You are on page 1of 28

PLAENICI, PRIVATNE VOJNE KOMPANIJE I NJIHOV

TRETMAN U MEUNARODNOM PRAVU


Adnan Durakovi *
UDK: 355:334. 7

334. 7:355

341:334. 7

334. 7:341

Pregledni rad
Primljeno: 18. X. 2011.
Prihvaeno: 6. II. 2012.

Saetak
Priroda suvremenih odnosa u kojima djeluju brojne asimetrine prijetnje, potreba drava
da na meunarodnom i unutarnjem planu ostvare interese i odre stabilnost, a da im
ruke nisu vezane moralnim, politikim i pitanjima efikasne uporabe vojne sile, bez potrebe
pravdanja eventualnih ljudskih rtava i gubitaka na bojnom polju, okree drave jednom od
najstarijihzanimanja na svijetu, novaenju i koritenju plaenika. Indivudualno plaenitvo
nije nestalo u potpunosti, ali je obim njegova koritenja i priroda tih usluga prevladana
pomou novog oblika angairanja privatne vojne sile kroz privatne vojne kompanije. Rad
govori o nekim aspektima reguliranja ovih pitanja u meunarodnom humanitarnom,
ratnom i kaznenom pravu.
Kljune rijei: plaenici, privatne vojne kompanije, meunarodno ratno pravo, meunarodno
humanitarno pravo, meunarodno kazneno pravo

UVOD
Plaenitvo je nesumnjivo stari zanat pa kao takav i danas podlijee vjenim zakonima
trita rata koje ima svoje naruitelje i ponuae. Povijesno gledano potreba za plaenicima smanjila se onoga trenutka kada su se drave u 19. stoljeu birokratizirale
i uvele regularne vojne snage na principu obavezne vojne slube za graane. Uz
tradicionalni oblik plaenitva i ponude privatne vojne sile, o ijem statusu e rad
govoriti, imamo i nove oblike angairanja privatnih vojnih kompanija i kapaciteta
koje djeluju u sivoj odnosno jo precizno nereguliranoj zoni prava.
Kao protivnik u asimetrinim sukobima pojavljuju se mali, nevidljivi, fleksibilni
neprijatelji koji trae meke mete, a glavna obrana protiv njih je jaanje fizike zatite
potencijalnih meta. To zahtijeva visoku taktiku ekspertizu, vatrenu mo, manevar,
*

Adnan Durakovi (adnan.durakovic@prf.unze.ba) docent je na Pravnom fakultetu


Univerziteta u Zenici, Bosna i Hercegovina.
29

15-Durakovic.indd 29

31.3.2012 10:31:54

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

mobilnost i visok stupanj tolerancije na kolateralnu rtvu. Kao pandan opasnim


nedravnim igraima ukljuuju se privatne kompanije. Neke od tih kompanija su
sigurnosne, neke su vojne, a neke su nekada vojne, a nekada sigurnosne. Analiza
meunarodnog humanitarnog i ratnog prava, a prije svega vaeih instrumenata
meunarodnog humanitarnog prava enevskih konvencija iz 1949. i Dopunskog
protokola iz 1977. godine, Hakih konvencija iz 1899. i 1907., rezolucija Generalne
skuptine kao i regionalnih dokumenata uz pregled znanstvenih radova iz ovog
podruja, treba pojasniti status privatne vojne kompanije, odnosno diferencirati tko
je plaenik, a tko zakoniti sudionik u sukobima ili joj odrediti neki trei status koji
bi joj pripadao ovisno o njenoj ulozi i odnosu s drugim sudionicima u oruanom
sukobu. Prema Prvom dopunskom protokolu enevskim konvencijama iz 1977.
godine plaenici nemaju status boraca nego im svaka drava moe suditi kao
obinim kriminalcima. Meutim, kompanije su pravne osobe sa sasvim drugaijom
prirodom djelovanja i osnivanja uzimajui u obzir specifinu djelatnost kojom se
bave i specifian odnos s dravom u kojoj se registriraju i u kojoj djeluju to utjee
i na tumaenje lanka 47. Dopunskog protokola.

RAZLOZI ZA I PROTIV ANGAMANA PLAENIKA I NJIHOVIH USLUGA


KAO PRIVATNE VOJNE SILE
Prije vie od jednog stoljea Max Weber je definirao dravu kao entitet koji ima
monopol na upotrebu fizike sile radi ostvarivanja svojih zahtjeva. Razlog lei u
tome da je Max Weber dravu promatrao kroz prizmu nacionalne drave i njenog
simbola oruanih snaga u odreenju njenog teritorija i stanovnitva. U sklopu
toga postojale su zakonske i ideoloke zabrane da se vojna vjetina smije prodavati
ili kupovati kao bilo koja druga roba (Nyamuya i Sheehy, 2006.).
Privatno nasilje je stavljeno pod zabranu u svakodnevnim odnosima meu pojedincima putem kaznenog prava ostavljajui mu prostora kroz tradicionalne institute
nune obrane i krajnje nude, dok je u domeni organiziranja i uporabe vojne sile
ustanovljena bezuvjetna odvojenost drave od pojedinca. Pojedincu je negirano bilo
kakvo pravo i sloboda u segmentu organiziranja ili uporabe vojne sile, osim kao
pripadniku vladinih oruanih snaga.
Suvremeno politiko-sigurnosno okruenje okarakterizirano je poveanjem sukoba niskog intenziteta, visoke letalnosti uz sveprisutno smanjivanje veliine oruanih
snaga i potrebom za profesionalizacijom ratovanja, sve veom osjetljivou na
pritisak javnosti zbog stradanja redovnih vojnika, esto i u uvjetima kada su vlade
izloene jednostranom ili multilateralnom politikom ili vojnom pritisku i intervencijama, s rizikom od graanskog rata i unutarnjeg sukoba vlade su prinuene
traiti pomo u privatnim vojnim/sigurnosnim kompanijama ili od pojedinaca koji
nude takve usluge na tritu.
Pojava novih igraa na meunarodnoj sceni, koji odbijaju ogranienja koja postavljaju drave i koji sada djeluju kao nedravni faktori, jo su jedan novi sigurnosni
30

15-Durakovic.indd 30

31.3.2012 10:31:55

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

fenomen. To su multinacionalne kompanije, nevladine organizacije, meunarodne


organizacije kao i razni oblici transnacionalnog kriminala i terorizma. Mnoge drave
se nalaze u vakuumu nastalom raspadom blokovskih odnosa, neke su u strahu od
dominacije regionalnih ili svjetskih sila, zbog ega se kod nekih od njih javlja potreba
da orujem kreiraju unutarnje i meunarodne odnose, da steknu ili obrane pozicije
vladajuih elita neovisno ak i od politike volje domaeg stanovnitva.
Taktiki gledano, kao protivnici u asimetrinim sukobima akteri se pojavljuju kao
mali, nevidljivi, fleksibilni neprijatelji koji trae meke mete, a glavna obrana protiv njih
je jaanje fokusa na fizikoj zatiti potencijalnih meta. To zahtijeva visoku taktiku
ekspertizu, vatrenu mo, manevar, mobilnost i visok stupanj tolerancije na kolateralnu
rtvu. Razvoj novih borbenih sustava omoguuje da se kompleksna tehnoloka pozadina za borbu protiv novih neprijatelja moe osloniti i na jednostavni organizacijski
okvir. Glavna prepreka modernom ratovanju koje tei da ne bude niim limitirano,
osim gornjom granicom efikasnosti ljudskih i tehnikih resursa su sloeni hijerarhijski,
socijalnopravni i birokratski sustavi nastali u 20. stoljeu koji imaju linijske funkcije
i osoblje, kao i visok stupanj osjetljivosti na ljudska prava i krvoprolie.
Osnovni je problem kod asimetrinog ratovanja uspostava uinkovitog zapovijedanja koje ima kontrolu i odgovornost uz oslonac na obavjetajne informacije iz
brojnih ljudskih i tehnikih senzora. Politiki rizici i smanjivanje gubitaka i odgovornosti prema javnosti svode rjeenja na potrebu da se u igru ukljue plaenici i
privatne vojne kompanije. Zbog promjenjive politike atmosfere u kojoj su nastali,
meunarodni zakoni o statusu najamnika i njihovom sudjelovanju u ratovima iznimno
su strogi. Najamnitvo je, moda, jedan od najstarijih zanata na svijetu. Nekada, u
vrijeme talijanskih gradova-drava bilo je uobiajeno da papa i condottieri sklope
ugovor na osnovu kojega ovaj iznajmljuje strane vojnike za zatitu. U sedamnaestom
i osamnaestom stoljeu, vicarci su bili slavni po svojim bataljunima koji su stajali
na raspolaganju drugim europskim dravama (Gatman i Rif, 2003.:302).
Jo jedan podatak govori u prilog tome da je plaenitvo u srednjem vijeku bilo
veoma dobro formacijski organizirano i taktiki upotrebljivo. U spisima kancelarije
ibenskoga kneza Fantina de Cha de Pesara1stoji da se mletaka posada u ibeniku
sastojala od plaenika koji su u slubu ulazili s vlastitom opremom i naoruanjem. U
razdoblju kad je nastao navedeni izvor od 1441. do 1443. godine, ibenska posada
brojila je 88 ljudi, podijeljenih u pet jedinica. Od toga su petorica bili zapovjednici,
svaki sa slugom, potom je bilo pet kaplara, takoer svaki sa slugom, te 64 samostrelca, tri kopljanika i jedan kova (Brnardi, 2008.:59-70).
Prije Westfalskog mira 1648. godine bilo tko s dovoljno novca mogao je okupiti
vojsku. Poslije toga usvojen je sistem graanske lojalnosti nacionalnoj dravi i koncept
stajae vojske. Ali i danas su moderne drave zadrale obiaj da nacionalne stajee
vojske zamjenjuju s unajmljenom podrkom2 (Scheimer, 2009.:615).
1

Kolanovi, Josip (1989.) Spisi kancelarije ibenskoga kneza Fantina de Cha de Pesaro
1441-1443. U: Povijesni spomenici ibenika i njegova kotara, svezak III. ibenik: Muzej
grada ibenika.

Francuska Legija stranaca je jedinstvena formacija.


31

15-Durakovic.indd 31

31.3.2012 10:31:55

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

Povijesno, potreba za plaenicima smanjila se onoga trenutka kad su se drave


u 19. stoljeu birokratizirale i kada su iznjedrene stabilne piramidalne strukture zapovijedanja u oruanim snagama, a s kojima je drava mogla zadovoljiti sve svoje
potrebe za uporabom sile. Nakon toga su drave zabranjivale i stavljale van zakona
plaenitvo. Iako su drave unutarnjim zakonodavstvom zabranjivale mijeanje privatnog sektora u poslove obrane i sigurnosti, rado i kada god su mogle koristile su
privatnu inicijativu u vanjskim poslovima, naroito u kolonijama.
Posljedino se sada javlja novi tip plaenika koji je neovisan kao ptica selica, a
iji su obrisi najbolje vidljivi u postkonijalnoj Africi. Plaenitvo je imalo legitimitet
samo u jednom kratkom periodu nakon Drugoga svjetskog rata kada je obimno
koriteno u Africi, nakon ega su rezolucijama Ujedinjenih naroda (UN) i Organizacije afrikog jedinstva (OAU) sudionici oznaeni kao kriminalci u meunarodnom
kaznenom pravu (Gaultier et al., 2001.:16).
U radu e se pokazati da je bez sumnje kroz postojee meunarodne izvore prava
odreeno individualno plaenitvo. enevske konvencije iz 1949. godine i Dopunski
protokol iz 1977. i Meunarodna konvencija protiv novaenja, koritenja, plaanja
i osposobljavanja plaenika iz 1989. godine, a i neki drugi izvori prava koji e biti
spomenuti, slau se da je plaenik osoba koja se novai s namjerom da se bori u
oruanom sukobu, motivirana je osobnom koristi i dobiti koja je vea od dobiti koja
je obeana ili plaena borcima slinog ranga, nema dravljanstvo niti je stanovnik
teritorija strane u sukobu, i nije po slubenoj dunosti poslana od drave koja
nije strana u sukobu kao pripadnik njenih oruanih snaga. Kako Hake konvencije
iz 1907. godine ne negiraju pravo dravljanima jedne drave da stanu na stranu
druge drave borei se u njenim oruanim snagama kao zakoniti borci, ili kao to
je definirano enevskim konvencijama, osobe koje imaju status legalnog borca ili
ratnog zarobljenika ne mogu se smatrati plaenicima, jer plaenicima su negirane
privilegije po osnovu statusa legitimnog borca, odnosno ratnog zarobljenika.
Primjerice, status zakonitog borca normativno je odreen Treom enevskom
konvencijom i Prvim dopunskim protokolom enevskim konvencijama, a operativno
putem nacionalnih zakona. Da bi pojedinci bili smatrani zakonitim borcima (koji
mogu prema lanku 4. Tree enevske konvencije biti pripadnici redovnih postrojbi
ili lanovi paravojnih snaga, milicija ili dobrovoljnih postrojbi), moraju ispunjavati
sljedee odredbe: a) da im zapovijeda osoba odgovorna za svoje podinjene; b) da
imaju odreeni i na daljinu prepoznatljiv znak raspoznavanja; c) da otvoreno nose
oruje i d) da svoje operacije izvode u skladu s ratnim zakonima i obiajima.
S obzirom na to da je plaenicima uskraeno da budu legitimni borci ili zarobljenici, odreuje im se status kriminalaca pojedinaca, bandita organizirane skupine
kriminalaca ili terorista ovisno o unutarnjem zakonodavstvu, iako plaenici u oruanom sukobu mogu i sami potivati meunarodno humanitarno pravo.
Razlog tome se moe nai prije svega u pravu na rat i pravu rata. Samo legitimne
vlade bilo demokratske ili autokratske, odnosno vlade koju priznaju njeni graani
i meunarodna zajednica ili pokreti koji namjeravaju postati takve vlade uz ostale
uvjete koji trebaju biti ispunjeni, imaju pravo objaviti odnosno voditi rat. Rat se
32

15-Durakovic.indd 32

31.3.2012 10:31:55

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

moe objaviti od strane koja ima autoritet to uiniti kao krajnje sredstvo koje treba
dovesti do promjene situacije do koje je dovela prouzroila rat i po mogunosti
mora biti inspirirana ispravnom pobudom. Dodatni uvjet otpoinjanja rata je proporcionalnost svih zala koja e proistei iz rata i koristi koje dolaze od voenja rata.
S obzirom na to da je dozvoljen samo obrambeni rat, ili oruane operacije koje je
odobrilo Vijee sigurnosti na osnovi Povelje Ujedinjenih naroda, glava VII., onda je
svako drugo voenje rata agresija. Agresija moe biti poinjena na drugu dravu ili
unutarnja prema vlastitom stanovnitvu.
Meunarodnim humanitarnim pravom izriito su zabranjeni nediskriminirajui
napadi na civilno stanovnitvo od strana u unutarnjem sukobu, ali pri tome istim
dokumentima status nedravnom faktoru nije dignut na rang zakonitog borca.
Osobe koje sudjeluju u unutarnjem sukobu imaju definiran status unutarnjim zakonodavstvom, a ne enevskim konvencijama. To dravnim snagama daje mogunost
kaznenog gonjenja sudionika u sukobu, jer takvi sudionici nemaju status ratnih
zarobljenika, ali se podrazumijeva postupanje s minimalno prihvatljivim tretmanom
ljudskih prava. Uporaba privatnih sigurnosnih kompanija u unutarnjem sukobu
temelji se iskljuivo na suverenitetu drave, ustavu i zakonu koji im daju ovlasti za
primjenu zakona, a ne na temelju meunarodnog prava koje rjeava meudravne
sukobe.
Angairanje plaenika, kako je definirano meunarodnim pravom, oigledno je
posljedica gubitka autoriteta ili legitimiteta onoga tko ih angaira u unutarnjem ili
meunarodnom sukobu. Njihovo angairanje je sredstvo preokreta u ratnom sukobu, ili sredstvo odravanja statusa quo, uz uvjet da je moralno-etiki aspekt rata,
koji moe biti i ispravan, nebitan, jer se oni za voenje ratnih operacija angairaju
iskljuivo na novanoj stimulaciji. Ta injenica izjednaava plaenike s kriminalcima
bez obzira na nivo njihove vojne vjetine ili organizacije koja moe biti na znatno
viem nivou nego kod navedenih drugih sudionika u oruanom sukobu.
Uvoenjem novca kao moralno-etikog aspekta za voenje rata negira se pravo na
rat kao takvo. Negiranjem prava na rat kri se i najvanije dobro, a to je pravo na mir,
i time stvaraju preduvjeti za sva druga krenja meunarodnog prava. Otpoinjanjem
ili voenjem rata zbog novca zamagljuju se civlizacijska dostignua prava na rat,
kao krajnjeg sredstva, ime je poinjen zloin nad zloinima koji ne moe opravdati
ni naknadno potivanje meunarodnog ratnog ili humanitarnog prava.
Osnovni cilj s kojim se unajmljuju plaenici jest ostvariti prevagu u oruanom
sukobu protivno pravu na rat koristei osoblje koje je spremno djelovati u uvjetima u
kojima regularne snage nisu voljne (moralna pitanja, pitanja podrke ili legitimiteta
za voenje rata ili etina upitnost samog sukoba) ili nisu dovoljno efikasne (nemaju
vojno znanje ili vjetinu da pariraju suprotnoj strani) u zamjenu za novani ekvivalent
kao cijenu za rizik ili cijenu za nepostavljanje pitanja. Time se oruani sukob izaziva
ili produava na tetu oslobodilakih pokreta ili vlada, to je bilo i predmetom osude
brojnih rezolucija UN-a ili konvencija Organizacije afrikog jedinstva.
Pojavom privatnih kompanija koje se angairaju direktno u oruanom sukobu
poremeeno je poimanje individualnog plaenitva. Kompanije nisu fizike osobe, ne
33

15-Durakovic.indd 33

31.3.2012 10:31:55

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

mogu se izjednaiti s pojedincima iza kojih mogu stajati i drave ili njeni predstavnici
iako se njihova upotreba, osim u skladu s postojeim normama meunarodnog
prava, moe smatrati plaenitvom i time kriminalom.
To je prije svega sluaj kada drava ili UN ne stoje svojim legitimitetom iza njih
kao to bi stajale iza svojih oruanih snaga, uza sve uvjete koji se trae za zakonito
djelovanje oruanih snaga u meunarodnom sukobu. Poto su plaenici civili koji
nelegalno uzimaju udio u oruanom sukobu, oni kao takvi u unutarnjem sukobu
djeluju protivno pravu drave, kao i kompanije koja ih angaira ako nisu za to
ovlatene od same drave, a u meunarodnom sukobu ukoliko nisu u skladu sa
enevskim konvencijama pod odgovarajuim zapovjednitvom i drugim ispunjenim
uvjetima za zakonitog borca. Kako se samo komercijalnim ugovorom ne moe stei
ovaj status, oni bi tada padali pod zakonsku definiciju plaenika uz uzimanje u obzir
i drugih uvjeta koji ih definiraju.
Ovo razmatranje se odnosi na kompanije koje se koriste za oruani sukob, a ne
one koje obavljaju sigurnosne ili druge poslove. Tipian primjer je transfer trupa, a
time i osoblja kompanija iz jedne zemlje u drugu bilo po pozivu zemlje domaina ili
na osnovu rezolucija Vijea sigurnosti kad se karakter rata pretvara od meunarodnog u unutarnji sukob, jer se kompanije koriste radi borbe s nedravnim akterima,
pa se prema tome definiraju kao poslovi sigurnosti.
Iako se bez sumnje negira pojedincima pravo da upotrebljavaju privatnu vojnu silu
ak i ako su angairani od vlada, pod uvjetom da je dominantan motiv angairanja
novac ili materijalna korist, postavlja se pitanje nove vrste unajmljivanja vojne sile.
Ona je djelomino definirana kroz postojee instrumente koji reguliraju plaenitvo
pojedinaca, plaenitvo skupine plaenika, njihovog opremanja, transporta, skrivanja,
novaenja i upotrebe. Ali dosljednom primjenom postojeih instrumenata moe se
uoiti kada je upotreba kompanija zakonita, a kada nije.
Kao to e biti vie reeno u daljnjem tekstu kompanije su veinom privatne,
registriraju se i djeluju na temelju zakona matine drave i drave u kojoj djeluju.
Time one nisu ilegalne organizacije i to ih razlikuje od plaenika, ali upravo to i otvara
brojna pitanja. To vrijedi pod uvjetom da kontrola i prijenos javnih ovlasti od strane
drave koja ima iskljuiva prava u poslovima voenja unutarnje sigurnosti ili rata,
po meunarodnom ih pravu tretira dijelom snaga za provedbu zakona ili vlastitih
oruanih snaga vri njihovu kontrolu u skladu sa zakonom (unutarnja odgovornost)
i za njihovu upotrebu snosi odgovornost u meunarodnom sukobu (odgovorajue
zapovjednitvo). Bez obzira na sve, drave su dune potivati enevske konvencije
to znai da im je dunost progoniti poinitelje ratnih zloina.
U protivnome bi se moglo desiti da se i u ovoj specifinoj industriji formiraju,
kao i kod pranja novca, porezne oaze i offshore kompanije koje nastaju i nestaju
nakon to su obavile posao, a na taj bi se nain stvorilo vie tete nego koristi. Rad
e tretirati osobnost privatnih kompanija u meunarodnom humanitarnom pravu
i distinkciju u odnosu na individualne plaenike.

34

15-Durakovic.indd 34

31.3.2012 10:31:55

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

INSTRUMENTI MEUNARODNOG HUMANITARNOG I RATNOG PRAVA


KOJI REGULIRAJU STATUS PLAENIKA
Vaei instrumenti meunarodnog humanitarnog prava su enevske konvencije iz
1949. godine i Dopunski protokoli iz 1977. godine kao i Hake konvencije iz 1899.
i 1907. godine. Prema Prvom dopunskom protokolu enevskim konvencijama iz
1977. godine plaenici nemaju status boraca nego im svaka drava moe suditi kao
obinim kriminalcima i u lanku 47. ovoga protokola (enevske konvencije 1949. i
Dopunski protokoli 1977., 1999.:257) kae se da:
1. Plaenik nema pravo da bude borac ili ratni zarobljenik.
2. Plaenik je svaka osoba koja je:
a) posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu da bi se borila u oruanom
sukobu; koja
b) stvarno direktno sudjeluje u neprijateljstvima;
c) ima motivaciju da sudjeluje u neprijateljstvima uglavnom sa eljom za
osobnim dobitkom i kojoj je od strane u sukobu ili u njeno ime obeana
materijalna nadoknada znatno vea od one koja je obeana ili plaena
borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane;
d) nije dravljanin strane u sukobu niti ima prebivalite na teritoriju koji
kontrolira strana u sukobu;
e) nije pripadnik oruanih snaga u sukobu; i
f) nije poslana od drave koja nije strana u sukobu po slubenoj dunosti
kao pripadnik njenih oruanih snaga.
Osim ovog Protokola kao meunarodni izvori koji reguliraju status plaenika su
Meunarodna konvencija protiv novaenja, koritenja, plaanja i osposobljavanja3 iz
1989. godine (Abrisketa, 2007.:7), a Organizacija afrikog jedinstva Organisation of
African Unity (OAU) donijela je 1972. godine i Konvenciju o eliminiranju plaenitva
u Africi (Kinsey, 2008.:2). Ona je doivjela izmjene i dopune te ponovno objavljena
1977. godine. Iz navedenog se vidi da je status plaenika detaljno reguliran u vie
pravnih izvora i kao takav je prepoznatljiv.
Specijalne konvencije o plaenicima mogu se podijeliti na regionalne i meunarodne. Nabrojati emo neke od njih uz kratak opis njihova sadraja.
Konvencija iz 1989. godine (International Convention against the Recruitment,
Use, Financing and Training of Mercenaries, 4. prosinac1989., ICRC, International
Humanitarian Law Treaties & Documents), 4 u lanku 1. kae:
3

Puni naziv je International Convention on the Recruitment, Use, Financing and Training of
Mercenaries iz 1989. godine i Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa
iz 1972. godine.

The International Convention against the Recruitment, Use, Financing and Training of
Mercenaries usvojena je od strane UN-a , G. A. Res 44/34, U. N. GAOR 6th Comm., 44 th
Sess., 72d plen. Mtg., Annex, Agenda Item 144, U. N. Doc, A/44/766 (1989). Dostupno na
:http://www.icrc.org/ihl.nsf/FULL/530.
35

15-Durakovic.indd 35

31.3.2012 10:31:55

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

1. Plaenik je bilo koja osoba koja je:


a) posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu u namjeri da se bori u oruanom
sukobu; koja
b) ima motiva da sudjeluje u neprijateljstvima s osnovnom eljom da pribavi
privatnu korist, i zapravo joj je obeana od strane ili u ime strane u sukobumaterijalna kompenzacija koja je znaajno vea od one koja je obeana ili
plaena borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane;
c) nije dravljanske pripadnosti strane u sukobu niti stanovnik teritorija kontroliranog od strane u konfliktu;
d) nije pripadnik oruanih snaga strane u sukobu; i
e) nije poslan od strane drave koja nije strana u sukobu po slubenoj dunosti
i kao pripadnik njenih oruanih snaga
2. Plaenik je takoer osoba koja je u bilo kojoj drugoj situaciji ili :
a) posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu sa svrhom participiranja u konkretnom aktu nasilja s ciljem: (i) ruenja vlade ili na drugi nain uruavanja
ustavnog poretka drave; ili (ii) uruavanja teritorijalnog integriteta drave;
koja
b) ima motiva da sudjeluje u tome s kljunom eljom za znaajnom privatnom
dobiti i ubrzana obeanjem ili plaanjem materijalne kompenzacije;
c) nije dravljanske pripadnosti niti stanovnik drave protiv koje je taj akt
usmjeren;
d) nije poslan od strane drave po slubenoj dunosti; i
e) nije lan oruanih snaga drave na ijem teritoriju je akt poduzet.
lanak 2. kae da bilo koja osoba koja novai, koristi, plaa ili osposobljava plaenike definirane lankom 1. ove Konvencije ini prijestup koji se definira ovom
Konvencijom. lanak 4. kae da se je djelo poinjeno od strane bilo koje osobe koja
pokua poiniti jedno od djela u Konvenciji (pokuaj), ili kao sudionik osobe koja je
poinila ili pokuala poiniti bilo koje od djela koja su navedena u Konvenciji. Iako
je individualno novaenje i koritenje plaenika zabranjeno, dravama se u lanku
5. ta aktivnost posebno zabranjuje.
Prema lanku 5. kae se da:
1. drava stranka nee novaiti, koristiti, plaati ili osposobljavati plaenike i
zabranit e takve aktivnosti u skladu s odredbama Konvencije;
2. drave stranke nee novaiti, koristiti, plaati ili osposobljavati plaenike sa
svrhom suprostavljanja legitimnim neotuivim pravima naroda na samopredjeljenje, kako je prepoznato od strane meunarodnog prava i u skladu
s njim poduzet e odgovarajue mjere da sprijei novaenje, koritenje,
plaanje ili osposobljavanje plaenika za tu svrhu; te da e
3. definirati kaznena djela koja su definirana u Konvenciji i koja e biti kanjiva
odgovarajuim kaznama uzimajui u obzir teku prirodu ovih djela.

36

15-Durakovic.indd 36

31.3.2012 10:31:55

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

I ova Konvencija je kristalizacija ranijih odredbi meunarodnog obiajnog prava i


rezolucija Generalne skuptine i usmjerena je prema kanjavanju plaenika i onih koji
organiziraju njihove aktivnosti (Nyamuya i Sheehy, 2006.:15, 16)5. Za takve osobe
predvia se izruenje ili suenje pred vlastitim sudom.
Prema Konvenciji bilo koja drava stranka e u skladu s Konvencijom, ako ima
spoznaju da je poinjeno djelo iz Konvencije, ili se ono trenutno ini, ili e biti poinjeno, informaciju proslijediti direktno ili preko Generalnog sekretara UN-a dravi
stranci koja je oteena. Drave e poduzeti mjere u skladu s nacionalnim zakonom
kako bi uspostavile kontrolu nad djelom, a pruit e uzajamnu pomo koja se ne
odnosi na uzajamnu pomo u drugim stvarima.
U lanku16. kae se da e Konvencija biti aplicirana bez predrasuda prema
pravilima koja se odnose na meunarodnu odgovornost drava, pravo oruanog
sukoba i meunarodnog humanitarnog prava ukljuujui garancije za status boraca
ili ratnih zarobljenika.
Assembly of Heads of State and Government of the Organization of African Unity
donio je 1972. godine Konvenciju kojom su plaenici oznaeni kao prijetnja neovisnosti, suverenitetu, teritorijalnom integritetu i harmoninom razvoju zemalja
lanica OUA, da bi poslije nje bila donesena Konvencija o eliminiranju plaenitva
u Africi 1977. godine koja direktno zabranjuje plaenitvo i kojom se definira tko je
plaenik (Nyamuya i Sheehy, 2006.:14).
Konvencija iz 1972. godine koju je donijela OUA (OAU Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa 1972)6 definira plaenika kao osobu koja je:
a) posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu s namjerom da se bori u
oruanom sukobu;
b) direktno sudjeluje u neprijateljstvima;
c) ima motiva da sudjeluje u neprijateljstvima s kljunom namjerom ostvarivanja
privatne dobiti, koja je obeana od strane ili u ime strane u konfliktu, a pri
tome materijalna kompenzacija znaajno prelazi iznos koji je obean ili
plaen borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane; te
koja
d) nije dravljanske pripadnosti strane u sukobu, kao to nije ni stanovnik
teritorija kontroliranog od strane u sukobu;
e) nije lan regularnih oruanih snaga strane u sukobu;
f) nije poslan od strane koja nije strana u sukobu po slubenoj dunosti i kao
lan njenih oruanih snaga.
U lanku 2. daje se definicija plaenitva. Zloin plaenitva je poinjen kada pojedinac, skupina ili asocijacija ili tijelo korporacije registrirano u toj dravi ili predstavnik
5

Report of the Ad Hoc Committee on the Drafting of an International Convention Against


the Recruitment , Use, Financing and Training of Mercenaries, U. N. GAOR, 42d Sess., Supp.
No43, U. N. Doc. A/42/43 (1987).

Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/ mercenaryconvention.html.


37

15-Durakovic.indd 37

31.3.2012 10:31:56

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

drave ili drava sama, prijetnjom oruanim nasiljem s ciljem suprotstavljanja teritorijalnom integritetu druge drave ili legitimnim aspiracijama nacionalno-oslobodilakih pokreta ugroava proces samoodreenja ili pokazuje pomou neskrivenih
aktivnosti bilo to od sljedeega:
a) organizira, financira, snabdijeva, oprema, obuava, unaprjeuje, podrava
ili angaira na bilo koji nain pojedince, bande ili vojne snage koje se sastoje ili ukljuuju osobe koje nisu dravljanske pripadnosti strane u sukobu i
koje djeluju radi osobne dobiti kroz primanje naknade ili druge materijalne
kompenzacije;
b) participira kao individua, skupina, asocijacija ili tijelo korporacije ili vrbuje
u bilo koje snage;
c) reklamira, tiska ili na bilo koji drugi nain objavljuje informacije u pogledu
paragrafa (a) i (b) ovog lanka;
d) doputa ili tolerira aktivnosti spomenute u paragrafu (a), (b), (c) i (d) ovog
lanka koji ima za posljedicu destrukciju ivota i imovine;
e) stvarno participira u bilo kojoj aktivnosti spomenutoj u paragrafu (a), (b),
(c) i (d) ovog lanka koji ima za posljedicu destrukciju ivota ili imovine;
2. Bilo koja osoba, skupina ili asocijacija, predstavnik drave ili drava koja:
a) pokua poiniti bilo koji in plaenitva (od sada pa nadalje smatrat e se
zloinom) spomenuto u lanku 2. ;
b) participira kao sudionik bilo kome tko poini ili pokua poiniti zloin takoer
ini zloin u smislu ove Konvencije.

3. Ovaj zloin e se ukoliko bude poinjen smatrati zloinom protiv mira i sigurnosti
drave.
Prema lanku 5. plaenici nisu zakoniti borci i ako padnu u ruke protivnike strane
nee imati status ratnih zarobljenika. Drava e poduzeti mjere koje budu neophodne da uspostavi jurisdikciju nad zloinom u sluajevima da je poinjen na njenom
teritoriju, da je poinjen od strane njenih dravljana, tijela korporacija registriranih
u toj dravi, ili od predstavnika drave, ili je djelo poinjeno protiv drave.
Plaenik je klasificiran u Konvenciji iz 1977. godine kao bilo koja osoba koja nije
nacionalne pripadnosti kao drava protiv koje su njegove radnje uperene, unajmljen
je, osoba je koja je registrirana ili povezana dobrovoljno s osobom, skupinom ili
organizacijom iji je cilj:
a) da srue silom oruja ili na drugi nain vladu koja je lanica Organizacije
afrikog jedinstva,
b) da narui neovisnost, teritorijalni integritet ili normalni rad institucija reene
drave,
c) da se na bilo koji nain blokiraju aktivnosti bilo kojeg oslobodilakog pokreta
prepoznatog od strane Organizacije afrikog jedinstva (Organization of
African Unity).
38

15-Durakovic.indd 38

31.3.2012 10:31:56

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

OAU-ova Konvencija o eliminiranju plaenitva u Africi (Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa) (Gaultier et al., 2001.:31)7 ima dva cilja. Prvi je da
definira i stavi van zakona sam status plaenika i drugo da zabrani akt plaenitva,
o emu se govori u lanku I. lanak I. A kae: Plaenik je osoba koja je posebno
unovaena lokalno ili u inozemstvu u namjeri da se bori u oruanom sukobu, direktno sudjeluje u neprijateljstvima, motivirana je da uzme udio u neprijateljstvima
iz kljunog razloga pribavljanja osobne dobiti koja je obeana od strane u sukobu
kao kompenzacija, nije dravljanske pripadnosti niti stanovnik teritorija strana u
sukobu ili strane koja kontrolira taj teritorij, nije pripadnik oruanih snaga strana u
sukobu i nije poslan od drave koja nije strana u sukobu u sklopu slubene misije
kao pripadnik njenih oruanih snaga. Zloin plaenitva poinjen je od strane individue, skupina ili udruenja, predstavnika drave ili drave same ako se oruanim
nasiljem protivi procesu samoodreenja, stabilnosti ili teritorijalnom integritetu
druge drave te provodi neki od sljedeih akata: a) skrivanje, organiziranje, financiranje, pomaganje, opremanje, obuavanje, promoviranje, podravanje ili na drugi
nain angairanje bande plaenika, b) mobiliziranje ili upisivanje ili pokuaj da se
mobiliziraju navedene skupine (bande) plaenika, c) doputanje aktivnosti koje su
ranije spomenute u paragrafu (a) da se realiziraju izvan bilo kojeg teritorija pod
jurisdikcijom ili na bilo kojem mjestu pod njenom kontrolom ili stavljanje na raspolaganje prijevoznih sredstava za prolazak, transport ili druge operacije spomenutih
snaga. Bilo koja osoba fizika ili pravna koja poini zloin plaenitva koji se definira
u paragrafu 2. ovog lanka poinila je povredu koja je oznaena kao zloin protiv
mira i sigurnosti u Africi i treba biti kanjena kao takva. Bitno je napomenuti da
je konvencija spomenula i odgovornost pravnih osoba, pritom stvarajui uvjete i
za odgovornost korporacija kao i odgovornost drava (kaznena naspram deliktne)
(Gaultier et al., 2001.:31).
Obje konvencije opisuju plaeniku aktivnost kao kriminalno djelo, proglaavaju
je ilegalnom te upuuju sve drave potpisnice na poduzimanje svih potrebnih mjera
za eliminaciju plaenikih aktivnosti. Dok obje konvencije kriminaliziraju plaenike aktivnosti i zabranjuju njihov rad, pravni izvor iz kojeg vuku korijene definicije
plaenika, Prvi dopunski protokol, to ne ini, ve kao krajnju mjeru naglaava da
plaenik nema pravo na status borca ili ratnog zarobljenika.
Unato tome treba naglasiti da su se pojavili novi subjekti ukljuujui i privatne
vojne i sigurnosne kompanije u podruju koje regulira humanitarno pravo, a iji je
status samo djelimino reguliran instrumentima ovog prava. Potreba da se regulira
pravni status tih subjekata proizilazi iz injenice da su privatne vojne i sigurnosne
kompanije jedna od rastuih poslovnih grana. Noviji primjer upotrebe ovih kompanija
od strane legitimnih vlada zasluuje panju. Tako je izmeu 1991. i 1995. godine
Sijera Leone utonuo u nasilje i anarhiju. Pobunjenici, ali i odmetnuti vladini vojnici
poeli su pravi teror nad civilnim stanovnitvom spaljivanje sela, kasapljenje ljudi,
odsjecanje aka, stopala i genitalija. Meunarodna zajednica nije pokazivala naroitu
7

OAU Doc CM/817(XXXIX), Annex II, Rev. I, pIv7; 1490 UNTS100. Konvencija je usvojena
1977. godine i stupila je na snagu 1985.
39

15-Durakovic.indd 39

31.3.2012 10:31:56

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

volju da se mijea u sukob. () Zato se mladi predsjednik Sijera Leonea, kojega je


postavila vojska, okrenuo meunarodnom tritu i unajmio Executive Outcomes
(EO). Dogovorili su se da EO, u zamjenu za 15 milijuna dolara i koncesiju za kopanje
dijamanata, neutralizira pobunjenike i zemlju vrati redu i zakonu. U roku od godine
dana, EO je stabilizirao dravu u dovoljnoj mjeri da bi se mogli odrati predsjedniki
izbori, prvi u posljednjih dvadeset osam godina. EO pripada industriji privatnih kompanija za sigurnost koje se intenzivno razvijaju u posljednjem desetljeu, i to tako
to nude ono to UN ne moe da stanu na jednu stranu, upotrijebe prekomjernu
silu i da na kraju, preskupo naplate svoje usluge (Gatman i Rif, 2003.:300-301).
Individualni je plaenik, za razliku od korporacijskog, motiviran osobnim avanturizmom i eljom za zaradom i kao takav na silu dolazi u sukob s dravnim monopolom. Priroda vojnika za iznajmljivanje je takva da djeluje izvan sustava i ondje
gdje je razoren unutarnji red kao podloga za vojno znanje i organizaciju sile i njenu
uporabu (Nyamuya i Sheehy, 2006.:3).
Suprotno od individua koje djeluju u anarhinom okruenju, privatne vojne kompanije su firme s tradicijom, organizacijskim vjetinama nimalo manjima od bilo koje
oruane sile moderne drave, s respektabilnim brojem zaposlenih, s jakim vezama
u vladama i vojnim krugovima, ponekad i njihove produene ruke prepoznate na
tritu takvih usluga i osnaene autoritetom drava u kojima su osnovane da bi popunile praznine u njihovom djelovanju u novim uvjetima. Pored ovih kompanija sve
ee se predstavljaju mlade firme koje tek trae svoje mjesto na tritu (Nyamuya
i Sheehy, 2006.:3).
Osnovno pitanje koje se postavlja vezano za individualne plaenike i kompanije
glasi, jesu li to pravno identini pojmovi, jesu li im djelatnosti pod zabranom ili je
potrebno reguliranje ili tumaenje pravnog poloaja vojnih kompanija na drugi
nain.8
Upotrebom termina plaenik s povijesnog i socijalnog stajalita obuhvaene su
razliite aktivnosti to ne pridonosi tome da pojam postane jasniji, a to u potpunosti
ne rjeava ni meunarodno pravo koje treba biti analizirano, da bi se vidjelo kako
se moe unaprijediti to podruje (Abrisketa, 2007.:2). Unato svemu navedenomu,
kompanije koje angairaju plaenike biljee porast potranje za njihovim uslugama
to zahtijeva da se i ova oblast osvijetli s aspekta meunarodnog prava (Abrisketa,
2007.:1).
Hake konvencije iz 1907. godine predstavljaju prvi set meunarodnih konvencija koje su regulirale poloaj neutralnih sila i osoba u ratu, a koje nisu iskljuivale
pravo dravljana jedne zemlje da rade za neprijateljsku dravu. Takva osoba koje
je anagairana od strane druge strane sile nije poinila ratni zloin nego se tretira
kao vojnik koji slui u stranim oruanim snagama (Abrisketa, 2007.:2). Daljni razvoj
humanitarnog prava imamo u enevskim konvencijama iz 1949. godine. Posebno je
znaajna enevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza
1949. ili III. enevska konvencija koja u lanku 4. kae: A. Ratni zarobljenici, u smislu
ove Konvencije, jesu osobe koje pripadaju jednoj od ovih kategorija, a koje su pale
8

U Iraku je djelovalo izmeu 25 000 i 50 000 zaposlenih iz razliitih privatnih kompanija.

40

15-Durakovic.indd 40

31.3.2012 10:31:56

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

pod vlast neprijatelja:1. pripadnici oruanih snaga stranke sukoba, kao i pripadnici
milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih snaga; 2. pripadnici
ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljakih odreda, ukljuujui i pripadnike
organiziranih pokreta otpora, koji pripadaju stranki sukoba i koji djeluju izvan ili
unutar vlastitog podruja, ak i ako je ono okupirano, pod uvjetom da te milicije
ili dobrovoljaki odredi, ukljuujui i te organizirane pokrete otpora, ispunjavaju
ove uvjete:
a) da na elu stoji osoba odgovorna za svoje podinjene;
b) da imaju odreeni i na daljinu prepoznatljiv znak raspoznavanja;
c) da otvoreno nose oruje;
d) da svoje operacije izvode u skladu s ratnim zakonima i obiajima. (enevske
konvencije 1949. i Dopunski protokoli 1977., 1999.:67).
U oruanom sukobu samo legalni borci imaju pravo neposredno sudjelovati. Ukoliko to rade neborci, oni ine ratne zloine i gube svaki zatieni status to e rei
da ne mogu biti tretirani kao ratni zarobljenici a svaki napad na ljude ili imovinu
kanjava se kao obian zloin (Gatman i Rif, 2003.:455).
To znai da osobe koje su prema enevskoj konvenciji i prema Prvom dopunskom
protokolu oznaene kao plaenici nemaju privilegije, jer nemaju status legalnog borca
ili ratnog zarobljenika, a sklone su tome da se ne ponaaju u skladu sa enevskom
konvencijom, odnosno da ne potuju meunarodno pravo u svojim vojnim operacijama (Abrisketa, 2007.:5). Meutim, stvari ponekad nisu jednostavne ili trae dosta
znanja da bi se mogao kvalificirati status odreenih kategorija.
Globalni rat protiv terorizma otvorio je veliku debatu u pogledu kvalifikacije
vrste sukoba u Afganistanu. Poetna je toka da su Sjedinjene Amerike Drave
(SAD) strana u oruanom sukobu. Postavlja se pitanje radi li se o meunarodnom
oruanom sukobu (drava protiv drave), oruanom sukobu koji nema meunarodni
karakter (zajedniki lanak 3. enevskih konvencija - Unutarnji sukob), kombinaciji
obje vrste sukoba ili neki drugi tip sukoba. U pogledu talibana jasno je da su SAD bile
u meunarodnom oruanom sukobu kroz operaciju Operation Enduring Freedom
(OEF) od 7. listopada 2001. godine. Ono to je potrebno istai jest da su talibani
de facto bili vlada Afganistana od 1996. godine ukljuujui i period same operacije.
Reorganizacija drave nije uvjet za primjenu enevske konvencije. Nakon to su talibani izgubili vlast i nakon to je stvorena nova vlada Afganistana s predsjednikom
Karzaiem, svaki daljnji sukob s talibanima ima nemeunarodni karakter unutarnji
sukob. U pogledu pripadnika Al-Kaide, kao strane teroristike skupine, kvalificiranje
je mnogo kompleksnije. Odnos SAD-a prema njima nije prije 11. rujna bio tretiran
kao oruani sukob, ni unutarnji niti meunarodni. Status terorista u pravnom smislu je takav da su tretirani po unutarnjem kaznenom pravu kao kriminalci. Same
operacije koje su poduzimane protiv njih bile su primjena zakona. Ako je koriten
angaman vojne sile, tada su to bile operacije razliite od rata. Meutim, u sukobu
s Al-Kaidom sam sukob je iskakao iz klasine paradigme9. Odnosno, da bi se pro9

15-Durakovic.indd 41

Status ratnih zarobljenika nije priznat ni pripadnicima Al-Kaide u Guantnamu od strane


Military Commissions Act 2006.
41

31.3.2012 10:31:56

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

matrao kao meunarodni sukob SAD bi trebale biti u sukobu s drugom dravom
to Al-Kaida nije, a ne bi se moglo govoriti ni o unutarnjem sukobu ili graanskom
ratu. Pitanje koje se postavlja jest moe li se sukob s Al-Kaidom promatrati u sklopu
rata s talibanima kao meunarodni ili kao unutarnji ili niti jedan. Slubeni i do sada
nepromijenjeni stav prema Al-Kaidi jest da se na teroristiku skupinu nee primijeniti enevska konvencija zato to ona nije strana u znaenju Zajednikog lanka
2. Konvencije10 (Puls et al., 2005.). Protivno tome, ako osoba ima status ratnog
zarobljenika to znai da drava na njega jednostrano nee primijeniti nacionalno
zakonodavstvo. Na toj osnovi pokuat e se usporediti status klasinog plaenika i
plaenikih kompanija i njihovih zaposlenih pripadnika.
Ako se pokua vidjeti razlika izmeu klasinih plaenika i vojnih kompanija mogue
je razumijeti i pravne implikacije te razlike prema Prvom dopunskom protokolu.
Plaenik je svaka osoba koja je posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu da bi
se borila u oruanom sukobu, motivirana je da sudjeluje u neprijateljstvima uglavnom
sa eljom za osobnom koristi i kojoj je, ustvari, obeana, od strane u sukobu ili u
njeno ime, materijalna nadoknada znatno vea od one koja je obeana ili plaena
borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane. I upravo ovisno o
tome da li je neposredno ukljuena u oruani sukob (to je karakteristika plaenika)
ili nije, kompanija bi se mogla razlikovati po svom statusu od statusa plaenika, ali to
jo nije ni izbliza usuglaeno gledite i predmet je rasprava (Abrisketa, 2007.:5).
Druga bitna stvar je da se plaenici novae za konkretni sukob koji po prirodi
ima karakter ruenja vlasti ili ugroavanja teritorijalnog integriteta. Vojne i sigurnosne kompanije stvaraju se da bi djelovale na duge staze i nisu vezane niti za jedan
specifini sukob(Abrisketa, 2007.:8).
Ono to se moe rei za kompanije jest da djeluju na bazi ugovora i da djeluju na
strategijskom nivou dajui prednost onome tko ih angaira, prije svega na sigurnost
i politiko okruenje. One prolaze dvije vrste prilagoavanja. Prva transformacija
odvija se u zemljama u kojima se osnivaju vojne kompanije i koje ne bi mogle opstati
bez podrke slubenih vlada tih zemalja. Druga transformacija odvija se u zemljama
koje ih angairaju i inkorporiraju u vlastite snage radi djelovanja.
Meu vojnim pravnicima identificiran je problem vezan za razumijevanje raznih
oblika ugovaraa u sektoru sigurnosti i rata, a koji se moe oznaiti kao ignoriranje
dobro osmiljene doktrine uloge civila u ratu. Kontraktori danas operiraju u sivoj
zoni koju moemo oznaiti kao niija zemlja izvan granica vojnog i meunarodnog
10

lanak 2. enevske konvencije za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim


snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. kae: Osim odredaba koje trebaju stupiti na snagu
jo u vrijeme mira, ova e se Konvencija primjenjivati u sluaju objavljenog rata ili svakoga
drugoga oruanog sukoba koji izbije izmeu dvije ili vie visokih stranaka ugovornica,
ak i ako jedna od njih ne priznaje ratno stanje. Konvencija e se takoer primjenjivati
u svim sluajevima okupacije itavoga ili dijela podruja visoke stranke ugovornice, ak
i ako ta okupacija ne naie ni na kakav vojni otpor. Ako jedna sila u sukobu nije stranka
ove Konvencije, sile stranke Konvencije ipak ostaju njome vezane u svojim meusobnim
odnosima. One e, osim toga, biti vezane Konvencijom u odnosu na tu silu, ako ta sila
prihvaa i primjenjuje njezine odredbe.

42

15-Durakovic.indd 42

31.3.2012 10:31:56

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

prava. Realna je injenica da s obzirom na to da kontraktori nisu pod formalnom vojnom hijerarhijom i zapovjednitvom, oni su generalno samostalni entiteti (Nyamuya
i Sheehy, 2006.:5). U konanici to znai da se na ove kompanije primjenjuju domai
zakoni tamo gdje su one osnovane i predmet su kontrole domaeg zakonodavstva
koje eli ostvariti uvid u veoma znaajan segment kontrole nasilja.
Tako je The United States Neutrality Act iz 1939. godine zabranjivao novaenje
plaenika, ali situacija s kompanijama nije se uzimala u obzir. The Military Extraterritorial Jurisdiction Act iz 2000. godine primjenjuje se na civile koji slue u amerikoj
armiji izvan SAD-a i odnosi se samo na kompanije koje rade za Ministarstvo obrane
i za djela za koja je minimalna kazna od jedne godine zatvora. Kompanije koje rade
za CIA-uizuzete su od ovog zakona. Zemlje na ijem podruju je poinjen zloin
svaku drugu kompaniju mogu tuiti (Abrisketa, 2007.:9).
Godine 1976. provedena je istraga o britanskim dravljanima koji su se borili u
Angoli. Britanska vlada donijela je zakljuak da je domai zakon neefikasan. House of
Commons Foreign Affairs Committee proveo je desetljee poslije sasluanja vezana
za upotrebu privatnih kompanija i dao preporuke za regulaciju navedena podruja, ali koje nisu postale obvezujue. Prijedlog se sastoji od est opcija koje idu od
zabrane, licenciranja do dobrovoljnog koda ponaanja privatnih vojnih kompanija
(PMC). Danas je jedino Juna Afrika uspjela iroko regulirati ovo podruje, mnogo
ga ire pokrivajui u odnosu na meunarodno pravo. Oni su uspjeli dati definiciju
strane vojne pomoi koja pokriva aktivnosti privatnih vojnih kompanija, a uvjet za
legalnost poslovanja je odobrenje vlade za takav angaman. Sjedinjene Amerike
Drave koriste revidiran Uniform Code of Military Justice (UCMJ) i ve spomenuti Military Extraterritorial Jurisdiction Act (MEJA) samo za osobe koje rade za Ministarstvo
obrane, a ne i za druge agencije. Problem se protee i na strane dravljane koji su
radili za kontraktore, a prema njima se nije mogao primijeniti ovaj zakon. Takoer,
ameriki zakoni se ne primjenjuju na strane firme u Iraku, a strane dravljane titi
i Coalitional Provisional Authority (CPA) Order 17 u odnosu na irako i ameriko
pravosue, ali odgovaraju pred svojim dravama (Scheimer, 2009.:619, 622).
Coalitional Provisional Authority (CPA) Order 17 pod punim nazivom Status of
the Coalition, Foreign Liaison Missions, Their Personnel and Contractors iz 2003.
godine definirala je u lanku 1. da svo osoblje kako vojno tako i civilno, njihova
imovina, oprema, fondovi i sredstva nisu subjekt zakona niti jurisdikcije okupiranog
podruja, ime dobivaju imunitet od procesa po irakim zakonima. Oni su subjekt
jurisdikcije svojih drava (odjeljak 2. ), osim ako takvo djelo ne postoji u zakonu
zemlje iz koje dolazi, i tada se moe traiti od strane CPA da matina drava odustane od jurisdikcije kako bi se takav akt podveo pod iraki zakon. Imunitet vai za
vrijeme trajanja CPA. Ova Odredba je revidirana 2004. godine pod nazivom Status
of the Coalition Provisional Authority, MNF - Iraq, Certain Missions and Personnel
in Iraq gdje se u odjeljku 4. Kontraktori u lanku 3. kae da e kontraktori biti pod
imunitetom od irakih zakonskih procesa u odnosu na radnje poduzete u skladu
s odredbama i uvjetima ugovora ili bilo kojom dopunom podugovora. To je obrazloeno nunou zatite zaposlenika ovih kompanija. Istom Odredbom se kae da
e svi, osim pod iznimkama navedenima u ovoj Odredbi, potovati irake zakone
43

15-Durakovic.indd 43

31.3.2012 10:31:57

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

i druge propise CPA. Predviena je i klauzula u odjeljku 5. o mogunosti odricanja


od zakonskog imuniteta i jurisdikcije zemlje koja je poslala kontraktora.
Proces se odvijao na sljedei nain. Kako rezolucije Vijea sigurnosti nisu osiguravale imunitet koalicijskih trupa u Iraku od procesa pod irakim zakonodavstvom,
sporazum o statusu snaga uspostavljen je pomou odredbe CPA broj 17. Kako je
Prijelazna vlada Iraka preuzela u svoje ruke iraki suverenitet, Vijee sigurnosti je
Rezolucijom 1511. na zahtjev irake vlade reafirmiralo ovlatenje multinacionalnih
snaga u Iraku. Rezolucijom 1546 reeno je da snage na terenu trebaju imati odgovarajui status kako bi mogle dovriti svoju misiju te da e djelovati u skladu sa
zakonima rata ukljuujui i enevske konvencije. Umjesto postojee odredbe CPA
prije predaje suvereniteta u irake ruke donesena je CPA Order 100. Irak je dobio
ustav 2005. godine, ali kako je lanak 130. Ustava predviao valjanost ranijih zakona
ukljuujui Odredbu 17. koja je izmijenjena naknadnom odredbom, ona je i dalje
ostala na snazi (Mason, 2009.:1-5). Kada je Privremena koalicijska vlast predala
upravljanje Irakom Prijelaznoj irakoj vladi, navedene odredbe su ostale na snazi sve
do okonanja misije koja je bila pokrivena mandatom Vijea sigurnosti UN-a (31. 12.
2008. ). Od tada su kompanije pod jurisdikcijom irakog pravosua, uz napomenu
da je sveobuhvatna sudska jurisdikcija praktino zaivjela 2011. godine. Od tada su
oni preuzeli sankcioniranje nepravilnosti u postupanju sigurnosnih/vojnih kompanija
i njihovih zaposlenika.
Komentirajui decentralizaciju dravne kontrole nad uporabom sile, William W.
Keller naglaava: Ove promjene u vojnim odnosima izmeu drave i privatnih entiteta sugeriraju da neke drave ne mogu vie vriti ekskluzivnu kontrolu nad vojnom
silom i ljudstvom. Vojna vjetina se sve vie privatizira i prodaje. Opasnost od sve
veeg angamana privatnih vojnih kompanija je samovoljna i rastua upotreba sile
koja je svoj puni vrhunac doivjela u Iraku gdje se kompanije koriste od transporta
do ispitivanja zatvorenika (Nyamuya i Sheehy, 2006.:5).
Kao to je zakljuio profesor Howe, vodei professor na Cambridgeu (Nyamuya
i Sheehy, 2006.:6), privatne kompanije nude znaajne vojne prednosti. Privatna
vojna sila moe se pokrenuti i upotrijebiti mnogo bre nego multinacionalne snage ili ak i nacionalne snage. One obino imaju jasno izgraen zapovijedni lanac i
nisu subjekt promjena politikih elja i strahova nacija koje su lanice istih. One ne
pate od supranacionalnih tenji koje optereuju supranacionalne snage. One imaju
kompatibilnu vojnu opremu, obuku i profesionalni jezik i vjerovatno vee iskustvo
zajednikog rada nego druge ad hoc multinacionalne snage. Privatne vojne kompanije su formalno potpuno odvojeni subjekti od svojih drava, ali i u stvarnosti one
su preutno ili tajno agenti drava u kojima su osnovane, a prema onim dravama
u kojima su angairane izraz su i neuspjeha mehanizma globalne sigurnosti, parcijalnih interesa, novanih prilika za zaradu na krizama, prilika za pojednostavljen
izvoz ratne politike (Abrisketa, 2007. ).
U takvim odnosima kompanije koje pruaju vojne usluge imaju mogunost odgovornosti naspram dvije drave. Odgovornost prema dravi u kojoj su osnovane,
a koje vre nadzor ili kontrolu ili koje stoje iza njih i drugu prema dravi u kojoj su
44

15-Durakovic.indd 44

31.3.2012 10:31:57

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

angairane. Drave u kojima postoje kompanije ne nastoje ih zabraniti, nego kroz


posebno tijelo ele kontrolirati njihovu upotrebu dajui dozvolu za svaki njihov
konkretni angaman. Na taj nain nastoje zadrati formalnu neutralnost, a zapravo se aktivno mijeaju u pitanja sigurnosti zemalja u koja izvoze svoje usluge. Ove
kompanije imaju prednost da izbjegavaju neeljni publicitet za dravu i predstavljaju
jeftin alat vanjske politike kada stvari postanu loe u prikrivenim ili poluprikrivenim
operacijama irom svijeta (Nyamuya i Sheehy, 2006.:9). Osnovno je pitanje moe li
se preko meunarodnog humanitarnog prava odgovornost drave protegnuti i na
ove kompanije.
Sastav oruanih snaga problem je drave ili zainteresirane stranke. Oruane snage sastoje se od svih snaga, skupina i jedinica koje su: pod zapovjednitvom koje
je odgovorno za ponaanje svojih podinjenih, podvrgnute su sustavu unutarnje
discipline koja uvruje potivanje zakona o oruanom sukobu; i iji pripadnici, bar
dok sudjeluju u vojnim operacijama, nose uniformu ili ratnu opremu koja ih razlikuje
od civilnog stanovnitva (Gatman i Rif, 2003.:455).
S druge strane, osim masovnih vojnih interevencija u politikim i etnikim aritima javlja se potreba i za ogranienim intervencijama bez puno politike debate,
pri emu cijena igra znaajnu ulogu. Usporeujui tipinu mirovnu operaciju pod
UN-ovom zastavom i operaciju koju predvodi privatna kompanije moe se izvui
zakljuak da e UN u budunosti ovakve kompanije11angairati iz isto ekonomskih
razloga (Adebajo et al., 2000. ). Mnoge kompanije koje bi radile za UN vie se vole
vidjeti kao sigurnosne kompanije koje ne provode agresivne operacije nego kao subjekte koji pruaju zatitu. Kao klauzule u dogovaranju posla koriste se izrazi to ne
treba raditi umjesto to treba raditi i usluge se kreu od razminiranja do logistike
podrke. Nevladine agencije koje koriste privatne sigurnosne kompanije su UNHCR,
UNICEF, UNDP kao i druge nevladine organizacije (Gaultier at al., 2001.:9) .
Najtipinije usluge kompanija PMC ili PSC su (Adebajo et al., 2000.:3):12
1. Ofanzivne borbene operacije (povlaenje okidaa) PMC
2. Usluge sigurnosti naoruanih kompanija u nestabilnim dravama prema
privatnim klijentima PSC
3. Usluge sigurnosti naoruanih kompanija u nestabilnim dravama premajavnim i meunarodnim klijentima ukljuujui sporovoenje zakona i policijske operacije PMC
4. Humanitarna zatita, operacije i podrka PMC/PSC
5. Vojno-obavjetajne aktivnosti i savjetodavna funkcija PMC
6. Razminiranje PSC
7. Vojna i policijska obuka PMC/PSC
11

Operacija u Sijera Leoneu kotala je UN 90 milijuna dolara, dok je prema istom izvoru
kompaniju EO kotala od 30 do 36 milijuna. Upravo prije sloma mirovne misije UN Economic and Social Council proslijedio je rezoluciju u kojoj u isti ko stavlja slobodne strijelce
plaenike i privatne kompanije.

12

PMC - Privatne vojne kompanije, PSC - Privatne sigurnosne kompanije.


45

15-Durakovic.indd 45

31.3.2012 10:31:57

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

8. Logistika i snabdijevanje u vojnim operacijama PSC


9. Talake situacije kao savjetnici i operacije spaavanja PMC/PSC
Povrede nastale tijekom pruanja komercijalnih usluga od strane PMC i PSC povezane
su s djelovanjem prema osobama koje su povrijedile privatno vlasnitvo korporacija,
odnosno novlatenim upadima na tieno podruje ili instalacije, povrede vezane za
neovlateno liavanje slobode i pritvor, obavljanje obavjetajnih aktivnosti u interesu
privatnih entiteta, ukljuujui i elektronski nadzor i snimanja van zakonskog okvira.
Tei oblici povreda imaju oblike ratnih zloina i nastaju tijekom oruanih sukoba i
poprimaju oblik torture, masovnih ubojstava, napada na civile itd. Ope stanje u
podruju sukoba ide na ruku vrenju povreda meunarodog prava jer nedostaje
struni nadzor nad krenjem i evidentiranjem povreda meunarodnog prava (Gaultier
at al., 2001.:14). U sluajevima zlouporaba vezanih za ekstrakciju nafte i prirodnih
bogatstava, uporaba privatnih kompanija usmjerena je na onemoguavanje prava
naroda na normalan politiki ivot i radi odranja diktatura ili unitenja protivnika,
umjesto da se ta sredstva usmjere u domai razvoj, a plaenje se vri iz sredstava
tih drava ili koncesijama.
Konvencija o eliminiranju plaenitva u Africi iz 1972. definira u preambuli da
su aktivnosti plaenika opasnost po suverenitet, teritorijalni integritet i harmonini
razvoj drava lanica Organizacije afrikog jedinstva oznaavajui ih subverzivnim
aktivnostima. U lanku 2. Preambule Konvencije plaenitvo se odreuje kao zloin
protiv mira i sigurnosti Afrike i kao takvo je kanjivo (OAU Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa 1972).13
Henckaerts i Doswald-Beck identificirali su norme meunarodnog humanitarnog
prava koje bi se danas mogle smatrati kao obiajno pravo. Zahvaljujui njihovom
radu to podruje je objanjeno, odnosno moemo upotrijebiti enevsku konvenciju
koja je obiajno pravo: Drava je odgovorna za povrede meunarodnog humanitarnog prava koje ukljuuju:
a) Povrede poinjene od strane njenih organa, ukljuujui i oruane snage;
b) Povrede poinjene od strane osoba ili tijela ovlatenog od strane drave da
primijeni dravnu silu;
c) Povrede poinjene od strane osoba ili skupina koje djeluju pod instrukcijama
drave, ili pod njenim usmjeravanjem ili kontrolom; i
d) Povrede poinjene od strane privatnih osoba ili skupina koje drava prihvaa
kao svoje aktivnosti (Henckaerts i Doswald-Beck, 2009.:530).
Primjerice, drava je odgovorna za sve akte poinjene od strane osoba koje su dio
njenih oruanih snaga to se vidi iz lanka 3. Hake konvencije IV. iz 1907. godine i
ponovljenog lanka 91. Prvog dopunskog protokola, a u enevskim konvencijama
to se vidi i kroz obvezu drava da progoni one koji su povrijedili odredbe ovih kon13

Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/mercenaryconvention. html)

46

15-Durakovic.indd 46

31.3.2012 10:31:57

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

vencija. Individualna kaznena odgovornost propisana je u Drugom protokolu Hake


konvencije za zatitu kulturnih dobara (Henckaerts i Doswald-Beck, 2009.:530).
Gore postavljena naela su naela obiajnog prava primjenjiva na povrede kako u
meunarodnom tako i u unutarnjem sukobu. Da bi se u vezu dovela drava i privatna vojna kompanija potrebno je napraviti poveznicu izmeu aktivnosti kompanije i
vrenja javne vlasti drave. Unutarnjim kaznenim zakonodavstvom stvara se obveza
pojedinaca i pravnih osoba da uzajamno potuju prava drugih, a na meunarodnom planu se drave obvezuju da e kroz implementaciju odredaba meunarodnog
prava potivati ljudska prava. U prvoj fazi uspostavlja se odnos izmeu pojedinca i
drave. S internacionalizacijom prava uspostavlja se relacija izmeu drava, a zbog
povrede prava iz opusa meunarodno zagarantiranih prava iz humanitarnog prava
moe se pokrenuti i mehanizam u Vijeu sigurnosti na temelju Povelje Ujedinjenih
nacija Glava VII.
Prema lanku 29. Ope deklaracije o ljudskim pravima svatko ima obvezu prema
zajednici, a norme meunarodnih ugovora koje su drave prihvatile odnose se na sve
subjekte unutar drave, a ne samo na drave kao potpisnice tih ugovora (Abrisketa,
2007.:11). Moe se konstatirati da se promijenila slika i priroda sukoba tako da se u
novim uvjetima postavlja pitanje primjene meunarodnog humanitarnog i kaznenog
prava na nove subjekte koji se pojavljuju i koji se tretiraju kao kvaziagenti drava u
kojima nastaju i koje ih kontroliraju, nadziru i daju dozvolu za osnivanje. Veina njih
je u privatnom vlasnitvu dok je manji broj osnovan od strane drava.
Potrebno je napraviti distinkciju u dvostrukoj prirodi ovih kompanija koje se
mogu u startu opredijeliti ili kao vojne ili kao sigurnosne kompanije ili ak u jednom
trenutku mogu biti vojne, a u drugom sigurnosne. Pri tome je veoma teko utvrditi
kada koja od tih kompanija djeluje kao ona koja primjenjuje vojnu silu, a kada policijsku ili uope neborbene aktivnosti. Ovu razliku zamagljuje upotreba osobnog
suvremenog oruja i opreme velike vatrene moi koja oteava razlikovanje snaga
za sprovoenje zakona od vojnih snaga. Ukoliko se na njih primjenjuju standardi
koji se odnose na plaenike, onda e se one tretirati kao zloinake organizacije i
poinitelji ratnih zloina. Kako drave koje ih osnivaju ipak vie ili manje na njih u
vanjskim poslovima prenose dio javnih ovlasti, to bi znailo da i drave koje provode
takvu politiku kre meunarodno humanitarno pravo, a pri tome ele ostati podalje
od svega. To otvara pitanja vojnih intrevencija i brojnih problema. Zemlje za takve
stvari moraju uzeti u obzir brojne posljedice, dok kompanije na takve stvari gledaju
kao na biznis, cilj, ishod i cijenu posla, i ono to one rade nije rezultat socijalnog
konsenzusa (Abrisketa, 2007.:12). Sljedea situacija je da neke kompanije uzimaju
i ugrauju ogranienja meunarodnog humanitarnog i kaznenog prava u vlastiti
kodeks, ali on nije temelj za sankcioniranje njenih lanova. S obzirom na to da e
veina buduih humanitarnih intrvencija ukljuivati privatne kompanije koje su
mnogo efikasnije nego plave kacige i koje su pod nejasnom politikom vlada i UN-a,
javlja se potreba nove regulacije takvih kompanija.
Angairanjem privatnih kompanija u svrhu vojne intervencije irom svijeta, vlade
zapadnih, ali i drugih zemlja mogu odahnuti, jer s njima kao pridruenom i produ47

15-Durakovic.indd 47

31.3.2012 10:31:57

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

enom rukom moraju obraati manje panje na sva pitanja odgovornosti prema
unutarnjoj i vanjskoj politici. Kako se one mogu tretirati na vie razliitih naina,
tako je i pitanje njihove legitimnosti diskutabilno (Nyamuya i Sheehy, 2006.:10).
U citiranom radu Privremene privatne vojne kompanije u meunarodnom pravu:
Neregulirana zlatna groznica kae se da apsolutna zabrana plaenitva suprotno opem miljenju ne postoji u meunarodnom pravu (Nyamuya i Sheehy,
2006.:10), jer iako te firme imaju odlike plaenitva, meunarodno pravo nije ih
uspjelo u potpunosti smjestiti u ove odredbe jer su one vrlo razliite i obuhvaaju
irok spektar aktivnosti.
Ukoliko kompanije mogu izbjei samo jedan od uvjeta navedenih u lanku 47.
Prvog dopunskog protokola ili u Konvenciji UN-a, onda one nisu plaenici. Malo je
vjerojatno da e se na njih odnositi stavak c) koji se odnosi na motivaciju, vjerovatno
e se na njih protegnuti iroko tumaenje stavaka a) i b) dok e pod ostale stavke
biti lako podvedene. Posebno je znaajan onaj koji govori da su plaenici stranci
(Scheimer, 2009.:623, 629). Stavak a) odnosi se na to da su plaenici posebno unajmljeni za oruani sukob bez obzira je li on unutarnjeg ili meunarodnog karaktera.
Drugi je uvjet da se oni unajmljuju za borbu, da direktno sudjeluju u borbi radi
nanoenja gubitaka protivniku, a ne za neborbene ili sigurnosne aktivnosti. Stoga
mora postojati poveznica izmeu radnji koje poduzima privatna vojna kompanija
i nanoenja tete neprijatelju, tako da se u modernim uvjetima ratovanja i koritenja modernih sustava ratovanja koji djeluju na daljinu, to mora uzeti u obzir kod
tumaenja njihove uloge. Kad nema direktnog fizikog kontakta s neprijateljem,
mora se prosuditi prava priroda djelovanja. Stavak koji se odnosi na novac, dobit
kao i motivaciju, ne moe se primijeniti na kompanije, jer je njihov primarni cilj u
svakom sluaju zarada, a kompanije svojim zaposlenicima isplauju vie novca nego
to je to sluaj s redovnim oruanim snagama, u odnosu na slian in ili funkciju. U
svakom sluaju u komercijalnom smislu ne moe se povui paralela izmeu dravnih
oruanih snaga i privatne kompanije. Takoer, zahtjev da su plaenici stranci moe
se primijeniti na kompanije jer one unajmljuju osobe svih dravljanstava, a zahtjev
da nisu dio oruanih snaga moe se djelomino primijeniti. Odredba o plaenitvu
nikako se ne moe primijeniti u sluaju kad su kompanije unajmljene od strane
oruanih snaga drave ili od strane slubene vlade i od njih primaju nareenja, ili
kao predstavnici oruanih snaga treih zemalja.

REZOLUCIJE GENERALNE SKUPTINE KOJE TRETIRAJU PITANJA


PLAENIKA
U 1967. godini UN-ovo Vijee sigurnosti usvojilo je prvu rezoluciju u kojoj je osudilo
bilo koju dravu koja inzistira na doputanju ili toleriranju novaenja plaenika s
ciljem da se srue vlade lanice UN-a. Pozvane su vlade da osiguraju teritorij svojih
drava i dravljane kako se ne bi koristili za planiranje subverzije, novaenje, osposobljavanje i transport plaenika. Slijedila je serija rezolucija koje osuuju upotrebu
plaenika.
48

15-Durakovic.indd 48

31.3.2012 10:31:57

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

Generalna skuptina donijela je 1968. godine rezoluciju koja tretira plaenitvo.


Rezolucija 2395. osuuje i apelira na sve zemlje da na svojem teritoriju poduzmu
mjere radi spreavanja novaenja ili osposobljavanja bilo koje osobe kao plaenika
koji bi bio angairan u kolonijalnom ratu protiv suvereniteta afrikih drava koje su
pod portugalskom dominacijom14 (Nyamuya i Sheehy, 2006.:11). Prema Rezoluciji
2465. Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima, a koja
se odnosni na praksu koritenja plaenitva protiv narodnoslobodilakih pokreta i
kojom se ta praksa proglaava ratnim zloinom, a plaenici stavljaju izvan zatite,
te se pozivaju vlade svih zemalja da to isto uine u svojim zakonodavstvima u formi zabrane za vlastite graane (Nyamuya i Sheehy, 2006.:11).15 To je ponovljeno
u Rezoluciji Generalne skuptine broj 2548., kao i u Rezoluciji iz 1970. godine broj
2708. i Rezoluciji broj 2625., 2708., 2727., 3103. Godine 1973. usvojena je Rezolucija
Generalne skutine broj 3103. Deklaracija o temeljnim naelima legalnog statusa
boraca protiv kolonijalne i strane dominacije i rasistikih reima (Declaration on
Basic Principles of the Legal Status of the Combatants Struggling against Colonial
and Alien Domination and Racist Regimes) oznaivi da je plaenitvo protiv navedenih pokreta kriminalni in, a oni sami kriminalci.
UN-ova Generalna skuptina je 14. prosinca 1979. godine u rezoluciji podranoj
od strane 26 zemalja uputila zahtjev za donoenje meunarodne konvencije protiv
novaenja, koritenja, plaanja i osposobljavanja plaenika, a pozvane su sve zemlje
da osiguraju administrativne i zakonske mjere za suzbijanje navedenog na njihovom
teritoriju (Gaultieret al., 2001.:16).
U Rezoluciji 34/140. odlueno je da se razmotri donoenje meunarodne konvencije u kojoj bi plaenitvo bilo izvan zakona u svim svojim oblicima te da je kao
takvo, zajedno s ubojstvom, piratstvom i genocidom, univerzalni zloin i prijetnja
miru i sigurnosti. U 1980-im godinama pokrenute su nove rezolucije koje su gledale
na plaenitvo kao aktivnosti protivne naelima meunarodnog prava, teritorijalnog
integriteta, neovisnosti i nemijeanja u unutarnje stvari drave.
UN-ova Komisija za ljudska prava oformila je ured za Posebnog izvjestitelja o
plaenitvu (Special Rapporteur on Mercenaries), da kontinuirano prati globalne
trendove i one na nivou drava koji se tiu plaenika. Nakon toga je nastala i posebna UN-ova Radna skupina za plaenitvo (Special U. N. Working Groupon Mercenaries) sa zadatkom da prati aktivnosti plaenika i privatnih kompanija (Scheimer,
2009.:618).
UN-ova Komisija za ljudska prava je Rezolucijom od 9. oujka 1987. godine
odluila da za visokog povjerenika imenuje osobu s meunarodnom reputacijom.
(Gaultier et al., 2001.:1). Rezolucija sadri odluku da se povjerenik imenuje na godinu
dana sa zadaom da prati pitanje plaenika i krenja ljudskih prava i prava naroda
na samoodreenje. Predsjednik komisije, nakon konzultacije s ostalim lanovima,
imenuje povjerenika pazei pritom na njegove referencije. Visoki povjerenik e traiti
14

G.A. Res., 2395, U.N. GAOR, 23d Sess., 1730th mtg., at 8, U.N. Doc. A/7352 (1968).

15

G.A. Res., 2465, U.N. GAOR, 23d Sess., 1751st mtg., U.N. Doc. A/ L560/Rev. 1, A/L. 561/
Add.1, A/L. 563.
49

15-Durakovic.indd 49

31.3.2012 10:31:57

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

i primati informacije od vlada, specijaliziranih agencija, meuvladinih i nevladinih


organizacija. Upuen je i zahtjev Generalnom sekretaru UN-a da vlade pozove na
suradnju te da se povjereniku prui sva neophodna pomo.
Posebni izvjestitelj o plaenitvu naznaio je 1988. godine da su OAU-ove konvencije prvi instrument meunarodnog kaznenog prava koji se odnosi na plaenitvo.
Taj instrument je odredio i mjere koje drave moraju implementirati u svoje kazneno pravo. Konvencija je ipak propustila zabraniti dravama da unajmljuju plaenike. Konvencija je zabranila unajmljivanje plaenika protiv oslobodilakih pokreta,
ime je onemogueno da mnoge slabe vlade unajmljuju plaenike radi stabilizacije
unutarnjih prilika, ime su stvoreni uvjeti za nastanak plaenitva koje je na viem
organizacijskom nivou i bolje opremljeno u svrhu podrke vladama i osiguranja
eksploatacije kljunih resursa od strane multinacionalnih kompanija.
Problem plaenitva unutar rezolucija kao obvezujuih pravnih izvora ima sljedee karakteristike:
Rezolucije Generalne skuptine uglavnom se tiu pojedinanih konflikata.
Rezolucije uglavnom ire gledaju na pitanja koja tretiraju u odnosu na
meunarodno obiajno pravo, pa time i nisu same postale obiaj.
Generalna skuptina UN-a prema povelji iste organizacije nema ovlast da
na bilo koji nain utjee na meunarodno obiajno pravo, pa te rezolucije
ne predstavljaju stvaranje tog prava, nego je prije rije o kristalizaciji tog
prava, o praksi drava i opinio juris.
Odnos UN-a prema plaenicima u svjetlu je borbe za samoodreenje
drava.
Pitanje preciznijeg definiranja plaenitva otvoreno je pitanje u kontekstu
novih operacija (Nyamuya i Sheehy, 2006.:13).

KLASINI PLAENICI VS. KOMPANIJE


Sve ove konvencije o plaenitvu imaju tri zajednike slabosti. Prvo, konvencije protiv
plaenitva usmjerene su prostorno i dogaajima protiv plaenitva kojim se naruavaju ljudska prava i prava na samoodreenje nacija u postkolonijalnoj Africi.
Drugo, za kanjavanje su odgovorne drave i taj progon nema smisla te do njega
nee nikada doi kad su te iste drave umijeane u organiziranje plaenitva. Posebno
je otean progon kad se privatne vojne kompanije angairaju izvan same te drave
i u zemlji koja je preslaba da bi i sama mogla provoditi progon.
Tree, postojee meunarodno pravo ne regulira direktno status vojnih kompanija koje angairaju drave ili meunarodne organizacije u vojnim ili humanitarnim
intervencijama, ali postojee pravo uz kreativno tumaenje i dubinsko shvaanje
njihove uloge moe biti dostatno za tumaenje pravnog poloaja istih i njihovog
razlikovanja od plaenika. Sloenost tumaenja svih moguih situacija najbolje se
vidi u sluaju kad konvencija UN-a iskljuuje odgovornost pojedinaca koje je poslala
njihova drava po slubenoj dunosti i kao pripadnike njihovih oruanih snaga. Prema
amerikom tumaenju u obzir se mogu uzeti savjetnici i kontraktori.
50

15-Durakovic.indd 50

31.3.2012 10:31:58

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

Pitanje trita ponude i potranje za vojnim uslugama ostalo je otvoreno i neregulirano i tu prazninu popunjavaju klasini plaenici i oni okupljeni oko kompanija
iz zemalja koje su u bliskoj prolosti preivjele rat. Te kompanije nude osnovne vojne
usluge, a vee kompanije sa Zapada vie ili manje pokrivaju segment sigurnosti na
visokom stupnju taktike specijalizacije i mobilnosti.
Jo nijednim aktom nije regulirana borbena uporaba kompanija kao ratnog aparata u veoj mjeri, a s obzirom na to da se svi uvjeti koji definiraju plaenika moraju
dokazati, odnosno moraju biti kumulativno ispunjeni to je vrlo teko, ograniavaju
drave u suzbijanju plaenitva.
Kljuni faktori za dokazivanje plaenitva su motivacija plaenika i reaktivna kompenzacija (Nyamuya i Sheehy, 2006.:19) uz element aktivnog statusa borca ukljuen
u lanak 47. Prvog dopunskog protokola iz 1977. godine stavak 2. Iz navedenog
stavka proizilazi da plaenik direktno sudjeluje u neprijateljstvima kao nelegitiman
borac, uz uvjet koji je negativno definiran, da nije poslan od strane drave koja nije
strana u sukobu na slubenom zadatku kao pripadnik oruanih snaga te drave to
se definira u lanku 47.,1(f).
To bi znailo da se kontraktor moe promatrati i kao civilna firma te kao takav
nije dio vojne sile nego je prikljuen, dok se s druge strane moe promatrati i kao dio
oruanih snaga drave koja ga alje im ona odobri njegov angaman. Posljedino
proizilazi zakljuak da privatne kompanije, odnosno kontraktori nisu plaenici,
jer ukljuenost drave je kljuna za razlikovanje od ostalih boraca, a kontraktori su
povezani s dravom na vie nain. Kompanije su pravne osobe u skladu sa zakonima drave i kao takve su prepoznate u zemljama u kojima djeluju po njihovim
zakonima, a same se periodino podvrgavaju kontroli i licenciranju. One su voljne
suraivati s matinom zemljom u razmjeni informacija i kao takve su joj na usluzi.
One tee tome da budu kvazidravni agenti i da djeluju u interesnom podruju svoje
matine zemlje u inozemstvu. Njihovo osnivanje nije jednokratno nego se osnivaju
kao korporacije s neodreenim trajanjem. Kompanije nastoje da ne budu pogoene
loim procjenama kroz lou korporativnu reputaciju pa paze gdje i kome pruaju
usluge za razliku od slobodnjaka koji imaju esto suprotstavljene motive, od novca
do ideologije i avanturizma.
Kompanija se moe smatrati produenom rukom drave im je drava unajmi
ili je osnuju i licenciraju njezini slubeni organi, ali u drugim sluajevima ne mora
postojati ta veza izmeu drave i kompanije. U sluajevima kad su sigurnosne kompanije unajmljene od strane multinacionalnih kompanija ili nevladinih organizacija,
upitna je mogunost nadzora nad aktivnostima kontraktora kao i nad nasiljem i
krenjem ljudskih prava.
Vlade preferiraju privatne vojne kompanije kao izvritelje poslova jer one pruaju
neke vrste usluga jeftinije i efikasnije nego to bi to mogle njihove oruane snage u
istim uvjetima za odreene vrste poslova. Pojava velikog broja kompanija na tritu
dovela je do sniavanja cijena angamana i posljedino svakodnevno kupovanje
malih kontraktora od strane velikih.

51

15-Durakovic.indd 51

31.3.2012 10:31:58

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

Stoga se regulacija odnosa izmeu drave i kontraktora, kao i odnos kompanija


i UN-a i drugih organizacija, moe ostvariti na dravnom ili meunarodnom nivou
ovisno o njihovim sponzorima koji i preuzimaju odgovornosti za njihove aktivnosti
i potrebe da one prihvate nadzor nad svim nivoima operacija od strane iskusnih
eksperata iz toga podruja (Adebajo i Sriram, 2000.:18).
U svakom sluaju, najvee anse za dobivanje posla na legalnoj osnovi, ne samo
za sigurnosne poslove nego i za vojne misije u cjelini, ima firma koja svojim kapacitetima i svojom reputacijom odraava poeljnog partnera snanih i istih ruku, a
ostali e biti i dalje klasini plaenici koji djeluju u sivoj zoni.
Ono to se spoitava privatnim sigurnosnim kompanijama nedostatak je odgovornosti prema povredama ljudskih prava, dok su za potivanje humanitarnog i ratnog
prava odgovorne slubene oruane snage drave (Gaultier et al., 2001.:13). Privatni
vojnici kao vojnici slobodnjaci koji rade za ugovoreni honorar uvijek vie preferiraju
one poslodavce koji bolje plaaju, ali privatne vojne i sigurnosne kompanije iz mnogo
su vie razloga prihvatljivije za privatne vojnike. Oni osim zarade nude i mogunost
hitne medicinske pomoi i evakuacije, kao i bolju organizaciju operacija u kojima
sudjeluju (Adebajo i Sriram, 2000.:4). S druge strane, slobodni plaenici neovisni
o kompanijama idu u one trino-ratne nie gdje privatne vojne kompanije nisu
prisutne. Slobodni plaenici ne vau toliko etike i druge ire socijalne i politike
posljedice svog anagamana kao to to ine privatne kompanije.

ZAKLJUAK
Kao to je u uvodu naglaeno, problem rada je teorijska analiza uvjeta za regulaciju
statusa privatnih vojnih kompanija u svjetlu meunarodnog humanitarnog, ratnog
i kaznenog prava i kriteriji za diferenciranje ovih kompanija od klasinih plaenika
ili zloinakih organizacija po meunarodnom kaznenom pravu. U radu je analizirano hako i enevsko pravo kao i rezolucije UN-a, regionalni izvori prava, izvrena
je podjela kompanija i diferenciranje s obzirom na specifine zadatke koje obavljaju
tijekom oruanih sukoba, a koje su od znaaja za dobivanje ili gubitak odreenog
statusa u oruanom sukobu. Takoer, ukazano je na specifinosti problema plaenika u Africi kao i regionalnog napora na njegovom suzbijanju kao glavnog poprita
upotrebe individualnih plaenika. Ukazano je na trendove u ovoj specifinoj industrijskoj grani u kojoj drave i meunarodne organizacije stvaraju ili se oslanjaju na
privatne vojne kompanije kao svoje produene ruke radi olakanog izvoza ratne ili
intervencionistike politike, provoenja mirovnih i humanitarnih operacija u svijetu
bez mnogo socijalne i politike debate. Moda postoje prednosti privatnih vojnih
kompanija kao profesionaliziranog borbenog aparata u odnosu na nacionalne oruane snage, ali one nose sa sobom brojne pravne, politike, socijalne i humanitarne
dileme. Generalno postoje zajednike slabosti u svim konvencijama o plaenitvu.
Prvo, za kanjavanje su odgovorne drave i taj progon nema smisla i do njega nee
nikada doi im su te iste drave umijeane u organiziranje plaenitva. Veina
akata je regionalno usmjerena na Afriku i borbu naroda na samoopredjeljenje, a
52

15-Durakovic.indd 52

31.3.2012 10:31:58

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

problem je i dokazivanje uvjeta iz konvencija. Svi uvjeti koji definiraju plaenika


moraju se dokazati, odnosno uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, a to je vrlo
teko, i predstavljaju ogranienje drave u suzbijanju plaenitva. Kljuni faktori za
dokazivanje plaenitva su motivacija plaenika i naknada koju prima, strana dravljanska pripadnost kao i element aktivnog statusa boraca koji su ukljueni u lanak
47. Prvog dopunskog protokola iz 1977. godine. Ukoliko kompanije mogu izbjei
samo jedan od uvjeta navedenih u lanku 47. navedenog Protokola ili u Konvenciji
UN-a onda one nisu plaenici.

LITERATURA:
Abrisketa, Joana (2007. ) Blackwater: Mercenaries and International Law. Madrid:
FRIDE Fundacin para las Relaciones Internacionales y el Dilogo Exterior.
Adebajo, Adekeye Chandra Lekha Sriram (2000. ) Messiahs or Mercenaries?
The Future of International Private Military Services. International
Peacekeeping7(4):129-144.
Brnardi, Vladimir (2009. ) Naoruanje ibenske vojne posade sredinom 15.
stoljea. U: Zbornik Odsjeka za povijesne znanost Zavoda za povijesne i
drutvene znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti, 26 (sijeanj). Str.
59-70.
Gatman, Roj Rif, Dejvid (2003.) Leksikon ratnih zloina ono to bi javnost
trebala da zna. Beograd: Samizdat B92.
Gaultier, Leonard et al. (2001.) The Mercenary Issue at the UN Commission on
Human Rights: The Need for a New Approach. London: International Alert.
Henckaerts, Jean-Marie Louise Doswald-Beck (2009.) Customary International
Humanitarian Law. Cambridge: Cambridge University Press.
Kinsey, Christopher (2008.) International Law and the Control of Mercenaries
and Private Military Companies. Cultures & Conflits. 26 juni. Dostupno na
URL http://conflits. revues. org/index11502.html
Mason, R. Chuck (2009.) U.S. - Iraq Withdrawal/Status of ForcesAgreement:
Issues for Congressional Oversight. Congressional Research Service.
Nyamuya Maogoto, Jackson Benedict Sheehy (2006.) Contemporary Private
Military Firms Under International Law: An Unregulated Gold RushAdelaide
Law Review, 26(2):1-23.
MAJ Puls, Keith E. (2005.) (ur.) Law of War Handbook. Charlottesville, Virginia:
International and Operational Law Department, The Judge Advocate Generals
Legal Center and School.
Scheimer, Michael (2009.) Separating Private Military Companies From Illegal
Mercenaries in International Law: Proposing an International Convention for
Legitimate Military and Security Support that Reflects Customary International
Law. American University International Law Review 24 (3): 609-646.
53

15-Durakovic.indd 53

31.3.2012 10:31:58

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

International Convention against the Recruitment, Use, Financing and Training


of Mercenaries, 4 December 1989, ICRC, International Humanitarian Law
Treaties & Documents, Dostupno na: http://www.icrc.org/ihl.nsf/FULL/530
OAU Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa 1972, O.A.U.
Doc. CM/433/Rev. L, Annex 1 (1972.), University of Minnesota, Human
Rights Library, Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/
mercenaryconvention.html
enevske konvencije za zatitu rtava rata iz 1949. i Dopunski protokoli,
MEUNARODNI KOMITET CRVENOG KRSTA, NID d.j.l., Sarajevo, 1999.

54

15-Durakovic.indd 54

31.3.2012 10:31:58

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

Mercenaries, private military companies and their


treatment in international law
Adnan Durakovi
Summary
The nature of modern inter and intrastate relationships and the need of countries to
achieve the interests, maintain stability and other goals at international and local level
induce them to use mercenaries, individuals with the second oldest profession in the
world. Although the individual mercenaries have not disappeared, the extent and the use
of their services changes with the introduction of new form of private military forces in
the shape of private military companies. The paper discusses some aspects of regulation
of these issues in international law.
Keywords: mercenaries, private military companies, international law of war, international
humanitarian law, international criminal law

55

15-Durakovic.indd 55

31.3.2012 10:31:58

15-Durakovic.indd 56

31.3.2012 10:31:58

You might also like