hayek individualizam i ekonomski poredak

I. individualizam: istiniti i lani

zastupanje istog drutvenog principa danas se smatra doktrinerskim. ali kae: on e pokazat da
preferiranje specifinog postupanja u svakom posebnom sluaju vodi natrag od poretka utemeljenog
na naelima k poretku temeljenog na izravnim zapovijedima. pragmatizam = zlo. trebaju nam naela
individualizam.
ind. koji on zastupa od: lockea, mandevillea, humea, smitha, burkea, tocquevillea, lorda
actona. ali postoji i individulalizam druge tradicije pod utjecajem kartezijanskog racionalizma:
enciklopedisti, rousseau i fiziokrati. pa kae: to razvija svoju suprotnost: socijalizam ili kolektivizam.
zato to nije istinski individualizam.
istinski ind: prvo teorija drutva, a tek onda polit. teorija. kae: razumijevanje drutva mogue samo s
razumijevanjem individualnih djelovanja ljudi. nemogue je izravno shvaanje drutva kao cjeline
(prva razlika).
puno institucija su nastale takvim individualnim djelovanjem bez svjesnog projekta (druga razlika).
ovjek je tek djelomino voen umom (trea). dakle ovjek nije savreno racionalan ni inteligentan, a
sustav nije proizvod njegovog uma.
pa kae: racionalistiki individualizam = vjerovanje u neizbjene zakonitosti historijskog razvoja i
moderni fatalizam. dakle: ono to on oe dokazati je da je ovo, iako sezove individualizam, zapravo
suprotno individualizmu.
dvije kljune opreke:
1. konstruktivisti smatraju logiki nemoguim vjerovanje u spontane dr rezultate
2. oni vjeruju da drutveni procesi mogu biti navedeni da slue ljudskim ciljevima samo tako da se
podvrgnu kontroli individualnog ljudskog uma. to vodi u socijalizam.
smithov sistem: postavljen tako da loi ljudi mogu uiniti najmanje tete.
glavni problemi s istinskim individualizmom (zbog kojeg ga se odbacuje):
1. njegovo odobravanje i ohrabrivanje ljudske sebinosti kao univerzalnog pokretaa. to odbacivanje
je temeljeno na nerazumijevanju injenice da ovijek, ak ni da hoe (i bez obzira koliko je on
dobar ili lo, sebian ili ne), ne moe poznavati vie od sitnog djelia cjeline drutva, pa je time
nuno ogranieno i njegovo djelovanje. dakle ne radi se o tome da ovjek mora biti sebian ve
da mu treba dopustiti da brine o onom dijelu posljedica za koje moe znati i brinuti za njih do
kojih je njemu stalo. (tako hayek razumije slobodu). a takvim djelovanjem ovjek najbolje
pridonosi zajednikim svrhama.
2. ideja da ovjek najbolje sam poznaje svoje interese. smisao toga je da nitko ne moe znati toko
zna najbolje i zato svakog treba pustiti da ide za onim to mu se ini najboljim, pa da vidi ta e
bit od toga. ljudski UM ne postoji u jednini, dostupan jednoj osobi (kako bi to mislili racionalisti).
pa kae: ljude moemo tretirati jednako samo zato to su po prirodi nejednaki. kad bi svi bili potpuno
jednaki moralo bi ih se tretirati nejednako da bi se dobio bilokakav tip organizacije. tako formalna
jednakost bez arbitrae neke pojedinane volje stvara hijerarhiju.
iz ovog svega jasno je i individualistiko odbacivanje prisile i ekskluzivne moi. ali to nije anarhizam.
ne odbacuje se prisilna vlast nego se trai njeno ograniavanje. pitanje: kako skuiti koje je to
podruje koje treba biti slobodno?
odgovor iz dve bitne premise:
1. ovjek treba potpuno koristiti svoje znanje i vjetine i slijediti svoje ciljeve. dakle: nesmije mu se
1

nametati nikakve ciljeve. vladu treba ograniiti na tjeranje pojedinaca da potuju naela koja su
njima poznata, a ne da slijede neke ciljeve koji nemaju veze s njima. vlada ne moe odreivati
interese drutva. smisao opih naela koja su poznata svima je da se sprijei sudaranje meu
sukobljenim interesima, a ne da se postavi neke zajednike ciljeve.
a kakva trebaju biti ta pravila? budui da moraju bit signalne toke za pojedince pri stvaranju
njihovih vlastitih planova pravila moraju biti dugorona.
pa kae: kratkorone politike tipa 'na dugi rok smo svi mrtvi' (keynes) vode u vladavinu naloga,
nareenja...
2. relativne nadoknade koje pojedinac moe oekivati od razliitih upotreba svojih sposobnosti
moraju odgovarati objektivnim rezultatima njegovih napora, a ne njegovim subjektivnim naporima
(cijene se ne formiraju s obizrom na zaslugu proizvoaa nego s obzirom na potranju za
proizvodom). ako je pojedinac slobodan da izabere treba podnijeti i rizik vezan uz njegov izbor
ne treba biti nagraen s obzirom na svoje namjere ve s obzirom na vrijednost rezultata za
drugoga. nemogue je potpuno zadovoljenje distributivne pravde.
drava kao svjesno upravljani sistem je tek mali dio drutvenog poretka kao neupravljanog. ona ima
zadatak osigurati prostor slobodne suradnje.
bitno za istinski individualizam: dobrovoljno konformiranje s tradicijama i konvencijama kojima nije
nuno razumljiv ratio, koje nisu dio konzistentnog projekta, nisu kontrolirane. to je bitna suprotnost s
njemakim 'individualizmom' ( koji to zapravo nije): vjera u razvoj originalnih osobnosti, protivljenje
svemu to je nastalo spontano bez nekog svjesnog projekta. takav individualizam nuno vodi
zahtjevu za sve veom centralizacijom, diktaturom...
ova suprotnost je zapravo suprotnost engleskog i kontinentalnog individualizma. kontinentalni vodi u
centralizaciju, nacionalizam i socijalizam.
pa kae: demokracija i socijalizam oboje istiu jednakost. ali kod demokracije je to jednakost u
slobodi, a u socijalizmu jednakost ropstva!
u istinskom individualizmu nema opravdanja za prinuivanje svih pojedinaca da ponu s iste razine
(jednakost ansi). kae: obitelj, a i druge grupe su jednako legitimne jedinice kao i pojedinac one za
svoje pripadnike mogu osigurati odreene materijalne i moralne standarde.
II. ekonomija i znanje
kae: empirijski element u ek. znanosti koji se dakle bavi uzrocima i posljedicama (podloan
verifikaciji / falsifikaciji) sastoji se od propozicicija o stjecanju znanja.
on e tu dokazati da tautologijske propozicije iste ravnotene analize nisu kao takve izravno
primjenjive na eksplanaciju drutvenih relacija. koncept ravnotee naime ima jasno znaenje samo
ako je primjenjen na djelovanje jednog pojedinca.
ravnotene relacije izmeu djelovanja neke osobe postoje samo ako su ta djelovanja dijelovi istog
plana. u ravnotenom odnosu su samo djelovanja u razdoblju u kojem su se anticipacije te osobe
pokazale ispravnima. budui da djelovanja nastupaju sukcesivno u vremenu vrijeme je bitan faktor
za razumijevanje ravnotee (to se esto zaboravlja).

e sad je pitanje kako rabiti koncept ravnotee za razumijevanje konkurentskog sustava?

- ako se radi o planu jedne osobe, koja u nekom razdoblju djeluje na taj planirani nain (uz
pretpostavku da su se u tom planu predvieni vanjski dogaaji dogodili) = stvar funkcionira. ali ako
planove istovremeno i neovisno odreuje vie osoba:
- da bi se planovi ostvarili moraju biti zasnovani na oekivanju istog skupa vanjskih dogaaja.
- budui da planovi djelovanja ukljuuju i oekivanje odreenih djelovanja drugih pojedinaca ti
planovi moraju na neki nain bit kompatibilni.
klasina analiza pretpostavlja da su podaci o potranji jednako dostupni svim pojedincima i da e
njihovi planovi ako ukljuuju te podatke biti kompatibilni.
pa kae: problem s pojmom podatak kao objektivnom danosti: u prvobitnom znaenju podatak je
injenica nazona u umu djelujue osobe ali kad se takav pojam prenese u drutvenu analizu kao
objektivna injenica ista za sve ljude stvar ne moe funkcionirati.
dakle, ako postoje podaci kao dane injenice pitanje je kome su one dane? i da li mogu biti razliite
za razliite osobe.
treba uspostaviti razliku izmeu pojmova podatka kao objektivne injenice i podatka kao injenica u
subjektivnom smislu kao stvari poznate osobama ije ponaanje elimo objasniti. pitanje na koje tu
treba odgovoriti ja zato bi subjektivni podaci ikad trebali korespondirati s objektivnima.
kad se kae da je neko drutvo u ravnotei = individualni planovi temeljeni na subjektivnim podacima
danim razliitim pojedincima su meusobno u skladu 2 smisla ovoga:
1. planovi su kompatibilni i postoji neki zamislivi skup vanjskih dogaaja koji ako se dese svi e
planovi biti realizirani bez razoaranja
2. ako nema zamislivog skupa dogaaja koji e omoguiti realizaciju svih planova nema
ravnotee.
na pitanje da li postoji korespondencija meu subjektivnim podacima odgovor se moe dati tek
retrospektivno....
ravnotea je dakle mogua ako su oekivanja razliitih pojedinaca kompatibilna i ako nema razlike
izmeu oekivanih i stvarnih dogaaja.
pa kae: jedino opravdanje za nastavak bavljenja ravnotenom analizom je pretpostavka da postoji
tendencija spram ravnotee. to znai da s vremenom znanje i namjere razliitih lanova drutva
postaju sve vie suglasni.
klasini pristup ravnotenoj analizi: pretpostavljanje savrenog trita (svatko zna sve to je
relevantno za njegove odluke). ali takvim postavljanjem pretpostavki ravnotee ne moemo doi do
objanjenja kako e ta ravnotea nastati. dakle potrebno je utvrditi koji je to proces koji e omoguiti
da ljudi dou do tog znanja koje e ih odvesti u ravnoteu.
dvije glavne razlike izmeu ovakvog pristupa i iste logike izbora:
1. pretpostavke od kojih polazi li = aksiomi koji definiraju polje unutar kojeg smo sposobni
razumijeti procese misli drugih ljudi. te pretpostavke su univerzalno primjenjive = ovjek djeluje
racionalno. ali kad se dolazi na konkretno pitanjima o uvjetima takvog djelovanja potrebna je
empirijska analiza
2. iz beskonane raznolikosti moguih situacija treba izabrati takve idealtipove kakve s nekim
razlogom smatramo relevantinima za uvjete u realnom svijetu.... bla... nije mi jasno.....
kae: sad dolazimo na pitanje hipoteza koje se tiu konkretnih uvjeta pod kojim ljudi stjeu relevantno
znanje i procesa stjecanja tog znanja.
3

1. da li su te hipoteze nune i dovoljne za objanjavanje kretanja spram ravnotee

2. do koje mjere su one vezane na stvarnost
konstantnost podataka (objektivnih) kae: to nije ni nuan ni dovoljan uvjet:
- shvaena u apsolutnom smislu znai da se u svijetu nita nee desiti
- ako promjene shvatimo kao konstantnost onda se konstantnost moe definirati samo naspram
oekivanja
dakle ni u kojoj varijanti ne moemo rei da e ljudi nauiti tono predviati dogaaje, a jo manje da
e promjenama doi kraj. iz ovog su nejasni uvjeti pod kojima moe doi do ravnotee.
osim pitanja o uvjetima i procesu stjecanja znanja ima jo jedno vano koje je zanemareno: koliko
znanja i koje vrste znanja pojedinci moraju imati da bismo mogli govoriti o ravnotei. (nemogue je
pretpostavljati da svatko zna sve).
tu dolazimo na problem podjele znanja (slino ko podjela rada). dakle: kako spontana interakcija
stanovitog broja ljudi od kojih svaki posjeduje neki djeli znanja dovodi do stanja poslovanja u kojem
cijene odgovaraju trokovima?
kae: oito je da cijene tee da odgovaraju trokovima e a sad tu treba skuiti koja su relevantna
znanja za svakog od pojedinca i kako do njih moe doi, a ne pretpostavljati da svi znaju sve.
odgovor: iz situacije naruavanja ravnotee to se deava kad neka od osoba promijeni svoje
planove tako da vie nisu u skladu s drugima. to se deava jer su joj postale jasne nove injenice, pa
u skladu s njima mora mijenjati svoje djelovanje kako bi realizirala plan. o novim injenicama moe
saznati:
1. sluajno na nain koji nije nuno posljedica njena nastojanja da realizira svoj plan
2. u tijeku nastojanja da realizira plan neizbjeno utvruje da su injenice drukije od oekivanih.
dakle: relavantno znanje koje osoba mora imati da bi prevladala ravnotea je znanje koje se stie na
temelju pozicije na kojoj je osoba izvorno bila i na temelju planova koje je dotada stvorila
izgledi da se postigne ravnotea ovise samo o znanju koje e osoba stei tijekom nastojanja da
izvede do kraja svoj plan.
ali takva ravnotea nije optimum! zato treba uvesti dodatne uvjete (= odsutnost frikcija...).

III. injenice drutvenih znanosti

kae: drutveni znanstvenici kre pravila znanstvene metode. kad pokuaju ne kriti ih
katastrofalni rezultati. ali kako obraniti metode drutvenih znanosti?
pa kae: na koji nain neke injenice klasificiramo kao 'injenice dr. znan.'? odg: ono to injenice ini
injenicama neke vrste su atributi koje izabiremo kako bi ih tretirali kao pripadajue odreenoj klasi.
tako drutveni fenomeni mogu imati i fizike ili neke druge atribute.
drutvene znanosti se bave nainom ponaanja ljudi spram svoje okoline: ljudi ili stvari. pri tome su
predmeti ljudske djelatnosti definirani samo onim ime ih ljudi dre, a ne u terminima svojih realnih
svojstava.
predmeti ljudske djelatnosti za svrhe dr. znan. iste su ili razliite vrste ne ovisno o tome to mi
promatrai znamo o predmetima nego ovisno o tome to mislimo da o tome zna promatrana osoba.
dakle znanje pripisujemo promatranoj osobi.
4

fizika svojstva djelovanja i predmeta su posve irelevantna pri definiranju klasa injenica u dr. znan.
elementi klasa ne moraju imati zajednika fizika svojstva. a koja su to onda zajednika svojstva koja
odreuju neku klasu injenica?
dakle kad definiramo ljudska djelovanja i njihove predmete definiramo ih u terminima mnijenja ili
namjera djelujiih osoba. iz toga slijedi da definicije predmeta i djelovanja impliciraju ovjekovo
ponaanje prema njima.
pa kae: pri klasifikaciji nekog predmeta ili djelovanja zapravo polazimo od sistema do kojeg smo
doli samopromatranjem. takvo tumaenje drugih na temelju sebe veinom funkcionira, ali problem je
da nikad ne moemo pouzdano znati. da li je legitimno ovakvu 'intuitivnu' metodu rabiti i kod znanosti
ili ju treba odbciti jer nema nikakvih fizikih pokazatelja koji mogu dati potpuno pouzdan dokaz nekog
tumaenja (to je zapravo suprotno tendencijama u suvremenoj znanosti)? biheviorizam =
tendencija da se uskladi metoda dr. znan. sa onom prirodne.
pa kae: kad krenemo promatrati neko bie koje se ne moe razumijeti analogijom sa sobom, o
njemu ne moemo dati nita vie od opisa opaenih fizikih svojstava. isto tako kad se odvajamo od
svog neposrednog konteksta, najkonkretniji pojmovi i analogije prve gube znaenje, a one
naopenitije najdue funkcioniraju.
a sad se treba pozabaviti svrhama klasifikacije. pri tome dvije stvari:
1. 'klasifikacija slui eksplanaciji pojedinanog sluaja' = zabluda. nema objanjavanja. klasifikacija
se deava samo zato da bi se sredili podaci. rije je o primjenjenoj logici.
2. iz ovog shvaanja primjenjene logike proizlazi zahtjev da iz znanja svojeg vlastitog uma moemo
izvesti iscrpnu klasifikaciju svih moguih oblika razumnog ponaanja. (deduktivno, a priori). pa
kae: u tome nema nita krivog jer kad razmatramo razumno ponaanje razmatramo ponaanje
koje moemo razumijeti u terminima vastitog uma.
odgovor na pitanje oko uporabe klasifikacija: svrha = s razliitim vrstama tako klasificiranog
pojedinanog ponaanja postupati kao s elementima od kojih konstruiramo hipotetske modele
nastojei reproducirati obrasce drutvenih odnosa koje poznamo iz svijeta oko sebe.
ali kae: ovo nam jo uvijek na govori da je konstruiranje modela u svojoj glavi bolje od empirijskogz
iskustva.
kae: comte misli da se promatranjem drutvenih kolektiviteta moe doi do objektivnih injenica
relevantnijih od onih koje nam pruaju individualna ponaanja.
a sad ide obraun s historijskom metodom. kae da neki logiari savjetuju upotrebu historijske
metode umjesto eksperimentalne u svrhu generalizacije drutv. pojava.
ali ta su to 'historijske injenice'? da li su one fizike, prostorno-vremenske? (npr. dali je seljak koji je
orao njivu kilometar od bojnog polja bitke kod waterlooa dio te bitke?). ne. historijske injenice ne
moemo prostorno-vremenski definirati. kae: ono to se u povijesti naziva injenicom nije nita
drugo nego teorija koja je istog karaktera kao i ostali konstruirani modeli u dr. znanostima. naime kod
povijesti se na radi nita drugo nego selektira neke poznate, razumno povezane dijelove nekog
razdoblja. tome zapravo prethodi drutvena teorija. povijest nije dana injenica.
dok god historiar ne govori o ponaanju pojedinanih ljudi, nego o nekim drutvenim pojavama,
potrebna je neka teorija koja govori na koji nain se elementi te pojave dre skupa.
pa kae: teorije o drutvenim cjelinama pretendiraju na otkrivanje zakonitosti funkcioniranja tih
cjelina. one zapravo konstituiraju te cjeline (a povjesniar ih onda koristi)
dve vane posljedice ovog:
5

1. teorije drutvenih znanosti proizvodi tehnike rezoniranja koje pomau pri povezivanju pojedinih
injenica, ali se ne bavi samim injenicama.
2. teorija ne moe biti verificrana ili falsificirana pozivanjem na injenice. ono to se moe
verificirati/falsificirati je prisutnost naih pretpostavki u pojedinom sluaju. injenice ne mogu
opovrgnuti teoriju, ona samo moe bit nedovoljna za objanjavanje neke konkretne pojave (isto
kao i matematika)...
e sad pitanje: da li je ovakva vrsta teorije koja 'konstituira' drutvene cjeline jedina vrsta drutvenih
teorija ili se takoer mogu raditi empirijske generalizacije ponaanja tih cjelina (npr. zakone promjena
jezika, institucija...)
kljuni argument s kojim odbacuje povjesnu metodu: ako od beskonane razliitosti pojava koje
moemo nai u bilokojoj situaciji dijelom nekog predmeta mogu biti smatrane samo one koje moemo
povezati posredstvom naeg mentalnog modela onda predmet ne moe imati nikakvih atributa
osim onih koje je mogue izvesti iz naeg modela. nemoemo iskustvom pronai nove elemente
modela koji smo sami konstruirali.
kae: razlika izmeu promatranja prirode i promatranja drutva je ta da prirodu promatramo izvana a
drutvo iznutra. kod prirode imamo koncepte koji se bave injenicama i moraju im odgovarati, kod
drutva koncepti o njemu ga ujedno i uspostavljaju. koncepti o drutvu su dio drutva.

IV. upotreba znanja u drutvu

racionalan ek. poredak, efikasan, optimum = marginalne stope supstitucije izmeu bilo koje dvije
robe ili faktora moraju biti jednake u svim moguim razliitim upotrebama. osnovna pretpostavka za
to izvesti je da imamo sve relevantne informacije.
pa kae: ti podaci nikada ne mogu biti dani pojedinoj pameti. dakle nije problem kako alocirati 'dane'
resurse nego kako osigurati najbolju upotrebu resursa poznatih bilo kojem od lanova drutva, za
ciljeve iju relativnu vanost poznaju samo ti pojedinci. to je problem koritenja znanja koje nikome
nije dano u svom totalitetu.
'planiranje' = kompleks meusobno povezanih odluka o alokaciji svojih raspoloivih resursa. dakle
sva ekonomska aktivnost = planiranje. ono je zasnovano na znanju. prijenos tog znanja = kljuno
kad se govori o efikasnom ek. poretku.
pa kae: kljuno pitanje je tko planira? da li se planira centralno ili planiraju mnogi. dakle ek sistem
moe biti:
1. centralno planski
2. konkurentski
3. delegiranje planiranja organiziranim industrijama monopolima (izmeu ta dva)
efikasniji je onaj pod kojim se potpunije koristi postojee znanje. dakle ili staviti sredinjoj vlasti na
raspolaganje znanje koje prvobitno raspeno meu mnogima ili prenijeti pojedincima takvo dodatno
znanje kakvo trebaju da mogu povezati svoje planove s planovima drugih.
pa kae: dvije su vrste znanja:
1. znanstveno znanje (njega imaju strunjaci) kad bi ono bilo jedino centralno planiranje bi bilo
opravdano
2. znanje posebnih okolnosti vremena i mjesta (neorganizirano, neznanstveno znanje). svaki
pojedniac posjeduje neko znanje koje ne posjeduje nitko drugi i koje mu daje izvejesnu prednost.
6

ali korist od tog znanja moe imati samo ako odluke vezane uz to znanje budu preputene samo
njemu. takvo se znanje danas esto prezire i to zbog jednostavnog razloga: polazita da je
znanje 'dano'.
to odbacivanje znaaja znanja o posebnim okolnostima vremena i mjesta vezano i uz minimiziranje
znaaja promjene. kad naime ne bi bilo promjene moglo bi se jednom zauvijek napraviti plan i stvar bi
funkcionirala. kae da su ekonomski problemi uvijek i samo posljedice promjene.
to odricanje vanosti promjena kod ekonomista je rezultat zaokupljenosti statistikim agregatima koji
se uvijek vie-manje ine stabilnima.
znanje o posebnim okolnostima mjesta i vremena ne moe ui u nikakve velike statistike agregate,
pa tako nije dostupno ni centralnoj vlasti. tako centralno planiranje nikada ni ne moe uzeti u obzir
ove posebne okolnosti i nedostupan mu je ovaj tip znanja.
dakle ako je glavni ekonomski problem prilagodba promjenama posebnim okolnostima mjesta i
vremena onda konane odluke moraju biti preputene onima kojima su te okolnosti bliske. dakle
nuna je neka decentralizacija odluivanja. ali uz to je nuno osigurati da oni koji odluuju dou i do
onih znanja koja e im omoguiti da svoje odluke uklope u cjelokupni obrazac promjena ekonomskog
sustava. a ta znanja prije svega odgovaraju na pitanje koliko a ne zato.
to znanje mu daje cijena (doprinos iste logike izbora). pomou promjene cijene se informacija o
nekoj robi, proizvodnji... iri preko cijelog trita bez da njegovi sudionici znaju uzroke promjene.
pa kae: taj mehanizam nije proizvod ljudskog uma i ljudi koje on vodi najee ne poznaju njegovu
logiku. a oni koji zagovaraju svjesno upravljanje njime zaboravljaju da je upravo suprotno: treba
protegnuti domet naeg koritenja resursa izvan kontrole bilo ije svijesti.
kae: ovakav se sustav razvio sluajno, a mogo se razvit i neki drugi. nitko do sada nije uspio u
projektiranju alternativnog sistema koji bi sadrao neke elemente ovog.
danas vie nitko izravno ne odbacuje cjenovni sustav kao glavni mehanizam. ak ni centralnoplaneri.

V. znaenje konkurencije
pojam konkurencije kakav koriste ekonomisti danas sve se vie razlikuje od njegove uobiajene
uporabe. ekonomisti naime smatraju da je 'savrena konkurencija' prikladan pojam za razumijevanje
stvarne. polazi se od toga da je ono cemu konkurencija tendira vec uspostavljeno.
kae: kad bi to bilo tako konkurencija zapravo ne bi postojala.
osnovni problem: moderna ek.teorija se bavi stanjem koje zovu 'konkurentska ravnotea'.
ononpretpostavlja da su podaci za razliite pojedince potpuno prilagoeni jedni drugima. kae: glavni
problem je zapravo koji je to proces kojim se podaci prilagouju jedni drugima? dakle kad se govori o
konk. ravnotei ak se ni ne pokuava pokazati kakve e posljedice proizai iz kakvih uvjeta nego se
pri defniranju uvjeta posljedice ve podrazumijevaju.
kae: opisivanje ravnotee nam nita ne govori o tome kako ju je mogue uspostaviti.
dakle teorija konk. ravnotee pretpostavlja da ve postoji situacija koja je rezultat konkurentskog
procesa. ak i analize nesavrene i monopolistike konk. ostaju na mnogim nerealistinim
savrenostima.

savrena konk. (prema uobiajenom shvaanju) pretpostavlja:

1. homogenu robu, velik broj malih prodavaa od kojih ni jedan ne moe utjecati na cijenu
2. odsutnost prepreka ulasku na trite i drugih ogranienja kretanju cijena i resursa
3. potpuno poznavanje relevantnih faktora od strane svih sudionika na tritu
kae: trei uvjet = najapsurdniji. upravo ta znanja za za koja se pretpostavlja da su dana svima su
rezultat procesa konkurencije! upravo trite je taj mehanizam informiranja.
kae: savrena konkurencija je zapravo odsustvo svih konkurentskih aktivnosti (def konk aktivnosti:
'djelovanje u kojem se nastoji postii ono to u isto vrijeme nastoji postii netko drugi'). ova tri uvjeta
su zapravo postpuna suprotnost konkurenciji.
kae: zapravo trei uvjet i nije toliko apsurdan jer logiki proizlazi iz prva dva. ako imamo istu robu,
jednake proizvoae i potunu odsutnost prepreka onda je za oekivati da e s vremenom svi imati
sva relevantna znanja za to trite.
ali te pretpostavke su potpuno nemogue: nema dva ista proizvoda i proizvoaa i ne moe ih biti.
neki tvrde da bi se savrenom konkurencijom postigla bolja iskoritenost resursa pa kau da ju treba
nastojati uspostaviti standardizacijom smanjiti razliitost proizvoda. kae on: nema anse da bi se
time postiglo ikakvo poboljanje.
procjena vanosti konkurencije ne treba se vriti na temelju idealnog stanja koje nije mogue postii
nego na temelju situacije u kojoj je konkurencija sprijeena (odreivanje cijene ili ograniavanje
proizvodnje od strane vlasti).
glavni ekonomski problem je pokuaj otkrivanja novih naina da se stvari proizvedu bolje i jeftinije
nego prije prilagodba promjenama, a upravo to omoguuje konkurencija. samo konkurencija
omoguuje da robe imaju najniu cijenu koja je mogua, uz najmanje trokove koji su mogui.
proces konkurencije djeluje kontinuirano samo na onom tritu gdje se prilagodba deava sporije od
promjena. konkurencija je utoliko vanija to su nesavreniji uvjeti u kojima ona mora djelovati i
ponajvie upravo tamo gdje se trite ne moe ni pribliiti situaciji da bude savreno.
argument za konkurenciju nije temeljen na uvjetima koji bi postojali da je konkurencija savrena nego
na situaciji u kojoj konkurencije nema! ali kae: danas je moderno aliti se na nesavrenost
konkurencije, a miriti na njeno odsustvo.
konkurencija je proces koji ukljuuje kontinuiranu promjenu u podacima i koju nikako ne moe shvatiti
onaj koji pretpostavlja konstantnost podataka.

VI. 'slobodno' poduzee i konkurentski poredak

kae: pomak prema jaanju socijalizma moemo zahvaliti meu ostalim i nekonzistentnoj
argumentaciji protiv njega ije konzekvence zapravo takoer vodeprema socijalizmu: industrijski
protekcionizam, karteli, konzervativne poljoprivredne politike...
kad jednom vlada preuzme kontrolu i odgovornost za poloaj posebnih grupa ta se kontrola iri
nema nade za slobodan sustav.
greka liberala 19.st je bila da su ostavili dojam da se naputanjem svog tetnog djelovanja drave
iscrpljuje sva politika mudrost ne govorei nita o tome kako drava treba koristiti one ovlasti koje joj
8

bez sumnje trebaju pripadati.

hajek kae da drava svojim djelovanjima moe uiniti konkurenciju djelotvornijom.
tradicionalni liberali najee ostaju samo na uvanju prava vlasnitva i pridravanja ugovora. ali
zapravo tek nakon to se to uspostavlja poinje problem.
bitno je razlikovati konkurentski poredak (koji zagovara hajek) i ureenu konkurenciju (koju
zagovaraju konzervativni planeri) koja nije nita drugo nego ograniavanje djelotvornosti
konkurencije.
iako mu je glavna briga da se osigura (tj. da drava osigura) da trite djeluje gdje god moe
ne smije se zaboraviti da u drutvu postoji i odreen broj usluga koje trite ne moe osigurati jer
se ne mogu naplatiti korisnicima, tj. jer se njihove koristi ne mogu ograniiti samo na one koji su
za njih voljni platiti.
monetarna i financijska poitika tu kae da se monetarna politika mora voditi to je mogue vie
predvidivim i fiksnim pravilima
u modernom drutvu je potrebno osigurati neku vrstu opskrbe za nezaposlene i nzaposlive
siromahe
a sad na mjere potrebne da bi se osigurao to djelotvorniji konkurentski poredak. one su vezane uz
sljedee naslove:
1. pravo vlasnitva i ugovorno pravo
ovo se na prvu ini jednostavnim, ali kad doemo na konkretizaciju pokazuje se da nije. vlasnitvo
nema u svim varijantama samo znaaj za vlasnika, ve esto i drutveni znaaj. intelektualno
vlasnitvo, ako ga se shvaa na isti nain kao i materijalno, doprinosi zapravo razvoju monopola.
ne moemo pravo vlasnitva mehaniki iriti na sve.
2. pravo poduzea i udruga (sindikati...)
kae: irenje prava koje imaju pojedinci kao prevni subjekti na kolektivitete kao to su korporacije
izravno pogoduje stvaranju monopola.
od radnika kae ne treba nita ni oekivati dok poslodavci ne pospreme stvar u svojoj kui... kad
razmatramo sindikate: ne treba ih ni odbacivati niti im dati specijalnu poziciju koja omoguuje
nasilje njihovu mo treba prikladno ograniiti.
3. problemi suoavanja s monopolima
4. problemi oporezivanja
progresivno oporezivanje je loe jer vodi socijalnoj imobilnosti i dovodi do toga da nestaje ovjek s
neovisnim sredstvima neovisnog o vladinoj kontroli.
5. problemi meunarodne trgovine (i posebno odnosa izmeu slobodnih i planskih privreda)

VII. socijalistiki raun I.: priroda i povijest problema

danas malo tko ne trai centralno upravljanje veinom ljudskih aktivnosti u slubi raznih ciljeva.
kae: u koncipiranju socijalizma ni u jednom trenutku se nije dvojilo o tome da li je mogue umno
reorganizirati drutvo, da li je mogue planirati centralno. rasprave su najee samo etikog tipa: u
kojem smjeru trebaju ii planovi....
ali socijalisti nisu ni svjesni toga da postoje ekonomski problemi. glavni ekonomski problem: razliite
svrhe konkuriraju za ograniene raspoloive resurse. u konkurentskom poretku te probleme ne
rjeava svjesno jedna osoba (ve puno njih na temelju informacija koje im daje cijena) stoga ljudi
nisu ni svjesni da ti problemi postoje (da li je bolje proizvesti dvije dodatne puke ili dva dodatna
ljenika....).
9

kae: ovaj sistem funkcionira bez da ga itko razumije, ali teko da bi ga ljudi pustili da funkcionira ako
ga ne razumiju.
ovo nerazumijevanje je u 19.st. bilo puno manje ali se usljed manjkavosti klasine ek. teorije to
razumijevanje izgubilo iako je ta teorija imala puno manje manjkavosti nego to se inilo. zato su
ideje planske privrede imale vie ansi.
druga stvar koja je doprinijela je pojava historijske kole u ekonomiji koja smatra da je ekonomske
zakonitosti mogue spoznati primjenom metoda prirodnih znanosti na materijalnu povijest. to vodi u
puku deskripciju i skepticizam spram bilokakvih zakonitosti. problem je naime u tome da kod
drutvenih za razliku od prirodnih znanosti nije mogu eksperiment pa pokuaj primjene
prirodnoznanstvenih metoda na drutvo dovodi do zakljuka da nema nikakvih pravilnosti i da su sve
pojave samo povijesne kategorije.
marx predstavnik upravo ovog miljenja. glavna ideja: pojave ek. ivota nisu rezultat stalnih uzroka
nego samo odreenog povijesnog razvoja. takav stav onemoguuje socijalistima uoavanje
bilokakvog trajnog ekonomskog problema, a u krajnjoj konzekvenci obeshrabruje bilokakvo
istraivanje konkretne organizacije socijalistikog drutva u budunosti. promjena e se jednostavno
desiti po povijesnoj nunosti.
a sad o socjalizmu.
glavni cilj = poboljanje poloaja klase nevlasnika preraspodjelom dohotka izvedenog iz vlasnitva.
dakle kolektivno vlasnitvo proizvodnih sredstava i kolektivistiko upravljanje njima. ovakvo
upravljanje se naravno moe vriti i sa sasvim drugim ciljevima (plansko)
dakle plansko upravljanje moe i ne mora imati socijalistiki etos. pitanje: da li je mogu socijalizam
bez planiranja?
kae: ciljeve se ne moe znanstveno osporavati, moe se samo pokazati da li e odreena metoda
voditi do postavljenog joj cilja.
glavni uvjet za postizanje cilja socijalizma (raspodjela dohotka neovisna o individualnom vlasnitvu
resursa) vlast koja odluuje o raspodjeli mora imati kontrolu nad resursima.
problem socijalistike metode: vlast mora raspodijeliti ograniene resurse na neogranien broj
konkurirajuih svrha. kako da ona izvede ljestvicu vrijednosti pribline tonosti koju dobiva
konkurentski kapitalizam?
kae hajek od sad e pojam socijalizam rabiti u ovom irem smislu kao metodu, a ne kao ciljeve.
a sad ide tipologija socijalizama:
1. najraireniji: zalae se za kolektivno vlasnitvo sredstava proizvodnje + unificirano centralno
upravljanje. sloboda postoji u potronji i u izboru zanimanja.
2. onaj koji dokida i potonje dvije slobode (poznat i kao komunizam). centralna vlast moe bilokome
naloiti da ini bilokoju stvar.
dakle hajekova definicija socijalizma = centralno upravljanje ekonomskom aktivnou. tu sad moe
bit varijacije od najveeg do najmanjeg koje je nuno da bi se jo uvijek moglo govoriti o socijalizmu.
planiranje je nemogue bez kontrole sredstava proizvodnje (to vrijedi i za kapitalizam svaki pokuaj
da se centralno planira, pa ak i parcijalno, u krajnjoj konzekvenci vodi u centralnu kontrolu
ekonomske aktivnosti). to ne znai da je klasini lese fer sistem najbolji. kljuno je da se iznau takve
institucije koje e trajno osigurati najefikasnije funkcioniranje konkurencije.
da ne bi bilo zabune: treba razlikovati sistem koji privatnoj inicijativi omoguuje prilagodbu
promjenama (trajni institucionalni okvir) od sustava u kojem prilagodbe svim moguim situacijama
10

izvodi centralana vlast.

kae: mi smo danas jednako daleko od bilokakvog sustava kapitalizma kao i od konzistentnog
sustava centralnog planiranja. ono to mi danas imamo je intervencionistiki kaos.
tokom 19.st kritike metode socijalizma gotovo da i nije bilo. tome je razlog to socijalisti nisu ni izloili
rjeenje niti jednog problema koji je proizlazio iz njihovog koncepta.
prva kritika se pojavila od nizozemskog ekonomista piersona pocetkom 20. st.
kautski vodei socijalistiki teoretiar tada isprovociran da odgovori. on kae: socijalistika
drava bi takoer imala probleme odreivanja vrijednosti zato socijalisti moraju rjetit problem kako
odrediti vrijednost raznih roba u odsustvu cjenovnog sustava.
poslje 1. sv. rata, kad socijalisti dolaze na vlast u mnogim dravama evrope poinju rasprave o
konkretnom ureenju. poticaj im je dala ratna privreda za koju se inilo da je pokazala da centralno
planiranje funkcionira i u mirnodobskim uvjetima. (ovo se ponajvie deavalo u njemakoj i austriji).
o.neurath ratno iskustvo je pokazalo da je u upravljanju ponudom roba mogue otkloniti
razmatranja vrijednosti. rauni centralnih planera trebaju biti izvedeni in natura u fizikim
veliinama.
l. von mises prvi formulirao centralni problem socijalistike ekonomije (1920.). pokazuje kako sa
mogunost racionalnog rauna u naem sadanjem ek.sustavu temelji na injenici da su cijene
izraene u novcu osigurale bitni uvjet za takvo raunanje. pokazuje kako je ekonomsko koritenje
raspoloivih resursa mogue ako se cjenovno vrednovanje primjenjuje i na meuproizvode i faktore
proizvodnje, a ne samo finalne proizvode. cjenovni proces konkurentskog trita najbolje uzima raun
sve injenice.
do slinih zakljuaka je doo i weber u privredi i drutvu. racionalna upotreba resursa mogua samo
u sustavu novca i razmjene.
isto to i u rusiji boris brutzkus slini zakljuci kao mises i weber iako ih je temeljio na iskustvu
poljoprivrede u rusiji. i on govori o nemogunosti racionalnog rauna u centralno upravljanom
gospodarstvu u kojem nema cijena.
na misesa bilo je nekih pokuaja dokazivanja da se u centralnoplanskom sistemu moe odreivati
vrijednost bez problema ali kae to se ubrzo pokazalo nedokazivim.
ali to naravno nije sruilo socijalizam krenulo se na traenje alternativnih shema. dva tipa regiranja
na misesov argument:
1. gubitak efikasnosti i pad opeg bogatstva nije previsoka cijena za ostvarenje pravedne raspodjele
bogatstva (kae hajek: nema naina da se tono izrauna razlika u autputu izmeu socijalizma i
kapitalizma)
2. ovaj se argument smatrao kritikom sam posebnog tipa socijalizma konstruiralo se sheme koje bi
bile imune na nju. 2 vrste:
a. protezanje planiranja i na izbor zanimanja i potroaki izbor.
b. uvoenje elemenata konkurencije
VIII. socijalistiki raun II.: stanje debate
iako socijalisti to nee da priznaju kritika ih je jako promijenila. svima je jasno da sa slobodom
potroaa i zanimanja nije mogu racionalni raun planske privrede. obrana najee ostaje na tome
da to mora bit nekako mogue, a pojavljuju se i neki prijedlozi koji su imuni na ovu kritiku.
11

a sad na sovjetski model, za koji neki ele vjerovati da je pokazatelj da je stvar u praksi ipak
provediva.
pri tome e se osloniti na brutzkusa i probati pokazati kako se podaci dobiveni iskustvom uklapaju
u ove teorijske postavke.
ono to hajek eli pokazati nije da li je planiranje mogue ili ne nego da li je mogue njime postii
ciljeve radi kojih je poduzeto. to se moe vidjeti po razlici u outputu.
mogue pogreke planskog sistema: prekomjerni i neopravdani razvoj nekih industrija na raun
drugih uz prevelike trokove, esto temeljeno na nekontroliranoj ambiciji inenjera da primjene neke
tehnologije bez obzira na njihovu ekonomsku isplativost. dakle zloupotreba resursa.
kae: zato tehnoloka naprednost nekih industrija u sovjeta moe izgledati fascinantno, ali ona ne
poveava autput nije ekonomski opravdana (npr. kaj ti vrede najjebeniji traktori, ako je radna snaga
koja moe obavljati isti rad znatno jeftinija od proizvodnje traktora).
kae: jedina dva legitimna pokazatelja: dobra koja sustav isporuuje potroau i racionalnost odluka
centralnoplanske vlasti. pokazuje se da sovjetski sistem i u jednom i u drugom zakazuje. misesov
argument o nemogunosti racionalnog rauna u nemonetarnom gospodarstvu u praksi se pokazao
tonim, a rjeavanju tog problema se ne pristupa ve se evntualno optuuje pojedince da opstruiraju
provoenje plana. ali i to samo pokazuje da ja teko natjerati ljude da sudjeluju u planskoj privredi.
drugi modeli: taylor i roper ideja da bi se pod pretpostavkom poznavanja svih relevantnih
podataka, vrijednosti koliina razliitih roba mogle odrediti aparatom kojim teorijska ekonomija
objanjava formiranje cijena i smjer proizvodnje u nekom konkurentskom sustavu. kae: formlno
logiki ovo stoji, ali se ne uoava kljuni problem: nema naina da se u suvremenom drutvu doe do
svih relevantnih informacija s kojima bi taj sustav mogo doi do tonih numerikih rezultata.
drugi problem s centralnim planiranjem: ako centralna uprava preuzima sve ovlasti i inicijative koje je
prije imao poduzetnik, ona snosi i potpunu odgovornost za apsolutno i neizostavno sve sve detalje u
proizvodnji u protivnom je on beznadno rastroan. ali taj sustav zapravo nije u stanju obaviti ni
minimum: statistiki pratiti sve te podatke.
kae: raunica ravnotee u konkurentskom sustavu pretpostavlja da je odreen opseg tehnikog
znanja 'dan'. to tehniko znanje je rasporeeno meu mnogima. meutim centralnoplanski sistem je
postavljen tako da bi to znanje moro imati jedan ovjelk ili mala skupina ljudi.
problem postoji i sa dobivanjem informacija o preferencijama potroaa koji su slobodni koje su
potrebne prije nego se formulira plan, a budui da se one stalno mijenjaju plan bi se morao
neprekidno revidirati.
dakle: socijalistiki sistem bi morao prikupljati ogromne koliine podataka statistika metoda =
samo jedan od naina. ali osim toga na temelju te ogrone grae bi trebalo donostit i odluke i to o
svakom proizvodu (na temelju jednadbi). kae hajek: ne postoji tehnika niti osoba koja bi to mogle
izvesti. nema naina da se odluuje o svim onim sitnicama koje su u krajnjoj konzekvenci odluujue
za uspjeh ekonomskog sistema.
neki teoretiari imaju ideju da se kad se pree na plansku ekonomiju preuzme cjenovni sustav iz
kapitalizma, a da se prilagodba malim promjenama koje e se eventualno deavati rjeavaju
metodom pokuaja i pogreke. hajek na to: nema anse da e promjene bit male!
kae: danas postoji suglasnost oko toga da je centralno planiranje i sloboda zanimanja i potronje
inkompatibilno. to je stvorilo dojam da je nepredvidivost potroalih preferencija jedini problem
planske privrede pa su neki sugerirali da ukidanje slobode potroaa nije prevelika cijena za uspjeh
12

(dobb). ali kae: zabluda je da cijene moraju postojati samo zbog potivanja potroakih
preferencija.
potroake preferencije su samo jedna od nepredvidivih varijabli (moe se mijenjat i priroda,
strojevi...). kae: jedina varijanta u kojoj bi cijene postale nepotrebne je kad bi drava proizvodila bez
cilja da nekog zadovolji ta god joj se prohtje, a potroai bi to morali uzimat. ali to sa pravednosti ili
dobrobiti ikog onda nema nikakve veze. zato dobb nije dobio niti jednog sljedbenika
uz ovakve pojavljuju se i suprotne ideje: promjene socijalistikog sistema prema veoj konkurenciji.
dakle meu poduzeima mora postojati konkurencija i cijene ali je vlasnitvo sredstava i dalje u
rukama drave. menaderi su slubenici drave koji ne nastoje ostvariti profit nego prodavati po
cijenama koje opravdavaju trokove. ovo je, kae, isto socijalizam. tu se planiranje gotovo svodi
samo na osiguravanje institucionalnog okvira.
kljuno pitanje je tu to je ovdje u ovakvoj konkurenciji neovisni subjekt na tritu?
2 mogua tipa ovakvog sustava:
1. konkurencija meu industrijama svaka industrija jedno poduzee
2. konkurencija meu vie poduzea unutar svake industrije
samo varijanta 2. izbjegava veinu prigovora planskoj ekonomiji, ali donosi nove probleme sa sobom.
pitanje je naime: moe li se upravljanje poduzeima u konkurenciji prepustiti pojedincima koji uope
nisu zainteresirani za njihov uspjeh?
ad. varijanta 1. integrirane industrije koje konkuriraju za potroae i za proizvodne faktore. dakle
monopoli. ovo su koncepti koji se pojavljuju i u kapitalizmu kao ideje za smanjenje kaosa
konkurencije. kae: nema koristi od smanjenja kaosa konkurencije. monopoli smanjuju drutvenu
korisnost. ovo bi prouzroilo nestabilnost vrijednosti onih roba ija cijena ovisi o cijenama roba drugih
industrija.
ali osim toga nema tendencije najboljeg koritenja resursa. proizvodnja bi se smanjila. monopoli
vode rasipanju.
neki kau da konkurencija spreava uvoenje inovacija. ali: ako moderni stroj proizvodi skuplje od
zastarjelog da li je novi stroj stvarno bolji? a ako bi drava ugasila stare strojeve da bi se novi koristili,
ona izravno uzima iz depa potroau i vlasniku starog stroja da bi dala vlasniku novog. nema
opravdanja za to.
jo jedan problem: imperativ tim poduzeima da stavljaju cijene koje odgovaraju trokovima. kae:
teko je odrediti trokove (vrijednost faktora) ako nemamo cijene. vrijednost se naime odreuje s
obzirom na oekivane prinose. ako nema konkurencije ne mogu se ni znati nuni trokovi nema
mogunosti usporedbe razliitih metoda proizvodnje.
ad varijanta 2. kljuno pitanje: ta se smatra poslovnom jedinicom? u ovom sistemu centralna
ekonomska vlast je jednako jaka kao i u ostalim varijantama socijalizma jer je vlasnik svega. pitanje
je kojim se ona naelima vodi.
kae: u ovakvom sistemu ima jednako mnogo nepredvidivih promjena kao i u kapitalizmu. djelovanje
se temelji na anticipiranju buduih dogaaja i razlikuje se od poduzea do poduzea. odluka o tome
kome e se povjeriti neka suma resursa donosi se na temelju ne sasvim pouzdanih pojedinanih
obeanja i prethodnoj uspjenosti poduzetnika. pitanja:
na temelju ega se procjenjuje njegova uspjenost? najvei dobici/gubici su rezultat rizika. kolko je
rizika opravdano u korist zajednice...
kae: ako jedan poduzetnik obea da e posti veu dobit od drugog da li je opravdano uzet ovom
koji manje obeava i dat ovom koji obeeva vie?

13

u ovakvom sistemu centralna uprava ima gotovo isto posla kao i kad sama planira: odluuje o
investicijama, irenjima, premjetanjima. poduzetnikove ovlasti su ipak ograniene. tu zapravo ni
jedan ni drugi nisu u poziciji da potpuno planiraju pa je nejasna i odgovornost.
kae: sama injenica da socijalisti pokuavaju unjeti elemente konkurencije u svoj sistem i odbaciti
centralno planiranje kako bi se socijalistiki sistem koji se dugo smatrao superiornim konkurentskom
sistemu pribliio produktivnosti kapitalizma je bitno odstupanje od socijalizma, a moda ak i
odustajanje.
centralnoplanski socijalizam jo moda ima nekih prednosti pred kapitalizmom (moe smanjit nadnice
kad je kriza da se stvar izjednai), ali konkurentski socijalizam ima sve one nestabilnosti koje ima i
kapitalizam, samo s manjim autputom.
ono to e socijalizam postii je poboljanje poloaja radnike klase u odnosu na druge klase, ali to
ne znai nuno poveanje dohotka. njihov poloaj e bit samo proporcionalno bolji.
pitanje: koliko smanjenje nacionalnog dohotka ili njegovog rasta nije prevelika cijena za postizanje
etikog cilja vee jednakosti dohodaka? odgovor na to ne moe biti znanstveni.

IX. socijalistiki raun III: konkurentsko 'rjeenje'

dva socijalistika zakljuka definitivno odbaena (dvije faze): nadomijetanje rauna vrijednosti nekim
raunom u fizikim veliinama i ideja da vrijednost moe odrediti (umjesto konkurencije)
matematikim kalkulacijama planske vlasti.
pareto pokazo: cijena se moe izraunati teoretski, ali ako imamo npr 100 ljudi i 700 roba imamo
70699 jednadbi za izraunati. a njihovi se elementi uz to stalno mijenjaju. zato je konkurencija
najbolji nain rjeavanja tih jednadbi.
ovdje se oe bavit treom fazom socijalistike misli: konkurentski socijalizam (lange, dickinson) =
povratak na odreenje vrijednosti konkurencijom.
sustavi ove dvojice autora oba predlau odreivanje cijena konkurencijom, ali te cijene se ne
odreuju na tritu nego ih odreuje vlast na temelju pokazatelja ponude i potranje. tri pitanja na
ovo:
1. kolko se ta vrsta socijalizma slae s nadama povezanim uz zamjenu planskog socijalistikog
sustava kaosom konkurencije(?)
2. da li on uspijeva odgovoriti na glavni problem (odreivanje vrijednosti)
3. da li je primjenjiv
ad 1. ovo je pokazatelj koliko je naputena izvorna pretenzija na superiornost planiranja nad
konkurencijom (ponovo se uvodi konkurencija)
ad 2. sistem centralnog odreivanja cijena kojima se proizvoai i potroai moraju prilagoditi. lange
i dickinson vjeruju da tu moe funkcionirati sistem pokuaja i pogreke.
pa kae hajek: nema anse da postoji neki upravljaki organ koji bi bio tako pametan da to izvede.
ovaj prijedlog bi ak moda bio i razuman kad bi bilo mogue da svi faktori koji utjeu na ponudu i
potranju budu stabilni. al to nemre. ove autore je malo zavela teorija stacionarne ravnotee.
ad 3. i tu ih je zavela ista ekonomska teorija i ideja savrene konkurencije. kae: u situaciji savrene
konkurencije moda bi i bilo zamislivo da se cijene odreuju dekretom. ali najvei dio proizvodnje to
nikad ne moe biti jer robe nemogu biti potpuno standardizirane pogotovo ne kod najveih
industrija (brodogradnja...). tu se najee radi po individualnim narudbama. na temelju ega se tu
14

moe diktirati pravedne cijene? tu se deava to da: ili drava odreuje te individualne cijene pa novi
sustav zapravo nije novi sustav ili ako ih odreuju poduzetnici sami dravno diktiranje cijena
postaje samo formalnost.
a sad o organizaciji industrijskog nadzora koju predlau ova dva autora:
- izbor zanimanja = slobodan, tj. regulran cjenovnim mehanizmom.
- potroai = slobodni dohodak troiti kako ele
- cijene potronih dobara kao i nadnice formuliraju se na tritu
- u industriji nije sve podrutvljeno nego se ostavlja i privatni sektor (mala poduzea) kae hajek
to je loa ideja, ali njom se u ovom lanku nee ni baviti pretpostavit e da je sva industrija
drutvena.
- ekonomska vlast odreuje sve cijene osim one potronih dobara i nadnica vrhovno ekonomsko
vijee. te cijene se odreuju za neko razdoblje i menaderi ih moraju promatrati kao konstante. ne
definiraju koliko je dugo to razdoblje (dali je proizvoljno ili fiksno). tu se pretpostavlja da se postavi
cjenovni sistem koji odrava sustav u ravnotei, a mijenja ga se usljed vanijih promjena. kae:
malo ih je zavela teorija stacionarne ravnotee.
ovakav sistem ima barem dvije velike mane:
1. ekonomsko vijee e moi sporije reagirati s promjenom cijena nego prava konkurencija a
informacije o njima e biti tee iriti
2. cijene nee moi diferencirati robu s obzirom na njihovu kvalitetu i okolnosti vremena i mjesta.
to onemoguuje recimo brzo rjeavanje nenadanih nestaica.
- menaderi: nije jasno tko su oni i koja je njihova funkcija. isto tako nije jasno gdje su granice
izmeu pojedinih industrija. ono to je jasno: funkcija menadera je odreivanje koliko i kako
proizvoditi na osnovu fiksiranog skupa cijena. pri tome se moraju pridravati naela koje im
namee ekonomsko vijee, a koje kae da cijena mora biti jednaka marginalnom troku.
pitanje koje hajek tu smatra znaajnim: kako e ekonomsko vijee osigurati provedbu tog naela?
problem je naime da ovdje nema glavnog mehanizma koji u kapitalizmu tjera na smanjenje
trokova konkurencije cijena. ono to dakle tjera u kapitalizmu na sniuenje cijene uz najnii
troak je postojanje prilike da ako nae jeftiniju metodu proizvodnje moe jeftinije prodavati.
ako su cijene fiksirane to je iskljueno. ako se pojavi neki autsajder koji ima svoju kalkulaciju o
jeftinijoj proizvodnji on prvo mora uvjeriti vlast.
odnos menadera i ek. vijea menader mora proizvoditi uz najnie marginalne trokove
jednake cijeni. budui da su mu cijene dane: on samo usklauje koliine.
menader pri planiranju uzima u obzir oekivane promjene u budunosti. meutim ivor tih
promjena (cijena) je vlast. da li je on odgovoran za krivu procjenu?
dakle uspjenost menadera ovisi o planskoj vlasti. pri procjenjivanju njegove uspjenosti jedna
stvar koju se moe procjenjivati je da li su planovi koje je on napravio bili dobri s obzirom na
znanje koje je u tom trenutku imao, a ne da li je stvarno bio uspjean. kae hajek: ako ovo nije
najgora forma birokracije onda ne znam to je!
ti menaderi nikad ne bi bili motivirani na rizik.
pitanje usmjeravanja novih investicija najnejasnije: ija je odgovornost, na koji se nain vri... u
principu se ovdje najvie ini da centralnoplanski sistem nije nimalo prevladan. o investicijama
odluuje vlast arbitrarno... konkurencija teko da moe funkcionirati, ako se nemoe identificirati
odgovornog za neuspjeh i ako ga se ne moe natjerati da plati za svoju pogreku.
u ovom sistemu dakle drava jo uvijek ima glavnu rije u proizvodnji: odluuje o inv esticijama i
cijenama, intervenira tamo gdje se ini da ima neki problem (preniske nadnice, previsoke cijene) =
paternalistika kontrola, kontrolira vanjsku trgovinu. tu je zapravo ipak sve mogue podvrgnuti
kontroli planske vlasti.
15

politike implikacije: ako se eli planirati u velikim razmjerima, potreban je u drutvu visok stupanj
suglasnosti o prioritetima (znatno vii od onog koji igdje postoji) = zajednika ljestvica vrijednosti. da
bi se uspostavila treba ju nametnuti silom i propagandom. socijalizam je u krajnjoj konzekvenci
nuno totalitaran! ruenje granice politikog i ekonomskog koje zagovaraju socijalisti je takoer jedan
od ciljeva nacista i faista.

X. valuta robnih rezervi

danas se rado odbacuje zlatni standard zbog njegovih manjkavosti. ali kae: altenative su jo gore.
prednosti zlatnog standarda:
1. stvara meunarodnu valutu bez podvrgavanja ncionalne monetarne politike meunarodnoj vlasti
2. ini monetarnu politiku automatskom i predvidivom
3. promjene u ponudi novca koje osigurava ispravno su usmjerene.
tu je najmanje bitno da je roba na kojoj se standard temelji ba zlato. kljuna stvar je da neka takva
roba postoji. ona omoguuje meunarodni novac bez puno planiranja i meusobnog
sporazumijevanja.
odbacivanje ovog standarda desilo se zbog spoznaje o manjkavosti zlata kao robe. kae: vano je
razmotriti alternative koje zadravaju prednosti automatskog meunarodnog standarda.
slabost zlatnog standarda:
= sporost kojom se njegova ponuda prilagoava promjenama u potranji promjena potranje prije
svega djeluje na cijenu, a kad se povea koliina to utjee na opi pad cijena.
prijedlog novog standarda: graham + graham novac bi trebalo izdavati iskljuivo u razmjeni za
utvrenu kombinaciju skladinih potvrda na stanovit broj uskladitivih nepraraenih roba, a on bi bio
otkupiv za iste robne jedinice. npr 100 dinara nije definirano kao xx kila zlata nego kao xx kila ita +
xx kila eera... i tako do tono odreenog broja roba u tono odreenoj kombinaciji , s tim da svaka
ima svoju zasebnu promjenu cijena. tako bi poveanje potranje za lividnom imovinom vodilo
akumulaciji zaliha nepreraenih roba.
da bi ovaj plan funkcionirao morao bi biti prihvaen meunarodno kao standard.
ovo onda moe djelovati kao stabilizator potranje za te nepreraene robe (na nain na koji kod
zlatnog standarda proizvodnja zlata prosperira kad je privreda u depresiji). budui da su industrije tih
roba velike i znaajne njihov prosperitet znatno utjee na itav sustav. tako bi se spreavale
znaajne depresije.
kae u ovakvom sistemu nema ni velike opasnosti od inflacije: nemre se desiti znaajniji opi
porast cijena.
bla bla bla.... nije mi jasan ovaj sistem.

XI. ricardov efekt

'mainerija i rad stalno meusobno konkuriraju, a strojevi se esto ne mogu uvoditi dok cijena rada
ne poraste'
16

dakle: opi porast nadnica u odnosu na cijene proizvoda nee smanjiti profitabilnost industrija ili
metoda koje koriste relativno vie kapitala u istoj mjeri u kojoj e smanjiti profitabilnost onih koje
koriste relativno manje kapitala. kae: njega tu vie zanima obrnuta varijanta: opi pad nadnica u
odnosu na cijene e imati suprotan efekt.
promjena odnosa nadnica i cijena moe bit rezultat:
- ope promjene cijena proizvoda
- ope promjene nadnica
- promjena u tehnikom znanju ili fizikim koliinama drugih raspoloivih faktora koji mijenjaju
produktivnost rada
promjenu u proporciji rada i kapitala neemo promatrati kao uzrok jer nam je ona ovdje zavisna
varijabla.
situacija na kojoj emo ovo promatrati : opi porast cijena finalnih proizvoda, pri konstantnosti nadnica
(= relativno opadanje). cijene su porasle usljed porasta potranje do koje je dolo zbog poveenja
dohotka. poduzetnici oekuju da e cijene ostati na vioj razini neko vrijeme.
dakle: u ovoj situaciji sve nadnice padaju. u toj situaciji se trokovi proizvodnje finalnih dobara
razliitim metodama moraju promijeniti u istoj proporciji. za sada emo pretpostaviti da kamatna
stopa ostaje uniformna.
glavno pitanje ovdje je: kako e uz nepromjenjene nadnice rast robnih cijena utjecati na tekuu
raspodjelu fondova kojima raspolau poduzetnici: izmeu troenja na nadnice i troenja na kapital.
e sad jo reba uvesti mjerilo proporcija u kojima se rad i kapital kombiniraju u razliitim tvrtkama i
metodama proizvodnje. on tu predlae mjerili pod nazivom 'stopa obrta'
stopa obrta = koliko je puta tokom jedne godine iz tekuih utraka reinvestirana svota jednaka
kapitalu.
porast cijena uz nepromijenjene trokove proizvodnje omoguit e vee stope obrta.
to kae hajek e dovest do angairanja vie rada kako bi se poveao autput.
blabla......

XII. ekonomski preduvjeti meudravnog federalizma

= ekonomska unija = slobodno kretanje ljudi, dobara, kapitala; zajednika vladavina prava;
jedinstveni monetarni sistem; zajednika kontrola komunikacija.
on e sad tu pokazati zato je micanje gospodarskih barijera nenadomjestivi uvjet federacije.
osnovna svrha federacije: mir izmeu lanica i sigurnost od napada izvana. ali to se nemre bez
ekonomske unije (zajednikog gospodarskog reima). kae: ekonomska unija je mogua bez
politike, ali politika bez ekonomske ne.
glavni razlog tomu: nunost ouvanja unutarnje koherencije unije. ako postoji gospodarsko izdvajanje
bilokojeg dijela unije proizvodi se solidarnost njegovih lanova i konflikt interesa s ostatkom. jedina
prepreka irenju promjena u nekoj grani proizvodnje cijelim svijetom je postojanje drava s razliitim
ekonomskim reimima i ekonomske barijere meu njima.
17

bez barijera sukobi interesa prestaju biti vezani uz konstantne skupine ljudi (nacije) postaju sukobi
irih interesnih grupa iji sastav nije potpuno fiksan. protekcionizmi pojedinih drava su ti koji
proizvode meudravne sukobe.
konzekvence micanja ekonomskih barijera:
- ograniava se djelovanje ekonomske politike drave ne mogu utjecati na cijene.
- ograniava se samostalna monetarna politika drava pojedine centralne banke imaju onolko
ovlasti kolko su imale za vrijeme zlatnog standarda
- ograniava se porezna politika
- monopolistike organizacije (karteli, sindikati...) izgubie svoj znaaj da kontroliraju ponudu svojih
usluga ili proizvoda.
e kae: sad bi si netko mislio da e sve te stvari koje su za dravu ograniene sad jednostavno
preuzeti unija. ali ne!
- protekcija odreenih industrija protiv konkurencije vie nema smisla jer je ta konkurencija takoer
pod zatitom unije (oito da je ta hajekova Unija zapravo cijeli svijet...) (carinske tarife...)
- pomaganje nekoj industriji da se vie razvija u odnosu na druge industrije: to jo nekako moe
funkcionirati u nacionalnom kontekstu, ali u uniji teko. kae: dali bi francuski seljak skuplje plao
gnoj da pomogne razvoju engleske kemijske industrije? teko da e se lako usuglasiti oko nekih
tarifa. za to je potreban nacionalizam.
- zbog razlike u standardu raznih dijelova unije nee biti lako niti donosti zakone koji bi ili na tetu
bogatijima kako bi unaprijedili poloaj siromanih
- centralno planiranje je tim vie mogue to je homogenija zajednica i to je lake postii
suglasnost oko ciljeva. u velikoj heterogenoj zajednici ono ne bi imalo prou. u federaciji
reguliranje privrede nuno mora bit slabije nego u nac. dravi.
zato je i socijalizam za takvu zajednicu potpuno nezamisliv. federalna vlast ne moe planirati jer je
federacija heterogena, a na razini pojedine drave se nemre planirati jer bi to razbilo federaciju.
dakle federacija = slabljenje vlasti na korist slobodnog trita.

18