom na Jalti
ponovno je uspostavljena poljska
drava, ali se pomaknula s istoka
prema zapadu tako da je granica s
Njemakom na rijeci Odri.
Sve do 1990. bila je pod
utjecajem SSSR-a. Danas je jedna
od najsigurnijih kandidata za
prijem u Europsku uniju.
Poljska
je
republika
s
polupresjednikim
sustavom.
Podijeljenja je na 49 vojvodstava,
a ona na gradove i opine.

Promjene poljskih granica

POLOAJ
Poljska je zemlja koja se po svom poloaju ne bi mogla uvrstiti ni u srednju, ni istonu ni sjevernu Europu, ali se
zbog svojih karakteristika svrstava u srednju Europu. Poljskoj pripada znaajan nizinski koridor uz Baltiko more.
GRAA I RELJEF
Morfoloki gledano ime Poljske dolazi od rijei nizina (polje). Najvei dio Poljske pripada nizinama i blago
uzdignutim prostorima. Ispod 300 m nadmorske visine nalazi se 87% povrine Poljske. Sjeverni nizinski dio
Poljske nastao je najmlaim geolokim procesima nastao je nakon pleistocena, nakon otapanja ledenjaka koji su
donijeli morenski materijal za vrijeme ledenog doba. Tada se formiraju i doline rijeka i jezera.
Izdvajaju se tri morfoloko-geoloke cjeline:
Sjever
Sredinji dio
Krajnji jug.

114

Sjever
Ovo
je
prostor
Pomeranije
i
Mazurije. To je najnii
dio
s
morenskim
materijalom i ostacima
glacijalnih nanosa s
nizom jezera. Ovo je
gospodarski najmanje
iskoriten
prostor.
Obala
je
niska.
Protee se na jug do
sredinjeg
kanala
(Wisa Odra).
Sredinji dio
Ovo je prostor izmeu
Odre, Wise i Buga.
Neto je vii i
ocjeditiji. Pomalo se
uzdie. Gospodarski je
bolje valoriziran od
sjevera.
Krajnji jug
Jug obuhvaa tri
manje cjeline:
Karpati tercijarne
starosti
Pretkarpatsko
podruje
leska (lezija)
ima hercinskog
nabiranja
KLIMA
Poljska je pod utjecajem maritimnih i kontinentalni, zapadnih, istonih i posebno sjevernih zranih masa (sibirska
anticiklona, islandska ciklona). Ima umjereno kontinentalnu klimu. Kontinentalnost se poveava od zapada prema
istoku i od sjevera prema jugu.
Zimi temperature opadaju od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu, a ljeti rastu.
Koliina padalina je 500-600 mm/god, a na podruju Karpata 1 000-2 000 mm/god.
VODE
Poljska ima vrlo razvijenu rijenu mreu. Rijeke imaju dva smjera:
pradolinski (longitudinalni) od istoka prema zapadu Wisa, Odra (u donjem dijelu)
transverzalni od sjevera prema jugu Nisa, Odra (u gornjem dijelu).
Ima i ostataka rijenih jezera. Preko 99% povrine se odvodnjava prema Baltikom moru (Wisa odvodnjava 54%
povrine, Odra 34%). Jedan manji dio se odvodnjava u unutranjim jezerima. Najvei vodostaj je u jesen te kasno
proljee i rano ljeto. Rijeni tokovi se zimi zamrzavaju (etiri mjeseca godinje). Plovne su Odra i Wisa.
Rijeke su povezane kanalima Augustinski, Glindski, Masutski Sustav kanala za povezivanje rijeka je vrlo star.
Rijeke se koriste za hidroenergiju i ribniarstvo. Zbog industrije vrlo su oneiene.
Na sjeveru Poljske ima mnogo ledenjakih jezera, ali ona nemaju neko vee znaenje.
BILJNI SVIJET
Zahvaljujui karakteristikama tla u Poljskoj se u prolosti rairila raznolika vegetacija koja je veinom unitena.
Danas je oko 24% povrine prekriveno umom, a ostatak je devastiran.
115

STANOVNITVO
Mijenjanjem granica dolazilo je i do velikih izmjena stanovnika. Poljska je zemlja koja je za vrijeme II.sv.rata
izgubila 6-7 mil ljudi. Oko 1 mil Poljaka ivi u SAD-u i oko 1 mil u susjednim zemljama (Bjelorusija, Ukrajina,
Latvija, Litva, Estonija) te Francuskoj. Oko 5 mil stanovnika je zavrilo u koncentracijskim logorima.
Stanovnitvo je koncentrirano na jugu, u pretkarpatskom prostoru. Najrjee je naseljeno podruje jezera na
sjeveroistoku i baltiko primorje, a najgue lesko industrijsko podruje (594 st/km2), prostor odza (742 st/km2) i
Warszawe (636 st/km2). U gradovima ivi 61% stanovnika.
Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

12,8
10,2
2,6
13,3

Dobna struktura
0-14
24,1 %
15-59
60,5 %
60 i vie
15,4 %
Gospodarska struktura
I. sektor
27 %
II. sektor
33 %
III. sektor
40 %

Etnika struktura
Poljaci
97,6 %
Nijemci
1,3 %
Ukrajinci
0,6 %
Bjelorusi
0,5 %
Jezina struktura
Slubeni jezik je poljski.
Religijska struktura
Rimokatolici
Pravoslavci
Ostali (luterani, kalvinisti,
protestanti, idovi)

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 4 300 $/stan
Valuta poljski zlot
Osnova gospodarstva je dobra
energetska baza. Ugljen je dosta
znaajan. Na bazi toga razvila se
metalna, kemijska i tekstilna
industrija.
Razvijena
je
i
brodogradnja (Gdanjsk, Gdynia
[gdinja], Szczecin [tetin]). Od
poljoprivrednih kultura uzgajaju se
itarice, ra, eerna repa, penica,
jeam. Razvijeno je i rijeno
ribarstvo i stoarstvo.
REGIONALIZACIJA
Izdvajaju se tri regije koje se
poklapaju s morfolokim cjelinama.
) Sjeverna Poljska
Sjeverna
Poljska
obuhvaa
Pomeraniju i Mazuriju. Takoer
obuhvaa obalni prostor i uski
brdski prostor uz obalu. Obala je
niska,
pjeskovita,
lagunasta,
uglavnom nepogodna za luke. Istie
se Gdanjski zaljev.

116

91,1%
1,5 %

Glavni centri su Gdanjsk (460 000 stanovnika), Szczecin (416 000, [tetin]) i Gdynia (250 000, [gdinja]). U
Szczecinu, na uu Odre, razvijena je brodogradnja, metalna i kemijska industrija. U Gdanjsku, nedaleko od ua
Wise, razvijena je kemijska i brodograevna, a u Gdyniji brodograevna industrija. Ova su dva grada spojena
preko gradia Sopota popularnog kupalinog odredita. Sve su ove industrije u tekoj krizi.
) Srednja Poljska
Srednja Poljska obuhvaa dva manja prostora Poznaniju i dolinu Wise (izmeu Buga i Visle). Poznanija obuhvaa
prostor na zapad prema Odri, uz tokove Notea i Warte. Dolina Wise obuhvaa i doline Buga i Nareva. Obje
pokrajine su sline to su krajevi agrarnog karaktera. Gradski centri su nastali za potrebe prometa (na rijekama) i
tek su se onda razvili u kulturne i industrijske centre. Glavni centri su: Warszawa (1,7 mil, Varava), odz
(840 000, [lo], tekstilna, prehrambena industrija), Poznan (580 000, [poznanj], sajamski grad), Bydgoszcz
(380 000, [bidgo], kanal Wisa Note Odra). Warszawa je nastala na pogodnom prometnom voritu (putevi
sjever jug i istok zapad). Poela se razvijati u 16.st. kad je postala glavni grad. U II.sv.ratu je teko nastradala.
Na temelju sauvanih dokumenata izvrena je rekonstrukcija (provedena u deset godina). No nije nastradao samo
grad Warszava je prije rata imala 1 mil stanovnika, a nakon rata 12 000.
) Juna Poljska
Juna Poljska obuhvaa tri zone:
Karpati
Pretkarpatska zona
lezija (leska)

Tatre

Karpati
Poljska obuhvaa mali dio Karpata
visoko planinsko podruje (do
2 663 m visine u Visokim Tatrama)
tercijarne starosti (kristalasti masiv
mlae starosti). Zimi pada snijeg
(1200 mm/god), a ljeti prostor oivi
zbog turizma. Tradicionalno ovo je
stoarski kraj. U novije vrijeme se
razvija turizam turistiki centar
Zakopane.
Pretkarpatska zona (Galicija)
Ovo je dio vanjske zone Karpata
koja se nastavlja na fluvijalnu nizinu
graenu od pjeenjaka. Ovo
podruje je znaajno zbog rudnog
bogatstva, nafte i hidrocentrala. To je
prostor Beskida i Lisa gore.9 Tu je Wisa moderirala svoju dolinu. Naselja su formirana u dolinama. Prostor se na
sjeveroistoku sputa u Lublinsku ravan. Tu je znaajno mjesto Lublin. Na jugoistok je Galicija iji je glavni centar
Przemysi nekad vojna utvrda. To je industrijski razvijen kraj, a razvijena je i poljoprivreda i umarstvo.
Pretkarpatska zona je umovit kraj. Stanovnitvo se bavi i poljoprivredom (ra, jeam, krumpir). Glavni centri su:
Krakow (750 000), Nowa Huta i Wieliczka [vjelika]. Krakow je nekad bio glavni grad Poljske (11-16.st.).
Nalazi se na Wisi. Sveuilini je grad s razvijenom metalnom i kemijskom industrijom. U blizini su eliane
Wieliczka. Nowa Huta je poznata po metalnoj industriji.
leska (lezija)
Ovo je podruje reljefno starije i nie od Karpata. Ima blaa prigorja. Ima dosta rudnog bogatstva (ugljen, eljezna
ruda). Glavni centri su: Katowice (360 000, kulturni centar), Wrocaw (640 000), Sosnowiec (250 000,
[sosnovjec]), Opole, Gliwice, Zabrze, Jelenia Gora (nedaleko od granice sa ekom i Njemakom). leska slii
Ruhru. Na 35 km udaljenosti ima est gradova s preko 100 000 stanovnika.
9

Karpati u Poljskoj obuhvaaju Tatre (unutranji Karpati od granita i vapnenaca) i Beskide (vanjski Karpati od flia).

117

JUGOISTONA EUROPA
Jugoistona Europa obuhvaa: Rumunjsku, Bugarsku, Grku, Albaniju i zemlje nastale raspadom SFR Jugoslavije
(osim Slovenije koja se ubraja u srednju Europu iako je obraena ovdje).

RUMUNJSKA
Povrina 237 500 km2
Broj stanovnika 24 mil (1991.)10
Gustoa naseljenosti 96 st/km2
Glavni grad Bucureti (Bukuret)
POVIJESNI RAZVOJ
Prvu dravu u ovom podruju osnovali su
Daani, a prostor su osvojili 107. i narod
romanizirali Rimljani. Rimljane su 275.
protjerali Goti. Od 3. do 14.st. ovdje se
naseljavaju razni narodi (Huni, Avari, Slaveni,
Madari).
Prvi pokuaj ujedinjenja Rumunjske bio je u
17.st. Jezgru Rumunjske je inila Vlaka kojoj
su prikljuene sve ostale pokrajine. Vlaka i
Moldavija ujedinile su se 1862. U drugoj
polovici 19.st. prikljuuje se Dobruda, a
krajem I.sv.rata Transilvanija, Banat, dio
Moldavije, Bukovine i Besarabija. Izmeu dva
svjetska rata bila je mnogonacionalna drava,
a 1944. gubi Bukovinu, Besarabiju, dio Banata
i junu Dobrudu. Do 25. prosinca 1989. bila
je dio sovjetske ere, a tada je izvren udar i Ceauescu je ubijen. Od 1989. ona je republika sa dvodomnim
parlamentom. Uvela je viestranaki sustav, poela privatizaciju, a krajem 1990ih priznala je manjine. Ima 43
okruja, 260 gradova i 2688 opina.
POLOAJ
25. meridijan prolazi sredinom Rumunjske i dijeli Europu na dva jednaka dijela. Po tome je Rumunjska jednako
udaljena od Atlantika i Urala (2 500 km). Rumunjska pripada istonoj odnosno jugoistonoj Europi. Rumunjska je
Karpatska zemlja i prijelazni prostor izmeu srednje i istone Europe.
Rumunjska je bila i jo je uvijek van glavnih europskih pravaca prema jugoistoku Europe i Aziji. Ti pravci prolaze
preko istonih Alpa, savsko-moravskim pravcem s jednim odvojkom na Skopje i prema Grkoj, a drugim na Sofiju
na Isatnbul i Malu Aziju. Istoni koridori idu neto sjevernije preko eke i Slovake. Prometnice koje je vezuju sa
susjedima zapravo je vezuju sa nerazvijenim zemljama. Najdui tok Dunava je u Rumunjskoj, ali nije je povezao s
ostalim dijelovima Europe. Dunav je granina rijeka izmeu Rumunjske i Bugarske i nijedna zemlja nije imala
koristi od toga.11 Na toj granici nema velikih gradova.
RELJEF
Rumunjska ima kruni oblik. Obiljeje joj daju Dunav, Karpati, Vlaka nizina, Transilvanske Alpe i crnomorska
obala. Karpati dijele zemlju na dva slabo povezana dijela. Rumunjska ima velik dio crnomorske obale na kojoj su
se razvili turistiki gradovi. No taj prostor nema veliko znaenje za Rumunjsku, a prostor je otvoren hladnim
masama sa istoka i sjeveroistoka.
10

Dvanaesta po veliini u Europi, osma po broju stanovnika.

Od Dunava je korist imala Jugoslavija koja je na granici s Rumunjskom sagradila dvije hidrocentrale jer je Tito bio prijatelj
sa Ceauescuom.

11

118

U reljefu su zastupljenje visoke planine, blaga pobra i nizine. Reljef Rumunjske je vrlo kompleksan. Planinski i
gorski lanci s vie od 750 m nadmorske visine obuhvaaju 31% teritorija. Pobra, podgorja i prigorja (200-750 m
nadmorske visine) obuhvaaju 36% povrine, a nizine 33%.
U reljefu Rumunjske izdvajaju se sljedee reljefne cjeline:
Reljef Rumunjske
Brdsko-planinska i prigorsko-podgorska podruja
) Karpati
) Pretkarpatska zona
) Gjeldsko pobre
) Moldavsko pobre
) Planina Bihor
) Podruje Dobrude
) Transilvanska zavala
Nizinski prostori
) Vlaka nizina
) Panonska nizina
) Moldavsko podruje
Brdsko-planinska i
prigorsko-podgorska
podruja
) Karpati
Karpati ine najvii dio
reljefa. Stepeniasto se
sputaju
na
sjeveroistoku, istoku i
zapadu
prema
Moladviji,
Vlakoj,
Transilvaniji i Banatu. Nastali su u tercijaru uz dosta rastoen reljef s velikim vulkanskim ostacima. U ledenom
dobu su bili pod ledom, pa ima dosta glacijalnih oblika (doline u obliku slova U). Ima dosta mineralnih i termalnih
izvora. Cijele godine su prekriveni snijegom. Proteu se od erdapa do Slovake i dijele se na istone i june.
Istoni Karpati su dugi oko 500 km, od izvora Tise do doline rijeke Prahove. To je 100 km irok bedem koji
zauzima 22% teritorija. Visine su do 2 300 m, a u prosjeku 1 500-1 600 m nadmorske visine. Doline i morenski
materijal posljedica su posljednjeg ledenog doba. Ima vulkanskog reljefa krateri, mineralni izvori.
Juni Karpati (ili Transilvanske Alpe) proteu se od rijeke Prahova do doline Dunava. Istog su postanka kao i
Istoni Karpati, ali manje su ralanjeni, kompaktniji su i nemaju puno prirodnih prijelaza. Visine su vee od
2 000 m. Stepeniasto se sputaju prema Vlakoj, Banatu i Transilvaniji. Osamljeni vrhovi ostatak su ledenjakog
djelovanja. Ima ostataka ledenjakih jezera. U junom i sredinjem dijelu Transilvanskih Alpa ima dosta hercinskih
ostataka pa ima i rudnog bogatstva (eljezna ruda, ugljen, nafta).
) Pretkarpatska zona
Ovo je prva stepenica Karpata prema nizini. Reljef je jo mlai od Karpata i Transilvanskih Alpa. Kvartarnoneogenske je starosti. To je relativno uzak prostor svega nekoliko kilometara na jugozapadu, 30-40 km na
jugoistoku s marinskim, glacijalnim, jezerskim i fluvijalnim naslagama. Ovo je vaan prostor jer se tu nalaze rude
nafta.
) Gela (Gjeldsko pobre)
Gjeldsko pobre je breuljkasti kraj 200-300 m visine i druga je stepenica Transilvanskih Alpa. Nalazi se izmeu
njih i Vlake nizine. Sastoji se od mlaih talonih stijena, a ima i dosta lesnih naslaga (eolskih). Kraj je ispresijecan
rijekama.
) Moldavsko pobre
Moldavsko pobre je geoloki blago zaravnjen (valovit) prostor izmeu Karpata i Istonoeuropske nizine.
Nastavlja se na Vlaku nizinu. U prosjeku je oko 100 m visine na sjeveru, a na jugu do 500 m. U ledenom dobu
ovdje je bilo more i nestankom mora taloe se eolski i rijeni sedimenti velika koliina lesa.
) Planina Bihor
Planina Bihor odvojena je od Karpata i Transilvanskih Alpa. Nastala je hercinskom orogenezom.
) Pobre Dobrude (Dobrogea)
119

Ovo je blaga volovita ploa izmeu Dunava i Crnog mora visoka do 400 m. Sjeverni dio je vii, juni nii. Krajnji
sjever i jug se naglo uzdiu. Prostor je karakteristian po nanosima lesa. Crnomorsko primorje Dobrude je slabo
naseljeno. To je turistika zona Rumunjske. Obala je niska puna laguna i limana.
) Transilvanska zavala
Transilvanska se zavala nalazi izmeu planine Bihor na zapadu, Transilvanskih Alpa i Istonih Karpata. Za vrijeme
kvartara (ledenog doba) djelomino je bila pod vodom, a na viim dijelovima bio je led. Visine su 400-700 m. ine
je mlai sedimenti. Uglavnom se sastoji od glinovitih, pjeanih i slinih sedimenata. Za vrijeme velikih kia dolazi
do velikih klizanja.
Nizinski prostori
) Vlaka nizina
Vlaka nizina je bila dio panonskog morskog bazena (bila je pod morem). Kasnije se napunila raznim sedimentima,
meu kojima prevladava les kojeg su stvorili vjetrovi nakon pleistocena. Ima dosta rijeka pa je ovo i dosta
poplavno podruje. Okruena je Transilvanskim Alpama sa zapada i sjevera. Sputa se na jug prema Dunavu.
) Panonska nizina
Panonska nizina je iroka 20-50 km. Ispunjena je lesom. Ovo je rumunjski dio Banata.
) Moldavsko podruje
Ima osobine sline Panonskoj i Vlakoj nizini. Ispresijecano je malim rijenim dolinama.
KLIMA
Zapadni utjecaj sve vie slabi pa je slab utjecaj islandske ciklone. Kontinentalnost je jedno od osnovnih obiljeja
klime Rumunjske. Planinski su lanci takoer bitni elementi za klimu.
Kontinentalnost se poveava od zapada prema istoku. Temperature ljeti rastu od zapada prema istoku, a zimi
padaju. Visoka planinska podruja imaju vrlo niske temperature. Prosjek temperature na najviim dijelovima je od
2C do 2C. Temperature znaju zbog prodora istonih zranih masa biti vrlo ekstremne u Vlakoj nizini padnu i
do 34C, 40C.
Znaajni su i vjetrovi, posebno hladni s istoka (Rivat i Koava, posljedica prodora sibirske anticiklone). Sa
jugozapada ljeti pue Austral koji ima fenske karakteristike.
Prosjek padalina je 600-650 mm/god. Zapadni dijelovi do Karpata imaju 500-700 mm/god, a istono od
Transilvanskih Alpa koliina pada na 250-500 mm/god. Visoki planinski lanci imaju vee koliine padalina
Bihor 1400 mm/god, Zapadni Karpati 800-1000 mm/god, Istoni Karpati 600-700 mm/god. Kie padaju na mahove
prodorom islandske ciklone pa su este poplave. Zimi na Karpatima zna pasti i do 7 m snijega.
VODE
Zahvaljujui klimi i reljefu vode su
vrlo znaajne. Dunav je najznaajniji
rijeni tok. Tee junom granicom
Rumunjske i ulijeva se kao deltasto
ue u Crno more. Kroz Rumunjsku
tee u duini od 1075 km (38% toka).
To je uglavnom nizinska rijeka, osim
kod erdapske klisure gdje je najui.
Najvei vodostaj ima u proljee i ljeto.
Dunav nema plovidbenu funkciju jer
su glavni centri van prostora Dunava.
Karpati su izvorite velikog broj
tekuica koje se ulijevaju u Dunav.
One nakon kia znaju uzrokovati
poplave.
Postoji neto ledenjakih i vulkanskih
jezera.
Crno more kao vodena povrina nema vee znaenje. Duljina crnomorske obale u Rumunjskoj je 545 km. Od toga
240-250 m je nepogodna morenska obala.
120

STANOVNITVO
Broj stanovnika 23 950 000
mil (1991.)
Gustoa naseljenosti
Gustoa naseljenosti 96
st/km2
Najgua naseljenost je u
bukuretanskoj regiji (do 1300
st/km2). U potkarpatskom dijelu
Vlake nizine, posebno dolini
Prahove gustoa naseljenosti je
100-200 st/km2. Moldavija ima
100-120
st/km2,
Karpati,
Transilvanske Alpe, Bihor, vii
dijelovi Moldavije, Dobrude i
Transilvanska zavala 30-50
st/km2.
Kretanje stanovnitva
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

10,9
11,6
0,7
23,4

Infantilni mortalitet je znatno iznad europskog prosjeka. To ukazuje na lou

skrb o djeci. Rumunjska je poznata po prodaji djece.

Dobna struktura
0-14
22,4 %
15-59
60,8 %
60 i vie
16,8 %
Nacionalni sastav
Rumunji
89,4 %
Madari
7,1 %
Romi
1,8 %
Nijemci
0,5 %
Ukrajinci, idovi
U Banatu ive Madari.
Srbi ive u panonskom
prostoru. U Rumunjskoj
ive i Romi, Turci, Nijemci
(mnogo ih je odselilo
1992.), Ukrajinci, Rusi,
Bjelorusi
Donedavno
manjine nisu imale nikakva
prava. Tek 1990ih manjine
dobivaju prava.
Velika je razlika izmeu etniki heterogene Transilvanije i preteno
Rumunjima naseljene Vlake i Moldavije. To je odraz sloenog politikogeografskog razvoja.
Jezina struktura
Slubeni jezik je rumunjski, a govore se i madarski, njemaki, romski i
ukrajinski.
121

Religijska struktura
Pravoslavci
Katolici
Grkokatolici
Protestanti
Nereligiozni
Muslimani, idovi

70 %
6%
3%
6%
15 %

Gospodarska struktura
I. sektor
22,2 %
II. sektor
48,1 %
III. sektor 29,7 %
Naselja
U Rumunjskoj ima 55% urbanog stanovnitva. Najvei grad je Bukuret (Bucureti), a slijede Temivar
(Timioara), Ploiesti, Galai, Braov (Braov), Satu Mare, Trgumure (Trgu Mure), Bajamare (Baia Mare),
Piteti, Brila i Constana.
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 2 170 $/stan
Valuta rumunjski lej
Rumunjska je 1991. ula u promjene kao jedna od zemalja, uz Albaniju, s najmanjim nacionalnim dohotkom po
stanovniku. To je odraz ruske uprave i ruskog sustava u kojem se vie odnosilo nego donosilo.
Poljoprivreda je jedna od jaih meu istonoeuropskim zemljama. Glavne kulture su kukuruz, penica i suncokret.
Oranice obuhvaaju 50% obradivog tla. Na njima se uzgajaju itarice (jeam i ra) i uljarice (soja, suncokret,
uljana repica).
Rumunjska se intenzivnije
poinje razvijati nakon
II.sv.rata i to na temelju
rudnog
bogatstva
(eljezna ruda, nafta, zemni
plin, lignit). Ima dosta nafte
i nalazi se na 21. mjestu u
svijetu po eksploataciji
nafte. Znaajna je i
proizvodnja plina, ugljena
(u Banatu, Transilvanskim
Alpama) i eljezne rude
(oko Reite, Galaia i u
bukuretanskoj
regiji).
Zahvaljujui
energetskoj
osnovi
jedna
od
najznaajnijih grana bila je
teka industrija (metalna,
strojarska).
Metalna
industrija rano se razvija
Bucureti, Braov, Reita,
Galai, Vlhia. Znaajna je
proizvodnja
strojeva,
automobila.
Promet je dosta slabo
razvijen, dijelom i zbog
reljefa. 1856. izgraena je
prva pruga u Banatu.
Cestovni
promet
je
razvijeniji od eljeznikog,
ali ceste su vrlo loe. Vodeni promet bi se mogao bolje iskoristiti. Tri su vee luke na Dunavu Giurgiu [uru],
Brila i Galai. Na Crnom moru je Constana. Znaajni su i naftovodi.
Turizam je slabo razvijen, iako postoji turistiki potencijal.

122

REGIONALIZACIJA
Povijesne pokrajine Rumunjske su:
Banat
Kriana
Maramure
Transilvanija
Moldavija
Vlaka (Oltenija i Muntenija)
Dobruda
Banat obuhvaa zapadni dio Panonske nizine i dio Alflda. Glavni centar je Timioara (Temivar). Razvijena je
poljoprivreda. Kriana obuhvaa dio Panonske nizine. Glavni centar je Oradea. Maramure se nalazi uz granicu s
Ukrajinom. Glavni centar je Satu Mare. Transilvanija (Erdelj) se nalazi izmeu Bihora i Karpata. Razvijena je
poljoprivreda. Glavni centri su Cluj Napoca i Trgu Mure. Moldavija je tek od 1943. u sklopu Rumunjske.
Mijeaju se pobra i lesna podruja. Glavni centar je Iai [jai]. Oltenija i Muntenija su najnii dijelovi
Rumunjske (poljoprivredno podruje). Dobruda se nalazi uz Crno more. Glavni centar je Constana.

Uvjetno-homogena regionalizacija
Planinski prostor Istonih Karpata i Transilvanskih Alpi (Karpatski luk)
Podkarpatsko podruje
Vlaka
Moldavija
Dobruda
Banat (panonski dio)
Transilvanija.
123

Nodalno-funkcionalna regionalizacija
Bukuretanska regija
Bukuret ima 2,1 mil stanovnika. Regija povezuje Olteniju, Munteniju, Transilvaniju i Dobrudu.
Prostor Craiove
Craiova ima vie od 300 000 stanovnika. Znaajan je centar prostor prema Bugarskoj.
Prostor Iaia
Iai je centar Moldavije.
Prostor Timioara (Temivarska regija)
Braovska regija
Maramureka regija (Glavni centar je Baia Mare)

Dvorac
Bran
u
Transilvaniji iz 14.st.
dvorac Vlada Dracule

Ribar na Dunavu

124

BUGARSKA
Povrina 110 994 km2
Broj stanovnika 8,5 mil (1992.)
Gustoa naseljenosti 76,3 st/km2
Glavni grad Sofija
Dravno ureenje parlamentarna republika
POVIJESNI RAZVOJ
Raspadom Rimskog carstva u 5.st. Bizant nije uspio u potpunosti zadrati prostor izmeu Dunava, Egejskog i
Crnog mora. U ovaj prostor stalno upadaju plemena Junih Slavena i prvo Juni Slaveni koji su pokuali osnovati
svoju dravu bili su Bugari (Bugarsko carstvo).
Ekspanzija Turaka ovom dijelu Europe daje obiljeja etnikog i religijskog u smislu islamske vjere.
Berlinski kongres oznaava poetak nastanka novih drava. Bugarska postaje samostalna dok Grka i Makedonija
ostaju u sastavu Turske. Nakon gubitka izlaza na Egejsko more Bugarska se vraa u svoje stare granice.
POLOAJ
Bugarska je zemlja jugoistone Europe.12 Bugarska se nalazi na prijelazu izmeu Srednje i Istone Europe. Nalazi
se izmeu Dunava na sjeveru, Grke na jugu i Jugoslavije na zapadu. Ima oblik pravokutnika.
Bugarska povezuje Srednju i Zapadnu Europu s Malom Azijom to je postalo posebno vano poslije II.sv.rata,
izgradnjom mosta preko Dunava u mjestu Ruse. Najvanija geoprometna okosnica je ona koja ide kotlinama
Trakije prema Maloj Aziji.
Dunav (u Bugarskoj je dug 450 km) ne predstavlja vanu prometnu odrednicu Bugarske jer je pogranina rijeka.
Gubitkom Bospora i Dardanelija Bugarska se vie orijentirala na Crno more.
RELJEF
Morfoloki gledano, Bugarska je vrlo raznolika: izmjenjuju se brda, planine, kotline, prostrane doline, iroke
ravnice uz rijeke, brojna jezera i crnomorsko primorje s lagunama i limanima. U reljefu se izdvajaju sljedee
cjeline:
) Dunavska ploa nalazi se izmeu Dunava i Stare planine Balkan. to se tie starosti, Dunavska ploa je
uzvienje koje se postupno die od Dunava do Stare planine Balkan i djelomino je u pleistocenu bila pod vodom
tako da ima lesa i formirali su se humusni oblici tla.
) Stara planina (Balkan) nastala je u tercijaru i bila je umovita. Sastoji se od dolomita i vapnenaca, a ima i
mlaih sedimenata. Najvea visina je
2 376 m (Botev), ali Balkan nikad nije
bio prepreka izmeu Dunavske ploe i
junih dijelova jer ima dosta prijevoja.
) Rodopi se nalaze u junom dijelu,
u pograninom prostoru s Grkom
)
Centralna
Bugarska
(podbalkanske kotline) prostor
izmeu Stare planine Balkan, Rodopa
i Crnog mora
)
Crnomorsko
primorje
sa
sjevernom Dobrudom i dijelom
Trakije prostor uz Crno more.

Reljef Bugarske

12

To je uvjetno reeno jer je teko nai neku regiju kojoj Bugarska u potpunosti pripada.

125

KLIMA
Bugarska ima specifian klimatski poloaj izlazi na Crno more, blizu je Egejskog mora koje utjee na
unutranjost no te lokalne karakteristike nisu toliko bitne kao kretanje zranih masa, osobito sibirske anticiklone.
U Bugarskoj se mogu izdvojiti tri klimatska tipa:
kontinentalna klima na sjeveru na Dunavskoj ploi
Sjeverna i dio sredinje Bugarske su pod jakim utjecajem sibirske anticiklone. Imaju vrlo topla ljeta (ak i do
40C), a zimske temperature su i do 28C. Ljeti se kopno jako zagrije i puu sjeveroistoni vjetrovi koji uzrokuju
suu. Zimi puu hladni vjetrovi s istoka koji
su isto tako suhi. Ima 500-600 mm padalina
koje su nepravilno rasporeene tijekom
godine.
planinska klima na Staroj planini Balkan i
Rodopima
Planinska klima je otra, hladna, posebno
zimi, ali ima vie od 1000 mm padalina pa su
razvijene ume i panjaci.
mediteranska klima u podbalkanskoj
kotlini i crnomorskom primorju
Mediteranska klima se probija duboko u
unutranjost dolinama rijeka tako da u
unutranjosti uspijevaju i mediteranske
kulture (duhan, voe, povre, rue). Na
junom dijelu Crnog mora ima i do 2 400
sunanih sati.
STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Broj stanovnika 8,5 mil (1992.)
Gustoa naseljenosti
Gustoa naseljenosti je oko 80 st/km2, ali postoje velike razlike u unutranjem rasporedu. Planinsko podruje na
jugozapadu i sjeverozapadu ima 0-50 st/km2, a centralni dio (podbalkanske kotline) 80-100 st/km2. Najvea gustoa
je oko najznaajnijih centara.
Kretanje stanovnitva
Znaajne su unutranje migracije, osobito sa sela u grad.
Naselja
Natalitet
10,0
U gradovima ivi 67,6% stanovnitva. Bugarska nema velikih gradskih Mortalitet
11,8
aglomeracija. Do 1970ih samo su Sofija i Plovdiv imali vie od 100 000 Prirodni prirast
1,8
stanovnika, a danas ima 10ak takvih gradova.
Dobna struktura
Religijska struktura
0-14
18,6 %
Pravoslavci
87 %
15-59
60,6 %
Muslimani
12,7 %
60 i vie 20,8 %
Gospodarska struktura
Nacionalna struktura
I. sektor
5,9 %
Bugari
85,8 %
II. sektor
34,8%
Turci
9,7 %
III. sektor
59,3%
Romi
3,4 %
Makedonci
1,1 %
Ostali su idovi, Armenci, Aromuni, Rumunji
Jezina struktura
Slubeni jezik je bugarski.
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 4 100 $/stan (1992.)
Valuta bugarski lev
126

Industrija i rudarstvo Bugarske

Teka gospodarska kriza nastala zbog

prijelaza na trino gospodarstvo pomalo
se smiruje. Gospodarstvo je bilo jako
pogoeno sankcijama protiv Jugoslavije, a
jo prije Zaljevskim ratom jer je Bugarska
u Kuvajtu i Iraku izgubila vrijedne
poslove i imovinu. Nezaposlenost je oko
18,5% (1995.) i velika je inflacija (95%).
Glavna poljoprivredna podruja su na
sjeveru drave i u Trakijskoj nizini.
Najvanije kulture su penica, jeam,
duhan, suncokret i povre. Bugarska je
poznata po proizvodnji ruina ulja u dolini
Tunde izmeu Karlova i Kazanlaka.
Stoarstvo je manje znaajno.
Rudno bogatstvo je skromno. U
socijalistikom razdoblju razvijana je crna
metalurgija, strojogradnja, elektrotehnika
i kemijska industrija. Najvanije
industrijsko sredite je ire podruje Sofije
i Pernika. Vane su i prehrambena, tekstilna i duhanska industrija
Turizam se razvija na crnomorskoj obali (Zlatni Pjasci), ali infrastruktura je nerazvijena.

Geografske regije

REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogena regionalizacija
) Sjeverna Bugarska
Sjeverna je Bugarska podruje koje je relativno
slabo naseljeno, osim uz neke vee centre. Jedino
vee sredite na Dunavu je Ruse. Ovaj dio se
pomalo agrarno valorizira (kukuruz, eerna repa).
Znaajne su i ume.
Glavna sredite su: Ruse (200 000 stanovnika),
Love, Pleven (140 000), Svitov, Gabrovo, Vraca
(kemijski i industrijski centar), Vidin (najstariji
grad na Dunavu).
) Stara planina Balkan
Vaan je prijevoj Shipka.
) Srednja Bugarska (Podbalkanske kotline)
Prua se od Sofijske kotline na zapadu do doline Tunde na istoku. Sjeverna granica je Stara planina Balkan, a
juna Rodopi. Jo u prolosti ovo je bilo vano prometno podruje. Ovdje posebno treba istai Sofijsku kotlinu gdje
ivi 15% stanovnitva Bugarske.
Ostali gradovi su: Pernik, Kremikov (eljezna ruda, metalurgija), Plovdiv (380 000 stanovnika, voarstvo,
povrtlarstvo, duhan, tekstilna industrija), Pazardzhik, Hisar (turistiki grad, izvori mineralne vode), Dimitrovgrad,
svilengrad, Stara Zagora (peti grad po veliini, termocentrale i poljoprivreda), Sliven (tekstilni centar). Sofija je
monocentrino sredite. Ovo je gospodarski najvanije podruje-poljoprivreda, promet, industrija.
) Rodopi
Ovdje ive Bugari i Pomaci (Bugari muslimanske vjere). Niz planina se izmjenjuje s proirenjima rijeka. Znaajna
je poljoprivreda (voe, povrine, duhan, vinova loza) te stoarstvo na viim prostorima. Ima neto rudnog bogatstva
te mineralnih i termalnih izvora. Centri su: Samokov, Dupnica (nekad Stanke Dimitrov), Kyustendil i Velingrad.
) Crnomorsko primorje
Ovo je gospodarski najslabije razvijena regija. Dva najvea centra su Burgas (150 000) i Varna (320 000). Brojne
su plae i kampovi. Ostali centri su: Miurin i Akhtopol (Ahtopol).
127

GRKA
Povrina 131 940 km2
Broj stanovnika 10,3 mil (1992.)
Gustoa naseljenosti 78 st/km2
Glavni grad Atena (Athina)
POLOAJ
Grka je zemlja june odnosno jugoistone Europe
(geoloki pripada jugoistonoj Europi). Spaja tri
kontinenta i oplakuju je tri mora (Sredozemno, Jonsko
i Egejsko). Karakteriziraju je otonost i poluotonost.
Ovaj poloaj na tri mora ju je uvijek orijentirao na
more i pomorstvo. Ima vaan geoprometni poloaj jer
put iz srednje Europe prema Bliskom istoku ide na
Sofiju pa jedan ogranak ide na Istanbul (Bospor), a
drugi na Solun. Preko Bospora i Dardanellija Egejsko
je mora povezano s Crnim. Kako se u Crnom moru
nalazi ruska flota Egejsko more je vrlo vano te Grka
ima vaan geostrateki poloaj. Grka i Turska su
lanice NATO pakta. Vana je i Kreta jer se s nje
kontrolira istoni Mediteran i put kroz Sueski kanal (i
Cipar je vaan u tom kontekstu).
Od ukupne povrine Grke 35 111 km2 otpada na
otoke i otoja. Ima vie od 2 000 otoka.

Razvoj grke drave

RELJEF
U Grkoj se stalno izmjenjuju brdsko-planinska podruja s rijenim dolinama i rijetkim nizinama (istona Trakija,
Solunsko polje). Grka je preteno planinska zemlja (4/5 teritorija). To je prostor kra, kamenjara, izbrazdanih
gorja s malim plodnim dolinama i poljima u kru.
Po starosti reljefa izdvajaju se dvije cjeline. Zapadni dio koji ide od Dinarskog gorja, preko arsko-pindskog
prostora, Peloponeza, Krete i junih Sporada na zapadnu obalu Male Azije je mlado tercijarno gorje (vapnenci i
neto manje dolomiti). Ovom dijelu pripada najvii vrh Grke Olimp (Olympus 2 917 m) te Ossa (1 978 m) uz
Solunski zaljev te Parnas 2 459 m u sredinjoj Grkoj.
Istoni dio prostor uz granicu s Bugarskom, Trakija, Solunsko gorje je staro paleozojsko Rodopsko gorje u
sjevernoj Grkoj, oko Soluna je jedna od najveih kotlina-Makedosnka kotlina koja se nalazi izmeu Vardara,
Maritse i Strune.
Reljef Grke vrlo je iv i dinamian. Grka ima karakter trusnog tektonskog podruja. U blizini se sastaju tri
tektonske ploe euroazijska, arabijska i afrika. esti su potresi (ali ne prejaki), a bilo je i vulkanske djelatnosti u
prolosti (Thera odnosno Santorin).
Obala je posljedica tektonskog djelovanja. To je ingresivna (potopljene) tektonska obala i to rasjedna.13
KLIMA
Klima Grke je vrlo specifina. U principu to je mediteranska klima s tim da unutranjost i sjeverna Grka (prostor
uz granicu s Albanijom i Helensko gorje) imaju karakteristike kontinentalne i planinske klime. Utjecaj Mediterana
se preko rijenih dolina (Marica, Strumica) osjea i duboko u unutranjosti.
Ljeta su vrua i vrlo suha. Zapadna fasada je vlanija od istone. Zapadni dio zimi ima 700-1500 mm (Pindos), a
centralni i istoni dio 400-450 mm. Ljeti zapadni dio ima 150-250 mm, a istoni 50-100 mm. Sunost poinje
poetkom proljea i zavrava u jesen. Zimi je zapadna strana manje izloena strujanjima s istoka.
Ljetne temperature su visoke prosjeno 27C, a doseu i do 40C. Zimi temperatura padaju i ispod 0C. Atena
ima 24 500 sunanih sati godinje.
13

Potopljena obala nastala radijalnim pokretima, a obalna se linija ne poklapa s geolokom graom. Prisutni su horstovi (otoci)
i rovovi (zaljevi).

128

VODE
Grka oskudijeva vodenim tokovima. Nijedna rijeka nije plovna. Rijeke imaju kini rijeni reim, a krae rijeke
ljeti ak i presue. Najvee rijeke teku s planina sa sjevera Vardar (Axios), Struma (Strimon), Marica (Evros), a
od ostalih najdue su Aliakmon, Aheloos i Pinios.
BILJNI SVIJET
ume prekrivaju 15% Grke i jako su devastirane. esti su veliki poati, a kako je velika potreba za graevinskim
zemljitem u naseljenijim prostorima esto se i namjerno podmeu. Na vlanijem zapadu rastu bor, empres,
primorski hrast, lovor i gusta makija (2-3 m visine). Na istoku raste uglavnom nisko raslinje, a jako je rairen
grmoliki pokrov degradirane makije koji se naziva frigana.
STANOVNITVO
Broj stanovnika 10 304 000 (1992.)
Gustoa naseljenosti 78 st/km2
Porijeklo
Prostorom Grke su tijekom povijesti proli razni narodi kao rijetko gdje u Europi, ali nitko u kulturi nije ostavio
vei trag od Grka. Antika Grka osnovala je kolonije diljem Sredozemlja. Dananje grko stanovnitva nema
prave genetske veze sa starim stanovnitvom.
Gustoa naseljenosti
Stanovnitvo je nejednoliko rasporeeno-najgua naseljenost je oko Atene pa do Pireja s 4279 st/km2 te Jonski
otoci, a najslabije je naseljena sredinja Grka i Trakija.
Kretanje stanovnitva
Vrlo su jake migracije. Grka je poznata po migracijama, posebno vanjskima. Natalitet
10
Znaajne su vanjske migracije u Novi svijet (SAD)14 i u Europu nakon II.sv.rata Mortalitet
9,4
(Njemaka). Iseljavanje se odvijalo zbog gospodarskih razloga. Mlae generacije se Prirodni prirast
0,6
vraaju zajedno sa svojim kapitalom.
Dobna struktura
0-14
18,5 %
15-59
61,2 %
60 i vie
20,3 %
Etnika struktura
Grci
95,5 %
Makedonci
1,5 %
Turci
0,9 %
Albanci
0,6 %
Ostali (Bugari, Cincari, Rumunji)
1,5%
Jezina struktura
Slubeni jezik je grki.
Vjerska struktura
Veina stanovnitva su pravoslavci.
Urbana struktura
U Grkoj 44% stanovnitva ivi u gradovima, 43% na selu, a 13% u naseljima mijeanog tipa.
Gospodarska struktura
I. sektor
20,5 %
II. sektor
24,5 %
III. sektor
55,0 %
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 8 050 $/stan (1992.), 12 000 $/stanovnika (1997.)
Valuta grka drahma (od 1.1.2002. euro)
Godinja stopa inflacije 3,1% (2000.)
14

Mnogi su se u SAD-u obogatili npr. Aristotel Onasis.

129

Stopa nezaposlenosti 11,3% (2000.)

1. Primarne djelatnosti
Grka nema mnogo obradivog tla (25%
povrine
se
moe
obraivati),
ali
poljoprivreda je jedna od glavnih
gospodarskih
karakteristika
suvremene
Grke. Odvija se na usitnjenim posjedima i
krtoj zemlji. To je uglavnom mediteranska
poljoprivreda limun, smokve, narane,
masline, vinova loza, ali glavninu izvoza
ine groe (groice) i vino. Uzgaja se jo i
duhan, ria i pamuk. Grka je druga na
svijetu po izvozu maslina. Uzgaja se
mediteransko
bilje.
Poljoprivreda
u
nacionalnom dohotku sudjeluje s 17%.
Stoarstvo je ekstenzivno (u prolosti
transhumantno) i nije posebno razvijeno.
Ribarstvo je skromno razvijeno s obzirom na
duinu obale.
Poljodjeljstvo Grke
Raspored
industrije

rudarstva

2. Sekundarne djelatnosti
Ruda ima neto, ali se slabo
iskoritavaju.
Najvie
se
iskoritava boksit. Energetska
osnova je slaba.
Industrija nema veliku vanost.
Grka ima najslabiju industriju
od svih zemalja EU. U novije
vrijeme (1990ih) industrija se
poela bitnije razvijati zbog
investicija EU. Znaajne su
metalna,
brodograevna
i
kemijska industrija te tekstilna i
prehrambena industrija.

130

Ceste i eljeznice u Grkoj

Thera

Tercijarni sektor
Promet je vana djelatnost u
Grkoj. Najvaniji je pomorski
promet. Po floti Grka je trea
na svijetu.15
Zbog turizma se razvio
cestovni i avionski promet.
Ima vie od 3000 km
suvremenih cesta.

Aerodromi i
brodski promet u
Grkoj

15

Ili trea u Europi, a peta u svijetu (nakon Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske, te Japana i Liberije).

131

Turizam predstavlja najvaniju granu

djelatnosti. Turizam se razvio na
prirodnih karakteristika klima, more
i
bogatstva
kulturno-povijesnim
spomenicima.
Turistika mjesta u Grkoj

REGIONALIZACIJA
Grka je unitarna parlamentarna
republika s presjednikim sustavom i
jednodomnim
parlamentom.
Administrativno je podijeljenja na 13
regija i 52 okruga. Ovdje na slici je
prikazana stara administrativna podjela
na 9 regija.
Po uvjetno-homogenoj regionalizaciji
Grka se sastoji od ovih cjelina:
) sjeverna Grka
) sredinja Grka
) Peloponez
) otona Grka.
Stara upravna podjela Grke

) Sjeverna Grka obuhvaa

najvei prostor Thessaliju,
Makedoniju i Epir od Rodopa
na zapadu do Egejskog mora na
istoku. Ovo je slabo naseljeno
podruje. Sjeverna Grka je
ujedno i poljoprivredno podruje
(itarice, pamuk, vinova loza).
Glavni centri su: Kavalla (56 000
stanovnika), Solun (380 000),
Larissa
(113 000),
Volos
(70 000), te Ioanina (40 000).
Kavalla je u Trakiji. Vano je
poljoprivredno
(duhan)
i
prometno
sredite.
Solun
(Salonki, Salonica, Thessalonki)
je drugi grad po veliini u
Grkoj. Nalazi se u plodnom
solunskom polju i glavno je
sredite Egejske Makedonije.
Vlos je luka u zaljevu
Pagasitiks. Glavni je grad
okruga Magnisa (Magnezija) u
regiji Thessala. Vaan je kao
poljoprivredna luka (itarice).
Glavni grad regije Thessala je
Lrisa, vaan centar poljoprivrednog kraja (voe, povre, itarice, duhan). Ionnina je glavni centar Epira. Nalazi
se 40 km od granice s Albanijom.
132

) Sredinja Grka je malen

prostor, ali je gospodarski
najznaajnija. Izmjenjuju se
planine
i
kotline.
Najznaajnija kotlina je Atika
na istoimenom poluotoku.
Ovdje se nalazi i glavni grad
Atena (Athna). Atena s
Pirejom ima vie od 3 mil
stanovnika. Atena je glavni
kulturni i prometni centar (40
putnikih i 15 teretnih linija).
Atika je poljoprivredno dobro
razvijen kraj. Ovdje se nalazi
Maratonsko polje gdje su
Atenjani
pobijedili
Perzijance.
Akropola u Ateni

) Peloponez od ostatka Grke dijeli Korintski kanal koji je dug 6,43 km i dubok 8 m. Na vrhu je irok 25 m.
Kanal je prokopan 1882-93. i smanjuje puta oko Peloponeza za oko 350 km.
Peloponez ima povrinu od 46 520 km2. Glavna sredita su Patras (3. grad drave, 155 000) i Korint (25 000).
) Otona Grka se dijeli na:
Jonski otoci
Egejski otoci.
Jonska skupina otoka se prua uz zapadnu obalu Grke. Glavni otoci su: Krf (Kerkira), Levkas, Ithaka (Ithaki),
Kefallinia i Zakinthos. Oni imaju strateku vanost. To su mahom planinski otoci sa strmim obalama. Dobro su
naseljeni. Krf je najznaajniji otok s 586 km2 i 120 000 stanovnika. Najvei grad je Krf (40 000). Razvijen je
turizam. Na njemu je klima vlanija nego kod istonijih otoka. Otok je obrastao izvornom umom. Uzgajaju se
maslina, vinova loza, smokva, agrumi
Egejska se skupina otoka je razasuta od krajnjeg sjevera do Krete i
od Grke do Turske. Skoro svi otoci pripadaju Grkoj. Dijele se na
Ciklade (Kikladi, Nisoi Kykladon) i Sporade. Na jugu se posebno
izdvaja Kreta. Ima povrinu od 8 278 km2 i 500 000 stanovnika. Na
otoku se u unutranjim dolinama uzgajaju masline, vinova loza,
narane. Vaan je i turizam. Glavni centar je Iraklion.
Izmeu Atike i sjeveroistone obale Peloponeza su otoci Salamis i
Egina (Aiyina).
Cikladi lee uz jugoistonu obalu. Najvei otok je Naxos (428 km2), a
ostali vei otoci su: Mkonos, Delos (Apolonovo svetite), Mlos,
Pros, Santorin (Thera, vulkan), ndros, Ka, Kthnos, Srifos, Sfnos,
Sros i Tnos.
Sporadi se dijele na Sjeverne i June. Sjeverni se nalaze uz istonu
obalu Grke i obuhvaaju manji broj otoka: Skros (glavni otok),
Skpelos i Skathos. Tu je razvijen turizam i poljoprivreda.
Jugozapadno od Sjevernih Sporada je otok Eubeja (drugi otok po
veliini u Grkoj) gdje su razvijeni poljodjeljstvo i turizam.
Juni Sporadi su ratrkani uz maloazijsku obalu od otoka Lezbosa
(Lezvos) do Rhodosa. Najvanije djelatnosti su ribarstvo i sredozemna
poljoprivreda. Rhodos ima 1 444 km2 i 3 250 sunanih sati.
Brodovi u luci

133

ALBANIJA
Povrina 28 748 km2
Broj stanovnika 3,2 mil
Gustoa naseljenosti 110 st/km2
Glavni grad Tirana (500 000)
RELJEF
Albanija se sastoji od dvije cjeline. Nizinski obalni dio je esto movaran zbog nanosa Drima i ostalih rijeka te je
stoga prostor slabo naseljen. Obala je niska, movarna i slabo razvedena s malo prirodnih zaljeva. Neto vei su
Draki zaljev i zaljev Vlors.
Druga cjelina je brdoviti planinski prostor. Na samom sjeveru je brdoviti dio koji pripada Dinaridima. Tu je najvii
vrh Prokletije s 2 694 m nadmorske visine. U sredinjem i junom dijelu je arsko-Pindski planinski sustav.
Sjevernije je arski prostor graen preteno od mlaih sedimenata (vapnenac, dolomit, mezozoik i tercijar), ali ima
i starijih sedimenata (prema jugoistoku).
Najbolje je naseljen kontakt planinskog i obalnog dijela. Geoloki to je mlad prostor. Prema Grkoj, gdje dopire
dio Epira ima paleozojskih sedimenata.
KLIMA
Klima Albanije je pod utjecajem Jadranskog odnosno Sredozemnog mora pa obala i nia prigorja imaju
mediteransku klimu, a planinski prostor ima planinsku kontinentalnu klimu. Albanske rijeke teku transverzalno pa
se mediteranski utjecaj osjea sve do Kosova.
Koliina padalina poveava se od obale prema unutranjosti (orografske i konvekcijske padaline).
VODE
Albanske
rijeke
teku
transverzalno. Najvanije su
Bojana i Drim. Manje su: Mat,
Erzen, Skumbi i Viore.
Albaniji pripadaju i dijelovi
Ohridskog, Prespanskog i
Skadarskog jezera.
Prespansko jezero

VEGETACIJA
Do 600 m nadmorske visine
prevladava makija. Na viim
visinama rastu etinjae, a na
viim planinskim dijelovima
planinska vegetacija. Planinski
dio je pod umama koje zauzimaju 40% povrine.
POVIJEST
Najstariji stanovnici ovog prostora bili su Iliri. Njih su pokorili Rimljani poetkom 3.st.pr.Kr. Diobom Rimskog
carstva 395., Albanija je pripadala Istonom Rimskom carstvu. Od 9. do 11.st. prostor Albanije bio je pod
bugarskim carstvom. Sredinom 14.st. osvojio ju je srpski car Duan. Potkraj 14.st. dolaze Turci i od 1479. cijela je
Albanija pod turskom vlau i tako e ostati sve do balkanskih ratova. Da Srbija ne bi dobila izlaz na Otrantska
vrata, velike su sile donijele odluku da se na tom prostoru formira nezavisna drava Albanija. Ona je formirana
1912. U razdoblju 1945-60. Albanija je pod velikim utjecajem SSSR-a, a zatim Kine, Kube i Vijetnama. U Albaniji
je 1992. dolo do korjenitih promjena uvoenje viestranakog sustava i provoenje demokratskih izbora.
Albanija je postala lan Partnerstva za mir i potpuno se okrenula prema zapadu. Poetkom 1997. dolo je do velike
gospodarske krize.
134

STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Sredinja ravnica uz Jadransko more je najnaseljeniji dio, i gospodarski najrazvijeniji.
Porijeklo
Najstariji stanovnici ovog prostora bili su Iliri i neki smatraju da su Albanci njihovi jedini direktni potomci.
Etnika struktura
Albanci ine 98% stanovnitva u Albaniji. Oni se satoje od dva plemena. Gege ive u sjevernom dijelu Albanije, a
Toske na zapadu zemlje.
Albanci

Gege
Toske

Grci
Rumunji i Turci
Srbi
Dobna struktura
0-19
35 %
20-59
57,1 %
60 i vie
7,9 %

54 %
46 %
1,8 %
0,1 %
0,1 %

98 %

Religijska struktura
Muslimani
65 %
Pravoslavci
20 %
Katolici
15 %

Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

24
5
19
32,9

Gospodarska struktura
I sektor
47%
II sektor
30%
III sektor
22%

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 870$/stan
Valuta albanski lek
Gospodarstvo je slabo razvijeno. Glavna grana gospodarstva poljoprivreda. Uzgajaju se itarice, eerna repa,
pamuk, duhan, masline, vinova loza, agrumi
Livade i panjaci zauzimaju 30% teritorija pa je razvijeno i stoarstvo (ovce, koze, goveda). Vana je i
proizvodnja sira, maslaca, koe i vune (to su bili izvozni proizvodi).
Od ruda ima bitumena (za asfalt), eljezne rude (pirita) i nafte (rafinerija u Elbasanu i naftovod do Vlore).
Razvijene su prehrambena i tekstilna industrija. Infrastruktura je slabo razvijena 3 000 km cesta i jedina
eljeznica od Skadra preko Tirane i Draa do Elbasana. Ceste su loe.
NASELJA
Tirana je glavni grad. Ostali vei
gradovi su: Dures ili Dra (85 000),
Elbasan (83 000), Skadar (82 000),
Vlora (74 000) i Gjirokaster (24 000).
Samo 35,2% stanovnitva ivi u
gradovima.
Gjirokaster,
svibanj 1995

135

ZEMLJE BIVE JUGOSLAVIJE

Jugoslavija je postojala od 1918. do 1990. Tijekom tog razdoblja mijenjala je oblike vlasti. Oba je puta kao drava
osnovana voljom velikih sila koje su i eljele sprijeiti njen raspad 1990.

SLOVENIJA
Povrina 20 251 km2
Broj stanovnika 2 mil
Gustoa naseljenosti 97 st/km2
Glavni grad Ljubljana (270 000)
POVIJEST
Danas Slovenija obuhvaa najvei dio slovenskog etnikog prostora. To je jedan od najizrazitijih graninih prostora
izmeu alpskog, dinarskog, panonskog i mediteranskog prostora. Slovenija je zemlja srednje Europe.
Najranije pokuaje stvaranje jedinstvenog saveza izvrio je ilirsko-keltski savez Noriana. Oni su uli u sastav
Rimskog carstva i kasnije su postali provincija. Centar im je bio u Celjskoj kotlini. Ta je provincija bila vie vezana
uz alpski dio.
Slavenska kolonizacija nije uspjela formirati vlastiti teritorij pa taj prostor ostaje granini pojas Rimskog carstva.
Slovenci zadravaju svoj jezik i kulturu u selima, a gradovi i plemstvo su germanizirani.
Slovenija se dijeli na Koruku, Kranjsku, tajersku i Goriku. U Sloveniji je do I.sv.rata uglavnom ivjelo agrarno
stanovnitvo. Nacionalni najaktivniji je ivalj bio u podruju Kranjske i dananjeg centre Ljubljane.
Nakon I.sv.rata Slovenija je ula u Kraljevinu SHS. Hrvatska i Slovenija su bile najrazvijenije drave Ugarske, ali
je Slovenija uvijek imala najvei dohodak. Zbog ovog su posebnog razvoja i odnosi meu stanovnitvom bili
drugaiji. Demokratski odnosi bili su iri. Brzo je dola do sfere interesa ostale Europe. Danas je pridrueni lan
Europske unije i lanica Partnerstva za mir.
Izbjegla je rat 1990. Taj je rat izbacio iz funkcije pravac Be Ljubljana Zagreb Beograd. Kao zamjenski
pravac funkcionira pravac Trst Ljubljana Budimpeta Kiev.
RELJEF
Slovenija zauzima malen, ali relativno
heterogen prostor. Sastoji se od:
dijela istonih Alpa i Predalpa (pruaju se
iz Austrije u obliku Karavanki)
peripanonski prostor na kontaktu
alpskog i dinarskog prostora (nastavlja se
na alpski dio u pravcu sjeverozapad
jugoistok).
Na kontaktu se nalaze brojni termalni i
mineralni izvori (Radenci, Rogaka
Slatina). U niim predjelima izmjenjuju se
stariji i mlai sedimenti, sustav kotlina s
rijenim tokovima, propusne i nepropusne
stijene. U Pohorju ima paleozojskih naslaga
i horstova. Dinarsko podruje je krki
prostor.
Triglav

KLIMA
Zrane mase se izmjenjuju sa svih strana. Planinski dio ima alpsku, sredinji kontinentsku, a primorski
mediteransku klimu. Temperature su u sijenju 8C, a u srpnju 22C. Koliina padalina je 1 600 mm/god. U
kotlinama su prisutne termike inverzije (Maribor, Ptuj). Primorski dio ima ljetne temperature 23-25C, a zimi
iznad 0C. Koliina padalina je 800-900 mm.
Najvii vrhovi Alpa imaju 3000 mm/god i stalan snjeni pokriva. Tu se razvija rekreacijski turizam.
136

VODE
Rijeke su brzog toka, velikih padova i pripadaju
crnomorskom slivu. Sava je duga 221 km s
pritocima Ljubljanica, Mirna, Kupa, Krka. Drava
ima 142 km, Mura 95 km. Soa ima 96 km i
jedina pripada jadranskom slivu. Postoji niz
ponornica: Pivka, Reka Rijeke nisu plovne, ali
na njima su brojne hidrocentrale izgraene
kaskadno.
Postoji niz ledenjakih jezera (Bohinj, Bled).
Bled

STANOVNITVO
Slovenija spada u red najstarijih nacija u Europi.
Dominiraju rimokatolici (83%). Slovenija ima
jedan od najniih infantilnih mortaliteta u Europi.
Gustoa naseljenosti
Gustoa naseljenosti okosnice Slovenije je 336
st/km2, a Celjske kotline je 250 st/km2. Gustoa
naseljenosti Slovenskog primorja je 350-400
st/km2. Slabije su naseljeni prostori istonih Alpi
(22 st/km2) i dinarskog kra (Snenik, 3040 st/km2).
Etnika struktura
Madari ive na istoku Slovenije. Bonjaci su ovdje doli kao radnici u rudnike.
Slovenci 87,8%
Prirodno kretanje
Hrvati
2,8%
Dobna struktura
Natalitet
9,8
Srbi
2,4%
0-14
19,6 %
Mortalitet
9,7

Bonjaci
1,4%
15-59
63,6 %
Prirodni prirast
0,1
Madari
0,4%
60
i
vie
16,8 %
Infantilni
mortalitet
6,5

Ostali
5,2%

Gospodarska struktura
I. sektor
11,5 %
II. sektor
42,3 %
III. sektor 46,2 %

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 6 800 $/stan
Valuta slovenski tolar
Poljoprivreda je znaajna. U krkim poljima uzgaja se voe i vinova loza. Razvijeno je i ratarstvo i stoarstvo i
umarstvo. Uzgaja se hmelj, a dobiva se meso i mlijeko.
Energetsku osnovicu ini bogatstvo vode, ali ima i smeeg ugljena i lignita (Posavlje Velenje). Na bazi stare
tradicije prerade eljezne rude razvijena je metalna industrija. Najrazvijenija je preraivaka industrija.
Ljubljanska kotlina je raskrije putova. Novi vani prometni pravac je onaj od Trsta preko Ljubljane na Maribor.
Vaan je i turizam (seoski turizam).
NASELJA
Ljubljana je glavni centar Kranjske. Tu ivi najvei broj stanovnika. Grad je nastao u sredinjem dijelu zemlje.
Celje (39 000) je centar prialpskog Podravlja. Maribor (120 000) je drugi po vanosti grad Slovenije. Centar je
intenzivno razvijene regije. Jesenice (50 000) su jedan od manjih cenatar Kranjske. Novo Mesto je centar
najslabije razvijenog prostora.
Koper, Piran i Izola su centri u uskom obalnom pojasu. Za vrijeme Austrije centar je bio Trst. Utjecajem velikih
sila Trst je odvojen od svog prirodnog primorskog prostora i zalea. Zbog toga je Kopar zamijenio Trst koji je
poslije Rijeke bio druga luka Jadrana. Izola je industrijski centar.

137

REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogena regionalizacija Slovenije:
Pravi alpski prostor Snenik
Prialpski prostor gornje Posoje, Notranjska, Gorenjska s Ljubljanskom kotlinom, Dolenjska, Gornjodravsko
Podravlje, celjsko-savinjska zavala (sredinja Slovenija), posavsko prigorje, slovenski peripanonski prostor:
Prekomurje i Podravlje
Submediteranski primorski prostor.
Nodalno-funkionalna
regionalizacija
Slovenije:
Ljubljanska makroregija
Celjska makroregija
avrinska makroregija (primorski dio)
Kranjska makroregija
Makroregija Novog Mesta
Mariborska makroregija

Ljubljana

BOSNA I HERCEGOVINA
Povrina 51 129 km2
Broj stanovnika 4,4 mil
Gustoa naseljenosti 65,4 st/km2
Glavni grad Sarajevo
POVIJEST
Teritorij Bosne poinje se oblikovati tek u srednjem vijeku. U doba rimskog carstva najvei dio pripadao je
provinciji Dalmaciji. U ranom srednjem vijeku nalazio se izmeu straohrvatske jezgre u primorju i Slavonije. Tada
se poinju javljati vijesti o teritorijalnom okupljanju u gornjem toku Bosne. Ograniena je na prostoru jedne
planinske sredine. Nema potvrda o vezi tog prostora sa slavonskim i jadranskim prostorom. Najranija faza irenja
tog prostora je irenje u peripanonski prostor u 12.st. Moe se pretpostaviti da je Vrhbosna bila povezana s
peripanonskim dijelom to odgovara tadanjem gospodarstvu transhumantno stoarstvo.
Bosanske feudalne organizacije pripadale su crkvi. Turci organiziraju teritorij formiranjem sandaka. Formiraju se
nova sredita Sarajevo. 1878. na Berlinskom kogresu Austro-ugarskoj je doputeno da okupira Bosnu i
Hercegovinu te je ona 1908. proglasila aneksiju.
RELJEF
Izmjenjuju se aluvijalne ravne ravni sa starim paleozojskim stijenama. Dinarski prostor: izmjenjuju se kotline,
sutjeske i kr.
KLIMA
Klima je umjereno kontinentalna. U junim dijelovima osjea se utjecaj mora.
STANOVNITVO
Broj stanovnika
Po popisu stanovnitva 1880. u Bosni i Hercegovini je ivjelo 1 159 000 stanovnika (20 st/km2). Porast broja
stanovnika zamijeen je nakon II.sv. rata. Po popisu stanovnitva 1991. u Bosni i Hercegovini ivjela su 4 364 574
stanovnika.
Gustoa naseljenosti
Najgue je naseljena sjeveroistona Bosna i sarajevsko-zenika zavala, a rijetko zapadna Bosna, Hercegovina te
jugoistona i istona Bosna.
138

Prirodno kretanje
1991.
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

14,1
10
4,1
12,2

Etnika struktura
Muslimani
31 %
Srbi
47 %
Hrvati
22 %

Dobna struktura
0-14
27,5%
15-59
64,3%
60 i vie
8,2%

Gospodarska struktura
I. sektor
13,8 %
II. sektor
45,6 %
III. sektor 40,6 %

REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogena regionalizacija:
Peripanonski prostor
Ovaj prostor se dijeli na cazinski, dobojski, sanski i kozaraki prostor.
Unutranji dinarski prostor (srednja Bosna)
Prostor je graen od nepropusnih stijena Podgrme, Pliva, Podunje.
Bosansko-hercegovaki krki prostor
Reljef je razvijen u obliku debelih karbonatnih stijena i nema jedinstvene strukture. Zavrje ima obiljeja krkog
prostora. Hercegovaki planinski prostor ima 1500-2000 m nadmorske visine sa znaajnim udolinama gornje
Neretve, gornje Sutjeske i Rame.
Submediteranski dio prostor Hercegovine
Razvijeni su krki oblici, nia pobra, krke zaravni, rijeke ponornice. Do dolaska Osmanlija ovo je bio stoarski
prostor. Danas se uzgaja duhan, voe, povre i itarice.
Nodalno-funkcionalna regionalizacija:
Sarajevo 415 000 stanovnika
Zenica mlado urbano sredite, posebno je
znaenje dobila za Jugoslavije kad se razvija
metalurgija (vaan je Vare zbog ugljena).
Tuzla eksploatacija soli, ugljena,
termoelektrane, kemijska industrija
Banja Luka 140 000 stanovnika
Mostar vodee sredite istonog dijela,
boksit
Stari most u Mostaru sruen 1993. godine

SR JUGOSLAVIJA
Povrina 102 173 km2
Broj stanovnika 10,4 mil
Gustoa naseljenosti 102 st/km2
Glavni grad Beograd

Godina
Srbija
Ua Srbija
Vojvodina
Kosovo
Vojvodina

Apsolutno
Indeks
Apsolutno
Indeks
Apsolutno
Indeks
Bunjevci
okci

Hrvati u Vojvodini, Srbiji i Kosovu

1948.
1953.
1961.
1971.
169 864 173 246 164 913 184 913
30 342
39 991
43 817
38 088
100
128
95
125
134 232 128 054 145 341 138 561
100
95
108
103
5 290
6 201
7 251
8 264
100
117
137
156
139

1981.
140 369
31 447
109 561
81
8 218
154
9 755
799

1991.
109 214
26 827
65
74 226
55
8 161
154
21 552
1 866

35

Godina
Broj
Udio
Indeks

1948.
543 795
15%
100%

1953.
588 411
15%
100%

Srbi u Hrvatskoj
1961.
1971.
624 991
626 789
15%
15%
100%
100%

1981.
531 502
11,5%
95%

1991.
533 502
12%
96%

4%

SRBIJA
Povrina 55 968 km2
Broj stanovnika 5,8 mil
Gustoa naseljenosti 104 st/km2
Glavni grad Beograd
POVIJEST
Srednjovjekovni srpski teitorij nastaje ujedinjavanjem Rake i Zete. Raka je obuhvaala sandako-starovlaki
planinski prostor, a Zeta prostor Crne Gore. U 13.st. teritorij se protee na Kosovo, Albaniju i Makedoniju do
Soluna. Jedinstvena vlast teko se uspostavljala zbog heterogenosti. Dolazi do obrauna vlastele, kneeva. Padom
Kosova pod osmanlijsku vlast u 15.st. Srbija se smanjuje i naposljetku i Srbija potpada pod osmalijsku vlast.
Nakon II. srpskog ustanka jezgra Srbije pomakla se prema sjeveru. 1918. Kraljevini Srbiji pripojena je Vojvodina i
Kosovo i Kraljevina Crna Gora. Zatim je ujedinjenjem s Draavom SHS nastala Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca odnosno Kraljevina Jugoslavija. Nakon II.sv.rata nastala je SFR Jugoslavija koja se poetkom 1990ih
raspada. Srbija i Crna Gora ostaju u Federativnoj republici Jugoslaviji.
RELJEF
Sjeverni dio je panonski, nizinski. Planine su starijeg postanka (kristalaste stijene). Na zapadu je Dinarsko gorje, a
na istoku Predkarpati.
KLIMA
Klima je kontinentalna (utjecaj sibirske anticiklone). Ljeta su topla, a zime hladne.
NASELJA
Beograd je nastao na uu Save u Dunav ve u rimsko doba. Razvio se na temelju povoljnog prometnog poloaja.
Ni se razvio u dolini Morave i takoer se razvio kao prometno vorite.
REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogena regionalizacija:
Peripanonski prostor (panonski prostor)
Sjeveroistok (Pontijsko-vlaki prostor)
Moravska regija
Dinarski prostor na jugozapadu
Nodalno-funkcionalna regionalizacija:
Beogradska makroregija
Nika regija.
Ovo su dva najvanija sredita Srbije, ali postoji i cijeli niz manjih centara: abac, Valjevo, aak, Pirot,
Leskovac

VOJVODINA
Povrina 21 506 km2
Broj stanovnika 2 mil
Gustoa naseljenosti 93 st/km2
Glavni grad Subotica
140

POVIJEST
Do 1918. ovo je bio prostor starih ugarskih upanija, a zatim je prikljuen Kraljevini Srbiji. Razdoblje osmanske
vlasti dovelo je do prekida u kulturnom pejsau, a zatim i dva svjetska rata. U 18. i 19.st. ovdje su ivjeli Hrvati,
Srbi, Madari i jedan dio Rumunja. Za vrijeme Austro-Ugarske dolazi do doseljavanja velikog broja Nijemaca to
dovodi do razvoja agrarne djelatnosti. Na kraju 18. i po.19.st. stvarali su se vikovi hrane za izvoz.
PRIRODNA OBILJEJA
Prostor Vojvodine je produetak Velikog Alflda, velike ravnice u Madarskoj i predstavlja mikrocjelinu Alflda.
Osim Fruke gore (vii prostor) i Bako-baranjske grede (lesno uzvienje) nema znaajnijih uzvienja.
Klima je slina kontinentalnoj klimi s jaim istonim i sjevernim utjecajem.
STANOVNITVO
Etnika struktura bila je u 19.st. jako arolika. Izgradnjom eljeznice dolo je do stvaranja urbanih centara i
industrije u tim gradovima. Krajem I.sv.rata ovaj etniki arolik prostor dobiva Srbija s opravdanjem da je tu
veina srpsko stanovnitvo (20%). Etnika se struktura promijenila tijekom i nakon I.sv.rata kada je velik dio
Nijemaca poginuo i izbjegao. Madari su se manje iseljavali. Nakon II.sv.rata dolazi do kolonizacije Vojvodine od
strane Crnogoraca, Srba (iz istone Hercegovine), Hrvata (iz Dalmatinske zagore), Albanaca Oni su se
naseljavali u prostore opustjele nakon iseljavanja Nijemaca i Madara. Danas veinu stanovnitva ine Srbi, slijede
Madari i Hrvati te ostali narodi.
Hrvati su u Vojvodinu doselili u budimski ejalet, Baku i Banat iz Hercegovine, Dalmatinske zagore, Bosne za
vrijeme Osmanlija. Na prostoru Vojvodine 1948. ivjelo je 148 000 Hrvata, veinom u Srijemu i Bakoj (Subotica
je bila hrvatski grad). Ovaj se broj naglo poeo smanjivati tako da je broj Hrvata u Vojvodini pao na polovinu.
Danas se procjenjuje da u Vojvodini ivi svega 20 000-30 000 Hrvata. Jedan se dio Hrvata 1991. izjasnio kao
Bunjevci i okci (20 000). Hrvati u Vojvodini nemaju prava.
Od 1948. do danas oko 15% autohtonog stanovnitva iselilo se iz Vojvodine, Srbije i Kosova.
REGIONALIZACIJA
Tri glavna dijela Vojvodine su Banat, Baka i Srijem s tim to se zapadni dio Srijema nalazi u istonoj Slavoniji.
Uvjetno-homogeno Vojvodina je jedna jedinstvena regija koja se moe podijeliti na:
Banat
Baku
Srijem.
Nodalno-funkcionalnom regionalizacijom dijelimo je na:
Novosadska regija
Somborska regija
Subotika regija
Zrenjanska regija
Srijemsko-mitrovika regija.

KOSOVO
Povrina 10 887 km2
Broj stanovnika 2 mil
Gustoa naseljenosti 180 st/km2
Glavni grad Pritina
RELJEF
Kosovo je zatvorene regija okruena planinskim lancima. Jedino je istoni dio nii. Obuhvaa prostor dviju
najveih reljefnih zavala na dodiru Rodopskog (na istoku) i arsko-pindskog gorja (na zapadu). Zbog toga se
izdvajaju dva dijela:
Metohijska zavala na istoku sa specifinom klimom i Belim Drimom. Dno zavale je na oko 400 m nadmorske
visine. Zbog Drima dosta je izloena mediteranskom utjecaju, a relativno je dobro zatvorena viim dijelovima
Dinarskog gorja. Zavala se izdie do 1 000 m nadmorske visine.
141

 Kosovska zavala je mnogo prostranija i plia (do 500 m nadmorske visine). Okruena je gromadnim gorjima arplanine i Kopaonika (1 703 m)
KLIMA
Kosovo ima kontinentalnu klimu, a s Jadrana prodire manji utjecaj.
POVIJEST
Kosovo je u davnoj prolosti imalo vanu prometnu funkciju. Bilo je kriite pravaca, ali oni su 1912. zamrli. Za
osmanske vlasti ovo je bio naruito vaan prostor. Stanovnitvo se uglavnom bavilo ratarstvom i stoarstvom.
STANOVNITVO
Kotline su na Kosovu bile slabo naseljene sve do buma stanovnitva u zadnjih 50 godina. Na Kosovu su prisutne
velike migracije stanovnitva. Prirodni prirast je 1991. iznosio 34 .
GOSPODARSTVO
Na Kosovu se nalazi znaajno rudno bogatstvo ugljen (kameni
ugljen), eljezna ruda, cink, zlato. Zbog bogatstva ugljena tu se razvile
termoelektrane (Trepa I i II). Cijela regija je nerazvijena jer se nije
podizao standard ivota.
NASELJA
Snanija urbanizacija dogodila se poslije II.sv.rata. Pritina je glavni
grad, a ostali centri su akovica i Prizren (industrijski, kulturni i
trgovaki centar).
REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogenom regionalizacijom Kosovo se dijeli na dvije
cjeline:
Metohijska zavala
Kosovska zavala.
U nodalno-funkcionalnoj regionalizaciji izdvaja se jedino Pritinska
regija, te eventualno Prizren no tu su jo: Kosovska Mitrovica, Pe,
akovica.

Stari turski most u Prizrenu

CRNA GORA
Crna Gora zajedno sa Srbijom ini Federativnu Republiku Jugoslaviju odnosno Srbiju i Crnu Goru.
Povrina 13 812 km2
Broj stanovnika 615 000
Gustoa naseljenosti 44 st/km2
Glavni grad Podgorica
POVIJEST
Teritorij Crne Gore u antikom se razdoblju izdvajao kao jedinstvena rimska provincija. To je bilo pdruje stare
Duklje. I nakon slavenske kolonizacije naziv se prenio na cijelu provinciju. Naziv Duklja zajedno s nazivom Zeta
zadrao se kroz srednji vijek. Duklja s Rakom bila je sredite srednjovjekovne srpske drave.
Nakon uspostave osmanlijske vlasti hercegovaki i skadarski sandak gube se oba naziva, ali se javlja naziv
Crna Gora za prostor katunskog kra koji je bio nova jezgra okupljanja naroda. Taj se naziv s vremenom proirio
na prostor Tare, Pive i gornje Morae. Cijeli taj prostor u 19.st. ima znaenje jezgre oko koje se okuplja crnogorski
narod. Ipak drava se nije formirala na cijelom tom prostoru jer su nii dijelovi bili islamski orijentirani (Podgorica,
Spu). Pripajenjem ovih centara 1879. nastaje jedinstveni teritorij Crne Gore koji se sastojao od crnogorskih
brda, prostora od Bara do Ulcinja i krkog prostora. Tek 1913. u sastav drave ukljuuje se prostor Polimnja, dio
Sandaka i Bokokotorski zaljev.
142

RELJEF
Reljef je planinski. To je mlado nabrano
Dinarsko gorje u obliku planinskih lanaca sa
sutjeskama izmeu njih. Nii je jedino
prostor podgorikog i nikikog polja (doliza
Zete) s mlaim naplavnim sedimentima.
Obala je dosta razvijena (abrazija). Moemo
izdvojiti brdsko-planinski prostor Dinarida i
usku primorsku zonu.
Kotor u Boki kotorskoj

KLIMA
Klima je planinska, a jedino obalni pojas i
Bokokotorski zaljev imaju mediteransku
klimu.
STANOVNITVO
Crnogorci ine 90% stanovnitva, a ostatak su Srbi, Albanci i mali broj Hrvata (2%) u Tivatu i Kotoru.
REGIONALIZACIJA
Crna gora se uvjetno-homogenom regionalizacijom dijeli na etiri dijela:
1. Mediteransko primorje
Ovaj prostor se dijeli u dvije podcjeline:
Boka (glavni centri su Kotor i Herceg Novi)
Barsko-Ulcinjsko primorje (ovo je prostor turizma s nekim od najljepim plaama Sredozemlja)
2. Skadarska zavala
Ova je zavala mediteranski prostor s planinskim okvirom. U prijezerskoj ravnici nalazi se Podgorica (nekad
Titograd). To je administrativni i gospodarski centar. Jai razvoj ovog prostor poeo je nakon II.sv.rata.
3. Katunski kr
Ovo je visoki planinski dio zapadano od Skadarske zavale. To je prostor ogoljelih panjaka s malim poljima
(Grahuljsko, Cetinjsko). Glavno sredite ovog prostora je Cetinje koji je jedno vrijeme bio i glavni grad.
4. Crnogorska brda
Ovo je visoki planinski dio, krki kraj koji je ralanjen dolinama Pive, Tare i Morae. To je uglavnom stoarski
kraj sa umama na junim padinama. Najvaniji centri su Ivangrad (drvna industrija) i abljak (na 1 450 m
nadmorske visine). Na samom sjeveru je dio Sandaka iji je centar Pljevlja.
Nodalno-funkcionalnom regionalizacijom izdvajaju se sljedee regije:
Podgorika
Cetinjska
Kotorska
Barska.

MAKEDONIJA
Povrina 25 713 km2
Broj stanovnika 2,2 mil
Gustoa naseljenosti 84 st/km2
Glavni grad Skopje (600 000)
RELJEF
Makedonija je zemlja u jugoistonoj Europi. U njenom reljefu dominiraju dva razliita gorja. Vardar je reljefna
granica izmeu dvaju planinskih dijelova. Istono od Vardara je reljefno stariji prostor Rodopskog gorja, ali i nii
prostor (Trakija). To je prostor graen od paleozojskih kristalastih kriljavaca. Unutar tog prostora nalaze se
kotline. One nisu iroke, tovie dna su im vrlo uska. U svakoj kotlini je po jedno vanije naselje pa one esto po
njemu imaju ime: Prespanska, Strumika, Radovika, Deverska, Prilepska Na zapadu je arsko-Pindsko gorje.
143

KLIMA
Znaajan je kontinentski utjecaj. Makedonija je dolinom Vardara otvorena prema sjeveru, ali i prema jugu. Sibirska
anticiklona se osjea u vjetru zvanom koava.
Temperature u sijenju su 2C, a ljeti su vrlo visoke i
znaju doi do 40C. Kroz dolinu Vardara s juga dopire
mediteranski utjecaj pa se u kotlinama uzgajaju
mediteranske kulture.
VODE
Vardar, Bregalnica, Crni Drim, Treska i Pinja su
najvanije rijeke i pripadaju egejskom slivu. Od jezera
najbitnije je Ohridsko (turizam).
VEGETACIJA
34% povrine Makedonije je pod umom.
Biljni svijet Makedonije

POVIJEST
Sredite antike Makedonije bilo je u dolini rijeke Bistrice. Ona je sezala na zapad sve do vardarskih kanjona (do
Velesa). Ona je suena na mali prostor dananje Makedonije. Juni dio antike Makedonije danas je u Grkoj
egejska Makedonija, a dio je u Bugarskoj pirinska Makedonija. Preko prostora Makedonije prolazio je niz vojski
tijekom povijesti: Rimljani, Bugari, Turci
U antici Makedonija je bila podijeljenja na dvije provincije: jedna sa sreditem u Solunu (Thessaloniki) i druga sa
sreditem u mjestu koje se zvalo Stobi, a nalazilo se juno od Velesa.
Zbog novog slavenskog stanovnitva koje se naseljava u srednjem vijeku Makedonija dobija naziv Sklavinija, a
glavno sredite Makedonije formira se na podruju Prespanskog jezera. U osmanlijsko doba (1371-1912.)
Makedonija je podijeljenja na sandake (skopski, ohridski, ustenalski i solunski). Razvitak nacionalne svijesti u
19.st. potakla je borba za autonomnom Makedonijom. Umjesto samostalnosti Makedonija je 1913. podijeljenja
izmeu Grke (Egejska Makedonija), Bugarske (Pirinska Makedonija) i Srbije (Vardarska Makedonije), a mali dio
pripao je i Albaniji. Dananja Makedonija obuhvaa prostor koji je tada pripao Srbiji.
STANOVNITVO
U pogledu etnike strukture Makedonija je jako heterogena zemlja. Makedonci ine 66,5% stanovnitva, a Albanci
22,9%. Ovaj veliki udio Albanaca i njihovi zahtjevi za autonomijom te odbijanje tih zahtjeva od strane vlasti velika
su prijetnja za cjelovitost Makedonije.
Uz skopsku regiju, najvie stanovnitva ivi na istoku i jugoistoku Makedonije. Cijeli zapadni dio slabo je naseljen.
To je planinski prostor. Makedonija je poznata kao emigracijska zemlja. Nedostatak zemljita tjerao je stanovnitvo
na iseljavanje pealbari (pealba je makedonski izraz). Infantilni mortalitet u Makedoniji iznosi 24 .
Etnika struktura
Makedonci
Albanci
Turci
Srbi
Vlasi
Ostali (Grci, Rumunji, Cincari)
Neopredijeljeni

66,5 %
22,9 %
4%
2%
0,4 %
1,8 %
0,1 %

Religijska struktura
Pravoslavci 59 %
Muslimani
26 %
Ostali
15 %

Dobna struktura
0-14
29,1 %
15-59
61,6 %
60 i vie
9,3 %

Gospodarska struktura
I. sektor
5,4 %
II. sektor
32,7 %
III. sektor
61,9 %

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 1 590 $/stan
Valuta makedonski denar
Sve do II.sv.rata u gospodarstvu je dominirala poljoprivreda. Ona je i danas tradicionalno vana grana
gospodarstva. Razvijena je zahvaljujui klimi i razvija se u kotlinama. U kotlinama koje su zatvorene prema
sjeveru, a otvorene prema jugu uzgaja se duhan, vinova loza, povrtlarske kulture pa ak i ria i pamuk.
144

Razvijeno je i stoarstvo.
Od ruda ima neto ugljena, a velik dio energije se dobiva iz termoelektrana. Postoje i nalazita olova i cinka
(Zletovo, Kratovo). Industrija je tehnoloki zastarjela (prehrambena, tekstilna i kemijska).
Makedonija ima vanu prometnu funkciju dolina Vardara.
NASELJA
Skopje je glavni grad i nalazi se na rijeci Vardar neto junije od granice sa Srbijom. Intenzivniji razvoj Skopja
poeo je tek nakon 1963. (potres) razvijena je rafinerija nafte. Drugi grad po veliini je Bitola sa 83 000
stanovnika, a slijede Prilep (66 000 stanovnika) i tip (42 000).
Skopska makroregija obuhvaa sredinju i sjeveroistonu Makedoniju u slivu Vardara do 300 m nadmorske
visine. Glavni centar je Skopje koje se nalazi na raskriju puteva Moravom i onima prema Kosovu. To je stari grad
koji od srednjegvijeka ima razvijeno zanatstvo i trgovinu. Zamah je dobio tek nakon II.sv.rata kada se poveao broj
stanovnika. Nakon potresa 1963. dolo je do obnove to je pogodovalo razvoju grada. U okolici grada razvila se
metalna i petrokemijska industrija.
U ovom prostoru izdvaja se i Kumanovo (70 000) prometno vorite i regionalni centar. Veles staro trgovako
sredite s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom i metalopreraivakom industrijom. Istono od Skopja nalazi
se Tetovo centar Poloke kotline s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom. Neto junije je manji centar
Gostivar. Istono od Vardara nalazi se tip s razvijenom tekstilnom i prehrambenom industrijom, Koani
sredite proizvodnje rie i Strumica.
Na jugozapadu je Prilep vano prometno raskrije s razvijenom prehrambenom industrijom, Bitola s razvijenom
konom i prehrambenom industrijom, Ohrid sa Strugom kao vani turistiki prostor i Kruevo (centar
pealbarstva).
REGIONALIZACIJA
Uvjetno-homogenom
regionalizacijom
Makedoniju dijelimo na
dva dijela:
Zapadna Makedonija
zapadno od Vardara
Istona Makedonija
istono od Vardara.
Nodalno-funkcionalnom
regionalizacijom
Makedonija se dijeli na:
Skopska makroregija
Veleska makroregija
Tetovska makroregija
Bitoljska regija
Prilepska makroregija
Ohridska makroregija.
Manastir sv.Jovana Kanea na Ohridskom jezeru

145

ISTONA EUROPA
Istona Europa obuhvaa zemlje koje su bile dio SSSR-a. To su europska Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldavija,
baltike zemlje Estonija, Latvija i Litva.16
Raspadom SSSR-a 1990. nastaje 15 zemalja. Od toga ih je est u Europi Rusija (iako je najveim dijelom u ziji,
njena jezgra je u Europi), Estonija, Latvija, Litva, Bjelorusija, Ukrajina i Moldavija. Azerbejdan, Gruzija i
Armenija su kavkaske republike i po nekim autorima takoer pripadaju Europ, no to ovisi o tome gdje se povue
granica izmeu Europe i Azije u tom prostoru. Turkmenistan, Tadikistan, Kirgistan, Kazahstan i Uzbekistan su u
sredinjoj Aziji.

ESTONIJA
Povrina 45 215 km2
Broj stanovnika 1,6 mil
Gustoa naseljenosti 35 st/km2
Glavni grad Tallin (445 000)
POVIJEST
U 13.st. ovaj prostor osvajaju Danci i Nijemci, u 16.st. veani, u 18.st. Rusija. Estonija 1917. dobiva autonomiju,
ali je odmah zatim okupiraju Nijemci. Nakon I.sv.rata postaje sovjetska republika. U II.sv.ratu opet su je okupirali
Nijemci, a 1945. ponovno ulazi u SSSR. Nezavisnost je proglasila 1991.
POLOAJ
Lei veim dijelom na poluotoku izmeu Rikog i Finskog zaljeva na junoj obali Baltikog mora. Granii s
Latvijom na jugu i Rusijom na istoku.
RELJEF
Dio je stare gromadne mase. Sjeverni dio
Estonije izgraen je od mezozojskih
naslaga i to je movarno nizinsko
podruje, a juni dio graen je od
mezozojskih i paleozojskih naslaga.
Obala je niska, pjeana i pjeskovita.
KLIMA
Klima je umjereno kontinentalna i pod
jakim utjecajem sjevernog strujanja i
kontinenta. Velike su razlike izmeu
toplog i hladnog dijela godine.
VODE
Estonija je bogata vodom. Ima vie od
200 jezera od kojih su najvea udsko i
Virdsko.
Hidrografska
mrea
je
razgranata. Rijeke su kratke, plitke i
brze.
VEGETACIJA
Obradive povrine zauzimaju 43% povrine, a movare 44%.17 Ima dosta ume.

16
17

Estonija, Latvija i Litva se mogu izdvojiti kao sjeveroistona Europa.

CIA World Factbook 2001. 42% teritorija su ume, 11% panjaci, a 25% je obradivo tlo.

146

Nacionalni park Lahemaa

STANOVNITVO
Stanovnitvo je mijeano zbog politike SSSR-a. Rusi su naseljeni za sovjetske ere. Estonski je ugrofinski jezik.
Gustoa naseljenosti
Sjever, osobito primorje, je gue naseljen. Najrjee je naseljen otoni prostor (Hiiumaa, Saaremaa).
Etnika struktura
Estonci
61,5 %
Rusi
30,3 %
Ukrajinci
3,1 %
Bjelorusi
1,8 %
Finci
1,1 %

Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

10,2
14
-3,8
15,8

Dobna struktura
0-14
21,1 %
15-59
60,5 %
60 i vie 18,4 %

Gospodarska struktura
I. sektor
17,8 %
II. sektor
34,9 %
III. sektor 47,3 %

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 3 600$/stan
Valuta estonska kruna
Uzgajaju se itarice, krumpir. Razvijeno je i ribarstvo. Proizvode se nafta, plin i bitumen.
NASELJA
U gradovima ivi 70% stanovnitva. Glavni grad je Tallin, a ostali su Tartu, Kohtla-Jrve, Narva i Prnu.
Naseljenost raste prema unutranjosti. Otoci Hiiumaa i Saaremaa su slabo naseljeni.

LATVIJA
Letonija je hrvatski naziv. Slubeni naziv je Latvijas Republika.
Povrina 64 635 km2
Broj stanovnika 2 680 000 (1992.)
Gustoa naseljenosti 42 st/km2
Glavni grad Riga
POVIJEST
Estonija je dugo vremena bila pod Danskom, vedskom i
Poljskom. Tijekom I. i II.sv.rata bila je pod Njemakom, a nakon
II.sv.rata pod Rusijom.
PRIRODNA OBILJEJA
Lei na obali Baltikog mora i obuhvaa dio sjevernoeuropske
nizine. Reljef je nastao pleistocenskom glacijacijom. Obala je
pjeana i niska te slabo razvedena (osim Rikog zaljeva).
Klima je slina estonskoj hladna kontinentalna s velikim
amplitudama. Prosjeene sijeanjske temperature na zapadu su
2C, a na istoku 7C. Prosjene srpanjske temperature su 1618C. prosjena koliina padalina je 500-800 mm/god.
Rijena mrea je dobro razvijena. Najvanija rijeka je Daugava
(Zapadna Dvina), a manje su Venta, Lielupe i Gauja. ume
prekrivaju oko 40% teritorija.
Obala Baltikog mora u Latviji

STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Stanovnitvo je uglavnom koncentrirano oko glavnog grada Rige. Tu ivi etvrtina stanovnika. Ostali gradovi su:
Ventspils, Jelgava i Daugavpils.

147

Nacionalna struktura
Latvijci
54 %
Rusi
34 %
Bjelorusi
4%
Ukrajinci
3%
Poljaci
2%
Litavci
1%

Prirodno kretanje
Natalitet
12,1
Mortalitet
13,6
Prirodni prirast
-1,5

Dobna struktura
0-14
21,4 %
15-59
60,4 %
60 i vie 18,2 %

Gospodarska struktura
I sektor
15,5%
II sektor
40,6%
III sektor
43,9%

Jezik
Letonski je jezik jedan od dva preivjela predstavnika baltikog ogranaka indoeuropskog jezika. Najsrodniji je
litavskom.
GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 2 140 $/stan
Valuta letonski lat
Poljoprivreda je jedna od najznaajnijih grana. Uzgajaju se itarice, krumpir, lan i eerna repa. Promet je slabo
razvijen. Vane su luke. Rijeke se iskoritavaju za hidroenergiju. Postoje nalazita plina. Od industrije razvijena je
brodogradnja.

LITVA
Povrina 65 200 km2
Broj stanovnika 3 700 000
Gustoa naseljenosti 56 st/km2
Glavni grad Vilnius (600 000)
POVIJEST
Litva ima slinu povijest kao i Latvija. U srednjem vijeku postojalo je Veliko Litavsko Vojvodstvo, koje je tijekom
svog postojanja bila veinom vezano s Poljskom u Poljsko-Litavskoj Uniji. Tu dravu treba jasno razlikovati u
odnosu na modernu litavsku dravu. Litva je dugo bila pod utjecajem Pruske odnosno Njemake, a nakon II.sv.rata
Rusije.
PRIRODNA OBILJEJA
Obuhvaa obalu Baltikog mora, Veliku ravnicu i porjeje rijeke Nemunas (Njemen). Reljef se sastoji od ostataka
pleistocene glacijacije. Nadmorske visine su do 200 m. Ima dosta morenskih nanosa i vie od 4 000 glacijalnih
jezera.
Klima je umjereno kontinentalna. Prosjena sijeanjska temperatura je od 4 do 8C, a srpanjska 17C. Godinja
koliina padalina je 570-850 mm. Hidrografska mrea je dobro razvijena.
STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Naseljenost je uglavnom ravnomjerna, a neto je via u sredinjem i junom dijelu, a rjea na jugoistoku.
Etnika struktura
Litvanci
81 %
Rusi
9%
Poljaci
7%
Bjelorusi
1,5 %
Ukrajinci
1%

Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

12,5
12,4
0,1
16

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 2 800 $/stan
Valuta litavski litas
148

Dobna struktura
0-14
22,6 %
15-59
61,1 %
60 i vie 16,3 %

Gospodarska struktura
I sektor
18,6%
II sektor
38,2%
III sektor
43,2%

Znaajno
je
poljodjeljstvo.
Uzgaja se krumpir, krmno bilje,
itarice, eerna repa. Pod
umama je 28% povrine. Vaan
je i ribolov na Atlantiku.
Razvijene su metalna, kemijska i
tekstilna industrija.
NASELJA
Glavni centri su Vilnius, Kaunas
(429 000) i Klaipeda (206 000).
Vilnius

BJELORUSIJA
Povrina 207 600 km2
Broj stanovnika 10,3 mil
Gustoa naseljenosti 50 st/km2
Glavni grad Minsk (1 671 000)
POVIJEST
U 9.st. ovaj je prostor u sastavu Kijevske drave. U 13.st. nastaju manje feudalne drave, a u 14.st. formira se
kneevina. Pri formiranju Poljske-Litavske Unije ulazi u njen sastav. Pri I. i II. diobi Poljske pripada Rusiji. U oba
rata bila je pod Nijemcima, a 1945. ulazi u sastav SSSR-a.
PRIRODNE KARAKTERISTIKE
Obuhvaa Bjelorusku nizinu i sjeverni dio Polesja. Nadmorske visine na
sjeveru su oko 350 m, a na
jugu, u Polesju, 100-150 m.
Nema izlaza na more. Ima
preko
4 000
glacijalnih
jezera
to
je
odraz
pleistocenske
glacijacije.
Rijena mrea je dobro
razvijena Dnjepar, Pripjat,
Nemen.
Klima je kontinentalna i
otra pod utjecajem sibirske
anticiklone.
Sijeanjske
temperature su od 4,4C na
jugozapadu do 8C na
sjeveroistoku, a srpanjske su
17-18,8C. Koliina padalina
iznosi 550-700 mm/god.
Treina zemlje prekrivena je
umama. Od ruda ima
lignita, kamenog ugljena i kalijeve soli.
149

Movarno Polesje

STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Najgue je naseljen sredinji dio zemlje, oko gradova Minsk, Hrodna i Mahilo, a najrjee movarno Polesje.
Etnika struktura
Bjelorusi
78 %
Rusi
13 %
Poljaci
4%
Ukrajinci
3%

Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

12
11
1
12

Dobna struktura
0-14
23,2 %
15-59
60,1 %
60 i vie 16,7 %

Gospodarska struktura
I. sektor
19,8 %
II. sektor
36,5 %
III. sektor 43,7 %

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 2 915 $/stan
Valuta rublja
Znaajna je poljoprivreda, a od industrije prehrambena, kemijska i industrija poljoprivrednih strojeva te
metalurgija.
NASELJA
70% stanovnitva ivi u gradovima. Glavni centri su: Minsk, Homel (Gomel, 517 000), Vitebsk (370 000), Mogilev
(Mahilyow, 360 000), Grodno (290 000), Brest (220 000). Minsk je glavno kulturno, politiko i gospodarsko
sredite. Brest je grada na krajnjem zapadu. Grodno je sredite tekstilne i prehrambene industrije. Na sjeveroistok
je Vitensk, a na granici prema Ukrajini industrijsko i upravno sredite Gomel.

MOLDAVIJA
Povrina 33 700 km2
Broj stanovnika 4,4 mil
Gustoa naseljenosti 129 st/km2
Glavni grad Kishinev (680 000 stanovnika)
POVIJEST
U 14.st. osnovana je Moldavska kneevina koja je priznavala ugarsko, a zatim tursko vrhovnitvo. Krajem 18.st.
Bukovinu dobija Austrija, a lijevu obalu Dnjstra Rusija koja je kasnije dobila i prostor izmeu Dnjestra i Pruta
(Besarabija). Moldavska i Vlaka su u 19.st. sklopili personalnu uniju. Rumunjska je Besarabiju morala predati
SSSR-u 1940. te je od tog prostora fromirana Moldavska SSR koja je 1991. proglasila nezavisnost.
POLOAJ I RELJEF
Moldavija lei izmeu rijeka Prut i Dnjestar. To je uglavnom ravniarsko podruje, zaravan sa isprepletenim
rijenim tokovima. Prostor se izdie do 350-400 m nadmorske visine na istonim i zapadnim rubovima. Istoni dio
je reljefno stariji. Na jugu je plodna nizina, a na sjeveru breuljkasti predjeli. Moldavija nema pravi izlaz na more.
KLIMA I VEGETACIJA
Klima je otra kontinentalna jer je zemlja otvorena prema Aziji (sibirska anticiklona). Koliina padalina je mala
300-400 mm/god. ume su jako devastirane i zauzimaju samo 6% povrine.
VODE
Rijeke pripadju slivu Crnog mora i uglavnom teku od sjeverozapada ka jugoistoku. Glavna rijeka je Dnjestar, a
najdua Prut.
STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Najgue je naseljen sredinji, industrijski najrazvijeniji dio te sjever i jugoistok, a najrjee jugozapad.

150

Porijeklo
Moldavci su potomci romaniziranih Daana. Velik udio stanovnitva ine Ukrajinci i Rusi zbog ega nastaju
politiki problemi. Moldavski jezik je najblii Rumunjskom.
Etnika struktura
Moldavci
64,5 %,
Ukrajinci
13,9 %
Rusi
13 %
idovi
2%
Bugari
Gagauzi
-

Prirodno kretanje
Natalitet
16
Mortalitet
10
Prirodni prirast
6

Dobna struktura
0-14
27,9 %
15-59
59,5 %
60 i vie 12,6 %

Gospodarska struktura
I. sektor
40 %
II. sektor
25,8 %
III. sektor 34,2 %

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 2010 $/stan
Valuta moldovski leu
Najznaajnija djelatnost je poljoprivreda penica, jeam, kukuruz, industrijsko bilje, voe i vinova loza. Od
industrije razvijena je preraivaka industrija, dok su ostale industrijske grane slabo razvijene.
NASELJA
U gradovima ivi 45% stanovnitva. Glavni grad je Kiinjev (Chinu), a ostali centri su: Tiraspol, Bli (prije
Belci), Rbnia.

UKRAJINA
Povrina 603 700 km2
Broj stanovnika 51,7 mil
Gustoa naseljenosti 86 st/km2
Glavni grad Kiiv (Kijev, 2,6 mil)
POVIJEST
Prostor dananje Ukarjine prvotno su nastavali Kimerijci, pa Skiti i Sarmati, a u doba velike seobe naroda
zaposjedali su ga Goti, Huni, Bugari, Avari, istoni Slaveni, Hazari. Kasnije je stvorena Kijevska Rusija koja je
pala pod mongolskom najezdom. Od 12.st. poinje se formirati ukrajinski narod. Ukrajinska se nacionalna svijest
uvrstila od 17. do 19.st. Nakon I.sv.rata izbio je graanski rat te Ukrajina postaje dio Sovjetskog saveza. U
II.sv.ratu okupirali su je Nijemci, a nakon rata ostala je dio SSSR-a sve do 1991. i proglaenja nezavisnosti.
RELJEF
Ukrajina se nalazi na jugozapadu nekadanjeg SSSR-a. Obuhvaa kontinentalni dio Prikarpata, sjevernu
crnomorsku obalu, polesku ravnicu i Krim. To je preteito nizinski kraj s izdvojenim uzvisinama (jugozapadni
Karpatski dio i Krim). Ima najplodniji sastav tla (les i ernozjem). Reljef je paleozojski osim Karpata i
prikaspijskog prostora koji su mlaeg prostora.
KLIMA
Klima je u unutranjosti umjereno kontinentalna, a na obali mediteranska (posebno Krim). Na sjeveru prosjena
sijeanjska temperatura je od 2 do 8C, a na jugu prosjene temperature su 3-4C u sijenju i 22-24C u srpnju.
Prosjena koliina padalina je 1 000-1 200 mm/god.
VODE
Razvijena je rijena mrea Dnjepar je najvanija rijeka. Ostale vanije rijeke su: Dnjestar, Bug, Sjeverni Donjec i
Prut. Ukrajini pripada i dio ua Dunava. Ima dosta jezera. Uglavnom su mala. Brojna su umjetna jezera.

151

STANOVNITVO
Gustoa naseljenosti
Najgue su naseljeni industrijski razvijeni Donjecki ugljeni bazen, Kijevska oblast i industrijsko podruje uz
Dnjepar, a najrjee Hersonaka oblast, Polesje i Karpati.
Etnika struktura
Ukrajinci 72,6 %
Rusi
22,2 %
Bjelorusi
0,9 %
idovi
0,7 %
Moldavci
0,6 %
Tatari
0,4 %
Madari, Bugari

Prirodno kretanje
Natalitet
Mortalitet
Prirodni prirast
Infantilni mortalitet

10,7
14,2
-3,5
16

Dobna struktura
0-14
21,5 %
15-59
60,1 %
60 i vie 18,4 %

Gospodarska struktura
I. sektor
22 %
II. sektor
40 %
III. sektor 38 %

GOSPODARSTVO
Nacionalni dohodak 2 100 $/stan
Valuta grivnja
Po gospodarskoj razvijenosti Ukrajina je bila druga republika u bivem SSSR-u, a po energiji i tekoj industriji na
prvom mjestu. Ona je proizvodila 50%
sirovog eljeza, 40% elika, 45%
valjanog eljeza, 55% eljezne rude
(Krivi Rog), 34% ugljena (Donjeck),
53% boksita, 20% cementa, 20%
strojogradnje, 20% elektroindustrije,
60% eera biveg SSSR-a. Vrlo je
znaajna proizvodnja nafte i plina
(7,5 mil t nafte, 15,5 mil t plina,
najvea proizvodnja je u Harkovskoj
oblasti). Razvijena je industrija
automobila, prehrambena i industrija
gnjojiva.
Poljoprivreda
je
takoer
jako
razvijena. Uzgaja se penica, jeam,
ra, zob, kukuruz, lan, konoplja,
vinova loza, jabuke, ljive. Razvijeno
je i stoarstvo.
etva u Ukrajini

NASELJA
Ukrajina ima oko 67% gradskog stanovnitva. Glavni centri su: Kiev, Nikolayev, Odessa, Harkov. Uz Dnjepar su
nastala nova industrijska sredita Dnjepetrovsk i Zaporoje. Luke tog industrijskog podruja su Odessa na Crnom
moru te Ker i danov na Azovskom moru. Najvaniji grad na zapadu je Lvov. Na Krimu su luke Simferopol i
ratna luka Sevastopol, a tu su i turistika sredita Jalta i Livadija.
Krim
Rusi jo uvijek polau pravo na Krim. Oni su eljeli referendum o pripadnosti, ali kako su Ukrajinci Rusima na
poluotoku dali sva prava nije bilo potrebe za izjanjavanjem. Jedini problem je Sevastopolj zbog nedefinirane
podjele sovjetske crnomorske flote.

152