Zastita Bilja

Povrtne
kulture
ISSN 0350-9664
632
Glasnik
3/2008
svibanj/lipanj 2008. godine, str.
1-80zatite biljaUDK
G L AS NI K Z A T I T E B I L J A
Glavni urednik:
Katarina Lui, dipl.oecc.
Izvrni urednik:
Dorotea Keku, dipl. ing. agr.
Struno urednitvo:
Martina Bronzovi, dipl. ing. agr.

mr. sc. Drago Dretar
mr. sc. David Gluhi, znanstveni novak
Berislav Lasovi, dipl.ing. agr.
Mirjana Perica, dipl. ing. agr.
prof. dr. sc. Milan Pospiil
prof. dr. sc. Dragan kori, akademik
dr. Tanas Trajevski
doc. dr. Vojislav Trkulja
Gospi, R. Hrvatska
Zagreb, R. Hrvatska
Pore, R. Hrvatska
Osijek, R. Hrvatska
Split, R. Hrvatska
Zagreb, R. Hrvatska
Novi Sad, R. Srbija
Skoplje, R. Makedonija
Banja Luka, BiH
Lektor za hrvatski jezik:

Zrinka Sabado, prof.
Lektor za engleski jezik:
Sanja imunovi, prof.
Izdava:
Zadruna tampa, d.d.
Direktor:
Katarina Lui, dipl.oecc.
Grafika priprema:
Pixel Art, d.o.o. Zagreb
Tisak:
COPYGRAF, d.o.o. Zagreb
Radovi objavljeni u asopisu GLASNIK ZATITE BILJA referirani su u svjetskim referalnim
asopisima: CAB Abstracts (CAB INTERNATIONAL), FSTA (Food Science and Technology Abstracts).
GLASNIK ZATITE BILJA, punih 52 godine prati razvoj poljoprivrede kod nas i u svijetu, te
pod istim naslovom izlazi 31 godinu. Putem razmjene i citiranja GLASNIK ZATITE BILJA dostupan je
itateljima diljem svijeta.
GZB izlazi dvomjeseno - 6 brojeva godinje.
Pretplata za 2008. godinu iznosi 440,00 kn, a za inozemstvo 80 eura
Zagreb, Jakieva 1, tel./fax: 2301-347, 2316-050, 2316-060
E-mail: zadruzna-stampa@inet.hr ili info@zastitabilja.com.hr
www.zastitabilja.com.hr
Glasnik zatite bilja 3/2008
Sadraj
1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

PREGLEDNI RAD
Autor: Darko Kantoci
POVRTNJAK U PROLJEE......................................................................................................4
PREGLEDNI RAD
Autor: Ivan Buturac
NEISKORITENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA, KRUMPIR
OBOJENOG MESA I VANOST ANTIOKSIDANSA U KRUMPIRU..................................7
STRUNI RAD
Autor: Zdravko Matotan
UTJECAJ OKOLINIH UVJETA NA RAZVOJ RAJICE I POJAVU
FIZIOLOKIH POREMETNJI................................................................................................17
PREGLEDNI RAD
Autor: Valerija Pokos Nemec
NAVODNJAVANJE U POVRARSTVU NA OTVORENOM..........................................24
STRUNI RAD
Autor: Sanja Fabek
UZGOJ BROKULE....................................................................................................................32
PREGLEDNI RAD
PLODORED................................................................................................................................38
ZNANSTVENI RAD
Autor: Vojislav Trkulja
POJAVA COLLETOTRICHUM COCCODES U BIH I
MOGUNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA.............................................................................41
PREGLEDNI RAD
ZABORAVLJENE VRSTE POVRA......................................................................................52
ZNANSTVENI RAD
Autor: Tanas Trajevski
PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS NA DINJI I USPJEH KEMIJSKE ZATITE......55
STRUNI RAD
Autor: Darko Topolovec
HERBICIDI I MEHANIZMI DJELOVANJA I.......................................................................61
PREGLEDNI RAD
UZGOJ POVRA U ZATIENOM PROSTORU................................................................67
asopis GLASNIK ZATITE BILJA prijavljen je u uredu za odnose s javnou Vlade Republike
Hrvatske pod brojem 897.
Prispjeli rukopisi podlijeu recenziji. Sadraj asopisa je potpuno autoriziran, te ni jedan njegov
dio ne moe biti reproduciran bez odobrenja izdavaa. Rukopisi se ne vraaju.
4
Content
1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

SURVEYING STUDY
Author: Darko Kantoci
VEGETABLE PATCH..................................................................................................................4
SURVEYING STUDY
Author: Ivan Buturac
THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF COLORED FLESH
AND THE IMPORTANCE OF ANTIOXIDANTS IN POTATO.............................................7
PROFESSIONAL PAPER
Author: Zdravko Matotan
THE INFLUENCE OF ENVIRONMENTAL CONDITIONS FOR THE GROWTH
OF TOMATO AND MANIFESTATION OF PHYSIOLOGICAL DISORDERS.................17
SURVEYING STUDY
Author: Valerija Pokos Nemec
IRRIGATION IN VEGETABLE FARMING IN THE OPEN................................................24
PROFESSIONAL PAPER
Author: Sanja Fabek
CULTIVATION OF BROCCOLI..............................................................................................32
SURVEYING STUDY
CROP ROTATION......................................................................................................................38
SCIENTIFIC STUDY
Author: Vojislav Trkulja
THE OCCURRENCE OF COLLETOTRICHUM COCCODES IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA AND THE POSSIBILITIES OF ITS SUPRESSION................................41
SURVEYING STUDY
THE FORGOTTEN VEGETABLE SPECIES.........................................................................52
SCIENTIFIC STUDY
Author: Tanas Trajevski
PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS (BERK. AND CURT.) ROSTOV. ON MELON
AND EFFICIENCY OF CHEMICAL PROTECTIONS........................................................55
PROFESSIONAL PAPER
Author: Darko Topolovec
HERBICIDES AND MODES OF ACTION.............................................................................61
SURVEYING STUDY
CULTIVATION OF VEGETABLES IN PROTECTED SPACE.......................................67
The Herald of plant protection journal is recorded at the public relation office of the Government
of the Republic of Croatia under the number 897. The manuscripts are subject to review. The
contents of the journal are completely authorized, and none of its part can be reproduced without
the publishers approval. Manuscripts are not returned to the authors.
5
Kantoci, D.1
Pregledni rad
POVRTNJAK U PROLJEE
Saetak
Proljee je vrijeme kada u povrtnjaku ima mnogo razliitih poslova. Obavlja se

osnovna obrada tla, ako to nije uinjeno u jesen, priprema se tlo za sjetvu i sadnju,
gnojenje, sjetva i sadnja. Ranije sijani nasad se njeguje.
Kljune rijei: obrada tla, gnojenje, sjetva, sadnja, zalijevanje, maliranje, njega
nasada.
Uvod
Travanj i svibanj su proljetni mjeseci u kojima se u povrtnjaku intenzivno obavljaju

razliiti poslovi. Vremenske prilike pogodne su za rast veine povrtnih vrsta tako da je
vegetacija u povrtnjaku bujna. Kako bi nasad odrali bujnim, zdravim, a time osigurali
dobar urod i kvalitetu plodova, od poetaka rasta pojedinih povrtnih kultura potrebno je
redovito njegovati nasad.
Kalendar radova u travnju
U zatienom prostoru (staklenik, plastenik ili klijalite) ve su posijane razne vrste

povra koje se uzgajaju iz prijesadnica. Za sunanih i toplih dana potrebno je redovito
prozraivanje zatienog prostora, osobito sredinom dana kada su temperature najvie.
Na taj se nain mlade biljke prilagoavaju vanjskim uvjetima. Biljke u zatienom
prostoru takoer treba i redovito zalijevati.
Na gredice koje su gnojene stajskim gnojem sadi se rani kupus, rani kelj, rani kelj
pupar i rana cvjetaa. Sije se mrkva, perin, cikla, korabica, bob, graak, kasni kupus,
kasni kelj, kasna cvjetaa, poriluk, paroge, salata i blitva.
Kalendar radova u svibnju
Ako duboka obrada nije obavljena u jesen, sada je vrijeme kada se moe obaviti.
Nakon toga slijedi gnojidba i priprema tla za sjetvu ili sadnju. Na gredicu se sije mrkva,
perin, cikla, rotkva, koraba, salata, pinat, blitva, krastavci, dinje, lubenice i tikvice,
grah i graak. U zatieni prostor sije se kupus, kelj, kelj pupar, cvjetaa i poriluk za
uzgoj prijesadnica. Na gredicu gnojenu stajnjakom sadi se rajica, paprika i patlidan.
Bere se salata, jesenski luk, pinat, perin, rotkvica, paroga i rabarbara.

Darko Kantoci, dipl.ing. agr.
Priprema tla za sjetvu i sadnju
Ako iz bilo kojeg razloga niste obavili obradu tla u jesen, sada je krajnje vrijeme da
to obavite. Zemlja u povrtnjaku prekopa se (pretiha) na dubinu lopate, 20 do 30 cm.
Prije obrade tla po povrini se razbaca gnojivo koje se prekopavanjem unosi u zemlju.
Ovisno ime raspolaemo, gnojiti se moe stajskim gnojem, kompostom ili mineralnim
gnojivom. Treba voditi rauna da neke povrtne biljke ne podnose direktnu gnojidbu
stajnjakom pa se uzgajaju kao druga kultura u plodoredu, odnosno nakon onih vrsta koje
trae gnojenje stajnjakom.
Nakon prekopavanja tla povrinu zemlje treba to bolje usitniti i poravnati kako bi
sjeme imalo to bolje uvjete za klijanje i daljnji rast.
Sjetva i sadnja
Na pripremljenoj povrini povrtnjaka prije same sjetve ili sadnje formiraju se gredice.
Gredica je obino irine 1,2 do 1,5 m dok je duina proizvoljna. Povrtne vrste koje
uzgajamo direktnom sjetvom najee se siju u redove, rjee omake, iz ruke. Izmeu
redova ostavlja se potreban razmak kako bi se biljke tijekom rasta to bolje razvijale i
kako bismo mogli obavljati obradu tla. Na gredici se napravi plitki jari u koji se sije
sjeme nakon ega se jari zatrpa zemljom, zemlja se lagano pritisne kako bi to bolje
prilegla uz sjeme i sve se dobro zalije.
Neke vrste povra uzgajamo iz prijesadnica, a za sadnju koristimo samo dobro
razvijene i zdrave prijesadnice. Pomou sadilice ili lopatice napravimo jamicu,
prijesadnicu zajedno s grumenom zemlje poloimo u jamicu, biljku zagrnemo zemljom,
dobro pritisnemo zemlju oko korijena biljke i nakon sadnje sve dobro zalijemo. Biljke
se sade na potreban razmak meu redovima i u redu.
Njega nasada
Povrtne biljke koje smo sijali ili sadili u vegetaciji treba njegovati kako bi to bolje
rasle i razvijale se.
Biljke koje sijemo obino izrastu pregusto. Kako bi se te biljke to bolje razvijale,
potrebno ih je prorijediti. Ovisno o biljci, obino se ostavlja razmak u redu meu biljkama
od 5 do 10 cm. Ostavimo li pak biljke da rastu suvie gusto, same e sebe zaguiti,
odnosno nee se dobro razviti i prinos e biti manji ili nikakav.
Jedna od vanih mjera njege je zalijevanje. Tu vrlo znaajnu mjeru svakako treba
provoditi, osobito za sunog vremena. Najbolje je zalijevati u rano jutro ili predveer,
kada je temperatura zraka nia. Nikako ne zalijevajte tijekom dana, za sunana i topla
vremena jer ete takvim zalijevanjem napraviti vie tete nego koristi. Biljke su osobito
osjetljive na nedostatak vlage na poetku rasta i u vrijeme plodonoenja pa u tim
razdobljima zalijevanje treba biti obilnije.
7
Nakon kie ili zalijevanja na povrini tla stvara se pokorica. Pokorica na povrini
tla uvjetuje bri gubitak vlage iz tla zbog njena pojaanog isparavanja, a osim toga
nepovoljno djeluje na zrani reim, odnosno, smanjen je dotok zraka u povrinski sloj
tla. Da bi se to izbjeglo, nekoliko dana nakon svakog zalijevanja ili kie povrinu gredice
meu biljkama treba lagano okopati. Tim okopavanjem tlo na gredici ostaje razrahljeno,
bolje se uva vlaga u tlu i poveava se prozranost povrinskog sloja tla.
U mjere njege jo se ubraja prihrana koja se obavlja prema potrebi za pojedinu kulturu
koju uzgajamo te zatita biljaka. Povrtne kulture u vegetaciji najee prihranjujemo
nekim mineralnim gnojivom, rasipanjem granula po povrini tla i laganim okopavanjem,
upotrebom nekog tekueg gnojiva koje se razrjeuje vodom i tom se otopinom zalijeva
tlo oko biljaka. Moemo upotrijebiti i folijarno gnojivo koje se takoer u odreenom
omjeru razrjeuje s vodom, a dobivenom otopinom prskamo biljke.
Jo je jedna mjera njege vrlo vana, a to je borba protiv korova. Korovi su biljke koje
samoniklo rastu i ometaju rast i razvoj povrtnih kultura te ih redovito treba uklanjati. U
kunim povrtnjacima ta se borba svodi na plijevljenje, koje moe biti naporno i dosadno,
no ako elimo isto tlo, plijevljenje je obavezno. Najbolje ga je obaviti kada je zemlja
mokra pa korovne biljke moemo iupati zajedno s korijenom.
Maliranje
Maliranje ili nastiranje tla viestruko je korisna mjera koju primjenjujemo u

povrtnjaku. Kao prvo, malirano tlo bolje zadrava vlagu, korovi slabije rastu, a ako i
izrastu, lake ih je iupati. Osim toga, nakon kie ili zalijevanja povrina tla je zatiena
malem pa se ne stvara pokorica i nije potrebno okopavanje.
Materijali za maliranje su razliiti. Tlo moemo malirati kompostom, pokoenom
travom, sijenom, slamom ili piljevinom. Postupak je vrlo jednostavan. Nakon to biljke
na gredici izrastu, tlo se nastire nekim od navedenih materijala. Mal e u vegetaciji
uvati tlo od isuivanja i pretjeranog zakorovljenja, postupno e se raspadati i obogatiti
tlo organskom tvari, to u konanici rezultira boljom strukturom tla.
Surveying study
VEGETABLE PATCH
Summary
Spring is the time when there are many different things to do in vegetable patch.
The basic soil cultivation has to be done, unless it was already done in autumn, soil is
prepared for sowing and planting, then follow fertilization, sowing and planting.
The earlier sowed crop is maintained.
Key words: soil cultivation, fertilization, sowing, planting, watering, shading, crop
maintenance.
8
Buturac, I.1
Pregledni rad
NEISKORITENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA,

KRUMPIR OBOJENOG MESA I VANOST
ANTOKSIDANSA U KRUMPIRU
Saetak
Na iznenaenje mnogih, antioksidansi su obilno sadrani i u krumpiru obojenog mesa

(mekote). Openito uzevi, u krumpiru kao antioksidansi djeluju razliiti bioflavonoidi
koji meso (mekotu) krumpira boje crveno, ljubiasto, plavo. Gomolji obojenog mesa
izvorne su divlje forme u pradomovini krumpira i domae stanovnitvo troi ih od
pamtivijeka do danas. Naalost uglavnom se uzgajaju sorte utog i rjee krem-bijelog
i bijelog mesa, a vrlo su rijetke sorte obojenog mesa ije prehrambene vrijednosti
moderni svijet postaje tek danas svjestan. Za utu boju mesa (mekote) gomolja krumpira
odgovorni su karoteni, ali ne alfa i beta karoten koji su provitamini A (oni se nalaze u
mrkvi i u tikvama kojima takoer daju utu boju). Krumpir krem boje mesa ima ga manje,
a krumpir bijeloga mesa neznatno. Kako u nas prevladavaju sorte utog mesa, jedenjem
krumpira unosimo i zdravstveno poeljan karoten. Otuda je krumpir plavo, ljubiasto
ili crveno obojenog mesa nutricionistiki daleko vredniji i kulinarski interesantniji.
Krumpirom obojenog mesa moemo obogatiti nau gastronomsku ponudu, a onima koji
polau vie panje na zdravu prehranu dati priliku da i jedenjem jela od krumpira
obogate unos antioksidansa.
Kljune rijei: antioksidansi, krumpir obojenog mesa, nutricionizam
Kakve krumpire poznajemo i jedemo

i to se tri na naim trnicama i u supermarketima?
Trenje krumpira u nas poprima moderne oblike i velik dio stolnog krumpira tri se u
supermarketima. Unato tome mnogi jo uvijek raspoznaju samo crveni i bijeli, ali
sve je vie i onih koji su poeli uoavati razlike u namjeni i kvaliteti (Sl.1). Sve dok kupci
ne postanu zahtjevniji, krumpir e se triti kao krumpir bez oznake kulinarskog tipa
odnosno namjene, tj. nee biti oznaeno radi li se o univerzalnom krumpiru za kuhanje
i peenje, o salatnom, krumpiru za pire i krumpirna tijesta ili pak krumpiru specijalne
namjene. Mnoge bi posebno obradovalo da se nudi i specijalni krumpir kao npr. ekoloki
krumpir i krumpir posebne namjene te krumpir s brand zatienim imenom i zatienog
geografskog porijekla kao npr. Liki krumpir, a odnedavno i krumpir obojenog mesa.

mr. sc. Ivan Buturac, H.Z.P.C. d.o.o., Saroni 4, 51216 Vikovo,

tel: 051/257-112, fax: 504-103, mob: 098/425-210, e-mail: hzpc@ri.htnet.hr
Napokon, pojavom krumpira plave pokoice i plavog mesa u naim supermarketima,

poveala se i raznolikost ponude. Nadam se da e vam biti zanimljiva spoznaja da i
krumpir moemo svrstati u zdravo obojeno povre bogato bioflavonidima, o emu se
esto pie i govori kada je rije o zdravoj prehrani.
Krumpir je u nas trea poljoprivredna kultura, vaan je u prehrani stanovnitva, a
prema novim spoznajama, bit e to i sutra, i to kako u ishrani stanovnitva, tako i u
individualnoj prehrani zdravstveno osvjetenih pojedinaca koji vode brigu o zdravoj
prehrani. Mislili smo da o krumpiru znamo sve ili bar ono najvanije: bogat je
ugljikohidratima, sadri oko 1-2,5% sirovih vlakana i oko 2% bjelanevina, od vitamina
vani su vitamin C i vitamin B, a od minerala kalij. U kiselo-baznoj ravnotei krumpir
pridonosi baznoj reakciji naeg organizma. Prema nutricionistikoj preporuci 80% nae
hrane treba biti metaboliki alkalno a samo 20% metaboliki kiselo.Ve i s toga aspekta
krumpir je vana zdrava namirnica u naoj prehrani. Neki zamjeraju krumpiru visok
eerni indeks, tj. brzo oslobaa glukozu, to trebaju fiziki aktivni ljudi i sportai, ali
ne i osobe s povienim sadrajem eera u krvi. Druga zamjerka je da moe sadravati
toksine koliine alkaloida solanina i kakonina. Vee koliine ovih alkaloida javljaju se
samo u starom naklijalom, oteenom ili u pozelenjelom gomolju, a njihovo poveano
prisustvo lako se prepoznaje po gorkom okusu i arenju u ustima tako da tu opasnosti
nema. U prosjeku gomolji sadre 2-10 mg/ 100 g svjeeg gomolja alkaloida (solanina i
kakonina). Doputenim se dri oko 15 mg, a ve 14 mg daju gomolju gorak okus i takve
gorke krumpire ne jedemo te ni opasnosti od trovanja nema. Ako su alakloidi (solanin
i kakonin) prisutni, oni uzrokuju nakupljanje neurotransmitera acetilkolina. Uputno je
znati da je priznatim sortama prije priznavanja utvreno da imaju manje od maksimalno
doputene koliine alkaloida (to je maksimalno doputena koliina za koju se smatra
da nije tetna). Upozoravam da ne treba mijeati smetnje koje nastaju jedenjem sirovog
krumpira s alkaloidima (solaninom i kakoinom) jer su one druge prirode i nastaju,
slino kao i kod prijesne soje, zbog prisustva inhibitora proteolitikih encima kojima
se krumpir, kao i soja i druge biljke, tite od deranja nametnika. Alkaloidi su stabilni
do 280C i termikom obradom krumpira (kuhanjem, peenjem) unitavaju se samo
inhibitori proteolitikih encima, ali ne i alkaloidi. Nadalje, kako se veina alkaloida (ako
su prisutni, kao npr. u naklijalim, starim i pozelenjelim gomoljima) nalazi ispod koice,
guljenjem se odstrani najvei dio prisutnih alkaloida.
Unato spomenutim zamjerkama do kojih dre npr. makrobiotiari, sa stajalita
prehrane stanovnitva, krumpir i dalje ostaje neizostavna i nezaobilazna zdrava
namirnica. Ono novo, to krumpir ponovo ini zanimljivim povrem zdrave prehrane,
antioksidativna su svojstva krumpira. Mjerena je ukupna antioksidativna vrijednost
porcije razliitog voa i povra i krumpir se neoekivano visoko pozicionirao. Na
osnovu ukupnog antioksidativnog kapaciteta nainjena je top lista od 20 vrsta povra
i voa i krumpir je svrstan na 18 mjesto (mjerena je porcija kuhanog krumpira od
10
299 g). Zanimljivo je da je crveni grah prvi na toj listi (porcija od 92 g), zatim slijede
borovnica (porcija od 144 g), brusnica (porcija od 95 g), artioka (porcija od 84 g).
Prije svega, vana je spoznaja da krumpir ima visoku antioksidativnu vrijednost i da
nas uva od slobodnih radikala (reaktivnih spojeva) koji nastaju u procesu oksidacije u
naem organizmu i mogu otetiti vane strukture nae stanice, ubrzati starenje ili otetiti
nasljednu tvar DNK.
Sl. 1. Kruh na svagdanji - krumpir na kakav smo navikli, crveni i bijeli (moderne
sorte glatke pokoice, plitkih okaca, bijelog, krem-bijelog i utog mesa).
Upoznajmo detaljnije zanimljivosti o krumpiru obojenog mesa

Je li krumpir obojenog mesa, stari ili novi GMO krumpir i zato ga do sada nismo
uzgajali?
Krumpir obojenog mesa nije nita novo za stanovnike pradomovine krumpira ve
samo za mnoge od nas. Krumpire vrlo razliite boje pokoice i mesa nalazimo u njegovoj
pradomovini i stanovnici Perua i Bolivije ga od davnina koriste, te su i mnoge njihove
domae sorte takoer obojenog mesa i pokoice. Dakle nema bojazni da je krumpir
obojene pokoice i mesa neka dananja najnovija GMO kreacija jer je takav od iskona
i nema razloga da od njega zaziremo. Kako u nas nema iskustva u koritenju krumpira
obojenog mesa, mnogi nee prepoznati da se radi o krumpiru ili ako ga i prepoznaju,
pitat e se kakvog je okusa i je li zdrav za jelo? Takav krumpir je dapae vrlo zdrav i
okusa je kao i krumpiri koje ve poznajemo, slobodno ga kupite i kuajte.
11
Koica gomolja moe biti razliite boje te glatka i hrapava. Boja koice gomolja osim
nama uobiajeno znane i nazivane bijele (stvarno nijanse ute) i crvene moe kao i
meso gomolja biti i ljubiasta, roza, plava, crvena i smea. U Europi su se ve odavno
udomaile sorte utoga i bijeloga mesa i zato nam je krumpir drugih boja mesa, osim
ute, krem-bijele i bijele, neobian ili bolje rei stran. Krumpir plave, ljubiaste i crvene
boje mesa nalazimo i danas u divljim izvornim formama u njegovoj pradomovini, u
junoamerikim Andama gdje su, kao to je i spomenuto, i mnoge lokalne sorte takoer
obojenog mesa (Sl. 2.).
na krvoilni sistem, usporava starenje i oteenja organizma). Nema napisa s temom

o zdravoj prehrani, a da nas ne upozori da u na jelovnik moramo uvrstiti povre, a
naroito obojeno povre. U irem smislu rije je o bioflavonidima koji su prisutni u povru,
a koji imaju antioksidativna svojstva. Govorimo o antioksidansima, a najjednostavnije ih
moemo opisati kao tvari koje nas uvaju od reaktivnih slobodnih radikala koji oteuju
na organizam, a od kojih se moemo zatiti jedenjem raznolikog obojenog povre koje
obiluje antioksidansima. Da bi pojam antioksidansa i slobodnih radikala bio jasniji, nije
naodmet da ih radi daljnjeg razumijevanja malo podrobnije objasnimo. Slobodni radikali
su nestabilne molekule (imaju nespareni elektron), stoga kradu elektron od susjednih
molekula kako bi se stabilizirale i time tvore nove slobodne radikale i nastaje lanana
reakcija (domino efekt). Taj proces krae elektrona zove se oksidacija i normalno se
odvija u naem organizmu, a postaje tetan kada se stvara vie radikala nego ih tijelo
uspijeva unititi. Slobodni radikali (oksidansi) oteuju stanine strukture (npr. vrlo je
tetna oksidacija LDL- masti u krvi, oteenja DNK - nasljedne osnove).Viak slobodnih
radikala moe izazvati razliite bolesti (rak, eernu bolest, bolesti krvno-ilnog sustava,
sivu onu mrenu). U malim koliinama organizam koristi radikale za ubijanje bakterija.
Kako se nae tijelo titi od vika oksidansa - slobodnih radikala? Pomou antioksidansa!
to su antioksidansi i koji od njih nas tite od slobodnih radikala?
Antioksidansi su tvari koje sprjeavaju porast broja slobodnih radikala i zaustavljaju
lananu reakciju formiranja novih radikala (antioksidansi se oksidiraju i time sprjeavaju
oksidaciju ostalih molekula). Najvaniji antioksidansi su vitamini A, C i E, selen i
bioflavonoidi - biljni pigmenti - npr. alfa i beta karoten, likopen, lutein, rezveratol i drugi.
Oni ovruju stijenke kapilara i time sprjeavaju proirenje vena i pojavu modane
kapi, tite vitamin C od razgradnje.
Sl. 2. Raznolikost oblika i boje koice: bijela (uta), ljubiasta, roza , plava, crvena, smea
(glatka ili hrapava)
Spoznaja da je krumpir obojenog mesa bogat antioksidansima ponukala je i mnoge

oplemenjivae u Europi da stvore nove moderne sorte obojenog mesa i moe se oekivati,
nakon to se ispitaju njihova hortikulturna svojstva, da e se pojaviti na tritu. ivimo
u vremenu brzog protoka informacija i nuno je da se bre prilagoavamo novome i
bre koristimo nove spoznaje. Mnogi su nas htjeli uvjeriti da krumpir, unato tomu to
je etvrta poljoprivredna kultura u svijetu, u sluaju vlastitog izbora ishrane i nije ba
najbolji izbor (zbog visokog sadraja ugljikohidrata kroba, visokog eernog indeksa,
a i zbog toga to pozelenjeli i stari krumpir moe sadravati i otrovni solanin (solanin
i kakonin). Nove spoznaje o antioksidansima ponovno su ga izdignule iznad mnogog
drugog cijenjenog povra. Dakle Kralj je umro, ivio kralj ili Krumpir je umro, ivio
krumpir, tj. krumpir ne umire nego ide dalje, i to s jo boljim preporukama!
Prihvatili smo da je obojeno povre zdravo pa stoga slobodno svrstajmo i krumpir
obojenog mesa u zdravo povre jer i on uva zdravlje, tj. djeluje preventivno (uva
12
Koje antioksidanse nalazimo u krumpiru?
Vani antioksidansi u krumpiru su sljedei spojevi: fenolni spojevi, antocijanini,

vitamin C i karotenoidi.
Fenolni spojevi
- klorogenska, kofeinska i kumarinska kiselina
Antocijanini
- biljni pigmenti koji ovisno o pH mijenjaju boju; u krumpiru obojenog mesa
nalazimo pelargonidin, peonidin, petunidin, delfinidiidin i malvidin. Osim
karotena, koji je odgovoran za utu boju mesa (mekote), za crvenu i ljubiastu
obojenost mesa krumpira (sl.3, sl.4) odgovorni su sljedei antocijanini:
- Meso crvene boje - sadri glikozide pelargonidina i peonidina
- Meso ljubiaste boje - sadri glikozide malvidina i petunidina
Vitamin C
13
Karotenoidi - uti pigmenti koji boje krumpirovo meso u nijanse ute boje (razliiti
karotenoidi, ali ne alfa i beta karoten). Kako krumpir ne sadri alfa i beta karoten,
karoteni iz krumpira utog mesa ne ponaaju se kao provitamini vitamina A, tj. mi iz
njih ne stvaramo vitamin A kao to je to sluaj iz karotena mrkve te su u naoj prehrani
vani kao antioksidansi. Dakle, gomolj utog mesa ima vie karotena nego onaj krembijelog ili bijelog mesa! Od prisutnih karotena vaan je lutein, zatitnik naih oiju koga
prosjeno ima 0,6 mg na 100 g kuhanog krumpira.
Sl. 3. Boja mesa (mekote) gomolja - plava, crvena, roza, naranasta, ljubiasta
promovirana sorta krumpira Adora s malo kcal (low-carb svega 60 kcal/100g kuhanog
gomolja) i pravi je hit nakon popularnosti Atkinsove dijete bez ugljikohidrata. Novina je
i kristalni krob koji nastaje pri postupnom hlaenju, npr. kuhanog krumpira kao to
je sluaj kod krumpir-salate. Vaan je jer se ne probavlja u tankom crijevu i potpomae
razvoj korisne crijevne flore u debelom crijevu. Ponaa se slino inulinu (sadranom
u artiokama i topinamburu), neprobavljiv je i na taj nain ne pridonosi kalorijskom
unosu pri obroku ugljikohidratima bogate namirnice kao to je krumpir. Vano je i
istaknuti da krumpir ne izaziva alergijske reakcije, kao i da je prema njemu openito
dobra tolerantnost. Glikemijski ineks krumpira moemo smanjiti mijeanjem s drugom
hranom niskog glikemijskog indeksa kao i zakiseljavanjem hrane.
Tako npr. zakiseljena krumpir- salata (sl.5) ima za 25% nii glikemijski indeks od
samog krumpira.
Usporedba glikemijskih indeksa (GI) nekih namirnica i krumpira:
to je GI vei, bri je porast eera glukoze u krvi!
NAMIRNICA
Sl. 4. Krumpir plave koice i ljubiastog mesa
NAMIRNICA KRUMPIR, NJENE SPECIFINOSTI

I KAKO IH BOLJE KORISTITI
Prije svega, mit o krumpiru kao namirnici koja deblja nije toan. Evo usporedbe s
namirnicama koje su slian prilog jelima.
Namirnica
Krumpir
Ria
Tijesto
Kruh
Mrkva
Graak
kcal/100g
78-100
147
94
240
30
80
Bijeli kruh
Kukuruzne pahuljice
Zobene pahuljice
Mahune
Krumpir kuhan
Instant pire krumir
ips od krumpira
Saharoza (bijeli eer)
Marelice
Datulje
GI - glikemijski index
70
84
55
31
63
86
54
65
31
103
Neke od preporuka za sniavanje glikemijskog indeksa hrane:

Ocat, npr. u krumpir-salati, snizuje GI za 25%!
Kiseline - naroito one s malom molekularnom teinom (octena, mlijena)

usporavaju pranjenje eluca bolje od npr. jabune i limunske

koje nalazimo u citrusima
Mijeanje hrane u obroku - mijeajte npr. grah s riom ili krumpirom

u obroku jer e rezultirati srednjim vrijednostima GI
Jedite salatu zainjenu octom uz obroke koji sadre namirnice s visokim GI
Pijenje soka od grejpa i narane takoer e pomoi, ali ne toliko kao OCAT!
Najei razlog za takav stav je gotovljenje krumpira s puno masnoa koje svakom
jelu, pa tako i jelu od krumpira, poveaju kalorijsku vrijednost. Trenutno je u SAD-u
14
15
Sl. 5. Krumpir-salata - od krumpira plave

boje mesa
Sl. 6. Ponuda mladog i luksuznog

krumpira na zelenoj trnici (Nica ,
Francuska, travanj, 2005.)
krumpira bijelog i utog mesa dobro vrednovane prema antioksidativnom kapacitetu,

moemo oekivati da e sorte obojenog mesa biti jo bolje rangirane na listi povra i voa.
Nove sorte krumpira obojenog mesa su obeavajui dodatni bogati izvor antioksidansa u
naoj prehrani. Oni koji moraju voditi rauna o glikemijskom indeksu, neka ne zaborave
da ocat i mijeanje hrane mogu pomoi! Trebat e vremena da se nove sorte krumpira
obojenog mesa pojave na tritu i da budu prihvaene. Stoga potroai moraju poticati
i zahtijevati da se postojea ponuda krumpira pobolja kulinarskom raznolikou. Tada
nam se nee dogoditi da se potronja krumpira svede na pire i pomfrit. Trgovci moraju
takoer bolje poznavati namirnicu krumpir kako bi u ponudi mogli navesti kulinarska
svojstva odreene vrste krumpira. Potroai e tada znati koja mu je osnovna namjena
tj. je li nakon kuhanja vrste votane konzistencije ili je prhak i raskuhava se. Isto tako
treba znati radi li se o krumpiru ope ili specijalne namjene kao npr. za krumpir-salate,
ili pak o krumpiru ije je zatieno brand ime oznaka kvalitete krumpira odreenog
geografskog porijekla kao npr. Liki krumpir.
Surveying study
THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF

COLORED FLESH AND THE IMPORTANCE OF
ANTIOXIDANTS IN POTATO
Summary
Sl. 7. Gomolji ovako ive boje pokoice bili

bi interesantni i u uskrsnim koaricama!
Sl. 8. Preraevina - od krumpira ljubiastog

mesa - obojeni ips
Preraevine od krumpira obojenog mesa danas takoer ve nalaze svoje mjesto na

tritu zdrave hrane (sl.6). To bi mogao biti prikladan posao za obiteljsko gospodarstvo,
proizvodnju krumpira obojenog mesa i preradu u obojeni ips (sl.7, sl.8).
Zakljuak
Prema podacima u The Journal of Agricultural and Food Chemistry, 9 June, 2004
povre i voe svrstano je prema ukupnom antioksidativnom kapacitetu (TAC), zavisno
od porcija (serving size). Na prvo mjesto svrstan je mali crveni grah (92g/TAC 13,727);
na drugo borovnica (144 g/TAC 13,427); na sedmo artioka (84g/ TAC 7,904); na
osamnaesto krumpir Russet (299 g/TAC 4,649); krumpir crvene pokoice na 38. mjesto
(173 g/TAC 2,294) od ukupno 50 razvrstavanja. Usporeen samo s povrem, slinog je
antioksidativnog kapaciteta sa: parogom, crvenim kupusom, paprikom, a jai je npr.
od mrkve, crvenog luka, slatkog krumpira, rajice i mahuna. Kako su uobiajene sorte
16
To surprise of many, antioxidants are abundantly contained in potato of colored flesh

(pulp). Speaking generally, different bioflavonoids as antioxidants function in potato
to color the flesh (pulp) of potato red, purple, blue, etc. Tubers of colored flesh are
original wild species in potato habitat and local inhabitants have been using them
from times immemorial to this day. Unfortunately, the modern world has mostly grown
the species of yellow, and rarely, cream-colored white and white flesh. The species of
colored flesh are very rare, because the modern world has just begun to be aware of
its nutritional value. Carotene is responsible for yellow color of flesh (pulp) of potato
tubers, but not alpha and beta carotene, which are the provitamine A (they are contained
in carrot and pumpkin, to which they also give yellow color). There is less of it in potato
of cream-colored flesh and insignificant quantity in the white one. Since the species of
yellow flesh prevail here, by eating potato we take in carotene which is recommendable
regards health. That makes potato of blue, purple or red colored flesh more valuable in
nutritionist terms and more interesting in culinary art.
We can enrich our gastronomic offer with colored flesh potatoes, and to those who
pay more attention to healthy diet, we can give an opportunity to enrich taking in
antioxidants by eating potato dishes.
Key words: antioxidants, potato of colored flesh, nutrition science.
17
Literatura:
Buturac, I. (2003): Krumpir - kulinarske i gospodarske osobine, H.Z.P.C. d.o.o., Vikovo, 2003
Holford, P. (2004): New Optimum Nutrition Bible, Clowes Ltd, Beccles
Lachman, J,. Hamouz, K. (2005): Red and purple coloured potatoes as a significant antioxidant source
in human nutrition - a review, Czech University of Agriculture in Prague, Plant soil environ., 51, 2005 (11):
477-482
Goktepeand, F., Holmsan, D.G. (2007): An Update of the Colorado Potato Breeding and Selection
Program, Luis Valley Research Center, Department of Horticulture & Landscape Architecture, Agricultural
Experiment Station, Colorado State University, http://www.colostate.edu/Depts/SLVRC/research/2007SR
MAC/2007SRMACHolm.pdf
Reuben, Carolyn (1998): Antioksidansi, cjelovit vodi, Logotip Zagreb, 1998
Reyes, L.F., Miller, J.C. Jr, Cisneros-Zevallos, L., (2005): Antioxidant Capacity, Anthocyanins and Total
Phenolics in Purple- and Red-Fleshed Potato (Solanum tuberosum L.) Genotypes, American Journal of
Potato Research, Jul/Aug 2005
Internet:
http://www.healthyeatingclub.org/info/articles/nutrients/resisstarch.htm
http://www.sciencedaily.com/releases/2004/06/040608065835.htm
http://www.sunfreshofflorida.com/
http://www.proteinpower.com/drmike/metabolism/resistant-starch/
ISPRAVAK NETONOG NAVODA

U broju 1-2/08. Sredstva za zatitu bilja 2008. god. na 88. stranici dolo je do
pogreke. Pripravak Laudis upisan je kao pripravak tvrtke Syngenta, a treba pisati
Bayer CropScience, Bayer d.o.o.. Molimo tvrtku Bayer d.o.o. i itatelje da uvae
pogreku autora.
Matotan, Z.1
Struni rad
Utjecaj okolinih uvjeta na razvoj

rajice i pojavu fiziolokih poremetnji
Saetak
Za uspjean rast i razvoj rajice neophodno je osigurati to povoljnije okoline uvjete

kako bi se fizioloki procesi u biljci to nesmetanije odvijali i kako bi u konanici ona dala
to vei i kvalitetniji prinos. Najznaajniji okolini uvjeti su toplina, svjetlost i vlaga iji
nedostatak, kao i prevelika koliina, negativno utjeu na rast i razvoj biljaka. Posljedice
nesklada vanjskih uvjeta oituju se na razliite naine, a biljke na njih reagiraju
odreenim simptomima. Ponekad manje iskusni proizvoai te simptome poistovjeuju
sa simptomima pojedinih bolesti ili napada tetnika i neopravdano primjenjuju odreene
mjere zatite.
Ovaj rad je napisan u svrhu boljeg upoznavanja pojedinih fiziolokih poremetnji
tijekom rasta i razvoja rajice i njihovih simptoma na biljkama i plodovima rajice.
U radu se opisuje utjecaj osnovnih okolinih uvjeta na rast i razvoj rajice te fizioloke
poremetnje na biljkama i plodovima uvjetovane abiotskim imbenicima.
Kljune rijei: rajica, okolini uvjeti, fizioloke poremetnje.
Okolini uvjeti
Rajica je povrtna kultura dosta
visokih zahtjeva prema toplini i njezina
proizvodnja na otvorenom limitirana je
trajanjem bezmraznog perioda. Optimalne temperature za rast i razvoj rajice
tijekom dana su 20 - 25 oC, a tijekom noi
15 - 18 oC. Na temperaturi nioj od 0 oC
rajica trajno stradava. Niske temperature
u poetnim stadijima razvoja negativno
utjeu na kasniji razvoj biljaka uvjetujui
njenu preranu cvatnju to uzrokuje nii
prinos i loiju kvalitetu plodova.

18
Slika 1: Presadnice rajice

stradale od niskih temperatura
dr. sc. Zdravko Matotan, Direktor razvoja sirovinske osnove, Podravka d.d.
19
Budui da se komponente prinosa diferenciraju

u ranijim stadijima razvoja biljke, izuzetno je vano
kakvim je uvjetima biljka tada bila izloena. Rajica
je naroito osjetljiva na temperaturne uvjete tijekom
uzgoja presadnica. Naime ve kod razvijena tri
prava lista zapoinje zametanje cvatova pa ako su u
to vrijeme presadnice izloene temperaturama 13 15oC, prvi cvatovi e se zametnuti nisko na biljci ve
nakon 5 - 6 listova, ali e se ako niske temperature
due potraju, cvatnja prolongirati.
Dui period izloenosti temperaturama niim od
15,5 oC moe kod indeterminantnih sorti neogranienog tipa rasta stabljike, kakve se gotovo iskljuivo
uzgajaju u zatienim prostorima, uzrokovati pojavu
Slika 2: Presadnice rajice
terminalnog cvata ime biljka poprima obiljeje stradale od niskih temperatura
tipa sorti ogranienog rasta. U takvim
sluajevima najvie formirani zaperak
se ne zakida jer e se iz njega, ako se
temperaturni reim pobolja, nastaviti
normalan razvoj biljke. No posljedice e
biti oite: smanjenje priroda, posebice
ranog. Ako su biljke rajice u ranim
stadijima razvoja kada imaju razvijen
svega jedan pravi list, nekoliko noi
izloene temperaturama niim od
10oC kod krupnoplodnih se sorti moe
Slika 3: Stvaranje kalusa na povrini
na vrhovima plodova javiti kalus pa
ploda
inducirano niskim temperaturama
povrina plodova ima izgled naknadnog
sraivanja ime im je trna vrijednost znaajno smanjena.
Slika 4: Sraivanje plodova kao posljedica

suboptimalnih temperatura
20
U kasnijim stadijima razvoja

suboptimalne
temperature
takoer
mogu znaajnije utjecati na prinos i
kvalitetu plodova. Niske temperature
tijekom diferencijacije staninog tkiva
generativnih organa mogu uzrokovati
razvoj veeg broja karpalnih listova
plodnice zbog ega dolazi do pojave
sraivanja dvaju ili vie plodova,
rebravosti plodova i razliitih njihovih
deformacija.
U periodu cvatnje niske temperature

mogu uzrokovati loije i nepotpune
oplodnje to opet za posljedicu moe
imati otpadanje cvjetova ili pojavu
upljikavosti plodova s komorama
nepopunjenim elatinoznom pulpom i
s vrlo malo sjemena. Plodovi koji su se
razvijali u suboptimalnim temperaturnim
uvjetima loije su obojenosti jer se crveni
pigment ne stvara na temperaturama niim
od 16 oC, a zbog niskih se temperatura na
vrnom dijelu ploda javljaju i sivosmee
pjege koje ulaze i u unutranjost ploda te
uzrokuju neujednaene zriobe.
Slika 5: upljikavost ploda kao posljedica

suboptimalnih temperatura tijekom oplodnje
Na visoke je temperature rajica znatno tolerantnija no i one mogu tetno djelovati

na rast i razvoj biljaka, posebice ako su povezane s nedostatkom vlage u tlu. Temperature
vie od 30 oC usporavaju proces fotosinteze, a ako plodovi nisu dobro zatieni liem,
zbog intenzivnog svjetla i visokih temperatura mogu biti oteeni. Visoke temperature
praene niskom relativnom vlagom zraka uzrokuju otpadanje cvjetova. Rast biljaka
potpuno prestaje na temperaturi od 35 oC.
Za uspjenu bi proizvodnju rajici trebalo osigurati temperaturne uvjete to je mogue
slinije optimalnima, a sprijeiti pad ispod minimalnih.
Tablica 1. Temperaturni reimi u proizvodnji rajice
Faza razvoja biljke
Optimum oC
Minimum oC
Klijanje i nicanje
16 - 29
11
Vegetativni porast
21 - 24
18
Plodonoenje (danju)
19 - 24
18
Plodonoenje (tijekom noi)
14 - 17
10
Zrioba
20 - 24
16
Osim topline, za normalan rast i razvoj rajice izuzetno je znaajan intenzitet svjetla
koji moe biti ograniavajui imbenik proizvodnje, naroito u zatienim prostorima
tijekom zimskog perioda. Uz nedovoljno osvjetljenje biljke se sporije razvijaju, listovi
su bljei i esto puta dolazi do otpadanja cvjetova. U godinama s manje sunanih dana
tijekom vegetacije manji je sadraj suhe tvari, to naroito nepovoljno utjee na kvalitetu
rajice namijenjene za preradu.
21
na tom dijelu ostaju blijedi. Pojava sunanih

opekotina moe se sprijeiti uzgojem sorata
dobre lisnatosti i kvalitetnom zatitom kojom
se sauva lisna masa.
Vrna trule na plodovima rajice javlja
se neposredno uz vrhove plodova u fazi
intenzivnog razvoja u vidu malih vodenastih
zona koje se brzo poveavaju i tamne. Na
mjestu zahvaenom vrnom trulei nastaju
uleknua smee do crne boje.
Slika 6: Dodatno osvjetljenje pri

zimskom uzgoju u zatienim prostorima
Slika 7: Vrna trule plodova kao posljedica

diskontinuiteta u opskrbi vodom
Iako rajica ima dobro razvijen korijen, posebice kod proizvodnje izravnom sjetvom,
te moe koristiti vlagu iz tla bolje nego veina drugih povrtnih kultura, za sigurnu
proizvodnju i u klimatski prosjenim godinama treba raunati s navodnjavanjem.
Najvee potrebe za vodom rajica ima tijekom perioda intenzivnog rasta i formiranja
plodova. Diskontinuitet u opskrbi vodom uzrokuje pojavu vrne trulei i pucanja
plodova. Preobilna pak vlaga, kako u tlu tako i u zraku, nepovoljna je zbog mogunosti
intenzivnijeg razvoja bolesti. Optimalna vlanost tla za uspjean uzgoj rajice je 60 70% maksimalnog kapaciteta tla za vodu.
Fizioloki poremeaji u razvoju rajice
22
Pojavljuje se na kiselim tlima deficitarnim kalcijem kao i u uvjetima kada je njegovo

usvajanje iz tla oteano. Ti se uvjeti javljaju kada je tlo presuho, kada nakon dueg
sunog razdoblja padnu obilnije oborine ili se prekasno zapone s navodnjavanjem, kada
je korijen biljke oteen i nije u mogunosti u dovoljnoj mjeri opskrbiti biljku kalcijem
te kao posljedica neizbalansirane ishrane.
Do pojave vrne trulei dolazi najee u uvjetima visokih temperatura tijekom dueg
sunog razdoblja kada se veina vodenog tijeka s kalcijem kroz biljku usmjerava prema
listovima, tako da do plodova zbog intenzivne transpiracije ne dolazi dovoljna koliina
kalcija to spreava razvoj staninih stijenki i uvjetuje odumiranje tkiva.
Preobilna gnojidba duikom koja znaajnije utjee na vegetativni rast i stvaranje
bujne lisne mase velike transpiracijske povrine takoer zbog pojaane akumulacije
kalcija u listovima na raun njegova sadraja u plodovima moe imati za posljedicu
pojavu simptoma njegova nedostatka u plodovima.
Fizioloki poremeaji na plodovima rajice

nastaju negativnim djelovanjem okoline uzgoja,
a oituju se u vidu sunanih opekotina, vrne
trulei i pucanja plodova, a na listovima njihovim
uvijanjem.
Sunane se opekotine javljaju na plodovima kao
posljedica intenzivnog sunevog zraenja i visokih
temperatura. Na plodovima koji su nakon razvoja
u zasjeni liem, najee zbog gubitka lisne mase,
izloeni izravnom sunevom svjetlu zbog visokih
temperatura ne dolazi do stvaranja pigmenata, pa
Slika 9: Vrna trule plodova rajice

uvjetovana visokim temperaturama i
nedostatkom vlage
Na odumrlo tkivo naseljavaju se saprofitske

gljivice pa se zahvaena zona ploda osui. Vrna
trule plodova nastaje kao posljedica fizioloke
poremetnje u usvajanju kalcija.
Sprijeiti pojavu vrne trulei plodova mogue je jedino izbjegavanjem uvjeta koji
pogoduju njezinom stvaranju. Primjena folijarnih gnojiva koja sadre kalcij uinkovita
je samo ako se primijeni preventivno na poetku intenzivnog razvoja plodova.
Slika 8: Sunana pale

plodova rajice
Do pucanja plodova rajice dolazi najee kada nakon dueg sunog perioda padnu
izdanije oborine. U takvim uvjetima plodovi naglo upiju puno vode ime se volumen
stanica toliko povea da zbog jakog unutarnjeg pritiska dolazi do pucanja plodova.
Mjesto puknua koloniziraju gljivice i bakterije uzrokujui truljenje plodova.
23
Professional paper
The influence of environmental

conditions for the growth of tomato
and manifestation of physiological
disorders
Summary
Slika 10: Uzduna puknua ploda
Slika 11: Radijalna puknua ploda
Jedini nain da se izbjegne pucanje

plodova je kontinuirano odravanje
optimalne vlanosti tla neophodne za
normalan rast i razvoj plodova.
Jedna od fiziolokih poremetnji koja
se oituje na listovima je njihovo uvijanje.
esto puta se u proizvodnji uvijanje
listova poistovjeuje s bolestima pa se
primjenjuju nepotrebne mjere kemijske
zatite. Do uvijanja listova prema
Slika 12: Uvijanje listova uvjetovano
sredinjoj ili dolazi na najdoljnjim
intenzivnim svjetlom i visokim temperaturama
etaama kada su uvjeti za fotosintezu
izuzetno povoljni, a zametanje i razvoj plodova na biljkama je slab. U takvim se uvjetima
asimilati stvoreni u listovima nedovoljno brzo translociraju u reproduktivne organe biljke
pa povieni sadraj kroba i eera u listovima uvjetuje njihovo uvijanje. Sa smanjenjem
intenziteta osvjetljenja i temperature i intenzivnijim razvojem reproduktivnih organa
simptomi uvijanja listova nestaju.
24
For the successful growth and development of tomato, it is necessary to provide for as
permitting environmental conditions as possible, so that physiological processes inside
the plant could proceed freely, and that in the end it can give optimum crop in number
and quality. The most influential environmental conditions are warmth, light and moist,
which can equally have the negative effect on the growth and development of plant, if
they are insufficient or exceeding certain limits.
Consequences of imbalance of external conditions are manifested in different ways on
plants, which then react in certain symptoms. It happens sometimes that less experienced
cultivators identify those symptoms with the symptoms of certain rots or pest invasion,
and then they use some protection measurements without good reason.
This review has been written for the purpose of getting a better insight into particular
physiological disorders during the growth and development of tomato and their symptoms
on plants and fruits of tomato.
The review describes the effect of basic environmental conditions on the growth and
development of tomato and physiological disorders on plants and fruits conditioned by
abiotic factors.
Key words: tomato, environmental conditions, physiological disorders.
Literatura
Benton, J. J., (1999): Tomato plant culture. CRC Pres, Washington.

Grupa autora, (1997): Gajenje povra. Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka.
Kurtovi, O., Elezovi, E. i Hadiomerovi, M., (2001): Proizvodnja povra u plastenicima. Poljoprivredni
institut Sarajevo, Sarajevo.
Lei, R. i sur., (2002): Povrarstvo. Zrinski, akovec.
Maksimovi, P., (2003): Proizvodnja paradajza i plavog patlidana. Agronomski fakultet aak.
Matotan, Z., (2004): Suvremena proizvodnja povra. Nakladni zavod Globus, Zagreb.
Maynard, D. N., Hochmuth G. J., (2007): Handbook for vegetable growers. John Wiley and sons, Inc.
New Jersey.
Nonnecke, I. L., (1989): Vegetable production. Van Nostrand Reinhold, New York.
Osvald, J., Kogalj-Osvald, M., (1996): Gojenje vrtnin v zavarovanem prostoru. Kmeki glas,
Ljubljana.
Siviero, P. and Motton, M. S., (1995): La coltivazione del pomodoro da mensa. LInformatore Agrario,
Verona.
25
Pokos-Nemec, V.1
Pregledni rad
NAVODNJAVANJE U POVRARSTVU NA
OTVORENOM
Saetak
Za uspjenu proizvodnju povrarskih kultura moraju se osigurati vegetacijski faktori:

voda, hranjive tvari, toplina, svjetlost i zrak. Bez ovih faktora ne samo da se ne moe
ostvariti planirana proizvodnja, ve bez bilo kojeg od njih biljka ne moe ivjeti. Dakle, i
voda je jedan od faktora koji uvjetuju ivot biljke pa je bez vode nemogu njen uzgoj.
Zato je voda tako znaajna za biljku nije teko objasniti. Ona je ne samo sastavni
dio grae biljke, ve i nosilac mnogih fiziolokih procesa tijekom vegetacije: regulira
reim ishrane biljke, otapa hranjive tvari tla i preko korjenovih dlaica unosi ih u biljku,
regulira toplinski reim biljke i tla, posreduje u procesu fotosinteze, regulira fizikalne,
kemijske i bioloke procese u tlu. Razlikujemo razne metode i rokove navodnjavanja,
a u ovom radu poblie emo opisati mogunosti navodnjavanja u povrarstvu na
otvorenom.
Kljune rijei: voda, fizioloki procesi, navodnjavanje
Vrste vode u tlu
U tlu se nalazi: kemijska, higroskopna, opnena, kapilarna i gravitacijska voda.

-

-

-

-

-

Kemijska voda je kemijski vezana za estice tla pa je nekorisna

za kulturne biljke.
Higroskopnu vodu takoer biljke ne mogu koristiti jer se dri
jakim silama u tlu.
Opnena voda obavija u obliku tanje ili deblje opne estice tla pa moe biti
samo djelomino pristupana biljkama.
Kapilarna voda se nalazi u porama tla i najveim dijelom
je pristupana biljkama.
Gravitacijska voda je svakako pristupana biljkama, ali budui da je
pod utjecajem sile tee, ona se ocjeuje pa je biljke praktiki ne koriste.
Pri uzgoju na otvorenom vei broj kultura ima vegetacijski period tijekom ljetnih
mjeseci kada su vee temperature i manje oborine, odnosno veliki gubici a manji prihodi

26
Valerija Pokos-Nemec, dipl. ing. agr. - struni savjetnik za navodnjavanje

E-mail: Valerija.Pokos.Nemec@hzpss.hr
vode. Povrarske kulture imaju brzi razvoj i proizvode veliku biljnu masu te zbog toga
zahtijevaju znatne koliine vode.
Postoje velike razlike meu pojedinim povrarskim kulturama u nainu i koliini
troenja vode.
Kulture koje za normalan rast i razvoj zahtijevaju stalno visoku vlanost tla, odnosno
ee navodnjavanje, jesu: krastavci, salata, kupus, pinat. Razlog tome je slab i relativno
plitak korijenov sustav kao i neekonomino troenje vode preko lia koje ima razmjerno
veliku povrinu. Zbog vrlo slabo razvijenog korijenovog sustava, luk i enjak takoer
zahtijevaju visoku vlanost tla. Meutim, ove kulture troe znatno manje vode jer imaju
manju povrinu lia. Kulture koje imaju razvijeniji korijenov sustav, kao to su rajica
i mrkva, dobro koriste vodu i ekonomino je troe. Kulture kao cikla i repa vrlo dobro
koriste vodu iz tla i intenzivno je troe. U uvjetima navodnjavanja njihov uspjeh ne
izostaje, ali i nisku vlanost tla mogu dobro podnijeti.
Rokovi navodnjavanja povrarskih kultura zavise od uvjeta ivota biljke, njenih
faza razvoja i od postavljenih ciljeva proizvodnje. U odnosu na tu zavisnost, postoji pet
karakteristinih rokova navodnjavanja:
- navodnjavanje sadnog materijala (presadnica)
- navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje
- navodnjavanje pri sadnji i nakon sadnje sadnica ili sjetve
- vegetacijsko navodnjavanje
- dopunsko navodnjavanje
Navodnjavanje sadnog materijala (presadnica) vri se u natkrivenim ili toplim
rasadnicima. Ovim navodnjavanjem treba dodavati manje koliine vode kako bi
se sprijeio bujni rast i bolesti te odrala potrebna toplina u rasadniku. Najee se
primjenjuje runo navodnjavanje.
Navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje - izvodi se samo onda
kada je zbog nedostatka vlage u tlu oteana priprema tla za sadnju ili sjetvu, odnosno
oteana sadnja presadnica. Najee je ovim navodnjavanjem potrebno navlaiti sloj
tla do 20 cm dubine. Meutim, ako je tlo i ispod 20 cm suho, potrebno je navlaiti tlo
do vee dubine: 30, 40 ili ak do 50 cm - zavisno od osobina tla i vrste presadnice. U
svakom sluaju, prethodno treba ispitati fizikalne osobine tla i trenutano stanje vlage
u tlu.
Navodnjavanje pri sadnji i poslije sadnje presadnica ili sjetve zavisi od stanja
vlanosti tla. Ako u tlu nedostaje lako pristupane vode, posaene mlade biljke e se tee
primiti, a posijano sjeme e tee niknuti. Prilikom vaenja iz rasadnika, presadnicama
se obino uniti jedan dio korijenovih dlaica pa im zbog prebolijevanja treba lako
27
pristupana voda i hranjivo te je zato fertirigacija vrlo korisna mjera. Meutim ako u tlu
ima dovoljno vode, navodnjavanje moe i tetiti jer razrjeuje koncentraciju hranjiva i
smanjuje toplinu tla, a to su znaajni faktori za startno vegetiranje mladih biljaka.
Vegetacijsko navodnjavanje - poinje kad su se biljice primile ili niknule i dobro
zakorjenile.
Tim navodnjavanjem je potrebno, tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja, odravati
optimalnu vlanost tla u sloju rizosfere. Navodnjavanje se moe vriti na nekoliko
naina: kienjem, brazdama, mikrorasprskivaima, kapanjem.
Dopunsko navodnjavanje se izvodi pred kraj vegetacije sa svrhom njezina produenja.
Glavni uvjet za ovo navodnjavanje je toplo vrijeme na kraju ljeta i poetkom jeseni. Ako
se uz toplinu osigura dovoljno vode i hranjiva u tlu, produava se vegetacija, produava
se berba plodova, a time se postiu i vei prinosi. Dopunsko navodnjavanje mogue je
primijeniti za rajicu, kupus, rotkvicu i druge kulture.
Metode navodnjavanja povrarskih kultura na otvorenom

Navodnjavanje brazdama
Navedeno navodnjavanje pripada starijim metodama uzgoja povrarskih kultura.
Sustav navodnjavanja brazdama sastoji se od dovodnog kanala, razdjelnih kanala,
razdjelnih brazda, brazda i prenosivih ustava. Razdjelne brazde mogu se zamijeniti
plastinim, gumenim ili metalnim cijevima koje prebacuju vodu iz razdjelnog kanala u
brazde.
Unaprjeenje sustava moe se vriti upotrebom prenosivog cjevovoda. Tim nainom
mogu se dovodni i razdjelni kanali, kao i razdjelne brazde, zamijeniti cijevima. Cijevi
su napravljene od lakog materijala zbog lakeg prenoenja. Promjer im je obino 15 cm.
Cijevi koje zamjenjuju razvodne kanale, odnosno razvodne brazde, imaju na sebi otvore
iji se razmak moe regulirati radi mogunosti ulijevanja vode u brazde s razliitim
razmakom.
Za uzgoj povrarskih kultura razmak brazdi je 50-100 cm.
Poeljno je da teren bude relativno ravan, s ravnomjernim padom. Najpovoljniji je
pad 2-4%.
Dubina brazda je 15-25 cm. Obrok navodnjavanja zavisi od osobina tla, uzgajane
kulture i trenutane vlanosti tla. Navedeni nain navodnjavanja ne naruava strukturu
28
tla i smanjuje uvjete za stvaranje pokorice, a troi i manje vode - sve su to razlozi zato
se ta metoda, koja je jedna od najstarijih, odrala i do danas.
Navodnjavanje kienjem
Metodom navodnjavanja kienjem voda
se raspodjeljuje po povrini tla u obliku
prirodne kie. Metoda kienja ima mnoge
prednosti: mogunost upotrebe u razliitim
topografskim uvjetima, pripremni radovi
na zemljitu su nepotrebni ili minimalni,
ne zauzima obradivu povrinu, ne smanjuje
koritenje
mehanizacije,
mogunost
ekonominog koritenja raspoloive vode
zbog tonog doziranja, tlo je manje izloeno
pogoranju fizikalnih svojstava, mogunost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih
nasada, mogunost primjene fertirigacije.
Pri navodnjavanju kienjem ureaj sustava zahvaa vodu iz izvora, tlai je kroz cijevi
i na kraju je preko rasprskivaa, u obliku prirodne kie, raspodjeljuje po povrini koju
navodnjava.
Sustav navodnjavanja moe biti prenosiv, polustabilan i stabilan. U prenosivom
sustavu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju brzoprikljunim spojkama.
Polustabilni sustav ima stabilni ureaj za zahvaanje vode i glavni cjevovod, dok su
kina krila i rasprskivai prenosivi. Glavni cjevovod je najee postavljen u tlu pa na
povrinu tla izlaze samo hidranti na koje se spajaju kina krila.
Stabilni sustav ima sve dijelove stabilne. Rasprskivai se prikljuuju na cijevnu
mreu koja je najee postavljena u tlu.
Svaki se sustav navodnjavanja kienjem sastoji od vodozahvata, mree cijevi,
rasprskivaa i armature. Dvije su vrste vodozahvata: jedan je gravitacijski a drugi
primjenjuje pumpni agregata. U vodozahvatu pumpnim agregatom voda se usisava
iz izvora i tlai potrebnim tlakom kroz mreu cijevi do rasprskivaa. Pumpni agregat
se sastoji od pogonskog motora i pumpe, a najvie se koriste centrifugalne pumpe.
Neophodno je uskladiti snagu pogonskog motora sa zahtjevom pumpe.
Cijevna mrea slui provoenju vode od izvora do rasprskivaa. Ta se mrea sastoji
od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kinih krila. Na kinim krilima se na odreenim
razmacima nalaze odvojci za spajanje rasprskivaa.
Rasprskivai imaju zavrnu ulogu u sustavu kienja. Oni prskaju (razdjeljuju) vodu
29
po povrini tla u obliku kapljica. Budui da je njihova uloga vrlo vana, moraju pravilno
i kvalitetno raditi. Rasprskivai se mogu razlikovati prema vodnom tlaku, dometu
bacanja vode, koliini izbacivanja vode, povrini kienja, intenzitetu kienja, vrsti i
broju mlaznica, nainu pogona i nainu kienja.
Mlaznice rasprskivaa zbog veliine imaju manju potrebu filtriranja vode u odnosu
na navodnjavanje kapanjem.
Za primjenu kienja potrebno je u svakom sluaju izvriti pravilan izbor rasprskivaa.

Za navodnjavanje povrarskih kultura najpovoljnije je lagano kienje pa e najbolji biti
rasprskivai malog intenziteta i malog dometa.
Temeljni princip metode kapanjem

je da voda iz sustava gusto postavljenih
plastinih cijevi izlazi kroz posebne kapaljke
(postavljene uzdu cijevi) i kap po kap
vlai tlo uz svaku uzgojenu biljku. Tom
metodom moe se najpreciznije dodavati
voda potrebna u tlu. Ureaj za kapanje sastoji
se od pogonskog dijela s glavom sustava,
filterskog ureaja, glavnog cjevovoda,
lateralnih ili razvodnih cijevi i kapaljki.
Jedna od najvanijih osobina rasprskivaa jest ravnomjernost kienja. Idealno

kienje naruava puhanje vjetra pri navodnjavanju. U pravilu, pri kienju najvie vode
padne oko samog rasprskivaa, a prema kraju dometa sve manje. Da bi se ostvarilo
to ravnomjernije kienja po cijeloj povrini, rasprskivai se prikladno razmjetaju po
povrini koja se navodnjava.
Osim rasporeda rasprskivaa, pri kienju je vrlo vano najpovoljnije rasporediti
cijeli ureaj. Poloaj zahvata vode, glavnog cjevovoda i kinih krila, moe biti razliit.
Pri izboru je potrebno voditi rauna o izvoru vode, topografskim uvjetima te veliini i
obliku parcela. Prema tome, za svaku parcelu je potrebno prethodno razmotriti prirodne,
tehnike, tehnoloke i ekonomske prilike i nakon toga odrediti poloaj pojedinih dijelova
ureaja.
Pri navodnjavanju kienjem vrlo je vano poznavati trajanje kienja s jednog poloaja
rasprskivaa. Ako kienje traje due nego to je to potrebno, dodat e se tlu (kulturi) vea
ili prevelika koliina vode, koja moe uzrokovati niz posljedica: pogoranje fizikalnih
svojstava tla, ispiranje hranjiva, eroziju, zaslanjivanje.
U sluaju kienja koje traje krae nego to je potrebno, tlo se nee do potrebne dubine
saturirati vodom u vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta.
tla.
Obrok navodnjavanja e zavisiti od osobina tla, kulture i trenutanog stanja vlanosti
Navodnjavanje minirasprskivaima
Ovim nainom navodnjavanja, koje predstavlja tip lokaliziranog navodnjavanja, voda
na tlo pada u obliku malog mlaza ili kapljice. Od navodnjavanja kienjem razlikuje se
po tome to sustav radi pod manjim tlakom (od 1.0-2.5 bara) i to se navodnjava samo
dio povrine gdje se razvija glavna masa korijena. Dananje trite nudi vie tipova
minirasprskivaa razliitih konstrukcija: kontinuirane i pulsirajue minirasprskivae.
Oni mogu navodnjavati cijeli krug ili samo dio kruga, mogu biti razliitog dometa i
intenziteta navodnjavanja.
30
Navodnjavanje kapanjem
Ureaj kapanja karakterizira kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz
cijevi i u obliku kapljice isputa vodu na tlo ili u tlo.
Navedeni nain navodnjavanja ima
dva sustava: povrinsko i podpovrinsko
navodnjavanje. Pri povrinskom navodnjavanju cijevi i kapaljke postavljene su iznad
tla ili na povrini tla, a pri potpovrinskom
navodnjavanju one su ukopane u tlo.
Dobrim kapaljkama smatraju se one koje
osiguravaju mali ujednaeni tok vode ili kapanje s konstantnim istekom, koji znaajno ne
varira na povrini pod sustavom.
Jedan od najznaajnijih problema navodnjavanja kapanjem je zaepljenje kapaljki,
bilo mehaniko ili kemijsko. Zaepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoom vode
za navodnjavanje te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiolokim imbenicima.
Filterima se moe sprijeiti mehaniko zaepljenje kapaljki.
Kemijsko zaepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom
otvoru ili unutar kapaljke.
Jedna od znaajnijih prednosti navodnjavanja kap po kap jest mogunost primjene
tekuih gnojiva (fertirigacija) istovremeno s navodnjavanjem.
31
Navodnjavanje po vrstama kultura
Surveying study
Ukupne koliine vode u razliitim vrstama povra kreu se u intervalu od 85 do 95%,

iz ega se moe zakljuiti da bez intenzivnog navodnjavanja, posebno ljeti, nema ni
rentabilne proizvodnje povra.
IRRIGATION IN VEGETABLE FARMING IN THE

OPEN
Povrtlarske kulture poput rajice, paprike i patlidana najbolje je navodnjavati (npr.

kapanje) bez kvaenja nadzemnih dijelova povra. To su biljke kojima je potrebna vea
koliina vode u tlu, a manje vlage u zraku. Kienje tih kultura nije preporuljivo zbog
razvoja bolesti na istima.
For successful production of vegetable crops, vegetational factors have to be

provided for: water, nutrients, warmth, light and air. Without these factors, not only that
the planned production cannot be realized, but also in the absence of any of them, a plant
cannot live. Therefore, water is also one of the factors which the life of the plant depends
on, so its cultivation is impossible without it.
Sve vrste kupusnjaa, zelena salata i krastavci za optimalni uzgoj zahtijevaju

istodobno dobru vlagu u tlu i zraku te se preporua njihovo zalijevanje kienjem. Glavati
kupus najvie vode treba u trenutku formiranja glavice. Rajicu i krastavce u trenutku
cvjetanja minimalno treba zalijevati, a poetkom dozrijevanja treba zapoeti s obilnijim
zalijevanjem.
Korjenasto povre je potrebno navodnjavati kontinuirano tijekom cijele vegetacije.
Najbolji rezultati navodnjavanja postiu se rano ujutro, zbog najmanjih razlika
izmeu temperature vode i temperature zraka.
It isnt difficult to explain why water is so important for the plant. It is not only a
constituent part of the plant, but it is also a holder of many physiological processes
during vegetation; it regulates the plants nutritional regime, it dissolves nutrients of
the soil and carries them in the plant through roots little hairs, it regulates the thermal
regime of the plant and soil, it mediates in the process of photosyntesis, and it regulates
physical, chemical and biological processes in the soil. Different methods and time of
irrigation can be differentiated, and this review more closely describes possibilities of
irrigation in vegetable farming in the open.
Key words: water, physiological processes, irrigation.
Najloije rezultate postiemo ako navodnjavamo kada su visoke dnevne temperature,

a navodnjavamo hladnom vodom, to izaziva ok kod biljke i biljke su sklonije
obolijevanju.
Tijekom ljeta povre je preporuljivo navodnjavati vie puta s manjom koliinom
vode.
Od svih povrtlarskih kultura paprike i krastavci iskazuju najvee potrebe za vodom te
ih zbog toga treba i najvie navodnjavati.
Iz svega navedenog moe se zakljuiti da je navodnjavanje neophodna uzgojna
mjera u poljoprivrednoj proizvodnji jer utjee na kvalitetu i stabiliziranje prinosa svih
kultura.
32
33
Sanja Fabek1
Struni rad
UZGOJ BROKULE
Saetak
Svjetska proizvodnja brokule (Brassica oleracea L. var. italica) je u stalnom

porastu zbog poveanog zanimanja za ovu namirnicu visoke hranidbene vrijednosti
ali i dokazanog kemoprotektivnog djelovanja. U Hrvatskoj raznolikost klimatskih
prilika prua veliki potencijal za uzgoj brokule, te se odgovarajuim izborom kultivara,
rokova uzgoja i proizvodnog podruja moe osigurati kontinuiranost opskrbe trita i
preraivake industrije tijekom cijele godine.
Kljune rijei: brokula, hranidbena vrijednost, kemoprotektivno djelovanje, uzgoj.
Uvod
Brokula potjee iz Male Azije, dananje Turske odakle je jo u rimsko vrijeme

stigla u Italiju. U Hrvatskoj je od davnina bila poznata u dubrovakom podruju pod
sinonimom kaulin, dok u kontinentalnom podneblju uzgoj brokule zapoinje tijekom
ranih devedesetih godina 20. stoljea.
Kao namirnica koristi se cvat i vrni dio cvjetne stabljike, a sadri vitamine,
esencijalne minerale i brojne bioaktivne tvari znaajne za pravilnu i zdravu prehranu.
Naime, brokula se izdvaja kao znaajan izvor glukozinolata koji imaju dominantnu ulogu
u antikancerogenoj aktivnosti jer njihovom enzimatskom hidrolizom nastaje sulforafan,
vrlo snaan inicijator enzima koji efikasno zaustavljaju razvoj razliitih tumora (Stuart
i sur., 2001). Zdravstvena osvjetenost stanovnitva Hrvatske, poveani uvoz i znaajne
potrebe preraivake industrije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj potaknuli su zanimanje za
komercijalni uzgoj brokule.
Morfoloko - bioloka svojstva brokule
Brokula je po svojim morfolokim (ali i biolokim) svojstvima slina cvjetai, no

kod brokule su internodiji izdueni pa cvjetna stabljika brokule naraste 50 do 90 cm. Na
vrhu stabljike se formira zbijeni cvat zelene, ljubiaste ili bijele boje te se bere zajedno
s dijelom stabljike do prvih veih listova. U sluaju zakanjele berbe, grane unutar cvata
se izduuju, cvat postaje rahliji i otvaraju se cvjetovi na rubnim granama. Ovisno o
sorti, brokula ima izraenu vrnu dominantnost to znai da nakon berbe vrnog cvata iz
pazuha donjih listova potjeraju sekundarne grane s manjim cvjetovima.
1
34
Sanja Fabek, dipl. ing. agr., Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za povrarstvo,
Svetoimunska 25, 10000 Zagreb
Slika 1: Vrni cvat brokule
Slika 1: Postrani cvat brokule
Na tritu je prisutan velik broj hibridnih sorata brokule koje se razlikuju duljinom
vegetacije, ali i oblikom, veliinom, zbijenou cvata te veliinom pupova. Osobito
su cijenjeni zbijeni cvatovi sa sitnim pupovima. Rane sorte formiraju vrni cvat 50 do
70 dana nakon sadnje, srednjerane do 100 dana, srednjekasne do 130 dana, a kasne i
ozime do 200 i vie dana. Za mehaniziranu berbu i industrijsku preradu, gdje je berba
jednokratna, prednost imaju sorte s duom glavnom stabljikom i s manje lia u blizini
cvata te s istovremenim formiranjem vrnog cvata sa to manjim grananjem. Za potronju
u svjeem stanju prikladne su sorte koje nakon berbe vrnog cvata razvijaju vie postranih
cvatova jer se zbog viekratnih berbi ostvaruju vei prinosi i due je razdoblje koritenja
usjeva.
Lei i sur. (2004.) navode kao optimalne srednje dnevne temperature zraka za
klijanje i nicanje 20 C, a tijekom rasta 15-18 C. Bioloki zahtjevi brokule za toplinom
nakon sjetve i sadnje su neto vii (20 do 24 C), no prema Bjrkmanu i Paersonu
(1998.) visoke temperature zaustavljaju razvoj cvatova i uzrokuju neujednaenu veliinu
cvjetnih pupova u cvatu.
Za prijelaz u generativnu fazu, odnosno zametanje cvata, brokula mora proi stadij
vernalizacije (odreeno razdoblje treba biti izloena djelovanju niih temperatura). Sorte
kratke vegetacije ne zahtijevaju niske temperature za formiranje cvata. Temperature iznad
22 C mogu produiti vegetaciju i poveati broj listova do zametanja cvata (Lei i sur.,
2004.). Kasne i ozime sorte moraju proi stadij vernalizacije pri temperaturi nioj od
10 C kroz 2 do 4 tjedna. I kod ovih sorata uslijed viih temperatura tijekom vegetacije
poveat e se produkcija listova do forrmiranja cvata te e cvat biti sitniji. Kod niih
temperatura nakon berbe vrnog cvata razvija se vie postranih cvatova.
Uzgoj brokule iz presadnica
U Hrvatskoj raznolikost klimatskih prilika prua veliki potencijal za uzgoj brokule,

te bi brokula odgovarajuim izborom kultivara, rokova uzgoja i proizvodnog podruja
mogla biti na tritu cijele godine. Tako u agroekolokim uvjetima kontinentalne Hrvatske
35
prednost ima jesenski uzgoj brokule, dok je ljetni uzgoj mogu samo u planinskim
podrujima gdje srednja dnevna temperatura zraka ne prelazi 20 C. U mediteranskom
podruju prikladan je uzgoj jesenskih i ozimih sorata brokule.
Brokula se veinom uzgaja iz presadnica, koje se ovisno o terminu uzgoja presadnice
proizvode u zatienom prostoru ili na otvorenom, golog korijena ili s grudom supstrata.
Brojne su prednosti uzgoja presadnica s grudom supstrata: bolje iskoritenje sjemena,
ujednaen rast presadnica i usjeva, nema zastoja u rastu i gruda spreava isuivanje
korijena tijekom transporta do sadnje, bre ukorjenjivanje u tlu, ranija berba te smanjenje
utroka rada. U povoljnim uvjetima presadnice razviju 4 do 5 listova za 25 do 35 dana i
takve su najpovoljnije za sadnju.
Za potronju u svjeem stanju (kad je
cilj proizvodnje vrni cvat) sadi se 4 do
5 biljaka/m2. Razmak redova je 60 do 80
cm, a razmak u redu 30 do 40 cm. Kod
proizvodnje brokule za preradu trae
se sitniji cvatovi to se postie guom
sadnjom te se sadi 8 do 20 biljaka/m2.
Slika 1: Uzgoj presadnica brokule u
polistirenskim kontejnerima
Sorte
Rane
Sjetva
(mjesec/tjedan)
Sadnja
(mjesec/tjedan)
Berba
(mjesec/tjedan)
II/3 - III/1
III/4 - IV/1
V/3 - VI/2
Kontinentalno podruje
Jesenske
V/2 - VI/2
VI/2 - VII/2
IX/1 - XI/2
Jesenske
VI/3 - VII/2
VII/3 - VIII/2
IX/4 - XII/4
Ozime
Mediteransko podruje
VII/3 - VIII/2
VIII/3 - IX/2
I/1 - IV/4
Tablica 1. Mogui rokovi sjetve, sadnje i berbe sorata brokule
Za uzgoj brokule potrebno je dobro drenirano tlo, bogato humusom, uz pH 6 do 6,8.

Kao i ostale kupusnjae, brokula se ne moe saditi na istu povrinu najmanje 3 do 4
godine. Iza proljetnog roka uzgoja (zbog kratke vegetacije) mogu je uzgoj naknadnog
usjeva kao to je grah mahunar ili cikla.
36
37
Prema Fritzu i Stolzu (1989.) potreba hraniva za prinos od 12 t/ha brokule u proljetnom
i rano jesenskom roku uzgoja kultivara krae vegetacije je 200 kg N, 80 kg P2O5, 215
kg K2O i 25 kg MgO. Budui da brokula formira veliku vegetativnu masu u odnosu na
dio zbog koje je uzgajamo (cvat) vie od polovice tih hraniva ostaje u biljnim ostacima
nakon berbe. Brokula dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima (pogotovo zrelim
stajskim gnojem u koliini od 40 t/ha), uz dodatak 500 kg/ha mineralnog NPK gnojiva
formulacije 5:20:30. Tijekom vegetacije potrebno je i prihranjivanje duinim gnojivima.
Zbog racionalnog iskoritenja, duik je bolje primijeniti u vie navrata, a zadnja prihrana
3 tjedna prije oekivane berbe jo moe imati uinka na prinos.
Da bi se odrala povrinska struktura tla te sprijeio rast korova, dok biljke ne zatvore
redove, treba provesti meurednu obradu. Za rast i razvoj brokule, dobar prinos i kvalitetu
cvatova vrlo je vana ravnomjerna opskrba vodom, a optimalna koliina vode tijekom
vegetacije je 400 l/m2.
Berba i prinosi
Brokula se bere kad se razvije eljena veliina cvata, a prije otvaranja cvjetova. Vrni
cvat se ree s dijelom stabljike (15 do 20 cm) i odstranjuju se postrani listovi. Berba
postranih cvatova poinje nakon 2 do 3 tjedna, i oni se beru s 15 do 20 cm postrane
grane. Ovisno o sorti, cilju proizvodnje i broju berbi prinosi variraju od 5 do 30 t/ha.
Brokula se moe odrati u hladnjai pri temperaturi 0 C i relativnoj vlazi zraka 95 %
tijekom 8 do 10 dana.
Professional paper
CULTIVATION OF BROCCOLI
Summary
The world production of broccoli (Brassica oleracea L. var. italica) is constantly

increasing as a result of increased interest for this highly nutritious food and evidencebased chemoprotective effect as well. In Croatia, a continuous supply of fresh broccoli
to the processing industry and the market can be realized by selecting a suitable hybrid
broccoli cultivars, optimal growing periods and production area.
Key words: broccoli, nutritional value, chemoprotective effect, cultivation.
Literatura
Bjrkman T., K.J. Paerson (1998): High temperature arrest of inflorescence development in broccoli
(Brassica oleracea var. italica). Journal of Experimental Botany 49(318), 101-106.
Lei, R., J. Boroi, , I. Buturac, M. Herak-usti, M. Poljak, D. Romi (2004): Povrarstvo. Zrinski,
akovec, 2004.
Lei, R. (1990): Brokula (Brassica oleracea conv. botrytis var. italica). Agronomski glasnik 1-2, 67-77
Stuart. J.D., S. Neddermann, A.T. Smith, A.A. Provatas, U. Palaniswamy (2001): Isolation of sulforaphane
in broccoli sprouts, by reversed-phase solid phase exstraction (SPE), followed by reversed-phase HPLC and
HPLC/MS analysis, HortScience Vol. 36(3), 512.
Toth, N., I. uti, B. Novak (1998): Komponente prinosa i kvalitete kultivara brokule (Brassica oleracea
L. convar. botrytis (L.) Alef. var. italica Plenck.). Poljoprivredna znanstvena smotra 63 (dodatak 4), 339345.
Toth, N., J. Boroi, I. uti, B. Novak, B. Benko (2004): Introdukcija sorata brokule u sjeverozapadnu
Hrvatsku. Zbornik radova XXXIX znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s meunarodnim sudjelovanjem,
425-426, Opatija, 2004.
Toth, N., J. Boroi, I. uti, B. Novak, B. Benko (2006): Agronomska svojstva brokule uzgajana u
kopnenom podneblju. Zbornik radova 41. hrvatskog i 1. meunarodnog znanstvenog simpozija agronoma,
337-338, Opatija, 2006.
AGROSERVIS - PROIZVODNJA d.o.o.
HR-33000 Virovitica
Tel: 033 /73 02 44; Fax: 033 /73 02 44
E-mail: agroservis.proizvodnja@vt.t-com.hr
www.agroservis-proizvodnja.hr
Iz raznolikog proizvodnog programa izdvajamo:
Sadilice rasada diskosne
Sadilice rasada s aama
Sadilica krumpira - poluautomatska
Grediari za povre
Polagai folije
Takoer proizvodimo veoma praktine vrtne plastenike
iz pocinanih cijevi irine 4,65 m, visine sljemena 2,5 m,
te duine po volji u koraku 1,9 m pogodne kako za svako
domainstvo, tako i za profesionalne proizvoae.
Ostali proizvodi:
Kompletna linija za uzgoj i suenje duhana
Samohodna prskalica visoke prohodnosti za kulture
duhana i suncokreta (klirens 1,6 m)
Navedeni proizvodi dokazali su se u radu kako na
domaem, tako i na inozemnom tritu.
38
39
Kantoci, D.1
Pregledni rad
PLODORED
Saetak
Plodored je vrlo znaajan kod planiranja sjetve i sadnje povrtnih kultura. Pravilnim
plodoredom racionalno se koristi tlo u povrtnjaku, hranjiva u tlu, smanjuju se opasnosti
od pojava bolesti, tetnika i korova.
Kljuna rije: plodored.
Uvod
Plodored se ostvaruje na osnovu zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojenju stajnjakom
i predusjevu. Bioloke specifinosti povra su osnova za izbor predusjeva (pretkulture).
Neko povre se uspjeno uzgaja poslije velikog broja vrsta (osobito graak), a za neke
je suen izbor predusjeva. Za biopovrtnjak karakteristian je uzgoj dviju ili vie vrsta
zajedno.
Plodored je smjena vrsta u prostoru i vremenu. U povrtnjaku plodored omoguuje
pravilno i racionalno gnojenje stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, uva plodnost
zemljita, spreava pojavu istih bolesti i nagomilavanje tetnika.
Nasuprot plodoredu, ako se jedna te ista vrsta uzgaja due godina na istom zemljitu
(monokultura), dolazi do naruavanja strukture i plodnosti tla, poveava se opasnost od
korova, bolesti, tetnika i toksina koje lui korijen. Povre razliito reagira na uzgoj u
monokulturi. Tako je poriluk osjetljiv na monokulturu, ali ima jak utjecaj na naknadnu
kulturu dok vrlo slab utjecaj imaju kupusnjae.
Plodored se ostvaruje na osnovu zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojenju stajnjakom
i predusjevu. U odnosu prema gnojenju stajnjakom povre dijelimo u tri grupe. Prvu
grupu ine vrste koje se obino gnoje stajnjakom, a tu ubrajamo kupusnjae, rajicu,
papriku, patlidan, celer, poriluk i enjak. Drugu grupu ine vrste s manjim zahtijevom
za stajnjakom i esto se uzgajaju nakon unoenja stajnjaka, a ovu grupu ine korijenaste
vrste povra, luk, salata, pinat, rotkva i rotkvica. Treu grupu ine vrste koje tlo
obogauju duikom, a to su graak, grah i bob. U tropoljnom plodoredu prvo polje uvijek
zauzimaju vrste iz prve grupe, drugo polje iz druge, a tree polje vrste iz tree grupe.
Njihovom smjenom dobiva se trogodinji ciklus uzgoja povra. Na odvojenom dijelu
vrta uzgajaju se viegodinje vrste: paroga, rabarbara, vlasac i druge.

40
Intenzivni plodored
Specifinost povrtnjaka su intenzivni plodored i mijeane vrste. Intenzivni plodored

oslanja se na princip tropoljnog povrtlarskog plodoreda. Kod njega se u tijeku jedne
vegetacijske sezone ili godine na istom zemljitu uzastopno, a nekad i istovremeno,
uzgaja vie vrsta povra. To znai da se odmah po skidanju jedne vrste sije ili sadi
druga. Intenzivni je plodored mogu zbog razliite duine vegetacije povra, razlika u
zahtjevima za toplinom i otpornosti na niske temperature.
U intenzivnom plodoredu razlikujemo pretkulturu (najee rana proljetna ili ozima
vrsta kao to su salate, pinat, rotkvica, graak, rani krumpir i mladi luk); glavnu kulturu
koja ima najduu vegetaciju (paprika, kupus, luk) i naknadnu kulturu koja se uzgaja
poslije glavne kulture (salata, pinat, mladi luk).
Za biopovrtnjak je karakteristino uzgajanje dviju ili vie vrsta zajedno: red do reda,
naizmjenino u istom redu, cik-cak u dva reda. Za mijeane kulture koriste se vrste
razliite visine, razliite bujnosti, ali i slinih zahtjeva za toplinom, vodom, svjetlom
i hranjivima. Osnova za uspjeno uzgajanje mijeanih vrsta je njihova meusobna
trpeljivost (alelopatija). Poznate mijeane vrste su mrkva i luk, salata i luk. Broj
kombinacija ovisi o biolokim svojstvima povra i uvjetima uzgoja.
Kao mjeavina mogu se uzgajati visoke i niske biljke, biljke duge i kratke vegetacije,
biljke slinih potreba prema toplini, vodi i svjetlu, biljke plitkog i dubokog korijena,
bujne i manje bujne vrste, a najvanije je da su to vrste koje uspijevaju jedna pored
druge.
Broj redova mijeanih vrsta ovisi o tipu gredice. Na vrtnoj i visokoj gredici vrlo su
uspjene kombinacije mijeanih vrsta razliite duine vegetacije. U takvoj kombinaciji
na gredici se stalno smjenjuju povrtlarske i zainsko-ljekovite biljke i biljke za zeleno
gnojivo. Tako se na vrtnoj gredici moe istovremeno uzgajati vie vrsta povra, ali je
mogue i njihovo smjenjivanje u tijeku godine. Broj mijeanih vrsta i broj smjena povra
u tijeku godine vei je na uzdignutoj gredici.
Znanje o tome kako biljke uspijevaju jedna pored druge, dobro ili loe, znaajno je
ne samo u vrtu ve i na oranici. Tako, na primjer, red paprike uz red rajice uvijek je
slabijeg rasta od ostalog usjeva paprike. Negativan se uinak u vrtu umanjuje razmakom
meu gredicama.
41
Surveying study
Trkulja V., Stoji J., Gordana Brklja, Nada Zavii1

Znanstveni rad
CROP ROTATION
POJAVA COLLETOTRICHUM COCCODES U BIH I

MOGUNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA
Summary
Crop rotation is very important in planning the sowing and planting of vegetable
crops. With orderly crop rotation, you can rationally use the soil in the vegetable
patch, nutrients in the soil, and decrease dangers of breaking out of diseases, pests and
weeds.
Key word: crop rotation.
Saetak
Tijekom posljednje tri godine (2005.-2007.) na podruju Lijeve polja, Posavine,

Semberije i ireg podruja Romanijske regije, na pojedinim proizvodnim parcelama,
posebno na kojima se uzgaja krumpir, ali i na onima s paprikom i rajicom, utvrena
je pojava oboljelih biljaka s izraenim simptomima antraknoze. Postotak napadnutih
biljaka bio je razliit, ali se na pojedinim parcelama kretao od 5-15%, a nisu bile
rijetke ni proizvodne parcele na kojima je dolo do veeg postotka zaraze, zbog ega
su nastale i velike ekonomske tete. Na osnovu prouavanja patogenih, morfolokih i
uzgajivakih odlika izoliranog patogena, utvreno je da je uzronik uoenih simptoma
bolesti fitopatogena gljiva Colletotrichum coccodes.
U radu je opisana vanost navedene vrste te simptomi koje ona uzrokuje i domaini
koje napada, kao i ciklus razvoja, s posebnim naglaskom na mjere za njeno suzbijanje.
Kljune rijei: paprika, krumpir, rajica, Solanaceae, Colletotrichum coccodes,
suzbijanje.
Uvod
Povrine pod krumpirom, paprikom i rajicom u okolini Banja Luke, na podruju

Lijeva polja, kao i na podruju Posavine i Semberije, te povrine pod krumpirom na
podruju Romanijske regije, znaajne su zahvaljujui povoljnim klimatskim i zemljinim
uvjetima, kao i dugoj tradiciji uzgoja tih povrarskih biljnih vrsta u navedenim proizvodnim
podrujima. Meutim, relativno niski prosjeni prinosi navedenih uzgajanih povrarskih
biljaka kod nas u odnosu na razvijene zemlje svijeta, kao i njihovo veliko variranje na
pojedinim proizvodnim parcelama, u pojedinim godinama, esto su, uz ostale razloge,
uvjetovane i nainom uzgoja krumpira, rajica i paprike koji, uz druge agrotehnike
mjere, zahtijevaju i intenzivno nadvodnjavanje, to esto ograniava upotrebu plodoreda
zbog ega se te biljne vrste esto uzgajaju na istim povrinama i vie godina uzastopno. U
takvim uvjetima nerijetko dolazi do pojave raznih bolesti meu kojima se posebno istiu
plamenjaa, crna pjegavost i nekoliko ekonomski tetnih bakterioza i viroza, koje, ako se
ne suzbijaju, mogu znaajno umanjiti prinos i uzrokovati velike ekonomske tete.

42
doc. dr. Vojislav Trkulja, prof. dr. Jovo Stoji, Gordana Brklja, dipl. ing. polj.,
Nada Zavii, dipl. ing. polj., Poljoprivredni institut RS, Banja Luka, BiH
43
Meutim, tijekom posljednje tri godine (2005.-2007.) na navedenim podrujima, na

veem broju proizvodnih parcela, posebno krumpira, ali i paprike i rajice, utvrena
je pojava oboljelih biljaka s izraenim
karakteristinim simptomima antraknoze.
Imajui to u vidu, ali i injenicu da antraknozu
navedenih biljnih vrsta iz familije Solanaceae
moe uzrokovati nekoliko razliitih vrsta iz
roda Colletotrichum, prikupili smo vei broj
uzoraka oboljelih biljaka, koje smo potom
analizirali u Fitopatolokom laboratoriju
Poljoprivrednog instituta RS u Banjoj Luci
radi utvrivanja tone etiologije bolesti,
odnosno determinacije uzronika navedenih
siptoma. Postotak napadnutih biljaka bio je
Sl. 1. Colletotrichum coccodes. Izgled
razliit. Na pojedinim parcelama iznosio je
kolonija gljive na krumpir-dekstroznoj
od 5-15%, a nisu bile rijetke ni proizvodne
podlozi.
parcele na kojima je dolo do veeg postotka
zaraze, zbog ega je i dolo do velikih
ekonomskih teta.
Iz prikupljenih uzoraka standardnom
laboratorijskom procedurom izoliran je vei
broj istih kultura gljive (sl. 1). Na osnovu
prouavanja patogenih (sl. 2), morfolokih
(sl. 3) i uzgajivakih odlika (sl. 4) izoliranog
patogena utvreno je da je uzronik
uoenih simtoma bolesti fitopatogena gljiva
Colletotrichum coccodes (Wallr.) Hughes.

kolonija izolata Pap-1 na pet razliitih
podloga 7 dana nakon sijanja.
Simptomi bolesti
Poetni simptomi bolesti na plodovima paprike i rajice uoavaju se uglavnom na

zrelim, ali i na mlaim zelenim plodovima u obliku sitnih, vodenastih, crvenkastomrkih
pjega eliptinog oblika, koje u poetku zahvaaju povrinski dio ploda, a zatim se, u
povoljnim uvjetima za razvoj parazita, ire i spajaju, razarajui mesnato tkiva ploda
zbog ega pjege postaju udubljene, formirajui karakteristine simptome poznate pod
nazivom antraknoza (sl. 5).
U okviru pjega, u uvjetima poveane vlanosti, esto se formiraju sitna crna tjeleca
- acervule, sastavljene od zbijenih kratkih konidiofora na kojima se stvaraju brojne
jednostanine konidije koje su okruene crvenkastonaranastom elatinoznom masom
(matriksom). Kako se pjege ire i udubljuju, unutar inficiranog tkiva domaina iz
acervula se razvijaju brojne sitne setozne crne sklerocije.
Za vrijeme kinog vremena, kada je poveana vlanost zraka, plodovi postaju
vodenasti i brzo trunu, a samo truljenje je prema Cvjetkoviu (1987.) pojaano
naseljavanjem saprofitnih mikroorganizama (sl. 5d, plod desno). Suprotno vlanom
vremenu, suho vrijeme moe zaustaviti daljnji razvoj bolesti. Meutim, poslije berbe,
ako su plodovi smjeteni na toplom i vlanom mjestu, pjege se brzo ire i spajaju, zbog
ega plodovi mogu brzo u potpunosti istruliti. Osim toga, esto na pjegama u blizini
sjemene loe s perikarpa micelija parazita prodire u unutranjost upljine ploda gdje
inficira novoformirane sjemenke.
To nam je i posluilo kao povod za

detaljniji opis determinirane fitopatogene
gljive za koju smo utvrdili da je uzronik
navedenih simptoma, kao i da ukaemo na
njenu vanost, simptome koje uzrokuje,
domaine koje napada te njen ciklus razvoja,
s posebnim naglaskom na mjere za njeno
suzbijanje.
Sl. 2. Colletotrichum coccodes. Ogled
provjere patogenosti prouavanih izolata
gljive na plodovima paprike. Dolje:
kontrola, plodovi inokulirani vodom.
44

konidija patogena (10x10).
Simptomi antraknoze javljaju se na nadzemnim i podzemnim dijelovima oboljele

biljke krumpira. Simptomi se na nadzemnom dijelu prvo uoavaju na vrnom liu u
obliku uvenua, uvijanja, uenja i na kraju suenja, poslije ega se ti simptomi javljaju
i na liu srednjeg i donjeg dijela biljke. Jae zahvaene biljke prestaju rasti, ranije
45
Sl. 5. Colletotrichum coccodes. a, b, c) Izgled oboljelih biljaka paprike u polju (foto: B.

Rajevi); d) simptomi izraeni na oboljelim plodovima paprike u tipu kapije, prirodna zaraza
(foto: V. Trkulja); e) tipian simptom antraknoze na plodu paprike, detalj (foto: B. Rajevi);
f) plod rajice sa simptomima antraknoze (foto: V. Trkulja).
Sl. 6. Colletotrichum coccodes. a) Izgled oboljelog usjeva krumpira u polju; b) simptomi

antraknoze na stabljikama krumpira (ranija faza) s pojavom crnih sitnih sklerocija patogena;
c) simptomi antraknoze na stabljikama krumpira u kasnijoj fazi s obiljem sklerocija
patogena; d) detalj simptoma antraknoze na stabljici krumpira; e) potpuno propadanje
oboljelih biljaka u polju; f) formiranje ogromnog broja crnih sitnih sklerocija patogena u
unutranjosti oboljelih stabljika krumpira (foto: V. Trkulja).
zavravaju vegetaciju (sl. 6a) i u povoljnim uvjetima za razvoj patogena na kraju u

potpunosti propadaju (sl. 6e).
46
47
Karakteristini simptomi uoavaju se u osnovi inficirane stabljike, malo iznad nivoa

zemljita. Oboljeli dio stabla i stoloni kod nekih sorti u poetku postaju crvenkastopurpurni,
poslije ega stabljika tamni i sui se. U okviru oboljelog prizemnog dijela stabljike
javljaju se sitna crna tjeleca, acervule i sklerocije (sl. 6 b, c, d), to je karakteristian
dijagnostiki znak za prepoznavanje ove bolesti. Sklerocije se posebno obilno formiraju
u unutranjosti izumrlih stabljika (sl. 6f). Tipian simptom je i propadanje stolona i
korijena na kojima se takoer javljaju crne sklerocije, poslije ega se oboljela biljka sui
i propada.
Karakteristini simptomi antraknoze javljaju se i na povrini oboljelih gomolja u
vidu sivkstih do smeih pjega, u okviru kojih se ispod pokoice uoavaju sitne crne
mikrosklerocije. Jake infekcije mogu dovesti do smeuravanja gomolja, dok prema
Mooi-u (1959.) na gomoljima inficiranim sa C. coccodes, skladitenim na temperaturi
od 1C dolazi do pojave ulegnutih pjega. Ta ulegnua treba razlikovati od drugih slinih
simptoma ili oteenja, kao to su to npr. simptomi uoeni na gomoljima krumpira koji
su skladiteni pri nepravilnom temperaturnom reimu (Gaucher, 1998.).
Domaini
Meu domainima fitopatogene gljive C. coccodes navode se razne biljne vrste, pri
emu su najvanije biljke iz familije Solanaceae, odnosno krumpir (Solanum tuberosum
L.), rajice (Lycopersicon esculentum L.), paprika (Capsicum annum L.) i plavi patlidan
(Solanum melonenga L.). Iako je C. coccodes prije svega patogen biljaka iz familije
Solanaceae i Cucurbitaceae, ima irok krug domaina koje ini nekoliko biljnih familija.
Izoliran je iz korijena krizanteme, bijele slaice, potoarke, kupusa i salate (Dillard i
Cobb, 1988.).
U Sjevernoj Americi prouavana je osjetljivost prema C. coccodes veeg broja usjeva
koji se mogu koristiti ili se preporuuju u plodoredu s biljkama iz familije Solanaceae,
kao to su penica, jeam, zob, ra, kukuruz, soja, uta slaica, lucerka i uljana repica,
kao i nekih korovskih biljaka poput Abutilon theophrasti, Solanum nigrum, Phleum
pratense, Dactylis glomerata i Setaria glauca (Nitzan et al., 2006.). Prema rezultatima
navedenih autora C. coccodes je izoliran iz devet od 14 ispitivanih domaina, i to iz
ute slaice, soje, uljane repice, lucerke, zobi i korovskih biljaka Abutilon theophrasti,
Solanum nigrum, Setaria glauca i Phleum pretense., Najvei postotak zaraze zabiljeen
je kod korovskih vrsta Solanum nigrum (87%) i Abutilon theophrasti (80%), dok je
kod usjeva koji se mogu nai u plodoredu najvea zaraza ostvarena kod ute slaice
(59%), zatim kod uljane repice (33%) i soje (30%). Meutim, vano je istaknuti da pri
tim istraivanjima C. coccodes nije izoliran iz penice, jema, rai, kukuruza i korovske
vrste Dactylis glomerata, o emu bi se pri izboru plodoreda za uzgajane biljke iz familije
Solanaceae domaine vrste C. coccodes trebalo voditi rauna.
Prema Cannonu et al. (2000.); loc. cit. Fagbola i Abang (2004.) za C. coccodes, kao i za
veinu vrsta iz roda Colletotrichum, jo uvijek nije poznat potpuni spektar domaina.
48
Rasprostranjenost i ekonomska vanost
Colletotrichum coccodes je rasprostranjen irom svijeta kao parazit razliitih domaina

iz familija Solanaceae i Cucurbitaceae, o emu postoje brojni literaturni podaci. Tako
npr., prema Tsroru i Johnsonu (2000.) C. coccodes je kao parazit krumpira utvren u
SAD-u, ileu, Europi, Australiji, Junoj Africi i Izraelu, a kao patogen rajice u Kanadi,
SAD-u i Francuskoj. I u Brazilu je C. coccodes zabiljeen na krumpiru i rajici (Mendes
et al., 1998.; Lopes i Avila, 2005.; loc. cit. Tozze et al. 2007.), a prole godine zabiljeen
je i na paprici (Tozze et al., 2007.).
Takoer, C. coccodes je na podruju BiH kao parazit krumpira opisan jo 1953.
godine u okolini Sarajeva (Klindi, 1953.; Klindi i Buturovi, 1956.), dok je kao parazit
paprike utvren na podruju Lijeva polja tijekom 2006. godine (Trkulja et al., 2006.).
Prema Tsroru i Johnsonu (2000.) do 1990-tih, antraknoza krumpira se smatrala
ekonomski manje vanom bolesti u podrujima u kojima se uzgaja krumpir irom
svijeta. Meutim, njena vanost se u posljednje vrijeme poveala jer je uzrokovala
ekonomske tete dovoljno velike da zahtijeva mjere suzbijanja u SAD-u i u Izraelu, gdje
je C. coccodes uzrokovao ekonomske tete na nekoliko komercijalnih polja, smanjujui
prinose i inficirajui zemljite i gomolje, posebno na poljima na kojima je izvrena
fumigacija metil-bromidom, vapamom ili formalinom prije sadnje krumpira.
Prema Tsroru i Johnsonu (2000.) inokulacije prskanjem lia krumpira konidijama
C. coccodes ili unoenjem sklerocija tog patogena u zemljite u polju smanjile su prinos
kod kasne sorte Russet Burbank, ali ne i kod rane sorte Norgold Russet. Smanjenje
prinosa kod sorte Russet Burbank na polju je iznosilo 8-12%, u stakleniku 29-43%, dok
je smanjenje prinosa kod sorti Agria iznosilo 19-27%, Desiree 3-27%, Alpha 5-30%,
Cara 11-25% i Nicola 4-22%.
Epidemiologija patogena
C. coccodes se iz jedne vegetacije u drugu prenosi zaraenim sjemenom paprike i

rajice te zaraenim gomoljima sjemenskog krumpira, kao i ostacima oboljelih biljaka
domaina u polju. U zemljitu se C. coccodes u obliku mikrosklerocija moe odrati
nekoliko godina. Tako se prema istraivanjima Dillarda i Cobba (1988.) taj patogen
u zemljitu moe odrati i do 8 godina. Upotrebom inficiranog sjemena i zaraenog
zemljita dobija se znatan broj oboljelih biljaka, koje su bitan izvor zaraze za ostale
zdrave biljke.
U tijeku vegetacije parazit se iri kapljicama vode koje rastvaraju elatinoznu masu
(eksudat) s oboljelih plodova paprika i rajice, tako da kia ili navodnjavanje mogu
raspriti spore na veu udaljenost ili se one prenose na odjei ili alatu. Prema Chupp et
Sharfu (1960.), u povoljnim uvjetima konidije tog parazita vrlo brzo klijaju, zbog ega
se vidljivi simptomi bolesti pokazuju ve nakon 3-5 dana.
49
Pri toplijim i vlanijim uvjetima, mikrosklerocije klijaju, ostvarujui izravnu infekciju

domaina ili se iz inficiranih biljnih ostataka u zemljitu u okviru acervula formiraju
konidije koje predstavljaju primarni izvor inokuluma (Pantidou i Schroeder, 1955.;
Illman, 1960.; loc. cit. Byrne, 1997.). U uvjetima poveane vlanosti dolazi do klijanja
spora na zaraenim plodovima i ostvarivanja sekundarnih infekcija, naroito preko rana.
Plodovi paprike i rajice koji se pak nalaze u blizini ili na povrini zemljita vrlo lako
bivaju inficirani: zbog pojave jaih kia ili izravnim kontaktom ploda sa zemljitem
(Byrne, et al., 1997.). Parazit inficira mlade zelene ili zrele plodove paprike i rajice
na zdravim biljkama, kao i one koji su povrijeeni ili oslabljeni na neki nain, mada
povrede nisu neophodan preduvjet za infekciju.
Na intenzitet razvoja bolesti presudan utjecaj imaju vlanost i visoke temperature.
Optimalna temperatura za razvoj patogena je oko 31C, to objanjava pojavu bolesti za
vrijeme toplih i suhih razdoblja. Smatra se da je C. coccodes parazit slabosti te da napada
biljke oslabljene drugim uzronicima ili abiotskim iniocima vanjske sredine. Tome u
prilog idu i naa zapaanja da je do jae pojave bolesti dolo kada je poslije obilnih
kia i niskih temperatura nastupila sua praena visokim temperaturama te na parcelama
sa skeletnim zemljitima na kojima usjevi nisu navodnjavani, odnosno na biljkama na
kojima je dolo do jake pojave stresa.
Formiranje sklerocija na podzemnim dijelovima rajice, paprike i krumpira
omoguava odravanje visoke populacije patogena u zemljitu (Dillard i Cobb, 1988.).
irenju bolesti na gomoljima krumpira u skladitu pridonose uvjeti poveane vlanosti i
temperature (Meijers i Wustman, 1996.).
Osobine patogena
C. coccodes se na inficiranom tkivu domaina (sl. 6) i u kulturi (sl. 1) prepoznaje po

brojnim sitnim, poluuronjenim, crnim mikrosklerocija koje se vide golim okom.
Micelija prouavanih izolata je hijalina i septirana. Acervule u okviru kojih se stvaraju
konidije i sete formiraju se u okviru nekrotinih pjega na plodovima, stabljikama i korijenu
oboljelih biljaka domaina. Okruglastog su ili nepravilnog oblika, crne, dimenzija 170240 m. Sete su uspravne, tamnosmee do crne, s 1-4 septe, dimenzija 70-250 x 5-17 m
i obino su neprevilno razbacane u okviru acervula. Konidije su jednostanine, hialine,
tipino ravne, relativno duge i uske, cilindrine ili se neznatno suavaju ka zaobljenim
vrhovima (sl. 3). Formiraju se na hialinim do svijetlosmeim, cilindrinim, esto ka vrhu
malo suenim konidiogenim stanicama.
Podaci o dimenzijama konidija su varijabilni. Tako npr., Mordue (1971.) navodi da su
dimenzije konidija vrste Colletrichum coccodes 16-24 x 2,5-4,5 m, dok Sutton (1980.)
navodi da su konidije istog parazita veliine 16-22 x 3-4 m, a Baxter et al. (1983.) da su
50
dimenzije konidija 15-22 x 3-5 m. Meutim, dimenzije konidija naih izolata su 17-22
x 3-4,5 m, to se slae s rezultatima citiranih autora.
Apresoriji su cimet-tamnoute do smee boje, obrnuto jajastog do eliptinog oblika,
povremeno s prisutnim nepravilnim renjevima, dimenzija 9-17 x 6-10,5 m, a formiraju
se na hijalinim hifama tankog zida. Sklerocije se razvijaju iz acervula i formiraju se u
obilju u kulturi i na tkivima domaina. Njihov oblik i veliina su varijabilni (150-450 m
promjera). Prema Tu (1980.) sklerocije se sastoje iz tri sloja, i to: 1) vanjski, sklerotizirani
sloj; 2) srednji, plektenhimski sloj, i 3) unutranji, prozenhimski sloj (loc. cit. Dillard,
1992.). U okviru navedenih prouavanja nije otkriven teleomorfni stadij ove gljive.
Suzbijanje
Da bi se sprijeila pojava antraknoze ploda paprike i rajice, koju uzrokuje C.

coccodes, osnovna mjera je koritenje sjemena dobijenog od zdravih biljaka i s parcela
gdje bolest nije utvrena, a ako je to nemogue, onda sjeme treba tretirati fungicidima na
bazi TMTD i kaptana. Preporuuje se i tretiranje rasada istim fungicidima u intervalima
5-7 dana. Ako je potrebno, tretiranje se moe nastaviti i u polju. Prema Haddenu i
Blacku (1989.), kada biljke dostignu pun razvoj, preporuuje se upotreba fungicida na
ditiokarbamata. Osim toga, treba korisiti i plodored, odnosno rotaciju paprike s biljkama
koje nisu iz familije Solanaceae. Takoer treba unitavati srodne korove koji mogu biti
prenositelji parazita (Chupp et Sharf, 1986.). I Hadden et Black navode da upotreba
fungicida i fungicida na bazi maneba moe u znatnoj mjeri umanjiti pojavu antraknoze
u polju.
Budui da razvoju oboljenja pridonose vlaniji i topliji skladini uvjeti, krumpir treba
skladititi na hladnom i suhom mjestu (Meijers i Wustman, 1996.). Imajui u vidu da se C.
coccodes iz jedne u drugu vegetaciju prenosi gomoljima sjemenskog krumpira, potrebno
je koristiti zdrav sjemenski materijal podrijetlom s parcela na kojima nije utvreno
prisustvo patogena. Pri rotaciji usjeva (najmanje 3-4 godine) prednost treba dati biljnim
vrstama na kojima nije zabiljeena pojava patogena, kao to su penica, jeam, kukuruz
ili ra. Tako e se smanjiti poveanje inokuluma C. coccodes u zemljitu. Svakako treba
skrenuti panju i na korovske vrste, kao alternativne domaine, koji u odsustvu uzgajanih
biljaka pridonose odravanju inokuluma C. coccodes (Nitzan et al., 2006.). Duboko
oranje ostataka razloenih, inficiranih biljnih dijelova prije sadnje, takoer pridonosi
smanjenju inokuluma patogena. Krumpir treba uzgajati u dobro dreniranim zemljitima
s izbalansiranim i optimaliziranim hranjivim elementima. U tijeku vegetacije potebno je
izbjegavati prekomjerno navodnjavanje i gnojenje, kako ne bi dolo do pojave stresnih
uvjeta. Takoer, oboljele biljke treba ukloniti.
Prema Schwartzu i Gentu (2007.) primjena preparata na bazi kaptana, maneba i
stobilurina moe umanjiti pojavu antraknoze kod paprike i rajice, kao i kod plavog
patlidana. Upotreba fungicida na bazi klortalonila moe u znatnoj mjeri umanjiti pojavu
51
anatraknoze kod rajice, pri emu i Hadden i Black (1989.) navode da fungicidi na bazi
klortalonila mogu u znatnoj mjeri umanjiti pojavu antraknoze u polju. Kod krumpira,
prema navodima Meijersa i Wustmana (1996.), izgleda da nije mogue kemijsko
suzbijanje navedenog patogena.
Scientific study
THE OCCURRENCE OF COLLETOTRICHUM

COCCODES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AND
THE POSSIBILITIES OF ITS SUPRESSION
Summary
During the last three years (2005-2007) throughout the areas of Lijevce polje,
Posavina, Semberija and wider area of Romanijska region, on certain production plots,
especially on those where potato is grown, but on those with pepper and tomato as
well, was identified the occurrence of diseased plants with noticeable symptoms of
anthracnosis. The percentage of infected plants was various. It was from 5-15 % on
some parcels and production plots with higher percentage of infection werent rare as
well, which was the reason of great economic damage. Based on studying of pathogen,
morphological and cultivation distinctions of isolated pathogen, it has been identified
that the causative agent of noticed symptoms of plant diseases is phytopathogen fungus
Colletotrichum coccodes.
The review describes the importance of specified species and symptoms which it
causes and hosts which it attacks, as well as the cycles of development, with special
emphasis on measurements for its suppression.
Key words: pepper, potato, tomato, Solanaceae, Colletotrichum coccodes,
suppression.
Literatura
Dillard, H.R., Cobb, A.C. (1998): Survival of Colletotrichum coccodes in infected tomato tissue and in
soil. Plant Dis. 82:235-238.
Gaucher, D. (1998): La dartrose. In: Maladies de la Pomme de Terre. Paris, France: ITCF-ITPT, 33.
Hadden, J.F., Black, L.L. (1989): Anthracnose of pepper caused by Colletotrichum spp. 190-199.
Hong, J.K., Hwang, J.C. (1998): Influence of inoculum density, wetness duration, plant age, inoculation
method and cultivar resistance on infection of pepper plants by Colletotrichum coccodes. Plant Disease 82:
1079-1083.
Hunger, R.M., McIntyre, G.A. (1979): Occurrence, development, and losses associated with silver scurf
and black dot on Colorado potatoes. American Potato Journal 56: 289-306.
Klindi, Olga (1953): Pojava i ekonomski znaaj bolesti venua - Colletotrichum atramentarium na
kulturi krompira. Poljoprivredni pregled 2(6): 208-210.
Klindi, Olga, Buturovi, Devleta (1956): Uvelost venue krompira u Butmiru. Zatita bilja 33:
67-73.
Lees A.K., Hilton A.J. (2003): Black dot (Colletotrichum coccodes): an increasingly important disease
of potato. Plant Pathology 52: 3-12.
Mathew, S.K., Wahab, M.A., Devi, S.N. (1995): Seasonal occurrence of chilli (Capsicum annuum L.)
diseases in Kerala, India. Journal of Spices and Aromatic Crops 4: 86-87.
Meijers, C.P., Wustman, R. (1996). Black dot. In: Potato diseases: diseases, pests and defects. (Eds
D.E. van der Zaag et al.), pp. 52. Nivaa Holland.
Mooi, J.C. (1959): A skin necrosis occurring on potato tubers affected by black dot (Colletotrichum
coccodes) after exposure to low temperatures. European Potato Journal 2: 58-68.
Mordue, J.E.M. (1967): Colletotrichum coccodes. CMI Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria,
No. 131. Commonwealth Mycological Institute. Kew, Surrey, England.
Nitzan, N., Lucas, B.S., Christ, B.J. (2006): Colonization of rotation crops and weeds by the potato black
dot pathogen Colletotrichum coccodes. American Journal of Potato Research, Vol. 83, no. 6, 503-507.
Ocamb, C.M. (2007): Potato (Solanum tuberosum) - Black Dot. OSU Extension Service.
Schwartz, H.F., Gent, D.H. (2007): Anthracnose - Eggplant, Pepper, and Tomato. http://highplainsipm.
org/HpIPMSearch/Docs/Anthracnose-EggplantPepperTomato.htm.
Sutton, B.C. (1980): Colletotrichum coccodes. In: The Coelomycetes. Commonwealth Mycological
Institute 530-531.
Tozze, H.J.J., Gioria, R., Suzuki, O., Brunelli, K.R., Braga R.S., Massola N.S.J. (2007): Natural
occurrence of Colletotrichum coccodes (Wallr.) Hughes causing anthracnose on pepper (Capsicum annuum
L.) in Brazil. Summa phytopathol. 33, 4.
Trkulja, V., Stoji, J., Brklja, Gordana, Rajevi, B. (2006): Pojava Colletotrichum coccodes
prouzrokovaa antraknoze plodova paprike na podruju Lijeva polja. III Simpozijum o zatiti bilja u BiH.
Zbornik rezimea: 13-14, Neum.
Tsror (Lahkim), L., Johnson, D.A. (2000): Colletotrichum coccodes on potato. In: Colletotrichum: Host
Specificity, Pathology, and Host-Pathogen Interaction (Eds D. Prusky, S. Freeman and M.B. Dickman), pp.
362-373. APS Press, The American Phytopathological Society, St. Paul, Minnesota, USA.
Baxter, A.P., Westhuizen, G.C.A. van der, Eicker, A. (1983): Morphology and taxonomy of South
African isolates of Colletotrichum. South African J. Bot. 2: 259-289.
Byrne, J.M., Hausbeck, M.K. and Hammerschmidt, R. (1997): Conidial germination and appressorium
formation of Colletotrichum coccodes on tomato foliage. Plant Dis. 81:715-718.
Chupp, C., Sharf, A.F. (1986): Pepper anthracnose. In: Vegetable diseases and their control. The
Roland Press Company, Nenj York, 454-455.
Cvjetkovi, B. (1987): Smea pjegavost plodova paprike. U knjizi: Zatita povra od tetnika, bolesti i
korova autora Maceljski et al., str.173. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
Dillard, H.R. (1992): Colletotrichum coccodes: The pathogen and its hosts. In: Colletotrichum: Biology,
Pathology and Control (Eds J.A. Bailey and M.J. Jeger), pp. 225-236. CAB Internacional, Wallingford,
Oxon, UK.
52
53
Kantoci, D.1
Pregledni rad
ZABORAVLJENE VRSTE POVRA

Saetak
U kunim povrtnjacima uglavnom susreemo uobiajene povrtne vrste, no postoje

vrste koje su zaboravljene. teta je to se neke vrste slabo ili nikako ne uzgajaju jer
predstavljaju zdrave namirnice i dobrodolu promjenu u prehrani.
Kljune rijei: tir, linjak, loboda.
Uvod
Danas gotovo uz svaku kuu moemo nai povrtnjak. Ima gradskih povrtnjaka u
rubnim dijelovima pa i onih u centru grada. U povrtnjacima raste razliito povre, no
uglavnom su to dobro poznate vrste poput rajica, paprika, luka, mrkve i salate. Ponekad
se u njima nae i pokoja zainska biljka. Neke su vrste gotovo zaboravljene i nepoznate.
teta, jednostavne su za uzgoj i obogauju nam izbor.
tir
tir ili lisiji rep (Amaranthus lividus var. oleraceus) je vjerojatno kultivirani srodnik
A. lividus var. ascendeus, koja potjee iz srednje i june Europe. Podvrsta Oleraceus bila
je uzgajana u 16. i 17. stoljeu kao pinat, a danas se vrlo rijetko susree. Prema grai
i izgledu, biljka je vrlo promjenjiva. Stvara jake, uspravne, bijelo izbrazdane stapke.
Listovi su dugi oko 9 cm, prugasti, jajoliki i izmjenino razmjeteni. Svijetlozelene su
boje s razgranatim ilicama bjeliaste boje. U Kini i istonoj Indiji to se povre esto
sije, kao kod nas pinat. Neke se vrste lisijeg repa kod nas uzgajaju kao ukrasne vrste. U
Europi se vrtni lisiji rep uzgaja od 16. stoljea. Unutar ove vrste postoje sorte s bijelim,
utim, naranastim, purpurnocrvenim ili ljubiastim cvjetnim stapkama, objeenima ili
uspravnima. U povrtnjaku je lisiji rep posijan u odgovarajuem razmaku redova idealan
susjed krastavcima. Kao pretkultura pogodne su sve vrste kojima odgovara svjee
pognojeno tlo, s izuzetkom biljaka iz iste porodice i pripadnika porodice jurica.
Uzgaja se na sunanom i toplom mjestu. Podnosi i malo sjene. Tlo se nikada ne
smije potpuno zasuiti. Najbolje uspijeva na pjeskovitim, humusno ilovastim tlima, a
odgovaraju mu sva duboko obraena i humusom bogata vrtna tla. Pogodan je preduzgoj
u toplom klijalitu ili u loniima promjera 6 do 8 cm, napunjenim nekim sjetvenim
supstratom. Sjeme se lagano pokrije i lonii se stavljaju na svijetlo mjesto. Kada
biljke narastu 3 do 4 cm, postupno ovrsnu. Na stalno mjesto se presauju tek krajem

54
svibnja ili poetkom lipnja. Biljke oblikuju grmie koji mogu biti visoki oko 1,5 m. Tlo
treba razrahljivati sve dok ga biljke dobro ne pokriju. Tla bogata stajskim gnojem ili
kompostom nije potrebno prihranjivati. Teka tla mijeaju se s veom koliinom pijeska.
Cijelo se ljeto beru listovi, a u jesen sjemenje koje sadri mnogo bjelanevina. Listovi
se prireuju poput pinata, npr. kao prilog mesu. Tu biljku nije mogue uskladititi.
Postoji velik broj hibrida i podvrsta koje se, prije svega, uzgajaju u toplijim krajevima.
One su, istina, kod nas poznate, ali im je ponuda prilino slaba. A. caudatus (vrtni lisiji
rep), A. aureantus, A. hypochondriacus su amaranta vrste koje se koriste kao povre. A.
edulis se sije od poetka do sredine travnja ispod folije ili u stakleniku, a rasauje se od
sredine svibnja na razmak 70 x 30 cm. Sve vrste najee imaju crvene peteljke. Osim
sorti uzgojenih za ukras, postoje i sorte s pjegavim (Splendeus ili Salicifolius) ili arenim
liem (A. tricolor) koje se uzgajaju kao lonanice.
Ukratko: visina biljke je 30 do 150 cm. Sije se pod staklo od polovice oujka do
polovice svibnja. Od polovice travnja do polovice svibnja moe se presaivati na
otvoreno. Sadnice se presauju od polovice travnja do polovice lipnja. Biljke niu za 3
do 4 tjedna nakon sjetve, a kultura traje 12 do 14 tjedana. Razmak izmeu biljaka je 30
do 70 cm, a izmeu redova 40 do 50 cm.
linjak
linjak (Cochlearia officinalis) je rairen po obalama zapadne i sjeverne Europe,

ali takoer i po slanim stanitima srednje Europe. Biljka je dvogodinja i otporna na
hladnou. Uzgoj linjaka mogue je pratiti od 1557. godine. Znatno prije otkria
vitamina C (1928. godina), lijenici u 16. stoljeu poznavali su njegovo djelovanje
protiv skorbuta. Nema posebnih zahtjeva prema tlu, osim to ono mora stalno biti vlano.
Tlo bi trebalo biti rahlo, vlano, ak i slano, a osobito su pogodna movarna mjesta.
Podjednako podnosi svijetla i sjenovita mjesta. Sije se u redove razmaknute 30 cm, na
gredicu mijeanu od vrtne zemlje i treseta u omjeru 1:1. Sijati rijetko. Nakon klijanja
se po potrebi prorjeuje. U nasadu treba stalno unitavati korov i redovito zalijevati u
sunom periodu. Za vrijeme rasta sadnica tlo se prekriva slojem komposta debljine oko
1 cm. Biljku napada muha kupusarica. Zatita je redovito okopavanje i razrahljivanje tla.
Svake dvije godine zemlju treba zamijeniti, odnosno promijeniti mjesto uzgoja. Biljka je
zelena cijele godine. U prvoj godini nakon sadnje trgaju se osnovni listovi, no nekoliko
ih ipak treba ostaviti. U drugoj godini moe se brati vie puta, sve do poetka cvatnje u
travnju i svibnju. Okus je slian rotkvicama. Koristi se kao dodatak salatama i juhama
od povra.
Ukratko: visine je 20 do 40 cm. Na otvoreno se sije od polovice veljae do polovice
lipnja i od polovice srpnja do polovice rujna. Biljka je dvogodinja. Razmak izmeu
biljaka u redu je 10 cm, a razmak izmeu redova 30 cm.
55
Loboda
Loboda (Chenopodium foliosum) rairena je u Europi sve do zapadne Azije, gdje

ponekad raste po humcima ruevina i uz putove. Plodovi su nalik na male jagode i
slue samo kao ukras. Plodovi su i ukras na gredici, gdje unose ivost i boju. Loboda
je prikladna kao pretkultura ili potkultura meu rajicama, celerom i kupusnjaama.
Ako se redovito ubire, nee narasti previsoka i nee smetati ostalom povru. Za uzgoj
su prikladna toplija mjesta, no dobro podnosi i svjetliju sjenu. Ne smije ostati suvie
suha jer listovi postaju previsoki. Najvie joj odgovara pjeskovito tlo i humusna ilovaa.
Sije se na otvoreno. Kada izboji narastu oko 5 cm visine, poinje se rasaivati na stalno
mjesto. Razmnoava se i samoosjemenjivanjem. Osobito joj pogoduje okopavanje nakon
kie, ak joj ubrzava rast. Ako je tlo dobro pognojeno stajnjakom ili kompostom, nije
potrebno dodatno prihranjivanje. Mladi izboji i listovi spravljaju se svjei, kao pinat ili
za juhu od povra. Bere se sve do poetka cvatnje, negdje do poetka srpnja.
Ukratko: biljka je visoka 25 do 50 cm. Sije se na otvoreno u oujku. Kultura traje oko
12 tjedana. Razmak izmeu biljaka je 30 cm, a izmeu redova takoer 30 cm.
Surveying study
THE FORGOTTEN VEGETABLE SPECIES

Summary
We mostly see regular vegetable species in vegetable patches, but there are some
species which have been forgotten. Its a pity that some species are cultivated rarely or
not at all, because they are healthy food and a welcome change in a diet.
Key words: amaranth, scurvy grass, sorrel.
CERERA
RASADNIK SADNICA
MASLINA I UKRASNOG BILJA
SPLIT
MOB: 098 1674169
56
Trajevski, T.1
znanstveni rad
Pseudoperonospora cubensis (Berk. et

Curt.) Rostov. na dinji i djelotvornost
kemijske zatite
Saetak
U tijeku 2004. i 2005. godine vrili smo ispitivanje djelotvornosti fungicida za zatitu
dinje od napada patogena Pseudoperonospora cubensis (Berkeley et Curtis) Rostovzew
- uzronika plamenjae dinje u OPO Ove Pole u okolici Svetog Nikole. Ispitivanjima
smo utvrdili da je fungicid Aliette flash pokazao indeks djelotvornosti 87,64% u 2004.
godini i 90,14% u 2005. godini. Fungicidi Ridomil gold MZ 68 WP 84,67% u 2004. god.
i 86,36% u 2005.godini, a fungicid Antracol combi 81,19% u 2004. godini i 84,78% u
2005. godini.
Kljune rijei: Pseudoperonospora cubensis, dinja, fungicidi, zatita.
UVOD
Dinja (Cucumis melo) je kao povrtna biljka vie zastupljena u toplijim podrujima
Republike Makedonije: u vrtovima na manjim parcelama ili na njivama i na veim
parcelama, na crnoj foliji ili bez nje. Dinja se uzgaja i u plastenicima: za ranu proizvodnju ili
kao drugi usjev poslije proizvodnje nekih drugih kultura npr. jagoda u selu Saraj u okolici
Skoplja. Dinja je u Republici Makedoniji manje zastupljena od lubenice. Proizvodnju
dinja ugroava, pored nekih drugih initelja, napad bolesti i tetoina kojima pripada
i patogen Pseudoperonospora cubensis (Berk. et Curt.) Rostov.-uzronik plamenjae
dinje. Taj je parazit u Makedoniji vrlo est na krastavcu, osobito u plastenicima u
strumikom-evelijskom podruju. Njegovom irenju pridonose jaki vjetrovi kojima
se parazit prenosi na vee daljine (prenosi se iz Grke vjetrovima koji puu dolinom
Vardara (Trajevski, 2002). Parazit se iri zranim strujanjima iz susjedne Bugarske,
gdje je dosta zastupljen (Baharijev i sur. 1992). Parazit je zastupljen i u Albaniji (Merkuri
i sur.2002). P. cubensis napada i druge predstavnike fam Cucurbitaceae t.e Cucurbita
spp. kao to su bundeve, bue, tikvice, a rijetko napada lubenicu Citrulus lanatus var.
vulgaris.Na dinji se parazit javlja u godinama s prohladnim ljetnim mjesecima s obiljem
oborina.
Osim preventivnih mjera zatite (dobar zrano-vodeni reim s dovoljnim razmakom
meu biljkama pri sadnji; trogodinji plodored i prostorna izolacija od zaraenih
povrina), potrebno je provoditi i kemijske mjere zatite. Kemijska se zatita provodi u
kombinaciji sa zatitom od uzronika pepelnice, antarknoze i bakterijskih bolesti dinje.

dr. Tanas Trajevski, Zemjodelski institute, Skopje
57
U toplijim godinama s manje oborina kemijska se zatita ne provodi, pogotovo ako se

uzgajaju otporne sorte dinje. Za zatitu od ovog parazita svakako je potrebno uzgajati i
otporne sorte dinje kao to su Dordija 47, Seminol, Pobeditel F1. Osjetljive sorte su
Deserna, Medena rosa, Hibridi 1 i 15 (Staneva, 2000). Rad na selekciji otpornih hibrida
i sorti provodi se u mnogim zemljama svijeta (Epinat i Pitrat).
U tijeku 2004. i 2005. godine na oglednom dobru Poljoprivrednog instituta, OPO
Ove Pole u okolici Svetog Nikole, vrili smo ispitivanje djelotvornosti nekih fungicida
u zatiti dinje od patogena P. cubensis.
Materijal i metode istraivanja
Ispitivali smo djelotvornost razliitih fungicida za zatitu dinje od napada P. cubensis.

Obavili smo pokuse u 2004. i 2005. godini u OPO Ove Pole - Sveti Nikola. Praena
je simptomatologija i razvoj patogena P. cubensis na dinji i u okolici Skoplja, u s.
Skakovci.
Ispitivani fungicidi predstavljeni su u tablici br.1. Za pokuse je koritena sorta dinje
Medena rosa. Ispitivanja su vrena u pet ponavljanja po 50 biljaka. Prvo tretiranje u
2004. godini izvedeno je 1. lipnja, drugo 18. lipnja i tree 30. lipnja. U 2005. godini
prvo je tretiranje izvedeno 4. lipnja, drugo 18. lipnja i tree 3. srpnja. Tretiranja su
vrena lijehnom prskalicom od 10 litara. Ocjena djelotvornosti ispitivanih fungicida u
zatiti lia vrena je 25. srpnja 2004. god. i 27. srpnja 2005. god. Dobiveni rezultati o
zarazi lia obraunati su po formuli Townend-Heubergera, a djelotvornost fungicida po
Abbottu.
Tab. 1. Primijenjeni fungicidi
Tab. 1. Review of examined fungicides in the investigation.
a.t.
Pripravak
Djelatna tvar
Proizvoa
a.i.
Fungicides
Active ingredient
Producer
%, kg
Bayer
Aliette flash
Al. fosetil
80%
CropScience
Antracol WP 70
Propineb
70%
Antracol combi
Propineb +
cimoksanil
70+6%
Bravo 500 SC
Klortalonill
500 gr/l
Dithane M-45
58
Mankozeb
80 %
Bayer
CropScience
Bayer
CropScience
Syngenta Crop
Protection
Dow
AgroSciences
Konc. i doza
Conc. doses
% kg . l/ha
0,37%
0,25%
0,20%
0,25%
0,25%
Ridomil gold MZ
68 WP
Shavit F
Metalaksil +
mankozeb
folpet +
triadimenol
4+64 %
Syngenta
0,25%
72+1,6%
Makthesim -Agan
0,20 %
Rezultati i rasprava
Na dinji uzgajanoj u okolici Svetog Nikole u OPO Ove Pole, kao i u okolici Skopja
u s. Skakovci, utvrdili smo napad gljivice P. cubensis (Palti,1975.). Napadi navedene
gljivice bili su ei i jai u u 2004. god. zbog kinog ljeta. U nekim dijelovima svijeta,
gdje je vlanost zraka visoka, parazit uzrokuje velike tete: u sjeveroistonom Brazilu
80% povrina s dinjom parazitirane su tim patogenom (Cordoso i sur. 2002.). Simptomi
napada manifestiraju se pojavom utih sitnih pjega na licu lia koje kasnije prelaze
u tamniju boju i uveaju se kako se parazit iri, po liu. S donje strane pjega stvara
se u poetku jedva vidljiva sivkasta
navlaka konidija gljive, koja se kasnije
jasno vidi i makroskopski. Starenjem
pjega, njihov se broj i veliina uveava
kako se lie sui (sl. 1) Dok su kod
krastavca pjege zbog napada patogena
ograniene s lisnim ivcima, kod
dinje pjege nisu ograniene. Oboljeli
dio lista se sui i pri jakom vjetru
oboljeli i osueni dijelovi se lome.
Ako nakon prve zaraze nastupi suno
razdoblje, na povrini lia stvara se Sl.1. Sasueno lie dinje nakon napada patogena
manje sporonosnih nakupina konidija Fig.1. Dried melon leaves after a pathogen attack.
te gljivice. Pri povoljnijim uvjetima
parazit za 10 -12 dana moe uzrokovati suenje lia i izumiranje cijele biljke.
Djelotvornost primijenjenih fungicida u zatiti dinje od napada patogena P. cubensis
predstavljeno je u tablici br. 2.
Tab 2. Djelotvornost primijenjenih fungicida u zatiti dinje od napada parazita P. cubensis.
Tab. 2. Efficacy results of evaluated fungicides for protection against pathogen P. cubensis.
Fungicid
Fungicides
Koncentracija
Concentration %
Aliette flash
Indeks zaraze lia

Index of diseases %
Djelotvornost
Eficacy %
2004 g.
2005 g.
2004g.
2005 g.
0,37
3,41
2,11
87,64
90,14
Antracol WP 70
0,25
8,14
5,31
70,50
75,21
Antracol combi
0,20
5,19
3,26
81,19
84,78
59
Bravo 500 SC
0,25
8,01
6,31
70,97
70,54
Dithane M-45
Ridomil gold MZ
68 WP
0,25
8,93
6,38
67,64
70,21
0,25
4,23
2,92
84,67
86,36
Kontrola
Control
0,20
7,30
6,23
73,55
70,91
27,60
21,42
Shavit F 71,5 WP
Kako se iz tablice br. 2 vidi, indeks djelotvornosti pri primjeni fungicida Aliette
flash iznosio je 87,64% u 2004. god. i 90,14% u 2005. godini. Fungicid Ridomil gold
MZ 68 WP pokazao je indeks djelotvornosti 84,67% u 2004. godini i 86,36% u 2005.
godini. Fungicid Antracol combi pokazao je indeks djelotvornosti 81,19% i 84,78%.
Kontaktni fungicidi zbog kiovitog razdoblja u 2004. i 2005. godini pokazali su neto
manje indekse djelotvornosti. Osim navedenih fungicida, mogu se primijeniti i drugi
fungicidi na bazi: propamokarba, azoksistrobina, bakar oksiklorida + metalaksila,
bakar-hidroksida, cineba, cineba + metalaksila, dimetamorfa + metalaksila, dinokapa,
cimoksanila + famoksadona, mankozeba + benalaksila, propineba + iprovalikarba i dr..
Kombinacije razliitih aktivnih tvari su djelotvornije. Za zatitu krastavca od patogena
P. cubensis osobito su djelotvorni fungicidi na bazi al fosetila+ propamokarba, kao i
metalaksila+ bakar oksiklorida.
Dugogodinjom primjenom odreenih fungicida moe nastati rezistentnost nekih
populacija navedene gljivice. Prema ispitivanjima Lebede i Urbana (2004), javlja se
rezistentnost spomenute gljivice prema metalaksilu.
Preporuljivo je pri zatiti dinje od napada patogena P. cubensis koristiti razliite
fungicide razliitih aktivnih tvari. Prvo tretiranje mladih dinja do fenofaze 4 razvijena
lista mogu se izvesti s fungicidom Previcur (propamokarb). U fenofazi 4 lista mogu
se primijeniti fungicidi na bazi bakra ili u kombinaciji s bakrom. Kasnije, u poetku
cvatnje, u cvatnji ili nakon cvatnje, mogu se primijeniti neki od gore navedenih fungicida
te fungicidi na bazi gore navedenih aktivnih tvari.
Zakljuak
U tijeku 2004. godine, u kojoj je bilo dosta oborina, na dinji u okolici Skoplja u s.
Skakovci, kao i na dinji u OPO Ove Pole u okolici Svetog Nikole, utvrdili smo napad
patogena Pseudoperonospora cubensis - uzronika plamenjae dinje.
Izvedenim pokusima zatite dinje fungicidima u 2004. i 2005. godini u OPO Ove
Pole u okolici Svetog Nikole, nakon tri tretiranja utvrdili smo da su najvei indeks
djelotvornosti pokazali fungicidi Aliette flash (al-fosetil) 87,64% u 2004. godini i
60
90,14% u 2005. godini. Fungicid Ridomil gold MZ 68 WP (metalaksil + mankozeb)

je pokazao indeks djelotvornosti od 84,67% u 2004. godini i 86,36% u 2005. godini.
Fungicid Antracol combi (propineb+cimoksanil) je pokazao indeks djelotvornosti od
81,19% u 2004. god. i 84,78% u 2005. godini. Najmanji indeks djelotvornosti je pokazao
kontaktni fungicid Dithane M-45 (mankozeb) s indeksom 67,64% u 2004. godini i
70,21% u 2005. godini. Neto manji indeks tog fungicida i drugih kontaktnih fungicida
bio je zbog toga to su vegetacijske sezone u tijeku ispitivanja bile s dosta oborina, kie
su ispirale fungicide, bilo je dosta porasta, a novoporasli dijelovi nisu imali zatitu pri
primjeni kontaktnih fungicida.
Scientific study
Pseudoperonospora cubensis ( Berk. and

Curt.) Rostov. on melon and efficiency of
chemical protection
Summary
During the years of 2004 and 2005, we have been evaluating the efficiency of fungicide
for the protection of melon from the invasion of pathogen Pseudoperonospora cubensis
(Berkeley and Curtis) Rostovzew , which is the causative agent of Plasmopara viticola of
melon, in OPO Ovce Pole near Sveti Nikola ( Republic of Macedonia). The examinations
have shown that fungicide Aliette flash showed the index of efficiency of 87, 64% in 2004
and 90, 14% in 2005.
Fungicide Ridomil gold MZ 68 WP showed the index of 84, 67% in 2004 and 86, 36%
in 2005.
Fungicide Antracol combi showed the index of efficiency of 81, 19% in 2004 and 84,
78% in 2005.
Key words: Pseudoperonospora cubensis, melon, fungicides, protection
Literatura
Bahariev, D; Velev, B; Stefanov, S; Loginova Ekaterina (1992): Bolesti pleveli i nepriateli po

zelenukovite kulturi, 1992, Zemizdat , Sofia.
Cordoso, J, E; Santos, A, A; Vidal, J. C (2002): Effect of downy mildew caused by Pseudoperonospora
cubensis on the total soluble solids content of melon. Fitopathology bros july /aug ,27 (4): 378-383.
Epinat, C; Pitrat. B. (1994): Intherance of resistance to downy mildew (Pseudoperonospora cubensis) in
muskmelon (Cucumis melo). II Generation means analysis of 5 genitors . Agronomie, 14:249-257
Lebeda, A; Urban, J. (2004): Temporal changes in pathogenicity and fungicide resistance in
Pseudoperonospora cubensis populations. Acta Horticulturae, 731: III International symposium on
Cucurbits.
Merkuri, J; Varaku, S; Casulli, F (2002): Fungal diseases of vegetable crops in Albania.Phytopathology
Mediterr, 41:157-159.
Palti, J. (1975): Descriptions of Fungi and Bacteria, 46, 457.
61

Staneva Jordanka (2000): Atlas na bolestite po zemedelskite kulturi , bolesti po zelenukovite kulturi,
2000, Pensoft, Sofia-Moskva,
Trajevski, T (2002): Pseudoperonospora cubensis vrlo tetan parazit na krastavcima u plastenicima i
djelotvornost mjera zatite. Glasnik zatite bilja, 5: 30-35.
Topolovec, D.1
Struni rad
HERBICIDI I MEHANIZMI DJELOVANJA I2

Saetak
Stanica za june kulture - Dubrovnik

Radno vrijeme od 07 19 sati
M. Marojice 4, 20000 DUBROVNIK
Centrala (020) 332-423 Vrtni centar prodaja (020)332-403
Laboratorijske analize vina, maslinova ulja i tla
PRODAJA:
sve vrste sadnica voaka lonanice, rezano cvijee, ukrasno bilje
presadnice sezonskog cvijea
Biljne vrste koje se javljaju na povrinama a nisu cilj uzgoja smatramo neeljenim
vrstama - korovima. Te vrste ometaju rast, razvoj i plodonoenje biljnih vrsta koje
su cilj uzgoja te ih je stoga poeljno eliminirati odnosno sprijeiti im daljnji razvoj.
Osim mehanikih, fizikalnih i biolokih metoda, njihovu prisutnost moemo sprijeiti i
primjenom kemijskih metoda tj. primjenom herbicida odnosno herbistatika. Ta sredstva
eliminiraju neeljene biljne vrste tako to u odreenim stadijima inhibiraju (ometaju)
biokemijske procese neophodne za njihov rast i razvoj bez negativnog utjecaja na
vrstu koja je cilj uzgoja. Kako i na koji nain to ostvaruju nazivamo mehanizmom
djelovanja.
Kljune rijei: herbicidi, mehanizam djelovanja, ACCasa, AHAS.
Uvod
Viegodinje iskustvo u projektiranju i

proizvodnji:
- svih vrsta plastenika,
- sustava za grijanje i prozraivanje,
- opreme za hidroponski uzgoj povra,
- sustava za navodnjavanje
Nakon apsorpcije od strane biljke, herbicidne molekule translocirajui se do mjesta

djelovanja blokiraju normalno odvijanje raznih fizioloko-biokemijskih procesa (npr.
fotosintezu, sintezu masnih kiselina, sintezu aminokiselina i dr.) to, u konanici,
rezultira herbicidnim uinkom tj. odumiranjem biljke. Reeno ostvaruju inhibirajui
pojedine segmente odnosno spojeve ukljuene u te procese. Sam proces, nain na koji
ga inhibiraju kao i posljedice koje se javljaju kao produkt inhibicije predstavlja njihov
mehanizam djelovanja. Pri tomu je pojam mehanizam djelovanja herbicida potrebno
razluiti od pojma nain djelovanja herbicida.
Nain djelovanja herbicida obuhvaa sve procese koji se odvijaju od trenutka prvog
kontakta herbicida s biljkom do konanog efekta (apsorpcija listom ili korijenom,
translokacija floemom ili ksilemom odnosno kretanje simplastom ili apoplastom,
mehanizam djelovanja, metabolizam, toksini uinak).
Mehanizam djelovanja
Iz ponude izdvajamo iroku paletu

supstrata za uzgoj povra proizvodnje
Klasmann-Deilmann
Herbicidi u biljci mogu utjecati na vie procesa. Proces koji je najvie pod utjecajem
herbicida predstavlja njegovo primarno djelovanje. Ako molekule herbicida remete i
neki drugi proces, ali ne u tolikoj mjeri, uinak na taj proces predstavlja sekundarno
djelovanje.

1
2
62
mr. sc. Darko Topolovec, Agromais d.o.o.

Rad se nastavlja u iduem broju
63
Openito, prema mehanizmu djelovanja, herbicide moemo svrstati u etiri osnovne

skupine :
- inhibitore fotosinteze
- inhibitore biljnog rasta
- inhibitore biosintetikih procesa
- herbicidi nepoznatog mehanizma djelovanja.
Kako se svaka od reenih skupina odnosi na itav niz procesa i reakcija, a herbicidne
molekule inhibiraju samo pojedine dijelove odnosno pojedine reakcije (npr. karboksilaciju
ili oksidaciju nekog spoja) unutar tih procesa, svaka se skupina moe dalje raslaniti.
Tako je HRAC (Herbicide Resistance Action Committee) organizacija podrana od
GCPF-a (Global Crop Protetcion Federacion), u suradnji s WSSA (Weed Science Society
of America), izdala novu klasifikaciju herbicida na osnovi mehanizma djelovanja. Po toj
osnovi herbicidi su razvrstani u 25 skupina oznaenih slovima od A do Z.
Inhibirajui fizioloke procese u biljci, herbicidi dovode do njezina odumiranja. No,
herbicidi ne iskazuju isti (fitotoksian) uinak prema svim biljnim vrstama. Pojedine vrste
su u stanju otrpjeti njihov uinak te u tom sluaju govorimo o selektivnom uinku herbicida
odnosno o vrstama koje su tolerantne na pojedine herbicide. Selektivnost herbicida
je pod utjecajem itavog niza initelja. Osim anatomsko-morfolokih i fiziolokih
razlika izmeu kulture i korova, kao i koliine (doze) i vremena primjene herbicida
odnosno osobina tla i klimatskih prilika, selektivnost ovisi i o procesima inaktivacije
(detoksifikacije) molekule herbicida. Procesi detoksifikacije odvijaju se uz prisustvo
itavog niza enzima koji kataliziraju inaktivaciju molekula herbicida transformirajui ih
u netoksine spojeve koje zatim biljna stanica ili eliminira iz citoplazme ili uskladiti u
vakuolama ili ih ukomponira u stanine membrane. Od enzima koji sudjeluju u takvim
reakcijama kao znaajniji navode se citokrom p450 monooksigenaze koje sudjeluju
u procesima oksidacije, alkil i aril hidroksilacije, N- i O-dealkilacije, izomeracije i
redukcije te glutation-S-transferaze koje sudjeluju u procesima konjugacije. Oba su u
biljkama prisutna u veem broju izoformi.
U radu e biti iznesena podjela herbicida na osnovi mehanizma djelovanja odnosno
dosadanje spoznaje o samom tijeku herbicidnog djelovanja. Isto tako bit e prikazan
kratak osvrt na sudbinu odnosno metabolizam herbicidne molekule u biljci koji je, u
veini sluajeva, jedan od glavnih initelja selektivnog uinka herbicida.
Inhibitori acetilkoenzim A karboksilaze (ACCasa)
Acetil koenzim A karboksilaza (ACCasa) je enzim koji sudjeluje u procesu sinteze

masnih kiselina. Masne kiseline imaju vanu strukturalnu i biokemijsku ulogu u biljci
(sudjeluju u izgradnji staninih membrana, kloroplasta, epikutikularnog i kutikularnog
64
voska, omoguuju propusnost membrana), a sintetiziraju se u kloroplastu i citoplazmi.

Poznato je da na nezasienu alfa-linoleinsku kiselinu, produktu sinteze masnih kiselina
u kojem sudjeluje ACCasa, otpada 70% ukupnih masnih kiselina lista odnosno 40-80%
lipidnog sadraja kloroplasta. Enzim je naen u svim biljnim dijelovima, ali je posebno
aktivan u mladom razvojnom tkivu (korjenova kapa i lisni meristem). Utvrene su dvije
izoforme ACCase, jedna locirana u plastidima i druga locirana u citoplazmi. Ova potonja
je manje osjetljiva na herbicide.
Herbicidi koji inhibiraju acetil-CoA karboksilazu se, nakon to bivaju transformirani u
aktivnu formu (npr. ariloksifenoksi propionati se deesterificiraju u fitotoksinu kiselinu),
translociraju u meristem biljaka gdje ostvaruju svoj herbicidni uinak inhibirajui sintezu
masnih kiselina preko inhibicije acetil koenzima A karboksilaze.
Osnovni spoj iz kojeg zapoinje sinteza masnih kiselina (vidi prikaz 1) je acetil
koenzim A (acetil CoA), a cijeli proces se odvija uz katalizaciju nekoliko enzima od
kojih najvaniju ulogu ima enzim acetil CoA karboksilaza (ACCasa). ACCasa katalizira
sintezu malonil CoA, spoja iz kojeg, izmeu ostalog, nastaje i zasiena masna kiselina
palmitat. Iz te kiseline mogua je sinteza trans-heksadekanoinske kiseline (sudjeluje u
izgradnji tilakoida) i stearata - masne kiseline koja (uz katalizacije nekoliko enzima) slui
kao osnova za sintezu epikutikularnog voska i suberina ili nezasiene alfa-linoleinske
masne kiseline.
Acetil CoA karboksilaza je enzimatsko proteinski kompleks sastavljen od 3 dijela,
biotin karboksilaze, biotin karboksil proteinskog nosaa i acetil CoA transkarboksilaze
- podruje vezivanja molekule herbicida. Do sada su poznate dvije kemijske skupine
herbicida koji inhibiraju acetil CoA karboksilazu, ariloksifenoksi propionati i
cikloheksanoni. Obje skupine inhibiraju isti enzim, veu se na isto podruje, ali na
razliita mjesta na tom podruju.
Nakon to se molekula herbicida vee na reeno podruje, dolazi do inhibicije enzima,
ime se spreava karboksilacija acetil CoA u spoj malonil CoA, a samim time i sinteza
nezasienih i zasienih masnih kiselina, flavoina, kvinona i drugih spojeva.
Posljedica inhibicije enzima acetil CoA karboksilaze je prestanak formiranja membrana
i umnoavanja kloroplasta, diobe stanice i niz drugih procesa u kojima sudjeluju spojevi
sintetizirani ovim putem. Okom vidljivi simptomi na osjetljivim biljkama javljaju se ve
drugi dan nakon aplikacije u vidu redukcije rasta koji potpuno prestaje nakon tri do etiri
dana. Na mladim se listovima uoavaju klorotina mjesta (destrukcija plastida), dok
stariji gube pigmentaciju. Pet do sedam dana nakon aplikacije uoavaju se prve nekroze
meristemskog tkiva, a biljka ugiba obino nakon dva do tri tjedna.
65
Herbicidi inhibitori acetil koenzim A karboksilaze su vrlo djelotvorni u suzbijanju

jednogodinjih i viegodinjih korovnih trava, dok su prema dikotiledonskim biljkama
selektivni.
Postojanje razliitih izoformi acetolaktaze, s razliitom osjetljivou na herbicide,

omoguilo je, genetikim inenjeringom, stvaranje kultura rezistentnih na herbicide
inhibitore acetolaktaze.
Pretpostavlja se da je selektivnost prema dikotiledonama posljedica metabolitike

inaktivacije molekule herbicida te niske osjetljivosti enzima ACCase u tim biljkama.
Iako se molekule ariloksifenoksi propionata jednakom brzinom deesterificiraju u
toksinu kiselinu u obje skupine biljaka, u dikotiledonama se aktivna forma vrlo brzo
inaktivira arilhidroksilacijom i konjugacijom, dok se u osjetljivih trava stvara glukozid
ester iz kojeg se toksina forma tih herbicida brzo i lako stvara. I cikloheksanoni se u
tolerantnim biljkama vrlo brzo inaktiviraju procesima sulfoksidacije, aril hidroksilacije
i konjugacije.
U skupinu inhibitora acetolaktaze svrstane su tri kemijske grupe herbicida:

sulfonilureja, imidazolinoni i triazolopirimidini.
Prikaz 1.
Pojednostavljen shematski prikaz sinteze masnih kiselina u biljci (modificirano
prema Cobbu, 1992)
ariloksifenoksi propionati
cikloheksanoni
Acetil CoA
Acetil CoA karboksilaza
Malonil CoA
Palmitat
trans-heksadekanoinska kis.
Stearat
epikutikularni vosak
i suberin
alfa linoleinska kiselina
Inhibitori acetolaktat sintaze (als, ahas)
Acetolaktat sintaza ili acetohidroksi acid sintaza (ALS; AHAS) je genom kodiran
enzimatski kompleks smjeten u kloroplastu viih biljaka gdje katalizira sintezu
razgranatog lanca esencijalnih aminokiselina valina, leucina i izoleucina. Sintetizira
se, kao i veina enzima, u citoplazmi odakle biva transportiran u kloroplast. Prisustvo
tog enzima je naroito uoeno u mladom meristemskom tkivu. Osim u viim biljkama,
enzim acetolaktaza pronaen je i u bakterijama (Salmonella typhimurium, Escherichia
coli, Saccharomyces cerevisiae) u kojima je utvreno nekoliko izoformi tog enzima.
66
Aminokiseline valin, leucin i izoleucin sintetiziraju se iz spojeva piruvata, odnosno

treonina preko niza reakcija koje katalizira 4 do 5 enzima, meu kojima je i ALS (vidi
prikaz 2).
Herbicidi koji inhibiraju ALS svoje djelovanje ostvaruju ve u prvoj stepenici sinteze
aminokiselina valina, odnosno u drugoj stepenici sinteze aminokiseline izoleucina. Iako
precizni mehanizam inhibicije acetolaktaze nije poznat, pretpostavlja se da se molekule
reenih skupina herbicida veu na isto aktivno kvinon mjesto enzimatsko proteinskog
kompleksa (piruvat+ALS, odnosno 2-ketobutirat+ALS) ime onemoguavaju spajanje
sljedee molekule piruvata i stvaranje 2-acetolaktata, odnosno 2-acetohidroksibutirata.
Time je itav proces sinteze navedenih aminokiselina zaustavljen.
Posljedica inhibicije acetolaktaze je vrlo brzi prestanak sinteze proteina potrebnih
za razvoj biljke, nukleinskih kiselina (DNA), diobe stanice i izduivanje mladog
korijena i lia. Iako navedeni procesi prestaju nekoliko sati nakon aplikacije herbicida,
vidljivi simptomi se pokazuju tek za nekoliko dana. Meristemsko tkivo postaje isprva
klorotino a zatim nekrotizira. Mlado lie izgleda uvelo, a takav izgled poprima i itava
biljka. Karakteristian simptom herbicida koji inhibiraju ALS je crvenilo lisnih ila
monokotiledonskih biljaka (povean nivo antocijana). Kako glavni fizioloki procesi
kao to su fotosinteza i disanje nisu direktno pod utjecajem herbicida, biljke postupno
odumiru. Vladaju li optimalni uvjeti za rast osjetljivih biljaka, one ugibaju unutar 10
dana od aplikacije, odnosno unutar 10 do 60 dana ako je rast biljaka spor. Ako se ALS
inhibitori apliciraju prije sjetve ili prije nicanja kulture i korova, osjetljivi korovi niknu
i rastu dok ne utroe rezerve hrane u sjemenu. Rast irokolisnih korova zaustavljen je u
fazi kotiledona, a trava prije faze 2 lista.
Herbicidi iz skupine inhibitora acetolaktaze selektivnost prema kulturama u kojima
se primjenjuju ostvaruju apsorpcijom manjih koliina herbicida u odreenim fazama
razvoja te zatim njihovom brzom metabolitikom inaktivacijom ili je ta selektivnost
posljedica prostorne izolacije osjetljivih biljnih dijelova kultura i molekula herbicida.
Sulfonilureja spojevi se u tolerantnim kuturama detoksificiraju procesima
hidroksilacije, oksidacije, hidrolize i konjugacije ve unutar 2 sata, za razliku od
osjetljivih korova kojima je za to potrebno i do 2 dana. I razliita koliina apsorpcije
67
odnosno razliit metabolizam molekula imidazolinona, uz injenicu da se pojedine

djelatne tvari primjenjuju nakon sjetve a prije nicanja (prostorna izolacija) objanjava
njihovu selektivnost. Tolerantne ih biljke sporije deesterificiraju i brzo inaktiviraju metil
hidroksilacijom i konjugacijom, dok se u osjetljivim rapidno deesterificiraju u toksinu
kiselinu.
Prikaz 2.
Pojednostavljen prikaz sinteze aminokiselina valina i izoleucina sa mjestom
djelovanja herbicida (modificirano prema Cobbu, 1992)
piruvat
valin
sulfonilureja,
imidazolinoni,
triazolopirimidini
treonin
acetolaktaza
2-ketobutirat
izoleucin
Professional paper
HERBICIDES AND MODES OF ACTION I

Summary
Plant species which appear on areas without being the goal of cultivation, are
considered to be unwanted species, i.e. weed. Those species interfere with growth,
development and fruit-bearing of plant species which are the goal of cultivation, therefore
it is recommendable to eliminate them, that is, prevent their further development. Except
for mechanical, physical and biological methods, their presence can also be prevented
by chemical methods, that is, by using herbicides. Such means eliminate unwanted plant
species in certain phases by inhibiting (interfering with) the biochemical processes
necessary for their growth and development, without having any negative impact on the
species which is the goal of cultivation. The way they do that is called modes of action.
Key words: herbicides, mechanism of acting, ACCasa, AHAS.
Kantoci, D.1
Pregledni rad
UZGOJ POVRA U ZATIENOM PROSTORU

Saetak
Povre se osim na otvorenom moe uzgajati i u zatienom prostoru, plastenicima ili

staklenicima. Zatieni prostori nam omoguuju raniju sjetvu, sadnju i berbu, a takoer
produuju vegetacijsku sezonu. Uzgoj povra u zatienom prostoru moe trajati gotovo
cijele godine, osobito ako se zatieni prostor zimi moe grijati.
Kljune rijei: plastenik, staklenik, zatieni prostor.
Uvod
Znamo li koji sve imbenici utjeu na dobivanje visokih prinosa i koji su optimalni
uvjeti za uzgoj pojedinih povrtnih vrsta te navedene spoznaje kombiniramo s tehnikom
opremom koju posjedujemo, mogue je mnoge povrtne kulture uzgajati i u klimatski
nepovoljnom dijelu godine. Stoga se povre uzgaja u zatienom prostoru, a njegov
uzgoj tako zapoinje znatno ranije i traje due.
Svi tipovi ili naini zatite bilja od nepovoljnih klimatskih utjecaja mogu se definirati
kao zatien prostor, natkriven prozirnim materijalom. U takvim objektima mogue je
manje ili vie mijenjati vegetacijske imbenike (temperaturu, svjetlo, vlagu zraka i tla,
sastav zraka i tla). Osnovna namjena zatienog prostora je privremena zatita nasada
od hladnoe i mraza, uzgoj prijesadnica ili uzgoj kulture tijekom cijelog vegetacijskog
perioda, od sjetve do berbe.
Pokrovni materijal
Zatieni prostor se, kao to je ve reeno, pokriva prozirnim materijalom, staklom

ili plastikom.
Staklo se dugo koristi, uglavnom je debljine 2 do 4 mm, ovisno o tipu zatienog
prostora. Dobro proputa svjetlo i nou zadrava toplinu koju isijava zemlja. Dugotrajno
je, meutim lomljivo te tee od plastike. U novije se vrijeme sve vie koristi plastini
materijal u obliku folija ili ploa. Koriste se polietenske folije jer su lagane, vrste
i elastine. Slabije proputaju svjetlo od stakla, a i slabije zadravaju nonu toplinu.
Zbog djelovanja sunca, tonije nevidljivih UV zraka, folija postaje mutna i lomljiva
pa se zato koristi samo jednu sezonu. Neto su skuplje UV stabilizirane folije koje se

68
69
koriste nekoliko godina i pritom ostaju prozirne. Najee se koriste folije debljine
0,03 do 0,3 mm, ovisno o namjeni. Otporne su na djelovanje mikroorganizama, zatitnih
sredstava i mineralnih gnojiva. Takoer se dosta koriste i plastine ploe, poliesterske
i polikarbonatne. Ploe su najee debljine od 1 do 3 mm i znatno su lake od stakla.
Prosjeno traju desetak godina. Svjetlo proputaju gotovo poput stakla, no prolaskom
kroz plastiku svjetlo se raspruje to odgovara biljkama, a bolje uvaju akumuliranu
toplinu od stakla. Oteena ploa lako se moe popraviti ili zamijeniti. Ploe se mogu
savijati pa konstrukcija moe biti luna, u obliku tunela.
Jo postoje ploe od pleksistakla i polistirolne folije, no ti se materijali rjee koriste.
Razliiti oblici
Najjednostavniji zatieni prostor je niski tunel koji pokriva povrinu zemlje u

obliku gredice. Nosiva armatura je u obliku lukova, izvedena od razliitih materijala,
na koju se postavlja plastina folija. S jedne strane tunela folija se ukopa u zemlju dok
se druga uvruje opekama ili slinim materijalom. Pomina strana tunela omoguuje
prozraivanje tunela i otvaranja radi njege nasada.
Visoki tuneli razlikuju se od niskih samo po tome to se u njima moemo slobodno
kretati i obavljati razne poslove. I ovdje je nosiva konstrukcija lunog oblika, ali znatno
jaa nego kod niskog tunela. Lukovi su obino iri od 3 m i visoki oko 2 m. Duina moe
biti do 25 m. Pokriveni su folijom ili plastinim ploama.
Za provjetravanje tunela otvaraju se strane na kojima folija nije ukopana u zemlju,
obino s eonih strana, dok se bone ukopaju. Obje varijante tunela uvijek se izvode u
smjeru sjever-jug zbog to boljeg iskoritavanja sunevog svjetla. U plastinim tunelima
povre se uzgaja uglavnom bez grijanja tako da izbor kultura i vrijeme uzgoja odreuje
klima. Temperaturna kolebanja u negrijanim tunelima vrlo su velika i ovise o vanjskoj
temperaturi. Za sunanog vremena temperatura u tunelu moe biti via od vanjske za 15
C dok je za oblanog dana temperatura u odnosu na vanjsku via za oko 5 C. Osobito
su velika kolebanja tijekom dana i noi jer folija slabije zadrava akumuliranu toplinu
od stakla ili plastinih ploa.
Za odravanja to vie temperature i nou, tunel se pokriva jo jednim slojem folije.
Temperatura pod dvostrukom folijom je za oko 5 C vea nego u tunelu s jednom folijom.
Mogue je unutar visokog tunela, iznad biljaka, postaviti niski tunel. Rasprivanje vode
po biljkama ili prskanje tunela s vanjske strane takoer smanjuje pad temperature u
tunelu. Tlo i zrak u tunelima se mogu grijati bioenergetskim materijalom.
Poznavajui zahtjeve pojedinih kultura za toplinom, neke moemo uzgajati tijekom
jeseni, zime i ranog proljea u negrijanim tunelima (ozima salate, pinata, matovilca,
rotkvice, mrkve, perina, mladog luka i ozimi kelja). Druge kulture, poput rajice,
paprike, patlidana, krastavaca i tikvica, samo dio vegetacijskog perioda mogu biti u
70
negrijanom tunelu. Tuneli mogu posluiti i za uzgoj prijesadnica povrtnih vrsta koje
zahtijevaju manje topline (kupus, kelj, cvjetaa, korabica i salata), a sade se na otvorenom
prostoru.
Staklenici i plastenici napredni su zatieni prostori. Njihova veliina omoguuje
nesmetano kretanje i obavljanje poslova, a imaju i izveden sustav grijanja. Povrina
krova je ravna. I u stakleniku i u plasteniku mogue je uzgajati razliite kulture. One koje
trae vie temperature, troit e i vie energije. Vano je dobro izabrati kulture koje se
uzgajaju u pojedinom dijelu godine kako bi se smanjili trokovi grijanja.
Izbor i lokacija
Izbor tipa zatienog prostora ovisi o izboru kulture i tehnici uzgoja, no najvie o
financijskim sredstvima za investiranje u takvu proizvodnju i isplativost investicije s
obzirom na visoke trokove energije za zagrijavanje. Prilikom izvedbe zatienog
prostora treba voditi rauna o izboru lokacije. Teren mora biti ravan ili blago nagnut
ka jugu. Razina podzemnih voda ne smije biti via od 1,2 m od razine tla tijekom
kinog dijela godine. Mjesto mora biti zatieno od hladnog vjetra. Prilikom podizanja
zatienog prostora vana je i blizina vode za navodnjavanje, blizina prometnica za
dovoz repromaterijala i odvoz proizvoda te ostala komunalna struktura.
Proizvodnja povra
Povre je mogue uzgajati u svim tipovima zatienih prostora. Tehniki gledano,

najlake je prilagoditi uvjete proizvodnje i kontrolirati ih u grijanim staklenicima i
plastenicima. Zbog znatno niih investicija, govorit emo o tehnici proizvodnje nekih
povrtnih vrsta u negrijanom prostoru.
U tablici su prikazane minimalne i optimalne temperature za klijanje sjemena te
optimalne temperature za rast i razvoj biljaka.
Temperaturne vrijednosti nekih faza rasta i razvoja za neke vrste povra u C
vrsta povra
rajica
paprika
krastavac
salata
pinat
mrkva
rotkvica
korabica
temperatura
za klijanje sjemena
optimalna za rast i razvoj
minimalna
optimalna
danju
nou
10 - 12
25 - 30
18 - 25
15 - 16
13
25 - 30
26 - 29
18 - 20
12 - 13
25 - 30
26 - 30
18 - 20
2-3
18 - 20
12 - 20
8 - 14
2-3
20
15 - 18
7 - 10
4-5
20
16 - 20
7-9
2-3
18
10 - 16
7-9
2-3
18 - 20
12 - 18
12
71
Rajica
Za uzgoj prijesadnica najpovoljnije temperature kreu se izmeu 22 i 25 C danju i

15 C nou. Kada se kotiledoni (prvi listii) razdvoje pa do pikiranja, potrebne su nie
temperature, 18 do 20 C danju, a 12 do 14 C nou. Kod temperatura ispod 15 C
rajica odbacuje cvjetove, a ispod 10 C prestaje rasti. Optimalna temperatura za cvatnju
i oplodnju kree se oko 25 C pri 60% relativne vlage zraka. Rokovi za sadnju rajice
u negrijane zatiene prostore ovise o podneblju u kojem se sadi. U kontinentalnim
krajevima to je prva polovica travnja, a u priobalju u oujku. Temperatura tla u vrijeme
sadnje treba biti oko 16 C, ne ispod 14 C, a kasnije se poveava. Prijesadnice se
uzgajaju u grijanom prostoru. Sjetva se obavlja 8 do 10 tjedana ranije. Folija se moe
skinuti kada su jutarnje temperature iznad 14 C. Berba poinje ve krajem svibnja ili
poetkom lipnja i traje cijelo ljeto. Za berbu u jesen (rujan - poetak studenog) sadi se u
prvoj polovici srpnja, a sije poetkom lipnja. Folija se postavlja u prvoj polovici rujna, a
u priobalju poetkom listopada.
Paprika
Nakon nicanja pa do pikiranja odrava se temperatura od oko 20 C, a poslije pikiranja

22 do 25 C danju i oko 20 C nou, uz relativnu vlagu zraka od 70%. U kasnijem rastu
optimalna temperatura za oblanog vremena je 21 do 23 C, za sunanog 28 do 29 C.
Optimalna temperatura za cvatnju i oplodnju je 25 do 28 C, uz 65 do 70% vlage zraka.
Sadi se u negrijane zatiene prostore krajem travnja, a u priobalju 20 do 25 dana ranije.
Temperatura tla ne smije biti nia od 17 C. Sije se u drugoj polovici sijenja u grijanom
prostoru. Skidanje folije ovisi o vanjskim temperaturama (u kontinentalnim krajevima
poetkom lipnja). Berba sitnoplodnih sorata poinje za 40 do 60 dana, a krupnoplodnih
60 do 70 dana poslije sadnje. Za berbu u jesen (rujan - studeni) sije se krajem svibnja, a
sadi u prvoj polovici srpnja.
Salata
Za rast salate optimalna je relativna vlaga zraka 75 do 85%. Neposredno nakon

sadnje odravaju se nie temperature, a zatim idua tri tjedna vie. Pri formiranju rozete
temperatura se opet sniava, a u fazi savijanja glavica jo vie, 10 do 12 C danju i 4
do 5 C nou. U negrijanom zatienom prostoru salata se moe uzgajati u 2 turnusa u
kontinentalnom podruju ili u 3 turnusa u priobalju. Ako se u kontinentalnom podruju
sadi u rujnu, dolazi za berbu u prosincu. Na istoj povrini idui turnus dolazi za berbu
poetkom travnja. U isto vrijeme, u priobalju su mogua tri turnusa. Srednji turnus traje
najdue, od sadnje do berbe, oko tri mjeseca.
Surveying paper
CULTIVATION OF VEGETABLES IN PROTECTED

SPACE
Summary
Besides in an open space, vegetables can be cultivated in protected space as well,

in polythene greenhouses or hothouses. The protected spaces enable us earlier sowing,
planting and harvesting, and also they prolong the vegetational season. Cultivation
of vegetables in protected space can last almost through entire year, especially if the
protected space can be warmed up during wintertime.
Key words: polythene greenhouse, hothouse, protected space
Krastavac
Nakon nicanja pa do pojave prvog pravog lista odrava se nia temperatura, 18 do

20 C, a zatim 22 do 25 C danju i 18 do 20 C nou. Temperatura tla za pikiranje treba
biti 18 do 20 C uz relativnu vlagu zraka od 85%. Za oblanog vremena optimalne se
temperature odravaju za 6 do 8 C nie. Optimalna vlanost zraka kree se od 80 do 90%.
Do poetka plodonoenja odravaju se nie, a tijekom plodonoenja vie temperature.
Bioloki je minimum za neke sorte 15 C, a ispod 10 C dolazi do znatnih poremeaja u
rastu. Optimalna temperatura za opraivanje je 18 do 21 C. Sadi se kada je temperatura
tla najmanje 18 C, odnosno u drugoj polovici travnja (u priobalju u oujku). Prijesadnice
se uzgoje tako da se sjeme odmah sije ili se biljke pikiraju u tresetno-zemljane blokove
ili lonie. Berba poinje krajem svibnja. Folija se skida kada su vanjske temperature
iznad 22 C. Za jesenski uzgoj direktno se sije (bez uzgoja prijesadnica) u lipnju. Folija
se postavlja u rujnu. Berba traje do polovice studenog, ili due, ovisno o podneblju.
72
ANTONIO - TRADE
d.o.o. za proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim
repromaterijalom, export-import - Split - Hrvatska
21000 SPLIT, Brnik 5 tel. centrala: (021) 453-340 fax: (021) 374- 780
E-mail: tajnica@antonio-trade.hr
VRTNI CENTAR ANTONIO-BRNIK: veleprodaja i maloprodaja vonih sadnica, loznih cjepova i ukrasnog bilja
BILJNA PROIZVODNJA: sadnice maslina iz vlastitog matinog nasada, dendroloki materijal, sezonsko cvijee,

presadnice povra
KRAJOBRAZNA ARHITEKTURA I SISTEMI NAVODNJAVANJA: projektiranje, izvoenje i odravanje;
GRAEVINSKA OPERATIVA: niskogradnja, zemljani radovi, iskopi, deponiranje, transport i graevinska mehanizacija
73
REVUS i PERGADO novi fungicidi

Syngente za suzbijanje plamenjaa
Fungicidi Revus i Pergado sadre u sebi novu aktivnu tvar mandipropamid, izuzetno
uinkovitu na gljivice iz skupine plamenjaa (peronospora). Fungicidi su registrirani u Hrvatskoj
za suzbijanje bolesti na vanijim kulturama kao : krumpir, rajica, krastavac, duhan te vinova loza.
Uskoro se oekuje proirenje dozvole na kupusnjae, salatu, pinat, luk i sl. kulture.
U krumpiru, rajici i krastavcu dozvolu ima mandipropamid kao samostalna aktivna tvar (Revus
250 SC), dok u drugim kulturama preporuujemo mandipropamid u kombinaciji s mankozebom
(Revus MZ) ili folpetom (Pergado) kao pravi vinogradarski fungicid.
Aktivna tvar pokazuje izuzetnu efikasnost na klijanje spora, rast micelije i sporulaciju. Najbolji
rezultati se postiu ukoliko se primjeni preventivno, prije simptoma bolesti, bez obzira to aktivna
tvar ima kurativna svojstva.
Fungicidi Revus i Pergado imaju odlina svojstva prianjanja na zelene dijelove biljke odakle
se aktivna tvar apsorbira u povrinski sloj i vee za votane materije lista gdje ini nepremostivu
barijeru za gljivice iz skupine plamenjaa. Aktivna tvar ima odlina translaminarna svojstva
(prelazak s jedne na drugu stranu lista). vrsto vezanje za kutikulu lista osigurava odlinu
otpornost na ispiranje kiom. Dovoljno je da se kapljica sredstva osui na listu (1 sat), nakon toga
se teko ispire kiom. U nizu pokusa kad je zavrena faza intenzivnog rasta biljke, dokazano je
izuzetno dugo rezidualno djelovanje Revusa i Pergada.
U zatiti krumpira preporuujemo Revus 250 SC i Revus MZ koji su pozicionirani u fazi najveeg
pritiska bolesti (nakon formiranja cime). Maksimalan broj tretiranja u toku vegetacije je 4 puta.
Za zatitu rajice preporuujemo prije berbe kombinaciju s mankozebom (Revus MZ), a u vrijeme
berbe zbog kratke karence (3 dana) mandipropamid kao samostalnu aktivnu tvar - Revus SC 250.
Razmaci izmeu prskanja u fazi intenzivnog pritiska bolesti s dosta oborina trebaju biti 7-10
dana.
Pergado (mandipropamid + folpet) u zatiti vinove loze pokazuje najbolje djelovanje iza
faze zametanja grozdia i usporenog rasta mladica. Primjena u vinovoj lozi preporuuje se 2-4
puta u toku vegetacije zavisno od potrebe. Razmaci izmeu prskanja zavise od pritiska bolesti,
intenziteta porasta i koliine oborina, a kreu se od 7-12 dana.
Revus i Pergado ne pokazuju nikakva fitotoksina svojstva, kako sami tako i u kombinaciji sa
standardnim pesticidima koji se koriste u spomenutim kulturama. Toksikoloka svojstva su vrlo
povoljna i fungicidi su dozvoljeni u integriranoj zatiti bilja kao i u plastenicima gdje se koristi
bioloka zatita.
Za daljnje obavijesti i strune savjete obratite se na:

Syngenta Agro d.o.o.
Samoborska cesta 147
10090 Zagreb
tel. 013887 670
74
CROPAID NPA / Natural Plant Antifreeze /

CROPAID Prirodni biljni antifriz otpornost
na smrzavanje i hladnou do - 7C
KAKO DJELUJE CROPAID NPA
CROPAID je proizveden od Thiobacillus subspecies bakterija i minerala koji u

specijalnoj formuli ine proizvod koji je PRIRODAN i SIGURAN za okoli.
Primjena CROPAIDA na plodonosne biljke u jesenskom razdoblju smanjiti e
opadanje lia, a pupoljcima e se poveati otpornost na previsoke i preniske temperature.
Primjenom u poetku vegetacije, tijekom pupanja, cvatnje i razvoja plodova, poveava
se otpornost biljke na ozljede zbog kasnih proljetnih zahlaenja, a primjena na kraju
faze razvoja listova poveava otpornost od oteenja uzrokovanih ranim jesenskim
zahlaenjima.
CROPAID se primjenjuje pomijean sa vodom (omjer priblino 1/200) atomizirano
poprskan po lisnoj povrini. Svi enzimi i minerali u biljku e ui putem stoma, lenticela
i korijena. U kratkom periodu enzimi e potaknuti biljku da proizvodi vlastiti antifriz
proteine = AFP i antifriz aminokiseline = AAA, koristei minerale koje joj prua
CROPAID. To e pomoi biljci da se zatiti od hladnoe i ozeblina. Unutar biljke
poveati e se fotosinteza i osmotski tlak. Bakterije e nastaviti djelovanje na povrini
biljke i u tlu te crpiti minerale iz tla i zraka kako bi pruile vie hrane za biljku. Ove
proteine biljka e upotrijebiti i konzumirati te pretvoriti u potrebne joj spojeve kao to
su eeri, vitamini, ulja i proteini. Potrebno je dva tjedna kako bi se navedeni procesi
dovrili. Plodovi postaju vei, tei, sjajniji i ukusniji, a kvaliteta i urod se poveavaju.
CROPAID PRUA biljci nekoliko prednosti:
1. Sniava toku smrzavanja pa omoguuje biljci poveanje otpornosti

na ozljede od hladnoe.
2. Tijekom rasta biljke, aplikacijom pravilne doze u pravo vrijeme, biljka e
u kratkom vremenskom periodu reagirati stvaranjem AFP (ANTIFRIZ
PROTEINA) i AAA (ANTIFRIZ AMINIKISELINA) ime e se poveati njena
otpornost na hladnou i smrzavanje.
3. Formula CROPAIDA je paljivo stvorena za absorbciju od strane listova i
korijena biljke. U kratkom vremenskom periodu biljka reagira poveanjem
metabolikog rasta i poveanjem sadraja antifriz amino kiselina, proteina,
eera, ulja, vitamina i minerala. Kao posljedica, dolazi do izrazitog poveanja
uroda i kvalitete.
75
4. CROPAID ne uzrokuje promjene u habitusu biljke, a kao to je opisano

privremeno e pomoi biljci do 15 dana od primjene.
VODI ZA KORISNIKE: OPE INFORMACIJE

CROPAID moe reducirati toku smrzavanja biljke za 7C
Primjenjuje se prskanjem atomizirane maglicu preko cijele biljke dok se pripremljena

koliina kropiva ne potroi. Da bi se poboljala kvaliteta i prinos, primijeniti pri cvatnji
i nastaviti prskati svakih 15 dana. Za sve aplikacije razrijediti CROPAID sa vodom,
a za najbolje rezultate uvijek koristiti nekloriranu vodu. CROPAID e imati razliiti
efekt na razliitim biljkama. To je ovisno o starosti biljke, genetici, okolini, uvjetima
i temperaturi tla te primijenjenim gnojivima. Svaka biljka ne moe proizvesti antifriz
proteine i aminokiseline, no ukoliko ima tu sposobnost CROPAID e ju potencirati.
Koncentrirani CROPAID ima kiselu pH vrijednost 1,9-2,1 i ne smije se mijeati sa
kemikalijama i pesticidima sa pH veim od 7 ili sa moivima jer bi moglo doi do
blokade opreme za pulverizaciju pa bi CROPAID izgubio efekt.
Izaberite mirno vrijeme za primjenu CROPAIDA. CROPAID e biljci pruiti zatitu
nakon 6 sati od primjene, osim u sluaju ako nakon primjene padne jaka kia.
Za najbolju zatitu primijeniti CROPAID 2 dana prije hladnog vremena, jedna
aplikacija bar 6 sati prije smrzavanja dati e dobru zatitu.
CROPAID nee djelovati ako je biljka ve pod stresom od hladnoe. Preporua
se primjena u vremenu 10 -16,00 h pri temperaturi iznad 12C za bilje u zatvorenim
prostorima i iznad 9C za biljke otvorenih prostora. Ako to nije mogue primijenite
sredstvo u vrijeme kada je najtopliji dio dana.
Kad se CROPAID primjeni u tlo, sniava pH tla. Thiobacillus ssp. bakterije uzimaju
slobodan duik iz zraka u tlo i na godinu u tlo veu oko 60-80 kg/ha istog duika.
CROPAID E DATI BOLJE REZULTATE NA ZDRAVIM BILJKAMA, A NEE
IZLIJEITI EVENTUALNE OZLJEDE NA BILJCI.
Primjenjuje se na travnjacima, jagodama, krumpiru, rezanom cvijeu, kunim i
vrtnim lonanicama, jabuci, kruki, trenji, nektarini, marelici, rajici, paprici, plavom
patlidanu, salati, mrkvi, pastrnjaku, kupusnjaama, penici, jemu, rai, zobi, grahu,
slanutku, graku, kiwiju, citrusima i vou kojemu ne pada lie; ljivi, vinovoj lozi,
orahu, ljenjaku...
PLODOVI ZEMLJE:
www.plodovizemlje.hr
ZAGREB:
e-mail: plodovi-zemlje@zg.t-com.hr
fax : 01- 34 75 700
DALMACIJA:
e-mail: plodovi.zemlje@si.t-com.hr
fax: 022- 331 972
tel: 098 347482
ISKORISTIVOST PAKIRANJA 1 l CROPAIDA e ovisiti o:

a) atomizirajuoj sposobnosti prskalice
b) veliini biljke
c) povrini biljke
d) razmaku meu biljkama
U staklenicima e CROPAID poveati otpornost biljaka na hladnou i ozljede.
Stupanj zagrijavanja tada moe biti smanjen, a u nekim sluajevima grijanje moda nee
ni trebati.
CROPAID daje biljci veu fotosintetsku sposobnost. To poveava osmotski tlak te
ulaz vode i hranjiva u korijen biljke. Stoga biljka moe odolijevati vruini i hladnim
uvjetima bolje. Lie postaje deblje i zdravije. Sve to ini biljku otpornijom i jaom za
vanjske neeljene ozljede.
76
77
http://www.staklenici.hr
Poduzee Katelanski staklenici d.d. bavi se uzgojem
ranog povra: krastavaca, paprike, salata i rajice kao i uzgojem
sadnica maslina.
Pored aktivnog stanja u uzgoju poduzee Katelanski
staklenici d.d. registrirano je i za obavljanje slijedeih
djelatnosti:
uzgoj povra, cvijea, ukrasnog bilja i rasada,
uzgoj voa, oraha i sl. za zaine i napitke,
uslune djelatnosti u biljnoj proizvodnji,
trgovina na veliko i malo,
prijevoz robe i putnika u cestovnom prometu,
skladitenje roba,
kupnja, prodaja i iznajmljivanje vlastitih nekretnina,
vanjskotrgovinski promet uvoza sredstava za zatitu bilja

iskljuivo za vlastite potrebe i ostale djelatnosti
Telefoni:
Centrala (Kneine):
+385 (21) 896 316
Pogon (Resnik):
+385 (21) 895 121
Fax: +385 (21) 896 383
E-mail: staklenici@staklenici.hr
Uprava (Kneine):
Ivana Pavla II 404
21216 Katel tafili
78
Pogon (Resnik):
Ulica dr. Franje Tumana bb
21216 Katel tafili
79
UPUTE AUTORIMA
INSTRUCTIONS TO THE AUTHORS
U asopisu GLASNIK ZATITE BILJA se objavljuju sve kategorije znanstvenih

radova, struni radovi, autorski pregledi, te izlaganja sa strunih i znanstvenih skupova,
kao i drugi tematski prihvatljivi lanci. Radovi podlijeu recenziji.
In the GLASNIK ZATITE BILJA /The herald of plant protection/ journal all
categories of scientific papers, authors reviews and expert papers are published, as well
as other thematically acceptable articles. The papers are subject to review. The herald of
plant protection
SADRAJ I OPSEG RUKOPISA
Naslov rada treba biti to krai. Ispod naslova navode se imena i prezimena autora.
Titule i adrese navode se na posebnom listu papira.
Svaka rasprava mora imati kratak saetak na hrvatskom i engleskom jeziku.
Neposredno ispod saetka treba navesti tri do pet kljunih rijei.
Autorima citiranim u tekstu navodi se prezime i godina objavljivanja (Kantoci,
2005). Ako je citirani rad napisalo vie od tri autora, navodi se prezime prvog autora uz
oznaku i sur. te godina objavljivanja (u zagradama). U popisu literature autori se navode
abecednim redom, a navodi se prezime i prvo slovo imena autora (kod ena puno ime),
godina i naslov rada, asopis ili izdanje, broj strane i mjesto izdanja. Ispred referenci ne
stavljati redne brojeve.
Prilozi (tablice, dijagrami i slike) se prilau zasebno, na kraju rada. Mjesto gdje
prilozi dolaze u tekst treba oznaiti na vidljiv nain, a u tekstu se treba pozivati na svaki
prilog.
Original rada (do 15 stranica sa svim prilozima) treba imati sve slike, crtee i
dijagrame.
CONTENT AND VOLUME OF ARTICLES
The headline of the article should be as short as possible. Under the headline the
name and surname of the author should be pointed out. Titles and addresses should be
indicated on a separate sheet of paper.
Every discussion must have a short summary in Croatian and English. Right under
the summary three to five key words must be stated.
The names of those authors that are quoted in the text and the year of publishing
must be stated (in brackets: Kantoci, 2005). If the quoted article was written by more
than three authors, the surname of only the first one is mentioned, and et all. is added,
followed by the year of publishing (in brackets). A list of References should be arranged
alphabetically, surname and first letter of the authors name (whole name for women), year
and headline, journal or edition, number of the page and publishing place. References
should be written without ordinal number.
Supplements (charts, diagrams and pictures) are enclosed separately, at the end of the
work. Supplements must have reference in the text.
Obavezan je font Arial, veliina 11pt. Rad se predaje urednitvu u dva primjerka, a
alje na adresu:
Urednitvo asopisa GLASNIK ZATITE BILJA
Zadruna tampa, d.d., Jakieva 1; 10000 ZAGREB.
The original (up to 15 typed pages) should have all the pictures, drawings, and
diagrams. The article should be delivered to the editorship in two copies and sent to the
address:
The editorship of the Glasnik Zatite Bilja journal,
Zadruna tampa, d.d., Jakieva 1; HR-10 000 Zagreb
Predaja rukopisa na disketama/CD-ima: rukopis s prilozima moe se Urednitvu

dostaviti i na disketi/CD-u. Preporua se pisanje rada u Word (Microsoft) programu,
za tablice koristiti Word (Microsoft) ili Excel (Microsoft). Disketi treba priloiti i jedan
otisnuti primjerak rada.
Articles delivered on floppies/CD-ROM: Articles with supplements can be handed

to the Editorship on floppies as well. It is recommended to write in Word (Microsoft)
programme, to use Word (Microsoft) or Excel (Microsoft) for charts. A printed copy of
work should also be enclosed together with the floppy/CD-ROM.
Radovi se mogu poslati i elektronikom potom na e-mail:

zadruzna.stampa@zg.t-com.hr; info@zastitabilja.com.hr
Article can also be sent by electronic mail on e-mail:

zadruzna.stampa@zg.t-com.hr; info@zastitabilja.com.hr
SEPARATI
OFFPRINTS
Svakom autoru dostavit e se 1 primjerak asopisa Glasnika zatite bilja.

80
To each author of the article one copy of the GZB journal will be delivered.
81
MALOPRODAJNE PRODAVAONICE:
Nova Gradika,Baruna Trenka 28, 035/351-524
Prva,Preradovieva 69, 035/363-832
Derviaga,S.Radia 145, 034/248-933
Antunovac,Hrvatskih Branitelja 4, 034/431-100
Gradac,S.Radia 148, 034/263-081
Sibinj,Vinogradska 25, 035/425-056
Vetovo,Poeka 7, 034/267-342
Kaptol, Velika 1, 034/231-696
Poega,Pavla Radia 44, 034/211-009
Ferovac, Glavna 33, 034/266-190
Trenkovo, A.Starevia 1, 034/236-009
Budimci, B.J. Jelaia 178, 031/693-303
Gornja Bebrina, Gornja Bebrina 69, 035/226-295
Sikirevci, A.Stepinca 129, 035/482-606
Stari Perkovci, Kolodvorska 37, 035/483-194
Deanovac, Deanovac 277, 043/381-057
Pakrac, Augusta Cesarca 1, 034/411-471
Slavonski Brod, Poeka 80, 035/466-198
Naiki Markovac, Franje Strapaca 97, 031/699-039
akovaki Selci, V.Nazora 12, 031/832-024
Caglin, Kralja Tomislava 67, 034/221-233
Vladislavci, Kralja Tomislava 133, 031/391-011
epin, Kralja Zvonimira 15, 031/381-744
Crnac,Radieva 3, 033/683-062
Staro Petrovo Selo, Matije Gupca 20, 035/387-207
Luani ,Vladimira Nazora 48, 035/436-736

Trnjani, Sv. Marka 50, 035/422-667
Okuani, B. Alojza Stepinca 32, 035/371-231
emovci, S.Radia 99, 048/891-474
Veliki Zdenci, Matije Lovraka 43, 043/427-194
Hercegovac, Moslavaka 55 a, 043/524-490
Garenica, M. Gupca 26, 043/531-757
Badljevina, Brae Radia 2, 034/436-346
Ivanska, Trg kralja Tomislava, 043/887-209
Narta, Narta 260, 043/716-011
Bjelovar, urevaka cesta 16, 043/231-329
Budrovci, I.L. Ribara 15, 031/833-031
Bodovaljci, Bodovaljci 87, 035/345-018
N. Gradika, Bana I.Mauranica 27a, 035/330-065
Deanovac, Deanovac 264, 043/381-079
Konanica, Konanica bb, 043/325-289
Nova Kapela, Kralja Tomislava 33, 035/384-305
akovo, A. Starevia 75, 031 /810-543
Virovitica, Strossmayerova 157, 033/728-234
Pitomaa, Ljudevita Gaja 75, 033/782-960
urevac, Vinogradska 4, 048/811-335
Virje, Mitrovica 3, 048/897-581
Virje, Mitrovica 11, 048/897-581
Gudovac 132a, 043/238-065
Sisak, N.Tesle 17 ,044/545-104
PRVA PZ
Baruna Trenka 28, N.Gradika
PODRUNICA POEGA
Pavla Radia 44, Poega
Tel: 034/211-580
Fax: 034/211-050
82

Zastita Bilja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zastita Bilja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Povrtne

Martina Bronzovi, dipl. ing. agr.

Lektor za hrvatski jezik:

Glasnik zatite bilja 3/2008

Glasnik zatite bilja 3/2008

Proljee je vrijeme kada u povrtnjaku ima mnogo razliitih poslova. Obavlja se

Travanj i svibanj su proljetni mjeseci u kojima se u povrtnjaku intenzivno obavljaju

Kalendar radova u travnju

U zatienom prostoru (staklenik, plastenik ili klijalite) ve su posijane razne vrste

Kalendar radova u svibnju

Darko Kantoci, dipl.ing. agr.

Priprema tla za sjetvu i sadnju

Glasnik zatite bilja 3/2008

Maliranje ili nastiranje tla viestruko je korisna mjera koju primjenjujemo u

NEISKORITENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA,

Na iznenaenje mnogih, antioksidansi su obilno sadrani i u krumpiru obojenog mesa

Kakve krumpire poznajemo i jedemo

mr. sc. Ivan Buturac, H.Z.P.C. d.o.o., Saroni 4, 51216 Vikovo,

Glasnik zatite bilja 3/2008

Napokon, pojavom krumpira plave pokoice i plavog mesa u naim supermarketima,

Upoznajmo detaljnije zanimljivosti o krumpiru obojenog mesa

Glasnik zatite bilja 3/2008

na krvoilni sistem, usporava starenje i oteenja organizma). Nema napisa s temom

Spoznaja da je krumpir obojenog mesa bogat antioksidansima ponukala je i mnoge

Koje antioksidanse nalazimo u krumpiru?

Vani antioksidansi u krumpiru su sljedei spojevi: fenolni spojevi, antocijanini,

Glasnik zatite bilja 3/2008

Sl. 4. Krumpir plave koice i ljubiastog mesa

NAMIRNICA KRUMPIR, NJENE SPECIFINOSTI

Neke od preporuka za sniavanje glikemijskog indeksa hrane:

Glasnik zatite bilja 3/2008

Sl. 5. Krumpir-salata - od krumpira plave

Sl. 6. Ponuda mladog i luksuznog

krumpira bijelog i utog mesa dobro vrednovane prema antioksidativnom kapacitetu,

THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF

Sl. 7. Gomolji ovako ive boje pokoice bili

Sl. 8. Preraevina - od krumpira ljubiastog

Preraevine od krumpira obojenog mesa danas takoer ve nalaze svoje mjesto na

To surprise of many, antioxidants are abundantly contained in potato of colored flesh

Glasnik zatite bilja 3/2008

ISPRAVAK NETONOG NAVODA

Utjecaj okolinih uvjeta na razvoj

Za uspjean rast i razvoj rajice neophodno je osigurati to povoljnije okoline uvjete

Slika 1: Presadnice rajice

Glasnik zatite bilja 3/2008

Budui da se komponente prinosa diferenciraju

Slika 4: Sraivanje plodova kao posljedica

U kasnijim stadijima razvoja

U periodu cvatnje niske temperature

Slika 5: upljikavost ploda kao posljedica

Na visoke je temperature rajica znatno tolerantnija no i one mogu tetno djelovati

Plodonoenje (tijekom noi)

Glasnik zatite bilja 3/2008

na tom dijelu ostaju blijedi. Pojava sunanih

Slika 6: Dodatno osvjetljenje pri

Slika 7: Vrna trule plodova kao posljedica

Fizioloki poremeaji u razvoju rajice

Pojavljuje se na kiselim tlima deficitarnim kalcijem kao i u uvjetima kada je njegovo

Fizioloki poremeaji na plodovima rajice

Slika 9: Vrna trule plodova rajice

Na odumrlo tkivo naseljavaju se saprofitske

Slika 8: Sunana pale

Glasnik zatite bilja 3/2008