Zbornik 12

TEFSIR I HADIS
Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu
Dr. Demaludin LATI, vanredni profesor
IDIOMATSKI GLAGOLSKI OBLICI U

KUR'ANU
U ovom radu autor se bavi kur'anskim idiomima, tj. onim

relativno malim brojem "objasnidbenih" (prof. Kari) rijei, iji korijen slui za izvoenje drugih rijei s novim,
relacionim znaenjem. Osnovu takvih rijei ini 1702 glagolska korijena1 koja susreemo u kur'anskom zauujue
malom vokabularu.
Sa stanovita jezika, relativno mali broj ovakvih rijei moe
navesti na zakljuak da je Kur'an knjiga koja je jednostavna
za itanje i razumijevanje. Ali, to je varljiv zakljuak. Ukoliko se konsultiraju tomovi knjiga o kur'anskoj sintaksi, semantici i gramatici, vidjet e se da se u gotovo svakom
njegovom ajetu krije jedno ili vie lingvistikih pitanja i
problema koji zahtijevaju posebna istraivanja. Uvid u tu
problematiku svakog istraivaa dovest e do toga da pone
shvatati bogatstvo i kompleksnost kur'anskoga jezika.
1
Prema istraivanju koje je obavio Mr. Dawud Tauhidi na Odsjeku za islamske

studije Univerziteta u Miigenu. V. Mustansir Mir, Verbal idioms of the Qur'an,
Centar za bliskoistone i sjevernoafrike studije Univerziteta u Miigenu, Ann
Arbor, 1989.
11
ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12
Kljune rijei: idiom, glagol, znak, doslovno i relaciono znaenje

Teko je ovdje nabrojiti sve karakteristike kur'anskoga jezika
koje omoguavaju takvo njegovo znaenjsko bogatstvo i kompleksnost, ali je sigurno da kur'anski idiomi ine jednu od najvanijih tih
karakteristika.
Prema definiciji, idiom (gr. osobenost, jedinstven oblik,
osobenost stila) oznaava onaj vid jezike realizacije koji se moe
prepoznati kao posebnost.To je svaka leksika ili frazeoloka
jedinica koja ima specifinu strukturu i znaenje, jedinica koja je
karakteristina za odreeni jezik i prihvaena u datoj jezikoj zajednici. Na primjer, kada Bonjaci kau: Dao se za dunjalukom, da
bi time slikovito predstavili ovjeka koji zgre kapital (obino)
zaboravljajui pri tome na duhovne vrijednosti i na Ahiret, onda je
rije o specifinom idiomu njihova bosanskoga jezika. Isto tako e,
npr., idiomi (i) u bosanskome jeziku biti: Kupio maku u daku;
Udario joj na obraz; On je sitna riba i sl.
Idiomi su, sa semantike strane, neprozirni - budui da znaenje cijelog idioma nije suma znaenja njegovih sastavnica; a sa
leksike strane, oni su okotali - jer se po istom obrascu ne mogu
obrazovati slini izrazi.
Prema tome, svaki specifini varijetet u jeziku (dijalekt, stil,
registar, itd.) moe se tretirati kao idiom.Ona kategorija idiomatskih
rijei koje su nastajale prirodnim putem bez planiranog, svjesnog
djelovanja, npr. u narodnom govoru, lingvistika nauka tretira kao
organske idiome, dok se one idiomatske rijei ili strukture koje
nastaju svjesnom aktivnou zajednice, npr. u standardnom jeziku,
a posebno u argonu, ili na bilo koji drugi nain pod uvjetom da je
utemeljen na jezikom standardu, nazivaju neorganskim idiomom.
Znaenjsku posebnost koju nosi idiom treba razlikovati od
one posebnosti koju nose, npr., mefatora ili klie.
12
Potkategorija u kur'anskoj idiomatskoj mrei

Unutar kur'anske idiomatske mree glagolske idiomatske forme, na koje emo baciti teite ovog rada, kao potkategorija, ine
njihovu glavninu.
Prije svega, te forme su izuzetno este u Kur'anu. Mustansir
Mir, npr., pronalazi etiri takva idioma u prva etiri ajeta sure ElInirah:
E lem nerah leke sadreke (RH)
we weda'naa 'anke wizreke (WD'A)
elledhii enqada zahreke (NQD)
we refa'naa leke dhikreke (RF'A).
(Zar nismo otvorili tvoja prsa,
i sklonili s tebe breme tvoje,
koje je tako teko titilo plea tvoja,
i zar nismo podigli ugled tvoj?!) 2
Otvoriti prsa; skloniti duevno breme / tegobu koja je titala /
pritiskala plea (u prenesenom smislu); podii ugled - sve su to u
bosanskome jeziku glagolski idiomi; u izvorniku Kur'ana, naravno,
to su istovrsni idiomi arapskoga jezika nastali iz glagolskih
korijena (datih u zagradama).
Dva ili vie idioma, mada ne tako esto, mogu se nai u
jednom te istom ajetu. Oni mogu da budu nezavisni jedan od
drugog, kakav je sluaj u ajetu 4:46, koji sadri seriju takvih rijei:
- juharrifuune'l-kelime 'an mewaadi'ihi (HRF)
(oni iskrivljavaju (objavljene) rijei iznosei ih iz njihovih
leita);
- semi'naa we e'asajnaa; isma', masme'in (SM'A)
2
Prema prijevodu Muhamameda Asada, Poruka Kur'ana. I u daljnjem tekstu,

radi bolje jasnoe, unosit emo vlastita rjeenja u ovaj prijevod Kur'ana budui
da je njegov autor imao poseban osjeaj, izmeu ostalog, i za idiomatsku
dimenziju kur'anskoga izraza.
13
("Sluamo i ne pokoravamo se!"; "uj, ne sluajui!")

raa'inaa (R'AN);
(oni se tako samo igraju);
lejjen (od lewaa) bi elsinetihim (LWJ)
(uvijaju jezikom):
ta'nen fi'd-diini; ta'naa fiihi (T'AN)
(preutno podrazumijevaju da je Vjera lana);
unzurnaa (NZR)
("uj nas!")
Ponekada, ti idiomi integralno mogu biti povezani jedan sa

drugim, kada se jedan idiom gradi na temelju drugog idioma (npr. u
16:26 ili u 43:56).
Posebno su bogati idiomi najfrekventnijih kur'anskih glagola
kakvi su oni koji se grade iz korijena: D'AL, DRB, QT'A i LQJ.
Mustansir Mir uvia kako je ova vrsta kur'anskih idioma neobino ivopisna, stilski izraajna, lijepa. Na primjer, kada Kur'an
eli da izrazi djetinji fini odnos spram roditelja, on kae: wakhfid
lehumaa dennaaha'dh-dhulli mine'r-rahmeti (glagol nastao iz
korijena KhFD) - rairi nad njima smjerno krila svoje njenosti
(17:24) ; a kad eli da izrazi odnos onih koji prikrivaju Istinu prema
vjernicima, kae: 'adduu 'lalejkumu'l-anaamile mine'l-gajzi ('ADW)
- grizu prste svoje u gnjevu prema vama (3:119); itd.
Naravno, brojni kur'anski glagolski idiomi nisu tako pitoreskni, ali to ne znai da je njihovo znaenje time umanjeno. U sklopu
itave kur'anske idiomatske mree, ovi idiomi uestvuju u ilustraciji ukupnoga kur'anskog pogleda na ivot i svijet. Zbog toga oni
zasluuju posebnu panju; oni trae lucidnog itaoca koji e znati
da razotkriva znaenjske nijanse koje oni sobom nose.
Vanost preciznog
razvianja kur'anskih idioma
Razumijevanje kur'anskoga idiomatskog izraza sutinsko je
za puniji uvid u kur'anski jezik, zbog ega nije dovoljno da ih se
14
samo shvati, ve da se to uini na najprecizniji nain. Openito se

idiomi tretiraju kao sinonimne rijei, koje Kur'an upotrebljava na
suptilan nain istiui njihova raznovrsna i razliita znaenja, pa
ukoliko italac nije dovoljno budan da dokui ta znaenja, on ne
uspije sagledati veliki dio kur'anskoga svijeta.
U takvom, poeljnom itanju Kur'ana valja imati na umu da,
esto, jedan te isti idiom ima razliita znaenja u razliitim kontekstima. Uzmimo primjer glagola koji je nastao iz korijena HWDh
(istahwadha 'alejhi) koji se u Kur'anu javlja dva puta, a osnovna
ideja koju ovaj glagolski korijen u sebi nosi je zatita koju mujaci
iskazuju prema enkama sprjeavajui druge mujake da im priu.
U ajetu 4:141 ovaj glagol znai: uzeti nekoga pod svoje krilo/zatitu, dok u ajetu 58: 19 taj isti glagol znai: imati nekoga u svojoj
vlasti. Budni italac moe uvidjeti da postoji veza izmeu ova dva
znaenja, ali, koliko god ova dva ajeta semantiki dodiruju jedan
drugog, njihova znaenja se ne mogu zamijeniti.
Pet kategorija glagolskih idioma

Sagledavi ukupno pojavljivanje glagolskih idioma u Kur'anu, Mustansir Mir ih svrastava u slijedee kategorije:
1.
2.
oni glagoli koji imaju najneprozirnija znaenja, i to zato to je

njihovo znaenje jako udaljeno od znaenja/ideje koju nosi korijen iz koga su oni nastali; takvi su, npr., slijedei glagolski
idiomi: suqita fii jedihi (SQT); istagaa thijaabehu (GJ);
dhehebet riihuhu (DhHB); terekehu suuden (TRK); ekele lahme
fulanen (EKL); thenaa sadrehu (ThNJ); ibtegaa nefeqan /
sullemen si's-semaa'i (BGJ); be'ade bejne esfaarihim (B'AD);
tetajjere bihi (TJR); 'adaa 'ala jedejhi ('ADD); terebbese bihi'dda'rete / rejbe'l-menuuni (RBS); reebeta 'ala qalbihi (RBT);
glagoli sa prijedlozima, koji nisu idiomatski kada njihovo
znaenje predstavlja skup znaenja datoga glagola ili zavisne
sintagme sa prijedlogom, ali postaju idiomatski onda kada u
15
3.
4.
5.
16
sebi sadre znaenje koje je vee od sume ukupnih znaenja

njihovih konstituenata. Na primjer, glagol de'aahu ilejhi, kada
ima znaenje: pozvati nekoga da doe, nije idiomatski, ali on
zadobije idiomatsku snagu onda kada znai: pozvati nekoga
da pomogne onome koji je u tekom stanju. Ova vrsta glagola
je veliki majdan idioma openito u arapskome jeziku, i ko bi,
itajui Kur'an, a.., zanemario prijedloge koji, u razliitim
kontekstima, nose posebna znaenja uobiajenih glagola, on
bi takoer izgubio iz vida veliko polje kur'anskih znaenja;
glagoli sa "neregularnim" prijedlozima, koji su vrlo esti u
klasinome arapskom jeziku - U Kur'anu je takvo pojavljivanje glagola vrlo promiljeno i ono u sebi krije tzv. tadmin
(podrazumijevajue znaenje). Za ilustraciju emo uzeti jedan
relativno frekventan glagol u Kur'anu: taabe (TWB) (pokajati
se), koji se upotrebljava sa regularnim prijedlogom ila, kada,
etimoloki, znai: vratiti se nekome, a u ovom sluaju nosi
ideju grjenika koji se vraa svome Gospodaru, ili koji se vraa u stanje prije grijeha. Ali, u Kur'anu se ovaj glagol javlja i
sa "neregularnim" prijedlogom 'ala;
glagoli koji se mogu tretirati kao skraeni idiomi, a koji se
mogu shvatiti samo ukoliko se poznaje kontekst u kome se
javljaju - Znaenja takvih glagola su relativno daleko od onih
koja se nude u rjenicima. Na primjer, uobiajeno znaenje
glagola 'afaa ('AFW) je: oprostiti, ali u ajetu 7: 95 taj isti glagol
nosi znaenje: rasti, napredovati, bujati, prosperirati (...hattaa
'afew - tako da bi oni uznapredovali nakon nedaa). Isti je luaj
sa glagolima: eta (ETJ), erdefe (RDF), se'ele (SEL);
glagoli koji nose i doslovno i relaciono znaenje pa je, prema
tome, teko odrediti da li su / kada su idiomatski, a kada nisu U ajetu 74:4: we thijaabeke fe tahhir (THR) - i odjeu svoju
oisti, ne zna se da li je glagol tahhere upotrijebljen zahiren: u
znaenju da se oisti odjea, kada ne bi bio idiomatski glagol,
ili batinen: u znaenju da se oisti ono to odjea skriva,
Poslanikovo Ja / srce (zbog ega ga Asad i prevodi: i srce svoje
oisti).
Semantika rasko idiomatskih oblika

Kako bismo ilustrirali semantiku rasko idiomatskih glagolskih oblika, uzeli smo, zbog njegove istaknute pozicije u fonetskom
sistemu arapskoga / kur'anskog jezika, tu vrstu glagola koji poinju
qafom.
QAF
QBD
qbd
qabede:
- zadrati / sprijeiti / suzdrati / odbiti (2:245);
- vui / tegliti / privlaiti:
E we lem jerew ila't-tajri fewqahum saffatin we
jaqbidne - Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako ire i
skupljaju svoja krila (67:19).
+ OBJ (prijelazni glagol, sa objektom):
qabede jedehu: stisnuti ruku / b. krt / b. oskudan (9:67)
QTL
qatele
+ OBJ
qutile fulanun - Dabogda propao! Dabogda u propast
oti'o! (51:10; 74:19, 20; 80:17; 85:4)
85:4: Qutile ashabu'l-ukhdud moe se shvatiti da je
konstruisano kao izjavna reenica ili kao kletva. U prvom sluaju
ajet e znaiti da e dehennemlije otii u propast, gdje upotreba
perfekta sugerie da je to njihov udes ili sudbina, a u drugom
sluaju ajet e se shvatiti kao izraz kletve, proklinjanja. - Ashabu'l-
17
ukhdud su stanovnici pakla; ukhdud (dosl. jama, jarak, rupa), isto

kao i hawijeh (101:9), jedno je od opisnih imena Dehennema.
qaatele (3. vrsta)
+ OBJ
qaatelehullahu - Dabogda uniten bio! Dabogda prop'o
(tj. neka Allah uini da on propadne)! (9:30; 63:4).
QHM
iqtehame (8. vrsta)
+ OBJ
iqtehame'l-'aqabete - obaviti teak zadatak (tj. dobro djelo)
(90:11)
Iqtehame znai: initi neto teko, naporno; iqtehame
'aqabeten / wahdaten / nehren: jurnuti u planinski klanac/ duboku
jamu/ rijeku; rekibe quhmete't-tariqi: pjeaiti tekim dijelom puta. 'Aqabeh doslovno oznaava planinski usjek, koraanje putem,
strminu, a metaforiki: tekou. U Kur'anu, iqtehame'l-'aqabete
podrazumijeva, kao to se indicira u ostalom dijelu ajeta: izvrenje
nekog dobrog djela, kao npr. osloboenje robova i prehrana gladnih.
QDR
qadere
+ OBJ
qaderehu: uzeti mjeru nekome
We ma qaderullaahe haqqa qadrihi - Oni nisu oformili
ispravnu vrstu suda o Bogu, Allahu (6:91; 39:67).
+ PREP ( preposition, prijedlog)
qadere lehu (29:62; 34:39)
+ OBJ
18
Qaderellaahu 'alejhi'r-rizqa - Allah mu je dao oskudnu

opskrbu (65:7; 89:16).
Tadmin koji se nalazi u ovom ajetu je rije dujjiqa - stijenjena (mu je opskrba) (we men qudire 'alejhi rizquhu, ey dujjiqa
'alejhi).
qaddere (2.vrsta)
oblikovati miljenje / sud (74:18, 19, 20.
QDM
qademe / qadime
+ OBJ
qademe'l-qawme: biti ispred ljudi / upravljati ljudima / b. na
elu ljudi
+ PREP (ila)
qadime ilejhi: okrenuti se prema neemu / skrenuti panju na
neto (lit. ii ka / napredovati ka / kretati se ka neemu (25:23)
qaddeme (2.vrsta)
qaddeme: ii naprijed / b. uobraen, drzak, arogantan (49:1)
La tuqaddimuu enfusekum dosl. bi znailo: Nemojte isticati
sami sebe, tj. nemojte biti uobraeni!
+ OBJ
qaddemehu
Na slijedee naine ova sintagma oznaava obavljanje nekog
djela:
qaddeme'l-'amele: izvriti neko djelo (dosl. poslati neko djelo
naprijed, tj. za Sudnji dan):
...we nektubu ma qaddemuu - i mi emo zabiljeiti djela
koja ste uinili (36:12);
19
...we-l tenzur nefsun ma qaddemet li gadin - i neka svako razmisli o tome ta je poslao ispred sebe za sutra!
(59:18);
...bi maa qaddemet ejdiihim - u vezi sa djelima koja ste
uinili (2:95);
junebbe'u'l-insanu yewme'idhin bi maa qaddeme we
ekhkhare - na taj dan ovjek e biti obavijeten o tome
ta je uinio a ta je propustio da uini (dosl. ta je
poslao naprijed ispred sebe, a ta je zabacio za lea)
(75:13).
qaddeme's-sadeqah: podijeliti sadaku (58:12, 13)
+PREP
qaddeme lehu: opskrbiti nekoga neim
...we qaddimuu li enfusikum - i opskrbite se! (2:223);
...jaa lejtenii qaddemtu li hajaatii - Kamo puste sree
da sam se opskrbio u svome (prolom) ivotu (tj. da
sam na dunjaluku inio dobra djela za Ahiret)! (89:24).
2:223: Qaddimuu li enfusikum nosi u sebi dva simultana
znaenja: 1) Uzmi svoj udio u neprekidnom trajanju ljudske vrste
osiguravi svoje mjesto u povijesti, i 2) Snabdij se dobrim djelima
za Ahiret!
+OBJ
qaddeme'-ej'e lehu:
-snabdjeti nekoga neim: entum qaddemtumuuhum lenaa
haadhaa - Vi ste ti koji su sluili ovo za nas (tj.vi ste odgovorni za
ovu nau sudbinu) (38:60);
- postaviti neto za nekoga, poslati neto za nekoga: je'kulne
maa qaddemtum lehunne - one (godine oskudice) e pojesti ono to
ste stavili pred njih (tj. vi ete troiti vae ito koje ste pripremili
tokom ovog perioda) (12:48); we maa tuqaddimuu li enfusikum min
khajrin - koje god dobro djelo poaljete ispred sebe (tj. ta god
dobroinstava uinite za Ahiret) (2:110; 73:20).
20
teqaddeme (5.vrsta)
li men a'e minkum en jeteqaddeme ew jete'ekhkhare za svakoga koji bi elio da dobije mjesto naprijed ili da
bude baen pozadi ("svakom pojedinom od vas, da se
odazove ili da oklijeva" - Asad) (74:37);
li jagfire leke ma teqaddeme min dhenbike we maa
te'ekhkhare - kako bi ti On mogao oprostiti tvoje grijehe
/ pogreke, one prole i one kasnije (tj. sve grijehe /
pogreke) (48:2).
QDhF
qadhefe
+PREP (ba')
qadhefe bihi: uiniti neto nerazumno, suludo, neshvatljivo u
pogledu neega
...we jaqdhifuune bi'l-gajbi min mekaanin be'idin - (kad
su nekada bili uporni u poricanju Istine) i kad su
upuivali prijezir, izdaleka, za ono to je izvan ljudskog
opaanja, o emu oni nemaju znanja (34:53);
+ OBJ + PREP ('ala)
qadhefe fii qalbihi'r-ru'be: ubaciti strah u neije srce (33:26;
59:2)
...bel naqdhifu bi'l-haqqi 'ale'l-batili - Ne, ve (samim
inom stvaranja) Mi uzdiemo Istinu protiv lai (dosl.
Mi Istinom zadajemo udarac lai) (21:18);
...inne Rabbii jaqdhifu bi'l-haqqi - Zaista moj Gospodar
suprotstavlja Istinu svemu to je lano (dosl. Moj
Gospodar Istinom odbija la) (34:48).
21
QRR
qarre
qarret 'ajnuhu: obradovati se / odueviti se / b. veseo
...kej teqarre 'ajnuha -kako bi se ona obeselila (20:40;
28:13; 33:51).
Ovaj idiom doslovno znai: ovjekove oi postaju hladne /
svjee. Naime, kae se da su suze u radosti hladne, a u alosti tople,
odakle je nastala kletva: eskhanellahu 'ajnehu - Dabogda se oalostio (dosl. Allah uinio da mu oi budu tople). Moda se ova dva
idioma mogu objasniti iskustvom ovjeka iz pustinje: tople oi,
zbog suneva plama, postaju tune, a kad nastupi no, ili kad je
ovjek u hladu drveta, oi postaju mirne, tihe, odmorne.
+ TEMJIZ (specifikacija)
...we qarri 'ajnen - budi sretan / veseli se! (19:26).
QRD
qareda
+ OBJ
qaredahu: prolaziti mimo koga / obilaziti neto
...we idhaa garebet taqriduhum dhaate imaali - a kada
bi Sunce zalazilo, ono bi ih zaobilazilo sa lijeve strane
(18:17).
qareda fi sejrihi: krivudati desno-lijevo pri hodu; qareda'lmekan: zaobilaziti neko mjesto
aqreda (4.vrsta)
+OBJ + OBJ
aqredallaahe qarden: troiti novac na Allahovom Putu (dosl.
dati zajam / kredit Allahu, d..) (2:245; 5:12; 57:11, 18; 64:17;
73:20)
22
Svi ovi ajeti govore o davanju Allahu, d.., "dobroga kredita

/ zajma" (qarden hasenen), tj. zajma koji se daje s draga srca, enerozno. Qarden u ovim ajetima moe se interpretirati na dva dva
naina: kao objekt (qard =muqrad) ili kao supstantiv (ism masdar),
umjesto oblika iqrad. Rije hasenen u ovim ajetima takoer se
moe tumaiti na vie naina.
QLB
qallebe (2.vrsta)
+OBJ
qallebehu:
...we nuqallibu ef'idetehum we ebsaarehum - a Mi
preokreemo njihova srca i njihove oi (tj. prouzroimo
da oni budu nemoni da prihvate Istinu) (6:110).
qallebe'l-emre
+OBJ+PREP ('ala, lem)
qallebe keffejhi 'alejhi: stisnuti / lomiti / kriti ruke nad neim
...fe asbeha juqallibu keffejhi 'ala maa enfeqa fiihaa - i
tako on poe da lomi ruke svoje nad onim to je bio
potroio na ono to sad leae pusto (u bai) (18:42).
teqallebe (5.vrsta)
- pokrenuti se / micati se
...ew je'khudhehum fii teqallubihim - ili bi ih se On
mogao domoi dok oni trkaraju (16:46);
Wallaahu ja'lemu muteqalleebekum we methwaakum A Allah zna za sve vae dolaske i odlaske kao i za vaa
(mirna) boravita (47:19).
- kretati se brzo / naglo / neobuzdano
23
...jewmen teteqallebu fiihi'l-quluubu we'l-ebsaar - na dan

kada e srca skakati a oi se kolutati (od straha) (24:37).
Teqallub o kome se govori u ovom ajetu je i fiziki i duevni.
+PREP (fi)
teqallube fi'l-beledi: kretati se po zemlji / putovati
La jegurrenneke teqallubulledhiine keferuu fi'l-beled Neka te ne zavode nevjernici koji po zemlji odlaze i
dolaze (radi svojih aktivnosti)! (3:196).
Teqallub oznaava dolazak i odlazak, kretanje, putovanje. U
ovom kontekstu, meutim, ta rije u sebi podrazumijeva i znaenje
samoljublja, arogancije, zbog ega je Asad gornji ajet ovako preveo: "Neka te ne zavede to to su oni koji su uporni u poricanju
Istine naizgled kadri initi ta im se svia na zemlji!" U ovom
ajetu, ukoliko razmotrimo njegov kontekst, teqallub oznaava potpunu nadmo nevjernika u njihovim aktivnostima protiv muslimana kada je rije o vladavini na zemlji.
...we teqallubeke fi's-sejjidina - a On vidi tvoje kretanje
meu onima koji padaju na seddu (pred Njim)
(26:219);
qad neraa teqallube wedhike fi's-sema'i - Mi vidimo kako
ti svoje lice stalno okree prema nebesima (2:144).
Upotreba prijedloga fi umjesto oekivanog ila vrlo je signifikantna: to je vrsta emfatinog izraza koji se naziva wugul ili teweggul. Poslanik, s.a.w.s., okretao je svoje lice prema nebesima
tako esto da je to poelo da izgleda kao da je njegovo u nebesima.
Qad neraa je skraeni oblik od: qad kunnaa neraa, gdje je,
kako se vidi, glagol kane ( kunna) isputen prije imperfekta, to je
vrlo est sluaj u klasinome arapskom jeziku.
inqalebe (7.vrsta)
inqalebe : dokrajiti / zavriti (odreeno stanje)
24
...we seja'lemulledhiine zalemuu ejje munqalebin

jenqalibuun - a oni koji su uporni u zloiniteljstvu u
svoje vrijeme e saznati kako se na zlo moraju okrenuti
sudbine njihove (Asad); a silnici e saznati gdje e na
kraju biti dokrajeni ! (2:227).
+ PREP ('ala)
inqalebe 'ala 'aqibejhi: vratiti se ranijim stopama
Ovdje ovaj idiom znai: napustiti islam i vratiti se dahilijjetskim obiajima.
inqalebe 'ala wedhihi :okrenuti se licem
...fe tenqalibuu khaasiriin - oni e vas navesti da se
vratite natrag i bit ete gubitnici! (3:149; 5:21);
...fe gulibuu hunaalike we-nqalebuu saagiriin - i oni e
tamo poraeni biti, pa e biti ponizni (7:119).
25
Demaludin Lati, Ph.D., associate professor
IDIOMATIC WORDS IN QURAN
The author in this paper deals with Quranic idioms, i.e. with
relatively small number of words (according to the research of
Mustansir Mir, published in his book Verbal Idioms of the Quran,
there are only 1702 of them) whose root serves for derivation of
other words with similar meaning.
Quran, indeed, has a small vocabulary. From the language
point of view, those 1702 words can wrongly bring us to the
conclusion that Quran is a book which is simple for reading and
comprehension. But that is a tricky conclusion. If we consult
volumes of books on Quranic syntax, semantics and grammar, we
can see that in nearly each of its ayah are hidden one or more
linguistic questions and problems which need particular studies.
The insight into that problem will lead every researcher to start
understanding the richness and complexity of Quranic language.
Besides the introduction to Quranic idiomatic vocabulary,
the author brings a handful of such words, their derivatives and
meanings.
Key words: idiom, literal and relative meanings,
derivation.
26

) Verbal
Idioms of the Qur'an (1702
.
)(
) (1702
. .

.
.

.
:
27
28
Dr. hfz. F. FAZLI, Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire
Dr. hfz. Fadil FAZLI, docent
TEDVID H. HAFIZA ASIMA-EF. SIRE
REZIME
Odlika ovog Tedvida jeste da je on napisan u stihovima i

predstavlja jedinstveno djelo takve vrste na naim prostorima. H.
hafiz Siro je u formi stiha pokuao na naem jeziku objasniti tedvidsku znanost i njen znaaj za pravilno uenje Kurna.
Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire sadri 97 stihova od kojih
je veina pisana u jedanaestercu, a poneki stih u desetercu. Nedostaje nekoliko stihova.
Izvorno su koriteni struni termini, na arapskome jeziku, a
prilikom njihovog objanjavanja, pisac koristi i turcizme, kao to
su: ustun, esre, otro itd.. Ritam i zvuk stihova podreeni su preciznosti u definiranju tedvidskih pravila. Neki stihovi su tematski,
sadrajno i poetski povezani, tako da se mogu posmatrati i analizirati iskljuivo kao jedna cjelina.
Iako ovaj Tedvid zasluuje panju, on se ni metodoloki ni
stilski ne moe praktino koristiti u dananjem vremenu. Ovaj rukopis
treba sauvati od zaborava, jer je u jednom vremenskom trenutku
koristio uenicima Medrese, i sa tog aspekta koristan je za analizu.
Kljune rijei: tedvid, Hfz- Asim-ef. Siro, rukopis
29
Meu dvanaest udbenika iz oblasti tedvidske nauke napisanih na bosanskome jeziku nalazi se i rukopis h. hafiza Asima-ef.
Sire. On je jedini kod nas pokuao definirati tedvidska pravila
kroz stihove. Radei kao muderris kira'eta u Gazinoj medresi,
stihove je arebicom pisao na tabli, a uenici su prepisivali. Da bi
oblast tedvida uenicima bila zanimljivija, h. hafiz Siro je na
asovima stihove uio mevludskom melodijom. Jedan od uenika
h. hafiza Asima, Omer-ef. tulanovi sauvao je ovaj Tedvid i
poklonio nam jedan primjerak, na emu mu srdano zahvaljujemo.
H. hafiz Asim-ef. Siro roen je u Sarajevu 6. maja 1892.
godine. Sin je hafiza Ahmed-Izzet-ef. Sire, imama i muallima.
Poslije mekteba i rudije pohaao je Gazi Husrev-begovu Kurumliju medresu, a uporedo i Darul-muallimin. Obje kole uspjeno
je zavrio 1917. godine. Hifz je zavrio pred svojim ocem, a kiraet
(karija kiraeti seb'a) pred h. hafizom Asim-ef. Dafiem (1866.1921.). Odmah po svretku Darul-muallimina postavljen je za muallima u mektebu Buzadi hadi Hasanove damije u Sarajevu.
Odatle je 1921. godine premjeten za prvog muallima i upravitelja
enskog mekteba u Hrvatinu. Godine 1925. premjeten je u Gazi
Husrev begov mekteb kao trei muallim, da bi 1936. postao drugi
muallim, a 1941. godine prvi muallim i upravitelj. Radio je u
meuvremenu u Skender-painom mektebu na Nadkovaima kao
muallim i upravitelj. Od 26. IX 1949. godine h. hafiz Siro je
mudevvid u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Uz muallimsku slubu h. hafiz Asim-ef. Siro je obavljao i
dunost imama. U nekoliko navrata bio je imam Ne-zade hadi
Hasanove damije u Dolu na Vratniku. Takoer je vrio imamsku
dunost u damijama: hadi Durak, Kasap-zade hadi Ibrahimovoj
i Gazi Ferhat-begovoj damiji. Kada je preselio na Ahiret imam
Gazi Husrev-begove damije hafiz Hamdi ef. Berberovi (1888.1934.), h. hafiz Siro je postavljen za drugog imama ove damije i
tu dunost obavlja do odlaska u penziju 31. XII 1965. godine. Tada
prestaje predavati kira'et u Medresi. Prije postavljenja za imama u
Begovoj damiji, vrio je dunost prvog mujezina ove damije. Tu
je dunost naslijedio od svoga oca nakon njegovog preseljenja na
30
Ahiret 1915. godine. Uz ove dunosti, h. hafiz Asim je dugo godina

bio muarrif, duzhan i lan Kolegija devrihana Gazi Husrev-begove damije.
Rahmetli h. hafiz Asim-ef. Siro bio je "kavvi" hafiz, imao je
i vrlo melodian glas. Mukabelu je uio dugo godina u vie sarajevskih damija. esto je sam uio cijeli duz, naroito na sehurskoj mukabeli. Kada je postao imam Gazi Husrev-begove damije,
nekoliko godina je poslije ikindije uio Kur'an, a.., redom (uobiajeno aere) i zavravao hatmom poslije ikindije namaza. Tokom
raznih sveanosti, posebno prilikom hafiskih dova, kao kurra' hafiz
uio bi aere na vedhove. Pred njim su hifz zavrili sljedei
hafizi: h. hafiz Mustafa-ef. Sahai, hafiz Mahmud-ef. Moranjki,
hafiz Ramiz-ef. Jusufovi, hafiza Fikreta h. Tvico, roena Kalajdisalihovi.
H. hafiz Asim-ef. Siro bio je aktivan i kao drutveni radnik.
U stalekim drutvima obavljao je razne dunosti. U Udruenju
imama i muallima biran je nekoliko godina u Upravni odbor, u ElHidaji, organizaciji Ilmijje biran je u Glavni odbor i u Sarajevski
sreski odbor. Biran je i u Odbor Udruenja ilmijje u SR Bosni i
Hercegovini.
Kao dobar i iskusan muallim bivao je nekoliko puta lan
raznih anketa koje su imale zadatak da proue i ponude nove
metode za usavravanje i unapreenje osnovne vjerske nastave kao
i izuavanje kur'anskog pisma u novim uvjetima. H. hafiz Siro
vrio je nadzor nad tampanjem Mushafa u nakladi Vakufske
direkcije u Sarajevu. Izvrio je i obimne ispravke u Mushafu, koji
je tampala u svojoj nakladi Prva muslimanska nakladna knjiara
M. B. Kalajdia.
H. hafiz Asim-ef. preselio je na Ahiret 23. oktobra 1970.
godine, a ukopan je u mezaristanu Bare u Sarajevu.
Rukopisu Tedvida h. hafiza Sire posveujemo posebnu
panju radi njegovog metodolokog pristupa ovoj tematici. Ne
ulazei u poetsku vrijednost stihova, znaajno je istai da je hfz.
Siro na jedini karija koji je pokuao na bosanskome jeziku, u
31
stihovnoj formi objasniti tedvidsku znanost i njen znaaj. Ovaj

Tedvid, s obzirom na vrijeme u kojem je nastao, pisan je jezikom
koji sadri mnotvo arhainih rijei koje danas nisu normirane u
pravopisu. Tako npr. koriste se sljedei izrazi: jerbo, pravno, napisat, ondar, nekijem, druke, teglea, naki, tude, itd.
Tedvid h. hafiza Sire ima sljedee karakteristike:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
sadri devedeset i sedam stihova;

veina ih je napisana u jedanaestercu, a poneki stih i u
desetercu;
rad je napisan po Asimovom kira'etu i Hafsovom rivajetu;
struni termini su upotrijebljeni izvorno, na arapskome jeziku,
a prilikom njihovog objanjavanja pisac koristi i turcizme kao
to su: ustun, esre, otro itd.;
ritam i zvuk stiha podreeni su preciznosti u definiranju
tedvidskih pravila;
neki stihovi su tematski, sadrajno i poetski povezani tako da
se mogu posmatrati i analizirati iskljuivo kao jedna cjelina;
nedostaje nekoliko stihova o tri vrste asimilacije (asimilacija
srodnih, bliskih i istih konsonanata).
Djelo Asima-ef. Sire, poput ostalih djela ove vrste, nastoji

na jednome mjestu objediniti i sadrajno uobliiti tedvidska
pravila popraena velikim brojem primjera.
U nekoliko poetnih stihova objanjava se vanost pravilnog
uenja Kurna, a.. Nakon toga dat je potpun prikaz arapskog
alfabeta uz oznake za kratke i duge vokale. Osnovna duina i vrste
izvedenih duina objanjene su u nekoliko narednih stihova. U
sklopu toga obraeni su: medd muttasil, medd munfasil, medd lazim, medd arid i medd lin. Tenvin i nun sakin pojanjeni su unutar
navedenih pravila. Poslije slijedi detaljna obrada pravila: izhar,
ihfa', iklab i idgami. Pravila o stajanju na odreenim mjestima i
rijeima dolaze pri kraju, dok se na kraju rada daje pregled
ishodita svih glasova.
32
TEDVID U STIHOVIMA
1.
2.
3.
Ko god hoe pravo Kuran uiti,

treba tedvid bar ovaj prouiti.
Tedvid je nauka koja kazuje
kako se gdje koji harf izrazuje,
i da treba na nekijem mjestima
druke uit neg' to je u pismima.
Izuavati tedvidska pravila ja kolektivna dunost muslimana

(fard kifaje). U svakoj generaciji mora biti skupina koja e se baviti
ovom naukom. Uiti Kur'an, a.., po pravilima tedvidske znanosti
je dunost svakog pojedinca (fard 'ajn), bilo da ui cijeli Kur'an,
a.., suru ili jedan ajet. Tedvid izuava artikulaciju glasova, pauzalne forme i fonetske promjene koje nastaju usljed razliitih akustikih svojstava pojedinih glasova. Imajui u vidu karakteristike
mushafskog pravopisa, neke rijei se izgovaraju drugaije nego to
su napisane.
4.
5.
6.
7.
8.
Arapskije svega ima harfova

dvadeset i osam raznih glasova.
Muteharrik ili sakin svaki harf
moe biti, iznimka je sam elif.
Muteharrik harf je onaj na kojem
bude otro ili esre il' ustun.
Sakin harf je na kom ne bude nita
ili na njem bude tedid il' tutar.
Sakin harf je na kom nema otrota
niti medda, ustuna ni esreta.
U prethodnim stihovima h. hafiz Siro govori o broju

kur'anskih konsonanata i njihovoj vokalizaciji koristei pritom turske
termine: otro (damma), esre (kesra), ustun (fetha) i tutar (sukun).
33
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
Od harfova teglea su samo tri;

vav, ja, elif - to su harfi meddovi.
Vav harfi medd bie kad je sakin vav
a otroli harf vi njega nekakav.
Je harfi medd biva kad je esreli,
harf po vie sakin je taj, kao li
Vav i je k'o harfi meddi mogu bit
zamiljeni pa ih treba prouit.
Primjerice kavluhu, bi iznihi
ili k'o to: Indehu, min ilmihi.
Elif vazda harfi medd je jerbo je
vazda sakin, a ustunli vi' njeg je.
Elif kad je muteharrik treba znat
da je hemze makar pravno napisat.
U Tedvidu se navode vrste osnovne duine koje se ortografski obiljeavaju glasovima: elif, vav i ja (hurufu-l-medd). H.
hfz. Asim navodi primjere i detaljnije govori o kontaktnoj duini
(meddu-s-sila), odnosno o artikulaciji spojene line zamjenice h:
16. Harfi medd se otee ondar
kad je za njim hemze, tedid il tutar.
17. Po tom uzroka teglenju je dva
hemze, sukun to su sebeb medda dva.
18. Iza harfi medda ako ne ima
sebeb medda ko u rijei tn,
19. Meddi tabi'ina to e onda bit;
samo jedan elif treba ga teglit.
20. Jedan elif u tedvidu to je re
kolik' to se moe jedan prst podi.
21. Doe l' iza harfi medda sebeb medd,
neposredno treba bit uz harfi medd.
34
Vokali osnovne duine artikuliraju se vremenski onoliko koliko se moe podii kaiprst. Ukoliko poslije dugih vokala bude hemze ili sukun, osnovna duina prelazi u izvedenu duinu, odnosno vokali se pri artikulaciji produavaju. Sukun kao uzronik moe biti
vidljiv kao u primjeru al-ane, zatim skriven kao to je u kur'anskim
siglama i transformiran u tedidu kao u primjeru hadduke.
22. Pa kad bude hemze kao sebeb medd
u rijei u kojoj i harfi medd,
23. a najlake to se po tom poznaje
sebeb medd hemze krivo ako je.
24. Meddi muttasil e tome meddu re.
Primjerice: dae, die, sue rije.
25. Meddi muttasil se mora tegliti;
to je rei vadib ga je tegliti.
26. etiri elifa jer ga toliko
svi imami otegoe jednako.
27. Kada u jednoj rijei bude harfi medd,
a u drugoj hemze pravo sebeb medd,
28. tom e meddu rei meddi munfasil
Primjerice: ja ejjuha infesil.
29. Mi hafsovci tegliti ga moemo
etiri elifa, ali trebamo
30. znat da n'jesu svi imami toliko
teglili ga Asim i Hafs koliko.
U gornjim stihovima h. hfz. Siro objanjava spojenu
(muttasil) i rastavljenu (munfasil) izvedenu duinu. Prva vremenski
traje koliko se moe artikulirati est hareketa, a ne etiri elifa kako
se kae u stihu, dok druga duina traje vremenski dva, etiri ili est
hareketa. Spojenu duinu je obavezno produiti koliko je precizirano (vudub), dok se rastavljena moe skratiti na dva harekata
(devaz).
35
31. Na dvoje se opet dijeli sukun;

Lazim - stalan, arid nestalan sukun
32. Sukun lazim ili stalan tad e bit
kad na harfu bude tutar ili tedid
33. Sukun arid ilnestalan rekne se
muteharrik harf koji je, ali se
34. na njem stane pa on tako postane
ko harf sakin, hareketa nestane
35. Stalan sukun iza harfi medda kad
doe, pazi, meddi lazim bie tad.
36. Primjerice: temurunni, ili kaf
kao mim, sin, kaf u Ha Mim, Ajn, Sin Kaf
37. Harfi lin su je il vav tutarli
samo kad je prije njiha ustunli
38. Bude l' iza njiha sebeb medd sukun,
ondar e se tome rei meddi lin
39. Primjerice: ajin u Ha Mim Ajin Sin Kaf,
ili ko vav u Ve amenehum min havuf.
40. Meddi lin se ne mora otegnuti,
do dva elifa se moe tegliti
U prethodnim stihovima govori se o stalnom i nestalnom
sakinu kao uzroniku izvedenih duina: stalnoj (lazim), nestalnoj
('arid) i poluvokalnoj (lin) duini. Stalnu duinu je vremenski obavezno produavati koliko se moe artikulirati est hareketa (luzum), dok se ostale dvije mogu vremenski skratiti i na dva hareketa
(devaz).
41. Sakin nun je nun tutarli ko u min,
jo zapamti emu se rekne tenvin.
42. Dva ustuna, dva esreta tenvin je;
isto tako dva otrota tenvin je.
36
43. Sakin nuna i tenvina treba ti

vazda podjednako izgovarati.
44. Primjerice: sa tenvinom ehadun
izgovorit kao s nunom ehadun.
45. Sakin nun i tenvin svagdje nee se
otvoreno izgovarat, nego se
46. negdje jasno, negdje muklo govore,
a negdje se u mima pretvore.
47. Negdje opet treba da se uklope
u harfove to iza njih dolaze.
Da bi mogao objasniti sljedeu oblast u kojoj se govori o
fonetskim i akustikim promjenama, h. hfz. Siro objanjava ukratko sukun i tenvin koji zauzimaju centralnu poziciju u vie tedvidskih pravila. Nekada se ovi glasovi sasvim jasno izgovaraju, u drugim situacijama se asimiliraju, akustiki skrivaju u svome artikulacionom centru ili se zamjenjuju nekim drugim glasom.
48. Sakin nun i tenvin jasno kada se
Izgovore, izhar tome rekne se.
49. Bie izhar kada doe iza njih
koji bilo od est harfova ovih:
50. hemze, ha, ha, ili ajin, gajin ili ha;
to su prvi harfi rijei oviha:
51. ehadun, hajjun, azimun, halikun,
gafurun, hadin, na primjer: munhitun.
Govorei o potpunoj artikulaciji nun sakina i tenvina, h. hfz.
Asim definira izhar navodei sintagmu od est rijei u kojima prvi
glasovi pripadaju skupini grlenih konsonanata (el-hurufu-lhalkijje). Zbog udaljenosti artikulacionih centara izmeu grlenih
glasova i nun sakina i tenvina, fonetske i akustike promjene u
ovom sluaju nisu mogue te se primjenjuje pravilo izhara.
37
52. Kada muklo sakin nun ili tenvin se

izgovara, ihfa tome rekne se.
53. Bie ihfa kada doe iza njih
jedan od petnaest harfova ovih
54. to ih s prva svaka ova rije ima:
sif, za sena, dude, ahsin, kad, sema,
55. kerema, da, zalimen, zid, tuka,
dum, taliben, fetera, na primjer: entum.
56. Pretvaranje sakin nuna u mima
i pretvaranje tenvina u mima.
57. Tome u tedvidu rekne se iklab;
kad je iza njha ba, bie iklab.
58. Primjerice: min badu, lejunbezenn
izgovorit: mimbadu, lejumbezenn.
U gornjim stihovima govori se o akustikom skrivanju artikulacionog centra nun sakina i tenvina i njihovoj produenoj nazalizaciji (ihfa' i gunna) kada budu ispred petnaest konsonanata koji su
spomenuti u sintagmi sadranoj od petnaest rijei. Osim ihfa'a, uz
navoenje primjera definiran je i iklab, odnosno akustika preobrazba nun sakina i tenvina.
59. Sakin nuna il' tenvina uklopit
u neke harfove, to e idgam.
60. Idgam biva kada doe iza njh
jedan od ler jemnu est harfa ovih.
61. Doe l' koji harf od jemnu, tad e bit
idgam me'al gunneh, naki to e rijet
62. uklopiti i naglasiti kroz nos,
jer se rekne gunneh neglasno kroz nos.
63. Primjerice: ve men jamel, min mesed
izgovorit: ve mejjamel, mimmesed
38
64. Sakin nun se ne uklapa samo tad

s vavom il sa jetom zajedno bude l kad.
65. U jednoj rijei tada nee bit
idgam meal gunneh, neg e izhar bit.
66. Primjerice ko: anvanu, kinvanun
unvanun, dunja, bunjanun, sinvanun
Tedvid izuava i asimilaciju glasova. U navedenim stihovima definira se asimilacija s nazalizacijom (idgam me'a-l-gunne,
ee je u upotrebi termin idgam bi gunne). Znaajno je da h. hfz.
Siro naglaava da asimilacija nije mogua ukoliko u jednoj rijei
poslije nun sakina budu v ili j kao u primjerima: dunja, kinvanun,
sinvanun i sl. Ukoliko bi se u ovim primjerima primijenilo pravilo
asimilacije, rijei bi izgubile ili promijenile svoje znaenje. Zato je
neophodno nun sakin precizno i putpuno artikulirati (izhar mutlak).
Rijei 'anvanu i 'unvanun, spomenute u 66. stihu ne nalaze se u
Kur'anu a..
67. Doe lkoji harf od ler, tad e bit
idgam bila gunneh, naki to e rijet.
68. Sakin nuna il tenvina uklopit
u lam ili ra, bez naglaska prouit.
69. Kao metaan lekum, min rabbikum,
ui : metaallekum, mirrabikum.
U prethodna tri stiha govori se o asimilaciji bez nazalizacije
(idgam bila gunne, ee je u upotrebi naziv idgam bi gajri gunne).
Idgam bi gunne vremenski traje koliko se mogu artikulirati dva
hareketa, dok druga vrsta asimilacije (bi gajri gunne) traje koliko se
moe artikulirati jedno hareke (kratki vokal).
70. Mim kada je sakin, osim elifa
moe doi prije svakoga harfa.
39
71. Sakin mima na troje je izgovor

kao ihfa, ili idgam il izhar.
72. Bie ihfa, to jest ukrie se mim
doe l ba iza njega, kao: em bihim.
73. Idgam mislejn meal gunneh e bit,
to jest: naglaskom mimove uklopit.
74. Kada doe iza sakin mima mim,
kao: alejhim meahum mustekim,
75. izhar e se mim uiti kada je
koji drugi harf iza njeg, ali je
76. nuno pazit kad su za njim vav il fa
da se ne bi prouilo ko ihfa.
77. Primjerice: kum fe enzir, lem jelid;
emvaluhum ve hum fihim lem jedid.
H. hfz. Asim precizno govori i o poziciji mim sakina koji se
nekada asimilira (idgam mislejn me'a-l-gunne, ee je u upotrebi
naziv idgam mislejn sagir), ili se akustiki preobraava (ihfa'u-efevijj), a najee se mim sakin jasno artikulira (izharu--efevijj). U 76. stihu posebno se upozorava na preciznost artikulacije
konsonanata vav i fa kako ne bi dolo do produene nazalizacije.
78. Kad se hoe uei predahnuti
na svakom se mjestu moe zastati.
79. Ja kad nema znaka gdje se zastaje,
tad se opet iz vieg poinje.
80. Svakog ajeta na kraju treba stat
osim kad je na njem znak la napisat:
81. Treba stati gdje god bude ta il mim;
stat je bolje nego prijei gdje je dim.
82. Gdje znak za prije je bolje nego stat;
gdje je sad kad predahne ne povraat.
40
83. La gdje bude, tude zastat ne treba;

ako se predahne, povraati treba.
84. Veinom kurrai staju gdje je kaf;
i ondi je bolje stat gdje je kif.
U prethodnim stihovima govori se o dijakritiim znakovima
koji se nalaze u mushafima tampanim u Turskoj. Dijakritiki znakovi su nastali idtihadom i imaju razliita znaenja. Da bi smo ih
razumjeli, na kraju mushafa iz koga uimo treba pogledati dodatna
objanjenja.
85. Kad se staje, gledae se zadnji harf
il je sakin ili muteharrik harf.
86. Bude l' sakin kad se stane prouit
kao to je napisat, glas pospustit.
87. A ako je muteharrik zadnji harf,
prouit ga ko tutarli da je harf
88. osim kad su dva ustuna s elifom
ili s jetom, tad se tegli s elifom.
89. Primjerice kao huden, ehaden;
kad se staje, uit huda, ehada.
90. Na okruglom tetu kad se predahne,
vazda e se prouiti kao ha.
91. Kao to je humezetin, lumezetin,
kad bi stao: humezeh, lumezeh.
Pauzalna i poetna forma (vakf i ibtida') su sastavni dio
definicije Tedvida. H. hfz. Asim iznosi samo najznaajnija pravila
kao to su pauziranje na tenvinu an, en>a i na okruglom t>h. Da bi
izlaganje bilo jasnije, u stihovima su navedeni i primjeri.
92. Sa sred jezika mahred in, ja,
datov uz kutnjake, lamov nie je.
41
93. Nun izlazi tano sa vrh jezika;

ra je prema, samo s lea jezika.
94. Ta, dal i te sdna gornjih sjekutia;
sad, zi i sin svrha donjih sjekutia.
95. S vrha gornjih sjekutia za, zal i se;
deset jezinih mahreda svri se.
96. Svrha gornjih sjekutia i za donje
usnice iznutra mahred fatov je.
97. Izmeu donjih usnica vav, be i mim;
gunneh kroz nos za tedidli nun i mim.
Na kraju ovog Tedvida govori se o artikulacionim centrima i mjestu
artikulacije pojedinih glasova. U ovom rukopisu nedostaju stihovi o
tri tedvidska pravila: asimilacija prema srodnosti glasova (idgam
mutedanisejn), prema bliskosti akustikih svojstava (idgam mutekaribejn) i asimilacija istih glasova (idgam mutemasilejn). H. hfz.
Siro je bez sumnje diktirao svojim uenicima stihove i o spomenutim pravilima, ali su oni, naalost, izgubljeni.
42
Dr Hfz. Fadil Fazli, Docent
TAJWEED OF HAJJI HAFIZ ASIM EF. SIRO
Characteristic of this Tajweed is that it is written in verses

and represents unique work of such a kind in our regions. Hajji
Hafiz Siro has tried in our language in a form of verse to explain
tajweed science and its significance for the proper reciting of
Quran.
Tajweed of Hajji hfz. ef. Siro, consists of 97 verses of which
majority are written in hendecasyllable and some of them in
decasyllable. Some verses are lacking.
The terms were originally used in Arabic language and in
their explanations the author uses some Turkish words as they are:
ustun, esre, otro etc. Rhythm and the sound of the verses are
subordinated to precision in definition of tajweed rules. Some
verses are thematically, poetically and informatively interconnected
so that they can exclusively be seen and analysed on the whole.
Although this Tajweed deserves attention, in our time it can
not practically be used either methodologically or stylistically. This
manuscript should be preserved from oblivion, because it some
times was used in Madresah, and from that point of view it is useful
to be analysed.
Key words: tajweed, hfz. Asim-ef. Siro
43

.

.
. .

.
.
.

.
.
: ,
44
Dr. Z. HASANOVI, Institucionalno izuavanje hadisa

u muslimanskim zemljama
Dr. Zuhdija HASANOVI, docent
INSTITUCIONALNO IZUAVANJE
HADISA U MUSLIMANSKIM ZEMLJAMA
Budui da se u literaturi vrlo esto govori o tome da su kole

za izuavanje hadisa bile veoma kratkog daha, da su djelovale veoma kratko vrijeme i bez znaajnijeg utjecaja na
drutva u kojima su djelovale, autor u ovom radu, koji obrauje najznaajnije kole hadisa u muslimanskim zemljama,
istie da se kole hadisa javljaju rano, ve u IV/X st. i da su
neke od njih postojale i djelovale uistinu veoma kratko, ali
su neke bile aktivne ak i po nekoliko stoljea i da su imale
veoma jak utjecaj na nivo obrazovanja, morala i uope angairanosti sredine u kojoj su egzistirale.
Posebna panja posveena je institucijama u savremenom
dobu koje najvii interes iskazuju prema izuavanju Poslanikove, s.a.v.s., tradicije, kakve su kole hadisa u Maroku, Iranu i Saudijskoj Arabiji, koje, koristei se savremenim tehnikim pomagalima i mogunostima, ostvaruju
znaajne rezultate ne samo na promoviranju Poslanikove,
a.s., tradicije, nego time i na promoviranju umjerenog
razumijevanja i prakticiranja islama, ali i moralnijeg i
humanijeg ivljenja openito.
45
Kljune rijei: hadis i darul-hadis.

U vrijeme Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kao i u nekoliko narednih stoljea, hadis se izuavao u kruocima (medlisima) koji su
uspostavljani najee u damijama, ali i na drugim javnim mjestima, vrlo esto i u privatnim kuama. Damije muslimanima nikada, a pogotovo ne u prvo vrijeme, nisu predstavljale samo mjesta za
klanjanje. Muhaddisi su, ipak, izbjegavali drati predavanja na
dvorovima i u rezidencijama halifa, smatrajui to omalovaavanjem Poslanikove, s.a.v.s., predaje.
Sam Boiji Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da ovakva predavanja dri tano u odreeno vrijeme, uglavnom jednom sedmino,
"da ne bi prela u dosadu sluaocima". Postojala je uobiajena
forma ovih medlisa na koju su strogo pazili kako sami predavai,
tako i sluaoci.
Predavanje bi zapoinjalo uenjem Kur'ana, nakon ega bi
ejh prouio Bismillu, zahvalio se Allahu, d.., i donio salavat na
Muhammeda, a.s., a onda bi poeo navoditi hadise, bilo da ih je
citirao napamet ili itao iz knjige. Prilikom navoenja hadisa
nastojao bi prije svega ukazati na jeziko znaenje rijei navedenih
u hadisu, ukazao na pouzdanost prenosilaca, vjerodostojnost hadisa
u cijelosti, objasnio na koji nain treba razumijevati hadis, koje su
njegove po(r)uke, a onda bi prelazio na slijedei hadis. Smatrali su
pohvalnim da nakon iitavanja i komentiranja hadisa predavanje
privode kraju pripovijedanjem pounih hikaja, interesantnih
anegdota iz ivota Poslanika, s.a.v.s., ili kasnijih generacija i sl., a
da ders okonaju traenjem oprosta od Allaha, d.., i zahvaljivanjem Njemu.1
Promjenom drutveno-historijskih okolnosti, zbog nastojanja
da se obrazovanje to vie afirmira te iz isto praktinih razloga,
javlja se jaka potreba da se izgrauju zasebni objekti u kojima bi se
provodio obrazovni proces. Tako nastaju prvi mektebi (kuttab, mn.
1
Vie v.: Dr. Mu
ammad
A
a al-
ab,Ul
al-
ad
:
ul
muh wa
muala
uh, D
r al-fikr, Bayr
t, 1989., str. 443.
46

ketatib), medrese2, a kasnije i visokokolske ustanove (fakulteti i

univerziteti).3
Kada se ustanovljavaju prve kole, darul-ilm, odn. medrese,
jedan od predmeta koji se u njima nezaobilazno izuava jeste hadis.4
Smatrajui da hadisu treba pruiti daleko vie prostora nego to
ga ima u programima opih medresa te sticajem posebnih drutvenopolitikih i vjerskih prilika, poinju se ustanovljavati kole ija je
osnovna zadaa izuavanje hadisa Boijeg Poslanika, s.a.v.s.
1. FORMIRANJE PRVIH
KOLA HADISA (DARUL-HADIS)
Prije nego to iznesemo osnovne podatke o prvim ustanovljenim hadiskim kolama, nuno je definirati samu sintagmu darulhadis.
Pojam darul-hadis (kola hadisa)5 oznaava specijaliziranu
kolu za izuavanje hadisa Boijeg Poslanika, a.s., prouavanje
hadiskih znanosti i disciplina od strane ejhova i poznatih prenosilaca hadisa.
Postoje odreene naznake da se prve specijalizirane kole za
izuavanje hadisa formiraju ne u VI st. po H., kako se to vrlo esto
istie, nego mnogo ranije, ak dva stoljea prije, u IV/X stoljeu.
2
Najee se spominje da je prva izgraena medresa u islamskom svijetu

Ni
miyya koju je Ni
mulmulk (u. 485/1092.) nakon dvogodinje gradnje

otvorio 459/1067. Na njoj je izuavan afijski fikh. (Vie v.: Henri Laoust,
Raskoli u islamu, Naprijed, Zagreb, 1989., str. 174.)
3
Prvi izgraeni univerziteti u islamskom svijetu bili su: az-Zayt
na u Tunisu
734., al-Qarawiyy
n u Maroku 859., i al-Azhar u Kairu 950. god. po H.
4
Tako je izmeu ostalih al-Malik a
-
hir Baybars izgradio medresu i na njoj

osnovao katedru za hadis. (M. T. Oki, Bazi hadis meseleleri uzerinde tetkikler,
Osman Yalin Matbaasi, Istanbul, 1959., str. 108-9.)
5
O strunim kolama hadisa vie v.: Dr.
ub
a
-li
,
Ul
m al-
ad
wa
muala
uh, D
r al-
ilm li al-mal
y
n, Bayr
t, 1999., str. 73.-74.
47
Takvu kolu ustanovio je Ebu Ali el-Husejni (u. 393/1003.) u

Niapuru na kojoj je studiralo oko 1.000 studenata. Takoer se
spominje da su vrlo brzo nakon ove kole darul-hadis ustanovili:
Ibn el-Furek (u. 406/1015.)6, Ebul-Kasim el-Kuejri (u. 465/10723) i Ruknuddin el-Isfahani (u. 418/1027.)7
Ipak, uvrijeeno je miljenje da se kole ove vrste formiraju
tek u drugoj polovini VI st. po Hidri. Iz tog perioda ostale su
poznate i popularne slijedee:
1.1. Darul-hadis En-Nurijja

Ovu, po mnogima prvu kolu hadisa, osnovao je u Damasku
izmeu 549 i 569./115474.8 god. Nuruddin
Mahmud b. Ebi Se'id Zenki (u. 569/1173-4).
Iako je Nuruddin pripadao hanefijskoj pravnoj koli, odredio je da profesor kole bude
afijskog mezheba. Tako je prvi profesor bio
hafiz hadisa Abdullah ibn Asakir (u. 571./
1175.), autor djela Ta'rih Dimek. Abdullaha
je u voenju ove kole naslijedio njegov sin
El-Kasim (u. 600/1203-4). kola je imala
veliki broj vakufa od kojih se izdravala.
Sl. 1.: Mihrab u Darul-hadis En-Nurijji
Nakon ove prve kole nie u Damasku i drugim gradovima

islamske drave veliki broj institucija sa istom zadaom.
6
Vie v.: Henri Laoust, nav. djelo, str. 165.

Fuat Sezgin, "Dar al-hadith", The Encyclopaedia of Islam, E.J. Brill, Leiden,
1991., II, str. 125-126.
8
http://images.google.com/imgres?imgurl=http://www.sonic.net/tallen/palmtree
/ayyarch/images/ dalhnad1.jpg&imgrefurl=http://www.sonic.net/tallen/palmtree
/ayyarch/ch2.htm&h=800&w=514&sz=253&tbnid=iucWNa25qnsJ:&tbnh=141
&tbnw=91&start=1&prev=/images%3Fq%3D%2B%2522dar%2Bal-hadith%25
22%26svnum%3D100%26hl%3Den%26lr%3D%26sa%3DN%26as_qdr%3Dall
od 22.2.2005. god.
7
48

1.2. Darul-hadis El-Kamilijja

Druga poznata kola hadisa osnovana je u Kairu 622./1225.
g. naredbom vladara dinastije Ejjubija Kamila Nasiruddina (1217.1238.), a hafiz Ebul-Hattab Omer b. Hasen, poznatiji kao Ibn Dihje
(u. 663./1235.), bio je jedan od prvih njezinih profesora i ejhova.
Oko dvadeset godina na ovoj koli predavao je i Ibn Hader
el-Askalani (773-852.), koji je istovremeno obnaao dunost kadije
u Egiptu.9
Makrizi primjeuje da se 806/1403-4. toliko srozao nivo ove
kole da ju je vodio jedan neuki mladi, puko dijete. U vrijeme Ibn
Dukmaka (u. 845/1441-2) dvije od 73 medrese u Kairu bile su
darul-hadis.10
1.3. Darul-hadis El-Erefijja

Ova kola hadisa nalazi se u Damasku, tanije u njegovom
dijelu poznatom kao El-Asrunijje, u samoj blizini istonih vrata
Salahudinove tvrave.11
Osnovao ju je vladar dinastije Ejubija Musa el-Eref Muzafferuddin 630. g., 12 iako neki smatraju da je to bilo ranije 626. g.
Uz samu kolu postojao je i stan za profesora koji bi predavao na
toj koli. Prvi profesor na ovoj koli bio je hafiz Tekijuddin Ibn esSalah (u. 643./1245.), autor nadaleko poznate Mukaddime. Interesantno je spomenuti da je u ovoj koli izvjesno vrijeme uvana
obua Boijeg Poslanika, a.s.
kola je gorjela dva puta; jednom su je zapalili Tatari u VII
st. po Hidri, kada su opkolili damaansku tvravu, a drugi put
1330./1912. u vrijeme velikog muhaddisa ejha Bedruddina el9
http://www.central-mosque.com/biographies/asqalani2.htm od 10.12.2006. god.

F. Sezgin, "Dar al-hadith", str. 126.
11
Vie o ovoj koli v.: Ma
m
d ar-Rank
s
, al-Ma
rifa al-
aq
qiyya li D
r al
ad
al-A
rafiyya. Citirano prema: http://www.muhaddith.com/a_about_
dar_al_hadith.html, od 07.03.2001. g.
12
Ibid.
10
49
Hasenija, kada je spaljena izuzetno vrijedna biblioteka ove kole sa

veim dijelom rukopisa. U ovom poaru potpuno su unitene etiri
ulice sa medresama koje su se u njima nalazile.
Kada je ustanovio ovu kolu, Musa el-Eref je postavio dva
uvjeta za profesora ove kole: da poznaje metodologiju hadiskih znanosti,
ali i da prenosi veliki broj hadisa.
Ako bi postojala dva profesora od
kojih je svaki struan samo u jednoj
od ove dvije oblasti, davao bi prednost onome koji poznaje vei broj
hadisa.
Sl. 2.: Darul-hadis El-Erefijja
Kao to je ve reeno, prvi profesor ove kole bio je ejh Tekijuddin Ibnus-Salah el-Kurdi e-ehrezuri (588.-643.). Nakon njega
na elu ove hadiske ustanove bili su: Imaduddin el-Harestani (577.663.), Ebu ame (599.-665.), En-Nevevi, komentator Musli-movog
Sahiha, (633-677.), Zejnuddin el-Fariki (633.-703.), Ibnul-Vekil
(665.-716.), Ez-Zemelkani (666.-726.), E-erii (653.-718.), ElMizzi (654.-742.), poznati muhaddis, koji je rukovodio kolom 23
godine, za kojeg Es-Subki kae: U kolu hadisa nije uao ueniji i
bolji poznavalac hadisa od Demaluddina el-Mizzija, niti poboniji
od En-Nevevija i Ibnus-Salaha. Meu profesorima bili su takoer
spomenuti Tekijuddin es-Subki (683.-756.), Taduddin es-Subki
(727-771), Ebul-Fida Ismail ibn Kesir (701./1302-774.), iji je
profesor bio Ibn Tejmije, Behauddin es-Subki (707-777), Velijuddin
es-Subki (735-785), Zejnuddin el-Kurei el-Melahi (724-792),
emsuddin ed-Dimeki (777-842), Alauddin es-Sejrefi (778-844),
Jusuf el-Haseni (u.1279.), Muhammed Bedruddin el-Haseni (1267.1354./1850.-1935.), ejh Jahja el-Mektebi (1295/1878.- 1375/1958.),
Muhammed Ebul-Hajr el-Mejdani (?-1380./1875.-1961.), koji je bio
predsjednik Lige islamskih znanstvenika Sirije, Mahmud er-Renkusi,
a sadanji njen direktor je ejh Husein Sabijje.13
13
http://www.daralhadith.com/historical/historical.htm od 10.12.2006. god.
50

Ove tri kole izdvajaju se historijskim prioritetom i vidnom

popularnou u islamskom svijetu. Interesantno je spomenuti da su
osnivai navedenih kola vladari iz dinastije Ejubija (izuzev Nuruddina Zenkija koji je bio selduki14 namjesnik, a hanefijskog
mezheba) koji su inae kurdskog porijekla, a afijskog mezheba.15
Nakon njih osnivane su hadiske kole u Egiptu, Siriji, Iraku i
Turskoj, koje su zadrale njihovu formu, ugledale se u njih i provodile njihov program. Takve su kole: En-Nubejhijja, Es-Sukkerijja, Ez-Zahirijja, El-Mustensirijja16 i dr. En-Nu'ajmi navodi imena
esnaest takvih kola. Abdullatif el-Bagdadi (u. 629/1231-2.) na
putu za Mosul 585/1189. naao je, npr., takvu kolu u prizemlju
medrese Ibn Muhadira.17
Samo u Damasku djelovale su slijedee hadiske kole: El-Fdilijja, Es-Sukkerijja, El-Behijja, Ed-Davdrijja, El-Himsijja, enNsirijja, En-Nefisijja, El-Kalnisijja i Es-Smerijja.18
Za Ibn Tejmijjea (661-728/1263-1328.), koji je postao kvalificiran da izdaje fetve prije svoje dvadesete godine, spominje se da
je u 21. godini, nakon to mu je umro otac 1283. god., zauzeo njegovo mjesto profesora hadisa i fikha u Darul-hadisu, koja je formirana polovinom 7/13 st. u Damasku.
Sejfuddin Muhammed ibn Urve (620/1223) takoer u
Damasku ustanovljava Darul-hadis El-Urvijja, uz koju formira i
biblioteku.19
14
Selduci, turski vladarski rod, koji je od XI do XIII st. vladao u sredinjoj i

prednjoj Aziji nad prostranim predjelima. Razlikuju se slijedee dinastije: a)
Veliki Selduci; b) iraki Selduci; c) kirmanski Selduci; 4) sirijski Selduci i
5) maloazijski (rumski) Selduci.
15
Ejjubije, dinastija kurdskog porijekla, utemeljena od
al
udd
na ibn
Ayy
ba, vladala je od 1175. do 1265. god. u Egiptu, Siriji/Palestini, sjevernoj
Mezopo-tamiji i Jemenu.
16
Podigao ju je 631/1234. god. Al-Mustan
ir (u. 640/1242). Namijenjena je
prvenstveno izuavanju fikha sve etiri pravne kole, ali se na njoj izuavao i
hadis, gramatika i medicina. (Vie v.: Henri Laoust, nav.djelo, str. 206.)
17
Fuat Sezgin, "Dar al-hadith", str. 125-126.
18
M. Tayyib Oki, Bazi hadis meseleleri uzerinde tetkikler, str. 106.
51
Nakon formiranja prvih kola hadisa formiraju se i institucije

poznate kao Darul-Kur'an vel-hadis za istovremeno izuavanje i
Kur'ana i hadisa. Prvu instituciju ove vrste utemeljio je Sejfuddin
el-Melik en-N
siri (u. 741/1340-1).20
O negativnim stranama formiranja kola hadisa savremeni
islamski znanstvenik El-Kettani kae:
"Ovako se historija islamske misli u drugoj polovini VI st. po
Hidri upoznala sa fenomenom koji je u odreenoj mjeri oslabio
putovanja u potrazi za hadisom, s obzirom da islamsko drutvo do
tada ne poznaje samostalne, specijalizirane kole za predavanje
hadisa, nego su studenti bili primorani da putuju i krstare u potrazi
za hadisom, njegovim izuavanjem i prenoenjem. Oni su to prakticirali kao i ostali muslimani od pojave islama, koji su izuavali
sunnet preuzimajui ga od samog Boijeg Poslanika, s.a.v.s., potom
od njegovih ashaba i njihovih tabi'ina kada su se razili i preselili u
razliite pokrajine i gradove islamske drave."21
kole hadisa su u veini sluajeva osnivali vladari i namjesnici, ali i ne samo oni, nego su u tome uestvovali razliiti lanovi
vladajue klase, potom openito imuni ljudi, alimi, ugledne linosti i drugi koje je panja i uputa izdvojila od ostalih.
2. RAZLOZI FORMIRANJA
PRVIH HADISKIH KOLA
Razlozi koji su motivirali monike iz dinastije Ejubija i

seldukog namjesnika, da ba u ovo vrijeme i na prostorima ama,
odn. Egipta formiraju kole hadisa su bili dvojaki:
19
M. T. Oki, Bazi hadis meseleleri uzerinde tetkikler, str. 105.

Fuat Sezgin, "Dar al-hadith", str. 126.
21
Dr. Y
suf al-Katt
n
, "D
r al-
ad
al-
asaniyya", Da'wa al-
aqq, Ministarstvo vakufa i islamskih poslova, Maroko, 1987., br. 267., str. 162.
20
52

2.1. unutarnji, vjerski

- da se kroz obrazovanje u koli hadisa promovira izvorno ehl-i
sunnetsko uenje koje e se suprotstaviti devijantnim tumaenjima i zabludama raznih frakcija, prije svih batinijskom22
uenju. Osim to su batinije jako insistirali na potrebi postojanja imama, koji e dati valjano unutarnje tumaenje islama i
islamskih propisa, takoer su pojedine batinijske, odn. ismailijske sekte zagovarale potpunu slobodu, pa ak i bespotrebnost izvravanja osnovnih islamskih dunosti. Hasan ibn
es-Sabbah (u. 518/1124.) uvruje se 483/1090. god. u
tvravi Alamut. Teroristika organizacija (fidavijje), koju
naoruava, ugroava samo srce seldukog poretka. Od ruku
jednog od njih gine Nizamulmulk 485/1092. god., a
500/1106. i njegov sin Fahrulmulk, pa ak i abasijske halife
El-Musterid (u. 529/1135.) i Er-Raid (u. 530/1136);23
- da se izuavanjem izvora islama Kur'ana i hadisa otupe
otrice meumezhepskih sukoba i razilaenja, da se ponov-no
usmjeri panja sa izuavanja pravnih djela pojedinih mezheba
na izvore islama, Kur'an i hadis. Iako je sam bio hanefija,
Nuruddin Zenki je bez sektatva provodio politiku okupljanja
zajednice. Darul-adl, visoki sud nadlean za zlo-upotrebe
prava, okupljao je pod Nuruddinovim predsjeda-njem
pravnike koji su pripadali etirima velikim sunijskim
kolama.24 Sin Kamilov Nedmuddin Ejjub (637-647.),
posljednji veliki ejubijski vladar Egipta, u Kairu je 641. god.
sveano otvorio Salihijju, namijenjenu izuavanju fik-ha
prema etiri velike sunijske pravne kole25;
22
O batinijama, odn. ismailijama vie v.: al-Maws

'a al-muyassara fal-ady
n
wa al-mahib
al-mu'
ara, an-Nadwa al-
lamiyya li a-ab
b al-isl
m
, arRiy
, str. 45-52.
23
Vie v.: Henri Laoust, nav. djelo, str. 177.
24
Vie v.: H. Laoust, nav. djelo, str. 183.
25
Isto, str. 213.
53
2.2. vanjski, vojno-politiki:

- da se kroz izuavanje sunneta Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i
njegovih ashaba povrati ona duhovna energija koju su prve
generacije muslimana posjedovale i kojom su uspijevale odolijevati napadima daleko monijih neprijatelja te da bi se, tako
osnaeni, uspjeli suprotstaviti napadu Mongola, odn. kriara.
Istono krilo islamskog svijeta bilo je izloeno uasnim potresima od strane Turaka i Buvejhida, to je olakalo Mongolima
pod zapovjednitvom Hulagua osvajanje Bagdada (656./ 1258.),
dogaaja koji je doveo do pada abasijskog hilafeta i unitavanja
svega onoga to su muslimani stotinama godina izgraivali te
zbog pokreta haridija i ibadija na zapadnom krilu koji je
olakao kriarska osvajanja (489./1096).
Kriari ulaze na muslimanski teritorij. Osvojili su Antiohiju, a
492/1099. Jerusalem.26 Nuruddin Zenki se 543/1148. pobjednosno
suprotstavlja drugom kriarskom pohodu, dok pobjeda kod Hatina
583/1187. god. Salahuddinu omoguava zauzimanje Jerusalema i
glavnih gradova Svete zemlje.27 Osmi, ujedno i posljednji kriarski
pohod, okonan je osvajanjem krstake tvrave Akke 690/1291. god.
U Nuruddinovoj politici e jednako mjesto zauzimati protukriarstvo, ujedinjenje Sirije i ponovno uspostavljanje sunnizma.28
Bitno je istai da su hadiske kole uglavnom bile internatskog
tipa, da su u okviru jedne zgrade uenici ivjeli, uili, radili, ibadet
inili, pa i odmarali se zajedno sa svojim profesorom, to je imalo
veoma jak odgojni znaaj. Od onih koji su poznati po stanovanju u
ovim kolama su: Ibn Tejmijje i Ibn Redeb u Es-Sukkerijji, Ibn
Dihje u El-Kamilijji, Hafiz el-Mizzi u E-akekijji, imam EnNevevi i ejh Tekijuddin es-Subki u El-Erefijji... itd.
Smatramo izuzetno lijepim navesti ovdje dva poznata stiha
koje je spjevao es-Subki, a koje je esto ponavljao izraavajui
26
H. Laoust, nav. djelo, str. 178.

Isto, str. 208.
28
Isto, str. 183.
27
54

svoju ljubav prema asnom hadisu i radost to stanuje u El-Erefijji

meu svojim studentima:
U hadiskoj koli je posebna ar
na ilimima na koje se sputam i odmaram,
da dodirnem dahom lica svog
mjesto gdje Nevevi stade nogom.29
Darul-hadis kao zasebna institucija ili kao jedno od vie
odjeljenja ope medrese opstali su tokom stoljea u muslimanskom
svijetu. Tako prema Mudiruddinu (u. 927/1521), od preko 40
medresa koliko ih je tada bilo u Jerusalemu, jedna se zvala DarulKur'an, a druga Darul-hadis.
3. DARUL-HADIS U OSMANSKOM CARSTVU
Krajem sedmog stoljea po H. u anadolskom gradu Konji

osniva Darul-hadis pod nazivom Inde minare darul-hadis
selduki vezir Fahruddin Alija ibn Husejn, poznat po imenu Sahib
Ata, koja i dan-danas postoji.30
Sl. 2.: Dananji izgled Inde minare darul-hadis
U Edrenama podignuta je po nalogu

Murata II 828/1435. god. takoer
kola hadisa. Odreeno je koji e se
predmeti ovdje izuavati, pa se kae
da muderris u danima nastave treba
poduavati uenike nauci o hadisu i
drugim naukama koje su u vezi s
ovom, ali da se ne treba baviti
filozofskim naukama.31 Kasnije je ovaj objekt pretvoren u damiju.32
29
Dr. Y
suf al-Katt
n
, "D
r al-
ad
al-
asaniyya", str. 163.
31
Ekmeleddin Ihsanoglu, Historija Osmanske drave i civilizacije, Orijentalni
institut, Sarajevo, IRCICA, Istanbul, 2004., str. 789.
32
Vie v:: Halil Inaldik, Osmansko carstvo: klasino doba, 1300-1600,
30
55
Kasnije je i sultan Bajazid II (891/1485-6.) podigao strunu

kolu za hadis, svojevremeno veoma popularnu, takoer u Edrenama.33 Sultan Selim I takoer je izgradio Darul-hadis u Edrenama
ispred damije Selimijje. Zgrada kole hadisa i danas postoji, ali se
koristi kao muzej niana.34
Sulejman Zakonodavac u Istanbulu gradi kolu hadisa koja
po njemu dobi ime Sulejmanija. Oko svoje damije koju je podigao
u Istanbulu izmeu 1550. i 1557. god. osnovao je etiri ope medrese, pored jo dvije za specijalizirane studije. Jedna od njih bila je
namijenjena izuavanju hadisa, a druga medicini.35 Prema Vakufnami, muderrisima koji su vodili etiri medrese odreena je plaa
od po 60 aki, muderrisu u Darul-hadisu odreeno je 50, a muderrisu u Darut-tibb 20 aki. Tako su ove medrese dobile vii stepen od Fatihovih medresa Sahn i tako Darul-hadis u vrijeme sultana Sulejmana I (1550-1557.) postaje visoka kola. Bez obzira na
iznos preciziran u Vakufnami, ve prvi muderris dobiva plau od
100 aki. Od tog se vremena ova medresa smatra najviom osmanskom obrazovnom institucijom. Takoer se muderris u Darulhadisu smatrao najvie rangiranim uenjakom i on je, ako je elio,
mogao dobiti poloaj vieg kadije, poznat kao mahre mevlevijeti
(trei po stupnju u Osmanskoj dravi).36
U osmanskom periodu profesori Darul-hadisa, koji se nalazio
nasuprot Sulejmanija-damije, birani su od najstarijih i najrenomiranijih muderrisa.37 Prema Kanunami Sulejmana Zakonodavca,
kandidat je u toku napredovanja od najnieg do najvieg zvanja,
funkcije muderrisa Darul-hadisa (Fakulteta za prouavanje tradi(prijevod: M. Mihajlovi), Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1974., str. 239.;
33
Prof. dr. O. Nakievi, nav. djelo, str. 67.
34
35
Halil Inaldik, nav. djelo, str. 241.
36
Vie v.: Ekmeleddin Ihsanoglu, Historija Osmanske drave i civilizacije, str.
795. Takoer v.: prof. dr. O. Nakievi, Buq'a medresa i kola Daru'l-hadis (Dar
al-hadith), str. 88.
37
Fuat Sezgin, "Dar al-hadith", str. 126.
56

cije) u okviru Sulejmanovog visokog uilita trebao da proe 14

stepenica.38
Petnaest polaznika koji su uili u Darul-hadisu dobivali su
stipendiju u iznosu od 2 ake, a muderrisovi pomonici plau od 5
aki. 39
Uenici koji su boravili u prostorijama u Medresi sluali su
predavanja kod svojih muderrisa etiri dana u sedmici i hranili se u
imaretu dva puta na dan.
Darul-hadis Sulejmana Zakonodavca je bila najvie rangirana
kola u Osmanskoj dravi sve do donoenja Uredbe o reformi
medresa 10. zul-kade 1332./29. septembar 1914., da bi Zakonom o
jedinstvenom obrazovanju, koji je donesen 3. marta 1340/1924.
god., potpuno prestao s radom.40
Prema podacima koje nudi prof. Ihsanoglu, vidi se da su u
8/14., kao i u narednom stoljeu, u Osmanskom carstvu postojale
dvije kole hadisa, da bi se njihov broj u 10/16. st. poveao ak na
trinaest.41
Prof. Kasumovi, pak, nudi podatak da je u XV i XVI st.
evidentirano: 20 medresa za prouavanje Poslanikove, a.s., tradicije
(Darul-hadis), 15 medresa za uenje Kur'ana (Darul-kurra') i 7
medresa za studij medicine.42
Osmanlijski putopisac Evlija elebi, koji je posjetio Hidaz,
Egipat, Siriju, Balkan i druge zemlje spominje veliki broj hadiskih
kola. Najvei broj ovakvih kola bio je u Kairu (860). Samo oko
El-Ezhera bilo je oko 40 hadiskih kola. Takoer u Mekki spominje
40 darul-hadisa.43
38
Dr. Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme
Osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999. str. 155.
39
E. Ihsanoglu, nav. djelo, str. 795.
40
Isto, str. 796-7.
41
Isto, str. 799.
42
Dr. Ismet Kasumovi, nav. djelo, str. 29.
43
M. T. Oki, Bazi hadis meseleleri uzerinde tetkikler, str. 108-9.
57
4. SAVREMENE KOLE HADISA
Tokom povijesti, kole hadisa su nastajale, trajale izvjesno

vrijeme i zbog razliitih razloga nestajale. Istina, postoji nekoliko
darul-hadisa, prije svega mislimo na Darul-hadis El-Erefijju u
Damasku i Inde minare darul-hadis u Konji, koji su, bez obzira na
turbulentna vremena, promjene drutveno-politikih sistema i
prilika pa i brojne reforme kolstva, od svog osnivanja pa sve do
danas permanentno radili.
U novije vrijeme takoer je primjetno osnivanje novih
specijaliziranih kola za izuavanje hadisa. Kao to je to bilo u
povijesti, i savremene kole hadisa su veoma razliite s obzirom na
nivo obrazovanja koji nude, sistem obrazovanja, materiju koja se
izuava, konkretne motive zbog kojih su utemeljene, ali je, ipak,
svima zajedniki cilj izuavanje Poslanikove, s.a.v.s., tradicije.
Navodimo nekoliko karakteristinih primjera bez ambicija da
na ovome mjestu pobrojimo sve danas postojee kole hadisa.
4.1. Darul-hadis u Demmadu (Jemen)

Osnovan je u Demmadu (Jemen) 1399./1978. god. Utemeljio ga je ejh Ebu Abdurrahman Mukbil ibn Hadi elVadi'i. Nalazi se u selu
Demmad sedam kilometara od Sa'de (a ne Sa'ne).
Nastava se odrava na tradicionalan nain u halkama,
bez jasno utvrenog vremena
studiranja. Postoje opa i
specijalistika predavanja.
Sl. 2.: Darul-hadis u Demmadu
58

U okviru opih studija izuavaju se slijedea djela:

Predavanje
Vrijeme
Tefsir Ibn Kesira i El-Damius-sahih Nakon podne-namaza

Sahihul-Buhari
Nakon ikindije-namaza
Sahih Muslima
Nakon akam-namaza
Sunenul-Bejheki es-sugra
Nakon akam-namaza
Et-Takrib En-Nevevija, Kitabut-tevNakon akam-namaza
hid Muhammeda ibn Abdulvehhaba
U okviru specijalistikog studija izuavaju se slijedee znanosti:
a) akaid,
b) fikh,
c) nasljedno pravo,
d) arapski jezik, [sintaksa (nahv), morfologija (sarf), retorika
(belaga), diktat (imla), krasnopis (hatt), govornitvo (hitabe),
metrika (arud) i rima (kavafi)],
e) terminologija hadisa (mustalehul-hadis),
f) metodologija fikha (usulul-fikh),
g) tedvid
Predvieni su kursevi odvojeno za poetnike i strance. 44
ejh Mukbil ibn Hadi el-Vadi, koji je pokrenuo kolu i etiri
slina centra, tvrdi da su oni formirani iskljuivo radi izuavanja
Kur'ana, odn. islamske tradicije. Meutim, o cilju formiranja ovih
kola ima i sasvim suprotnih stavova. Mnogi, posebno zapadnjaki
istraivai, istiu da studenti ovih kola etaju okolo nosei
kalanjikove i sluaju vatrene govore koji veliaju dihad. "Postoji
na desetine ovakvih kola i vojnih kampova razbacanih po Jemenu"
kae jedan stariji zapadnjaki diplomat. "Vlada nerado poduzima
akcije protiv njih iako postoje jasne indicije da oni guraju mlade
ljude u terorizam" 45
44
http://www.muqbel.net/dammaj/index.htm od 23. 2. 2005. god.

http://www.theecologist.org/archive_article.html?article=256&category=71 od
22. 2. 2005. god.
45
59
4.2. Darul-hadis u Ma'biru (Jemen)

Darul-hadis lil-ulumi-er'ijje osnovan je 1406./1985. god. u
gradu Ma'biru, koji se nalazi 70 km juno od Sa'ne. Nekoliko je
puta damija u kojoj je smjeten Darul-hadis proirivana da bi se
1420. proirila na prostor 100x40 m tako da moe primiti preko
10.000 klanjaa.
Trenutno se u koli nalazi oko 1.500 studenata, od kojih je
350 zasnovalo porodicu. Treba napomenuti da se na studij u ovoj
koli mogu ukljuiti samo oni koji su memorirali pola ili vie
Kur'ana i ija je starosna dob iznad 18 godina. 46
U koli se izuavaju slijedei predmeti:
a) memoriranje Kur'an-i kerima,
b) akaid,
c) arapski jezik,
d) fikh,
e) usul-i fikh,
f) terminologija hadisa,
Raspored radnog vremena:
- od sabaha do 7 memoriranje Kur'ana,
- doruak,
- do 8 - presluavanje nauenog teksta iz Kur'ana,
- do podne predavanja najmanje po jedan sahat,
- nakon podneva ope predavanje iz Es-Suddijevog Tefsira,
- ruak,
- popodnevni odmor,
- ikindija,
- ders iz Sahiha El-Buharijeva, a nakon njega drugi dersovi,
- poslije akama ders iz Muslimovog Sahiha,
- nakon jacije ejh obilazi bolesnike. Odabrao je desetericu koji
tokom dana ue bolesnicima Kur'an besplatno, a ako se utvrdi
46
http://www.sahab.net/sahab/showthread.php?threadid=316325 od 10. 12.

2006. god.
60

da uzimaju od bolesnika novac, bivaju odstranjeni iz grupe

uaa Kur'ana, a u teim sluajevima i iz kole;
- u devet sati idu na spavanje da bi se mogli probuditi na prvi
ezan za sabah-namaz.
Svakog etvrtka i petka odlaze u susjedna sela i gradove da
upuuju na Pravi Put. Ve su poeli osnivati ispostave ove kole po
raznim pokrajinama u Jemenu.
U koli se obrazuje i vie od 400 ena. Vie od stotinu njih
ve su hafize Kur'ana. kola posjeduje 40 stambenih objekata u kojima ive studenti koji su zasnovali porodice, a unutar same kole
postoji 35 soba za neoenjene studente, kao i prizemlje mesdida
gdje takoer stanuju. Na raspolaganju su koli i tri putnika
automobila.
kola plaa smjetaj oenjenim studentima koji ne stanuju u
okviru kole te najnunije trokove za ivot svim studentima. kola
nema zvaninih sponzora, ve jedino donatore kojima je Allah
ukazao na znaaj ove kole. Ipak, deava se da i po dva mjeseca
kola ne dobije nikakvih novanih sredstava, tavie, uglavnom
radi pod dugom.47
Zapadnjaki analitiari smatraju da su vjerske kole, posebno
kole hadisa, krajem prolog stoljea postajale kampovi za vojnu
obuku naglaavajui da odravaju bliske veze s vodeim militantima. Tako ova hadiska kola u Arabijskoj pustinji poduava
stotine muslimanskih studenata iz Jemena, Britanije, Amerike, Libije, Egipta, Afganistana i eenije. "U dihadu protiv komunizma
mi smo bili vladini saveznici", kae Ebul-Hassan el-Misri,
Egipanin, direktor Darul-hadisa u podruju iza Ma'bira u Jemenu.
Meutim, prema nekim informacijama, njegova kola je poetkom
2002. god. zatvorena kao doprinos jemenske vlade "borbi protiv
terorizma".48
47
http://www.sahab.net/sahab/showthread.php?threadid=316325 od 10. 12.

2006. god.
48
http://freerepublic.com/focus/news/693877/posts od 10. 12. 2006. god.
61
4.3. Darul-hadis u Medini

- Utemeljen je 1350./1928. god., a 1384./1962., dobio je
saglasnost za prikljuenje Islamskom univerzitetu;
- u njemu se stie srednji nivo obrazovanja, a metod obrazovanja je kao i na akademijama srednjeg nivoa i Darul-hadisa u
Mekki;
- broj studenata u kol. 1417/1418. god. bio je 95;
- od vremena ukljuenja u Univerzitet u kol. 1384/1385. do
1422/1423. diplomiralo je 1.404 studenta;
- u kol. 1423/1424. god. diplomiralo je 40 studenata.49
4.4. Darul-hadis El-hajrijja u Mekki

Ova kola hadisa ustanovljena je 1352./1930. god., a 1391/
1969. god. prikljuena je Islamskom univerzitetu. Ne obrazuje
iskljuivo poznavaoce sunneta i njegovih disciplina, nego su joj
predmet izuavanja i druge islamske znanosti. Ustrojena je u etiri
nivoa: osnovni, srednji, vii i fakultetski nivo.
Studije, koje su veoma intenzivne, poinju trogodinjim
srednjim nivoom, gdje studenti izuavaju klasine tekstove, kao to
su: El-Bejkunijja, El-Adrumijja, El-Kevakibud-durijja, 'Umdetulahkam i Nuzhetun-nezar.
Na trogodinjem viem nivou studije se fokusiraju na djela
kao to su: Sahih el-Buhari, Sunen et-Tirmizi, Er-Revdul-murbi',
Tedribur-ravi, Fethul-medid, i Fethul-kadir.
Na svakom nivou se zahtijeva od studenata da naue po tri
duza Kur'ana svake godine.
Na etverogodinjem fakultetskom nivou zavravaju
izuavanje preostalih temeljnih hadiskih zbirki: Sahih Muslim,
Sunen Ebu Davud, Sunen Ibn Made i Sunen en-Nesa'i,
memoriranje cjelovitog Kur'ana sa tefsirom te izuavanje djela kao
49
http://www.iu.edu.sa/arabic/uni/maahid/darhad_mad.htm od 23. 2. 2005. god.
62

to su: Ebul-'Izzijev El-'Akidetut-Tahavijje, E-evkanijev Nejlulevtar, Ibn Hiamova Es-Siretun-nebevijje i Elfijja Ibn Malika.
Studenti takoer imaju obavezu uraditi istraivaki rad o temi
koju im odredi administracija u toj zavrnoj godini.
Da bi se ukljuili na ovaj studij, moraju se ispunjavati
slijedei uvjeti:
- stalno boravite u Mekki;
- teno poznavanje arapskoga jezika;
- islamski izgled i ponaanje;
- dobro uenje Kur'ana i
- intervju.
Kod upisa na srednji nivo mora biti u starosnoj dobi izmeu 15
i 20 godine s poznavanjem najmanje 3 duza Kur'ana. Kod upisa na
vii nivo mora biti u starosnoj dobi izmeu 18 i 25 godine s najmanje 9 duzeva Kur'ana, a kod upisa na fakultetski nivo mora biti u
starosnoj dobi izmeu 21 i 30 godine sa najmanje 18 duza Kur'ana.
Insistira se na redovnom studiju, tako da se ne doputa
studentima da studiraju bilo koji drugi fakultet ili da u to vrijeme
rade. Dobivaju stipendiju u visini od 65 $ uz plaenu stanarinu.50
Broj studenata u kol. 1423/1424. na oba nivoa (srednji i vii)
bio je 458. Od vremena ukljuenja u Univerzitet u kol. 1391/1392.
pa do 1422/1423. diplomiralo je 1.428 studenata.51
4.5. Darul-hadis El-Hasenijja u Maroku

Marokanski kralj Hasan II je 1964. god. osnovao kolu hadisa
koja nosi njegovo ime. Do aprila 1977. g. osnovane su dvije
temeljne katedre:
- Katedra postdiplomskih studija iz kur'anskih i hadiskih znanosti,
- Katedra postdiplomskih studija iz usul-i fikha i fikha, te iz akaida.
50
51
Vie v.: http://www.bakkah.net/studying/daaralhadeeth.htm od 22. 2. 2005.

http://www.iu.edu.sa/arabic/uni/maahid/darhad_mak.htm od 23. 2. 2005. god.
63
U ovom periodu diplomiralo je oko deset generacija, koje su

dobile diplome o zavrenom postdiplomskom studiju iz islamskih
znanosti. Odbranjene su na ovoj koli trideset i etiri teze iz
razliitih specijalizacija: Kurana,
sunneta, fikha i akaida. Deset je
teza sa podruja hadisa i njegovih
znanosti, to je skoro treina ukupnog broja (34) branjenih radova.52
U periodu od aprila 1977. g. do
maja 1987. ustanovljeni su ostali
zavodi kole.
Sl. 3.: Darul-hadis El-Hasenijja
Ova faza je bila vrlo plodna s obzirom na poboljanja i

rezultate koje je kola postigla. Meu posebnim odlikama ove faze
moe se istai:
- uspostavljanje doktorata u islamskim znanostima, tako da je
branjena i prva doktorska teza iz hadisa o temi Ebu Abdurrahman Bekijj b. Mihled el-Kurtubi, ejh hadisa u Andalusu
18.7.1978. Ovaj dogaaj je bio jedinstven ne samo za kolu i
njene apsolvente, nego i za zemlju koja se po prvi put u svojoj
historiji sree s tim. Prvi doktorski rad iz islamskih znanosti bio
je nagovjetaj zlatnog perioda kojeg je zapoela kola hadisa u
svom hodu te izuzetan moment u povijesti Maroka.
- Broj branjenih doktorskih disertacija u ovom periodu dostigao
je brojku petnaest. Iz podruja hadisa i hadiskih znanosti bilo
ih je sedam, to je izvrstan postotak koji dostie skoro polovinu ukupnog broja branjenih teza.
- Isto tako, u ovom periodu branjeno je etrdeset i pet magistarskih radnji. Iz oblasti hadisa bilo ih je osam, to govori da je
ukupan broj teza branjenih do 1987. god. na Hasanovoj koli
hadisa sedamdeset i devet iz razliitih oblasti islamskih
specijalnosti.
52
http://www.bab.com/articles/full_article.cfm?id=7514 od 10. 12. 2006. god.
64

- Ovaj period odlikuje se, takoer, izdavanjem asopisa Darul

-hadisil-hasenijje. Radi se o univerzitetskom, akademskom
asopisu iji je prvi broj iziao 1399./1977.
Kada su u pitanju svrenici kole hadisa, moe se rei da su
prvi apsolventi poeli zauzimati predvodnika mjesta i da su se
angairali podjednako na polju misionarstva i na polju kulture i
misli. Tako su njeni svrenici u samo jednoj godini odrali oko 500
vazova, predavanja i tribina u razliitim podrujima Kraljevine budei muslimane i jasno im ukazujui na ulogu islama u ljudskoj
civilizaciji te njegovoj podobnosti za izvoenje ovjeanstva iz
nereda i potpune propasti. Primjeujemo, takoer, da su svrenici
Darul-hadisa prisutni i u dravnim, politikim, naunim i obrazovnim strukturama Kraljevine.
4.6. Obrazovni institut Darul-hadis u Komu

Obrazovni institut Darul-hadis jeste prvi i najvei nauni
centar koji je posveen istraivanju hadiskog znanja u Iranu. Ustanovio ga je hudetul-islam Muhammadi Rejari 1371/1992. god., a
formalno je otvoren 1374/1996. god. porukom potovanog lidera
revolucije Ajatullaha Hameneija.
Polja djelovanja Instituta:
1.
Fakultet hadiskih nauka
Da bi obrazovao specijaliste za hadiske znanosti, ustanovljen

je 24. 9. 1996. god. On nudi kurseve iz tri discipline:
a) ilmul-hadis;
b) mustalehul-hadis i
c) ridalul-hadis.
2.
Akademija
Glavni zadatak akademije jeste istraivanje hadisa i srodnih

disciplina. Istraivaki centar kao najstarija sekcija usmjerio je svoje
napore ka sainjavanju enciklopedije hadisa nazvanoj Mizanul-hikme
65
i znaajan njezin dio je ve zavren. Postoje i druge jedinice, kao to

je oivljavanje hadiskih tekstova, prijevod i sabiranje hadisa, znanost
o hadiskim autoritetima te razumijevanje hadisa.
3.
4.
Informacioni centar
Specijalizirana hadiska biblioteka
Biblioteka ima preko 20.000 jedinica, koje su nabavljane u

zemlji i inozemstvu.
5.
Tromjeseni asopis "Ulum-i hadis" na perzijskome jeziku
Poeo je izlaziti 1374/1996. i do sada je objavio na desetine

lanaka, intervjua i drugih korisnih materijala.
6.
asopis "Ulumul- hadis" koji izlazi dva puta svakog tromjeseja
Objavljuje se na arapskome jeziku i sadri drukiju grau od

one koja se objavljuje u gore spomenutom asopisu.
7.
Publikacije
Do sada su objavljene na desetine publikacija, a izdavaka

kua ima svoja sjedita u Teheranu, Mehedu, Komu i Bejrutu.53
5. ZNAAJ OVIH KOLA
Neki istraivai hadiskih disciplina navode da su strune

kole za izuavanje hadisa bile kratkog vijeka, jer nisu bile
perspektivne, da svrenici tih kola nisu uivali vei ugled, niti su
dobijali kakav poloaj kod vlasti kao to je to, npr. bio sluaj sa
svrenicima pravnih kola.54 Tako misli i dr. Subhi es-Salih u svom
djelu Ulumul-hadis, koji tome dodaje i sljedei motiv: "Entu53
http://www.hadith.net/english/about/ od 10. 12. 2006. god.

Tako Sezgin kae: "U posljednja dva ili tri stoljea kole Darul-hadis, kao u
ostalom i medrese openito, izgubile su svoju vanost kao centri obrazovanja"
(Fuat Sezgin, "Dar al-hadith", The Encyclopaedia of Islam, E.J. Brill, Leiden,
1991., II, str. 126.)
54
66

zijastima koji su udili za znanjem o hadisu daleko su privlanija

bila putovanja po prostranoj islamskoj dravi od jednog ejha do
drugog, nego boravak na jednome mjestu i sluanje jednog ejha,
bez obzira koliko on struan bio."55 Oki u tom smislu navodi
stavove i orijentalista, Goldzihera i Kremera, koji takoer naglaavaju da se kole hadisa, iz slinih razloga, nisu dugo zadrale.56
Meutim, upravo Oki navodi i protudokaze, pa pobraja niz
kola hadisa koje su djelovale dugi niz godina irom osmanske
Turske, a neke od njih su radile i po nekoliko stoljea.
Imajui u vidu kole hadisa koje neprekidno djeluju vie stoljea te one koje su nastale u skorije vrijeme, mislei pri tome prvenstveno na Darul-hadis u Komu, Mekki, Medini i Rabatu, potom
nivo obrazovanja koji ove kole pruaju, projekte na kojima rade i
savremena sredstva kojima se u njihovoj realizaciji slue (iako, kao
to smo vidjeli, ima i drukijih primjera), moe se govoriti o
viestoljetnoj bogatoj tradiciji izuavanja hadisa na prostorima
nekadanje prostrane islamske drave te o veoma svijetloj
budunosti ovih kola i izuavanja Poslanikove, a.s., tradicije.
Treba jo jednom naglasiti da se ove kole hadisa nisu ograniile samo na upoznavanje sa Poslanikovim, s.a.v.s., hadisom i na
populariziranje hadiskih znanosti, nego i u afirmiranju ehl-i sunnetskog uenja (izuzev onih u Iranu) udaljavajui ga od svih ekstremnosti i devijacija, kao i u podizanju nivoa drutvenog morala budui da su i profesori i uenici bili visoko moralne osobe i da se moralnom ponaanju i izgraivanju poklanjala izuzetno velika panja.
55
56
Vie v.: Dr.

ub
a
-li
, nav. djelo, str. 73.-74.

Dr. O. Nakievi, nav. djelo, str. 67.
67
Zuhdija Hasanovi, Ph.D., docent
INSTITUTIONAL STUDY OF HADITH IN

MUSLIM COUNTRIES
Since the schools of studies of hadith in literature are often

spoken as of something which was of very short duration, and
without significant impact on the societies, the author in this paper
which deals with the most important hadith schools in Islamic
countries, points out that the hadith schools emerged very early, in
the 4th to 10th century, and that some of them, indeed, lasted very
shot, but some were active even for a few centuries and had strong
impact on the level of education, morality and general attitude of
the environment in whish they existed.
Special attention was paid to the contemporary institutions
which show the highest interest in studies of Muhammads,
p.b.u.h., tradition, as the hadith school in Morocco, Iran and Saudi
Arabia, which using modern technical devices and possibilities
accomplish significant results not only in promoting Muhammads
p.b.u.h. tradition, but also in promoting a moderate understanding
and practicing of Islam and by that a more moral and humane
living in general.
Key words: hadith, darul-hadith.
68


.

.
:
69
70
Mr. hfz. D. OI, Uzajamna povezanost kur'anskih dijelova i cjelina
Mr. hfz. Devad OI, vii asistent
UZAJAMNA POVEZANOST KURANSKIH

DIJELOVA I CJELINA
SUBUL-QURAN - )
(TENA
Aspekti povezanosti strukturalnih dijelova kuranskoga

teksta tema je kojoj su se posvetili brojni komentatori
Kurana i predmet je istraivanja zasebne kuranske
discipline, poznate pod imenom ilm ten a
subil-Quran.
Naravno, priroda te problematike govori nam da su
posrijedi istraivanja iz oblasti arapske gramatike i
stilistike. Pomou tih istraivanja prezentirane su i
objanjene svekolike suptilnosti i ljepote kuranskoga
izraza: raspored rijei, koncizne i ope forme,
fascinirajue navoenje primjera, nain pripovijedanja itd.
Otkrivanjem uzajamnih veza meu rijeima u nekom
ajetu, meu samim ajetima ili meu surama saznajemo o
prirodi integriteta kuranskoga teksta, unato raznolikim
sadrajima, ciljevima, temama ili povodima, i u tome
prepoznajemo njegovu nadnaravnost i neponovljivost. Za
potpunije razumijevanje Kurana i njegovih intencija i
poruka vano je, pored ostalog, poznavati i odnose unutar
i izmeu njegovih strukturalnih dijelova.
71
Kljune rijei: hronoloki i mushafski redoslijed,

redoslijed ajeta i sura, el-munasebe, vrste veza: formalna,
semantika, oita i skrivena, veza izmeu ajeta i sura.
Kuran je objavljivan sukcesivno u periodu od dvadeset i tri
godine. Njegovo objavljivanje pratilo je okolnosti, deavanja, prilike i potrebe vremena u kome je objavljivan. Stoga, hronoloki redoslijed objavljivanja njegovih ajeta u mnogo emu se razlikuje od
mushafskog redoslijeda. Osnova te diferencije proizlazi iz zadate
svrhe svakog od dva spomenuta redoslijeda. Hronoloki redoslijed
predstavlja program uspostavljanja islamske doktrine, metodu proklamiranja islamskog vjerovanja, nain podstrekavanja i opominjanja, potpuno obaranje logike ateistikog uma itd., dok, s druge
strane, mushafski redoslijed odraava sistem ivljenja, civilizacijsku izgradnju, univerzalni ustav za cijelo ovjeanstvo, njegove
potrebe i probleme, obrazovan tako da bude uputa svim vjernicima.
Vremenski slijed, iako ponekad nudi srodne teme, u veini
sluajeva sadri razliite teme kojima je teko nai zajedniku vezu,
ali u kuranskom tekstualnom nizu teme su postavljene tako da jedna
drugoj korespondira, od najmanje do najvee govorne cjeline. Da su
ajeti poredani po hronolokom slijedu, ljudi bi pomislili da su oni
specificirani povodima radi kojih su objavljeni ili da su rjeenje za
probleme Poslanikovog, s.a.v.s., vremena. Allahova volja je odredila
da e Kuran biti univerzalna, vjena knjiga koja nee biti ograniena
historijskim periodom ili narodom, to je ujedno odredilo i karakter
njegove jezike strukture, a time i redoslijed njegovih cjelina.
STAV ISLAMSKIH UENJAKA

O PITANJU REDOSLIJEDA AJETA I SURA
Redoslijed ajeta u surama utvren je Objavom - konsenzus je

islamskih uenjaka. Poslanik, s.a.v.s., je, shodno Dibrilovim, a.s.,
uputstvima, traio od svojih pisara da objavljeni ajet ili vie njih
uvrste na njihovo predvieno mjesto. U tom smislu Ez-Zerkei
72
kae: "to se tie redoslijeda ajeta u svakoj suri i stavljanja Besmele na njihove poetke, to je ustanovljeno objavom i tu nema nikakve dileme niti disonance u miljenju islamskih uenjaka."1 Sline izjave evidentirane su od Mekkija2 i El-B
a
qilla
nija.3
Meutim, o pitanju redoslijeda sura postoji diskrepancija u
miljenju islamskih uenjaka. Jedni smatraju da je dananji mushafski redoslijed sura zasnovan na idtihadu ashaba. Ovo miljenje
zastupa imam Malik4, imam El-Ba
qilla
ni te veina islamskih autoriteta. Kao argument uzimaju injenicu da je redoslijed sura u mushafima pojedinih ashaba bio diferentan redoslijedu zvaninog
Osmanovog Mushafa.5
Drugi tvrde kako je redoslijed jednog broja sura utvren Objavom dok su ostale poredane na osnovu idtihada ashaba. U tom
smislu su i rijei Ebul-Husejna Ahmeda b. Farisa (umro 395. h. g.):
"Kuran je sloen u zbirku na dva naina: 1) slaganjem sura, pri
emu su najdue sure (tiwl) premetnute na poetak, to su uradili
ashabi prema svome idtihadu, i 2) prikljuivanje jednih ajeta drugim ajetima, uvrtavanje jednoga kazivanja iza drugoga, to je Poslanikovo, s.a.v.s., djelo, izvreno sukladno Dibrilovim, a.s., uputstvima."6 Tom miljenju inklinirao je i Ibn Atijje.7 U svome djelu ElMedhal El-Bejheqi navodi kako je redoslijed kuranskih sura
formiran putem Objave, osim sure El-Enfal i Et-Tewbe, kojima je
redoslijed odredio Osman, r.a., u emu su ga podrali svi ashabi. U
prilog tome El-Bejheqi navodi predaju od Abdullaha b. Abbasa u
1
Ez-Zerkei, Muhammed b. Abdullah (umro 794. h. g.), El-Burha

n fi
ulu
mil-Quran, Bejrut, bez godine izdanja, sv. I, str. 323.
2
Ebu Muhammed Mekki b. Ebi Ta
lib Hammu
, istaknuti endaluski uenjak,
posebno iz oblasti qiraeta, autor mnogih djela (umro 437. h. g.)
3
Ebu Bekr b. et-Tajjib el-Ba
qilla
ni, poznati islamski uenjak, autor mnogih
djela iz oblasti akaida i ilmul-kela
ma (umro 403. h. g.).
4
Ma
lik b. Enes, jedan od etverice poznatih fikhskih imama (umro 179. h. g.).
5
Ez-Zerkei, nav. d., sv. I, str. 324-325.
6
Isto, sv. I, str. 327.
7
Muhammed Abdul-Haqq b. el-Ga
lib, poznati mufessir, autor komentara ElMuharrir el-wedi
z (umro 549. h. g.).
73
kojoj se kae: "Pitao sam Osmana b. Affana: Zato ste uvrstili suru
El-Enfal prije sure Et-Tewbe, a niste ih razdvojili Besmelom,
stavljajui je meu prvih sedam tiwl (najduih) sura? ta je razlog
tome? Osman je odgovorio: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon to bi
dobio objavu, pozvao bi pisare i kazao im: "Stavite to u suru u kojoj
se spominje to i to." Ili, kada bi mu bio objavljen samo jedan ajet,
takoer bi kazao: "Stavite ga u suru gdje se spominje to i to". El-Enfal je meu prvim surama objavljenim u Medini, a Et-Tewba meu
posljednjim objavljenim surama. Njihov sadraj je meusobno slian. Poslanik, s.a.v.s., je preselio na Ahiret ne objasnivi da li je rije
o istoj suri. Ja sam smatrao da jest, pa sam ih spojio ne upisujui
Besmelu izmeu njih, zatim sam ih uvrstio meu prvih sedam
sura."8 Treba istai da El-Bejheqijev stav podrava i poznati islamski kuranolog i enciklopedist imam Es-Sujuti.
Trei smatraju da je redoslijed sura nastao Objavom i da je
kao takav sauvan u mushafskoj formi. Poslanik, s.a.v.s., ga je svojim uenjem jasno naznaio, a ashabi su ga jednoduno prihvatili
prilikom kodifikacije Kurana u vrijeme Osmana, r.a., bez ikakvih
intervencija i premetanja. Imam El-Qurtubi9 navodi predaju prema
a:10 "Zato su sure
kojoj je upitan znameniti islamski pravnik Rebi
El-Beqare i A
l Imrn premetnute na poetak Mushafa kada je prije
njih objavljeno osamdeset i nekoliko sura, jo su te dvije sure
objavljene u Medini?" "Tako je to uraeno. Kuran je sastavljen
a. Identino miprema zamisli svoga Autora" - odgovorio je Rebi
d b.
ljenje imaju Ebu Dafer en-Nehhas (umro 338. h. g.) i Mahmu
Hamza el-Keremni (umro 505. h. g.).
Kada bismo preferirali jedno od tri navedena miljenja o
pitanju redoslijeda kuranskih sura, da li je nastao ljudskom
intervencijom ili je sauvao Boanski karakter, ili je i jedno i
8
Vidi: Es-Suju
ti, Dela
lud-di
n, El-Itqan fi ulu
mil-Quran, Kairo, bez godine
izdanja, sv. I, str. 173.
9
El-Qurtubi, Muhammed b. Ahmed, El-Da
mi li ahka
mil-Quran, Kairo, bez
god. izdanja, sv. I, str. 59-60.
10
Rebi
a b. el-Hasen b. Alijj, jedan od autoriteta afijske pravne kole (umro
609. h. g.)
74
drugo, bilo bi uputno opredijeliti se za tree miljenje, tj. da je

redoslijed kuranskih sura ostao izvoran kao to je i redoslijed
ajet. Da navedemo nekoliko argumenata:
- Bez obzira to je postojalo vie privatnih mushafa, kada je
Kuran kodificiran u vrijeme treeg halife Osmana, r.a., jedini osnov za tu kodifikaciju bio je oficijelni Mushaf, kodificiran u vrijeme Ebu Bekra, koji je, kao to je poznato, sjedinio sve fragmente
Kurana napisane pred Poslanikom, s.a.v.s. Takoer, poznato je da
su ashabi odbacili sve privatne mushafe i prihvatili Osmanov, r.a.,
Mushaf, ukljuujui redoslijed njegovih ajeta i sura. Da je redoslijed sura bio rezultat idtihada treeg halife, vjerovatno bi ashabi
koji su posjedovali vlastite mushafe slijedili svoja stajalita i koncepte.
- to se tie miljenja da je halifa Osman, r.a., promijenio
redoslijed samo kada su posrijedi sure El-Enfal i Et-Tewbe, ono se
moe osporiti injenicom da su Awfa el-Erbijja, prenosioca
izjave Osmana, r.a., prema kojoj on nije znao jesu li dvije navedene
sure jedna ili dvije zasebne cjeline (sure), veina hadiskih kritiara
okvalificirala kao sumnjivog i nepoznatog.11 Usporedimo li
njegovu predaju sa konsenzusom ashaba, nae opredjeljenje bi
trebalo biti oito.
- Kada bismo, uvjetno, prihvatili navedenu predaju, s razlogom bismo mogli sebi postaviti pitanje: Kojim redoslijedom je
Poslanik, s.a.v.s., uio Kuran kada ga je presluavao melek Dibril
tokom mjeseca ramazana? Zar bi objava Kurana bila potpuna da je
neto ostalo nedoreeno ili nepoznato u njegovoj strukturi i redoslijedu? Ne smije se ispustiti iz vida da je glavni pisar Objave Zejd
b. Sabit, koji je svjedok posljednjega kompletnog Poslanikovog,
s.a.v.s., uenja Kurana, bio glavni nadzornik njegove kodifikacije
kako u vrijeme Ebu Bekra, tako i u vrijeme Osmana, r.a. O razlozima zbog kojih nije pisana Besmela izmeu dvije navedene sure
moe se govoriti i komentirati. Uostalom, tom pitanju je posveeno
dovoljno panje u kuranskoj literaturi.
11
Ez-Zehebi, Muhammed b. Ahmed, Mi
za
nul-itida
l, Kairo, bez god. izdanja,
sv. I, str. 308.
75
EL-MUNSEBT - VEZE IZMEU KURANSKIH

DIJELOVA I CJELINA (DEFINICIJA I VRSTE)
El-muna
sebe u arapskome jeziku oznaava: spajanje, pridruivanje, vezu i sl.12 Od toga je imenica neseb - rod i rodbinska veza.
Terminoloki, taj pojam se odnosi na aspekte uzajamnih reenikih
veza u jednom ajetu, ili veza meu ajetima, ili, pak, veza meu
surama.13
Kako god poznavanje povoda Objave pomae boljem razumijevanju kuranskoga teksta i njegovom tumaenju, na slian nain
poznavanje uzajamnih odnosa izmeu njegovih manjih i veih
cjelina prua mogunost dubljeg poimanja strukture njegovih misli,
znaenja i ideja.
Kuran obiluje sadrajima iz islamskog vjerovanja, prava,
etike, daveta, kazivanja o prolim narodima i poslanicima i sl., te
proklamira intencije koje je Uzvieni Allah, kroz strukturu
njegovih ajeta i sura, uinio uputom ljudima. Da su ajeti ili due
cjeline strukturirani s jednolinim sadrajem, oslabila bi snaga
njegovog prepoznatljivog nadnaravnog stilskog izraza. Oduevljen
ljepotom kuranskoga izraza, Ez-Zamaheri14 uzvikuje: "Pogledaj
stil tog govora, ljepotu njegove organiziranosti, nivo njegove
gracioznosti, dostatnost njegovog objanjenja, povezanost njegovih
dijelova! Kao da je odjednom izljeven! To je ono pred im mora
pokleknuti snaga ovjekovog uma i utihnuti zvuk njegove rijei!"
Na kraju komentara sure El-Beqare Fahrud-Di
n er-Ra
zi (umro
606. h. g.) izjavljuje: "Ko dublje promisli o finoama "zdanja" ove
sure, udesnom nizu njezinih ajeta, uvjerit e se da je Kuran
nadnaravan ne samo skladom svojih rijei i semantikom snagom
ve i fascinirajuim nizom svojih ajeta i sura. Vjerovatno na to
misle oni koji kau da je Kuran mudiza stilom svoga izraza."15
12
El-Qatta
n, Menna
, Meba
his fi ulu
mil-Quran, Bejrut, bez god. izdanja, str. 97.
Isto, str. 97.
14
Ez-Zamaheri, Muhammed b. Umer (umro 528. h. g.), El-Kea
f, Kairo, bez
god. izdanja, sv. I, 497.
15
Nav. prema: Es-Suju
ti, nav. d., sv. III, str. 323.
13
76
Vrste veza
Cjelovitost, skladnost i kontinuitet kuranskoga teksta karakteriziraju tri vrste veza: veza izmeu sastavnih jedinica jednog ajeta, veza izmeu ajeta i veza izmeu sura.
1) Veza izmeu sastavnih

jedinica jednoga ajeta
Ako se prepustimo dubljoj analizi bilo koje sure, naravno,
pod uvjetom da nam je blizak arapski jezik i njegova gramatika,
ostat emo fascinirani ljepotom njezinih rijei, njihovom fonetskom
strukturom, nizanjem glasova koji pruaju lahkou izgovora, efektivnou u odaslanju ciljanog znaenja; svaka rije ispunjava zadatu semanto-stilistiku svrhu, svaka rije povezana je sa ostalim
rijeima u jedinstvenom sistemu znaenja i formalnog sklada. Isputanjem ili zamjenom samo jedne rijei bila bi oteena nadnaravna nit kuranskoga govora, a takvu prazninu veoma je lahko
uoiti.
Vezu koja odreuje redoslijed rijei bilo kojega kuranskoga
ajeta moemo podijeliti na formalnu i semantiku.
a) Formalna veza - Pod formalnom vezom misli se na glasovnu harmoniju jednog ajeta koju ini sklad pojedinanih fonetskih
struktura njegovih rijei. Na primjer, u 85. ajetu sure Jusuf:

"Allaha nam", rekoe oni - "ti toliko spominje Jusufa da e
teko oboljeti ili umrijeti!" - uoavamo rijei sa vrlo rijetkom
upotrebom: zakletva u formi talla
hi ( )- Allaha mi! - mnogo
rjee se upotrebljava od forme walla
hi ( )ili billa
hi (;)
pomoni glagol tefteu (), koji glavnom glagolu daje kontinuitet,
vrlo rijetko se upotrebljava u odnosu na sline pomone glagole iz
77
porodice ka
ne (), a izraz hared ( )rijedak je u znaenju
propadanja, propasti, nestajanja i sl. Glasovnu gracioznost citiranog ajeta obezbjeuje glasovna srodnost njegovih rijei, njihovo
odabrano mjesto i harmonian dodir, pa ak, kako smo predoili, i
uestalost upotrebe u arapskome jeziku, u to se savreno uklapa
zadati smisao - stanje Jaqu
ba, a.s., u koje je zapao te strepnja njegovih sinova da ga takvo stanje ne odvede u smrt.
b) Semantika veza - Odnosi se na konteks ili smisao koji
diktira redoslijed rijei u nekom ajetu. Na primjer, u suri 151. ajetu
sure El-Ena
m kae se:

Ne ubijajte djecu svoju zbog neimatine - Mi vas i njih
hranimo...!
Slino je reeno u 31. ajetu sure El-Isra:

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimatine, i njih i
vas Mi hranimo...!
U ajetu iz sure El-Ena
m prvo je spomenuta Allahova skrb
za oeve, a potom za njihovu djecu, dok je u ajetu iz sure El-Isra
obrnut redoslijed: prvo je spomenuta skrb za djecu, a onda za
oeve. Razlog tome je to je prvi ajet upuen siromasima, onima
koji ne strahuju od siromatva ve ga stvarno preivljavaju, za
razliku od drugog ajeta koji nije upuen siromasima nego onima
koji se boje da e njihova djeca zapasti u siromatvo.16 Citirani ajeti
su primjer kako utvreni kontekst odreuje redoslijed rijei, a time
i opi stil kuranskoga govora.
16
Esa
mira
i, Fa
dil Sa
lih, Et-Tabi
rul-qurani, Bagdad, 1989., str. 60-61.
78
2. Veza izmeu ajeta

Vezu meu ajetima moemo, takoer, podijeliti u dvije vrste:
a) oitu i b) skrivenu.
a) Oita veza - Oitom vezom smatra se vidljiva povezanost
dvaju ajeta, kada je drugi ajet posljedica prvog, njegova potvrda,
objanjenje, apozicija i tsl. Takvu vezu, uz elementarno poznavanje
arapske gramatike, lahko je uoiti. Na primjer:
(38)

I onda onaj vjernik ree: "O, narode moj, ugledajte se

u mene, ja u vam na Pravi Put ukazati! (El-Ga
fir, 38 )
O, narode moj, ivot na ovome svijetu samo je prolazno
uivanje, a onaj svijet je, zaista, Kua vjena." (Elfir, 39)
Ga
Na poetku drugog ajeta izostavljen je veznik budui da taj
ajet objanjava koncizno izreen sadraj prvog ajeta. O tome ta je
lur-rea
d ()
citirani vjernik mislio pod pojmom sebi
govori drugi ajet u kome on sugerira svome narodu da se ne
preputaju prolaznim dunjalukim uivanjima ve da se posvete
trajnim vri-jednostima budueg svijeta.17 Uzajamna veza izmeu
dva navedena ajeta tako je oita da za njezinu identifikaciju nije
potreban nikakav umni napor.
Slino je sa ajetima:
( 52)

17
El-A
lu
si, iha
b
u
d-di
n, Ru
hul-mea
ni, Bejrut, bez god. izdanja, sv. XXIV,
str. 70-71.
79
A ti, zaista, upuuje na Pravi Put,

Na put Allahov, Kome pripada sve to je na nebesima i to je
r, 52-53) - gdje je rije sira
t ( )na poetku
na Zemlji (E-u
drugog ajeta apozicija (bedel) istoj rijei na kraju prvog ajeta.18
Poznato je da apozicija poblie oznaava rije na koju se odnosi.
b) Skrivena veza - Za identifikaciju uzajamne veze meu nekim ajetima potrebno je vie strunosti i jezikoga umijea. Dva
ajeta mogu biti povezani nekim veznikom, dijelei opi sud
(hukm); stoga je neminovno da postoji zajednika veza koju je sa
stilistikog aspekta mogue otkriti. Takva veza je npr. veza
suprotnosti - antiteza ( )i opozicija (), kao u 31. i 32 ajetu
sure El-Qija
me:
(32)
( 31)
Nije vjerovao, nije namaz obavljao,
nego je poricao i lea okretao - u kojima su vjerovanje i
namaz stavljeni u opoziciju poricanju i okretanju od namaza.
Ponekad je, kada meu ajetima nema veznika, tee pronai njihov
zajedniki smisao. Za takvo to je potrebna pronicljivost, kao kada
otkrijemo da se dvije sline misaone cjeline dopunjavaju, ili da u
tekstu postoji digresija, ili da je u pitanju blagi prelazak sa jedne na
drugu tematiku i sl. Na primjer, na poetku sure El-Era
f izlae se
kazivanje o Ademu, a.s., i Havvi u kojoj se, pored ostalog, kae
kako im je skliznula odjea i ukazala se naga tijela nakon to su
pojeli plod sa zabranjenog stabla pa su pourili da prekriju svoja
stidna mjesta dennetskim liem. Ubrzo je uslijedila digresija o
odjei kao velikoj Allahovoj blagodati ovjeku, koja ga titi od
ponienja i uva njegovo dostojanstvo, uz isticanje da je najbolja
odjea bogobojaznost (taqw), da bi se ponovo kuransko
kazivanje vratilo ranijem kontekstu.
18
Abdul-Azi
z, Semi
r, El-I
da
h wet-tebji
n, str. 111.
80
3. Veza izmeu sura

Kao to postoji uzajamna veza meu kuranskim ajetima, na
slian nain postoji i veza meu kuranskim surama. Za otkrivanje
naina na koji su povezane dvije sure potreban je studiozniji pristup
njihovom sadraju i tematici, pogotovo na zavretku jedne i na
poetku slijedee sure. Neki islamski uenjaci, kao to su Ebu Bekr
b. el-Arebi (roen 468. h. g.), Fahruddi
n Er-Ra
zi i dr., smatrali su
kako je sa aspekta redoslijeda sura mogue razviati integralnost
kuranskog teksta i njegovu nadnaravnost. Drugi e, opet, poput
poznatog mufessira E-ewka
nija,19 kazati kako nema potrebe pretjerivati i usiljeno dokazivati da meu svim kuranskim dijelovima
postoji formalna ili smisaona veza jer bi se time ulo u puko teoretiziranje, neprimjereno tefsirskoj metodologiji i usvojenim principima.
No, injenica je da tefsirska disciplina koja se bavi nainom
integriranosti kuranskoga teksta (tena
sub el-Quran) postoji i da
ima svoje pobornike meu uglednim mufessirima kao to su: Ezr el-Mehdevi (umro 440. h. g.), Ibn
Zamaheri, Ahmed b. Amma
Atijje, Es-Suju
ti i dr. ak su u toj oblasti napisana zasebna djela i
studije.
Prema onome to se moe proitati u tefsirskoj literaturi,
postoje tri vrste odnosa meu kuranskim surama:
a) veza poetka i svretkom iste sure, npr. prvi ajet sure ElMumin u
n:

Ono to ele - vjernici e postii - i njezin pretposljednji ajet:
19
Muhammed b. Alijj, umro 1255. h. g.
81
I nevjernici ono to ele nee postii - savreno se uklapaju u

vezu kontrasta, suprotnosti dva svijeta, vjerovanja i poricanja,
uspjeha i propasti, sree i nesree;
b) veza poetka jedne sa krajem prethodne sure
Ez-Zerkei kae: "Ako uzme u obzir poetak bilo koje
kuranske sure, vidjet e kako on savreno korespondira sa krajem
prethodne, bez obzira to je taj odnos nekada vidljiv, a nekada
skriven."20 Na primjer, poetak sure En-Nedm:

Tako Mi zvijezde kad zalazi - potpuno se uklapa u sadraj
r:
posljednjeg ajeta prethodne sure, tj. sure Et-Tu

I nou ga veliaj i kad se zvijezde gube!
c) veza poetka sura sa njihovim intencijama, kao, npr.
poetak sure El-Isr -

Slavljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo
Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki, - kojim se eli
potvrditi njezina intencija - istinitost Poslanikovog, s.a.v.s., nonog
putovanja u Jerusalem i njegovo nebesko uzdignue - to su
mekkanski idolopoklonici osporavali i smatrali neistinom.21
Ili, poetak sure El-Kehf:
20
21
Ez-Zerkei, nav. d., sv. I, str. 64.

Vidi: Es-Suju
ti, nav. d., sv. III, str. 337.
82
Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu koji pojanjava, nakon to su mekkanski idolopoklonici pitali
Poslanika, s.a.v.s., o "stanovnicima Peine" i razlozima prekida
Objave, da Allahova blagodat prema Poslaniku, s.a.v.s., i vjernicima nije prekinuta te da e ona biti upotpunjena objavljivanjem
Knjige. Primjereno toj intenciji, poetak sure poinje zahvalom
Allahu, d. .22
ZAKLJUAK
Sukcesivno objavljivanje Kurana pratilo je potrebe,

okolnosti i prilike vremena u kome je on objavljivan. Budui da
univerzalni karakter Objave ne trpi lokalne niti vremenske barijere,
integritet kuranskoga teksta nije mogao biti zasnovan na
hronolokom redoslijedu kuranskih ajeta i sura ve je morao biti
koncipiran sukladno univerzalnoj prirodi Kurana. Mushafski
redoslijed, kakvog danas poznajemo, predstavlja taj koncept. U tom
smislu, veoma je vano analizirati uzajamnu povezanost kuranskih
strukturalnih elemenata i njihovu funkcionalnost unutar
mushafskog redoslijeda. Tri aspekta su kljuna: odnos rijei u
sklopu jednog ajeta, veza meu ajetima i veza meu surama.
Islamski uenjaci dijele zajedniko miljenje da je redoslijed
ajeta ustanovljen Objavom. Meutim, u pogledu redoslijeda sura
postoje disonantna miljenja koja potvruju ili osporavaju
"nebesku" prirodu redoslijeda kuranskih sura. injenice govore da
je originalni redoslijed sauvan i da tokom tree kodifikacije
Mushafa u vrijeme halife Osmana, r.a., nije nita promijenjeno. Ne
moe se ni zamisliti ljudsko uplitanje u bilo koji segment
kuranskog ustrojstva, jer bi time bila naruena njegova
nepatvorenost i nadnaravnost.
22
Isto: sv. III, str. 337.
83
Otkrivanjem veza izmeu kuranskih ajeta i izmeu sura

uoava se formalni i semantiki sklad: svaka rije je pomno
odabrana i stavljena na najprikladnije mjesto; ajeti se niu uvajui
opi smisao i zadati kontinuitet; zavreci i poeci sura dodiruju se
na najprefinjeniji nain.
Naravno, treba kazati kako otkrivanje uzajamnih veza unutar
i izmeu kuranskih sastavnica nije uvijek jednostavno. Ponekad je
potrebno vie strpljenja i umnog napora da se dokui zajedniki
smisao dvije, naizgled nepovezane cjeline. Ali, to je pitanje za neka
naredna istraivanja.
84
Hfz. Devad oi, M.A., Senior assistant
MUTUAL CONNECTION OF QURANIC

PARTS AND THE ENTIRITY
TENASUBUL -QURAN ()
The connections aspects of structural parts of Quranic text is

the subject matter to which many commentators of Quran are
devoted and which is the subject of a special Quranic discipline,
known as Ilm tenasubil-Quran. The nature of the problem speaks
for itself that research is in the field of Arabic grammar and
stylistics. It shows all the subtlety and beauty of Quranic
expression: arrangement of words, concise and general forms,
fascinating quotations, the story telling manner etc. Revealing
mutual connections between the words in an ayah, between the
very ayat or between suwar, we learn about the nature of the
Quranic text in spite of different contents, aim, themes or motives
and thus we recognise its supernatural qualities and its uniqueness.
For the fuller understanding of Quran, its intentions and messages
it is important, among others, to know the relations between its
structural components.
85

.
.
:
.

.

.
86
Mr. A. FATI, "Telkhisu'l-miftah" - djelo o znanosti koja raskriva aspekte

kur'anskog i'daza
Mr. Almir FATI, vii asistent
TELKHISU'L-MIFTAH - DJELO O
ZNANOSTI KOJA RASKRIVA ASPEKTE
KUR'ANSKOG I'DAZA
U tekstu se najprije donose uvodne informacije o djelu

Telkhisu'l-miftah (Saetak 'Kljua') - najuspjelijeg kompendija u povijesti arapske stilistike - autora Delaluddina
el-Qazwinija (u. 1338.). Potom se predoava sadraj
Telkhisa, s posebnim osvrtom na uvod ovoga djela, u kome autor raspravlja o znaenjskim opsezima pojmova elfesaha (stilska dotjeranost rijei) i el-belaga (rjeitost).
Zatim se ispituje metodologija Telkhisa gdje autor teksta
iznosi i ustanovljuje najvanije metodoloke inaice Qazwinijeva djela. Nakon toga, autor donosi naslove najvanijih komentara Telkhisa i imena njihovih autora. Zavrni
odjeljak teksta posveen je Qazwinijevim definicijama
disciplina arapske stilistike: 'ilmu'l-me'ani, 'ilmu'l-bejan i
'ilmu'l-bedi'. Na kraju teksta, autor iznosi svoje zakljune
misli.
Kljune rijei: telkhis, el-fesaha, el-belaga, erh,
'ilmu'l-me'ani, 'ilmu'l-bejan, 'ilmu'l-bedi'
87
1. Qazwinijev ''Telkhisul-miftah''
Delaluddin el-Qazwini1 je napisao ''najuspjeliji izvod2 iz
enciklopedijskog djela Miftahu'l-'ulum - - Klju znanosti
Ebu Ja'quba Jusufa el-Sekkakija. 3 El-Sekkaki u ovom djelu
''obrauje vie znanstvenih oblasti, a u treem dijelu obrauje
stilistiku.''4 Taj trei dio autor je nazvao ''el-Bedi'.''5 Budui da je
El-Sekkakijev rad bio ''nesistematian, preopiran i tekog jezika,''6
Qazwini je odluio da napie telkhis, ''preradu,''7 kompendij,''8
''krai repetorij''9 treeg dijela ovog djela te je svoje djelo nazvao
Telkhisu'l-Miftah - .
Rije telkhis - u arapskome jeziku ima slijedea znaenja: saimanje, skraivanje, rezimiranje, sumiranje, rekapitulacija,
kratak izvjetaj, nacrt.10 Tako emo ovo Qazwinijevo djelo prevesti
kao Saetak 'Kljua'.11
1
Njegovo puno ime glasi: Dalal al-din abu Abd al-Allah Muhammad ibn Qadi
al-qudat Sad al-din abi Muhammad Abd al-Rahman ibn imam abi Hafs Umar
al-Qazwini al-afi (666.-739. po H./1267.-1338. n. e.). Roen je u Mosulu.
ivio je neko vrijeme u Damasku, a zatim u Kairu. Njegovo djelo Talkhis alMiftah, za razliku od al-Sakkakiyevog Mitftah al-ulum, postalo je vrlo popularno. Napisao je i samostalno djelo al-Idah fi ulum al-balaga.
2
Dr. Teufik Mufti, Klasina arapska stilistika, Sarajevo, El-Kalem, 1995, str. 14.
3
Yusuf abu Yaqub al-Sakkaki (u. 626. po H./1228. n. e.) - rodom iz Horezma,
poznati filolog svoga vremena. Poznat, prvenstveno, po djelu Miftah al-ulum, o
gramatici i retorici. Ovaj njegov rad je nesistematian, preopiran i tekog jezika,
pa nije postao popularan (Dr. Teufik Mufti, Gramatika arapskoga jezika, Sarajevo, Ljiljan, 1998, str. 30).
4
Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni - Ahmed Sin Hasanov Bonjak o
metafori, Sarajevo, Orijentalni institut, 2000, str. 22.
5
Mr. Omer Nakievi, Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka
u Bosni i Hercegovini, Starjeinstvo islamske zajednice u SR BiH, 1977, str. 52.
6
Mufti, Gramatika arapskoga jezika, n. d., str. 30.
7
Ibid., str. 30.
8
Durakovi, n. d., str. 22.
9
Nakievi, n. d., str. 52.
10
Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo, El-Kalem, 1997, str. 1360.
11
U daljnjem tekstu imenovat emo ga samo kao Talkhis ili Saetak.
88

kur'anskog i'daza
Izdanje Telkhisa kojeg koristimo je istanbulsko iz 1303. g. po

Hidri.12 U ovom izdanju djelo je naslovljeno samo kao , a
ima ezdeset stranica. Rasporeeno je po poglavljima, koji su u
tekstu istaknuti, i potpoglavljima unutar teksta, koja su navedena u
zagradama.
Prije nego to predoimo naslove poglavlja i potpoglavlja Saetka, navest emo rijei samog Qazwinija koje je naveo u ''predgovoru'' svoga djela:
''Stilistika i ono to je prati jedna je od najuzvienijih i najpreciznijh znanosti za poimanje i shvatanje. Njome se
spoznaju suptilnosti i tajne arapskoga jezika te raskrivaju
aspekti i'daza u fonetsko-semantiko-sintaktiko-kompozicionom skladu Kur'ana. Trei dio djela 'Klju znanost' od
vrlog uenjaka Ebu Ja'kuba Jusufa el-Sekkakija predstavlja
najkorisnije djelo napisano iz ove oblasti, zato to je lijepo
rasporeeno i potpuno dotjerano. Ali, ni ono nije bez propusta: nepotrebnog naklapanja, razvuenosti i nerazumljivih mjesta. Djelo se moe skratiti, objasniti i dotjerati. Zbog
toga sam i napisao ovaj Saetak koji obujmljuje pravila
sadrana u djelu 'Klju znanosti.' Ovaj Saetak sadri neophodne primjere i dokaze. Nisam alio truda da ga temeljito izuim i dotjeram. Podijelio sam ga priblino onako
kako je rasporeen njegov original. Vodio sam rauna da u
saimanju ne pretjeram. Nastojao sam da njegovo razumijevanje olakam studentima. K tomu, pridodao sam neke
korisne stvari, koje sam pronaao u drugim knjigama, a na
koje se strunjaci oslanjaju, i jo neke dodatke na koje nisam pronaao izriit odgovor niti moguu aluziju. Ovo
svoje djelo nazvao sam 'Saetak Kljua.' Molim Uzvienog
Allaha da ono bude od koristi kao to je bio od koristi i
original.''13
12
Durakovi u djelu Arapska stilistika u Bosni, u fusnoti, napominje da je je

Saetak tampan u Kalkuti 1815.
13
Al-Qazwini, Talkhis, str. 3.
89
Ovaj Qazwinijev ''predgovor'' veoma nam je znaajan, osobito

s metodolokog aspekta autorovog pristupa saimanju originala zadatak koji je autor sam sebi postavio te njegove uspjelosti u provoenju toga saimanja. No, o tome emo neto kasnije.
Kako je sasvim vidljivo, autor u neposrednu vezu postavlja
najprecizniju znanost - stilistiku ( ) - i aspekte i'daza
() , koji se pomaljaju u fonetsko-semantiko-sintaktikokompo-zicionom skladu Kur'ana - ( ) .14 Prema ovome moemo
zaklju-iti da je Qazwini i'daz kur'anskoga nazma prvenstveno
vidio u njegovom stilu. Otuda je i nuno upoznavanje sa znanou
koja raskriva aspekte i'daza, sugerie nam Qazwini.
Zatim, uoavamo Qazwinijevo duno potovanje spram
njegova prethodnika ''vrlog uenjaka'' el-Sakkakija, koji je ''napisao
najkorisnije djelo iz oblasti stilistike.'' Korisnost tog djela Qazwini
prepoznaje u njegovoj ''lijepoj rasporeenost''i ( ) i
''potpunoj dotjeranosti''( ) . Nakon pohvale autora i djela,
Qazwini kritiki prilazi originalu i pronalazi da on nije bez propusta () . Ti propusti - smatra Qazwini - ogledaju se u
slije-deem:
''nepotrebnom
naklapanju,
razvuenosti
i
nerazumljivim mjestima'' () . Autor, zatim,
objelodanjuje svoju namjeru zato je pristupio njegovom saimanju
te koju meto-dologiju namjerava primijeniti. Prije toga, upoznat
emo se sa rasporedom i sadrinom Qazvinijewa Saetka.
2. Sadraj ''Telkhisa''
Navesti emo naslove poglavlja i potpoglavlja Qazwinijeva
Saetka onako kako su oni naznaeni u izdanju koje koristimo:
- Uvod () , str. 2-4.
- Prva stilistika disciplina: 'ilmu'l-me'ani () ,
str. 4-5.
14
Ovakav prijevod ovog krucijalnog pojma kuranske stilistike nalazimo u:
Demaluddin Lati, Stil kuranskoga izraza, Sarajevo, El-Kalem, 2001, str. 40.
90

kur'anskog i'daza
Predikacija () , str. 5-7.

Subjekat ( ) , str. 7-13.
Predikat () , str. 13-16.
Glagolski dodaci () , str. 16-18.
Ograniavanje () , str. 18-20.
Izraavanje volje i osjeanja () , str. 20-24.
Asindetske i polisindetske reenice () , str. 24-29.
Naini izraavanja: konciznost, opirnost, obian nain
izraavanja () , str. 29-33.
Druga stilistika disciplina: 'ilmu'l-bejan () ,
str. 33-39
Leksiko i figurativno izraavanja () , str. 39-45.
Alegorija () , str. 45-46.
Trea stilistika disciplina: 'ilmu'l-bedi' () ,
str. 46-56.
Zakljuak. O poetskim plagijatima i onim to je vezano za
njih i jo poneem (
), str. 56-59.
Dodatak () , str. 59-60.
Budui da nam je Qazwinijew Uvod zanimljiv s aspekta

arapske stilistike openito, njega emo detaljnije izloiti. Qazwini,
prvo, raspravlja o znaenjskom opsegu pojmova el-fesaha (
)15 i el-belaga (). Ne navodi njihove definicije, ali istie
15
Semantiki razvoj ove rijei kretao se od njenog prvobitnog znaenja

materijalne istoe i nepomijeanosti nekog konkretnog predmeta (npr. mlijeka)
sa drugim. Primijenjena na pojedine jezike elemente ili na jezik u cjelini, ona je
u oblasti fonetike dobila odreenu estetsko-akustiku vrijednost, u morfologiji
znaenje pravilnosti oblika, a u semantici zahtjev jasnog izraavanja. () Po
terminologoji ilmu-l-maanija al-fasaha bi bile rijei (pojedine ili u veim
cjelinama) uobiajene upotrebe kod knjievnika i pjesnika, prijatnog zvuka,
pravilnog oblika i jasnog znaenja. Mufti, Klasina arapska stilistika, n. d.,
str. 19. Podrobnije o pojmu al-fasaha i njegovoj razlici od pojma al-balaga
v. u: al-Durdani, Kitab dalail al-idaz, Tashih tabah wa allaqa hawai
naira al-Sayyid Muhammad Raid Ridaa, al-Qahira, (s.a.), u poglavlju: Fi
tahqiq al-qawl fi al-fasaha wa al-balaga, str. 34-39.
91
njihovu razliku: pojam el-fesaha se odnosi na pojedinanu rije

() , govor ( ) ili govornika () , dok se pojam el-belaga
odnosi samo na govor i govornika. Zatim, prelazi na uvjete koji su
neophodni da bi pojedinana rije bila stilski dotjerana (el-fesaha).
Pojedina rije, da bi to bila, ne smije imati slijedee osobine:
inkompatibilnost konso-nanata () ,16 nejasnost znaenja
() ,17 nepravilnost oblika () 18 i neprijatnost za sluh
( ). Za nave-dene situacije Qazwini donosi
odgovarajue primjere kao i uvjete neophodne za stilsku dotjeranost
govora, a oni su slijedei: - ne smije sadravati nepravilnost u
sintaktikim konstrukcijama () ,19 meusobni nesklad
rijei (),20 zamrenost ili nejas-nost () ,21
mnogostruko ponavljanje ( ) i konstrukcije aneksije(
16
Inkompatibilnost smisaoni odnos izmeu rijei koje se meusobno iskljuuju.

Navedeno prema: Midhat Rianovi, Jezik i njegova struktura, Sarajevo,
"ahinpai", 1998, 3. izdanje, str. 297. O inkompatibilnosti konsonanata, rijei ili
veih jezikih jedinica u arapskom jeziku v. u: Mufti, Gramatika, n. d., u
poglavlju: "Inkompatibilnost (Netrpeljivost)," str. 696-698.
17
Rije ima nejasno znaenje ako je ona neobina te je potrebno istraiti njeno
znaenje (al-Suyuti, al-Muzhir fi ulum al-luga wa anwaiha Skup nauka o
jeziku i njhovim vrstama, Bayrut, Dar al-diil, s.a., str. 186).
18
To je sluaj kada oblik rijei nije u skladu sa ustaljenim paradigmama
utvrenim prema normama klasinog arapskoga jezika, kako u teoriji, tako u
njegovoj praksi ( Mufti, Klasina , n. d., str. 20).
19
To je odstupanje od sintaksikih pravila, odn. spajanje rijei u nepravilne
sintagme (Ibid., str. 24).
20
Pod ovim pojmom obuhvaeno je ustvari nekoliko nedostataka govora. Prvi se
javlja kada dvije ili vie rijei u izrazu (reenici, stihu, itd.) imaju iste (ili sline)
glasove odn. njihove skupine ili itave paradigme (a naroito konsonante te bi
to onda bila aliteracija), to stvara tekou za izgovor cjeline i neprijatno
osjeanje za uho (Ibid., str. 23).
21
Rije taqid, imeu ostalog, obiljeava zamrenost, nejasnost znaenja
manjih ili veih jezikih cjelina. Ta nejasnost se moe pojaviti iz sintaksikih
razloga, pa se u arapskom tada naziva lafzi, a radi se zapravo o nepravilnom
poretku dijelova reenice (i sl.) (Ibid., str. 25).
92

kur'anskog i'daza
).22 El-Fesaha oznaava "govornikovu sposob-nost pomou

koje moe izraziti svoju namjeru stilski dotjeranim izrazom'' (
) .23
El-Belaga govora ( ) je: ''njegova
prilagoenost
govornoj
situaciji
uz
njegovu
stilsku
dotjeranost/fesaha'' ( ) . Qazwini,
potom, napominje da svaki govor ima svoju 'govornu situaciju'
(), odnosno da ta situacija zahtijeva odreene, njoj prilagoene,
naine jezikog izraavanja () . 'Visina' ili 'nizina'
nekoga govora po ljepoti i prihvatljivosti prikladna je govornoj
situaciji datoga govora (
) .24 Zatim, Qazwini poblie
odreuje pojam belage, njene 'strane' i 'izvore,' o emu emo
detaljnije govoriti u odjeljku u kojem razmatramo Qazwinijewe
definicije arapske stilistike.
Prije nego to se upusti u razmatranje naznaenog sadraja,
Qazwini podsjea na neke ope odrednice arapske gramatike, odn.
stilistike. Govor ( ) se dijeli na el-khaber ( ) i el-ina'
() . Ukoliko govor izraava po sebi istinu ili neistinu, onda je
el-khaber, a u protivnom je el-ina'. Svaki govor mora sadravati
subjekat ( ) ,25 predikat () 26 i predikaciju () .27
22
Al-Qazwini za ova dva sluaja, kao i za gore spomenutu neprijatnost za sluh,

kae qile ( ) tj.: reeno je i za njh. Mufti napominje da autori obino ove
sluajeve ukljuuju u .
23
Al-Qazwini, Talkhis, str. 3.
24
Ibid., str. 3-4.
25
Vrilac radnje izraene glagolom u aktivnoj reenici ili povratnim glagolom ili
onaj na kome se vri radnja pasivne reenice; predmet reenice, tj. nosilac izjave;
glavni dio dvodjelne reenice, gramatiki neovisan od drugih dijelova reenice,
koji ukazuju na to se odnosi informacija sadrana u predikatu, tj. rije ili skup
rijei koji oznauje onaj predmet misli, prema kojemu se odreuje i izdvaja sadraj
izreke, povezan s predikacijom; rije ili skup rijei u reenici o kojima se neto
kae i koji slue kao poetna taka radnje, osim u pasivnim konstrukcijama;
subjekti su imenice i zamjenice ili druge rijei koje imaju njihovu funkciju; u
lingvistici to je osoba ili stvar (konkretna ili apstrakna, tj. odreena ili neodreena)
93
Predikat katkada ima i svoje dodatke (mute'alliqat)28 ukoliko je

glagol, ( ) ili u znaenju glagola () . Predikacija i
glagolski dodaci mogi biti ogranieni ( ) ili neogranieni (
) . Svaka reenica koja je kontekstualno spomenuta uz drugu
reenicu moe biti ili ne biti s njom povezana (
) . Belig govor ( ) moe biti pridodat ili nepridodat
( ) na osnovnu intenciju znaenja kojeg koristi. (
) . Istiniti govor ( ) sukladan je stvarnosti, dok u
neistinitom govoru ta sukladnost ne postoji.29
3. Metodologija ''Telkhisa''
Na samom poetku svoga Saetka, koga smo ve predoili,
Qazwini objelodanjuje metodologiju koju je primijenio piui to
djelo. Nadnesen nad sadrajem treeg dijela djela Kljua
znanosti, Qazwini je uoio da se to djelo ''moe skratiti, objasniti i
koja je u reenici vrilac radnje ili je oznaena glagolom; dio reenice koji
pokazuje tko neto radi ili dio o kojem se govori, a odgovara na pitanje tko? to? i
stoji u nominativu; glavni dio reenice, gramatiki nezavisan, koji oznauje
predmet govora, vrioca radnje, nosioca svojstva (koje je izraeno drugim glavnim
dijelom predikatom). Navedeno prema: Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik
lingvistikih nauka, Zagreb, Matica Hrvatska, 1969, I, str. 539-540.
26
Predikat U opem znaenju ta rije u reenici koja se sastoji uglavnom od
dva lana, oznauje onaj lan koji neto tvrdi ili ( nijee) o drugom lanu ili koji
izraava svojstvo, radnju uvjet drugoga lana. Ipak predikat treba razlikovati od
atributa koji potonje odreuje neki termin u bilo kojem dijelu reenice ali ne
sadrava in izricanja (zauzimanje stava, tvrdnje, negacije). U gramatici: element
reenice korelativan subjektu (Ibid., str. 141).
27
Predikativnost posjedovanje svojstava i obiljeja koja pripadaju predikatu i
koja su bitna za nj; modalna potvrda ili negacija sveze subjekta s oznakama koje
se izraavaju predikatom (Ibid., str. 142).
28
Kao to su: objekt, akuzativ stanja, ime u genitivu, prilog (Ibn Yaqub alMagribi, Mawahib al-Fattah fi arh
Talkhis al-Miftah, u: uruh al-Talkhis, al-Qahira, Maktaba Isa al-Babi alHalebi, 1937, I, str. 170).
29
Al-Qazwini, Talkhis, str. 4-5.
94

kur'anskog i'daza
dotjerati'' () . Qazwini
izriito kae da je zbog toga i ''napisao ovaj Saetak'' (
). Dakle, autor je sebi kao prvenstveni cilj postavio saimanje
sadraja treeg dijela Kljua znanosti, ali na taj nain, da sva
vanija pravila iz treeg dijela Kljua znanosti budu zastupljena u
Saetku. Zato - po Qazwinijevim rijeima - njegovo djelo
''obujmljuje pravila sadra-na u djelu Klju znanosti'' (
) . Qazwini dalje tvrdi da ''ovaj Saetak sadri neophodne
primjere i dokaze'' ( ) ,
posebno naglaavajui da, prilikom sastavljanja Saetka, ''nije alio
truda da ga temeljito izui i dotjera'' ( ) .
Qazwini, takoer, otkriva jo jedan znaajan moment kada je u
pitanju raspored izlaganja njegova Saetka. Naime, on veli:
''Saetak sam podijelio priblino onako kako je rasporeen njegov
original'' ( ) .'' Budui da svaki
saetak neega pretpostavlja mogunost upadanja u stanje
ifriranosti datog sadraja, koji bi onda bio otean za
razumijevanje, Qazwini, svjestan te mogunosti, napominje da je
''vodio rauna da u saimanju ne pretjeruje'' (
) . Kako je izvjesno da je Qazwini imao na umu
injenicu da e njegovo djelo biti koriteno u edukativne svrhe,
pogotovo od strane uenika i studenata, on tu injenicu nije
previdio te je imao potrebu da istakne kako je ''nastojao da
razumijevanje sadraja kojeg izlae olaka studentima'' (
) . I na kraju ovog svog 'predgovora,' Qazwini,
prilino neodreeno, saopava kako je svemu tome ''pridodao neke
korisne stvari, koje je naao u drugim knjigama, na koje se
strunjaci oslanjaju, i jo neke dodatke na koje nije pronaao izriit
odgovor niti moguu aluziju'' (

) . U ovim Qazwinijevim rijeima pronalazimo saznanje da je
on, sastavljajui svoj Saetak, koristio, pored Kljua znanosti, i
druge izvore spoznaje arapske stilistike. Sasvim oito, moe se
ustanoviti da je Qazwini koristio djela Esraru'l-belaga i Dela'ilu'l-
95
i'daz od 'Abdu'l-Qahira Durdanija - budui da se Durdanijevo

ime spominje u sadraju Telkhisa.30
Na osnovu ovog Qazvinijevog 'predgovora' i uvida u sadraj
Telkhisa kao i miljenja istraivaa koji su se bavili ovom problematikom, mogu se ustanoviti, u grubim crtama, slijedee metodoloke inaice Qazwinijevog Saetka:
- saimanje kao kljuna odrednica Telkhisa u odnosu na
prototekst,
- bolji raspored i pregled djela u odnosu na prototekst,31
- dodavanje novih stilskih figura,32
- istovjetnost logike podjele djela u odnosu na prototekst,33
- obilno navoenje uzoraka za primjere i dokaze iz Kur'ana i
poezije,
- koritenje i drugih izvora,
- uputanje u rasprave i polemike sa El-Sekkakijem,34
- konciznost u izlaganju i definisanju stilistikih termina.
4. Komentari ''Telkhisa''
Qazwinijevo djelo kao ''nauveniji kompendij u povijesti
arapske stilistike''35 imalo je i svoje komentare kao upeatljivo
karakteristian anr kasnog srednjovjekovnog perioda muslimanske
uenosti. Prvi erh ( ) je napisao sam autor, pod naslovom elIdah fi 'ulumi'l-belaga. U uvodu ovog djela autor veli da ga je
napisao kao komentar Telkhisa ( ) , kako bi
''objasnio njegova teka mjesta () , a
koncizna znaenja podrobno izloio'' () .36
30
V. npr. str. 19. Talkhisa

Nakievi, Hasan Kafija Pruak, n. d., str. 52.
32
Ibid., str. 52.
33
Ibid., str. 52.
34
V. npr. str. 13., 17., 19., 26., 29., 46., Talkhisa.
35
Durakovi, n. d., str. 22.
36
Al-Qazwini, al-Idah fi ulum al-balaga, al-Qahira, s. a., str. 13.
31
96

kur'anskog i'daza
Uoava se, ipak, da je Qazwini u saimanju grae ''otiao

tako daleko da je ona dovedena u stanje ifriranosti.''37 To je dovelo
do toga da su neka pitanja u ovom djelu ostala nejasna i sloena, a
samo djelo s odobravanjem prihvaeno od strane uenjaka te su ga
i kasnije mnogi strunjaci iz ove oblasti saimali, pridubljivali
pojedine dijelove ili na drugi nain komentarisali.38
Najboljim komentatorom Qazwinijeva Telkhisa smatra se
Sa'duddin Mes'ud b. Omer et-Taftazani39 koji je napisao dva komentara na ovo djelo: el-Mutawwel - - Opiran komentar i
el-Mukhtesar - - Saetak.40
Telkhis je vie puta pretakan i u stihove, kao to je djelo
Delaluddina Sujutija41 'Ukudu'l-dumani fi 'ilmi'-me'ani we'lbejani - .42
37
Durakovi, n. d., str. 22. itati i razumijevati tako zgusnutu materiju zahtijevalo je ulaganje ogromnog napora (nama je danas taj napor utoliko vei to je
Kompendij (Talkhis, op. A. F.) napisan na starom arapskom jeziku), pa su ueni
ljudi osjetili snanu potrebu da za edukacijske svrhe Kompendij vraaju u
suprotnom smjeru: da ga deifriraju, da ga komentarima proiruju itd.
38
Nakievi, n. d., str. 53.
39
Sad al-din Masud ibn Umar al-Taftazani je umro 791. po H./ 1389. n. e.
Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa (obradili: Haso Popara
& Zejnil Faji), London-Sarajevo, Al-Furqan Fondacija za islamsko naslijee
London & Rijaset Islamske zajednice u BiH, 1420/2000, VII, str. 54.
40
Mufti, Klasina, n. d., str. 14.
41
Dalal al-din al-Suyuti (u. 911. po H./1505. n. e.) - poznati mufessir i jedan od
posljednjih znaajnijih klasinih poznavalaca tefsira i pisaca iz te oblasti. Plodan
ivotni vijek ponajprije se ogleda u velikom broju tefsirskih djela koja moemo
oznaiti kao nezaobilaznu lektiru za svako ozbiljnije bavljenje tefsirom. Iz
tefsirske propedeutike napisao je djelo , a iz podruja povoda
objave . Poznato je da je napisao dva tefsira, jedan
samostalan pod naslovom , a drugi, koji se popularno
zove , napisao je u saradnji sa svojim uiteljem Delaluddinom elMehallijem, tanije reeno, Sujuti je nakon smrti svoga uitelja dovrio njegovo
tumaenje Kurana. Sujuti je pisao i hadiska i historijska djela, ali je njegov pravi
doprinos najznaajniji u tefsiru. Navedeno prema: Enes Kari, Tefsir - Uvod u
tefsirske znanosti, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1995, str. 337.
42
Mufti, Klasina, n. d., str. 14.
97
Vie puta su se u stihovima izlagale i stilske figure u

pjesmama zvanim ''bedi'jjat'' od kojih je najuvenija ona od
Safijuddina el-Hillija (u. 740. po H./ 1339. n. e.).43
Valja posebno ukazati na obimno etverotomno djelo pod
naslovom uruhu't-telkhis - - Komentari Telkhisa44 u
kome su, pored Qazwinijeva el-Idaha (na margini), zajedno
tampana tri komentara Telkhisa i jedna glosa na komentar. To su
slijedei komentari:
Mukhtesar 'ala Telkhisi'l-miftah - Saetak Telkhisa od Taftazanija,
Mewahibu'l-fettah fi erhi Telkhisi'l-miftah -
- Blagorodni dar u komentaru Telkhisa od elMagribija,45
'Arusu'l-efrah fi erhi Telkhisi'l-miftah - Lotos sree u komentaru Telkhisa - Behauddina esSubkija,46
te glosa (na margini):
Haijetu'd-Desuqi 'ala erhi's-Sa'd -
- Glosa ed-Desuqija na Sa'dov komentar od ed-Desuqija.47
Na Hasan Kafi Pruak nije napisao komentar na ovo djelo,
nego je to djelo preradio (Temhisu't-telkhis) te napisao i vlastiti
komentar preraene verzije (erh Temhisi't-telkhis).48
43
Ibid., str. 14.

uruh al-Talkhis, n. d.
45
Ibn Yaqub al-Magribi.
46
Njegovo puno ime je Abu Hamid Ahmad ibn Taqiyy al-Din Baha al-din alSubki. uveni je ejh, imam, uenjak, muftija, huddetul islam (dokaz
vjere), jedinstven stilist, profesor gramatiara i knjievnika. Navedeno prema:
uruh al-Talkhis, n. d., I, str. 2.
47
Njegovo puno ime je Muhammad ibn Muhammad, a poznatiji je kao al-Dasuqi
(Ibid., str. 2).
48
O ovim Kafijevim rukopisnim djelima v.: (na tekst), Stilistika Kurana u
djelima Hasana Kafija Pruaka,
Znakovi vremena, vol. 9, br. 33, 2006, str. 64-83.
44
98

kur'anskog i'daza
5. Qazwinijeve definicije
disciplina arapske stilistike
Iako smo ve naveli Qazwinijevu definiciju pojma el-belaga
u govornom smislu, ipak, ponovit emo je jo jednom: El-belaga
govora je njegova prilagoenost govornoj situaciji uz njegovu
stilsku dotjeranost.49
El-Belaga se, prema Qazwiniju, oslanja na izraz s obzirom da
koristi njegovo znaenje u konstrukciji (
) . U tom smislu, u mnogo sluajeva, ista
situacija je i sa pojmom el-fesaha.50
Belaga - napominje dalje Qazwini - ima dva nivoa (
): vii () , koji je krajnja granica nedostinost i onoga to je
blisko tome, i nii () , koji odstupa od te granice ka niem
nivou. Izmeu ova dva nivoa postoji vie stupnjeva, a njih prate
drugi nivoi () .51
Belaga ( ) oznaava govornikovu sposobnost pomou
koje je u stanju izraziti rjeit govor (
).52 Qazwini, zatim, istie razliku izmeu stilski dotjeranog (fesih) i
rjeitog govora (belig), pa kae: Svaki rjeit govor je ujedno i
stilski dotjeran, ali svaki stilski dotjeran govor nije i rjeit (
!) 53
Rjeitost (belaga) - navodi Qazwini - ima svoje izvore (
) pomou kojih se:
sprjeava zapadanje u greku u postizanju namjeravanog
znaenja () , a time se
razlikuje stilski dotjeran govor od onoga koji to nije (
;)
49
Putpuno istu definiciju pojma al-balaga navodi Teufik Mufti u svojoj Klasinoj
arapskoj stilistici, str. 27. Takoer, usp.: al-Sayyid al-arif Ali b. Muhammad alDurdani, Kitab al-Tarifat - Knjiga definicija, Istanbul, 1300. H., str. 31.
50
Talkhis, str. 4.
51
Ibid., str. 4.
52
Usp. Mufti, Klasina, n. d., str. 4.; al- Durdani, n. d., str. 31.
53
Talkhis, str. 4.
99
drugi izvor, pomou kojeg se razlikuje stilski dotjeran govor

od onoga koji to nije, jeste ono ime se objanjava znanje 'teksta
jezika,' 54 ili sintakse,55 ili gramatike, 56 ili spoznaja estetski lijepog,57
a sve ovo je lieno znaenjske nejasnoe (
) .
Ono to sprjeava zapadanje u greku jeste 'ilmu'l-me'ani ; ono to titi od znaenjske nejasnoe je 'ilmu'l-bejan , a ono ime se spoznaju aspekti uljepavanja govora je
'ilmu'l-bedi' - .58
Definicije ovih triju disciplina arapske stilistike Qazwini e
donijeti na poetku svakog poglavlja koje razmatra odreenu disciplinu. Evo kako ovaj stilistiar definie te discipline:
'Ilmu'l-me'ani - to je znanost pomou koje se spoznaju naini izraza arapskoga jezika podeeni odreenoj govornoj situaciji (
) .59
54
Pod pojmom Qazwini podrazumijeva spoznaju nastajanja jezike

leksike () . Ova znanost se bavi oblikom rijei i njenim
znaenjem (Ibn Yaqub al-Magribi, Mawahib al-fattah, n. d., I, str. 146).
55
Sintaksa se bavi upotrebom i meusobnim slaganjem svih vrsta rijei (imena,
glagola, estica) u sastavu reenice (Mufti, Gramatika..., n. d., str. 391). Opirnije o sintaksi v. u spomenutom izvoru i u: Rianovi, n. d., u poglavlju:
"Od rijei do reenice - sintaksa," str. 183-231.
56
Moderna lingvistika gramatiku definie kao sistem zakonitosti to omoguava
da se veoma ogranienim brojem glasovnih jedinica izrazi neogranien broj
reenica, odnosno misaonih cjelina (Rianovi, n. d., str. 12).
57
Tj. spoznaja prirodom samoga govora rijei koje su teke za izgovor ili
spoznaja inkompatibiliteta (Ibn Ya'qub al-Magribi, n. d., I, str. 148).
58
Talkhis, str. 4.
59
Ibid., str. 4.; usp. Mufti, Klasina, n. d., str. 29.; al-Durdani, n. d., str. 104.Zapravo, radi se o identinim definicijama kod sva tri autora. Mufti spominje da
ova znanost ima izvjesnih dodira sa semasiologijom u savremenom smislu te
rijei. Ona - navodi Mufti - ispituje odreene, prvenstveno sintaksike kategorije
utvrujui pri tome one naine izraavanja kojima se treba sluiti da bi se na
najpodesniji nain izrazila neka odreena misao, osjeanje ili voljni akt. (Mufti, n.
d., str. 9).
100

kur'anskog i'daza
'Ilmu'l-bejan - to je znanost koja pokazuje kako se jedno

te isto znaenje moe izraziti na razliite naine tako da se
ti naini razlikuju po svojoj znaenjskoj jasnoi(

).60
'Ilmu'l-bedi' - to je znanost pomou koje se spoznaju aspekti uljepavanja govora vodei rauna o odgovarajuoj
govornoj situaciji i jasnoi znaenja(
) .61
Terminoloko usaglaavanje ovih arapskih stilistikih disciplina sa onim iz zapadnoevropske stilistike nije mogue u potpunosti
provesti zato to je ''nemogue termine humanistikih nauka prebacivati iz jedne naune tradicije u drugu; u svome jeziku oni znae
vie ili manje od termina na koji se prevode u neki drugi jezik.''62
Otuda se pomaljaju i razliiti prijevodi ovih termina u na jezik.
Profesor Demaluddin Lati je, u svojoj doktorskoj disertaciji, razlono i znalaki ponudio slijedea prevodilaka rjeenja:
- 'ilmu'l-me'ani - sintaktostilistika, takoer i(ili) semantika
(nauka o znaenjima),
- 'ilmu'l-bejan -semantostilistika,63
- 'ilmu'l-bedi' - tropika (nauka o tropima).64
60
Ibid., str. 33.; usp. Dr. T. Mufti, n. d., str. 84.; al-Durdani, n. d., str. 104. Mufti u svojoj definiciji dodaje: ona, u vezi s tim, ispituje figurativno izraavanje na osnovu stilskih figura (odn. tropa) kojima se bavi, naime: komparacije,
metafore, metonomije, alegorije, i jo nekih njima srodnih (Mufti, n. d., str. 9).
61
Ibid., str. 46.; usp. Mufti, n. d., str. 104.; al-Durdani, n. d., str. 104. - Mufti
smatra da je ilmul-bedi nauka o pjesnikom ukrasima i odbija da je nazove
naukom o tropima, kako je to uinio njemaki orijentalist Mehren.
62
Lati, Stil kuranskoga izraza, n. d., str. 25.
63
Kada je znaenje jedne rijei stilistiki izraajno i/li preneseno, semantem
(nosilac osnovnog znaenja rijei) postaje semantostilem predmet
semantostilistike. (Ibid., str. 153).
64
Ibid., str. 32. i 39. - Od starine do danas trop se svrstava razliito: 1. kao
podvrsta figura (shvaenih u irem smislu); 2. kao osobita vrsta jezikog
101
6. ZAKLJUAK
Djelo Telkhisu'l-miftah autora Delaluddina el-Qazwinija (u.

1338.) ocijenjeno je kao najuspjeliji kompendij u ukupnoj povijesti
arapske stilistike i smatra se najboljim izvodom iz enciklopedijskog
djela Miftahu'l-'ulum autora El-Sekkakija (u. 1228.). Ono nas uvodi
u ''tajne i suptilnosti'' arapskoga jezika te u jednu od najpreciznijih
znanosti ljudskoga duha - nauku o stilu ili stilistiku. Posredstvom
ove znanosti - kako je i sam Qazwini ustvrdio - raskrivaju se aspekti fonetsko-semantiko-sintaktiko-kompozicionog sklada Kur'ana (nazmu'l-Qur'an). Otuda ovo Qazwinijevo djelo predstavlja
nezaobilaznu lektiru za one koji se odlue ispitivati i istraivati tu
jednu od najpreciznijih znanosti - stilistiku - na primjerima nesluenih stilskih dubina i semantikih mogunosti posljednje Boije
Objave Kur'an-i kerima.
Popularnost ovog Qazwinijevog kompendija traje ve stoljeima. Ono je bilo predmetom mnogih komentara i glosa. U bosansku naunu tradiciju na arapskome jeziku ovo djelo dostojanstveno uvodi na slavni uenjak Hasan Kafi Pruak (u. 1615.),
koji je ovom djelu posvetio svoja dva znaajna rukopisa. Odvano
komuniciranje s najboljim tradicijskim ostvarenjima i savremenim
znanstvenim tokovima jedino je u stanju otkriti i tradirati nam jo
nedotaknuta obzorja novih spoznajnih potreba i mogunosti.
izraavanja ili ukrasa govora koji se esto upotrebljavaju u poeziji i govornitvu,

za razliku od figura u uem smislu, koje ine drugu glavnu skupinu govornih
pjesnikih ukrasa. Kvantilijan definira trop ovako: Trop je promjena rijei ili
govora od pravog znaenja u drugo umjetno. Navedeno prema: Simeon, n. d.,
II, str, 639.
102

kur'anskog i'daza
Almir Fati, M.A., Senior assistant
QURANIC THEORY OF LANGUAGE AND

SPEECH
This paper at the beginning discusses language as the Divine

sign on the basis of comments of 22nd ayat of surah Er-Rum and
reveals perceptions of Islamic commentators. Further, on the basis
of the same ayat, it treats plurality of human speeches and
languages and plurality of opinions on that matter.
Before presentation of some phonetic-phonological and
linguistics results of contemporary linguistics which correspond
with stated hermeneutic efforts of Quran commentators, our
attention is directed to phonetic studies and sound aspects of Arabic
language during the early period of Islam. The paper especially
deals with phonetic and linguistic works of two great scholars, the
founders of Arabic linguistics, Sibevejh and Ibn Dinni.
After partial presentation of some classical and contemporary
Islamic linguists and Quran commentators and their views on the
language, we have shortly discussed and formulated three
assumptions - primarily on the basis of Quranic ayats and also on
the basis of generally accepted linguistic comprehension - of that
what we have named, in this paper, Quranic theory of language
and speech.
Key words: Quranic theory of language and speech,
language as Divine sign, plurality of languages,
phonetic and linguistic research.
103

.
.

.

.

.
:

104
Mr. F. DAUTOVI, Kazivanja - umnima pouka
Mr. Ferid DAUTOVI, asistent
KAZIVANJA - UMNIMA POUKA
Kur'anski termin qisa u bosanskome jeziku se prevodi kao

kazivanje, dogaaj, povijest. U njima je ispisana povijest
brojnih naroda, poslanika, osoba, insekata itd. Mi vjerujemo u njihovu istinitost i njihov i'daz, bez obzira koliko
odgovarale povijesnim injenicama. Mnoga od tih kur'anskih kazivanja se ponavljaju u jednoj ili vie sura. Ta ponavljanja imaju svoj smisao, jer nose sa sobom novu
poruku u novom kontekstu u kojem se objavljuju. I ne
samo to; ona uvruju Poslanikovo srce i njegove ashabe
da ustraju na Pravome Putu, jer su i drugi poslanici, prema kur'anskim kazivanjima, nailazili na potekoe iz
kojih su, uz Allahovu pomo, izlazili kao pobjednici.
Takvim nainom kazivanja Kur'an stalno podsjea, upozorava i odgaja.On nam ne prua jednu sliku, jedan dogaaj
na koji se treba usmjeriti i o njemu misliti. Naprotiv, prua
nam cijelu lepezu likova i dogaaja koji se smjenjuju, koje
treba promiljati i koji nas stalno dre budnim.
Kljune rijei: kazivanja, povijest, ponavljanje, odgoj
105
Danas gotovo svi znaju da je Kuran posljednja Boija

Objava dostavljena ovjeanstvu preko posljednjeg poslanika Muhammed, a.s. Dakle, jedna od osnovnih karakteristika Kurana je
njegovo Boansko porijeklo, i po smislu i po izrazu. Kuran je
Boija Rije, Boija Knjiga koja sadri odreena pravila, principe i
uenja, upuena ljudima, kako bi svojim sluanjem, uenjem i primjenom tih uenja postigli sreu i zadovoljstvo na oba svijeta.
Kuran je svijet u rijeima pa, prema tome, ne moe biti prevazien, niti moe biti iscrpljen. On je more bez obala, i mi iz tog
mora najee uzimamo samo kapi, ali i kapljice su more. "Reci:
Kad bi more bilo mastilo da se ispiu Rijei Gospodara moga,
more bi presahlo, ali ne i Rijei Gospodara moga, pa i kad bismo
se pomogli jo jednim slinim"(18: 109).
Zbog svoje multiinterpretatibilnosti, viedimenzionalnosti,
velikih mogunosti koje nam nudi Kuran, svako ima i moe nai
sebe i za sebe neto iz Kurana.Kuran se svakom otvara i daje onoliko koliko trai i ono to trai u njemu. Vjernik e nai red, potpuni sklad i harmoniju u stilu, znaenju, porukama, veze izmeu ajeta
i sura, duhovno zadovoljstvo koje uvijek pobuuje najljepe osjeaje. Nevjernici e u njemu, takoer, vidjeti to to ele vidjeti, kao
npr. da je "grub i smeten u izraavanju, haotian u aktualnom redosledu" "Ovaj tekst koji nama izgleda duhovno siromaan, to u
nedogled ponavlja pregrt osnovnih motiva, grub i smeten u
izraavanju, haotian u aktualnom redosledu, kratko i iskreno
reeno dosadan, bio je svetlost i vostvo velikom delu oveanstva,
pobuivao je otkucaje njegovog srca i njime upravljao, pratio ga od
kolevke do groba, tokom vie od trinaest vekova."1
Njegovi didaktiko pripovjedaki tekstovi proglaavani su
kao imitiranje bajki, legendi i mitova drevnih naroda (8: 31; 25: 5).
U suoavanju sa ovim i slinim optubama Kuran je odgovarao
kontinuiranim negiranjem, ali i potvrivanjem da je to Rije
Boija, izazivajui njegove protivnike da donesu neto slino
1
Francesko Gabrijeli, Istorija arapske knjievnosti, S italijanskog preveli:
Milana Pileti i Sran Musi, Svjetlost, Sarajevo, 1985., str. 59.
106
njemu, Kuranu (17: 88; 52: 33-4).

"Mnogi neprijatelji Kurana upiru prstom na nedostatak reda u
kuranskim kazivanjima pa kau kako se npr. dova za kiu i prskanje kamena dogaaju prije nego to su Israiliani lutali i uli u jedno
naselje. Odgovor na ovakva sumnjienja nai emo ako proemo dogaajima sure El-Enbija i narodima o kojima govori Kuran, a to e
rei da Kuran nema za cilj da iznosi povijest pa da dogaaje nie in
continuo ve eli da iznjedri poruku i savjetjer je nizanje dogaaja
na ovaj nain mnogo rjeitije i stilski izraajnije
Kuranski ajeti nanizani su na poseban nain koji nije zabiljeen ni prije ni poslije Kurana, ni na historijski niti na neki
drugi nain koje susreemo u knjigama pria"2
Objektivan i nepristrasan pristup Kuranu te njegovo inteligentno iitavanje nudi mnotvo zadovoljavajuih argumenata, a
prije svih da je to Boija Rije savrenog sklada poput univerzuma,
stvorene Rijei Boije.
"Kuran je izvanredno saet i mnogostrano izbruen, i neprestano trai inteligentno razmiljanje (4, 82; 38, 29). Ako se to ne provodi, moe se ponekad doi do urnog ali potpuno pogrenog zakljuka
da postoji vrlo malo reda u slijedu Kurana. Ustvari, oni koji razmiljaju o tome i trae neki red u slijedu Kurana, bogato su nagraeni i
otkrivaju ne samo red, nego mnotvo zadovoljavajuih i otkrivajuih
redova u slijedu i postavi njegovih stavaka i poglavlja, ovisno o vrsti
zahtjeva koji su sebi postavili. U tom smislu Kuran je poput univerzuma. Lutajuem pogledu povrnog i nerazmiljajueg promatraa krajobraz e kojim prolazi prikazati slijed kratkih prizora prirodne
ljepote, no on nee uspjeti otkriti bilo kakav red u njima. Izvjebanom i naviknutom oku geologa, botaniara, skupljaa trava, strunjaka za tlo, slikaru, isti e krajobraz prikazati galaksiju raznolikih a
ipak usklaenih redova. U univerzumu postoji savren sklad, nema
nepodudaranja niti nesklada (67, 3, 4). Isti je sluaj s Kuranom.
Nema niti nepodudaranja niti nesklada."3
2
3
Muhammed Abduhu, al-Manar, I, str. 328.

Nerkez Smailagic, Uvod u Kuran, Zagreb , 1975. god, str. 15-16.
107
Kazivanja-dogaaji
Rije - qissa - qasas znai kazivanje, pripovijedanje, dogaanje, prianje (tj. ii tragom nekog dogaaja). U Kuranu je upotrijebljen glagolski oblik qussiihi od istog korijena
kao i rije qasas to doslovno znai "prati ga", "idi za njim".
"I ona ree njegovoj sestri: "Prati ga!" (28: 11). Stoga Ibn Kesir
kae da to znai:" Idi, prati njegov trag, potrai ga i
izvjesti me o njemu!"4
Pratiti trag, pratiti ivotni put pojedinca ili zajednice, pratiti
dogaaje znai pisati povijest.
Slian termin je nebe' (vijest) koji se takoer upotrebljava u
Kur'anu kada se eli prenijeti neki dogaaj, kazivanje. "Mi emo ti
kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za
one ljude koji vjeruju" (28; 2); "A ove vijesti koje ti o pojedinim
dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje
uvrstimo. I u ovima dola ti je prava istina, i pouka, i vjernicima
opomena (zikra)" (11; 120).
Jedna cijela sura u Kuranu nosi naziv EL-QASAS
(Kazivanje). U naim prijevodima Kur'ana rije kasas je razliito
prevoena: kazivanje, povijest, doivljaj, pria itd., Besim Korkut:
dogaaj: "Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim
dogaajima kazujemo, iako prije njega nisi doista nita znao" (12;
3); Panda-auevi: pria: "Mi ti priamo najljepu priu, time
to ti objavljujemo ovaj Kur'an (ovu suru). Ti zaista to nisi znao
prije"); Enes Kari: pripovijest: "Mi tebi pripovjedamo najljepe
pripovijesti objavljujui ti Kur'an ovaj, iako si doista prije njega
bio ti od onih koji nita nisu znali!" Ali Riza Karabeg: povijest,
doivljaj: "Mi emo tebi (o Muhamede!) ispriati najljepu, meu
povijestima otkrivenim ti u ovom Kur'anu, povijest o kojoj ti dosad
nisi pomiljao." "Kad doe Musa njemu i ispria mu svoje
doivljaje (qassa alejhi 'l-qasasa)" (28: 25). Kod Karabega je
zanimljivo da je i rije nebe' preveo kao i rije kasas - povijest.
4
Ibn Kathir, Tafsir al Quran al azim, III, Dar al Mearif, Bejrut, str. 393.
108
Kur'an pie povijest brojnih naroda koji su nastanjivali

Zemlju i nestali. Kazuje o poslanicima, enama (Luta i Nuha a.s.,
Faraona i Merjemi), insektima: peli, mravu, pauku, pticama, osobama bez imena, neodreenome mjestu i datumu deavanja. Ta
kazivanja, dogaaji, ta povijest u Kur'anu se nazivaa qasas. ta su
to kur'anska kazivanja, ta je svrha njihova kazivanja i uvrtavanja
u svete tekstove?
"Khalefullah razlikuje tri vrste kur'anskih kazivanja: historijska (tarikhijje), parabole (temthilijje) i mitska (usturijje). U prvima
su linosti historijske (uglavnom poslanici i verovjesnici), a generacije su dogaaje koje tretiraju ova kazivanja smatrale povijesnim; u
drugima je rije o dogaajima za koje su savremenici tvrdili da imaju
cilj neto slikovito pojasniti i da nije bitno da li su se ti dogaaji
dogodili ili nisu; u treima je rije o legendama, mitovima, priama,
bajkama... na osnovu kojih je izgraeno kazivanje kojim se ostvaruje
neki cilj iz vjerske nauke ili se pojanjava neka injnica iz fizikog
svijeta ili neko pitanje kada je svako od ovih troje teko za shvatanje.
Graa ovakvih pria nije sama sebi cilj ve se ona uzima samo kao
sredstvo za postizanje nekog vieg cilja."5
Bez obzira na razliita razumijevanja qisse (kur'anskoga kazivanja), mi vjerujemo u njihovu istinitost i njihov i'daz u jezikom
i izvanjezikom smislu. Ona su povijesna istina, jer je njihova
graa uzeta iz povijesti i knjievnoumjetnika vrijednost, jer im je
obrada knjievnoumjetnika. "Qisas, istinita kazivanja, imaju sve
bitne elemente prie kao najizrazitije narativne knjievne vrste:
zbivanje zaokrueno u vremenu, likove i prostor, specifinu tehniku pripovijedanja, kompoziciju, fabulu i siee, itd."6
Neka od tih kazivanja su po svom sadraju kraa, jezgrovita,
kompoziciono nepovezana, bez mnogo narativnih elemenata: opisa,
dijaloga, dogaaja, kao da se uri opisati kaznu koja je zadesila
grjeni narod.
5
6
Demaludin Lati, Stil kur'anskoga izraza, El-Kalem, Sarajevo, 2001., str. 286.
Isto, 283.
109
To su snani, upeatljivi umjetniki prizori koji potresaju srce,

duu i bude osjeaje neponovljive vrijednosti. Ponekad se ini da se
deavaju sada i pred naim oima. "Kur'an ovo ini iz vrlo jednostavnog razloga: on eli potresti savremenike Muhammeda a.s., u
njihova srca eli unijeti strah, a u njihove umove novo razmiljanje.
Zbog toga na poetku i na kraju ovog prizora stoje jedne te iste rijei, jedno upozoravajue pitanje: fe kejfe kaane 'adhaabii we nudhur pa kakve su bile kazna Moj i opomene Moje?!, a poslije toga konstatacija koja potvruje ovaj, istina samo jedan od razloga iznoenja
ovih kazivanja: 'A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?'"7
Karakteristike historijskih kur'anskih kazivanja su: razliiti
naini u graenju strukture kazivanja, spajanje vremena i naroda,
igra skrivanja i otkrivanja; iznenadni obrti itd.8
Svrha kur'anskih kazivanja

Kur'an predstavlja dokument koji od prve do posljednje
stranice ukazuje na moralne vrijednosti koje su potrebne za kreativno
ljudsko djelovanje. Moe se slobodno kazati da je osnova interesovanja Kur'ana ovjek i njegovo moralno popravljanje, koje je vezano
za vjerovanje i djelovanje. Kur'an tim svojim uputama oznaava i
pokazuje put ovjeanstvu koji e ih voditi njihovom Stvoritelju i
uiniti ih potpuno pokornim i poslunim samo Njemu. Ljudske,
moralne vrijednosti su iscrtane i prikazane kroz razliite forme kazivanja. Nekada Allah, d.., nareuje, nekad savjetuje, nekada navodi
primjere, dogaaje kako bi slikovito ukazao na moralne vrijednosti.
Kur'an puno govori o prolim narodima i njihovim sudbinam, imenovanim i bezimenim likovima i dogaajima i tako postavlja brojne
tvrdnje koje se zasnivaju na povijesnim injenicama, bez datiranja i
povijesnog preciziranja, koje ne bi povealo znaenje niti osnailo
svrhu kazivanja. To, zasigurno, nije povijesna knjiga, pogotovo nije
7
8
Isto, 290.
V. vie, isto.
110
jedna pripovijest s kompozicijskom zaokruenou. On nije podijeljen na poglavlja u kojima bi se na jednome mjestu reklo sve to se
moe rei. Kur'an se ima itati prvenstveno kao Boija Rije, kao
izvor moralnog vostva za ovjeanstvo, jer e nam tako otkriti svu
raskonost i ljepotu koju njedri.
"Svrha narativnih elemenata Kuràna jest u tome da priskrbi
moralno i duhovno vostvo i uputu za vjernike, a ne da priskrbi
historiju ili "injenice".9
Poslaniku, a.s., se kae da e mu Allah, d.., kazivati najljepe
povijesne dogaaje, izmeu ostalih, to su i sudbine naroda i poslanika, iako prije o njima nije nita znao, nije bio obavijeten (12: 3).
Ta kazivanja, ti dogaaji, kazivani su i objavljivani Muhammedu,
a.s., i onima koji e ga slijediti, da budu vrijednosno mjerilo,
podrka, pouka Ono to je jo posebno zanimljivo
kod ovih kazivanja, a to je naglaeno na nekim mjestima, je jedno
islamsko pravilo: svako odgovara za svoja djela i svoje postupke.
"Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e
ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni
radili" (2: 134); "Niko nee nositi teret drugoga"(6: 164). Ova
kazivanja uvrivala su i smirivala Poslanika, a.s., u njegovoj poslanikoj misiji, odnosno hrabrila ga i podsticala da nastavi, bez obzira
na potekoe, napore i opstrukcije, podmetanja i borbu. Allah, d..,
mu tim kazivanjima o prethodnim poslanicima i narodima eli rei:
Na pravom putu, poslanikoj misiji, pozivu Istini, ne nailazi samo ti
na takve izazove, iskuenja i potekoe; i svi tvoji predhodnici od
Adema, a.s., trpili su i borili se da Istina dopre do uiju, da nae puta
do njihovih srca. Zato ustraj jer su i
drugi tvoji predhodnici ustrajavali.
Jedan od takav primjer je sura Kasas, objavljena u Mekki,
gdje je Muhammed, a.s., sa svojim ashabima podnosio velike muke
i zlostavljanja. U ovoj suri Allah, d.., govori o Musau, a.s., i
Faraonu, ali od epizode njegova roenja, za razliku od drugih sura,
9
Andrew Rippin, Tefsir i srodni termini egzegeze Kuràna, preveo Enes Karic,
Kur`n u savremenom dobu, I, isto, str. 111.
111
u kojima se govor o Musau, a.s., zapoinje od njegova poslanstva.

Musa, a.s., kao novoroene bespomono, bez zatite i sklonita,
dok je potlaen njegov narod, uz Allahovu pomo biva spaen, od
Faraona koji je ubijao muku djecu sinova Israilovih. Ovim se eli
kazati da tamo gdje je Allahova mo, snaga i podrka dolazi
uspjeh, i obratno: koga Bog ostavi, taj je gubitnik makar ga podravale sve snage. "Allah im je u ovoj suri naveo kazivanje o Musau i
Faraonu, koje im pojanjava gdje je sigurnost, a gdje strah, i
poduava ih da je sigurnost u Allahovoj zatiti pa makar nestalo
svih vanjskih uzroka sigurnosti na koje su ljudi navikli, a da je
strah u udaljenosti od te zatite, pa makar se vanjski uzroci sigurnosti, na koje su ljudi navikli, ukazali."10
Ovim kazivanjima, u kojima se opisuje Allahova pomo i
unitavanje onih koji se suprotstavljaju poslanikoj misiji, Allah,
d.., ohrabruje i ashabe, drugove Poslanika, a.s., da i njihovi napori i zalaganja; njihova davanja i odricanja imaju svoju svrhu i cilj,
imaju svoj rezon, da nisu uzaludni, nesvrhoviti i nezamjetljivi.
Svaki taj napor vidi Allah, d.., Njegov Poslanik i vjernici, i oni e
zasigurno biti nagraeni.
Ashabi Poslanika, a.s., bili su ljudi sa svim ljudskim osobinama: hrabrou, portvovanou, nastojanjem da Istina pobijedi,
ali su posjedovali i drugu stranu te medalje: nesigurnost, strah, neodlunost, gubljenje nade, itd. Ovim kazivanjima Allah uvruje
njihovo vjerovanje u Istinu i pobjedu islama, jer ih podsjea da su i
generacije prijanjih Poslanika, a.s., njihovi havarijuni, prolazili
kroz ista ili slina iskuenja, ali da su na kraju, uz Allahovu pomo
i osobnu istrajnost, pobijedili, ili su bili sauvani Allahove kazne.
"O, vjernici pomozite Allahovu vjeru, kao to su uenici
rekli: "Mi emo pomoi Allahovu vjeru!" - kad ih je Isa,
sin Merjemin, upitao: "Hoete li me pomoi Allaha radi?" I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi
10
Sayyid Qutb, U okrilju Kur'ana, prijevod sa arapskog: prof. Dr. Omer

Nakievi, prof. Dr. Jusuf Rami, mr. Mesud Hafizovi, mr. Enes Ljevakovi,
Sarajevo, 1999, str. 31-2.
112
nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili" (61: 14).
Ova kazivanja nemaju samo poruku za Poslanik, a.s., i njegove
ashabe; ona nisu sa specifinim povodom () , ije se
zna-enje i poruka iscrpljuju u jednom odreenom vremenskom
razdob-lju, i u nekom omeenom geografskom prostoru, naprotiv,
ona imaju univerzalnu, openitu poruku ( ) za sve ljude na
svakome mjestu do Sudnjeg dana. Naime, ovim kazivanjima Allah,
d.., eli da ohrabri i nas danas, da ouvati vjeru, pronositi Istinu,
uzdizati Rije Njegovu nije nimalo lahka zadaa, povjerenje i misija.
To nije bilo lahko Poslaniku, a.s., i njegovim drugovima, ni onima
poslije njih, ni nama danas. Meutim, bez obzira na potekoe, to je
asna zadaa i amanet, miraz na koji se ne smije proerdati,
pronevjeriti i izdati. Ono to su ta kazivanja znaila Poslaniku, a.s., i
njegovim ashabima u trenucima kada su objavljivana, treba da znae
i nama danas kad god se s njima susretnemo uei Kuran. Dakle,
oni koji trae podrku u patnji, utjehu i lijek za bol i potekoe, za
svoj misionarski i svaki drugi hairli posao trebaju vie iitavati
Kuran, jer se Kuran tako nudi i nadaje kao lijek, Uputstvo i
smjernica, putokaz, a ne koristiti se samo za zapis, hatmu ili tevhid.
Zato je vano podsjeati one koji pouku ele na sve ove vrijednosti,
na strpljivost i istrajnost, ali i one koji je ne ele, jer su tako radili i
poslanici, a.s.
"O, narode moj, prenio sam vam Poslanicu Gospodara
svoga i opominjao vas, ali vi ne volite one koji
opominju" (7:79);
"O, narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara
svoga i savjetovao vas, pa zato da tugujem za
narodom nevjernikim?!" (7: 93).
"Kur'an, dakle, nee da bude historija, ve knjiga koja eli
uputiti. Pa upravo radi toga cilja on svoje recipijente iznenauje
istinom koju izvlai iz dubine povijesti iznosei "sitne" detalje koje
je moglo uoiti, registrirati i u pamenju sauvati samo Svevidee
Oko ukupne povijesti:
113
Ti nisi bio meu njima kada su pera svoja od trske

obacali da bi vidjeli koji e se od njih o Merjemi brinuti,
i ti nisi bio meu njima kada su se prepirali (3: 44).
Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bilo pouan
primjer onima poslije tebe, - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama (10: 92).
Pera od trske koja su est i po stotina godina prije silaska
Kur'ana odluila o najsudbonosnijoj eni ljudskog roda i spaeno
Fir'avnovo tijelo utopljeno u Crvenome moru ili Nilu hiljadu i
osam stotina godina prije Muhammeda (alejhi 's-selam), koje se i
danas uva u Kairskom muzeju - to su dva detalja duge ljudske
povijesti koji svjedoe da je Kur'an , 'zaista, istinito kazivanje'."11
Ovim istinitim kazivanjima Allah, d.., potvruje Boiju jedinost, jedinstvo vjera u osnovnim principima, Objave, poslanstva;
istie opomene, kazne, radosne vijesti te ukazuje na posljedice
dobrih i loih djela.
Da bismo shvatili i razumjeli svrhu i potpunu sliku kur'anskih
kazivanja, mjesto i ulogu dogaaja u kontekstu kur'anske misli,
kur'anskog izraza i naina literarno-umjetnikog kazivanja, irelevantna je povijesna strana dogaaja u odnosu na pouku i poruku
koju ovi dogaaji kriju u sebi, to, ustvari, predstavlja cilj njihovog
spominjanja u Kur'anu.
Ponavljanje kur'anskih kazivanja - dogaaja

"Znatan broj pria evociraju se na vie mjesta u tekstu, to
ponekad daje mjesta ponavljanju: veoma esto jedan pasus dodaje
detalje prii koja je drugdje nepotpuno prikazana."12
Kao to se kuranski ajeti nadopunjuju i pojanjavaju, tako je
isto i sa kazivanjima o prolim narodima i njihovim sudbinama.
Neka od tih kazivanja ponavljaju se u Kuranu, pa se nekima ini,
11
Demaludin Lati, Isto, str. 288-9.

Maurice Bucaille, Biblija Kuran i nauka, prevela sa francuskog: Azra Begic,
El-Kalem, Srarjevo, 2001. god. str. 191.
12
114
koji se prvi put ili rijetko susreu sa Kuranom, da je to ponovno

opetovanje i ponavljanje bez svrhe i poruke. Naprotiv, svako to
kazivanje, bez obzira koliko puta se ponavlja, na kojim mjestima se
ponavlja, ima svoju svrhovitost, svoju poruku u kontekstu sure u
kojoj je objavljeno, u poreenju sa istim ili slinim kazivanjem na
drugome mjestu, a i samo za sebe.
Ponavljanjem se svaki put istakne novi ili drugi element kazivanja, ili se isti dogaaj sa istom tematskom cjelinom izraava razliitim slikama i rijeima. "Takva promjena perspektive u kazivanjima koja se ponavljaju na razliitim mjestima u kur'anskom tkanju
uvjetuje da Kur'an nikada ne bude dosadan svojim recipijentima bez
obzira koliko ga puta ponavljali, to je jedan od posebnih dokaza
njegova 'idaza."13 Ova kazivanja na jednome mjestu u Kuranu su
opirna, kako bi shvatili poruku i znaenje, a onda se na drugome
mjestu samo ovla dotie tog kazivanja, da bi nas podsjetio na to
znaenje i poruku koja se ne smije gubiti iz vida i pamenja.
"Umjesto jedne kontinuirane prie na brojnim mjestima Knjige
nalaze se pasusi u kojima se evociraju neki njegovi aspekti i manje
ili vie preciziraju sukcesivni dogaaji koji su ga obiljeili. Da bismo
stekli jasniju predodbu o nainu na koji su ovi posljednji predstavljeni, treba skupiti fragmente rasute u znatnom broju sura.Ova
ratrkanost evokacija jedne te iste teme u Knjizi posebno se odnosi
na temu stvaranja. Tako su u Kur'anu tretirane mnoge velike teme
koje interesuju naunika, bilo da se radi o zemaljskim ili nebeskim
fenomenima ili o pitanjima koja se odnose na ovjeka."14
Zbog takvog stila Kur'ana nije mogue njegovo jednodimenzionalno itanje niti tumaenje. Zato su pokupili simpatije oni koji
su promicali multiinterpretatibilnost kur'anskog tiva. Poto se
Kuran ui svakodnevno, u prilici smo da nas Kuran stalno
podsjea, upozorava i odgaja takvim nainom kazivanja.On nam ne
prua jednu sliku, jedan dogaaj na koji se treba usmjeriti i o njemu
misliti. Naprotiv, prua nam cijelu lepezu likova i dogaaja, koji se
13
14
Demaludin Lati, Isto, str. 314.

Isto, str. 192.
115
smjenjuju, koje treba promiljati i koji nas stalno dre budnim. To

smjenjivanje pripovijesti i dogaaja ne dozvoljava nam da se uspavamo ili zaboravimo; i slue kao poduka ljudskom srcu.
"Da bi otkrili duh Kur'ana, pruavatelji moraju podii sve
koprene i zastore s njegova lica i prouavati drutvene i vjerske
okolnosti u kojima je Kur'an objavljen. Naunici u drevnim i modernim vremenima trae od studenata da gledaju poruku Kur'ana na
njegovim vlastitim stranicama. Sujuti tvrdi da, 'po miljenju uleme,
ko god eli pravo objanjenje i pravo tumaenje Kuràna, mora prvo da ga trai na njegovim vlastitim stranicama, jer ako je Kuràn
spomenuo neto kao opi princip na jednome mjestu, on je to ire
objasnio u drugom poglavlju.'"15
Karakteristika kurànskog stila je ponavljanje nekih ajeta i
formulacija koje su ugraene u pripovijedanje u pravilnom uzorku
u razliitim kazivanjima prezentiranim zajedno kao jedna grupa.
Dobar primjer kurànskog ponavljanja ili ematska forma i
mnotvo navoda, vidljiv je u suri E-uàra gdje pet kazivanja o
poslanikoj misiji imaju isti petovrsni uvod, refrene te ponavljajue
nastavke:
"I Nuhov narod je smatrao lanim poslanike,
Kad im brat njihov Nuh ree: Kako to da se Allaha ne
bojite?"
Ja sam vam sigurno poslanik pouzdani,
Zato se bojte Allaha i budite posluni meni!
Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade,
mene e Gospodar svijetova nagraditi,
zato se bojte Allaha i budite posluni meni!" (26: 105-8).
Jedina razlika u petostihovnim uvodima ostala etiri navoda,
u istoj suri, je ime naroda, plemena Ad, Semud, Ejke i poslanika
Huda, Saliha, Luta i uajba. Jedan drugi tip ematske forme ponav15
Rashid Ahmed, Kuranska egzegeza i klasini tefsir, priredio Enes Karic,

Kuran u savremenom dobu, I, Bosanski kulturni centar Sarajevo , Sarajevo ,
1997., str. 115.
116
lja se u suri El-A`raf, u verzijama istih kazivanja o kaznama, gdje je

oko dvije treine kazivanja o Nuhu ponovljeno u kazivanju o Hudu,
neto manji postotak ponovljen je u ostalim kazivanjima o Salihu,
Lutu i uajbu. Meutim, ponovljeni dijelovi su protkani tvrdnjama,
frazama i pojedinanim rijeima koje se pomalo razlikuju kod
svakog kazivanja. Da bismo pribliili i zornim pokazali ove grupe
ematskih navoda, kazivanje o Nuhu dato je ovdje sa elementima
koji se, takoer, ponavljaju u kazivanju o Hudu (boldirano).
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O, narode moj"
govorio je on Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim
Njega
nemate! Ja se, doista plaim za vas patnje na Velikom
danu!"
A glaveine naroda njegova su odgovarale: "Mi
smatramo da si ti u pravoj zabludi."
"O, narode moj", - govorio je on - "nisam ja ni u
kakvoj zabludi, nego sam Poslanik Gospodara
svjetova; poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i
svako dobro vam elim; ja od Allaha znam ono to ne
znate vi.
Zar vam je udo to vam pouka od Gospodara vaeg
dolazi po ovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da
biste se grijehe klonili i pomilovani bili?" Ali, oni su ga
lanim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz
njega u lai spasili, a one koji u dokaze Nae nisu
vjerovali - potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili (7:
59-64).
Dio kazivanja o Nuhu i drugi dijelovi kazivanja o Hudu su
potom ponovljeni u kazivanjima o Salihu, Lutu i uajbu. Druge grupe paralelnih navoda u Kurànu imaju jedan od ova dva tipa ematske forme. ire ponavljanje u ovim uporednim navodima ima vane
implikacije za razumijevanje njihove prirode i cilja, npr. da oni nisu
odreeni kao historijaski navodi, nego kao slika jednog vremena
koje se ponavlja sa svakim poslanikom, upozorenje i opomena.
117
Mnoga kazivanja su ponovljena u razliitim verzijama u dvije

ili vie sura, i ovo mnotvo navoda istoga kazivanja razlikuje se ne
samo po duini i detaljima ve, takoer, po svom cilju i svom odnosu sa ostalim kazivanjima. Naprimjer, razliite su verzije kazivanja o kaznama ili kratke referense o njima ponavljaju se u esnaest razliitih sura. Slian razvoj moe se primijetiti u kazivanjima
o stvaranju, odnosu meleka i Iblisa prema ovjeku. Trei primjer,
donekle razliitog tipa, ukljuuje dva paralelna navoda o udnom
roenju i djetinjstvu Jahjaa i Isaa, a.s.16
Neki orijentalisti su spoitavali da kazivanja o poslanicima
nisu tano i po egzaktnom redu navedena te da su nehistorijska po
svom ustrojstvu. "Treba se, meutim prisjetiti da Kuràn ne slijedi
historiju ni u drugim kazivanjima (da li je, recimo, prvo nastao
ovjek ili ivotinja i sl. iz Kuràna ne moemo saznati). Sve je to
zbog toga to u Kurànu poiva jedna velika misao, da je historija u
vrstoj vezi sa transcendentalnim, da ono to zovemo historijom je
tek jedno vienje izvjesnog aspekta transcendencije. Otuda su u
Kurànu kazivanja razasuta od neba do kamile, od ovjeka do
sedam kata nebesa i sl."17
Upravo zbog te razasutosti kazivanja, ponavljanja na razliitim mjestima u kur'anskom tkanju, jedan je od razloga to Kur'an
nikada nije dosadan uhu, oku i umu njegovih recipijenata. "Takva
promjena perspektive u Kazivanju koja se ponavljaju na razliitim
mjestima u kur'anskom tkanju uvjetuju da Kur'an nikada ne bude
dosadan svojim recipijentima bez obzira koliko ga puta ponavljali,
to je, kako je istaknuto u uvodnm poglavlju, jedan od posebnih
dokaza njegova i'daza."18
16
V. vie, Alford T. Welch, Jezik i stil Kuràna, priredio Enes Kari, Kuràn u
savremenom dobu, I, Bosanski kulturni centar Sarajevo, Sarajevo, 1997., str.
391-2.
17
Enes Kari, fusnota u tekstu, Alford T. Welch, isto, str. 393-4.
18
Demaludin Lati, Isto, str. 314.
118
Ferid Dautovi, M.A.
NARATIONS - MESSAGE TO THE WISE
Quranic term qisa is translated into Bosnian as narration,

event, history. They have recorded histories of numerous peoples,
prophets, individuals, insects etc. We believe in their authenticity
and their idaz, no matter how much it corresponds with historical
facts. Many of these narrations are repeated in one or more
Quranic surrahs (suwar). Those repetitions have their sense since
they carry a new message in a new context in which it is revealed.
And not only that, it strengthens Prophets heart and his
companions to persist on the Right way as the other prophets,
according to the Quranic narrations, had encountered difficulties,
from which they would come out victorious due to the Allahs help.
Through such narration Quran permanently reminds, warns and
teaches. It does not give us one picture, one event to which we
ought to direct our interest and think about it. On the contrary it
shows us a wide range of characters and events that are replacing
each other and keep us awake to think about them all the time.
Key words: Narrations, history, repetition, education
119

) narration (
) event() history ( . ) (

.

.
)(

.
.

.
:
120
Hfz. K. MUSI, Sunnet i bid'at u Kur'anu i hadisu

Hfz. Kenan MUSI, asistent
SUNNET I BID'AT U KUR'ANU I HADISU
Pitanje preciznog utvrivanja znaenja terminologije islamskih znanosti od izuzetnog je znaaja za pravilno razumijevanje uenja islama. Sunnet i bid'at dva su termina kojima
se izraavaju znaenja koja se esto koriste kao osnova za
sporenje u prihvaanju ili odbacivanju odreenih pojava.
Njihovo etimoloko znaenje, semantika irina i kontekst
upotrebe u kur'anskim i hadiskim tekstovima predmet je
rada kojeg prezentiramo. Negativna odrednica ne smije se
pripisivati bilo kojoj pojavi samo zato to se radi o novini
koja do tada nije bila poznata. Prihvatanje ove percepcije
neumitno bi vodilo potvrivanju statinosti izvora islama,
to je ne samo prihvatljivo, nego i nuno, ali se problem
pojavljuje kada bi ista percepcija vjeri uskratila njenu
dinaminost koju joj upravo daje pravilno poimanje tekstova Kur'ana i hadisa, koji su izvori islamskog uenja. Naroito je bitno obratiti panju na hadiski aspekt kojim se
pokuava dokuiti znaenje navedenih termina, a koje se
naslanja na kontekstualnu analizu njihove upotrebe.
Kljune rijei: bid'at, sunnet, novotarija
121
Posljednjih godina esto se spominju pojedini termini kojima

se ukazuje na odreena znaenja unutar uenja Islama. Poznavanje
terminologije islamskih znanosti osnovna je pretpostavka za pravilno razumijevanje i primjenu principa, propisa i etikih naela Islama. Meu terminima koji se esto spominju i navode u razliitim
kontekstima su i termini "sunnet" i "bid'at" ija raznolika upotreba
izaziva pometnju u percepciji pravog znaenja na koje ukazuju ti
termini. U razumijevanju navedenih pojmova neophodno je temeljito pristupiti vrelima islama, Kur'anu i hadisu, te prezentirati znaenja i kontekste u kojima se navedeni termini upotrebljavaju.
Jeziko znaenje pojma "sunnet"

Rije "sunnet" (mno. "sunen") svojom jezikom irinom ukazuje na put, pravac, usmjerenje, odnos, zakonitost, metod, predanje
i mnoga slina znaenja1, a terminoloka odrednica tretira se shodno oblasti islamskih znanosti koja se izuava. Najznaajnije za
razumijevanje pojma su dvije definicije koje odreuju znaenje
termina "sunnet", a to su hadiska i pravna (fikhska) definicija.
U hadiskoj znanosti sunnet je termin kojim se ukazuje na sve
ono to se odnosi na ivot Muhammeda, s.a.v.s., tj. na rijei, djela,
odobrenja, tjelesne i moralne osobine Poslanika, s.a.v.s., sva njegova stanja mirovanja i kretanja na javi i u snu, bez obzira bila
prije ili poslije poslanstva.2
Kod islamskih pravnika postoji diferencijacija pojma sunnet
shodno odnosu u kojem se eli determinirati. U sluaju da se govori
o sunnetu kao drugom izvoru islamskog prava, onda se on u metodologiji islamskog prava definira u okvirima ranije spomenutim kod
T
e
u
f
i
k
, M
u
f
t
i
:
A
r
a
p
s
k
o
b
o
s
a
n
s
ki r
j
e
n
i
k
, E
l
k
a
l
e
m
,
S
a
r
a
j
e
v
o
,1
9
9
7
.
,s
t
r
.
6
8
5
.
2
'
I
t
r
,N
r
u
d
d
i
n
,
M
a
n
h
a
u
n
n
a
q
df
'
u
l
mi
l
h
a
d
i
;
t
D
ra
l
F
i
k
r
,D
i
m
a
{ q
,1
9
9
7
.
,s
t
r
.2
9
.
; Z
u
h
d
i
j
a
,H
a
s
a
n
:
o
v
i
R
a
dH
.
M
e
h
m
e
d
a
e
fH
a
n
d
i
a n
ap
o
l
j
uh
a
d
i
s
k
i
h zn
a
n
os
t
i
;S
a
r
a
j
e
v
o
,
2
0
0
4
,s
t
r
.2
7
5
.
122

uenjaka hadisa, s tim da se oni sada ograniavaju na rijei, djela i
odobrenja koja se mogu smatrati argumentom u pravnom smislu.3
Pravnici, fakihi, definiraju sunnet u odnosu na farz (strogu
obavezu) i vadib (openitu obavezu), pa kau da se sunnet u ovoj
relaciji definira kao sve ono to se potvruje kao praksa Muhammeda, s.a.v.s, a ne spada u strogu obavezu (farz), niti u vadib
(openitu obavezu).4
Bez obzira na razliit pristup u definiranju pojma, moemo
zakljuiti da se termin sunnet vezuje za linost Vjerovjesnika,
s.a.v.s., te da je elementarna spoznaja neophodna za upoznavanje sa
uenjem islama upravo poznavanje linosti Vjerovjesnika i svega
to se vezuje za navedeno.
Sunnet bi se jezikom savremenog doba mogao prevesti kao
stil ivota Muhammeda, s.a.v.s., koji bi trebao biti model i obrazac
uzornog ivota koga bi svi njegovi sljedbenici trebali usvojiti.
Kada elimo sagledati kur'anske i hadiske tekstove u kojima
se navode pojmovi sunnet i bid'at nuno je razumjeti kontekst u
kojem se spominju. Odvajanje od konteksta e neumitno voditi
pogrenom razumijevanju, a u konanici - iskrivljenoj interpretaciji.
Rije "sunnet i "sunen" spominje se u asnom Kur'anu na
esnaest mjesta, a lahko se da uoiti da se ona ne udaljava mnogo
od svoje semantike pozadine. Isto tako, ova rije ukazuje na odnos
prema vjerovjesnicima i poslanicama, opisuje postupke koji se
mogu nazvati zakonitostima koje se ponavljaju u historiji ljudskog
iskustva sa poslanicama ime se obrazuju putevi po kojima se ljudi
raspoznaju. Nerijetko se ova rije prevodi kao propis, zakon i put,
ime se pojmu sunneta daje statian, a u isto vrijeme dinamian
prizvuk kojim se skree panja na preispitivanje kako individualnog, tako i kolektivnog odnosa prema Objavi.
3
E
l
H
a

b
,M
u
h
a
m
m
a
d'
A
a
U
:
lu
l
h
a
d
i
;
t
D
ra
l
F
i
k
r
,
B
a
y
r
t
,1
9
8
9
.
,s
t
r
.
1
9
.
4
I
s
t
o
,s
t
r
.1
9
.
123
Nadalje, oigledna je upotreba jednine i mnoine u kontekstu

kako afirmirajueg tako i negativnog karaktera odnosa kojim se
opisuju postupci odreenih naroda i dogaaji u vremenu.
Upotreba pojmova
"sunnet" i "sunen" u Kur'anu
Navedimo primjer upotrebe jednine "sunnet" i mnoine
"sunen" u kontekstu koji jasno ukazuje da se radi o pozitivnoj
pojavi:
}
{
"Vjerovjesniku nije teko da ini ono to mu Allah
odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji
su prije bili i nestali - a Allahova zapovijed je
odredba konana" (El-Ahzab, 38).
}
{
"Allah eli da vam objasni i da vas putevima kojima
su ili oni prije vas uputi, i da vam oprosti. - A Allah
sve zna i mudar je" (En-Nisa', 26).
Rije se upotrebljava i u negativnom kontekstu, u jednini i
mnoini, kao to je sluaj sa slijedea dva primjera.
}
{

"Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika,
oni u nj nee vjerovati, a zna se ta je bilo s
narodima davnanjim" (El-Hidr, 12-13).
124
}

{
"Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit e im
oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane - pa,
zna se ta je s drevnim narodima bilo" (El-Enfal, 38).
Iz navedenih primjera da se zakljuiti da se rije sunnet ili
sunen upotrebljava za kompleksne pojave koje se mogu jedino
izraziti kroz rije koja svojom semantikom irinom moe opisati
sve one aspekte koje smo ranije naveli. Treba kazati da se na osnovu ove irine u savremenoj islamskoj misli pojavila nova dimenzija posmatranja drutvenih pojava koja se naziva "zakonitostima
Objave" ili "Boanskim zakonitostima" ( ) , to ima za
cilj izuavanje zakonitosti kojima se ljudska drutva kreu
odreenjem Stvoritelja.
Rije bid'at se takoer spominje u Kur'anu. U sluaju da
uemo u sr znaenja uvidjet emo da se korijen rijei odnosi na
stvaranje i formiranje na nain koji je prije toga bio nepoznat, te da
se rijei Uzvienog:

}
{
"On je Stvoritelj ) ( nebesa i Zemlje, i kada neto
odlui, za to samo rekne: "Budi!" - i ono bude" (El-Bekare,
2/117) odnose na stvaranje nebesa i Zemlje, a termin koji se
upotrebljava u ovom kontekstu je jedno od lijepih imena Allaha,
d.., El-Bedi'.5
5
I
m
eU
z
v
i
e
n
o
gA
l
l
a
h
a
A
l
B
e
d
i
n
a
v
o
d
is
eius
u
r
i
E
l
E
n
'
a
m
,6
/
1
0
1
, uk
o
j
o
js
ek
a
e
:
O
nj
eS
t
v
o
r
i
t
e
l
jn
e
b
e
s
a
iZ
e
m
l
j
e
!O
t
k
u
dN
j
e
m
ud
i
j
e
t
ek
a
dn
e
m
a e
n
e
,O
ns
v
es
t
v
a
r
a
,
is
a
m
oO
ns
v
ez
n
a
.
E
t
i
m
o
l
o
k
oz
e
n
a
n
j
er
i
j
e
i u
k
a
z
u
j
en
a
s
t
v
a
r
a
n
j
euf
o
r
m
ik
o
j
ar
a
n
i
j
en
i
j
eb
i
l
ap
o
s
t
o
j
e
a
,ak
a
d
a
s
e n
j
o
m
e o
p
i
s
u
j
e U
z
v
i
e
n
i A
l
l
a
h
, o
n
d
a i
m
a z
n
a
e
n
j
e
s
t
v
a
r
a
n
j
a b
e
z k
o
r
i
e
n
j
a m
a
t
e
r
i
j
e
, s
r
e
d
s
t
v
a
, v
r
e
m
e
n
a i
125
U smislu odredbi i propisa, a u kontekstu uvoenja ranije

nepoznatih obreda i formi robovanja Stvoritelju, navodi se
proirena glagolska vrsta od osnove "bede'a", pa Uzvieni kae:

{
"Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim nae
poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina,
poslali, kojem smo Indil dali, a u srca sljedbenika
njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su
monatvo oni sami, kao novotariju ( ) , uveli
- Mi im ga nismo propisali - u elji da steknu
Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode
brigu onako kako bi trebalo, pa emo one meu
njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a
mnogi od njih su nevjernici" (El-Hadid, 57/27).
Ajet jasno ukazuje na osnovu poslanja vjerovjesnika, a to je
uvrivanje osjeaja blagosti i samilosti u ljudskim srcima, ime
se ostvaruje uzviena forma robovanja Allahu, d.., ali se ukazuje i
na monatvo kao pojavu koju su sljedbenici ranijih vjerovjesnika
uveli mislivi da se time mogu dodatno pribliiti Gospodaru - te su
time unijeli novotariju u pravom smislu rijei. Nadalje, jasno se
uoava da se elja sticanja Allahovog zadovoljstva pojavljuje kao
motiv iza njihovih postupaka. Meutim, nije se mogue oteti utisku
koji e ostati dominirajui kroz povijest pa sve do danas, da je prizvuk rijei novotarija (bid'at) uvijek popraen negativnim ili,
p
r
o
s
t
o
r
a
, t
oj
e
d
i
n
op
r
i
i
l
iN
j
e
m
u
,d
.
.
.(
E
l
A
s
f
e
h
a
n
i
,
A
l
M
u
f
r
e
d
tf
g
a
r
b
i
l
Q
u
r
n
,s
t
r
.
4
9
)
.
126

drugaije kazano, loim konotacijama. Zbog toga se u drugom ajetu
rije upotrebljava da bi se negirala odvojenost poslanja Muhammeda, s.a.v.s., od ranijih poslanja te bilo kakva razliitost od uenja
ranijih poslanika i vjerovjesnika.

}
{
"Reci: "Ja nisam prvi ( )poslanik i ne znam ta
e biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono to
mi se objavljuje i samo sam duan da otvoreno
opominjem" (El-Ahkaf, 46/9).
"Sunnet" i "bid'at" u hadisu

Prije nego to prezentiramo hadiske tekstove u kojima se
spominju termini koje tretiramo, recimo samo da se ope prihvaena definicija bid'ata formulie na sljedei nain: bid'at je svaka
novina koja nema svoje uporite i osnovu u Kur'anu i sunnetu.6 Iz
definicije je oita negativna odrednica, a jasno je da se odrazilo
ranije spomenuto kontekstualno poimanje termina. Spomenimo i to
da se upravo zbog toga rijei bid'at kada se upotebljava u
pozitivnom kontekstu dodaju rijei "huda" (uputa), ili "hasene"
(dobro).7
Neki uenjaci za ovu vrstu novotarije, dakle novotariju upute
ili dobru novotariju, odbijaju rei bid'at, ve kau sunnet hasen
(lijepi uvedeni obiaj), a odrednicu novoga svode na iskljuivo
jeziku formulaciju koja se pojavljuje zbog znaenja nove pojave.
Ovo emo dodatno pojasniti kada budemo izlagali upotrebu termina sunneta i bid'ata u hadiskim tekstovima.
M
u
h
a
m
m
a
dQ
a
l
a

i
M
:
u
a
ml
u
g
a
ta
l
f
u
q
h
a
,
D
rA
n
n
a
f
i
s
,
B
e
y
r
t
,1
9
9
6
,s
t
r
.8
5
.
7
I
b
i
d
.s
t
r
.
8
5
.
127
Kada je rije o upotrebi termina bid'at i sunnet u hadisu,

uoava se varijacija u odnosu na kur'anski tekst. Varijacija koju
uoavamo nije u smislu odudaranja od osnovnog znaenja termina,
koje se iznova lahko dovodi u vezu sa semantikom pozadinom,
ve se radi o finesama kojima nas Vjerovjesnik, s.a.v.s., uvodi u
irinu uenja islama i usmjerava nae razmiljanje ka dinaminosti
vjere koju potvruju statini, ali i neiscrpni izvori vjere - Kur'an i
sunnet. Vjera ivi upravo zahvaljujui ovoj dimenziji koju Uzvieni
Allah protvruje vjerovjesnikim objanjenjem i uputom u
razdvajanje dobra od zla i istine od lai.
Ponimo sa terminom "bid'at" koji se u hadiskim tekstovima
definitivno pojavljuje kao rije koja obuhvata dobro i loe, te se iz
konteksta mora izvesti zakljuak o kojoj se odrednici radi.
U hadisu kojeg biljei imam Muslim kae se da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Zaista, najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja
uputa - uputa Muhammedova. Najvee zlo su novotarije, a svaka novotarija je zabluda. Prei sam svakom
vjerniku od njega samoga! Onaj koji ostavi imetka,
ostavio je porodici svojoj, a ko ostavi dugove ili neja,
na meni je da se za navedeno pobrinem."8
Iz teksta hadisa se razumije da su novotarije pojava koja stoji
nasuprot Knjizi i uputi Vjerovjesnika, s.a.v.s., te da su, samim
suprotstavljanjem spomenutom, one negativna stvar. U komentaru
hadisa imam En-Newewi kae da se radi o opem izrazu koji se
8
M
u
s
l
i
m
,
K
n
j
i
g
aod
u
m
i
,P
o
g
l
a
v
l
j
eou
m
j
e
r
e
n
o
s
t
iu
namazu, broj 1955.
128

nadalje precizira, pa su veina novotarija zablude, a ne sve. ta vie
on navodi da novotarija (bid'at), moe biti obuhvaena sa svih pet
pravnih kvalifikacija, poevi od nareene, preko pohvalne i doputene, pa sve do pokuene i zabranjene novotarije.9 Ova podjela i
uvoenje bid'ata u okvire uenja islama moe biti problematizirana
od strane onih koji ele novotarije tretirati kao homogeni pojam koji
se uvijek povezuje sa neim loim i pogubnim za vjeru. Meutim,
ukoliko pratimo pojam m
u
d
a
s
t - - u hadiskim
tekstovima, uoavamo da je upravo ova finesa u poimanju ta koju
Vjerovjesnik, s.a.v.s., eli naglasiti. Zbog toga u drugom hadisu,
kojeg prenosi 'Aia, r.a., Allahov Poslanik , s.a.v.s., kae:

"Ko u nau stvar unese ono to joj ne pripada, to e se
odbiti."10
U predaji hadisa kod imama Muslima se kae da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:
"Prevara u vatru vodi, a ko uradi neko djelo koje nije

skladno sa naom stvari (vjerom), ono e se smatrati
odbaenim (nitavnim)"11
Hadisi jasno ukazuju na mjerilo koje e nam pomoi u pravilnom razumijevanju tretmana novotarija, a to je da li se bid'at suprotstavlja Kur'anu i sunnetu, pa ako se ne suprostavlja, da li je u skladu tj.
da li potpada pod ope propise islamskog uenja kada e biti prihvatljiv.
9
e
r
A
n
N
a
w
a
w
i'
a
l
a
M
u
s
l
i
D
m
,
ra
l
F
i
k
r
,B
a
y
r
t
,
6
/127.
10
A
l
B
u
,
r
K
i
n
j
i
g
ao
s
u
l
h
u
(
p
o
m
i
r
e
n
j
u
)
,P
o
g
l
a
v
l
j
e
K
a
d
as
es
t
r
a
n
ep
o
m
i
r
en
an
e
d
o
z
v
o
l
j
e
nn
a
i
n
,p
o
m
i
r
e
n
j
es
e
o
d
b
a
c
u
j
e
,b
r
o
j2
6
9
7
.
11
a
M
u
s
l
i
m
,
K
n
j
i
g
aoP
r
e
s
u
d
a
m
a
,P
o
g
l
a
v
l
j
e on
i
t
a
v
n
o
s
t
i
n
e
u
t
e
m
e
l
j
e
n
i
hp
r
e
s
u
d
aio
d
b
a
c
i
v
a
n
j
un
o
v
o
t
a
r
i
j
a
, broj 3242.
129
Ovu injenicu argumentiraju dodatna dva momenta. Prvi je

povod nastanka hadisa, a koji se navodi takoer u imam Muslimovoj
predaji hadisa. Prenosi se da su kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., dola dva
ovjeka koja su traila da im on, s.a.v.s., presudi. Izloili su mu sluaj
i kazali da je sin od prvog bio najamnik kod drugoga te se dogodio
bludni in izmeu supruge poslodavca i najamnika. Njih dvojica su se
dogovorili da "sramotu" i uvredu asti izmire tako to e najamnikov
otac dati stotinu ovaca i jo devu, a da poslodavac ne trai neku drugu
kaznu za najamnikov prijestup. Spomenue nadalje da su upitali
"uene" koji su ih uputili na objavljeni propis koji je nalagao da se
kamenovanjem do smrti, ukoliko se bludni in dokae vienjem
etverice svjedoka ili priznanjem poiniteljice, kazni supruga
poslodavca, a najamnik je trebao biti kanjen takoer ukoliko se na
isti nain ili priznanjem poinitelja dokae sa stotinu bieva i
protjerivanjem iz mjesta boravka u trajanju od godinu dana. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., im je kazao da je propis upravo onakav kako su im
ga prezentirali "ueni", a zatim spomenuo hadis:
"Prevara u vatru vodi, a ko uradi neko djelo koje nije
skladno sa naom stvari (vjerom), ono e se smatrati
odbaenim (nitavnim)"12
Povod nastanka hadisa usmjerava nau panju na injenicu da
se bid'at ne moe posmatrati kao kompaktna i nedjeljiva cjelina
koja ima negativnu odrednicu, ve se hadis kojim se zabranjuje
novotarija odnosi na pojavu koja ponitava objavljenu odredbu i
propis ili navedeno eventualno modifikuje na nain koji je neprihvatljiv s obzirom da nema svoje utemeljenje u Kur'anu i sunnetu.
Dodatni argument je i slijedei hadis kojeg imam Muslim navodi
odmah iza prethodno citiranog, a u kojem se spominje da je neki
ovjek doao kod 'Aie, r.a., i upitao je o osobi koja ima tri kue pa
od svake oporui da se treina dodijeli siromasima, dakle suprotno
Poslanikovoj, s.a.v.s., odredbi da se ne smije oporuiti od vlastitog
imetka vie od jedne treine ukupne imovine, ime se nastoji sau12
a
M
u
s
l
i
m
,
K
n
j
i
g
aoP
r
e
s
u
d
a
m
a
,P
o
g
l
a
v
l
j
e on
i
t
a
v
n
o
s
t
i
n
e
u
t
e
m
e
l
j
e
n
i
hp
r
e
s
u
d
aio
d
b
a
c
i
v
a
n
j
un
o
v
o
t
a
r
i
j
a
, broj 3241.
130

vati pravo nasljednika. Hazreti 'Aia je odgovorila da se oporuka
odnosi na ukupnu imovinu, a zatim citirala hadis:

"Ko uradi neko djelo koje nije skladno sa naom stvari
(vjerom), ono e se smatrati odbaenim (nitavnim)"13
Hadiski autoriteti o terminima

Drugi moment koji se uoava i svjedoi da je ispravno tumaenje imami En-Newewija jesu naslovi poglavlja koje veliki hadiski autoriteti imami Buhari i Muslim spominju prije navoenja
hadisa. Takoer, knjige u kojima navode hadis jasno govore da se
radi o argumentaciji kojom se eli potvrditi nitavnost postupaka
koji su suprotni propisima i odredbama Allaha, d.. Muslim
navodi hadis u Knjizi o dumi, u poglavlju o umjerenosti u namazu, i u Knjizi o presudama, u poglavlju o nitavnosti neutemeljenih
presuda i odbacivanju novotarija, dok Buhari navodi hadis u Knjizi
o pomirenju, u poglavlju "Kada se strane pomire na nedozvoljen
nain, pomirenje se odbacuje". Bid'at koji se tretira je onaj koji je
suprotan propisima, ili se ak moe konstatovati da se Poslanikove,
s.a.v.s., rijei odnose na pokuaj da se propisi promijene.
Kao to se vidi iz primjera bid'at u ovom kontekstu pojavljuje
se kao negativna pojava, to je razumljivo s obzirom da se njime ponitava ono to je Uzvieni odredio. Analogno tome, svaka novotarija
koja dolazi na mjesto prakse potvrene praksom Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., je negativna pojava koja se treba identificirati i na nju se
treba upozoriti. Hadis koji se najee spominje kada se govori o
pridravanju sunneta i izbjegavanju bid'ata biljei imam Tirmizi,
gdje se pojavljuju u istom tekstu pojmovi sunnet i novotarija, od
'Irbada ibn Sarija, r.a., a u njemu Vjerovjesnik , s.a.v.s., kae:
13
M
u
s
l
i
m
,
K
n
j
i
g
aop
r
e
s
u
d
a
m
a
,P
o
g
l
a
v
l
j
e on
i
t
a
v
n
o
s
t
i
n
e
u
t
e
m
e
l
j
e
n
i
hp
r
e
s
u
d
aio
d
b
a
c
i
v
a
n
j
un
o
v
o
t
a
r
i
j
a
, broj 3243.
131

"Oporuujem vam da budite svjesni Allaha, sluate i
pokoravate se, pa makar vam pretpostavljeni bio rob
Abesinac, jer, zaista, ko poivi od vas, vidjet e mnoga
u
d
a
s
t razilaenja! uvaj te se novotarija (m
)jer su one zabluda, pa ko poivi do tog
vremena, neka se pridrava mog sunneta (puta) i
sunneta pravednih i upuenih nasljednika! vrsto se
toga pridravajte!"14
Rije sunnet se mora razumjeti kao kompletno uenje sa kojim
je doao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i nain na koji se primjenjuje i promovira s obzirom da se u isti kontekst dovode pravedne halife - nasljednici Vjerovjesnika, s.a.v.s., ime se uenju islama daje dinaminost, ali i potvruje statinost osnovnim izvorima, Kur'anu i sunnetu.
Dakle, nije svaka stvar koja se pojavi nakon vremena u kojem je
ivio Muhammed, s.a.v.s., novotarija u smislu u kojem se negativno
spominje u prethodno citiranim hadisima te se neumitno namee
zakljuak da postoji diferencijacija meu novonastalim stvarima u
vjeri. Navedeno potvruje i hadis kojeg biljei imam Muslim, od
Derira ibn Abdullaha, r.a., u kojem Muhammed, s.a.v.s., kae:
14
S
u
n
n
a
n a
t
T
i
r
m
i
d
i
, K
n
j
i
g
a o z
n
a
n
j
u
, P
o
g
l
a
v
l
j
e o
p
r
i
d
r
avanju sunneta i izbjegavanju novotarija, broj 2600.
132

"Onaj ko uvede lijep obiaj (sunne hasene) u islam pa
se on bude primjenjivao poslije njega imat e nagradu
kao svi oni koji budu po njemu postupali, a njima se
nagrada nee nita umanjiti. A onaj ko uvede lo obiaj
(sunne sejjie) pa se on bude primjenjivao nakon njega
imat e grijehe svih onih koji ga budu prihvatili, a da se
grijesi njihovi nee umanjiti."15
Dinaminost vjere i statistinost njenih izvora

"Lijep obiaj" ili praksa koja se ovim hadisom uvodi u okvire
uenja islama je ono to garantira dinaminost vjeri i udaljuje
neprimjeren odnos prema novinama. Veliki je broj primjera kada se
lijepi obiaji uvode ak i u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., se ne
moe rei da se radi o odobravanju samog postupka i djela, a da se
prije toga ne zakljui da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., potvrdio nain na
koji se dolo do injenja djela. Navedimo dva oita primjera koja
su bliska drutvenom ivotu muslimana.
Prvi je minber koji je kao lijepu inovaciju uvela ena sahabijka iji je sin bio stolar, pa je eljela doprinijeti dinaminosti vjerskog ivota time to e narediti sinu da za Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
izradi minber.16
Drugi primjer su dva rekjata nafile namaza pred pogubljenje
koje je uveo Hubejb ibn 'Adijj, r.a., kojeg su murici zarobili i
pogubili. Prije nego to su ga pogubili, klanjao je dva rekjata nafile
koja se vezuje za posljednje trenutke ivota osobe na ovom svijetu,
ime je praktikovao postupak do tada nepoznat, a radi se o namazu
sa posebnim povodom.17
15
M
u
s
l
i
m
,
K
n
j
i
g
aoz
n
a
n
j
u
,P
o
g
l
a
v
l
j
eou
v
o
enju lijepih
obiaja ip
o
z
i
v
a
n
j
uu
p
u
t
ii
l
iz
a
b
l
u
d
i
,broj 4830.
16
a
A
l
B
u
,
r
i
K
n
j
i
g
a o k
u
p
o
p
r
o
d
a
j
i
, P
o
g
l
a
v
l
j
e o
s
t
o
l
a
r
s
t
v
u
,b
r
o
j1
9
5
4
.
17
a
A
l
B
u
,
r
K
i
n
j
i
g
aov
o
j
n
i
mp
o
h
o
d
i
m
a
,P
o
g
l
a
v
l
j
eo
E
r
R
e
d
i',b
r
o
j3
7
7
7
.
133
Moe se kazati da navedeno obuhvata odobrenje vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., to nije sporno, ali se mora priznati da
Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije osudio nain na koji je dolo do samog
djela, a to je uvoenje neega novoga u vjeru, to ima svoje openito utemeljenje i osnovu te nije suprotno decidno formulisanim
odredbama i propisima.
Ovo je praksa koja se nastavlja u vremenu estite etverice
halifa - nasljednika Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji su linim primjerom pokazali koliko je znaajno da se vjeri ne oduzima dinaminost kojom ju je Uzvieni Allah odlikovao. Dovoljan je primjer, s
obzirom na osjetljivost, znaaj i posljedice pitanja, sabiranje
Kur'ana asnog u jednu knjigu, Mushaf. Uprkos injenici da to nije
uinio Muhammed, s.a.v.s., za vrijeme svoga ivota, navedeno nije
bilo prepreka da se prva trojica pravednih vladara, Ebu Bekr, Omer
i Osman, r.a., upuste u navedeno te da ostave dijalog koji nam
dovoljno kazuje kako se vjera treba razumjeti. Hazreti Omer
predlae da sakupe Kur'an, jer je uvidio da je veliki broj hafiza
ehidio pa se pobojao za Kur'an, a halifa Ebu Bekr, r.a., odgovara:
"Kako da inimo neto to Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije uinio?"
Omer, r.a., odgovara: "Tako mi Allaha, u tome je dobro!"18
Zakljuak koji moemo na kraju izvui je da novotarija u islamu koja se spominje nasuprot sunneta, ako se posljednjim terminom
eli ukazati na sve to se vjerom decidno odreuje, nije negativna
pojava zato to ranije nije bila poznata, ve se u hadiskim tekstovima
jasno kae da se radi o novotariji (bid'atu) kojom se potiskuje i
degradira ve poznati i utvreni propis. Jeziki posmatrano, radi se o
novoj stvari, pa e se kazati da se radi o novotariji, ali se u literaturi
ustalila odrednica "hasene" (dobra, lijepa novotarija).
Dva su razloga zbog kojih se pojavljuje ovaj naziv. Prvi
razlog je hadis koji smo ranije citirali i u kojem Vjerovjesnik,
s.a.v.s., govori o uvoenju u vjeru "lijepog" obiaja, a koji se, opet,
moe nazvati novinom s obzirom da ranije nije postojao. Drugi
18
a
A
l
B
u
,
r
i
K
n
j
i
g
a o v
r
i
j
e
d
n
o
s
t
i
m
a K
u
r
'
a
n
a
,
P
o
g
l
a
v
l
j
eos
a
k
u
p
l
j
a
n
j
uK
u
r
'
a
n
a
,b
r
o
j4
6
0
3
.
134

razlog su rijei Omera, r.a., kojim opisuje sakupljanje ljudi radi
zajednikog obavljanja teravih-namaza kojeg je predvodio 'Ubejj
ibn Ka'b, r.a., po njegovom nalogu:

"Divna li je ova novina (bidat)!"19
Moda je najupeatljivija poruka koju pronalazimo u rijeima
prvih generacija muslimana i koja govori o bid'atu (novotariji),
izreka koja se prenosi od supruge Muhammeda, s.a.v.s., 'Aie, r.a.,
koja kae: "Prvi bid'at koji se pojavio nakon Vjerovjesnika ,
s.a.v.s., je sitost!"20
Posmatramo li osnovne karakteristike muslimana u savremenom dobu moemo uoiti da u najopasnije novotarije koje su se
pojavile spadaju nipodatavanje autoriteta i uporno ustrajavanje na
podjelama meu muslimanima. Ispravno poimanje terminologije
koja se vezuje za uenje islama prvi je i nezaobilazni korak ka
ispravnom razumijevanju vjere, u emu e i tekst koji smo ponudili,
nadamo se, predstavljati dobru osnovu za daljnja istraivanja.
19
M
l
i
ki
b
nE
n
e
s
,A
l
M
u
w
a
a
r,al-kitb
D
a
l
'
a
r
a
b
i
,B
a
y
r
u
t
,
1
9
8
8
.
,K
n
j
i
g
aon
a
m
a
z
u
,P
o
g
l
a
v
l
j
eon
o
nom namazu u ramazanu,
broj 247.
20
Subul as-salm, A
ni,
a
n
ra
l
F
i
k
r
,B
a
y
r
u
t
,4
/
2
1
1
.
135
Kenan Musi, M.A., assistant
SUNNA AND IBADAT IN QURAN AND

HADITH
The precise establishment of Islamic terminology meaning is

a question of exceptional importance for a right understanding of
Islamic teachings. Sunnah and bidat are the two basic terms which
are often used as arguments in accepting or rejecting certain
phenomena. Their etymological meanings, semantic wideness and
context of their use in the Quranic and hadith texts are the subject
matter of this paper. Negative attribute must not be ascribed to any
phenomenon only for being new and not known before. Accepting
of such perception would inevitably lead to confirmation of static
of sources of Islam, what is not only acceptable but necessary, but
the problem appears when that very perception denies its
dynamism which comes out from correct and right understanding
of Quranic texts and hadiths as the sources of Islamic teaching. It
is particularly essential to pay attention to hadith aspect which is
used to comprehend the meaning of the quoted terms which comes
out of contextual analysis of their usage.
Key terms: bidat, suhhah, novelty.
136

.
.

.
.

.

.
:
137
ISLAMSKA PRAVNA MISAO
Mr. M. HASANI, Problem guve na Mini za vrijeme hadda
Mr. Mustafa HASANI, predava
PROBLEM GUVE NA MINI ZA VRIJEME

HADDA
Problem guve na haddu jedno je od pitanja koje je sve

ee predmet istraivanja. Interes za rjeenje ovog pitanja ima Vlada Kraljevine Saudijske Arabije kao domain i
organizator, ulema ija je zadaa izmeu ostalog, da nudi
odgovore na nove sluajeve i upuuje muslimane, i na
kraju, interes imaju i same hadije u cilju pravilnog, lakeg, ali i sigurnog obavaljanja hadda u kojem e mu se
moi posvetiti kao ibadetu i kojim e Allah biti zadovoljan. Mina je uska dolina, udaljenja od Harem-i erifa
osam kilometara, gdje se u danima ali i noima etverodnevnog trajanja Kurban-bajrama okupljaju gotove sve
hadije. Tako je Mina mjesto najdueg zadravanja hadija. Kada se tome pridoda da je rije o milionima ljudi koji
su u gotovo stalnom kretanju, onda je to izuzetno zahtjevan posao za organizatora, ali i ulemu koja u interpretaciji
haddskih obreda treba uvaiti i ove injenice.
Kljune rijei: hadd, Mina, bacanje kemenia,
Demreta
139
erijat ima za cilj ostvarenje dobrobiti i otklanjanje nereda.

Zbog toga, nuno je da ulema prati drutvena kretanja i ima aktivan
odnos radi razumijevanja tih kretanja. Izvori islamskog uenja,
Kur'an i sunnet, trajni su i nepromjenljivi, dok je drutvena, kulturna, politika i ekonomska pozicija muslimana u stalnom kretanju.
Zadatak uleme jeste da svojim tumaenjem datog trenutka na osnovu Izvora, putem odgovarajue metodologije, ponudi adekvatna
rjeenja i odgovore radi postizanja Boijeg zadovoljstva. Pravilno
izvedene fetve, tumaenja konkretnih drutvenih pojava, osiguravaju provoenje univerzalnih Allahovih naloga u konkretnu historijsku i geografsku stvarnost, koja se odlikuje svojim posebnostima u
odnosu na prethodne generacije. Dinamika drutvenih kretanja potie i dinamiku pravnog tumaenja, ali treba naglasiti da nije uvijek
ovakav odnos da drutveno ponaanje prethodi tumaenju. Naprotiv, intencija u tumeenju jeste da interpretacija uleme ima i preventivnu ulogu i time utjee na drutvene procese i oblikuje drutveno ponaanje.
Jedna od pojava koja ve neko vrijeme naglaeno zaokuplja
umove muslimana jeste i pitanje guve na haddu ili, konkretno, na
Mini. esto se Mina navodi kao mjesto velikih guvi, ali, naalost, i
stradanja desetina i stotina hadija. Statistiki podaci govore da
milioni hadija u vrijeme Kurban-bajrama, kada se vre obredi
hadda na Mini, borave na uskom prostoru i da su gotovo u stalnom
kretanju kako unutar same Mine, tako i prema osam kilometara
udaljenom Harem-i erifu u Mekki. Iz godine u godinu evidentni su
napori koje ini Kraljevina Saudijska Arabija u cilju boljeg, lakeg i
sigurnijeg obavljanja hadda, ali i pored toga deavaju se guve kao
i brojano manje ili vee nesree. Ova injenica pokazuje da nije
dovoljno samo od Vlade, Ministarstva hadda ili guvernera Mekke
traiti rjeenje samo u tehnikim preinakama saobraajnica,
komunikacija, smjetajnim kapacitetima i sl., ve i da ulema treba sa
svoje strane pokazati doraslost i zrelost i ponuditi tumaenja i
rjeenja uvaavajui ovu stvarnost. I na kraju, dio odgovornosti
snose i same hadije, a pogotovo vodii nacionalnih organizacija
hadija, koji ustvari realiziraju i konkretiziraju ponuena rjeenja.
140
U radu su posebno istaknuta dva obreda: bacanje kamenia

na Demretima i boravak na Mini u noima Bajrama, jer se na vrlo
ogranienom prostoru i u vrlo odreenom vremenu deavaju kretanja milionskog broja ljudi, to izaziva guve. Nekada su posljedice
tih guvi izuzetno teke, ali ovo kretanje uvijek predstavlja stalnu
opasnost, to kumulira psiholoki pritisak na same hadije ali i na
domaina i njegovu organizaciju. Kada i kojom dinamikom e se
obaviti pojedini obredi zavisi od procjene prije svega vodikih
slubi, emu se zbog obimnosti rada nije moglo posvetiti panje.
Redosljed obreda na Mini

8. zu'l-hidde
Sunnet je na Minu izii osmog zu'l-hiddeta, tzv. Jevmu'ttervije.1 Mustehab je toga dana napustiti Mekku poslije izlaska
sunca jer hadiske zbirke biljee da je Boiji Poslanik, a.s., na Mini
klanjao pet namaza: podne, ikindiju, akam i jaciju i sabah narednog dana. Nema nekih posebnih propisa vezanih za ovaj dan osim
da je Poslanik, a.s., uio telbiju, zikrio i upuivao dove. Postoje
miljenja da je i taj dan Poslanik, a.s., drao hutbu, meutim, ovdje
se vie misli da je on upuivao hadije obredima hadda i susretu
sa Arefatom.
Tervije jeziki znai iekivanje. Ne postoji jedinstven stav u vezi sa imenom

ovoga dana. Prema jednom miljenju, ovaj dan je nazvan danom iekivanja jer
su u njemu Boiji Poslanik, a.s., i ashabi izlazili na Minu pripremajui
namirnice, jahalice i sebe za obrede hadda iekujui odlazak na Arefat. Drugi,
pak, smatraju da je tako nazvano zbog toga to je Ibrahim, a.s., sanjao san da kao
rtvu prinosi svoga sina Ismaila, a.s., pa je tada ivio u isekivanju konane
odluke da li je san od Allaha ili nije. Na dan Arefata je spoznao (arefe) da je to
od Allaha objava. Neki kau da je Dan tervije zato to imam objanjava (jurevvi)
propise hadda hadijama.
141
9. zu'l-hidde
Nakon boravka na Arefatu, visoravni udaljenoj od Harem-i
erifa oko 22 kilometra na kojoj je boravak ovog dana farz, sa
akamskim ezanom hadije kreu prema Mekki i zaustavljaju se u
Muzdelifi, gdje klanjaju akam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta, spojeno i skraeno, skupljaju 49 kamenia, ibadete i sa pojavom zore klanjaju sabah. Nakon klanjanja sabah-namaza kreu u
pravcu Mine. Starim i iznemoglim licima doputeno je da prije klanjanja sabaha na Muzdelifi krenu prema Mini. Ibn Abbas, r.a., prenosi
da ga je Boiji Poslanik, a.s., sa Muzdellife poslao nou kao pratioca
prtljaga. On takoer prenosi da je Alejhiselam svoje slabane ukuane,
ene, djecu i sluge, poslao nou prije2 sabaha sa Muzdelife i rekao im:
"Nemojte bacati kamenie dok sunce ne izie".3
10. zu'l-hidde
Prvog dana Kurban-bajrama (Jevmu'n-nahr) po dolasku na
Minu hadija se odmah upuuje na mjesto prvog bacanja poznato
kao Demretu'l-Akaba, gdje baca prvih sedam kamenia. Veliina
kamenia je opisana u hadisima u kojima stoji da je rije o manjim
kameniima, veliine ljenika ili kopice graka.4 Lijepo je kamenie bacati tako da mukarac, ali ne i ena, digne ruku toliko da
mu se vidi bjelina pazuha, na nain da se kameni obuhvati prstima. Visina ake pri bacanju je u visini obrva. Bacanje ovih
kamenia je pozdrav Mini kao to je tavaf pozdrav Kabi, i to je
2
Rije je o simbolikom gaanju ejtana i suprotstavljanju njegovim navoenjima. To je oponaanje Ibrahima, a.s., njegove supruge Hadere i sina im Ismaila,
a.s., koji su gaali i tjerali ejtana od sebe nakon to ima je Allah, d. ., objavio
da je istinit san o prinoenju rtve. Bacanjem kamenia tjerali su ejtana koji ih
je nagovarao da se ne pokore Boijoj volji. V.: Dr. Vehbe Ez-Zuhajli, El-Fikhu'lislamijju ve edilletuhu, t. 3, Daru'l-fikr, Damask, 1996, str. 192.
3
Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka hadisa, III, preveo Mahmut Karli, Eli Ibrahimpaina medresa, Travnik, 2001, str. 287-288.
4
Muslim, Muslimova zbirka hadisa (saetak), El-Kalem, preveli: Muhamed
Mrahorovi, (...), 2004, str. 317.
142
prvo to je Boiji Poslanik, a.s., radio po dolasku na Minu. Sa

prvim bacanjem bi prestao sa uenjem telbije, i sa svakim
kameniem koji je bacao pojedinano izgovarao bi tekbir.5
Vrijeme bacanja kamenia koje se pravno tolerie je od zore
i traje do zore drugog dana Bajrama. Sunnet ih je baciti od izlaska
sunca do podne toga dana, ali se mogu baciti i poslije podne.
Mekruh ih je bacati nou.6
Taj dan nakon bacanja kamenia spadaju prve ihramske
obaveze,7 a radnje koje pokazuje izlazak iz ovih obaveza jesu: brijanje glave ili skraivanje kose, klanje kurbana i skidanje ihrama.
Boiji Poslanik, a.s., je taj dan otiao do Harema u Mekki i obavio
obavezni tavaf, a potom se vratio i ostatak dana i noi provodio na
Mini.8
5
Isto, str. 316.

Abdulhamid M. Tuhmaz, Hanefijski fikh, I, Haris Grabus, preveli: Zuhdija
Hasanovi, (...), Sarajevo, 2002, str. 625.
7
Pravna nauka poznaje dva stupnja osloboenja od ihramskih obaveza: prvo,
manje (tehallul asgar) i vee ili konano osloboenje (tehallul ekber). Prvo osloboenje nastupa kada se izvre prve dvije od tri radnje: bace se kamenii na
Demretul-Akabi, obrije se ili skrati kosu ili obavi Tavafu'l-ifadu. Nakon ovoga
skidaju se ihrami i doputeno je sve osim spolnog odnosa, a prema stavu hanefija, afija i hanbelija, doputena je i upotreba mirisa, na osnovi rijei Alejhisselama: "Kada izvrite bacanje kamenia i obrijete se, doputeno vam je da
koristite mirise, obuete vau odjeu i sve ostalo osim branog odnosa." Zabrana
se protee pored spolnog odnosa i na ljubljenje i nadraivanje. afije i hanbelije
smatraju da zbog toga nije doputeno sklapanje braka u tom vremenu, a ostalo,
poput brijanja i obrezivanja noktiju, jeste. Malikije smatraju da sa prvim osloboenjem ostaje zabrana seksualnog odnosa, lova i upotrebe mirisa, na osnovu
hadisa: "Kada bacite kamenie na Demretu i zakoljete kurban i obrijete se, doputeno vam je sve izuzev namirisavanja i ena", kao i ajeta: " Ne ubijajte divlja
dok obavljate obrede hadda!"
Konano ili veliko osloboenje nastupa nakon to se obavi obavezni tavaf, tj.
Tavafu'l-ifada. Tada je haddija osloboen svih zabrana, s tim da je mustehab
da saeka sa seksualnim odnosom dok obavi i posljednje bacanje. V.: Dr. Vehbe
Ez-Zuhajli, nav. dj, str. 229.
8
Buhari, Sahihul-Buhari (Buharijina zbirka hadisa), II, preveo Hasan kapur,
Odbor Islamske zajednice Prijedor, Sarajevo, 1975, str. 659.
6
143
11. zu'l-hidde
Drugog dana (Jevmu't-terik)9 hadija baca 21 kameni, na
svakom od tri Demreta po sedam kamenia. Poet e od prvog
Demreta prema Muzdelifi, (tzv. Malo demre), pa srednje i na kraju
demre blie Mekki, na koje je prethodni dan bacao kamenie.
Hadiske zbirke biljee da je Boiji Poslanik, a.s., bacao kamenie na taj nain da mu je Demre bilo na desnoj, a Kaba na
lijevoj strani.10 Ashabi su prenijeli da je Boiji Poslanik, a.s., nakon
bacanja kamenia poslije prva dva Demreta krenuo naprijed prema narednom, povukao se nalijevo i uio dugo dovu okrenut prema
Kabi.11 Vrijeme bacanja kamenia koje se tolerie traje od zore
ovog dana pa sve do zore treeg dana Bajrama. Sunnet ih je baciti
od podne do zalaska Sunca, a pokueno prije podne i nou.
12. zu'l-hidde
Treeg dana se bacaju kamenii kao i prethodnog dana.
Vrijeme bacanja traje do zore etvrtog dana, a sunnet ih je bacati
poslije podne do akama. Sa ovim posljednjim bacanjem hadija
moe da napusti Minu. Ako bi se na Mini zadrao do izlaska sunca
narednog, etvrtog dana Bajrama,12 onda nee napustiti Minu dok
9
Ejjamu't-terik su 11., 12. i 13. dan mjeseca zu'l-hiddeta, s tim da po takvimskom raunanju vremena no prethodi danu, pa se dan rauna od akama prethodne noi.
10
Isto, str. 670.
11
Prenosi se da je Ibn Omer, r.a., bacao po sedam kamenia na najblie Demre
(Mesdidu'-Hajfu) i iza svakog kamenia izgovarao tekbir. Poslije toga bi
proao naprijed, dok se ne bi spustio u dolinu, i tu stao, okrenut prema Kibli. Tu
je stajao dugo i inio dovu uzdignutih ruku prema nebu. Potom je bacio kamenie na srednje Demre, zatim se pomakao nalijevo, spustio u dolinu i stao okrenut prema Kibli. Ovdje je dugo stajao, podigao svoje ruke i tako dugo stojei
inio dovu. Poslije toga bacio je kamenie na Demretul-Akabi, s donje strane
doline. Kod njega nije nimalo stajao, nego se okrenuo i rekao: "Eto, vidio sam
Vjerovjesnika, a.s., kako ovo ovako radi." Buhari, nav. dj, str. 672,
12
O mogunosti ovoga izbora do kada e se hadija zadrati na Mini govori Allah,
d.., u ajetu: "A onome ko pouri i ostane samo dva dana nije grijeh; a nee se
144
ne baci kamenie na sva tri Demreta i to, prema Ebu Hanifi,

moe uiniti odmah nakon izlaska sunca. 13
Bacanje kamenia na Demretima

Bacanje kamenia na Demretima predstavlja jedan od dva
obreda na Mini koji izaziva najvie panje pravnika u svjetlu
tretiranja problema guve i iznalaenja adekvatnijeg i fleksibilnijeg
rjeenja koji e uvaavati novonastalu situaciju.
Ovo bacanje, po stavu hanefijske pravne kole, spada u
haddske vadibe dok ga ostale pravne kole takoer klasificiraju
haddskim vadibom, ali u kategoriji farza tj. obavezom.
10. zu'l-hidde
Meu pravnicima je zauzet stav da je najbolje vrijeme bacanja
kamenia prvog dana Kurban-bajrama od izlaska sunca pa do
podne.
Razliiti su odgovori pravnika u pogledu doputenog vremena
bacanja kamenia pri samom dolasku na Minu, a ovo pitanje dijelom daje odgovor na pitanje kada je dozvoljeno napustiti Muzdelifu i
kome. Na osnovu predaja i stavova pravnika14 mogu se saeti etiri
stava o tome kada je doputeno poeti sa bacanjem kamenia.
1. Prvi stav zauzima stanovite po kojem nije doputeno
bacati kamenie prije izlaska sunca. Ovaj stav zauzimaju
Mudahid, Es-Sevri i Ibrahim En-Nehai bazirajui se na hadisu da
je Boiji Poslanik poslao slabe iz svoje porodice i naredio im da ne
bacaju kamenie dok sunce ne izae". 15
ogrijeiti ni onaj koji se dulje zadri, samo ako se grijeha kloni" (El- Bekara, 203).
13
El-Marginani, El-Hidajetu fi erhi Bidajeti'l-mubtedei, t. 1-2, Daru ihjai't-turasi'l-arabij, Bejrut, str. 146.
14
Sa'id b. Abdu'l-Kadir Baenfer, El-haddu ve'l-umretu, Dar Ibn Hazm, Bejrut,
2001, str. 261-262.
15
Et-Tirmizi, nav. dj, str. 288.
145
2. Drugo miljenje je da je doputeno bacanje nakon zore a

prije izlaska sunca. Predstavnici ovog miljenja su Ebu Hanife,16
Malik, Ishak, Ibn Munzir i prenosi se jedan stav od Ahmeda b. Hanbela. Hadis na koji se pozivaju zastupnici ovog stava glasi: "Prenosi
se od Abdullaha b. Omera da je poslao prije sebe svoje ukuane pa
su oni obavljali stajanje na Muzdelifi, kod Harem-i erifa, u noi,
inei zikr Allahu, d.., onako kako su sami znali, da bi potom krenuli na Minu prije nego to imam obavi stajanje na Muzdelifi i
krene na Minu. Neki od njih uspijevali bi stii na Mini klanjati sabah-namaz, dok bi neki opet stigli poslije toga. I kad bi stigli, bacili
bi kamenie na Demretu'l-Akabi. Ibn Omer je govo-rio: Ovu
olakicu dao im je Boiji Poslanik, a.s.!"17
3. Tree miljenje zastupa Ibnu'l-Kajjim koji pravi razliku izmeu slabih i nemonih kojima je doputeno baciti kamenie prije
izlaska sunca, i licime bez isprike kojima to nije doputeno nego
trebaju ekati dok sunce izie.
4. etvrti stav je da je doputeno baciti kamenie u drugoj polovini noi prije zore. Ovo je stav afije i Ahmeda, kao i stav Esme
kerke Ebu Bekrove, Ata'a i drugih. Svoj stav baziraju na predajama
koje govore da je Poslanik, a.s., usliao molbu supruge Sevde, koja
je bila troma ena, da ranije krene sa Muzdelife, a Esma kerka Ebu
Bekrova je na konstataciju svoga sluge da je prerano bacila kamenie na Demretu'l-Akabe, prije klanjanja sabaha, rekla: "Sinko,
Boiji Poslanik, a.s., dopustio je enama da ovako postupe."18
Oigledno je iz ovih hadisa da je Boiji Poslanik, a.s.,
uvaavao neke specifinosti te je bolesnim, iznemoglim i enama
doputao da ranije napuste Muzdelifu i bace prve kamenie
16
Hanefije dijele vrijeme prvog dana Bajrama u dvije kategorije: "Nakon pojave
zore do izlaska sunca Kurban-bajrama je vrijeme doputenog bacanja sa prijestupom, od izlaska sunca do podne je vrijeme u kojem je sunnet bacati kamenie,
od podne do akama je vrijeme doputenog bacanja bez prijestupa i bacanje nou
koje je doputeno sa prijestupom." Nuruddin Itr, El-Haddu ve'l-umretu fi'l-fikhi'l-islami, Daru'-jemame, Damask, 1995, str. 103.
17
Muslim, nav, dj, str. 315.
18
Isto; vidi, Et-Tirmizi, nav, dj, str. 288.
146
respektujui stanje i posebnost dotinih lica. Shodno ovom uvaavanju navedenih injenica i stanja, pravnici su razumjeli da se ova
naelna doputenost moe prihvatiti i kada je u pitanju velika guva. Saimajui ove stavove, Imam-i afi je rekao da, kada proe
pola noi uoi Kurban-bajrama, zapoinje vrijeme bacanja kamenia, a sa izlaskom sunca ovo bacanje postaje vadib.19
Hanefije dre doputenim baciti kamenie do akama prvog
dana, pa i nou do zore narednog dana, iako je mekruh tako raditi.
Tako, ako bi te noi bili baeni kamenii na Demretu'l-Akabi, nije
predviena nikakva sankcija za tu radnju, iako se to smatra pokuenim. Ova doputenost se temelji na hadisu u kojem je Poslanik,
a.s., na pitanje ashaba: "Bacio sam kamenie poto sam doekao
mrak?" odgovorio: "Nema grijeha!" Da je obavezno bacanje kamenia danju, Poslanik, a.s., bi tako to naredio ashabima, jer su u
sluaju sprijeenosti mogli nai zamjenu. Ako bi prvo bacanje izostavio do narednih dana i bajramskih noi, onda, prema Ebu Hanifi,
treba zaklati brave na ime isprike. Njegovi uenici Ebu Jusuf i
Muhammed ne slau se u ovom stavu sa svojim uiteljom. 20 afije
i hanbelije smatraju da se ovo bacanje moe odgoditi do posljednjeg dana Bajrama.
11., 12. i 13. zu'l-hidde

to se tie bacanja kamenia na sva tri Demreta u naredna
dva dana, sunnet je da se bace kamenii poslije podne. "Boiji Poslanik, a.s., bacao je kamenie na Demretu'l-Akabi prvi dan Kurban-bajrama prije podne, a drugim danima je to inio poslije podne". 21 Veina uleme smatra da nije ispravno bacanje kamenia
drugog dana Bajrama osim poslije podne. To je poznati stav i Ebu
Hanife. Meutim, od njega se prenose jo dva stava. Smatrao je
najboljim vremenom za bacanje kamenia drugog i treeg dana
19
Baenfer, nav. dj, str. 264.

El-Marginani, El-Hidajetu ..., str. 147; Nuruddin Itr, nav. dj, str. 105.
21
Muslim, str. 317.
20
147
Kurban-bajrama poslije podne, a doputenim prije podne. Ovu doputenost je zastupao na osnovu analogije ova dva dana sa prvim
danom Kurban-bajrama, jer su to svi dani u kojima se bacaju kamenii.22 Drugi Ebu Hanifin stav je da onaj koji 12. ili 13. zu'lhiddeta naputa Minu moe baciti kamenie prije podne iako je
bolje poslije, ali je ovo doputeno radi njegovog blagovremenog
dolaska do Harema. Kasnije su hanefije saeli ova dva stav. Ovoga
miljenja su i Ikrime, Ishak i Ahmed po jednom rivajetu.
I trei stav o doputenom vremenu bacanja kamenia zastupaju Ata' i Tavus koji smatraju da je u tim danima openito doputeno bacati kamenie prije podne.23
Na stav ove dvojice tabiina poziva se Abdullah b. Zejd elMahmud, predsjednik erijatskih sudova u Kataru, u svojoj knjizi
"Jusru'l-islam" napisanoj prije 40 godina,24 gdje iznosi brojne
argumente kojima podupire svoj stav o doputenosti bacanja kamenia prije podne. Istie sljedee:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
22
potrebu da se tako postupa iz nude kada se stvaraju velike

guve usljed velikog broja hadija;
princip olakavanja na kojem poiva cjeli erijat, a posebno
kada su u pitanju obredi hadda. Tako je upitan Boiji Poslanik, a.s., za vie obreda koji su uinjeni prije ili poslije od
uobiajenog pa je rekao: "Uradi tako, nema grijeha!"
Ebu Hanife je dopustio bacanje kamenia prije podne na dan
naputanja Mine (Jevmu'n-nefer), radi potrebe musafira da ide
ranije;
hanbelije su dopustile da hadija odgodi kompletno bacanje
kamenia do posljednjeg dana Bajrama;
oni su dopustili da se odgodi bacanje kamenia do u no;
cilj bacanja kamenia jeste spominjanje Allaha, d. ., kako
je naglaeno u hadisu; "Bacanje kamenia i uurbano hodanje izmeu Safe i Merve je uspostavljeno samo radi toga da bi
Nuruddin Itr, El-Haddu ..., str. 105-106.

Baenfer, El-Haddu ..., str. 275-276.
24
V.: www.al-watan.com/data/20060115/ od 22. 12. 2006.
23
148
7.
se Allah, d. . spominjao"25, a Allah, d. , kae: "I spominjite Allaha u odreenim danima!"26 Autor smatra da postoji
idma da se ovim ajetom misli na Ejjamu't-terik. Zikir je
izgovaranje namaskih tekbira i tekbira prilikom bacanja kamenia, jer je ovo mjesto Boiji Poslanik istakao kao mjesto
dugog stajanja za zikr, uenje dova i skruene molitve;
nije zabiljeen tekst hadisa kojim je zabranjeno bacanje kamenia prije podne, jer sve to se o ovom pitanju navodi jeste da je
Boiji Poslanik, a.s., to radio poslije podne. Hadis: "Uzmite od
mene propise hadda!" ne znai da su svi obredi hadda koji
su od Poslanika preneseni da ih je radio obavezujui, tj. na stepenu vadiba. Takoer hadis: "Obavljajte namaz kako me vidite da klanjam!" ne ukazuje da su sve namaske radnje koje su
prenesene da ih je on radio obavezne, jer u namazu ima namaskih farzova, vadiba i mustehaba.27
Sumirajui rezultate svog istraivanja posveenog problemu

guve na Mini, dr. Muhammed Ez-Zuhajli28 predlae:
1.
da se prihvati stav da je doputeno bacati kamenie i nou,

radi ravnomjernijeg broja hadija prilikom bacanja, pa da
jedni bacaju poslije podne-namaza, drugi iza ikindije a ostali
nou. Autor posebno skree panju na mogunosti bacanja
nou kada hadd bude ljeti zbog vruine;
25
Et-Tirmizi, nav. dj, str. 296.

El-Bekara, nav. dj, 203.
27
Dr. Jusuf El-Qaradavi, El-Idtihadu fi'-eriati'l-islami, Daru'l-qalem, Kuvajt,
1996, str. 118-119.
28
Dr. Muhammed Ez-Zuhajli je svoje akademsko obrazovanje sticao na
univerzitetima u Damasku, Kairskom univerzitetu i Al-Azharu gdje je
magistrirao 1967. iz komparativnog prava i doktorirao 1971. Predavao je na
pravnim fakultetima na univerzitetima u Damasku, Ummu'l-Kura u Mekki,
Jordanu, Emiratima i Kuvajtu. Objavio je veliki broj knjiga i rasprava. lan je,
punopravni i pridrueni, znaajnih naunih institucija u svijetu od kojih
izdvajamo Akademiju islamskog prava iz Dide. V.: www.sharjah.ac.ae./
academic/sharia/arabic od 22. 12. 2006.
26
149
2.
3.
4.
5.
da se prihvati stav Ebu Hanife da se na dan drugog naputanja

Mine (Jevmu'n-nefer es-sani) tj. etvrtog dana Bajrama, kamenii mogu baciti poslije nastupa zore do podne. Prema
jednome miljenju, ovo je zastupao i Ahmed, zatim Ikrime,
Tavus, a Kemal b. Humam kae da je Ebu Hanife svoj stav
bazirao na miljenju Ibn Abbasa;
mogu je kijas na stav prethodno spomenutih pravnika o doputenosti bacanja kamenia svaki dan od zore. Ovo jeste
slab kijas, kae autor, ali ga zastupa dio uleme da je doputeno bacanje kamenia dvadeset i etiri sahata dnevno;
da se daju fetve da je doputeno odgaanje bacanje kamenia
za naredni dan, od prvog dana za drugi, od drugog za trei i
treeg dana, pa da se bace kamenii prvo od prvog dana, zatim od drugog i na kraju od treeg dana. Ovako je doputeno
po mezhebu afija i hanbelija;
da se uvjeti za zamjenjivanje u bacanju kamenia proire.
Pravnici se slau da je doputeno zamjenjivanje usljed iznemoglosti i bolesti. Autor smatra da je izloenost potencijalnoj
smrti, ili bojazan od smrti, da e time natetiti svome psihikom ili fizikom zdravlju, prihvatljiv razlog za zamjenjivanje
u bacanju kamenia.29
Raspravljajui o pitanju doputenosti bacanja kamenia prije

podne i analizirajui stavove Ebu Hanife, dr. Nurudin Itr ne prihvata stav da se moe praviti analogija izmeu prvog, s jedne strane,
i drugog i treeg dana, s druge strane, jer su hadisi o praksi Boijeg
Poslanika, a.s., vrlo precizni. Ovome moemo dodati poznato pravilo da nema analogije kada su u pitanju norme iz oblasti ibadata.
Meutim, uvaavajui injenicu, kae dr. Itr, da je danas guva zaista postala tako velika, a potom cijenei da su tog stava bio
ugledni tabiin Ata Ibn Ebi Rebbah, kao i dio dananje uleme,
doputa da se kamenii bace prije podne.
29
Dr. Muhammed Ez-Zuhajli, "Ez-ziham fi Mina", Medelletu el-Medmei'lfikhi'l-islamijji, 19/2006. Mekka, br. 21, str. 53-55.
150
Zamjenjivanje u bacanju kamenia

Mogunost zamjene u vrenju ovog obreda je znaajan propis
za nau temu. Zamjena se sastoji u tome da, umjesto bolesnika, iznemoglog starca, trudnice kojoj odlazak na Demreta priinjava tekou i sl., kamenie baci neko drugo lice kojeg ovaj ovlasti, uz materijalnu nadoknadu ili bez nje, bilo da je mahrem ili ne i bez obzira na
spol. Zamjena je doputena kao to je doputen bedeluk30 za cjelokupni hadd, a pogotovo za neke obrede hadda. Ova zamjena se
uvjetuje da opunomoenik prvo za sebe baci kamenie na sva tri
Demreta prije nego za lice koje mijenja. Ovakav postupak su dopustili hanefije, afije i hanbelije. Hanefije su dopustile da hadija
baca prvo sve kamenie na jedno Demre za sebe lino, a potom da
na istom Demretu baci kamenie za lice koje mijenja. Ovo je
vrijedna olakica s obzirom da je danas regulisan obavezan pravac
kretanja na mostovima kod Demreta. Malikije se izdvajaju u ovom
pitanju pa kau da je potrebno, u tom sluaju, da opunomoitelj
zakolje brave. Broj lica koje jedan hadija moe zamjenjivati u
bacanju kamenia nije ogranien, s tim da opunomoenik treba
ispuniti uvjete koji se veu za bacanje kamenia.31
30
Ibadeti se dijele u tri vrste:

a) Imovinski ibadeti, u kojima je doputena zamjena tj. da ovlateno lice izvri
materijalnu obavezu umjesto vlasnika imovine
b) Tjelesni ibadeti, poput namaza i posta. Kod ovih ibadeta nije doputena
zamjena, jer je njihov cilj da ih svako sobom izvrava.
c) Imovinski i tjelesni ibadet poput hadda u kojem je, prema stavu veine uleme,
doputena zamjena u sluajevima starake iznemoglosti i nude. Malikije smatraju
da nije doputena zamjena ako je opunomoitelj iv, bez obzira da li je farz ili
dobrovoljni hadd, smatrajui da je hadd vie tjelesni ibadet, koji treba da
odgojno djeluje na hadiju. Malikije smatraju valjanim iako je pokueno da umrli
vasijetom odredi da se za njega poalje bedel. Dr. Vehbe Ez-Zuhajli, nav. dj, str. 38.
31
Opi uvjeti valjanosti bacanja kamenia su sljedei:
1.
da cilj bude da se bace kamenii na Demre a ne obino bacanje;
2.
da bacanje kamenia bude na nain bacanja, a ne da se kameni samo
spusti na Demre;
3.
da kameni padne blizu Demreta, a ne negdje drugo;
151
Koje su sankcije za one

koji ne izvre bacanje?
Reeno je da bacanje kamenia openito spada u hadske
vadibe, ali su predviene razliite sankcije u pogledu njegovog
potpunog ili djeliminog neizvravanja. Prema stavu hanefijske
pravne kole, ako bi izostavio bacanje kamenia na Demretu'lAkabi ili vie od tri kamenia od ukupno sedam, treba da zakolje
brave. Ako izostavi tri kamenia na spomenutom Demretu za
svako od njih e podijeliti sadaku, pola sa'a penice, odnosno sa'
hurme ili jema. Obraun se vri na osnovu principa kada izostavljanje cjeline zahtijeva klanje braveta, onda se izostavljanje manjeg dijela te cjeline nadoknauje sadakom. Kada bi potpuno izostavio bacanje kamenia prvog dana ili jedan dan od Ejjamu'tterika, treba prinijeti brave, jer se obaveze dana cijene kao cjelina
a ne pojedinano svako Demre. Ranije je reeno, ako se ostavi
bacanje od prethodnog dana za naredni, takoer treba zaklati brave prema stavu Ebu Hanife, dok se njegovi uenici ne slau sa imamom i smatraju da nije duan zaklati kurban. Isto je ako bi izostavio vei dio bacanja kamenia. A ako bi ostavio manji broj kamenia, onda treba dati samo sadaku za svaki kameni. Tako
recimo, ako bi jednog dana izostavio bacanje kamenia na jednom
Demretu a bacio na ostalim, tj. bacio 10 kamenia od ukupno 21
kamenia na tri Demreta, koliko se u jednom danu baca, obaveza
mu je da zakolje brave jer je izostao vei broj kamenia, tj. 11.32
4.
5.
6.
da je rije o kameniu ili da je neto od zemlje;

da se bacaju rukom;
da se baca sedam kamenia jedan po jedan, jer ako bi bacio svih sedam
odjednom rauna se kao jedno bacanje;
7.
da se potuje redoslijed Demreta.
V.: Baenfer, nav. dj, str. 197-198; El-Marginani, nav. dj, str. 144-145.
32
El-Marginani, nav. dj, str. 163-164; str. Baenfer, str. 280.
152
Boravak na Mini
Na uskom prostoru Mine u noima Bajrama borave hadije.
Mina tih noi zaista postaje prostor na kojem cirkulie veliki broj
ljudi. Pravnici su zauzeli dva stava o pitanju klasifikacije boravka
na Mini.
Prvi stav zastupaju hanefijski pravnici koji smatraju da je
boravak na Mini osmog zu'l-hiddeta sunnet, kao i boravak 11. i
12. ovog mjeseca. Hanefije kau da je bolje boraviti na Mini radi
bacanja kamenia, a stav argumentiraju sljedeim:
1.
2.
3.
Boiji Poslanik je dopustio Abbasu da u danima boravka

hadija na Mini konai u Mekki kako bi mogao obavljati
svoju dunost napajanja hadija. Da je boravak na Mini hadski vadib, Abbas ne bi ni traio da ga ostavi radi napajanja, a
niti bi mu Poslanik, a.s., to olakao. Postupak Poslanika, a.s.,
sugerie da je boravak na Mini sunnet.
Zakonom nije propisana nikakva sankcija u sluaju ostavljanja boravka na Mini.
Hanefije smatraju da boravak na Mini nije sam po sebi obred
hadda, nego je ustanovljen da bi se olakalo hadijama da ne
putuju, nego da borave na mjestu gdje se bacaju kamenii.33
Danas je izostavljanje boravka na Mini za hadije lake zbog
savremenih sredstava prijevoza nego sam boravak na Mini.34
Ovaj stav, pored hanefija, prema jednom rivajetu, zastupa i

Ahmed b. Hanbel, afi kao i Ibn Hazm ez-Zahiri, koji u djelu ElMuhalla biljei rijei Ibn Abbasa: "Kada obavi bacanje kamenia, boravi gdje hoe!"35
Veina pravnika zauzima stav da je boravak na Mini u
dvjema noima terika vadib/obavezan. Malikije smatraju da
izuzetak od ovoga pravila mogu biti uvari stoke koji se nakon
33
El-Marginani, nav. dj, str. 147; Nuruddin Itr, nav. dj, str. 167.
Dr. Muhammed Ez-Zuhajli, nav. dj, str. 52
35
34
153
bacanja kamenia vraaju svome stadu, koji imaju jo jednu

olakicu, tj. ne bacaju kamenie uope drugog dana nego da ih
mogu baciti treeg dana Bajrama sve zajedno.36 Takoer je doputeno licima koja su zaduena za napajanje hadija da ne borave
na Mini, jer se voda iz Zemzema crpila nou. Pored ova dva specifina posla afije smatraju da se krug lica kojima je doputeno
izostaviti boravak na Mini moe proiriti i na one koji imaju neku
ispriku, poput lica koji imaju imetak za koji se boje da e im
propasti ako borave na Mini, boje se za vlastiti ivot, boluju od
bolesti koja im onemoguava boravak ili postoji opasnost da e se
pogorati ako budu boravili te noi na Mini i sl. Izostavljanje
boravka na Mini, prema afijama povlai klanje braveta, ali ako je
izostanak uslijedio iz nekih od navedenih razloga, nema obaveza
klanja. to se tie hanbelija, postoji vie stavova koji se prenose od
ovih pravnika, od stava poput henefijske pravne kole da izostanak
ne proizvodi nikakvu sankciju iako je takav postupak grjean, do
stava da, ako se izostave sve tri noi, pa i jedna no, treba na ime
isprike zaklati brave ili za svaku no dati dirhem i sl.37
Iako boravak na Mini tretiraju sunnetom a ne vadibom, kao
ostale pravne kole, hanefije smatraju da je bolje boraviti na Mini.
Njihove fetve o ovome ne treba shvatiti da je obavezno izostaviti
boravak na Mini. Ko boravi, sigurno e imati nagradu. Praksa
hanefijskih hadija se moe razumjeti u kontekstu cjeline. Tako,
osmog zu'l-hiddeta jedan dio hadija izlazi na Minu, drugi ostaju
u Mekki, a trei direktno izlaze na Arefat. Na ovaj nain nisu svi
muslimani napustili praksu Boijeg Poslanika, a.s., nego se ona
tretira kao sunnet kifaje.38 Hanefije ne trae da sve hadije napuste
Minu, nego jedna grupa hadija da boravi i time oivljava sunnet, a
druga moe boraviti na drugome mjestu. Isto je kod odreivanja
36
"Dozvolio je Allahov Poslanik, a.s., obanima deva da ne spavaju na Mini i da,

nakon to bace kamenie prvog dana Bajrama, odu, a bace kamenie u jednom
od preostala dva dana i to skupa za oba dana." Et-Tirmizi, str. 349.
37
38
Radnja koju ako izvri grupa obaveza spada sa zajednice.
154
vremena bacanja kamenia prvi dan Bajrama; najbolje vrijeme je

poslije podne, ali je doputeno i u drugim vaktovima.39
Nakon to je kao prijedlog mogueg rjeenja guve usljed boravka na Mini dr. E-Zuhajli predloio gore spomenuti stav hanefijske kole, navodi da u sluaju neboravka na Mini treba da zakolje
kurban. Boravak zamjenjuje kurban, i to je nedvojbeno erijatski
doputeno prema saglasnom stavu uleme. Stoga je mogue dati fetvu hadijama da borave izvan Mine, ali da zakolju kurban na ime
toga. To i nije veliki problem zato to danas hadije u velikom broju, pored obaveznog haddskog kurbana, kolju ili tanije uplauju
da se zakolju dobrovoljni kurbani.40 To je in dobrovoljnosti, ali i
pomoi muslimanima, jer se to meso alje siromanima irom Svijeta. Naravno, ovaj prijedlog se razumije u kontekstu guve kao
jedno od moguih rjeenja. Svakako, najbolje je slijediti sunnet i
boraviti na Mini, ali usljed nekih tekih i ozbiljnih potreba, moe se
pribjei i ovom rjeenju.
Stoga ove sankcije ili propisani iskupi za prekraje na haddu nisu uvijek sankcije ili ne treba ih tretirati kao kazne, nego
nekada i kao mogue rjeenje teke situcije, na nain svjesnog
ulaska u tu situaciju radi otklanjanja tekoe. Takvu praksu su prenijeli ashabi. Ka'b b. Udre je rekao da je Boiji Poslanik, a.s.,
proao pored njega dok je bio u ihramu, i dok je, prije nego je uao
u Mekku, na Hudejbiji loio vatru pod kazan, a vai mu lazale niz
lice, i rekao: "Mue li te te vake" Da, ree on, a Alejhisselam e na
to. "Obrij glavu i podijeli esterici bijednika ferek hrane, ili posti tri
dana, ili zakolji kurban."41
39
Dr. Muhammed Ez-Zuhajli, nav. dj,str. 48.

Isto, 46.
41
Et-Tirmizi, nav. dj, 347.
40
155
ZAKLJUAK
Mina je dolina u kojoj se vremenski hadije najvie zadravaju izvravajui hadske obrede. U tri dana Kurban-bajrama
hadije: bacaju kamenie na Demretima, borave na Mini u bajramskim noima, skidaju ihrame i time se oslobaaju ihramskih
obaveza, kolju kurbane, obavljaju obavezni tavaf u Harem-i erifu,
itd. Za nau temu posebno su interesantna dva obreda: bacanje kamenia i boravak na Mini. Kako su u pitanju milioni ljudi, ak i
samim prisustvom tolikog broja, s razlogom se javlja problem
guve. U takvim situacijam hadije su u dilemama izmeu nauenog i realnosti koja ih reducira u primjeni.
U radu je pokazano da pravnici, a posebno savremeni, tretiraju
guvu kao realnost koja se mora uvaiti. Klasini pravnici svih kola
ostavili su dovoljno prostora u interpretaciji propisa vezanih za Minu
da se dananji pravnici mogu pozvati na ponuena rjeenja.
Najvea guva openito na haddu, a time i na Mini, jeste u
vrijeme bacanja kamenia. Klasini pravnici su raspravljali o
vremenima bacanja kamenia. Savremeni autori nisu ponudili nove
interpretacije nego su posegnuli za podjelama koje su razvili klasini
pravnici. Naime, oni su vrijeme bacanja kamenia podijelili na vremena u kojima je doputeno bacanje i vrijeme u kojem je sunnet
bacati kamenie. Uvaavajui guvu kao realnost i nudu, savremeni autori smatraju da se mogu prihvatiti ona rjeenja pravnih kola i
alima koji doputaju bacanje kamenia u svim vremenima. Primjenom ovih tumaenja smanjila bi se velika koncentracija na Demretima i blagovremeno rasporedio broj hadija. Slina je situacija i
kada je u rije o boravku hadija na Mini.
Pokazano je da je Boiji Poslanik, a.s., uvaavao pojedince ili
njihove poslove valjanim razlozima da se napravi izuzetak od opeg pravila ili da se olaka. U tim datim olakicama posebno se
istie mogunost zamjenjivanja u bacanju kamenia, da ovlateno
lice baci kamenie umjesto starog i iznemoglog i sl. Treba istai
da je ovaj komoditet ogranien nudom, a ne prohtjevom
156
pojedinaca koji, kakvih sluajeva ima, i bez razloga ne ele da

iziu do Demreta i bacaju kamenie.
Individualna ali i kolektivna je odgovornost kako obaviti
hadd, ali i kako se ponaati na tim mjestima. Kada konkretno
obaviti neki od obreda, izvriti odabir nekog od tumaenja, procijeniti trenutnu situaciju i sl? Svakako, osnovna odgovornosti pada na
vodie grupa, jer su njihove procjene validne: kada krenuti sa
Muzdelife, da li poslati stare i iznemogle ranije; hoe li se uputiti
na Demreta po danu ili po noi, i od njih zavisi da li e uvesti svoju
grupa u talas guve, i sl. Naroito ako se uzme u obzir educiranost
hadija openito hadskim propisima, a pogotovo njihova upuenost u ponaenje ili izvravanje popisa u iznimnim situacijama.
Islamsko uenje u cjelini, a time i u svom normativnom
aspektu usmjereno je ka uvaavanju olakica. Uzvieni Allah kae:
"Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini
istim, i da vam blagodat svoju upotpuni" ( El-Maide, 6). A u suri
koju je nazvao El-Hadd Uzvieni je rekao: "I u vjeri vam nita
nije teko propisao" (El-Hadd, 78). Evidentno je da su pravnici
pokazali dovoljno razumijevanja za specifine situacije i ponudili
fleksibilna rjeenja radi izbjegavanja guve, a u cilju izvravanja
ibadeta u kontekstu kakav jest.
157
Mustafa Hasani, M.A., lecturer
THE CROWD PROBLEM AT MINA DURING

HAJJ
The crowd problem during Hajj is one of the questions that

are being the subject matter of research. All participants in this
holly act, the Government of Saudi Arabia Kingdom as the host
and organizer, ulama whose task is to offer solutions of such new
cases and direct Muslims, and the very pilgrims have interest to
solve the crowding problem during Hajj, so that the hajjis could
perform their duties in a more safer, regular and easier way and to
satisfy Allah with their prayers and deeds. Mina is a narrow valley,
eight kilometres far from Kabah, where during the four days of
Eid ul-Adha, day and night, nearly all hajjis are coming. So, Mina
is the place where the hajjis stay the longest. Only when we add
that there are millions of them in constant movement, one realises
how difficult task have the organizer and the ulama that have to
take these facts into consideration in organising hajjis to perform
the hajj rites.
Key words: Hajj, Mina, stone throwing, Jamrat
alaqaba.
158

.

.

.

.
:
159
160
N. BEGOVI, Ka islamskom ekolokom pravu
Nedim Begovi, asistent
KA ISLAMSKOM EKOLOKOM PRAVU
Ugroavanje i unitavanje ivotne sredine i poremeaj

sklada u odnosima ovjeka i prirode jedan je od ozbiljnih
problema sa kojima se suoava ovjeanstvo u ovome stoljeu. Muslimani imaju odgovornost da se, nudei svijetu
islamsku paradigmu odnosa prema prirodi, svestrano ukljue u njegovo rjeavanje. Pri tome je neophodno izuavanje
naputaka i smjernica Boije Objave, djela islamskih pravnih i etikih mislilaca i crpljenje primjera iz muslimanske
tradicije kako bi se dolo do teorijskih i praktinih rjeenja.
Razvoj islamskog ekolokog prava kao i irenje ekoloke
svijesti inspirisane eri'atskim uenjem, uveliko bi doprinijelo da se kod ljudi izgrauje osjeaj odgovornosti prema
Bogu za odnos prema prirodi, koja im je upravo od Njega
povjerena na koritenje, ali i uvanje i unaprjeivanje.
Kljune rijei: islamsko ekoloko pravo, prirodna
sredina, intencije eri'ata, odrivi razvoj
161
injenica da u okviru islamskog prava do sada nije utemeljena

posebna pravna grana, odnosno u okviru islamske pravne nauke
i
q
h) posebna nauna disciplina koja bi se bavila pravnim regu(f
lisanjem odnosa ovjeka naspram ivotne sredine ni u kom sluaju
ne znai odsustvo eri'atskih uenja i odrednica naspram ivotne
sredine i njenih razliitih komponenata. Razlog tome jeste odsustvo
"ekolokog problema" u tradicionalnom islamskom svijetu u onim
razmjerama u kojima je on danas prisutan kao posljedica prodora, po
prirodu razarajue zapadnjake svjetovne nauke, industrije i tehnologije, konzumerizma i potroakog naina ivota. Islamski svijet se,
u pravom smislu rijei, susreo sa problemima ekoloke naravi nakon
Drugog svjetskog rata kada poinje razvoj industrije, naroito naftne,
te izgradnja velikih gradova u kojima se koncentrira radna snaga kao
nosilac industrijske aktivnosti. Veliki prostori pogodni za obradu
zemlje prekriveni su gradskim povrinama i modernim saobraajnicama. Petrohemijski i ostali hemijski tetni produkti predstavljaju
najveu opasnost po ekosistem na prostoru Bliskog istoka. Veliki
problem predstavlja i zagaivanje atmosfere u velikim gradovima.
Odlaganje otpada je generalno loe ureeno. Nepostojanje modernih
pogona za recikliranje otpada esto ima za posljedicu odlaganje
otpada u blizini urbanih naselja i tvornica. Posjetiocu velikih gradova u islamskom svijetu kao to su Kairo, Teheran ili Istanbul, ostat
e u pamenju enormna buka na gradskim ulicama ponajvie zbog
mnotva automobila i neograniene upotrebe automobilskih sirena.
Ovi i slini gradovi postali su dosta neugodni za ivot, poput velikih
amerikih i evropskih gradova. Pa ipak moramo primijetiti da islamske zemlje imaju jo uvijek dug put pred sobom kako bi dostigle ili
se, barem, pribliile nivou razvijenih zemalja svijeta. Slina je
situacija i sa Bosnom i Hercegovinom ijoj ratom unitenoj privredi
predstoji dug put oporavka i oivljavanja. Upravo zbog tog razloga
vrijedi razmiljati o islamskoj paradigmi odnosa prema ekolokim
problemima kako se oni ne bi rjeavali ex post facto kao u ekonomski razvijenim zemljama zapadnog Svijeta, ve kako bi se sa
njima suoilo prije nego to poprime enormne razmjere.
162
OSNOVE ZA ISLAMSKO EKOLOKO PRAVO
Islamsko uenje sadri, izmeu ostalog, i odgovarajue gledite

naspram prirodnog okruenja i odnosa koji ovjek ima graditi prema
njemu. Danas, kada je problem devastacije ivotne sredine postao globalan, iznimno je vano da se islamske norme koje reguliu ovjekov
odnos naspram ivotne sredine reafirmiraju i sistematiziraju u zasebnu
granu islamskog prava te da se na temelju njih donesu odgovarajui
zakoni kojima e se odgovoriti na sve izraenije probleme zagaivanja
prirodne sredine i naruavanja ekoloke ravnotee.
Za razvoj takve pravne i znanstvene discipline postoje jaki
temelji. Radi se o objavljenom znanju (Kur'anu i sunnetu Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.) i muslimanskom naslijeu predstavljenom u
fikhskim djelima i etikim uenjima islama.1
Islam se shvata kao izgraen svjetonazor i cjelovit nain
ivota koji pokriva, direktno ili indirektno, svaki aspekt ovjekovog
ivota, ukljuujui i njegov odnos prema okolini. Uzvieni Allah
kae u Svojoj Knjizi:
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je
svima onima koji se budu Allaha bojali.2
O Kur'anu kao izvoritu na kome treba temeljiti znanstvena i
etika promiljanja kao i ureenje odnosa unutar drutva i odnosa
drutva naspram ivotne okoline zakljuujemo na osnovu slijedeih
njegovih stavaka:
Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na
krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi
nismo nita izostavili - i sakupit e se poslije pred
Gospodarom svojim.3
1
Othman Abd al-Rahman Liewellyn, The Basis for a Discipline of Islamic

Environmental Law (referat podnesen na Konferenciji o islamu i ekologiji koju
je organizirao Centar za izuavanje svjetskih religija pri harvardskom univerzitetu od 7. do 10. maja 1998. godine).
2
A
l
B
a
q
a
r
a
, 2.
3
A
l
A
n
m
, 38.
163
Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju

prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam
bude vjera.4
Imajui u vidu i hadise Allahovoga Poslanika, s.a.v.s. koji sadre naputke o odnosu prema prirodi, vegetativnom i animalnom
svijetu, sa sigurnou zakljuujemo o utemeljenosti discipline islamskoga ekolokog prava.
Kada je u pitanju naziv ove discipline, neki autori koriste
i
q
h al
b
a
h (islamsko pravo ivotne sredine) u
termin f
arapskome jeziku, odnosno islamic environmental law (islamsko
ekoloko pravo) i islamic jurisprudence of the environment
(islamska jurispruden-cija ivotne sredine) u engleskome jeziku. S
obzirom da pojam ekologija podrazumijeva naunu disciplinu koja
se bavi ukupnim odnosom organizama - ukljuujui i ovjeka naspram prirodne sredine i da kvalitetno pravno ureenje tog
odnosa zahtijeva uvaa-vanje rezultata do kojih je ona dola,
drimo da je termin islamsko ekoloko pravo podesan i opravdan.
ZATITA I OUVANJE
IVOTNE SREDINE KAO JEDAN OD
MOGUIH CILJEVA / INTENCIJA ERIATA
U metodologiji islamskog prava postoji saglasnost o pet

n
), ivot
temeljnih vrijednosti koje titi erjat, a te su: vjera (d
(n
a
f
s), razum (a
ql
), potomstvo (n
as
l
) i imovina (m
l). Neki
autori navode i neke druge vrijednosti.
Smatramo da ima dovoljno razloga da se zatita i ouvanje
ivotne sredine svrsta meu osnovne ciljeve eriata. Naime,
unitavanje i zagaivanje ivotne sredine i njenih komponenata
predstavlja direktnu prijetnju po sve ostale vrijednosti (vjeru, ivot,
razum, potomstvo i imovinu).5
4
5
A
l
M
i
d
a
, 3.
M. Abu Sway, nav. studija.
164
Devastacija prirodne sredine predstavlja naruavanje one

koncepcije ovjekovog odnosa naspram prirode koju zagovaraju
islamska vrela te se utoliko javlja kao suprotnost intenciji eriata
da zatiti vjeru.
Ekstremno zagaivanje zraka, vode i zemljita, oteivanje
ozonskog omotaa isputanjem velikih koliina otrovnih gasova,
globalno zagrijavanje itd. direktna su prijetnja po ivot ovjeka i
drugih bia na Zemlji.
Velika zagaenost zraka u industrijskim gradovima i odsustvo sunevih zraka zbog enormnih koliina smoga i otrovnih gasova imaju snaan utjecaj na ovjekovo zdravlje, raspoloenje, radnu
sposobnost i sposobnost da racionalizira na odgovarajui nain te
se ovdje ugroavanje ivotne sredine javlja kao prijetnja po ovjekov um.
ivot u nezdravoj sredini i izloenost razliitim negativnim
efektima ekoloke krize (kao npr. udisanje zagaenog zraka, nedostatak iste vode, izloenost radioaktivnom zraenju itd.) prouzrokuje pojavu razliitih oboljenja koja mogu ugroziti reprodukciju
ljudske vrste.
I konano, nekontrolisana eksploatacija prirodnih resursa
(uma, rudnih bogatstava, rezervi energetskih izvora itd.) predstavlja prijetnju buduem ekonomskom razvoju ovjeanstva i njegovome materijalnom blagostanju, u emu prepoznajemo ugroavanje
vrijednosti imovine.
Prihvatanje zatite ivotne sredine kao jednog od osnovnih
ciljeva eriata omoguilo bi kreiranje islamske koncepcije razvoja
kao mogue alternative dananjim uvjetima ekoloke krize.
165
ULOGA INDIVIDUE, DRAVNE

VLASTI I ISLAMSKE LEGISLATIVE U
ZATITI I OUVANJU IVOTNE SREDINE
Uloga individue
Krajnja odgovornost pred Uzvienim Allahom za djelovanje i
ponaanje, shodno kur'anskom naputku da e "svaki grjenik samo
svoje breme nositi"6, jeste na individui. Stoga ouvanje, zatita i
unaprjeenje ivotne sredine nije samo zadaa dravnih organa i
agencija, nego i vjerska obaveza svakog muslimana pojedinano.
Svijest o ovoj dunosti je vrlo vana kako bi svaki pojedinac uzeo
aktivno uee u zatiti prirode i prirodnih resursa.7 Zapravo, znaajan segment djelovanja na planu zatite i ouvanja ivotne sredine podrazumijeva "ekoloko" ponaanje pojedinca: uvanje vodenih tokova i povrina istim, umjerenost u potronji vode, racionalno koritenje umskog blaga i njegovo obogaivanje sadnjom itd.
Svijest o dunosti ouvanja prirode neophodno je temeljiti na porukama koje pronose kur'anski ajeti:
I ne pravite nered na zemlji, kad je na njoj red uspostavljen!8
I nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a
ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i ini drugima
dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered
po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine.9
Svijest o potrebi uvanja i unaprjeivanja ivotne sredine u
Bosni i Hercegovini, naalost, nije na zavidnom nivou. Naa jezera
6
A
l
A
n
'
m
, 164.
Vidi: Dr. Ab Bakr Ahmad Bagader ..., Environmental Protection in Islam, The
World Conservation Union's Commission on Environmental Law i Meteorology
and Environmental Protection Administration (MEPA) of the Kingdom of Saudi
Arabia, 1993.
8
A
l
A
'
r
f
, 56.
9
A
l
Q
a
,a
77.
s
7
166
i obale rijeka vrlo esto su odlagalita otpadaka, na mjestima od

izuzetnog ekolokog znaaja vri se bespravna izgradnja objekata,
ume se nemilice kre, otpadne materije se isputaju u vodene tokove itd. Odavno smo prestali biti primjer drugima u ovom
pogledu. Otuda smatramo bitnim da nai islamski radnici, u okviru
ukupnih drutvenih aktivnosti i nastojanja na podizanju ekoloke
svijesti kod graana, rade na izgradnji svijesti kod naih muslimana
o ouvanju ivotne sredine istom, zdravom i udobnom za ivot,
kako ljudske vrste, tako i drugih oblika ivota koje je Allah, d..,
stvorio na Planeti.
Neka naela islamskog prava

od znaaja za ouvanje ivotne sredine
1. U islamskom pravu Uzvieni Allah se smatra jedinim
stvarnim vlasnikom Zemlje i svega to se na njoj nalazi. Svi elementi prirode povjereni su ovjeku na upravljanje i koritenje, ali u
skladu sa Boijim instrukcijama. Privatna svojina je zajamena i
zatiena u islamskom pravu, ali su isto tako postavljena neka vana ogranienja ovog prava.10
2. Tako su iz Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa i ujedno opeg
fikhskog pravila: Nije dozvoljeno nanijeti tetu, niti na tetu odgovoriti tetom izvedena pravila o zabrani zloupotrebe prava u islamskom pravu (a
l
ta
'
as
s
uf f
i
st
i
'm
la
l
ha
q
q). Pravo,
naime, treba biti koriteno samo da bi se ostvarili ciljevi radi kojih
je ono usta-novljeno, a ne da bi se njegovim koritenjem nanijela
teta drugoj osobi ili drutvu.
3. Pravo koritenja osnovnih prirodnih resursa, kao to su:
voda, izvori energije, ume, zrak, suneva svjetlost itd. pripada
10
Pravo vlasnitva i druga prava u islamskoj pravnoj teoriji ne smatraju se

priroenim ovjekovim pravima, nego se smatra da ih Uzvieni Allah
dodjeljuje pojedincima, vodei istovremeno rauna i o interesima zajednice
(Dr. W
a
h
b
aa
l
Z
u
h
a
y
l
, A
l
-F
i
q
ha
lis
la
m
w
aa
d
il
la
t
u
h
, D
r
a
l
f
i
k
r
, Damask, 1996, tom IV, str. 56.).
167
svim lanovima drutva. Njihovo koritenje se ostvaruje na dva

naina: neposrednom eksploatacijom i posredno, pristupom proizvodima sainjenim na bazi tih resursa. lanovi drutva imaju pravo
da koriste prirodne resurse da bi zadovoljili svoje potrebe i pod
uvjetom da time ne nanose tetu drugim lanovima drutva. Onaj
ko neodgovornim ponaanjem uzrokuje devastaciju prirodne sredine duan je da je nadoknadi, jer je time ugrozio prava ostalih lanova drutva.
4. U sluaju da prirodni resurs nije dovoljan za opu i slobodnu eksploataciju, neposredno pravo na njegovo koritenje se
ustanovljava prema slijedeim kriterijima:
a) stupanj potrebe; potrebe se moraju razlikovati od elja i precizirati kvantitativno i kvalitativno;
b) utjecaj na resurs;
c) ulaganje rada i kapitala u resurs;
d) pravo prvenstva u koritenju resursa.
Konano, pravo koritenja resursa povezano je sa mogunou njegove primjerene eksploatacije i osiguranja zatite i obnove
resursa, to je u skladu sa pravnim naelom koje postavlja Allahov
l
a
r
Poslanik, s.a.v.s., kazavi: Profit slijedi odgovornost (a

11
).
bia
l
a
m
n
5. Islamski pravnici ukazuju na to da je osnovni cilj eri'ata
postizanje koristi za ljude ( a
l
ba
l
-m
a

)l
ii
otklanjanje
h
tete
a
r' a
l
ma
f
s
i
d). Ljudski postupci i
po ljudsko drutvo (d
aktivnosti mogu se vrjednovati na osnovu kriterija da li imaju za
posljedicu ostvarenje koristi ili uzrokovanje tete po pojedince i
zajednicu. Stoga, muslimani koji rade na izradi prostornih i
urbanistikih pla-nova, poslovni ljudi, a naroito oni koji rade u
dravnim organima koji imaju ovlasti da donose odluke koje imaju
utjecaja na stanje ivotne sredine uvijek moraju paljivo vagati
izmeu koristi od odreenih aktivnosti, s jedne strane, i
potencijalnih teta koje one mogu proizvesti, s druge strane.
Prilikom vaganja izmeu koristi i tete korisno je rukovoditi se
11
Vidi: Mr. Osman Kozli, Fikhska pravila, El-Kalem, Sarajevo, 2005, str. 202.
168
eri'atskopravnim pravilima o teti i njenom otklanjanju: teta se

mora otkloniti (a
l
-
a
ra
r yu
z
l
u
), teta se ne smije otklanjati
istom tetom (a
l
a
r
ar l
ay
uz
a
lu b
im
i
l
ih
), doputa se
u
t
a
a
m
ma
lu
privatno oteenje radi izbjegavanja javne tete (y
al
a
r
ar a
l
s
sl
id
a
f
'a
l
-
a
ra
ra
l'
m
m
)12, vea
teta se otklanja manjom (a
l
ar
a
ra
l
a
a
dd y
u
z
l
ub
i
) i otkloniti tetu pree je nego pridobiti
al
a
r
ar a
l
-a
a
f
f
korist (d
a
r
'a
l
m
a
f
s
i
da
w
l
m
in al
b al
m
a

).13
l
i
h
Primjera radi, ukoliko se pregraivanjem rijenih vodotoka i
izgradnjom hidrocentrala mogu ostvariti odre-eni ekonomski
uinci, kao to je sluaj sa projektima hidrocentrala na rijeci
Neretvi i nekim drugim naim rijenim tokovima, ali se
istovremeno time uzrokuju brojne negativne ekoloke implikacije
ukljuujui nepovoljnu promjenu mikroklime, ugroavanje neprocjenljivog i izvanredno dobro ouvanog prirodnog blaga sa rijetkim
ili endeminim vrstama flore i faune, istom i nezagaenom vodom
i drugim vrijednostima koje ono ima, a uza sve to umanjuju i mogunosti iskoritavanja tih prirodnih bogatstava za razvoj brojnih
drugih profitabilnih djelatnosti kao to su: turizam, ugostiteljstvo,
hotelijerstvo, ribolov i dr. koje nee ugroziti ta bogatstva, onda biva
jasnija vrijednost uvaavanja naprijed navedenih eri'atskih pravila,
u ovom sluaju naroito onoga koji daje prednost sprjeavanju i
otklanjanju tete od ostvarivanja koristi.
6. Kada se vaga izmeu razliitih interesa i koristi, treba
imati u vidu stepenovanje njihovog znaaja koje je u metodologiji
islamskog prava proveo istaknuti islamski znanstvenik Abu Hamid
al-Gazali (u. 1111.). On je podijelio vrijednosti koje titi eri'at u tri
kategorije: nune (
a
r
r
iy
y
t
), o kojima je ve bilo rijei,
12
Vidi: '
l
A
m
a
d a
l
N
a
d
a
,w
A
l
Q
a
w
'
i
d a
l
f
i
q
h
i
y
y
a
:
m
a
f
h
m
u
h
,
n
a
'
a
t
u
h
,
t
a
a
w
w
u
r
uh
'
,
d
i
r
'
s
a
t
u
m
u
'
a
l
l
a
f
t
i
h
, a
d
i
l
l
at
u
h
, m
u
h
i
m
m
a
t
u
h
, t
a
b
t
i
h
,
D
a
l
Q
a
l
a
m
, Damask, 2000, str. 422-423.
13
Vidi: A
l
a
y
Z
a
y
na
l
'
b
i
d
ni
b
n
h
I
b
m
ri
b
nN
u
d
a
y
m
,
A
l
A
b
hw
a al
N
a
'
i
r'
a
l
m
a h
a
bA
b
a
n
f
aa
l
N
u
,
'
m
a
D
n
r
a
l
k
u
t
u
ba
l
'
i
l
m
i
y
y
a
, Bejrut, 1993, str. 85-92.
169
i
yy
),tije nezadovoljenje dovodi do istinskih

potrebne (
potekoa, i poeljne (ta
s
niyy
t), koje upotpunjuju kvalitet
ivota pojedinca i drutva. Ukoliko ostvarenje interesa iz kategorije
i
y
y
t
ugrozi interes iz kategorije
a
r
r
iy
y
t
, daje se
prednost ovom posljednjem. Na isti nain, prednost se daje
potrebnim stvarima nad poeljnim.
Uloga dravnih vlasti

Primarna zadaa organa dravne vlasti jeste da obezbijede
sigurnost i ope blagostanje drutva kao i da otklone tete koje ga
pogaaju. Ta zadaa ukljuuje zatitu i ouvanje ivotne sredine i
prirodnih bogatstava.
Povijesno promatrano, mnoge funkcije koje se tiu zatite i
ouvanja ivotne sredine u islamskoj dravi bile su povjeravane
posebnoj vladinoj slubi koja se nazivala hisba, a ija je generalna
la
m
r
zadaa bila da nalae dobro i sprjeava loe postupanje (a
). Osoba koja je
bi al
ma
'
r
f waal
na
h
y'
a
na
l
m
u
n
k
a
r
bila na elu te slube - m
uh
t
as
i
b, vrio je nadzor i inspekciju
trita, puteva, obje-kata, izvora vode, prirodnih rezervata itd.
Izmeu ostalog, on je imao obavezu da nadzire i provodi propise
koji se tiu sigurnosti, higijenskih uvjeta i istoe, uklanjanje
otpadaka i polutanata, za-titu prirodnih rezervata od ugroavanja i
prijestupa i sprjeavanje zloupotrebe ivotinja. On je imao
ovlatenje da procjenjuje uinje-nu tetu i odreuje novane globe i
druge sankcije kao i da predu-zima druge potrebne mjere da se
osigura javni interes.14
Uloga dravnih vlasti danas u ouvanju i zatiti ivotne sredine i prirodnih resursa treba da ukljuuje dva glavna aspekta:
1. Preduzimanje svih potrebnih mjera i aktivnosti kojima e
se eliminirati ili ublaiti postojee tete i ekoloki debalansi, u skladu sa jednim od osnovnih naela islamskog prava koje glasi: teta
14
Dr. A. Bagader ..., Environmental Protection in Islam.
170
se mora otkloniti (a
l
a
r
ar yu
z
l
u
) i drugim, njemu srodnim,
pra-vilima. To podrazumijeva pravo dravne vlasti da:
a) smatra odgovornim pojedince, organizacije, ustanove i poduzea za otklanjanje tete koja je rezultat njihovog ponaanja,
poslovnih aktivnosti i projekata, na osnovu naprijed spomenutog pravila o otklanjanju tete;
b) obustavi i zabrani one aktivnosti i projekte za koje utvrdi da
nanose stvarnu tetu ivotnoj sredini koja je podjednaka ili
vea od koristi koja se ima od nje, na osnovu pravila po kome
je otklanjanje tete pree od postizanja koristi ( d
a
r' a
lma
f
s
i
d a
w
l m
i
n a
l
b a
l
m
a
).l
i
Meutim,
ukoliko zajednica ima urgentnu potrebu za nekom

djelatnou koja istovremeno proizvodi i odreene tetne
posljedice, onda se ona moe odobriti na osnovu pravila:
nuda ini doputenim ono to je zabranjeno (a
l
-
a
r
r
t
), s tim da se radi na iznalaenju
tu
b
al
m
a
t
rjeenja koje e biti supstitucija datoj aktivnosti ili koje e
obezbijediti zatitu ivotne sredine. U tom sluaju e se
primijeniti pravilo: to je s razlogom doputeno, presta-je biti
doputeno kada prestane razlog doputenja (m
z
al
i
'u
r
i
nb
a
a
l
ab
iz
aw
l
h
);i
c) potrauje naplatu priinjene tete od strane pojedinaca, ustanova i poduzea koji su je izazvali, primjenjujui pravilo koje
lm
ub
i
r
m
i
).n
glasi: poinilac je odgovoran (a
Meutim, pojedinci, ustanove i poduzea se ne mogu drati
odgovornim za tetu, ukoliko su svoje aktivnosti sprovodili u
skladu sa odredbama dozvola, koncesija i ugovora koje su
sklopili sa organima dravne uprave.
2. Preduzimanje svih potrebnih mjera kojima e se sprijeiti
ili minimizirati tete prije nego one nastanu, shodno principu pravne prevencije koji poznaje metodologija islamskog prava (s
a
d
d
al
a
r
),'
ukljuuje pravo dravne vlasti da:
a) zabrani, privremeno ili trajno, aktivnosti koje mogu rezultirati
ugroavanjem ivotne sredine i ekoloke ravnotee;
171
b) ogranii obim, mjesto, vrstu i nain sprovoenja aktivnosti

(pojedinaca, poduzea i kompanija) kako bi se sprijeila teta
ili ona svela na najmanju moguu mjeru;
c) propie i nametne odreene mjere i tehnike standarde pojedincima, ustanovama i poduzeima kojima e se sprijeiti ili
umanjiti negativno djelovanje njihovih privrednih i drugih
aktivnosti po stanje ivotne sredine i okolia (npr. preiavanje otpadne vode, ugradnja filtera za preiavanje otpadnih gasova koje tvornice i termoelektrane isputaju iz dimnjaka, ugradnja katalizatora za preiavanje automo-bilskih
gasova itd.);
d) preduzme mjere i aktivnosti na zatiti rijetkih i ugroenih
biljnih i ivotinjskih vrsta;
e) preuzme vodeu ulogu u planiranju razvoja i iskoritavanju
zemljita i mora, kao i ostalih prirodnih resursa s ciljem da se
osigura interes svih stvorenih bia i sprijei ugroavanje
prirode. To planiranje podrazumijeva zatitu podruja koja su
od posebnog ekolokog znaaja kao i usklaivanje razvoja u
ekoloki osjetljivim podrujima sa njihovim posebnim karakteristikama.15
Islamske ustanove za zatitu

i odrivi razvoj prirodnih bogatstava
Efikasna zatita i odrivi razvoj na bazi koritenja ogranienih
resursa prirode podrazumijeva, izmeu ostalog, iznalaenje odgovarajuih aranmana koji e omoguiti ljudima da ekonomski iskoritavaju te resurse, s jedne strane, ali isto tako i uiniti ih odgovornim za
njihovo primjereno odravanje i zatitu, s druge strane.
Islamska pravna teorija i praksa poznaje odreene ustanove
korisne u ukupnim nastojanjima na zatiti prirodne sredine. Radi se
o slijedeim ustanovama:
1. oivljavanje ili reklamacija neiskoritene zemlje
15
Ibid.
172
(i
y
'a
l
m
a
w
t
).
Osoba koja oivi "mrtvu" zemlju njenim krenjem, melioracijom, kultiviranjem, sadnjom, izgradnjom, kopanjem bunara ili na
drugi koristan nain postaje njezin vlasnik pod uvjetom da ta
zemlja nema vlasnika, da se ne nalazi u naseljenom mjestu i da ne
predstavlja javno dobro (npr. uma ili panjak gdje se napasa stoka
i sl.).16 Ovaj nain sticanja vlasnitva predstavlja podsticaj ljudima
da ulau u odrivi razvoj zemljinih parcela kako bi ostvarili svoje i
interese svoje porodice i potomaka.
l
im
)
2. rezervati (a
Organi dravne vlasti imaju pravo i dunost da ustanove
rezervate prirode kako bi zatitili prirodna bogatstva i prirodne
ljepote od opeg interesa kao to su: panjaci, ume, planinska podruja, izvori i vodeni tokovi, jezera, stanita dviljih i rijetkih vrsta
ivotinja itd. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukinuo je privatne rezervate
namijenjene za ekskluzivno uivanje monih pojedinaca i utemeljio
javne rezervate za ope dobro zajednice, a tu su praksu slijedile i
halife na Pravome Putu. U spomenutim rezervatima organi vlasti
mogu zabraniti ili ograniiti djelovanje ovjeka na prirodu koje se
sastoji u izgradnji objekata, sjei ume, lovu i drugim aktivnostima.
3. zaklade za brigu o ivotinjama (w
a
q
f
)
Kao to se privatna dobra mogu uvakufiti za potrebe drutva,
isto tako mogu se namijeniti za brigu o ivotinjama. U muslimanskoj tradiciji poznate su takve ustanove.
l
-
a
ra
m
n
)
4. dva asna hrama (a
Radi se o zatienim podrujima koja obuhvataju gradove i
okolinu Mekke i Medine u okviru kojih je zabranjeno ubijanje
ivotinja i sjea stabala.
5. zatiene zone (a
l
a
r
m
)
16
Dr. W
.Z
u
h
a
y
l
, nav. djelo, str. 70-71.
173
Unutar tih zona koje se mogu nalaziti oko izvora vode, rijeka,
jezera, putnih komunikacija i sl. zabranjene su ili ograniene odreene djelatnosti koje mogu nepovoljno utjecati na prirodni ambijent, kvalitet tih bogatstava i njihovo nesmetano koritenje od strane zajednice. 17
Institucionalne aktivnosti na
promoviranju islamskog ekolokog aktivizma
U Saudijskoj Arabiji djeluje Agencija za meteorologiju i
zatitu ivotne sredine (The Meteorology and Environmental Protection Administration MEPA) koja promovira ekoloki aktivizam zasnovan na islamskim principima. Utemeljena je 1981. godine kao centralna organizacija u Saudijskoj Arabiji za sve aktivnosti
na zatiti i upravljanju ivotnom sredinom, a uz to djeluje i kao
nacionalna meteoroloka agencija. Njene odgovornosti se sastoje u
kreiranju i realizaciji programa zatite i unaprjeenja ivotne sredine te kontroli zagaenja zraka, vode i zemljita. MEPA takoer
nadzire stanje ivotne sredine, daje prijedloge pravne regulative i
drugih mjera u ovoj oblasti, propisuje podnoljive mjere zagaivanja okoline, prati regionalni i meunarodni razvoj u ovoj oblasti i
razvija saradnju sa slinim regionalnim i meunarodnim organizacijama.18
U Velikoj Britaniji, u Birminghamu, djeluje Islamska fondacija za ekologiju i ekoloke znanosti (The Islamic Foundation for
Ecology and Environmental Sciences) sa slijedeim ciljevima:
istraivanje i irenje informacija, izrada materijala za pouavanje,
izdavanje knjiga i asopisa, davanje teorijskih i praktinih kurseva,
17
Dr. A. Bagader ..., Environmental Protection in Islam.

MEPA The Meteorology and Environmental Protection Administration,
http://www.islamset.com/env/index.html.
18
174
uspostava istraivakog centra koji e prouavati koritenje zemljita, organsku poljoprivredu i razvoj alternativne tehnologije.19
Prva islamska konferencija ministara okolia odrana je u
Deddi (Saudijska Arabija) 10-12. juna 2002. godine. Na njoj je
usvojena Islamska deklaracija o odrivom razvoju koja je definirala
islamski stav o odrivom razvoju i pozvala na potovanje ljudskih
bia i prava koja se tiu odnosa prema okoliu.20
Islamski doprinos konceptu odrivog razvoja

Graenje sistemskog odnosa ovjeka prema prirodi u ekonomski razvijenim zemljama Svijeta moe se pratiti kroz tri faze upravljanja prirodnom sredinom. Prva faza se vee za pojavu industrijske
revolucije u Engleskoj kada se javlja potreba za reguliranjem odnosa
ovjeka prema prirodi kroz unaprijed utvrena pravila ponaanja i
sankcije za sluaj njihovoga krenja. Tako je, recimo, propisima
zabranjivana ili ograniavana emisija zagaujuih tvari u atmosferu,
vodu, tlo itd. Druga faza podrazumijeva razvoj na ekolokim osnovama koji polazi od stajalita da se ekonomski razvoj treba provoditi
na nain da su promjene karakteristika prirode minimalne, to bi
znailo prvenstveno koritenje njenih obnovljivih resursa. Odrivi
razvoj (sustainable development) je aktualni, moderni pristup upravljanju prirodnom sredinom na temelju uravnoteenih odnosa izmeu
prirode, drutva i ekonomije. On podrazumijeva uspostavljanje trajne harmonije izmeu ekonomskog i socijalnog razvoja i prirodne
sredine te zahtijeva da se prirodni kapaciteti koriste uz puno uvaavanje principa racionalnosti - da se uz to manje njihovo troenje
ostvaruju to vei ekonomski efekti. On, takoer, podrazumijeva da
se koritenjem jednog resursa osiguravaju finansijski preduvjeti da
se, nakon njegovog iscrpljivanja, organiziraju privredne aktivnosti
19
About the Islamic Foundation for Ecology and Environmental Sciences,

http://www.ifees.org/vis_about.htm.
20
Islamic Conference of Environmental Ministers adopts Sustainable Development
Declaration, http://www.arabicnews.com/ansub/Daily/Day/020614/2002061430.html.
175
koje e predstavljati supstituciju dotadanjim. Koncept odrivog razvoja podran je rezolucijom UN-a 1987. godine, a kasnije je afirmiran na vie meunarodnih skupova.21
Islamska deklaracija o odrivom razvoju koja je donesena na
naprijed spomenutoj Prvoj islamskoj koferenciji ministara okolia u
Deddi potvrena je na Svjetskom samitu o odrivom razvoju koji
je organizirala OUN u Johannesburgu (Juna Afrika) od 26. augusta do 4. septembra 2002. godine pod nazivom "Opi okvir islamske
agende o odrivom razvoju". U okviru te agende postavljeni su
slijedei zadaci:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
postizanje onog nivoa ekonomskog razvoja koji e omoguiti

islamskim zemljama da premoste jaz izmeu njih i razvijenih
zemalja,
suzbijanje siromatva u islamskom svijetu,
razrada jedinstvene populacione politike kako bi se postigao
balans izmeu rasta populacije i populacionih karakteristika i
ispravljanje neravnotee izmeu gradova i sela,
provoenje mjera na zatiti zdravlja i okolia putem reguliranja
odvoda otpadnih voda, reciklae otpadaka, sigurnog upravljanja toksinim, opasnim i radioaktivnim materijama, kontrole
rizika od razliitih vrsta zagaenja itd.,
mjere na zatiti i unaprjeenju prirodnih resursa,
zadaci koji se tiu uea u meunarodnoj trgovini i globalizaciji,
pravni i institucionalni aspekti ivotne sredine. Ovdje je, izmeu ostalog, sugerirana izrada komparativne studije o ekolokom
pravu islamskih zemalja i davanje islamskog karaktera njihovom sadraju;
ukljuivanje civilnog drutva u izradu i implementaciju strategija i planova odrivog razvoja,
21
Dr. Bajro Goli, Ekologija i ekoloko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, 2005, str. 66-69.
176
9.
podizanje islamske ekoloke svijesti, edukacija o ekologiji u

redovnim kolskim kurikulumima i realizacija informativnih
programa u medijima,
10. postizanje mira i sigurnosti,
11. osiguranje finansiranja projekata odrivog razvoja.22
U okviru spomenutih zadataka, islamska agenda predvia
odreene mjere koje, zbog ogranienosti prostora, ne moemo
detaljnije razmatrati.
ZAKLJUAK
Temeljna islamska vrela sadre vrijedne naputke o uspostavljanju kvalitetnih odnosa ovjeka prema prirodi koja ga okruuje.
Istovremeno, tradicionalni muslimanski svijet nudi poticajne primjere pozitivnog odnosa naspram ivotne sredine. Otuda postoji
dovoljno osnova, ali i potrebe da se reafirmiraju i dalje razvijaju
islamska etika i pravna promiljanja kao i praktina rjeenja koja
se tiu reguliranja odnosa ovjeka i prirode. Zakoni koji bi bili
utemeljeni na islamskom uenju o odnosu prema prirodnoj sredini
kao i razvijanje i irenje ekoloke svijesti inspirisane eri'atskim
principima i uenjima predstavljali bi doprinos ukupnim nastojanjima na ponovnom uspostavljanju poremeene harmonije izmeu
ovjekovog razvoja i prirodne sredine. Zatita prirodne sredine je
globalni svjetski problem, ali i problem svih nacija i lokalnih zajednica. Otuda je itanje Boije Objave i crpljenje rjeenja koje ona
nudi za probleme i izazove koje namee ivot, pa i za probleme
ekoloke naravi, naa zajednika odgovornost pred Bogom, d..
Vrijedno bi bilo da nae ljude educiramo o islamskim principima
na kojima treba graditi odnos naspram ivotne sredine i time dopri22
Islamic Declaration on Sustainable Development, Johannesburg, AugustSeptember 2002, http://www.science-islam.net/article.php3?id_article=261.
177
nesemo ouvanju prirodnih resursa i bogatstava koje naa drava

posjeduje.
Zatita prirodne sredine nije mogua bez ekoloki svjesnog i
pred Bogom, d.., odgovornog pojedinca, dobrih zakona i iznalaenja modula kako da se omogui ekonomski i drutveni razvoj, ali
istovremeno zatiti i ivotna sredina. Islamske zemlje su prihvatile
koncept odrivog razvoja koji promovira OUN i ponudile islamsku
verziju koja bi trebala biti vodilja muslimanskim zemljama. Ostaje,
meutim, pitanje u kojoj mjeri e ta verzija biti provedena.
178
Nedim Begovi, assistant
TOWARDS ISLAMIC ENVIRONMENTAL LAW
Endangering and destruction of the environment and

disordering of harmony between man and nature is one of the most
serious problems that face humanity in this century. Muslims have
responsibility, offering the world Islamic paradigm of relations
with the Nature, to be completely included into its solution. In
doing so, it is necessary to study instructions and directives of the
Divine Revelation, works of Islamic legal and ethical thinkers, and
gather examples from Islamic tradition in order to come to
theoretical and practical solutions. Development of the Islamic
environmental law, as well as expansion of the ecological
conscience inspired by shariah law, would rather improve the sense
of peoples responsibility toward God through their relation with
the Nature which was given to them by the very God to use it, but
also to improve it and to cherish it.
Key words: Islamic environmental law, natural environment, shariah intentions, sustainable development.
179

.

.

.

.
:
180
181
ZBILJA I DUHOVNOST
Prof. dr. O. NAKIEVI, Ravnotea izmeu duhovne pobude i zakonske

odredbe u islamu
Dr. Omer NAKIEVI, profesor emerritus
RAVNOTEA IZMEU DUHOVNE

POBUDE I ZAKONSKE ODREDBE U
ISLAMU
Islam na putu ostvarenja svojih ciljeva, koristi dva osnovna faktora:

a) faktor duhovne pobude i
b) faktor zakona, podrazumijevajui tu i materijalne
kazne.
Faktor duhovne pobude presudniji je od faktora zakona pa
se posebna panja posveuje srcu kao skrovitu itavog
niza duhovnih radnji, izmeu ostalog: buenja vjere u
Boga, u budui svijet, u stalnu Boiju kontrolu; nade u
Njegovu milost, a tu je i skrovite straha od Boije kazne,
uvjerenje da se sve radi radi Boga, itd. Da bi se ostvarile
ovakve kategorije ponaanja, koriste se metode:
a) pravilna interpretacija poruke islama,
b) molitva (ibadet),
c) uenje i pomno sluanje Kur'ana sa razmiljanjem o
saraju teksta,
d) ustrajnost u spominjanju Boga i Njegovu velianju
(zikru i tespihu), na upuivanju Bogu molbe,
183
traenju oprosta i utoita kod Boga i Njegove

zatite,
e) pomisao na smrt, smrtne agonije, rastanak s ovim
svijetom i prelazak iz dvora u mrklu tamu hladnoga
groba,
f) pomisao na Sudnji dan itd.
ovjek budna i ista srca biva pokrenut svojom ezoterinou, voen unutranjim biem, duhovnom pobudom.
On ini dobra djela dobrovoljno i izborno, iako za to ne
oekuje nikakvu ovozemnu ljudsku nagradu, pa ni toplu
rije zahvalnosti. Kad god ojaa ovaj faktor duhovne
pobude, ovjek e nadrasti animalni ivot i ivjet e ivotom istote.
Faktor zakonske odredbe poiva na obavezama i kaznama
za ivota ovjeka. Onaj kome nedostaje faktor duhovne
pobude, na njega se protee faktor zakona i vlasti.
Koordinacijom faktora zakona i faktora usmjeravanja, faktora duhovne pobude, usklauju se razum i savjest sa Boijim naredbama i zabranama. Sami zakoni ne koriste mnogo posrnulom ovjeku niti oivljavaju njegovo umrtvljeno i
uspavano srce. Zakoni mogu posluiti samo kao plot, ograda tome. Oni su neminovni, ali nakon to iman izvri svoje
obaveze, a odgoj, svoje zaduenje.
Kljune rijei: ovjek, faktori, duhovna pobuda, zakonska odredba
Islam na putu ostvarenja svojih ciljeva koristi dva osnovna
faktora koji su u meusobnoj ravnotei i koji se dopunjuju:
- faktor duhovne pobude, neka vrsta unutranjeg osjeaja ili
ono to se u etici naziva savjest, i
- spoljanji faktor, faktor zakona, podrazumijevajui tu i materijalne kazne.
184

odredbe u islamu
Ovaj prvi faktor naziva se katkada i faktorom imana (vjere),

odnosno faktorom Kur'ana i sunneta Vjerovjesnikova, kao to se
drugi katkada naziva faktorom vlasti nadlene za realizaciju
odreenih zakonskih normi.
Ovi faktori, razumije se, ne utiu podjednako na sve osobe.
Neke osobe zadovoljavaju se u svom ivotu samo faktorom duhovne prirode, dok druge priznaju samo faktor spoljanje prirode, faktor zakona i vlasti.
FAKTORI DUHOVNE POBUDE
U oblastima koje stoje pod uticajem faktora duhovne pobude,

islam posveuje panju:
- oivljavanju srca (savjesti) ovjeka,
- buenju vjere u Boga,
- vjeri u budui svijet,
- buenju osjeaja "boanstvenosti" u ivotu ovjeka, izraenog u prisutnosti Boije kontrole,
- nadi u Boiju milost,
- strahu od Boije kazne,
- radu radi Boga,
- zahvali na Boijem daru,
- strpljenju pri iskuenju,
- oslanjanju na Boga,
- punoj pokornosti Bogu,
- obraanju s pokojanjem samo Bogu,
- jaanju vjerskih motiva i pobuda da bi se ovjek suprotstavio pobudama poroka i strasti,
- upozerenju na propuste i grijehe koje bi eventualno mogao
poiniti ovjek a to namee izazov Boije srdbe, i
- uvanju Boijih prava i prava drugoga. (Oskrnavljenje prava drugoga ubraja se u tee prekraje jer se radi o povredi.)
185
Da bi se ostvarile ovakve kategorije ponaanja ovjeka, koriste se metode:
a. pravilna interpretacija poruke islama

- kroz pouku i neprekidnu uputu,
- preko stalnog ukazivanja privlanim izrazom za potrebu ostvarivanja Boijeg zadovoljstva i
- izbjegavanje Boije srdbe, gnjeva i loe posljedice na oba
svijeta, izrazom koji u srce ovjeka ulijeva strah i zebnju.
Na ovoj osnovi i poiva usmjeravanje ovjeka i njegova informiranost, poiva pouka i islamski odgoj kome podjednako treba
da doprinosi i porodica, i damija, i kola.
b. Ibadet (molitva)
Pod ovim pojmom podrazumijeva se izvravanje strogih
obaveza (farzova) i injenje dobrovoljnih radnji (nafila). Ibadet
predstavlja znaajan element u buenju umrtvljenog srca, obnovi
vjerovanja, uspostavljanju spone izmeu ovjeka i Boga i dovoenju ovjeka u takvo stanje u kome se on osjea da ivi u stalnoj i
potpunoj predanosti Bogu.
c. Uenje i pomno sluanje Kur'ana sa

razmiljanjem o sadraju uenog teksta.
Uenje, sluanje i razmiljanje o sadraju teksta Kur'ana snano odjekuje u srcu ovjeka. Zbog toga je Kur'an i nazvan ruhom i
nurom (duom i svjetlom u samom njemu), npr.:
"... Mi smo ti poslali, Muhammede, "ruha" (Kur'an).
Prije toga ti nisi znao ta je Kur'an ni ta je vjera. Mi
smo (ga) uinili "nurom" (svjetlom) i uputom kojim
upuujemo onoga koga hoemo.1
1
Al-Quran, a-ura, 52
186

odredbe u islamu
Ili drugi primjer:

Bog je objavio najljepi Govor (Kur'an) iji su dijelovi
slini jedni drugima (po istini, jasnoi, uputi i mudrosti). Kad se ui (Kur'an) i spomene odgovornost i
kazna, koa onih koji se boje Boga najei se od straha,
a kad se spomene milost, ona se smiri, a srca ganu ka
zikrullahu (slavljenju Allaha).2
d. Ustrajnost u spominjanju Boga i Njegovu

velianju (zikru i tespihu), na upuivanju
Bogu molbe (dove), traenju oprosta (tevba
istigfar) i traenju utoita kod Boga i
Njegove zatite.
I ove radnje povoljno djeluju na srce (savjest) ovjeka i oivljavaju ga. Kur'an o tome sam govori:
"O, pravovjerni, spominjite Allaha esto i slavite Ga
jutrom i veerom!"3
Radi toga islam je ozakonio i tespih (zikr) da se moe izvoditi
u svako vrijeme pa i u posebnim sluajevima. Brojna su djela u
kojima su sabrane dove i zikr.
e. Pomisao na smrt, smrtne agonije, rastanak

s ovim svijetom i ljudima na njemu, prelazak
iz dvora i palate u mrklu tamu hladnog groba.
Sjeanje na smrt i svega onoga to ona sobom donosi, omekava okrutno srce, vraa ovjeka iz visine u prizemlje i odstranjuje
nemarnost. Vjerovjesnik istie:
"Sjetite se inioca dokidanja uivanja i slasti, sjetite se smrti!"4
2
3
Al-Qur'an, az-Zumar, 23
Al-Qur'an, al-Ahzab, 41
187
"I srca znaju da oksidiraju kao to eljezo oksidira, zahra."

"A ime se ono isti?", upita neko,
"Uenjem Kur'ana i sjetom na smrt", odgovori Vjerovjesnik. 5
f. Pomisao na Sudnji dan.

Strahote Sudnjeg dana izazvane stranim slikama, silnim olujama i orkanskim vjetrovima, proivljenje i strahote toga proivljenja, sakupljanje svijeta i uasi toga sakupljanja, hladnoa zbog
posebne situacije i guve i njena estina, toplota i njeno prenje,
naprava za odvagivanje naih djela (Mizan-terezija) i njena tanost,
knjiga koja e se udijeliti svakoj osobi i itanje njena sadraja, polaganje rauna i brzina njegova svianja, maratonski prijelaz preko
sudbonosnog mosta (Surat-uprije) i njegova britkost, Veliina
Gospodara i Njegova strogoa, Muhammed (alejhi's-selam) i njegovo posredovanje, ugodnost Denneta, njegove ljepote i uivanja,
muke Dehennema i njegove gorine, sve to, ukoliko ovjeka neko
podsjeti na to, upozorava ga, pokree nemarno srce i umrtvljene
osjeaje i oivljava njegovu svijest u dubinu utrobe zakopanu.
Kur'an direktno upozorava ovjeka rijeima:
"O, ljudi, bojte se svoga Gospodara i dana kada
roditelji nee odgovarati ni za kakvo djelo koje je
poinilo njegovo dijete, niti e dijete odgovarati za bilo
koje djelo koje je poinio njegov roditelj. Zaista je
Boije obeanje istinito, pa neka vas ne zavede
ovozemni ivot..."6
Mnogi stavci Kur'ana i sunneta Vjerovjesnikova prepuni su
obeanja i prijetnji, puni sjeta na budui svijet i situaciju na njemu,
na Sudnji Dan i stravine slike njegove, govore o raznim uivanjima i vrstama patnji. To je hrana stravinih sjeta na ono to pred4
At-Tirmidi, u poglavlju Az-zuhd; Ibn Magga, isto poglavlje, 31

.Hadis citira dr. Jusuf Karadavi (al Qardawi) u lanku Obnova imana
priloenom na 21. simpozijumu u Muaskeru Alir (1. 9. 1987).
6
Al-Qur'an, Luqman, 33
5
188

odredbe u islamu
stoji ovjeku.7 To je upozorenje na dan u kome e svaka osoba nai

ono to je zasluila i ubrati plod onoga to je zasijala. "Ko bude
uradio dobro koliko jedan atom, vidjet e ga, ko bude poinio
kakvo zlo pa i ko jedan atom, nai e ga." 8
Budna i ista srca ovjek biva voen svojim unutranjim biem,
duhovnom pobudom, biva pokrenut svojom ezoterinou, ini dobra djela dobrovoljno i izborno, iako za to ne uekuje nikakvu ovozemaljsku ljudsku nagradu pa ni toplu rije zahvalnosti; ne ini zlo
iako se ne plai kazne od strane ovjeka. tavie, on ini dobra djela
i izbjegava zlo, pa makar zbog toga imao i neprilike. Uvjeren je da
e mu se to sve uzeti u obzir kod Boga. Kur'an nam donosi izrazito
humane primjere za to kao to je pozitivan postupak sina Ademova
kome prijeti njegov brat ubistvom. On ne uzvraa loe djelo loim
djelom, nego odgovara istotom vjernika: "Ako ti prui na me ruku
da me ubije, zaista ja neu pruiti svoju ruku na te da te ubijem." 9
Ili primjer Jusufa koga zavodi ena Azizova u vrijeme kad je bio u
punoj snazi i u njenoj slubi. Kada je bila sve pripremila i vrata
zakljuala, pozvala ga je otvoreno "Hajde, doi!" a on odbijajaui njen
prijedlog, odgovara, "Sauvaj Boe! Zaista je On, moj Gospodar,
uinio meni boravak lijepim. Zaista On ne spaava silnike.10 Ovaj
odgovor rani srce supruge Azizove i pojaa njenu ovisnost o Jusufu.
Ona preduzima nove mjere da ga potini svojim prohtjevima zaljubljenice do ludila. Kada je osjetila da zavoenje nema uspjeha
poinje da mu prijeti. Pred enama, dok ih je posluivao, ree:
"Pokuala sam ga zavesti, ali je on odbio. Meutim, ako ne uini ono
to mu nareujem, bit e, uistinu, zatvoren i ponien!" 11
Na ovaj izazov Jusuf odgovara potaknut snagom duhovne
pobude: "Moj Gospodaru, zatvor je meni drai od onoga na to me
7
Vidi poglavlja LXXV-LXXXIV Al-Qur'ana u kojima se govori o Sudnjem

danu i zagrobnom ivotu.
8
Al-Qur'an, az-Zilzal, 7-8.
9
Al-Qur'an, al-Maida, 31
10
Al-Qur'an, Yusuf, 31
11
189
ene zovu! Ako Ti ne otkloni od mene njihove spletke, pokazat u

naklonost prema njima i biu neznalica, grjenik." 12
Kad god ojaa ovaj unutranji lini faktor, faktor duhovne
pobude, ovjek e nadrasti animalni ivot i ivjeti ivotom istote,
ivotom koji se pribliava ivotu duhovnih bia. ivjet e u sigurnosti i bezbjednosti i on i njegova porodica, jer oko njega je straa,
titi ga, a ne divljina koja mu prijeti da ga razdere zubima.
Kad ojaa faktor duhovne pobude, ovjek se ne usuuje da
stie nekorektno (u islamskoj interpretaciji: haramom). On odbija
svaki posao sumnjive prirode jer ne eli da krui oko zabranjenog
kruga u koga bi se mogao svakog asa strmoglaviti.
Kad god ojaa faktor duhovne pobude (iman), ovjek e se
suprotstaviti strastima i niskim prohtjevima, pa i tada kada postoji
mogunost da neto ostvari bez imalo truda i muke, bez izlaganja
opasnostima. A ako se desi da padne u mutne vode u njemu e se
brzo probuditi savjest i upozoriti ga. Vratit e se pokajniki. Potrait e oprosta stojei pred, u svijesti mu utisnutoj veliini Bogom,
ponizno i skrueno, molei se toj veliini rijeima kojima se molio
njegov praotac Adem i supruga mu Hava, zbog zabranjene pojedene voke. "Na Gospodaru, mi smo sebi nasilje uinili, pa ako Ti
nama nasilje ne oprosti i ne smiluje nam se, mi emo biti od onih
koji su na gubitku."13
FAKTOR ZAKONSKE ODREDBE
Premda islam posveuje najvei dio panje faktoru duhovne

pobude, u islamskoj verziji faktoru imana (vjere), islam ne
zanemaruje ni spoljanji faktor faktor zakona, faktor koji poiva
na obavezama i kaznama za ivota ovjeka. I onaj kome nedostaje
faktor duhovne pobude, faktor odgoja i vjere, na njega se protee
12
13
Al-Qur'an, al-A'raf, 32
190

odredbe u islamu
faktor zakona i vlasti. Kur'an je tu izriit: Mi smo poslali nae

poslanike sa jasnim dokazima i sa njima knjigu i mjeru, a poslali
smo i gvoe u kome je velika snaga i korist svijetu, da bi Allah
znao ko pomae Njega i Njegova Poslanika u odsutnosti. Zaista je
Allah moan i silan.14
Skladno potrebama islam je donio brojne zakone kojima se
reguliu ivotna pitanja:
- lini i porodini ivot,
- drutveni,
- privredni,
- finansijski,
- zakon o prestupima i kaznama,
- pitanje administracije,
- statutarna pitanja,
- meunarodni odnosi itd.
Islamski pravnici ostavili su mnoga djela koja daju dovoljno
prostora za iznalaenje najboljeg. Oni su izvukli odredbe iz teksta
Kur'ana i sunneta Vjerovjenikova ili onoga na to ta dva izvora
upuuju, ili su bili inspirisani islamskim principima i ciljevima
definisanim istim izvorima radi interesa ovjeka i na ovom i na
buduem svijetu.
Na taj nain islamsko zakonodavstvo ima ulogu, pored etikog usmjeravanja i ulogu vjerskog faktora ili regulatora.
Islamski pravnici decidno predviaju odreene kazne i naknade za neke postupke i druga djela kao to su npr. ubistvo nehoticom, povreda zakletve i sl. Islamu nije tu ni tzv. ta'zir (kazna) za
one sluajeve gdje nije definisana visina kazne, niti je definisana
visina naknade. To je veoma iroko podruje jer obuhvata rijei
ukora do same presude na smrt.
U ovom sluaju islamsko pravo se razlikuje od pozitivnog
prava. Islamsko pravo nije isto materijalno koje bi se kod provoenja oslanjalo iskljuivo na vlast moi nego i na vjeru vjernika,
14
Al-Qur'an, al-Hadid, 25
191
Boansku izvornost i svetost njegovih principa. Zbog toga i mnogi

tekstovi koji se odnose na odredbe u Kur'anu poinju Boanskim
apelom upuenim vjernicima: "O vi koji vjerujete!" podstiui ih da
to prihvate i pokore mu se, potaknuti snagom duhovne pobude,
snagom imana. Na primjer, kod teksta koji se odnosi na ibadet
(obredoslovlje).
"O, pravovjerni, propisan vam je post kao to je bio
propisan i narodima koji su ivjeli prije vas, da biste
bili Bogu odani."15
Ili primjer koji se odnosi na porodino pravo:
"O, vjernici, nije vam dozvoljeno da uzimate ene u
prisilno nasljee i ne zatvarajte ih da bi im oduzeli
jedan dio onoga to ste im dali."16
Ili primjer iz podruja graanskog prava:
"O vjernici, zapiite kada jedan drugom pozajmljujete
dug do odreenog roka! Neka jedan pisar meu vama
pravedno zapie."17
Ili iz finansijskog poslovanja, primjer koji nosi obiljeje
socijalnog zbrinjavanja:
"O, vjernici, dijelite od onoga to je lijepo i to ste
zaradili. Dijelite i od onoga to smo vam darovali iz
zemlje." 18
Ili iz oblasti krivinog prava:
"O, vjernici, propisana vam je odmazda za ubistvo."19
Ili iz ustavnog prava:
15
Al-Quran, al-Baqara, 183

Al-Quran, an-NIsa, 19
17
18
19
16
192

odredbe u islamu
"O, vjernici, pokoravajte se Bogu, a pokoravajte se i

Njegovu poslaniku i onima koji upravljaju vaim poslovima. Ako se raziete u neemu to izoliite Bogu i Njegovu poslaniku, ako vjerujete u Boga i Sudnji dan..."20
Ovakvo obraanje vjernicima djeluje privlano. Sadraj teksta oni nastoje primjenjivati u ivotu, jer su uvjereni da je to od
Boga, a sve ono, po ovome miljenju, ime ih Bog obavezuje nudi
korist, napredak i dobro na oba svijeta.
Zbog toga posmatra ne treba biti iznenaen kad naie i na
takvu osobu koja ulae daleko vie truda na neem nego se to od
njega trai. To ona ini sasvim dobrovoljno za svoju duu.21
U oblasti zabranjenog mnogi se odriu i od onoga to im se
svia i to bi eljeli, samo zbog odanosti Bogu i ostvarenju Boije
nagrade.22
U oblasti krivinog prava ima sluajeva da neko potajno
napravi kakav prekraj iz bojazni da ne bi bio primijeen i da se na
njega ne bi protegla zakonska kazna. Meutim, kasnije njegovo
vrsto vjerovanje, faktor duhovne pobude, navede ga da sam prizna
svoj prekraj i insistira da se primijeni na njega zakonska odredba,
20
Al-Qur'an, an-Nisa', 59
Kada bi obveznici muslimani stanovnici sela oko Gacka u Hercegovini davali
zekjat na ovce, oni bi proputali stado kroz uzani prolaz i svaku etrdesetu po
redu odvajali za zekjat, bezobzira to bi moda etrdeseta ovca bila najbolja, a
najbolja se ne smije uzimati, ona se ostavlja za priplod; i to vlasnik stada ovaca
od 40 do 120 daje samo jednu ovcu na ime zekjata. V. vie o zekjatu SUBUL ASSALAM, komentar na djelo BULUG AL-MARAM, IV izdanje, Kairo 1960,
poglavlje KITAB AZ-ZAKAT, str. 120-124. Osnovno djelo napisao je Askalani
(AL-ASQALANI) a komentar San'ani (AS SAN'ANI).
22
Ovdje se misli prije svega na zabranu konzumiranja alkoholnih pia kada su
muslimani po posljednjoj objavi zabrane konzumiranja alkoholnih pia
(Poglavlje al-Ma'ida, 93-94, stanovnici Medine, pobacali i prazbijali snfore,
burad i staklenke u kojima su uvali vina i druga alkoholna pia i pustili da
alkohol mirno tee ulicama grada. V. vie Kur'an asni, PRIJEVOD HAFIZ
Muhammed Panda i Demaluddin auevi, Stvarnost, Zagreb 1974. Tree
izdanje u redakturi h. Omera Mui, str. 157, fusnota 58.
21
193
kako bi ostao ist pred Bogom, a kazne mogu biti veoma drastine,
od batina do kamenovanja. To kakva e biti primijenjena kazna u
ovom sluaju za takvu osobu nije bitno. 23
Kad ovjek paljivo prouava ove kur'anske odrednice, uoit
e da su odgoj i uputa okosnica islamskog smjera. Te odrednice
date su u veoma ivim slikama pomijeane s obeanim nagradama i
primjernom kaznom. One su upuene istovremeno i razumu i srcu s
namjerom da probude unutranji osjeaj. Radi ilustracije posluit
emo se citatom koji se odnosi na davanje milostinje ugroenom
duniku i opratanje bar jednog dijela duga ako kreditor ne moe
oprostiti cijeli dug. Ovaj moment je veoma znaajan s obzirom na
ekonomska kretanja u svijetu. Taj citat glasi:
"O, vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici! A ako ne uinite, eto vam
onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova!
A ako se pokajete, ostat e vam glavnica imetka vaeg,
neete nikoga otetiti, niti ete oteeni biti! A ako je
dunik u nevolji, onda priekajte dok bude imao; a jo
vam je bolje, nek znate, da dug poklonite!
Bojte se dana kad ete se svi Allahu vratiti, kad e se
svakom ono to je zasluio isplatiti, - nikome krivo nee
uinjeno biti."24
Citat poinje rijeima: "O vjernici" da bi podsjetio vjernika
na obavezu koja proistie iz imana (vjerovanja), obavezu koja se ne
moe zaobii. Potom ukazuje na punu odanost Bogu koja gospodari
cjelokupnim predmetom i zavrava prvi dio rijeima: "ako ste
vjernici." Time ih podsjea da sami budu primjer. Nakon ove pripreme sluaoca - vjernika, Kur'an upozorava na lihvarstvo i kamatu
direktno i potresno. Rijei prodiru poput strelica do najosjetljivijeg
dijela ovjekova tijela, do srca, jer: "Ako ne uinite, eto vam onda,
neka znate, rata od Allaha i Njegova Poslanika!" Slijedi preporuka
23
Poznat je sluaj vanbrano zatrudnjele ene koja se obraa Vjerovjesniku

insistirajui da primijeni na njoj zakonsku kaznu.
24
Al-Qur'an, al-Baqara, 278-281
194

odredbe u islamu
pokajanja i objanjenje da se pravo vlasnika protee samo na

glavnicu.
Na taj nain niti on kome ini nasilje niti njemu ko ini. U
nastavku objanjava da je smisao poruke olakanje nemonom duniku kako da dug vrati. Krunu ovog pasusa ini njegova zavrnica.
Tu govori biranim rijeima o davanju milostinje ugroenom duniku i opratanju bar jednog dijela ako kreditor ne moe oprostiti cjelokupni dug. "A jo vam je bolje, nek znate, da mu dug poklonite."
Ovdje je smjeten i posljednji objavljeni dio ovog ajeta s namjerom
da podsjeti ovjeka na njegov povratak Bogu i na dan nagrade i
kazne, na dan obrauna u kome ovjek nee moi uiniti za sebe
nita i kada vlast pripada samo Bogu. "I bojte se Dana, kad ete se
svi Allahu vratiti, kad e se svakome ono to je zasluio isplatiti, Nikome krivo nee uinjeno biti!"25
Na taj nain Kur'an insistira da njegove odrednice obuhvataju
i elemente koji podstiu vjernika da ih se pridrava i na najbolji
nain provodi. Takav primjer nudi smisao termina "at-taqwa" (puna
odanost Bogu) navedenog na kraju pasusa o dugovanju i potraivanju. "I budite odani Allahu, Allah vas ui i Allah sve zna." Ili, u
drugom primjeru: "I budite odani Allahu i znajte da su Njegove
kazne teke." 26
Ovakave prijetnje zbog uinjne zabrane ili propusta neega
to je nareeno, nalaze se na mnogim mjestima u Kur'anu. Npr. "Ne
tajite svjedoenje! Ko zataji svjedoenje, taj je grijean! Bog zna
sve ta vi radite!" 27
Brojni su primjeri ovakva sadraja, meu kojima i tekst koji
se odnosi na naslijee. "...To su odredbe. Ko se pokori Bogu i
Njegovu Poslaniku, uvest e ga Bog u Dennet kroz koji teku rijeke.
U njemu se ostati za trajno. To je veliki uspjeh i pobjeda. Meutim,
onaj koji grijei Bogu i Njegovu Poslaniku i prekorai Boije
25
Al-Qur'an, al-Baqara, 281

Al-Qur'an, al-Baraqa, 196
27
Al-Qur'an, al-Baqara, 283
26
195
odredbe (granice) Bog e ga uvesti u Dehennem i ostat e za

trajno u njemu. Takav e imati sramnu patnju." 28
Ovom koordinacijom faktora zakona i faktora usmjeravanja
(faktora duhovne pobude) usklauju se razum i savjest sa Boijim
naredbama i zabranama. Sami zakoni ne koriste mnogo posrnulom
ovjeku niti oivljavaju njegovo umrtvljeno i uspavano srce.
Zakoni mogu biti samo kao plot (ograda) tome. Oni su neminovni,
ali nakon to iman izvri svoje obaveze i odgoj svoje zaduenje.
28
Al-Qur'an, an-Nisa, 13-14
196

odredbe u islamu
Dr. Omer Nakievi, Professor emeritus
BALANCE BETWEEN SPIRITUAL VICTORY

AND LAW REGULATION IN ISLAM
On its way of achievement of its goals Islam uses two basic

factors:
a) Factor of spiritual initiative and
b) Factor of law, meaning even material punishment
Factor of spiritual initiative is more decisive than the factor
of law, so that special attention is paid to human heart as dwelling
of the whole series of spiritual actions, as: arousing of belief in
God, in afterlife, in permanent Devine control, hope in His mercy,
certainty that whatever is being done is don for fear of Him, and
that heart also is hiding place of fear of Gods punishment, etc. In
order to achieve these categories the following methods are used:
a) Regular interpretation of the message of Islam;
b) Prayer (ibadat)
c) Reciting and careful listening of Quran with comprehension of the text
d) Persistence in mentioning of God, His exaltation (zikr and
tasbih) and asking for His refuge, release and protection,
e) Idea of death, death agony, partition with this world and
transfer from the court to dark and cold grave,
f) Idea of the Day of Judgment etc.
A man of an awake and pure heart is moved by his esoteric
mind, lead by his inner
197
Being - his spiritual initiative. He does good deeds voluntarily and by his choice, even though he expects neither any reward
on this world nor a worm word of gratitude.
Whenever this factor of spiritual initiative is strong, a man
outgrows animal life and lives a life of spiritual purity.
Factor of law regulations is based on obligations and punishments during ones life. The one who lacks factor of spiritual initiative is under the threat of factor of law and power. By coordination
of factors of initiative and law, the reason and conscience of a man
are harmonized with Gods orders and prohibitions. The laws only
are not of great use to a lost man nor do they revive his deaden and
sleepy face. The laws can only serve as a fence, as a barrier to that.
They are unavoidable, but only after an imam fulfils his obligations
and the education its duties.
Key words: God, Quran, man, factors, spiritual
initiative, law regulations.
198

odredbe u islamu
:
.1
.2 .

:

.
:
.1
.2
.3
.4
.5

.6 .

.
199
.
.
.
.
.
.
.
.
200
Mr. hfz. A. SMAJI, "Drugi" u pravoslavnim i katolikim vjeronaunim

udbenicima za osnovne kole u BiH
Mr. hfz. Aid SMAJI, vii asistent
"DRUGI"
U PRAVOSLAVNIM I KATOLIKIM
VJERONAUNIM UDBENICIMA
ZA OSNOVNE KOLE U BIH
Vjeronauka i vjeronauni udbenici u osnovnim kolama u

BiH zasigurno mogu dati veliki doprinos u izgradnji istinske multietninosti postratnog bosanskohercegovakog
drutva. Koliko u tome doista uspijevaju, velikim dijelom
ovisi i od toga na koji nain svojim uenicima predstavljaju
pripadnike drugih vjerskih tradicija u BiH. Naa analiza
pokazuje da se tome vie panje pridaje u udbenicima katolike vjeronauke. Kod predstavljanja "drugih", vjeronauni udbenici obino izbjegavaju njihovu personalizaciju i otvorenu kvalifikaciju, preferirajui predstavljanje
njihovog uenja i historije iz perspektive vlastitog religij
Ovo istraivanje je dio meunarodnog istraivakog projekta "Kotor Network"

pod nazivom "Imid Drugog". Njegovu realizaciju preko Odsjeka za kulturoloke studije i orijentalne jezike Univerziteta u Oslu finansijski je podralo
Ministarstvo vanjskih poslova Norveke grantom za projekt "Zapadni Balkan",
na emu se autor iskreno zahvaljuje. Stavovi izneseni u ovom radu iskljuivo
predstavljaju miljenje autora.
201
skog svjetonazora. Primjena deskriptivnog, odnosno evaluativnog pristupa te pozitivno ili negativno vrednovanje
"drugih" prilikom njihovog predstavljanja dobrim dijelom
uvjetovana je kontekstom. ini se da, ipak, historijski kontekst ove rasprave u najveoj mjeri predstavlja izvor moguih mitomanskih predrasuda kod pravoslavnih vjeronaunih udbenika i negativnih kvalifikacija u sluaju udbenika katolike vjeronauke.
Kljune rijei: "drugi", vjeronauni udbenici, pristup,
personalizacija, kontekst.
Sa slabljenjem komunistiog reima poetkom 90.-ih godina
prologa stoljea graani BiH su dobili mnogo vea prava kada je u
pitanju javno ispoljavanje vjere od onih koja su do tada imali. Posljedino tome, tadanje Ministarstvo obrazovanja Bosne i Hercegovine pokree kampanju za uvoenje vjeronauke u javne kole, koja
je 1994. godine urodila usvajanjem "Plana i programa za islamsku,
katoliku, pravoslavnu, jevrejsku i adventistiku vjeronauku".1
Predmet je u kole uveden tokom prologa rata, a onda i prilagoen
1996., kako bi bio u skladu sa Dejtonskim ustavom.
Zakon o slobodama religije i pravnom statusu crkava i
vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini iz 2004. godine2 samo je
dalje potvrdio pravo bosansko-hercegovakih uenika na vjersko
obrazovanje, kao i ekskluzivno pravo vjerouitelja koji imaju
saglasnost svojih vjerskih zajednica da pouavaju vjeronauku u
1
V. izvjetaj Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod

naslovom Analiza kantonalnih propisa u oblasti obrazovanja: predkolsko,
osnovno i srednje obrazovanje (Sarajevo: Federalno ministarstvo obrazovanja,
nauke, kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, Maj, 2001), str. 8, na webstranici http://www.see-educoop.net/education_in/pdf/anal_kant-fbh-bos-t04.pdf.
2
Za tekst zakona u cjelosti v. Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava
i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, Slubeni glasnik BiH, br. 5 (Mart 9,
2004), str. 332, na web-stranici http://www.zakoni.ba/index1.php?act=rsearch
&uid=000OZ040050332AA&lng=BS&typ=cls.
202

javnim obrazovnim ustanovama. Usvojeni zakon znaio je ne samo

nova radna mjesta za islamske, katolike i pravoslavne teologe nego jednako i mogunost i odgovornost vjerskih zajednica da konstruktivno uestvuju u obnovi toliko prieljkivanog meureligijskog i meuetnikog povjerenja i tolerancije u BiH.
Predstavljanje pripadnika drugih vjerskih zajednica je sigurno
vano sredstvo u (de)motiviranju lanova vlastite grupe da podre
naprijed spomenuti proces i da se u isti aktivno ukljue. Zato je i
glavni cilj ovog istraivanja analizirati kako udbenici pravoslavne
i katolike vjeronauke3 za osnovne kole u BiH, objavljeni nakon
poslednje revizije vjeronaunih udbenika u 2002. godini predstavljaju "druge" odnosno pripadnike drugih vjeskih zajednica i
svjetonazora.4 U tu svrhu pokuat emo prvo identificirati kategorije "drugih" predstavljene u udbenicima KV i PV koristei pri
tome relevantne jedinice analize, a onda i analizirati nain na koji
su "drugi" predstavljeni u predmetnoj literaturi, uzimajui prije
svega u obzir diskurs (deskriptivni/evaluativni) usvojen u predstavljanju pripadnika drugih konfesionalnih zajednica te karakteristike
koje im analizirani udbenici pripisuju u smislu njihove moralnosti,
posjedovanja "konane istine", odnosa naspram drugih vjerskih
tradicija, i sl.
Na kraju istiemo da su predstavnici vjerskih zajednica u BiH
na kolokviju "Vjerske zajednice i kolski sustav u Bosni i
Hercegovini" odranog 22. novembra 2003. godine u Sarajevu u
organizaciji Vrhbosanske katolike teologije u svojim referatima
ve tretirali ovu temu, meutim smatramo da njihov doprinos treba
3
Rad je izvorno obraivao i predstavljanje "drugih" u islamskim vjeronaunim

udbenicima, ali je zbog preopirnosti ova analiza izostavljena.
4
Za iru komparativnu analizu statusa vjeronauke u obrazovnim sistemima
ostalih republika bive Jugoslavije kao i za vie letimian prikaz predstavljanja
"drugih" u vjeronaunim udbenicima u susjednim zemljama v. Zorica Kuburi
and Christian Moe (eds.), Religion and Pluralism in Education: Comparative
Approaches in the Western Balkans (Novi Sad: CEIR in cooperation with Kotor
Network, 2006).
203
produbiti analizom novih jedinica sadraja. Vie objektivnosti i

kritinosti pri tome takoer ne bi bilo naodmet.5
1. Udbenici katolike vjeronauke (KV)

Prema planu i programu KV za osnovne kole, jedan od njenih
nastavnih ciljeva je ne samo pouiti katolike vjernike najbitnijim
osnovama kranskog vjeronauka i upoznati ih sa bitnim svojstvima
vlastitog religijskog identiteta, nego i pouiti ih karakteristikama
religijskog identiteta drugih i njihovom potivanju.6 Odatle se u
udbenicima KV uistinu daje znaajan prostor drugim vjerskim
tradicijima.7 U nastavku pokuat emo identificirati kategorije "drugih" u katolikim vjeronaunim udbenicima za osnovne kole, a
onda i analizirati njihov pristup u predstavljanju istih.
1.1. Kategorije "drugih"

Udbenici KV tretiraju nekoliko kategorija "drugih", a one se
za potrebe naeg istraivanja mogu podijeliti u druge kranske
konfesije, nekranske konfesije, novi religijski pokreti i nereligiozne osobe ili ateiste.
U okviru drugih kanskih konfesija udbenici KV tretiraju
grkokatolike, Pravoslavnu crkvu i protestantizam sa njegova tri
ogranka, tj. luteranizmom, kalvinizmom i Anglikanskom crkvom.8
Nekranske vjerske tradicije tretirane u ovim udbenicima, opet,
5
V. Vrhbosnensia br. 1 (2004). U ovom izdanju Vrhbosnensie mogu se pronai

svi referati o ovoj temi sa ovoga kolokvija.
6
Biskupska konferencija BiH, Plan i program katolikoga vjeronauka u osnovnoj
koli, 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (Zagreb-Sarajevo, 2003), str. 10-11.
7
V. npr. Josip Jaki i Karolina Mianovi, Uimo ljubiti Boga i ljude: vjeronauni udbenik za 1. razred osnovne kole, 2. izdanje (Zagreb: Glas Koncila,
2004), str. 2 i 11.
8
Provjeriti Josip Peri i saradnici, Zajedno u ljubavi: vjeronauni udbenik za 7.
razred osnovne kole (Zagreb: Kranska sadanjost, 2004), str. 102-104, 11011, 125-132, u daljnjem tekstu: Zajedno u ljubavi.
204

moemo dalje podijeliti na one monoteistike kao to su islam i

judaizam, na jednoj strani, 9 i ostale nekranske vjerske zajednice
poput budizma, hunduizma i konfuionizma, na drugoj strani.10
Govorei o novim religijskim pokretima udbenici pruaju relativno kratku informaciju o sektama nastalim u posljednja dva
stoljea kao to su Transcendentalna meditacija, Hare Krina,
Jehovini svjedoci, Mormoni, Boija djeca, Crkva ujedinjenja i
"New Age" pokret, razlikujui meu njima one nastale pod
uticajem istonjakih nekranskih vjerskih tradicija, prije svega
hinduizma i budizma, i druge koje su se razvile na temeljima
kranskog vjeronauka.11 Na kraju, ateisti i religiozno indiferentne
populacije takoer su kao zasebna kategorija predstavljeni u
udbeniku KV za 8. razred.12
1.2. Diskurs naspram "drugih"

Druge kranske konfesije
Nekatolike kranske religijske tradicije u udbenicima KV
su uglavnom obraene u kontekstu govora o kanskoj razjedinjenosti i nejedinstvu, koristei najveim dijelom isto deskriptivne
9
Ivica Pain i saradnici, Za stolom ljubavi i pomirenja: vjeronauni udbenik za

3. razred osnovne kole (Zagreb: Kranska sadanjost, 2004), str. 30-50, u
daljnjem tekstu: Za stolom ljubavi; Ivan Pain i Ante Pavlovi, Na putu vjere:
udbenik za 4. razred osnovne kole (Zagreb: Kranska sadanjost, 2004), str.
65, 67, 70-71, 75, 82, 86, u daljnjem tekstu: Na putu vjere; Ruica Razum, Ja
sam put: vjeronauni udbenik za 5. razred osnovne kole (Zagreb: Kranska
sadanjost, 2004), str. 20-21, 28-29, 60-91, u daljnjem tekstu: Ja sam put; Ruica
Razum, Pozvani na slobodu: vjeronauni udbenik za 6. razred osnovne kole
(Zagreb: Kranska sadanjost, 2004), str. 20-49, u daljnjem tekstu: Pozvani na
slobodu; i Peri i saradnici, Zajedno u ljubavi, str. 52-63.
10
Razum, Ja sam put, str. 20; i Razum, Pozvani na slobodu, str. 10.
11
Josip Peri, S Kristom u ivot: vjeronauni udbenik za 8. razred osnovne kole
(Zagreb-Sarajevo: Kranska sadanjost, 2004), str. 43-49, u daljnjem tekstu: S
Kristom u ivot.
12
Ibid, str. 38-40.
205
informacije da bi uenike upoznali sa historijom i korijenima podjeljenosti kranstva na katolianstvo, sa jedne strane, i grkokatolike,
Pravoslavnu crkvu te protestantizam, sa druge strane. U istom kontekstu ukazuje se na demografske karakterstike i geografsku rasprostranjenost i jednih i drugih.13 Otvoreno negativno kvalificiranje
je bilo prisutno u sluaju Mihajla Celularija,14 koji se opisuje kao
"astohlepna i proraunata" osoba i ovjek koji je u sutini zarad
linih interesa i egoizma upropastio tadanje pregovore izmeu
katolika i pravoslavaca, to e u konanici dovesti do velikog raskola
unutar Crkve.15 Takav opis ovog patrijarha, meutim, ne moe se
nai u najnovijem izdanju ovog udbenika od 2007. godine.16 Iako
se u kontekstu raskola izmeu katolianstva i protestantizma, na
drugoj strani, otvoreno spominju i propusti tadanje Katolike crkve
zbog kojih je ona "vapila za obnovom", takve izmjene ne mogu se
nai u sluaju osnivaa protestantizma Martina Lutera (1483.-1546.).
Njega izdanja ovog udbenika i iz 2004. i iz 2007. godine predstavljaju kao "previe radikalnog i nepopustljivog", zbog ega je po
istim udbenicima i dolo do odvajanja protestantizma od Katolike
crkve.17 Za razliku od Lutera osniva Anglikanske crkve u Engleskoj
kralj Henrik VIII u novijem izdanju udbenika za 7. razred KV
poteen je negativnih kvalifikacija ranijih izdanja.18
13
V. Peri i saradnici, Zajedno u ljubavi, str. 102-132.

Mihajlo Celularije je pravoslavni patrijarh u Konstantinopolu u periodu 1043.1058. i direktni uesnik pregovora izmeu Katolike i Pravoslavne crkve, koji e
zavriti meusobnim izopavanjem pravoslavnih i katolikih predstavnika te
podjelom Crkve na Pravoslavnu na Istoku i Katoliku na Zapadu. Ibid, str. 103.
15
Ibid.
16
Za usporedbu v. ibid od 2007. godine, str. 113-117.
17
Za usporedbu vidjeti ibid od 2004. i 2007. godine, str. 130.
18
Za razliku od najnovijeg izdanja od 2007., ranije izdanje udbenika KV za 7.
razred osnovne kole od 2004. spominjalo je i neuspjeh Henrika VIII da privoli
tadanjeg Papu da mu dozvoli razvod i enidbu sa drugom enom kao osnovni
razlog zbog kojeg se ovaj odluio na osnivanje Anglikanske crkve u Engleskoj i
odvajanje od Katolike crkve. Novije izdanje takoer izostavlja spomen okrutnog
ponaanja Henrika VIII prema preostalim katolicima u Engleskoj. V. ibid od 2004.
i 2007., str. 111-112.
14
206

Za nau analizu svakako je znaajno i to da je poglavlje o

kranskom nejedinstvu zakljueno akcentiranjem znaaja ekumenskog pokreta i jedinstva kranskih crkava, iji lanovi unato svih
neslaganja u tretiranim udbenicima zadravaju zajedniki imenik
"krani". Time se u principu pravo na tvrdnju da su "vlasnici konane istine" prenosi i na nekatolike crkve, ime se izbjegava
apsolutna iskljuivost u ovom kontekstu. Posebno je interesantno
zamijetiti da je iz novijih izdanja udbenika za 7. razred uklonjena
ranija konstatacija da je Krist "elio jednu Crkvu i za to je na
poseban nain molio" i da je "prvo od etiri obiljeja Kristove Crkve
da je ona jedna (sveta, katolika i apostolska)",19 ime se Katolikoj
crkvi u ranijim izdanjima ipak dodjeljivao status najpovjerljivijeg
uvara konane Istine.
Nekranske religijske tradicije

U ovoj kategoriji udbenici KV tretiraju judaizam i islam,
posveujui prvom uistinu znaajan prostor u svakom udbeniku
poevi od 1. pa do 8. razreda osnovne kole, dok se o islamu
uglavnom govori u udbeniku za 5. razred.20 Kada su judaizam i
Jevreji u pitanju, nemali broj stranica teksta tretira njegovo
porijeklo, uenja i obrede, pozivajui se pri tome prije svega na
biblijski prikaz ivota poslanika Mojsija (Musa) i njegovog naroda,
njihovog progona iz Egipta, Obeane zemlje, bliskosti judaizma
kranstvu, i sl...21 U tom kontekstu Jevreji su predstavljeni kao
poboan i vrijedan narod te kao rtve faraonovog terora u Egiptu,
koje je Bog na kraju pomogao i spasio te nagradio Svojom
objavom koju im je dostavio preko Mojsija. Predstavljanje Jevreja,
meutim, postepeno se i djelomino mijenja sa pojavom Isusa
19
V. ibid od 2004. i 2007., str. 123.

Razum, Ja sam put, str. 20-21, 28, 60. Takoer Razum, Pozvani na slobodu,
str. 11, i Peri, S Kristom u ivot, str. 96-98.
21
Vidjeti Pain i suradnici, Za stolom ljubavi i pomirenja, str. 30-46; i Pain i
Pavlovi, Na putu vjere, str. 65-67, 70-94.
20
207
(Isa), za iju smrt udbenici KV na nekoliko mjesta otvoreno

optuuju korumpirane vjerske voe Jevreja. Nepozivajui se
eksplicitno na zloine holokausta, knjige KV otvoreno osuuju
vjersku diskriminaciju, antisemitizam i sve oblike nasilja kojima su
Jevreji bili izloeni u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane te
opetovano podsjeaju uenike da je i sam Isus bio Jevrej22, ali isto
tako i da su korumpirane vjerske voe idova vrijeale Isusa te ga
izlagali nepravednim kritikama i na kraju insistirali na njegovoj
muenikoj smrti. U tom smislu, jedan od udbenika KV kae:
"Drugi vatikanski koncil takoer nas pouava kako se
krivnja za Kristovu muku ne smije pripisivati svim
(kurziv dodao autor) idovima, premda su idovske vlasti
sa svojim sljedbenicima inzistirale na njegovoj smrti. Iako
je Crkva novi Boji narod, idovi se ne trebaju prikazivati
kao da su od Boga odbaeni i prokleti jer to ne proizlazi iz
Svetog pisma. Naprotiv, prema svetom Pavlu, oni ostaju
sveudilj dragi Bogu i zajedno s prorocima i apostolima
oekuju dan koji je znan samo Bogu, kada e svi narodi
jednim glasom zazivati Gospodina."23
Ovako opreni opisi Jevreja kao "nae brae" ija vjera dijeli
sa kranstvom zajednike vrijednosti i porijeklo, na jednoj strani, i
kao naroda iji su korumpirani preci direktno odgovorni za
mueniku smrt Isusa, na drugoj, stavljaju polaznike katolike
vjeronauke u neku vrstu kognitivne disonance kada su Jevreji u
pitanju. Ono to je vanije jeste pitanje naina na koji se uenici
suoavaju sa ovim mentalnim stanjem i predstave koju o Jevrejima
na posljetku formiraju.
22
Vidjeti Pain i suradnici, Za stolom ljubavi i pomirenja, str. 30; i Peri i
saradnici, Zajedno u ljubavi, str. 61.
23
Peri i saradnici, Zajedno u ljubavi, str. 62. Za usporedbu ovog citata sa
izvornim tekstom Nostra Aetate v. www.vatican.va/archive/hist_councils/ii
_vatican_council/documents/vat-ii. Za zakljuak spomenut u tekstu v. Pain i
suradnici, Za stolom ljubavi i pomirenja, str. 80; Pain i Pavlovi, Na putu vjere,
str. 75; i Razum, Ja sam put vjere, str. 91.
208

Unato intenzivnoj drutvenoj interakciji izmeu katolika i

muslimana na ovim prostorima, uenjima islama i njegovoj povijesti posveena je samo jedna stranica, emu se moe jo dodati ne
vie od pet usputnih opaski i kratka historijska analiza rata izmeu
Turaka i Hrvata. 24 Islamski izvori, uenje i historija obraeni su u
lekciji o historiji religija, pri emu je ispotovan deskriptivni
pristup u predstavljanju "drugih".25 Muslimani su predstavljeni kao
narod koji dijeli ivotni prostor sa pripadnicima drugih religija,
koje, sa druge strane, dijele zajednike vrijednosti i porijeklo. U
tom smislu poslanik Abraham (Ibrahim) je spomenut kao otac ne
samo Jevreja i krana nego i muslimana; Kur'an se predstavlja kao
sveta Knjiga muslimana iji sadraj promovira iskrenu pobonost i
univerzalne vrijednosti, dok se o muslimanima govori kao o
moralnim komijama, koji takoer daju znaajan doprinos izgradnji
miroljubivog drutva i njegovom blagostanju.26
Lekcija o nacionalnoj historiji Hrvata je mjesto koje autori
udbenika za 8. razred koriste da predstave karakteristike osmanskog
prisustva u Hrvatskoj i BiH, ukljuujui tursko-hrvatske ratove i
poloaj katolika pod osmanskom upravom tokom petostoljetne
vladavine Turaka. S obzirom da se u svakodnevnom pojmovlju bosansko-hercegovakih naroda Turci i muslimani veoma esto koriste
kao istoznanice, smatram potrebnim ukratko analizirati nain na
koji su Turci predoeni u udbeniku KV za 8. razred. U lekciji pod
naslovom "Katolika crkva i kranstvo u Hrvata" kae se:
"Iako su neki islamski zakoni bili donekle toleranti prema
kranskoj vjeri, krani su u Turskom Carstvu ipak bili
graani drugog reda (tekst boldiran u izvorniku). Nisu
mogli obavljati nikakve javne slube, nisu smjeli nositi
oruje niti jahati konja. Mnoge su im crkve poruene.
Plaali su visoke i nepravedne poreze. Zbog straha da e
24
V. Razum, Ja sam put, str. 20-21, 28, 60; Razum, Pozvani na slobodu, str. 11;
i Peri, S Kristom u ivot, str. 96-98.
25
Razum, Ja sam put, str. 28.
26
Razum, Ja sam put, str. 20, 60; i Razum, Pozvani na slobodu, str.11.
209
papa ujediniti kranski svijet i pokrenuti rat za osloboenje kranskih zemalja, Turci su katoliko stavovnitvo
tlaili tekim nametima... Katolici iz Srijema i Istone
Bosne i Hercegovine svoj su spas vidjeli u prijelazu na
pravoslavlje, koje je u odnosu na katolike uivalo povlateniji poloaj. Poetkom XVII stoljea zapoela je
nasilna islamizacija Bosne, Slavonije i Srijema. Brojni
katolici preli su na islam ime je udjel katolika u ukupnom puanstvu naglo smanjen... U vrijeme turske okupacije katolika je vjera bila progonjena, a katolicima je
vjerski ivot bio oteavan i zaprjeavan... Na svetu misu
vjernici nisu mogli redovito dolaziti zbog nestaice sveenika i pogibli od Turaka."27
Pisac ovih redaka nema namjeru uputati se u dublju analizu
historijske utemeljenosti ovih tvrdnji,28 nego, prije svega, eli
ustanoviti nain predstavljanja "drugih" u analiziranoj literaturi. U
tom smislu, naprijed navedeni citat daje nam za pravo da tvrdimo
da se kod predstavljanja Turaka i muslimana u ovom kontekstu ili
barem muslimanske vladajue elite tog vremena pristupilo iz
otvoreno evaluativnog diskursa i analize povijesti, pri emu su isti
predstavljeni kao okrutni i nepravedni tlaitelji krana openito, a
katolika posebno.
U okviru ove kategorije "drugih" udbenici KV takoer predstavljaju budizam, hinduizam i konfuionizam. Tako je prisustvo
budizma prikazano kao bitni element multireligijske realnosti
ovjekovog ivota na zemlji, dok je njegova historija zajedno sa
27
Peri i saradnici, S Kristom u ivot, str. 97.

Za historijsku utemeljenost ovih tvrdnji i uravnoteeniji prikaz statusa
nemuslimana na Balkanu pod turskom upravom mogu se konsultirati sljedea
djela: Noel Malcolm, Bosnia: Short History (NYU Press, 1996); Nedim
Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini (Teanj: Centar za kulturu i
obrazovanje, 2005) i Benjamin Braude and Bernard Lewis (eds.), Christians and
Jews in the Ottoman Empire: The Functioning of a Plural Society, vol. 1, The
Central Lands (New York: Holmes & Meier, 1982)..
28
210

najosnovnijim uenjima Bude ukratko obraena kroz nekoliko

deskriptivnih informacija.29 Za razliku od budizma, predstavljanje
hinduizma i konfuionizama se svodi na dvije-tri reenice o
njihovom uenju, ali opet koristei deskriptivni pristup bez ikakvog
pokuaja njihova vrednovanja.30
Sekciju o nekranskim religijskim tradicijama u udbenicima KV zavravamo predstavljanjem njihovog odnosa prema
pitanju posjedovanja monopola na Istinu i spasenje od strane
drugih religijskih tradicija. Pozivajui se na Drugi vatikanski koncil
(1962.-1965.),31 autor udbenika KV za 5. razred kae:
"Katolika crkva ne odbacuje nita to je istinito i sveto u
drugim religijama. S iskrenim potovanjem promatra te
naine djelovanja i ivljenja, te zapovijedi i nauke koje,
premda se umnogome razlikuju od onoga to ona sama
dri i nauava, ipak nerijetko odraavaju zraku one Istine
to prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida navijeta i
duna je navijetati Krista, 'koji je put, istina i ivot' (Iv
14, 6) u kome ljudi nalaze puninu religioznog ivota, u
kome je Bog sve sa sobom pomirio."32
Iako se ovim mogunost potpunog religioznog iskustva i
ivljenja ograniava na katolianstvo, ono se ipak u ovim i slinim
tvrdnjama nazire taj novi, obeavajui inkluzivistiki pristup
Katolike crkve u sagledavanju pitanja posjedovanja Istine i
mogunosti spasenja unutar nekranskih konfesija.
29
Razum, Ja sam put, str. 20-21, 27; idem, Pozvani na slobodu, str. 10; i Peri i
saradnici, S Kristom u ivot, str. 42.
30
Razum, Pozvani na slobodu, str. 10.
31
Drugi vatikanski koncil openito je poznat kao nova stranica u pristupu i
sudjelovanju Katolike crkve u meureligijskom dijalogu, koji sada zrai sa vie
otvorenosti za drugo i drugaije.
32
Razum, Ja sam put, str. 33.
211
Novi religijski pokreti (NRP)

Kao to je i ranije kazano, udbenici KV uenicima pruaju
relativno krau informaciju o sektama nastalim u posljednja dva
stoljea, pri emu ih pokuavaju podijeliti na osnovu njihova porijekla na one ija uenja imaju korijene u istonjakim nekranskim religijskim tradicijama, s jedne strane, i na one koje svoje
osnove crpe iz kranskog uenja, s druge. Prije nego to predstavi
njihovu historiju nastanka i njihova uenja, udbenik za 8. osmi
razred prvo donosi stav Katolike crkve u pogledu njihove autentinosti pozivajui se ponovo na ve naprijed spomenuti zakljuak
Drugog vatikanskog koncila. 33
Za razliku od naprijed spomenutih kategorija "drugih", udbenici KV primjenjuju znaajno drugaiji pristup u predstavljanju
uenja NRP. Prirunici KV ne samo da nude uenicima deskriptivne informacije o ovim sektama, nego iste izlau otvorenim i otrim kritikama pokuavajui povremeno opovrgnuti njihova uenja
u svjetlu katolikog nauka. U tom smislu, reinkarnacija i panteizam
- uenja prisutna u NRP nastalim pod utjecajem budizma i hinduizma - osuene su na temelju kranskog uenja prema kojem je
ovjek stvoren u liku Boga. Slino tome, za jogu i meditaciju e se
ustvrditi da su utemeljene na vjerovanju da grjenici mogu sami
ostvariti duhovnu perfekciju i spas bez traenja utoita u Isusu,
ime se zanemaruje jedno od osnovnih vjerovanja u kranstvu po
kojem je jedini put duhovnog savrenstva i spasa u Hristu.34
Udbenici KV su posebno kritini naspram NRP koji svoje
teoloke korijene nalaze u kranstvu kao to su Jehovini svjedoci,
Mormoni i Boija djeca, iji su povijesni razvoj i uenja obraeni
pod podnaslovom "Obmana o svretku svijeta i raju na zemlji",35
to samo za sebe govori o stajalitu katolianstva prema ovim
sektama - stajalitu koje e neto kasnije u udbeniku biti detaljnije
33
Peri i saradnici, S Kristom u ivot, str. 43.

Ibid, str. 44-45.
35
Ibid, str. 46-47.
34
212

elaborirano. Za taan datum unitenja svijeta, kojeg zagovaraju

Jehovini svjedoci na jednoj strani, te za Isusovo kraljevstvo koje e
prema Mormonima biti uspostavljeno u Sjedinjenim Amerikim
Dravama na drugoj, autor e ustvrditi da su rezultati pristrasnog i
iskrivljenog tumaenja Biblije. Na slian nain, apsolutna odanost
sekti - princip zagovaran u sekti Boija djeca - osuuje se kao iracionalan princip koji, u krajnjoj instanci, odobrava prosjaenje i
prostituiranje.36 U principu, autori udbenika KV rijetko kada se
uputaju u otvoreno kvalificiranje sljedbenika drugih uenja, pa i
kod predstavljanja sekti i NRP iznose samo indirektne ocjene o
njihovim lanovima iz kojih se moe zakljuiti da se radi o nemoralnim pojedincima ija je glavni cilj sa pravog puta zavesti katolike vjernike.
"Now Age pokret" je predstavljen kao "vjerski pokret bez
Boga", koji pozajmljuje poneto iz razliitih religijskih svjetonazora, a onda pozajmljeno interpretira u skladu sa svojim teolokim
postulatima, to je "neprirodan" i "u sebi proturjean" pokuaj
ujedinjavanja ivuih religija. 37
Ateizam i vjerska ravnodunost

Drei se svog uobiajenog pristupa kod predstavljanja
"drugih", udbenik KV za 8. razred daje krai prikaz ateizma a ne
ateista, tj., tretira ateizam kao svjetonazor a ne njegove proponente,
izbjegavajui na taj nain direktno kvalificiranje sljedbenika drugih
i drugaijih svjetonazora.
U svjetlu kranskog vjerovanja da svaka dua posjeduje uroenu "usmjerenost" prema Bogu, ateizam je predstavljen kao neprirodna tendencija.38 Vjeronauni udbenik za 8. razred je neto
asertivniji kod predstavljanja "praktinog ateizma" ije afirmatore
spominje kao pojedince zanesene vlastitim intelektualnim sposobnos36
Ibid, str. 46.

Ibid, str. 48.
38
Ibid, str. 38.
37
213
tima, naunim ostvarenjima i slavom; kao zanesenjake koji iskljuuju

Boga iz drutvene svakodnevnice; kao mala boanstva koja ili zanemaruju moralna naela u cijelosti ili postavljaju etika pravila prema
"svojoj, a ne evaneoskoj mjeri"; te kao sekularne krane koji religioznost ograniavaju na crkvene obrede.39 Mada se naposljetku vjernici pozivaju toleranciji i dijalogu sa ateistima, vjerska ravnodunost i
ateizam se ipak otvoreno osuuju kao neprihvatljivo ponaanje sa
stajalita Katolike crkve i, indirektno, kao "ovjekocentrina" ideologija i svjetonazor, a njegovi zagovornici, implicitno, kao agresivni
neprijatelji kranstva i religije openito.40
2. Udbenici pravoslavne vjeronauke (PV)

Nastavni plan i program PV za osnovne kole u BiH kao
jedan od svojih osnovnih obrazovnih ciljeva spominje i upoznavanje sa ljudima koji drugaije ive, misle i vjeruju.41 U ovoj
sekciji emo pokuati prikazati nain na koji su "drugi" predstavljeni u udbenicima PV za osnovne kole.
2.1. Kategorije "drugih"

Kao i udbenici KV, i prirunici PV prepoznaju postojanje
vie kategorija "drugih", ija se povijest i uenje, ako to pokuamo
usporediti sa udbenicima KV, ipak prilino saetije tretira. Na prvi
pogled moe se lahko zapaziti da su udbenici PV prilino skromniji
i po obimu sadraja i po dizajnu od onih za KV. Ako se primijeni
ista komparacija, takoer e se brzo uoiti da su udbenici PV, bez
obzira na njihovu skromnu veliinu, isto tako znaajno odvaniji i
direktniji u vrednovanju uenja "drugih". Za potrebe naeg istraivanja mi emo, kao i kod udbenika KV, ove kategorije podijeliti
na druge kranske konfesije, nekranske vjerske tradicije, nove
religijske pokrete (NRP) i nereligiozne ili ateiste.
39
Ibid, str. 39.

Ibid, str. 39-40.
41
V. npr. Plan i program za 6. razred PV na http://soz-rs.org/index.php?link=428.
40
214

U okviru drugih kranskih konfesija udbenici PV obrauju

Zapadnu ili Rimokatoliku crkvu,42 protestantizam,43 Staru katoliku
crkvu,44 s jedne strane, i ostale pravoslavne crkve, s druge strane.45
Judaizam i islam su jedine religijske tradicije obraene pod kategorijom nekranskih konfesija,46 dok meu sektama ili NRP prirunici PV govore o Jehovinim svjedocima, satanistima, adventistima i pentikostalcima, razvrstavajui ih prema njihovom porijeklu.47
Ateizam je veoma ukratko obraen u udbeniku PV za 9. razred.48
2.2. Diskurs prema "drugima"

Druge kranske konfesije
Slino udbenicima KV, i prirunici PV obino kod predstavljanja "drugih" preferiraju tretiranje historije njihovih religija i
njihovih uenja nad uputanjem u moralno i teoloke kvalificiranje
samih pripadnika drugih religijskih tradicija. U tom smislu, samo
e rijetko udbenici PV na direktniji nain predstaviti "druge", i ovi
42
V. Niko Mojsilovi, Istorija hrianske crkve: pravoslavna vjeronauka za 5.

razred osnovne kole (Banja Luka: Katihetski odbor, 2001), str. 39-41, u
daljnjem tekstu: Istorija hrianske crkve.
43
Ibid, str. 45-48.
44
Ibid, str. 52.
45
Ibid, str. 48, 52.
46
V. Krstna Dubravac, Pravoslavna vjeronauka za 1. razred osnovne kole
(Banja Luka: Katihetski odbor, 2001), str. 54, 72, u daljnjem tekstu: Pravoslavna
vjeronauka za 1. razred; Hrizostom Jevti, Pravoslavna vjeronauka za 3. razred
osnovne kole (Banja Luka: Katihetski odbor, 2001), str. 11, 17, 19, 32, u
daljnjem tekstu: Pravoslavna vjeronauka za 3. razred; Mojsilovi, Istorija
hrianske crkve, str. 7, 9-13, 30-31, 43-44.
47
Veljko Stojanovi, Dogmatsko bogoslovlje: udbenik vjeronauke za 7. razred
osnovne kole (Banja Luka: Katihetski odbor, 2001), str. 33-37, u daljnjem
tekstu: Dogmatsko bogoslovlje.
48
V. Slobodan Vrhovac, Pravoslavna etika: pravoslavna vjeronauka za 9.
razred osnovne kole (Banja Luka: Katihetski odbor, 2001), str. 61-62, u dajnjem
tekstu: Pravoslavna etika.
215
sluajevi obino se vezuju za historijske dogaaje iz daleke prolosti ili, to je jo rjee, za neka teoloka uenja drugih religijskih
svjetopogleda. Tako se najee, ali sigurno manje ee nego je to
sluaj sa udbenicima KV, ueniku ostavlja da sam, odnosno uz
pomo nekih drugih agenasa socijalizacije, kod sebe izgradi predstavu "drugih".
Prilikom predstavljanja Katolike crkve i katolika udbenici
PV generalno posebnu panju posveuju historiji i etiologiji raskola
izmeu Zapadne i Istone crkve, opisujui dogaaje i teoloke razlike koje su dovele do meusobnog ekskomuniciranja predstavnika
Katolike i Pravoslavne crkve. Iako u predstavljanju tadanjih
teolokih razlika udbenici PV vie deskriptivno iznose take
meusobnog neslaganja, u nekoliko sluajeva oni vjerske autoritete
Katolike crkve optuuju za nepotivanje rane "crkvene tradicije" i
ureivanje Katolike crkve "po svome nahoenju".49 Porijeklo drugih kranskih crkvi je samo ukratko deskriptvno pojanjeno, s tim
da su nazivi drugih pravoslavnih crkvi taksativno izlistani uz
skromne informacije o njihovoj geografskoj rasprostranjenosti.50 U
novijim izdanjima udbenika PV ne mogu se nai nikakve izmjene
u predstavljanju drugih kranskih konfesija.51
Poglavlje o modernom ekumenizmu i Svjetskom savjetu crkava (SSC) donosi znaajno drugaiji odnos naspram drugih kranskih zajednica i njihovih vjerskih autoriteta. Autor udbenika za 5.
razred, naprimjer, otvoreno odbija mogunost zajednikog priea
sa katolicima i protestantima zato to ovi "nemaju istu vjeru kao mi,
jer su je svojim naopakim umovanjem iskvarili".52
Nadalje, u starim izdanjima udbenika PV za 5. razred nove
inicijative SSC da se predstavnici nekranskih vjerskih tradicija
ukljue u aktivnosti SSC-a kao posmatrai su osuene kao pokuaj
"pribliavanja masonskim pozicijama", iji je krajnji cilj "da se
49
Mojsilovi, Istorija hrianske crkve, str. 41.

Ibid, str. 45-48, 52.
51
V. ibid od 2007. godine, str. 41.
52
Ibid od 2001., str. 55.
50
216

stvori jedna univerzalna svjetska religija, koja bi sadravala poneto od svake religije", to je razlog zato bi "pravoslavni trebali
to prije da napuste SSC".53
U neto drugaijem kontekstu, autor udbenika za 9. razred
e ipak kazati da je pravoslavni kranin duan "da se blago i prijateljski ponaa prema hrianima nepravoslavne vjere, i da se stara
o njihovu dobru i srei, jer svaki ko u Hrista vjeruje moli se istom
Bogu kome se mi molimo, priznaje vjeni ivot s one strane groba i
stara se da ivot dobije vjerom u Gospoda Isusa Hrista i Njegovo
jevanelje".54
Nekranske konfesije
Pod ovom kategorijom udbenici PV obrauju judaizam i
islam. Judaizam je, prije svega, predstavljen kroz historijski prikaz
njegova porijekla i kritiku odnosa njegovih sljedbenika prema Boijoj Objavi te prvim kranima i, konano, Isusu. U tom smislu,
Jevreji su najveim dijelom predstavljeni u okviru prva tri stoljea
kranstva te se, shodno tome, obino opisuju kao neposluni primaoci Boije Objave,55 kradljivci i lopovi,56 te narod ije je sveenstvo uestvovalo u zavjeri protiv Isusa i, na taj nain, i u njegovom ubistvu, 57 kao ljuti neprijatelji i ubice prvih krana i
njihovi progonitelji,58 koje je Bog naposljetku, zbog grjenog ponaanja i naputanja Isusa, kaznio rukom Rimljana.59
Pojava i uenje islama obraeni su u gotovo dvije stranice
dugoj lekciji o islamu u udbeniku za 5. razred, a u kojoj autor
koristi deskriptivno-normativni pristup u izlaganju relevantnih
informacija. U nekim osnovnim islamskim terminima i principima
53
Ibid.
Vrhovac, Pravoslavna etika, str. 62.
55
Dubravac, Pravoslavna vjeronauka za prvi razred, str. 54, 72.
56
Jevi, Pravoslavna vjeronauka za trei razred, str. 17.
57
Ibid, str. 32.
58
Mojsilovi, Istorija hrianske crkve, pp. 7, 9, 10-11.
59
Ibid, str. 12.
54
217
mogu se nai pravopisne greke, a neke informacije su, jednostavno, pogrene. Tako je, prema autoru ovog udbenika, bajram jedna
od obaveza svakog muslimana prema kojoj on treba "da posti u
odreeno vrijeme".60 Pored toga, neka islamska uenja su pojednostavljena ili su kontekstualizacijom poprimila pogreno i neprimjereno znaenje. Tako e autor kazati da, "za razliku od hrianske
etike po kojoj su najvanije vrline vjera, nada i ljubav, u islamu
ljubav prema Bogu zamijenjena je strahom od Boga".61 Za istog
autora poslanik Muhammed, a.s., je ovjek koji je "mnoga uenja
svoje nauke... pozajmio od Jevreja i krana i preradio ih na svoj
nain".62 Autor naalost ak i ne ograniava ovu kvalifikaciju na
stav pravoslavlja zbog ega se stie dojam da se radi o univerzalno
prihvaenoj povijesnoj injenici.63
Iako se sa naprijed spomenutim tvrdnjama muslimani nee sloiti, na ravni miroljubivog i tolerantnog suivota u BiH kod njih bi
vjerovatno mnogo vie zabrinutosti izazvala lekcija o historijskoj
ulozi Srpske pravoslavne crkve u pobuni protiv osmanske vlasti i
stvaranju srpske drave u udbeniku PV za 6. razred. U preko etrdeset stranica ovog udbenika tursko prisustvo na ovim prostorima
predstavlja se kao olienje zla i terora protiv kojeg je se boriti dok je
svijeta i vijeka. S obzirom na povijesno i lingvistiko poistvojeivanje Turaka sa muslimanima i islamom, iji se primjeri mogu
nai i u udbenicima PV za osnovne kole,64 potrebno je barem
ukratko analizirati nan na koji su Turci ovdje i predstavljeni.
60
Ibid, str. 31.

Ibid, str. 30.
62
Ibid, str. 31.
63
Prema saznanjima autora ovog rada, komisija za reviziju vjeronaunih
udbenika 2002. godine sastojala se od predstavnika IZ, Katolike crkve i
Pravoslavne crkve u BiH ija je obaveza bila da unakrsno iitaju vjeronaune
udbenike drugih konfesija i stave svoje primjedbe i sugestije na dijelove
udbenika druge vjerske zajednice koji tretiraju njihovu religiju. Pitanje je, zato,
jesu li i sami predstavnici IZ u ovoj komisiji previdili ove tvrdnje ili su autori
istih na njima neumoljivo insistirali.
64
Tako autor udbenika za 6. razred Mehmed-pau Sokolovia, naprimjer, zove
"poturenjakom... rodom iz sela Sokolovia kod Viegrada". V. Nedeljko Paji,
61
218

U analiziranom udbeniku Turci su okrutni vladari Srba,65

ubice nedunog naroda i pravoslavnog svetenstva, koji su ruili
pravoslavna svetilita i pretvarali crkve u damije,66 itd Ovakva
predodba Turaka ili muslimana u udbeniku PV moda i ne bi bila
toliko problematina da isti udbenik otvoreno ne promovira
kosovsku etiku kao "najvii domet moralne svijeti cijelog jednog
naroda", iji je zadatak, izmeu ostalog, i njegovati "svijest o
potrebi osvete Kosova"67 - osvete iji bi objekt vjerovatno bili
Turci, a s obzirom da Turaka vie nema na ovim prostorima, ostaje
pitanje prema kome bi ova osveta trebala biti usmjerena. Izgleda da
je odgovor na ovo pitanje dao ratni zloinac Ratko Mladi u
rijeima koje je izrekao u julu 1995. godine prilikom ulaska Vojske
Republike Srpske u zatienu enklavu Srebrenica, kada je rekao:
"konano je dolo vrijeme da se nakon bune protiv dahija Turcima
osvetimo na ovom prostoru".68 Interesantno je da udbenici PV,
uope ne spominju poslednja ratna deavanja u BiH, ali, u svakom
sluaju, podsjeaju polaznike PV da je "Kosovo i u ovo najnovije
vrijeme palo u tuinske ruke", zbog ega, valjda, savjete i pouke iz
lekcije o ratu izmeu Turaka i Srba na Kosovu treba ozbiljno
shvatiti.69 Znaajno je svakako da se ovaj podui prikaz srpskoturskih ratova moe bez ikakvih izmjena nai i u novom izdanju
ovog udbenika iz 2007.70
Istorija Srpske pravoslavne crkve sa narodnom istorijom: udbenik iz vjeronauke
za esti razred osnovne kole (Banja Luka: Katihetski odbor, 2001), str. 38, u
daljnjem tekstu: Istorija Srpske pravoslavne crkve.
65
Ibid, str. 34.
66
Ibid, str. 35, 40, 47, 50, 60.
67
Ibid, str. 35, i takoer str. 34.
68
Ovdje je Mladi na umu imao pobunu Srba u Beogradu 1804. godine protiv
dahija janjiara koji su prema srpskoj istoriji podijelili Srbiju u etiri dijela i
uveli diktaturu u zemlji, tokom koje je selektivno pogubljeno oko 70 "vienijih
Srba" iz Valjeva i umadije koji su zagovarali pobunu protiv dahija. Ovaj
dogaaj u srpskoj istoriji poznat je kao "sjea knezova" i ukratko je opisan i u
udbeniku PV za 6. razred. Ibid, str. 47.
69
Ibid, str. 35.
70
Ibid iz 2007., str. 42-85.
219
Sekte i novi religijski pokreti (NRP)

Udbenici PV daju znaajan prostor predstavljanju porijekla i
uenja NRP ili sekti. Njihovo predstavljanje autor udbenika za 7.
razred otvara definiranjem pojma sekta i upozoravanjem polaznika
PV o njihovim ciljevima "unitavanja pojedinca i unitavanja porodice, pa i samog drutva u cjelini", 71 to je kvalifikacija koja se
provlai kroz cijelu kasniju analizu porijekla i uenja Jehovinih
svjedoka, adventista, satanista i pentikostalaca. 72
Ateisti
Ateizam je veoma saeto tretiran u udbeniku za 9. razred. U
ovom kratkom prikazu odnosa Pravoslavne crkve naspram religijski ravnodunih pojedinaca pravoslavni vjernici se pozivaju da
pokau ljubav i prema takvima jer "i oni su stvoreni po slici i prilici
Boijoj". 73
ZAKLJUAK
Naa analiza pokazuje da udbenici i katolike i pravoslavne

vjeronauke predstavljaju "druge" kao nezaobilaznu nastavnu jedinicu. Ipak, vie prostora "drugim" daje se u udbenicima KV, koji,
opet, neravnomjerno rasporeuju ovaj prostor. I jedni i drugi u
principu izbjegavaju negativno kvalificiranje sljedbenika drugih
vjerskih zajednica prilikom njihova predstavljanja u realnom
kontekstu sadanjice. Zato je akcenat obino stavljen na prikaz porijekla i vjerskog uenja "drugih", to ostavlja mogunost uenicima da o njima samostalno formiraju vlastite predodbe. Izuzeci
71
Stojanovi, Dogmatsko bogoslovlje, str. 33-34; i Vrhovac, Pravoslavna etika,

str. 61.
72
Stojanovi, Dogmatsko bogoslovlje, str. 35-37.
73
Vrhovac, Pravoslavna etika, str. 62.
220

ipak postoje prilikom predstavljanja novih religijskih pokreta i ateizma, pri emu su njihovi pobornici eksplicitno izloeni negativnim
kvalifikacijama.
I jedni i drugi udbenici "druge" manje-vie predstavljaju na
tri razliita nivoa: teolokom, historijskom i sociolokom, to
znaajno odreuje njihov odnos prema drugim vjerskim zajednicama i njenim pripadnicima. Prilikom razmatranja "drugih" na nivou
teologije, udbenici KV se obino dre deskriptivnog pristupa, pri
emu se izuzetak pravi kod predstavljanja NRP i ateizma. Na razini
historijskog iskustva i susreta sa "drugima", udbenici KV postaju
kritiniji i prema sljedbenicima drugih religijskih svjetonazora,
ukljuujui Jevreje, Turke, odnosno muslimane i neke krane nekatolike, da bi u kontekstu aktualne potrebe za miroljubivim suivotom, "drugi" bili predstavljeni, prije svega, kao Boija djeca i
moralni lanovi globalne zajednice. Znaajno je da su u novijim
izdanjima katolikih vjeronaunih udbenika primjetne pomirujue
modifikacije u predstavljanju povijesnih neslaganja Katolike
crkve sa pravoslavcima i anglikancima.
U poreenju sa prirunicima KV, predstavljanje "drugih" u
udbenicima PV prije svega karakterie prilino izraenija otvorenost i kritinost, pri emu se autori iznose ak i direktne optube
na raun "drugih". U predoavanju teolokih razlika pravoslavni
udbenici koriste deskriptivno-normativni pristup, a povijesni prikaz pravoslavnog susreta sa drugim vjerskim tradicijama mjesto je
donoenja otvorenih negativnih kvalifikacija o "drugim", a Turaka,
odnosno muslimana, posebno. Kod novijih izdanja ovih udbenika
ne mogu se nai pokuaji ublaavanja povijesnih i teolokih neslaganja kao to je to sluaj sa katolikim udbenicima.
Iz kazanog proizlazi da e odgovor na pitanje koliko su
Katolika crkva i Pravoslavna crkva u BiH iskoristile priliku da
preko predstavljanja "drugih" u svojim vjeronaunim udbenicima
podre obnovu meureligijskog i meuetnikog povjerenja u BiH,
prije svega, jo uvijek ovisiti od toga koliko e se u svojim udbenicima uspjeno nositi sa predstavljanjem historijskih sueljavanja
221
razliitih vjerskih tradicija i njihovih sljedbenika, jer povijest, po

svemu sudei, ostaje glavni izvor meunacionalnih i meureligijskih nesporazuma, predrasuda i eventualnog antagonizma. injenica da su, prije svih drugih, udbenici povijesti bili i ostali u fokusu dosadanjih pokuaja reformi udbenike literature u BiH samo
potvruje ovaj zakljuak.
222

Hfz. Aid Smaji, M.A., senior assistant
THE OTHERS IN ORTHODOX AND

CATHOLIC RELIGIOUS EDUCATION
TEXTBOOKS FOR PUBLIC PRIMARY
SCHOOLS IN BOSNA AND HERZEGOVINA
Religious Education and Religious Education textbooks in

public schools in Bosnia and Herzegovina can, surely, make great
contribution to development of a real post-war multiethnic society
in Bosnia and Herzegovina. The level of success depends on the
way in which the teachers and respective Religious Education
textbooks represent the members of other ethno-religious traditions
in Bosnia and Herzegovina. Our analysis shows that the most
attention to this problem is paid in the Catholic textbooks. At
presentation of the others the textbooks usually avoid their
personalisation, preferring presentation of their teachings and
history from their own point of view. The use of descriptive
principles as well as positive or negative evaluation of the others
is greatly conditioned by the context. Nevertheless, it seams that
historical context of the discussion greatly remain to be the main
source of mythic prejudices in Orthodox religious instruction
textbooks and negative stereotypes in the case of the Catholic ones.
Key words: others, religious instruction textbooks,
approach, personalization, context.
223

.
.
.

.
.

.
:

224
Mr. S. BEGLEROVI i mr. K. EMO, Mulla Sadrin komentar predaje

"Bijah skrivena riznica"
Mr. Samir BEGLEROVI, asistent

Mr. Kenan EMO
MULLA SADRIN KOMENTAR PREDAJE

"BIJAH SKRIVENA RIZNICA"
U Ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su
najpotpuniji salavat i selam na hazreti Pejgambera,
Muhammeda, alejhis-selam, njegov hazreti Ehl-i bejt i
sve njegove hazreti ashabe!
Vrhunac safavidskoga intelektualnog i duhovnog razvoja
predstavlja, po klasinom miljenju, djelo Mulla Sadre irazija. Zahvaljujui mnogim utjecajima koji su se ve
smjestili u intelektualni i duhovni milje Perzije, Mulla
Sadra irazi bio je u mogunosti ne samo koristiti se tim
utjecajima (Ibn Sn, s, Suhraward Maqtl, Ibn 'Arab)
ve i izgraditi originalni model promiljanja. Ovom prilikom prireujemo Mulla Sadrin komentar habera veoma
prisutnog u tesavvufu, naroito u miljenju hazreti Ibn
'Arabja. Rije je o poznatoj predaji "Skrivena riznica.
Kljune rijei. Mulla Sadra, Ibn 'Arab, tesavvuf, Kenz
mahfiyy (Skrivena riznica)
225
Izdavaka kua Hekmet Publishing House iz Teherana,

godine 1999. izdala je zbirku filozofsko-teozofskih poslanica Mulla
Sadre rzja (Sadruddin Muhammed rz). Glavninu knjige ini
osamnaest Mulla Sadrinih poslanica ili risla. Sve su napisane na
arapskome jeziku. Jedna od risla nosi jednostavan naslov Fevid
("koristi", jednina fida). Druga od tih "koristi" naslovljena je:
erhu hadsi "Kuntu Kenzen mahfijjen (Komentar hadisa "Bijah
skrivena Riznica").
Rije je o kudsi hadisu u kojem Allah, delle anuhu, kae:

.
(Bijah skrivena Riznica, nespoznat, te zavoljeh da
budem spoznat, stoga stvorih stvoreno.)1
Prema tesavvufskoj tradiciji, ovaj kudsi-hadis vee se za Davuda, alejhisselam, koji se obratio Allahu, d.., sa eljom da sazna
o stvaranju svijeta.2 Kako se prenosi, elei saznati razlog zbog
kojega je uzvieni Gospodar stvorio svijet, hazreti Davud zamolio
je uzvienoga Allaha da mu otkrije tu tajnu. Svevinji mu je usliio
molbu i pri tome izrekao citirani hadis. 3
1. Znanstveni tretman predmetnoga hadisa

Nesumnjivo, veliki broj tesavvufskih autora citira ovaj hadis-i
kudsi. Ipak, pregledajui osnovne i druge poznate zbirke hadisa,
al-Aaln, Kafu-l-haf, Bejrut, 1351. H., red. broj 2016.

Vidi: al-
Isml Ibn as-Sayyid Mu
ammad Sad al-Qdir, Al-Fuy tur-rabbniyya F al-Matir Wa al-Awrd al-Qdiriyya, al-Maktabatu-t-taqfa,
Bejrut, bez god. izd., str. 13.
3
Ibid.
2
226

nigdje ne pronalazimo navedenu predaju. tavie, u svome znamenitom djelu "el-Dmiu-s-sagr", Sujuti ne navodi ovu predaju4.
S druge strane, ejhul-Ekber, Ibn Arebi, posveuje joj posebno mjesto u svome najobimnijemu djelu "el-Futhtu-l-mekkijja",
piui uz nju i odgovarajui komentar.5
I hazreti pr Abdul Kadir Gejlani, u svojoj drugoj poslanici o
mekamima, "Risla uhr fil-mekmt", navodi ovu predaju i, kao
to smo ve rekli, vezuje je za Davuda, alejhisselam, pri tom
takoer nudei dogovarajui komentar.6
Ovako sagledavi, ispravno bi bilo rei da predmetna predaja
nije hadis-i kudsi ve je, vjerovatno, rije o istinitom haberu koji je
doao na srca pojedinih duhovnih velikana, bilo putem ilhama, bilo
putem kefa (otkrovenja). Za mutesavvife, ova injenica nikako ne
oduzima vrijednost citirane predaje.
S obzirom, kako smo rekli, da predaja o "Skrivenoj Riznici
ima itekako bitno mjesto u nauku tesavvufa, obratit emo kratko
panju na ejhul-Ekberovo razumijevanje i tumaenje njene poruke.
2. Ibn Arebijevo
tumaenje predmetnoga hadisa
ejhul-Ekber, Muhjiddin Ibn Arebi, esto citira ovaj haber u
svome djelu "el-Futht". Tako kazuje kako uzvieni Allah zavolje
da bude spoznat, izlijevanjem Svojih velikoduja/dobrohotnosti7 na
svijet znanjem o Sebi. Posljedica tog hubba (preegzistentne lju4
'Al ibn A
mad ibn Mu
ammad al-'Azz a-fi', As-Sir al-Munr aralmi' as-Sar, araka Maktaba wa Matba'a Musaf al-Bb al-alab wa
Awlduh bi Mir, Kairo, 1957.
5
Ibn Arab, al-Fut
tu-l-makkiyya, Bejrut, 1998., tom II, str.175.
6
al-
Isml Ibn as-Sayyid Mu
ammad Sad al-Qdir, Al-Fuy tu-rrabbniyya F al-Matir Wa al-Awrd al-Qdiriyya, str. 13.
7
S tim u vezi Ibn Arab veli: Iz da (Boijeg
nedugovanog velikoduja, dobrohotnosti) proistekao je wud (Bitak)." Ibn
Arab, al-Fut
tu-l-makkiyya, tom II, str. 175.
227
)8, snagom kojeg

bavi) bijae Dah/Uzdah Svemilosnog (
potekoe izljevi Boanskih samo/oitovanja.
Svemilosnim Uzdahom, Allah bijae utrnuo (neffese an)
enju Imen (el-Esm) za svojim uincima/djelovanjima (sr),
koji jo nisu postojali. Svemilosni Uzdah bjee rezultat tuge (kerb)
koja "prebivae" u Njemu i kojom je On raspri.9
Drugim rijeima, Boija Imena prije stvaranja svijeta, jo
uvijek nerazluiva jedna od drugih, bijahu u stanju "Boanskog
stisnua" (el-kerbu-l-ilh), "traei" svoja kreacijska upotpunjenja,
sve dok ih Boiji Dah nije "oslobodio" (teneffese), razvijanjem svakog opsega njihova djelovanja.10 Time je otpoelo izlijevanje
/isijavanje ( )iz Apsolutne Skrivenosti, Skrivene Riznice,
rijekama najsvetijega izlijeva/emanacije ( ) koji je smi
Svemilosni Dah (en-Nefesu-r-Rahmn), izraz za ljubljeno raskri ) .11
vanje unutar Biti (
Ovo je samo dio onog to ejhul-Ekber kazuje o ovoj Predaji,
haberu iz kojeg se lui sama sr stvoriteljnog ina. Ako bismo
htjeli samo jednim iskazom komentirati predmetnu predaju, onda bi
to mogao biti onaj Ibn Arebijev, kaddesallahu sirrehu, iskaz u
kojem kae:

...

...
(...zavoljevi Sebe, On zavolje da Se vidi u drugome,
te stvori svijet na Sliku Ljepote Svoje, i zagleda se u
njega...)
Ibn Arab, al-Fut

tu-l-makkiyya, tom II, str.306.
Vidi: Qay
ar tiyn, ar
u F
i-l-
ikam, Teheran, 1375., str. 887.,
888.
10
Usp.: Titus Burckhardt, Mystical astrology according to Ibn Arab, England,
1989., str. 38.
11
Usp. Qay
ar, ar
u F
i-l-
ikam, str. 336.
9
228

3. Mulla Sadra i njegov komentar

predaje "Bijah skrivena riznica
Premda se opi biografski i bibliografski podaci o Mulla
Sadri rzju mogu veoma lahko pronai i na naem jeziku, ipak
emo napisati nekoliko napomena.
Puno mu je ime
adr ad-Dn Mu
ammad rz, poznat kao
Mulla Sadra. Roen je u irazu oko 1571. godine. Njegova pojava i
djelo predstavlja "vrhunac intelektualne aktivnosti oivljene u Perziji tokom safavidskoga razdoblja. 12
Nakon ope naobrazbe, povlai se u osamu u malo selo Kahak,
kod Koma. Kako je sm rekao u svome djelu "Asfr, zahvaljujui
tome povlaenju od svijeta, nagraen je izravnom vizijom nematerijalnoga svijeta. Bio je u stanju "kroz iluminacije (irq) 'vidjeti'
ono to je prethodno teorijski bio nauio iz knjiga.13 Allhwird
Hn, vladar iraza, otvorio je medresu i zamolio Mulla Sadru da
bude profesor na njoj i njen upravitelj. Mulla Sadra je prihvatio
poziv i na tome poloaju ostao do kraja ivota.
Openito se njegov ivot dijeli u tri faze: djetinjstvo i kolovanje u irazu i Isfahanu, potom razdoblje izraenog zuhda koji je
provodio pokraj Koma, te razdoblje uenja i pisanja. Svoje
najpoznatije djelo "Asfr poeo je pisati pred kraj drugog razdoblja svoga ivota.
Napisao je mnogo radova iz razliitih disciplina, ali najvie iz
oblasti metafizike i hikme. Meu njima:
- al-Asfr al-Arba'a
- al-Mabda' wa al-Ma'd
- Sirr an-Nuqa
- a-awhid ar-Rubbiyya
- al-
ikma al-'Ariyya
12
M.M. Sharif, Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec, 1988., tom
II, str. 307.
13
Ibid, str. 308.
229
Potom komentare na djela Ibn Sin'a, Suhrawarrdja Maqtla

sja, tefsir "Meftal-ayb, pojedinane komentare pojei
dinih ajeta kao i komentar na Bejdavijev tefsir.14
Mulla Sadra umro je u Basri 1640. godine, za vrijeme svoga
sedmog putovanja na had.
3.1. Mulla Sadrin

komentar predmetne predaje
Mulla Sadra, nekoliko stoljea nakon ejhul-Ekbera,
razmatra reeno predanje. Mulla Sadra je bio filozof i teozof, to e
rei da je imao neto drugaiji pristup u promiljanju primjerice
kosmolokih pitanja. Pa ipak, u uvodu svoga komentara na
predmetni haber obavjetava nas kako ga je pisao po ilhamu
(nadahnuu).
Kako saznajemo na samome poetku njegove risale,
postavljeno mu je pitanje vezano za tu predaju, pitanje ija
problematinost, barem po naem miljenju, stvarno ima svoju
osnovu. Kao to smo vidjeli, u haberu nam se prenosi da je
Uzvieni Allah bio skrivena Riznica. Zavolio je biti spoznat, pa,
stoga, stvori stvoreno (el-halk). No, uzmemo li u obzir da za
"vrijeme" bvanja skrivenom Riznicom nita drugo jo uvijek nije
bilo uvedeno u egzistenciju, sasvim opravdano postavlja se pitanje:
od koga se Uzvieni Allah bijae sakrio? Od koga/ega ako nita
drugo nije egzistiralo? Ovako, esta navoenja ove predaje kao
razloga stvaranja svijeta dobivaju ili, bolje rei, zahtijevaju dodatno
razmiljanje i pojanjenje. Kao da se, govorei o razlogu stvaranja
svijeta, previdjela, kod nekih, veoma zanimljiva stvar: pitanje
skrovitosti (el-haf).
Mulla Sadra je, nakon dobivenog pitanja, odnosno nakon
postavljanja problema, zamolio Uzvienoga Allaha da mu podari
14
M.M. Sharif, Historija islamske filozofije, str. 309., 310.
230

odgovor. Kako sm kae, Uzvieni mu je poslao ilham te nam je

Mulla Sadra rz dao odgovor na etiri vedha (naina).
3.2. Poslanica "Komentar

hadisa Bijah skrivena Riznica "
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
(U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnog)
Znaj15, Allah dragi te uputio u ono to On voli i s ime je On
zadovoljan, da su neki muhaddisi16 naveli ovaj hadis-i kudsi17:
15
U nekim rukopisima pie: Rekao je ejh Muhjiddin, Allah mu se smilovao:

Znaj, "
16
Muhaddis (uenjak hadisa): mora da poznaje: senede prenosilaca hadisa,
eventualne nedostatke hadisa, imena ljudi u senedu, da poznaje hadise s obzirom
an l i nzil, da pamti veliki broj tekstova hadisa, da je prouio (odsluao) svih
est djela hadisa poznatih pod imenom el-Kutubu-s-sitte, potom djelo Musned imama Hanbela, Sunen Bejhekija, Mudem, Taberija, i hiljadu drugih
hadiskih svezaka, duzova." Dr. Omer Nakievi, Uvod u hadiske znanosti hadis I, Sarajevo, Fakultet islamskih nauka, 1996., str. 68.
17
Islamska kritika hadisa ustanovila je da bi Vjerovjesnik, alejhisselam,
ponekad upuivao ashabima poruke prenosei ih od Svevinjega, ali ne kao
poslatu Objavu (Kuran), niti u vidu jasne svoje pouke, koja bi se mogla nazvati
obinim hadisom, nego kao govor koji bi Vjerovjesnik, alejhisselam, nastojao da
iskae na nain koji ukazuje da se taj govor pripisuje Bogu, a da je Vjerovjesnikov, alejhisselam, jedini zadatak bio da taj govor prenese rijeima na nain
koji se razlikuje od naina izraavanja u Kuranu. Zbog toga je takav hadis i
dobio ime hadis-i kudsi. Ponekad se taj hadis naziva i hadis-i ilahi i hadis-i
rabbani, tj. Boanski." (Dr. Omer Nakievi, nav. djelo, str. 8.)
231

18
.
(Bijah skrivena Riznica, pa zavoljeh biti spoznat, stoga
stvorih stvoreno kako bih spoznat bio)
kazuje o neemu veoma tekome. Pitani su mnogi uenjaci
naega vremena za njega, no, nisu pruili zadovoljavajui odgovor.
Kada sam razmotrio to pitanje, Uzvieni Allah ilhamom19 mi prui
etiri odgovora.
Ako Bog da, navest u potekou koja se vezuje za ovaj hadis-i kudsi, a potom e uslijediti odgovori kojima me darova Uzvieni Allah od Svoje blagodati.
Potekoa (el-Ikl): skrivenost (haf) vezana je sa neim.
Stoga nuno postoji sakriveni (mahfijj), i onaj od koga je neto
skriveno (mahfijj 'alejh).
Nije mogue da onaj od koga je skriveno bude Uzvieni
Allah, jer je On vidljivi (zhir) po Sebi [za Sebe], Znalac po sebi
(lim bi Ztihi), i to oduvijek (ezelen) i zauvijek (ebeden).
Takoer, nije mogue da onaj od koga je sakriveno bude
stvoreno (el-halk), jer stvoreno nije egzistiralo u Ezelu,20 pa da bi
Uzvieni Allah bio od njih skriven. U jednome hadisu se kae:
U nekim rukopisima, ovaj hadis-i kudsi zavrava se rijeima:

(da bih spoznat bio)".
19
"Ilham - nadahnue, od Allaha unutarnji osjeaj ta treba, a ta ne treba initi,
ta je dobro a ta ne. Ugodan govor koji dolazi od strane Hakka (na uho due).
Ilham se postie na treem stupnju seyri suluka (nefsi-mulhime)" (Fejzulah
efendija Hadibajri, "Mali tesavvufsko tarikatski rjenik", ebi Arus, Sarajevo,
Tarikatski centar, 1988., str. 21.).
20
"Ezel, prolo, praiskonsko, vrijeme koje nema poetka, prapoetak. Protivno
od ebed. Ezeli, neto emu nije prethodilo nepostojanje" (Fejzulah efendija
Hadibajri, nav. djelo, str. 14.).
18
232

(Uzvieni Allah je bio, a nijedne stvari21 tada ne

bijae.)22
Tako, skrivenost (haf') zahtijeva stvoreno (el-halk), pa je
stvoreno uzrok (sebeb)23 skrivanja, a ne uzrok pojavljivanja
(zuhr). Ovo je suprotno onome na to upuuje hadis. Hadis
svojom doslovnom porukom ukazuje da je Uzvieni Allah jo u
Ezelu bio skriven, dok je stvoreno jo bilo u ademu24.
Eto, tako je glasio prigovor. A moj odgovor na ovaj prigovor,
ako Bog da, dat u na etiri vedha (naina).
Prvi vedh: Pod pojmom skrivenost (el-haf) misli se na
nepostojanje drugoga spoznavatelja (rif)25 skrivenoga, osim Njega.
Pa kada zaelje mnotvo spoznavatelja koji e Ga spoznavati, Uzvieni stvori stvoreno (el-halk). To nepostojanje spoznavatelja oslovljeno je kao skrivenost (el-haf). Pa, kao da je reeno:
21
"Stvar (lat. res) izvansvjesno-postojei, zbiljski, osjetilno-doivljajni, tjelesni,

pojavni, dakle prostorno ogranieni, realni predmet. Od stvari je sainjen svijet
stvari ili stvarnost, koja za razliku od samo doivljajno-zbiljske predmetnosti
sainjava objektnu, realnu, zbiljsku, tjelesnu, vansubjektivnu opstojnost. Svakako je stvarnost ui pojam od pojma zbilje koji obuhvaa i nestvarne ali zbiljske
doivljaje i njihove mogue nestvarne predmete, koje nazivamo miljevinama"
(Filozofijski rjenik, Zagreb, Matica Hrvatska, 1984., str. 317.).
22
Et-Tevhd, poglavlje "Et-tevhd ve nefju-t-tebh", str. 67. (Hadis biljei
Buhari, prenosei ga od hazreti 'Imrna ibn Hu
ayna).
23
U rukopisu "H" pie: "uzroku (li sebeb)."
24
"Adem, ne-egzistentnost" (Fejzulah efendija Hadibajri, nav. djelo, str. 5.).
25
"rif, ovjek koji je spoznao Boga i kao da Ga gleda, koji tano i pravo zna i
razumije sutinu stvari, dobri poznavalac, znalac, upuen u Boanske tajne"
(Fejzulah efendija Hadibajri, nav. djelo, str. 7.).
233
(Bijah Riznica skupocjena, i Dragulj plemenit, no, ne

bijae nikoga osim Mene ko bi o Meni saznao i Moju
egzistenciju spoznao.)26
Pa tako Uzvieni uvede skrivenost u postojanje, i zaeli ju
pridodati (lzeme), a to je nepostojanje nikoga ko bi Ga spoznao.
Tako bi znaenje hadis-i kudsija glasilo:

27

.

(Bijah Gospodar dobroinitelj i Boanstvo blagodatno i
spasonosno, no, ne bijae nikoga ko bi za Mene saznao
niti nekoga ko bi Moje Savrenost i Ljepotu spoznao,
pa zavoljeh spoznat biti, stoga stvorih stvoreno kako
bih spoznat bio.)
Ovo je ispravan odgovor na postavljeni prigovor.
Drugi vedh: Stvari imaju dva obzora svoje egzistencije: miljeni bitak (vudd ilm) i izvanjski bitak (vudd hrid). Miljeni
bitak naziva se postojane bit (el-ajnu-s-sbita)28, a one su oduvjene (ezelijja), bespoetne (kadma). Izvanjski bitak je novostvoren, stvoren u vremenu (muhdes). Tako je u Ezelu Uzvieni Allah u
skrivenosti u odnosu na postojane bit. Postojane bit nalaze se u
egzistenciji sa Allahom, ali nijedna od njih ne zna za Allaha. Tako je
Uzvieni Allah u skrivenosti u odnosu na izvanjski bitak. A kada je
zaelio da Ga postojane bit spoznaju, izveo ih je (ahredeh) iz
miljenoga bitka u izvanjski bitak, kako bi spoznale Uzvienoga
Allaha. Uzvieni Allah se spoznaje samo izvanjskim bitkom.
26
U rukopisu "H" stoji: ne bijae nikoga osim Mene, ko bi Me spoznao, i za

Moju egzistenciju saznao."
27
U rukopisu "H" stoji: ( korisno).
28
"Ajani sabite, substrati, bici moguih stvari u Boijem znanju, oduvijek
poznato za neto (o tome) u Allahovom znanju" (Fejzulah efendija Hadibajri,
nav. djelo, str. 5.).
234

Trei vedh: U djelu "es-Sihh" prenosi se od el-Asmeja:

.

(Skrio sam stvar, u smislu sakrio sam je, i skrio sam je,
u smislu pokazao sam je. Rije je o glagolu sa dva suprotna znaenja.)
Rijei: "Bijah Skrivena Riznica" mogue je razumijevati u
znaenju da skrivenost (el-haf) ustvari znai pojavljivanje (ezzuhr); tada je znaenje predmetnoga hadis-i kudsije:

.29

(Bijah Riznica za Sebe pokazana, no, osim Mene, ne bijae nekoga drugoga spoznavatelja Mene, pa zavoljeh da
Me spozna neko drugi, pored Mene, pa stvorih stvoreno.)
etvrti vedh: Dozvoljeno je tretirani hadis-i kudsi shvatiti u
znaenju: "Bijah pojavljen (zhiren)30, u konanici pojavljivanja
skriven (hafijjen)31." Pa kao da je reeno:

.
(Zamalo da Bit Moja u konanici pojavljivanja bude
skrivena od Mene, zbog nekoga drugog osim Mene, pa
stvorih stvoreno kao zastor od Moga pojavljivanja, kao
U djelu koje koristimo, na ovome mjestu napisana je rije ". Mislimo da
je posrijedi grjeka, pa smo je preveli kao: "
30
U rukopisu H" pie: Bijah pojavljena Riznica".
31
U rukopisu H" pie: u konanici pojavljivanja, a stvar kada dospije u konanicu pojavljivanja bva skrivena (hafijj)."
29
235
koprenu od Moje svjetlosti, pa stvar b sakrivena od

Moga pojavljivanja, da bi se stvorenome omoguilo da
Me spozna.)
Zar ne vidi, kada neko hoe da pogleda izravno u Sunce,
stavi svoju ruku na obrvu i tako zakloni jedan dio suneve svjetlosti, to mu omoguava da percipira jedan dio (jednu stvar) suneva svjetla. Tako je i Uzvieni stvorio stvoreno (el-halk) kao zastor
(hidb) Njegovoga svjetla, a to je, opet, uinio uzrokom (sebeb)
spoznavanja Gospodara Uzvienoga: pa zavoljeh biti spoznat,
stoga stvorih stvoreno."
Pa neka je slavljen Onaj koji uini pojavljivanje branom
spoznavanja32 Njega, a koprenu i zastor uzrokom pojavljivanja i
spoznaje. A On je poznavalac33 zbilj (hakik).34
32
U nekim rukopisima jo pie: kao to je reeno u djelima e-evhid i elEsfr."

33
U rukopisu H" pie: On zna".
34
O razumijevanju ovoga hadisi-kudsije, Mudrac (tj. Mulla Sadra rz) pie i u
drugim svojim djelima, poput tefsira et-Tefsr, tom VI, str. 52., 155., 370. i 378.;
i tom II, str. 258., 386., 387.; i djela Mefthul-gajb, str. 293.
236

Samir Beglerovi, M.A., Senior assistant

Kenan emo, M.A.
HADHRETI MULLAH SADRAS COMMENT

OF I WAS A HIDDEN TREASURY"
The culmination of the Safaweed intellectual and spiritual

development is, according to classical opinion, represented by the
work of hadhreti Mullah Sadra Shirazi. Thanks to many influences
which have already been situated in intellectual and spiritual milieu
of Persia, Mullah Sadra Shirazi was able not only to benefit from
those influences (Ibn Sn, s, Suhravard Maktl, Ibn Arab)
but to create his original model of thinking. On this occasion we
show hadhreti Mula Sadras comment on the khabar which is very
present in tasavvuf, especially in the thought of Ibn Arab. The
word is about the famous tradition Hidden Treasury".
Key words: Mullah Sadra, Ibn Arab, tesavvuf, Kenz
Mahfyy, Hidden Treasury.
237
.
.

.

)
( .

. .
:
238
POVIJEST I KULTURA
Prof. dr. I. BUATLI, kole kiraeta u al-Andalusu
Dr. Ismet BUATLI, vanredni profesor
KOLE KIRAETA U AL-ANDALUSU
Do kraja IV stoljea po Hidri znanost uenja Kur`na

nije bila osobito razvijena u al-Andalusu. To stanje se
znatno promijenilo nabolje povratkom sa studija prvih generacija uenika koji su u Egiptu usavrili ovu disciplinu.
Zahvaljujui njihovom radu i ugledu, dolo je do formiranja prestinih kola kiraeta u junom (Kordoba i Sevilja) i istonom (Denija, Valencija, atiba, Almerija) dijelu
al-Andalusa. Meu profesorima kiraeta bilo je i ena koje
su ovu znanost predavale i mukarcima. Djela o kiraetima
autoriteta iz al-Andalusa kasnije su veoma iroko prihvaena i u drugim dijelovima islamskoga svijeta. Mada su
vremenom doivljela brojne komentare, prerade i dopune,
ipak se, ak i danas, koriste kao nezaobilazni osnovni
tekstovi pri izuavanju ove discipline kako u islamskom
svijetu, tako i kod nas u Bosni i Hercegovini.
Kljune rijei: kiraet, al-Andalus, Denija, Valencija,
atiba
241
Imajui na umu injenicu da su stanovnici Magriba i alAndalusa pripadali pravnoj koli (madhab) koju je osnovao Mlik b.
Anas (u. 795) iz Medine, ini se loginim da su, od sedam priznatih
naina uenja Kur`na (qir`t), u ovoj disciplini slijedili kolu koju
je predvodio imm Nfi b. Abdurrahmn b. Ab Nuaym al-Lays
(u. 169/785)1, takoer iz Medine, prema predaji (riwyat) koju
prenosi Otmn b. Sad al-Misr, poznatiji kao War (u. 197/812).
Smatra se da su ovaj qiràt u al-Andalusu prvi irili Muhammad b.
Waddh al-Qurtub (287/900)2 i Ab Umar Ahmad b. Muhammad
al-Talamank (u. 429), koji je o kiraetu napisao djelo al-Rawda3
Do kraja IV stoljea po Hidri znanost uenja Kur`na nije bila
osobito razvijena u al-Andalusu. To stanje se znatno promijenilo nabolje povratkom sa studija prvih generacija uenika koji su u Egiptu
usavrili ovu disciplinu. Posebno se istie utjecaj koji je na njih imao
Ab l-Hasan Thir b. Abdulmunaim b. Ubaydullah b. Galbn alHalab (u. 399/1008)4 i njegovo djelo Kitb al-tadkira f-l-qir`t.
Hroniari i biografi navode dvojicu njegovih uenika koji su se, po
dolasku na Iberijski poluotok, istakli kao vrsni uitelji i plodni pisci
djela iz ove oblasti: Ab Muhammad Makk b. Ab Tlib al-Qayrawn/al-Qurtub (u. 1045) i Ab Amr al-Dn (u. 1053). Zahvaljujui njihovom radu i ugledu dolo je do formiranja prestinih kola
kiraeta u junom (Kordoba i Sevilja, ar. Qurtuba i Ibiliyya) i
istonom (Denija, Valencija, atiba, Almerija) dijelu al-Andalusa5.
Ab Muhammad Makk b. Ab Tlib b. Hamm b. Muhammad al-Qays al-Qayrawn/al-Qurtub (354/965-437/1045)6 dose1
GAL, I, str. 9; R. Blachr, Introduction au Coran, Pariz, 1947, vol. 2., str. 118;
M. Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, u Izabrana djela, knjiga III,
Sarajevo, 1999, str. 24 i 29.
2
Muhammad b. Waddh, Kitb al-bida (Tratado conta las inovaciones), novo izd.,
panjolski prijevod, uvod, studija i indeksi M. Isabel Fiero, Madrid, 1988, str. 38.
3
M. Handi, Uvod u tefsirsku I hadisku nauku, str. 32.
4
O njemu, vidi GAL, I, str. 16, n. 23.
5
Louis Pouzet, Un type d`change culturel intermditerranen au Moyen-Age:
les lectures du Coran entre lÀndalousie et le Machreq, u Actas del XII
Congereso de la U.E. A. I. (Malaga), 1984), Madrid, 1986, str. 659-662.
6
IB, II, str. 631-3, br. 1390; EI, VI, str. 172-3 [A. Neuwirth]; GAL, Supl., I, str.
242
lio je u Kordobu, gdje je od 393/1003. godine drao predavanja iz

kiraeta u damiji al-Nuhayla. Izmeu 397-399/1007-9. godine postao je muqr u damiji rezidencijalne palae al-Zhira, na osnovu
dekreta koji je izdao Abulmalik ibn Ab mir, nazvan al-Muzaffar. Za vadavine Ab l-Hasana Ibn awhara preuzeo je dunost
imama u glavnoj damiji u Kordobi i na tom poloaju ostao do
smrti u muharremu 437/1045. godine. Pripisuju mu se dva djela iz
podruja kiraeta: al-Tabsira f-l-qir`t i Kitb a-Kaf. U biobibliografskom leksikonu Takmila, Ibn al-Abbr donosi biografije
estorice ljudi iz al-Andalusa koji su pred njim uili kiraete7.
Ahmad b. Muhammad b. Muhammad Ibn Ab Hua iz Kordobe,
za koga se ne kae da mu je bio uenik, napisao je saetak (Muhtasar) njegovog djela al-Tabsira.8
Za razvoj Sevilje kao centra za prouavanje kiraeta najvie
zasluga ima familija urayh, a prvi njen lan koji se istakao u ovoj
nauci bio je Ab Abdullh Muhammad b. urayh b. Ahmad b.
urayh, al-Ruyn (392/1002-476/1084)9. Poznavanje kiraeta usavrio je u Kordobi, gdje mu je profesor bio upravo Makk b. Ab
Tlib. Meu djelima koja je napisao iz podruja kiraeta istiu se
Kitb al-Kf (f) l-qir`t i Kitb al-Tadkira. Od 11 njegovih
uenika spomenutih u Takmili treba istai suprugu mu Umm
urayh, sina urayha i Ibn al-Nahhsa. Pred kraj ivota zaputio se
u Egipat, a odatle u Mekku.
Njegova supruga Umm urayh imala je kasnije svoju vlastitu
kolu kiraeta, u kojoj je ona ovu disciplinu predavala i mukarcima,
ali je pri tome od njih bila odvojena neprozirnom zavjesom.10
718-9; Umar Rid Kahhla, Muam al-muàllifn, Damask, 1957, XIII, str. 3 I
M. Luisa vila, La Sociedad Hispanomusulmana al final del Califato (Aprocsimacin a un estudio demogrfico), Madrid, 1985, str. 136, n. 595.
7
Takmila, biografije br.: 152, 815, 1997, 2001, 2062 i 2799.
8
Ibid., biografija br. 307.
9
IB, br. 1212; Kahhla, Muam, X, 66.
10
U IA(A), br. 2874 , stoji: taqraù l-Qur`n jalfa sitr bi-harf Nf, a u biografiji 2456: ahada l-qir`t an Umm urayh.
243
Ab l-Hasan urayh b. Muhammad b. urayh (451/1060.-539/

1145.)11 bio je dostojan nasljednik svoga oca kao uitelj i kao pisac
djela iz kiraeta. Za trideset osoba ije je biografije uvrstio u Takmilu,
Ibn al-Abbr navodi da su bili njegovi uenici12. Zbog vremenske
razlike, teko je povjerovati da je pred njim uio i slavni sufija iz
Mursije Ibn Arab za vrijeme svoga boravka u Sevilji, kao to piu
neki autori.13 Mogue je to bilo pred jednim od sinova ili uenika
urayhovih. Do danas nije tano utvreno ta je i na kuju temu iz kiraeta napisao urayh b. Muhammad. U biografijama njegovih uenika
neodreeno se spominje da su izuavali i njegove spise (tawlf)14.
Ab l-Qsim/Ab l-Abbs Ahmad b. Halaf b. Ayn,
poznat kao Ibn al-Nahhs (u. 531/1137.)15, koji je ivio i kao
muqri` djelovao u Kordobi, ali je kiraet uio pred osnivaem
kole u Sevilji Muhammadom b. urayhom to svjedoi da
je u ova dva velika grada djelovala ista kola kiraeta. Pred
Ibn Nahhsom su kiraete zavrila 23 uenika.16 Neto mlai
njegov savremenik bio je Muhammad b. far b. Abdurrahmn b. Sf (u. 544/1150), Ab Bakr/Ab Abdullh, alLahm, poznatiji kao Ibn Sf17, porijeklom iz Haena, ali se
nastanio u Kordobi i tu vodio kolu kiraeta koju je, prema
Takmili, zavrilo 11 uenika18.
U Sevilji je jedno vrijeme djelovao jo jedan slavni muqri`,
zasluan za irenje znanosti o kiraetima u al-Andalusu, slijepac iz
Kajrevana, Ab l-Hasan Al b. Abdilgn al-Fihr (u. 488/1095.),
11
D. 849; Kahhla, Muam, IV, 299.

Biografije br.: 213, 252, 401, 414, 695, 742 (njegov unuk), 934, 1195, 1321,
1338, 1345,1360, 1384, 1424, 1435, 1465, 1510, 1523, 1535, 1541, 1879, 2045,
20,85, 2086 i u dodatku, br. 2179, 2182, 2323, 2328 I 2508.
13
L. Pouzet, citirani lanak, str. 659.
14
Npr. Takmila, biografija br. 1413.
15
D, br. 398; IA(C), br. 106.
16
Takmila, br. 106, 129, 133, 134, 164, 199, 824, 1195, 1238, 1251, 1298, 1314,
1321, 1338, 1381, 1384, 140, 1439, 1487, 2151, i u IA(A) br. 2171 I 2806.
17
Vidi IA(C), br. 1299 i Ibn al-azar, Gyat al-nihya, br. 2993.
18
Biografije br. 236, 280, 496, 698, 1542, 1631, 1886, i u IA(A) br. 2361, 2418 i 2503.
12
244
poznatiji kao al-Husr, koji je doao u Sevilju kada je ovim gradom

upravljala porodica Ban Abbd. itav svoj ivot posvetio je irenju kiraeta u raznim taifama dok ga nije zatekla smrt u Tandi. Najpoznatije mu je djelo iz ove oblasti al-Qasd al-Husriyya o Nafijevom kiraetu, koju su prenosili njegovi i drugi uenici, pa je tako
ovo djelo bilo poznato i u drugim gradovima19. Na ovu popularnu
didaktiku poemu napisano je nekoliko komentara.20
Popularnost znanosti o kiraetima sve je vie rasla te u vrijeme
malih samostalnih zajednica (mulk al-tawif) imamo ak i pojedine lokalne vladare koji su bili poznati uai Kur`na. Tako se za
gospodara Denije al-Muhida (u. 1044.) navodi da je bio muqri`.
Stoga i ne iznenauje prisutnost Ab Amra al-Dnja na njegovom
dvoru i osnivanje specijalizirane kole za izuavanje kiraeta u njegovoj prijestolnici.
Utmn b. Sad b. Umar (Utmn b. Sad)21 Ab Amr alUmaw/al-Dn, poznat i kao Ibn al-Sayraf, ali najee navoen
kao Ab Amr al-Dn (371/982.-444/1053.)22, bio je najplodniji
pisac i najpriznatiji autoritet kojeg je u nauci kiraeta dao al-Anda19
Takmila, br. 1894, 2011, I 2846. Npr. od Yusr b. Muhammada prenosi je

poznati muqri` iz Valencije Ibn Hudayl.
20
Muhammad b. Abdurrahmn b. Muhammad Ibn Azma (u. oko 540/1146) pod
naslovom Kitb al-farda al-himsiyya f arh al-Qasda al-Husriyya Takmila, br.
181); Mura b. Ynus b. Sulaymn, arh f Qasdat al-Husr f-l-qir`t (Takmila,
br. 1838); I arh, koji je napisao Abdullh b. Muhammad b. Abdullh al-Ar.
21
U IB pojavljuje se kao Utmn b. Sad b. Utmn b. Sad)21
22
Al-Dabb, Bugyat al-multamis (D), B.A.H., III, Madrid, 1884, br. 1185; IB, br.
878; Ibn Farhn, al-Db al-mudhab (DM), Kairo, 1972-76, 2 vol., II, 84-85; alHumayd, adwat al-muqtabis (H), izd. M. b. Twt, Kairo, 1953, br. 702; Ibn
al-azar, Gyat al-nihya, izd., G. Bergstrasser, 1933-35, 2 vol., br. 2091; Ibn
al-Imd, adart al-dahab, Bejrut, bez godine izdanja, 4 vol., III, str. 272;
Zirikli, al-Alm, Bejrut, 8 vol., IV, str. 206; Kahhla, Muam, VI, 254-5; GAL,
Sup., I, 719-20; Francisco Pons Boigues, Ensayo bio-bibliogrfico sobre los
historiadores y gegrafos arbigo-espaoles, Madrid, 1898, br. 91; vila, n. dj.,
str. 173, br. 1056; O njegovoj koli u Deniji, vidi Vilhemina T. F. Wagner, La
escuela cornica de Denia: Ab Amr Utmn b. Sad de Denia, figura, obra
formativa y obra escrita, doktorska teza odbranjena na Univerzitetu u Granadi
pod vostvom trojice profesora: J. Bosch-Vil, A. Dez i M. De Epalza.
245
lus. Najrairenije i najpopularnije njegovo djelo je Kitb al-Taysr

koje je samo u al-Andalusu prenosilo 17 istaknutih qurrà u istoj
generaciji. Druga poznatija djela su mu: mi al-bayn, z albayn f qiràt War, al-Tafsl, al-Risla al-wiyya, al-Talhis,
Urza f-l-qir`t i djelo o znamenitim uaima Kur`na naslovljeno Kitb Tabaqt al-qur` wa-l-muqri`n.
Uenik i najvjerniji nasljednik Ab Amra al-Dnja bio je
Ab Dwd Sulaymn (b. Ab l-Qsim) b. Nah al-Dn (413
/1023.-496/1103.), poznatiji kao Ab Dwd al-Muqri`.23 Osim
kiraeta, pokazivao je interes i za druge kurànske discipline (hermeneutika, egzegeza, tawd) te je dobio izat na sva uiteljeva djela.
Ovu iroku intelektualnu znatielju potvrdio je i vlastitim pisanim
djelima kao to su: Kitb al-bayn al-mi li ulm al-Qur`n;
Kitb al-tabyn li-hi` al-tanzl i Kitb al-itimd f usl al-qir`t
wa-l-diyna. Za 21 onovremenog uenjaka u al-Andalusu zabiljeeno je da mu je uitelj bio Ab Dwd al-Muqri`.24 Za njegovo
ime vezan je i nastanak kole za izuavanje kiraeta u Valenciji,
koju je osnovao njegov uenik Ibn Hudayl.
Ab l-Hasan Al b. Muhammad b. Al b. Hudayl (471/1079.
-564/1169.), poznatiji kao Ibn Hudayl25, dvadeset punih godina bio
je uenik Ab Dwda al-Muqrià. Osim kiraeta zanimao se i za
hadis. Ubraja se meu prenosioce poznatog djela Sahh al-Buhr.
Zahvaljujui njegovom znanju i autoritetu, kola kiraeta u Valenciji
postala je veoma cijenjena u al-Andalusu. Uspjeno su je zavravali
brojni uenici, koji su kasnije i sami postali poznati u ovoj
disciplini. Samo u Takmili nalazimo 33 biografije osoba koje su
pred Ibn Hudaylom usavrile poznavanje kiraeta26.
23
Ibn al-azar, Gyat al-nihya, 1392; Ibn al-Imd, adart al-dahab, III, 403;
IB, br. 457; D. 289-90; Kahhla, Muam, IV, 278.
24
Takmila, br. 134, 152, 154, 635, 712, 950, 1171, 1195, 1211, 1246, 1312,
1857, 1978, 1991, 2015, I u IA(A) br. 2294, 2408, 2804, 2814 I 2846.
25
O njemu, vidi Ibn al-Abbr, Takmila, 1858 (izd. B.A.H.); Ibn al-azar, Gyat
al-nihya, 2329; Ibn al-Imd, adart al-dahab, IV, 213; I al-Dabb, Siyar, 23
vol., XX, str. 506-7.
26
Biografije br. 233, 261, 276, 410, 533, 534, 643, 947, 705, 930, 1313, 1333,
1346, 1425, 1467, 1472, 1477, 1515, 1544, 1556, 1565, 1579, 1582, 1585, 1591,
246
Naslijedio ga je sin (ahada an ab-hi l-qir`t) Ab mir

Muhammad b. Al b. Muhammad b. Al b. Hudayl (519/1126.-583/
1188.).27 O njegovim uenicima, za sada, nemamo nikakvih informacija.
Utemeljiteljem kole kiraeta u Almeriji smatra se Abdulazz
b. Abdilmalik b. af (430/1039-524/1130), Ab Hasan, poznat
kao Ibn af28, koji je kiraete zavrio u Deniji, gdje mu je uitelj bio
Ahmad b. Ab Amr al-Dn. U Takmili je navedeno 11 biografija
uenika koji su pred njim savladali kiraete u Almeriji29. Najpoznatiji
meu njima bio je Al b. Abdullh b. Halaf b. Muhammad (u.
567/1172.), Ab l-Hasan, al-Ansr, poznatiji kao Ibn Nima30, od
koga je kiraete uzelo 9 uenika.31 Istakao se i kao autor jednog djela
iz tefsira i jednog biografskog leksikona (Barnama).
kolu kiraeta u atibi osnovao je Ab l-Hasan Al (b.
Abdurrahmn b. Ahmad) b. al-D al-tib (u 496/1103.),
poznatiji kao Ibn al-D ili Ibn ab l-D32, kome je uitelj u
kiraetima bio slavni Ab Amr al-Dn (ahada l-qir`t aradan
an Ab Amr al-Dn). Kiraete je pred njim zavrilo petnaest
uenika iz raznih dijelova Al-Andalusa33.
Drugi istaknuti uitelj kiraeta u ovoj koli bio je Ab l-Hasan
Al b. Muhammad b. Ab l-Ay al-Ansr (u. oko 560/1165.),
poznatiji kao Ibn Ab l-Ay. 34 Mada je bio rodom iz Tortose,
1622, 1625, 1821, 2044, I u IA(A) br. 2336, 2505, 2816.
27
U Takmili, biografija br. 1585, kao godina smrti stoji 614. (1218) godina.
28
Ibn al-azar, Gyat al-nihya, br. 1678; IB, br. 796.
29
Biografije br. 100, 381, 387, 390, 1195, 1260, 1298, 1312, 1343, 1365 I u
IA(A) br. 2145.
30
Al-Dahab, Siyar, XX, str. 584-585; Ibn al-Abbr, Takmila, br. 1863 (izd.
Codera).
31
Biografije br. 693, 947, 706, 774, 856, 1470, 1477, I u IA br. 2332 I 2336.
32
Kod Ibn Baquwla, K. al-Sila, biografije br. 902 i 905, (izd. Codera, Madrid,
1883) stoji Ibn al-R, dok Ibn al-azar, u Gyat al-nihya, redovno pie Ibn
al-D, kao to stoji i u Takmili IA(A).
33
Takmila, biografije br. 152, 154, 390, 1195, 1211, 1260, 1312, 1855, 1857,
2009, 2015, 2019 I u IA(A) br. 2171, 2324 I 2814.
34
Ibn al-azar, Gyat al-nihya, br. 2333 I IA(A), br. 2324.
247
nastanio se u atibi, gdje ga je u poznavanje kiraeta uputio Ibn alD. Meu njegovim uenicima najslavniji je postao poznati
putopisac Ibn ubayr (u. 614/1218.),35 ija je Rihla (Putopis)
doivjela nekoliko savremenih izdanja originalnog arapskog teksta
i prijevoda na vie evropskih jezika36.
Najvie slave i zasluga za priznanje i irenje ove kole kiraeta
imao je Ab l-Qsim/Ab Muhammad Qsim b. Firruh b. Halaf b.
Ahmad al-tib al-Ruayn (538/1142.-590/1194.). Ljubav prema
kiraetima probudio mu je Muhammad b. Ab l-s al-Nafaz u rodnome mjestu, a potom je preao u kolu koju je vodio Al Ibn Hudayl
u Valenciji. Kasnije je izuavao hadis, tefsir i druge discipline pred
mnogim slavnim savremenicima. Napokon se odluio da obavi had i
na povratku iz Mekke ostao da ivi u Egiptu, gdje je do smrti predavao kiraete i pisao djela o ovoj i srodnim disciplinama. Najpoznatiji
rad mu je poema pod naslovom Hirz al-àmn wa wah al-tahn fl-qir`t al-saba, ili qasda tibiyya - prema rodnome mjestu autora,
ili qasda lmiyya - nazvana tako zbog rime na slovo lm. Ova
stihovana prerada djela al-Taysr od Ab Amra al-Dnja znatno je
doprinijela lakem uenju i brem pamenju pravila kiraeta. Stoga su
djela o kiraetima ove dvojice autoriteta iz al-Andalusa veoma iroko
prihvaena u cijelom islamskom svijetu. Mada su vremenom doivjela brojne komentare, prerade i dopune, ipak se, ak i danas, koriste
kao nezaobilazni osnovni tekstovi pri izuavanju ove discipline.
Mada se svakodnevno uenje Kur`na prakticiralo prema
pravilima samo jedne kole kiràta, prihvaene na konkretnom
podruju, nisu rijetke studije koje su obuhvatele svih sedam/deset
naina uenja Kur'ana. Takva djela pisana su i u al-Andalusu. Ibn
Abd al-Qudds (1012-1068.) iz Kordobe, npr., jedan je od autora
koji je napisao takvo djelo. Naalost, njegov Kitb al-Mifth f
ihtilf al-qir`t al-saba jo uvijek nije tampan niti je bio
predmet studijske obrade.
35
Ibn al-azar, Gyat al-nihya, br.2713.

Fragmente iz ovog putopisa koristio je rahmetli h. Mehmed-ef. Handi u par
svojih tekstova, npr: Sat kod Arapa i sl..
36
248
Ismet Buatli, Ph.D., docent
THE QURAN-RECITING SCHOOLS IN ALANDALUS
Until the end of the 4th century AH, the art of Quran reciting
was not so developed in Al-Andalus. Such state was greatly
improved after return of the first generations of students from
Egypt where they had studied this discipline. Thanks to their work
and reputation in the south (Cordoba, Seville) and east (Denia,
Valencia, Shatiba, Almeria) parts of Al-Andalus, the prestige
schools of Quran reciting were established. Among the professors
of Quran reciting there were some women teachers who thought
even the male students. The works of Al-Andalus Quran reciting
teachers on the subject matter were later widely accepted I other
parts of Islamic world. Although they have experienced numerous
comments, adaptations and amendments during the course of time,
these works even today are being used as the unavoidable
textbooks in studying this discipline in Bosnia and Herzegovina as
well as in other parts of Islamic world.
Key words: Qiraat, reciting of Quran, al-Andalus,
Denia, Valencia, Shabata.
249

.
.
) ( )
( .
.

.
:
250
JEZIK I KNJIEVNOST
Prof. dr. J. RAMI, Analiza naih prijevoda Kur'ana uraenih posredstvom

drugih jezika
Dr. Jusuf RAMI, profesor emeritus
ANALIZA
NAIH PRIJEVODA KUR'ANA URAENIH
POSREDSTVOM DRUGIH JEZIKA
Kur'an je Boija Knjiga koja ne podlijee nikakvim promjenama bilo da se radi o njenom jeziku ili, pak, sadraju.
Meutim, Kur'an je bio predmet prevoenja. Njegovi prijevodi na mnoge istonjake i zapadnjake jezike bili su
negdje manje, a negdje vie uspjeni. U djelu Kako prevoditi Kur'an govorili smo o naim prijevodima Kur'ana
uraenim neposredno s arapskoga jezika. To su prijevodi
Besima Korkuta, Mustafe Mlive, Enesa Karia i Esada
Durakovia. U ovom radu govorimo o prijevodima Kur'ana koji su kod nas uraeni posredstvom drugih jezika
oslanjajui se pri tome na relevantnu arapsku literaturu iz
ove oblasti.
Kljune rijei: Kuran, prijevod, aliteracija,
paronomazija, personifikacija, govorna situacija.
253
Kur'an je Boija Knjiga koja ne podlijee nikakvim promjenama bilo da se radi o njenom jeziku ili, pak, sadraju. Meutim, Kur'an
je bio predmet prevoenja. Njegovi prijevodi na mnoge istonjake i
zapadnjake jezike bili su negdje manje, a negdje vie uspjeni.
U djelu Kako prevoditi Kur'an govorili smo o naim prijevodima Kur'ana uraenim neposredno s arapskoga jezika. To su prijevodi
Besima Korkuta, Mustafe Mlive, Enesa Karia i Esada Durakovia.
U ovom radu govorimo o prijevodima Kur'ana koji su kod
nas uraeni posredstvom drugih jezika. To su sljedei prijevodi i
njihovi autori:
1.
2.
3.
4.
Kur'an, preveo Mio Ljubibrati (Hercegovac). Peatno o

troku zadubine Ilije Milosavljevia - Kolarca, Dravna
tamparija Kraljevine Srbije, Beograd, 1895. god.
Kur'an, prijevod Hadi Ali Riza Karabeg, Mostar, 1937.,
tamparija Prosvjeta J. Kari, Sarajevo.
Kur'an asni - prijevod i tuma, preveli i sredili: Hafiz
Muhamed Panda i Demaluddin auevi, izdava Demaluddin auevi, Sarajevo, 1937. god.
Kur'an asni - prijevod i tuma, Omer Mui i Alija Nametak, redaktori, Stvarnost, Zagreb, 1969. god.
Ovi prijevodi su uglavnom uraeni posredstvom drugih jezika iz druge i tree ruke. Mio Ljubibrati je, po nekima, prevodio s
francuskog, a po drugima, s ruskoga jezika. Karabeg je preradio
Ljubibratiev prijevod Kur'ana.
Kao osnova Panda-auievom prijevodu Kur'ana posluio
je engleski prijevod Kur'ana Muhameda Alija (The Holy Quran,
Lahore, 1920.). Ovaj engleski prijevod i komentar je kasnije na
turski jezik preveo Omer Riza Dogrul pod naslovom Kurani kerim
terdume ve tefsir (Istanbul, 1934. god.). Panda i auevi su na
na jezik preveli Omer Rizaov turski prijevod i tuma (Sarajevo,
tamparija Vrek i dr., 1937.).
Drugo izdanje Panda-auevievog prijevoda Kur'ana objavljeno je u Zagrebu (Stvarnost, Zagreb, 1969.). Redaktori drugog izdanja su Hafiz Omer Mui i knjievnik Alija Nametak. Oni su pre-
254

drugih jezika
radili Panda-aueviev prijevod Kur'ana na nain kako je to prije

njih uradio Ali Riza Karabeg s Ljubibratievim prijevodom Kur'ana.
Mi emo u ovom radu dati jednu analizu ovih prijevoda oslanjajui se pri tome na relevantnu arapsku literaturu iz ove oblasti.
Aliteracija u Kur'anu
Aliteracija je fonetika figura i figura ponavljanja jednakih
glasova. Ona je, prema nekima, gomilanje slinih suglasnika, osobito
na poetku rijei (Simeon, 1/50). Aliteracija je prisutna i u Kur'anu.
Le in besat te ilejje jedeke li taqtuleni ma ene bi basitin
jedije ilejke li aqtuleke inni ehafu l-Lahe rabbe l-'alemin
(al-Maide, 28). (Ako ti prui prema meni ruku svoju da
me ubije, ja neu pruiti ruku svoju prema tebi da te
ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova).
U glagolskoj reenici u prvom dijelu ajeta nalaze se dva
objekta: prijedloki i pravi objekat, s tim to se prijedloki objekat
nalazi na mjestu pravog, a pravi na mjestu prijedlokog kao i u
ajetu: In jesqafukum jekunu lekum e'adaen ve jebsutu ilejkum
ejdijehum... (al-Mumtehane, 2). (Ako vas oni pobijede, bit e vai
neprijatelji, pa e pruiti na vas ruke svoje...).
U imenskoj reenici u drugom dijelu ajeta takoer se nalaze
dva objekta: prijedloki i pravi objekat, s tim to se pravi objekat
nalazi prije prijedlokog objekta kao i u ajetu: Vehuve l-lezi keffe
ejdijehum 'ankum ve ejdijekum 'anhum bi batni Mekkete ... (al-Fath,
24). (On je taj koji je zadrao ruke njihove od vas i ruke vae od
njih usred Mekke...).
Postavlja se pitanje zato se prijedloki objekat u prvom dijelu
ajeta naao prije pravog objekta. Odgovor na ovo pitanje lei u
konsonantskoj aliteraciji gdje su se nagomilala tri ista, odnosno
slina suglasnika: T, i Y, a to je, mora se priznati, teko za izgovor,
pa je otuda dolo do zamjene mjesta objekata u prvom dijelu ajeta
nasuprot drugog dijela u kome te zamjene nema. To je to se tie
ustrojstva reenice, a ono je dobrano utjecalo i na znaenje ajeta.
255
U naim prijevodima Kur'ana koji su raeni izravno i posredstvom nekog drugog jezika ustrojstvo reenice je zanemareno.
Tako u prijevodu Korkuta itamo: I kad bi ti pruio ruku svoju
prema meni da me ubije... (al-Maide, 28). Modifikovano: Le in
besat te jedeke ilejje li taqtuleni... Sa istim prijevodom se susreemo i kod ostalih naih prevodilaca izuzimajui Mlivu (Kad bi
ispruio prema meni ruku svoju da me ubije, ne bih ja bio taj koji
prua ruku svoju prema tebi da te ubijem) i redaktore Omera
Muia i Aliju Nametka (Ako ti prui na me ruku da me ubije ...).
Esad Durakovi je, npr., ajet: Ve huve l-lezi keffe ejdijehum
'ankum ve ejdijekum 'anhum bi batni Mekkete... (al-Feth, 24)
preveo: On je taj koji otkloni od vas ruke njihove i od njih ruke
vae usred Mekke..., a prijevod treba da glasi: On je Taj Koji
otkloni ruke njihove od vas i ruke vae od njih ...
Durakoviev prijevod nije u skladu sa injenicama. Kada su
muslimani sa Poslanikom krenuli u Mekku da obave umru, nisu bili
naoruani. Njihova namjera je bila da mirnim putem uu u Mekku i
obave umru. Kur'an je to registrirao pa je u ajetu pravi objekat
(ruka) doao na prvo mjesto, a prijedloki na drugo mjesto,
suprotno onome kako je ovaj ajet razumio E. Durakovi. Ako
bismo ovaj Durakoviev prijevod vratili u arapski jezik, onda bi on
izgledao ovako: Ve huve l-lezi keffe 'ankum ejdijehum ve 'anhum
ejdijekum ...
Aliteraciju prati i paronomazija. Tako u ajetu: Allahovo je sve
to je na nebesima i na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili,
kaznio one koji rade zlo, a dobrim nagradio one koji ine dobro
(Ve li l-Lahi ma fi s-semavati ve ma fi l-erdi li jedzije l-lezine esa'u
bi ma 'amilu ve jedzije l-lezine ahsenu bi l-husna - an-Nedm, 31)
u njegovom drugom dijelu primjeujemo paronomaziju: Li jedzije
l-lezine ahsenu bi l-husna (A dobrim nagradio one koji ine dobro)
od koje se odstupilo u prvom dijelu ajeta: Li jedzije l-lezine esa'u
bi ma 'amilu (Da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji
rade zlo) kako bi se izbjeglo pripisivanje Allahu onoga to Mu ne
dolikuje.
256

drugih jezika
Personifikacija (tahis) u Kuranu

Personifikacija je, prema Simeonu, podvrsta metafore ili sinegdohe kod koje se uporeuje ono to nema ivota s onim to ivo je,
kao npr. no koja se kree, zora koja die, Zemlja i nebo koji govore,
pakao koji kae: Ima li jo? u primjerima iz Kur'ana asnog:
I tako mi noi kada odlazi (al-Fedr, 4); I tako mi zore
kada die (at-Tekvir, 18); Zatim se nebeskim visinama
uputio dok je nebo jo maglina bilo, pa njemu i Zemlji
rekao: Doite milom ili silom! - Dolazimo drage
volje! - odgovorili su (Fussilet, 11); Mi smo nebesima,
Zemlji i planinama amanet ponudili pa su ga odbili
ponijeti... (al-Ahzab, 72); Na Dan kada upitamo
Dehennem: Jesi li se napunio?, on e odgovoriti:
Ima li jo? (Qaf, 30); On e buktinja, zaista, biti ...
zvae onoga ko glavu okretao je i slijedio nije (alMe'arid, 15-17).
U svim gore navedenim primjerima no, zora, nebo, Zemlja,
planine i pakao su personificirani. Oni su poput ovjeka koji se
kree, die, govori, vodi dijalog, itd. Njima je udahnuta mo govora,
mo disanja, mo kretanja, ba kao da su iva razumna bia.
Sura al-Fedr je mekkanska sura. Pripada mekanskoj objavi
Kur'ana. Nazvana je ovim imenom zbog toga to se rije al-fedr
(zora) spominje u njenom prvom ajetu. To je prva zora u mjesecu
zul-hiddetu u kome se obavlja had i stoji na Arefatu, brdu iznad
Mekke. Njeni ajeti su vrlo kratki. Ona obiluje zakletvama i pogodbenim reenicama.
Sura at-Tekvir ili Kuvviret je takoer mekkanska sura. Pripada mekkanskoj objavi Kur'ana. Objavljena je prije Hidre, a poslije
sure al-Mesed. Ona utvruje vjerovanje u Allaha, Kijametski dan i
zagrobni ivot. Obiluje pogodbenim reenicama i zakletvama kao i
prethodna sura.
Sura Fussilet pripada ranom periodu mekkanske Objave.
Objavljena je neposredno pred prvu seobu muslimana u Abesiniju.
257
Nazvana je ovim imenom jer se rije fussilet (podrobno izlaganje)

nalazi u njenom treem ajetu. Poznata je i po dijalogu koji je voen
izmeu Stvoritelja i neba i Zemlje. Nebo i Zemlja su personificirani
pa otuda razumiju to im se kae.
I u etvrtom ajetu iz sure al-Ahzab radi se o personifikaciji.
Nebesa i Zemlja, a poslije toga i planine odbili su da ponesu amanet vjere. ovjek je to prihvatio i prema sebi nepravedan bio. Amanet je u ajetu konkretiziran putem sloene metafore.
U sklopu ovoga treba posmatrati i ajet: I bi reeno: O, Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti o nebo, prestani! I voda se povue i
ispuni se odredba ... (Hud, 44).
U kontekstu vremenskih nepogoda i oluja u kojima su talasi
liili na brda doao je poziv Zemlji da guta vodu svoju i da je pohrani u utrobi svojoj, kao to je doao i poziv nebu da prestane s
kiom koja lije kao iz kabla. Poziv je, meutim, mogao biti upuen
samo onima koji razum imaju. Otuda su nebo i Zemlja personificirani. Oni su poprimili osobine ovjeka koji shvaa, razumije i izvrava nareenje.
I Dehennem je personificiran. On odgovara na postavljeno
pitanje. Poziva one koji su glave okretali i koji nisu slijedili pravu
vjeru: Kada ih Oganj iz daljine ugleda, ue kako gnjevno kljua i
od bijesa hui (al-Furqan, 12).
Sve tri sure (Qaf, al-Me'arid i al-Furqan) objavljene su u
Mekki. Prva je nazvana suretu Qaf zbog toga to se u njenom prvom
ajetu spominje slovo qaf. Sva je u znaku dokazivanja poslanstva
Allahova poslanika Muhammeda, a.s. Druga je nazvana al-Me'arid
zbog toga to se u njenom treem ajetu spominju putevi uspona (alme'arid). U njoj, prema Fejruzabadiju, imaju dva derogirana ajeta
koji, prema najnovijim naunim istraivanjima, ne podlijeu derogaciji. Trea sura je nazvana al-Furqan zbog toga to se u njenom
prvom ajetu spominje ova rije: Neka je uzvien Onaj Koji robu
Svome objavljuje Furkan ..., a Furkan je drugo ime za Kur'an.
S druge strane, u Kur'anu se esto uporeuje ono to je apstraktno s onim to je konkretno. To je druga vrsta personifikacije u
258

drugih jezika
kojoj su Istina, svjetlost, srdba, strah i radosna vijest personificirani, kako je to vidljivo u primjerima koji slijede: Od Allaha vam
dolazi svjetlost i Knjiga Jasna (al-Maide, 15); O, ljudi, Istina vam
dolazi od Gospodara vaeg (Junus, 108); Tebi Istina dolazi od
Gospodara tvoga, i nikako ne budi od onih koje sumnja razdire
(Junus, 94).
U svim ovim ajetima Istina i svjetlost su apstraktni pojmovi,
neto emu kretanje nije svojstveno. Meutim, oni se, ipak, kreu.
Istina dolazi, svjetlost takoer. ak se i Knjiga Jasna kree. Sve je,
dakle, u znaku kretanja. A kada Musaova srdba uuti se, on uze
ploe na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za
one koji se Gospodara Svoga boje ... (al-A'raf, 154).
Srdba je u ajetu personificirana. Ona je poput ovjeka koji
Musau govori: Reci svome narodu to i to! Baci ploe i brata povuci za kosu. A kada se srdba uuti, Musa se vrati sebi, uze ploe
na kojima je bilo ispisano uputstvo, okrenu se narodu i poe ga
usmjeravati na pravi put. Zamaheri smatra da glagol sekene (umiriti se) za koji su se opredijelili nai prevodioci ne moe zamijeniti
glagol sekete (uutiti se) niti moe imati njegovo ozraje i djelotvornost. Rije je o mufred itanju (qiraet mufrede) Mu'avije ibn
Qurre: Ve lemma sekene 'an Musa l-gadabu (A kada Musaova srdba umiri se) u kome nema, opet prema Zamaheriju, tog potresa i te
strahote kao kod glagola sekete (Zamaheri, Keaf, 2/95).
Al-Ferra' (umro 210/825.) navodi vie primjera ovakve upotrebe u kojima je ono to nema ivota uporeeno s onim to je ivo.
Od takvih primjera su i ovi ajeti: Potom njih dvojica na jedan zid
naioe koji hoe da se srui ... (al-Kehf, 77); A kada im strah doe
vidi ih kako te gledaju oima kolutajui kao pred smrt obeznanjeni, a kada ih strah napusti, oni vas svojim otrim jezicima vrijeaju ... (al-Ahzab, 19).
Al-Ferra' je ovim primjerima pojanjavao stil kur'anskog izraza kada jedna rije prijee okvire svog temeljnog znaenja i kada
neivu prirodu i ivotinjski svijet zaodijeva ljudskim govorom,
voljom, htijenjem itd. (Al-Ferra', Me'ani l-Kur'an, 1562).
259
Posljednji ajet slika stanje munafika neposredno pred bitku

na Hendeku, pete hidretske godine, koji su izbjegavali mobilizaciju u odbrani Medine, grada Allahova Poslanika. U tom slikanju
on nam otkriva na jedan ironian nain njihov strah, bjeanje i
preplaenost; zatim, kada ih je strah napustio, kada se ukazala pobjeda, munafici su obukli novi ogrta i promijenili sliku o sebi.
Tada ih je obuzela oholost i lana uobraenost te su poeli sa podnoenjem zahtjeva, jer su, kako istiu, u ovom sukobu dali svoj
puni doprinos u odbrani grada Allahova Poslanika. Strah je, dakle,
personificiran; on dolazi i odlazi. Meutim, u naim prijevodima
Kur'ana ta personifikacija nije vidljiva. Tako npr. u prijevodu Esada Durakovia itamo: Kada strah zavlada ... i kada mine. Potpuno
isti prijevod susreemo i kod Korkuta: Kada strah zavlada ... i kada
mine. Kod Karia: Kad nastupi strah ... i kad minu. Kod Ljubibratia i Karabega: Kad ovlada i minu strah itd.
Slino je i u ajetu: I poto Ibrahima napusti strah i doe mu
radosna vijest ... (Hud, 74) u kome je ono to je apstraktno uinjeno onim to je konkretno.
Kur'an i govorna situacija

Allah vam je na mnogim mjestima pomogao, a i onoga
dana na Hunejnu..., pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah
na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio...
(Leqad nasarekum l-Lahu fi mevatine kesiretin ve jevme
Hunejnin... summe vellejtum mudbirine summe enzele lLahu sekinetehu 'ala resulihi ve 'ale l-mu'minine... (atTevba, 25-26).
Ajeti su objavljeni poslije osloboenja Mekke, kada su se
muslimani pobjedonosno vraali u Medinu. U dolini Hunejn, koja
se nalazi izmeu Mekke i Taifa, iznenada su ih napala dva velika
arapska plemena Sekif i Hevazin. Muslimani su bili brojano
nadmoniji i to ih je zavelo pa ih je neprijetelj natjerao u bijeg. U
posljednjem trenutku Allah je na Svoga Poslanika i na vjernike
260

drugih jezika
spustio Svoju milost pa su, okupljeni oko Poslanika, uspjeli da razjure neprijatelja i domognu se ogromnog plijena.
Govorna situacija je zahtijevala da se ovdje upotrijebi lina
zamjenica (Zatim je Allah na vas milost Svoju spustio) umjesto
imenica: Poslanik i vjernici (Zatim je Allah na Poslanika Svoga i
na vjernike milost Svoju spustio). Meutim, Kur'an je ovdje odstupio od prilagoavanja govornoj situaciji pa je umjesto zamjenice
upotrijebio imenice kojima je elio da istakne veliinu Allahova
Poslanika, iskrenih i pravih vjernika.
Odstupanje od govorne situacije spada u opiran nain izraavanja, a sastoji se u tome da se misao izrazi s vie rijei nego to je
to na prvi pogled potrebno. Razloga za ovo odstupanje ima vie,
kao npr. pojaanje, osuda, otklanjanje dvosmislenosti, otklanjanje
nejasnoe itd. Nije isto, npr., kada u ajetu itamo: Ulaike humu lkafirune haqqan ve'atedna li l-kafirine 'azaben muhinen (an-Nisa,
151) uvaavajui njegovo odstupanje od prilagoavanja govornoj
situaciji: Oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju, ili kada prijevod prilagodimo govornoj
situaciji i itamo: Oni su zbilja pravi nevjernici, i Mi smo njima
pripremili sramnu patnju. Navoenjem zamjenice umjesto imenice
gubi se pojaanje u osudi onih koji ne vjeruju.
U ajetu: to se mene tie, On, Allah, moj je Gospodar i ja ne
pridruujem nikoga Gospodaru svome! (Lakinne huve l-Lahu rabbi
ve la uriku bi rabbi ehaden - al-Kehf, 38), Ljubibrati je jedini
koji je prijevod prilagodio govornoj situaciji pa umjesto imenice
(Gospodar) itamo odgovarajuu linu zamjenicu: to se mene tie,
Bog je moj Gospod, i ja mu neu nikoga dodavati. Kur'an je,
meutim, odstupio od toga iz sasvim odreenih razloga: slamanje
neprijatelja i velianje imena Uzvienog Allaha (Zerkei, al-Burhan, 2/500; ejhun, Min esrari l-belaga, 111).
U ajetu, pak: Reci: O, Allahu, Koji svu vlast ima, Ti vlast
kome hoe daje, a od koga hoe Ti vlast oduzima... (Quli lLahumme malike l-mulki tu'ti l-mulke men tea'u ve tenzi'u l-mulke
mimmen tea'u..., Alu Imran, 26), Ljubibrati i Karabeg su svoje
261
prijevode prilagodili govornoj situaciji pa su naveli zamjenicu

umjesto imenice (Reci: Gospode, vlast je u Tvojim rukama, Ti je
daje kome Ti hoe. Ti je uzima od koga Ti je drago...). Panda i
auevi su u prijevodu naveli imenicu, vlast: Ti vlast kome hoe
daje, a od koga hoe Ti vlast oduzima... umjesto zamjenice i na
taj nain uklonili dvosmislenost kome vlast pripada (Sujuti, alItqan, 3/216; ejhun, Min esrari l-belaga, 120).
Ajet: O, vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki ovjek pogleda
ta je za sutra pripremio. Allaha se bojte jer Allah dobro zna ta vi
radite (Ja ejjuhe l-lezine amenu ... ve t-tequ l-Lahe inne l-Lahe
habirun bi ma ta'melune - al-Har, 18), uvjerava da su Ljubibrati,
Karabeg i Korkut svoje prijevode prilagodili govornoj situaciji.
Kod Ljubibratia i Karabega stoji: Bojte se Boga, jer je On obavijeten o vaim djelima, a kod Korkuta: Allaha se bojte jer On dobro zna ta radite.
Kur'an je, meutim, odstupio od ovog prilagoavanja. On je
umjesto zamjenice upotrijebio imenicu s namjerom velianja Uzvienog Allaha. Kada ovjeku damo da blagodat Nau okusi, on joj se
obraduje, a kada ga zadesi kakva nesrea zbog onoga to su uradile
ruke njegove, onda ovjek blagodati ne priznaje - Ve inna iza ezeqne
l-insane minna rahmeten feriha biha ve in tusibhum sejjietun bima
qaddemet ejdihim fe inne l-insane kefurun (e-ura, 48).
Ljubibrati i Karabeg su svoje prijevode prilagodili govornoj
situaciji pa su umjesto imenice (ovjek) naveli odgovarajuu zamjenicu (onda on blagodati ne priznaje). Kur'an je umjesto zamjenice
upotrijebio imenicu (ovjek). ovjek je kao vrsta sklon negiranju
Allahovih blagodati. Zbog toga je u tekstu upotrijebljena imenica, a
ne zamjenica kako bi se istakao ovjek koji Boije blagodati ne
priznaje (Zamaheri, Keaf, 3/474; ejhun, Min esrari l-belaga,
123).
I navedite dva svjedoka, dva mukarca vaa, a ako nema
dvojice mukaraca, onda jednog mukarca i dvije ene,
koje prihvatate kao svjedoke. Ukoliko jedna, od njih dvije, pogrijei, druga, od njih dvije, treba da je ispravi...
262

drugih jezika
Allaha se bojte, jer Allah vas ui, a Allah je Sveznajui

(Vestehidu ehidejni min ridalikum fe in lem jekuna
redulejni fe redulun vemre'etani mimmen terdavne
mine -uhedai en tedille ihdahuma fe tuzekkire ihdahume l-uhra... Ve t-tequllahe ve ju'allimuku l-Lahu va lLahu bi kulli ej'in 'alim - al-Beqare, 282).
U vezi s ovim ajetom nai prevodioci su svoje prijevode prilagodili govornoj situaciji. Tako kod Korkuta itamo: Ako jedna od
njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti, kod Karia: Ako jedna
od njih zastrani, druga e je podsjetiti, a kod Esada Durakovia:
Ukoliko se jedna od njih dvije nae u zabludi, druga treba da je
podsjeti.
Kur'an je, meutim, od toga odstupio iz sasvim odreenih razloga. Radi se o ravnotei iskaza, o balansu rijei u strukturi reenice,
a to je ono to se u stilistici naziva et-tersi'u l-ma'nevi (rimovana
proza u kojoj se sve ili bar veina rijei jednog odlomka po obliku i
rimi podudaraju s odgovarajuim rijeima drugog odlomka). Istina,
ovo podudaranje je rijetko u govoru.
Ajet ne govori o zabludi (Durakovi), ve o zaboravu (Zamaheri, Bajdavi, Korkut): En Tedille ihdahuma ej en tansa ihdahuma
(Ako jedna od njih dvije zaboravi...). Ajet nema ni znaenje zaborava
(Tabersi), jer rije dalalun ne upuuje na zaborav, nego ima znaenje: izgubiti se, nestati itd. U tom smislu upotrijebljena je i u
Kur'anu: Izgubili su nam se iz vida, - odgovorie (Qalu dallu
anna, al-Mu'min, 74). Muhammed Abduhu smatra da se ovdje radi
o grekama pri svjedoenju: En tedille ihdahuma ej en tuhtie
ihdahuma (Ako jedna od njih dvije pogrijei), a to je miljenje koje
mi se ini najprihvatljivijim (Muhammed Reid Rida, Tefsiru lmenar, 3/123). Na kraju ajeta Ljubibrati i Karabeg su svoje
prijevode opet prilagodili govornoj situaciji: Bojte se Boga, On vas
obavjetava, On je obavijeten o svim stvarima, dok Kur'an odstupa
od toga pa umjesto zamjenice navodi imenicu radi velianja i
uvaavanja imena Uzvienog Allaha (Zerkei, al-Burhan, 2/510;
ejhun, Min esrari l-belaga, 112-124).
263
I u ajetu: Onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije koja im je bila reena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili... Fe beddele l-lezine zalemu qavlen
gajre l-lezi qile lehum fe enzelna 'ale l-lezine zalemu ridzen mine
s-semai... (al-Beqare, 59) govorna situacija zahtijeva da se kae: I
Mi smo na njih s neba kaznu spustili... Meutim, Kur'an je od toga
odstupio jer se radi o osudi, ukoru da su zbog tih izmjena sami sebi
nasilje uinili i da su zbog toga zasluili Allahov prijezir i kaznu: I
Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili... Ljubibrati i Karabeg su svoje prijevode prilagodili govornoj situaciji i
time osudu i ukor slabije naglasili. Panda i auevi su od toga
odstupili.
Dok Panda i auevi prilikom prevoenja kur'anskih ajeta
odstupaju od prilagoavanja govornoj situaciji, Ljubibrati i Karabeg
na tome ustrajavaju. To je vidljivo iz primjera koje navodimo:
Reci: Makar vi skrivali ono to vam je u grudima, ili
to pokazivali - Allahu je poznato. On zna sve ta je na
nebesima i ta je na Zemlji. Allah je Svemogui (Qul in
tuhfu ma fi sudurikum... Va l-Lahu 'ala kulli ej'in qadir
- Alu Imran, 29) - ispravno je: Allah je Svemogui, a ne:
On je Svemogui; Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti! - a
Allah prata i samilostan je (Qul in kuntum tuhibbune
l-Lahe... Va l-Lahu gafurun rahim - Alu Imran, 31) ispravno je: Allah prata i samilostan je, a ne: On prata i samilostan je; Allah vam je dao no da se u njoj
odmarate... Allah je neizmjerno dobar prema ljudima,
ali veina ljudi su nezahvalni (Allahu l-lezi de'ale
lekumu l-lejle li teskunu fihi... Inne l-Lahe le zu fadlin
'ale n-nasi ve lakin eksere n-nasi la jekurun - Gafir,
61) - ispravno je: Ali veina ljudi su nezahvalni, a ne:
Ali veina izmeu njih je nezahvalna.
U svim gore navedenim primjerima Ljubibrati i Karabeg su
svoje prijevode prilagoavali govornoj situaciji tamo gdje je Kur'an
264

drugih jezika
odstupio od toga tako to su umjesto imenica u prijevode uitavali

odgovarajue zamjenice i na taj nain pomutili pravo znaenje ajeta.
Prilagoavanje u
Durakovievom prijevodu Kur'ana
Prilagoavanje govornoj situaciji tamo gdje je Kur'an odstupio od toga prisutno je i u prijevodu Durakovia. Primjeri koje navodimo nedvojbeno na to ukazuju:
Inne l-Lahe seri'u l-hisabi (Alu Imran, 155) - Allah brzo
raune svodi; Ve sevfe junebbi'uhumu l-Lahu bima
kanu jasne'un (al-Maide, 14) - Najzad e ih Allah upoznati s onim to uinie.
U oba primjera Durakovi je u prijevod uitao zamjenice
umjesto imenica. Tako u njegovom prijevodu itamo: On brzo
raune svodi u prvom ajetu, dok u drugom ajetu nudi sljedei prijevod: Najzad e ih On upoznati s onim to uinie.
Rijei Ve leqad 'afa l-Lahu 'anhum... (Alu Imran, 155),
Onima meu vama koji su uzmakli na Dan kada su se dvije vojske
sukobile... Allah je njima ve oprostio..., kod Durakovia ima
znaenje: Allah je vama ve oprostio... (Leqad 'afa l-Lahu 'ankum).
Ajet govori o sukobu muslimana sa idolopoklonicima na Uhudu. Nedaleko od Uhuda nalazi se i brdo Ajnejn. Od komandnog centra muslimanske vojske bilo je udaljeno neto oko 150 metara. Danas se ovo brdo zove Debelu r-rumati (Brdo strijelaca). Na ovom
brdu se za vrijeme bitke nalazilo pedesetak muslimanskih boraca koji su po nareenju Poslanika imali zadatak da tite zalee muslimanskih boraca. Meutim, oni su za vrijeme bitke napustili poloaje, dali
se u sakupljanje plijena i time omoguili neprijatelju da iz sukoba
izae kao pobjednik. Onima koji su tada napustili poloaje i poeli
da sakupljaju plijen Allah je ve oprostio.
U sljedeem ajetu koji govori o ovome sukobu Durakovi je
izostavio Dan sukoba. Tako kod njega itamo: Ono to vas je
snalo u sukobu dviju skupina, odnosno: Ono to vas je snalo
265
onoga Dana u sukobu dviju skupina (Ve ma esabekum jevme l-teqa

l-dem'ani ..., Alu Imran, 166). Naravno, iz teksta je vidljivo da je u
prijevodu izostavljen dan u kome su se sukobile dvije skupine, a to
je bilo na Uhudu, tree hidretske godine kada su muslimani doivjeli poraz o kome govori ovaj i jo nekoliko ajeta iz iste sure.
Nadamo se da naprijed navedeni primjeri pokazuju kako aliteracija, paronomazija i personifikacija daju znaajan udio u stilskim
vrijednostima kur'anskoga izraza, a nai prevodioci tome nisu poklanjali odgovarajuu panju. To su, prema naem zapaanju, najvie
zanemarivali oni koji najvie insistiraju na tome da su u svome prijevodu posebnu panju obraali stilskom izrazu.
Tako i u primjeru: Inni era seb'a bekaratin simanin je'kuluhunne seb'un 'idafun, Jusuf, 43 (usnio sam sedam debelih krava
kako ih jede sedam mravih) kod Durakovia ima znaenje: usnio
sam sedam mravih krava kako jedu sedam krava koje su debele.
Samo u jednom dijelu ajeta spomenuta je krava, a u Durakovievom prijevodu u oba dijela.
Rijei: te'alev qatilu fi sebili l-Lahi... (Alu Imran, 167) doite da se borite na Allahovu putu..., kod Durakovia glase: doite da
se borite za Allaha. Rijei: qale 'tuni bi ehin lekum min ebikum...
(Jusuf, 59) dovedite mi svoga brata po ocu, kod Durakovia:
dovedite mi svoga brata koji s ocem ostade... Zatim, rijei: summe
tuveffa kullu nefsin ma kesebet ve hum la juzlemun (al-Beqare,
281), u prijevodu Durakovia glase: pa e u cijelosti biti dato
svakome onako kako zasluio je, a nepravda ljudima uenjena nee
biti. U tekstu je spomenuta zamjenica (hum), a u prijevodu
Durakovia imenica (ljudi).
Rijei: ve li kulli qavmin hadin (ar-Ra'd, 7) Durakovi prevodi:
jer svaki narod ima nekoga ko opominje, a bolje bi bilo: jer svaki
narod ima nekoga ko ga upuuje. Hidajetun je uputa, a ne opomena.
Rijei: la havfun 'alejhim ve la hum jahzenun (al-Beqare, 38),
za njih nema bojazni..., kod Durakovia glase: za njega nema
bojazni... 'Alejhim (za njih) a ne 'alejhi (za njega). Rijei: unzur
kejfe nusarrifu l-ajati le'allehum jefqahun (al-An'am, 65), pogledaj
266

drugih jezika
samo kako Mi, zato da bi oni shvatili, obrazlaemo znamenja!, kod

Durakovia: zato da vi shvatite... Rijei: ve erevhu bi semenin
bahsin derahime ma'dudetin... (Jusuf, 20), onda ga prodadoe za
jeftine pare, za nekoliko dirhema, jedva su ekali da ga se oslobode, Durakovi je u prevoenju izostavio rijei: derahime ma'dudetin (za nekoliko dirhema).
Inae, glagol era je antoniman: prodati i kupiti. Oba znaenja prisutna su u Kur'anu:
Neka se bore na Allahovu putu oni koji prodaju ivot na
ovome svijetu za ivot na ahiretu... (Fe l-juqatil fi sebili
l-Lahi l-lezine jerune l-hajate d-dunja bi l-ahireti... an-Nisa, 74). Ima ljudi koji kupuju svoj ivot elei Allahovo zadovoljstvo. Allah je milostiv prema svojim robovima - Ve mine n-nasi men jeri nefsehu btigae merdati
l-Lahi va l-Lahu re'ufun bi l-'ibadi (al-Beqare, 207).
Prema tome, Suhejb je kupio svoj ivot. On ga nije prodao
kada je bio napadnut od strane idolopoklonika prilikom seobe u
Medinu. Ja sam starac - rekao je - vi neete biti sigurniji sa mnom,
niti ete biti ugroeniji bez mene. Dajem vam svoj imetak, a zauzvrat traim da ostavite mene i moju vjeru.
Glagol era kod naih prevodilaca, pak, nije antoniman, s dva
oprena znaenja: prodati i kupiti.
Kod Korkuta prvi ajet ima znaenje: I neka se zato na
Allahovu putu bore oni koji ne ale da rtvuju ivot na ovom svijetu
za onaj svijet, dok drugi ima znaenje: Ima ljudi koji se rtvuju da
bi Allaha umilostivili. Kod Karia: I neka se na Allahovu putu bore
oni koji daju Ovaj Svijet za Onaj Svijet... u prvom a u drugom
ajetu: Ima svijeta koji se preda srcem svim Allahova zadovoljstva
traei... Durakovi je u prvom ajetu glagol era uzeo u znaenju
prodati, dok je drugi ajet ovako preveo: Ima ljudi koji ne ale ivota
svoga, udei za tim da Allah bude zadovoljan njima... (Muqatil ibn
Sulejman, Al-Abah, 2/218; Abu Hatem al-Sidistani, Kitabu laddad, 160; Ibn al-Sikkit, Kitabu l-addad, made, 77; Qurtubi,
Tefsir, 3/26; Zamaheri, Keaf, 1/542).
267
To je na dokaz koji preko Ibrahima usmjeravamo protiv

naroda njegova. Na vie razine Mi podiemo koga hoemo... Tilke
huddetuna atejnaha Ibrahime 'ala qavmihi... (al-An'am, 83).
Kod naih prevodilaca Kur'ana koji su prevodili posredstvom
drugih jezika i kod Mlive ovaj ajet ima znaenje: To je Na dokaz
koji Mi Ibrahimu dadosmo protiv njegova naroda... a kod Korkuta,
Karia i Durakovia itamo: To su Nai dokazi koje dadosmo
Ibrahimu za narod njegov, dok kod Ibn Kesira (Tefsir, 2/209) ajet
znai: Veddehna huddetehu 'alejhim (Mi smo njegov dokaz
usmjerili protiv njih).
Ve t-tequ l-Lahe ve 'alemu anne l-Lahe bi kulli ej'in 'alim ...
Allaha se bojte, znajui da Allah sve zna (al-Beqare, 231). Kod
Durakovia: ... da Allah moe uiniti sve.
Tada ih, Allahovim doputenjem, pobijedie... Fe hezemuhum
bi izni l-Lahi... (al-Beqare, 251). U osnovi: razbie (fe keseruhum).
Kod Ljubibratia i Karabega: I oni ga, sa Boijom voljom,
nagnae u bijeg. Kod ostalih: Tada su ih razbili, porazili itd. Jedino
je Durakovi ostao dosljedan sebi pa je umjesto zamjenice u tekst
prijevoda unio imenicu: Onda nevjernike porazie ...
Oni e se na kraju Gospodaru svome vratiti... Summe ila
rabbihim merdi'uhum... (al-An'am, 108). Kod Durakovia: A valja
im se najzad Allahu vratiti... Prevodilac je umjesto sintagme svome
Gospodaru uitao rije Allah.
Durakovi bi, nakon svega ovoga, trebao oprati svoj prijevod, ba onako kao as-Sujuti u polemici sa svojim savremenicima,
kad je na jednome mjestu u autobiografiji (Husnul -muhadara)
rekao: Belegat muellefati ilel-an ... siva ma gaseltuhu ve reda'tu
'anhu (moj opus do sada iznosi ... osim onoga to sam oprao i
odrekao se), a oprao je i odrekao se velikog broja svojih djela.
268

drugih jezika
Dr Jusuf Rami, Professor emeritus
ANALYSIS OF OUR TRANSLATIONS OF

QURAN DONE THROUGH THE
TRANSLATIONS TO OTHER LANGUAGES
Quran is Gods Book that is not liable to any changes

whether in language or in the content. Quran, however, was
subjected to many translations. Those translations into Eastern and
Western languages were more or less successful. In the work How
Quran should be translated, we discussed our translations done
directly from the Arabic. Those are translations by Besim Korkut,
Mustafa Mlivo, Enes Kari and Esad Durakovi. This paper,
however, discusses the translations of Quran done through other
languages relying at the same time on relevant Arabic literature in
the field.
Key words: Quran, translation, translation of Quran
into Bosnian language.
269
.
.
.

:
.

.
270
Dr. M. KICO, Specifinosti arapskoga jezika i tekoe u prevoenju
Dr. Mehmed KICO, docent
SPECIFINOSTI ARAPSKOGA JEZIKA

I TEKOE U PREVOENJU
Prevoenje je praktino umijee zasnovano na vjebanju,

iskustvu i uroenoj nadarenosti. Dakle, znanja iz teorije
prevoenja ne vrijede mnogo bez pomoi koju moe pruiti iskustvo iz praktinog rada. Poto uestvuje u proizvoenju nove leksike, svaka generacija ima pravo prevoditi na
jezik svoga doba. Neki raniji nazivi za stvari i pojmove ne
mogu sve oznaiti precizno kao i u vrijeme kad su uspostavljani. Dobrom prevoenju tekstova osnovni uvjet je dobro poznavanje jezika-izvora i njegovih specifinih obiljeja. Arapskome jeziku su karakteristine neke pojave nepoznate evropskim jezicima, kao to je nebiljeenje vokala u
sklopu pisma, koje znatno oteava razumijevanje teksta a
samim tim i prevoenje. Meu specifinim obiljejima arapskoga jezika istiu se slijedee pojave: sklonost naporednim i glagolskim reenicama, odnos, suodnos, nepostojanje
glagola imati, te nepostojanje glagola biti u funkciji kopule
podmetu i priroku.
Kljune rijei: prevoenje, vrste i funkcije, drutveni
kontekst i individualni stil
271
Tekstovi pisani prije nekoliko stoljea u mnogim jezicima nisu

razumljivi savremenim batinicima. Po tome se prevoenje tekstova
moe izjednaiti s reinterpretiranjem iz klasinoga u savremeni jezik, a od prevodilaca to zahtijeva dobro poznavanje jezika-izvora iz
klasinog razdoblja.
Za razliku od veine drugih jezika, navedena pojava je u arapskim klasinim tekstovima potpuno iskljuena, jer ukupnu arapsku
pismenost uva ista pisana rije u cijelome arapskom svijetu. Razlika
izmeu standarda tokom, npr., 8. i 21. stoljea, u arapskome je neuporedivo manja negoli u bilo kojem evropskome jeziku.
Poto su uporedna jezika istraivanja najvrjednije plodove
davala prije utemeljenja moderne semantike, izvan zahvatanja su
ostavljala obiljeja jezika specifina razumijevanju metafizikog
svijeta. Zato je opravdano za kontrastivna istraivanja oekivati da
pruaju obilnije rezultate potrebne uporednim razmatranjima pogleda na svijet kod razliitih zajednica.
Izraavanje misli se ni u kojem ivom jeziku ne zadovoljava
strogom primjenom gramatikih pravila za tipski korektne reenice,
ve mu u sklopu komuniciranja na raspolaganju stoji i slobodni
izraz. Sobodni izraz se tie pitanja stila, a to u prevoenju poseban
znaaj daje prevodioevoj individualnosti i njegovom odnosu prema autorovom stvaralatvu, te prevodioevom odnosu prema vladajuem pogledu na svijet.
Budui da razmatranje tekoa s ishodiem u razlikama izmeu prevodioeve individualnosti, na jednoj strani, te vrijednosti
autorovog stvaralatva u sklopu vladajueg pogleda na svijet, na
drugoj strani, zahtijeva metodoloki pristup iz obzorja mnogobrojnih nauka, u rasvjetljavanju tekoa treba, u skladu sa znaajem,
istaknuti najtipinije pojave svojstvene jeziku
272
TEKOE SVOJSTVENE NARAVIMA PISMA
Iako se shvatanja neke konkretne zajednice o jeziku ne mogu u

cijelosti primijeniti ni na zajednice sa slinim povijesnim iskustvima,
neka zapaanja vezana za jezike univerzalije mogu biti zajednika
veini jezika, posebno kad treba usvajati znaenja rijei prilikom
prevoenja. Zajednike veini jezika su i mogunosti svrstavanja tekoa svojstvenih prevoenju, prvenstveno prema razinama grae iz
jezika u kojima se javljaju.
Neke pojave specifine arapskome jeziku mogu prevodiocima
tekstova predstavljati ozbiljne tekoe. U markiranju takvih pojava
opravdano je krenuti od pisma. Znatan dio tekoa koje se pojavljuju
prilikom prevoenja tekstova proizlazi iz neobinosti arapskog pisma, koja se nebiljeenjem vokala potvruje vie nego posebnim izgledom. Poto vokali u arapskome grafijskom sistemu imaju podreenu ulogu, iz toga proizlazi pojava nepotpuno alfabetizovanog slogovnog pisma,1 koja za sobom povlai teko razumijevanje. Dok u
evropskim jezicima ljudi jednostavno itaju i kad prethodno ne pogledaju tekst, jer je itanje kod njih put do razumijevanja, mi ne moemo
itati ako unaprijed ne razumijemo ono to elimo proitati.2
Ovdje je poeljno kazati da onaj ko ne zna osnove gramatike, ne
moe konsonantima predviati odgovarajue vokale, a razmjetaj vokala u tekstu, u arapskome kao i u drugim jezicima, igra veoma vanu
ulogu u distingviranju znaenja rijei i njihove funkcije u reenici.
TEKOE U PODRUJU LEKSIKE
O kakvim god se tekoama u prevoenju radilo, nema dvojbe

da izviru i iz specifinih obiljeja jezika. Tekoe koje se tiu leksike
u arapskome jeziku se slikovito ispoljavaju u podruju kontekstualnih
znaenja, a tekoe koje stoje u vezi sa sintaksom, upotrebom sintagmi i tvorbom reenice mnogo su sloenije i tee ih je uopavati.
1
2
Ranko Bugarski, Jezik i lingvistika, Nolit, Beograd, str. 217.

Tamma
mH
assa
n, Minha
\
u l-bah
l
i fil-lug
ati, Al-Qa
hira, 1955., str. 207.
273
Arapski jezik se odlikuje bogatstvom glagolskih oblika koji

se izvode postavljanjem osnovice rijei na paradigme predviene
za dobijanje proirenih glagolskih vrsta. Odlikuje se mogunostima
izvoenja mnogovrsnih rijei iz osnovica, zahvaljujui kojem se
leksika razvija do izobilja od nekoliko desetaka dobijenih rijei.
Meutim, arapski ne razlikuje trenutanost, trajnost i iterativnost
radnje, na kojima sintaksa glagola u evropskim jezima insistira.
U traganju za jednakovrijednostima prilikom prevoenja zana, koji se u savremenome arapskom, kao
nimljiv moe biti glagol ka
i u nekim evropskim jezicima, koristi za tvorbu pluskvanperfekta i
futura drugog. Kad se koristi u svojim osnovnim oblicima, on ima
tendenciju oznaavanja jednog vremena unaprijed. Preciznije reeno,
u perfekatskoj formi oznaava sadanjost, a u prezentskoj formi
budunost.
Meu zastupljene pojave vezane za glagole, posebno zanimljive kad se radi o prevoenju, moe se ubrojati semantika gagola
qa
la, koji, naroito u klasinim tekstovima, obuhvata konglomerat
znaenja, sabirui u sebi smisao glagola kojima se u drugim jezicima izraava verbalno reagovanje sudionika u razgovoru. Pored
znaenja kazati i rei, moe znaiti i pitati, odgovoriti, uzvratiti, izjasniti se, tvrditi, posvjedoiti, itd. Budui da se on u tekstovima, na
mjestima gdje se u drugim jezicima koristi upravni govor, pojavljuje postavljen ispred iskaza kojem prethodi apodiktika estica
inna, u prijevodu je preporuljivo da se, skupa s iskazom koji slijedi, prevodi neupravnim govorom. Dalje, kad se radi o mnogovrsnim znaenjima toga glagola, poeljno ih je znati kako bi se u
prijevodu izbjegla redundantnost osnovnog znaenja, a to se postie traenjem odgovarajue zamjene osnovnom znaenju.
Meu posebne odlike arapske leksike spada razvijena
polisemija,3 a sa slinim sadrajima na naravi znaenja leksike se
odraava i iroka zastupljenost antonimije.4
3
Navodimo primjer glagola qas

s
a yaqis
s
u, koji moe znaiti sjei, ili rezati, a
moe znaiti i priati.
4
Kao ilustraciju koristimo primjer rijei \
aza
'un koja uglavnom znai nagrada,
274
TEKOE U PODRUJU SINTAKSE
Pri praktinoj aktualizaciji verbalnog iskaza, arapskome jeziku

su proste reenice blie od sloenih. Preciznije, arapski jezik je nesklon zavisnim reenicama. Sloene reenice najee sadre ravnopravne iskaze, a iz konteksta se izvodi zavisnost jednih o drugima,
svejedno radi li se o uvjetovanosti, namjeri, uzronosti i sl.
Nizovi nezavisnih, u sklopu sloene reenice, u Kur'anu su
znatno zastupljeni kao to se moe vidjeti na primjeru ajeta: Qa
la,
a g
ayra l-La
hi ab g
i
kum ila
han wa huwa fad
d
alakum `
alal`lam
ai
na? (Zar da vam, pored Allaha, traim drugog boga, a On
vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?).5 Na navedenom primjeru6
nije teko uoiti da se sloene reenice u klasinome arapskom
jeziku sastoje iz naporednih, ee nego u formi sloenih nizova u
kojima jedan dio predstavlja apodozu, a ostali protaze.
Ovo zapaanje se moe shvatiti kao proizvod razumijevanja
da sve stvoreno koegzistira ovisno jedino o volji Uzvienog Stvoritelja, budui da se postojee stvari kao dijelovi stvorenog svijeta
meusobno ne uzrokuju, ve im se prua mogunost da se posredstvom djelatne ljudske sposobnosti dovode u sklad u kojem mogu
imati due trajanje ili bre propadanje, zbog toga to ni priroda ni
iva bia nemaju prirodnog poetka i svretka pa ne mogu ni poeti
ni svriti kad u tome ne bi intervenirala Boija volja. 7 Prilikom
prevoenja poeljno je uvaavati sklonosti jezika nezavisnim reenicama, naroito kad se radi o tekstovima iz klasinih vremena,
tokom kojih je jezik bio jezgrovit i struno nazivlje precizno koristio na osnovama strogih gramatikih pravila.
a u Kur'anu se esto navodi i za imenovanje dehennemske vatre kao nagrade,
odnosno kao kazne za ono to se zasluilo tokom ivota na prolaznom svijetu
5
Al-Qur'a
n, Al-A`
ra
f, 140.
6
Dovoljno je otvoriti bilo koju stranicu Kur'ana da bi se na primjeru nizanja
ajeta italac uvjerio u ispravnost navedene tvrdnje.
7
Milan Kangrga, Racionalistika filozofija, Nakladni zavod Matice hrvatske,
Tree izdanje, Zagreb, 1982., str. 133.
275
Dalje, na primjeru svakoga dueg teksta, pogotovo iz klasinog doba, nije se teko uvjeriti da u arapskome jeziku preseu glagolske reenice. To se moe razumijevati sa smislom da se znaaj
onoga to se radi pretpostavlja znaaju onoga ko radi, budui da e
onaj ko radi kod Stvoritelja biti nagraen po tome ta i koliko radi
za dobrobit zajednice. Vezano za glagolsku reenicu, opravdano je
istaknuti da je predikatu, u slaganju sa subjektom, svojstvena olakica koja se ogleda u koritenju 3. lica jednine, mukoga ili enskog
roda, bez obzira na gramatiki broj subjekta. Prilikom prevoenja
glagolskih reenica najispravnije je traiti rjeenje koje najbolje
odgovara razumijevanju u jeziku-cilju.
Budui da je, prema naelnim zahtjevima arapske gramatike,
subjekat u imenskoj reenici odreen, formalno mu je rezervisano
najistaknutije mjesto - to je poetak reenice. Poto slobodan izraz
omoguuje da se u reenici kao vana istakne neka priloka odredba, subjekat se u takvom sluaju postavlja na neko drugo mjesto i
pojavljuje se u neodreenom vidu, kao u primjeru Ama
ma l-b a
bi
ra\
ulun (Pred vratima je neki ovjek). Kad za neodreenim subjektom slijedi reenica koja ga opisuje, jednostavno se nadovezuje
glagolom, bez posredovanja odnosne zamjenice, kao to se vidi iz
primjera Ama
ma l-b a
bi ra\
ulun yabh
al
u`
an s
a
h
ibi l-bayti (Pred
vratima je neki ovjek koji trai domaina). Neodreen subjekat se
pojavljuje u glagolskim reenicama narativnoga karaktera, a ako se
u reenici sustekne vie neoreenih imenica, dobar stil u prijevodu
trai da se neodreenost imenica oituje kroz koritenje neodreenih zamjenica, tako to e se, umjesto ponavljanja istih, traiti sinonimne zamjenice, kao u primjeru: Tazawwa \
at imra'atun min
ta
\
irin g
aniyyi
n (Neka ena se udala za jednoga bogatog
trgovca). Narativni karakter reenica u kojima postoji neodreen
subjekat i njegovi dodaci, posebno se preporuuju panji poetnika
u prevo-enju arapskih tekstova, jer dobro ovladavanje time moe
biti klju za pronalaenje rjeenja svojstvenih dobrom stilu u
prevoenju s arapskoga jezika.
276
TEKOE U PODRUJU FILOZOFIJE JEZIKA
Poznavanje specifinih obiljeja arapskoga jezika pri prevoenju je utoliko vanije to se orijentalisti, dok su ga ispitivali sa stanovita forme, nisu bavili pitanjima njegove filozofije,8 a obiljeja
jezika koja se tiu pogleda na svijet specifinog batinicima obuhvataju niz pojava kojima je poeljno obratiti posebnu panju.
Za razliku od orijentalista, arapski logiari su u sklopu razmatranja odnosa,9 suodnosa,10 nepostojanja glagola imati sa smislom
stvarnog posjedovanja i nepostojanja glagola biti u funkciji kopule
izmeu podmeta i priroka reenice, kao specifine pojave i uporita
filozofije arapskoga jezika, podvukli one posebnosti koje je arapska
gramatika zatitila od povoenja za grkom logikom.11
Odriui se mogunosti da iz ugla specifinih odlika arapske
gramatike odgonetaju reflektovanje drevnosemitskog duha na tradicijske jezike, semantiari ne pridaju znaaj pojavama po kojima se
arapska gramatika najvie razlikuje od nauavanja grke logike. To
iznenauje tim vie ako se zna da je jezik spoljanji izraz unutranjeg
sklopa misli koji otkriva specifian pogled na svijet,12 a refleksije
specifinoga islamskog pogleda na svijet mogu se jasno raspoznavati
u specifinim obiljejima arapske gramatike. Duh arapskoga jezika
najlake mogu izraziti one pojave po kojima se arapska gramatika
najvie razlikuje od grke logike, a to su specifine pojave, koje
zajedno odraz nalaze u podruju razumijevanja metafizikog svijeta.
8
O specifinim obiljejima arapskoga jezika, o kojima posebno treba voditi

rauna prilikom prevoenja arapskih tekstova, vidjeti: Mehmed Kico, Arapska
jezikoslovna znanost Opelingvistika utemeljenja i specifina odreenja,
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2003., str. 175-193.
9
U arapskoj gramatici an-nisba pridjev pripadnosti.
10
U arapskoj gramatici al-i d
a
fatu genitivna konstrukcija, kojom se izraava
pripadnost ili pridruenost.
11
O pojavama koje posvjedouju specifinu filozofiju arapskog jezika opirnije
govorimo u djelu Arapska jezikoslovna znanost ... (str. 175-193). Taj tekst ovdje
koristimo znatno preraen i skraen.
12
Milka Ivi, Pravci u lingvistici, Dravna zaloba Slovenije, Ljubljana, 1975.,
str. 39.
277
Arapski se od evropskih jezika znatno razlikuje u pogledu

zbira kategorija gramatikog broja. Dok u evropskim jezicima postoje samo jednina i mnoina, u arapskom postoji i dvojina. Budui
da dvojina, pored oznaavanja dviju zdruenih jedinki, ima i svoje
dublje metafizike razloge, opravdano je pretpostaviti da arapski
jezik njome postie i dinamike i stilistike sadraje u izraavanju,
kao to je sluaj s primjerom dva oka u glavi, sa svrhom stilskog
izraza koji se i kod nas ponekad uklopi bolje nego kad se kae oi
u glavi. Kad se radi o prevoenju oblika koji u arapskom izraavaju dvojinu, teko je i zamisliti opevaee pravilo. Meutim, rukovodei se zahtjevima jezika-cilja i spremnou batinika da prime prenesenu poruku, uopeno se moe rei da je arapsku dvojinu
u druge jezike poeljno pretakati u skladu s iskustvima o gramatikim kategorijama jezika-cilja. To znai da je u jezik-cilj ija
gramatika njome ne operie dvojinu bolje preizraavati mnoinom.
Grki logiari su opa pravila primjenjivali uvjereni da u
jeziku vladaju istovjetni zakoni. Zbog toga je poimanje odnosa i
njegove slinosti sa suodnosom kod grkih logiara i arapskih gramatiara razliito. Dok odnos prema arapskim gramatiarima oznaava pripadanje nekoj oblasti, plemenu ili pojmu, grki logiari u
odnos uvode i suodnos. Prema grkim logiarima, odnos su oznake
za svake dvije stvari, ili dva pojma, koji se supostavljaju bilo kakvim vidom povezanosti, po analogiji, istozvunosti i drugome, a to
znai: dodavanjem imenici odgovarajueg nastavka, posredstvom
neke partikule - to znai da npr. makkiyyun (mekanski) i min Makkata (iz Meke) u logici imaju potpunu jednakost - ili dovoenjem u
suodnos, tako to se imenica stavlja u neposrednu vezu s nekom
drugom imenicom.13 Prema tome, u pogledu invarijantnosti izraavanja odnosom, grki logiari su saglasni s arapskim gramatiarima, osim to Grci u odnos ukljuuju i suodnos. Kad se radi o
suodnosu, poeljno ga je istaknuti kao pojavu specifinu semitskim
jezicima. S tim treba povezati injenicu da u semitskim jezicima
13
|
ir\
iZayda
n, Al-Falsafatu l-lug
awiyyatu wa l-alfa
z
u l-`
arabiyyatu, Daru lh
ad
a
l
ati, 1978., str. 101-105.
278
nema sloenica, iako se imena iz suodnosa, tj. regens - pripadak

a
fu) i rektum - nosilac pripadanja (al-mud
afu ilayhi), esto
(al-mud
a
hibu lu druge jezike najpotpunije prevode sloenicama (npr: s
bayti = kuevlasnik, odnosno vlasnik kue). Ako se odnos, po shvatanjima logiara sastavljen iz dva ravnopravna dijela, moe uporediti s rastojanjem izmeu prizemlja i sprata u zgradi i poistovjetiti
se jednako s usponom ili silaskom, gramatiari suodnosu uvjetuju
da pripadak bude nie, ili ravnopravne razine odreenja u odnosu
na nosioca pripadanja - kola se, npr., ne moe odreivati pripadanjem
vratima, ve samo vrata pripadnjem koli. U suodnosu uglavnom
jedno od dva imena moe biti poetak konstrukcije, jer se znaenje
prvog ispravno omeuje samo supostavljanjem sa znaenjem drugoga. Zato, unutar arapske gramatike treba razlikovati ono to se
naziva odnosom od onog ta se naziva suodnosom.14 Gledano iz
ugla prevoenja, u vezi sa suodnosom treba posebno naglasiti uvaavanje pravila da na poziciji pripatka ne mogu stajati dvije ili vie
imenica, a da naspram jednog pripatka mogu stajati dva i vie
nosilaca pripadanja. U skladu s tim, suodnos Muhammedov sin i
kerka nee imati doslovan poredak rijei ibnu wa bintu Muh
ammadin, ve ibnu Muh
ammadin wa bintuhu. Dotle se suodnos sa dva
nosioca pripadanja, kao u primjeru Muhammedov i Salimov brat,
izraava poretkom rijei u kojem se nosioci pripadanja niu jedan
za drugim: a k
uMuh
ammadin wa Sa
limi
n. Iz navedenih primjera
se jasno vidi kako je vano da prevodilac vodi rauna prvenstveno
o duhu jezika-cilja.
Ako se sa stanovita analize izriaja arapska gramatika
uporedi s ukupnim zbirom od Aristotelovih deset kategorija (1.
supstancija, 2. kvantitet, 3. kvalitet, 4. odnos, 5. mjesto, 6. vrijeme,
7. poloaj, 8. imanje, 9. injenje i 10. trpljenje),15 vidljivo je da u
njoj ne postoji kategorija imanja, jer u arapskome jeziku ne postoji
14
AbuNas
r al-Fa
ra
bi
, Kita
bu l-h
uru
fi, Tah
qi
qun: Muh
sin Mahdi
, Da
ru lMariqi, Bayru
t, 1970., str. 90.
15
V.: Branko Bonjak, Grka filozofija, Nakladni zavod Matice hrvatske,
Zagreb, 1982., str. 120.
279
glagol imati. Poto se jednakovrijednost glagola imati u arapskoj

inda,
gramatici nadoknauje odnosom (pomou prijedloga li, `
a, lada
), kojim se posjedovanje izraava determinisanjem kroz
ma `
vremensku povezanost onoga to se posjeduje s onim ko posjeduje
- na due vrijeme pomou prijedloga li, a na krae pomou prijedloga `
inda, ma`
a i lad a- opravdan je bio osvrt na razliito poimanje odnosa kod grkih logiara i arapskih gramatiara. Posebno
treba naglasiti da se nepostojanje glagola imati u arapskoj gramatici
moe razumijevati kao odraz drevnih semitskih shvatanja da je
stvoreni svijet u neprikosnovenom posjedu Onoga Ko ga je stvorio.
To znai da ovjek u ovozemaljskom ivotu nita ne posjeduje
doslovno, ve mu blagodati stoje na raspolaganju da ih koristi za
dobrobit svoju i svoje zajednice. Poto ni ovjek ni njegova ograniena volja ne mogu biti uzronik djela, jer mimo Boga nema
drugog agensa stvaranja (Lafa
ìla lahu illal-La
hi), kako su
naua-vali islamski teolozi skolastici, ovjek ne polae ni pravo na
posje-dovanje.16 Opravdano je podsjetiti, posebno ako se gleda iz
ugla postupka prevoenja, da ono to se kao predmet posjedovanja
u drugim jezicima pojavljuje u funciji objekta, u arapskom se
pojav-ljuje u funkciji neodreenog subjekta, kao to pokazuje
bun (Uz njega je nekakva knjiga).
primjer: Lahu kita
Najvea potekoa s kojom su se prvi arapski logiari susreli
u svom jeziku i kvalifikovali je kao nedostatak arapske gramatike
bilo je nepostojanje glagola biti kao kopule u kategorikom sudu.
Kopulu jest/je, neizostavnu u logikom izraavanju, nadoknaivali
su upotrebom line zamjenice on (huwa), prezentskog pasiva nalazi
se, odnosno postoji (yu
\
adu) ili participa pasivnog koji se nalazi postojei (maw\
udun), jer u arapskome jeziku od iskona ne postoji
izraz koji moe stajati na mjestu rijei hast u persijskom, ili na
mjestu rijei estin u grkom, niti na mjestu njima slinih izraza u
drugim jezicima, iako su to izrazi neophodni u motriteljskim zna16
Usp.: Adnan Silajdi, Filozofijska teologija Abu al-Hasana al-A`

arija
Teorija o boijim imenima i atributima, Bosanski kulturni centar, Sarajevo,
1999., str. 164-165.
280
nostima i logikom umijeu.17 Poto arapski vokabular, ustvari, ne

oskudijeva ve, naprotiv, obiluje glagolima bivanja (kana, s
a
ra i
bah
a), meu kojima je ka
na najuestaliji, ali gramatika im nije
as
namijenila funkciju kopule, znakovito je to to ni logiari od glagola bivanja nisu tvorili modalitete kopule u logikoj propoziciji.
Prema naem osjeanju, nisu zato da ne bi naruili jedno od temeljnih obiljeja arapske gramatike koja, kao i istovrsna nauka drugih
zajednica, neposredno odraava pogled batinika na svijet oko
sebe. Ako se ima u vidu da se iz osnove glagola ka
na u arapskom
dobija naziv za bie (ka
'inun) na ustaljenu paradigmu participa aktivnog, s doslovnim znaenjem onaj koji jest, nema dvojbe da su
izneseni izrazi u funkciji kopule zahtijevali vie usaglaavanja.
Dalje, s obzirom na to da se poimenienje (jestina)18 dueg oblika
kopule (jest) moe poistovijetiti s istinom (h
aqqun), ini se da ni
arapski logiari nisu prihvatili da kategorije, od kojih su sve samo
na. Za grapriroci i obziri supstancije, pririu putem glagola ka
matiare koji nisu bili pod presudnim utjecajem grke logike
razumljivo je to kao specifino obiljeje arapske gramatike nisu ni
primijetili nepostojanje pomonog glagola u funkciji kopule, jer su
oni, bavei se jezikim injenicama, ispitivali uglavnom etimologiju
rijei i njihova primarna znaenja. Meutim, teolozi skolastiari,
Al-A`
arii njegovi sljedbenici, su, posebno u raspravama o Boijim atributima (s
ifa
tu l-La
hi),19 propitujui porijeklo i egzegezu
17
Al-Fa
ra
bi
, op. cit. str. 112.
Neki hrvatski logiari latinisti su tvrdili da je naziv istina izveden iz
poimenienja kopule jest, tako da su stavljali znak jednakosti izmeu jestine i
istine (usp.: Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, I,
Zagreb, 1972, str. 733).
19
Boija imena i atributi su predstavljali jednu od najvanijih tema teolokofilozofskih rasprava, iskazujui se kao polazite islamske religijske ortoprakse,
jer se kroz njih, s jedne strane, izraava punina Boije naravi, dok, s druge
strane, njihovim svakodnevnim izgovaranjem (d
ikrun) vjernik postie najvii
stepen vlastitog potvrivanja u dobrobiti (ih
sa
nun), stalno se podsjeajui na
svoje izvorno metafiziko porijeklo. Al-A`
ari
jevo nauavanje o pitanju odnosa
izmeu Stvoritelja kao istine (h
aqqun) i Njegovog stvaranja (k
alqun), koje
zauzima srno mjesto u islamskoj tradiciji razumijevanja svijeta oko sebe,
18
281
Boijih imena u sklopu teorije o Boanskim atributima, isticali i

pitanje nastanka jezika i imenovanja stvari iz ovjekovog okruenja.
Poto ni oni nisu bili vezani za Aristotelova nauavanja, razvili su
vlastitu filozofiju prirode, razumijevajui prirodu kao aglomerat
konkretnih jedinki (atoma) bez meusobne vrste spone. Atomizam
je, kako primjeuju savremeni teoretiari, svojstven semitskom
nomadskom mentalitetu u kojem je prisutna tenja da se od realiteta do realiteta kree intuitivnim skokovima, prije negoli kontinuiranim logikim tokom svojstvenim zapadnpoevropskom umu. Zato
arapska reenica na specifian nain izraava povezanost realiteta,
tako to se podmet i prirok povezuju nevidljivom sponom koja se
jedino intuitivno moe dokuiti, a ne kopulom dobijenom iz pomonoga glagola biti, kakav je sluaj s reenicom u indoevropskim
jezicima. Sa stanovita prevoenja, vezano za nepostojanje glagola
ka
na u funkciji kopule, osnovni zahtjev koji se postavlja pred
prevodioca jeste da strogo vodi rauna o odreenosti i neodreenosti imena i odnosima odreenih i neodreenih imena, budui da
se neodreenou priroka naspram odreenosti podmeta u arapskome jeziku na specifian nain tvori reenica u kojoj nema glagola.
ZAKLJUAK
Budui da je prevoenje umijee koje se zasniva i na iskustvu,

razumljivo je to svaka generacija treba prevoditi jezikom svog vremena. Nazivi za neke pojave i pojmove, koriteni u nekom ranijem
vremenu, esto su nedovoljni da oznae sve novo za im batinici
imaju potrebu da precizno oznae u svom vremenu, pogotovo kad se
radi o traenju jednakovrijednosti za izraze koje nalaze u jezicima iz
neposrednog dodira ili iz literature koja se prevodi.
najbolje je definisao Richard Frank, obrativi panju Al-A`
ari
jevoj teoriji
sticanja (iktisa
bun), u kojoj se jasno istie i znaaj ljudske slobodne volje i
moralne odgovornosti (Richard Frank, The structure of created causality
according to al-A`
ari
, Studia Islamica, XXV, 1966., str. 13-77).
282
Veza izmeu znaenja i rijei u dodirima meu jezicima i

zajednicama nije stabilna, ve je esto proizvoljna, ili uvjetovana
kontekstom. To vrlo uvjerljivo moe potvrditi vieslojno znaenje
leksike teksta koji treba prevesti s nekoga stranog jezika.
Poto je dobrom prevoenju tekstova bitan uvjet dobro poznavanje jezika-izvora i njegovih specifinih obiljeja, za prevoenje arapskih tekstova je veoma vano poznavanje obiljeja arapskoga jezika koja su nepoznata evropskim jezicima, kao to su: nebiljeenje vokala u sklopu pisma, sklonost naporednim i glagolskim
reenicama, dvojina, odnos, suodnos, nepostojanje glagola imati, te
nepostojanje glagola biti u funkciji kopule podmetu i priroku.
Iako se je teko govoriti o strogo utvrenim pravilima na
osnovu kojih prilikom prevoenja treba voditi rauna o specifinim
obiljejima jezika-izvora, slobodno se moe preporuiti da se u
prijevodnom pretakanju sadrine teksta nastoji udovoljiti duhu
jezika cilja.
283
Dr. Mehmed Kico, docent
SPECIAL FEATURES OF ARABIC LANGUAGE

AND DIFFICULTIES IN TRANSLATION
Translation can be a skill based on practice, drill and

experience supported by talent. The knowledge of theory does not
have much value without experience in practical work. Arabic
language has some characteristic unknown to European languages
as omitting vocals in writing, which at the same time makes the
text less understandable and more difficult for translation. Since
every generation takes part in creation of new vocabulary of their
own language, they also have the right to translate into the
language of their time. Some terms for the things and notions,
created in earlier times, can not now denote the meaning as fully as
in the time of their adoption. The main condition for a good
translation is a good knowledge of the original text language and its
specific characteristics. Among the specific features of Arabic
language are the following: relation, co-relation and non existence
of the verb to have and the verb to be in the function of copula to
the subject and predict in a simple noun sentence.
284
.
.

.
.

.
.
:

.
.

.
:

285
286
Dr. M DIZDAREVI, Donatan Svift u srpsko-hrvatskoj knjievnoj kritici

(od 1884-1940)
Dr. Murat DIZDAREVI, docent
DONATAN SVIFT U SRPSKOHRVATSKOJ KNJIEVNOJ KRITICI

(OD 1884-1940)
Ovaj rad prikazuje recepciju Donatana Svifta, jednog od

najpoznatijih engleskih satiriara, koji je kritikovao lanu
uenost, crkvenu izopaenost i posebno englesku politiku
situaciju toga doba, od prvih pomena njegovog imena i
djela do poetka Drugog svjetskog rata. U periodu neto
duem od pola vijeka, o njemu je objavljeno samo desetak
napisa u srpskim i hrvatskim asopisima. Prvi lanak se
pojavio skoro cijeli vijek i nakon njegove smrti, jer bilo je
to vrijeme kad je veoma malo ljudi poznavalo engleski
jezik u ovim krajevima.
Neki napisi nisu uopte bili kritiki obojeni ve su samo
donosili biografske biljeke ili anegdote iz njegovog
ivota. Veina njih, meutim, osvrtala sa na Sviftovo najbolje djelo Guliverova putovanja, koje se s pravom smatra
gorkom satirom na raun ljudske prirode. Prikazani lanci
i kritiki osvrti se slau sa opteprihvaenim miljenjem
da je Swift jedan od najveih satiriara svih vremena.
287
Kljune rijei: knjievnost, knjievna kritika, asopis,

prikaz, satira, politika, historija, drutvo, ljudi.
Prvi lanak u kome se pominje Svift (Jonathan Swift, 16671745) objavijen je u Srpskim novinama, 4. oktobra 1884. godine.
No, sasvim je sigurno da su ueniji Srbi i Hrvati jo ranije uli za
njega. Takoe je utvreno da se jo Dositej Obradovi oduevljavao njegovim idejama i sluio njegovim djelima.
Pomenuti lanak, ustvari, nije nikakav kritiki osvrt niti prikaz, veci je to jedna anegdota iz ivota ovog "engleskog pisca koji
je imao udnovatih osobina".1
I drugi napis o Sviftu je anegdota "o slavnom engleskom satiriaru koja ga predstavlja kao gurmana i krticu, objavijen je
istom listu iste godine u rubrici "Smesice", a po svemu sudei i
autor je isti. 2
Ovu anegdotu prenio je i novosadski asopis Pozorite iste
godine. Tekst se skoro ne razlikuje od prethodnog, a jedina bitna
razlika je u malo prikiadnijem naslovu.3
Trinaest godina kasnije pojavio se sledei lanak o Sviftu.
Autor je bio poznati knjievni kritiar i istoriar, romansijer i
pesnik Milan Marjanovi. Iako je objavljen u rubrici "Biografije" u
4
zagrebakom akom listu Nova nada , anak i nije bio ista
biografija, ve prvi ozbiljniji pristup Sviftu i njegovom djelu.
Nakon kratkih biografskih podataka Marjanovi parafrazira Ipolita
Tena i njegova razmiljanja da "na svijetu ima samo dvoje to se
moe da sloi sa ivotom, a to je sasma obian ili velik, pregledan,
svestran, harmonian duh. (Podvukao M. D.) Mladi Marjanovi,
(tada mu je bilo samo 18 godina) Svifta ne svrstava ni u jednu grupu
obinih ili uzvienih duhova, ve kae da je on uzvieniji od jednih, a
nii od drugih" i da je zbog toga na svijetu vidio
1
Anonim, Donatan Svift, Srpske novine, 51/1884, 218, 1200.

Anonim, Nasaen, Srpske novine, 51/1884. 278, 1501.
3
Anonim, Kako je Svift naseo. Pozorite, 9/1884. 47, 188.
4
Marjanovi, Swift. Nova nada, 1/1897, 3/4, 138-141.
2
288

(od 1884-1940)
samu zlou i sama pustolovlja; on nije vidio dobra, nije

osjeao harmonije. U njegovim djelima vidimo kako die
krinku i sve ono, to nas opsjenjuje i kod za ljude najuzvienijih stvari. On nam prikazuje vjeru i ljubav, pravdu, ljepotu, krjepost i strast takovom hladnoom, takovim mirnim
cinizmom,da mi vidimo pred sobom samo krpe, koje je on
sam potrgao tako blizu, da gubimo svaku opsjenu.5
Marjanovi smatra da je Svift nesposoban da osjeti ljepotu,
jer opisuje samo nelijepe stvari" i uporeduje ga sa llekarorn koji
secira le i uzima srce da bi ga prouavao. Tako i Svift u svome,
kako Marjanovi kae, najfaritastinijem romanu Putevi Guliwera
(sic), ..."opisuje sve tono poput slubenog izvjetaja" i dodaje da
on "svoga ujedljivoga tona u govoru nije ni s kraljem promijenio".
Autor zatim govori i o Sviftovom odnosu prema enama. On
ga smatra odgovornim za smrt dvije Estere i krivim to "nije dao ni
sebi ni drugirna da ive".6
Vraajui se ponovo Sviftovim djelima, Marjanovi se osvre
i na neke pamflete kojima je Svift "stekao simpatije niih slojeva
Irske", ali istie da su njegova najbolja djela A Tole of a Pub (sic) i
Guliwerova putovanja (sic). Kad govori o Guliverovim putovanjima, Marjanovi ih dijeli na dva dijela, pa se na osnovu toga
moe tvrditi da nije poznavao djelo u originalu, ve neku skraenu
djeiju verziju kakve su i danas najee. All, to i nije najvanije.
5
Ibid.. 139.
Marjanovi ovde pominje dvije Estere (Donson i Vanomri), koje je Svift
opjevao u stihovima i pismima i znao da izlije njena osjeanja, a sa njima bio u
odnoaju u istinu platonikom, zbog ega su one, kako Majanovi kae, umrle
od tuge. Marjanovi oigledno nije znao da su Svift i Estera Donson bili brat i
sestra po ocu Viljemu Templu. A to se Estere Vanomri tie, postoje uglavnom
dva milenja. Prvo je da se Svift gnuao svih fiziolokih funkcija i potreba
ovjekovih, pa tako i seksualnih, a druga da je blo imopotentan. injenica je,
pak, da je on obje ove ene volio i da im je posvetio njene stihove. On je zbog
tih svojih neispunjenih ljubavnlh enji duboko patio, pa neki u tome trae
uzroke njegovog ludia. No, to su samo hipoteze.
6
289
Bitno je da je Marianovi dobro uoio Sviftovu satiru datu kroz

priu o gorostasima i patuljcima i da
mi uviamo svu ludost tih patuljaka i tih gorostasa, u kojima
je Svift ocrtao nas obine ljude. Temeljno je tu njegovo naelo: kako postaje sve smijeno i ludo kada promatramo sve
nae tenje, asti, obicaje, svetinje i jednom rijeju cio na
ivot s viega ill pak s niega gledita. Kako je smijena ona
samosvijest patuljaka u Liliputu i kako se on uzalud napree
da dokae ljudima u Brobdingnagu, da nije ivotinjica, ve
ovjek i da ima domovinu, kralja i milijune brae.7
Sve je, dakle, relativno - osnovna je ideja djela da sve zavisi
od naeg doivljaja stvari oko sebe. I Svift je sa tog gledita posmatrao ivot, pa je oito da ga je on, okruen nesreama, vidio
jako crnim", kae dalje Marjanovi i zakljuuje da
Svift spada u red onih neskladnih naravi kao to su Hamlet,
Byron, Manfred, Pukin. To su veliki patnici, rtve svoje
naravi, tve burnih, prelaznih perijoda. ljudi bolji od svojih
zemljaka, koji osjeaju njihovu podlost i ludost. Due su to
osamijene, koje izaziviju na sebe gnjev savremenika, koje
ne mogu da nau sklada ni harmonije. Ti ljudi tee vie
nego itko za slobodom, pa osjeaju okove vie nego drugi;
oni samo rue, a nita ne sagrade: njihove rijei nose obiljeje pamfleta.8
Dvije godine kasnije u Carigradskom glasniku, u rubrici
Razlinosti" nailazimo na jo jednu anegdotu iz ivota "slavnoga"
Svifta, te ako se na osnovu toga uopte moe zakijuiti, onda je
ovaj pisac bio dosta poznat naoj publici.9
Srpski knjievni glasnik (u daljem tekstu SKG) je 1903. godine
u rubricl Ocene i prikazi" donio lanak Slobodana Jovanovia,
7
Ibid., 140.
Ibid., 141.
9
Anonim. Svift i njegov sluga. Carigradski giasnik, 5/1899, 40, 4.
8
290

(od 1884-1940)
poznatog esejiste i istoriara knjievnosti, diplomate i profesora javnog prava na Velikoj koli u Beogradu, pod naslovom "Guliverovo
putovanje u Liliput".10 lanak prevazilazi okvire obinog prikaza.
Jovanovi na poetku lanka govori o Sviftu kao o velikom
polemiaru, ovjeku koji je ogrezao u partijske svae i nije napisao nijedan spis koji ne bi bio polemiko-tendencioznog karaktera",
pa kae:
Njegova Pria o buretu jeste alegorino-satirina pripovetka o crkvama katoikoj i protestantskoj i o protestantskim
disidentima. Njegova Bitka knjiga odnosi se na onu uvenu
polemiku u XVIII veku izmeu potovalaca stare, klasine
knjievnosti i njihovih protivnika. Guliverova putovanja, a
osobito ovaj odeljak o Liliputu. koji smo dobili u srpskom
prevodu, jeste jedna politika satira.11
Jovanovi poredi Gulivera sa Domanovievom Stradijom, pa,
budui da je sam bio politiar, veruje da su Sviftovi savremenici
ovo delo uglavnom citali zbog niza politikih aluzija prije svega na
kralja Dorda I, zatim na ministra Volpola, na Utrehtski mir, na
proces lordu Bolingbruku. Svift je, dakle, svoju knjievnu radnju
vezao za jedan politiki momenat", i logino bi bilo oekivati da
se danas ovo djelo vie ne ita. Uprkos tome, autor prikaza dalje
kae da Guliverova putovanja spadaju u ona retka dela svetske
knjievnosti koja se odista mogu itati u raznim vekovima i kod
raznih naroda, u ona 'veno mlada' dela kao Don Kihot, Robinson
Kruso, najbolje ekspirove tragedije...".12
Treba jo dodati da Guliverova putovanja imaju jo tu
jedinstvenu sreu da se u jednom narodu dopadaju najrazliitijim
vrstama italaca". Jovanovi se dalje bavi utvrivanjem razloga
trajne popularnosti ovog djela. On misli da je to prvenstveno zbog
10
Jovanovi, Guliverovo putovanje u Liliput, od D. Svifta, S engieskog preveo

Vintije Raki. Iz Dela, 1903. SKG, 1903, 10/3, 226-31.
11
Ibid., 226.
12
Ibid., 227.
291
prie koja vredi sama sobom", a koja je po sadrini prosta bajka".

A bajke su uvijek interesantne za itaoce koji jo uvijek vjeruju da
postoje dinovi i kepeci, vile vjetice i slino. No, nije samo ta
bajkovitost ono to priviai itaoca, ve i nain na koji se ta bajka
pria. A Svift, kako to primjeuje Jovanovi, svoju bajku ne pria
kao bajku, ve sasvim ozbiljno kao da u njoj ne bi bilo niega
nemogueg. Sviftov narator, istie autor, jeste sam naslovni junak
Guliver, a on kao kakav nepristrasni hroniar koji pie dnevnik,
svoje doivljaje"
pria kao jedan ovek bez mate, koji samo dobro pamti i
verno belei, apsolutno nesposoban da svoje doivljaje
uveava i ulepava. Koliko je god to to pria, nemoguno
- toliko je isto ton kojim pria verodostojan: cela je pria
stoga, kako je rekao Ten, apsurdna kao san, a verovatna
kao protokol".13
Razloge velike popularnosti ovog djela Jovanovi nalazi u
lijepim opisima koji se odlikuju bogatstvom detalja kakvi se mogu
nai samo u pravim putopisima. Kao primjer navodi opis liliputanskog cara u kojemu nam Svift kazuje "njegovu visinu, njegove
godine, kako je odjeven, koliko mu je dug ma, ta da mu je glas,
"piskav ali vrlo jasan i razgovetan". Zbog tih "realistickih" opisa,
kako kae Jovanovi, Guliverova putovanja bi mogla da se uporede
ma s kojim realistikim romanom XIX veka, kao to bi ma koji
takav roman za celo premaila loginou svog sklopa". Dalje
razloge popularnosti ovog djela Jovanovi vidi i u univerzalnosti
politike satire. Ovo djelo je, kae on, bilo zamiljeno kao "satira
na jedan odreeni Dvor i na jednu odreenu Vladu", ali je satira
ispala toliko duboka da je prevazila prvobitne ciljeve, te danas
izgleda kao da se "Svift hteo smejati celom oveanstvu".
Iako u naslovu lanka stoji da je ovo "Gulverovo putovanje u
Liliput", Jovanovi se osvre i na ostale djelove Guliverovih
putovanja, to znai da je, za razliku od Marjanovia poznavao
13
Ibid., 228.
292

(od 1884-1940)
cijelo djelo. On ovdje vri poreenje Liliputanaca, kojima je Svift

dao najvee politike strasti, zbog kojih ovi sitni ljudi vode raspre
meusobno i ratove sa susejdnim pigmejskim narodom zbog trivijalnih razloga, kao i sa dinovima iz Brobdingnaga, koji su jedan
"miroljubiv narod koji se zanima moralom, istorijom, pesnitvom,
matematikom" a koji se za razilku od kepeca iz Liliputa uopte ne
razume u politiku. Ovdje jo jednom iz Jovanovia progovara politiar, kad se pita: (a takvo bismo pitanje i mi danas mogli postaviti)
Zar s gledita Brobdingnaga naa partijska borba i nai ratovi nisu
isto tako apsurdni kao sline stvari na Liliputu?" Jovanovi ide i
dalje od toga kad kae da je Svift svojom priom, moe biti nehotice", htio da nas upozori da svi ti veliki dogaaji iz kojih se ljudska istorija sastoji" moraju ili bar mogu izgledati isto tako siuni
posmatrani sa neke druge planete.
Slobodan Jovanovi se ne zadrava samo na Brobdingnagu.
On u dvije-tri reenice sumira cijela Guliverova putovanja koja
poinju opisom jedne drave, gde je ovjek polubog, a zavravaju
se opisom druge neke drave, gde je ovjek teglea marva, i
zakljuuje da je u ovom djelu ismejano sve to je ljudsko - nae
politike ambicije, naa telesna lepota, nae naunike pretenzije,
nai ideali sree, ak i naa najdraa misao da je ovek kruna svih
stvorenja". 14
Na kraju, Jovanovi govori i o samom prevodu, koji. kako
kae, ima "netanosti", ali one nisu brojne ni krupne, iz ega se
moe zakljuiti da je znao engleski i da je djelo itao u originalu.
Prevodiocu zamjera to je "skraivao ili razbijao" Sviftove reenice
i to mu "ton prianja nije dovoljno guliverski".
Beogradsko Delo je iste godine objavilo podui napis pod
naslovom "Donatan Svift".15 Autor je anoniman, ali se po
fusnotama moe zakljuiti da je poznavao engleski i francuski
jezik, te da je i Svifta izvorno poznavao. Ali i pored toga, lanak se
vie bavi Sviftovim ivotopisom i njegovim odnosom prema "Steli"
14
15
Ibid., 231.
Anonim, D. Svift, Delo, 8/1903, 27/2-3, 268-277.
293
"Vanesi", a manje njegovim djelima. Osim toga, ima i nekoliko

ortografskih greaka, kao npr. Nur park umjesto Mur park ili kad se
nslov djela Pria o buretu pie kao A Tabof a Tub. No, treba vjerovati da su to samo tamparske greke.
Nakon to je iznio osnovne biografske podatke autor kae da
je miadi Svift, nezadovoljan poloajem sekretara kod lorda Templa,
poeo pisati pamfiete i za kratko vreme postanee jedan od najslavnijih pisaca svoga vremena i vrlo ugledan vo vigovske stranke".
Autor zatim nairoko pria kako je Svift svojim jetkim proroanstvom pokopao lanog astrologa Partrida, naravno pod lanim
imenom Isaka Bikerstafa.
Priu o buretu autor pominje samo zato cda bi istakao cda je
Svift zbog satire u kojoj "tako bee naruio svetenstvo da mu
vigovska vlada ne mogae ispuniti elju... da postane episkop, kako
bi na taj nain uao u Dom Lordova". Govorei o Sviftovim politikim spisima, autor je u pravu kad kae da su oni izraz njegove
politike nestabilnosti, jer je u njima napadao as vigovce, as torijevce, ali ini se da ipak malo pretjeruje kad kae da su ti isti spisi
imali toliki uticaj da su izvrili itav prevrat u raspoloenju
engleskog naroda prema Francuzima i omoguili zakljuivanje
Utrehtskog mira".
Interesantno je i autorovo miljenje o Sviftovoj sujeti koja je,
kae, bila posledica naglog porasta popularnosti nasuprot preanjem vreanju i poniavanju". On ak tvrdi cia Svift nije blo nita
sujetniji od bilo koga drugog, pa dodaje da je njegova sujeta samo
bila gruba i razgoliena, neuglaena simpatijom i nenim emocijama. Kod njega nije bilo ni jedne ambicije koju on nije javno izneo,
i za koju nije traio i da je ostali uzmu u obzir u svom ponaanju
prema njemu, (ali istovremeno nije imao obzira prema drugima)...
Svift nije mario za literarnu slavu, nije imao ni trunke zavisti, i bio
je bezgranino iskren u svemu to se ticalo njega.16
Autor dalje govori o nedostatku simpatije ili saosjeanja kod
Svifta, i to istie kao uzrok njegovoj hladnoi prema roacima, i
i
16
Ibid., 270-271.
294

(od 1884-1940)
grubom ponaanju prema enama, a razlog za to vidi u njegovom

temperamentu, zatim u nedostatku porodinog vaspitanja, i najzad
u samom engleskom drutvu. Tako on navodi primjere energinih
ljudi poev od Napoleona i Openhauera, preko Karaora, do Suvorova i Riarda III, kojima je, kako kae, ba zbog velike energije
nedostajalo simpatije i milosra. A to se drugog razloga tie, autor
podsjea da je Svift bio posmte i da je od prvih dana iveo bez
majke, te da nije imao brae i sestara. Englesko drutvo toga doba
je, po miljenju autora bilo trei razlog takvog Sviftovog stava, a
ono nije bilo nimao sentimentalno. Onda, kada je u Engleskoj bila
najvea politika aktivnost, kada se, ba po Sviftovim reima, sve
do kueta i maeta borilo za politika miljenja, on nije mogao biti
sugestivan nenirn oseajima svoje okoline".17
Ovdje autor prekida digresiju o Sviftovoj naravi i vraa se njegovim djelima. Tako on za Suknareva pisma kae da su tako dobro
opisivala "bedno stanje irskog naroda i ravu englesku upravu nad
njim, da je to kod Iraca izazvalo divlju razdraenost protiv Engleske".
Govorei o Guliverovim putovanjima autor istie da je ovo
djelo odmah dovjelo ogromnu popularnost koja jo i danas traje,
jer se za njega "zanimaju svi redovi italake publike, poev od
dece i andara, pa do dravnika i knjievnih kritiara".18
Osvrui se na ovo delo, autor dalje kae da se u Liliputu
moe prepoznati Engleska, u njihovom kralju kralj Dord, a da
17
Ibid., 273.
O toj munjevitoj popularnosti najrjeitije govori pismo koje je Svift primio od
jednog svog prijateija iz Londona, koji mu pie: Ima od prilike deset dana
otkako je tampana ovde jedna knjiga o putovanjima nekog Gulivera, i o njoj
cela varo neprestano govori. Za nedelju je dana rasprodato celo izdanje...
Uopte se misli da ste joj vi autor... Od najniih pa do najviih, od ministrova
kabineta pa do posluiteljske odaje, svaki je ita... Grofica Melboro zanesena je
knjigom. i veli da ni o emu drugo ne sanja otkako je nju proitala... Doznao sam
da ju je princeza itaia sa velikim zadovoljstvom. Kroz Donji i Gornji Dom
prola je nemine contradicente; a ceo grad, ljudi, ene i deca oarani su njome.
(Citirano, kako autor u fusnoti navodi, prema: The Prose Works of J.Swift,
London, 1899. Vol. VIII, p. XVIII.)
18
295
stranke "niskotikla i visokotikla" predstavljaju torijevce i vigovce,

a "debljekrajska i tanjekrajska" crkva protestante i katolike. Guliverov bijeg u Blefusko aluzija je na Oksforda i Bolingbruka i njihov bijeg u Francusku, misli autor lanka i dodaje: Dokle mu je na
Liliputancima bilo najzgodnije pokazati siunost duhova na dvoru
i dravnoj upravi, dotle je na grdnim i glomaznim stanovnicima
Brobdinaga (sic) mogao najlake ismejati lepotu i nenost ovekovu".19
Trei dio knjige autor pominje jednom jedinom reenicom,
koja tano, mada ne i potpuno, saima sutinu Sviftove satire na raun naunike rasijanosti i nepraktinosti.
etvrti dio dobio je vie prostora, vjerovatno zato to je to,
kako autor kae. "opis jedne srene zemlje u kojoj vladaju konji, a
ljudi su jedna od najgorih vrsta ivotinja. Autor dalje istie da je
ovo "najuniji" dio Guliverovih putovanja, da je u njemu ismijana slabost i niskost ljudske prirode", te da obimom i raznovrsnou
predmeta nadmauje sve ostale satire. Zbog toga su se, kae dalje
autor, pojavili napadi na njega i njegovo djelo za koje kau da je to
"izliv melanholije i bolesnih oseanja bolesnog oveka". Ali autor
lanka ga uzima u zatitu pa kae da Sviftova satira potie iz njegova gnjeva prema nepravdi i arogantnosti" te da je uperena protiv
koristoljublja, gluposti i podlosti onih koje je napadao. Kao posebnu dra Sviftove satire autor istie njenu vieslojnost, pa kae:
"Dokle nas s jedne strane svojim humorom podstie na
smeh, on nas s druge strane svojim naivnim uenjem uzdrava od smejanja, na taj nain odrava oseanje uvek na
vrhuncu, ne dajui mu da se istroi u fizikom manifestovanju".20
Kao drugu veliku i znaajnu odliku ovog djela autor navodi
samu priu koja i pored svih "udesa" odraava vjerovatnost logiku
u razvoju dogaaja. Da bi potkrijepio te svoje zakljuke autor
19
20
Ibid., 274.
Ibid., 276.
296

(od 1884-1940)
parafrazira Tena, koji kae da je Sviftova vjetina u tome "to uzme

kakvu apsurdnu pretpostavku i ozbiljno izvodi posledice, koje iz nje
proistiu" i uspijeva da ih izvede jasno i logiki. A kad govori o fantastinom u Svifta, autor se poziva na Valtera Skota, koji je jednom
prilikom rekao da je Svift toliko uspio u sputanju fantastinog na
nivo stvarnog da "kada se na primer dopusti da postoje Liliputanci,
onda je sve ostalo verovatno i iluzija traje neprekidno".
Na kraju autor nadugo i nairoko govori o Sviftovoj vezi sa Esterom Vanomri, koja je po njegovom miljenju katastrofalno djelovala
na cio ljubavni trougao: Estera Donson - Svift - Estera Vanomri.21
Vladoje Dukat u svojoj itanci iz englesko-amerike i skandinavske knjievnosti, kojoj pripada velika zasluga popularizacije engleske knjievnosti kod Hrvata pa i kod Srba i Bonjaka i ostalih
naroda na naem jezikom podruju, pominje Svifta kao "najljueg
satirika to ga poznaje knjievnost engleska". On Sviftu posvjeuje
jedva jednu stranicu, a na tako malom prostoru i ne moe se dati
neka ozbiljnija analiza njegovog djela. Iako kae da se Sviftov rad
"sastojao veinom u pisanju pamfleta, u kojima pisac svom srdbom
estoke i nevoljama ponitene udi obara sve to mu se ini nepravedno i smijeno". Dukat ipak istie da su Guliverova putovanja
najvee satiriko djelo njegovo". U njemu je, kae dalje Dukat, "igosanje prilika ljudskih zavijeno u formu fantastine pripovijetke".
Dalje pisac istie da je Svift ovo djelo podijelio u etiri
odjeljka, i svaki od njih analizira se po dvije-tri reenice, da bi na
kraju zakljuio da u etvrtom dijelu "najjasnije izbija na povrinu
duboka mrzost Sviftova na rod ljudski".
Ni u Slikama iz povijesti engleske krijievnosti, Svift nije
dobio mnogo vie mjesta - samo neto malo vie od dvije strane.
Na poetku odjeljka o Sviftu, Dukat kae da "mu je sveeniko zvanje bilo na teret", i da ga je srce vuklo "u mete politikog ivota, u koji se mogao upustiti jedino kao biskup. Ali,
biskupski poloa, kae dalje Dukat, bio mu je nedokuiv, jer je u
21
Ibid., 276-277.
297
mladosti napisao "otru satiru The Tale of a Tub u kojoj se ruga

katolikoj, lutoranskoj i kalvinskoj crkvi, pa mu je ta satira zauvijek pokvarila politiku karijeru". Ostali dio napisa nita se bitno ne
razlikuje od onoga iz itanke osim to pominje dva politika spisa,
(ne kae koja) u kojima je ustao u odbranu potitenoga irskoga
naroda, a koji mu privrijedie glas vatrenoga rodoljuba, no Svift ne
bijae nikakav rodoljub; njega su na pisanje nagonili vazda samo
lini, sebeznani razlozi".22
Zavravajui odjeljak o Sviftu, Dukat ga poredi sa Hamletom, pa zakljuuje: Svift je kao i Hamlet, slabou svoga karaktera
platlo tragedijom svoga ivota".
Sljedei lanak o Sviftu pojavio so nekoliko godina kasnije u
beogradskom Dnevnom listu , pod naslovom "Mladi Svift o svojoj
starosti". Anonimni autor na poetku napisa obavjetava itaoce da
je U Londonu pre kratkog vremena izala jedna nova biografija a
Sviftu, genijalnom piscu Guliverovog putovanja i da je pisac ove
biografije Sofija Smit "unela nekoliko novina i zanimljivosti u ivot ove jo uvek zagonetne linosti".23
Isidora Sekuli, poznata spisateijica, esejista, prevodilac,
putopisac i romansijer, objavila je u Srpskom knjievnom glasniku,
1932. godine "Beleku o knjievnim sudbinama nekih autentinih
kritiara". Pod pojmom "autentinih kritiara" ona podrazumijeva
vie interpretatora nego analizatora dela" i dodaje: Svaki takav
kritiar nosi u sebi i hrani jedan umetniko knjievni ideal...
Autentini kritiar... treba da ima veliko znanje: iskustva knjievna,
iskustva mislena, jedno i drugo, po mogustvu skupo steeno".24
22
Dukat, Slike iz povijesti engleske knjievnosti, str. 165.

Anonim, Mladi Svift o svojoj starosti. Dobar poznavaiac starakih mana. Dnevni
list, 28/1910, 59, 3. (Svift je ustvari napisao 17 pravila za starce, kojih e se, kako
je rekao, pridrzavati. Neka od njih su: ne biti zlovoljan, paziti na istou, ne
ismijavati sadanje novo doba, ne druiti se sa mladima, osim ako oni to izriito
ne zahtijevaju, ne hvaliti se sa svojom ranijoni ljepotom i uspjesima kod ena, i
moda najvanije: ne eniti se mladom djevojkom, kao i jo neka druga.)
24
Isidora Sekuli, Beleka o knjievnirn sudbinama nekih autentinih kritiara.
SKG, 1932, 35/4, 295-299.
23
298

(od 1884-1940)
Ona u ovom lanku govori o Sent-Bevu, Sviftu i ou, pa kae

da su sva trojica poeli svoju kritiku sa pogrene strane, t.j. poeli
su sa socijalnom kritikom, koja je bila toliko literarna i stilom i
primenom ideja, da je daleko vie znaila u knjievnosti nego u
sociologiji i politici".
Svift koji je pisao pjesme, a kritikovao pjesnike, po Isidorinom miljenju, zbog sukoba mate i analizatorstva, koji se kod njega razvio od samog poetka, bio je prinuen da ostavi poeziju, a ne
kako se pogreno veruje zbog Drajdenovog negativnog suda o njemu kao pjesniku.
Svift kritiar, jo uvek kritiar, nailazi sad kao orkan, cepa i
kida i unakauje ljude, talente, ustanove, pa celu naciju, pa se dohvata oveanstva. to sarkastini gnjev vie raste i mahnita, sve
mu je potrebnija tvoraka snaga; to tvorako vie postaje aktivno,
sve se potpunije izoluju elementi analize i ritam razorenja sve jae
podvrgava slubi stila i reljefa. Iz toga koca su naposletku izila
Guliverova putovanja, delo tvorako osobite vrste, kako je svet
samo jedared doiveo.25
Zatim se Isidora bavi pojmovima mrnje i gnjieva o kojima
"mnogi govore sa malo razilkovanja". Mrnja je niska strast za koju
Isidora tvrdi da je kod Svifta nema. Gnjev je bio njegova tvoraka
snaga", a gnjev nad veilkim i krupnim stvarima ima duboko etikog
u sebi. Ali ta gnjevna tvoraka mo Sviftova bila je tolikog intenziteta da se najzad degenerisala u "sarkazarn i cinizam, koji nije vie bio
ni tvoraki ni kritiki", kae dalje Isidora i dodaje da je u zadnjim
stranama Gulivera kritiar u Sviftu pomjerio pameu i ubio i tvorca.
Da Svift nije uzeo stil bajke i suvu, strogu sintaksu jednog udbenika, (ta hulja nigde da upotrebi metaforu" - Dr. Donson), on bi
moda bio zaao u fantastiku bez mere jo i pre. udesni i udovini
kompleks snaga tog jedinstvenog kritiara razorio je uostalom najzad
oveka. Svift je zavrio u ludnici, koju je, pobuen ekstremnim
zakljucima svoje kritike, o svom troku dao sazidati "za englesku
naciju". U razorenom tvorcu i piscu uopte pomaljala se pokadto
25
Ibid., str. 297.
299
opet avet kritiara: Svift je satima stajao pred ogledalom, posmatrao,

crtao i merio, i tiho monologisao: o oveku, njegovom izgledu, njegovim darovima, volji i delanju.26
Eto, tako Isidora zavrava svoja razmiljanja a Sviftu kome je
sve tamno i prokleto i koji u svoje marionete i igrake zna staviti
tragediju ovjeanstva, i koji, kako ona kae, nad tom svojom
igrakarnicom" stoji kao "taman teak oblak".
Beogradski asopis Britanija je u svom prvom broju, 1940.
godine objavio lanak profesora Vladete Popovia, jednog od pionira anglistike kod Srba, pod naslovom "Duh engleske knjievnosti". On ovde na svega dvije strane razmatra naslovnu temu, pa
kae da je svrha knjievnosti da slui ivotu, dajui ljudima zadovoljstva i koristi, zabave i pouke, umetnike elemente spojene sa
etikim, slasti i visoke knitike ivota u svrhu reforme".27 Autor zatim kae da je taj utilitaristiki duh prisutan kod svih velikih knjievnika. Tako on ukratko pominje skoro sve vanije engleske pisce,
pa u tom kontekstu kae da Guliverova putovanja i Robinzon
Kruse (sic) imaju naroitu dra to u sebi spajaju osobine najbujnije
mate sa osobinama realistike pameti".
Vrijedan pomena je jo jedan lanak, ustvari pregled engleske
knjievnosti, objavljen u Hrvatskom dnevniku 1940. godine.28 U
njemu se o Sviftu ne kae puno, to je i oekivano, jer je to, ipak,
samo pregled knjievnosti a ne kritiki prikaz Svifta. Autor ipak
istie da je "Svift sa svojim rornanom Guliverova putovanja otac
socijalne satire".
26
Ibid., str. 297-298.

Vladeta Popovi, Duh engleske knjievnosti, Britanija, 1/1940, 1, 3-9
28
U Bibliografiji JLZ 1/3 stoji da je autor ovog lanka Ivan Goran Kovai, to
je, vjerovatno, zakljueno na osnovu njegovog pseudonima RAN. Meutim,
sigurno je da je on samo prevodilac jer u podnaslovu pie: Pisac ovog sjajnog
pregleda engleske knjievnosti, Paul Chen-Portheim, Nijemac, bio je za vrijeme
rata interniran u Engleskoj. Tamo je imao prilike i vremena da upozna Englesku
i njezin kulturni ivot, koji je opisao u djelu England eine unbekannte Insel. Tu
knjigu su Englezi smjesta prveli (1930.) i do sada je izala u est engleskih
izdanja.
27
300

(od 1884-1940)
U razdoblju od preko pola vijeka, od prvih pomena Sviftovog

imena u anegdotama o njemu, 1884. godine pa do posljednjih lanaka 1940. godine, o njemu je napisano jedva nesto vie ad desetak
lanaka. Ako od tog broja oduzmemo pet anegdota koje nita ne
govore o njegovom djelu i dva lanka koja ga samo uzgred pominju osvrui se uopteno na neka obeleja njegovog djela, ostaju
nam etiri prava lanka koji su se ozbiljnije bavili Sviftom i njegovim djelom. To su lanci Milana Marjanovia, Slobodana Jovanovia, Isidore Sekuli i jednog anonimnog autora. Svi oni su
znalaki i autentino prili Sviftu i njegavim djelima, i vidi se da su
ga izvorno poznavali. Od njih se po dubini i irini opservacije kao i
po valjanosti izreenih sudova, izdvajaju Slobodan Jovanovi i Isidora Sekuli.
Na kraju, treba istai da su svi ti lanci, uz dva kraa prikaza
Svifta u Dukatovim knjigama, pa i one anegdote, doprinijeli svestranijem sagledavanju Sviftovog djela i linosti samoga pisca i
izrekli sudove koji se sasvim slau sa opte vaeim sudovima savremene kritike.
301
Murat Dizdarevi, Ph.D., docent
JONATHAN SWIFT IN SERBO-CROATIAN

LITERARY CRITICISM
(FROM 1884 TO 1940)
This paper presents reception of Jonathan Swift (1667-1745),

one of the most famous English satirists, who criticised false
learning, church depravity, and especially English political
situation of the time, from the first mentioning of his name and
works to the Second World War. During the period of more than
half a century, in Croatian and Serbian periodicals were published
only a few articles about him. The first article was written nearly a
century and a half after Swifts death, because there were very few
people in these countries who knew English at those times.
Some articles were not critically inclined, but only brought
some biographical notes or anecdotes from his life. The most of
them, however, dealt with Swifts best work Gullivers travels,
which is rightly considered to be a bitter satire on human nature.
The treated articles and reviews agree with generally accepted
judgements about Swift as one of the greatest satirists of all times.
Key words: Literature, literary criticism, journal,
review, satire, history, society, people.
302

)(od 1884-1940

) 1884 (1940

.

.
.

.
.
:

303
304
Mr. A. HAJRI, Arapski jezik u Bosni i Hercegovini danas
Mr. Amrudin HAJRI, vii asistent
ARAPSKI JEZIK U BOSNI I HERCEGOVINI

DANAS
Proces izuavanja bilo kojeg stranog jezika suoava se sa

nekim potekoama koje zavreuju da im se posvete odreene studije i istraivanja. Otuda je danas teoretska lingvistika, koja je dugi niz godina bila iskljuiva tematika lingvistikih studija, ustupila mjesto primijenjenoj lingvistici
kao predmetu interesovanja mnogih istaknutih lingvista
irom Svijeta. Arapski jezik je od svoga "dolaska" na ove
prostore proao kroz nekoliko razliitih etapa u kojima je
doivljavao uspone i padove, to se moe dovesti u vezu s
ideologijama koje su u odreenim historijskim razdobljima
vladale u ovim krajevima. U tom smislu, ako se, npr., vratimo u doba osmanlijske vladavine, vidjet emo da je u tom
periodu u Bosni i Hercegovini vladalo veliko interesovanje
za orijentalne jezike, pa tako i za arapski jezik koji se
smatrao jednim od slubenih jezika u Osmanlijskom carstvu. Meutim, kako je slabila vlast Osmanlijskog carstva
na ovim prostorima, tako su i ovi jezici gubili na znaaju.
Meu problemima i potekoama sa kojima se suoava
proces izuavanja i pouavanja arapskoga jezika u Bosni i
305
Hercegovini danas, a koji se mogu nazrijeti iz ovoga kratkog izlaganja, smatramo da najistaknutije mjesto pripada
koritenju "jezika posrednika" (bosanskoga jezika) u nastavi arapskoga jezika, to je najvea prepreka na putu efikasnog ovladavanja bilo kojim stranim jezikom.
Kljune rijei: arapski jezik, metodologija izuavanja,
prednosti i nedostaci
Kao to je poznato i sa sigurnou utvreno, Bosna i Hercegovina se prvi put susrela sa arapskim jezikom u sklopu dolaska Turaka - Osmanlija na ove prostore u drugoj polovini 15. stoljea. Pored
arapskoga jezika, to je bila prilika da se Bosanci upoznaju i sa turskim i perzijskim jezikom imajui u vidu da je svaki od ova tri orijentalna jezika igrao odreenu ulogu u okviru Osmanlijskog carstva.
Tako je arapski jezik, s obzirom na to da je usvajanje u to doba prevladavajuih znanosti (uglavnom vjerskih disciplina) zahtijevalo poznavanje arapskoga jezika, bio jezik znanosti; perzijski jezik je bio jezik poezije i knjievnosti, a turski jezik, kao jezik vladajueg naroda, jezik uprave i administracije.
Naravno, ova podjela nije bila stroga i kategorina u toj mjeri
da se nije deavalo da, npr., neko djelo iz odreene naune oblasti
bude napisano turskim jezikom ili da neko djelo iz oblasti poezije i
knjievnosti bude napisano arapskim jezikom, itd.
Arapski jezik je od svoga "dolaska" na ove prostore proao
kroz nekoliko razliitih etapa u kojima je doivljavao uspone i
padove, to se moe dovesti u vezu sa ideologijama koje su u odreenim historijskim razdobljima vladale u ovim krajevima. Tako je
za vrijeme osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini bio veliki
broj onih koji su poznavali arapski jezik te pisali na arapskome
jeziku i o arapskome jeziku djela koja su ih uinila poznatim i izvan ovih prostora.
Meutim, ve krajem 19. stoljea s dolaskom Austro-ugarske
monarhije, koja nije bila naklonjena islamskom Istoku nego
306
kranskom Zapadu, na pozornici drutvenog ivota pojavili su se

neki drugi jezici (na prvome mjestu njemaki), a arapski, turski i
perzijski su izgubili privilegije i povlastice koje su do tada uivali
imajui u vidu da je obiljeje drutvenog prestia u tom periodu
bilo poznavanje njemakoga jezika.
Problemi izuavanja
arapskoga jezika u Bosni i Hercegovini
Odgoj i obrazovanje u Svijetu danas plijeni veliku panju i
interesovanje s obzirom da predstavlja osnovni preduvjet za unapreivanje drutva i njegovo kretanje ka boljem sutra. Ovo se posebno
odnosi na podruje obrazovanja koje se tie izuavanja stranih jezika
budui da je Svijet danas, pod utjecajem tehnolokog progresa i
velikih komunikacijskih potencijala, postao jedno "globalno selo",
to podrazumjeva mijeanje i kontaktiranje pojedinaca i naroda u
cjelini koji govore razliitim jezicima s ciljem ekonomske, znanstvene i kulturno-civilizacijske saradnje i razmjene, a to zahtijeva poznavanje, pored maternjih, i drugih svjetskih jezika.
Otuda je danas, imajui u vidu znaaj izuavanja stranih jezika
te probleme i potekoe koje prate taj proces, teoretska lingvistika,
koja je dugi niz godina bila iskljuiva tematika lingvistikih studija,
ustupila mjesto primijenjenoj lingvistici koja je postala predmet
interesovanja mnogih istaknutih lingvista irom Svijeta.
Proces izuavanja i pouavanja bilo kojeg stranog jezika suoava se sa nekim problemima i potekoama koje zavreuju da im
se posvete odreene studije i istraivanja, a kada su u pitanju problemi izuavanja i pouavanja arapskoga jezika u Bosni i Hercegovini, oni se, prema naeme miljenju, svode na sljedea dva momenta:
1.
2.
nezainteresiranost za izuavanje arapskoga jezika u kolama u

kojima se smatra drugim stranim jezikom,
nezadovoljavajui rezultati nastave arapskoga jezika, to se
ogleda u nemogunosti uenika da se ovim jezikom slue
nakon zavretka kolovanja.
307
Rjeenje prvog spomenutog problema svakako nije u rukama

onih koji se u Bosni i Hercegovini bave izuavanjem i pouavanjem arapskoga jezika, imajui u vidu da se uzroci toga kriju u
ulozi arapskoga dijela Svijeta u ekonomskom, politikom i svakom
drugom smislu, a samim time i arapskoga jezika na globalnom
planu te na prostorima jugoistone Evrope, ijim se dijelom smatra
i Bosna i Hercegovina.
Imajui u vidu da se arapski jezik u Bosni i Hercegovini, pored srednjih islamskih kola (medresa) izuava u svega nekoliko
drugih osnovnih i srednjih obrazovnih institucija, usuujemo se rei da se za njegovo prisustvo na ovim prostorima danas ima zahvaliti uglavnom vjerskom faktoru, tako da uenici i njihovi roditelji
ne vide veliki interes u njegovom izuavanju s obzirom da im ovladavanje ovim jezikom ne otvara velike mogunosti i ne obeava
mnogo kada je u pitanju njihova profesionalna budunost.
U tom smislu, ako se, npr., vratimo u doba osmanlijske vladavine, vidjet emo da je u tom periodu u Bosni i Hercegovini vladalo veliko interesovanje za orijentalne jezike, pa tako i za arapski
jezik koji se smatrao jednim od slubenih jezika u Osmanlijskom
carstvu. Meutim, kako je slabila vlast Osmanlijskog carstva na
ovim prostorima, tako su i ovi jezici gubili na znaaju.
Ovaj problem nije iskljuivo vezan samo za arapski jezik, nego se sa njim na ovim prostorima suoavaju i neki evropski jezici
(francuski, njemaki) koji su geografski daleko blii Bosni i
Hercegovini od arapskoga jezika. Kada je, dakle, u pitanju izuavanje stranih jezika u Bosni i Hercegovini, engleski jezik skoro da
nema nikakve konkurencije, ne zbog toga to je "razvijeniji" od
drugih jezika, nego zbog toga to se smatra jezikom naroda i drava
koje danas vladaju Svijetom u politikom, ekonomskom, tehnolokom, naunom, a moemo slobodno rei i vojnom pogledu.
Dakle, rjeenje ovog problema nije u naim rukama. Interes
za arapskim jezikom na ovim prostorima e porasti kada arapski
dio Svijeta bude igrao znaajniju ulogu u politikom i ekonomskom pogledu u Bosni i Hercegovini i Svijetu uope. Meutim,
308
tome u prilog svakako ne ide injenica da je arapski jezik izgubio i

mjesto jednog od slubenih jezika u Organizaciji Ujedinjenih Nacija gdje su se do prije nekoliko godina pored engleskog, francuskog,
panskog, ruskog i kineskog jezika svi dokumenti prevodili i na
arapski jezik. Naime, primijeeno je da se predstavnici arapskih zemalja u ovoj instituciji meusobno sporazumijevaju ne na arapskom, nego na nekom drugom od slubenih jezika ove organizacije, to je posluilo kao povod i opravdanje da se spomenuti dokumenti prestanu prevoditi i tampati na arapskome jeziku.
S druge strane, nezadovoljavajue rezultate nastave arapskoga
jezika ne moemo dovoditi u vezu samo sa jednim od faktora ovog
procesa, bilo da se radi o udbenicima, primijenjenim nastavnim metodama i tehnikama, nastavnim sredstvima, nastavnom kadru, samim
uenicima ili nekim drugim faktorima. Vidjeli smo, npr., da su rezultati izuavanja arapskoga jezika na ovim prostorima za vrijeme osmanlijske vladavine bili jako dobri, iako su se koristili arapskim
(stranim) udbenicima, to se danas smatra neprihvatljivim u procesu izuavanja i pouavanja stranih jezika. Nadalje, primjenjivali su
metode za koje se moe pretpostaviti da ni u kom sluaju nisu bile
bolje od onih koje se danas primjenjuju u nastavi arapskoga jezika
u Bosni i Hercegovini, a o pisanju domaih udbenika i uvoenju
novih metoda pouavanja poelo se razmiljati i na tome insistirati
tek nakon to je na ove prostore dola Austro-ugarska monarhija, a
sa njom i njemaki jezik, kada interes za arapskim jezikom slabi, a
samim tim i rezultati njegovog izuavanja i pouavanja.
Dakle, uzroke nezadovoljavajuih rezultata nastave arapskoga jezika treba traiti u svim faktorima i uesnicima ovog procesa:
1.
2.
3.
4.
nepostojanje adekvatnog plana i programa za pouavanje

arapskog jezika,
davanje prednosti "metodi prevoenja" u nastavi arapskog
jezika uz koritenje "jezika posrednika" (bosanskog jezika),
nedostatak savremenih nastavnih pomagala ili njihovo
nekoritenje u nastavi u sluaju kada su dostupna,
obilna nastavna graa u odnosu na broj asova predvien za
309
pouavanje arapskoga jezika to zahtijeva brzo prelaenje gradiva, a to oteava usvajanje toga jezika od strane uenika,
5. nepostojanje adekvatnog okruenja u kome bi uenici primijenili steeno znanje iz arapskoga jezika,
6. nepridavanje znaaja kontinuiranom obrazovanju i poduavanju nastavnika arapskoga jezika u domenu savremenih tehnika
i metoda pouavanja stranih jezika.
Nastavni plan i program je svakako neto emu treba posvetiti veliku panju s obzirom na ulogu koju igra u odgojno-obrazovnom procesu. Odgojno-obrazovni proces nije ogranien samo na
kolske klupe, nego u njemu uea uzimaju i druge drutvene institucije, poev od porodice, s tim da se on u obrazovnim ustanovama odlikuje sistematinou, imajui u vidu da se odvija prema
utvrenim planovima i programima koji ne ostavljaju prostora za
proizvoljnost i samovolju uesnika ovog procesa kada je u pitanju
nastavna graa, metodologija njenog izlaganja te nastavna pomagala kojima se pri tome sluimo.
Uenjaci su zauzeli razliite stavove kada je u pitanju definisanje nastavnog plana i programa. Tako ga neki definiu kao "skup
utvrenih nastavnih predmeta koji se izuavaju na odreenom nivou obrazovanja."1 Ovo bi bila tradicionalna definicija nastavnog
plana i programa prema kojoj je osnovni cilj odgoja i obrazovanja
opskrbljivanje uenika informacijama, zanemarujui pri tome mnoge dimenzije njegove linosti te druge aspekte odgojno-obrazovnog
procesa. Zbog toga su ovom shvatanju nastavnog plana i programa
upuene brojne kritike:
- Prema ovom shvatanju nastavnog plana i programa, uenik
je samo aparat koji registruje (usvaja) informacije, a ne uestvuje aktivno u nastavnom procesu;
- zanemaruju se informacije i iskustva koja uenici stiu izvan
odgojno-obrazovne institucije, a koja bi mogla biti od pomoi kada je u pitanju realizacija postavljenih ciljeva;
1
Abduh al-Mutlis, al-Manhi al-ta'lmiyya wa wqi'uh f al-Yaman, alManr li al-tib'a, San'a 1996., str. 18.
310
- nepridavanje znaaja pripremanju i osposobljavanju uenika

za primjenu steenih znanja;
- mnotvo nastavnih predmeta, to u nekim sluajevima izaziva kod uenika mrzovolju i neraspoloenje pa i nastojanje da
se to prije oslobode kolovanja i obrazovanja;
- zanemaruju se individualne razlike meu uenicima u sposobnostima i predispozicijama.
Savremeno razumijevanje nastavnog plana i programa se, za
razliku od tradicionalnog, ne svodi jedino na utvrivanje nastavne
grae i sadraja, nego uvaava i druge aspekte ljudskih saznanja i
iskustava. Prema ovom shvatanju, nastavni plan i program predstavlja "skup iskustava i vjetina koje obrazovna institucija nudi
uenicima s ciljem njihovog kontakta i saobraanja s njima, to bi
trebalo rezultirati usvajanjem znanja i korigovanjem ponaanja te
realizacijom sveobuhvatnog razvoja koji predstavlja osnovni cilj
odgoja i obrazovanja."2
Najznaajnije odlike savremenog razumijevanja nastavnog
plana i programa su:
- prema ovom shvatanju, obrazovna institucija je vrsto povezana sa drutvom i sredinom u kojoj se nalazi, to znai da
prati i uvaava zbivanja i kontinuirane izmjene u oblasti odgojno-obrazovnog procesa na svjetskom nivou, imajui u
vidu da u nastavnom procesu sutra moda nee biti odgovarajue ono to danas jeste;
- prema ovom shvatanju, nastavna graa i sadraj nisu sami
po sebi cilj nastavnog procesa;
- ovo razumijevanje nastavnog plana i programa predvia
primjenu raznovrsnih nastavnih metoda i tehnika;
- pored kolskih udbenika, prema ovom shvatanju nastavnog plana i programa, uvaavaju se i drugi izvori informacija i saznanja;
2
Muhammad Izzat Abdulmawd i dr., Assiyt al-manha wa tanzmtuh,
Dr al-saqfa li al-tib'a wa al-nar, Kairo 1979., drugo izdanje, str. 38.
311
- ohrabrivanje i podsticanje uenika na aktivno uee u nastavnom procesu, konstruktivno kritiko razmiljanje, kreativnost i preuzimanje odgovornosti.
injenica da su u vezi sa nastavnim planom i programom
zauzeta mnoga i razliita miljenja sugerie njegov znaaj. Poznato
je da dobar plan i adekvatna priprema predstavljaju polovinu obavljenog posla, a i progres, kao i stagnacija odreene drutvene zajednice, moe se dovesti u vezu s tim. U tom smislu, jedan politiar je
kazao: "Stavite pred mene nastavne planove i programe neke
(drutvene) zajednice, obavijestit u vas o njenoj budunosti."3
Dakle, nastavni plan i program se smatra "osnovom na kojoj
se bazira odgojno-obrazovni proces, a od presudnog je znaaja i
kada su u pitanju ciljevi neke drutvene zajednice te pripremanje
novih generacija koje se smatraju nosiocima njene budunosti."4
Uprkos injenici da su u vezi sa nastavnim planom i programom
zauzeti mnogi i razliiti stavovi, svi se slau u sljedeem:
- nastavni plan i program se bazira na odreenim temeljima i
osnovama;
- nastavni plan i program definie ciljeve nastavnog procesa te
vjetine i sposobnosti koje se nastoji kod uenika razviti;
- nastavni plan i program utvruje nastavnu grau i sadraj;
- nastavni plan i program definie metode i tehnike izlaganja
nastavne grae i sadraja;
- nastavni plan i program odreuje nastavna sredstva i pomagala koja se ima koristiti u nastavi;
- nastavni plan i program utvruje naine vrednovanja nastavnog procesa, primijenjenih metoda i tehnika te znanja uenika.
Dakle, nastavni plan i program ne nastaje tek tako, nego se zasniva na odreenim temeljima koje utvrujemo na osnovu stu3
Ibrhm Abdulalm, al-Muwaih al-fann li mudarris al-lua al-'arabiyya,

Dr al-ma'rif, Kairo 1968., sedmo izdanje, str. 35.
4
'Atiyya Na'm i Munr Kaml, al-Manhi, Dr al-'ulm, Kairo 1972., tree
izdanje, str. 7.
312
dioznog pristupa drutvu i sredini u kojoj ivimo, linosti uenika i

nastavnom predmetu o kome je rije. U tom smislu, prilikom izrade
nastavnog plana i programa potrebno je uzeti u obzir specifinosti
kojima se odlikuje drutvena zajednica u kojoj uenik ivi (historija,
kulturno-civilizacijska batina te ciljevi i stremljenja dotine drutvene
zajednice), zatim linost samog uenika (uzrast uenika, njegove
tenje i ambicije te ciljevi izuavanja odreenog nastavnog predmeta)
te karakteristike nastavnog predmeta za koji se priprema nastavni plan
i program, a to je u ovom sluaju arapski jezik. Ukoliko se radi o
obrazovnoj instituciji sa (islamskim) vjerskim predznakom, prilikom
osmiljavanja nastavnog plana i programa za izuavanje arapskoga
jezika potrebno je uzeti u obzir i (islamska) vjerska naela i principe,
za razliku od svjetovnih obrazovnih institucija u kojima se izuava
arapski jezik s obzirom da u njima uea uzimaju i nemuslimani.
Otuda, u Bosni i Hercegovini ne moemo govoriti o jedinstvenom nastavnom planu i programu za pouavanje arapskoga jezika. U
(islamskim) vjerskim obrazovnim institucijama mogue je primijeniti nastavni plan i program arapskoga jezika za muslimane u neislamskim zemljama ili nastavni plan i program za pouavanje arapskoga jezika u islamskim zemljama koje se slue drugim jezicima,
dok u drugim obrazovnim institucijama mjesta ima jedino nastavni
plan i program arapskoga jezika za nemuslimane.
Temelji i osnove nastavnog plana i programa o kojima je ovdje rije su jako bitni s obzirom da se na osnovu njih utvruju ciljevi nastavnog procesa te vjetine i umijea koje se nastoji razviti i
formirati kod uenika, zatim nastavna graa koja e biti u skladu sa
postavljenim ciljevima, metode i tehnike nastavnog rada, nastavna
sredstva i pomagala te naini vrednovanja znanja uenika, ali i
adekvatnosti i efikasnosti svih spomenutih komponenti nastavnog
plana i programa te uesnika nastavnog procesa.
U multikonfesionalnim drutvima, kao to je bosanskohercegovako, karakter obrazovne institucije mora biti uzet u obzir i
kada je u pitanju utvrivanje ciljeva nastave arapskoga jezika te
izbor nastavne grae i sadraja, a posebno kada su u pitanju tekstovi koji se obrauju na asovima vjebi. U tom smislu, tekstovi
313
vjerskog sadraja svakako imaju mjesta u obrazovnim institucijama

koje su bitno vjerski obiljeene, dok to nije sluaj u obrazovnim
institucijama svjetovnoga karaktera.
Generalno uzevi, ciljevi nastave arapskoga jezika, kao i bilo
kojeg drugog predmeta, predstavljaju odraz opih ciljeva odgojnoobrazovnog procesa koje je pred sebe postavilo drutvo i drava.
Ciljevi nastavnog plana i programa za pouavanje arapskoga jezika
u vjerskim obrazovnim institucijama ne razlikuju se mnogo od onih
u obrazovnim institucijama koje nemaju vjerski karakter. Jedina
razlika je u tome to se prilikom utvrivanja ciljeva nastavnog plana i programa za pouavanje arapskoga jezika u obrazovnim institucijama sa vjerskim predznakom uzima u obzir i vjerski aspekt, pa
se kod uenika kroz nastavu arapskoga jezika nastoji razviti osjeaj
za vjeru i pospjeiti njihov odnos prema Bogu te njihova veza sa
drugim ljudima na osnovama vjerskog bratstva, dok to nije sluaj u
drugim obrazovnim institucijama u kojima se izuava arapski jezik.
Kada je u pitanju nastavna graa koja se izuava u okviru
nastave arapskoga jezika kod nas, ona je, kao po nekom pravilu, bilo
da se radi o osnovnim, srednjim ili visokokolskim obrazovnim institucijama, jako intenzivna u prvim fazama izuavanja arapskoga jezika, to se negativno odraava na izbor nastavnih metoda i tehnika te
nastavnih sredstava i pomagala kojima se koristimo u nastavi arapskoga jezika. Naime, u okolnostima jako intenzivne nastavne grae i
sadraja, sa jedne strane, te malog broja asova predvienih za izuavanje arapskoga jezika sa druge strane, najadekvatnijom se pokazala metoda prevoenja, koja se uglavnom zasniva na pojanjavanju
gramatikih pravila uz koritenje jezika posrednika (bosanskog jezika) budui da se primjenom te metode dobija na vremenu. Otuda
kod nas jako oskudna primjena drugih nastavnih metoda i tehnika te
savremenih nastavnih sredstava i pomagala koja, pod uvjetom da je
predava dobro pripremljen za nastavu, unapreuju kvalitet nastave
te ine lakom komunikaciju izmeu nastavnika i uenika, imajui u
vidu da je u suprotnom obezbjeivanje ove vrste komunikacije jako
teko, bez obzira kako predava bio sposoban i informisan i kako
dobro vladao nastavnom graom koju predaje.
314
Istina je da ne postoji idealna nastavna metoda za pouavanje

stranih jezika. Meutim, metoda prevoenja je najstarija metoda
pouavanja jezika, imajui u vidu da datira jo iz doba evropske
renesanse kada su Evropljani, koristei se ovom metodom, pristupili izuavanju i pouavanju grkog i latinskoga jezika. Dakle, ova
metoda je prevaziena i, prema tome, neodgovarajua za pouavanje stranih jezika danas. Koritenje jezika posrednika je osnovno
obiljeje ove nastavne metode, a savremene studije su utvrdile da je
koritenje jezika posrednika u pouavanju stranih jezika osnovna
prepreka na putu ovladavanja tim jezikom.
Primjena metode prevoenja omoguuje brzo prelaenje
gradiva, to se negativno odraava na uenike s obzirom da nisu u
stanju kvalitetno pratiti nastavu, to rezultira nerazumijevanjem (i
neusvajanjem) velikog dijela nastavne grae i sadraja. Mnogi predavai arapskoga jezika jo uvijek smatraju da je ovladao jezikom
onaj koji dobro poznaje njegova gramatika pravila. Meutim,
gramatika pravila su samo informacije o jeziku (a ne sami jezik) te
bi, s tim u vezi, trebala biti sredstvo, a ne cilj nastave arapskoga
jezika. U nastavi arapskoga jezika, kao i bilo kojeg drugog stranog
jezika, prednost treba dati vjebama s obzirom da "nije dovoljno
opskrbiti uenika velikim brojem rijei i konstrukcija, nego to treba
popratiti intenzivnim uvjebavanjem primjene steenog znanja."5
Nadalje bi svakako trebalo povesti rauna i o tekstovima koji
se obrauju na asovima vjebi, imajui u vidu da su oni koji se u
bosanskohercegovakim obrazovnim institucijama jo uvijek obrauju uglavnom dosta stari, komplikovani i tekog stila. U tom kontekstu, neophodno je okrenuti se tekstovima modernog arapskoga
jezika s ciljem da opskrbimo uenike fondom rijei koji e im omoguiti da nesmetano ostvaruju svakodnevnu komunikaciju na arapskome jeziku.
Vrednovanje nastavnog procesa se kod nas uglavnom svodi
na ocjenjivanje uenika te koliine usvojenog znanja i informacija
5
Mustaf Abdullh Bk, Ta'lm wa ta'allum al-lua al-'arabiyya wa
saqfatih, Rabat 2000., str. 78.
315
kod njih. Meutim, vrednovanju bi svakako, s vremena na vrijeme,

trebalo izloiti i primijenjene nastavne metode i tehnike te sve
ostale komponente nastavnog plana i programa i uesnike nastavnog procesa. S tim u vezi, vrednovanje nastavnog procesa ne predstavlja samo njegovu zavrnu, nego i poetnu fazu s obzirom da se
na osnovu rezultata toga procesa, a s ciljem obezbjeivanja vee
efikasnosti nastavnog procesa, provode neophodne mjere i aktivnosti te uvode odgovarajua poboljanja i reforme.
ZAKLJUAK
Meu problemima i potekoama sa kojima se suoava proces

izuavanja i pouavanja arapskoga jezika u Bosni i Hercegovini
danas, a koji se mogu nazrijeti iz ovog kratkog izlaganja, smatramo
da najistaknutije mjesto pripada koritenju jezika posrednika (bosanskog jezika) u nastavi arapskoga jezika, a to je, kao to smo ve
kazali, najvea prepreka na putu efikasnog ovladavanja bilo kojim
stranim jezikom. Otuda bi o ovome trebalo itekako povesti rauna te,
ako ne u potpunosti, onda svakako vie nego to je to do sada bio
sluaj, koristiti arapski jezik u radu sa uenicima.
Ukratko, arapski jezik bi se u Bosni i Hercegovini kroz razliite historijske periode (sa izuzetkom perioda vladavine Osmanlijskog carstva na ovim prostorima), pa tako i danas, mogao
opisati kao "utopljenik" koga na povrini vode u svakoj generaciji
odrava jedan broj entuzijasta koje arapski jezik na prvome mjestu
privlai kao jezik Kur'ana i sunneta Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.,
te velikog dijela nae kulturno-civilizacijske batine.
U ovom kratkom osvrtu ograniili smo se na izlaganje o problemima sa kojima se suoava proces izuavanja i pouavanja arapskoga jezika na ovim prostorima danas, mada ne mislimo da je
mnogo bolja situacija i kada su u pitanju drugi strani jezici.
Povoljnija situacija u kojoj se moda nalaze neki od njih rezultat je
jedino njihovog znaajnijeg prisustva i izvan kolskih klupa u
drutvu i sredini u kojoj ivimo.
316
Amrudin Hajri, M.A., Senior assistant
ARABIC LANGUAGE IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA TODAY
Learning process of any language faces with certain

difficulties which deserve certain studies and researches. Therefore
theoretical linguistics, which has for many years been exclusive
subject matter of linguistic studies, has yielded its place to applied
linguistics as a subject matter of many linguists all over the world.
Since its "arrival to these areas Arabic language has passed through
some various stages in which it had its rises and falls, which can be
brought into connections with the ideologies that have been
dominant in various historical periods. In that sense, if we go back to
the Ottoman period, we can see that there was a great interest for
Oriental languages in Bosnia and Herzegovina, and thus for the
Arabic which was considered one of the "official languages in the
Ottoman Empire. However, with the decline of the Ottoman rule in
these areas Oriental languages have been losing their significance.
As for todays learning of the Arabic, we consider Bosnian language
as "the intermediary to be one of the main among other obstacles
and problems in the process of learning Arabic in Bosnia and
Herzegovina, which is at the same time the main obstacle to the
efficient learning of any other foreign language.
Key words: Arabic language, learning methodology,
advantages and disadvantages.
317

.

.

.

.

.

) (
.
:
318
Mr. Z. ALISPAHI, O arapskom rjeniku i njegovom nastajanju
Mr. Zehra ALISPAHI, vii asistent
O ARAPSKOM RJENIKU I NJEGOVOM

NASTAJANJU
Arapski termini muàm

\ (pl. ma`
a\
im, muàm
\a
t) i
mu
s (pl. qawa
mi
s) ekvivalenti su engleskom terminu
qa
dictionary,
francuskom
dictionaire,
njemakom
wrterbuch i jednako-vrijednim terminima iznjedrenim u
drugim jezicima koji znae rjenik, leksikon i sl. Arapski
termini muàm
\ i qa
mu
s ravnopravno se, s istim
znaenjem, koriste, kako u klasi-nom jeziku tako i u
naslovima novijih rjenika. Veliki svjet-ski lingvisti su
zduno potvrdili da nijedan narod na planeti u svojoj
kulturnoj historiji nema tako raznovrsnu, bogatu i razvijenu
leksikografsku djelatnost kakvu imaju Arapi koji su iscrpili
mogunosti izrade rjenika gotovo svih vrsta. U izradi
rjenika brojne generacije zaljubljenika u jeziko blago
arapskog jezika koristile su razliite metode i pravce u
prikupljanju i klasifikaciji jezike grae, vodei rauna o
morfolokim i semantikim naravima rjei. Prve rjenike
arapski leksikografi sistematizirali su na osnovama izgovora rijei i njenog znaenja. Dananji bogati leksikografski
319
opus rezultat je generacijskih napora ali i planskog i

kolektivnog pristupa realizaciji ovoga ozbiljnog posla.
Kljune rijei: rjenik, leksikografija, leksikologija,
metode
UVOD
Termini koji se obino vezuju za nastanak rjenika, jesu

leksikografija i leksikologija. Pod terminom leksikografija podrazumijevaju se nauke i vjetine sastavljanja rjenika1 koje podrazumijevaju ukupno izuavanje rjenika datog jezika, ukljuujui i njegovu historiju. Po tome se leksikografija moe shvatiti i kao jedna
od grana primijenjene leksikologije.2
Savremena lingvistika u svakodnevnoj upotrebi koristi termine rjenik ili vokabular, a u svrhe tehnikog prouavanje rjenika slui se terminima izvedenim iz korijena leks-, kao to su
leksika i leksikon. Tako leksika u savremenoj lingvistici oznaava
sve ono to se odnosi na rjenik ili vokabular nekog jezika, 3 a
leksikon u najirem smislu znai isto to i vokabular.4
Rad u oblasti leksikografije usmjeren je ka izradi rjenika. U
engleskom jeziku za termin rjenik koristi se rije dictionary, u
francuskom dictionaire, u njemakom wrterbuch, dok je njihov
\ (pl. ma ` a
im,
\
ekvivalent u arapskom jeziku rije mu àm
\a
t). Ovaj termin vezuje se za glagol a àma
\ - yuìmu,
\
mu à-m
to znai staviti take po slovima knjige.5 Zanimljivo je primijetiti
da termin muàm,
\ kao particip pasivni 4. proirene glagolske
vrste u jednini, znai nerazumljiv, nejasan, a istovremeno znai i
1
Dejvid Kristal, Enciklopedijski rjenik moderne lingvistike, Nolit, Beograd,

1988., str. 141.
2
Isto, str. 141.
3
Isto, str. 140.
4
Isto, str. 141.
5
Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik (dalje ABR), El-Kalem, Sarajevo,
2004., str. 932.
320
im,
\ovaj
slovo, knjiga, rije. U suodnosu s oblikom mnoine ma ` a
6
termin dobija znaenja rjenik i leksikon.
Akademija arapskog jezika u Kairu za svoje poznate rjenike
\ a to se jasno vidi iz naslova: Alkoristi upravo termin muàm,
Muàm
\al-wa\
iz, Al-Muàm
\al-wasi
t, Al-Muàm
\al-kabir,
\alfaz al-Qur'an. Isti termin odabrala je i Arapska organiMuàm
zacija za obrazovanje, nauku i kulturu ISESCO, za svoj projekt
\al-`
arabi al-asa
si.
rjenika Al-Muàm
Drugi arapski termin koji, takoer, znai rjenik ili leksikon
(znai i okean i puina), jeste qa
mu
s (pl. qawa
mi
s).7 Iako se
termin qa
mu
s vezuje za neto noviju arapsku leksikografsku
a
mu
s `
arebi faransi
, Q
a
mu
s al-mu s
t
alh
a
t
produkciju, poput Q
al-diblu
ma
siyya, Q
amus al-urt
a, ne moe se tvrditi da knjievni
arapski jezik pravi distinkciju izmeu termina mu àm
\ i qamus,
utoliko prije to se mogu susresti naslovi poput Muàm
\al-alfaz
az-zira`
iyya autora Mustafe ahaba, ali i Qa
mu
s mu s
t
alah
a
t alùlum az-zira
ìyya autora Ahmeda afiqa al-K
at
i
ba.
Bilo kako bilo, oba naziva imaju svoju davnu povijest. Postoji
nekoliko knjiga u podruju hadisa koje u naslovu imaju termin muàm,
\ dok se termin qa
m
us susree u uvenom naslovu Al-Qamu
s
i
tautora Al- Fayru
z Aba
di
ja.8
al-muh
Bogatstvo leksikografske batine arapskog svijeta davno su
konstatirali veliki jezikoslovci. Tako je Haywod u svojim istraivanjima arapske leksikografije istakao da Arapi zauzimaju centralno
mjesto bilo u odnosu na vrijeme i lokalitet, stari ili novi svijet, Istok
ili Zapad.9 Na uvaeni znalac arapskog jezika, Ahmed Smajlovi,
je, u lancima objavljenim povodom izlaska iz tampe prvoga
arapsko-bosanskog rjenika (Teufik Mufti, Arapsko-bosanski
Isto, str. 932.

Isto, str. 1157.
8
Prema: Mahmu
d FahmiH
i\
a
zi
, Madk
al ila`
ilm al-lug
a, Al-Da
r al-mis
riyya
al-su`diyya,
u Kairo, 2006., str. 180.
9
J. A. Haywod, ArabicLexicography, Leiden, 1960.
7
321
rjenik)10 na tragu Haywodovih zapaanja, takoer, konstatirao da

svako ko poznaje leksikografsku batinu arapskog jezika mora
priznati da niko u svojoj starijoj, pa i novijoj historiji, "nema tako
raznovrsnu bogatu i razvijenu leksikografsku djelatnost kakvu
imaju Arapi koji su iscrpili gotovo sve mogunosti razrade, obrade
i izrade rjenika svih vrsta".11
Na policama knjinica i sajmova stoje nepregledni redovi rjenika: malih, depnih, srednjih, velikih, enciklopedijskih, strunih,
jednojezinih, dvojezinih, viejezinih, rjenika sinonima, rjenika
antonima, dijahronijskih, sinhronijskih, etimolokih, idiomatskih,
historijskih, geografskih, slikovnih rjenika za djecu razliite ivotne
dobi, rjenika namijenjenih nebatinicima, i sl. Ovdje treba spomenuti i ope tehnike rjenike, te rjenike prirodnih nauka, raznorodne
medicinske rjenike, te rjenike sofisticiranih znanosti, tehnoloke
rjenike, itd.
PLANSKA IZRADA RJENIKA

U SKLOPU TIMSKIH AKTIVNOSTI
Rjenik je opi izvor. Ciljevi su mu, prije svega, jeziki a

potom i znanstveni. Savremeni italac u rjeniku trai odreenu
rije, a pronalazi je po jasnom redoslijedu, da bi znao kako se pravilno izgovara i pie, kako se tano deklinira, koji je njen korijen i
porijeklo. Tako utvruje njena razliita znaenja i konstrukcije u
kojima se moe koristiti, te njen jeziki nivo. Neki rjenici donose i
enciklopedijske informacije o geografskim nazivima mjesta, drava
i znamenitih linosti. Tako, npr., rjenik Ar-Ra
'id autora |
ubrana
Mas`dau (tampan 2003. godine u izdanju Da
r al-`
ilm lil
mela
yi
n), pored zbira od 60.000 rijei, donosi i poseban dodatak
10
Ovdje se misli na: Teufik Mufti, Arapsko-srpskohrvatski rjenik, Izvrni

odbor Udruenja Ilmije u SRBiH, Sarajevo, 1973.
11
Ahmed Smajlovi, Od Halila ibn Ahmeda do dr. Teufika Muftia, Preporod,
Sarajevo, 1. mart 1975., br. 5 (108), str. 6.
322
koji sadri krae biografije vie od 5.300 znamenitih velikana iz

arapsko-islamske i svjetske povijesti.
Spomenuti detalji odreuju vrstu rjenika. Stoga izrada svakoga savremenog rjenika, pa tako i arapskog, nuno u sebe inkorporira razliite segmente lingvistike i njenih brojnih disciplina:
semantiku, kako bi se upoznala znaenjska podruja i veze jezikih
jedinica; terminologiju kako bi se vodilo rauna o definiciji termina; fonetiku i fonologiju, kako bi se vodilo rauna o biljeenju
pravilnog izgovora rijei; etimologiju, kako bi se pratio korijen
rijei u svjetlu poreenja i povijesti rijei; morfologiju, kako bi se
pojasnila struktura rijei i njezine gramatike promjene; sintaksu,
kako bi se pojasnile veze izmeu rijei u skladu s datim jezikim
sistemom.
Pored spomenutih lingvistikih disciplina, tokom izrade rjenika primijenjuju se brojna znanstvena naela, poput analogije, budui
da se znaenje jedne rijei ne ograniava na nju samu, ve se mijenja
u kontekstu veza s drugim rijeima.12 Kao ilustracija tome, mogu
sluiti brojni glagoli u arapskom jeziku ije se semantiko znaenje
vezuje za odreeni prijedlog. Mijenjanjem prijedloga potpuno se mijenja i znaenje glagola, kao u sluaju: i .
U prvoj kombinaciji glagola i prijedloga dobija se znaenje eljeti, a
u drugoj kombinaciji znaenje ne eljeti, ne voljeti, mrziti,
prezirati.13 Analogni primjeri nesumnjivo ukazuju na rasko i
bogatstvo arapskog jezika.
U podruju semantike, ista rije esto ima razliita znaenja,
u ovisnosti o vezi date rijei s drugim rijeima u kontekstu. Tako
rije `
ami
d upotrijebljena u vojnom diskursu oznaava in
brigadi-ra, oficira koji se nalazi u rangu izmeu pukovnika i
generalmajora, dok u akademskom diskursu oznaava
univerzitetskog profesora koji se nalazi na elu fakulteta.
Moderni rjenici o svim spomenutim detaljima vode rauna
kako bi obuhvatili sve rijei vane za kulturnu povijest jezika, ma12
13
Prema: Mahmu
d FahmiH
i\
a
zi
, nav. dj., str. 182.
Vie; ABR, El-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 542.
323
kar se one i ne koristile u savremenom dobu. S druge strane, postoje i nove rijei koje su u upotrebi ali italac eli znati njihovu povijest, nastanak, promjenu njihova semantikog znaenja te kada je
aq a
fa
njihovo znaenje iznova ustaljeno. Takve su, npr., rijei l
(kultura), fann (umjetnost) masra h(pozorite) \
ari
da (novine)
sahi
fa (novine) \
a
mi`
a (univerzitet), madrasa (kola), ma t
ba`
a
ra
\(reija), riwaya (roman) i sl.
(tamparija), ik
Zbog svega spomenutog, izrada modernog rjenika zamaan
je posao u kojem uestvuju timovi strunjaka iz razliitih znanstvenih oblasti. Rijenik nije sada, kao to je to do bio sluaj do 19. stoljea, rezultat individualnog napora i istraivanja. Njegova izrada je
u nae vrijeme sastavni dio aktivnosti velikih institucija u ijim se
okvirima ispunjava saradnja i vodi briga o zahtjevima korisnika.
Institucije planiraju, finansiraju i realiziraju poslove na izradi rjenika, a to aktivnost ini kontinuiranom i uvijek novom. Otuda se
savremeni rjenici razlikuju od starih i tradicionalnih koji su se
smatrali zavrenim samim okonanjem njihova pisanja.
Naziv ranijih rjenika bio je vezan za ime autora pa je smru
autora prestajala svaka mogunost obnavljanja i dorade. Danas vie
nije tako. Leksikografija je iz faze kad je izrada rjenika predstavljala individualnu aktivnost prela u fazu kad izrada predstavlja
plansku, timsku, utemeljenu i kontinuiranu aktivnost.
U izradi modernih rjenika nije dovoljno samo odrediti sistem
po kojem e se redati rijei, nego se vodi rauna o drugim standardima, kao to su: ciljana populacija korisnika, namjena, obim i
veliina rjenika, sastav redakcije i profil strunjaka koji sudjeluju u
izradi, izvor prikupljanja, vrsta grae, jezike jedinice i sistem njihovog redanja, definicije i pojanjenja, jezike informacije koje sadre
pojanjenje izgovora, pravilnog pisanja, deklinacije, korijena rijei i
sl. Pri tome se ne smiju zanemariti ni: enciklopedijske informacije
koje obuhvataju imena znamenitih linosti, toponima, najvanijih
dogaaja, zemalja, meunarodnih organizacija i sl. Potrebno je obratiti panju i na sistem redakcije rjenika, podjelu jezikih jedinica i
sadraj rjenika, znanstveni uvod, posebne dodatke koji obuhvataju
324
tabele, karte, slike, liste izvora i druge dokumente, te korice, unutarnje i vanjske, s podacima o autorima, redakcijskom odboru, recenzentima, urednicima, vrsti tampe, izdavau i sl.14
Naravno, da bi se odredio tip rjenika, moraju se imati u vidu
kriteriji na kojima se on zasniva, a koji izviru iz njegovih trostrukih
relacija, presudno oznaenih naravima grae, sastavljaa i korisnika. Narav grae odreuje domet rjenika, narav sastavljaa njegovu namjeru, a naravi korisnika utiu na namjenu rjenika. 15
Bogata arapska leksikografska tradicija sadri znaajan broj
pojedinanih i timskih radova. Ti radovi pripadaju razliitim generacijama i pravcima u pisanju rjenika, a slue za zadovoljavanje
razliitih potreba. Neki su jeziki i znanstveni, drugi predstavljaju
radove u podruju kulture a neki su struni radovi. Ti radovi razliiti
su i po obimu: od malih rjenika, preko srednjih do velikih. Neki
predstavljaju saetke velikih i srednjih rjenika, neki su kompilacija
sadraja vie rjenika, a neki su napisani za jasno naznaenu namjenu. Autori tih rjenika dolaze sa ireg podruja islamskoga svijeta,
od srednje Azije i Indije na istoku, do Andaluzije na zapadu.
PRAVCI I METODE
U IZRADI ARAPSKIH RJENIKA
U izradi ranijih rjenika Arapi su vodili rauna o morfolokoj

i semantikoj dimenziji rjei pa su i prve rjenike sistematizirali na
osnovama izgovora rijei i njenog znaenja.16 Na osnovama uvaavanja morfolokih i semantkih naravi, razvile su se dvije prevlaujue leksikografske kole.
Prvi pravac u izradi rjenika vezuje se za 2. hidretsko
stoljee i rjenik Kitab al-`
ayn autora Al-K
alila ibn Ah
mada (370.
14
Prema: Mahmu
d FahmiH
i\
a
zi
, nav. dj., str. 187.
Danko ipka, Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Matica Srpska, Novi
Sad, 1998., str. 135.
16
Prema: Ahmed Smajlovi, nav. dj., str. 6.
15
325
g.h), koji se smatra prvim rjenikom i, zadugo, obrascem za izradu

drugih rjenika.17 Njegov leksiki fond formiran je matematikim i
logikim putem. Slova su stavljana u sve mogue kombinacije i
tako se dobila odreena leksika masa. Poto sve teorijske potencijale nije bilo mogue eksploatirati, autor je napravio podjelu
izmeu formi koje su u upotrebi i onih koje su samo teorijski
re\
a (mjemogue. U redanju rijei koristio je fonetski princip mak
sto nastajanja pojedinih slova). Rijei je rasporedio po mjestu izgovora alfabetskih jedinica, poevi s najdubljim grlenim harfovima.
Kako je odluio zapoeti s harfom `
ayn, tako je i djelo nazvao
Kitab al-`
ayn. Uzimao je korijen rijei i potom odreivao njeno
mjesto. Za svako slovo odredio je po jednu knjigu. U jednu knjigu
stavljao je one rijei koje potpuno obuhvataju slovo ije ime knjiga
nosi. Tako je jedna rije bila obraena na sve mogue naine.
Objanjavao je upotrebljive i neupotrebljive forme rijei koje su
nastale kao rezultat matematskih vezivanja. Na taj nain, trokonsonantski korijeni dobivali su est razliitih oblika, etverokonsonantski dvadeset i etiri razliita oblika a peterokonsonantski
stotinu dvadeset oblika. Prirodno je to se u tom broju nalazio i
veliki broj neupotrebljivih formi.18
Drugi pravac u izradi arapskih rjenika bio je nauni i
predstavljaju ga strukturalni rjenici. Utemeljitelj ovog pravca je
lingvista Al-Farabi(350 g.h) sa svojim rjenikom Di
wa
n al'adab. Ovaj rjenik bazira se na podjeli rijei u skladu s
morfolokim standardom, tj. u skladu sa sistemom strukture, zatim
u skladu s morfolokim standardom na imena, glagole, da bi ih,
najzad, dijelio u skladu s korijenskim konsonantima. Ovaj rjenik
koristan je i po tome to precizno odreuje i vokalizira rije
prouavajui njenu morfoloku strukturu. Rjenik je dugo vremena
imao snaan utjecaj na veliki broj drugih rjenika, osobito
17
O Al-K
ali
lu ibn Ah
madu i njegovim leksikografskim zaslugama vidjeti:
Amrudin Hajri, Al-Halil ibn Ahmad i prvi arapski rjenik, Zbornik radova
Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Br. IX, str. 303-315., Sarajevo, 2004.
18
Isto, str. 6.
326
dvojezinih, meu kojima se istiu arapsko-turski rjenici. Veliki

-S
ih
ah
a u odabiru
arapski lingvisti tvrde da se i sam autor As
jezikih jedinica svog rjenika i njihovom pojanjavanju, uveliko
ra
bi
jev Di
wa
n al-'
adab ali je dodao i
oslanjao o Al-Fa
19
informacije i grau iz drugih knjiga.
Trei pravac u izradi arapskih rjenika imao je odgojnoobrazovni cilj. Najvaniji predstavnik bio je Al-|
awhari (393.
-S
ih
a
h
. Redanje rjei u ovom rjeniku
g.h) i njegov rjenik As
izvreno je po alfabetskom poretku (...) . Rjenik
tretira samo tane rijei i one koje imaju svoje znaenje u arapskom
jeziku. Prvobitno se graa redala prema zadnjem korijenskom
konsonantu a kasnije prema prvom. Ovaj rjenik bio je namijenjen
obrazo-vanim slojevima ljudi i zauzimao je veoma vano mjesto u
ara-pskom svijetu. uveni Lisan al-`
arab autora Ibn Manz
u
ra
slijedio je isti metod u redanju leksikih jedinica, ali, budui da se
radilo o ogromnom djelu, iji je autor meu korice njegovih
tomova prenio materijal pet drugih rjenika, to je As
-S
ih
ahbio
z Abadi (817. g.h) nije odluio
nezamjenjiv izvor sve dok Al-Fayru
napisati poznati Al-Q
a
mu
s al-muh
it
, s bogatijom jezikom
graom, preciznijim definicijama i pojanjenjima i bez mnogo
citata. O njemu su napi-sani brojni komentari, a najbolje pohvale je
doivio u djelu Ta\al-`
aru
s autora Az-Zubaydija koje predstavlja
dragulj meu arapskom leksikografskom batinom.20
etvrti pravac u izradi rjenika slijedi metod uvenog AzZamaherijevog (538 g.h) rjenika, Asa
s al-bala
ga. Ovaj rjenik
imao je odgojno-obrazovne ciljeve. Namijenjen je itaocima arapskog naslijea i poznavaocima arapskoga jezika kao jezika kulture,
knjievnosti i nauke. Kako se radi o obrazovnoj osnovi ovog rada,
otuda je velika panja posveena metaforikim znaenjima i
knjievnoj upotrebi velikog broja rijei ali i spominjanju njihove
upotrebe u datom kontekstu. Novo u ovome rjeniku jeste da je
19
20
Prema: Mahmu
d FahmiH
i\
a
zi
, nav. dj., str. 188.
Isto, str. 189.
327
redanje korijenskih konsonanata bilo u skladu s prvim, potom u

skladu s drugim konsonantom, i tako redom.21
Peti pravac predstavljaju tematski rjenici, tj. rjenici koji
klasificiraju znanje po temama ili znanstvenim oblastima. U okviru
svake odreene oblasti spominju se arapske rijei i fraze specifine
za nju. Najpoznatiji i najvei rjenik koji je slijedio ovaj pravac bio
as
s
asautora Ibn Si
de al-Andalu
si
ya (458. g.h). Kod
je Al-Muk
njega su naznaena najprije opa podruja, potom unutar njih
parcijalna podruja, a unutar svakoga posebno specifine rijei, uz
citate, dokumente i pojanjenja.22
esti pravac predstavljaju rjenici za odreene jezike nivoe.
Njihov cilj je nauno-obrazovni. Brojni takvi rjeniki radovi vezivali su se za tekst Kur'ana. Takve radove nalazimo pod naslovom
Gari
b al-Qur'
an ili Alfa
zal-Qur'
an. Najvaniji rad koji pripada
tom pravcu jeste Al-Mufrad a
t li ar-ra
g
ib autora As
f
ahaniya (502.
g.h). I hadiska terminologija bila je predmet velike rjenike aktivi
r al-G
uzriya (606. g.h).23
nosti autora Ibn al-Al
Sedmi pravac predstavljaju rjenici naune terminologije. On
je bio veoma zastupljen, zato to je arapski jezik tokom nekoliko
stoljea bio jezik nauke u velikom dijelu svijeta, od Indije na Istoku, preko srednje Azije, Irana, arapskih podruja i dalje do Evrope.
Najpoznatiji takvi radovi su Al-|
ur\
a
ni
jev (816. g.h) At-Ta`
ri
fa
t
i Kea
f is
tila
ha
t al-funu
n autora At-Taha
nawi
ja al-Hindi
ya
(1158. g.h). Napisan je veliki broj usko specijaliziranih rjenika
arijew (646. g.h) Al-|
a
mi`li asma'
i alkao to je Ibn Bayt
adawiyya. Ovaj rjenik obuhvata termine koji su u upotrebi u
oblasti medicine, iz arapskih i zapadnih izvora.24
Osmi pravac obuhvata rjenike stranih rijei uvedenih u arapski jezik. To su mnogobrojne knjige koje meu svojim koricama
sadre rijei arabizirane u davnim vremenima ali i rijei koje su u
21
Isto, str. 189.

Isto, str. 189.
23
Isto, str. 190.
24
Isto, str. 190.
22
328
stoljeima islamske civilizacije u arapski inkorporirane iz drugih

jezika s kojima su njegovi batinici dolazili u doticaj. Najvanija
arrab autora Alknjiga koja je slijedila ovaj pravac jeste Al-Mu`
|
awa
li
qiya (540. g.h). U pisanju ovog rjenika autor je imao znanstveni cilj. Dobro poznavanje perzijskog jezika, izraza iz aramejskoga jezika, koji se kod njega zove nabatejski, kao i poznavanje
grkog jezika, koji se kod njega zove rimski ili grki, pomoglo mu
je u pisanju ove knjige. Zato je Al-|
awali
qi znao da se fonetskomorfoloki sistem primjenjiv u arapskom jeziku ne moe primijeniti na rijei preuzete iz drugih jezika koji imaju druge fonetskomorfoloke osobenosti, ili, preciznije kazano, ono to vrijedi za
arapski, ne vrijedi za grki jezik. Stoga je i rijei u spomenutom
rjeniku redao sasvim u skladu s korijenskim konsonantima koji su
sastavni dio rijei.25
Deveti pravac u izradi rjenika obuhvata geografske rjenike
ili rjenike koji se fokusiraju na imena zemalja i gradova a njihovi
su izvori mnogobrojni u arapskoj batini. Najvaniji geografski
\ al-bulda
n autora Ya
q
u
ta al-H
amawiya (626.
rjenik je Muàm
g.h). Ovaj rjenik obuhvata imena gradova, drava, mora, rijeka i
dolina u cijelome islamskom svijetu, od srednje Azije do Andaluzije. Kako veina korijena ovih rijei ne dolazi iz arapskoga korijena, redanje rijei u potpunosti slijedi fonetski princip. Dok su pojanjenja informacija enciklopedijske prirode detaljna u pogledu
poloaja i geografsko-historijskih odrednica, stanovnitva i ivota
uope, dotle su pojanjenja o jezikoj prirodi rijei skromna i
ograniena.26
Deseti pravac predstavljaju dvojezini, kombinovani rjenici.
To su mali i srednji rjenici pisani u kontekstu arapskoga kao svjetskog jezika. Ovi rjenici nastali su kao rezultat vjekovnog suivota
25
Al-|
awali
qi je primijetio da, npr., slovo z u arapskome odgovara slovu t u
aramejskom jeziku. Tako rije na
t
u
r koja je strana rije aramejskog porijekla,
ima svoj ekvivalent u arapskome jeziku u rijei na
z
u
r ije znaenje je uvar,
poglavar (vie: ABR, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 1506).
26
Prema: Mahmu
d FahmiH
i\
a
zi
, nav. dj., str. 191.
329
muslimana i pripadnika drugih naroda na cijelom prostoru arapskoislamskoga svijeta. Jevreji koji su ivjeli u Andaluziji pisali su
hebrejsko-arapske rjenike, krani koji su ivjeli u Egiptu pisali su
male rjenike namijenjene pripadnicima koptskih zajednica ali na
arapskome jeziku. Brojne aramejske zajednice koje nastanjuju
prostore sjevernog Iraka i drugih oblasti pisali su sirjanijsko-arapske rjenike. Tu su i arapsko-perzijski kao i arapsko-perzijskoturski rjenici pisani u Indiji, Iranu i irokom prostoru Osmanskoga
carstva kako bi bili sredstvo u lakem koritenju i iitavanju arapske literature.27
Jedanaesti pravac predstavljaju mali rjenici napisani kao
pomagala u uenju arapskog jezika nebatinicima van granica
islamskog svijeta. Najvaniji posao na ovom planu vezuje se za Alim al-muàmiyya,
\
rjenike liste, koje su se pojavile u
Qawa'
paniji u 13. stoljeu nakon arapske vladavine. Liste obuhvataju
temeljni vokabular arapskoga jezika s prijevodom na latinski jezik.
One su znaajno pomagalo u uenju arapskog jezika na tim
prostorima iz razliitih razloga. Jedni su ih koristili uei arapski
jezik s ciljem ouvanja njihova vjerskog identiteta, a drugima su
koristile u prevodilakim aktivnostima za najrazliitije potrebe
evropskih drava.28
ZAKLJUAK
irenjem nauke i otvaranjem odgojno-obrazovnih institucija,

arapska leksikografija je u drugoj polovini 19. i tokom 20. stoljea
doivjela renesansu. Najznaajniji leksikografski rad vezuje se uz
tampanje arapskih rjenika za potrebe obrazovanja, tampanje
strunih rjenika, kritiki osvrt na klasine arapske rjenike, nova
27
28
Isto, str. 191.

Isto, str. 192.
330
izdanja i redizajn starih rjenika sa sadrajem koji e olakati

njihovo koritenje.
Pisanje novih opih rjenika, naravno, treba odgovoriti zahtjevima i izazovima savremenog trenutka, a pisanje kolskih rjenika zahtjevima velikog broja novootvorenih kola irom arapskoga govornog podruja.
Posebnu odgovornost podrazumijeva izrada terminolokih
rjenika u okviru projekata velikih jezikih akademija u Kairu,
Damasku, Bagdadu i Amanu, kao to su: veliki historijski rjenik
Akademije za arapski jezik u Kairu, veliki enciklopedijski rjenik
Akademije za arapski jezik u Kairu, standardni srednji rjenik Akademije za arapski jezik u Kairu, saeti rjenik, zatim osnovni arapski rjenik (Al-Muàm
\ al-`
arabial-asa
si
) koji se radi pod
pokro-viteljstvom Arapske organizacije za obrazovanje, nauku i
kulturu ISESCO, te brojni dvojezini arapski rjenici.
Izraene aktivnosti na podruju leksikografske produkcije u
arapskom svijetu rezultat su irenja znanosti, obrazovanja i poveanja interesovanja za kulturoloki aspekt ivota. Poto rjenike
danas koriste studenti, prevodioci, istraivai, znanstvenici, intelektualci, njihova vanost nije vie svedena samo na razumijevanje
klasinog teksta nego i na itanje modernih i znanstveno strunih
tekstova.
Znaajan momenat u izradi modernih rjenika, uz planski i
timski rad, moe biti upotreba raunara u prikupljanju, klasifikaciji
i izradi rjenika, te pohranjivanju materijala za nova izdanja.
Upotreba najsavremenijih tehnolokih dostignua u izradi rjenika
omoguuje plodnu saradnju jezikih strunjaka iz razliitih dijelova
islamskog i neislamskog svijeta, koji istovremeno mogu raditi na
provjeravanju, recenzijama i komentarima zajednikih projekata.
331
Zehra Alispahi, M.A., Senior assistant
ON ARABIC DICTIONARY AND ITS

ORIGINATION
Arabic terms mu`

\
am (pl. ma` a
\
im, mu` am
\
at) and
qa
m
u
s (pl. qawa
mi
s) are the equivalents for English term
dictionary, French dictionaire, German Worterbuch, as well as
similar terms in other languages which mean dictionary, lexicon
mu
s are equally used,
and likewise. Arabic terms mu \am and q a
in the same meaning, in the titles of classical language as well as in
the titles of modern dictionaries. Great world linguists have
zealously confirmed that none of the peoples on the planet has such
diverse, rich and developed lexicography as the Arabs do, who
have tried all the possible ways of making dictionaries of all kinds.
Numerous generations of Arabic vocabulary lovers used various
methods and ways in gathering and classification of the language
material having in mind and considering morphological and
semantic characteristics of words. The first dictionaries have been
made by Arabic lexicographers on the basis of the meaning of
words and their pronunciation. Todays rich lexicographers opus is
the result of work of many generations as well as of a planned
collective approach to this serious job.
Key words: Dictionary, vocabulary, lexicography,
lexicology, methods.
332

worterbuch:
dictionaire dictionary
"" "" :
.
.

.

)( .
.
333
334
Prof. dr. A. H. MERZUQ, O etimologiji nekih rijei u plemenitom Kur'anu
/..
O ETIMOLOGIJI NEKIH RIJEI U

PLEMENITOM KUR'ANU
Tema lanka je pitanje da li u Kur'an-i Kerimu postoje rijei

koje nemaju svoje utemeljenje u arapskom jeziku, a uticale su na
jezik prije objavljivanja Kur'ana, koje su obuhvaene nazivom "arabizirana rije". Istraivanja ove teme su trajno prisutna, od 1. stoljea
po Hidri pa sve do naeg doba. Studije zastupaju razliita miljenja
koja se mogu sumirati u tri osnovna gledita: 1) potpuno odbijanje
prisustva "arabiziranih rijei" u Kur'an-i Kerimu; 2) priznavanje
prisustva "arabiziranih rijei" u Kur'an-i Kerimu; 3) pavedene "arabizirane rijei" se smatraju leksikom podudarnou izmeu arapskog
i drugih jezika kojima se one pripisuju.
Na stav se grana na dva dijela. Prvi ukazuje na nunost
revidiranja studija koje su provedene o temi to bi trebala poduzeti
ekipa strunjaka u formi zajednikog rada u oblasti etimologije
arapskog i jezika kojima se "arabizirane rijei" pripisuju. Drugi dio
je vezan za hipotezu koja ima dvije strane: 1. priznavanje prisustva
"arabizirane rijei", te 2. priznavanje postojanja leksike podudarnosti, samo to emo "arabizirane rijei" vezivati za osnove rijei
335
koje ne pripadaju semitskim jezicima; tj. za perzijski, hindu, grki,

latinski, s obzirom da ih obuhvata indoevropska porodica jezika.
Postojanje leksike podudarnosti emo vezivati za osnove rijei semitskih jezika u koje spadaju arapski, hebrejski, nabatejski,
abesinski, aramejski, sirjanski, a njima se pridodaju koptski i berberski jezici s obzirom na prisustvo zajednikih jezikih karakteristika jer se svi vraaju jednoj jezikoj porodici afroazijskih jezika.
Kljune rijei: Kur'an, etimologija, arabizirane rijei
336
- -

" "
"" " " .
" :
" ] [2"
" ] .[195

-
-
.

.

.

.
337

.

.

.

.

.

:

.
1
1 1250
338

.
-

" " ]
[187 : )
( )
2
( .

) ( " 3
" ] [82 :
) ( :
" : " ] .[13

.4

) (

5
""
.
2 320/2
3 ) 59 (
4 134/1 1973
5 212 /1
1998
339

.

:

) (6
.

.

.7 8
" :
" 9
" : ...

"10
6 1250
7 103
8 59-58
2007
9 22 1988
10 1309 45-44
340

11
: ... .

.
" :
12
" " :

".13
-
-:
"
)(

: :
".14

: .
.
11 210 1993
12
288/1 1957

13 27
14 31
341
.

.

" :

"
" :
15
".

16 )
(

) ( 17

: .

.
15 210 /1
1998
16 / 786
1995
17 2 5
1999
342

.

" :
...

18
".

ETYMOLOGY

.

"

19
: ".
18 114 1966
19 349 1950
343

.

.

. ) (
.

.

.

.
20

.

"
20 " " " :
) ( 91

344

21
" "
22
".

:
: .
: .
:
.

.

.
.

21 2291957
22 10 349 -348 1983
345
.

. .

.

.

.

.

.

. -
"
" .23

Brugesch 1867
Erman
23 : 133
346
.

" .24

.... :

25
" .

.

" "
"
" . .26
) (125

24 135 -134
25 135
26 1 289-287
1957
347
.
) (161

" " " "
" "
.Arthur Jeffery :

.
: :
: -
:
: -
: -
:
: -
: -
:
:
:
: :
:
:
348
:
:
:
:
:
:
:
: : ""
".
: :
: .
.
.
: ) (89-88 :
: .
: .
: .
: ) :(92
: .
: .
349
: .
: : .
: .
.

.
:
:

:
.
: .
:

-

350

.
.
.

.

:
: .
: .
:
.
:

ETYMOLOGY
.
:
.

.

351
352
Prof. dr. Abulhadi Hamid Merzuq
ETIMOLOGY OF SOME WORDS IN THE

HOLY QUR'AN
The article addresses the question of whether there are

Arabized words, i.e. originally non-Arabic words that spread into
Arabic, in the Qur'an. Ever since the first century of Hijra studies
and research into this issue has never ceased. The results may be
summarized into three views: 1. there are no Arabized words in the
Qur'an; 2. Arabized words are found in the Qur'an, and 3. the
Qur'an contains words which may be considered paronyms, i.e.
words formed from a word in another language or having a similar
form to that of a cognate foreign word.
The author takes a twofold approach: first, he calls for the
whole issue to be reviewed by research teams of scholars who are
specialists in the etymology of the source-languages of the
Arabized words. Second, he adopts a hypothesis which has two
elements: first, admitting that there are Arabized words in the
Qur'an, and second, acknowledging also the presence of
paronymous words. However, he links Arabized words to nonSemitic languages such as Persian, Hindi, Latin and Greek as they
share the same Indo-European linguistic family. He also relates
paronyms to other Semitic languages which include Hebrew,
Aramaic, Syriac, Nabataean and Ethiopian languages. Coptic and
Berber are included too as they form part of a wider Afro-Asiatic
linguistic family.
353

Zbornik 12

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik 12

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TEFSIR I HADIS

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

Dr. Demaludin LATI, vanredni profesor

IDIOMATSKI GLAGOLSKI OBLICI U

U ovom radu autor se bavi kur'anskim idiomima, tj. onim

Prema istraivanju koje je obavio Mr. Dawud Tauhidi na Odsjeku za islamske

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Kljune rijei: idiom, glagol, znak, doslovno i relaciono znaenje

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

Potkategorija u kur'anskoj idiomatskoj mrei

Prema prijevodu Muhamameda Asada, Poruka Kur'ana. I u daljnjem tekstu,

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

("Sluamo i ne pokoravamo se!"; "uj, ne sluajui!")

Ponekada, ti idiomi integralno mogu biti povezani jedan sa

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

samo shvati, ve da se to uini na najprecizniji nain. Openito se

Pet kategorija glagolskih idioma

oni glagoli koji imaju najneprozirnija znaenja, i to zato to je

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

sebi sadre znaenje koje je vee od sume ukupnih znaenja

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

Semantika rasko idiomatskih oblika

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

ukhdud su stanovnici pakla; ukhdud (dosl. jama, jarak, rupa), isto

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

Qaderellaahu 'alejhi'r-rizqa - Allah mu je dao oskudnu

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

Svi ovi ajeti govore o davanju Allahu, d.., "dobroga kredita

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

...jewmen teteqallebu fiihi'l-quluubu we'l-ebsaar - na dan

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

...we seja'lemulledhiine zalemuu ejje munqalebin

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Demaludin Lati, Ph.D., associate professor

IDIOMATIC WORDS IN QURAN

Prof. dr. D. LATI, Idiomatski glagolski oblici u Kur'anu

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Dr. hfz. F. FAZLI, Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire

Dr. hfz. Fadil FAZLI, docent

TEDVID H. HAFIZA ASIMA-EF. SIRE

Odlika ovog Tedvida jeste da je on napisan u stihovima i

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Dr. hfz. F. FAZLI, Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire

Ahiret 1915. godine. Uz ove dunosti, h. hafiz Asim je dugo godina

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

stihovnoj formi objasniti tedvidsku znanost i njen znaaj. Ovaj

sadri devedeset i sedam stihova;

Djelo Asima-ef. Sire, poput ostalih djela ove vrste, nastoji

Dr. hfz. F. FAZLI, Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire

Ko god hoe pravo Kuran uiti,

Izuavati tedvidska pravila ja kolektivna dunost muslimana

Arapskije svega ima harfova

U prethodnim stihovima h. hafiz Siro govori o broju

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

Od harfova teglea su samo tri;

Dr. hfz. F. FAZLI, Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire

ZBORNIK RADOVA, godina XXVI, 2007., br 12

31. Na dvoje se opet dijeli sukun;

Dr. hfz. F. FAZLI, Tedvid h. hafiza Asima-ef. Sire

43. Sakin nuna i tenvina treba ti