Internet I Drustvo

INTERNET AND SOCIETY

INTERNATIONAL THEMATIC COLLECTION OF PAPERS
/ Editors

/ Publishers

,
/ For the Publishers

/ Reviewers
(, )
(, )
(, )
/ Cover Design

/ Print
,
/ Circulation
300
ISBN 978-86-81319-05-5 ( , )
ISBN 978-86-7379-357-3 ( , )
ISBN 978-86-80186-00-9 ( , )

_____________________
/ edited by

,
2014.
/ CONTENTS
/ PREFACE ........................................................................ xi-xiv
, , /
INTERNET, SOCIABILITY, COMMUNICATION
1

................................. 3
SOCIAL CONSTRUCTION OF THE INTERPERSONAL MEDIA
FROM THE TELEGRAPH TO THE INTERNET

:
, , .............................................. 23
MAPPING THE SOCIAL GEOGRAPHY OF THE INTERNET:
MEANINGS, MATERIALITY, POWER
, ,
ARE WE REALLY ALONE TOGETHER?

REFLECTIONS ON SOCIALITY IN CONTEMPORARY SOCIETY .. 41
?

Bla Lenari
SEARCHING FOR LOVE ONLINE:

SOME SOCIOLOGICAL ASPECTS OF INTERNET DATING .......... 57
:

Tjaa akelj

.................................................................. 75
HUMANCOMPUTER SINGULARITY
IN THE INTERNET ENVIRONMENT

: ,
? ..................................... 93
NEW TECHNOLOGIES AND THE FUTURE: OVERCOMING,
TRANSFORMING OR ELIMINATING THE HUMAN?

, , /
INTERNET, GLOBALIZATION, WORK
7
INTERNET KAO KOMPONENTA I SREDSTVO GLOBALIZACIJE .. 113

THE INTERNET AS A COMPONENT AND A MEANS
OF GLOBALIZATION
Ranka Jekni
THE INTERNET AND THE GLOBALIZATION PROCESSES

THE MACEDONIAN CONTEXT ......................................................... 133

Marija Drakulovska Chukalevska, Anica Dragovic
DIJASPORSKI VIRTUALNI IDENTITETI

ANALIZA HRVATSKIH VIRTUALNIH ZAJEDNICA
U ILEU NA ONLINE DRUTVENOJ MREI FACEBOOK ......... 145
VIRTUAL DIASPORA IDENTITIES ANALYSIS OF THE
CROATIAN VIRTUAL COMMUNITIES IN CHILE
ON THE SOCIAL NETWORK FACEBOOK
Marina Peri Kaselj, Aleksandar Vuki
10 ULOGA INTERNETA U KORIENJU KAPACITETA

INTELEKTUALNE DIJASPORE ......................................................... 167
THE ROLE OF THE INTERNET IN THE USE OF
INTELLECTUAL DIASPORA CAPACITY
Milica Veskovi, Mirjana Bobi
11 NAUNOTEHNOLOKA REVOLUCIJA ILI ONAUAVANJE
RADA ORGANIZACIJA: TEHNOLOGIJA, VIRTUELNO
POSLOVANJE I DRUTVENI PROGRES .......................................... 183
SCIENTIFICTECHNOLOGICAL REVOLUTION OR
SCIENTIFICATION OF WORK OF ORGANIZATIONS:
TECHNOLOGY, VIRTUAL BUSINESS AND SOCIAL PROGRESS
Boo Miloevi
/ /
INTERNET AS A MEANS/SUBJECT OF SCIENTIFIC RESEARCH
12 /

.............................. 197
INTERNET AS A RESEARCH SUBJECT AND/OR A MEANS
OF DATA COLLECTION WITH EMPHASIS
ON THE ELECTRONIC QUESTIONNAIRE

13 MOGUNOSTI PROUAVANJA GRAE SA INTERNETA
PRIMENOM ANALIZE SADRAJA ................................................... 215
POSSIBILITIES OF STUDYING MATERIAL FROM THE
INTERNET BY USING CONTENT ANALYSIS
eljka Mani
14
........ 231
IMPLICATIONS OF INCORPORATING WEB RESOURCES
INEDUCATIONAL PROCESSES REALITY AND POTENTIALS

/
/
INTERNET AS AN INSTIGATOR/MEANS OF CIVIL AND
POLITICAL ACTIVISM
15
........ 251
THE POWER OF NEW TECHNOLOGIES AND THE INTERNET
GENERATION AS THE AGENTS OF SOCIAL CHANGES

16
................................................................... 273
INTERNET COMMUNICATION AND THE
DEMOCRATIZATION OF THE INFORMATION SOCIETY

17 DA LI JE INTERNET MEDIJ ARTIKULACIJE NOVIH

POLITIKIH TOKOVA? ...................................................................... 289
IS THE INTERNET A MEDIUM OF ARTICULATION
OF NEW POLITICAL TRENDS?
Isidora Jari, Valentina Sokolovska
18 ............................ 299
HOW THE GREAT WAR BEGAN ON TWITTER
,
19
... 319
THE POWER OF RUMORS AND DISINFORMATION
IN CREATION OF MORAL PANIC ON ONLINE NETWORKS
,
/
LEGAL ASPECTS OF INTERNET USE
20 :
,
......... 337
INTERNET AND PRIVATE LIVES OF EMPLOYEES:
THE BOUNDARIES OF EMPLOYERS SUPERVISORY,
DISCIPLINARY AND NORMATIVE PREROGATIVES

21 ,
................................. 353
LEGAL ISSUES IN ELECTRONIC CONTRACTS WITH
REFERENCE TO THE CONTRACT OF SALE OF GOODS

22 ................ 365
THE INTERNET AND THE PROTECTION OF PRIVACY RIGHTS

23 ............. 379
METHODS OF ABUSE OF CHILDREN ON THE INTERNET

24
..................................................... 395
THE PROTECTION OF COPYRIGHT LAW AND THE RIGHT
TO FREEDOM OF EXPRESSION ON THE INTERNET

25
................................................ 407
ADVANTAGES AND LIMITATIONS OF THE ONLINE
MEDIA SPACE REGULATION

26
............................................................................. 419
INTERNET AND FREE EXCHANGE OF INFORMATION
LEGAL ASPECTS

27 ............................................. 431
INTERNET AND IDENTITY THEFT

, , , /
INTERNET, YOUTH, TERRORISM, RELIGION
28 DECA NA INTERNETU I ONLAJN DRUTVENIM MREAMA .. 443
CHILDREN ON THE INTERNET AND ONLINE
SOCIAL NETWORKS
Slobodan Miladinovi
29
................................................................................... 459
PARENTAL MONITORING OF CHILDREN AND

ADOLESCENTS INTERNET USE
, ,

30 SLOBODNO VRIJEME DIGITAL NATIVES GENERACIJE ........... 473

SPARE TIME OF DIGITAL NATIVES
Mladen Bubonji
31 ............................. 489
MISUSE OF INTERNET AND TERRORISM

32 INTERNET U FUNKCIJI RELIGIJE I/ILI INTERNET KAO
SVJETOVNA RELIGIJA ....................................................................... 501
INTERNET IN FUNCTION OF RELIGION AND/OR
INTERNET AS THE SECULAR RELIGION
Ivan Cvitkovi
/ Index of Names
511
/ Notes on the Contributors
517
. , , 32 , , 19. 20.
2014. .
, ,
, . 70 , www.com
90 ,
. , ,
,
, , , , ,
. , , , () .
,
. A ,
, , ,
, vice versa.

, ,
. , , , .
, . ,
, .
.

,
(Facebook), . , , , . . ,

,
, , .
, ,
,
, . ,
, , , , . , , , .
, , .
, , e .
xii

, , , ,
, ,
, .
, , , , , , ,
.
, / , . ,
, , . ,
.
, /
,
.

.
, . , , .
, , .
, , ,
. . ,
xiii

, ,
.
,
.
, , , .
,
2014.
xiv
, ,
/
INTERNET, SOCIABILITY,
COMMUNICATION

004:316.42

,
d.petrovic@sf.bg.ac.rs
: , ,
, , . ,
,
.
, ,
, ,
.
, , . , .
, ,
, , ,
, .
: , , , , , , , .

, , . ,
, , ,
. 36022,
, .

, . ,
, , , ,
, .
,
, , , , .
,
, , .
, -
,
,
, . ( ) () .

. , . , , ,
, vice versa.
, () ,
, , ,
. ,

.
1.

,
,
XIX XX . , ,
. :

, 4
...
, (Ogburn 1968,
55). ,
(Feenberg, 1999).
XX , (
), ( ). , ,
XX , , .

, , ,
(Feenberg 1999).
, a o (The Social Construction of Tecnology)
.
(H. M. Collins), (Pinch), (Bijker) .
, . , , .
. ,
, , ,
,
. ,

(Feenberg 1999).
. . , .
, ,
: , ,
(Winner 1993); ,
(Stump 2000); (Bakardjieva 2005);
5

,
(Feenberg 1999).
.
. ,
, . , , , ,
,
. ,

. ,
.

, , . ,
, , ,
,
60 70 XX . ,
,
. ,
, , ,
.
2.
. . , , ,
, , . , .

.
XX . , . , , XVII
, , (
1998), ,
,
6
...
( ) XVIII (Martineli 2010).

, ,
, ,
( 2009).
, , , ,
.
( /2009, 28/ )
,
.
. ,
, . XIX , , , , ( 2001). ( 1998). (liquid),

( 2009). (2001) , . , , , , .
, ,
,
. ,
.

,
. , ,
, : (Rammler 2008). , , . .

7

, , . , , ,
, .
,
, . XX (Urry 2005) , .
,
, , .
,
,
, ,
. ,
XIX XX , .
,
,
. , ,
, . ,
,
,
. , , , , .
3.
3.1.

(Dimmick et l. 2011),
(Lders 2008), (Petric et al. 2011), ( 2009, 2013). , ,
, , email-. ,
.
,
8
...
, . , , . ,
,
.
. , ,
,
: 1. ; 2. ; 3. ; 4. . , . ,
a
, . ( ), ,
( ).

, , .

. ,

. , email
,
, .1

: 1. , 2. , 3. 4. , , . , ,
.
3.2.
, , ,
. ,
.
.
: 2013.

, ,
. :
... ... ,

( 2006,187).
: , , ...
( 2006,189).
, .

.
XIX (Winston 2003; Standage
1998).
(Stein 2006),
, (Carey 2006). ,
,
.
,
, ,
. , , ,
( 2006, 190). . , .
(James Carey)
, , , .

. . , ;
, ; ;
(Carey 2006, 232).
,

(Winston 2003, 27). ,
10
...
,
. . , ,
, ,

. , ,
,
, , ,
(Carey 2006, 231; Lubrano 1997, 126). , . , , , , .
, , ,
( 1971, 311317).

.
200 ,

(Carey 2006, 239; Hanson 2007, 21).
.
XVIII , . ,
,
(Fischer 1992, 23).

.
,
,
. (
, ) ( , ,
) . ,
, , .
3.3.
,
.
, , .
11

, Daily Graphic 15.3.1877. ,

, : (,
1971, 331). , (phone)
(phony). , 1904.
Evening telegram : phony
(, 1971,326).2
, , XIX XX , (Sidonie Gabrielle Colette) (Solymar 1999, 165).
1926. (Knights of Columbus Adult Education Committee) , : (Fischer 1992, 1).

,
XIX , .

, (Mercer
2006, 68; Fischer 1992, 78),
. ,
,
, .

, ,
.
( 2003, 8490)
.
,
, , , .

() () XX , ( )
( ) . 2
,
, .
12
...
, , . , a, ,

XX , , . ,

. ,
, XX , .
XX , (Fischer 1992)
.
, , ,
,
.
. (2008, 222) ,
, , .
.
, , , , .
,
(Dimmick, Sikand and Patterson 1994, 659), , :
, . ,
, .3 , , (Licoppe 2003) , .
. . , ,

3

, .
13

.
.

, ,
.
. ,
,
,
. (
emaila)
,
.
3.4.

. , (. )

.
,

90 XX .4
XX
, 40
XX (Ling 2004).
,

80 90 XX .
(Castells 2000), , ,
, XX . , , (, , ),
. , , XX
,
(Ling 2004, 151; Castells et al.
XIX .
14
...
5
2004, 240). ,
,
. , , , . ,
, 6 ,
. ,

, .
(Geser 2005, 236) , , . . , , .
,
, , .7 ,
,
, (Geser
2005, 237). , ,
, ( , ) ( ), (
, ) ( ).
5 , ,
.
6
.
7
, , ,
(Castells 2000).
95%. , (
40% 2014. http://www.itu.int/en/ITUD/Statistics/Pages/stat/default.aspx).

.
15

, (, ), (Castells et al. 2004, 239249): 1. ; 2. ; 3. ; 4. ; 5.
; 6.
; 7. , , ;
8. ; 9.
10.
,
.
. (Liccope 2003) , , , , . ,
, ,

.
, , . . , ,

. , , . .
. , . . , XX ,
XXI .
.
3.5.

16
...
, , .

: (, ), , ,
,
( , , , ).
(Jordan 2000; Castells 2001; Slevin 2002; 2011),

.

, ,
, , , .
. (Feenberg 1999,
121)

.8

. , ,
. ,
() () . , ,
60
70 XX .
(
). , ,
, , , . , (Ward
Christensen Randy Suess) 1970.
,
MODEM, 1978. (Bulletin Board Sistem). 1979
UNIX
USNET (news group)
. 1991. ,
(Linus Torvalds) UNIX
LINUX
8
: .
17

.
,
, world wide web, (Castells 2001, 28).
,
, . MUD (Multi User Dungeons) IRC
(Internet Relay Chat) , 80 XX
, .

.
, .9

.10
, .
, , ( 2011, 130).
. , . ,
.
, 11 , ,

.
, ,
,
: , . , , . ,
9
(Microsoft) Windows . , , ,
.
10
.

(Turkle 2005, 183218).
(Himanen 2001).
11

(ITU): http://www.itu.int/en/ITU-D/Statistics/Pages/stat/default.aspx.
18
...
(Chen et al. 2002; Baym et al. 2004; Flanagin 2005; Boase 2008; Tillema
et al. 2010; van den Berg 2012). ,

(Kraut et al. 1998; Nie and Erbring 2002; Veenhof 2006; 2008). ,

. , ,
(Hlebec et al. 2006; Lee and Lee 2010; Shkolovski et al. 2006).

.
. ,
,
.
,
,
.

, , ,
.
. ,
.

. , ,
.
. , .

. .
.
. ,
19

. ,
, ,
, , .
, . . : , 2003
Bakardjieva, M. Internet Society: The Internet in Everyday Life. London: Sage Publications, 2005.
, . . : Mediterran Publishing, 2009.
Baym, N., Y. Zhang, and M. Lin. Social Interactions across Media: Interpersonal Communication on the
Internet, Telephone and Facetoface. New Media & Society 6, 3 (2004): 299318.
Boase, J. Personal Networks and the Personal Communication System: Using Multiple Media to
Connect. Information, Communication & Society 11, 4 (2008): 490508.
, . . : , 2001.
, . . . . : Clio, 2006.
van den Berg, P., T. Arentze, and H.Timmermans. New ICTs and Social Interaction: Modelling
Communication Frequency and Communication Mode Choice. New Media & Society
14, 6 (2012): 9871003.
Veenhof, B. The Internet: Is it Changing the Way Canadians Spend their Time? Connectedness
Series No. 13, Statistics Canada Catalogue no. 56F0004MIE, 127, 2006. Dostupno na:
http://www.statcan.gc.ca/pub/56f0004m/56f0004m2006013-eng.pdf.
Winner, L. Upon Opening the Black Box and Finding It Empty: Social Constructivism and the
Philosophy of Technology. Science, Technology and Human Values 18, 3 (1993): 362378.
Winston, B. S. Media, Technology and Society. New York: Taylor&Francis eLibrary, Routledge, 2003.
Geser, H. Towards a Sociological Theory of the Mobile Phone. In Emerging Media: Communication and the Media Economy of the Future, edited by A. Zerdick, A. Picot, K. Schrape,
J. C. Burgelman, and R. Silverstone. SpringerVerlag Berlin, 2005.
, . . : , 1998.
, . . : Clio, 2011.
Dimmick, J., J. Feaster, and A. Ramirez. The Niches of Interpersonal Media: Relationships in
Time and Space. New Media & Society 13, 8 (2011): 12651282.
Dimmick, J., J. Sikand, and S. Patterson. The Gratifications of the Household Telephone: Sociability,
Instrumentality, and Reassurance. Communication Research 21, 1 (1994): 643663.
Carey, J. Technology and Ideology: The Case of the Telegraph. In The New Media Theory Reader,
edited by R. Hassan, and J. Thomas, 225243. England: Open University Press, 2006.
Castells, M. Uspon umreenog drutva. Zagreb: Golden marketing, 2000.
Castells, M. The Internet Galaxy. Oxford: University press, 2001.
Castells, M. Informationalism, Networks, and the Network Society: A Theoretical Blueprint. In The
Network Society: A Crosscultural Perspective. Northampton, MA: Edward Elgar, 2004.
Kraut, R., M. Patterson, V. Lundmark, S. Kiesler, T. Mukopadhyay, and W.Scherlis. Internet Paradox: A Social Technology That Reduces Social Involvement and Psychological WellBeing? American Psychologist 53, 9 (1998): 10171031.
Lee, J. and H. Lee. The Computermediated Communication Network: Exploring the Linkage between
the Online Community and Social Capital. New Media & Society 12, 5 (2010): 711727.
Levinson, P. Cellphone The Story of the Mobile Medium and How It Has Transformed Everything!
New York: Palgrave Macmillan, 2004.
Licoppe, C. Two Modes of Maintaining Interpersonal Relations Through Telephone: From the
Domestic to the Mobile Phone. In Machines that Become Us: The Social Context of Personal Communication Technology, edited by J. E. Katz, 171187. New Brunswick and
London: Transaction Publishers, 2003.
20
...
Ling, R. The Mobile Connection: The Cell Phones Impact on Society. San Francisco: Morgan Kaufmann Publishers, 2004.
Lubrano, A. The Telegraph: How Technology Innovation Caused Social Change. New York: Routlege, 1997.
Lders, M. Conceptualizing Personal Media. New Media & Society 10, 5 (2008): 683702.
, . . ; , 1971.
Martineli, A. Modernizam proces modernizacije. Podgorica: Cid, 2010.
Mercer, D. The Telephone: The Life Story of a Technology. Westport: Greenwood Press, 2006.
Nie, N. H. and L. Erbring. Internet and Society: A Preliminary Report. IT & Society 1, 1 (2002):
275283.
Ogburn, W. F Nacionalna politika i tehnologija. U Moderna tehnologija i civilizacija, edited by
C. R. Walker, 4557. Zagreb: Naprijed, 1968.
Petric, G., A. Petrovcic, and V. Vehovar. Social Uses of Interpersonal Communication Technologies
in a Complex Media Environment. European Journal of Communication 26, 2 (2011):
116132.
, . . 51, 1 (2009): 2344.
, . : . 55, 3 (2013):
417438.
Rammler, S. The Wahlverwandtschaft of Modernity and Mobility. In Tracing Mobilities Toward a
Cosmopolitan Perspective, edited by W. Canzler, V. Kaufmann, and S. Kesselring, 5776.
England: Ashgate Publishing Ltd., 2008.
Slevin, J. The Internet and Society. Cambridge: Polity Press, 2002.
Solymar, L. Getting the Message A History of Communications. Oxford: Oxford University press,
1999.
Standage, T. Victorian Internet: The Remarkable Story of the Telegraph and the Nineteenth Century's
Online Pioneers. USA: Walker Publishing Company, 1998.
Stein, J. Reflections on Time, Timespace Compression and Technology in the Nineteenth Century. In
The New Media Theory Reader, edited by R. Hassan and J. Thomas, 244249. England: Open
University Press, 2006.
Stump, D. Socially Constructed Technology. Inquiry 43, 2 (2000): 217224.
Tillema, T., M. Dijst, and T. Schwanen. Facetoface and Electronic Communications in Maintaining Social Networks: The Influence of Geographical and Relational Distance and of
Information Content. New Media & Society 12 6 (2010): 965983.
Turkle, S. Second Self. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press, 2005.
Urry, J. The System of Automobility. In Automobilities, edited by Featherstone, Thrift and Urry, 25
40. Sage Publications, 2005.
Feenberg, A. Questioning Technology, Routledge. New York, USA, 1999.
Fischer, C. S. America Calling Social History of the Telephone to 1940. USA: University of California
Press, 1992.
Flanagin, A. IM Online: Instant Messaging Use Among College Students. Communication Research Reports 22, 3 (2005): 175187.
Hanson, J. How Cell Phones and the Internet Change the Way We Live, Work, and Play. Westport:
Praeger Publishers, 2007.
Himanen, P. The Hacker Ethic and the Spirit of the Information Age. New York: Random House,
Inc., 2001.
Hlebec, V., K. Lozar, and V. Vehovar. The Social Support Networks of Internet Users. New Media & Society 8, 1 (2006): 932.
Huurdeman, A. The World Wide History of Telecommunications. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc.,
2003.
Chen W., J. Boase, and B. Wellman. The Global Villagers: Comparing Internet Users and Uses
around the World. In The Internet in Everyday Life, edited by B. Wellman and C. Haythornthwaite, 74114. Oxford: Blackwell, 2002.
21

Jordan, T. Cyberpower. Routlege, London and New York, 2000.
Shklovski, I., S. Kiesler, and R. Kraut. The Internet and Social Interaction: A Metaanalysis and
Critique of Studies 19952003. In Computers, Phones, and the Internet: Domesticating
Information Technology, edited by Kraut, Brynin and Kiesler, 251265. Oxford: Oxford
SOCIAL CONSTRUCTION OF THE INTERPERSONAL MEDIA

FROM THE TELEGRAPH TO THE INTERNET
Summary: In public discourse, fortunately far more than in the scientific, it is still very present simplified, technodeterminist view about the devastating impact of interpersonal communication technologies on our sociability. In this paper we start from reverse perspective, which is technoconstructivist in broad sense and implies that the technology is not selfmade product that has been
created in a social vacuum, but that it arises in a certain relation with society. In this view, the development of telecommunications from the telegraph, through the landline and mobile phones, to
the internet, can be related to different social transformations that have created conditions for the
development of these technologies. Our basic idea is that they sprang to life in the midst of society
as a result of an early and radical phase of modernization and play a very important role in the
process of social reembedding by enabling the relationships lifted out from the immediate context
of interaction to be reestablished. In order to ground this stand point we analyze the development
of telecommunications from the telegraph to the internet to address the socioeconomic factors that
directed this development, but also the social consequences of these technologies usage in the past
two centuries. The main conclusion of the paper is that society and telecommunications constitute a
vicious circle in which, throughout history, growing social mobility and speeding of daily life generate the need for more efficient communication technologies, while in return their usage leads to
even greater acceleration of everyday life, and frees people from spatiotemporal constraints.
Key words: interpersonal media, electronic communication, modernization, mobility, the telegraph, the telephone, mobile communication, the internet.
22
MAPIRANJE DRUTVENE GEOGRAFIJE INTERNETA:

ZNAENJA, MATERIJALNOST, MO
UDK 004.738.5:316.44
Duan Risti
Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet
risticd@ff.uns.ac.rs
Ana Pajvani Cizelj

ana@nspoint.net
Duan Marinkovi
ladum@neobee.net
Saetak: U ovom radu se Internetu pristupa problemski, kao novom mediju i tehnologiji komunikacije koja omoguava proirenje i preobraaj prostora drutvenih interakcija. Arhitektura interneta
sadri niz pravila i strategija koje odreuju njegov oblik, ali su takoe i u funkciji re(pro)dukcije
drutvenih praksi. Funkcije koje su pre ekspanzije novih medija imale drutvene institucije, sada
oni sve vie posreduju. Elemente drutvene geografije interneta u ovom radu mapiramo kao drutvene efekte ili posledice njegovog razvoja koji se artikuliu kroz: sferu materijalnosti, sferu znaenja i sferu moi. U zakljuku rada se istie da ovakav nain problematizacije drutvene dinamike i
drutvene geografije interneta nema za cilj celovito objanjenje tehnodrutvenih praksi koje se odnose na njegovu upotrebu, ve predstavlja pokuaj prepoznavanja i konceptualizacije odreenih
drutvenih elemenata i tendencija u tim praksama, kao doprinos razvoju teorijskih orua za njihovo socioloko promiljanje i objanjenje.
Kljune rei: internet tehnologija, komunikacija, drutvene prakse, kibermesta, mo.
UVOD INTERNET KAO NOVI MEDIJ I

DRUTVENA TEHNOLOGIJA KOMUNIKACIJE
Socioloko prouavanje interneta i kompjuterski posredovane komunikacije
predstavlja iroko podruje istraivanja drutvenih problema koji su u vezi sa razvojem i
Rad je nastao kao rezultat istraivanja u okviru projekta Digitalne medijske tehnologije i drutveno-obrazovne promene (III47020) i Promene u drutvenoj strukturi i pokretljivosti kao inioci evropskih integracija Republike Srbije, sa posebnim osvrtom na AP Vojvodinu (179053), koji finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije.
Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

implementacijom internet tehnologija. Uprkos razliitim stanovitima i teorijskim pristupima u sociolokom prouavanju interneta, moe se rei da je izvesno da na njegov razvoj kao posebne vrste tehnologije tehnologije komunikacije, utie drutveno okruenje.
Kada se govori o novim medijima obino se misli na internet, iako se u nove
medije ubrajaju i mobilni telefoni, raunarske igre, CD ROMovi, DVDjevi, virtuelna
stvarnost, itd. Prema uobiajenom shvatanju novi mediji se mogu identifikovati sa upotrebom raunara, koji slue za generisanje, prikazivanje i distribuciju informacija. Revolucija novih medija odnosi se na prelaz razliitih sadraja kulture iz analogne u digitalnu
formu,1 to utie na sve nivoe komunikacije, ukljuujui snabdevanje, manipulaciju,
skladitenje i distribuciju informacija, ali takoe utie i na sve vrste medija: tekstove,
knjige nepokretne slike, pokretne slike, zvuk. Prodor digitalnih tehnologija i njihova
vanost za razliite nivoe drutvenog organizovanja i strukturiranja je deo ireg skupa
drutvenih pojava i proces. Digitalne tehnologije postaju integralni deo drutvenih pojava koje oblikuju, a time i predodreuju njihov sadraj (Sassen 2002; Gir 2011). Internet
kao vrsta novog medija predstavlja ukrtanje raunarske i medijske tehnologije, koja
omoguava prevoenje sadraja svih postojeih medija u digitalne, numerike podatke
koji postaju dostupni putem raunara. Mediji su postali novi mediji2 kada je tehniki postalo mogue da tekstovi, grafike, pokretne slike i zvuk, odnosno razliiti audiovizuelni
sadraji budu numeriki obradivi ili jednostavno, iskazani kao skupovi raunarskih podataka. Raunar nije vie samo kalkulator, ve medijski procesor (Manovi 2011).
Tehnologija i tehnoloka proizvodnja su meu najvanijim obelejima savremenih drutava, a veina vanih drutvenih procesa danas se ostvaruje zahvaljujui medijaciji informacionih i komunikacionih tehnologija (Chambers 2006). Pojam tehnologije je
socioloki mogue definisati na vie naina, ali je vano istai da se ona ne odnosi samo
na materijalna sredstva, ve da uvek upuuje na drutvene vrednosti i prakse koje se
povezuju sa njihovom upotrebom. Tehnologija uvek podrazumeva neki oblik znanja (Layton 1974), to znai da ona utie i na formiranje kolektivnih drutvenih predstava i pogleda na svet. Socioloko znaenje i znaaj tehnoloka sredstva komunikacije dobijaju zahvaljujui uticaju koji imaju na drutveni poredak i drutvenu stvarnost (Petrovi 2013).
Piter Golding (Peter Golding) daje jednu dihotomnu podelu tehnologija u kojoj se kao
kriterijum istie upravo njen drutveni potencijal, odnosno mogunost da utie i menja
postojee drutvene procese, da podstie ili uzrokuje potpuno nove drutvene aktivnosti i
trendove. Golding tehnologiju definie kao mehanizme kojima ljudi manipuliu materijalnim svetom (Golding 2000, 171). U prvoj grupi tehnologija se nalaze one koje omoguavaju postojeim drutvenim procesima da se odvijaju na bri, efikasniji ili konvencionalniji nain (uz mogunost negativnih posledica, kao npr. zagaenja ili rizika); druga
1
Termin digitalan i procesi digitalizacije, odnosno transformacije razliitih vrsta podataka u digitalnu elektronsku formu (binarni kod) odnose se na podatke koji su izraeni kao diskretne vrednosti. Ovaj termin ima ire znaenje i postaje sinonim za tehnologiju koja je omoguila pojavu
elektronskih binarnih raunara (Gir 2011). Socioloki je relevantno da su digitalni objekti, kako
pie Betankur, sainjeni i od fizikih medija koji ih prenose, pohranjuju i predstavljaju publici, ali i
samog digitalnog rada koji podrazumeva i tehnoloku osnovu i ljudsku aktivnost koja je u vezi sa
digitalnim oblicima informacije (Betancourt 2006).
2
Dok su ranije teorije medija i komunikacije nastajale u kontekstu tzv. masovnog drutva i pretpostavljale jasne razlike izmeu proizvoaa medijskih sadraja i publike, izmeu teksta i konteksta, teorije novih medija i komunikacije koja se odvija u kiberprostoru otvaraju pitanja i nedoumice koje uzdrmavaju epistemoloke temelje istraivanja medija (Jansson 2005).
24
Mapiranje drutvene geografije interneta...

grupa tehnologija omoguava potpuno nove ljudske aktivnosti koje ranije nisu bile ni
zamislive (Golding 2000, 171). Pri tome, on dodaje da se veina novih informacionokomunikacionih tehnologija, prema navedenom kriterijumu moe svrstati u prvu navedenu grupu.
Internet i novi mediji su vrste tehnologije koje je neophodno istraivati s obzirom na njihovu socioloku dimenziju, jer to nisu vrednosno neutralne tehnologije one
predstavljaju medijum za diskurzivno posredovanje drutvenih odnosa moi, pa se mogu
smatrati i sredstvima za postizanje drutvenih ciljeva koji nisu iznad polja drutvenih
borbi i dominacije. U tom smislu, tehnologije nemaju autonomiju (Gouldner 1976, 183),
a procesi komunikacije koje posreduju nove informacionokomunikacione tehnologije ne
mogu se razmatrati nezavisno od drutvenog konteksta kao apstraktna razmena informacija izmeu komunikator i primalac. Svaka informacija moe da se posmatra kao
deo procesa saznavanja, komunikacije i saradnje (Fuchs 2008).
Razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija omoguava sve veu fleksibilnost drutvenih procesa (uspenost u reavanju problema, koordinisano donoenje
odluka, decentralizacija, itd). U poslednjoj etvrtini XX veka, prema miljenju Manuela
Kastelsa (Castells 2003), tri znaajna globalna procesa odvijala su se istovremeno, najavljujui novu drutvenu strukturu koja se temelji na mreama (tzv. umreeno drutvo):
potreba ekonomije za fleksibilnou upravljanja i globalizacijom kapitala, proizvoda i
trgovine; potrebe drutva u kojem su vrednosti individualne slobode i otvorene komunikacije postale presudne i napredak u raunarstvu i telekomunikacijama (mikroelektronska revolucija). Uz pomenute uslove, internet kao novi medij postaje poluga digitalizacije informacija i pokretanja razliitih drutvenih procesa jer se kljune ekonomske,
politike i kulturne delatnosti sve vie strukturiraju zahvaljujui internetu. Sa druge
strane, drutveni procesi iskljuivanja iz globalne mree komunikacija (ili ono to se
naziva i digitalnom podelom) jedan je od najtetnijih oblika drutvene marginalizacije
u savremenim razvijenim ekonomijama. Jedan od najvanijih savremenih trendova u vezi
sa ovim tehnologijama je po miljenju Jana Van Dijka (Jan Van Dijk) injenica da odnosi
postaju mnogo vaniji od jedinica koje povezuju. On tu pojavu naziva artikulisanim odnosima koji plutaju po povrini u svakom drutvenom podsistemu i ostvaruju se zahvaljujui razliitim drutvenim i medijskim mreama, odnosno tehnodrutvenim praksama. Posledice takvih odnosa, smatra Van Dijk, sutinski menjaju ekonomiju, politiku,
kulturu i svakodnevni ivot ljudi (Van Dijk 2006, 37).
Uporedo sa razvojem informacionokomunikacionih tehnologija, razvijaju se i
novi oblici drutvenotehnikih obrazaca i praksi koji utiu na preoblikovanje drutvenih
odnosa i proirivanje repertoara drutvenih ponaanj.3 Zahvaljujui tim procesima javljaju se i novi diskursi pripadanja, novi naini razumevanja drutvenih dogaaja (Calabrese 2013), novi drutveni identiteti, novi naini (samo)predstavljanja (Featherstone
2014) kao i novi oblici drutvene kontrole. Izazov za sociologiju u tom smislu, kako
dobro primeuje Saskija Sasen (Saskia Sassen), nije toliko u procenjivanju znaaja koji
3
O tome kako novi mediji utiu na razvoj novih drutveno-tehnikih obrazaca, potkultura i umreene individualnosti videti u: Castells 2003. Razvoj tehnologije u celini konvergira sa drutvenim
procesima. Poznati istraiva kulture i drutva, Rejmond Vilijams, davno je identifikovao te konvergencije piui o tome kako drutvene forme komunikacije, iji su sastavni deo i komunikacijske
tehnologije, istovremeno proistiu iz organizacije drutva i odraavaju tu organizaciju (Williams
1965; Williams 1974/2004).
25

tehnologija danas ima, ve u razvoju analitikih kategorija koje omoguavaju da se
objasne kompleksni odnosi tehnologije i drutva (Sassen 2002). U tom smislu e i zadatak ovog rada biti da problematizuje tehnodrutvene prakse upotrebe interneta shvaenog kao celina tih praksi i drutveno oblikovana tehnologija komunikacije. Te problematizacije4 e u kontekstu ovog rada biti pokuaji da se identifikuju neki od socioloki
relevantnih elemenata savremenih tehnodrutvenih praksi upotrebe internet tehnologij.
1. TEHNOLOKA ARHITEKTONIKA I DRUTVENA GEOGRAFIJA INTERNETA
Najpoznatiji svetski kompjuterski mreni sistem internet, predstavlja tehnoloki zasnovanu mreu komunikacije koja se sve vie iri na globalnom nivou. Najpoznatija
i moda najuticajnija tehnologija koja je internet uinila javno dostupnim i globalno poznatim je Vorld Vajd Veb (World Wide Web WWW) i otkrie hipertekstualne veze Tima
Bernersa Lija (Tim Berners Lee) koja je od 1990. godine omoguila da se u jednoj neprekidnoj plovidbi poveu u mree tekstovi postavljeni na razliite raunare (Kardon
2013, 15). Nakon uspeha programa Netskejp Nevigejtor (Netscape Navigator), kompanija
Majkrosoft (Microsoft) je otkrila internet, jer je kao deo paketa operativnog sistema Windows 95 uvela program za pretraivanje interneta (browser) pod nazivom Internet Eksplorer (Internet Explorer). Zato se smatra da je za veinu ljudi, poslovni svet i drutvo u
celini, Internet roen 1995. godine (Fuchs 2008, 121). Uopteno govorei, Internet predstavlja mreu raunarskih mre koja se zasniva na tehnologiji posebnih protokol.5
Standardne definicije Interneta esto naglaavaju njegove tehnikotehnoloke aspekte, a
zanemaruju injenicu da bez koordinisanih drutvenih aktivnosti njegove upotrebe on ne
bi funkcionisao. Internet je mnogo vie od jednostavne tehnoloke mree. U pitanju je
otvorena mrea ili skup dinaminih i sloenih tehnolokodrutvenih praksi koje omoguavaju neprekidne inovacije.
Karakteristike Interneta koje su vane i u tehnolokom i u sociolokom smislu
su: interaktivnost (korisnici interneta mogu da utiu na informacije koje dobijaju i da ih
do odreene mere menjaju), multimedijalnost (kombinacija teksta, slike i zvuka kao multimedija), hipertekstualnost (mrea povezanih tekstova i stranica), globalizovana komunikacija (internet menja prostornu i vremensku dimenziju komunikacije), komunikacija odmnogihkamnogima (decentralizovana struktura, svaki primalac/konzument informacije
je potencijalni poiljalac/proizvoa informacije), kooperativna proizvodnja (u poreenju
sa tradicionalnim medijima, internet nije samo medijum komunikacije, ve i sistem koji
omoguava kooperativne radne procese), dekontekstualizacija (na internetu se esto gubi
kontekst digitalnih informacija pitanje autorstva, mesta i vremena odailjanja informacije i sl.), derealizacija (internet zamagljuje granice izmeu stvarnosti i fikcije) (Fuchs
2008, 139). Zahvaljujui upravo ovim obelejima, moe se rei da internet s jedne strane
utie na drutvene prakse, ali se razvija i menja upravo zahvaljujui njima. Internet tehnologija predstavlja oblik drutvene organizacije mreu, koja je zahvaljujui razliitim
tehnolokodrutvenim praksama prisutna u savremenoj ekonomiji (poslovanju), politici
4
Vie o terminu problematizacije i njegovoj upotrebi videti u: Fuko 2005.

Internet predstavlja skup razliitih mre. Jedna podmrea (subnetwork) na internetu moe biti
lokalna mrea raunara (local area network, Ethernet LAN) ili mrea koja se uspostavlja izmeu samo
dva raunara. Bilo koja podmrea na internetu uspostavlja se zahvaljujui protokolima (TCP/IP
Transmission Control Protocol/Internet Protocol). Vie o tome videti npr: Rusovan et al. 2005.
5
26

i kulturi. U tom smislu se moe rei da tehnoloka arhitektonika i drutvena
geografija predstavljaju aspekte ili elemente tehnodrutvenih praksi korienja interneta kao drutvene tehnologije komunikacije. Razliite prakse upotrebe interneta podrazumevaju korienje sistema ali i operacije koje se nad njim izvode, to u krajnjoj konsekvenci znai da kao to se jezik kroz svakodnevnu upotrebu govora menja, takav je sluaj
i sa tehnologijom (Petrovi 2013, 22). Zato istraivai govore o razliitim anrovima
upotrebe tehnologije, odnosno interneta, koji nastaju u sloenoj interakciji tehnologije i
standardizovanih ljudskih projekata u tipinim drutvenim situacijama (Petrovi 2013,
22; Bakardieva 2005). Kljuni princip funcionisanja interneta, nazvan skrajanakraj
(endtoend ili e2e) koji su prvi put opisali mreni arhitekti Derom Salcer, Dejvid Klark
i Dejvid P. Rid 1981. godine, jeste princip koji prua smernice dizajnerima mree pri razvoju protokola i aplikacija. Lorens Lesig (Lawrence Lessig) smatra da ovaj koncept, odnosno nain na koji je sam internet dizajniran, ima uticaja na slobodu i kontrolu njegove
upotrebe (Lesig 2007). Mrena logika interneta ili njegova tehnoloka arhitektonika, predstavlja samo osnovu za uspostavljanje drutvenih interakcija, odnosno za dinamiku interakciju drutvenih aktera posredstvom ove tehnologije. Prakse interakcije i participacije
drutvenih aktera koje nastaju upotrebom tehnologije i interneta predstavljaju uvek prethodno strukturirane prakse kao definisane prostore u kojima se akcije mogu odvijati (Mller 2009). Drutveni znaaj interneta kao nove medijske tehnologije moe se u tom smislu razumeti kao osnova za strukturiranje razliitih oblika drutvenih iskustava. Internet
tehnologije predstavljaju jednu od pretpostavki za reprodukciju postojeih i nastanak novih drutvenih prostor komunikacije i interakcije.
1.1. Sfera6 materijalnosti kiberprostor kao tip drutvenog prostora
Komunikacija koja se odvija putem interneta omoguava medijaciju razliitih
informacija izmeu pojedinaca, ali istovremeno doputa irenje informacija za iroku javnost (Kardon 2013, 9). U pitanju je kompjuterski posredovana komunikacija7 koja se odvija u kiberprostoru. Ukoliko poemo od pretpostavke da se drutveni prostor moe definisati kao prostor koji omoguava da razliiti drutveni akteri stupaju u interakcije (Lessig 2004), kiberprostor se moe smatrati vrstom drutvenog prostora. Pojam kiberprostor predstavlja kovanicu rei kiber (cyber), koja se odnosi na upravljanje i u vezi je sa terminom kibernetika, koji se odnosi na studije koje su poevi od polovine XX veka ili neto ranije, oznaavale izuavanje komunikacije i kontrole ivih bia i maina kao sistema,
odnosno interdisciplinarno podruje izuavanja strukture regulatornih sistema, dok pojam
prostora (space) upuuje da se radi o nekoj vrsti prostora on je virtuelan i predstavlja
jedan poredak stvarnosti (Shields 2005; Woolgar 2002), odnosno strukturu prostornih
mogunosti (DeLanda 2005). Virtuelna stvarnost se takoe moe smatrati tipom prostora
u kojem se odvijaju ljudske interakcije i pohranjuju informacije. Ona na neki nain predstavlja ekstenziju ili produetak fizike, drutvene ili svakodnevne stvarnosti. Virtuelna
stvarnost kao i kiberprostor, predstavlja prostor koji je stvorilo drutvo ona je njegov
tehnoloki supstrat (Fuchs 2008). Manuel Kastels je pisao o stvarnoj virtuelnosti koju
6
Termin sfera treba da uputi na prostore koegzistencije koji kombinacijom formiraju nove ontoloke konstitucije, koje pored ljudi ukljuuju i maine, tehnologiju. Videti: Sloterdijk 2010.
7
O vrstama kompjuterski posredovane komunikacije videti npr: Shields 2001; Bakardjieva 2005;
Fuchs 2008; Petrovi 2013; Warschauer 2001.
27

proizvodi komunikacijski sistem drutva: To je sistem u kojem je sama stvarnost (to jest
ljudsko materijalno/simboliko postojanje) u potpunosti obuhvaena, posve uronjena u
virtuelnu postavku slika, u izmiljeni svijet, u kojem pojave ne postoje samo na ekranu pomou kojeg se iskustvo komunicira, ve same postaju iskustvo (Castells 2000, 400).8 Veza
kibernetike i prostora prema miljenju Kristijana Fuksa (Christian Fuchs) govori o tome da
je kiberprostor tehnoloki prostor koji su proizveli ljudi. Kibernetski aspekt interneta upuuje na samo-organizujui sistem i drutvene odnose koji nastaju ili se menjaju zahvaljujui
njegovoj upotrebi (Fuchs 2008, 136). Kiberprostor koji predstavlja materijalizaciju tehnodrutvenih praksi predstavlja i materijalnu platformu za umnoavanje, uslonjavanje i
ubrzavanje razliitih naina komunikacije, odnosno tip ekstenzivnog drutvenog prostora
koji upuuje na proirivanje drutvenih interakcij na globalnom nivou. U pitanju je dakle, jedno relativno novo polje drutvene geografije, odnosno relativno nova vrsta
prostora koja intrinzino upuuje na drutvenost (Jones 2002), s obzirom da ta vrsta prostora utie na svakodnevni ivot ljudi (Poster 2002). Obeleja kiberprostora menjaju odnose prostora i vremena samom injenicom da do izvesne mere on trancendira fizike, geografske i drutvene granice. Podsistemima kiber prostora mogu se smatrati razliite vrste
virtuelnih zajednic i tzv. kiberkultura. Lev Manovi (Lev Manovich) pravi razliku izmeu novih medija i kiber kulture. Za njega kiber kultura predstavlja istraivanje razliitih
drutvenih fenomena koji nastaju u vezi sa internetom i drugim oblicima umreene komunikacije. Sa druge strane, domen novih medija predstavlja domen kulturnih objekata
koji nastaju zahvaljujui upotrebi razliitih komunikacijskih tehnologija, a ne samo kao
posledica umreavanja ili komunikacije koja nastaje tim putem (Manovich 2003, 16).
Kiberprostor i virtuelna stvarnost ulaze u osnove savremenog doivljaja prostora i vremena bar kada su u pitanju korisnici interneta i otvaraju pitanja o razliitim interpretacijama i razumevanju ovih kategorija koje utiu na promene u nainu uspostavljanja drutvenih odnosa. Oni se u tom smislu mogu razumeti kao materijalna podrka drutvenim
praksama koje dele zajedniko vreme (Petrovi 2013, 38).
Razliiti aspekti i protivrenosti koje nastaju zahvaljujui komunikativnoj proizvodnji prostora9 mogu se operacionalizovati kroz tri aspekta ili procesa. Oni nastaju zahvaljujui pojavi novih medija i kompjuterski posredovane komunikacije. U pitanju su interaktivnost, mobilnost i konvergencija (Jansson 2005). Fenomen mobilnosti se manifestuje kao
proces koji se odnosi na kretanje ljudi, ali se u irem sociolokom smislu moe shvatiti kao
neraskidivo vezan za nae shvatanje prostora i vremena i kao jedan od konstitutivnih
elemenata modernosti (Petrovi 2013, 40). Perspektiva drutvene mobilnosti obuhvata
pokretljivost kroz drutvene strukture i prostornu mobilnost, ali se pored toga moe govoriti
i o virtuelnoj mobilnosti u kojoj se pojedinac ne kree fiziki, ve simboliki (Petrovi
2013, 41). Mobilnost obuhvata razliite promene stanja, ali se moe obuhvatiti kroz tri
dimenzije: kretanje, mree i motilnost. Kretanje se odvija u geografskim dimenzijama
prostora, mree ine okvir za kretanje (transportne, telekomunikacione i sl.), dok se motilnost odnosi na kapacitet akter da se kreu kroz prostor i drutvo (mogunosti, znanja, vetine, itd.) (Petrovi 2013, 42; Canzler et al. 2008, 23). Drutveni procesi i drutvene prakse
8
U literaturi se moe naii i na pojam Vireality, koji potie od istraivaa iz Instituta za Nove
medije u Frankfurtu. Taj termin se ne odnosi samo na virtuelnu stvarnost, ve na stvarnost koja u
sebi nosi virus totalne konstrukcije sveta (Pai 2008).
9
Veze izmeu prostora i komunikacije uspostavljaju se zahvaljujui tome to se: a) sve forme reprezentacij pojavljuju u prostoru; b) svi prostori su proizvedeni posredstvom reprezentacija (Jansson 2005).
28

mobilnosti koje su podstaknute razvojem interneta sve vie utiu na podruje ekonomije i
rada, ali i na druge drutvene sfere. Takoe se moe govoriti o sve veoj mobilnosti tehnologij, koje se zahvaljujui veliini i dostupnosti mogu koristiti u pokretu.10 Problemi i
dileme oko interaktivnosti11 se mogu podeliti na procese koji se tiu socijalizacije i naina na koji informacionokomunikacione tehnologije doprinose stvaranju mogunosti
(proizvodnja prostora) za interakcije meu uesnicima koji su fiziki razdvojeni i udaljeni. Interaktivnost se takoe odnosi i na aktuelne, fizike akte interakcije ekrana (interfejsa) i korisnika. Prostorne medijacije komunikacije su od izuzetne vanosti, s obzirom
da se meuzavisnost i povezanost onih koji stvaraju i onih koji konzumiraju medijske
sadraje menjaju pod uticajem novih medija. Konvergencija se odnosi na preispitivanje granica kiberprostora zahvaljujui razvoju digitalnih tehnologija,12 jer novi mediji kao multimediji integriu audiovizuelne sadraje, stvarajui mogunosti za brzo prenoenje informacija na razliite virtuelne i stvarne lokacije. Prema miljenju Henrija Denkinsa (Henry
Jenkins) (2006, 3), dok se participacija odnosi na dostupnost lokalizovane proizvodnje i distribucije sadraja na mrei (online), konvergencija upuuje na fuziju razliitih tehnologija
komunikacije u integrisano digitalno okruenje, jer korisnici interneta i drugih novih medija
sami mogu da trae nove informacije i prave veze meu razasutim medijskim sadrajima.
Dakle, uporedo sa razvojem interneta kao tehnologije komuniciranja menjaju se i
prostori drutvenosti. Drutvene interakcije koje se uspostavljaju zahvaljujui kiberprostoru kao generikom pojmu (Shields 2001), svetu unutar sistema raunarski i tehnoloki posredovane komunikacije, stvaraju potpuni utisak i svest o participaciji drutvenih
aktera. Te vrste interakcije postoje u vremenu i prostoru i njihova prisutnost moe biti u
potpunosti iskustveno potvrena (Bokovi 1997). Na taj nain generisana, virtuelna stvarnost postaje drutvena stvarnost par excellence, odnosno drutveno kontrolisana stvarnost iji se legitimitet uspostavlja zahvaljujui drutvenim institucijama. Sociologika institucija u kiberprostoru menja se uporedo sa drutvenim praksama korienja Interneta.13
1.2. Sfera znaenj kibermesta
U drutvenim naukama je tokom poslednjih decenija izraen poseban interes za
prouavanje prostornih dimenzija drutvenih pojava (Marinkovi 2012). Postmoderne regionalizacije prostora i prostorni zaokret14 podrazumevaju pokuaje da se disciplinarne
10
Najbolji primer za to su svakako mobilni telefoni i prenosni raunari, ali i druge vrste ureaja koje je mogue prenositi i koristiti u pokretu.
11
Kritiari novih medija sve vie istiu da interaktivnost vodi i ka zloupotrebama participacije
korisnika medijskih sadraja, tj. ukazuju na nove mogunosti eksploatacije rada (Mller 2009, 50).
12
Problemi konvergencije novih i starih medija se odnose i na veoma brze promene u razvoju
interneta kao novog medija. Iako ne postoji jasna razlika izmeu starog i novog mrenog standarda, moe se rei da razvoj novih tehnolokih i strukturnih standarda (Web 3.0) interneta ima nova i drugaija obeleja u odnosu na starije verzije (Web 1.0 i Web 2.0). Videti o tome u: Androutsopoulos 2011; Fuchs 2008.
13
U tom smislu se moe dovesti u pitanje verovanje nekih autora (Dean 2003) koji internet nazivaju nultom institucijom drutva, kao da je on isto simboliki artefakt. Internet je od poetka
do kraja materijalni artefakt, neto opipljivo i stvarno, tehnologija komunikacije i mesto od kojeg
ne poinje drutveno komuniciranje.
14
Zahvaljujui pomenutom zaokretu u istraivanjima, analize su usmerene od temporalnosti i
istorinosti ka prostornom aspektu drutvenih proces (Soda 2013).
29

granice drutvenih nauka koje se bave prostorom prevaziu (Marinkovi i Risti 2013).
Tome doprinose novi problemi koji su u vezi sa drutvenom proizvodnjom prostora (Massey 1985; Soda 2013). Povezanost prostorne i drutvene dinamike zahvaljujui razvoju
interneta i kiberprostora uspostavlja se kroz nove realitete prostornosti, nova znaenj
prostora, bez obzira da li se posebno naglaava njegova materijalna ili simbolika
(diskurzivna) dimenzija. Razliiti tipovi drutvenih makroprostora takoe se nalaze u procesima transformacija koje istiskuju logiku nekadanje socijalne topografije koja se zasnivala na socijalnoj morfologiji velikih i homogenih struktura drutvenosti (Marinkovi i
Risti 2013, 43). Kako pie Bruno Latur, radi se o promenama u celokupnoj topografiji drutvenog sveta, jer novi topografski odnosi postaju vidljivi izmeu bivih mikro i bivih
makro. Makro vie nije ni iznad ni ispod (Latour 2005, 176177).
Razliiti aspekti kiberprostora u kojima se odvija kompjuterski posredovana komunikacija predstavljaju projektovane prostorne celine odnosno mesta koja usmeravaju
drutvene procese i prakse. Zahvaljujui njima drutveni akteri stiu odreene predstave i
prepoznaju drutvene kapacitete tih prostora kao mogunost za uspostavljanje komunikacije ili usmeravanje interakcije. Internet kao fuzija medijske tehnologije i tehnologije komunikacije sadri mnotvo prostornih taaka oslonca koje su vane za kvalitet drutvene komunikacije (Pui 2007, 259).15 Za socioloko istraivanje je u tom smislu vana injenica da materijalno ili tehnoloko ustrojstvo i znaenje mest u tom prostoru, predstavlja novu vrstu okruenja u kojem se uspostavljaju drutveni odnosi.16 Tehnodrutvene
prakse ne treba zato posmatrati kao posledicu proizvodnje novih digitalnih realiteta
koje omoguava internet, ve kao artikulacije drutvenih odnosa u novim ekolokim uslovima povezivanja ili kao uslove novih relacionalnosti materijalnih i simbolikih dimenzija drutvenog ivota (Parikka 2011). Poznata teza Manuela Kastelsa o razlici prostora tokova17 i prostora mest, kao uoptena i naelna prostorna klasifikacija koja nastaje u savremenom umreenom drutvu u kojem prostor organizuje vreme, moe se u odreenom
smislu ograniiti. Prema miljenju Manuela Kastelsa, moe se govoriti o unifikaciji simbolike okoline, to se na poseban nain prelama u prostornim konfiguracijama jer se
ukida povesna logika svakog mesta (Castells 2000, 442). On polazi od pretpostavke da
se dominantnoj prostornoj logici kakva je prostor tokova suprotstavlja povesno ukorenjena organizacija naeg uobiajenog iskustva prostor mesta (Castells 2000, 404405).
Prostor tokova je dominantni prostorni izraz moi, a kompjuterski posredovana komunikacija samo podstie drutvenu dimenziju prostora tokova. Naglasak na interaktivnosti
izmeu mest rastvara prostorne obrasce ponaanja, pretvarajui ih u fluidnu mreu razmena u prostoru tokova (Castells 2000, 424). U pitanju je dakle, nova materijalna organizacija drutvenih praksi koja je ugraena u savremene drutvene strukture. Pa ipak,
prostor tokova nije jedina prostorna logika savremenih drutava, ali dominira jer odraa15
Georg Zimel (2008, 154) je jo davno pisao da prostor nije samo uslov, nego je i simbol odnosa
prema ljudima.
16
Termin okruenje se ovde moe shvatiti u smislu u kojem ga nalazimo kod ila Deleza (Gilles
Deleuze), kada pie o iskazima, diskursima i prostoru. Delez njihov odnos razume kao polje heterogenosti u kojem okoline proizvode iskaze ba kao to i iskazi odreuju okoline. Ostaje injenica da su
te dve formacije heterogene, ali mogu da se prepliu (Deleuze 2006, 31).
17
Kastelsov pojam prostora tokova moe se dovesti u vezu sa pojmom nemesta Marka Oea (Marc
Aug), s obzirom da nemesta ine sve one graevine i puteve neophodne za ubrzanu cirkulaciju ljudi i
dobara (autoputevi, petlje, aerodromi, itd), ali i sama saobraajna sredstva. Nemesta su i veliki trni
centri, kao i kampovi za dui boravak izbeglica iz raznih krajeva planete (Oe 2005).
30

va logiku dominantnih interesa i funkcija u drutvu. Otvoreno je u tom smislu pitanje
naina proizvodnje mest u okviru te prostorne logike. Pri svakoj analizi prostora, treba
uzeti u obzir nekoliko principa (Thrift 2006, 141): prvi je da su sve pojave prostorno distribuirane i da se svaki prostor nalazi u korelaciji sa drugim prostorima to znai da prostor tokova ne iskljuuje u potpunosti prostor mesta, ve mu se, prema Kastelsovim reima
suprotstavlja; drugi je da prostor ne poznaje ogranienja svi prostori su porozni u veoj ili manjoj meri ovo se moe odnositi na mesta u okviru kiberprostora kao fluidne i
privremene stabilizacije prostornih taaka; i trei princip podrazumeva da su prostori u
procesu konstantnih kretnji, odnosno promen to znai da ne postoji nekakav apsolutno
statian i stabilizovan prostor. Primer za to mogu biti neke poznate graevine koje svedoe
o drutvenoistorijskim promenama njihove funkcije, namene i znaenja. U kiberprostoru,
mesta kao privremene stabilizacije znaenja mogu obuhvatati razliite platforme sajtove,
forume, drutvene mree.
Kada analiziramo kiberprostor, a kao njegove elemente posmatramo razliita kibermesta, onda istovremeno treba da uvaavamo aspekte njihove materijalizacije, odnosno tehnoloke uslove i naine predstavljanja prostora, ali i percepcije drutvenih aktera
o tim mestima koja utiu na uspostavljanje komunikacije i drutvene interakcije. U tom
smislu je znaajno podseanje na Lefevrovo razumevanje heterogenosti prostora, odnosno njegovih razliitih modaliteta. On je pisao o razlici fizikog, mentalnog i drutvenog
prostora. Mentalni ili idealni prostor postoji nasuprot realnom prostoru, koji je prostor drutvene prakse (Lefebvre 1991, 14). Drutveni prostor kao prostor drutvene prakse
ukljuuje i proizvode ljudske imaginacije. Taj simboliki kvalitet ili obeleje prostora
samo je jedan od njegovih aspekata, dakle deo prostorne realnosti koju treba posmatrati
integralno sa ostalim modalitetima. Jedna od najvanijih Lefevrovih teza bila je ona o
drutvenoj proizvodnji prostora. Ako je prostor drutveno proizveden, onda i nae znanje
o njemu mora da prikae (reprodukuje) sam proces te proizvodnje (Lefebvre 1991, 36).
Dijalektika proizvodnje prostora obuhvata tri koncepta: prostornu praksu, predstave o
prostoru i predstavljeni prostor prostor koji je ivljen kroz povezanost slika i simbola,
prostor stanovnika i korisnika. Predstavljeni prostori (uz izvesne izuzetke) naginju
veoj ili manjoj koherentnosti i sistematinosti neverbalnih simbola i znaenja (Lefebvre
1991, 3839). Ova potonja vrsta prostora moe da uputi na kibermesta kao ograniene
digitalne regije. Drutvenost prostora se dakle, u velikoj meri odnosi na njegove asocijacijske, mentalne i pre svega, simbolike dimenzije koje stvaraju osnovu za drutveno
delanje aktera. U tom smislu se kiberprostor i kibermesta mogu posmatrati kao oblici semantikog prostora u kojem se pre svega, kreemo zahvaljujui asocijacijama i uz posredovanje hiperlinkova.
Kibermesta se mogu opisati kao semantiki regioni, odnosno digitalni i tehnoloki proizvedenei realiteti koji sadre znaenja i upuuju na odreene drutvene funkcije
znaenja, pripadanja, identiteta (Wellman 2001, 229). Pa ipak, mnoga mesta na internetu nisu drutveno interaktivna niti prostorno bogata.18 U tom smislu, neka od njih
predstavljaju javne domene, odnosno mesta koja omoguavaju komunikaciju (poput drutvenih mrea), a neka predstavljaju samo javne prostore (poput razliitih komercijalnih sajtova .com). Moe se rei da koncept mesta obuhvata tri ravni: egzistencijalnu,
diskurzivnu i iskustvenu (Nylund 2001, 229). Mesta zapravo predstavljaju i oblike znanja
18
Primer za to mogu biti neki jednostavni sajtovi koji iskljuivo predstavljaju odreene sadraje, a
ne omoguavaju bilo kakav oblik interakcije, ali i tzv. tamni veb (Kardon 2013).
31

i oblike prakse (Sassen 2005, 73). Pojam mesta u kontekstu ovog rada upuuje pre svega
na digitalne lokalitete kao diskretne prostore ili prostore manjih razmera regionalizaciju kiberprostora. Ta specifina, regionalna mesta kiberprostora socioloki su znaajna kao prostoriresursi ili generiki prostori koji su artikulisani razliitim tehnodrutvenim praksama. To su lokusi razliitosti, tolerancije, sofisticiranosti, javne participacije,
kosmopolitizma, integracije, specijalizacije, formiranja line mree odnos, slobode, spontane komunikacije, razliitih kolektivnih projekata, anonimnosti, usamljenosti, privatizacije, segregacije, individualizma, izolacije, straha, itd. (Gieryn 2000, 476). Kibermesta
kao elementi kiberprostora su dakle, proizvodi drutvene imaginacije, diskurs i praksi i
doprinose simbolizaciji i artikulaciji drutvenog iskustva. Oni su takoe i memorijske
podloge i kulturne reference sa identitetskom namenom (Gervas i Rose 2010, 5). Kibermesta su i predstavljeni prostori oni koji su ivljeni kroz povezanost slika i simbola,
prostori korisnika i specijalizovani prostori inteligibilni ili smisleni materijalni aranmani koji su normativno povezani sa izvoenjem odreenih aktivnosti (Crabtree 2000).
Isto kao to su restorani mesta gde se obeduje, crkve mesta gde se moli, a supermarketi
mesta u kojima se kupuje, razliite lokacije na internetu postaju mesta gde se informie,
saznaje, komunicira, kupuje, povezuje, deli, itd.
1.3. Sfera moi tehnodrutvene prakse kontrole
U kontekstu prethodnih razmatranja moe se postaviti pitanje odnos moi koji
proimaju kiberprostor i tehnodrutvene prakse upotrebe interneta. Problemi moi su u
kontekstu ovog rada nezaobilazni jer upuuju na skupove sociolokih pitanja i problema
koji se tiu samih osnova artikulacije tehnodrutvenih praksi. Prostornost i temporalnost
lokalitet, kako pie Edvard Soda, kontekstualno su prepleteni i nerazdvojno povezani
sa odnosima moi, od poetka do kraja (Soda 2013, 201). Mo se u ovom kontekstu ne
shvata kao model drutvene prakse koja poiva na postulatima punktuacije ili lokalizacije (Delez 1989, 31), ve kao odnos koji se uspostavlja meu razliitim tehnodrutvenim praksama, kao njihova rasutost i uzajamnost, kao cirkularnost koja se artikulie
zahvaljujui uspostavljanju razliitih vez virtuelnih i stvarnih pozitiviteta drutvenosti, upotrebe tehnologije komuniciranja.
Mo nije unapred poznata zahvaljujui mestima kiberprostora, ve ta mesta predstavljaju jedan od elemenata odnosa moi koji se uspostavljaju. Ili, elemente koji artikuliu spacijalizaciju moi i nove naine uspostavljanja relacija meu drutvenim praksama
kao forme ureene rasutosti, a ne stroge hijerarhijske sakupljenosti. Mo dakle, moemo
razumeti kao skup heterogenih mehanizama i mnogostrukost odnosa snaga koji su imanentni podruju na kom deluju i koji organizuju (Fuko 2006, 105106). Mehanizmi moi koji proimaju tehnodrutvene prakse otvaraju razliita pitanja: realizacije ili derealizacije subjektiviteta (Dean 2005) ili identiteta u kiberprostoru (Cerulo 1997; Turkle
1999), pitanja digitalnih podela i novih naina drutvenog iskljuivanja, proizvodnje
nejednakosti, depriviranosti i patologije (Chambers 2006; Warschauer 2003), pitanja naina proizvodnje znanja i mogunosti drutvenog razvoja (Weiler 2009), pitanja drutvenog znaaja informacija i komunikacije (Agamben 2000; Poster 1990a; 2004) ili baza
podataka (Poster 1990b), pitanja vremena (Sandbothe 1999), pitanja odnosa koji se uspostavljaju u javnoj sferi drutva i mogunosti za ostvarenje demokratskih drutvenih
vrednosti (Dean 2009; Kardon 2013), itd. Pitanja moi u vezi sa kiberprostorom odnose se
na probleme upisivanja odreenih neravnomernosti i neravnotee u tehnodrutvene prakse
32

koje nastaju kao posledica novih prostornih i vremenskih rasporeda u drutvu. Ovaj
kompleks pitanja se socioloki moe prepoznati kroz procese spacijalizacije, kategorizacije
i institucionalizacije tehnodrutvenih praksi, a pitanje moi je povezano sa procesima
normalizacije tih praksi iako je re o heterogenim, difuznim i moda jo uvek nedovoljno
diferenciranim skupovima.
Jedna od pretpostavki za analizu odnosa moi u tehnodrutvenim praksama
odnosi se na procese drutvenih klasifikacija koji su povezani sa proizvodnjom kibermest u kiberprostoru. Tehnodrutvene prakse obuhvataju i predstavljeno i ivljeno, odnosno produkciju i reprodukciju drutvenih praksi koje doprinose drutvenoj koheziji i
kontinuitetu drutvenog ivota. Ipak, kako smatra Merifild, kohezija ne implicira koherenciju, a otvoreno je pitanje naina uspostavljanja jasnih veza zahvaljujui kojima prostorne prakse posreduju izmeu predstavljenog i ivljenog, povezujui reprezentacije prostora i predstavljeni prostor (Merrifield 1993, 175). Treba rei da odnosi izmeu zamiljenog, predstavljenog i ivljenog nisu uvek stabilni i da predstavljaju efekte sloenih drutvenoistorijskih procesa. U tom smislu, simbolike i znaenjske artikulacije kibermest
kao predstavljenih prostora gube svoj analitiki znaaj ukoliko se ne operacionalizuju,
odnosno, ukoliko im se ne pripie smisao i kontekst i definie njihov drutveni sadraj.
Kibermesta kao elementi kiberprostora mogu se istraivati kao prostorne lokacije onlajn socijalizacije, kao mestapreseci drutvene geografije moi u kiberprostoru, mesta
koja omoguavaju privremene stabilizacije odnos. Ta mesta su jedan od naina diskurzivnog posredovanja izmeu drutva i prostora istovremeno i proizvodi i lokacije diskursa. Ona nemaju status stvarnosti po sebi, ve predstavljaju artikulacije novih oblika drutvenog komuniciranja. Razliite prostorne metafore koriste se danas kako bi opisale razliite
digitalne lokacije na Internetu.19 Iako su u pitanju samo prostorne metafore, one skrivaju
mnogo znaajnije pitanje od usmeravanja asocijacija i praktine orijentacije korisnika
interneta. One skrivaju pitanje kategorizacije prostora u okviru digitalnog diskursa, s obzirom da se meu razliitim kibermestima uspostavljaju hijerarhije koje svedoe o njihovom statusu u mapiranju kiberprostora, ali i u mapiranju tehnodrutvenih praksi. Kibermesta u tom smislu se mogu razumeti kao elementi prostornih klasifikacija i prostorne
organizacije drutvenih odnosa. Njih treba razumeti kao modele spacijalizacije drutvenih
odnosa koji se uspostavljaju kroz meuzavisnost kiberprostora i fizikog prostora.
Drutveno umreavanje i tipizacije odreenih tehnodrutvenih praksi ne predstavljaju samo onlajn fenomen, ve pojavu koja demonstrira znaaj drutvenih institucija kao ustaljenih obrazaca ponaanja i praksi. Drutvene klasifikacije, kategorije i odravanje granica koje su prisutne u drutvenom ivotu se na specifian nain prelamaju zahvaljujui kiberprostoru. Taj prostor nije prost odraz ve izraz drutvenih procesa i sadri odreene distinkcije i granice koje su prisutne i u drutvenom ivotu (Sibley 1998, 86).
Kiberprostor je prostor umnoavanja novih realiteta, koji zahvaljujui transteritorijalnoj
komunikaciji postaju mesta reprodukcije razliitih diskursa, transformiui se od neregulisanih podruja u regulisani prostor drutvene kontrole. To je prostor koji sadri nove
drutvene principe iskljuivanja i (in)dividualizacije (Delez 2010; Williams 2005), nove
drutvene figuracije (Elias 1978). To nije prostorbiblioteka ili mestoinformacija, ve
drutvena teritorija u okviru koje se ispoljavaju odreena pravila diskursa. Drutvene
mree poput Fejsbuka (Facebook) ili Tvitera (Twitter) se u tom kontekstu mogu razumeti
19
Npr. domen (domain), veb sajt (web site), moj prostor (myspace), soba za komunikaciju (chat
room), itd.
33

kao mehanizmi reteritorijalizacije identiteta, jer doprinose preobraaju anonimnog prostora interneta u poznato i prijateljsko okruenje.
Kiberprostor i kibermesta takoe predstavljaju vorita jedne nove vrste umreene individualnosti (Castells 2003), stvaranja baza podataka i registara koji ukljuuju
razliite procese autentifikacije procese zahvaljujui kojima razliiti aspekti drutvenog
identiteta korisnika interneta postaju poznati mnogim drugim korisnicima mree posebno razliitim privatnim kompanijama. Pod pojmom identiteta se u ovom kontekstu podrazumeva mnogo vie od onoga ko smo mi zapravo. To su razliite injenice o nama
koje su tane: pol, mesto gde ivimo, obrazovanje, broj bankovne kartice ili vozake dozvole, broj karte socijalnog osiguranja, broj line karte, itd. Savrena autentifikacija u tom
smislu nije potpuna slika subjekta, ve pre zaokruen skup ili sistem podataka i injenica (Lessig 2004, 26) koje unapreuju sisteme praenja i kontrole korisnika odreenih
lokacija na internetu. Ne mora se u tom smislu otvarati pitanje manipulacije ili moi koju neko uzima zahvaljujui internetu, ve pre pitanje reprodukcije drutvenih identiteta
na jedan nov nain kroz nove percepcije i doivljaje drutvene stvarnosti zahvaljujui
novim tehnologijama komunikacije, registrovanja, akumulacije i pomeranja.
Tehnodrutvene prakse izraavaju nove i razliite vrste kontrole. Ono to se
smatra normalnim ili devijantnim tehnodrutvenim praksama ne odreuju samo zakoni
drav20, ve to postaje uslovljeno irenjem i dominacijom tih praksi kao moguih naina
drutvene upotrebe tehnologije. Legitimitet i znaaj tehnodrutvenih praksi sve vie se
zasniva na stepenu njihovog drutvenog prodora, odnosno principima efikasnosti koji
omoguavaju bre i efikasnije organizovanje i sprovoenje odreenih procesa. O tome
svedoi sve vea koliina informacija koje dobijaju digitalni oblik i koje se zahvaljujui
internetu generiu i distribuiraju irom sveta, to svakako utie na funkcionisanje savremenih drutava.21 Meutim, zanimljiv problem postaje injenica da prosena upotreba internet tehnologija, odnosno razliiti naini autentifikacije i registrovanja korisnika
(kroz drutvene mree npr.) postaju primer jedne nove participativne kontrole i nadziranja drutvenih praksi (Albrechtslund 2008), deo jednog oligoptikona u kojem stvarna mesta postaju prenosiva, nasuprot apsolutnom pogledu panoptikona sada dolaze mnogi, ali
uski pogledi iz mnotva taaka (Latour 2005).
Razliite aspekte drutvene kontrole, odnose moi i procese normalizacije
tehnodrutvenih praksi treba posmatrati kao deo drutvenih procesa koji uprkos tome to
se ostvaruju posredstvom virtuelne stvarnosti predstavljaju materijalizaciju drutva oni
ine vidljivim ono to se u drutvu deava i ne moraju nuno da vode ka njegovom
rastakanju. Iako se sve vie razliitih drutvenih procesa odvija zahvaljujui novim
mogunostima internet tehnologija i u kiberprostoru, oni esto izazivaju takav efekat da
nam se ini da su udaljeni i nezavisni od drutvenih institucija i fizikog drutvenog prostora. Izmenjene okolnosti sve vee mobilnosti, interaktivnosti i konvergencije ali ne
samo medija, ve i drutvenih praksi stvarne i virtuelne stvarnosti, skrivaju nove me20
Zakoni koje donose odreene drave u vezi sa upotrebom interneta u velikoj meri mogu da ogranie praksu njegove upotrebe, pogotovo u smislu cenzure odreenih sajtova i drutvenih mrea
(npr. YouTube ili Facebook-a).
21
Kao primer se mogu navesti podaci o linosti (brojevi socijalnog i zdravstvenog osiguranja, linih dokumenata), podaci u vezi sa drutvenim statusom (zaposlenost, bankovni rauni, obrazovanje, itd.) i linim preferencijama (oblaenje, muzika, provoenje slobodnog vremena), finansijski
tokovi, funkcionisanje administracije, politikih institucija, informisanje, zabava, itd.
34

hanizme moi u tehnodrutvenim praksama koje ne doprinose samo reprodukciji drutvenih nejednakosti i stvaranju novih drutvenih podela, ve i trajnosti (Latour 1991) odreenih drutvenih institucija.
U tom smislu se socioloka istraivanja interneta i problemi njegove drutvene
geografije mogu obogatiti obimnim teorijskometodolokim nasleem studija globalizacije. To, izmeu ostalog, znai da se internet kao globalni fenomen, mora razumeti i kao
set lokalizovanih praksi i uslova unutar kojih se artikulie globalna dinamika (Sassen
2007, 18). Globalizovani drutveni prostori fluidnosti (Bauman 1998; 2006) i tokov (Castells 2000), uvek su u bliskoj vezi sa lokalizovanim prostorima koji ine granice, strukture, barijere i mesta, a razlika izmeu ova dva tipa prostornosti postaje jedan od kljunih
pokazatelja drutvene moi i vana dimenzija drutvene stratifikacije. Ovakvim uvidima
nuno je korigovati preterano optimistina shvatanja interneta (i globalizacije) koja su,
posebno u poetnim fazama njegovog razvoja, predviala da e kiberprostor realnu geografiju uiniti irelevantnom, a time i drutvene nejednakosti koje su u njoj ukorenjene. Na
to posebno ukazuje ve spomenuti problem digitalne podele, odnosno nejednak pristup
digitalnim tehnologijama u odnosu na klasu, pol,22 starost, jezik, kulturnu i geografsku
pripadnost (Goode 2007). Digitalna podela je, u geografskom smislu, posebno uoljiva kroz
podelu severjug, pa se svet u odnosu na tu podelu moe posmatrati kao potpuno ravan
unutar i izmeu zemalja severa, ali sa mnogim brdima na jugu i masivnim planinskim vencima koji odvajaju sever od juga; pored toga, ak osamdeset odsto internet stranica su
na engleskom jeziku, pa veliki broj ljudi njima ne moe da se koristi zbog nepoznavanja
ovog jezika (Ritzer 2010, 14). Paradoksalno, eotpad koji se sastoji od stare raunarske
opreme masovno koriene i esto menjane u razvijenim zemljama zapada, esto ilegalno
dospeva u nerazvijene zemlje koje ga gotovo i ne koriste, uprkos tome to su negativne ekoloke posledice njegovog odlaganja dobro poznate. Tako internet posreduje i u reprodukciji drutvenih nejednakosti i kreiranju nove globalne geografije moi.
U sociolokom pogledu takoe su znaajna i pitanja vlasnitva nad odreenim
internet domenima, to takoe doprinosi razvoju razliitih oblika kontrole. Struktura vlasnitva nad internet domenima utie na formiranje odnosa javnog i privatnog digitalnog
prostora. Sasen podsea da se nalazimo u istorijskom trenutku u kojem moni korporativni akteri jaaju ulogu privatnog digitalnog prostora i menjaju strukturu interneta kao
javnog domena: Digitalni prostor nije samo medijum komunikacije ve veliki teatar za
akumulaciju kapitala i operacije globalnog kapitala (Sassen 1998). Kontrola koju npr.
kineske vlasti sprovode nad internet sadrajima dostupnim njihovim graanima (Great
Firewall) ili dravni internet Severne Koreje predstavljaju najbolje primere za postojanu mo drave (politike) u kontroli globalnih tokova internet komunikacije. Pokazuje se
dakle, da je internet kao jedna od prostornih struktura koju smatramo globalnom, struktura duboko zavisna od teritorijalnosti i prostora koji je oblikovan nacionalnim, zakonskim,
administrativnim i kulturnim okvirima (Sassen 2007), to govori u prilog potrebe za upo22
Jedno obimno istraivanje pokazuje da je za ene u nerazvijenim zemljama gotovo 25% manja
verovatnoa da e koristiti internet u odnosu na mukarce, to se objanjava manjkom tehnikog i
tehnolokog obrazovanja, ali i odreenim kulturnim obrascima prema kojima internet prostor za
njih nije prikladan. Sa druge strane, pokazano je da je pristup internetu i njegovo aktivno
korienje kljuan faktor u ekonomskom osnaivanju ena od zaposlenja do visine zarade (izvor:
Reuters
10.
1.
2013.
http://www.reuters.com/article/2013/01/10/intel-women-internetidUSL1E9C46ZL20130110).
35

rednom i simultanom analizom irokog dijapazona prostornih nivoa drutvene stvarnosti,
od globalnog do lokalnog.
ZAKLJUAK
Lini, psihosocijalni i prostori privatnosti sa jedne i javni drutveni makroprostori sa druge, svedoe danas o transformacijama koje istiskuju logiku nekadanje socijalne topografije koja se zasnivala iskljuivo na socijalnoj morfologiji velikih i homogenih struktura drutvenosti. Drutveni prostori su zahvaljujui savremenim tehnodrutvenim praksama i razvoju informacionokomunikacionih tehnologija konstantno u procesu
(re)organizacije oni se menjaju subjektivno i objektivno, praktino i konceptualno. Kada je u pitanju razvoj internet tehnologija, poseban znaaj dobija pitanje spacijalizacije
drutvenih praksi koja doprinosi pomeranjima ili novim rasporedima drutvenih granica
primer za to mogu biti drutveni identiteti, novi oblici udruivanja i drutvene solidarnosti, kriminala, itd. Mi danas ivimo u dobu prostornog preobilja kako bi to rekao
Mark Oe, koje funkcionie kao varka ali jo uvek teko moemo razabrati ko njime
manipulie. To preobilje zamenjuje ranije svetove i doprinosi umnoavanju fiktivnih
svetova koji postaju svetovi prepoznavanja: U njihovoj zatvorenosti sve funkcionie
kao znak, kao skup kodova za koje samo neki pojedinci imaju klju i mogunost korienja, ali su svi saglasni da oni postoje (Oe 2005, 35).
To su prostori koji sve vie rasporeuju govore i diskurse. Zahvaljujui novim
tehnologijama komunikacije stvaraju se novi realiteti kiberprostora i drutvene stvarnosti.
Kibermesta omoguavaju nove naine povezivanja virtuelne i fizike stvarnosti, a samim
tim i nove drutvene interakcije i procese institucionalizacije i normalizacije tehnodrutvenih praksi.
Internet kao tehnologija komunikacije koja ima strukturu mree koja je otvorena
na svojim krajevima predstavlja spoj protivrenih drutvenih praksi te tehnologije omoguavaju sve vee uee prosenih korisnika u transformacijama mree i naina na koji se
mnoge komercijalne, kulturne i politike prakse odvijaju,23 sve vie razliitih demokratskih
praksi korienja tehnologije (Kardon 2013), ali takoe i sve vei stepen drutvene kontrole
koja se uspostavlja razliitim zakonima (dravnim i meudravnim) i komercijalnim nainom poslovanja popularnih sajtova ili drutvenih mre.
U tom smislu i problematizacije koje su predstavljene u ovom radu i koje se uspostavljaju na nivou socioloke konceptualizacije tehnodrutvenih praksi upotrebe interneta kao relativno celovitih skupova ili kao grupa problema koji se mogu izdvojiti (poput
materijalizacije, znaenja i moi), ne predstavljaju pokuaj celovitog objanjenja tih izrazito heterogenih praksi, ve pre pokuaj pribliavanja i prepoznavanja odreenih drutvenih elemenata i tendencija u tim praksama koji stoje na putu razvoja novih konceptualnih i teorijskih orua za njihovo socioloko promiljanje i objanjenje.
23
Jedan od primera u tom smislu moe biti i sve vei znaaj tzv. kraudsorsinga (crowdsourcing)
kao tipa tehno-drutvene prakse i procesa koji omoguava da se ostvare odreeni projekti
(digitalizacije npr.), usluge, ideje i stvore razliiti sadraji na internetu kao posledica simultanog
rada velikog broja ljudi.
36

LITERATURA
Agamben, Giorgio. Means Without End: Notes on Politics. Minneapolis: University of Minnesota
Press, 2000.
Albrechtslund, Anders. Online Social Networking as Participatory Surveillance. First Monday 13 (3):
2008. Dostupno na: http://firstmonday.org/ojs/index.php/fm/rt/printerFriendly/2142/1949,
pristupljeno 26. 6. 2014.
Androutsopoulos, Jannis. From Variation to Heteroglossia in the Study of Computerediated
Discourse. In Digital discourse Language in the New Media, edited by Crispin Thurlow
and Kristine Mroczek, 277298. New York: Oxford University Press, 2011.
Bakardjieva, Maria. Internet Society: The Internet in Everyday Life. London: Sage Publications, 2005.
Bauman, Zygmunt. Globalization: The Human Consequences. Columbia: Columbia University Press,
1998.
Bauman, Zygmunt. Liquid Modernity. Cambridge: Polity Press, 2006.
Betancourt,
Michael.
The
Aura
of
the
Digital,
2006.
Dostupno
na:
http://ctheory.net/articles.aspx?id=519, pristupljeno 21. 9. 2012.
Bokovi, Aleksandar. Virtual Places Imagined Boundaries and Hyperreality in Southeastern
Europe, 1997. Dostupno na: http://www.ctheory.net/articles.aspx?id=97, pristupljeno 17.
9. 2012.
Calabrese, Laura. Lvnement en discours: Presse et mmoire sociale. LouvainLaNeuve:
LHarmattanAcademia, 2013.
Canzler, Weert, Vincent Kaufmann, and Sven Kesselring. Tracing Mobilities An Introduction.
In Tracing Mobilities Toward a Cosmopolitan Perspective, edited by Weert Canzler, Vincent Kaufmann, and Sven Kesselring, 113. Hampshire: Ashgate, 2008.
Castells, Manuel. Uspon umreenog drutva. Zagreb: Golden Marketing, 2000.
Castells, Manuel. Internet galaksija. Zagreb: Jesenski i Turk, 2003.
Cerulo, Karen A. Identity Construction: New Issues, New Directions. Annual Review of Sociology 23 (1997): 385409.
Chambers, Deborah. New Social Ties: Contemporary Connections in a Fragmented Society. New
York: Palgrave Macmillan, 2006.
Crabtree, Andy. Remarks on the Social Organization of Space. Journal of Mundane Behavior 1
(2000): 2545. Dostupno na: http://www.mundanebehavior.org/index.htm, pristupljeno 22.
5. 2012.
Dean, Jodi. Why the Net is not a Public Sphere. Constellations 10 (2003): 95112.
Dean, Jodi. Communicative Capitalism: Circulation and the Foreclosure of Politics. Cultural Politics 1 (2005): 5174.
Dean, Jodi. Democracy and Other Neoliberal Fantasies. Durham and London: Durham University
Press, 2009.
DeLanda, Manuel. Space: Extensive and Intensive, Actual and Virtual. In Deleuze and Space, edited
by Ian Buchanan and Gregg Lambert, 8089. Edinburgh: Edinburgh University Press, 2005.
Deleuze, Gilles. Foucault. Minneapolis and London: University of Minnesota Press, 2006.
Delez, il. Fuko. Novi Sad/Sremski Karlovci: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, 1989.
Delez, il. Postskriptum o drutvima kontrole. U Pregovori 19721990, il Delez, 252261.
Loznica: Karpos, 2010.
Elias, Norbert. What is Sociology? New York: Columbia University Press, 1978.
Featherstone, Mark. Like your Existence or What is a Selfie?, 2014. Dostupno na:
http://digitalsociology.org.uk/?p=8304, pristupljeno: 23. 8. 2014.
Fuchs, Christian. Internet and Society: Social Theory in the Information Age. New York: Routledge, 2008.
Fuko, Miel. Polemike, politika, problematizacije. U Miel Fuko 192619842004: Hrestomatija, priredili Pavle Milenkovi i Duan Marinkovi, 107112. Novi Sad: VSA, 2005.
Fuko, Miel. Istorija seksualnosti: volja za znanjem. Loznica: Karpos, 2006.
Gervas, Stela i Fransoa Rose, prir. Mesta Evrope. Mitovi i granice. Beograd: XX vek, 2010.
37

Gieryn, Thomas F. A Space for Place in Sociology. Annual Review of Sociology 26 (2000): 463496.
Gir, arli. Digitalna kultura. Beograd: Clio, 2011.
Golding, Peter. Forthcoming Features: Information and Communications Technologies and the
Sociology of the Future. Sociology 34 (2000): 165184.
Goode, Luke. Digital. In The Blackwell Encyclopedia of Sociology, edited by George Ritzer,
11591164. Oxford: Blackwell Publishing, 2007.
Gouldner, Alvin Ward. The Dialectic of Ideology and Technology: The Origins, Grammar and Future of Ideology. London: The Macmillan Press, 1976.
Jansson, Andr. For a Geography of Communication, 2005. Dostupno na:
www.ep.liu.se/ecp/015/, pristupljeno 30. 7. 2011.
Jenkins, Henry. Convergence Culture: Where Old and New Media Collide. New York and London:
New York University Press, 2006.
Jones, Steven G. The Internet and its Social Landscape. In Virtual Culture Identity and Communication in Cybersociety, edited by Steven G. Jones, 736. London: Sage Publications,
2002.
Kardon, Dominik. Internet demokratija. Beograd: Fabrika knjiga, 2013.
Latour, Bruno. Technology is Society Made Durable. In A Sociology of Monsters: Essays on Power,
Technology and Domination, edited by John Law, 103132. London: Routledge, 1991.
Latour, Bruno. Reassembling the Social: An Introduction to ActorNetworkTheory. Oxford: University Press, 2005.
Layton, Edwin T. Technology as Knowledge. Technology and Culture 15 (1974): 3141.
Lefebvre, Henry. The Production of Space. Oxford: Blackwell, 1991.
Lesig, Lorens. Javno dobro na icama. U Kreativne industrije, priredio Don Hartli, 85108.
Beograd: Clio, 2007.
Lessig, Lawrence. Kd i drugi zakoni kiberprostora. Zagreb: Multimedijalni institut, 2004.
Manovich, Lev. New Media from Borges to HTML. In The New Media Reader, edited by Noah
WardripFruin and Nick Montfort, 1325. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press, 2003.
Manovi, Lev. ta su to novi mediji? U Mo/mediji/&, priredili Jovan eki i Jelisaveta Blagojevi, 325362. Beograd: FMK, 2011.
Marinkovi, Duan. Heterotopije, granice i mo: socioloki doprinos obnovi potisnutih tema. Teme 36 (2012): 14671485.
Marinkovi, Duan i Risti, Duan. Postmoderne regionalizacije prostora u drutvenim naukama.
U Regioni i regionalizacija 2, priredili Valentina Sokolovska i Duan Marinkovi, 3959.
Novi Sad: Mediterran Publishing, 2013.
Massey, Doreen. New Directions in Space. In Social Relations and Spatial Structures, edited by
Derek Gregory and John Urry, 919. London: Macmillan, 1985.
Merrifield, Andrew. Place and Space: A Lefebvrian Reconciliation. Transactions of the Institute
of British Geographers New Series 18 (1993): 516531.
Mller, Eggo. Formatted Spaces of Participation: Interactive Television and the Changing Relationship between Production and Consumption. In Digital Material Tracing New Media
in Everyday Life and Technology, edited by Marianne van den Boomen, Sybille Lammes,
AnnSophie Lehmann, Joost Raessens and Mirko Tobias Schfer, 49 64. Amsterdam:
Amsterdam University Press, 2009.
Nylund, Katarina. Cultural Analyses in Urban Theory of the 1990s. Acta Sociologica 44 (2001):
219230.
Oe, Mark. Nemesta. Beograd: XX vek, 2005.
Pai, arko. New Strings of Technoculture. In Whos Afraid of Big Bad Wolf in Digital Age?,
edited by Vinko Penezi i Kreimir Rogina, 2759. Zagreb: VBZ, 2008.
Parikka, Jussi. Media Ecologies and Imaginary Media: Transversal Expansions, Contractions, and
Foldings. The Fibreculture Journal 17 (2011): 3450.
Petrovi, Dalibor. Drutvenost u doba interneta. Novi Sad: Akademska knjiga, 2013.
Poster, Mark. Words without Things: The Mode of Information. October 53 (1990a): 6277.
38

Poster, Mark. Foucault and Data Bases. Discourse 12 (1990b): 110127.
Poster, Mark. Everyday (Virtual) Life. New Literary History 33 (2002): 743760.
Poster, Mark. The Information Empire. Comparative Literature Studies 41 (2004): 317334.
Pui, Ljubinko. Pisanje grada urbana svakodnevica. Novi Sad: Prometej, 2007.
Ritzer, George. Globalization: A Basic Text. West Sussex: Wiley Blackwell, 2010.
Rusovan, Srdjan, Mark Lawford, and David Lorge Parnas. Open Source Software Development:
Future or Fad? In Perspectives on Free and Open Source Software, edited by Joseph Feller, Brian Fitzgerald, Scott A. Hissam, and Karim R. Lakhani, 107122. Cambridge and
London: The MIT Press, 2005.
Sandbothe, Mike. Media Temporalities of the Internet: Philosophies of Time and Media in Derrida
and Rorty. AI & Society 13 (1999): 421434.
Sassen, Saskia. On the Internet and the Sovereignity. Indiana Journal od Global Legal Studies 5,
2 (1998). Dostupno na: http://www.repository.law.indiana.edu/ijgls/vol5/iss2/9,
Sassen, Saskia. Towards a Sociology of Information Technology. Current Sociology 50 (2002):
365388.
Sassen, Saskia. The City: Localizations of the Global. Perspecta 36 (2005): 7377.
Sassen, Saskia. A Sociology of Globalization. New York: Norton&Company, 2007.
Shields, Rob. Virtualni prostori, stvarne povijesti i ivua tijela. U Kulture Interneta, priredio
Rob Shields, 2335. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk/HSD, 2001.
Shields, Rob. The Virtual. London and New York: Routledge, 2005.
Sibley, David Geographies of Exclusion: Society and Difference in the West. London and New
York: Routledge, 1998.
Sloterdijk, Peter. Sfere, I. Beograd: Fedon, 2010.
Soda, Edvard V. Postmoderne geografije: Reafirmacija prostora u kritikoj socijalnoj teoriji. Beograd: Centar za medije i komunikacije, FMK, 2013.
Thrift, Nigel. Space. Theory, Culture & Society 23 (2006): 139155.
Turkle, Sherry. Cyberspace and Identity. Contemporary Sociology 28 (1999): 643648.
Van Dijk, Jan. The Network Society: Social Aspects of New Media. London: Sage Publications, 2006.
Warschauer, Mark. Online Communication. In The Cambridge Guide to Teaching English to
Speakers of Other Languages, edited by Ronald Carter and David Nunan, 207212.
Cambridge: Cambridge University Press, 2001.
Warschauer, Mark. Technology and Social Inclusion: Rethinking the Digital Divide. Cambridge
and London: The MIT Press, 2003.
Weiler Hans N. Whose Knowledge Matters? Development and the Politics of Knowledge. In Entwicklung als Beruf Festschrift fr Peter Molt, edited by Hanf Theo, Hans N. Weiler, and
Helga Dickow, 485496. BadenBaden: Nomos, 2009.
Wellman, Barry. Physical Place and Cyberplace: The Rise of Personalized Networking. International Journal of Urban and Regional Research 25 (2001): 227252.
Williams, Raymond. The Long Revolution. London: Penguin, 1965.
Williams, Raymond. Television: Technology and Cultural Form. London and New York: Routledge, 1974/2004.
Williams, Robert W. Politics and Self in the Age of Digital Re(pro)ducibility. Fast Capitalism 1,
1 (2005). Dostupno na: http://www.uta.edu/huma/agger/fastcapitalism/1_1/williams.html,
Woolgar, Steve, ed. Virtual Society? Technology, Cyberbole, Reality. New York: Oxford University Press, 2002.
Zimel, Georg. Metropolis i duhovni ivot. U Georg Zimel 18582008, priredio Duan Marinkovi, 280290. Novi Sad: VSA i Mediterran Publishing, 2008.
39

MAPPING THE SOCIAL GEOGRAPHY OF THE INTERNET:
MEANINGS, MATERIALITY, POWER
Summary: In this paper we discuss the Internet as a new media and the technology of
communication that allows the expansion and transformation of the space of social interactions. The architecture of the Internet contains rules and strategies that determine its
shape, but also have the function of the re(pro)duction of social practices. The new media
expansion brings the new mediators of social practices, which previously were the exclusive domain of social institutions. We are mapping the elements of the social geography of the Internet as effects or consequences of its development, as they are articulated
through: the sphere of materiality, the sphere of meanings and the sphere of power. In
the conclusion, we point out that this type of problematization of social dynamics and the
social geography of the Internet is not an comprehensive explanation of technosocial
practices of Internet use, but attempt of recognition and conceptualization of social elements and tendentions in those practices and the contribution in the process of development of new teoretical tools for sociological reflection and explanation.
Key words: Internet technology, communication, social practices, cyberplaces, power.
40
ARE WE REALLY ALONE TOGETHER? REFLECTIONS ON

SOCIALITY IN CONTEMPORARY SOCIETY
UDK 316.772:004.738.5
Bla Lenari
University of Primorska, Science and Research Center, Slovenia
Blaz.Lenarcic@zrs.upr.si
Summary. In comparison to previous social forms, the specificity of contemporary relationships
and processes lies precisely in the intertwining and interdependence of the physical space and cyberspace, which is changing the organization of society from territory to networkbased. In this sense, the traditional concepts of explaining social action, which only take into account territorial action and ignore network action, are nowadays inadequate and lead to erroneous conclusions, such
as that the present society is extremely unsocial. The main purpose of the contribution is, therefore,
to examine sociality inside contemporary social conditions. The latter means that it is necessary to
take into account the fact that social dynamics take place both in physical space and cyberspace.
Key words: computermediated communication, facetoface communication, sociality, cyberspace, internet.
INTRODUCTION
In 2011 Sheryl Turkle published a book in which she portrays informationcommunication technology (ICT) as a ball and chain that keeps us tied to the screens of our
cell phones and computers, writing messages to stay in touch. At the same time she gives
us a sense of how strange our everyday lives actually are, and how far we have moved
away from enjoying each others presence. She summarizes her new view of things in the
books title Alone together. The latter is also the main question that I am trying to answer
in this contribution, namely if computermediated communication (CMC) is really a sign
of loneliness or a logical consequence of transition into the network society (Castells 1996)
which is based on ICTs. The latter have a huge impact on everyday life of individuals in
contemporary society. According to the majority of analysts this impact is evident especially in the area of sociality in a sense that facetoface communication slowly withdraws
to the new forms of communication mediated by ICTs and for commentators in the mass
media, as well as for scholars; this appears to be a key cause of individualism and loneliness in the contemporary society. Indeed, we are in a paradoxical situation since never
before in human history have so many resources for mutual communication and networking been available to individuals as today, at the same time such a range of communication tools undoubtedly represents an opportunity for diverse, numerous and ultimately
quality relations between different actors. On the other hand, different authors argue that
Bla Lenari
never in human history has there been such a crisis in the quality of interpersonal relationships, as it is today. According to this, developed societies should be at the point where
the level of sociality is extremely low, individuals are isolated, etc. Regardless of which
view we tend to accept, both of them show that ICTs strongly influence and change the
nature of our relationships. As Baym (2010) argues, digital media raise a variety of issues as
we try to understand them, their place in our lives, and their consequences for our personhood and relationships with others. In short, we have reached the point where due to the
ICTs effects the everyday life as we once knew becomes selfevident and open to changes,
and one of these changed entities is sociality.
The specificity of contemporary relationships and processes lies in the intertwining and interdependence of the physical space and cyberspace. The latter is changing the
organization of society from territory to networkbased. Hence I argue that traditional
concepts of explaining social action, which only take into account territorial and ignore
network action, are nowadays inadequate and lead to erroneous conclusions, such as that
the present society is extremely unsocial. The main purpose of this contribution is,
therefore, to examine sociality inside contemporary societal conditions by taking into
account the fact that social dynamics take place both in physical space and cyberspace.
For the description of dynamics that have a social character some authors (Simmel
1993; Licoppe and Smoreda 2005) use the term sociability, in contrast to them I use the
term sociality. The reason for this is situated in my understanding of both terms. Namely I
understand sociability in accordance with Junis (1993) definition, which says that this is
suitability and ability for socializing. Papacharissi argues similarly: Sociability // refers
to the ability to perform the social behaviors that lead to sociality, and thus, reflects ones
inherent potential to engage in such social behaviors (2011, 316). On the other side, the
term sociality refers to the sum of social behaviors by which an individual passes from the
state of individuality to that of sociality and fellowship. In the text I keep both terms as used
by the authors to whom I will refer, thereby I understand sociability synonymously with
sociality.
This contribution is divided into three parts. In the first part, the relationship
between physical and social space is explained, followed by the conceptualization of network sociality where connectivity among individuals in the context of individualization is
discussed. The last part of the contribution deals with the relationship between facetoface
communication as a fundamental mode of human communication and socializing as well as
with CMC, which on the other hand is becoming increasingly important in the context of
everyday communication.
1. RELATIONSHIP BETWEEN PHYSICAL SPACE AND CYBERSPACE
Contemporary society is an obviously changing society, which puts established
or traditional social forms under a serious challenge. In comparison with the previous social forms, the specificity of todays relationships and processes lies in the already mentioned fact that they take place both in physical space and cyberspace. Consequently, the
territorial organization of society is transformed into the networked society (Castells
1996), in this sense traditional concepts explaining social action, which besides the territorial ones do not take into account network actions, are no longer sufficient, or even lead
towards incorrect conclusions. In order to avoid the latter, it is necessary to precisely define
the context in which present social dynamics are held in the first place. This takes into
42
Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

account a relatively high degree of intertwining and mutual complementarity of physical
space and cyberspace or in other words territorial and network organization of society.
The importance of cyberspace is, among other things, evident in the level of access
and use of the internet. According to the data from a research conducted in Slovenia1 within
my post doctoral project, the majority (84%) of households has internet access (table 1) and
more than half (61%) of Slovenians use it every day or several times per day (table 2).
Table 1.
Share of households with internet access
Yes
No
Total
f
591
115
706
%
83,7
16,3
100,0
Table 2.
Frequency of internet use
Never
Few times per year
Few times per month
Few times per week
Every day or almost every day
Few times per day
Total
f
157
3
33
78
304
131
706
%
22,2
0,4
4,7
11,1
43,0
18,5
100,0
On the basis of the data presented in table 1 and table 2, it is evident that cyberspace can no longer be treated as a temporary space of social experimenting, strictly separated from physical space (which was the case approximately two decades ago) but rather as an equivalent of physical space. Metaphorically speaking, there are no two worlds
but only one,2 so the awareness of the latter is of a great importance, because the perspective of the dichotomy physical spacecyberspace assumes the dominance of the first
over the second and the perception of cyberspace as unreal.
An appropriate starting point for discussion about the relationship between physical and social space in contemporary society is the work of Meyrowitz (1985). The
author explicitly analyzes the influence of mass media (TV) on everyday relationships
and processes in society, and at the same time demonstrates that media are bringing important changes in social interactions. In his study Meyrowitz (ibid.) proceeds from three
1
The survey research was carried out between the November 11 and 26, 2013. Simple random
sampling was used (the method of the last birthday in a household among adults) based on the Phonebook of Slovenia 2012. The sample included 5750 units, of which 708 (12,3%) filled out the survey.
Due to the low level of realization, weighting was used which enabled us to generalize the results to
the population of adult residents of the Republic of Slovenia.
2
At the end of the 1990s, a Slovenian internet company advertised its services with the slogan: There
is no one world, there are two worlds.
43
Bla Lenari
works, which were already influential at the time. Namely Goffman's study The presentation of self in everyday life (1959), McLuhans studies Understanding media: The extensions of man (1964) and The Gutenberg galaxy (1962). At first Meyrowitz (ibid) criticizes both authors for not taking into account the material and nonmaterial structure of society. Therefore, he accuses Goffmans (1959) study on facetoface interactions of not taking into account media influences and effects on these interactions. To put it differently,
Goffman (ibid) thinks about social roles exclusively in conditions of physical places where
they are held. On the other hand, Meyrowitz accuses McLuhan (1962 and 1964) that his focus is solely on media, therefore neglecting the structural aspects of facetoface interactions among individuals.
On such basis Meyrowitz (ibid) meaningfully connects the approaches and puts
forward a theory in which he argues that electronic media (in his case mainly TV) resolve
territorial obstacles of physical place, thereby changing the understanding of social phenomena (for example roles, location, hierarchy, etc.). Therefore, the starting point of his
examination is social situation. Since every individual must in certain situations behave
in order to generally accepted patterns, it appears that there is a need and demand for primary definition of each social situation. But nowadays the use of ICTs in daily life has
caused different social situations to encounter, interweave, combine and aggregate.
The other helpful tool for understanding the relationship of an individuals interactions in physical and cyberspace is the phenomenological theory of social construction
of reality, established by Berger and Luckmann (1966). According to their belief, reality is
constructed on the basis of facetoface interactions that take place here and now. The spatial dimension of lifes world (Lebenswelt) namely spreads from here, which is close, to
there which is very far, and time dimension spreads from now, which is in this moment,
towards then, which is in the past. The combination of these two structural dimensions of
life`s world creates two basic zones of everyday life: (1) here and now, which contains the
world within reach the zone in which I act and (2) there and then, which contains world
beyond reach the zone in which things are not accessible to me in this manner.
According to Berger and Luckmann (ibid.), reality is therefore organized around
here of my body and now my present, and this here and now is the focus of my attention to
the reality of everyday life. The appearance of ICTs, and consequently cyberspace, enabled
a timespace independent action, which brings important changes in the field of social interaction. The latter was observed by Shutz and Luckmann (1973) who consequently expanded the previous theory from here and now area, which contains the world within reach and
it is dominated by facetoface interactions, with the world dominated by mediated interactions, which Zhao (2006) labeled there and now. This means that social reality of individuals is now constructed with interweaving elements of both worlds, namely here (where my
body is located physical space) and there (as far as my mediated extend reaches cyberspace).
One of the most prominent consequences of widespread ICTs use manifests itself in the problematic distinguishing between being lonely and being in company with
someone. In society based solely on a physical presence this kind of differentiation was
rather simple: being lonely meant the absence of physical presence of other individuals,
and being in company meant being in physical proximity to them. Nowadays, this differentiation becomes less obvious, for example someone can be physically alone, but simultaneously in real time connected over ICT with several other individuals.
44

The fact that people are not interacting in visible public spaces does not mean
that they are in isolation. They may be going online to create new online
worlds, using instant messaging to chat with old and new friends, visiting online communities, or playing multiuser games. (Quan Haase and Wellman
2002, 1011)
In short, physical loneliness does not necessarily mean social exclusion. Consequences of this change are perhaps most vividly illustrated by the example of punishment
(picture 1). Years ago (in a society based on physical presence), one of the common punishment methods was isolation of kids by sending them into their room. Today (in a society based on networks and not so much on physical presence), when children have ICTs
in their rooms or personal cell phones this kind of punishment does not serve a purpose
anymore, because social interactions can be established and maintained over technology.
Picture 1.
What was isolation once is no longer today?
Source: http://www.funnypictures.net.au/go-to-your-room/
As already mentioned in the introduction, in her most recent work Turkle (2011)
deals with sociological views of the relationship between to be alone and to be in a company with others. In order to illustrate the fact that individuals in contemporary society
communicate over ICT, which means that they are there but not there, the author names
these new circumstances alone together. According to her observations, it is of great importance for contemporary individuals that they are connected with their personal network despite physical movement, namely that they carry their entire social network with
them at all times. The latter means that emotionally and socially wherever they go they
never leave home. Castells et al. (2004) named this condition mobile network society,
thus emphasizing the diffusion of network logic (Castells 1996) to all areas of social life
with the help of wireless (and potentially timespace unlimited) technology. For Castells
et al. (2004) mobile network society means strengthening of the social structure conceptualized as a network society (Castells 1996) with new wireless communication technologies. Therefore, mutual connection is not (anymore) dependent on timespace obstacles
but on available communication technologies. This kind of thinking is my point of departure for conceptualization of sociality in contemporary conditions.
45
Bla Lenari
2. CONCEPTUALIZATION OF NETWORK SOCIALITY
In order to understand sociality in the conditions of contemporary society marked by ICTs it is necessary to derive from classical sociological definitions of this phenomenon. Namely for Weber (1978) an individuals act is social only when it is directed towards other individuals.
Not every kind of action, even of overt action is social //. Overt action is
nonsocial if it is oriented solely to the behavior of inanimate objects. Subjective
attitudes constitute social action only so far as they are oriented to the behavior of
others. For example, religious behavior is not social if it is simply a matter of contemplation or of solitary prayer. // Not every type of contact of human beings
has a social character; this is rather confined to cases where the actors behavior is
meaningfully oriented to that of others. (Weber 1978, 2223)
As it is evident from the quotation, social behavior is not characterized by every

kind of contact among human beings, since an actors behavior has to be meaningfully
directed to other individuals. The other classical sociologist who was interested in sociality is Simmel (1993). According to him sociability in its pure forms does not have any
real goal, any content and any result that would be outside the social moment as such,
because it is targeted towards an individuals personalities. In sociological sense Simmel
(ibid.) defines sociability as the art or play form of association, related to the content and
purposes of association in the same way as art is related to reality. According to his thinking, the nature of pure sociability is decided by personal characteristics of actors, which
do not include what belongs to personality in its objective meanings, for example property, status, wisdom and reputation as well. Sociability is the game in which one does as
if all were equal, and at the same time, as if one honored each of them in particular (Simmel 1993, 49). On this basis, one can understand that sociability is a situation where communication between at least two actors becomes an aim in itself. Therefore, according
to Simmel (ibid), sociability is understood as people blending together in a spirit of fun
and affection to bring about among them a pure interaction free of any disturbing material
accent. This kind of pure enjoyment of sociability is possible because a group of particular people is capable of separation from material and actual forms of social life, which
include structures and statuses usually connected with social hierarchy and inequality.
The presented definitions of sociality must be understood in the context in which
they were created. Both Weber and Simmel lived in the second half of the 19th and at the
beginning of the 20th century, which means that they described relationships and processes in a society that was much different than the contemporary one. I hereby want to recall a wellknown fact that all social dynamics change through time and, among others,
the mission of sociology is also in their (re)interpretation under new social conditions.
This task has recently become even more significant since cyberspace is increasingly developing into an important aspect of everyday interactions. The use of ICTs in the context
of social interactions has unambiguously transformed the experience of communication
and by that changed the way actors understand other individuals in the sense of availability, presence and strength of interpersonal ties.
In the present time, when we are witnessing an intensive transition of already
known or conventional social phenomena into the new context defined by cyberspace, we
46

are de facto facing social reorganization. These rapid changes frequently make it hard if
not impossible to reflect upon which (re)interpretation of certain social phenomena would
be carried out. Sociality is no exception here. Among its recent definitions, which besides
physical space also consider cyberspace, belongs that of Thompson and Cupples (2008).
The authors identify it as a result of an individuals actions at the crossroads of social and
technological structures of social reality. A more specific definition of sociality, labeled
interpersonal sociality, is offered by Liccope and Smoreda (2005). They define it as a flow
of exchanges that actors maintain with connected individuals. On this basis, the authors
conclude that sociability is thus a bubbling of conversations, messages and contextualized
exchanges: a process inscribed in a multidimensional space consisting of networks of ties,
forms of exchange and interactional mediations (Licoppe and Smoreda 2005, 915).
Stone (1994) has a similar notion about sociality in contemporary society. Namely on the basis of McLuhans (1964) ideas about media being extensions of an individuals organs or senses, Stone introduces prosthetic sociality. According to the author,
this kind of sociality unconsciously started with the use of a landline telephone, and is today intensively developing with the use of ICTs. Prosthetic sociality implies new and
frequently strange definitions of space, volume, surface, and distance; in prosthetic sociality the medium of connection defines the meaning of community (Stone 1994, 179).
The author further argues that in comparison with facetoface communication, what is
significant for prosthetic sociality is a more comfortable communication with less effort.
At the same time, she claims that by reducing facetoface communication it potentially
spreads social networks of actors. In practice this means that liking content on the Facebook is an act of sociality. Therefore, it can be said that prosthetic sociality is a communication form that does not require a lot of effort and it is as such particularly intended to maintain and spread an actors social network. If we compare the basic characteristics of definitions of sociality (table 3), it is evident that due to ICTs the experience of
human relationships is becoming increasingly independent from physical places and,
therefore, proximity. To put it differently, sociality is transferring from a placebased towards a networkbased entity.
Table 3.
Changing patterns in sociality
Sociality from
Visible
Territorial and temporal obstacles
Clear boundaries between private and public
Synchronous communication
Control over the presence of actors
Sociality towards
Invisible
Territorial and temporal independence
Unclear boundaries between private and public
Asynchronous communication
Dyscontrol over presence of actors
The presented trends in the area of sociality are specific in particular for developed, network societies (Castells 1996), where a decrease in the level of intensity and
quality of contacts between individuals is more emphasized. Therefore, some authors
(Wittel 2001) argue that network society is opposed to community. Namely, the latter means stability, consistency, embedding and affiliation. Nevertheless, it includes strong and
longlasting ties, closeness and common history. Meanwhile, network sociality does not
represent affiliation but integration and disintegration. According to Wittel (ibid), net47
Bla Lenari
work sociality is a social expression of fluid modernity (Bauman 2002), because its social
relations are not narrative but rather informative. They are not based on common experiences nor common history but primary on data exchange. Network sociality consists of
fleeting and transient, yet interactive social relations; of ephemeral but intense encounters (Wittel 2001, 51). These social relations manifest in a growing number or frequency
of shortterm and shallow interactions over ICTs. As Bauman (2009) stated, in a contemporary society instead of duration, speed is of great importance and interpersonal contacts
are not an exception.
On this basis I understand network sociality as an entity which consists of interactions between at least two individuals and takes place either in physical place or in cyberspace, or even in both of them. Its appearance is, therefore, closely linked with the development and individualization of ICTs.
2.1 Personal connectivity and individualization
According to Beck and Beck Gernsheim (2008), among others, individualization
means disintegration of previously existing social forms. Thus it assumes deviation from
historically prescribed social forms and obligations, loss of traditional security with respect for rituals and norms. Individuals must instead actively control social ties, they have
to make decisions and impose preferences. In this sense Wittel (2001) recognizes a change from previously given relationships towards choice. The first are not a product of personal decisions and represent sociality. Choice, on the contrary, is defined by higher level
of mobility, translocal communication, high level of social contacts and subjective network governance. In this sense Wittel (ibid.) argues that network sociality is not founded
on common history of individuals but on exchange of information. Individuals must constantly renew and refresh contacts with others, therefore, it can be argued that contemporary societys mode of operation, speed and mobility are main reasons for the shift from
sociality based on common experiences towards sociality based on exchange of information. In short, the exchange of stories is a time consuming act, while the exchange of information is fast.
There are several origins of individualization, but it is agreed that this phenomenon has been one of the main sociological themes since Weber, Simmel and Tnnies.
Numerous activities that are connected with the origin of individualism can be traced in
literature. One of them is Naughtons (2012) idea that the invention of print and the process of individualism are inherently connected with one another. Of course it would be
absurd to argue that individualism was formed with print but it is true that it helped to establish a social environment inside which the idea of individuality makes sense. For
better understanding of this notion it is necessary to introduce McLuhan`s (1964) idea
that we shape our tools and, thereafter, they shape us. For example, before the invention
of print all human communication took place in social context, after that an isolated reader appears. In this sense reading became an unsocial activity, which presupposes an actors immobility, isolation, concentration, etc., all activities that indicate unsociality. In
accordance with this, reading means the beginning of an individuals isolation, which has
continued with portable listening devices, smart phones, etc.
On the other hand, Putnam (2000) observes that a key reason for the lack of sociality among Americans is the shortage of time. The author explains this condition with
endemic economic pressures, employment insecurity, lower income, etc. On the contrary,
48

Antoci et al. (2011) argue that there are at least three reasons to suspect that webmediated social participation can work as an effective strategy to protect the relational sphere of
individuals lives from the pressure of time:
a. CMC is less exposed to the deterioration of social environment that physically
surrounds individuals. Online networking allows people to interact even with friends and
acquaintances in distant locations.
b. CMC is less time consuming than facetoface interaction, which means that
it suffers less from reduction in time available for social participation.
c. Online interactions contribute to accumulation of an internet social capital
which benefits solely internet users.
Deriving only from this point of view it is understandable that some authors
argue that use of ICT relieves the individualization trend and the decline of sociality in
contemporary society. Further by merging different ICTs (e.g. internet and GSM) individuals become extremely mobile, which means that communication is possible where once
it was not. As a consequence, cultural forms of sociality are under the influence of constant communication. On this basis, some authors (Liccope and Smoreda 2006) write about always on presence, which they define as short calls and messages for the coordination
of interpersonal activities, a pattern where absence no longer means silence. Similar observations about always on/always on us communication devices can be traced in the work of Turkle:
For the most part, our everyday language for talking about technologys effects assumes a life both on and off the screen; it assumes the existence of separate worlds, plugged and unplugged. But some of todays locutions suggest a new
placement of the subject, such as when we say Ill be on my cell, by which we
mean You can reach me; my cell phone will be on, and I am wired into (social)
existence through it. On my cell, online, on the Web, on instant messaging
these phrases suggest a tethered self. (Turkle 2008, 121122)
Among other things, this citation makes evident the merging of physical and social space. In previous times individuals had to be physically closer to each other if they
wanted to communicate. In other words physical barriers determined who would cooperate and who would not. Today when ICTs eliminate time and distance obstacles, constant
availability (regardless of physical location) is of crucial importance, and it is such a
constant availability. On the other hand, it is a distraction for interaction in physical
space. The process of CMC in our daily routine in physical space is clearly indicated by
the example of a cell phone. Namely, its ringing at any place and any time can interrupt
an interaction between two individuals and create new figurativeness. With regard to cell
phones, Turkle (2011) highlights that when they are used in public places the users sense
of privacy indicates that surrounding people treat them not only as anonymous but also as
absent. Further she observes that public spaces, for example railway and bus stations,
airports, etc., are no longer places where people get in interactions but rather places for
gathering, where individuals do not communicate and are only physically close. One of
the main consequences of this functioning is that actors do not act in accordance with the
rules which apply in public places since their awareness and acting is fully focused on cyberspace despite physical presence. Similar observations were also confirmed by Hampton et al. (2010) who conducted a research in four public parks in USA and Canada. The
authors used the methodology which consisted of the observation of visitors (n = 1300)
49
Bla Lenari
and interviews (n = 200). The main findings were that users of wireless internet devices
in public spaces pay less attention to their surroundings. Their attention is particularly focused on the device, which reduces the opportunity for interaction with other visitors. In
spite of that, 28% of interviewed individuals said that they were already in interaction with a stranger in a public park. The results of this research indicate the blurring of boundaries among the public and private sphere. For example, in comparison with landline
telephone, cell phones on the one side allow a higher level of conversation privacy but,
on the other, this (traditionally) private activity breaks into public space where actors
speak aloud about their private matters. Similar dynamics by public posting and sharing
of personal information can be found in the context of social network sites (SNS). Thus,
the borders between public and private are breaking, and at the same time our (faceto
face) communication and everyday tasks are constantly interrupted and disturbed because
of different communication impulses (phone calls, emails, SMS, etc.).
3. FACETOFACE COMMUNICATION VS. COMPUTERMEDIATED
COMMUNICATION
Throughout history, facetoface communication has been more or less a fundamental mode of human communication and socializing. The reason for such a view can be
found in the thinking of Berger and Luckman (1966) who said that the most important
perception of the other // is happening with the help of direct contact. Direct contact is
the prototype of social interaction. All other examples derive from it (Berger and
Luckman 1966, 35). In other words, over time society developed the idea of the ideal type of communication model, which is facetoface communication. Due to the fact that
facetoface communication is the original form of communication, it is understandable
that all other forms of communication are embedded in it. People, indeed, get familiar with other forms over it and other means (letter, telegraph, telephone, etc.) serve as assets
for maintaining and deepening of relationships. In short, mediated communication served
as a supplement to facetoface communication, but the appearance of ICTs drastically
reformed relations in this area. To be exact, the level of CMC in everyday interactions is
rising, and consequently this kind of communication is becoming increasingly important
in the context of interpersonal relationships of individuals.
For a better understanding of the relationship between facetoface and CMC, it is
meaningful to proceed from the work of McLuhan (1964) in which he discussed the
influences that media have on individuals and society. Namely, one of his basic findings
from this field is that popular media represent our window into the world and in this way
they shape what and how it is seen and eventually if it is used intensively change us as
individuals and society. The effects of technology do not occur at the level of opinions or
concepts, but alter sense ratios or patterns of perception steadily and without any resistance (McLuhan 1964, 19). Therefore, he argues that any extension of the organs or senses
affect the entire physical and social complexity of an individual. In this sense, ICTs are
extensions of our physical bodies that create new relationships or new balances between
other organs and their extensions as well. McLuhans most acknowledged idea, medium is
the message, revealed that personal and social categories of any medium which is any
extension of us derive from the new scope introduced in our action with any extension of
ourselves or either new technology. To put it more simply, when a certain content is transferred in the context of new media the mode of its understanding is changed. McLuhan
50

(ibid) argued that every time when new media appears its users are taken over by information or content transmitted by it, therefore newspapers, magazines, websites news, radio and TV shows, video clips on the internet, etc. are important for them. In this context,
his thesis is that no matter how amazing the technology media is, it always disappears in
the shadow of what it carries, for example facts, information, entertainment or conversations. Deriving from this, discussions about positive and negative impacts of certain media
in fact refer to the content they carry. In his popular book on the effects of ICTs on human brain, Carr (2011) states that participants in CMC do not see what McLuhan already
understood, namely that the medium content does not affect so much our thinking and
actions on long term, as the medium itself. In other words, if an individual or society is exposed to influences of certain media for a longer period it ultimately changes them. /T/echnologies affect how we see the world, our communities, our relationships, and ourselves.
They lead to social and cultural reorganization and reflection (Baym 2010, 2). However, I
do not agree with such technologically deterministic interpretations, because I am convinced that humans may have a certain impact on the technology itself. It is not only as McLuhan
(1964) argued, that medium or technology shapes individuals, to paraphrase him, people
shape technology according to their social and economic needs and after that technology
shapes them to a certain extent. Therefore, it can be claimed that technology is becoming
more social and society more technical. According to this view of thinking, media (in this
case ICTs) has affected our thinking in a way that the physical presence of actors does
not matter anymore. Through CMC we perceive others as present and actions that take
place in cyberspace as real. It is generally argued that ICTs have become integral to the
initiation, development, and maintenance of interpersonal relationships and are involved
in the subtle shaping of communication in almost every relational context as well.
At this point it is important to highlight that ICTs can also create an illusion of
facetoface interactions among actors. This was already argued by Horton and Wohl (1956)
in the case of TV, radio and films. According to their observation, the response of a viewer to an (media) actor is analogous to those in primary group. Physically distant individuals meet each other like they would in a friendship circle. In this sense, the authors
claim that new media lead towards new forms of relationships, which they label parasocial interaction. According to them, even though relationship is (technologically) mediated, it psychologically resembles facetoface interactions. For example, in certain circumstances TV viewers reach the point when they have a feeling that they know the
people which they meet on TV, in the same way as they know friends and acquaintances from their own life; through direct observation and interpretation of their appearance,
gestures and voice, conversations, etc. What is paradoxical here is that a parasocial
operator (artist, TV presenter, etc.) can establish an intimate relationship with millions of
viewers. At this point it is necessary to stress that since a relationship between actor and
member of public is onesided, the parasocial interaction creates (only) an illusion of intimacy. In the context of cyberspace, this kind of interaction should be present in particular among users of SNS. Since the sites themselves are designed to encourage the sharing of
personal information and the expansion of networks, the logic of their functioning blurs the
differences between strangers and friends. Yet the results of our research show quite the
opposite, i.e. that there is the absence of parasocial interactions among SNS users. The majority (66%) of SNS users in our research reported that they do not have a feeling that they
know other users they have never met in person. However, 10% of them reported the presence of this feeling.
51
Bla Lenari
In my opinion the main reason of the absence of parasocial interactions among
SNS users is in a specific purpose of their use. On many of the large SNS, participants are
not necessarily networking or looking to meet new people; instead, they are primarily communicating with people who are already a part of their extended social network (Boyd
and Ellison 2007, 211). Meanwhile, networking in cyberspace is taking place mainly on sites which are designed with the purpose of meeting unknown people, such as internet dating sites (akelj 2014), or those where membership is open to anyone, such as web forums
(Lenari 2010).
One of the key characteristics of CMC is that it consists of a number of different
media. For example, Baym et al. (2004) conducted an empirical research whose findings
indicate that relations among individuals are establishing and maintaining over different
media. In general it is argued that interpersonal communication in contemporary society is
based on two main tools: cell phone and computer. The latter is also evident from table 4
where data from my research is presented. Namely, a great majority of interpersonal communication is conducted facetoface, followed by cell phone and computer.
Table 4
The most frequent use of different media for communication with friends
Face-toface
Friends in your
neighborhood
Friends living
elsewhere in
the same city
Friends living
elsewhere in
the same
region
Friends living
elsewhere in
Slovenia
Friends living
abroad
Landline
telephone
Cell
phone
e-mail
SNS
Phone
over
internet
f
%
chat rooms
Total
127
70,9
12
6,4
37
20,5
2,2
180
100
166
58,7
23
8,2
80
28,2
1,6
2,1
1,2
282
100
109
38,5
20
6,9
141
49,6
2,3
2,1
0,6
284
100
30
19,6
25
16,7
68
45,5
4,9
15
10
1,2
2,2
151
100
9,2
12,8
11,0
12
23,3
8,8
13
25,5
9,3
52
100
Speaking of different media used for communication purposes, studies (Bailliencourt et al. 2011) show differences in models of approving ICTs according to demographic characteristics, technological diffusion, personal capacity of using and desire to use
a certain technology, lifestyle, lifecycle structure of social networks, cultural factors, etc.
According to this, younger groups are more attracted by new tools and learn to use them
more easily than older people. However, in everyday life users of ICTs constantly switch
between different available communication tools. According to literature (Boase 2008; de
Bailliencourt et al. 2011; Goggin 2006; Rainie and Wellman 2012), an individuals decisions for the use of certain communication tools are mainly associated with personal habits,
possibilities, preferences of their correspondents and nevertheless with social context in
which actors are located. For example, as Boyd (2008) indicated, teenagers mostly communicate over text messages but in communication with adults they switch to voice communication, which is mostly used precisely by the latter demographic group. The choice of a particular communication medium definitely has a meaning, since in the majority
of cases it explains the social relations among actors. This means that when analyzing so52

ciality in contemporary society it is necessary to be careful which type of media is used.
Boase (2008) calls it personal communication system namely for two reasons: (1) the word personal highlights the use of communication means with focus on individuals and (2)
the word system indicates that individuals combine different communication media with
the aim to connect with personal network and not to use them with separated social worlds. On this basis, it can be determined that CMC is a supplement not replacement for facetoface communication. That is to say, it strengthens the bonds between peers, fosters
more frequent communication between students, builds stronger relationships that might
not otherwise exist, etc., rather than promote social loneliness and isolation. This thesis is
to a certain extent supported by the data from my research, where half (50%) of the respondents agreed with the following argument: Persons with whom I frequently communicate over the internet are the same I frequently meet facetoface.
On the basis of the above findings, I can say that for understanding the role that
ICTs have in social life of individuals in contemporary society it is necessary to distinguish between active/social and passive/individual action in cyberspace. Since this distinction was described in greater detail in one of my previous works (Lenari 2010), I here
give only a basic explanation, which states that activities of an individual who is in cyberspace looking for information, reviewing images, viewing movies, listening to music,
etc., cannot be classified as social. Meanwhile, the activities of individuals that take place
in cyberspace and include interactions with others, e.g. discussions on web forums, chats,
etc., belong in the category of social activities. The type of an individuals action in cyberspace, therefore, in particular depends on the used software. Deriving from this, one
can distinguish between software which is (1) intended at least for twoway communication among users and has the potential to create social interactions and (2) intended only
to reach information, watch video clips, listen to music, etc. With respect to the absence
of an interaction partner the latter is characterized as unsocial activity and, therefore, is
comparable with watching TV. In short, studying the influences of ICT on sociality based
on the analogy with the passive media like TV is applicable only for addressing the individual or unsocial activities which are allowed by this kind of technology. Unfortunately,
studies which take into account the distinction between active and passive use of ICTs are
rather the exception and not the rule.
CONCLUSION
Finally, it should be highlighted that influences of ICTs on sociality are rather
complex and impossible to define merely as positive or negative. In the context of everyday life cyberspace is becoming an equal space of social action, something which social
researchers (unfortunately) have not quite realized yet. In many cases, the findings of Jones (1998) and Lenari (2010) on a relatively sharp treatment distinctions of social processes and relations that take place in physical space and cyberspace are still valid. Usually social processes taking place in physical space are perceived as real and those in cyberspace more or less unreal. This kind of separation can be found in works dealing with
sociality in connection to ICTs. For example, as presented, Boyd (2008), Licoppe and Smoreda (2006), Thompson and Cupples (2008) use the expression digital sociality, while
Stone (1984) uses the term prosthetic sociality, thus establishing the mentioned distinction between social dynamics taking place in physical space and cyberspace. This contribution aims towards surpassing such a divide; to that end it was argued that in contempo53
Bla Lenari
rary society it is no longer possible to separate the functioning of actors explicitly to
physical space or cyberspace, because from a social actors point of view both entities became more or less equal and complementary to each other. However, in contrast to previous periods, ICTs allow individuals to connect from persontoperson (Wellman 2001).
Metaphorically speaking, the interweaving of physical space and cyberspace has transformed the individual into a portal (Wellman 2000) or a switch (Wellman 2001, Wellman et
al. 2002, Haythornthwaite and Wellman 2002) that simply shifts between certain ties and
different networks regardless of timespace obstacles. This kind of connections importantly influence the experience of social reality in which interactions among timespace
distant social actors take place. This state of affairs demands certain changes in explanations of social dynamics, which were until now mostly understood and interpreted (only) in
the conditions of physical closeness and synchronous time. Sociality is no exception here
as well, since ICTs are just another tool or media, an accessory that allows us to do what
we have been doing forever, i.e. interact with one another. The form of these interactions
is changing, but the conversation among the individuals still remains.
REFERENCES
Antoci, Angelo, Fabio Sabatini, and Mauro Sodini. See You on Facebook! A Framework for Analyzing the Role of Computermediated Interaction in the Evolution of Social Capital. Department of Communication. University of Teramo. Working paper No. 72, 2011.
Bailliencourt, Thomas, Thomas Beauvisage, Fabien Granjon, and Zbignjew Smoreda. Extended
sociability and relational capital management: Interweaving ICTs and social relations. In
Mobile Communication. Bringing us Together and Tearing us Apart, edited by Rich Ling
and Scott Campbell, 151180. New Jersey: Transaction Publishers, 2011.
Bauman, Zygmund. Fluidni ivot. Novi Sad: Mediterran Publishing, 2009.
Bauman, Zygmund. Tekoa moderna. Ljubljana: Zaloba /*cf, 2002.
Baym, Nancy. Social Networks 2.0. In The Handbook of Internet Studies, edited by Mia Consalvo
and Charles Ess, 384405. West Sussex: Blackwell Publishing, 2011.
Beck, Ulrich and Elisabeth BeckGernsheim. Individualization. Institutionalized Individualism and
its Social Political Consequences. London: SAGE, Publications, 2008.
Berger, Peter and Thomas Luckmann. Drubena konstrukcija realnosti: razprava iz sociologije znanja. Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1988.
Boase, Jeffrey. Personal Networks and the Personal Communication System. Using Multiple
Media to Connect. Information, Communication & Society 11, 4 (2008): 490508.
Boyd, Dannah. Taken Out of Context. American Teen Sociality in Networked Publics (doctoral dissertation). Berkeley: University of California, 2008.
Boyd, Dannah and Nicole Ellison. Social Network Sites: Definition, Hystory and Scholarship.
Journal of CMC 13, 1 (2007): article 11.
Carr, Nicholas. Plitvine: kako internet spreminja na nain razmiljanja, branja in pomnjenja. Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 2011.
Castells, Manuel, Mireia FernandezAdevol, Jack Linchuan Quiu, and Araba Sey. Mobile Communication and Society. A Global Perspective. Cambridge, Massachusetts: MIT Press, 2004.
Castells, Manuel. The Rise of the Network Society. The Information Age: Economy, Society and Culture, vol. I. Oxford: Blackwell Publishers, 1996.
Goggin, Gerard. Cell Phone Culture. Mobile Technology in Everyday Life. Oxon: Routledge, 2006.
Goffman, Erving. The Presentation of Self in Everyday Life. New York: Anchor Books, 1959.
Hampton, Keith, Oren Livio, and Lauren Sessions. The Social Life of Wireless Urban Spaces: Internet
Use, Social Networks and the Public Realm. Journal of Communication 60 (2010): 701722.
Haythornthwaite, Caroline and Barry Wellman. Moving the Internet out of Cyberspace. The Internet
in Everyday Life: An Introduction. In The Internet in Everyday Life, edited by Barry Wellman and Christine Haythornthwaite, 344. USA: Blackwell Publishers Ltd., 2002.
54

Horton, Donald and Richard Wohl. Mass Communication and Parasocial Interaction: Observations on Intimacy at a Distance. Psychiatry 19 (1956): 215229.
Jones, Steven. The Internet and its Social Landscape. In Virtual Culture. Identity & Communication
in Cybersociety, edited by Steven Jones, 735. London: SAGE Publications 1998.
Juni, Stane. Identiteta. Ljubljana: FDV, 1993.
Lenari, Bla. Socialni kapital v virtualnih skupnostih. Koper: Univerzitetna zaloba Annales, 2010.
Licoppe, Christian and Zbigniew Smoreda. Rhytms and Ties: Towards a Pragmatics of Technologically Mediated Sociability. In Domesticating Information Technologies, ediet by Robert
Kraut, Mia Brynin, and Sarah Kiesler, 296314. Oxford: University Press, 2006.
McLuhan, Marshall. Understanding Media. The Extensions of Man. United Kingdom: Routledge, 1964.
McLuhan, Marshall. The Gutenberg Galaxy. The Making of Typographic Man. University of Toronto Press Incorporated, 1962.
Meyrowitz, Joshua. No Sense of Place. The Impact of Electronic Media on Social Behavior. Oxford: Oxford University Press, 1985.
Naughton, John. From Gutenberg to Zuckerberg. What you Really Need to Know about the Internet. London: Quercus, 2012.
Papacharissi, Zizi. A Networked Self. In A Network Self. Identity, Community and Culture on Social Networked Sites, edited by Zizi Papacharissi, 304318. New York: Routledge, 2011.
Putnam, Robert. Bowling Alone. The Collapse and Revival of American Community. New York: Simon & Schuster, 2000.
Rainie, Lee and Barry Wellman. Networked. The New Social Operating System. Cambridge: The
MIT Press: Massachusetts, 2012.
Schutz, Alfred and Thomas Luckmann. The Structures of the Life World, vol. 1. Evanson, IL:
Northwestern University Press, 1973.
Simmel, Georg. Temeljna vpraanja sociologije (Individuum in druba). Ljubljana: KUC Filozofska Fakulteta. Studia Humanitatis, 1993.
Stone, Allucquere. Split Subjects, Not Atoms; or How I Fell in Love with my Prosthesis.
Configurations
2,
1
(1994):
173190.
Available
at:
http://muse.jhu.edu/login?auth=0&type=summary&url=/journals/configurations/v002/2.1ston
e.html
Thompson, Lee and Julie Cupples. Seen and Not Heard? Text Messaging and Digital Sociality.
Social & Cultural Geography 9, 1 (2008): 95108.
Turkle, Sherry. Alone Together. Why We Expect More from Technology and Less from Each Other.
Philadelphia: Basic Books, 2011.
Turkle, Sherry. Always-on/Always-on-you: The Tethered Self. In Handbook of Mobile Communication Studies, edited by James Katz, 121137. Cambridge, MA: MIT Press, 2008.
Weber, Max. Economy and Society: An Outline of Interpretive Sociology. Berkley, CA: California
Press, 1978.
Wellman, Barry. Physical Place and Cyberplace: The Rise of Personalized Networking. International Journal of Urban and Regional Research 25 (2001): 227252. Available at:
http://www.chass.utoronto.ca/~wellman/publications/individualism/ijurr3a1.htm
Wellman, Barry. Changing Connectivity: A Future History of Y2.03K. Sociological Research
Online 4, 4 (2000). Available at: http://www.socresonline.org.uk/4/wellman.html
Wittel, Andreas. Toward a Network Sociality. Theory Culture Society (2001): 5176.
Quan Haase, Anabel and Barry Wellman. How Does the Internet Affect Social Capital. In Social
Capital and Information Technology, edited by Marleen Huysman and Volker Wulf,
113135. Cambridge: MIT Press, 2004.
Zhao, Shanyang. The Internet and the Transformation of the Reality of Everyday Life: Toward a
New Analytic Stance in Sociology. Sociological Inquiry 76, 4 (2006): 458474.
akelj, Tjaa. Internet Dating and Respectable Women: Gender Expectations in an Untraditional
Partnership and Marriage Market: The Case of Slovenia. Sociologija 56, 1 (2014): 621.
55
Bla Lenari
DA LI SMO ZAISTA SAMI ZAJEDNO?
REFLEKSIJE O DRUTVENOSTI U SAVREMENOM DRUTVU
Saetak: U poreenju sa prethodnim drutvenim oblicima, specifinost savremenih odnosa i procesa lei upravo u preplitanju i meuzavisnosti fizikog i sajber prostora, ime se
organizacija drutva menja iz teritorijalne u mrenu. U tom smislu, tradicionalni koncepti kojima se objanjava drutvena akcija, a koji u obzir uzimaju samo teritorijalnu a ne i
mrenu akciju, danas postaju neadekvatni i vode ka pogrenim zakljucima, poput onih
da je sadanje drutvo izuzetno nesocijalno.
Stoga je osnovni cilj ovog rada da istrai drutvenost unutar savremenih drutvenih uslova. To znai da je potrebno uzeti u razmatranje i injenicu da se drutvena dinamika odvija kako u fizikom tako i u sajber prostoru.
Kljune rei: komunikacija posredstvom kompjutera, komunikacija licem u lice, drutvenost, sajber prostor, internet.
56
SEARCHING FOR LOVE ONLINE:

SOME SOCIOLOGICAL ASPECTS OF INTERNET DATING
316.472:004.738.5
Tjaa akelj
University of Primorska, Science and Research Center, Slovenia
tjasa.zakelj@zrs.upr.si
Summary: Due to the transformation of intimacy, selfreflexivity demands and frequent partnership
breakdowns and divorces, contemporary life trajectories of most people include several (romantic)
partner searches. In addition to offline (traditional) marital and partnership markets, Internet dating
sites are used for intentional partner search. In its terms, the Internet may be defined as a new partnership and/or marital market, which due to several social changes, is increasingly used as a place
for searching for a potential romantic partner. The start of developing a romantic partnership online
is chiefly influenced by the characteristics of computermediated communication that largely shape the
online building of interpersonal relationships. It is also influenced by key technology demands regarding the strategies for building an online relationship that is planned to be transformed into a face
toface interaction. The characteristics of computermediated communication and technology demands influence the way interesting others with whom the individual would like to become acquainted
are chosen and the way how singles present themselves in personal profiles.
Based on qualitative and quantitative data gathered in Slovenia, the paper will focus on some sociological aspects of Internet dating such as: general characteristics of users of Internet dating sites (gender and educational structure), reasons for its use, the advantages and disadvantages of Internet dating, strategies of selfmarketing and rationalization of choosing interesting others.
Key words: Internet dating, users, dis/advantages, rationalization, Slovenia.
INTRODUCTION
A combination of intensive development and the expansion of use of informationcommunication technology (ICT) has an important role in the organization of the functioning of contemporary society (Lenari 2012). The influence of the development of
ICT and its use also affects the changes in the creation and maintenance of different intimate personal relationships. In accordance with it, the contemporary search for a romantic partner is no longer limited to the physical space. Instead it is facilitated by special Internet dating sites that gather information on available/single others. Since the mid1990s,
the Internet with the development of special dating sites has facilitated the search for a potential romantic partner, which is usually parallel to the traditional dating1 (Hogan et al.
2011).
1
Key feature of the traditional dating is facetoface meeting.
Tjaa akelj
According to the theory of (reflexive) individualization (Giddens 1995; Beck
Gernsheim 2002) todays life trajectories of individuals are less and less socially regulated, which also results in sequential building of romantic relationships. The frequency of
partnership breakdowns and divorces causes serial monogamy, which is characterized by
fragile, flexible and negotiated relationships. Consequently, in their life trajectories individuals usually face the search for a romantic partner several times. Those who use the
Internet in their daily lives usually search for a romantic partner both online and offline.
In Slovenia the first Internet dating site (Onaon.com) was established in 2001
and Internet dating is still growing in popularity. The number of sites created for building
an intimate relationship has been expanding very rapidly in the last five years. Websites
offering searches for an intimate partner vary according to the main type of relationship
they are created for. The main type of targeting relationship (affairs, romantic relationships, sexual relationships, friendships, etc.) can usually already be recognized by the name of the site. In the case of Slovenia, the biggest number of Internet daters still gathers
on Onaon.com, which has approximately 50,000 active users. Other Slovenian sites for
Internet dating have a substantially smaller number of users although, as mentioned above, the diversity of the offer is still growing (akelj 2012).
The aim of the article is to identify basic characteristics of Internet daters in
Slovenia in terms of gender, age and obtained education, to reveal reasons for the use of
Internet dating sites, advantages and disadvantages of such dating as perceived by Internet daters, and to discuss aspects of rationalization of choice of interesting others and
selfmarketing strategies.
The paper is based on the analysis of available quantitative and qualitative data.
Qualitative data encompass 66 narratives2 of heterosexual Internet daters in Slovenia,
while quantitative data were gathered either on the authors request or are part of previous research. First, we will discuss age, gender and educational structure of Internet daters, followed by the reasons for using online dating and its advantages and disadvantages. Finally, strategies of selfmarketing and rationalization of choosing interesting others will be analyzed through the lens of profile writing strategies and criteria Internet daters follow in the selection of interesting profile owners.
1. INTERNET DATING: A MARKET FOR ROMANTIC PARTNER SEARCHERS
OR A MARKET OF RATIONAL CHOICES?
Quite strongly stigmatized in its beginning, Internet dating is nowadays slowly
losing its stigma (akelj 2012), especially the one related to the perception of general users
of the Internet. The thesis about the Internet as a social compensation, which is used by shy
and unconfident people who have problems in establishing social contacts, was characteristic of the 1990s (Valkenburg and Peter 2007). But todays broad use of the Internet and its
access influences the fact that Internet users mirror the diversity of general population and
we can no longer describe them in a stereotypical way which recognizes users as a homoge2
The study on (heterosexual) Internet daters was conducted by the author as part of her PhD thesis
Internet dating as a new marital and partnership market in Slovenia a qualitative study on
heterosexual Internet daters (20082011), Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana.
Detailed analysis is presented in the authors monograph Sodobna partnerstva: Spoznavanje po spletu
(2012).
58
Searching for Love Online...

neous group (mainly men, welleducated individuals, higher social classes, shy individuals
etc.) (ibid). In terms of Internet dating we may claim this kind of partner search is opened to
all those using the Internet and having the need to search for a potential romantic partner.
In general, theories of Internet dating encompass two views of building romantic
partnerships on this specific partnership and marriage market. Based mainly on the recognition of the Internet as a place for flexible identity (re)creation, some theorists view Internet
dating as a tool which enables reflexive selfrealization and the development of the relationships close to Giddens notion of pure relationship and confluent love (2000). For instance, Henderson and Gilding (2004) recognize active trust as the potential of online relationships, which derives out of selfpresentations and active online negotiations that bring the
relationship closer to the concept of pure relationships. Similarly, Hardey (2002) believes
the Internet may encourage the development of relationships close to pure relationships.
On the other hand, a lot of authors agree that the Internet institutionalizes rational
choices in the selection of potential partners (Bauman 2003; Hollander 2004; Illouz 2007;
Illouz and Finkelman 2009; Salecl 2011). In their approaches, the notion of the Internet as a
market is no longer limited to the metaphorical meaning, instead it is saturated by the nature
of economic exchange, which rules the process of romantic relationship building. The idea
of Internet dating as a prototype of rationalization in the contemporary partner selection is
evident in the description of key characteristics of Internet dating. Concepts of self as a
chooser (Illouz 2007), termination of relationship on demand, reduction of risks and avoidance of option closing (Bauman 2003), ideal choice and individuals market value (Salecl
2011) are only some of the concepts with which contemporary theorists describe the dynamics and demands of Internet dating:
No technology I know has radicalized in such an extreme way the notion of self
as a chooser and the idea that the romantic encounter should be result of best
possible choice. That is, the virtual encounter is literally organized within the
structure of the market. (Illouz 2007, 79).
Termination on demand instantaneous, without mess, no counting losses or
regrets is the major advantage of Internet dating. A reduction of the risks coupled with the avoidance of optionclosing is what is left of rational choice in a world of fluid chances, shifting values and eminently unstable rules; and Internet dating, unlike the awkward negotiation of mutual commitments, fulfils such new standards or rational choice perfectly (or near perfectly). (Bauman 2003, 65)
Concept of ideal choice is especially present by the Internet dating. Here a man
can notice the same logic as works also in the market. It isnt only about the list
of the characteristic they want their partner would have: they want to launch
themselves as something with a specific market value. (Salecl 2011, 71)
Prevailing ideas of rational choice, selfmarketing, logic of consumerism and

commodification of the relationships raise several questions such as: why so many people
search for a romantic partner this way, what are the lures and problems of such search
and, finally, is online based partnership search really so different from past selection modes and partnership creations. These are some of the main questions that will be addressed in this article.
59
Tjaa akelj
2. METHODOLOGY
The article is mainly based on the qualitative study that was carried out in Slovenia in 2009 on a sample of heterosexual Internet daters. For the purpose of the research,
semistructured indepth interviews were conducted with 34 heterosexual men and 32
heterosexual women. All respondents selfidentified as having experiences in searching for
a partner on the Internet. The aim of the study was to look into the sociological aspects of
Internet dating and to analyze its characteristics.
All participants were recruited in three steps: firstly, an email invitation was sent
to those individuals who had participated in the first Slovene online quantitative survey on
Internet dating carried out in 2006 by vab and Kuhar (2007) and agreed to participate in a
followup qualitative study. Secondly, the snowball sampling method was applied. We
asked each of the participants in the interviews if they could provide us with further contacts with Internet daters. Finally, an invitation to take part in the study was posted on some
Slovenian Internet dating sites and forums. Recruitment was accommodated to the response
rate (Taylor and Bogdan 1998, 92), by which the diversity of the sample was obtained.
All interviews were facetoface, except one interview that was carried out through Skype due to the respondents current place of residence outside Slovenia. The author
audio recorded interviews with the permission of the participants and later transcribed them.
The average length of interviewing was one hour. In order to preserve the respondents anonymity, the quotes from the interviews were equipped with fictitious names, followed by
the real age of the interviewees. Colloquial language was standardized, but the meaning and
its different nuances were preserved.
The average age of respondents was 34.3 years (35.4 for male and 33.1 for female)
with the youngest participant 19 years old and the oldest participant 72 years old. Respondents had been involved in Internet dating from one month to eleven years. Approximately one half of the respondents can be characterized as those who gained their experiences in Internet dating through coincidental or secondary online contact (Barraket and
Henry Waring 2008, 153), which means that their primary intention of using the Internet
was not to find an intimate partner, but rather to make friends or to socialize. In the course
of the study, 42 participants were in a steady partnership.
Qualitative analysis encompassed more than twenty sociological aspects of Internet dating among which the following research questions are analyzed in this paper: What
are the reasons for using the Internet as a mediator in finding potential partners? What are
advantages and disadvantages of Internet dating? How Internet daters write their personal
profiles and which criteria do they use in their search for a romantic partner?
In congruence with the idea of Ritchie et al. (2006), qualitative analysis was conducted in three steps: the organization of data and the identification of topics were followed
by the descriptive phase, during which the categorization and classification (i.e. groups of
categories) of selected empirical data were performed. This was followed by the final, analytical and interpretative step.
3. RESULTS
This part of the article will first provide an insight into some characteristics of
Internet daters such as gender, age and education. Second, reasons for Internet dating sites
use will be elaborated on the basis of the differentiation among accidental and deliberate
60

use of the Internet for getting to know a potential partner. Next, advantages and disadvantages of Internet dating as perceived by Internet daters will be outlined and, finally, the process in the selection of interesting others and selfmarketing will be addressed. While the
part on the users of Internet dating sites will be analyzed on the basis of available quantitative data, other issues will be discussed through the qualitative data. Conclusions on advantages and disadvantages and rationalization of choice and selfmarketing will be demonstrated by research participants quotes using the data on nickname and age.
3.1. Users of Internet dating sites
The use of the Internet in Slovenia is growing constantly. At the beginning of
2013, 74% of all population between 10 and 74 years used the Internet, most of them (95%)
once a week or even more frequently (Statistical Office of the Republic of Slovenia 2013).
Detailed research on the Internet use showed that among regular Internet users there were
13.8% of respondents who had already visited Internet dating sites (Vehovar et al. 2010,
65). While there were no evident gender differences (14% men and 13.6% women included
in the research had already visited Internet dating sites), age differences of those who had
already visited Internet dating sites were obvious. The highest percentage of those who had
already visited Internet dating sites was among a group of younger respondents (from 18 to
29 years old 18.6%), followed by those from 30 to 49 years old (13%). Among the group
of elderly respondents from 50 to 64 years old there were 10.4% of those who had already
visited Internet dating sites.
Graph. 1
Active3 heterosexual users of the Internet dating site Onaon.com; February 2011
661
1167
>60
2895
4079
51-60
6802
41-50
13834
Women
10001
31-40
25047
8017
21-30
19919
211
499
18-20
0
5000
10000
15000
20000
25000
Source: Kogovek 2011.

3
Active users had actively used the Internet dating site in last three months.
61
30000
Men
Tjaa akelj
Data on the users of the largest Internet dating site in Slovenia (Onaon.com)
show the highest percentage of profile owners among the users between 31 and 40 years of
age. The average age is 34 years. Among active users there are almost 70% men and 30%
of women which shows a substantial difference in gender structure of users. The difference
in gender structure grows in case we check the available data of Internet dating sites with a
smaller number of users. In 2009 the dating site najdem.si had 87% of male users (akelj
2012). The inequality of gender structure of profile owners influences some characteristics
of internet dating such as who makes initiative for online communication and who chooses
with whom to start the process of getting acquainted.
Graph. 2
Educational structure of heterosexual users of the Internet dating site Onaon.com;
February 2011, in percentage of users
4
4
Other
Still studying
10
13
0
1
PhD
3
2
MSc
Women
VII. level
18
29
Men
13
12
VI. level
30
Secondary schol
8
Elementary school
0
10
40
13
20
30
40
50
Source: Kogovek 2011.
Data on educational structure of Internet daters of Onaon.com show women have

a bit higher (declared)4 education than men. In comparison to educational structure of the
Slovenian population in year 2011 Internet daters have higher education.5
4
In online personal profiles data on educational level are quite often misrepresented. Among those
who have given untrue information in the process of Internet dating, 10.2% of men declared higher
education than they actually had, the same percentage of men declared lower education than they had
and 6.6% of women declared lower education as they had (Kuhar et al. 2010, 55).
5
In Slovenia in 2011, 5.3% of women and 3.4% of men had either no education or unfinished elementary education, 28% of women and 21% of men had elementary school education, 46.8% of women
and 60% of men had finished secondary school education (either vocational or higher), 9.4% of women and 6.8% of men had the VI level education, 9.1% of women and 7.1% of men had the VII level,
62

3.2. Reasons for the use of Internet dating sites
Reasons for practicing Internet dating are usually different (Couch and Liamputtong 2008). Those who have experiences in knowing their potential romantic partner
online first, either intentionally started Internet dating or coincidentally started the process
of getting to know someone online. In this sense we distinguish relationship formation
through accidental or secondary online contact and deliberative use of dating sites
(Barraket and Henry Waring 2008).
First quantitative research on Internet dating in Slovenia made in 2006 showed
that the key reasons for practicing Internet dating among heterosexuals are: anonymity
(This is most anonymous you can always step back with no obligations) as strongest argument for Internet dating among men (47.5%) and women (52.2%); easiness of contact making (I found it the easiest way to make contact) pointed out by 47% of men and 45.7% of
women and the third most common argument among men was I cannot find my partner at
any other place (34.1%), and among women I have no other chance to find a partner (30%)
(Kuhar et al. 2010, 50). Similar and often combined reasons were stressed by the respondents of qualitative research (akelj 2012). Those who intentionally used Internet dating stressed the following circumstances that encouraged them to try Internet dating: breakdown of
existing relationship and a fear for possible future loneliness; introversion and lower social
competences; limited social life and constant presence in the same social networks; Internet
dating as parallel to offline search for a romantic partner; curiosity and experimenting.
Those who stressed they obtained internet dating experiences unintentionally, on
the basis of secondary contacts, were mostly younger interviewees. They mentioned different reasons for using the Internet by which they met their romantic partner (either past or
current) that can be joined into one category that is use of the Internet for socializing purposes. Use of the Internet for socializing was based on different circumstances that encouraged
younger interviewees to gather and socialize online (search for new friends, participation in
forums, use of social network sites, need to broaden network of friends due to moving in
other town because of study, use of online socializing instead now days parties, etc.).
The decision for dating on the basis of Internet dating sites mainly combined
several different reasons among which the desire to build a romantic relationship and
current lack of offline success seem crucial for the expansion of the dating market into the
online space.
3.3. The advantages and disadvantages of Internet dating
Asking Internet daters about the advantages and disadvantages of Internet dating
sites reveals a wide array of positive and also negative aspects of its use. Sometimes the
same characteristic can be treated either as positive or as negative. In this case we are talking about contradicting characteristics of Internet dating that confirm the notion of Internet
dating as extremely diverse and complex phenomena (akelj 2012).
3.3.1. Advantages
As confirmed by many authors, advantages of Internet dating are very diverse
(Hardey 2002; BenZe'ev 2004; Couch and Liamputtong 2008). Advantages identified by
the research participants encompass easier contact making, skipped first phase of getting to
0.8% of women and 0.9% of men were MSc and 0.3% women and 0.6% of men were PhD (Statistical
Office of the Republic of Slovenia 2011).
63
Tjaa akelj
know others, a bigger offer of singles gathered in one place, lessened vulnerability in case
of rejection, sincerity and easier expression of feelings that may lead to disclosed intimacy,
anonymity, opportunities for communication and relationship creation for individuals that
identify themselves as introvert; comfort of privacy, lesser role of physical attraction, time
flexibility, selfreflexivity demand and reduced financial costs of getting to know other singles.
The first mentioned advantage of Internet dating is easier establishing of initial contacts. Reasons lie in several characteristics: first in the gathered information about other singles searching for (romantic) relationships,6 second in anonymity which encourages those
who might be more restrained in facetoface contacts, and third in lessened vulnerability
in case of rejections:
Easiness of contact making, it is much simpler than in facetoface contacts.
(Andrej, 35)
I would say that the main advantage is this easier contact making. If you meet a
person on the street or anywhere else, you have to have a lot of courage to step
up and say: Hey, you seem very nice to me! On the Internet it is completely simple: you click and send a message. If there is a response, there is, if not, not //.
(Nika, 25)
The next advantage that interrelates with easier establishing of first contacts is
shorter phase of contact making. In case of traditional facetoface dating the first question
is whether the interesting other is single and searching for a relationship. In case of Internet
dating this question is pointless:
It is much easier and you do not need to visit bars. Here we all know why we are
online //. (Tina, 33)
Reasons why an individual wants to communicate and wants to meet you are
evident, so this classical first phase is skipped. This is the advantage. (Janez, 58)
Anonymity is often regarded as a crucial advantage of online communication and

interaction (McKenna et al. 2002; BenZe'ev 2004; Peter and Valkenburg 2007) which also
boosts attractiveness of Internet dating. Anonymity is not only related to many advantages
of Internet dating, but is also a relevant part of advantages derived from it. It lessens social
normativity which encourages feelings of safety and freedom of Internet daters. Nobody
knows who I am effect is especially evident in case of first contact making, reduced rejection pain and in case of the stigma ascribed to Internet daters:
// You remain anonymous, you are not exposed to a kind of ridicule as you
would be in case this happened in the presence of your friend. (Karla, 23)
Internet dating influences changes in the construction of intimacies, which can be

achieved among people that have (never) seen and possibly have no personal data of
Internet daters quite often mislead others by untrue partnership status. Among Internet daters that have stated untrue facts, one in five men and one in six women have stated the falsifying fact I am not
married/in a partnership, although I am (Kuhar et al. 2010, 55).
64

individuals they share their intimate feelings, experiences, dreams, fears, and hopes with
(akelj 2011, 194). Anonymity and reduced rejection pain encourage unveiling of intimacy:
// I do not know, you put forward your ideas much easier, because you remain
secure no matter what you tell. You also tell about experiences that hurt you a lot
and you do not want your family to know. While facetoface you cannot do it,
you feel ashamed, and you get blocked. Here it is easier. (Damjana, 34)
//On the Internet you can be more honest. I found out, you can confide in the
person through the Internet. Here you can reveal more intimate things than to someone you first meet facetoface //. (Miha, 25)
Personal rejections seem less painful in case they are experienced on the basis of
online relationship creation (Clark 2004, BenZe'ev 2004). Reasons for the perceptions of
rejections as less problematic and less personal lie in the anonymity of the rejected, explanations of rejection by external circumstances, perceptions of numerous alternative options
and the frequency of the rejections (BeenZeev 2004, 194):
// And also this rejection factor. In facetoface relationship you would be
much more depressed if someone would say No! to you. Here on the Internet
you can brush it aside. /.../ Physically you are not here, so this psychological aspect is much simpler //. (Nika, 25)
Cyberspace facilitates contact making for shy, introvert and those with lower selfesteem (McKenna et al. 2002, 11), which lessens the impact of social skills in the building
of close intimate relationships:
Yes, for people like me, who are a bit shy (Internet dating is the advantage). It
might be hard to understand. I am a fieldworker and it was never hard for me to
make contacts with the customers on a daily basis. But when it came to intimate
part I was more restricted. // Here all these inhibitions are loosened. You do
not know what is on the other side. In fact, the advantage is, the person on the other side doesnt know you. You might say a bit more or make a hint, while actually you are a bit restrained. (Botjan, 35)
// I do not have such a personality, to step up and start talking with someone.
/.../ Virtually, I tug at somebodys sleeve, introduce myself and we start to talk
and see when this thing moves. (Ura, 29)
Numerous available others gathered in one place is another advantage, recognized

by Internet daters. Thousands of more or less interesting profiles create an impression of
apparent endlessness of choices, which, on other hand, encourages a longer selection.
Comfort of privacy is another positive aspect of Internet dating related to no need
to dress up, take time for the exactly determined part of the day, or go to a place where singles usually meet or for a specific event. Comfort stems also from the availability of single
others that are gathered in one place as well as in the possibility to end unsatisfactory online
relationship whenever one wants:
For someone as I am, spending lots of time at work, spending evenings with my
child, who does not like pubs or parties any more On the local hill you cannot
65
Tjaa akelj
get into contact just like that. Here the advantage is you are at home and you can
move away whenever you want// (Tina, 33)
Time flexibility is another advantage of searching for intimate romantic partner

through Internet dating. It includes possibility to search for interesting others in line with
time availability and willingness for search activities:
The advantage is selecting the time of communication, which in fact requires
less time adjusting. And when you have time, you sit down and write, or go for a
chat and talk. (Nena, 36)
// You spend your time on the computer, whenever you feel good. If you are
sad, depressed, annoying, you will not sit by the computer and try to find someone.
So this might be an advantage in comparison to the classical search. (Ale, 37)
A bit unexpected advantage of Internet dating was selfreflexivity. As Illouz and

Finkelman put it /t/o meet a virtual other, the self is thus required to undergo a concentrated process of reflexive selfobservation, introspection, selflabeling, and articulation of tastes and opinions pertaining to oneself and others (Illouz and Finkelman 2009, 415):
//Ive had diverse communications, that made me happy. And there was one
aspect I have to say I was different as usual, but where I could develop myself.
And this I believe was one of the great advantages of the Internet. (Jana, 42)
According to some (male) interviewees, Internet dating is cheaper in comparison

to the traditional facetoface dating. This advantage might be understood in terms of persistent traditional gendered expectations of who pays for the costs of the date. It seems men
feel obliged to pay for it:
One of the advantages is you can meet a person you could not meet. And the other is you get to know more people as you would otherwise. Finally from the economic point of view it could be cheaper. (Bojan, 34)
If not anything else, it sure is cheaper (ha, ha) // (Marko, 34)
3.3.2. In between advantages and disadvantages

In case of getting to know others on the basis of facetoface contact, physical
image is usually one of the key determinants that attracts or discourages the process of
getting acquainted. On the other hand, in case of Internet dating the role of physical attraction can be lessened due to similarities in thinking revealed in indepth computermediated
communication. BenZeev (2004, 39) speaks about the lessened role of physical attraction
and the possibility of the relationship to start in situations where it usually would not start,
while McDermott (in Pettman 2009, 196) names the situation falling in love from the inside out. The minimized role of physical attraction can be regarded as an advantage to get to
know more possible candidates and not limit oneself only to candidates that are physically
attractive:
Maybe the advantage is you are looking for a partner and you do not actually
know how he looks like. It is true photos are available, but I never only look at the
photo. Everyone is a little bit different. Maybe you know the person better, if he is
66

sincere, you know his personality better. Communication flows are on a bit
different level than in case of facetoface meetings. For instance, you go to the
club and meet someone, here you just click and you do not see him // (Anja, 25)
Men are visual creatures and visual creatures respond to physical attributes of
women. And the advantage is you do not respond to external stimulus // (Edi,
36)
In addition cyber space with the lack of information about others combined with
characteristics of Internet dating sites and characteristics of computermediated communication encourages imagination (BenZe'ev 2004) and fantasies (Arvidsson 2006) that may
lead to feeling of falling in love or feeling of intimate closeness with the interesting other.
Both are regarded as a problem in case feelings are not confirmed with the transition into
facetoface meeting:
You have some heart problems, sometimes you also fall for somebody, you
know. Then I use imagination. And especially these young mums are a disaster
concerning this. They are only interested in a few hours stay and goodbye. She
does not want to know you; she does not want to have anything with you. She has
her child at home and this is it. And, you know, sometimes it hurts. (Miro, 39)
But when I saw that man, I remained speechless. I dont know, I just missed the
keyboard and the computer monitor in front of me. That was it. It was a hard experience. We had nothing to talk about. (Anja, 31)
Some of the participants reported Internet dating is more time effective in comparison to classical dating. In less time an individual can check a big pool of potential candidates. Time effectiveness is empowered by technical characteristics of the search on the basis of criteria set in the browser and is typical especially for the starting periods of profiles
filtering.
// And technically you can check more women in the same day than if you go
out //. (Edi, 36)
On the other hand, longer computermediated communication for those who like
to deepen the process of knowing others prior to facetoface meetings can result in great
time consumption, especially in cases when initial online relationship does not result in offline upgrading. Profile writing, changes of the profile according to the response level and
style, checking profiles of others and multiple simultaneous computermediated communications demand quite a lot of time investment with no success guaranteed. In these cases Internet daters spoke about much work for nothing.
Now, when I had paid 30 Euros, I expected a revolution. I thought I would go
out for a coffee with three women each day. I soon realized that you have to work
like crazy, but its all futile. (Leon, 34)
3.3.3. Disadvantages of Internet dating

Just like advantages, disadvantages are strongly binned to the cyber space characteristics, which in terms of computermediated communication bring a new dimension to
the relationship making. Disadvantages of Internet dating identified by participants of the
67
Tjaa akelj
research are impersonal nature of cyberspace, imagination and fantasies, smaller emotional
involvement, falsification of data, intrusiveness and vulgarity, online harassment and violence.
Impersonal character of cyberspace is related to the prevailing concept of rational
choice. In online contacts emotional investments are usually smaller than they are in offline
meetings. For those who take online relationship seriously, this can be painful.
// You need to check a certain number of people to get what you want. It can
be difficult. You can argue, you can be ignored or insulted. Even though you can
pass it over faster than you would in facetoface contacts // (Jana, 42)
The frequency of untrue information is another disadvantage of Internet dating.

Reasons for stating numerous lies are multiple and encompass the possibility of free
identity creation and expression (Bargh et al. 2002; McKenna et al. 2002; Hardey 2002,
2004; Smail 2004; Suler 2004; Yurchisin et al. 2005; Rao Sahib et al. 2006; Lever et al.
2008; Whitty 2008) as well as in the demands of the strategic profile writing and selfpresentations which imply the rule of boosting the attraction of the profile (Gibbs et al. 2006;
Toma et al. 2008).
In case of classical dating you directly meet with the person. You talk with her,
look into her eyes and you can see if she lies or not. In case of Internet dating you
cannot see when someone lies to you. (Miro, 39)
I remember a man who did not reveal accurate data about the most basic thing.
We met for a coffee, and then I found out he still lives with his wife, but is looking
around, in case he finds someone interesting, even though he declared himself
divorced. (Olga, 37)
In case of Internet dating falsifications are not always intentional but can be a consequence of the demand of creating an attractive profile. The problem also lies in the incongruence of what someone thinks about him/herself and how the other person perceives
him/her. In case of huge incongruence, selfpresentation of others may be regarded as untrue:
People strive to present themselves as their best advantage, they present themselves as different, with more selfesteem and they follow classical stereotypic notions of an exemplary partner. But when you meet them, they differ from it. //
Maybe it is not conscious lying, but I have to mention it as a problem. I had some
experiences with women that exaggerated their positive selfimage // (Niko, 41)
Facetoface meeting can be defined as a breaking point of Internet dating when

an imaginary impression about someone created on the basis of computermediated communication is checked. Disappointment by the transition into facetoface meeting is one
of the disadvantages of Internet dating that is often not mentioned directly. Instead it is revealed as such in the reflexive discussions about the transition into facetoface meetings.
Well, a disadvantage is when you meet facetoface, you actually realize it isnt
the way you thought it could be, or it was presented to you to be. (Ale, 37)
68

Intrusiveness and vulgarity were mostly mentioned as problematic part of Internet
dating by women. In some cases they experienced man do not accept rejection or are too direct in their search for sexual relationships. Intrusiveness and vulgarity are consequences of
disinhibition effect (Suler 2004) which encourages communication without selfcensure.
Yes, for instance, many of them are intrusive and you cannot get across that you
are not interested in them. (Majda, 26).
One of my main restraints was this sexual vulgarism // (Jana, 42)
Due to prevailing positive perceptions of Internet dating, harassment and violence

are often overlooked negative characteristics of Internet dating (Whitty 2008). Experiences
of female respondents encompassed email account breakin and stalking:
//Unfortunately I have made a mistake because he found out where I lived.
When I told him nothing would come out of it he started to become rougher and
more and more impudent. Also in the emails he sent me, and I finally did not
even open them. // Finally he broke into my yahoo account which at that time I
did not know and he responded to others in my name. I really took the biscuit. I
experienced it as an abuse //. (Mihela, 42)
Finally, the danger of addiction (Whitty 2008) is also one of the problems of Internet dating. It is encouraged by all of the attractive characteristics which lure to knowing
more and more people or spending more and more time for online socializing. Those who
had already experienced it, described it as a complete subordination of everyday life by the
activities of Internet dating.
// Now I am treating my Internet addiction, because I see how intensively it
can eat into a man. It is obvious Internet dating is a decision you make, when you
are down // (iga, 26)
// If you can hold yourself back, if you can use it with brains, it can really be
nice... // But it was hard, very hard. I mean, when you are used to spending 20
hours per day on the Internet. (Anja, 31)
3.4. Strategies of selfmarketing and rationalization of choosing interesting others

A strategic search for a romantic partner via Internet dating sites is related to the
notion of Internet dating as a market, which encourages rational choice in terms of consumer culture (Bauman 2003; Hollander 2004; Smail 2004; Illouz 2007; Illouz and Finkelman
2009; Heino et al. 2010). The notion of Internet dating as based on the ideology of consumer culture (i.e. the process of exchange and negotiation in forming intimate relationships)
and the marketing of the individual originates in the idea that Internet dating is a successor
to personal ads in newspapers (Ellison et al. 2006; Hardey 2002). Newspaper ads already
indicated the principles of the marketing of the self and the buying of others (Coupland
1996; Jagger 1998, 2001).
In this sense, a wide array of terms adopted from the consumer culture is used to
describe characteristics of Internet dating. Marketing oneself and buying others (Smail
2004), buying love (Paap and Raybeck 2005), selling self (Whitty 2007), selfmarketing
69
Tjaa akelj
(Hardey 2004) and relationshopping (Heino et al. 2010) are only a few of negatively biased
terms that stress the nature of choosing others in the process of Internet dating. The process
of the commodification and rationalization of dating is influenced by the computermediated communication characteristics. It excludes facetoface interaction and thus inevitably
shapes communication differently from initial facetoface communication in traditional
dating, which is primarily defined by nonverbal rather than verbal aspects (Walther 1996).
Rationalization of choice and commodification of online relationships building is determined
by two aspects first by the demands of personal profile writing (demands for the uniqueness
of personal profile, selfvalue determination, search for market niche) and second by the search for interesting profiles (predetermined search criteria, start of online communication on
the basis of prospects of the profile owner and ending of online communication).
3.4.1. Profiles as marketing tools
A personal profile is a starting point of knowing others, it is a means by which people market themselves and present themselves strategically by emphasizing positive
characteristics and deemphasizing negative characteristics (Heino et al. 2010). A personal
profile exposes a virtue which should be possessed by the person who another individual
would be interested to meet and/or to start a relationship with (ibid.). Consequently the
profile writing could be understood as a way of complex folding of self and desired other
(Smail 2004, 97). The information that is supposed to attract attention of similar others is
pointed out:
My profile is a trick. It is meant to be a bait. There is a catch in it and those
who understand it are interesting for me. Those who could laugh about it well,
it functioned as an entrance filter. (Tadej, 41)
Due to the demand of being different from numerous others, imbalance in gender
structure of the profile owners and the consequential unwritten rule which determines
women as the ones who choose with whom they will start Internet dating, especially men
have to make considerable efforts to be perceived as interesting enough for the first phase
of online acquaintances:
I put an effort into creating a profile which would be something special, something unique, something that stands out, something that is quite individual in order
to make it noticeable as a special, nonstereotypically written text. (Janez, 58)
In fact I found out what the point was even while I was reading the profiles on
Onaon.com. There are considerably more men than women. And women are those
who choose. Women were overwhelmed by invitations, answers, go and no go
options, messages and all. And when I checked mens profiles just for fun, I noticed
they were much more elaborated and nicely written than womens. (Miha, 25)
Putting ones best characteristics into the core of the profile and the possibility to
express true self7 (Barg et al. 2002; McKenna et al. 2002) are the consequences of the demand of selfmarketing. Both inevitably lead to the feeling of numerous misrepresentations:
7
True self is the notion of self perceived as actual but not presented to others due to different social
restraints. Thus, Internet dating can also be understood in terms of enabling identity recreation (Yur-
70

// It is impossible to perceive yourself as others perceive you. When you describe yourself, the one who reads it understands it completely different. This I found very interesting. (Jana, 42).
3.4.2. Rationalization of choice

Illouz (2007, 79) claims that no other technology has radicalized in such an extreme way the notion of the self as a chooser and the idea that the romantic encounter should
be the result of the best possible choice as the Internet has. That is why Internet dating is literally organized within the structure of the market.
Rationalization of choice is evident when Internet daters reveal their search criteria
that usually encompass age, physical attraction, distance of place of living, parenting status,
education, physical attraction etc.:
Age, place of living distance, height, body type, I was searching for a slim women, I was also attentive toward family life in principle I do not search for a
woman with a child. If someone would attract me very much I would accept that,
because a person has to be accepted as a whole. If possible, not. I am searching
for a woman who wants to have a child. It is important also if she is a nonsmoker
though I have to admit it, I also wrote to smokers with a hope of just being an
occasional smoker. (Bojan, 34)
Yes, (place of living) was important too. Even though people say love has no boundaries. I had no contacts with people living far away, not living in the vicinity
of Ljubljana. (Karmen, 32)
//Someone has to attract you physically, otherwise it is lame. It is a fact. The
body is important no matter whether we close our eyes. I will not check someones heart if I do not find it attractive. (Leon, 34)
//Actually I was attracted to those who had anything to say, who were different, informative. This was the criteria. And of course before it age was most important to me and I also couldnt neglect the physical appearance. (Nika, 25)
A rational choice based on costbenefit check of interesting profile owners results

in the (consecutive) selection of those who promise best potential for the relationship
development in most fluent way. As Bauman (2003) believes we increasingly interpret each
other as objects. We consume both goods and each other in the same way in order to manage our insecurities and immediately fulfill our needs. And the building of the romantic relationship on the Internet or its end encourage the above principles very intensely.
4. DISCUSSION
Internet dating is an extremely varied and complex phenomenon and multiple reasons influence its heterogeneity and complexity. One is that the sociocultural characteristics of those who take up Internet dating increasingly resemble the general heterogeneity of
the population at large (Peter and Valkenburg 2007). Consequently, we cannot pinpoint standard features of Internet dating users. In our case the concentration of Internet daters acco-
chisin et al. 2005; Couch and Liamputtong 2008), or in terms of interpretation and construction of an
individuals identity (Hardey 2004).
71
Tjaa akelj
rding to their age is higher among the age group that is supposed to form their own family
or at least to live in a stable relationship. Educational structure of Internet daters (in case
where it was accurately stated) seems a bit higher than the average educational level of the
Slovenian population, which, considering digital splits (Oblak rni 2012), probably
coheres to Internet use and practicing Internet dating as well. The second reason for the complexity of the phenomena correlates to different strategies employed in the process of getting to know a potential romantic partner. Internet dating resembles traditional dating at a
higher level in case of using the strategy of quick move into facetoface encounters, while
the use of strategy of knowing each other on a basis of prolonged computermediated communication importantly changes the way acquaintances are made.
Reasons for practicing Internet dating encompass several factors and mainly derive from an individuals finding traditional dating as not sufficient or not bringing desired
results. Internet dating is used to boost chances and try different complementary strategies
of romantic partner search.
Definitions of advantages and disadvantages of Internet dating show some contradictions of the phenomenon when one characteristic discussed from different points of view
may be regarded as totally disparate (for example, the importance of physical attraction, the
time dimensions of Internet dating, etc.). The are numerous lures and imperfections in the
functioning of this partnership market. Those being successful minimize the role and range
of imperfections, while those who have not found a suitable match yet have more critical
opinions about it.
Despite the heterogeneous and contradictive nature of Internet dating we may claim it clearly encourages a rational choice of interesting others and marketing of self in the
process of building a romantic partnership. Technologically supported search for a romantic
partner demolishes the idealized notion of romantic love (Illouz 2007) and is regarded as a
prototype of contemporary relationships based on the counterculture of the heart (Hollander 2004), which implies partner selection on the basis of principles of consumerism, cold
intimacy and high rationalization (Illouz and Finkelman 2009).
However, if we remember parental or ruler selections or approvals of suitable partners in the past we may claim such selection was as rational as it is the case with Internet dating. Principles of maximization of profit and selection on the basis of homogamy were considerably similar to current criteria prevailing in Internet dating. On the other hand, the rational choice probably does not exclude the desired outcome to be perceived as romantic. And finally the question is, is not romantic love only a myth? If we agree it is, the problem of contemporary romantic relationships does not lie in the place of meeting or in the search criteria.
REFERENCES
Bargh, John A. et al. Can You See the Real Me? Activation and Expression of the True self on the
Internet. Journal of Social Issues 58 (2002): 3348.
Barraket, Jo, and Millsom S. HenryWaring. Getting it On(Line). Sociological Perspectives on Edating. Journal of Sociology 44 (2008): 149165.
Bauman, Zygmunt. Liquid Love. On the Frailty of Human Bonds. Cambridge: Polity Press; Malden:
Blackwell, 2003.
Beck Gernsheim, Elisabeth. Reinventing the Family. In Search of New Lifestyles. Malden: Blackwell
Publishers, 2002.
BenZe'ev, Aaron. Love Online. Cambridge: Cambridge University Press, 2004.
Couch, Danielle and Pranee Liamputtong. Online Dating and Mating: The Use of the Internet to
Meet Sexual Partners. Qualitative Health research 18 (2008): 268279.
Coupland, Justine. Dating Advertisements: Discourses of the Commodified Self. Discourse Society
7 (1996): 187207.
72

Ellison, Nicole et al. Managing Impressions Online: Selfpresentation Processes in the Online Dating
Environment. Journal of Computermediated Communication 11 (2006): 415441.
Gibbs, Jennifer L. et al. Selfpresentations in Online Personals: The Role of Anticipated Future
Interaction, Selfdisclosure, and Perceived Success in Internet Dating. Communication
Research 33 (2006): 152177.
Giddens, Anthony. Modernity and Selfidentity. Self and Society in the Late Modern Age. Cambridge:
Polity Press, 1991/1995.
Giddens, Anthony. Preobrazba intimnosti. Spolnost, ljubezen in erotika v sodobnih drubah. Ljubljana: *cf, 2000.
Hardey, Michael. Life Beyond the Screen: Embodiment and Identity through the Internet. The Sociological Review 50 (2002): 570584.
Hardey, Michael. Mediated Relationships: Authenticy and the Possibility of Romance. Information,
Communication & Society 7 (2004): 207222.
Heino, Rebecca D. et al. Relationshopping: Investigating the market metaphor in online dating.
Journal of Social and Personal Relationships 27 (2010): 427447.
Henry Waring, Millsom, and Jo Barraket. Dating and Intimacy in the 21st Century: The Use of Online
Dating Sites in Australia. International Journal of Emerging Technologies and Society 6
(2008): 1433.
Henderson, Samantha, and Michael Gilding. I've Never Clicked this Much with Anyone in My Life: Trust and Hyperpersonal Communication in Online Friendships. New Media and Society 6 (2004): 487506.
Hogan, Bernie et al. Me, My Spouse and the Internet. A Global Shift in the Social Relationships of
Network Individuals: Meeting and Dating Online Comes of Age. Oxford: Oxford Internet
Institute, University of Oxford, 2011.
Hollander, Paul. The Counterculture of the Heart. Society 41 (2004): 6977.
Illouz, Eva. Cold Intimacies: The Making of Emotional Capitalism. Cambridge: Polity Press, 2007.
Illouz, Eva, and Shoshannah Finkelman. An odd and Inseparable Couple: Emotion and Rationality in
Partner Selection. Theory and Society 38 (2009): 401422.
Jagger, Elizabeth. Marketing the Self, Buying an Other: Dating in a Postmodern Consumer Society.
Sociology 32 (1998): 795814.
Jagger, Elizabeth. Marketing Molly and Melville: Dating in a Postmodern Consumer Society. Sociology 35 (2001): 3957.
Kogovek, Luka. Statistical data on Onaon.com dating site users send by email to the author, 21st
February 2011.
Kuhar, Roman et al. Ljubezen na prvi klik: uporaba interneta za spoznavanje intimnih in seksualnih
partnerjev. Druboslovne razprave 26 (2010): 4564.
Lenari, Bla. Mesto in kibernetski prostor. Annales, Series Historia et Sociologia 22 (2012): 293304.
Lever, Janet et al. Searching for Love in all the Write Places: Exploring Internet Personals Use by Sexual
Orientation, Gender and Age. International Journal of Sexual Health 20 (2008): 233246.
McKenna, Kately et al. Relationship Formation on the Internet: What's the Big Attraction? Journal
of Social Issues 58 (2002): 931.
Najdem.si. Statistical data on Najdem.si dating site users send by email to the author, 4th October 2010.
Oblak rni, Tanja. Digitalne razslojenosti: spletna kultura skozi razredno in kulturno diferenciacijo
v Ljubljani in Mariboru. Druboslovne razprave 71 (2012): 3962.
Paap, Kris, and Douglas Raybeck. A Differently Gendered Landscape: Gender and Agency in the
Webbased Personals. Electronic Journal of Sociology 9 (2005): 144.
Peter, Jochen, and Patti M. Valkenburg. Who Looks for Casual Dates on the Internet? A Test of the
Compensation and the Recreation Hypotheses. New Media & Society 9 (2007): 455474.
Rao Sahib et al. Putting Your Best Cyber Identity Forward: An Analysis of Success Stories from a
Russian Internet Marriage Agency. International Sociology 21 (2006): 6182.
Ritchie, Jane, and Jane Lewis, eds. Qualitative Research Practice: A Guide for Social Science Students and Researchers. Sage Publications, London, 2003.
Salecl, Renata. Izbira. Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 2011.
73
Tjaa akelj
Statistical Office of the Republic of Slovenia. Izobrazba, Slovenija, 1. januar 2011 konni podatki.
29.
december
2011,
Prva
objava.
Available
from:
http://www.stat.si/novica_prikazi.aspx?id=4412.
Statistical Office of the Republic of Slovenia. Uporaba interneta v gospodinjstvih in pri posameznikih, Slovenija, 2013 konni podatki. 7. oktober 2013, Prva objava. Available from:
http://www.stat.si/novica_prikazi.aspx?id=5795
Suler, John. The Online Disinhibition Effect. Cyberpsychology & Behavior 7 (2004): 321326.
vab, Alenka, and Roman Kuhar. Internet Dating in Slovenia: Some Empirical Findings. Paper presented at 8th conference of European sociological association: Conflict, Citizenship and Civil Society, Glasgow, 3rd 6th September 2007.
Toma, Catalina L. et al. Separating Fact from Fiction: An Examination of Deceptive Selfpresentation in Online Dating Profiles. Personality and Social Psychology Bulletin 34 (2008):
10231036.
Valkenburg, Patti M., and Jochen Peter. Who Visits Online Dating Sites? Exploring Some Characteristics of Online Daters. CyberPsychology & Behavior 10 (2007): 849852.
Vehovar, Vasja et al. Spletne skupnosti 2010 (93). RIS, raba interneta v Sloveniji. Ljubljana: Center
za metodologijo in informatiko, Fakulteta za drubene vede, Univerza v Ljubljani, 2010.
Walther, Joseph B. Computermediated Communication: Impersonal, Interpersonal, and Hyperpersonal Interaction. Communication Research 23 (1996): 344.
Whitty, Monica T. Revealing the Real me, Searching for the Actual you: Presentations of Self on
an Internet Dating Site. Computers in Human Behavior, doi:10.1016/j.chb.2007.07002,
2007. Available from: http://www.elsevier.com.br/bibliotecadigital/arquivo/artigo_sdol.pdf.
Whitty, Monica T. Liberating or Deliberating? An Examination of Romantic Relationships, Sexual
Relationship and Friendship on the Net. Computers in Human Behavior, doi:
10.1016j.chb.2008.02.009,
2008.
Available
from:
http://www.aidating.co.uk/blog/2008/07/liberating-or-debilitating-an-examination-ofromantic-relationships-sexual-relationships-and-friendships-on-the-net/
Yurchisin, Jennifer et al. An Exploration of Identity Recreation in the Context of Internet Dating.
Social Behavior and Personality 33 (2005): 735750.
akelj, Tjaa. Intimacy in the Context of Internet Dating. Annales, series Historia et Sociologia 21
(2011): 187196.
akelj, Tjaa. Sodobna partnerstva: Spoznavanje po spletu. Ljubljana: Fakulteta za drubene vede,
Zbirka psihologija vsakdanjega ivljenja, 2012.
ONLAJN TRAENJE LJUBAVI:

NEKOLIKO SOCIOLOKIH ASPEKATA ONLAJN UPOZNAVANJA
Saetak: Zbog transformacije intimnosti, zahtjeva samorefleksivnosti i uestalog raspada
savremenih partnerstva ili porodica, ivotne putanje veine ljudi ukljuuju traenje (romantinog) partnera iz vie puta. Uz oflajn (tradicionalna) trita braka ili partnerstava internet sajtovi za upoznavanje koriste se sa nemerom potrage za partnerom. Internet se, imajui u vidu njegove karakteristike, moe definisati kao novo partnersko i/ili brano trite koje
se zbog drutvenih promena sve vie koristi kao mesto potrage za potencijalnim partnerom.
Poetak razvoja partnerstva na internetu uglavnom je pod uticajem karakteristika kompjuterski posredovane komunikacije koje u velikoj meri usmeravaju onlajn izgradnju meuosobnih odnosa. Takoe, on je pod uticajem osnovnih tehnolokih zahtjeva vezanih za strategije izgradnje onlajn odnosa koji su planirani da se transformie u licemulice interakcije.
Karakteristike kompjuterski posredovane komunikacije i zahtevi tehnologije utiu na nain
izabora potenicjalnog partnera koga pojedinac eli da upozna i na nain na koji se slobodne osobe prezentuju u linim profilima.
Zasnovano na podacima kvalitativnog i kvantitativnog istraivanja u Sloveniji rad e se
fokusirati na sledee socioloke aspekte internet datinga: korisnici internet dating sajtova
(polna i obrazovna struktura), razlozi za upotrebu, prednosti i nedostatci onlajn datinga,
strategije promovisanja sebe te racionalizacije izbora zanimljivih drugih.
Kljune rei: onlajn upoznavanje, korisnici, prednosti i nedostaci, racionalizacija, Slovenija.
74

004.7:316.775

tatjanaduronjic@gmail.com
: .
,
.
, .

.
.
,
. .
: , , ,
, .

,
. , ,
. , , () , . , , .

,
(Time) 1982.
( 2012, 25).1 (Gir 2011, 16) . (Perez 2010, 8).
,
,
2
. O
, .
, , .
. ,
.
.
. , .

. . . , ,
, .
. ,
.
,
.
1
,
, .
, ,
.
. ,
2003 ( 2006).
2
Alliance for Childhood, Fools Gold: A Critical Look of Computer in Childhood,
, -
, : , , ,
(33), , (a ). : Cordes and Miller 2000.
76

3 , , , .
(Kurzweil 2005) .
, , . , , X4 ,
, . ,
, ,

(Holmes 2005).
,
(Gir 2011).
.
, ,
.

, .
, . ,
(Kanton 2009) . . , (Sherry Turkle) (2011).
.
1.
1.1.
e.5 ,
. , , , ,
3
, .
4
. (2003) , .
5

.
77

, . (Asimov 1988),6 .
, (2005, 73)7 , (, 248)8 .
, , , , , ,
, .
, ,
( 2001).
, .
, , ... ( 2006).
, . ,
, , , .
,
.
. , ().
, , , ,
. , ,
. , , ,
, . , , , . ,
.
.9
10 , , ,
.
, ,
. ,
, , .
, .
I .
7
. : 2005, 73.
8
: Fizika 2005, 248.
9
. : Strizhak, Penkov and Pappel 2004.
10
, .
78

.
.
.
. .
, per se, .
. ,

,
, .
, . , ,
.
, , .
(Bojd 2002) . , 11, .
, , , .
1.2.
,12 .
, ,
,13 .
, .
14
20. .
11
, j .
, .
.
13
( ), ( ,
, , ), (
), , , ( 2012, 25). ,
. .
14

17. 18. , (Wilhelmu Shickard)
(Blaise Pascal), . ,
(Charles Babbage), (Hermann Holerith),
(Ada Lovelace), ,
(Boole George),
(Bush Vannevar), (Joseph Marie Jacquard) .
12
79

.
. o (Palfrey and Gasser 2008; Jukes, McCain, and Crocett
2010), , , , (Gir 2007). ,

, , , . 25 (Fleer 2003, 356).

, 15 , ,16
40
,
.17 , () .
,
. , . , ,
,18 :
, , (Radojkovi i Stojkovi
2009).19 a a a , . ,
15
(Kurt Godel) - 30
(David Hilbert)

(Gir 2011, 21).
16
, ,
. , . :
,
(Gir 2011, 22).
17
. ,
40
Electronic Numerical Integrator and Calculator 30 .
18
.
19
1949. ,
, , (Radojkovi i Stojkovi 2009, 28).
80

.
, . (, ).
, .
,
, , . , .
, . , (Fidler 2004),
e ,
, . . , .

50 60
.
,
.
(Ceruzzi 2003).
, , , . ,
.
, 1969.
.20
. , 1991.
. , ,21 22
. , .

, .
,
(Terkl 2011, 12).
,
,
(Castells and Haraway 2007). , -
20
(UCLA)
. : Iudicussa and Gamboa 1997, 123125.
21
2003.

; .
22
1992. ,
.
. , .
81

. ,
, , , 23.
, ,
(PC)24 . , , ,
.
,
.
, . PC, , ( 2009),
: , , ,
( 2009, 90).
, ,
, (, 92).
,
.
,
(Terkl 2011) , , (),
. , ?
?
2.
2.1.
. ,

, .
, , ,
( 2003).
23
, .
, , . : Eriksen 2003.
24
Personal computer.
82

, (Castells 2000, 66). , , ,
(data glove) (Bartle 2004, 118). , , Roleplaying games (RPGs) Loveaction roleplaying (LARP) (, 75).
. (data dress) (Virilio 1999) , . (Gir 2011, 98), , ,
.25 , ,
,
RFID26. (Warwic)
, ,
, (Greguri 2012, 36).
.

(, 36). ,

. , , (Gandy)
(2005, 26
49; : Greguri 2012, 33). K se
, . ,
, (Warwick 2003, 131137,
: 2012, 36).
, .
( ),
, , , , .
,
.27 ,
25
: Gir 2011, 9196.

Radio-frequency indetification .
27
(Chippie) , : , , , ,
. :
, , , . :
http://nationalreport.net/rfid-mascot-chippie-nationwide-tour/10.11.2014.
26
83

, .
,
(Kurzweil 2005, 4042). . (Francis Collins)
, ( 2009, 247257) .
(2003, 90) , ,
, . ,
, , . :
, ...
(, 192). ,
,
, ().
,
, .
... (Gir 2011, 207).
, , .
(Mattelart 2003),
, . 28 .
, , .

( 2012), (Terkl 2011 83). , , , .
. 29 30
. A, , (Brynjoffsson i Mcafee 2014),
28
-o .
.
30
,
, , ,
, . ,
, (Heideger 1977, 613; : 2011, 37). , .
,
, (Markuze 1989).
29
84

(Peiyu and Zhenyu 2014), (Cordes and Miller 2000), , (
2005, 160), , e ( 2012, 2630),
(Bakardjieva 2005, 31; : Castells and Harawey 2007, 42),

, ( 2011).
;
.
. ,
. , ,
( 2012, 24).
, (Tjurou
2012), , , , .31
, .
. ,
( 2005, 160),
,
(, 160).
2.2. : ,
, ,
. , , ,
.32
(Castells 2000, 454462). , , , , .33 (Terkl 2011).
31
, , , (Wellman and Haythornthwaite 2002, 4),

, , , , (, , , . .). ,
, : Wellman and Haythornthwaite 2002, 330.
, :
( 2005, 160)
(Delez and
Gatari, : Gir 2001,155).
32
, , , .
, ( 2012).
33
.
85

, .
, ,
( , ).

, ( 2012, 23). ,
.
, .
, ,
(Negroponte 1998; Virilio 1999; Eriksen 2003; Castells and Haraway 2007; Fuchs 2008).
, ,
(Gir 2011, 125).
. . , . , ...
... (Terkl 2011, 297).
. ,
.
. , , , . , , (Terkl 2011). . , , . , ,
, , .
, , . . .
.
,
, .
,
.
. . , (), .
, , , , , , .
,
.
. (Terkl
2011), . Second Lifea . . 86

... , Second Lifeu ... ... (, 296). , , (Rosanne Stone)
(crossdressing), (Poster)
(Robins) , , e (Kenneth Gergen)
(: Fuchs 2008, 244245). , , ,
(2011, 297), (Fuchs 2008, 246).
( ), , . ,
(Scull 2010). , , , ,34 35 , , , (Morozov 2011).
21. (Kurzweil 2005,
36),36 , , (Minsky 2007)37 .
, ,
( ) . 38 , , (Terkl
2011) . e . , . , , (Christer and Nordman Vallverdu 2010),39
.40 -
34
.
.
, ,
, , , , .
36
, .
37

. .
38
, , .
39
, e
(Herbert . Simon and Alan Newell) 1958.
, . : Simon and Nevell. Heuristic Problem Solving: The
Next Advance in Operations Research. Operatione Research 6, 1, (1958): 110. :
http://www.academia.edu/886628/Heuristic_problem_solving_The_next_advance_in_operations_r
esearch, 1958.
40
(Huber L. Dreyfus)
(Tjuring). : Simon and Nevell. Problem Solving: The Next Advance in Operations Research. Operatione Research 6, 1, (1958): 110. :
http://www.academia.edu/886628/Heuristic_problem_solving_The_next_advance_in_operations_r
esearch, 1958.
35
87

. j
, ,
, ( 2002,
195), , , (Kevin
1994; : Gir 2011, 142). , ,
. .

. , , , , . , par exellance, , , . ,
, .
, ,
, , , ,
, . , ,
. .
, , ( ),
, , .
, , , . , ,
, . . ,
, . , ,
, , .
, , .
, .
,
.
, , , . . , ,
, , ... ?
88
Arhimed. : Enciklopedija Britanika (AB), 73. : , 2005.

Asimov, Isaac. Understanding Physics. New York, New York, USA: Barnes & Noble, 1988.
Bartle, A. Richard. Designing Virtual Worlds. USA: New Riders Publisher, 2004.
Basalla, Gorge. The Evolution of Technology. Cambridge: Cambridge University Press, 1988.
Bakardjieva, M. Virutal Togetherness: An Everyday Life Perspective. Media, Culture & Society
25, 3 (2003): 291313. : Castells, Manuel and Donna Haraway. Cyberculture Theorists. New York: Routledge, Taylor and Francis Group, 2007, 4244.
, . . , . , 361373. : , 2002.
Bodrogvari, Ferenc. Negacija i humanitet. Subotica: Radniki univerzitet Veljko Vlahovi, 1997.
Bojd, Endrju. Novinarstvo u elektronskim medijima. Beograd: CLIO, 2002.
Brynjofsson, Erik and Andrew Mcafee. The Second Machine Age. Work, Progress and Prosperity
in a Time of Brilliant Technologies. New York: WW. Norton Company, 2014.
Bubonji, Mladen. Zablude o internetu bez granica. asopis za moderno komuniciranje 4, 12
(2009): 127141.
, . . .
, 157164. : .
, 2005.
Vallverdu, Jordi. Thinking Machines and the Philosophy of Computer Science: Concepts and Principles. Hershey and NewYork: Information Science Refrence, 2010.
Warwick, Kevin. Cyborg Morals, Cyborg Values, Cyborg Ethics. Ethics and Information Technology 5: 131137. Netherlands: Kluwer Academic, 2003. : Greguri, Ivana. Era kiborga stvaranje djeliminih ili potpuno umjetnih bia. Antropologija 12, 2, (2012): 3141.
Wellman, Barry and Caroline Haythornthwaite. The Internet in Everyday Life. Malden USA:
Blackwell Publisher, 2002.
Virilio, Pol. Informatika bomba. Novi Sad: Svetovi, 1999.
Vallverdu, Jordi. Thinking Mashines and the Philosofy of Computer Science: Concept and Principles. Hershey and New York: Information Refrence Science, 2010.
Gandy, Matthew. 2005. Cyborg Urbanization: Complexity and Monstrosity in the Contemporary
City. Journal of Urban and Regional Research 29, 1. : Greguri, Ivana. Era
kiborga stvaranje djeliminih ili potpuno umjetnih bia. Antropologija 12, 2, 2012, 33.
Gaetan, Tremblay. The Information Society: From Fordism to Gatesism. Canadian Journal of
Communication 20, 4 (1995).
Georges, Thomas. Digital Soul: Intelligent Mashines and Human Values. Cambridge: Westview
Press, 2003.
Gidens, Entoni. Sociologija. Beograd: Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003.
Gir, arls. Digitalna kultura. Beograd: CLIO, 2011.
Gocini, ovani. Istorija novinarstva. Beograd: CLIO, 2001.
Greguri, Ivana. Era kiborga stvaranje djeliminih ili potpuno umjetnih bia. Antropologija 12,
2, (2012): 3141.
Debre, Reis. Uvod u mediologiju. Beograd: CLIO, 2000.
uri, Mihajlo. Poreklo i budunost Evrope. Beograd: SANU, 2001.
Eriksen, T. Hiland. Tiranija trenutka. Beograd: Biblioteka XX vek, 2003.
Iudicussa, Oliveri and Roberts Gamboa. Internet, Telematics and Health. Amsterdam: IOS Press,
1997.
Jukes, I., T. McCain, and L. Crocett. Understanding the Digital Genaration, Teaching and Learning
in the New Digital Landscape. Vancouver: 21st Century Fluency PROJECT, 2010.
Castells, Manuel. Uspon mrenog drutva. Zagreb: Golden marketing, 2000.
Castells, Manuel and Donna Haraway. Cyberculture Theorists. New York: Routledge, Taylor and
Francis Group, 2007.
Ceruzzi, E. Paul. A History of Modern Computing. London: The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, 2003.
89

Cordes, Colleen and Edward Miller. Fools Gold: A Critical Look of Computer in Childhood, 2000.
: http://www.allianceforchildhood.net.
Christer, Lauren and Nordman Marianne. Special Language: From Human Thinking to Thinking
Mashine. Bristol: WBC Print, 1989.
Kanton, Djms. Ekstremna budunost. Beograd: CLIO, 2009.
Kolins S. Fransis. Boji jezik. Beograd: Profil knjiga d.o.o. Beograd, 2009.
Kurzweill, Raymond. The Age of Intelligent Machine. Cambridge, MA: MIT Press, 1990.
Kurzweill, Raymond. The Singularity is Near. London: Viking Penguin, 2005.
Mattelart, Armand. The Information Society. London: SAGE Publications ltd, 2003.
Manovi, Lev. METAMEDIJI, izbor tekstova. Beograd: Centar za savremenu umetnost, 2001.
Markuze, Herbert. ovek jedne dimenzije. Sarajevo: Veselin Maslea, 1989.
Minsky Marvin. The Emotion Mashine: Commonsense Thinking, Artificial Intelligence and the
Future of the Human Mind. New York: Simon&Schuster, 2007.
Morozov, Evgeny. The Dark Side of Internet Freedom; The Net Delusion. New York: PublicAffeirs, 2011.
Negroponte, Nikolas. Biti digitalan. Beograd: CLIO, 1998.
Peiyu, Ren and Du Zhenyu. Information Technology and Industrial Engineering. Hong Kong: WIT
Press, 2014.
Palfrey, John and Urs Gasser. Understanding the First Generation of Digital Native. New York:
Basic Group, 2008.
Perez, S. Locationbased Social Networks: Delightful, Dangerous or Somewhere Between.
ReadWriteWeb, March, 30. : http://www.readwriteweb.com/archives/
loacation_based_social_networksdelightful_danerous.php, 2010.
Platon. Drava. Beograd: Kultura, 1969.
Radojkovi, M. i B. Stojkovi. Informacionokomunikacioni sistemi. Beograd: CLIO, 2004.
Selwyn, N. The Digital Native Myth and Reality. London: Institute of Education: University of
London, UK, 2009.
Simon, Herbert A. and Allen Newell. Heuristic Problem Solving: The Next Advance in Operations Research. Operatione Research 6, 1, (1958): 110. :
http://www.academia.edu/886628/Heuristic_problem_solving_The_next_advance_in_op
erations_research.
Strizhak, Viktor, Igor Penkov, and Toivo Pappel. Evolution of design, use and strengt calculations
of screw threads and threades joints. HMM2004 International Symposium on History of
Machines and Mechanisms. Kluwer Academic Publishers, 2004.
, . . : , 2011.
, . , .
: , 2012.
Schull, Natasha. Addiction by Design: Mashine Gambling in Las Vegas. Princeton, NJ: Princeton
Tapaviki Duronji, Tatjana. Komuniciranje u medijasferi. Beograd i Banja Luka: Bardfin i Romanov, 2011.
Tapaviki Duronji, Tatjana. , . : , 2006.
Terkl, eri. Sami zajedno. Beograd: Imag CLIO, 2011.
Tjurou, Dozef. Mediji danas. Uvod u masovne komunikacije. Beograd, CLIO, 2012.
Turen, Alen. Nova paradigma. Za bolje razumevanje savremenog drutva. Beograd: JP Slubeni
glasnik, 2011.
Fidler, Roder. Mediamorphosis. Beograd: CLIO, 2004.
Fizika. U: Faktopedija, tree izdanje. Novi Sad: Mladinska knjiga nova, 2005.
Fleer, Kit. Upravljanje marketingom i informaciona tehnologija. Beograd: CLIO, 2003.
Fuchs, Christian. Internet and Society: Social Theory in the Information Age. New York: Routledge, 2008.
Fukujama, Frensis. Naa posthumana budunost. Posledice biotehnoloke revolucije. Podgorica,
CID, 2003.
Holmes, David. Communication Theory. Media, Technology, Society. London: SAGE Publications,
2005.
90

HUMANCOMPUTER SINGULARITY
IN THE INTERNET ENVIRONMENT
Summary: This paper examines the nature of coactive interaction between humans and
computers in the information age. Analyzing center is the idea that the interface of human and computer has reached a point of Kurzweil singularity in the mature phase of
IT era. The human and the computer develop specific meta communication roles, which
are liminal by their content and by their nature. This creates the conditions for new post
biological relations between humans and computers, and opens the way for new trans humanistic perspective. This paper, therefore, argues that the natures of the information
age and the Internet have created conditions for ascent of the machine " and the ascent of human towards a new age of civilization in which they produce the conditions for
their continuous pervasions and reciprocal promotions. Communication takes place in an
expanded perspective of Internet environment, and the communicators develop the nature
of a hybrid "self". The second age of mashines creates a new human beings and new mashines.
Key words: human and mashine, coactive interaction, post biological relationship,
transhumanistic perpective, new self.
91
:
, , ?
004:316.42

,
tmilivojevic@megatrend.edu.rs
: , , ,
, , , , . : . ,
. ,
, , , ,
, . , ,
, , . ,
,
. , , , .
, : . ,

, . .
: , , , , .

, , .
, -

, , . 1
, , . .2
, , ?3
,
, ? , (Giesen
2004, 1). , ,
.
1.

, ( ) ?
:
,
, ;
, , ,
.4
1
, , , ,
. ,
, , ,
, , ,

.
- .
2
- .
, .
3
, , , .
4
World
Transhumanist
Association,
he
Transhumanist
Declaration
2002.
http://humanityplus.org/philosophy/transhumanist-declaration.
94
: ,
,
,
.
(1980 ),
, (Nick
Bostrom), (David Pearce), (Richard Dawkins)
(James Hughes), .
, , , , .

, o .
, .
. , , .
. . (2009) :

[...] .5
,
.
,
, , . , ,
(Fukuyama 2003). ,
, (Fukuyama 2004).6
, . . , , . Differentia specifica

( ).
5
Extropian
Principles
3.0.
A
Transhumanist
Declaration
http://humanityplus.org/philosophy/transhumanist-declaration/?gclid=CJCobPnsMACFcrjwgodZLIApA
6
, ,
, , (Baily 2004).
95

, , . ( ) , , , , .
. [...] .
(re 1994).

. .

.
, , .
(Bostrom 2005).
2.
. (18281903) .
, , ,
, , ,
, , . XX . , . ,
, (Douguine 1992, 82).
.7
: 1. .
; 2.
, , ; 3. .
; 4.
; 5. .
; 6. , , , , , ,
(Douguine 1992, 86).
, , .

.
, je .
, ,
7

. , , : 2010.
96
: ,
, (Zenkovsky 1955, 136).
, , XVIII , . ,
, , . . , , , . (Zenkovsky 1955, 139).
, , ,
. : , . ; , .
, , ,
(Zenkovsky 1955, 139140).
,
, [...] , , , .

, (Zenkovsky 1955, 140). , ( ), , , ; .
. : ,
(Zenkovsky 1955, 140).
, , ,
. , ,
, .
. ,
,
(Zenkovsky 1955, 142).
: , , , . , . () ();
(Zenkovsky 1955, 143). ,
, (Koplston 1992, 250).
, .

. , . , ,
. ,
97

, , , .
, , , . ,

,
(Koplston 1992, 249).
3.
. , , , .8 . , , , , .9
( . nous, sphaira, , ) , , . , ( ) ( ).
, .
(Le phnomne humain, 1955)
10 , , ,
. , , , . ,
.
, .
,
? , , , ,
?
, 8
, , ,
.
(Douguine, 1992).
9
:
, , 19221923. (Edouard Le
Roy), , .
.
10
,
.
98
: ,
. , , , , (),
: , , , , , , , .
, , , ( ) .11
, . ,
.12

,
.
3.1.

,
,
. ,
, ,
. , . , , (Glassman 2012, 199).
.
50 .
A (Halvy 2005)
(. )
. ,
. , , ,

.; .
, .
11
, .
, , (Gunot 1962, 183). , , - , . ,
, ,
, , (, 178).
12
99

(Failly and Halevy 2006), , , , . .
panem et circenses . 3% , , ,
(97%) . , GSM SMS, , , , . , , , , . ,
. ,
.
, , (Failly and Halevy 2006). , , ,
: , , . , XXI , .
, , [...] , , . (Failly and Halevy 2006).
, ,
, ,
. , .
, (Nicholas Carr) .
? (Is Google Making Us Stupid, 2008)
.
(Marshall McLuhan)
, . , ,
, .
. , ,
, . 13
,
,
.
(Christakis et al. 2004, Zimmerman and Christakis 2007,
13
(2013) , Plitko. Kako internet menja nain na koji mislimo, itamo i

pamtimo. Smederevo: Heliks, 2013.
100
: ,
Christakis and Zimmerman 2009)
.
: ;
. [...] . [...] , , . ,
. (Hayles 2007, 192).

. . oa
, , .
(hyper attention), , (deep attention).
, . ,
, , ,
.
. [] (Hayles 2007, 187188).
, , , , ,
, , , ,
, .
,
,
, ,
, .
,
. , , (ilivojevic and rcegovac
2004).
, , , , ?
,
, (Citton 2014).
101

4.

...

, ,
(. )
(Friedrich von Hayek) . , , , , [...]
() () (Giesen 2004, 6).
, by default.
, , , : , ( ), ( ), , .
(Guillebaud 2001, 327).
,
, ,
[...]
,
. , , , .
,
.
(Lecourt 2003, 12).14

, , . , (Giesen 2004, 8). , .
, ,
(Sannat 2014).
, , , (
) . ,
.
14
(Bostrom 2003),
(Hughes 2001), , .
102
: ,
.
. , , ,
(Sannat 2014).
, ,15 . NBIC16 te (, ,
),
(IA). ,
, .
made in Google. , . , .... ! (Sannat 1997). , , . , ,
, , (Alexandre 2014).
, , . ,
. , . () , , ,
, .
5.
,
,
, ,
.
Erwin Chargaff (1963)
, , , ,
.17 15
(Larry Page), , (Raymond Kurzweil), , ,

, .
16
Nanotechnology, Biotechnology, Information technology and Cognitive science.
17
- (Gunther Anders) . (
103

, (Pichot 1993) . ,
. .
. , , ,
.
, , .
(
) ,
[...]
(Pichot 1993, 820821).
, ,
,
, .
. , ,
, .
, .
,
,
,
. ,
, : ,
, (Amzallag 2002).

, , , , (Amzallag 2002, 1920). , ,
. ,
, (Pichot 1999, 290).
[] , ,
. , ,
Die Antiquiertheit des Menschen, 1961) .
104
: ,
: . , (Berlan 2012, 64).
.18
, .
, , , . , , . , (Amzallag 2010),19
, .
. ,
.
,
,
, . . , ,
(Ellul 1977).
6.
, ( , ) , ,
,
, , ,
. ,
(). , ,
, , . , ,
.
.
, , ,
(Conio 2014). , . , , ,
18
.
,
: Polanji 2003.
19
105

, (Conio 2014).
, .
. ,
, , , ,
,
, (Conio 2014).
. Transcendere, , ,
, , , . :

, , , .
: , , .
. (Hopkins 2005, 19).
, , . , , ,
, , (Hopkins 2005,
19). .
,
, ,
. : ,
,
( ...).
, , .
, , ,
,
, . , . , , . ,
, 106
: ,
, , , .
, , ,
.20
, .
, , .
, , :
, , , ,
. , , ,
, ,
. ,
, ,
, ,
. ,
. , ,
,
. , .
, .
- , , , . , , , . ,
, .
. .
, (Csikszentmihalyi 2006, 386387).
: , , . , , ,
ipso facto . ,
, , , , ,
. , .
, , 20
,
, ,
.
107

, .
? ?
? ?
(Renseignements gnreux21 2008, 4).
(Koplston 1992, 250),
, . , , . , , .
, , , , (Zenkovsky 1955, 145). , , .

, ,
, . , .
, ,
, .
, , : .
Alexandre, Laurent. La stratgie secrte de Google apparat. Journal du Dimanche (9. 2. 2014)
http://www.lejdd.fr/Economie/Entreprises/Laurent-Alexandre-La-strategie-secrete-deGoogle-apparait-652106, 3. 8.2014.
Amzallag, Grard Nissim. La raison malmene, de lorigine des ides reues en biologie moderne.
Paris: CNRS ditions, 2002.
Amzallag, Grard Nissim. La rforme du vrai, enqute sur les sources de la modernit. Paris: d.
Charles Lopold Mayer, 2010.
Bailey,
Ronald.
Transhumanism:
The
Most
Dangerous
Idea? Reason
http://reason.com/archives/2004/08/25/.
Berlan, Aurlien. La fabrique des derniers hommes, retour sur le prsent avec Tnnies, Simmel et
Weber. Paris: d. La Dcouverte, 2012.
Bostrom, Nick. Human Genetic Enhancements: A Transhumanist Perspective The Journal of Value Inquiry 37 (2003): 493506.
Bostrom, Nick. Human Reproductive Cloning from the Perspective of the Future.
http://www.nickbostrom.com/views/cloning.html, 27 December 2002 [Slightly revised 5
April 2004 and 8 March 2005].
World
Transhumanist
Association.
he
Transhumanist
Declaration,
2002.
http://humanityplus.org/philosophy/transhumanist-declaration, 15. 6. 2014.
Giesen, Klaus Gerd. Transhumanisme et gntique humaine. In Dossier: La critique du transhumanisme
(20042013):18,
http://sniadecki.files.wordpress.com/2013/12/dossiertranshumanisme.pdf.
21
108
: ,
Glassman, Michael. Occupying the Noosystem: The Evolution of Media Platforms and Webs of
Community Protest. Berkeley Planning Journal 25, 1 (2012): 198209.
Gunot, Claude. Teillard de Chardin, coll. Ecrivains de toujours. Paris: d : du Seuil, 1962.
Guillebaud, JeanClaude. Le principe dhumanit. Paris: Seuil, 2001.
De Chardin, Teillhard. Le phnomne humain. Paris: d. du Seuil, 1955.
Douguine, Alexandre. Le complot idologique du cosmisme russe. Politica Hermetica Le Complot, n. 6. Lausanne: LAge dHomme, 1992.
Ellul, Jacques. Le systme technicien. Paris: CalmannLevy, 1977.
Extropian
Principles
3.0.
A
Transhumanist
Declaration
(19992001)
http://humanityplus.org/philosophy/transhumanist-declaration/?gclid=CJCobPnsMACFcrjwgodZLIApA, 23. 7. 2014.
Zenkovsky, Basile. Histoire de la philosophie russe, tome II. Paris: Gallimard, 1955.
Zimmerman, Frederick and Dimitri Christakis. Associations Between Content Types of Early
Media Exposure and Subsequent Attentional Problems. Pediatrics 120 (2007): 986992.
Kar, Nikolas. Plitko. Kako internet menja nain na koji mislimo, itamo i pamtimo. Smederevo:
Heliks, 2013.
Carr,
Nicholas.
Is
Google
Making
Us
Stupid?
(7.
2008)
http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2008/07/is-google-making-usstupid/306868, 29. 7. 2014.
Citton, Yves. Pour une cologie de lattention. Paris: d. du Seuil, 2014.
Conio, Grard. La vision russe du cosmos. 2012 http://les4saisons.over-blog.com/page2065720.html, 18. 5. 2014.
Koplston, Frederik. Filozofija u Rusiji. Beograd: Bigz, 1992.
Csikszentmihalyi, Mihaly. La crativit: Psychologie de la dcouverte et de linvention.Paris: Robert Laffont, 2006
Christakis, Dimitri et al. Early Television Exposure and Subsequent Attentional Problems in
Children. Pediatrics 113, 4 (2004): 708713.
Christakis, Dimitri and Frederick Zimmerman. Young Children and Media. American Behavioral
Scientist 52, 8 (2009): 11771185.
Lecourt, Dominique. Humain, posthumain. Paris: Presses Universitaires de France, 2003.
Milivojevi, Tatjana and Ivana Ercegovac. Mancomputer Gestalt and the Noosphere Theory:
Will the Computer be Humanized or the Man Computerized? Poster session at the
Conference of the International Association for Computing and Philosophy, IACAP 14,
July 24. 2014, Thessaloniki, Greece.
Pichot, Andr. Histoire de la notion de vie. Paris: d. Gallimard, 1993.
Pichot, Andr. Histoire de la notion de gne. Paris: Flammarion, 1999.
Renseignements gnreux. Les illusions du progrs technique: L course au high tech, ses consquences et ses alternatives (mars 2008). http://www.les-renseignementsgenereux.org/var/fichiers/brochures-pdf/broch-progres-20080217-web-a5.pdf,
18. 5. 2014.
Sannat, Charles. Le mythe du surhomme est de retour! Le Contrarien matin 385 (11. 2. 2014)
http://www.lecontrarien.com/le-mythe-du-surhomme-est-de-retour-11-02-2014-edito.
Failly,
Denis
and
Marc
Halevy.
Interview
(10.
1.
2006).
http://culture.nextmodernity.com/archive/2006/01/10/l-age-de-la-connaissance-principeset-reflexions-sur-la-revo.html.
, . : . : , 2010.
Fukuyama, Francis. Kraj ovjeka?: naa posleljudska budunost: posljedice biotehnoloke revolucije, Bibl. Izvori sutranjice, Zagreb, 2003.
Fukuyama, Francis. The World's Most Dangerous Ideas: Transhumanism. Foreign Policy 1444
(SeptemberOctober 2004): 4243.
109

Halvy, Marc. LAge de la connaissance Principes et Rflexions sur la rvolution notique au
21me sicle. Paris: MM2 Editions, 2005.
Hayles, Katherine. Hyper and Deep Attention: The Generational Divide in Cognitive Modes.
Profession 13 (2007): 187199.
Hopkins, Patrick. Transcending the Animal: How Transhumanism and Religion Are and Are Not
Alike. Journal of Evolution and Technology 14, 2 (2005): 1328.
Hughes, James. The Politics of Transhumanism. Paper for theAnnual Meeting of the Society for
Social
Studies
of
Sciences
(14.
11.
2001).
Cambridge,
MA.
http://www.changesurfer.com/Acad/TranshumPolitics.htm, version 2.0.March 2002.
Chargaff, Erwin. Essays on Nucleaic Acids. Amsterdam/London/New York: Elsevier Publishing
Company, 1963.
NEW TECHNOLOGIES AND THE FUTURE: OVERCOMING,

TRANSFORMING OR ELIMINATING THE HUMAN?
Summary: The Russian philosopher Nikolai Fyodorov, founder of the Russian cosmism,
has set for the future technologically advanced generations the ethical imperative of resurrecting all dead, transforming the human nature and entering into the immortal, creative eon of existence. After him, Vladimir Vernadsky and Teilhard de Chardin developed
the idea of the noosphere as the last phase of cosmogenesis when sublimation and fundamental transformation of the previous stages of evolution geosphere and biosphere takes place. The emergence of the internet reactualized the idea of the noosphere, and internet theorists consider the virtual network as the infrastructure of this global thinking
envelope. Parallely, the ever stronger and louder transhumanistic movement predicts
for a very near future, thanks to the exponential progress of science and technology, a
significantly strengthening and improvement of the human body and all bodily and mental functions, endlessly prolonging life, even immortality. In short, the overcoming, maybe even abolition of the limited and corruptible body, and consequently of psychological
weaknesses and irrationalities. As Nietzsche announced the death of God at the beginning of the XX century, so transhumanism announces today the death of classical humanism and the obsolescence of man as we know him. The proponents of this current claim
that the inevitability of a transition of man as a biological organism to the posthuman being is due not only to the autonomous, selfreproducing and selfadvancing nature of
technology, but also to a valueconscious choice. In this aspect transhumanists build on
Fyodorovs ethical call to regulate and win the forces of nature inside and outside man,
especially the most destructive of all: death. However, the similarities between the christocentric and transhumanistic technological understanding of the transformation of human flesh and matter of nature, should not obscure some fundamental differences between them, such as the basic motives and nature of the pursued transcendence. In this article well try to identify and highlight these essential differences.
Key words: transhumanism, Russian cosmism, internet and noosphere, technology and capitalism, man.
110
, , /
INTERNET, GLOBALIZATION, WORK
INTERNET KAO KOMPONENTA I

SREDSTVO GLOBALIZACIJE
UDK 004.738.5:316.32
Ranka Jekni
Sveuilite u Splitu, Pravni fakultet
ranka.jeknic@pravst.hr
Saetak: Polazei od odreenja sloenog i viedimenzionalnog pojma globalizacije, u radu se

ukazuje na potrebu razlikovanja ekonomske, drutvene, politike, kulturne i tehnolokoinformacijske dimenzije globalizacije, te na internet kao kljuni komunikacijski medij i sredstvo za informiranje, djelovanje i organiziranje u dananjim umreenim drutvima. Internet je vana komponenta
tehnolokoinformacijske dimenzije globalizacije, ali je kao sredstvo globalizacije, vie ili manje
utjecao i na sve ranije navedene dimenzije globalizacije. Stoga se internet u ovom radu dovodi u
vezu s nekim ekonomskim, drutvenim, politikim i kulturnim aspektima globalizacije. U tom smislu, u kontekstu ekonomske globalizacije, omoguio je irenje globalnog svjetskog trita i umreenih poduzea, novu ekonomiju i eposlovanje, te je utjecao na preobrazbu kapitalizma u
informacijski kapitalizam, i njegovo irenje u globalnu ekonomiju. U okviru drutvene globalizacije, omoguio je stvaranje novih obrazaca drutvenosti, te je utjecao na pojavu transnacionalne
kapitalistike klase, kao i novu klasnu podjelu, odnosno stvaranje netokracije kao nove elite
moi informacijskog drutva i konzumtarijata. U kontekstu politike globalizacije, utjecao je i na
upravni i na politiki sustav. U pogledu upravnog sustava utjecao je na poloaj i ulogu lokalnih i
regionalnih jedinica unutar drava, dok je u pogledu politikog sustava omoguio sve veu vanost
virtualnih zajednica u drutvenim pokretima i politikim procesima. U okviru kulturne globalizacije, utjecao je na tendenciju oblikovanja globalne kulture, nove globalne kulturne ekonomije
i njenih globalnih kulturnih krajolika, kao i novonastajue kulture stvarne virtualnosti. Naposljetku, ukoliko se na tragu kulturnog zaokreta, sredinji konflikt dananjice analizira kao kulturni konflikt, internet je i u tom smislu, nezaobilazna komponenta dananjih programiranih i
umreenih drutava.
Kljune rijei: internet; globalizacija; umreeno drutvo; informacijski kapitalizam.
UVOD
Pojam globalizacija toliko se uestalo koristi da je postao jedan od nezaobilaznih, pa ak i sredinjih pojmova u drutvenim znanostima. Moda, kako kae Giddens
(2005, 29), nije ni lijep ni osobito elegantan termin, ali tko god eli razumjeti nae izglede
i mogunosti u ovom stoljeu, ne moe ga zanemariti. Ipak, u danas opsegom gotovo
nepreglednoj literaturi o globalizaciji, ne postoji neka opeprihvaena niti jednoznana
definicija samog pojma, to se moe razumjeti s obzirom na njegovu kompleksnost i
Ranka Jekni
implikacije. Naime, veina definicija istie da se rasprava o globalizaciji treba voditi u
smjeru analiziranja njenih razliitih dimenzija, ili pojednostavniti razlikovanjem ekonomske, drutvene, politike, kulturne i tehnoloke i/ili informacijske dimenzije globalizacije. Osim toga, i pojam interneta vrlo je sloen i viedimenzionalan, te je i on posljednjih desetljea postao jednim od nezaobilaznih pojmova u drutvenim znanostima. Internet je, kako kae Castells (2003b, 11) tkivo naih ivota, te ukoliko je dananja uloga
informacijske tehnologije ekvivalentna ulozi elektrine energije u industrijskoj eri, internet bismo mogli usporediti i s elektrinom mreom i s elektromotorom zbog njegove
sposobnosti da mo informacije iri itavim podrujem ljudskih aktivnosti. Drugim rijeima, ba kao to su nove tehnologije proizvodnje i distribucije elektrine energije omoguile nastanak tvornica i velikih korporacija, organizacijskih temelja industrijskog drutva, tako i internet predstavlja tehnoloki temelj organizacijskog oblika doba informacije: mreu (Castells 2003b, 11). Osim toga, gotovo sve kljune ekonomske, drutvene,
politike i kulturne djelatnosti u dananje se vrijeme strukturiraju uz pomo i oko interneta i drugih raunalnih mrea, te je danas iskljuenje iz tih mrea jedan od najtetnijih
oblika iskljuenja u naoj ekonomiji i naoj kulturi (Castells 2003b, 13). Dovoenje u
vezu tih sloenih pojmova globalizacije i interneta nije jednostavno, pa e se u radu samo naznaiti neki od moguih odgovora na pitanja koja se mogu postaviti u vezi sa sveobuhvatnim irenjem interneta, te internetu kao komponenti i sredstvu globalizacije. U tom
smislu, i u ovom uvodnom dijelu istaknut emo da globalizacija nije homogen pojam, te
podlijee racionalnoj sumnji kao i svi drugi koncepti homogene jednoznanosti, i potrebno je razlikovati ekonomsku, politiku i kulturnu globalizaciju (Kalanj 2006, 205).
Potom e se u prvom poglavlju rada ukazati na potrebu razlikovanja ekonomske, drutvene, politike, kulturne i tehnolokoinformacijske dimenzije globalizacije, te na internet
kao kljuni komunikacijski medij i sredstvo za informiranje, djelovanje i organiziranje u
dananjim umreenim drutvima. Naime, internet je vana komponenta tehnolokoinformacijske dimenzije globalizacije, ali je kao sredstvo globalizacije utjecao i na sve ranije navedene dimenzije globalizacije. Stoga se internet u drugom poglavlju rada dovodi u
vezu s nekim ekonomskim, drutvenim, politikim i kulturnim aspektima globalizacije.
Na kraju se, umjesto zakljuka naglaava vanost teorijskih pristupa koji ukazuju na kulturni konflikt kao sredinji konflikt dananjice, te internet kao nezaobilaznu komponentu dananjih programiranih i umreenih drutava.
1. ODREENJE POJMOVA GLOBALIZACIJE I INTERNETA
Pojam globalizacija uestalo se koristi od osamdesetih godina 20. stoljea,1
meutim ne postoji neka opeprihvaena definicija. Beck (2003, 46) je naziva najvie
upotrebljavanom zloupotrebljavanom i najrjee definiranom, te s najvie nesporazuma spojenom natuknicom i rijeju posljednjih godina. Veina definicija opisuje globalizaciju kao proces i kao fenomen, akcentujui neke od njenih komponenata2 i dimen1
Prema Cifriu (2012), sam pojam globalizacije uveo je McLuhan tezom o globalnom selu iz 1960te
godine (po kojoj irenje elektronike komunikacije povezuje svijet u malu zajednicu). Potom se pojam
globalizacije moe povezati i s Bellovom (1960) tezom o kraju ideologija (po kojoj je zavreno razdoblje velikih ideologija, a njihovo mjesto e zauzeti znanost, tehnika, tehnologija itd.).
2
Prema Rjeniku sociologije mogu se navesti sljedee komponente globalizacije: (1) ubrzan rast
meupovezanosti kultura, roba, informacija i naroda kroz prostor i vrijeme; (2) sve vea sposobnost
114
Internet kao komponenta i sredstvo globalizacije

zija. Tako je prema Leksikonu socijalne ekologije, globalizacija suvremeni fenomen koji tvore procesi irenja etiriju povezanih veletrendova: irenje meunarodnoga
trita (kapitala, robe i dobara), novih tehnologija i informacija, tercijaliziranje gospodarstava (usluga) i masovna primjena znanstvenih znanja na radnom mjestu (Welsch,
prema: Cifri 2012, 152). Ona je u osnovi planetarno irenje modernoga drutva (jedne kulturne subekumene) i umreavanje te uniformiranje svijeta s poveanjem ubrzanja promjena (Cifri 2012, 152). Iskazuje se u razliitim dimenzijama, te je potrebno
razlikovati ekonomsku, politiku, kulturnu, drutvenu globalizaciju3 itd. Na slian nain je i prema Rjeniku sociologije, potrebno razlikovati i razmatrati razliite dimenzije globalizacije ukljuujui njihov kauzalni prioritet: na primjer, ekonomske i tehnoloke (ukljuujui globalna trita); informacijske i kulturne (kao to je globalno
znanje); pravne i politike (ljudska prava i globalizacija); te globalizaciju zdravlja i
bolesti (Abercrombie, Hill i Turner 2008, 113). I prema Becku (2003, 46) treba razmatrati razliite dimenzije globalizacije: komunikacijskotehniku, ekoloku, ekonomsku, radnoorganizacijsku, kulturnu i graanskodrutvenu itd..
Ipak, mogu se izdvojiti neke definicije globalizacije poput Giddensove (2007,
75) po kojoj globalizacija nastaje spojem politikih, ekonomskih, kulturnih i drutvenih
imbenika, a ponajprije je potie napredak informacijske i komunikacijske tehnologije
koja je ubrzala veze i djelovanja meu ljudima u cijelom svijetu i poveala njihov doseg. Ona je pojaavanje svjetskih drutvenih odnosa i meuovisnosti i odnosi se na
injenicu da sve vie ivimo u jednom svijetu, gdje nae djelovanje utjee na druge, a
svjetski problemi imaju posljedice na nas (Giddens 2007, 75). Tomu je dakako pridonio
i internet4 kao komunikacijski medij koji je prvi put omoguio komunikaciju s mnogima, u odabranom vremenu i na globalnoj razini, odnosno kao to je irenje tiskarskog
stroja na Zapadu stvorilo ono to je MacLuhan nazvao Gutenbergovom galaksijom, tako
je novi svijet komunikacije omoguio internet galaksiju (Castells 2003b, 1213). S obzirom da se nae djelovanje temelji na komunikaciji, a internet preobraava naine na koji
komuniciramo, ta nova komunikacijska tehnologija snano utjee na nas (Castells
2003b, 1213). Osim toga, koristei internet na razne naine i mi preobraavamo njega,
informacijskih tehnologija i sustava da saimaju prostor i vrijeme; (3) irenje standardiziranoga ponaanja, postupaka i pravila za obradu tokova informacija, novca, roba i ljudi; (4) pojava sustava koji
promiu, kontroliraju, nadziru ili odbijaju globalizaciju; i (5) pojava tipova svijesti koji priznaju, promiu, slave ili pak kritiziraju globalne procese kao to je kozmopolitizam (Abercrombie, Hill i Turner 2008, 112).
3
Prema Cifriu (2012, 152), globalizacija se iskazuje u razliitim dimenzijama: ekonomska globalizacija pretpostavlja integriranu ekonomiju (multinacionalne kompanije, trgovina, financijsko trite,
svjetska podjela rada i organizacija proizvodnje itd.), openito irenje i promjene kapitalizma; politika globalizacija pretpostavlja jedan svijet, a odnosi se na niz meunarodnih organizacija i suradnju;
kulturna globalizacija (masovni turizam, masovne komunikacijske mree, mekdonaldizacija, itd.)
pretpostavlja stvaranje globalne (afektivno neutralne) kulture putem kulturnog imperijalizma u
smjeru homogeniziranja kulture.
4
Prema Bardu i Soderqvistu (2003, 24) Internet je neto sasvim novo: to je novi medij u kojem gotovo svatko, nakon relativno maloga ulaganja u tehniku opremu i uz nekoliko jednostavnih poteza, moe postati proizvoa i potroa teksta, slike i zvuka. Teko je zamisliti neto snanije; na internetu svi
moemo biti autori, izdavai i producenti. Naa sloboda izraza jednaka je svima ostalima, dok su potencijali za pronalaskom publike ogromni. Pritiskom na jedan gumb dobiva se mogunost pristupa oceanima svih zamislivih informacija. Nita se do sada nije pokazalo ravnim rastu tog novog medija.
115
Ranka Jekni
i iz te interakcije nastaje novi drutvenotehniki obrazac, to e kasnije u radu biti ilustrirano nekim primjerima globalne uloge i primjene interneta u ekonomiji, drutvu, politici i kulturi (Castells 2003b, 1213). Naime, prema Castellsu (2002, 11) revolucija informacijske tehnologije i restrukturacija kapitalizma pokrenuli su novi oblik drutva, umreeno drutvo5 kojeg oznaava globalizacija strateki odluujuih ekonomskih aktivnosti i to pomou umreujueg oblika organizacija, fleksibilnosti i nestabilnosti posla,
kulture stvarne virtualnosti, prostora struja i bezvremenog vremena itd. Taj se novi
oblik umreenog drutva globalizacijom iri cijelim svijetom, kao to se tijekom devetnaestog stoljea irio industrijski kapitalizam (Castells 2002).
Nadalje, globalizaciju moemo definirati kao niz razliitih i meusobno povezanih procesa: internacionalizacija (interakcija i meuzavisnost razliitih zemalja); liberalizacija (otvaranje slobodnih tokova za sve resurse irom svijeta); univerzalizacija (mogunost dopiranja svakog fenomena u svaki dio svijeta); vesternizacija (irenje odreenog tipa modernosti cijelim svijetom); deteritorijalizacija (nadilaenje prostorne ogranienosti), te se jo mogu dodati i desuverenizacija (proces slabljenja i mogueg gubitka suvereniteta drava) i tehnologizacija (trea tehnoloka revolucija o kojoj govori izraz tehnobergsisam6 kao koncept tehnolokog globalizma) (Pokrajac 2002, 7778).
Osim toga, mogu se izdvojiti i sasvim oprena stajalita o globalizaciji i internetu. Naime, u literaturi o globalizaciji esto se razlikuje skeptike, hiperglobaliste, te transformacionaliste:7 skeptici misle da je ideja globalizacije precijenjena, te da dananja meupovezanost nije presedan; hiperglobalisti zauzimaju suprotan poloaj, tvrdei da je
globalizacija stvarna i mona pojava koja prijeti da e jako oslabiti ulogu nacionalnih vlada, i trei su transformacionalisti koji smatraju da globalizacija mijenja mnoge aspekte
suvremenog globalnog poretka ukljuujui ekonomiju, politiku i drutvene odnose ali
da stari uzorci i dalje postoje, te na taj nain u globalizaciji prepoznaju kontradiktoran
proces koji ukljuuje razliite utjecaje koji katkad djeluju suprotno jedni drugima (Gi5
Umreeno drutvo je najvanija strukturna posljedica utjecaja nove informacijske tehnologije na

gospodarstvo, ali i na sva ostala podruja koja se razvijaju u ovisnosti o protoku informacija, od
urbanog planiranja do medija, a ujedno je i kljuan pojam Castellsovog djela (Katunari 2000,
17). Dakako, rije je o poznatoj Castellsovoj trilogiji Informacijsko doba: ekonomija, drutvo i
kultura (Uspon umreenog drutva, Mo identiteta i Kraj tisuljea) o utjecaju informacijske tehnologije na promjene u drutvu, kulturi i ekonomiji. Naime, po prvi puta u povijesti, osnovna
jedinica ekonomske organizacije nije pojedinac, obitelj, poduzee ili drava, nego upravo mrea,
koja se zasniva na informatikoj, raunalno posredovanoj komunikaciji i omoguava nevjerojatnu brzinu protoka informacija, kao i pristup informacijama svim lanovima mree (Katunari 2000,
1718). Uostalom sve znaajno za razvitak globalne ekonomije je umreeno, a mreu financijskoga kapitala naziva mreom svih mrea, metamreom (Castells, prema: Katunari 2000, 18).
6
Prema Pokrajcu (2002, 9), treu tehnoloku revoluciju pratimo u 10 magistralnih i sinhrono odvijajuih tokova, dok je sam proces oznaen akronimom TEKNOBERGS (izraz je skovao R. Petrela jo 1989), a sastoji se od poetnih rijei deset pojmova koji opisuju najvanije tehnoloke
tokove: telekomunikacije; elektronika (posebno mikro i nanoelektroniku); kompjuter; novi materijali; optoelektronika; biotehnologija; energija; robotika; genetiko ininjerstvo i svemir (kozmos),
koji je u meuvremenu nadopunjen s jo tri slova (Iinformatizacija, Ssofistikacija i Mmedikalizacija), pa sada glasi TEHNOBERGSISM.
7
Takvu klasifikaciju dijele i Held i suradnici (1999): hiperglobalisti smatraju da globalizacija ubrzano napreduje i sve vie utjee na ivote svih nas; skeptici misle da je veina tvrdnji o globalizaciji
pretjerana, a transformacionalisti smatraju da globalizaciju treba sagledavati u okvirima irim od
globalnog gospodarstva.
116

ddens 2007, 75). Slino postojanje oprenih stajalita nalazimo i u literaturi koja se bavi
analizom interneta. Naime, prema Bardu i Soderqvistu (2003) od 1995, kada se internet
poeo snano razvijati, odgovori na razvoj interneta, informacijsku revoluciju i novu ekonomiju se mogu podijeliti na tri razliita stajalita. Prvo bismo mogli nazvati kritikim ili
skeptinim, i prema tom stajalitu sva ta buka o informacijskoj revoluciji i novoj ekonomiji je posve apsurdna, ili je u najmanju ruku, ozbiljno preuveliana jer je svijet u
naelu ostao tono onakvim kakvim je i prije bio (Bard i Soderqvist 2003, 25). Internet
je doista novi komunikacijski medij, ali manje je bitno kakvu tehnologiju koristimo za
komunikaciju: sadraj i dalje predstavlja jedinu stvar koja ima stvarnu vrijednost8 (Bard
i Soderqvist 2003, 25). Drugo je stajalite entuzijasta ili ekstatiko stajalite po kojem je
internet rjeenje svih naih boljki: ekonomija e procvjetati za sve i zauvijek, etniki i
kulturoloki problemi e nestati, dok e na njihovo mjesto doi globalno i digitalno zajednitvo (Bard i Soderqvist 2003, 2526). Informacije e postati svima dostupne9 i to e
naim graanskim dunostima podariti dodatni smisao, a cijeli e se demokratski sustav
revitalizirati, digitalne mree e stvoriti nove oblike zajednitva koje nam danas esto
nedostaje, a i zabava e postati interaktivnija i kvalitetnija (Bard i Soderqvist 2003, 26).
Prema Bardu i Soderqvistu (2003, 26), tree je stajalite po kojem grijee i skeptici i entuzijasti, jer predstavljaju predrasude prema novoj tehnologiji. Naime, nova i revolucionarna tehnologija za komunikaciju i prijenos informacija nedvojbeno e promijeniti preduvjete svega postojeeg: drutva, gospodarstva i kulture, ali ona nee rijeiti sve nae
tekoe (Bard i Soderqvist 2003, 2627). Uostalom, temeljni sukobi izmeu klasa i raznih skupina ljudi nee nestati ve e se samo razviti u jo sloenije i neprobojnije obrasce i strukture (Bard i Soderqvist 2003, 27).
2. INTERNET KAO KOMPONENTA I SREDSTVO EKONOMSKE,
DRUTVENE, POLITIKE I KULTURNE GLOBALIZACIJE
U kontekstu ekonomske globalizacije,10 internet je omoguio irenje globalnog
svjetskog trita i umreenih poduzea, novu ekonomiju i eposlovanje, te je ut8
Meu kritiarima naina na koji se koristi Internet (poput Wikipedije, Google trailice, Facebooka
i MySpacea, ili pak servisa poput YouTubea, razliitih blogova i slinih sadraja koje stvaraju sami
korisnici) moe se istaknuti Keen (2010, 9) po kojem MySpace i Facebook kreiraju mladenaku
kulturu digitalnog narcizma; internetske baze znanja poput Wikipedije potkopavaju autoritet nastavnika u uionici; YouTube generacija zainteresiranija je za samoizraavanja nego za uenje o
vanjskom svijetu; kakofonija anonimnih blogova i sadraja koje stvaraju sami korisnici ini dananju mlade gluhom na glasove informiranih strunjaka i profesionalnih novinara; dananja djeca
toliko su zauzeta samoemitiranjem po drutvenim mreama da vie ne konzumiraju kreativni rad
profesionalnih romanopisaca itd. Nadahnue za knjigu Kult amatera Keen (2010, 18) pronalazi u
Huxleyjevom teoremu o beskonanom majmunu iz 19. st, po kojem kada bismo beskonanom
broju majmuna dali da lupkaju po beskonanom broju pisaih strojeva, negdje bi neki od tih majmuna na kraju stvorio remek-djelo, a danas je rije o korisnicima Interneta i njihovim umreenim
osobnim raunalima pomou kojih se stvaraju beskrajne digitalne ume osrednjosti.
9
Informacije doista jesu postale dostupnije, ali prema Bardu i Soderqvistu (2003, 89) ono to nam
danas nedostaje nisu informacije, nego uvid i kontekst jer informacije se trebaju filtrirati, organizirati i tumaiti u odnosu prema koherentnom pogledu na svijet, ako trebaju biti izvor znanja, a ne
zbrke. Naime, mo ne proizlazi iz dostupnosti informacija, ve je poeljno postii uvid, kontekst
i znanje (Bard i Soderqvist 2003, 97).
10
Ekonomska dimenzija globalizacije odnosi se na irenje i preobrazbu kapitalizma u integriranu
globalnu ekonomiju, pri emu su najvanije promjene u irenju svjetskih financijskih trita, glo-
117
Ranka Jekni
jecao na preobrazbu kapitalizma u informacijski kapitalizam, i njegovo irenje u globalnu ekonomiju.
Novu ekonomiju koja se razvija posljednjih desetljea Castells (2000, 99) naziva
informacijskom i globalnom i to kako bi istaknuo njena temeljna razlikovna obiljeja:
informacijskom zato to produktivnost i konkurentnost jedinica ili faktora u ovoj ekonomiji ovise o njihovoj sposobnosti uinkovitog stvaranja, obraivanja i primjenjivanja informacija zasnovanih na znanju, a globalnom zato to su aktivnosti proizvodnje, potronje i cirkulacije, organizirane na globalnoj razini, bilo izravno ili kroz mreu veza izmeu ekonomskih faktora. U tom smislu, nova globalna ekonomija moda je najkarakteristinija i najvanija osobina informacijskog kapitalizma11 (Castells 2000, 121). Nadalje, od kada je 1990tih godina internet tehnologija postala dostupnija, njezina se primjena najbre i najobuhvatnije irila upravo u poslovanju preobraavajui poslovnu
praksu dobavljaa i kupaca u sferi upravljanja, proizvodnog procesa, suradnje s drugim
tvrtkama, financiranja te vrednovanja dionica na financijskom tritu (Castells 2003b,
77). U gotovo svim vrstama poslovanja internet je velikom brzinom postao kljuni izvor
produktivnosti i konkurentnosti, te je omoguio stvaranje dot.com tvrtki, kao tvrtki koje
postoje iskljuivo online poput eBaya, Amazona i sl, elektronsko trgovanje (etrgovanje), kao i elektronsko poslovanje (eposlovanje) (Castells 2003b). Pod pojmom eposlovanja, Castells (2003b, 79) podrazumijeva sve poslovne radnje kod kojih se izvedba
kljunih operacija upravljanja, financiranja, inovacija, proizvodnje, distribucije, prodaje,
odnosa sa zaposlenicima, te odnosa s kupcima odvija najveim dijelom putem ili na internetu ili drugim raunalnim mreama neovisno o vrsti veze izmeu virtualnih i fizikih
dimenzija tvrtke. Osim toga, Castells (2003b) analizira i mrena poduzea kao organizacijski model eposlovanja. Pod tim pojmom Castells (2003b, 80) podrazumijeva organizacijski oblik izgraen oko poslovnih projekata proizilih iz suradnje razliitih komponenti razliitih tvrtki, koje se meusobno umreavaju tijekom suradnje na odreenom poslovnom projektu, a za implementaciju svakog novog projekta iznova oblikuju mree.
Stoga Castells (2003b, 80) napominje da mreno poduzee nije mrea poduzea, niti
mrena organizacija unutar poduzea, ve je rije o fleksibilnom djelovanju ekonomskih
aktivnosti koje su izgraene oko projekata koji se provode pomou i putem mrea razliitog sastava i podrijetla: mrea jest poduzee. Naime, poduzee nastavlja djelovati kao
jedinica akumuliranja kapitala, vlasnikih prava (najee) i stratekog upravljanja, ali
poslovna se praksa odvija pomou prilagodljivih ad hoc mrea, to odgovara globalnoj
ekonomiji koja je podlona tehnolokim inovacijama i poticana promjenjivim zahtjevima (Castells 2003b, 80).12 Takav je mreni poslovni okvir postao nadmoan oblik organizacije u elektronskoj industriji, a Nokia, IBM i sl. tvrtke su postale jedne od najnaprednijih tvrtki koje se reorganiziraju oko interneta, kako u proizvodima, tako i unutranjoj organizaciji (Castells 2003b, 85). Kasnije se njihov primjer irio i u drugim podr-
balizaciji financijskih tokova, razvoju multinacionalnih kompanija i globalizaciji proizvodnje (Abercrombie, Hill i Turner 2008, 113).
11
Prema Castellsu (2000, 53) proces kapitalistike restrukturacije zbiva se od 1980ih godina, a
novi tehno-ekonomski sustav moe se nazvati informacijskim kapitalizmom.
12
Prema Castellsu (2000, 223224) novu informacijsku/ globalnu ekonomiju tvore razliiti tipovi
mrea (mree dobavljaa, mree proizvoaa, mree potroaa, standardne koalicije i mree suradnje u tehnologiji), a njegova je teza da e se s napredovanjem procesa globalizacije organizacijski
oblici razvijati iz multinacionalnih poduzea u meunarodne mree.
118

ujima djelatnosti. Prema Castellsu (2003b, 89), bit eposlovanja je interaktivna mrena
veza proizvoaa, potroaa i dobavljaa usluga utemeljenih na internetu koji je pak
mrenim poduzeima omoguio razmjernost, interaktivnost, upravljanje fleksibilnou, zatitni znak i prilagodbu kupcima u umreenom poslovnom svijetu. A upravo takav oblik eposlovanja, etrgovanja koje preobraava financijska trita, ekapitala i
mrenih poduzea omoguava uspjenost nove ekonomije u kontekstu rastue globalizacije i meuovisnosti financijskih trita, te vei opseg i brzinu transakcija13 (Castells, 2003b, 95).
U okviru drutvene globalizacije, internet je omoguio stvaranje novih obrazaca
drutvenosti, te je utjecao na pojavu transnacionalne kapitalistike klase, kao i novu
klasnu podjelu, odnosno stvaranje netokracije kao nove elite moi informacijskog drutva i konzumtarijata.
Kao komunikacijski medij, internet je od njegove pojave povezivan s proturjenim stajalitima o usponu novih obrazaca drutvene interakcije i novih obrazaca online
drutvenosti (Castells 2003b). Prema Castellsu (2003b, 131), nastanak virtualnih zajednica koje su prije svega utemeljene na online komunikaciji, s jedne je strane tumaen
kao vrhunac povijesnog procesa odvajanja lokacije od drutvenosti u obliku zajednice,
jer je internet omoguio izgradnju novih obrazaca drutvenih odnosa koji zamjenjuju
interakcije vezane uz teritorijalnost. S druge pak strane, kritiari interneta smatraju da
irenje interneta vodi do drutvene izolacije, do sloma drutvene komunikacije i obiteljskog ivota budui da pojedinci primjenjuju nasuminu drutvenost naputajui faceto
face (licem u lice) interakciju u stvarnom prostoru (Castells 2003b, 131). U tom se smislu esto navode primjeri kreiranja lanih identiteta, igranja razliitih uloga, bijega od stvarnosti itd.14 Ipak, kako zakljuuje Castells (2003b, 132) tu je rije o pojednostavljenom,
dihotomnom pristupu koje oteava razumijevanje novih obrazaca drutvene interakcije.
Sintetizirajui rezultate razliitih istraivanja o koritenju interneta, Castells (2003b, 133)
napominje da je njegova primjena u velikoj veini instrumentalna i blisko povezana s
poslom, obitelji i svakodnevnim ivotom internet korisnika, pa tako primjerice elektronska pota sainjava preko 85 posto koritenja interneta, a veina email poruka vezana
je uz posao, specifine zadatke i odravanje kontakata s obitelji i prijateljima u stvarnom
ivotu. Prema Castellsu (2003b, 135), nasuprot stajalitima po kojima internet otuuje
od zbiljskog svijeta, drutvena interakcija na internetu, openito govorei, nema izravnog uinka na obrasce svakodnevnog ivota, osim to postojeim drutvenim odnosima
dodaje online interakciju. U pogledu opadanja drutvenosti i otuenja u stvarnom ivotu zbog interneta, iznimka su samo esti korisnici interneta, to moe ukazivati na
postojanje praga koritenja interneta nakon kojeg online interakcija negativno djeluje
na offline drutvenost (Castells 2003b, 139). Dakle, koritenje interneta ne treba dovoditi
do smanjenja drutvene interakcije i poveanja drutvene izolacije, ali moe biti nadomjestak za druge drutvene aktivnosti (Castells 2003b, 140).
Nadalje, internet je utjecao na stvaranje i pojavu transnacionalne kapitalistike
klase, a koja je kljuan dio Sklairove teorije globalnog kapitalistikog sustava. Za razu13
Takvu novu ekonomiju Rifkin (2005, 30) naziva povezanom ekonomijom, jer je upravo povezanost esencijalno svojstvo komercijalnog biznisa u cyber-prostoru.
14
Kreiranje lanih identiteta kao temelj on-line komunikacije malen su dio drutvenosti utemeljene na Internetu i ini se da ta praksa gotovo iskljuivo obuhvaa adolescente (Castells
2003b, 133).
119
Ranka Jekni
mijevanje tog globalnog sustava potrebno se usredotoiti na funkcioniranje transnacionalnih korporacija jer najvee meu njima raspolau sredstvima i godinjim prometom
koji znatno nadmauju bruto nacionalni proizvod veine zemalja u svijetu (Sklair, prema: Haralambos i Holborn 2002, 627). Tu je rije o dobro poznatim svjetskim kompanijama poput Forda, General Motorsa, Shella, Toyote, Pepsica, Coca Cole, Kodaka, Xeroxa, ali i mnogim drugim kompanijama za koje veina nas nije moda niti ula, a koje
raspolau mnogo veom ekonomskom moi od veine zemalja svijeta (Sklair, prema:
Haralambos i Holborn 2002, 627). Njihovo je djelovanje transnacionalno i odvija se u tri
osnovna podruja: 1. ekonomskom, 2. politikom, 3. kulturnoideolokom, te odgovara
djelovanjima: 1. transnacionalnih korporacija, 2. transnacionalne kapitalistike klase, 3.
kulture i ideologije konzumerizma15 (Sklair, prema: Haralambos i Holborn 2002, 627).
Pri tome je transnacionalna kapitalistika klasa najmonija klasa globalnog sustava, a
njena materijalna baza nalazi se upravo u transnacionalnim korporacijama koje posjeduju ili kontroliraju (Sklair 2002a, 160; 2002b, 145). Sastoji se od etiri meusobno povezane frakcije ili grupe: oni koji posjeduju i kontroliraju transnacionalne korporacije i njihove lokalne podrunice (korporativna frakcija), globalizirani birokrati i politiari (dravna frakcija), globalizirani profesionalci (tehnika frakcija), i trgovci i mediji (konzumeristika frakcija) (Sklair 2002a, 160; 2002b, 145). Iako svaka od tih frakcija obavlja razliite funkcije, njeni lanovi se mogu preklapati, a kljune osobe mogu pripadati i veem
broju frakcija istovremeno, te je i prelazak iz jedne u drugu frakciju vie ili manje rutiniziran u mnogim drutvima (Sklair 2002a, 160). Ulogu, vanost i sloenost te klase Sklair (2002a, 161) ilustrira pomou tri primjera o tome kako su ekonomske i politike
moi transnacionalnih korporacija meusobno povezane u razliitim sferama globalne
politike: prvi je primjer Codex Alimentariusa, gdje se korporativna mo ostvaruje u
globalnoj politici hrane; drugi je primjer privremenog poraza korporativnih interesa u
kampanji za Multilateralni sporazum o ulaganjima16, a koji dobro ilustrira vanost dostupnosti informacija na internetu; trei je primjer borbe globalne duhanske industrije koja se odupire koaliciji koja je protiv nje, a to je ilustracija globalne politike reguliranja. Naime, prema Sklairu (2002a, 171), rije je o primjerima koji potvruju njegovu tezu po kojoj transnacionalne korporacije sasvim svjesno, a ponekad i prilino prikriveno,
djeluju kao politiki akteri esto imajui izravan pristup onima na najviim razinama formalne politike i upravne vlasti.
15
Kultura i ideologija konzumerizma ukljuuje promicanje ideologije koja naglaava pozitivne aspekte konzumerizma, to je vano zbog iroke rasprostranjenosti masovnih medija putem kojih
se potroai vrlo uinkovito indoktriniraju ideologijom koju te korporacije nameu (Sklair, prema: Haralambos i Holborn 2002, 627).
16
Prema Sklairu (2002a, 164), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je 1995.
pokrenula i predloila Multilateralni sporazum o ulaganjima (MAI), sa ciljem oslobaanja transnacionalnih korporacija (TNC) od restriktivnih zakona. Taj je prijedlog sporazuma bio poznat svega
nekolicini ljudi, sve dok jedna nevladina udruga nije objavila Izvjee o sporazumu (MAI) na
internetu tijekom 1997 (Sklair 2002a, 165). Upravo to je upozorilo iru javnost na mogui tetni
utjecaj takvog multilateralnog sporazuma o liberalizaciji stranih ulaganja, nakon ega su i pregovori o predloenom sporazumu objavljeni na internetskoj stranici OECD-a (Sklair 2002a, 165).
Kao rezultat upoznavanja ire javnosti sa ulogom velikih multinacionalnih korporacija na promicanje MAI, i njihov utjecaj na taj sporazum, te kritika razliitih nevladinih organizacija tijekom 1997,
izraen je Oglas protiv MAI u veljai 1998, kojeg je podralo 600 organizacija u 67 zemalja, te
su pregovori o sporazumu tijekom 1998. prekinuti (Sklair 2002a, 165).
120

Slini su zakljuci i De Soza Santosa (2002) koji u kontekstu drutvene globalizacije istie pojavu transnacionalne kapitalistike klase iji su glavni institucionalni
oblik multinacionalne kompanije. O utjecaju tih multinacionalnih kompanija na stvaranje nove klase i na nejednakost u svjetskim okvirima, posljednjih se godina ustro raspravljalo, o emu najbolje govori injenica da su ak i te iste multinacionalne agencije
koje su bile lideri u sprovoenju tog modela globalizacije, kao to su Svjetska banka i
Meunarodni monetarni fond, u potpunosti priznale da spomenuta klasna struktura proizvodi nove drutvene nejednakosti (De Soza Santos 2002, 12).17 Prema De Soza Santosu (2002, 13), neoliberalni konsenzus omoguava da se u ime razvoja i ekonomske
stabilnosti smanjuju plae; da bi se to postiglo, neophodna je liberalizacija trita rada koja se postie smanjenjem cijene rada, zabranom prilagoavanja plaa porastu produktivnosti i trokovima ivota, i ukidanjem zakona o minimumu zarada. Ekonomija se na taj
nain desocijalizira, odnosno, u takvoj ekonomiji vaan je potroa, a ne graanin i vana je njegova solventnost (siromani su nesolventni), to je dovelo i do pojave globalizacije siromatva (De Soza Santos 2002, 14). Takvoj ocjeni kretanja trendova u razvijenim industrijskim drutvima pridruuje se i Gray (2002, 71) prikazujui slinosti izmeu posljedica politika slobodnog trita na primjeru Meksika, Novog Zelanda i Ujedinjenog Kraljevstva, u kojima se obogatila uska manjina, a poveao se broj iskljuene
srednje klase.18
Naposljetku, internet je utjecao i na stvaranje nove klasne podjele. Rije je o zanimljivoj teoriji Barda i Soderqvista (2003) kojom se analizira promjena paradigme iz
kapitalizma u informacionalizam, te njene posljedice na klasnu podjelu, jer u informacijskom drutvu moemo razlikovati netokraciju (koja tvori novu elitu moi) i konzumtarijat (koji tvori novu niu klasu). U njihovoj analizi informacionalistike paradigme, netokracija je nova vladajua klasa (koja eksploatira), a novu niu klasu (potroaku) nazivaju konzumtarijatom (KONZUMentorski proleTARIJAT) (Bard i Soderqvist 2003,
120). Pri tome, presudna znaajka konzumtarijata nije njegova podreena uloga u procesu proizvodnje, ve konzumacija prema zapovjedima koje im daje nadreena klasa (Bard i Soderqvist 2003, 127). Osim toga, prema Bardu i Soderqvistu (2003, 121), informacijskim kapitalizmom u velikoj mjeri vladaju hijerarhije moi, meutim one nisu ustrojene na tradicionalan nain, od pojedinaca, tvrtki ili organizacija, nego od mree, a na
dnu te piramide moi nalazi se, opet, konzumtarijat, zarobljen u mrei eksploatacije potronje u koju svatko ima pristup. Potronjom se rukovodi s viih razina, odnosno sustav
potie elje i potrebe pomou reklama i osigurava dovoljne plae kako bi se odrala razi17
Prema Ziegleru (2007, 205), danas je na djelu proces refeudalizacije svijeta koju uz pomo zaaranog kruga duga i gladi, gladi i duga i dalje odrava kapitalistiki feudalni sustav, a nova
feudalna snaga i vlast je u liku privatnih transkontinentalnih tvrtki. Pri tome 500 najveih transkontinentalnih kapitalistikih tvrtki danas nadzire 52 posto bruto proizvoda svijeta, a ak 58 posto
tih tvrtki potjee iz SAD-a, te sve zajedno zapoljavaju samo 1,8 posto svjetske radne snage, a
tih 500 tvrtki nadzire najvea bogatstva 133 najsiromanije zemlje svijeta (Ziegler 2007, 205).
Rije je o imperiju srama globaliziranog kapitalizma koji se razvija i napreduje zahvaljujui gladi
i dugovima (Ziegler 2007, 219).
18
Prema Castellsu (2003a, 8687), u veini razvijenih zemalja posljednjih dvadesetak godina poveala se nejednaka distribucija bogatstava, tonije nejednakosti u primanjima porasle su u SADa,
Ujedinjenom Kraljevstvu, Brazilu, Argentini, Venezueli, Boliviji, Peruu, Tajlandu i Rusiji, a u 80
tim godinama i u Japanu, Kanadi, vedskoj, Australiji, Njemakoj, Meksiku, a smanjile se u periodu od 60tih do 90tih u Indiji, Maleziji, Hong Kongu, Singapuru, Tajvanu i Junoj Koreji.
121
Ranka Jekni
na potronje koja odgovara netokraciji (Bard i Soderqvist 2003, 122). Prema Bardu i Soderqvistu (2003, 122), u feudalizmu je bilo vano prezime, u kapitalizmu je bio vaan novac, a u novoj hijerarhiji netokratskog drutva poloaj pojedinca odreuje njezina ili
njegova pozornost: sposobnost pristupanja, usvajanja, razvrstavanja, stvaranja prikaza,
upozoravanja na i dijeljenja vrijednih informacija. Pri tome su pravila za napredovanje
na drutvenoj ljestvici jo tea nego li u kapitalizmu jer su nepisana pravila jo kompleksnija i nedostupnija (Bard i Soderqvist 2003, 122). Prema Bardu i Soderqvistu (2003,
201) netokratsko drutvo je prema definiciji postkapitalistiko, budui da preduvjeti za
postizanje statusa u kapitalizmu novac, slava, titule, i tako dalje vie ne dre nikakvu
vrijednost koja je neophodna za ulazak u bilo koju od viih i snanijih mrea. Naime, za
postizanje netokratskog statusa potrebni su: znanje, veze, pregled, vizija, jer su to kvalitete koje poveavaju status mree (Bard i Soderqvist 2003, 201). A najvanije mreno
dobro jesu reputacija, ili kapital povjerenja jer se uz njih privlai pozornost, a pozornost je jedina vrsta valuta u virtualnom svijetu (Bard i Soderqvist 2003, 202).
U kontekstu politike globalizacije,19 internet je utjecao i na upravni i na politiki sustav. U okviru upravnog sustava globalizacija je utjecala na poloaj i ulogu lokalnih
i regionalnih jedinica unutar drava, dok su u pogledu politikog sustava globalizacija i
internet omoguili sve veu vanost virtualnih zajednica u drutvenim pokretima i politikim procesima.
Prema Castellsu (2002, 249), odluujuu ulogu u slabljenju moi dravenacije
imaju globalizacija djelatnosti koje ine sr gospodarstava razliitih zemalja, globalizacija medija i elektronike komunikacije, te globalizacija kriminala. Osim toga, Castells
(2002, 259264) istie dva vana podruja preko kojih dravenacije postaju sve nemonije: prvo je nadzor nad monetarnom politikom i odluivanja o proraunu, organizacije
proizvodnje i trgovine ili ubiranja poreza na dobit, a manje su joj mogunosti i u podruju
socijalne skrbi; drugo vano podruje je gubljenje kontrole nad medijima i komunikacijom uope, to naziva denacionalizacijom i deetatizacijom informacija. Dodatna prijetnja
dravi-naciji su globalizacija kriminala, ograniavanje vojne moi i sve vea uloga meunarodnih institucija i nadnacionalnih konzorcija, no sve to prema Castellsu (2002) ipak ne
smijemo izjednaiti s njenim nestajanjem, odnosno ona se nalazi u krizi, ali i pred novim
izazovima. Naime, globalizacija mijenja ulogu dananjih drava u svijetu, a analizirajui
njen utjecaj na dravu, Pusi (2002, 73) razmatra dvije mogunosti razvitka: prva je mogunost da veina postojeih drava izgubi monopol upotrebe fizike sile na svom podruju (jer danas transnacionalne oruane snage poput UN, NATO, EU itd, mogu intervenirati na teritoriju pojedine drave i bez njezina pristanka); druga je mogunost da veina drava izgubi samostalnost u svom djelovanju i zbog ovisnosti o drugim globalnim
procesima (jer se drave od autonomnih subjekata ekonomske politike postupno pretvaraju u neku vrstu pomonih mehanizama prilagoavajui se multinacionalnim privrednim organizacijama, transnacionalnim investicijama itd.). Osim toga, globalizacija mijenja i poloaj i ulogu lokalnih i regionalnih jedinica unutar drava, i to na dvjema glavnim dimenzijama: prvo, u nainu kako lokalna jedinica predstavlja lokalnu zajednicu,
19
Pod politikom globalizacijom misli se na uspon meunarodnih organizacija meu kojima su

Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska organizacija koje reguliraju
globalnu ekonomiju, te na razliitu problematiku koja proizlazi iz pojavnih oblika globalizacije
kao to su: slabljenje vlasti nacionalne drave, problemi okolia, migracija, ljudskih i graanskih
prava itd. (Abercrombie, Hill i Turner 2008, 114).
122

stanovnike svojeg teritorija i njihove interese, i drugo, prema vrsti i opsegu lokalnih
poslova, te nainu kako se ti poslovi obavljaju (Pusi 2002, 75). U kontekstu prve dimenzije, Pusi (2002, 76) pretpostavlja da e one vjerojatno biti vorita u globalnim
mreama, koja bi trebala, naprosto, optimalno funkcionirati u sklopu irih cjelina, s obzirom na specifine lokalne interese. Dok u pogledu lokalnih poslova moemo izdvojiti
Pusiev (2002, 77) zakljuak po kojem e zbog tehnolokog napretka i sve veih rizika
povezanih s tehnolokim napretkom rasti i potrebe, zahtjevi i oekivanja u odnosu prema lokalnim slubama, pa time i ukupna sredstva potrebna za njihovo obavljanje. Osim
toga, lokalne e se slube i dalje funkcionalno diferencirati, razdvajati po vrsti i strunosti potrebnoj za njihovo obavljanje, a svaki e od tih lokalnih elemenata biti uklopljen u
drugi translokalni funkcionalni sustav (Pusi 2002, 77). To je za lokalnu samoupravu
posve nova situacija u pogledu faktora veliine, povezanosti ili podreenosti drugim jedinicama, drugaije pitanje reprezentacije i agregacije lokalnih interesa i slino, poput
lokacija spremita nuklearnog otpada, odlagalita smea ili recikliranja otpada itd., jer
to vie nisu pitanja lokalnog interesa, ve ire zajednice (Kregar 2011, 4). U tom smislu, gotovo sve drave u razvijenim zemljama vode rauna o novonastaloj situaciji u kontekstu globalizacije i nastoje svoje strukture i metode tome prilagoditi, a iz te sveope
debate o implikacijama globalizacije na dravu i javnu upravu mogu se izdvojiti neke
reforme za budui razvitak javne uprave kao to mjere poveanja uinkovitosti, decentralizacija, reorganizacija javnih slubi, nove metode i kultura upravljanja, te neke smjernice
za budui razvitak javne uprave kao to su poboljanje komunikacije i odnosa s graanima i poduzeima, puno iskoritavanje informatike tehnologije i sl. (Pusi 1999, 273).
Sve te razliite reforme i smjernice za budui razvitak javne uprave vode rauna o globalizaciji na neizravan nain, time to dravnu upravu otvaraju prema drutvu i prema
gospodarstvu i tako olakavaju njihovo uklapanje u globalne mree ekonomskih i kulturnih djelatnosti, a tome, kao i ispunjavanju ranije navedenih reformi i smjernica nedvojbeno moe pomoi i koritenje interneta (Pusi 1999, 273). Pri tome nije rije samo o e
dokumentima, eispravama i epotpisu, ili pak o poboljanju i mogunosti neposredne e
komunikacije s graanima putem interneta, ve o izgradnji i razvoju cjelokupne i sveobuhvatne nove elektronske javne uprave (euprave).
Nadalje, internet je omoguio i sve veu vanost virtualnih zajednica u drutvenim pokretima i politikim procesima, to ga ini privilegiranim sredstvom za djelovanje, informiranje, novaenje, organiziranje, dominaciju i kontradominaciju (Castells
2003b, 153). Castells (2003b, 153) se usredotouje na etiri razliita, ali meusobno povezana podruja u kojima se odvija interakcija izmeu interneta i procesa drutvenopolitikih djelovanja: novu dinamiku drutvenih pokreta; raunalno umreavanje lokalnih
zajednica i njihovu relevantnost za graansku angairanost; primjenu interneta u praktinoj informacijskoj politici; te pojavu noopolitike i kiberratovanja na geopolitikoj
pozornici. Prema Castellsu (2003b) umreeni drutveni pokreti manifestiraju se pomou
interneta, ali internet nije samo sredstvo kojeg oni koriste, ve je postao njihova neodvojiva komponenta, za to autor pronalazi sljedea tri razloga. Prvo, drutveni pokreti u
Informacijskom dobu mobilizirani su oko kulturnih dobara, a borba za promjenu kodova znaenja u institucijama i drutvenoj praksi kljuna je borba u procesu drutvenih
promjena u novom povijesnom kontekstu (Castells 2003b, 155). Stoga su komunikacija
vrijednosti i mobilizacija oko znaenja postali kljuni, a kulturni pokreti (koji su usmjereni ka obrani ili predlaganju specifinih naina ivota i znaenja) grade se oko komunikacijskih sustava u biti oko interneta i medija, jer pomou njih mogu stupiti u kon123
Ranka Jekni
takt s onima koji prihvaaju njihove vrijednosti, ali mogu i utjecati na drutvo u cjelini
(Castells 2003b, 156). Drugo, drutveni pokreti umreenog drutva moraju ispuniti
prazninu nastalu krizom masovnih politikih stranaka, sindikata i formalnih graanskih
udruga, te internet postaje kljuni medij za izraavanje i organiziranje razliitih manifestacija, koalicija, poluspontanih mobilizacija te ad hoc pokreta neoanarhistike orijentacije, a koje pak zamjenjuju ranije spomenute stalne, strukturirane i formalne organizacije (Castells 2003b, 156).20 Njihova je novost umreavanje putem interneta i to pokretu
omoguava da neprestano bude ukljuen u debate, a da ne bude paraliziran njima, jer
svaki od tih vorova moe rekonfigurirati mreu prema svojim afinitetima i ciljevima
(Castells 2003b, 156). Rije je o novim drutvenim pokretima koji se temelje na internetu, a budui je internet njihov dom nije ga mogue razbiti ili zarobiti (Castells 2003b,
156). Tree, drutveni pokreti u dananje doba trebaju globalno utjecati na medije kroz
simboliko djelovanje, ili krae, u dananje vrijeme novost je globalizacija drutvenih pokreta koja im omoguava da budu ukorijenjeni u svom lokalnom kontekstu i usmjereni
ka globalnom uinku (Castells 2003b, 158). Sljedee vano podruje interakcije izmeu
interneta i procesa drutvenopolitikih djelovanja jesu graanske mree. Prema Castellsu (2003b, 159160), pri formiranju raunalnih mrea koje se temelje na zajednici mogu
se istaknuti tri vane komponente: masovni pokreti prije pojave interneta, u potrazi za
novim mogunostima samoorganiziranja i podizanja svijesti; hakerski pokret u svojim
politici najvie orijentiranim izrazima; gradske vlasti u pokuaju ojaavanja svoje legitimnosti putem stvaranja novih kanala graanske angairanosti. Gotovo u cijelom svijetu
stotine razliitih inicijativa dovele su na internet interese, brige, vrijednosti i glasove
graana koji su dotad bili izolirani meusobno i od svojih lokalnih institucija, i te graanske mree raznovrsne su u pogledu lanstva i orijentacije, ali imaju tri vane karakteristike: prvo, one prenose informacije lokalnih vlasti i raznih graanskih udruga, te su postale tehnoloki aurirana oglasna ploa o drutvenom ivotu; drugo, organizirale su
nehijerarhijsku razmjenu informacija i elektronsku komunikaciju sudionika u mrei, i
tree, omoguile su online pristup ljudima i organizacijama koje nisu poznavale internet (Castells 2003b, 160161). Tree podruje koje Castells (2003b) analizira je primjena interneta kao instrumenta demokracije i njegova primjena u praktinoj informacijskoj
politici. Internet omoguava lakou, brzinu irenja i transparentnost politikih informacija, a njegova interaktivnost omoguava graanima da zatrae informacije, izraavaju
svoja miljenja i od svojih predstavnika zahtijevaju personalizirani odgovor (Castells
2003b, 171). U stvarnosti, izuzev skandinavskih zemalja, ta se mogunost interaktivnosti
koju internet prua ne iskoritava, i Vlade najee koriste internet kao elektronsku og20
Kao primjer takve nove vrste drutvenih pokreta Castells (2003b, 157) navodi demonstracije
protiv Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu 1999., na kojima se okupila velika koalicija izrazito razliitih aktivista i skupina. Taj se antiglobalizacijski pokret prema Castellsu (2003b) temeljio
na razmjeni informacija i ustrim raspravama koje su se vodile upravo putem Interneta. Osim toga,
povezanost tog pokreta sa javnim mnijenjem je pojaao Nezavisni medijski centar iz Seattlea koji
je potaknuo nastanak globalne mree privremenih (vezanih uz dogaaj) ili trajnih nezavisnih medijskih centara, koji su informacijska osnovica antiglobalizacijskog pokreta (www.indymedia.org)
(Castells 2003b, 157). Taj se model organiziranja demonstracija putem Interneta kasnije nastavio
koristiti u razliitim drutvenim kontekstima poput primjerice utjecaja Facebooka, Twittera i internetskih blogova na organiziranje demonstracija i prosvjeda Arapskog proljea koji su poeli u
Tunisu 2010., proirivi se potom na Egipat, Libiju, Siriju i druge zemlje tijekom 2011, ili pak utjecaja Facebooka na organiziranje antivladinih demonstracija i prosvjeda u Hrvatskoj 2011, itd.
124

lasnu plou za objavljivanje informacija bez mnogo truda oko interakcije, a i parlamentarni zastupnici esto imaju vlastite web stranice za samopromoviranje, no ne obraaju
veliku panju na mogunost interakcije sa graanima (za to su, i kada postoji, zadueni
njihovi slubenici) (Castells 2003b, 172). Osim toga, internet nije uspio smanjiti rastue
nepovjerenje prema politiarima i politici, no on niti ne moe biti tehnoloki lijek za krizu demokracije (Castells 2003b, 173). Ipak, Castells (2003b, 173174) smatra da internet ima znaajnu ulogu u novoj politikoj dinamici koju naziva informacijskom politikom jer nudi nehijerarhijski, nekontrolirani, relativno jeftin komunikacijski kanal kojeg naziva od jednog prema jednom, ali i od jednog prema mnogima. Dakako, internet se moe koristiti kao kanal i za irenje dezinformacija i glasina, meutim njegova otvorenost omoguava i irenje relevantnih politikih informacija koje se ne bi mogle rairiti u tolikoj mjeri ili tolikom brzinom uobiajenim medijskim putevima (Castells 2003b,
174). Dakle, u vrijeme rairenosti interneta nema politikih tajni, nakon to one iziu iz
vrlo uskog kruga upuenih (Castells 2003b, 174). Na kraju, etvrto podruje koje Castells (2003b) analizira je problematika sigurnosti i strategija u doba interneta, od kiber
ratovanja do noopolitike. U pogledu sigurnosti i ranjivosti vojnih instalacija i stratekih
zapovjednih centara na kibernapad neprijateljskih hakera nedvojbeno je veliki rizik interneta u mogunosti dolaska do kljunih informacija ili oteenja baza podataka
(Castells 2003b, 175). Naime, to su vlade i drutva umreeniji i ovisniji o mrei, tim vie
se nalaze u opasnosti izlaganja takvim napadima koje mogu izvesti pojedinci ili male
skupine (Castells 2003b). Prema Castellsu (2003b, 176), zatita od takvih napada bi se
mogla stvoriti razliitim tehnologijama za ifriranje koju bi mogle koristiti i organizacije i
pojedinci, ali drave ne dozvoljavaju irenja takve tehnologije jer je to njihova zadnja linija obrane u pokuaju da zadre neku razinu kontrole nad protokom informacija, i u
tome je jedna od povijesnih ironija da pokuaj kontroliranja informacija zabranom distribucije tehnologije za ifriranje ostavlja dravu i drutvo ranjivima na kibernapade s
periferije mree. Sljedea je problematika koja se odnosi na politika pitanja vezana
uz formiranje noosfere, to se kao naziv koristi za globalno informacijsko okruje koje
ukljuuje kiberprostor i sve druge informacijske sustave primjerice medije (Castells
2003b, 176177). Kao pojam, noopolitiku se moe suprotstaviti realpolitici koja ne nestaje u Informacijskom dobu, ali ostaje vezana uz dravu, a predstavljala je tradicionalan
pristup u smislu poveanja moi na meunarodnom planu pregovaranjem, silom ili potencijalnom upotrebom sile (Castells 2003b, 177). Danas pak, u dobu koje je organizirano
oko mrea, i mree drava, te svijetu kojeg karakterizira globalna meuzavisnost, a oblikuju informacije i komunikacija, sposobnost djelovanja na temelju protoka podataka i medijskih poruka postaje kljuno sred-stvo za ostvarivanje politikih planova (Castells 2003b,
177). Prema Castellsu (2003b), drutveni pokreti i nevladine organizacije sposobnije su
vriti utjecaj i intervenirati u noo-sferu. Naime, internet ima veliki potencijal kao medij za
izraavanje graanskih prava i komunikaciju ljudskih vrijednosti, te pridonoenju demokratizaciji jer omoguuje ljudima kontakt s javnom agorom, daje glas njihovim brigama i
dijeli njihovu nadu (Castells, 2003b, 181). U tom smislu, kontrola irokih masa nad tom
javnom agorom, moda je fundamentalno politiko pitanje uzrokovano razvojem interneta (Castells 2003b, 181).
U okviru kulturne globalizacije, internet je utjecao na tendenciju oblikovanja
globalne kulture, nove globalne kulturne ekonomije i njenih globalnih kulturnih
krajolika, kao i novonastajue kulture stvarne virtualnosti. U pogledu kulturne globali-
125
Ranka Jekni
21
zacije , prema Crespiu (2006, 158161) moemo izdvojiti dvije tendencije: prema prvoj,
moemo govoriti o oblikovanju globalne kulture, ili transnacionalne kulture koja je otvorena perspektivi jedinstvene homogene kulture kao izraza univerzalno zajednikih vrijednosti, dok drugu tvore naglaeni fenomeni kulturnog partikularizma koji zagovaraju pravo na jednako priznavanje mnotva posebnih kultura. Osim toga, kulturna globalizacija se vezuje uz kulturni zaokret, te pitanja poput: trebamo li globalizaciju zapravo
nazvati vesternizacijom, amerikanizacijom ili mekdonaldizacijom?22; u kojoj mjeri globalizacija homogenizira kulturni prostor?, te moemo li govoriti o stvaranju globalne
kulture? (De Soza Santos 2002, 2123). Rasprava o tim pitanjima traje posljednjih dvadesetak godina, a kako bismo internet doveli u vezu sa tendencijom oblikovanja globalne kulture trebamo prvo definirati taj pojam. Naime, ukoliko pod globalnom kulturom
mislimo na neto poput uveane kulture nacijedrave, o kojoj govorimo u terminima
kulturne homogenizacije i integracije onda bi i odgovor na pitanje o postojanju globalne kulture bio negativan, jer je nemogue identificirati je kao integriranu globalnu
kulturu, a bez formiranja svjetske drave (Featherstone 1990, 1). Ipak, napominje Featherstone (1990, 1), ukoliko se odmaknemo od takvog odreenja kulture i prihvatimo iru definiciju kulture, te je promiljamo vie kao procesualnu, moe se govoriti o globalizaciji kulture. U tom smislu, moe se ukazati na procese kulturne integracije i kulturne
dezintegracije koji se ne odvijaju samo na unutardravnoj razini, ve u procesima koji je
nadmauju, i odvijaju se na transnacionalnim i transdrutvenim razinama (Featherstone 1990, 1). Pri tome je vano odbaciti binarnu logiku koja pokuava tumaiti kulturu
pomou uzajamno iskljuujuih pojmova poput homogenost/ heterogenost, integracija/
dezintegracija, jedinstvo/ raznolikost (Featherstone 1990, 2). Osim toga, prema Featherstoneu (1990, 2), potrebno se odmaknuti od tumaenja globalne kulture kao homogenizirajueg procesa (poput teorija koje se bave kulturnim imperijalizmom, amerikanizacijom i kulturom masovne potronje kao protouniverzalne kulture koja se oslanja na zapadnu, ekonomsku i politiku dominaciju), a vie je tumaiti u terminima raznolikosti,
raznovrsnosti, bogatstvu popularnih i lokalnih diskursa, kodova i praksi koji odolijevaju
ranije spomenutom procesu homogenizacije i iznova se reproduciraju u svojoj raznolikosti. Tako se prema Featherstoneu (1990, 10), moe sumirati da je malo vjerojatno nastajanje unificirane globalne kulture, te e on radije govoriti o globalnim kulturama u pluralu. Na potrebu definiranja tog pojma ukazuje i vob oki (2010), razlikujui pojmove svjetske kulture, globalne kulture i globalne multikulture. Naime, u analizi umreenog drutva Castells pokazuje da kulture ulaze u virtualne prostore onakve kakve
jesu (etnike, nacionalne, itd.) i s vrijednostima koje su ve usvojene (vob oki 2010,
21
Prema Rjeniku sociologije, globalizacija kulture smatra se rezultatom porasta masovnoga

turizma, poveane migracije ljudi izmeu drutava, komercijalizacije kulturnih proizvoda i globalnoga irenja potroake ideologije, to je dovelo do zamjenjivanja ili nadopunjavanja lokaliziranijih
kultura (Abercrombie, Hill i Turner 2008, 113114).
22
Prema Ritzeru (1999), mekdonaldizacija je proces (paradigma) kojim naela fast-food restorana
prevladavaju sve veim dijelom amerikog drutva, irei se i na cijeli svijet, to se moe zamisliti i
kao ilustracija kljunog obiljeja kulturne globalizacije. Prema tezi o mekdonaldizaciji, stvara se homogena globalna kultura i McWorld pomou ujednaavanja ivotnih stilova, kulturnih simbola i
transnacionalnih oblika ponaanja (Beck 2003, 104). Ipak, takva teza zanemaruje zakljuke istraivaa kulturne globalizacije po kojima se kod globalizacije uvijek radi i o lokalizaciji (Beck 2003,
111). Naime, lokalno se mora shvatiti kao aspekt globalnog, te se govori o glokalizaciji i glokalnim kulturama (Robertson, prema: Beck 2003, 120).
126

20). Prema vob oki (2010, 20), virtualnost je otvorena za sve kulture i njihove vrijednosti, i nedvojbeno se kulturno stvaralatvo prilagoava tim novootvorenim prostorima koje oblikuju nove tehnologije, meutim ipak se jo uvijek ne moe kazati da se
ulaz u virtualno reflektira na eventualne promjene i sistematizaciju kulturnih vrijednosti,
simbola i znaenja. U tom smislu, pitanja poput vodi li ubrzavanje i irenje kulturne
komunikacije doista uspostavi svjetske kulture ili samo poveanoj kulturnoj raznolikosti
zasnovanoj na mogunostima sve prisutnijih i intenzivnijih kulturnih proizvodnji za sada
ostaju otvorena (vob oki 2010, 20). Ipak, prema vob oki (2010, 24), potrebna je i
konceptualizacija novog pojma globalne multikulture, a koji se odnosi na strukturu
koja se temelji u ve uspostavljenim mrenim vezama razliitih nacionalnih i etnikih kultura i njihovih raznolikih obiljeja. Naime, u definiranju globalne multikulture globalnost samo sistematizira kulturnu raznolikost uspostavljajui veze meu razliitim kulturama i razliitim razinama na kojima kulture funkcioniraju: svjetskoj, regionalnoj, lokalnoj, urbanoj ili ruralnoj, itd., te stoga globalna multikultura oznaava i obuhvaa kompleksne kulturne odnose u svim njihovim dimenzijama: stvarnoj i virtualnoj, svjetskoj i
lokalnoj, uniformnoj i raznolikoj (vob oki 2010, 24). Stoga bi se moglo zakljuiti da
je internet utjecao na oblikovanje globalne multikulture.
Nadalje, internet je utjecao i na oblikovanje nove globalne kulturne ekonomije, te razlikovanje i odnos izmeu pet dimenzija globalnih kulturnih tokova ili krajolika (scapes) koje Appadurai (1996, 33) naziva etnokrajolici, medijakrajolici, tehnokrajolici, financijski krajolici i ideokrajolici. Pri tome, sama rije krajolici nipoto nije
sluajna, jer upravo taj sufiks scapes omoguava Appaduraiu (1996, 33) da naglasi fluidne, iregularne oblike tih krajolika koji karakteriziraju internacionalni kapital, te da ih
shvatimo kao perceptualne i perspektualne konstrukte. Svaki od tih krajolika ima neka
svoja obiljeja, meusobno su povezani i razdvojeni, a moemo ih zamisliti kao imaginarne i kao realne. Pri tome pod etnokrajolicima Appadurai (1996, 33) podrazumijeva krajolike osoba koji tvore svijet koji se smanjuje, a pod time misli na: turiste, imigrante, izbjeglice, prognanike, radne migrante, i druge skupine ili ljude u pokretu koji tvore esencijalnu kategoriju u svijetu i ini se da sve vie utjeu na politiku unutar, ali i izmeu nacija. Drugi je tehnokrajolik, pod kojim Appadurai (1996, 34) podrazumijeva globalnu
konfiguraciju, takoer fluidnu, tehnologije i injenicu da se tehnologija, i visoka i niska, i
mehanika i informacijska, danas kree velikom brzinom kroz ranije ograniena i neprolazna podruja. Trei su financijski krajolici kao dispozicija globalnog kapitala koja je
danas misterioznija, rapidnija i tee razumljiva nego li ikada ranije (Appadurai 1996,
34). Ipak, ono to moemo zakljuiti prema Appaduraiu (1996, 3435), jest da su etnokrajolici, tehnokrajolici i financijski krajolici meusobno povezani i to na nain da su
meusobno duboko razdvojeni i nepredvidljivi jer je svaki od navedenih krajolika subjekt za sebe sa svim svojim ogranienjima (neki su politiki, neki informacijski, a neki
pak tehnoenviromentalistiki), a opet su, istodobno i povezani pri emu se svaki od tih
krajolika moe zamisliti kao ogranienje i parametar za druge. Sljedei su medijakrajolici, pod kojima Appadurai (1996, 35) podrazumijeva distribuciju elektronskih sredstava
za proizvodnju i irenje informacija (novine, magazini, televizijske postaje, i kinematografski studiji), koje su sada dostupne sve veem broju javnih i privatnih interesa diljem
svijeta, i slike svijeta to ih stvaraju ti mediji. I na kraju, posljednji su ideokrajolici, pod
kojima Appadurai (1996, 36) podrazumijeva zamiljene slike, koje su ipak esto pod
direktnim utjecajem politike, i esto imaju veze s ideologijama drava i ideologijama ko-
127
Ranka Jekni
je zastupaju pokreti, pa ih se moe nazvati i ideologijama protiv dravnih ideologija, odnosno orijentiranima ili prema ouvanju ili preuzimanju dravne moi.
Osim toga, umreeno drutvo oblikovano je i kulturom stvarne virtualnosti23
(Castells 2000). Objanjavajui znaenje rijei virtualan (takav je u praksi iako ne striktno ili imenom) i stvaran (realno postojei), te sintagmu kultura svarne virtualnosti,
Castells (2000, 399400) postavlja pitanje kakav je to komunikacijski sustav koji, suprotno prijanjim povijesnim iskustvima proizvodi stvarnu virtualnost?, te odgovora da
je to sustav u kojem je sama stvarnost (tj. ljudsko materijalno/simboliko postojanje) u
potpunosti obuhvaena, posve uronjena u virtualnu postavu slika, u izmiljeni svijet, u
kojemu pojave ne postoje samo na ekranu pomou kojeg se iskustvo komunicira, ve
same postaju iskustvo. Osim toga, Castells (2003b, 47) analizira i kulturu interneta, kao
kulturu stvoritelja interneta, a pod kulturom, misli na skup vrijednosti i vjerovanja
koje oblikuju ponaanje, dok repetitivni uzorci ponaanja generiraju obiaje ije provoenje osiguravaju institucije, kao i neformalne drutvene organizacije. Prema Castellsu
(2003b, 48), kulturu interneta karakterizira etveroslojna struktura koja obuhvaa: tehnomeritokratsku kulturu, hakersku kulturu, virtualno komunitarijansku kulturu i poduzetniku kulturu. Drugim rijeima, kultura interneta sastoji se od tehnokratske vjere u
ljudski napredak pomou tehnologije, u djelo je sprovode zajednice hakera to se hrane
slobodnom i otvorenom kreativnou, ukorijenjena je u virtualne mree usmjerene ka ponovnom osmiljavanju drutva, te materijalizirana u novoj ekonomiji od strane poduzetnika koje pokree novac (Castells 2003b, 73).
ZAKLJUAK
Usporedo s razvojem informacijske tehnologije, nove ekonomije i irenjem interneta, svijet je iskusio i znaajno poveanje u nejednakostima prihoda, polarizaciji, siromatvu i drutvenoj iskljuenosti (Castells 2003b, 288). Stoga Castells (2003a, 89) zakljuuje da je uspon informatiziranoga, globalnog kapitalizma zaista oznaen istodobnim
ekonomskim razvojem i nerazvojem, drutvenim ukljuenjem i drutvenim iskljuenjem.
U tom smislu, vano je naglasiti i razlikovanje onih koji imaju i onih koji nemaju pristup
internetu, to predstavlja jo jednu temeljnu podjelu ve postojeim izvorima nejednakosti i drutvene iskljuenosti, a koja je vana zbog globalnog procesa nejednakog razvoja (Castells 2003b, 271). O tome najbolje govore podaci iz 2000., po kojima od ukupno 378 milijuna korisnika interneta (6,2 posto svjetske populacije) Sjeverna Amerika je
obuhvaala 42,6 posto, Zapadna Europa 23,8 posto, Azija (ukljuujui i Japan) 20,6 posto, Latinska Amerika etiri posto, istona Europa 4,7 posto, Bliski istok 1,3 posto, a Afrika samo 0,6 posto (Castells 2003b, 284285). Ti su podaci u suprotnosti s postotkom
svjetskog stanovnitva koje ivi u tim regijama, pa tako primjerice Indija ima samo milijun i pol ljudi online to je tek 0,16 posto indijskog stanovnitva, za razliku od 41,5 po23
Novonastajuu kulturu Castells naziva kulturom svarne virtualnosti, te Katunari (2000, 18) pojanjava to ona znai i kako je nastala?. Naime, razvoj medija u ovom stoljeu Castells je, po uzoru na niz teoretiara medijske kulture, od McLuhana do Baudrilliarda, objasnio porastom vanosti posredujue slike stvarnosti u odnosu prema neposrednoj percepciji stvarnosti, pri emu i evocira starije
filozofsko upozorenje da je stvarnost openito neodredljiva bez ideje o toj stvarnosti (Katunari
2000, 1819). Danas smo preoptereeni tom pretpostavkom, odnosno toliko smo okrueni medijima, kao interpretatorima stvarnosti, da stvarnost koja se zbiva izvan dosega naih osjetila, naega
zdravog razuma, ne moemo drukije dohvatiti nego putem onoga to nam mediji serviraju, te zato,
virtualna stvarnost postaje stvarna virtualnost (Katunari 2000, 19).
128

sto kuanstava u Sjedinjenim Dravama, 30,8 posto u Velikoj Britaniji i 24,7 posto u
Njemakoj (Castells 2003b, 285). Drugim rijeima, Sjedinjene Drave s 139,6 milijuna
ljudi koji imaju pristup internetu kod kue i Japan s 26,3 milijuna korisnika interneta kod
kue najvie su pridonijeli internet drutvu (Castells 2003b, 285). Dakle, svijet, globalna ekonomija i komunikacijske mree preobraavaju se zajedno s internetom ignorirajui pri tome golemu veinu stanovnitva na planetu preko 93 posto u godini 2000.
(Castells 2003b, 285). tovie, 65 posto dananjeg svjetskog stanovnitva nikad nije
obavilo niti jedan telefonski razgovor, a 40 posto nema pristup elektrinoj energiji (Rifkin, 2005, 286). O ukljuenima i iskljuenima dobro govori i podatak po kojem vie
telefonskih linija ima na Manhattanu nego u cijeloj subsaharskoj Africi (Rifkin, 2005,
286). Dakako, pitanje pristupa sve je znaajnije, a temeljna digitalna podjela ne mjeri
se brojem spojenih na internet, ve posljedicama postojanja ili nepostojanja te veze (Castells, 2003b, 293).
Naposljetku, ukoliko se na tragu kulturnog zaokreta, sredinji konflikt dananjice analizira kao kulturni konflikt, internet je i u tom smislu, nezaobilazna komponenta dananjih programiranih i umreenih drutava. Naime, prema Touraineu (2007,
14), mi ivimo u postindustrijskom drutvu kojeg on radije naziva programiranim
drutvom, koje je definirano sredinjom vanosti kulturnih aktivnosti zdravstvenom skrbi, obrazovanjem, informiranjem gdje je glavni konflikt onaj izmeu mehanizama kulturne proizvodnje i obrane osobnog subjekta. Sintagma postindustrijsko drutvo oznaava drutvo u kojem proizvodnja i masovna distribucija kulturnih dobara igraju sredinju
ulogu, koju su u industrijskom drutvu imala materijalna dobra, a sintagmom programirano drutvo, naglaava se da proizvodnja i distribucija znanja, lijenika skrb i informiranje, pa dakle i naobrazba, zdravlje i mediji igraju ulogu koju su u industrijskom
drutvu igrali metalurka, tekstilna, kemijska, elektrina i elektronska industrija (Touraine, 2007, 197). Takvo drutvo Touraine (2007, 197) naziva programiranim, zato
to se u tom drutvu vlast upravljaa sastoji u tome da predvidi i modificira miljenja,
stavove i naine ponaanja, i da oblikuje linosti i kulture. Prema Touraineu (2007,
197), nova vanost kulturnih industrija zamjenjuje tradicionalne oblike kontrole s novim
mehanizmima za upravljanje ljudima, te izokrenuvi tradicionalnu formulu, moemo
rei da je prijelaz s industrijskog drutva na programirano drutvo, prijelaz s upravljanja
stvarima na upravljanje ljudima. Stoga je u dananjim tzv. postindustrijskim, programiranim, informacijskim drutvima sredinji konflikt kulturni konflikt, kao to je to bio
ekonomski konflikt u industrijskom drutvu, i politiki konflikt u prvim stoljeima modernosti, a u tom konfliktu, sredinja je uloga Subjekta koji se bori izmeu trijumfa trita i tehnologija s jedne strane, i komunitaristikih autoritarnih moi, s druge strane
(Touraine, 2000, 89). Tu je dakako i veza izmeu Castellsa i Tourainea, jer Castells
(2002, 19) analizirajui drutvene pokrete u kontekstu uspona umreenih drutava razlikuje tri oblika i izvora izgradnje identiteta (legitimirajui identitet koji stvara civilno
drutvo, identitet otpora koji dovodi do stvaranja komuna ili zajednica i projektni identitet, koji stvara Subjekte kako ih naziva Touraine). Osim navedene veze s Touraineom,
Zeman (2004, 441) uoava da je Castellsu i Touraineu zajedniko visoko pozicioniranje
kulture u drutvenom univerzumu24, jer Touraineovo programirano drutvo jest drutvo
24
Kultura je i prema Touraineu i prema Castellsu, glavno borbeno poprite i ujedno najjae oruje
u borbi za preivljavanje koju danas vode obespravljeni i opljakani pojedinci, slojevi, zemlje i regije (Zeman 2004, 441).
129
Ranka Jekni
u kojem sredinju ulogu igraju novi mehanizmi programiranja tj. drutvene kontrole i
upravljanja ljudskim biima, a sredinji konflikt je sukob izmeu aparata kulturne proizvodnje i osobnog Subjekta, dok Castells, pak, u kulturi vidi glavni generator moi u mrenom drutvu, to ga nuno vodi do zakljuka da glavnu rije u preraspodjeli moi u informacijskom dobu imaju upravo bitke u podruju kulture. Te se bitke prvenstveno vode u
medijima i pomou njih, ali mediji nisu nosioci moi, odnosno mo se kao sposobnost nametanja obrazaca ponaanja nalazi u mreama putem kojih se razmjenjuju informacije i
manipulira simbolima to se povezuju s odreenim drutvenim akterima, institucijama i kulturnim pokretima putem ikonografije, glasnogovornika i intelektualnih tumaa (Castells
2003a, 371).
LITERATURA
Abercrombie, Nicholas, Stephen Hill i Bryan S. Turner. Rjenik sociologije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2008.
Appadurai, Arjun. Modernity at Large: Cultural Dimensions of Globalization. Minneapolis; London: University of Minnesota Press, 1996.
Bard, Alexander i Jan Soderqvist. Netokracija: nova elita moi i ivot poslije kapitalizma. Zagreb:
Differo, 2003.
Beck, Ulrich. to je globalizacija? Zablude globalizma odgovori na globalizaciju. Zagreb: Vizura, 2003.
Bell, Daniel. The End of Ideology. Illinois: The Free Press of Glencoe, 1960.
Castells, Manuel. Uspon umreenog drutva. Zagreb: Golden marketing, 2000.
Castells, Manuel. Mo identiteta. Zagreb: Golden marketing, 2002.
Castells, Manuel. Kraj tisuljea. Zagreb: Golden marketing, 2003a.
Castells, Manuel. Internet galaksija: razmiljanja o internetu, poslovanju i drutvu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2003b.
Cifri, Ivan. Leksikon socijalne ekologije. Zagreb: kolska knjiga, 2012.
Crespi, Franco. Sociologija kulture. Zagreb: Politika kultura, 2006.
De Soza Santos, Boaventura. Procesi globalizacije. Re: asopis za knjievnost i kulturu i drutvena pitanja 68, 14 (2002): 565.
Featherstone, Mike. Global Culture: An Introduction. U Global Culture: Nationalism, Globalization and Modernity, edited by M. Featherstone, 114. London; Newbury Park; New Delhi: Sage Publications, 1990.
Giddens, Anthony. Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje nae ivote. Zagreb: Klub studenata
sociologije Diskrepancija; Naklada Jesenski i Turk, 2005.
Giddens, Anthony. Sociologija. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2007.
Gray, John. Lana zora: iluzije globalnog kapitalizma. Zagreb: Masmedia, 2002.
Haralambos, Michael i Martin Holborn. Sociologija: teme i perspektive. Zagreb: Golden marketing,
2002.
Held, David; Anthony McGrew, David Goldblatt, and Jonathan Perraton. Global Transformations
Politics, Economics and Culture. Cambridge: Polity Press, 1999.
Kalanj, Rade. Pogovor: Argumenti za sociologiju kulture. U F.Crespi, Sociologija kulture, 194
210. Zagreb: Politika kultura, 2006.
Katunari, Vjeran. Predgovor: Castellsova panorama nove drutvene epohe. U M.Castells, Uspon
umreenog drutva, 931. Zagreb: Golden marketing, 2000.
Keen, Andrew. Kult amatera: kako blogovi, MySpace, YouTube i ostali suvremeni mediji koje stvaraju korisnici unitavaju nau ekonomiju, kulturu i vrijednosti. Zaprei: Fraktura, 2010.
Kregar, Josip. Decentralizacija. U Decentralizacija, uredili J. Kregar, V. ulabi, . Gardaevi,
A. Musa, S. Ravli i T. Rogi Lugari, 133. Zagreb: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, 2011.
130

Pokrajac, Slobodan. Tehnologizacija i globalizacija. Beograd: Grafolik, 2002.
Pusi, Eugen. Drava i dravna uprava. Zagreb: Pravni fakultet, 1999.
Pusi, Eugen. Upravljanje u suvremenoj dravi. Zagreb: Drutveno veleuilite, 2002.
Rifkin, Jeremy. Doba pristupa: nova kultura hiperkapitalizma u kojoj je cijeli ivot iskustvo za koje
se plaa. Zagreb: Alt F4 i Bulaja naklada, 2005.
Ritzer, George. McDonaldizacija drutva: istraivanje mijenjajueg karaktera suvremenog drutvenog ivota. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 1999.
Sklair, Leslie. The Transnational Capitalist Class and Global Politics: Deconstructing the
CorporateState Connection. International Political Science Review 23, 2 (2002a): 159
174. Dostupno na: http://www.uk.sagepub.com, pristupljeno: srpanj, 2014.
Sklair, Leslie. 2002b. Democracy and the Transnational Capitalist Class. The Annals of the American Academy AAPSS 581: 144157. Dostupno na: http://www.uni-muenster.de/PeaCon
/global-texte/r-m/144sklair.pdf, pristupljeno: srpanj, 2014.
vob oki, Nada. Kulturni opstanak, nestanak ili transformacija. U Kultura/Multikultura, uredila N.
vob oki, 1547. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo, 2010.
Touraine, Alain. Can We Live Together? Equality and Difference. Stanford; California: Stanford
Touraine, Alain. Kritika modernosti. Zagreb: Politika kultura, 2007.
Zeman, Zdenko. Autonomija i odgoena apokalipsa: sociologijske teorije modernosti i modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2004.
Ziegler, Jean. Imperij srama: refeudalizacija svijeta. Zagreb: Izvori, 2007.
THE INTERNET AS A COMPONENT AND

A MEANS OF GLOBALIZATION
Summary: Starting from the definition of a complex and multidimensional concept of the
globalization, this paper points out the need of distinguishing the economic, social, political, cultural and technologicallyinformational dimensions of the globalization, and then
points out the internet as a key medium of communication and as a means for information, action and organization in today's network societies. The internet is an important
component of technologicallyinformational dimension of the globalization, but also as a
means of globalization, he has more or less influenced on all previously mentioned dimensions of globalization. Therefore, this paper associates the internet with some economic,
social, political and cultural aspects of the globalization. In this regard, in the context of
economic globalization, the internet has facilitated the spread of the global world market
and the network enterprises, new economy and ebusiness, and has contributed to
the transformation of capitalism into informational capitalism and his expansion in the
global economy. Within the social globalization, he has enabled the creation of new forms of sociability, and has influenced the emergence of a transnational capitalist class,
as well as the new class division, creating netocracy as the new power elite in the information society and consumtariat. In the context of political globalization, the internet
has influenced the administrative and political system. In terms of the administrative system he has influenced the position and the role of the local and regional units within the
state, while in terms of the political system he has enabled the increasing importance of
virtual communities in social movements and political processes. Within the cultural
globalization, he has influenced on the tendency of forming the global culture, new
global cultural economy and its global cultural landscapes, as well as emerging the
culture of real virtuality. Finally, if in the wake of cultural turn, the central conflict
of our time is analyzed as cultural conflict the internet is in this sense, also an inevitable component in today's programmed and network societies.
Key words: the internet, globalization, the network society, informational capitalism.
131
THE INTERNET AND THE GLOBALIZATION PROCESSES

THE MACEDONIAN CONTEXT
UDK 004.738.5:316.32(497.7)
Marija Drakulovska Chukalevska
SS. Cyril and Methodius University Skopje, Faculty of Philosophy
marija_drakulovska@yahoo.com
Anica Dragovic
SS. Cyril and Methodius University Skopje, Faculty of Philosophy
anica.dragovikj@fzf.ukim.edu.mk
Summary: This paper investigates the fundamental features of our time by the relation between the
Internet and globalization. For a long period of time, the Internet issue as a whole used to have a
peripheral significance within sociology. However, compared to the rest of the media, for a short
period of time it has taken over a priority status, which has arisen from the world changes in the
last decades, especially under the influence of the processes of globalization. In fact, the deepest
generative context regarding the increased interest for this issue is the social experience itself. This
interest is noticed in the works of Josef Tjurou (Tjurou 2013); Manuel Castells (Castells 2014, 2001,
2005); Kevin Robins (Robins 1996); Douglas Kellner (Kellner 2004), Ronald Robertson (Robertson
1992); Jan Pieterse Nedeerven (Nedeerven 2009) and many other authors who are focused on researching the global manifestations of the Internet. This paper presents some results of the research on
the Internet and globalization in Macedonia. The survey was conducted on a sample of 671 citizens (320 men and 351 women), from 1555+ years of age. We assumed that respondents would
show some differences in perception, attitudes and experiences concerning the Internet and globalization due to their different sociodemographic characteristics. The results showed statistically
significant differences in attitudes between respondents. Younger respondents, and those with higher levels of education also proved to be ready to face the positive and negative effects of the Internet and globalization processes than the older and less skilled categories of participants. The results of the research showed that the Internet and globalization bring about the integration and
erosion of all forms of social identities.
Key words: communication, media, Internet, globalization, globally, locally, identity.
INTRODUCTION
The Internet and the processes of globalization are phenomena which greatly
characterize every modern society and culture. Over the last few decades, social sciences,
especially sociology, have been interested in the relationship between these phenomena.

Sociologists observe these phenomena as dynamic processes that are built on the
basis of their mutual relationship and dependence, and through them they explain the changes that happen within the separate sociocultural realities.
The interest in the Internet is of recent date. In studying the Internet, which involves its own production, distribution, as well as financial trading, one can observe that
it is simultaneously different and similar to the traditional media industries (Tjurou 2013,
248). Up to that date, the media that were mostly treated were the traditional ones. The
change of the treatment of the Internet presents one of the most significant reorientations
of the considerations of sociologists. Specifically, the Internet as a medium had a peripheral importance in relation to the other media and in a relatively short period, it has taken over he priority status in the interpretation and analysis of the societies, individuals,
systems and humanity. The deepest context of the growing interest in the industry of the
Internet is the social experience that according to its nature becomes global.
Ronald Robertson notes that globalization refers to the world condensation and
intensification of the consciousness of the world as a whole (Robertson 1992, 8). Namely,
that consciousness has been increasing more and more and the chance for the world to be
reproduced as a unique, is growing. That awareness is built on the basis of experience
that is a result of the intensification of the world as a whole, and also a consequence of
globalization. That is exactly the process that strengthens the conscience of the world, suggests George Ritzer. He particularly emphasizes the existence of this conscience of the
world, which occurs as a result of diffusion and dissemination practices, expansion of relations across the continents, organization of the social life on a global level (Ritzer 2007,
4). It is these notions of planetary consciousness that clearly point to globalization as the
integration process.
This means that each individual regardless of their national, territorial, class, racial, gender, ethnic and linguistic affiliation is connected to media networks, out of which
they can choose which channels they will use, according to their interests, needs and taste. It has been enabled by the rapid processes of globalization, which quickly penetrated
into the modern societies, especially in the field of media and communications. In these
spheres, the presence of the processes of globalization has resulted in changes that further
influence the development and functioning of the cultural societies. These changes affect
several aspects, as follows: 1. technological aspect or technological changes occurring in
the resources (channels) for transmission of the messages, which further affect other aspects; 2. creating new spaces and their visual impact on the sociocultural context; and 3.
the effects of the messages on the cultures and individuals that are shaped in the spirit of
the capitalist manner of production.
As the societies developed, the means through which the information was transmitted to the audience developed, too. At the beginning of the 20th century, the previous channels of communication were replaced with new ones. It was actually the first wave of updates that relates to new technological innovations in this sphere. In the discussions about
these changes, Ronald Lorimer (Lorimer 1999) emphasizes that these changes mainly concern the ways in which communication is realized in the societies. He points out that the old
ways of communication, the oral as well as written communication, are replaced with the
electronic communication, and accordingly the channels that transmit messages to the audience are changed as well (Lorimer 1999, 11).
These tendencies towards electronic communication are manifested through the
electronicoral, electronicvisual and electronictextual numerical communication. The
134
The Internet and the Globalization Processes The Macedonian Context

electronicoral communication is mainly mediated by an adequate technology that is based on the human voice and rhetoric structure of the message. The channels for transmitting this type of communication to the audience are the radio and telephone. According
to its features, we can say that the electronic audiovisual communication is socially focused. It presents the society through certain images and words and uses them in order to
conduct facetoface interaction that is realized in a visual manner. A key medium in this
communication appears to be the television (Ibidem, 12).
Electronictextual numerical communication is based on computer processing of
the information. The special significance of this communication belongs to the potential for
wide systems. Those systems are characterized by free networks, which by means of
computers allow individuals to freely approach all parts of the world. Free networks involve
digitalization of information and images, satellite transmission, optic fibers, as well as integration of the computer and telecommunication networks that are connected to the global
network, the World Wide Web (WWW), which organizes the contents according to infor
mation, and not according to location, that allows the users to search more easily (Ibidem,
12). As such, electronic communications has become a global network, which, along with
the digital revolution and globalization processes, promotes cultural industries. Cultural industries refer to the relations between the institutions and practices that involve the production of cultural goods and services in the spirit of the capitalist economy. Theodor Adorno
emphasizes that cultural industries are a component of the economy, which is directly
related to the media and media products (Adorno 2001, 9).
The sociologist, Scott Lash, under the influence of Adornos theory for cultural
industries, emphasized the global cultural industries. He speaks about a world in which every day the cultural products are everywhere, and those are the information, communications, branded products, financial services, which are globally distributed and strongly affect
the behavior and opinion of the world population (Lash and Lury 2007, 4). More precisely,
these tendencies of the global influence do not refer only to the cultural, but also the social
profiling of a certain society.
These tendencies are also considered by the modern researcher of the media and
communication Robert Hassan, who, similarly as Castells, researches the social and
cultural consequences arising from these processes. He agrees with Castells that the network society appears as a consequence of these processes, but he emphasizes that the technological digital changes will shape the network society throughout the following technologies: digital technology, digital capitalism, digital globalization and digital acceleration. Out of the listed technologies, for us, the most important is digital globalization.
Hassan explains the relation between the digital revolution and digital globalization through the processes of intensive and extensive globalization. He emphasizes that
through intense globalization the world is rapidly shaped, while the extensive globalization
allows this world to approach each individual in any part of that world (Hassan 2004, 25).
According to this author, globalization, understood in this way, presents the
colonization of our local and private space. This is the opinion from which the idea of
cyberspace arises. Cyberspace is related to the cybernetic society that operates on the bases of an open information system in whose creation billions of users worldwide are
involved. That open communication system is the Internet, which differs from the former
media, because thousands of computers offer services to everyone who can access them.
Unlike the television which presents messages to the passive audience, the Internet means
an interaction that is in direct relation with the users. The Internet influences the actuality
135

directly, but it also influences the future world communication and culture, because it is
actually a media with global frames. In this way the cyber culture and cyber society are
developing and creating new spaces that tear down all borders.
Regarding this, some authors emphasize that spreading of the Internet in the world is analogous to the diffusion of the printed media in the West, what was the basis for
creating Mcluhans Guttenbergs galaxy. Other authors, as Castells, similarly to McLuhan, emphasize that nowadays we have entered the Internet galaxy that is directly related to the network society (Castells 2001). Hence, cyberspace and the Internet enable the
creation of virtual reality and virtual culture that reorganize the cultures, the space and
the period in the name of globalization.
1. METHODS
The subject of this research is analyzed on a theoretical and empirical level. On the
theoretical level, the subject is researched using theoretical approaches referring to the Internet and globalization, above all the processes of interdependence and relation. However,
our analyses of these phenomena is mainly focused on the accelerated changes in the last
several years. On the empirical level, the subject is researched by applying quantitative methodology. Specifically, the method that we applied is the survey, using a survey questionnaire which serves for measuring the perceptions of the examinees in the Republic of Macedonia regarding the Internet through which the processes of globalization are actualized.
2. DESIGNING A SAMPLE
The sample that is used for collecting data intended for this research is the quota
purposive sample (Beshka 1999, 7478, Brayman 2008, 164191). Quotas express the variation of the occurrence that is researched. The examinees are chosen according to previous
relevant characteristics. Relevant characteristics are: sex and age. This sample comprises 671
citizens of the Republic of Macedonia. The sample involves examinees from eight regions
of the Republic of Macedonia, as follows: Skopje region (from the following municipalities: Gazi Baba, Gjorche Petrov, Karposh, Aerodrom, Kisela Voda, Centar, Butel, Chair
and Shuto Orizari); Pelagonija region (Bitola, Krushevo, Prilep and Resen); Vardar region
(Veles and Negotino), Northeast region (Kratovo, Kriva Palanka and Kumanovo); South
west Region (Debar, Kichevo, Makedonski Brod, Ohrid and Struga); Southeast region
(Valandovo, Gevgelija, Radovish and Strumica); Polog region (Gostivar and Tetovo) and
East region (Vinica, Delchevo, Kochani, Sveti Nikole and Sthip).
3. RESULTS
Data acquired from the survey research are organized in a referential framework
that contains mutually related interpretative frames. They are the following: examinees
perceptions about the Internet and examinees attitudes concerning the relation between
the Internet and the processes of globalization.
Within the first interpretative framework are the examinees perceptions about
the Internet in the Republic of Macedonia. We have researched those perceptions through
the following aspects: 1. the level of examinees awareness of the Internet; and 2. the exa
minees personal attitude towards the Internet.
136

3.1. Level of examinees awareness of the Internet in the Republic of Macedonia
Through the level of awareness, we tried to determine how much the examinees
in the Republic of Macedonia are informed about the Internet. Therefore, we asked them
to answer the question to what level they are informed about the Internet, using a fivelevel scale. The data show that almost all of the examinees are informed about the Internet. The examinees mostly answered with the modalities: Im very well informed and Im
informed.
3.2. The level of awareness of the Internet according to sociodemographic
characteristics of the examinees
In this survey research we operated the sociodemographic characteristics thro
ugh examinees sex and age. Further, we measured the influence of examinees age on
the level of awareness about the Internet. The age of the examinees appears to be one of
the most important variables that influences the level of awareness regarding the Internet.
From the data, we found out that almost all of the age groups are informed about
the Internet. That is mostly evident for the examinees who are younger than 34 years of
age, 90.4%, with the age group consisting of examinees who are younger than 24 years of
age in the second place with 85.5%. All of them show an affirmative attitude towards the
Internet. On the other hand, older examinees, 31.6% of them, who are older than 55, answered with the modalities Im not informed and Im not informed at all about this medium.
3.3. The level of examinees awareness regarding the Internet
according to examinees level of education
Examinees education is an explanatory variable that determines the level of
awareness regarding the Internet as a phenomenon. The direction of the relation is positive. Specifically, the citizens who spent more years in the educational process are more
informed about the Internet.
Results show that most of the examinees are informed about the Internet. It is mostly emphasized on the part of the examinees with completed university and higher education, 91.6%. On the contrary, the examinees with completed secondary education show generally equal distribution of the answers concerning their awareness about the Internet. Respondents with primary education show generally equal distribution of the responses regarding their awareness of the Internet.
4. PERSONAL ATTITUDE TOWARDS THE INTERNET
Examinees personal attitude towards the Internet had a specific importance for
our analyses. In this context, examinees answers referring to their personal attitude towards the Internet are very interesting. In the survey questionnaire they had the option to
evaluate their personal attitude as positive or negative. In this regard, 66.6% of the examinees have a positive attitude towards the Internet, while 33.5% of the examinees answered
that they have a negative attitude towards the Internet.
137

4.1. Personal attitude towards the Internet
according to examinees sociodemographic characteristics
Examinees answers concerning their personal attitude towards the Internet according to their sociodemographic characteristics (sex and age), show that there is an association with the variable age.
The data indicate that examinees age influences the personal attitude towards
the Internet. The data, which were acquired from the survey questionnaire, show that the
positive attitude towards the Internet decreases as the examinees age increases. In fact,
three quarters of the participants of the younger group of examinees (1524 and 2534)
have a positive attitude towards the Internet. Older groups have generally positive attitude, but the participation of positive answers is lower, and they also show an increase in
the negative personal view. The negative view is most strongly expressed by the examinees who are older than 55.
4.2 Personal attitude towards the Internet
according to the examinees level of education and use of the Internet
Overall, the data show that the examinees, depending on their level of education,
have different personal attitudes towards the Internet.
In terms of the level of education, we distinguish differences between the groups
of examinees with primary education and groups of examinees with secondary and higher
education. The examinees with primary education do not express preponderance to any
mark. Opposite to them, the examinees with acquired university and higher education and
those with secondary education express predominantly positive personal evaluation regarding this medium.
Examinees affirmative personal attitude towards the Internet is confirmed by
their responses to using the Internet in the last 3 months. From the answers of the examinees, it may be concluded that more than half of them, 65.1% used the internet every day,
25.5% of the examinees used the internet twothree times per week during the last three
months. Other examinees (10%) answered that they used the Internet once a week.
These attitudes correspond to the opinions of the examinees concerning their use
of the Internet (at home or at work). The data from the research show that the examinees
use the Internet primarily to access social network sites 55.4% of them. In addition, video games, movies and music are very popular among the examinees (46.8%). Furthermore, the Internet is used for reading online newspapers (34.5%) and reading news
(33.8%). These are the four most popular uses of the Internet among the examinees.
In addition, sending and receiving emails (29.2%), telephone calls via Internet
(28.0%), and reading blogs and forums (26.4%) are equally popular. Regarding the other
uses of the Internet, the examinees presented almost identical answers. On the other hand,
many examinees considered electronic banking and online purchase as not very popular.
Examinees answers correspond to the data (table 1) referring to the most visited sites in
the world, and specifically those in the Republic of Macedonia.
138

Table 1.
Most visited sites in the World
Google.com
Facebook.com
Google.com
Facebook.com
Google.rs
Facebook.com
Google.hr
Facebook.com
Google.de
Facebook.com
Youtube.com
Youtube.com
Google.com
Google.com
Google.com
Yahoo.com
Reklama5.mk
Youtube.com
Youtube.com
Amazon.de
Baidu.com
Weather4all.com.mk
Blic.rs
Index.hr
Ebay.de
Wikipedia.org
Twitter.com
Amazon.com
Motika.com.mk
Femina.mk
Pazar3.mk
B92.net
Kuririnfo.rs
Wikipedia.org
Jutarnji.hr
Njuskalo.hr
24sata.hr
Youtube.com
Wikipedia.org
Spiegel.de
Qq.com
Puls24.mk
Yahoo.com
Net.hr
Bild.de
Live.com
Press24.mk
Imdb.com
Wikipedia.org
Yahoo.com
Top sites on the Internet, http://www.alexa.com/topsites. Last accessed on 26/08/2014.
From these data, it may be concluded that the Internet is the largest global worldwide network. Initially, it was used for exchanging messages between individuals and
groups, and nowadays the Internet is more used for communication, information, education, entertainment, commerce and many other activities. The presented data lead us to a
conclusion that the websites that are most visited globally are also used on a local level.
In terms of their contents, those are the sites that are very popular among the audience of
the global network. They are exclusively connected to the digital world, and particularly
these are the browsers (Google, Yahoo, Ask), then sites that are intended for social networking of individuals and groups from various social contexts (Facebook, Twitter) and sites
for sharing contents (Youtube). What is common for these dominant sites is the fact that
they also affirm the global processes within the local contexts, including Macedonia.
5. EXAMINEES ATTITUDES REGARDING THE INTERNET AND
THE PROCESSES OF GLOBALIZATION AND THEIR INFLUENCE
ON THE LOCAL CONTEXT
The second interpretive framework comprises the attitudes of the examinees regarding the relationship between the Internet and the processes of globalization and their
influence on the local contexts. Since the examinees involved in the survey have affirmative attitude towards the global computer mediated communications, it may be explained
with the strong application and usage of the Internet in the last several decades, where visual communities and interactive networks are those that have priority. In order to identify the examinees views regarding these phenomena, we asked them to evaluate the level
of their agreement with a number of statements concerning that subject. The data in Table
2 show that the examinees agree with the offered statements in various ways.
139

Table 2.
Levels of agreement / nonagreement with the Internet and globalization
Statements
Today, the Internet

knowledge and usage
are necessary
The Internet offers
freedom and many
options on a global
level
The Internet is based
on understanding
various needs and
respecting differences
Globalization has a
positive influence on
the companies on a
local level
The Internet
integrates the
individuals in the
whole world
Websites help
Macedonian
companies get
involved in the global
virtual world market
Globalization enables
an open exchange
between the global
culture and the
cultures in our
context, using the
Internet
Global usage of
English on the
Internet is necessary
The Internet as a
medium promotes
globalization and the
world as a whole
The Internet and
globalization have a
positive influence on
our society
The Internet and
globalization lead to
the erosion of social
identity
Communication and
digital technologies
encourage interaction
between the global
and local within the
culture in the
Republic of
Macedonia
I completely
agree
I partially
agree
I cannot
decide
I partially
do not
agree
I completely
do not agree
77.8
(522)
14.2
(95)
4.3
(29)
2.5
(17)
1.2
(8)
52.9
(355)
28.6
(192)
10.0
(67)
5.2
(35)
3.3
(22)
51.4
(345)
24.9
(167)
12.2
(82)
6.7
(45)
4.8
(32)
27.1
(182)
23.7
(159)
15.1
(101)
49.3
(331)
32.3
(217)
10.3
(69)
5.4
(36)
2.7
(18)
33.8
(227)
12.8
(86)
16.1
(108)
6.9
(46)
30.4
(204)
20.4
(137)
13.7
(92)
Total
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
57.2
(384)
29.5
(189)
6.0
(40)
5.2
(35)
2.1
(14)
61.0
(409)
21.3
(143)
11.0
(74)
5.5
(37)
1.2
(8)
78.7
(528)
15.5
(104)
3.1
(21)
2.1
(14)
32.0
(215)
31.7
(213)
19.8
(133)
11.3
(76)
5.1
(34)
76.0
(510)
14.3
(96)
5.4
(36)
2.8
(19)
1.5
(10)
.6
(32)
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
100.0
(671)
65.1
(437)
25.5
(171)
5.8
(39)
140
2.8
(19)
0.7
(5)
100.0
(671)

The data show that the examinees agree with the offered statements. The examinees (78.7%) completely agree with the statement that the Internet as a medium promotes
globalization and the world as a whole. In addition, they completely agree with the statements: today, the Internet knowledge and usage are necessary (77.8), the Internet and
globalization lead to the erosion of social identity (76.0). Also, half of the examinees completely agree with the statements the communications and digital technologies encourage interaction between global and local culture in the country, the global usage of English on the Internet is necessary, and the globalization enables an open exchange between the global culture and the cultures in our context, using the Internet.
Namely, globalization concerns the emergence of what Robertson refers to as
globality; the consciousness of the world as a single place (Robertson 1992, 132). Our
internalized experience of globalization, claims Kennedy, includes the capacity to perceive ourselves albeit collectively. Furthermore, our shared concern with humanity has
begun to extend our loyalties beyond an affiliation solely to people of the same national,
ethnic or religious identity as ourselves. For the first time in history, we are prepared to
value diversity and the right of every culture to occupy a space in the world and to share
in the common human endeavor on equal terms (Kennedy 2001, 1213).
6. DISCUSSION
Within the perceptions of the examinees in the Republic of Macedonia, the Internet is a term about which they are informed. More precisely, 64.2% said they are very
informed about the Internet and, 17.3% are informed about the Internet. The analysis of
the level of examinees awareness showed that their age has a pronounced influence on
the degree of examinees awareness regarding the Internet. Besides their age, the data
showed that the education also plays an important role in determining the level of awareness regarding globalization. Examinees with acquired university education and those with secondary education consider that they are informed about the Internet, contrary to those with primary education.
It is interesting to note that this affirmative attitude among the examinees exists
when it comes to their personal attitude towards the Internet. When answering this question, most of the examinees considered that they have a positive attitude towards the Internet. Referring to this, the data concerning the age of the examinees are interesting. In fact, almost among all of the age groups, the positive attitude dominates, but it is most emphasized among the examinees who belong to the groups between 24 and 34 years of age.
On the contrary, older examinees, besides having a positive attitude towards the Internet,
present themselves with an increased negative personal attitude towards the Internet.
According to the level of education, positive marks for the Interment are mostly emphasized among the examinees with acquired university and higher education. However, the
examinees with primary education do not favor any of the given statements.
In terms of the usage of the Internet, examinees mostly use it for accessing the social networks sites, video games, music and movies, as well as for reading online newspapers and reading news. These answers clearly indicate the knowledge and habits of the surveyed examinees in the Republic of Macedonia, which are in line with the modern way of
life. This is also presented in the data concerning the most visited websites, on the global as
well as on the local level.
141

The analysis of the examinees attitudes towards the Internet and globalization and
their impact on the local contexts showed that examinees are aware of them. More precisely, the examinees say that the Internet as a medium promotes the globalization and the
world as a whole, that today the knowledge and use of the Internet is necessary, that the Internet and globalization lead to the erosion of social identity. Furthermore, examinees agree that communication and digital technologies encourage the interactions between global
and local culture in the Republic of Macedonia, the global use of English on the Internet is
necessary (61.0). More than half of the examinees (57.2) completely agree with the statement Globalization allows an open exchange between the global culture and the cultures in
our context, using the Internet.
From these results we can conclude that the Internet is a medium that represents
a direct, online interaction between individuals and social groups regarding common themes, values and interests. Concerning that, Kevin Robbins notes that today, human civilization is facing a new technological order. It means a new media system that consists of
global infrastructures that are in the process of interaction with the networks that are formed around the Internet, in the imagination of individuals, in the policies of governments.
As an example of this new order, Kevin Robbins highlights the computer as an omnipotent symbol of possibility, as a medium that has the capacity to simulate reality. Communication achieved using a computer becomes a computer mediated communication, where
the old, traditional forms of communication are abandoned. In fact, that communication
is performed in some other imaginary world or, according to Kevin Robbins, in the imagined virtual reality (Robins 1996, 22).
Hence, the Internet has a primary role for promoting the processes of globalization
in our society, too. This industry as a part of our society is an important force that has an
influence in shaping the social reality, which still shapes the culture and its identifiers.
According to many scholars, globalization and global use of the Internet appears
to be the main cause of insecurity. It is precisely this uncertainty which in turn brings
about the erosion of all forms of social identities. This process of erosion also leads to the
creation and strengthening of local identities. On the other hand, the process of global restructuring leads to a new configuration of identities and makes possible the imagination
of new communities. Increased interest regarding the question of identity was mainly
provoked by the above convulsive effects of globalization on the societies, nations, communities as well as on individuals who were facing a condition of acute anxiety, perhaps even crisis (Kennedy 2001, 14).
Stuart Hall observed that societies are fragmenting and disintegrating; their
internal structures are being disassembled and merging in the maelstrom of the global
postmodern (Hall 1992, 302). He points to the disintegration and fragmentation of the
cultural landscapes of class, gender, sexuality, ethnicity, race and nationality which used
to give us firm locations as social individuals. The fragmentation and break up of these
cultural landscapes occurs under the influence of multidimensional changes, such as,
marketization, communication, timespace compression and the cultural supermarket
effect (Hall 1992, 303). As a direct consequence of the disintegration of these structures
and certainties, individuals are faced with the crisis of identity the feeling of having lost
their place in the social and cultural world, more precisely, the sense of themselves as
integrated subjects.
142

Today, modern societies, cultures and individuals are faced with difficult and
uncertain challenges as a result of the Internet and globalization, and it is more difficult
to predict future outcomes.
REFERENCES
Adorno, Theodor. The Culture Industry. London: Routledge, 2001.
, . . : , 1999.
Bryman, Alan. Social Research Methods. Oxford: Oxford University Press, 2008.
Kastels, Manuel. 2014. Mo komunikacija. Beograd: Clio.
Castells, Manuel. The Internet Galaxy. New York: Oxford University Press, 2001.
, . . : , 2005.
Kennedy, Paul. Introduction: Globalization and the Crisis of National Identities. In Globalization
and National Identities: Crisis or Opportunity?, edited by Paul Kennedy, and Catherine
J. Danks. New York: PALGRAVE, 2001.
Hall, Stuart, David Held and Anthony Mc Grew, eds.Modernity and its Futures. Cambridge: Polity
Press in Association with Open University, 1992.
Hassan, Robert, ed. Media, Politics and the Network Society. Berkshire: Open University Press,
2004.
Kelner, Daglas. Medijska kultura. Beograd: Clio, 2004.
Lorimer, Rolend. Masovne komunikacije. Beograd: Clio, 1990.
Pieterse Nedeerven, Jan. Globalization and Culture: Global Mlage. Lanhan: Rowman & Little
field Publishers, INC, 2009.
Ritzer, George. The Globalization of Nothing 2. London: Pine Forge Press, 2007.
Robertson, Ronald. Globalization: Social Theory and Global Culture. London: SAGE Publications,
1992.
Robins, Kevin. Into the Image: Culture and Politics in the Field of Vision. London: ROUTLEDGE,
1996.
Tjurou, Dozef. Mediji danas, I. Beograd: Clio, 2012.
Tjurou, Dozef. Mediji danas, II. Beograd: Clio, 2013.

: , . , , , , . ,
. (Tjurou,2012); (Castells, 2001, , 2005); (Robins, 1996) (Kellner, 2004), (Robertson, 1992),
(Nedeerven, 2009)
. .
671 (320 351 ), 1555 + . , 143

.
. , ,

. e .
: , , , , , ,
.
144
DIJASPORSKI VIRTUALNI IDENTITETI ANALIZA

HRVATSKIH VIRTUALNIH ZAJEDNICA U ILEU
NA ONLINE DRUTVENOJ MREI FACEBOOK
UDK 004.738.5:314.745-054.72(=163.42)
Marina Peri Kaselj

Institut za migracije i narodnost, Zagreb, Hrvatska
marina.peric@imin.hr
Aleksandar Vuki
Institut za migracije i narodnost, Zagreb, Hrvatska
aleksandarvuki@yahoo.com
Saetak: Hrvatski iseljenici i njihovi potomci u ileu okupljaju se u brojnim kulturnim, sportskim,
profesionalnim i umjetnikim drutvima putem kojih prakticiraju etninost. Razvojem novih komunikacijskih sredstava-Interneta razvijaju i novi oblik drutvenosti, etniko okupljanje, komunikaciju
i interakciju u virtualnom prostoru. To su dijasporske virtualne zajednice koje se kreiraju u kiber
prostoru na osovi etnike pripadnosti. U radu nam je namjera istraiti na koji nain novi medij
komunikacije-Internet utjee/mijenja odnos hrvatske dijaspore prema Hrvatskoj? Da li se online i
offline prostori/virtualni i fiziki odvajaju, preklapaju ili su u meuzavisnosti i koji je njihov rezultat? Kako se predstavljaju hrvatske dijasporske virtualne zajednice (HDVZ) u ileu i koji je interakcijski kod u njihovom posredovanju i identifikaciji? Odgovorima na ova istraivaka pitanja ukazujemo na naine oblikovanja, vrste i razlike dijasporskih identiteta. Za istraivanje identiteta
HVDZ izabrali smo popularnu online drutvenu mreu Facebook, putem trailice selektirali zajednice koje se svrstavaju u kategoriju Hrvati u ileu: 1. Analiza profilnih slika/fotografija i opisno/opis rijeima predstavljanje (ukoliko ga ima) 2. Analiza slika/fotografija iz albuma vlasnika
profila u kategoriji profila pod nazivom fotografije i eventualne komentare ili natpise pored slika/fotografija. 3. lanstvo s drugim grupama/zajednicama vidljive u kategoriji profila pod nazivom
lanstvo/prijatelji. Naa poetna hipoteza pretpostavlja korelaciju u konstruiranja virtualnih dijasporskih identiteta sa samom konfiguracijom (povijesni razvoj, oblik, sastav) zajednica.
Kljune rijei: ciber prostor, virtualne dijasporske zajednice, ile, identitet, etnika pripadnost,
mediji komunikacije, drutvo, drutveni sistem.
UVOD
Prema procjenama Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske danas u
ileu ivi oko 150 000 ileanaca hrvatskog porijekla. Meu njima manji broj je onih koji
su roeni u Hrvatskoj, i to su uglavnom politiki emigranti koji su doli u treem razdob-

1
lju iseljavanja, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Oni su veinom iseljavali u Argentinu, rijetki pojedinci u ile pa smatramo da nakon drugog razdoblja iseljavanja u ileu nije bilo znaajnog etnikog obnavljanja novim lanovima zajednice.
Promatrajui iz povijesne perspektive i ukljuivanjem drutvenopolitikog konteksta, a na osnovu dugogodinjeg istraivakog iskustva smatramo kako nije bilo jednoobraznosti u nastanku, razvoju i odranju hrvatskih zajednica u ileu i Argentini. Specifinosti koje su rezultat razliitih uzroka iseljavanja, razdoblja iseljavanja, useljenike/iseljenike politike, geografskog podruja iseljavanja/useljavanja, uvjeta ivota i dr vani su
parametri u konfiguraciji ovih zajednica.
Osim to danas u ileu i Argentini postoje brojna kulturna, sportska, profesionalna, umjetnika drutva putem kojih prakticiraju etninost razvijaju i novi oblik drutvenosti, etniko okupljanje i komunikaciju u virtualnom prostoru koji poprima ulogu online socijalnih prostora.
Nove komunikacijskoinformacijske tehnologije svojim su ubrzanim razvojem,
personificiranim kroz pojam Interneta, te prodorom u sve sfere drutvenog (pa i privatnog)
ivota neupitno inficirale i sferu kulture i kulturnog djelovanja (Shields 2001, 7).
Virtualni prostori i kompjuterski posredovana komunikacija omoguili su i nama
virtualno povezivanje i prijateljstvo s lanovima HDVZ u ileu i Argentini, a time i ovo
istraivanje moguim a ini nam se i inovativnim.
Namjera nam je bila istraiti na koji nain novi medij komunikacije Internet
utjee/mijenja odnos/identitet hrvatske dijaspore prema Hrvatskoj? Da li se online i off
line prostori/virtualni i fiziki odvajaju, preklapaju ili su u meuzavisnosti i koji je njihov
rezultat? Kako se predstavljaju HDVZ u ileu i koji je interakcijski kod u njihovom posredovanju i identifikaciji?
1.
LUHMANNOVA TEORIJA DRUTVENIH SISTEMA KAO POLAZITE

ISTRAIVANJA KOMUNIKACIJSKIH MEDIJA
U ovom su radu prezentiraju rezultati, u odreenom smislu pionirskog online

istraivanja, hrvatskih dijasporskih virtualnih zajednica u ileu i Argentini. U jednom
metodoloki drugaije koncipiranom radu mi smo se bavili slinostima i razlikama izmeu ovih dviju zajednica. Na ovome mjestu bavit emo se, uglavnom, HDZV u ileu jer
su nam ovoga puta ciljevi prije svega teorijski. Ponekad nismo mogli izbjei ni ukazivanje na specifinosti argentinskih zajednica, ako bi nam te specifinosti omoguile dublje
razumijevanje razliitosti ileanskih zajednica. Barem su dva razloga zbog ega u ovom
istraivanju nastavljamo naglasak na prezentaciju i interpretaciju rezultata istraivanja
nego naglasak premjetamo na razjanjavanje parcijalnih teorija, poput teorija identiteta,
etnikih zajednica, komunikacijskih medija i njihovog postavljanja u sveobuhvatniji teorijski kontekst. Prvi razlog je argumentirao jo zakleti teoretiar Talcott Parsons empirijska istraivanja imaju smisla samo ako produbljuju nae teorijsko znanje o promatranom fenomenu. U suprotnom, dodue, poveamo koliinu znanja koje posjedujemo, ali
tako proizvedeno znanje bez teorijskog konteksta esto predstavlja balast i vodi pojmovnoj konfuziji. (Primjerice: je li medij kompjuter ili internet?) Drugi razlog povezan je s
1
Prva dva razdoblja iseljavanja Hrvata u Argentinu i ile bila su krajem 19. i poetkom 20 stoljea, te nakon Prvog svjetskog rata. Iseljavanja su bila uzrokovana ekonomskim prilikama iako su
politiki i ekonomski faktori bili isprepleteni i esto jedan s drugim u uzrono-posljedinoj vezi.
146
Dijasporski virtualni identiteti...

prvim pojmovno polje koje namee izabrana tema rada virtualna i realna zajednica,
komunikacija, mediji, internet, etninost i identitet postaviti u konsekventni teorijski
okvir. To smo u ovom radu pokuali uiniti pod firmom teorije sistema, teorije drutvenih sistema i teorije drutva Niklasa Luhmanna.2
Kako u ovom radu nema prostora za podrobniju elaboraciju Luhmannove teorije
ukazat emo na neke njene kljune elemente koji se kasnije operacionaliziraju u daljnjem
tekstu. Prije svega Teorija sistema i njezina kasnija razrada na teoriju drutvenih sistema i
teoriju drutva je teorija s univerzalistikim pretenzijama. Ona je referentni okvir koji u
sebi uklapa socioloke, pravne, politoloke, informacijske i komunikacijske teorije (tradicije), i eli da opie svijet promatrajui ga kao sistem. No i u ontolokom smislu za teoriju sistema svijet je nastanjen sistemima, koji svoju operacionalnu zatvorenost duguju
sposobnosti redukcije kompleksnosti. Sistem je uvijek manje kompleksan od okoline/svijeta.
Po Luhmannovu shvaanju, teorija sistema utemeljuje se polazei od jedne
provizorne i apstraktne sheme strukture teorije.
1)
Sistemi
2) Strojevi
3)
Organizmi
Interakcije
Drutveni sistemi Psihiki sistemi Fiziki sistemi
Drutvo
Organizacije
Luhmann (2001a, 3536) zapoinje obrazlaganje gornje sheme uvjerenjem da

sistemi realno postoje u poretku svijeta/prirode. Na drugoj razini izgradnje teorije daje se
jedna shema iskustvenih sistema, pa tako postaje jasno da se u okruju drutvenih sistema
nalaze fiziki i psihiki sistemi, organizmi i strojevi. Treu razinu ine sastavnice drutvenih sistema, interakcije, organizacije i simboliki sistemi drutva. Shema daje provizorni orijentacijski nacrt za izgradnju teorije sistema. Ona je prije svega usmjerena na
oblike i procese funkcioniranja sistema i njihove odnose sa sistemima u svojem okruju.
Umjesto trajnim socijalnim ugovorom ili zajednikim i dijeljenim vrijednostima, ti sistemi nastaju strukturalnim povezivanjem odreenog skupa interakcija i komunikacija,3 u koji se u svakoj etapi svojeg opstanka i evolucije iznova razgraniuje od svega to im ne pripada kao prema svojoj okolini. Budui da su i same njegove granice privremene, nestaje i kauzalne veze izmeu strukture sistema i funkcija koje ga odravaju. To
znai da akcije i komunikacije nisu vie nune posljedice sistema kao uzroka, ve su alternativna rjeenja problema koji on postavlja u odreenom trenutku svojega odnosa sa
okolinom.
Takvim se autoreferencijskim obratom pozornost premjeta s odranja trajne
naravi sistema na promjenljiv odnos sistema i svijeta, pri emu sistem uz pomo svojih
2
Iako je Luhmannova knjiga Drutveni sistemi nakon objavljivanja u Njemakoj proglaena knjigom
desetljea, ini se da osim u matinoj zemlji i Italiji, recepcija ove i drugih Luhmannovih teorijskih
knjiga napreduje veoma sporo. Ipak o irenju Luhmannovih teorijskih ideja na naem govornom
podruju svjedoi prijevod nekih njegovih dijela na srpski i hrvatski jezik (vidjeti u literaturi).
3
Odnosno energetskih i informacijskih razina sistema (Baumann 1984, 11)
147

promatrakoselektivnih kodova (od Gehlena se ta sistemska operacija naziva institucijom) funkcionalno reducira bezgraninu kompleksnost svijeta. On naime izdvaja odreen
broj mogunosti iz svijeta shvaenog kao ukupnost svih dogaaja i stanja, a ostale mogunosti odbacuje u svoju okolinu. Kako u svojoj knjizi o Luhmannovoj teoriji drutvenih
sistema zakljuuju G. Kneer i A. Nassehi (1993, 112): Socijalni sistem tvore otoke manje kompleksnosti u prekomjerno kompleksnom svijetu. Granica izmeu sistema i okoline, izmeu unutra i vani, obiljeava, dakle, ujedno i pad kompleksnosti okolina je uvijek kompleksnija od sistema. Ovi naizgled jednostavni uvidu imaju dalekosene posljedice na razvoj teorije i opisivanje svijeta u kojima egzistiraju drutveni sistemi. Postalo je
jasno da kad su se oni jednom izdiferencirali iz bioloko i fizikih datosti/elemenata svijeta oni svojim operacijama uvijek iznova sami sebe proizvode (autopoesis) kroz svoje
funkcioniranje. Iz toga slijedi da se drutveni sistemi nikako ne sastoje od ljudi ve od
interakcije i komunikacije u okviru nekog poretka/organizacija. Tako za Luhmanna (2011,
2334) drutvo je samo komunikacijski sistem i nita drugo. Sve drugo je u okruju, u
najbliem interakcije i organizacije a u daljem strojevi, bioloki organizmi i ljudi. Daljnja je
konsekvenca sistemskog motrita da u uvjetima moderne postoji samo jedno drutvo svjetsko drutvo koje je posljedica komunikacijskih medija irenja. Time se ne negira da i dalje u svijetu postoje zajednice, virtualne zajednice, etnike zajednice, nacije, sportski
klubovi, drave poput Paragvaja ili Urugvaja ili Hrvatske i Srbije. Sve su to izdiferencirani
drutveni sistemi, oni mogu i komuniciraju u drutvu, ali oni ne ine drutvo. Takvi drutveni sistemi mogu nastati uvijek u skladu sa zahtjevima i potrebama rjeavanja nekoga problema u drutvenom sistemu, a mogu biti i preitak starijih formi socijalne diferencijacije,
na primjer segmentarne ili staleke. U evoluciji drutvenih sistema, koji se nazivaju modernim temeljna sistemska operacija je funkcionalna diferencijacija a ona se provodi uz pomo medija drutva.
2. MEDIJI DRUTVA I VIRTUALNE ZAJEDNICE
U svojem pionirskom istraivanju medija McLuhan (2008) je formulirao tezu da
je medij poruka to je impliciralo da mediji nisu tek neutralno sredstvo prijenosa informacija nego i ekstenzija ovjekovih moi koji sistemom povratne sprege utjeu na korisnika
medija (Carr 2011). Empirijska istraivanja koja se ve dugo provode o utjecaju televizije
ili kompjutera na ovjekov psiholoki i nervni sistem potvruju da je njegova teza vjerojatno tona s odreenog motrita. No, tim uvidom jo uvijek nije objanjeno kako mediji
funkcioniraju i kako evoluiraju. Zbog toga Luhmann dri da je opis medija bolje zapoeti
razlikovanjem medijalnog supstrata i forme. Na primjer, glasovi su medijski supstrat rijei, a one su to za reenice. Reenica je, nadalje evolucijski promatrano medijski supstrat,
a jezik je forma komunikacijskog medija. Cijeli proces sprezanja medijskih supstrata u
forme, ini se da evoluira u materijalizirane forme pretvaraju se u orua ili aparate.
Labave veze pojedinih elemenata medijskog supstrate se povezuju u striktne sprege. Ono
to je jednom bilo kontingentno postaje obavezno. Jezik se, tako, prvo uz pomo pisma
jo jae standardizira i postaje striktno spregnuta forma (Luhmann 2011, 169179).
U ovoj toki je vrijeme da se odgovori na pitanje s poetka teksta to je medij
kompjuter ili internet. Tu opet pomae razlikovane forme i supstrata komunikacijskih
medija. Kompjuter je svakako forma. Kompjuter je izvorno zamiljen i proizveden kao
stroj za raunanje i to je vanije korak u razvoju umjetne inteligencije. No, s njegovim
tehnikim unapreenjem postalo je jasno da je on prije svega nova forma starijih formi
148

medijskog komuniciranja (aparata) gramofona, pisaeg stroja, raunskog stroja, kinoprojektora, radija itd. Ili drugaije striktna sprega labavih i tek kontingentno moguih veza
medijskih supstrata govora, jezika, pisma, glazbe, slike.... Medijska forma svih medijskih formi. Nenamjeravana posljedica evolucije komunikacijskog sistema zvanog drutvo. Medij kao forma nastavlja komunikaciju, pa time i vlastiti razvoj po svojoj imanentnoj logici koja uglavnom nema veze s ljudskim ciljevima i smislom. Tako se nakon pojave kinoprojektora i pokretnih slika vjerovalo da je to sredstvo kojim e se neto vano
dokumentirati i sauvati od zaborava. Neki entuzijasti vjerovali su da film moe sluiti
obrazovnim svrhama. No, sve je uglavnom zavrilo stvaranjem industrije zabave. Internet
bi tako mogli definirati kao nenamjeravani i zasada labavo strukturirani element komunikacije kompjutera kao striktno spregnute forme komunikacijskog medija.
Dosad smo govorili o medijima irenja (prema Luhmannovoj klasifikaciji osnovni medij irenja je jezik a u modernom drutvu tzv. masmediji u koje spada i internet),
no u drutvenim sistemima po njemu postoje i simboliki generalizirani mediji koji omoguuju diferenciranje i funkcioniranje funkcionalno diferenciranih sistema drutva (Luhmann 2004, 819) Novac za privredu, smisao za komunikaciju, ljubav za osjeaje, mo
za politiku, pravo za pravni sistem, istina za znanost. Mediji se diferenciraju tako to razlikuju operacije uz pomo jednostavnih kodova: plaeno/neplaeno, istinito znanje/neistinito znanje. Tamo gdje nije mogue provesti operaciju kodiranja ne moe se govoriti o
medijima. Pa samim tim ni o diferenciranim drutvenim sistemima. Iz jednostavnog binarnog kodiranja nastaju programi po kojima se sistemi trebaju ravnati i ponaati. Primjerice u mediju ljubavi koji se uspostavlja u doba razvitka novovjekog individualizma
stvorena je posebna sementika ljubavi koja je usmjeravala ponaanje potencijalnih ljubavnika. Programi su davani u formi romana (medij tisak), tako da su pismene klase doslovno ivjele svoju lektiru (Luhmann 1982).
Naposljetku mediji drutva selekcioniraju probleme i interese drutva tako to
nameu teme oko kojih se onda komunicira. Oko tih tema formiraju se zajednice ili udruenja. Posebno je to vidljivo kada se promatra komunikacija na internetu. ini se da je tu
za razliku od realnog svijeta neka tema (interes) preduvjet stvaranja neke virtualne zajednice, za razliku od realnog svijeta gdje je neko drutveno okupljanje uvjet da se o nekoj temi pone govoriti ili jo tonije opisivati je. Tako su etnike grupe/zajednice veoma
realne i drevne ali one nisu bile tema nekog razgovora ili opisa gotovo do juer. U svakom sluaju kod klasinih sociologa o toj temi gotovo da i nema rijei. Mediji kao selekcijski mehanizmi funkcionalno diferenciranih drutvenih sistema operiraju jo po jednom
kodu inkluzija/ekskluzija. Dok je u ranijim formama drutvenih sistema gotovo svatko
bio ukljuen u drutveni sistem u cjelini svojim prostornim ili stalekim odreenjem,
danas je gotovo svatko iskljuen iz nekog dijela diferenciranog sistema. Iskljueni koji
nemaju posao, iskljueni zbog siromatva, rasne ili etnike pripadnosti. Cijele drave iskljuene iz svjetskog monetarnog sistema jer ne ispunjavaju ove ili one uvjete.
Kada se govori o virtualnim zajednicama sve reeno zadobiva odreeni smisao i
postaje jasnije. Ve su brojna istraivanja pokrenule raspravu o ovoj temi tako da se ve
sada moe govoriti o glavnim teorijsko/istraivakim smjerovima, a to su ini se odnosi:
virtualnog i realnog, problemi izbora tema oko kojih nastaju zajednice, problemi pripadnosti zajednici (ukljuenost/iskljuenost), te problemi identiteta (odnos realnih i virtualnih identiteta).
Virtualne zajednice su drutvene grupe koje nastaju na Mrei kad dovoljan broj
ljudi vodi javne diskusije dovoljno dugo i sa dovoljno ljudskih emocija, da stvori mree
149

osobnih odnosa u kiber prostoru (Harasim 1993, 5; prema: Jones 2001, 165). Kibernetiki
prostor i komunikacija internetom danas mijenja nain na koji razmiljamo, prirodu nae
seksualnosti, oblik naih zajednica i nae identitete (Turkle 1995, 9). Virtualne dijasporske zajednice unutar kiber prostora predstavljaju pravo istraivako polje grupne interakcije, i modela izgradnje kolektivnih identiteta. ini se da su one novi su oblik drutvenosti utemeljen na etnikoj pripadnosti, a koje se putem kompjuterski posredovane komunikacije kreiraju u kiber prostoru. Pridjev hrvatske (uz dijasporske virtualne zajednice)
odreuje podrijetlo, pripadnost kao bitnu karakteristiku zajednice, a pridjevi migrantske
virtualne ukazuju na migracije i kiberprostor, izmjetene pojedince izvan fizikih (nacionalnih) granica i s istovremenim virtualnim bivanjem na vie lokaliteta. Argentina i
ile, kao stvaran fiziki i drutveni prostor u kojem hrvatski migranti ive, zbog specifinosti odnosa i pripadnosti dvjema domovinama poprima drugaije znaenje kao prostor
hibridnosti kultura i identiteta. Dijasporske prostore moemo definirati kao prostore
kontakata nacija, kultura i regija... Oblici svijesti i solidarnosti koji odravaju identifikacije izvan nacionalnog vremena/prostora (Clifford 1997, 244251). Dijasporski i nacionalni/domovinski prostori u kiber prostoru postaju jednim socijalnim prostorom.
Hrvatski migranti, pod kojima podrazumijevamo hrvatske iseljenike i njihove
potomke, pod utjecajem elektronskih medija/interneta izgrauju nove odnose prema
Hrvatskoj jer ona je virtualno blizu, moe se svakodnevno osjeati i gledati, biti njenim
dijelom. lanovi HDVZ mogu u svakom trenutku diskutirati i participirati meusobno (u
Argentini i ileu), te s lanovima drugih HDVZ u Hrvatskoj i svijetu. Oni postaju zajednica osjeaja, grupa koja zajedniki zamilja i osjea (Appadurai 2011). Struktura zajednitva je ira i jaa jer putem raunalno posredovane komunikacije nema granica i ogranienja koje postavlja tradicionalna zajednica (Stubbs 2006, 197).
Identitet u virtualnim zajednicama ima krucijalnu ulogu: U komunikaciji, a to
je primarna aktivnost, poznavanje identiteta onih s kojima komunicirate kljuno je za
shvaanje i procjenjivanje interakcije (Donath 2004, 126). Stalna komunikacije izmeu
lanova zajednice nuna je za opstanak zajednice: Komunikacija s toga stvara, uspostavlja i odrava zajednicu (Jones 2001, 164). Kompjuterska komunikacija omoguava pojedincima da dobiju informacije od jednog kolektivnog uma i da se aktivno ukljue u podruje kompjuterske komunikacije zajedno s drugima koji imaju iste interese... Kompjuterska komunikacija i njena tehnologija poveavaju nau sposobnost interakcije (Jones
2001, 168).
3. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA
SISTEMSKO KONSTRUKTIVISTIKI PRISTUP
Metoda koju smo koristili u istraivanju je ona za koju se zalae sistemska teorija, a ta je promatranje. (Zbog toga nismo ni provodili anketu niti smo bilo koga o emu
pitali) Kljuno za Luhmannovu paradigmu promatranja jest shvaanje da ne postoji dominantna toka promatranja. Znanost ne moe zauzeti motrite Boga, mada ga esto pokuava zauzeti. Zbog funkcionalne diferencijacije drutva izdvajaju se i posebni promatraki aparati: znanost, drava, masovni mediji, umjetnost. Iz razliitih promatrakih
perspektiva razvijaju se opisi, diskursi, pogledi na svijet organizirani i selekcionirani u
teme. Sve moe postati tema komunikacije u situaciji. Opisi i situacije ine strukturalnu
spregu drutvenog sistema i okruja. Operiraju kao krune autoreferencijalne i heteroreferencijalne strukture po modelu dvostruke hermeneutike promatranje konstruira situaciju, a
150

situacija konstruira promatraa. Sociologpromatra moe uiniti drutveni ivot sebi dostupnim kao fenomen za promatranje jedino ako se osloni na resurs vlastitog znanja o njemu, kojim ga on konstituira kao temu za istraivanje (Giddens 1976, 161162).
Paradigmu za promatranje drutvenog sistema u nekoj situaciji razvio je Luhmann (2001b) na temelju svojih teorijskoepistemolokih postavki i mi smo je primijenili
kao glavnu metodu naeg istraivanja.
a. Samopromatranje i opisivanje nekog sistema naziva se refleksijom.
b. Promatranje sistema koje provodi neki vanjski promatra naziva se proizvoenjem jedinstva. Iz toga slijedi:
c. U sluaju refleksivnog (samo) opisivanja rije je o identitetu.
d. U sluaju vanjskog opisivanja rije je o klasifikaciji.
Sistemska socioloka teorija kao promatra razlikuje drutveni sistem (interakcijski i komunikacijski) i njegovo okruje, odnosno situaciju. Aktere u drutvenom sistemu
moe se promatrati kao pojedince ili kolektivitete. Aspekti sistema linosti ukljuuju i etniku pripadnost tako da se pojedince moe promatrati kao elemente drutvenih grupa
(etnikih). U procesu meusobnog promatranja pojedinci (etnike grupe) proizvode opise
drugih grupa (etiketiranje, tipiziranje, stereotipiziranje) i vlastite samoopise. Zbog razliitih kutova promatranja nastaju kolektivni subuniverzumi znaenja odnosno identiteti.
U etnikim situacijama su uvijek osim prisutnih sudionika ukljueni i, kako to
pokazuju Berger i Luckmann (1992, 5557) i suvremenici, prethodnici i nasljednici. U
situaciju su ukljueni i promatrai drugoga reda, drutveni sistemi koje Luhmann naziva
organizacijama (primjerice drava) ili diferencirani funkcijski sistemi znanost, kolski
sistem, trite, obitelj). Na neki nain kolektivni i pojedinani akteri posjeduju svijest o
kompleksnosti svoje etnike situacije i na temelju toga usmjeravaju svoje djelovanje. Iz
njihove perspektive situacija moe biti i resurs za ostvarivanje akterovih ciljeva. Prilikom
predstavljanja sebe u etnikoj situaciji, akter pred publikom moe isticati ili prikrivati
odreene vidove svojega identiteta (Giddens 1984, 90).
I na kraju sociologija moe i treba promatrati promatrae etnike situacije organizacije i funkcijske sisteme. I to tako da promatra razlikovne kodove koje promatrai
drugoga stupnja koriste u svojemu promatranju. S motrita treeg stupnja, promatrai
drugog stupnja su takoer dio promatrane situacije. Proizvodei svoje socioloke opise i
sama sociologija postaje dio situacije kako za sudionike tako i za druge promatrae. Dijalektika odnosa izmeu drutvenih znanosti (antropologije, sociologije) i promatranoga
(sociologa i aktera, antropologa i domoroca) sainjava os oko koje se okree teorija promatranja. Promatranje i komunikacija utemeljuju se u razlikovanju. Znanost se nalazi u
drutvenoj situaciji, ona joj nije izvanjska, ona svijet promatra iznutra. Njezin razlikovni
kod, medij u kojemu operira jest istinito/neistinito znanje. Opisivanje promatranja neke
situacije dano u znanstvenom izvjetaju dalje se komunicira u drutvenom sistemu znanosti, dakle u jednom isjeku realnosti koji tvori znanstvenu situaciju.
Za potrebe istraivanja HDVZ u Argentini i ileu izabrali smo popularnu online
drutvenu mreu Facebook, putem trailice selektirali grupe/zajednice koje se svrstavaju
u kategorije: Hrvati u Argentini, Hrvati u ileu. Na taj nain smo u beskonanom kiber
prostoru pronali zajednice s konkretnim lokalitetima i definiranim identitetom. Na Fcebooku je trenutano kreirano/registrirano preko trideset HVDZ u ileu, i preko etrdeset HVDZ u Argentini. Ovakav interes i potreba za virtualnim etnikim okupljanjem
indikator je vanosti etnikog identiteta u cjelokupnom identitetskom polju (razliitih pripadnosti) hrvatskih iseljenika/potomaka.
151

Na online drutvenoj mrei facebook osoba/grupa otvara svoj profil i na taj nain se povezuje s drugim pojedincima/grupama. Profil sadri odreene karakteristike pojedinca uglavnom sociodemografske pokazatelje: ime i prezime, spol, godina i mjesto roenja/prebivalita, zanimanje i dr. Moe se nalaziti i kratki opis preferencija, biljeki, citata i sl. samog autora profila. Na profilu se nalaze i popisi prijatelja, ali i zid na kojem im
prijatelji mogu ostavljati poruke, komentare i dr. Vlasnici profila imaju i svoje fotografije
uglavnom sortirane u albume.
Kako je Facebook ustrojen na nain da osobama omoguuje velik stupanj kontrole nad osobnim informacijama koje dijele s drugim korisnicima mi smo hrvatskoileanskim i hrvatskoargentinskim grupama (otvorenim/zatvorenim) uputili zahtjev za prijateljstvom. Kad smo dobili potvrdan odgovor postali smo njihovi prijatelji i time nam je
omoguena interakcija s lanovima unutar zajednica.
Za istraivanje HVDZ na online drutvenoj mrei Facebook izabrali smo tri elementa analize:
1. Analiza profilnih slika/fotografija i opisno/opis rijeima predstavljanje (ukoliko ga ima)
2. Analiza slika/fotografija iz albuma vlasnika profila u kategoriji profila pod nazivom fotografije i eventualne komentare ili natpise pored slika/fotografija.
3. lanstvo s drugim grupama/zajednicama vidljive u kategoriji profila pod nazivom lanstvo/prijatelji.
Prvi element analize govori o samopredstavljanju HDVZ putem profilnih slika/fotografija, jer su profilne slike/fotografije jedan su od najistaknutijih dijelova Facebook profila, koji je javan te uvelike utjee na prvi dojam koji drugi stvaraju o nama.
Parafrazirajui Goffmana (2000) moemo rei kako se HDVZ na online drutvenoj mrei
putem svojih profila predstavljaju publici(drugim korisnicima online drutvene mree)
iznosei u prvi plan svoje osobne podatke/opis i nain/stil na koji to izvode.
Drugi element analize pokazuje koje osobe, dogaaje, aktivnosti i sl. zajednice
vizualno prezentiraju/priaju putem fotografija, zato ih smatraju bitnim/vanim i koju
ulogu imaju u njihovoj identifikaciji, kao i meusobnoj/grupnoj interakciji. Fotografije su
tekstovi zapisani pomou onoga to moemo nazvati fotografskim diskursom ali taj diskurs, poput bilo kojeg drugog, ukljuuje diskurse izvan sebe te je i fotografski tekst,
poput bilo kojeg drugog teksta, mjesto sloene intertekstualnosti, preklapajui niz prethodnih tekstova shvaenih zdravo za gotovo u odreenom kulturnom ili povijesnom
sjecitu (Burgin 1982, 142).
Trei element analize vezan je uz grupe/zajednice koje smatraju sebi bliskim/slinim. Postavljamo pitanje to ih povezuje i to im je zajedniko? Slinost/bliskost/zajednitvo s drugim VZ u Hrvatskoj, Argentini, ileu ili drugim zemljama u svijetu bitan je
pokazatelj u konstrukciji njihova identiteta.
Identiteti nikada nisu jednoznani, ve viestruko konstruirani preko razliitih
diskursa, praksi i pozicija (Hall 1996, 4). Zbog toga je jedno od znaajnijih pitanja teorijskog prouavanja identiteta odnos individualnih i kolektivnih identiteta, odnosno stav
koji subjekt zauzima naprama zajednice. Identitet je rezultat identifikacije, to jest razlikovanja koje je konstruirano na osnovi prepoznavanja nekog na osnovi zajednikog podrijetla ili zajednikih karakteristika s drugom osobom ili skupinom, ili s idealom (Hall
1996, 2). Identifikacija s drutvenom zajednicom ili nekim segmentom kolektivnog
identiteta bitno utjee na individualni identitet subjekta.
152

4. SAMOOPISIVANJE ILEANSKIH HDVZ U KIBER PROSTORU
MI SMO HRVATI U ILEU
Ljudi se u veini sluajeva definiraju na osnovu svoje grupne pripadnosti. Prema
teoriji socijalnog identiteta (Tajfel and Turner 1986) neki elementi u samopredstavljanju
pojedinca posljedica su njegovog sudjelovanja u lanstvu pojedinih socijalnih grupa. U
odreenim drutvenim situacijama socijalni identitet pojedinca postaje vaniji od osobnog. Meu mnotvom identiteta/identifikacije pojedinaca, etniki/nacionalni identitet dijasporskih/etnikih zajednica zauzima vano mjesto. Etniku skupinu/zajednicu definiramo kao grupu ljudi koje na osnovu fizikih slinosti ili slinosti u obiajima, imaju subjektivno vjerovanje u zajedniko porijeklo (Weber 1976) ili etnika skupina je populacija
koju subjektivno i objektivno vee: zajedniko ime, mit o zajednikom podrijetlu, elementi zajednike povijesti, grupna odanost imenu, identitetu, teritoriju (Smith 1988). HDVZ
u ileu, mnogo su vie nego one u Argentini postmoderne zajednice koje unutar globalnosti revidiraju i nanovo interpretiraju lokalnost stvarajui vlastite drutvene i socijalne
odnose meu svojim lanovima. Dijasporske zajednice su zamiljene zajednice, gdje se
pripadnost zajednici oituje kroz zamiljanje pripadnosti i zajednitva s drugim lanovima zajednice s kojima se ne ivi niti se ima neposredna komunikacija (Anderson 1990).
HDVZ u ileu predstavljaju se putem fotografije profila i kratkim tekstualnim
opisom. U veini sluajeva u ileu slino kao i u Argentini na slikama profila dominiraju
motivi hrvatske ahovnice, grba, zastave u kombinaciji s ileanskom ili argentinskom zastavom ili srce u kojem je argentinska i ileanska zastava.
Predstavljanju se imenom Mageljanci hrvatskog srca ili Hrvatsko srce (u nastavku mislili su da nas vie nee biti) ili Hrvatsko srce u Quitilipi. Prepoznaje se vanost
etnikog identiteta (Hrvat) koji je stavljen u istu poziciju s nacionalnim identitetom (ileanac, Argentinac), kao i o emotivnom odnosu prema dvjema domovinama. Za razliku od
Argentine, na slikama profila HVDZ u ileu nema religijskih simbola jer svoj etniki
identitet ne povezuju s hrvatskim katolikim identitetom i uvijek su u kombinaciji simboli pripadnosti objema domovinama, dok se kod HVDZ u Argentini ee vizualno istiu samo hrvatski nacionalni simboli.
Slike profila imaju semiotiki smisao. Kroz fotografije profila iitavamo identitete hrvatskih potomaka: pripadnost dvjema domovina, hibridnom identitetu, emotivnoj povezanosti s domovinom predaka, o nositeljima i kreatorima hrvatskoileanske kulture, religijskoetnikom identitetu, o mnogostrukim transnacionalnim i translokalnim vezama i sl.
Kako su lanovi HVDZ u ileu uglavnom mladi potomci iseljenika pripadnici
tree, etvrte i pete iseljenike generacije potreba da se predstave kao ileanci hrvatskih korijena ili jednostavno Hrvati u ileu govore o snanoj potrebi za isticanjem svojeg
porijekla kao bitnom karakteristikom vlastitog identiteta. Svi nazivi zajednica kao i komunikacija meu njihovim lanovima je gotovo iskljuivo na panjolskom jeziku to moe biti odreena barijera za lanove iz Hrvatske, i drugih zemalja svijeta koji ne govore
panjolski jezik. Nadalje, prema njihovoj vlastitoj definiciji oni su Hrvati u ileu (Magallanes, Antofagasta, Iquique, Atacama, La Serena).
HDVZ u ileu registrirane su (u rubrici mjesto roenja na facebooku) na podrujima gdje su ve formirane (stare) hrvatske kolonije/naseobine i gdje egzistiraju tradicionalne hrvatska iseljenike zajednice (uglavnom formirane unutar hrvatskih iseljenikih
drutava). HVDZ u ileu registrirane su u pokrajinama Magallanes, Santiago, Antofagasta, Iquique te pokrajini Coquimbo (La Serena). Mnoge od ovih HVDZ egzistiraju i u fizi153

kom prostoru (off line) kao tradicionalne dijasporske zajednice unutar iseljenikih drutava (a virtualni prostor im prua odreenu nadogradnju i vezu (interaktivno putovanje i
komunikaciju) s domovinom. Putem mree internetskom tehnologijom mogu komunicirati istovremeno s vie sebi bliskih aktera u razliitim dijelovima svijeta i svakodnevno s
njima razmijeniti aktualnosti/informacije/upite bez prostornih i vremenskih granica. U
ileu vidljivi su razliiti tipovi HVDZ. Tipoloki dijelom odgovaraju tradicionalnim hrvatskim iseljenikim drutvima: kulturne, obrazovne, sportske, folklorne, glazbene, politike zajednice. Postoje i druge HVDZ koje su kreirane spontano, kao posljedica interakcija s lanovima iste etnike zajednice i mogunosti zajednike pripadnosti i emotivnog
odnosa prema (zamiljenoj) domovini.4 Kao datum roenja u Argentini mnoge HDVZ
navode 25. 6. 1991. (datum kad je Hrvatska proglasila samostalnost i neovisnost), 10. 4.
1941. (datum proglaenja NDH) ili datum/godina kad je osnovano hrvatsko iseljeniko drutvo ili uglavnom u ileu datum roenja osobe koja je kreirala zajednicu ili godina kada je
zajednica registrirana na facebooku. To je razlika koja dosta govori sama po sebi.
Osim slikama profila veina HDVZ predstavlja se i tekstualno. U opisu kao bitnoj oznaci njihova etnikog identiteta pozivaju se na pretke i istiu vanost etnikog porijekla.5 U tekstualnim opisima izraavaju emotivnu povezanost prema domovini: Ljubav
prema domovini ne poznaje granice... Voljena Hrvatska (Centar Cultural Croata del
Chaco), Najdraa Hrvatska (Croatas en Argentina), Recite koliko volite Hrvatsku!
(Croatas en Antofagasta y el Mundo). Upravo su emocije vaan aspekt identiteta Identiteti, ustanovljeni u sustavima vrijednosti koji uvjetuju djelovanje, tu mo konkretiziraju
jedino tako to razvijaju emocionalnu energiju (Kaufmann 2006, 15).
Iz opisa su vidljivi i odreeni ciljevi ili misija HDVZ: Cilj je okupiti hrvatske
poduzetnike. Razvijati mree podrke ... (Agrupacion Bario Croata), Cilj je okupiti se i
priati rijeima i slikama o Hrvatskoj (Croatas en Antofagasta y el Mundo).
U svom predstavljanju zajednice naglaavaju i razdoblje iseljavanja njihovih
predaka Drutvo hrvatskih katolikih sveuilitaraca i srednjokolaca predstavljaju se
kao sinovi i unuci hrvatskih politikih emigranata/izbjeglica pristiglih u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata, dok se Mageljanci s dalmatinskim srcem predstavljaju kao potomci Dalmatinaca pristigli krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Potomci Hrvata u argentinskoj Patagoniji govore kako su oni potomci Hrvata i drugih Slavena, te da
ih tema religije i politike ne zanimaju jer su one donijele samo rat i svau meu njihovim
dravama/narodima.
Ovakvo predstavljanje govori kako se ove zajednice razliito sjeaju i kako
unato tomu to su kreirane sa slinim ciljem i u istoj dravi nisu jednake niti iste.
Od razliitih inaica hrvatskoargentinskih i hrvatskoileanskih naziva regionalnu hrvatsku pripadnost istiu u ileu grupa Mageljanci s dalmatinskim srcem i Dalmatinsko drutvo (Sociedad Dalmata) u Punta Arenasu, a u Argentini u pokrajini Buenost Aires (Berisso) Udruenje Hrvata istarskih korijena (Asociacion Croata raices Istria4
HVDZ u ileu pod nazivom Tamo daleko Hrvatski imigranti u Magallanesu (Magallanicos con
corazon Dalmata), Mageljanci s hrvatskim srcem (Magallanicos con corazon Croata), Hrvatski ileanci (Croatas Chilenos).
5
U sjeanje na nae pretke Hrvate njegujmo nae korijene. Ovo je mjesto susreta hrvatskih iseljenika
i njihovih potomaka u Magallanesu i ilenskoj Antartici (). Krv nije voda (Tamo daleko Inmigrantes Croatas en Magallanes), Ova grupa ima za cilj podijeliti prie naih roditelja, baka i djedova (Los Croatas en Argentina), Otkrijmo to smo naslijedili od svojih predaka (Tierra Croata).
154

nas). Regionalizam se shvaa u socijalnom smislu na izraenoj subnacionalnoj identifikaciji koja postoji na odreenom podruju (Banac 1998, 123).
U Punta Arenasu danas egzistira i Dalmatinsko i Hrvatsko drutvo6. Dalmatinsko drutvo predstavlja se profilnom slikom grba Dalmacije. Signifikantno je da postoje
istovremeno i dvije HVDZ Mageljanci s dalmatinskim srcem, ali i Mageljanci s hrvatskim srcem. Iz ovoga je takoer vidljivo kako je prolost bitan imbenik u konstruiranju
identiteta, ali i budueg razvoja hrvatskih zajednica na podruju Magallanesa.
Naprijed spomenute HVDZ Mageljanci s hrvatskim srcem ili Mageljanci s dalmatinskim srcem govore o jo jednoj identifikaciji po dvostrukoj regionalnoj osnovi
(regija ile), ali kako smo naveli i po regiji Dalmaciji stoga ih moemo kategorizirati kao
Dalmatinske Mageljance uz kojih su jo i Hrvatski Mageljanci. Dalmatinski Mageljanci
smatraju kako veliki broj Mageljanaca ima hrvatske krvi, ili izraava ljubav i naklonost
prema Hrvatskoj.
HDVZ pod nazivom Croatas en Espanol (Hrvati na panjolskom) okuplja sve
Hrvate i hrvatske potomke na podruju June Amerike, odnosno panjolskog govornog
podruja, a najvie Hrvate u ileu i Argentini. Stoga moemo izdvojiti jo jednu identifikacijsku kategoriju Hrvati panjolskog jezika i kulture.
Od politikih stranaka u virtualnom prostoru pronalazimo HDZ u Argentini i
Socijaldemokratsku partiju SDP u ileu i Argentini.7 Naklonost SDPu u ileu moemo
pojasniti i injenicom kako su mnogi ileanci, a tu prvenstveno mislimo na Hrvate (njihove potomke) bili pobornici komunistike i socijalistike struje Salvatorea Allendea,8
ali i pristae/simpatizeri komunistike Jugoslavije (Peri 2004). I danas meu potomcima
postoji naklonost prema lijevoj politikoj struji/opciji. U Argentini su tradicionalno naklonjeni desnim politikim strankama.
5. SAMOOPISIVANJE KROZ FOTOGRAFIJE
FOTOGRAFSKI DISKURS HVDZ U ILEU
Postoje identiteti iz prolosti koji se dovode na mreu i pomau korisnicima da
nau svoj mreni identitet tragajui za podudarnostima koje su postojale prije ulaska u virtualni prostor (Mitra 2001). U virtualnim prostorima HDVZ oivljavaju identitete prolosti koji dobivaju novi smisao spajajui pri tomu tisue lanova i postajui dio njihova
identiteta. Konstruirajui povijest dovodimo je u vezi sa sadanjosti i ona ima utjecaj na
nae ivote: Mi uvamo uspomene na svaku epohu u naim ivotima, i stalno ih reproduciramo kroz njega kao stalne odnose, i na taj nain se smisao naeg identiteta ovjekovjeuje (Holbwachs 1992, 47).
6
Za vrijeme i poslije Prvoga svjetskoga rata dio hrvatskih iseljenika (nekadanjih politiko opredijeljenih austrijaka) nije htio prihvatiti novu dravu niti sebe zvati/imenovati Jugoslavenima. Iz tog
razloga oni su se opredijelili za regionalnu pripadnost i sebe proglasili Dalmatincima. Sve do domovinskog rata i proglaenja RH na ovim prostorima uz Jugoslavensko drutvo (sada Hrvatsko drutvo)
postojalo je Dalmatinsko drutvo.
7
Osnivai su dva brata.
8
Ljeviar i marksist Salvador Allende postao je predsjednikom ilea na izborima 1970. godine. Tokom
svoje vladavine proirio je agrarnu reformu, nacionalizirao je banke i rudnike bakra. Drugim reformama
je jo htio poboljati poloaj siromanih u ileu i zato je doao u sukob s bogatim slojevima drutva i
crkvom. Potom je ileanska armija pod vodstvom generala Augusta Pinochet-a 11. rujna 1973. izvela
dravni udar i preuzela vlast, a tog dana je Allende poginuo pod jo nejasnim okolnostima.
155

Fotografije na profilima zajednica koje su obino sortirane u albume prikazuju
razliite segmente ivota, lepeze prolih i sadanjih dogaaja, geografske krajolike dviju
domovina /mjesta pripadanja, poruke i trenutke koji se pokuavaju obiljeiti kako se ne bi
zaboravile ili se zaboravljenim stvarima ponovno daje uloga i sadraj. U HVDZ fotografije imaju vanu ulogu jer su osnova komunikacije i interakcije. Putem fotografije se razmjenjuju osobna iskustva, dijele vani trenutci/dogaaji iz ivota samih zajednica, ali i
prikazuju geografski, povijesni i drutveni aspekti daleke (zamiljene) domovine. Sadraj
i narav fotografija pokazuje nam to je za njih vano i bitno, koje poruke odailju, to je
osnova njihove grupne identifikacije: Svako pripovijeda svoju ivotnu priu koja daje
smisao njegovom ivotu (Kaufmann 2006, 109).
U ileu HVDZ Tamo daleko Hrvatska zajednica u Magellanesu predstavlja
se pjesmom Tamo daleko, izvorno srpskom pjesmom9 koja je preraena u dalmatinskomageljansku verziju. Ona ima viestruku funkciju; poput himne je Hrvatima/potomcima
ovog kraja, pjeva se na svim proslavama, sveanostima, podloga je za kratke video uratke, naslove knjiga, ali i kao to je vidljivo i kao bitna identifikacijska oznaka kako u fizikom tako i u kiber prostoru. Hrvatica iz Argentine kreira kratki video film kroz fotografije pod nazivom Tamo daleko gdje stihovi pjesme opisuju dolazak i ivot Hrvata u argentinskoj Patagioni i Rio Gallegosu. Upravo geografska blizina ileanskih i argentinskih
Hrvata u Patagoniji govori o utjecajima i povezanosti ileanskih i argentinskih Hrvata Patagonije. Mogli bi ih kategorizirati kao Hrvati Patagonije. Ova zajednica ne skriva ivot i
simpatije njihovih predaka prema Jugoslaviji,10 ali u neku ruku i njihovo nasljee: stare
fotografije kao svjedoanstva prikupljanja humanitarne pomoi za prvu i drugu Jugoslaviju, prezentiranje zajednike kulture Hrvata, Srba i Slovenaca, prvog jugoslavenskog
9
Na web stranici Ujedinjeni Srbi na ovaj nain tumae/opisuju pjesmu Tamo daleko: U Junoj
Americi, srpski je u jugoslovenskoj koloniji bio slubeni jezik, a pesma 'Tamo daleko' zvanina iseljenika himna. Uostalom, i sama misao vodilja koja je bila i politiki program JNO, izreena na
kongresu u Antofagasti (Cile) 1916. godine glasila je: 'Srbi-Hrvati-Slovenci zajednikim imenom
Jugosloveni, jedan su narod!' (u nastavku teksta) Na ploci Pedra Kusanovicha Salamunicha isklesani su stihovi pesme 'Tamo daleko'. Pedro Pavlovich se secha da je njegov deda dosao u Cile iz
Metkovicha, a gauco Drago Markovich istice da u ovoj zemlji svi jugoslovenski iseljenici slave srpsku
Novu godinu. Porodica Nikole Jankovicha iz sela Babija kod Niksicha krenula je u pecalbu jos pre
dve stotine godina i dosla u malo selo Mederijaga da se bavi stocarstvom. Folklorno drustvo 'Njegos'
ih vech decenijama drzi na okupu, da ne zaborave svoju veru, obicaje i jezik. U mestu Porvenir, mnogi Cileanci govore srpski, a na lokalnim saobracajnim znacima stoji obavestenje: Jugoslavija 18.622
kilometra (tekst je prepisan doslovno sa svim gramatikim grekama i tipfelefima).
10
Od Prvoga svjetskoga rata u ileu dolazi do procesa jugoslavenizacije hrvatskih zajednica. Najvei
jugoslavenski narodni pokret JNO imao je najveu podrku kako duhovnu tako i materijalnu meu
hrvatskim zajednicama u ileu. Jugoslavenski narodni pokret izazvao je velike simpatije i podrku
ileanaca o emu nam govore i slijedei prilozi: Sa ileom smo povezani prijateljski jer je za vrijeme rata pruila naim zemljacima bratsko gostoprimstvo i pokazala puno shvaanje za politike tenje
Jugoslavena pratei sa simpatijama na pokret (Novi iseljenik, 3. 5. 1929). Ili: Od itave emigracije
ona u ileu je najvrednija i najpoduzetnija i po nacionalnoj svijesti. Na to je utjecao povoljan ambijent
u ileu gdje su nauili to je sloboda. Podupirali su odbor u Londonu i Srpski Crveni krst. Pokret je
uivao stalne simpatije ileanaca i potpunu slobodu pod zatitom ileanske zastave. ileanska tampa
je stajala na raspolaganju naem pokretu i borbu za nae osloboenje. ileanski narod uestvovao u
gotovo svim naim akcijama. Sa posebnom zahvalnou trebaju dati tom gostoljubivom narodu kojima je bila prava domovina dok smo amili u ropstvu (Jorge Matulovi, Novi iseljenik, 18. 9. 1929; u:
Peri Kaselj 2010, 250).
156

konzula Kusanovia, osnivanje jugoslavenskoileanske banke, fotografije jugoslavenskog pripomonog drutva u Antofagasti.
Prema fotografijama moemo konstatirati kako nisu involvirani u politike dogaaje u Hrvatskoj. Fotografski biljee prijenos proslave Hrvata s trga bana Jelaia iz
Zagreba prilikom ulaska Hrvatske u EU, posjete premijera Milanovia Hrvatima u Punta
Arenasu gdje je od strane zajednice prireen srdaan prijem, sveanost povodom dana
hrvatske dravnosti. Niz fotografija prikazuju razliite dijelove Hrvatske, a najvie otok
Bra, Hvar i podruje omikog kraja (mjesta odakle potjeu). Otok Bra je prikazan i
kroz povijesnosuvremenu perspektivu (nekad i danas) kao i jo uvijek ive transnacionalne veze na relaciji Punta Arenas Bra (posjeta potomaka traenje korijena, postavljanje kamene ploe na Brau u spomen dr. Mateju Bencuru/Martinu Kukoin, povijesnodokumentarni video uradci o otoku Brau. Unutar prostorija Hrvatskog doma (gdje
je jedan zid ureen kao replika tipine dalmatinska kue od kamena s prozorima i zelenim kurama) uklesan nalazi se kameni hrvatski grb i slika prvog predsjednika Hrvatske
dr. Tumana.
U kiber prostoru najaktivnije su virtualne zajednice u Magellanosu, dok ostale
HVDZ iz Santiaga, Iquiqea, Antofagaste, Atacama uglavnom predstavljaju svoja drutva
(utemeljena u fizikom prostoru) iz povijesne i sadanje perspektive. Drutva iz Santiaga
i Antofagaste detaljno su predstavljena putem web stranica. IZ fotografija HVDZ Hrvatski stadion (Estadio Croata) Santiago koji se sastoji od impozantnih sportskih dvorana,
bazena, konobe, dvorane za konferencije, gimnazije, razliitih sportskih kola (nogomet,
ritmika, gimnastika, tenis, rukomet, plivanje i dr.), koje je u vlasnitvo hrvatske zajednice
vidljiv je ekonomski i kulturni angaman i presti hrvatskih potomaka.
Hrvatski dom u Iquique na Slavenskom trgu11 postavio je kamenu plou sa stihovima: Unutar ovog brakog kamena kuca jedno srce. To je srce koje je Dalmatinac
donio u Iquique. To je srce koje danas kuca u svim njegovim sinovima u Iquiqueu.
Postavljen je i Hrvatski trg na kojem je u bronci postavljen spomenikreplika
Metrovieve skulpture Majka Domovine Povijest Hrvata.
Obitelj i nasljee bitna je komponenta u samoidentificiranju potomaka iseljenika. Ona je prvi i osnovni stupanj mnemonike socijalizacije, prva naracija koju smo stekli
kao pojedinci. Ona moe i ne mora zadrati primarni poloaj u odnosu na druge steene
naracije kroz sekundarnu socijalizaciju, ali moe imati veliki utjecaj na sagledavanja i
promiljanje stvari u sadanjosti i modeliranju identiteta.
Kroz fotografski diskurs, slino kao u zajednici Punta Arenasa, ne moe se iitati
politika ukljuenost/politiki transnacionalizam. Istaknuta je i u ovom sluaju naklonost
prema aktualnoj vlasti. Od suvremenih dogaaja obiljeen je posjet ministrice vanjskih poslova Vesne Pusi, kao premijera Milanovia u iju ast je prireena sveana veera, s prigodnim programom i nastupom pjevakog zbora Jadranski biser i folklornom skupinom Jeka.
Naglaen je ekonomski transnacionalizam12 kroz aktivnosti drutva profesionalaca i poduzetnika hrvatskog podrijetla (CPEAC)13 i Hrvatskoileanske gospodarske i tu11
Kojeg su u ime Dalmatinaca, Hrvata i Slavena 1910. godine poklonili ileu povodom 100 godinjice
ileanske nezavisnosti.
12
Transnacionalizam podrazumijeva proces mulitplih veza i interakcija ljudi i institucija preko granica
nacija-drava (Vertovec 1999). Kod istraivanja transnacionalizma autori (Portes, Guarnizo and Landolt
1999; Boi 2001) obino razlikuju tri drutvena polja socijalne akcije: ekonomsko, politiko i sociokulturno, pa u skladu s timrabe termine: ekonomski, politiki i sociokulturni transnacionalizam. Akteri/mig-
157

ristike komore (CROCHAM).14 Zapaa se ekonomski i kulturni utjecaj hrvatskih iseljenika koji je upeatljiv u svim dijelovima ilea koji su Hrvati naselili: Hrvatski trg u Iquiqeu, Slavenski trg u Tarapaca, kua Baburica, najstarija hrvatska vatrogasna drutva i dr.
ili potomci iseljenika poput uglednog ileanskog knjievnika hrvatskog podrijetla Estaban Scarpa, prestine ileanske novinarske nagrada imenovane u spomen prve i svjetski
poznate ileanskohrvatske novinarke Lenke Franuli. Na sjeveru ilea HVDZ u formalnoj i neformalnoj komunikaciji, ali i u vidu materijalne i nematerijalne kulture naglaavaju jugoslavenske/slavenske korijene, za razliku od juga ilea gdje je kod HVDZ naglaen
dalmatinski regionalizam.
Potomci Hrvata u ileu naprama onima u Argentini imaju drugaiji odnos prema Hrvatskoj. Mogli bi zakljuiti kako je taj odnos laki i stvar osobnog izbora, rezultat potrage za korijenima i upoznavanje domovine njihovih predaka koji su hrvatsku kulturu prenijeli na ileansko tlo. Jugoslavija je isto dio njihove prolosti i oni je drugaije
rekonstruiraju i pamte. Stoga oni doivljavaju Hrvatsku kroz njezine geografske ljepote,
kulturu kraja iz kojih potjeu njihovi preci. Kroz brojna folklorna, zborska i klapska drutva u kojima je i vei broj ileanaca ne hrvatskog porijekla prezentira se hrvatska kultura. Izrazita je emotivna veza lanova zajednice (HDVZ u ileu i Argentini) prema domovini. Blog lanice Marijane Campera argentinske Hrvatice omiljen je blog junoamerikih Hrvata. I sama, kao argentinska Hrvatica opisuje odnos potomaka Hrvata iz Argentine prema Hrvatskoj u lanku pod nazivom Bolovati od Hrvatstva: Prije osam godina sam osvijestila veliku istinu. Bolovala sam od hrvatstva od malih nogu, to je u konanici bio faktor koji me potaknuo da napustim rodnu Argentinu i ponem novi ivot u
Hrvatskoj. Tu je dijagnozu opisao hrvatski honorarni konzul u Rosariju 2006. godine i
smatram da je to najvea istina o Hrvatima u dalekom iseljenitvuPrepoznaje se po suzama u oima kad se uje Hrvatska himna, neiscrpnoj ei prema bilo emu hrvatskom,
pjevanju hrvatskih pjesama ak i kad se ne zna jezik, ponosnom plesanju hrvatskog folklora, lijepljenju naljepnica HR na automobile kao da zakon na to obvezuje, pripremanju
tradicionalnih jela za blagdane bez obzira na ekstremno visoke temperature koje su u Buenos Airesu u tijekom Boia to je bolest zvana hrvatstvo.
6. KOMUNIKACIJA I INTERAKCIJA ETNIKIH ZAJEDNICA
U VIRTUALNOM I REALNOM PROSTORU
U kiber prostoru HDVZ pronalaze druge VZ s kojima su bliske, sline ili dijele
iste preferencije/interese. Iako su HVDZ uglavnom oslonjene na fiziki prostor gdje i u
ranti mogu sudjelovati u svim ili jednom aspektu/sferi transnacionalizma. Stoga aktere/imigrante koji
povezuju odreene sfere drutvenog i kulturnog ivota preko nacionalnih granica moemo nazvati transmigrantima, a drutvene mree/ prostore u njihovom svakodnevnom ivotu transnacionalnim drutvenim
prostorima (Povrzanovi Frkyman 2001, 14).
13
Osnovana jo 1958. godine. Cilj je okupiti profesionalce i poduzetnike hrvatskog podrijetla (po
etnikom kriteriju) i ouvati tradiciju na temeljima profesionalnih postignua njihovih predaka. elimo
pridonijeti ouvanju ugleda nae ustanove u ileu, naglaavajui postignua koji nai lanovi postiu u
razliitim strunim i poslovnim podrujima, kao i pokuati potaknuti ulazak novih generacija kako bi
osigurali nau budunost u narednim godinama (http://www.profesionalescroatas.cl).
14
Osnovana sredinom 90-ih prolog stoljea s ciljem poveanja trgovinskih, financijskih i industrijskih
odnosa izmeu dvije zemlje, razmjene informacija i proizvoda ileanskih tvrtki u Hrvatskoj i obrnuto.
Razvile su se razliite aktivnosti, kao i suradnja s junoameriko-hrvatskom gospodarskom komorom.
158

stvarnom offline/fizikom prostoru bivaju i djeluju kiber prostor brie granice fizike i
vremenske udaljenosti kao mogunost povezivanja bilo gdje i bilo s kim. Virtualni i fiziki svijet ne moraju biti uvijek razdvojeni: Na virtualni ivot umnogome je voen naputcima iz stvarnoga svijeta; potrebe i interesi koji izniu iz ivljenja u i fizikome svijetu
vode nas k odreenim virtualnim odreditima, ba kao to se i naa iskustva i spoznaje
steene bivanjem na raznoraznim moguim lokacijama virtualnih bespua na razliite naine utiskuju u nae stvarne ivote (Vukui 2011, 404).
Izbor ili prihvaanje prijateljstva HDVZ s odreenim zajednicama moe nam biti pokazatelj njihovih motivacijskih sklonosti, grupnog inputa, sadraja meusobne interakcije i eventualnog uinka/rezultata zajednikog djelovanja. U ileu kao i u Argentini
HDVZ su meusobno povezane u fizikom i virtualnom prostoru, ali virtualni prostor za
razliku od fizikog im omoguava svakodnevnu komunikaciju i razmjenu miljenja kao i
interakciju izmeu njihovih lanova. Uinak je vra koheziju meu lanovima zajednica utemeljenim u fizikom prostoru kao i njihovih lanova diljem svijeta. Na svim razinama prepoznatljiva je lokalizacija kiber prostora s obzirom na mjesto podrijetla, lokalni
identitet, tradicijsku kulturu, turistiku ponudu mjesta (Gulin Zrni 2011, 97). Fiziki
prostor, u ovom sluaju zemlja roenja i stanovanja (ile ili Argentina) prirodni je element magnetnog svojstva meu lanovima HVDZ. Iz tog razloga najea komunikacija
je meu lanovima HVDZ iz Argentine unutar HVDZ iz Argentine i HVDZ iz ilea unutar HDVZ ilea, potom HDVZ iz Argentine s HDVZ u ileu i obrnuto. Dolazi do preklapanja virtualnog i fizikog prostora gdje je interakcija meu lanovima, kao i grupna
kohezija najjaa. Krugovi se ire prema drugim HDVZ iz June Amerike: Peru, Urugvaj,
Brazil Venezuela, Bolivija to je znaajan pokazatelj njihovog junoamerikog porijekla
odnosno dijeljenja istog kulturnog koda panjolskog jezika i kulture. Na taj nain povezani su i s HVDZ Hrvati u panjolskoj iako je ona kreirana u panjolskoj u Europi. HDVZ
Hrvati na panjolskom mogli bi definirati kao virtualno okupljalite junoamerikih hrvatskih virtualnih zajednica. Njeni su lanovi sve HDVZ June Amerike bez obzira da li se
radi o zajednicama kulturnog, drutvenog, ekonomskog, sportskog ili politikog karaktera. U njenom lanstvu nalazi se i prijateljska VZ Ujedinjeni slaveni Ljubice (Conjunto
Ljubice Eslavos Unidos, Mar de la Pata) i Ujedinjeni Slaveni Mar del Plata (Eslavos Unidos Mar del Plata) iji su zajedniki prijatelji i nekoliko HDVZ u Argentini s podruja Cordobe, Buenos Airesa i Chaca.
Meu prijateljima ovih dviju VZ nalazimo i predstavnike drugih slavenskih naroda (Bugari, Ukrajinci, Poljaci, Slovaci i dr.) koji su okupljeni unutar DVZ. Najvie se
povezuju mladi potomci Hrvata iz Argentine s Poljacima (katolika mlade). Povezanost
Hrvata sa slavenskim zajednicama u virtualnom i fizikom svijetu rezultat je dugog zajednikog suivota na ovim prostorima naroda slinih kulturnih obrazaca. Zajednitvo meu slavenskim narodima najjae je meu narodima koje su nekada ivjeli na prostorima
ex. Jugoslavije. Naime za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, te razdoblju nakon njega hrvatski iseljenici ivjeli su s pripadnicima drugih naroda iz ex Jugoslavije u tzv. jugoslavenskim kolonijama i bili udrueni u razliita jugoslavenska drutva. Za razliku od ila gdje
su veinski iseljavali Dalmatinci Hrvati u Argentini iako u najveem broju Hrvati iseljavali su i drugi narodi s podruja ex. Jugoslavije. Zajedniki ivot naroda i narodnosti Jugoslavije u Argentini, potpomognut jugoslavenskom diplomacijom i strogim odvajanjem
ovih zajednica od politikih emigranata doveo je do stvaranja jugoslavenskog identiteta.
Mogli bi zakljuiti kako je to bio uspjean proces jer taj mentalitet jo uvijek je iv i prisutan na ovim prostorima. Svojevrsni je fenomen da danas u Buenos Airesu (Dock Sud)
159

kao i u Chacu jo legitimno postoje jugoslavenska drutva i predstavljaju dravu koje vie nema (Sociedad Yugoslava Chaco, Roque Saenz Rena; Sociedad Mutual Yugoslava,
Dock Sud). Jugoslavenska drutva u Junoj Americi jo postoje u Brazilu i Peruu, a meu
njima je dosta i hrvatskih potomaka. U Argentini se jedna VDZ predstavlja kao potomci
Jugoslavena u Ovarriu (Buenos Aires). Ove zajednice virtualno, ali i u fizikom svijetu
povezuju lanove/potomke razliitih naroda bive Jugoslavije: Hrvati, Srbi, Slovenci,
Makedonci, Bosanci, Crnogorci.
HVDZ u Argentini povezani su i sa slavenskim HVZ, posebno s Makedoncima,
Slovencima, i Poljacima, na podruju Cordobe, ali i s ostalim imigrantskim skupinama
(Grci, Nijemci, Talijani, panjolci), kao i drugim imigrantskim VZ kao to su Instituciones Extranjeras, Federacion de Unidados extranje, Raices de los la imigrantes i dr. Brojne
manifestacije kao to su Dan imigranata, Smotra folklora Balkana i Istone Europe, imigrantski gastro festivali, pokazuju mozainost razliitih etnikih/imigrantskih pripadnosti
naroda Argentine to oni smatraju kulturnim i dravnim bogatstvom. Zajednitvo i prijateljstvo s razliitim imigrantskim zajednicama pokazuje imigrantski identitet hrvatskih
zajednica (koji je i balkanski i slavenski i europski u isto vrijeme, ali i argentinski imigrantski identitet kao djeli ukupnih imigrantskih identiteta).
Unutar VZ pod nazivom Europa u Argentini najzastupljenije (meu lanstvom)
su HDVZ, a meu njima su poljske, makedonske, jugoslavenske, slovenske, talijanske,
njemake, zajednice bivih drava SS, panjolske, vicarske, irske, slovake i dr.
Kod HDVZ u ileu zamjeuje se jaka regionalna pripadnost Hrvata u Magellanesu koji i u virtualnom prostoru najvie ostaju unutar svog fizikog okruenja/regije.
Naglaen je identitet rodnog mjesta stoga je sadraj njihove komunikacije uglavnom vezen s Dalmacijom. Pokazatelj jake identifikacije s regijom je i VZ koja je najvjerojatnije
utemeljena i u fizikom prostoru pod nazivom Magellanci15 u Santiagu iji su lanovi i
hrvatski potomci. Ostale HDVZ u ileu u svom lanstvu imaju najvie prijatelja/lanova/zajednica iz ilea, potom Argentine, drugih zemlja June Amerike, i HVDZ koji okupljaju cjelokupnu hrvatsku dijasporu. U meusobnoj razmjeni tekstualnih i fotografskih
sadraja kao elementima komunikacije zapaaju se razliiti sadraji i vizualna virtualna
etnja kroz hrvatske gradove i obalu. One imaju vie stil predstavljanja s detaljnim opisom putem web stranica. U Santiagu to su razliite grupe intelektualaca razliitih profila i
profesija kojih vee hrvatsko porijeklo. Analizirajui lanove/prijatelje mogli bi zakljuiti
kako nisu vezani uz druge slavenske zajednice u ileu kao to je to sluaj s Argentinom.
Naime, na online drutvenoj mrei Facebooku od drugih slavenskih zajednica nalazimo
Slovence i Srbe. Slovenci su mala VDZ putem koje se eli saznati koliko ima i gdje Slovenaca u ileu, a Srbi u ileu registrirani su na podruju grada Santiaga. U svom profilu
predstavljaju se kao informativna grupa srpske kolonije u ileu. Unutar profila, odmah
poslije tekstualnog predstavljanja iznose povijest Srba u ileu preslikavajui povijest Hrvata u ile16 kroz prizmu jugoslavenskih institucija ili govorei o dalmatinskim Srbima.17
15
Povratnica iz ilea u jednom intervjuu spominje potomke Hrvata koji su doli studirati u Sanitago
kao sinovi Magellanesa. U Santiagu su se druili pripadnici iste etnike grupe (Hrvati) po regionalnoj osnovi (Magallanci), i zajedno s drugim pripadnicima etnikih skupina iz Magallanesa (Peri
Kaselj 2012).
16
HVDZ Croatian Diaspora komenitrala rubriku povijest Srba u ileu rijeima: Koje su ovo lazi.
Ovo su sve Hrvati koje ste naveli. Sramotno je the Hrvate prodajete pod Srbe. Ovo ce vas skupo kostati! Administrator M.N. iz VZ Ujedinjeni Srbi Latinske Amerike odgovara: Croatian Diaspora,
160

Ovdje valja napomenuti da unato tomu to su Hrvati iselili u najveem broju u JA, za
razliku od Srbije nema krovne institucije koja ih okuplja. Naime grupa Ujedinjeni Srbi
Latinske Amerike virtualna je zajednica srpske dijaspore koja se predstavlja i putem web
stranice, a utemeljena je i u fizikom prostoru.18 Putem web stranice svi prilozi se mogu
itati na srpskom i panjolskom (latinica i irilica). Opisana je povijest Srba u Latinskoj
Americi, geografske i drutvene karakteristike zemalja, aktualnosti i dr.
HVDZ u ileu nisu povezane ni s drugim virtualnim imigrantskim zajednicama,
kao to je sluaj u Argentini, iako je vidljiva participacija i sudjelovanje na festivalima
povodom Dana imigranata to moe ukazivati i na manje ili ne identifikaciju s pojmom
imigrantski identitet.
Prijatelji su i lanovi krovne hrvatske iseljenike organizacije koja je predstavljena i u kiber prostoru Hrvatski svjetski kongres (HSK)19 koji ima svoje podrunice diljem svijeta gdje ima hrvatskih iseljenika, pa tako i u ileu i Argentini.
HVDZ u Argentini esto, u ileu jako rijetko povezuju se i s HVZ u Hrvatskoj
koji predstavljaju odreene politike stranke. HVDZ iz Argentine uglavnom su povezane
s strankama desne politike orijentacije: Putem online drutvenih mrea HVDZ u Argentini sudjelovali su u nekoliko transnacionalnih politikih akcija: krug za trg, peticija za
rjeavanje zloina Udbe i izruenje Perkovia i Mustaa njemakom sudstvu, pismo potpore Josipu imuniu, za hrvatski Vukovar, stop irilici u Vukovaru i dr.
ZAKLJUAK:
ETNIKE ZAJEDNICE U KOMUNIKACIJSKOM MEDIJU DRUTVA
Kroz nae istraivanje i interpretaciju podataka pokazalo se da su HDVZ u ileu
novi oblik virtualne etnike zajednica koje nastaju po logici kompjuterskog medija komunikacije i na temelju njemu svojstvenog koda. U sluaju online drutvene mree Facebooka taj kod je prijatelj/nije prijatelj. Taj kod omoguuje da se realnost prikljui na
navedi molim te sta su lai, ne verujem da je neko imao nameru da lae a ako jeste u ime istine daj
neki kontraargument bas me zanima sta nije tano, hvala. Na ovaj nain zapoinje rasprava gdje su
ukljuuje vie hrvatskih i srpskih VZ, ali nema niti jedne HDVZ iz ilea.
17
Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata dok se jo nije afirmirao pokret Jugoslavenske narodne obrane
(JNO) kao legitimnog politikog tijela Hrvata, Srba i Slovenaca Hrvati u ileu preuzimaju srpsko dravljanstvo budui su se i s austrougarskim dravljanstvom (koja je bila strani Centralnih sila), automatski nali nacrnoj listi iseljenikih saveznikih kolonija. Tu listu su prvo uspostavili Englezi u vidu zabrana ulaska i koritenja engleskih brodova. Iz tog su se razloga hrvatski iseljenici odricati austrougarskog dravljanstva obraajui se u poetku ruskim, poslanstvima, a malo zatim i srpskim konzulatima (Peri Kaselj, 2010). Mogue je da Srbi iz ovog razloga svojataju/prikazuju Hrvate kao Srbe.
18
Prema statutu USLE l. 1. Udruenje graana Udruenja Srba Latinske Amerike (u daljem tekstu:
Udruenje) je dobrovoljno, nevladino i neprofitno udruenje, osnovano na neodreeno vreme radi ostvarivanja ciljeva u oblasti povezivanja srpske dijaspore u Latinskoj Americi sa svojom matinom dravom, Republikom Srbijom i jaanje svih oblika suradnje izmeu Republike Srbije i drava Latinske
Amerike. l. 4. Udruenje ima sedite u Kraljevu, Republika Srbija.
19
Hrvatski svjetski kongres (HSK) je meunarodna, neprofitna, nevladina i nestranaka organizacija,
koja za zadau ima povezati sve Hrvate i Hrvatice, hrvatske Udruge i ustanove izvan Domovine i tako
stvarati bolje uvjete i interese hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva. Ciljevi Hrvatskog
svjetskog kongresa su unapreenje zajednitva meu Hrvatima, ostvarenje njihovih tenji, osiguranje
kontinuiteta i razvoja vjerskog, duhovnog, kulturnog, drutvenog i portskog naslijea u Hrvata
(www. crowc.org).
161

virtualnost tako to osoba koja je odranije na mreu na neki nain mora potvrditi identitet onoga koji pristupa po prvi put. No, osobe se esto ne pojavljuju pod svojim pravim
imenom nego pod pseudonimom dakle anonimno. Nitko ne moe biti siguran da iza takvih identiteta ne stoje i kompjuterski programi koji samo fingiraju drutvenost20 (Krmer
2011, 46). Pokazalo se da su u veini sluajeva ove zajednice naslonjene na stvarni fiziki prostor gdje egzistiraju u formalnom obliku imigrantskog/iseljenikog drutva tako da
jo uvijek moemo govoriti o preplitanju realnog i virtualnog. Tako se neki od lanova
virtualnih zajednica poznaje i u fizikom off line svijetu. U virtualnom svijetu nemaju ogranienja kao to je sluaj s tradicionalnim iseljenikim zajednicama ve se istovremeno
povezuju, komuniciraju s vie osoba diljem svijeta, te svakodnevno, po vlastitom izboru
mogu virtualno posjetiti domovinu Hrvatsku. Fiziki i virtualni prostori nisu odvojeni,
ve su meusobno povezani i isprepleteni. Fiziki prostor, mjesta gdje ive i gdje su registrirani imaju direktan utjecaj i na virtualni prostor, na nain njihova predstavljanja i komunikacije. Konfiguracija dijasporske hrvatske zajednice iz koje potjeu: geografski prostor iseljavanja, naseljavanja (predaka), vrijeme iseljavanja, suivot s lanovima vlastite
ili drugih etnikih zajednica uvelike oblikuje njihov identitet. Kako je sam razvoj hrvatskih zajednica u ileu i Argentini nije takao jednoobrazno i pravocrtno, te se nije moglo
govoriti o jednom tipu hrvatske zajednice, ve o vie hrvatskih zajednica koje su imale
svoj jedinstven nain oblikovanja i opstanka, tako i danas unutar kiber prostora postoji
itav spektar razliitih hrvatskih virtualnih dijasporskih zajednica. Najvea je razlika meu potomcima ekonomskih migranata i potomcima politikih migranata. Druga grupa nije prepoznata unutar HVDZ u ileu, dok u Argentini predstavlja najaktivnije i najvitalnije grupe kako u fizikom toko i u virtualnom prostoru. Visoka je korelacija etnikog i
religijskog faktora kod potomaka politikih migranata to ukazuje na povijest razvoja zajednice gdje je vaan utjecaj imala hrvatska katolika crkva. Kroz fotografski diskursinterijera i eksterijera iseljenikih drutva, materijalne i nematerijalne etnike batine zapaa se vii ekonomski status i znaaj hrvatske zajednice u ileanskoj sredini negoli to je
to sluaj s Argentinom. Stjee se dojam kako je kod ileanskih Hrvata etninost stvar
osobnog izbora pojedinaca koji u itavom spektru razliitih identitetskih izbora biraju etninost kao vano obiljeje onog to ih ini to to jesu. Oni ne polemiziraju s hrvatskom
prolosti, o domovinskom ratu, o aktualnim politikim dogaajima. Ne skrivaju ni ivot
unutar jugoslavenskih iseljenikih drutava ve to smatraju neizostavnim dijelom svoje
prolosti. Mogli bi definirati taj odnos prema Hrvatskoj kao slobodan, otvoren, bezrezervan. Takav odnos pokazuju i ileanskom drutvu. Imaju mogli bi rei etniko samopouzdanje, jer su potomci Hrvata koji su svojim vrijednosnim kodeksom rada, upornosti i
potenja bili prihvaeni, izgraivali i ostali vaan dio ileanskog identiteta i kulture.
Iako su hrvatske zajednice u ileu i Argentini stare preko sto godina, pogotovo u
ileu gdje nije bilo niti nakon Drugoga svjetskoga rata znaajnog obnavljanja etnike
zajednice opstanak do danas mnogih iseljenikih drutava kao i kreiranje preko trideset
HDVZ ilea i preko etrdeset HDVZ u Argentini govori o snazi i vanosti etnikog faktora u oblikovanju identiteta pojedinca i zajednice i u kiber prostoru.
Iako HVDZ zajednice imaju razliita pamenja i razliita sjeanja sve one,
svaka na svoj nain pokazuju jaku emotivnu vezu prema zamiljenoj domovini, kao i
20
Ve je 70-ih godina prolog stoljea kreiran kompjuterski program ELIZA koji je toliko dobro podraavao drutveno komuniciranje da su i ispitanici koji su znali da je u pitanju stroj ve nakon kratkog
vremena odbijali da u to povjeruju (Carr 2011, 26770).
162

potrebu uvanja etnikog nasljea koje su im ostavili njihovi predci. Virtualni prostor
mijenja njihov odnos prema Hrvatskoj. Ona je tu svakodnevno, blizu u domovima i pokraj pojedinca ma gdje se oni nalazili. U virtualnom prostoru migrantskih etnikih zajednica Hrvatska je glavna tema komunikacijskog djelovanja oko koje se one konstruiraju i
reproduciraju. Istraivanje je potvrdilo nau teorijsku pretpostavku da e postojanje medija komunikacije stvarati zajednice koje tada po kodovima i programima toga medija
proizvode svojstvene diskurzivne prakse s formama simbolikog razgraniavanja i specifinim standardima ponaanja i ritualima. Nastaju mediju svojstvena pravila koja, ini se,
imaju karakter pravila svojstvena igrama. U temelju tih pravila je jednostavno binarno
kodiranje like/dislike, klik/ne klik, prijatelj/nije prijatelj prihvaanje/ne prihvaanje.
Dakle, polako se iz jednog novog medija diferencira djelomini virtualni drutveni sistem
za konstruiranje zajednica po afinitetu. I na kraju, ini se, mada je prerano na osnovi jednog istraivanja donositi sigurne zakljuke, da moda u budunosti treba oekivati
daljnju diferencijaciju realnih i virtualnih identiteta. Jer ako komunikacija, tj drutvo, nije
sastavljeno od pojedinaca u realnom svijetu, zato to ne bi bilo jo izraenije u virtualnom svijetu. Moda je drutvo pronalo svoj istinski medij, kompjuter internet, (sada
ve u formi pametnih telefona) koji e omoguiti beskrajne operacije komuniciranja
osloboenih svih ogranienja realnoga svijeta, pa ak i realnih ljudi. U stvari to se ve
dogodilo u oblasti u kojoj su se ponajvie isprepleli strojevi i ljudi ahu. Kompjuterski
strojevi (programi) za igranje aha su nakon to su postali nadmoni ljudima poeli igrati
svoje beskrajne turnire negdje u dubinama kiber prostora.
LITERATURA
Anderson, Benedict. Nacija zamiljena zajednica: razmatranja o porijeklu i irenju nacionalizma. Zagreb: kolska knjiga, 1990.
Apadurai, Arjun. Kultura i globalizacija. Beograd: Biblioteka XX vek, 2011.
Asmann, Jan. Collective Memory and Cultural Identity. New German Critique 65 (1995): 12133.
Banovac, Boris. Drutvena pripadnost, identitet, teritorij socioloko istraivanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet, 1998.
Bauman, Zygmunt. Kultura i drutvo. Beograd: Prosveta, 1984.
Berger, Peter L. i Thomas Luckman. Socijalna konstrukcija zbilje. Zagreb: Naprijed, 1992.
Boi, Saa. Uloga dijaspore u procesu transnacionalizacije. Revija za sociologiju 34 (2001): 117131.
Boi, Saa. Nacionalizamnacija, 'transnacionalizam' 'transnacija', mogunost
terminolokog usklaivanja. Revija za sociologiju 35, 34 (2004): 187203.
Burgin, Viktor. Looking at Photographs. U Thinking Photography, uredio Viktor Burgin, 142
154. PalgraveMacmillanNew York, 1982.
Carr, Nicholas. Plitko: to internet ini naem mozgu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2011.
Clifford, James. Routes: Travel and Translation in the Late Twentieth Century. Cambridge: Harvard University Press, 1997.
Donath, Judith. Identitet i prijevara u virtualnoj zajednici. U Etnografije interneta, 125160.
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku & Ibis grafika, 2004.
Giddens, Anthony. New Rules of Sociological Method: Apositive Critique of Interpretative Sociologies. New York: Basic Books, 1976.
Giddens, Anthony. The Constitution of Society: Outline of the Theory of Structuration. Cambridge:
Polity Press, 1984.
Gulin Zrni, Valentina. Prostor i mjesto u hrvatskoj etnologiji/kulturnoj antropologiji. U Mjesto,
nemjesto interdisciplinarna promiljanja mjesta i kulture, uredile Jasna apo & Valentina Gulin Zrni, 69110. Zagreb: Biblioteka nova etnografija, 2011.
163

Hall, Stuart. Introduction: Who needs Identity. U Questions of Cultural Identity, edited by Stuart
Hall and Paul Du Gay, 117. London, 1996.
Halbwach, Maurice. On Collective Memory (Coser A. Levis, ur. i prev.). ChicagoLondon: The
University of Chicago Press, 1992.
Goffman, Erving. Kako se predstavljamo u svakodnevnom ivotu. Beograd: Geopolitika, 2000.
Jones, Steven. Virtuelna kultura: Identitet i komunikacija u kiber drutvu. Beograd: Biblioteka XX
vek, 2001.
Kaufmann, Jean Cloude. Iznalaenje sebe. Jedna teorija identiteta. Zagreb: Biblioteka antiBARBARUS, 2006.
Knner, Georg & Armin Naseehi. Niklas Luhmanns Theorie sozialer Systeme: Eine Einfhrung.
Mnchen, 1993.
Krmer, Sybille. Medij kao trag i kao aparat. U Carstvo medija, uredio Draen Katunari. Zagreb: Literis, 2012.
Luhmann, Niklas. Drutveni sistemi: osnovi opte teorije. Sremski Karlovci i Novi Sad: Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, 2001a.
Luhmann, Niklas. Znanost drutva. Zagreb: Politika kultura, 2001b.
Luhmann, Niklas. Drutvo drutva. Zagreb: Naklada Breza, 2011.
Luhmann, Niklas. Liebe als Passion: Zur Codierung von Intimitt. Frankfurt/M, 1982.
Luhmann, Niklas. Die Realitat der Massenmedien. Wiesbaden: GWV Fachverlage Gmbh, 2004.
McLuhan, Marshall. Razumijevanje medija: Mediji kao ovjekovi produeci. Zagreb: Golden Marketing Tehnika knjiga, 2008.
Mitra, Ananda. Virtuelno zajednitvo: Traei Indiju na internetu. U Virtuelna kultura. Identitet i komunikacija u kiber drutvu, uredio Steven Jones, 91126. Beograd: Biblioteka XX vek, 2001.
Peri, Marina. Obrasci transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u ileu (magistarska disertacija). Zagreb: Fakultet politikih znanosti, 2004.
Peri Kaselj, Marina. Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u ileu i
Argentini (doktorska disertacija). Zagreb: Filozofski fakultet, 2010.
Peri Kaselj, Marina. Etniki identitet hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u ileu u kontekstu
povijesnih i drutvenopolitikih promjena u zemlji podrijetla. U Institucionalizacija hrvatske
dijaspore, uredio Saa Boi, 97130. Zagreb: Naklada Jesenski Turk, 2012.
Peri Kaselj, Marina. Dijasporske zajednice u kiber prostoru: virtulani identiteti hrvatskih etnikih
zajednica u ileu i Argentini. Studia Etnologica Croatica (2014) (u objavi).
Portes, Alejandro, Luis Guarnizo, & Patricia Landold. The stady of Transnationalism: Pitfalls and
Promises of an Emergent Social Field. Ethnic and Racial Studies 22 (1999): 217237.
Povrzanovi Frykaman, Maja. Povezati mjesta, izdrati udaljenost: iskustva i implikacije transmigrantskih putovanja. Narodna umjetnost 38/2 (2001): 1131.
Shields, Rob. Kulture interneta. Zagreb: Naklada Jesenski Turk&Hrvatsko socioloko drutvo, 2001.
Shils, Eduard. Primordial, Personal, Secred and Civil Ties. British Journal of Sociology 8 (1957):
130147.
Smith, Anthony D. The Ethnic Origins of Nations. Oxford: Basil Blackwell, 1988.
Stubbs, Paul. Zamiljanje Hrvatske: Istraivanje raunalno posredovanih javnih sfera dijaspore. U
Etnografije interneta, 195218. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Ibis grafika, 2004.
Tajfel, Henri & John C. Turnrer. The Social Identity Theory of Intergroup Behavior. U Psychology of Intergroup Relations, edited by S. Worchel and L. W. Austin, Chicago: NelsonHall, 1986.
Turkle, Sherry. Life on the Screen. Identity in the Age of the Internet. New York: Touchstone Book, 1995.
Vertovac, Steven. Conceiving and Researching Transnationalism. Ethnic and Racial Studies 22,
2 (1999): 447462.
Vukovi Juro, Tanja. Kako nastaju kolektivna sjeaja: promiljanja o inerakcionistikom modelu kolektivnog sjeanja. Revija za sociologiju 40 (2010): 79103.
164

Vukui, Ana Marija. O proetosti virtualnog i stvarnog: Primjer jednog lokalnog web foruma. U
Mjesto, nemjesto interdisciplinarna promiljanja mjesta i kulture, uredile Jasna apo &
Valentina Gulin Zrni, 399418. Zagreb: Biblioteka nova etnografija, 2011.
Watson, Nessim. Zato raspravljamo o virtuelnoj zajednici: historija sluaja phish.net. U Virtuelna kultura. Identitet i komunikacija u kiber drutvu, uredio Jones Steven, 161128. Beograd: Biblioteka XX vek, 2001.
Weber, Max. Privreda i drutvo, I i II. Prosveta: Beograd, 1976.
WEB STRANICE
www.profesionalescroatas.cl
www. croatiatotales.com
www.raicesistrianas.com.ar
www.domovina.cl
www.studiacroatica.ar
www.estadiocroata.cl
www.barriocroata.cl
www.serbiosunidos.com
www.croaciaviva.com
VIRTUAL DIASPORA IDENTITIES ANALYSIS OF THE CROATIAN

VIRTUAL COMMUNITIES IN CHILE ON THE SOCIAL NETWORK
FACEBOOK
Summary: Today, in Chile Croatian emigrants and their descendants are gathering in
numerous cultural, sport, artistic and professional communities through as to implement
their ethnicity. With expansion of new communication tools; Internet a new form of sociability, ethnic gathering, communication and interaction in virtual space is developed.
These are virtual diaspora communities that are created in cyber space based on ethnicity. In this paper, our intention is to explore how the new medium of communication
Internet affects / changes the relationship of Croatian diaspora toward Croatia? Whether
online and offline spaces; virtual or physical, are separated, overlap or are in codependence and what is their result? How are Croatian diaspora virtual community (HDVZ)
in Chile are presented and what is their interaction code in their mediation and their
identification? Addressing these scientific questions we draw attention to the paths of formatting, types and differences of emigrant identities. As to explore the identity HVDZ we
have chosen the popular social network Facebook via a search engine by selecting the
communities that are classified in a category Croatians in using three elements of analysis; 1. Analysis of profile images/ photos and descriptive; their description in words /representation (if there are some); 2. Analysis of images / photos from the album of the
profile owners in the profile category titled photos and any comments or tags on the image/photo. 3. Membership with other groups / communities visible in the profile category
titled memberships /friends. Our initial hypothesis implies correlation in constructing
diaspora virtual identity with the configuration (historical development, form, structure )
of the communities.
Key words: cyber space, virtual diaspora communities, Chile, identity, ethnicity, medium
of communication, society, social system.
165
ULOGA INTERNETA U KORIENJU KAPACITETA

INTELEKTUALNE DIJASPORE
UDK 004.738.5:314.745-054.72
Milica Veskovi Anelkovi

Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet
milica.ves@gmail.com
Mirjana Bobi
matildab@eunet.rs
Saetak: U periodu opte drutvene i ekonomske krize, kada sa jedne strane postoji potreba za
razvijanjem konkurentnosti i ekonomije zasnovane na znanju i inovacijama, sa druge strane nae drutvo se suoava sa starenjem stanovnitva i smanjivanjem broja radno sposobih graana, pa je usled
toga potrebno okupiti sve resurse koji mogu biti na raspolaganju kako bi se odgovorilo na postojee
izazove. Jedan od uzroka sumorne slike dananje Srbije, ali i, nepovoljnih prognoza za budunost, pored negativnog prirodnog prirataja, jeste i negativna neto migracija koja se kretala oko 15 hiljada
u periodu 2008-2010. Migracije se u naem drutvu uglavnom posmatraju iz ove demografske
perspek-tive, kao gubitak stanovnitva, i retko se prepoznaju njihovi razvojni potencijali. Meutim,
odlazei u druge zemlje, nai iseljenici usvajaju nova znanja i vetine, stiu nove kontakte, postaju deo
globalnog trita rada, globalne mree znanja i bivaju upoznati sa globalnim trendovima u oblasti
svog rada. U isto vreme, naa dijaspora ostaje povezana sa Srbijom kroz drutvene mree, privatne i
profesionalne, preko kojih mogu da prenesu svoje resurse. Jedan od najefikasnijih naina
usmeravanja tih resursa jeste internet. Kreiranje webstranice namenjena dijaspori i njenom ulaganju u maticu, s jedne strane, omoguilo bi zemlji porekla da upozna kapacitete svojih iseljenika gde
su naseljeni, koje je njihovo obrazovanje, iskustvo koje su stekli, i na kraju kojim materijalnim i drutvenim kapitalom raspolau, a koji su voljni da usmere u razvoj matine drave. S druge strane,
pripadnicima dijaspore je tako omogueno da uvek imaju uvid u aktuelne probleme i potrebe matine
drave to omoguava njihovu efikasno i efektivno angaovanje. Pored toga, internet, omoguava lake umreavanje samih lanova dijaspore, kao i graana zemlje porekla, to doprinosi broj razmeni
ideja i lakoj mobilizaciji prilikom zadovoljavanja potreba drutva i ulaganju u prosperitet matine
drave. Ovakva inicijativa u Srbiji postoji, ali ostaje problem stalnog auriranja podataka i njihovog
daljeg korienja.
Kljune rei: dijaspora, matica, prosperitet, intelektualna dijaspora, web stranica, online komunikacija, online istraivanja.
Milica Veskovi Anelkovi, Mirjana Bobi

UVOD
Izazovi savremenog sveta u vezi sa nemilosrdnom borbom u areni kapitalistikih
odnosa, dodatno zaotrenom svetskom ekonomskom krizom 2008. godine, stvaraju pojaanu potrebu nacionalnih drava za konkurentnou ekonomije, posebno one bazirane na
znanju i inovacijama. Srbija kao poluperiferijsko drutvo u svetskom kapitalizmu ne samo da ne poseduje kapacitete da uestvuje u takvoj utakmici, ve je suoena i sa poodmaklim procesima depopulacije i starenja stanovnitva, nastalih udruivanjem nedovoljog
raanja i konstantno visokih nivoa emigracije od oko 15.000 godinje (Nikitovi 2013;
Pavlov 2012). Usled deformisanja starosno polne strukture konstatno opada udeo radno
sposobnih graana, posebno mladih, obrazovanih, sa visokim humanim kapitalom, neophodnih za razvoj drutva i izdravanje rastueg kontingenta starih. Posmatrano iz perspektive razvoja i ekonomskog napretka, posebno je dramaino iseljavanje visokokvalifikovanog stanovnitva koje je, podstaknuto katastrofalnom drutvenoekonomskom situacijom u zemlji, svoj maksimum dostiglo devedesetih godina prolog veka, ali se nastavilo i
nakon smirivanja sukoba i relativnog ekonomskog oporavka i demokratizacije drutva,
posle 2000. Njihov odlazak, pored toga to se posmatra kao uzrok demografskog gubitka
(kao i uostalom odlazak svih drugih radno sposobnih graana i njihovih porodica, odnosno potomstva), predstavlja se i kao jedan od uzroka nedovoljnih kapaciteta Srbije za oporavak od dugotrajne stagnacije i dostizanje ravnopravnijeg poloaja u savremenom sistemu meunarodnih odnosa.
Negativno znaenje emigracije naih visokokvalifikovanih graana u kontekstu
budunosti Srbije, prvenstveno u oblasti nauke, privrede, tehnolokog razvoja i ekonomije, predstavlja vladajui domai struno politiki diskurs o ovom fenomenu. Meutim,
esto se prenebregava njihov dosadanji doprinos naem drutvu ili se on posmatra samo
iz perspektive priliva materijalnih resursa u maticu. Finansijska sredstva, odnosno materijalna pomo, koju svojim radom u inostranstvu stie naa ekspertska dijaspora, uglavnom
se usmeravaju u odravanje ili poboljanje drutvenog poloaja njihovih porodica, a veoma retko u pokretanje poslovnih aktivnosti u matinoj zemlji.
Prilikom razmatranja koristi i tete od iseljavanja intelektualne dijaspore, a koju
ine nai naunici, inenjeri i profesionalci u svojoj oblasti koji ive u inostranstvu, za zemlju porekla, mora se imati na umu da finansijski i preduzetniki resursi (doznake, strane
direktne investicije, trgovina, uteevina, poslovna ulaganja, humanitarna pomo), kao
najvidljiviji oblik njihovog ulaganja u maticu, nisu jedini razvojni potencijali naih strunjaka u svetu. Mnogo vei doprinos prosperitetu drava moe imati od ulaganja druge vrste resursa koje je ova populacija stekla ivotom van granica na prvom mestu ljudskih
(obrazovanje, trening, vetine i znanja steena u uslovima razliitim od domaih i u saradnji sa uspenim pojedincima iz oblasti kojom se bave), socijalnih (mree izmeu lanova dijaspore, povezivanje zemlje destinacije i matice, profesionalne, porodine veze, itd),
emocionalnih (nostalgija, dobra volja za saradnju i ulaganje) i lokalnih (upoznatost sa lokalnim kontekstom i posebna povezanost sa mestom porekla) (Bobi 2009). Svi navedeni
resursi idu na stranu optimistikog posmatranja iseljavanja strunjaka i uz razvijenu svest
matine drave, daju podsticaj njenim akterima na razvijanje adekvatnih i koordiniranih
politika usmerenih na ovu populaciju.
Kada je re o srpskoj naunoj dijaspori, podsetimo se da mi u inostranstvu imamo izuzetne naunike koji grade karijeru na vodeim svetskim univerzitetima i instituti168
Uloga interneta u korienju kapaciteta intelektualne dijaspore

ma, a koji steeno iskustvo i znanje i mogu i ele da primene u domovini. Zatim, irom
sveta ive i rade nai odlini preduzetnici koji poznaju svetske trendove i imaju izgraene
poslovne meree to im omoguava da uspeno posluju u matici u kojoj ve imaju solidne socijalne mree i upoznati su sa kulturom i obiajima. Pored toga, na osnovu do sada
obavljenih istraivanja (Grei 2010; Pavlov 2011; Filipovi 2012), evidentno je da su
lanovi nae intelektualne dijaspore spremni da dalje grade mree sa Srbima koji borave
u svim delovima sveta i da udruenim snagama prue podrku mladim ljudima koji su
motivisani da steknu nova znanja i iskustva koja bi kasnije mogli primeniti u Srbiji.
Razvijanje adekvatnih migracionih politika koje bi podstakle i potpomogle korienje i usmeravanje postojeih, pomenutih resursa dijaspore, trebalo bi da predstavlja
jedinstveni cilj nae politike elite nezavisno od njihovih smena na dravnom vrhu. O
njenoj svesnosti o razvojnom potencijalu iseljenika, svedoe razna dokumenta1 nastala sa
dobrom namerom, ali bez odgovarajue podrke svih lanova vlasti, primenljivosti i meusobne koordiniranosti. Jedan od poetnih koraka razvijanja uspene migracione politike treba da predstavlja i mapiranje naih ljudi u svetu koje bi obuhvatalo njihove line
podatke, trenutnu destinaciju (uz stalno auriranje), stepen postignutog formalnog obrazovanja, profesionalne uspehe, ukljuenost u nacionalne i profesionalne mree kao i nain na koji su spremni da pomognu razvoju Srbije. Upravo u ovom poetnom koraku kreiranja podsticajnih polika prema dijaspori, presudnu ulogu imaju informacione tehnologije. Kreiranje internet stranice namenjene dijaspori i njenom ulaganju u maticu, s jedne
strane, omoguilo bi zemlji porekla da upozna kapacitete svojih iseljenika, a pripadnicima dijaspore bi tako bilo omogueno da uvek imaju uvid u aktuelne probleme i potrebe
matine drave to bi olakalo njihovo svrsishodno angaovanje. Pored toga, internet,
omoguava lake virtuelno povezivanje samih lanova dijaspore, kao i graana zemlje
porekla, to doprinosi broj razmeni ideja i lakoj mobilizaciji u cilju zadovoljavanja potreba drutva i ulaganje u prosperitet matine drave. Ovakva inicijativa u Srbiji postoji,
ali ostaje problem stalnog auriranja podataka i daljeg korienja.
Cilj ovog rada jeste da se ukae na mesto i ulogu interneta u mobilizaciji intelektualne dijaspore radi uea u razvoju matine drave. Pre nego to prikaemo iskustva
Srbije i drugih drava u kreiranju i korienju ovih modela angaovanja, u prvom delu
rada emo prikazati savremene trendove u prouavanju migratornih kretanja uopte, kao i
osnovne teorijske okvire koji se naunoj literaturi koriste prilikom njihovog prouavanja.
Dalje, posebno emo naglasiti promenu stava prema ekspertskoj dijaspori i to iz perspektive zemalja porekla, sa ukazivanjem na kljunu ulogu razvoja informacionih tehnologija
u njenoj broj i svrsishodnoj organizovanosti u cilju ulaganja u prosperitet zemlje porekla. Pri tome, uz prikaz izmenjenog teorijskog okvira i pojmova, ukazaemo i na dva
smera moguih inicijativa angaovanja dijaspore u razvoju. U oba sluaja, videemo da
kreiranje internet sajtova omoguava brzi protok informacija i inovacija, ideja, kako meu lanovima dijaspore, tako i prilikom njihove komunikacije sa zemljom porekla. Radi
ilustracije savremenog funkcionisanja partnerstva matice i dijaspore, naveemo primere
pozitivnih iskustava nekih drava, ali i pokuaje Srbije i naih intelektualaca da je uspostave.
1
Neka od njih su Strategija ouvanja i jaanja odnosa matine drave i dijaspore i matine drave
i Srba u regionu (2011); Strategija naunog i tehnolokog razvoja Republike Srbije 2010-2015;
Nacionalna strategija privrednog razvoja Republike Srbije od 2006-2012.
169

1. SAVREMENE MIGRACIJE I AKTUELNI TEORIJSKI OKVIRI
U PROUAVANJU MIGRACIJA
Krajem prolog i poetkom ovog veka, dolo je do velikih promena kako u samim migratornim tokovima, tako i u posmatranju ovog fenomena od strane naune zajednice. Naime, promene koje su se dogodile kao posledica nezaustavljivog procesa globalizacije, podranog razvojem informacionih tehnologija i komunikacijama, propraene su i
promenom teorijskih koncepata. Meutim, pre nego to panju usmerimo na aktuelni teorijski okvir primenjivan na ovom fenomenu, moramo istai injenicu da je broj migranata
enormno porastao. Naime, populacija migranata raste po stopi vioj od rasta ukupne svetske populacije (Bobi i Babovi 2013, 213). Prema proceni Ujedinjenih nacija iz 2002,
ukupno 185 miliona ljudi ivelo je due od dvanaest meseci van zemlje porekla, ili 2%
ukupnog svetskog stanovnitva (navedeno prema: Castels and Miller 2003, 12). Imajui
ove podatke u vidu, moemo slobodno rei da je nae doba, doba migracija (Castels
and Miller 2003, 17). U takvoj situaciji, sasvim je razumljivo razvijanje drugaijeg institucionalnih okvira, odnosno kompleksnih migracionih politika za kontrolu i upravljanje
ovim kretanjima (Bobi i Babovi 2013), koji, pored porasta mobilne populacije u obzir
uzimaju i promene njene strukture i drugih kvaliteta.
to se tie samog migracionog procesa, ova kretanja vie ne predstavljaju trajno
iseljavanje stanovnitva iz mesta roenja i nastanjivanje na novoj teritoriji. Naprotiv, naseljavanje migranata na novoj lokaciji vie nije definitivno, tj. migranti ne ostaju trajno (ili do
penzionisanja) na odreenoj teritoriji, ve zavisno od uslova na tritu rada, potreba kompanija koje se danas ire na vie kontinenata, ali i ekonomske situacije u zemlji porekla i
destinacije, oni menjaju mesta stanovanja, a u skladu sa sopstvenim interesom. S tim u vezi,
u okviru teorijskog koncepta danas se umesto pojma migracija sve vie koristi pojam mobilnosti stanovnitva. Pored toga, otvorena mogunost za povratak i ponovno iseljavanje i to u
vie navrata, podstakla je na upotrebu pojma cirkularnih migracija, koje variraju u smeru i
intenzitetu, zavisno od potreba i ekonomskih uslova na tritu rada.
Selektivnost migranata ne samo da se zadrava i u savremenom kontekstu, ve
biva i pojaana. S jedne strane i nadalje je mobilnost gotovo nedostupna najsiromanijem
stanovnitvu usled materijalnih trokova ovog procesa, a najprivlanija je pripadnicima
srednje klase, koji poseduju materijalne resurse i socijalne kapitale, a oseaju da ne mogu
da zadovolje svoje potrebe u zemlji porekla. S druge strane, pootravanje selekcije imigranata od strane razvijenih zemalja prijema, utie da najvei udeo migratornog stanovnitva
ine visokoobrazovani graani i preduzetnici. Oni ine ak treinu ukupne populacije
migranata (Morokvai 2011, 14). Ovaj podatak u potpunosti opravdava poveane napore
kako politiara i ekonomista tako i strunjaka iz oblasti drutvenih nauka da usmere panju
na njihov mogui doprinos kako za zemlju porekla, tako i prijema.
Ranije istorijske periode meunarodnih migracija (o njima vie: u Massey 2003;
Bobi 2013) pored dugotrajnog boravka u zemlji destinacije, karakterie i povezanost sa
lanovima porodice i prijateljima u matinoj dravi. Ova povezanost je olakavala i drugim
potencijalnim migrantima da se dosele na istu teritoriju (laki pronalazak posla, stana, ublaavanje emotivnih i drugih materijalnih trokova), a irenjem ovih veza dolazi do stvaranja migrantskih mrea (Predojevi Despi 2009) za koje autori smatraju da su same po sebi
dalje odravale migratorne procese (Massey 2005). Danas je ta povezanost migranata, potencijalnih migranata i nemigratornog stanovnitva u zemlji porekla intenzivnija usled ola170

kane, jeftine ili potpuno besplatne komunikacije preko interneta. Meutim, savremene
migracije ne belee samo povezivanje imigranata sa pojedincima iz zemlje porekla. Oni se
sve intenzivnije povezuju sa svojim sunarodnicima nastanjenim u drugim zemljama i tako
zajedno sa nemigratornim stanovnitvom u zemlji porekla stvaraju transnacionalne zajednice (Levitt 2001). Takve zajednice obuhvataju guste mree izvan politikih granica (Portes
1997, 812), koje su u savremenoj literaturi nazvane transnacionalne mree (Vertovec
2002) i utiu na to da se povezanost ljudi proiri i na povezanost razliitih lokaliteta (zemlje
porekla i svake druge zemlje u kojoj ive njeni graani), to utie na stvaranje transnacionalnih drutvenih polja (Levitt 2001, 197). Ona obuhvataju sve aspekte drutvenog ivota
nastaju prvo kao odgovor na ekonomske odnose migranata i nemigranata, proirujui se na
drutvene, politike i religiozne odnose.
Primeujemo, dakle, da se savremene migracije, pored toga to zamenjuju relativnu trajnost i promoviu cirkularnost, odlikuju povezanou ljudi i institucija, tj. mreama koje prevazilaze nacionalne granice. Usled toga, dominantan teorijski okvir (koji se
uvodi krajem prolog veka, a postaje gotovo nezaobilazan nakon 2000tih) u prouavanju
migracija postaje koncept transnacionalizma koji upuuje na kulturno, ekonomsko i politiko povezivanje ljudi i institucija unutar razliitih konteksta ukljuujui biznis i organizacionu praksu, strane investicije i proizvodnju, ili kulturnu razmenu (Tejada et al.
2013, 202). Svi segmenti savremenih migracija, pa i odlazak visokokvalifikovanih graana i njihov potencijalni doprinos za matinu dravu, se posmatraju i tumae u skladu sa
ovim teorijskim okvirom. Zanimljivo je da jedna grupa istraivaa (Nonini and Ong
1997) proces transnacionalizma posmatraju kao proizvod kasnog kapitalizma, a ne kao
proizvod migrantskih mrea. Prema njima, karakteristike ekonomske strane globalizacije,
prvenstveno irenje kompanija izvan granica nacionalne drave, pa i kontinenata, uzrokovale su potrebu za veom mobilnou zaposlenih, ali i neophodnost njihovog virtuelnog
povezivanja radi razmene informacija i efikasnog poslovanja. Na taj nain transnacionalizam se predstavlja kao nuna posledica globalizacijskih procesa. Ipak, ova dva procesa
treba razdvojiti.
Transnacionalizam, dakle, upuuje na kulturno, ekonomsko i politiko povezivanje ljudi i institucija unutar razliitih konteksta ukljuujui biznis i organizacionu praksu, strane investicije i proizvodnju, ili kulturnu razmenu (Srensen 2000). S druge strane, globalizacija upuuje na politike, ekonomske i drutvene aktivnosti koje postaju interregionalne ili interkontinentalne, kao i na intenzifikaciju stepena interakcije i meusobne povezanosti unutar i izmeu drave i drutva (Held et al. 1999). Treba, stoga, imati u
vidu da se globalni procesi rasprostiru irom sveta, oni su nezavisni od nacionalne drave,
dok su transnacionalne delatnosti politiki, ekonomski, drutveni i kulturni procesi koji se
deavaju unutar granica odreene drave ukljuujui aktere koji su izvan dravnih granica
(Glick Schiller 1999). Razlikovanje procesa globalizacije i transnacionalizma kao dominantnog teorijskog okvira za prouavanje migracija znaajno je za razumevanje uloge dijaspore
za prosperitet (ali i celokupnu transformaciju) matine drave upravo zbog njene kljune
pozicije u transnacionalnim procesima. Transmigranti (Glick Schiller et al. 1995, 49) koji
su viestruko umreeni i grade identitet sainjen od odnosa koji prevazilaze vie od jedne
drave igraju kljunu ulogu unutar zemlje porekla, dok globalizacija obuhvata aktivnosti
koje se ne obaziru na interes bilo koje nacionalne drave.2
2
Naravno, ako nije u pitanju neka suvie mona drava, poput, recimo SAD, koja, usled ekonomske i medijske nadmoi i upravlja procesom globalizacije (zemlja centra). Meutim, i u tom sluaju
pripadnici njene nacije nisu jedini akteri u tom procesu.
171

Prihvatanjem transnacionalizma kao dominantnog okvira dolazi i do jasnijeg uvida
i odreenja dijaspore i intelektualne dijaspore. Tako, u literaturi koja se bavi dijasporom dominira naglaavanje povezanosti njenih lanova nezavisno od mesta stanovanja i usmeravanje aktivnosti na maticu. Kako to navodi Levit, shodno ideji transnacionalizma dijaspora
se formira od transnacionalnih zajednica spajajui dravu porekla i prijema, ali i od realne
ili zamiljene veze izmeu migranata iz odreene zemlje porekla koji su rasuti po itavom
svetu. Ukoliko postoji slika o jedinstvu, tada se javlja dijaspora (Levitt 2001, 203). Upuujui na modernu dijasporu, efer je tome dodao da je kljuni segment koju grupa mora da
ima da bi se nazvala dijasporom odravanje vrstih mentalnih i materijalnih veza sa njihovom zemljom porekla njihovom domovinom (Sheffer 1986, 3). U sluaju da ne postoji odnos meu pojedincima koji ne ive u zemlji porekla i da se ne prepoznaje njihovo
ulaganje u maticu, tada ne govorimo o dijaspori, ve o rasejanju (Ma Mung 2004, 211).
Ulaganje resursa dijaspore u zemlju porekla tako proistie iz same njene sutine.
Tako, na osnovu pregleda domae i svetske literature koja se bavi dijasporom, moemo
primetiti da je ovaj fenomen posmatran iz perspektive matine zemlje, tek u poslednje
vreme, moda i usled prihvatanja transnacionalnih okvira, zadobio pozitivan ton. Razvijaju se novi institucionalni okviri ija je svrha pruanje podrke emotivnoj strani zajednice iseljenika za ulaganje steenih resursa u maticu. Razvijanje odgovarajueg pravnog
sistema kao i pokretanje inicijativa za upoljavanje dijaspore u procese razvoja mogu se
prepoznati u razvijenim politikama mnogih drava. Pojedina drutva u razvoju, poput Albanije, dijasporu posmatraju kao kljunog aktera u aktuelnim razvojnim procesima. Usled
toga, one donose brojne strategije i zakone i pokreu projekte koji ukljuuju ovu populaciju. Pri tome, digitalna revolucija, koja se ogleda prvenstveno u potpunoj dostupnosti interneta, i to ne samo preko raunara, ve danas sve vie i preko mobilnih telefona koje
gotovo svaki graanin poseduje, igra veliku ulogu u brzom prenosu poruka kako od strane drave ka iseljenicima, tako i u okviru mree dijaspore i ka matinoj dravi. Brzi, gotovo trenutni, protok informacija, ne samo da je uticao na kvantitativno irenje transnacionalnih mrea, ve je ubrzao i razmenu podataka, stavova, miljenja, potreba i namera,
naime svega onoga to je neophodno za svrhovito partnerstvo zemlje porekla i dijaspore.
2. PROMENA PERSPEKTIVE POSMATRANJA MOBILNOSTI VISOKO
KVALIFIKOVANOG STANOVNITVA I DEFINISANJE KLJUNIH POJMOVA
irenje transnacionalnih procesa i razvijanje transnacionalnih mrea uticali su i
na drugaije posmatranje i definisanje intelektualne dijaspore, ali i na usmeravanje panje
drave porekla na jasnije i konkretnije stvaranje i sprovoenje dravnih politika usmerenih na eksperte koji ive izvan granica. Danas se ova populacija ne posmatra vie kao ist
gubitak za dravu, ve, u skladu sa prethodno navedenom definicijom, ona se odreuje
kao samoorganizovana zajednica iseljnih naunika, inenjera i profesionalaca koji ive u
razvijenim dravama i rade na poboljanju razvoja zemlje porekla ili regiona, naroito u
nauci, tehnologiji i obrazovanju (Barre et al. 2005).
Ovakav pogled na intelektualnu dijasporu, uticao je i na stvaranje novih pojmovnih okvira koji se odnose na ovu populaciju, kojim se postepeno potiskuju raniji koncepti.
Tako, ranije kad su migracije predstavljale trajno iseljavanje bez mogunosti ili elje za
povratkom u zemlju porekla (one way ticket) na iseljavanje obrazovanog stanovnitva
se gledalo kao na egzodus. Prethodno ulaganje drave u njihovo obrazovanje na ovaj nain postaje besmisleno jer e sve znanje koje su stekli primeniti u svrhu napretka druge
172

drave. Na taj nain, zemlja porekla njihovim odlaskom trpi gubitke vitalnih resursa, to
se u literaturi oznaava pojmom brain drain (odliv mozgova). Struno, ovaj pojam se
odnosi na kretanje ljudskog kapitala u kome je mrea kretanja vie na jednoj strani
(Salt 1997), tj, na strani zemlje destinacije. Useljavanje strunjaka iz zemalja u razvoju
za razvijene zemlje predstavlja priliv ljudskog kapitala koji ima visok potencijal pogodan
za socioekonomski progres njihovog drutva (Filipovi 2012, 34), a to se u literaturi
oznaava pojmom brain gain (priliv mozgova). Dakle, prostorna pokretljivost strunjaka koja se ranije uglavnom odvijala u jednom smeru i dok su strunjaci zauvek ili do penzije ostajali u zemlji destinacije, posmatrala se kao nejednaka raspodela resursa koja ide u
prilog razvijenim drutvima koja privlae obrazovane pojedince iz zemalja u razvoju.
Promene nastale pod uticajem toka savremenih migricaja, ali i razvoja telekomunikacionih sistema, uzrokuju i promene u tipovima prostorne pokretljivosti eksperata, prirode i intenziteta njihovi meusobnih odnosa, kao i sa nemigratornim stanovnitvom i
drutvom u zemlji porekla. Prvo, migracije visokoobrazovanih pojedinaca kao i ostalog
migratornog stanovnitva prestaju da budu trajne i da se odvijaju samo u jednom smeru.
Dakle, i kod ove populacije danas vie moemo govoriti o mobilnosti. Njihova pokretljivost, pored toga to je racionalni izbor iz perspektive pojedinca (umreavanje sa kolegama, bolji uslovi za istraivanja, bolja ponuda na tritu rada), ima pozitivan uticaj i na
napredak nauke i vetina, kao opteg ljudskog dobra. Dalje, sticanje ljudskog i socijalnog
kapitala unapreuje i napredak zemlje porekla, njenim ukljuivanje u savremene naune
tokove i povezivanjem sa ekspertima iz sveta, ali i sa zemljama destinacije svojih migranata. Na taj nain, matina drava postaje deo transnacionalnih drutvenih polja o kojima
smo ranije govorili, a itav migratorni proces koji predstavlja dvosmerni protok visoko
kvalifikovanih pojedinaca izmeu matice i zemlje destinacije oznaava se pojmom brain
circulation (Pavlov et al. 2011a, 63). Ovaj pojam, koji u literaturi sve vie zamenjuje tradicionalno koriene pojmove brain drain i brain gain, ukazuje na podjednake beneficije
koje od mobilnosti visoko kvalifikovanih pojedinaca imaju obe drave, to se u literaturi
oznaava opcijom winwin (de Haas 2006).
Zavisno od daljeg mesta boravka visokoobrazovanih migranata, zemlja porekla
ima razliite koristi. Pozitivan doprinos migracija se tradicionalno vezivao jedino za povratak migranata. Njihova reintegracija u drutvo porekla i danas se ne dovodi u pitanje
kada je re o koristi matine drave, s tom razlikom to se ona ne nalazi samo u samom
povratku preduzetnika i ulaganju steenih materijalnih resursa u domau ekonomiju, ve
se sve vie uvia i pozitivan uticaj na razvoj visokoobrazovanih pojedinaca u zemlji.
Uestvovanje u prosperitetu matine drave nakon povratka u literaturi se oznaava pojmom return option. Meutim, mnogi migranti se iz razliitih razloga ne vraaju u zemlju
porekla. Ipak, evidentno je da oni odraavaju jak interes za dobrobit porodice i razvoj
zemlje porekla (Grei 2010, 259). Taj interes se izraava kroz doznake, investicije (to
se slabije prepoznaje kod intelektualne dijaspore) i lino angaovanje u politici, civilnom
drutvu ili kroz razne oblike razvojnih projekata, bilo u obliku individualnih napora, ili
one inicirane od strane samih emigranata i organizacija dijaspore. Ovaj vid korienja kapaciteta dijaspore na daljinu, u literaturi se oznaava pojmom diaspora option.
Imajui u vidu obe opcije ulaganja u prosperitet zemlje porekla koje karakteriu
njen odnos sa dijasporom, kao i vrste resursa koje dijaspora poseduje i moe u nju da uloi, dolazi i do promene u stavu prema iseljavanju strunjaka. Naime, stavljanje akcenta na
njihov ljudski i socijalni kapital kao i emotivni odnosa prema matici, stav prema njihom
migriranju postaje pozitivan. Tradicionalno korien pojam za iseljavanje visokoobrazo173

vanog stanovnitva, brain drain, dobija svoje alternative. Mogunost saradnje i razmene
emigranata i zemlje porekla, ukljuujui i nadu u povratak, u literaturi se oznaava pojmom brain regain (Predojevi 1999).
Drei se koncepata transnacionalnih mrea, autori pronalaze jo pojmova koji
se odnose na vezu matine drave sa intelektualnom dijasporom. Umreenost ekspertske
dijaspore prema Filipoviu (Filipovi 2012) jeste najbolji nain transformacije brain draina u brain gain. Ovaj autor naznaenu mreu podvodi pod pojam brain chain (Filipovi
2012, 31), dok se ona kod drugih autora moe pronai pod pojmom diaspora network
(Nedelcu 2011, 242). Kako god prihvatili da nazovemo ovaj fenomen, jasno je da se umreavanje strunjaka posmatra kao adekvatan drutveni i politiki odgovor na odliv mozgova i predstavlja nain kompenzacije za matinu dravu u smislu usmeravanja njihovih
resursa kroz sistem mrea i komunikacija.
3. INTERNET U DVOSMERNIM INICIJATIVAMA
PARTNERSTVA MATICE I DIJASPORE
Umreavanje intelektualne dijaspore, ako imamo u vidu njenu sutinsku usmerenost na matinu dravu, predstavlja poetnu inicijativu njihovog partnerstva. Konkretne
delatnosti lanova mree dijaspore, koje su uglavnom pokrenute entuzijazmom, u poetku predstavljaju aktivnosti koje ne zahtevaju puno vremena i finansijskih resursa. Ovde je
prvenstveno re o konferencijama, susretima, ali i internet sajtovima sa namenom uvrivanja i irenja mree, bolje informisaniosti o lanovima dijaspore kao i njihove bre
komunikacije i organizovanje konkretnih dogaaja i akcija. Razvoj i dostupnost interneta
su promenili mesto susreta i razmenu ideja i planova lanova mree internet postaje nova agora, ime se u drugi plan stavljaju lini susreti. Tako, njihova fizika udaljenost nije
prepreka redovnoj komunikaciji. Ideje proistekle iz ovog vida komunikacije, uz redovno
informisanje, takoe putem interneta, o realnim potrebama matine drave, mogu, uz dobru organizaciju (olakanu internetom) biti realizovane u pravo vreme i na pravi nain.
Inicijative partnerstva dijaspore i zemlje porekla pokrenute od strane pripadnika dijaspore, u literaturi se nazivaju bottomup (odozdo na gore) inicijative (Pavlov 2011, 135).
Inicijative pokrenute od strane ekspertske dijaspore u cilju ulaganja sopstvenih
resursa ma koliko da su dobro organizovane i neophodne za matinu dravu, ne mogu (ili
ne mogu na pravi nain) da budu realizovane ako za to nije stvorena povoljna klima. Ovde se prvenstveno misli na pozitivan stav u zemlji porekla prema ekspertima koji ive van
granica, to bi se oitavalo u otvorenosti za saradnju i prepoznavanju njihovog razvojnog
potencijala uz podranost odgovarajuih dravnih politika. Uz to, partnerstvo matice i dijaspore postaje vre uz inicijative saradnje od strane drave, tzv. topdown (odozgo na
dole) inicijative (Pavlov 2011, 135). Pomaganje umreavanju dijaspore, ali i strunjaka
nemigranata, ukljuivanje u razvojne projekte, ukazivanje na aktuelne potrebe i probleme, ali i povezivanje zainteresovanih pojedinaca iz zemlje sa ekspertima odgovarajueg
profila iz dijaspore predstavljaju podstiue inicijative potekle od matine drave.
Mejer (Meyer 1999) navodi podatak, da je do kraja prolog veka, postojala ak
41 mrea visokostrunih migranata sa ciljem da struna pojedinana i kolektivna znanja
prenesu u svoje zemlje porekla, konkretno, zemlje u razvoju. Poetak njihovog nastanka
ovaj autor locira u prvim godinama poslednje decenije prolog veka. Pojavile su se spontano i nezavisno jedna od druge, tako da se razlikuju po veliini, ciljevima, aktivnostima i
strukturi. Ovaj autor zapaa da neke zemlje imaju vie ovakvih mrea i da se neke ne od174

nose samo na jednu dravu porekla ve na itav region, poput The Arab Scientists and
Technologists Abroad (ASTA) i The Latin American Association Abroad (ALAS). Za
veinu ovih mrea lanstvo je otvoreno za istraivae, naunike, studente, poslovne ljude
i u nekim sluajevima (kao to su tajlandski ATRAC i Tunisian Scientific Consortium) za
istraivake i poslovne organizacije koje su zainteresovane za razvoj zemlje porekla. Ono
to im je zajedniko jeste da je internet glavno sredstvo koje je korieno za njihovo osnivanje, promociju i mogunost da se uine dostupnim potencijalnim lanovima mree.
Svaka ima svoj veb sajt koji se razlikuje po nainu prezentacija, kao i obimu dostupnih
informacija. Pri tome, esto sadre obrazac za ulanjenje zainteresovanih strunjaka, i nakon to ga popune, oni zvanino postaju lanovi mree i ulaze u njenu bazu podataka.
Cilj svih ovih mrea jeste uspostavljanje i ubrzavanje komunikacije izmeu lanova koji
ive u inostranstvu i njihovih kolega u zemlji porekla, kao i jaanje solidarnosti, pomoi,
podrke, itd. Sve ove mree imaju svoja glasila i to preteno u elektronskom obliku
(newsgroup ili newsletter) koja imaju za cilj unapreenje komunikacije izmeu lanova
mree i informisanje lanova o najnovijim dogaajima u zemlji porekla.
Ove inicijative, koje potiu kako od samih lanova dijaspore, tako i od aktera u
matici, posmatraju se kao dar koji pruaju iseljenici. Razlog to nije bilo vie rezultata lei u tome to se do sada u zemlji porekla (pa ak i kada je re o nekim razvijenim zemljama) nisu vie podravale mree ovog tipa (institucionalno, infrastrukturalno, tehniki, obrazovno, drutveno, finansijski itd.) za izgradnju, razvijanje i ispoljavanje steenih resursa iseljenih strunjaka. Ipak, injenica je da ukljuenost migranata u ove mree ini da
njihove vetine i znanja budu kanalisani i tako imaju svoju vrednost u relevantnom drutvenoekonomskom kontekstu. Usled toga, nezavisno od realnih rezultata njihoih inicijativa, veina mrea se veoma dugo odrava, uz sve vei broj nastanka novih sa slinim ciljevima. Naveemo primere nekih od njih, koje su do sada ili pokazala dobre rezulte ili
bar dale inicijative za dobre projekte.
4. PRIMERI UMREAVANJA INTELEKTUALNE DIJASPORE
Jedan od primera produktivnih mrea dijaspore kad je re o zemlji iz naeg neposrednog okruenja jeste AdAstra, umreenost naunika poreklom iz Rumunije koji se
usavravaju ili rade na univerzitetima i institutima irom sveta. Ova mrea je nastala
2000. godine, na inicijativu predsednika Rumunije i Ambasade SAD u Bukuretu kao Forum rumunskih studenata i mladih istraivaa koji su se obrazovali van granica. Cilj je
bio unapreenje nacionalne i meunarodne vidljivosti naunih rezultata lica poreklom iz
Rumunije kao i unapreenje kvaliteta istraivanja u samoj zemlji. Ova topdown transnacionalna inicijativa je omoguila rumunskim naunicima da tragaju za zajednikim
ciljevima istraivanja, da jednostavnije i bre razmenjuju informacije i uspostave neformalne kontakte. Podstaknuti eljom da zaustave kolaps u okviru naunog sistema ove zemlje, doktorandi i mladi istraivai iz dijaspore 2001. godine pokreu elektronski asopis
AdAstra, a 2002. veb sajt www.ad-astra.ro. Svaki od samoinicijativno ukljuenih istraivaa bio je vrsto povezan kako sa nacionalnom tako i sa internacionalnim naunim zajednicama. Oni su promovisali bilateralnu saradnju rumunskih i zapadnih univerziteta. Kasnije, ove veze su pomogle aktiviranju ire mree pojedinaca koji su eleli da podstaknu
razvoj istraivanja u Rumuniji.
Pored elektronskog asopisa koji je bio dostupan na sajtu, na njemu su se mogla
pronai obavetenja o naunim konferencijama, okruglim stolovima i slinim dogaaji175

ma, ali i informacije o lanovima otvorenog foruma (Who's Who) koji je bio sastavni
(moda i najproduktivniji) deo veb stranice. Pored naunika iz dijaspore ovaj forum je
okupljao i naunike iz Rumunije koji e kasnije imati kljunu ulogu u realizaciji ideja ove
grupe. Godine 2010. redovno aurirana baza podataka je sadrala podatke o 1050 rumunskih naunika. Pored toga, internet stranica je predstavljala krucijalno sredstvo za promovisanje ideja koje su bile zajednike za veliki broj lanova. Komunikacija se odvijala
iskljuivo preko elektronske pote koja je bila dostupna svim lanovima Foruma. Pored
rasprava o razvoju nauke u Rumuniji, lanovi su diskutovali i o politikim, drutvenim i
ekonomskim problemima u zemlji.
Rasprava koja se skoro svakodnevno odvijala preko interneta nije rezultirala
samo pukim idejama, ve su zajedniki rezultati bili direktno upueni politikim akterima
u zemlji. To je uinjeno osnivanjem NVO koja je nastala 2002. godine kao rezultat virtuelnog umreavanja naunika bez potrebe za direktnim linim kontaktom. Presudnu ulogu
u radu ove organizacije imali su naunici koji su iveli u Rumuniji, usled njihove fizike
mogunosti direktne komunikacije sa vlastima. Ova ranije virtuelna mrea otelotvorena u
istoimenu NVO doprinela je reformi obrazovnog i istraivakog sistema u Rumuniji, ali
je imala uspeha i u drutvenoj angaovanosti. Prvo, na njihovu inicijativu, Nacionalni
savet za nauna istraivanja i visoko obrazovanje uveo je nove kriterijume za evaluaciju,
selekciju i finansiranje istraivanja; izbor profesora je postao transparentniji, kao i kriterijumi za univerzitete i procenu uspenosti naunika i istraivaa. Dalje, njihova drutvena
angaovanost imala je najvie uspeha prilikom pokretanja peticije protiv otvaranja
rudnika zlata u Transilvaniji bazirane na naunim argumentima. Organizacija AdAstra je
zahtevala izmenu Zakona o rudarstvu i otvorila je debatu u Evropskom parlamentu. Kao
posledica njihovog angaovanja, raspisan je referendum na kojem je veina graana glasala protiv otvaranja rudnika.
Otelovljenje transnacionalne virtuelne zajednice u formi NVO predstavlja kapitalizovanje ljudskih, drutvenih i kulturnih resursa njenih lanova. Trajnost mree i uspenost realizacije ciljeva se moe objasniti zajednikim ciljevima i homogenou njenih
lanova (zajednike vrednosti i motivi), ali i slobodnom, istinski meritokratskom razmenom stavova i ideja, ime se prevazilazi napetost izmeu pojedinca i grupe (Nedelcu
2011). Stvaranje identiteta u okviru ograniene ezajednice oblikovane na osnovu posebnih principa ohrabruje pojedince na demokratsku razmenu miljenja sa jedinstvenim ciljem, a to je prosperitet matine drave.
Zanimljiv primer umreavanja intelektualne dijaspore sa svrhom podrke ubrzanog socijalnog napredovanja zemlje porekla, jeste program iniciran od strane meunarodne organizacije UNDP, a pod nazivom TOKTEN, sproveden u vie zemalalja. Ovaj program koristi ekspertize visokostrunih migranata prilikom njihovog povratka u zemlju
porekla na krai boravak. Posete obino traju izmeu tri nedelje i tri meseca. Za to vreme,
pripadnik dijaspore angaovan/a je na raznim projektima razvoja ili u svojstvu predavaa
na lokalnim univerzitetima. U poslednje dve decenije mnoge zemlje su uspeno koristile
ovaj program, a neke od njih Palestina, Pakistan i Liban poele su da uvode stalne
strukture radi sistematskijeg korienja svojih migrantskih ljudskih resursa preko TOKTEN
programa. Korienje veb stranice koja je sastavni i kljuni deo ovog programa u Libanu
(www.toktenlebanon.org), sadri informacije o lanovima intelektualne dijaspore koji su
ukljueni u program, to omoguuje kljunim akterima u ovoj zemlji da bolje usmere njihove resurse i inicijative. S druge strane, eksperti konstantno dobijaju informacije o svojim
dosadanjim, postignutim rezultatima.
176

Na kraju, naveemo jo jedan program koji predstavlja zanimljiv primer ne samo stvaranja partnerstva matice sa dijasporom, ve i partnerstva sa zemljom prijema svojih iseljenika, koji su pokrenuli program. Re je o mrei nastaloj na inicijativu ekspertske
dijaspore Indije sa mestom boravka u SAD Silicon Valley Indian Professionals Association (SIPA). Cilj ove organizacije, pored razvoja saradnje i razmene izmeu visokostrunih migranata iz Indije, jeste i razvoj saradnje izmeu SAD i Indije u oblasti visoke tehnologije. Kao i u sluaju drugih mrea ovog tipa, sve informacije o organizaciji, dogaajima, aktuelnim projektima, lanovima, kao i formular za pristup mrei dostupni su, takoe, na sajtu ove asocijacije (www.sipa.org). Celokupna razmena informacija, kao i organizacija zajednikih projekata obavlja se elektronskim putem.
5. PRIMERI VIRTUELNIH TRANSNACIONALNIH MREA
SRPSKE INTELEKTUALNE DIJASPORE
Pitanje odnosa migracija i razvoja koje je zahvaljujui uticaju istraivaa i meunarodnih institucija, dolo u iu interesovanja javnosti, nije zaobilo ni Srbiju i njenu
dijasporu. to se tie politike, ekonomske i kulturne elite u Srbiji, jasno je da svest o
znaaju intelektualne elite postoji, ali su problemi: politike volje, dobre organizacije i
izgradnje institucija, koje bi podrale partnerstvo nae drave sa iseljenicima, jo uvek
prisutni. Donoenje brojnih dokumenata i zakona ukazuje na iskazanu jasnu nameru socijalnog ukljuivanja dijaspore u razvoj, meutim, slabi ili ak nikakvi rezultati ukazuju na
lou koordiniranost, kao i na uticaj sukoba u odnosima politike elite, tako da se esto deava da i zapoeti projekti ne budu do kraja realizovani zbog smene na vlasti.
Nezavisno, meutim, od opstajanja nepovoljne klime i nedostatka jasno definisanih politika prema ekspertima u dijaspori, nai iseljenici ve odavno pokazuju jasnu nacionalnu svest, sentimente, naroito kada je otadbina bila u tekoama. Organizovanost
Srba u rasejanju poela je kao okupljanje lokalnih grupa, potporna udruenja i slino, a
sa ciljem negovanja sopstvene kulture, samobitnosti i bratskih oseanja (Grei 2010,
239). Najstarija i najvea organizacija tog tipa je Srpska narodna odbrana, koju je organizovao veliki srpski naunik u Americi, Mihajlo Pupin, sa ciljem regrutovanja srpskih
dobrovoljaca za Prvi svetski rat, kao i za prikupljanje i slanje finansijske pomoi u Srbiju.
Nakon rata, organizacija prestaje da bude aktivna, da bi njen rad za vreme Drugog svetskog rata aktivirao veliki srpski pesnik, Jovan Dui.
Uprkos tome to je naa dijaspora davala i jo uvek daje doprinos Srbiji, ipak se
zapaa njihova slaba meusobna organizovanost i loa saradnja sa domaim vlastima i
univerzitetima. Informacione i komunikacione tehnologije, mada pedstavljaju osnovno
sredstvo umreavanja transnacionalnih zajednica i kod srpske intelektualne dijaspore, nisu pomogle jaanju njenog partnerstva sa matinom dravom i vrem ukljuivanju ove
populacije u razvoj. Razlozi se uglavnom pronalaze u drutveno istorijskim okolnostima
koje su bile aktuelne na naim prostorima od pada Berlinskog zida pa na dalje, prvenstveno decenijski rat koji je puku egzistenciju izbacio u prvi plan dok je potisnuo brigu za
razvoj i sveopti prosperitet drutva. Kao posledica dugotrajne ekonomske krize, izdvajanja za nauna istraivanja su vrlo mala, a stvaranje povoljne klime za ulaganje ljudskog
kapitala iseljenika je gotovo nemogue. Tome takoe treba dodati i neprekidna previranja
u politikoj areni koja su prepreka sprovoenju bilo kakvog projekta, ali i karakteristike
mentaliteta naeg naroda koje se ovde ispoljavaju, a odnose se na linu zavist i iskljuivanje intelektualne dijaspore iz krugova domae naune zajednice. Reju, nepovoljna drut177

venoekonomsko klima u naem drutvu predstavlja glavnu prepreku uspostavljanju svrsishodnog partnerstva Srbije i njene mnogobrojne umne dijaspore, koja prema procenama3 iznosi preko 30.000 iseljenika (Grei 2010, 12). Meutim, i u takvom kontekstu, nai intelektualci se sami povezuju i umreavaju i to vie na svoju nego na inicijativu drave kako bi razmenjivali ideje i planove sa ciljem pomoi Srbiji.
Pretee savremenih organizacija nae dijspore su se prostorno ograniavale na
samo jednu dravu prijema, dok dananje mree ne poznaju granice ni drava ni kontinenata. Stvaranje transnacionalnih virtelnih mrea intelektualne dijaspore omogueno je
gotovo trenutnom razmenom informacija i ideja preko interneta, kako preko sajtova i mejlova, tako programima poput Skypea, Vibera, ali i telekonferencinga. Meu brojnim
ovakvim organizacijama, izdvojili bismo Organizaciju srpskih studenata u inostranstvu,
koja je 1997. osnovana u Severnoj Americi, da bi danas njeno lanstvo bilo sastavljeno
od studenata srpskog porekla, koji ive u svim krajevima sveta. Njenu strukturu ine
lokalni ogranci koji su sastavljeni od srpskih studenata u istom mestu i oni samostalno
odluuju o svojim aktivnostima na lokalnom nivou. Zvanino sedite je u Beogradu i zamiljeno je odravanje godinje Skuptine, pri emu lanovi koji su spreeni da prisustvuju mogu da glasaju posredstvom telekonferencinga, a materijal treba da im prethodno
bude poslat elektronskom potom. Ova mrea, a naroito njeni alumni lanovi koje ine
oni koji su zavrili studije u inostranstvu, zahvaljujui ljudskom i socijalnom kapitalu
mogla bi, uz snaniju politiku i institucionalnu podrku, imati veliki znaaj za napredak
Srbije.
Usmeravanje socijalnog kapitala u prosperitet Srbije uvia se i u organizaciji
GEPS (Grupa eksperata za prosperitet Srbije) nastaloj na inicijativu povratnika iz dijaspore. Njen osnovni cilj jeste ekonomski i nauni doprinos mladih strunjaka iz inostranstva. Najznaajniji rezultat jeste stvaranje elektronske baze podataka i mree srpske ekspertske dijaspore koju ini vie hiljada profesora, istraivaa, poslovnih ljudi, lekara, pravnika, umetnika i vrhunskih sportista koji ive i rade irom sveta. Meutim, nije ba sasvim jasno da li ovu bazu podataka iko koristi, jer se ini da podrka dobrim idejama nije
ba jaa strana naeg drutva. Treba napomenuti da je ova grupa prva organizovala odbranu magistarskog rada na daljinu, preko telekonferencinga, gde je jedan lan komisije
bio sa Berkli Univerziteta u Kaliforniji. Ovim su granice srpskog akademskoistraivakog prostora sa obrisa nae zemlje proirene na itav svet, a profesori i istraivai u svetu
postali deo domaeg akademskoistraivakog korpusa (Grei 2010, 256). Pored toga,
GEPS je stvorila okvire Srpske virtuelne poslovne mree organizovanjem telekonferencing sesije sa Svetskom bankom. Da pomenemo jo i da je ova mrea pokrenula inicijativu za osnivanje Dijaspora centra pri regionalnim privrednim komorama, koji treba da
pomogne postojeim i ohrabri nove ulagae intelektualnog, drutvenog i finansijskog
kapitala u Srbiju.
Uprkos dobro iskorienoj informacionalnoj tehnologiji, kao i pojedinim uspeno ostvarenim inicijativama, GEPS meutim, nije mnogo promenio u pogledu opteg partnerstva nae zemlje i dijaspore. Poetna ideja ove organizacije, formiranje internet baze
3
Srbija nikada nije imala valjanu statistiku o iseljavanjima sa njenih prostora. Zavod za statistiku Republike Srbije nije osposobljen za voenje evidencije o seobama iz Srbije i zemalja gde Srbi predstavljaju autohtono stanovnitvo. S druge strane, ni podaci dobijeni od zemlja imigracije nisu pouzdani
uglavnom usled dezintegracije nae zemlje koja se u poslednjih dvadeset godina vrila u vie navrata.
Procene se uglavnom vre na osnovu elektronskih baza podataka i Alumni klubova univerziteta.
178

ekspertske dijaspore, ponovljena je od strane nekih drugih organizacija. Uprkos svemu
tome, kod nas jo uvek ne postoji ureen sistem povezivanja i komuniciranja sa naim
ljudima u dijaspori.
Takav je sluaj i sa bazama podataka nastalim na inicijativu drave. Naime, jednu od najkorienijih baza naunika u dijaspori 2010. je pokrenulo nekadanje Ministarstvo za dijasporu (od sastava aktuelne Vlade, Uprava za saradnju sa dijasporom pri Ministarstvu spoljnih poslova) i Ministarstvo nauke (dananje Ministarstvo za nauku i tehnoloki razvoj) na sajtu www.nauka.gov.rs. Cilj je bio da se zainteresovanim pripadnicima naunoistraivake dijaspore, pod istim uslovima kao i za naunikeistraivae iz
Srbije, omoguava ukljuivanje na postojee projekte koje finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja. Na sajtu je bio priloen upitnik koji je trebalo da popunjavaju zainteresovani kandidati i da na osnovu interesovanja koja bi tu prikazali budu,
uz pomo Ministarstva nauke, prikljueni na neki ve postojei projekat. Rezultati ove
inicijative su bili slabi, jedino to se belei jeste ukljuivanje naih naunika u svetu na
domae projekte, kao stranih naunika, a to je projektima naunih institucija u Srbiji donosilo dodatne bodove. I ne samo da je ova inicijativa promaila svrhu, ve je i pitanje da
li e se sajt odrati s obzirom da se baza slabo aurira.
Neto uspenija inicijativa jeste osnivanje Centra za koordinaciju nacionalne
mree istraivaa u Niu. Misija Centra je razvoj infrastrukture, logistike i odnosa sa javnou za odrivi razvoj Nacionalne mree mobilnosti istraivaa. Delokrug rada centra ine:
Strategija razvoja mree mobilnosti, spoljni odnosi, razvoj EURAXESS portala, razvoj
mree uslunih centara, trening i izvetavanje. EURAXESS je veb portal
(www.euraxess.rs) koji omoguava pristup potpunim i auriranim informacijama i uslugama namenjenim istraivaima iz Evrope koji imaju nameru da zaponu ili nastave svoju
naunu karijeru u Evropskim istraivakim institucijama. Pri tome, treba naglasiti da je
EURAXESS panevropska inicijativa, koju podrava 35 zemalja. Ovaj sajt obezbeuje jedinstveno mesto pristupa informacijama iz svih ovih zemalja, ali i pruanje neposrednih personalnih usluga istraivaima koji ele da nastave svoju karijeru u nekoj Evropskoj zemlji.
Pored navedenih mrea srpske intelektualne dijaspore postoji jo znaajan broj
njih o kojima na ovom mestu opirnije neemo govoriti. Meutim, iako postoji relativno
veliki broj ovih asocijacija koje, zahvaljujui digitalnoj revoluciji, postaju sve vee i homogenije, ne moemo se pohvaliti pompenzim rezultatima kad je re o njihovom ueu
u razvoju Srbije. Najvie uspeha ove mree imaju prilikom ukljuivanja naih mladih obrazovanih ljudi u svetske profesionalne mree, to zapravo znai pomo u njihovom emigriranju.
ZAKLJUAK
Savremene migracije se, dakle, odvijaju u drutvenoj realnosti koja se neprekidno i veoma ubrzano menja, zatim u doba neiscrpnog iskrsavanja novih polja istraivanja, stvaranja novih interdisciplinarnih paradigmi, ali i neizbenom napretku tehnolokih
inovacija. Neophodnost upuenosti u savremene tokove nauke i tehnologije zahteva od
strunjaka mobilnost i umreenost kako bi doprineli kumulativnosti i integraciji savremenih znanja. Pri tome, treba naglasiti da danas nisu mobilni samo ljudiprofesionalci, ve
daleko vea i intenzivnija je mobilnost i prenos ideja i tehnologija. Sticanje i prenos znanja nije prostorno niti vremenski ogranieno, ve se nesmetano odvija u drugaijem kontekstu. U primeni najnovijih naunih inovacija u zemlji (to je uslov prosperiteta i konkurentnosti na svetskom tritu) intelektualna dijaspora moe da ima kljunu ulogu, usled
179

kombinovanja steenih znanja i dobrog poznavanja drutvenog i naunog konteksta u
matici. Pri tome, komunikacija i umreavanje preko interneta omoguava efikasan prenos
ideja tako da svako drutvo zahvaljujui digitalnoj revoluciji moe ii u korak sa tekuom jedinstvenou sveta (Nedelcu 2011, 241).
Stvaranjem novog umreenog naina komunikacije, internet olakava i usmerava mobilizaciju intelektualne dijaspore i to na dva naina. Prvo, bilo na inicijativu aktera
unutar matine drave (politike i ekonomske elite ili samih graana okupljenih u okviru
neke NVO) ili na inicijativu pripadnika dijaspore, kreira se veb stranica sa ciljem pruanja neophodnih informacija kako zainteresovanim stranama u dravi tako i samoj dijaspori. Naime, svako ko je zainteresovan za saradnju sa intelektualnom elitom, koja ivi i
radi izvan nacionalnih granica, a pod uslovom stalno auriranog vebsajta moe dobiti informaciju o potencijalnim partnerima, njihovom iskustvu, dostignuima, kao i mestu (zemlji) boravka i linom/profesionalnom kontaktu. S druge strane, pojedinci zainteresovani
da uestvuju u razvoju zemlje porekla na isti nain mogu dobiti informacije o tekuim
problemima i potrebama, kao i institucijama i pojedincima otvorenim za saradnju ovog tipa. Na kraju, ali ne i najmanje vano, dostupnost informacija o identitetu strunjaka u dijaspori olakava umreavanje sa kolegama kako iz dijaspore tako i matine drave. Na taj
nain internet, ne samo da omoguava bru razmenu ideja i informacija, ve i umreavanje kompetentnih ljudi i institucija zainteresovanih za reavanje aktuelnih problema u
matici.
Pokazali smo da u svetu, ali i kod nas, postoji veliki broj mrea ovog tipa. Njihove aktivnosti odvijaju se gotovo iskljuivo preko interneta koji predstavlja mesto razmene ne samo ideja nego i organizovanja umreenih pojedinaca oko konkretnih projekata, dogaaja, itd. Ako imamo na umu da se ove mree prostiru ne samo na vie drava,
nego i na vie kontinenata, jasno je da bez interneta ne bi bilo mogue ni njihovo toliko
irenje, a jo manje funkcionisanje. A razmena znanja steenog u razliitim kontekstima
utie na njegovu kumulativnost i poveava mogunost krupnih naunih otkria, patenata,
itd, ali i laku primenu u novim uslovima. Tako, iz perspektive ovih mrea dilema o koristi i teti interneta za savremeno drutvo postaje besmislena.
Posmatrajui mree srpske intelektualne dijaspore, ipak ostaje utisak nedovrenosti projekata partnerstva. Iako postoje inicijative sa obe strane, konkretna saradnja je
slabo vidljiva. Sudei po dosadanjim iskustvima, dravni organi u ijem je opisu posla
saradnja sa dijasporom, ne koriste raspoloivo znanje u meri u kojoj je to mogue. Srbija,
dakle, ne pokazuje sposobnost da okupi sve ljudske potencijale u zemlji i one koji su dostupni i pokazuju dobru volju iz inostranstva, kako bi zajedniki tragali za reenjima aktuelnih drutvenih, ekonomskih i drugih problema. U doba razvijenosti ekonomije zasnovane na znanju, urgentni i vaan politiki cilj bi trebalo da bude racionalnije korienje
ovog znaajnog drutvenog resursa.
LITERATURA
Barre, R., V. Hernandez, J. B. Meyer, and D. Vinck. Scientific Diaspora: How Can Developing Countries Benefit from Their Expatriate Scientists and Engineers? Paris: Institut de Recherche pour le Dveloppement, IRD Editions, 2003.
Babovi, M. i M. Bobi. Meunarodne migracije u Srbiji stanje i politike. Sociologija LV, 2
(2013): 209228.
Bobi, M. Postmoderne populacione studije. Beograd: Institut za socioloka istraivanja Filozofskog
fakulteta u Beogradu i igoja tampa, 2013.
180

Castels, S. and M. J. Miller. The Age of Migration, International Population Movements in the
Modern World. Basingstoke: PalgraveMacmillan, 2003.
Filipovi, J. Management of a Diaspora Virtual University as a Complex Organization, Serbian
Diaspora Virtual University: An Emerging Leadership of a Nation. Saarbrcken: Lambert Academic Publishing, 2012.
Held, D., A. McGrew, D. Goldblat, and J. Perraton. Global Transformations. Stanford: Stanford
Glick Schiller, N., L. Bash, and C. Szanton Black. From Immigrant to Transmigrant: Theorizing
Transnational Migration. Anthropological Quartely 68, 1 (1995): 4863.
Glick Schiller, N. Transmigrants and Nonstates: Something Old and Somethig New in the US
Immigrant Expirience. In The Handbook of International Migration. The American Expirience, edited by C. Hirschman, P. Kasinitz, and J. DeWind. New York: Russell Sage
Foundation, 1999.
Grei, V. Srpska nauna dijaspora. Beograd: Institut za meunarodnu politiku i privredu, 2010.
Levitt, P. Transnational Migration: Taking Stock and Future Directions. Global Networks 1, 3
(2001): 195216.
Ma Mung, E. Dispersal as a Resource. Diaspora: A Journal of Transnational Studies 13, 2
(2004): 211225.
Massey, D. S. Patterns and Processes of International Migration. Paper prepared for Conference on
African Migration in Comparative Perspective, Johannesburg, South Africa, 47, June, 2003.
Massey, D. S. Social Capital, Networks and Emigration from Latin America: A Comparative
Analysis. Paper presented at XXV International Population Conference, Tours, France,
2005.
Meyer, JB. and M. Brown. Scientific Diasporas: A New Approach to the Brain Drain. UNESCOMOST Discussion Paper No. 41, Paris, 1999.
Morokvai, M. Transnational Mobility of the Highly Skilled. Challenges for Serbia and the Western Balkans. In Mobility and Emigration of Professionals, Personal and Social Gains
and Losses, edited by N. Polovina and T. Pavlov. Belgrade: Group 484 and Institute for
Educational Research, 2011.
Nedelcu, M. The Romanian Scientific Ediaspora. How an Internetbased Mobilization of Romanian Scholars Abroad Impact of Change at Home? In Mobility and Emigration of Professionals, Personal and Social Gains and Losses, edited by N. Polovina and T. Pavlov.
Belgrade: Group 484 and Institute for Educational Research, 2011.
Nikitovi, V. Tranzicija migracija u Srbiji: demografska perspektiva. Sociologija 55, 2 (2013):
187208.
Nonini, D. and A. Ong. Chinese Transnationalism as an Alternative Modernity. In Ungrounded
Empires: The Cultural Politics of Modern Chinese Transnationalism, edited by A. Ong
and D. Nonini. New York: Routledge Press, 1997.
Pavlov, T., D. Raki and B. Petronijevi. Brain Gain in Serbia: Policies, Programmes and Actors.
In Mobility and Emigration of Professionals, Personal and Social Gains and Losses, edited by N. Polovina and T. Pavlov. Belgrade: Group 484 and Institute for Educational
Research, 2011a.
Pavlov T., J. Pavlovi and V. Dinovi. Perception of the Brain Gain Processes in Serbia: Voices
of the Scientific Community. In Mobility and Emigration of Professionals, Personal and
Social Gains and Losses, edited by N. Polovina and T. Pavlov. Belgrade: Group 484 and
Institute for Educational Research, 2011b.
Portes, A. Immigration Theory for a New New Centry: Some Problems and Opportunities. International Migration Review 31 (1997).
Predojevi, J. Migracija visokoobrazovanih kadrova i naunika. U Razvitak stanovnitva Srbije
19911997, uredila M. Raevi. Beograd: CDI IDN, 1999.
Predojevi Despi, J. Migrantske mree nezaobilazna perspektiva u prouavanju savremenih
meunarodnih migracija. Socioloki pregled XLIII, 2 (2009): 209229.
181

Salt, J. International Movements of the Highly Skilled. OECD Occasional Papers No. 3, 1997.
Sheffer, G. A New Field of Study: Modern Diasporas in International Politics. In Modern Diasporas in International Politics, edited by G. Sheffer. London and Sydney: Croom Helm,
1986.
Srensen, N. Notes on Transnationalism to the Panel of Devil's Advocates: Transnational Migration Useful Approach or Trendy Rubbish? Paper presented at the Conference on Transnational Migration: Comparative Theory and Research Perspectives, ESRC Transnational Communities Programme, Harvard University, 2000.
Tejada, G., V. Varzari and S. Porcescu. Scientific Diasporas, Transnationalism and Homecountry
Development: Evidence from a Study of Skilledd Moldovans Abroad. Southeast European and Black Sea Studies 2 (2013): 157173.
Vertovec, S. Transnational Networks and Skilled Labour Migration. For the conference: Landenburger Diskurs Migration, Landenburg, 2002.
WEB STRANICE
www.unops.org
www.ad-astra.ro
www.toktenlebanon.org
www.sipa.org
www.nauka.gov.rs
www.euraxess.rs
THE ROLE OF THE INTERNET IN THE USE OF

INTELLECTUAL DIASPORA CAPACITY
Summary: In a period of global social and economic crisis, when there is a need to develop competitive and knowledge based economy, our sociey is faced with an aging population and reducing the number of working age citizens. Because this, we must gather all
available resources in order to respond to the current challenges. One of the reasons for
the gloomy picture of contemporary Serbia and unfavorable prognosis for the future is, in
addition to negative birth rate, negative net migration rate, which was about 15 thousand
in a period 20082010. In our society, migration is seen from this demographic perspective,
as a loss of a population, but their development potentials are identified rerely. But, in the
countries of their residence, our migrants acquire new knowledge and skills, acquire new
contacts, become part of the global labor market, global knowledge network and acquire
new global trends in the fild of their work. Simultaneously, our diaspora remains connected
with Serbia through social networks, which can be used to transfer their resource. Making
website intended diaspora and its investment in motherlend could be particularly useful: for
the home land, the existence of this site would allow insight into the emigrants capacity
where they live, which is their education, their experience gained, and in their material and
social capital at their disposal and are willing to channel in motherland prosperity. On the
other hand, diaspora can constantly monitor current problems and needs of motherland,
and in this way they can react effectively and efficiently. Over and above, internet can make
easier networking between members of diaspora, and their networking with citizens in motherland which contributes to faster exchanges of ideas and easier mobilization in meeting
the needs of society and investment in motherland prosperity. Initiatives like this already
exist in Serbia, but we have problem with constant updating and using.
Key words: diaspora, motherland, intellectual diaspora, website, online communication,
online researches, networking.
182
NAUNOTEHNOLOKA REVOLUCIJA ILI ONAUAVANJE

RADA ORGANIZACIJA: TEHNOLOGIJA, VIRTUELNO
POSLOVANJE I DRUTVENI PROGRES
UDK 316.42:001.895
Boo Miloevi
Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet Odsek za sociologiju
bozom@ff.uns.ac.rs
Saetak: Moderna tehnika i tehnologija su nesporno produkt kumulativnog naunog razvoja. Meutim, kada se nauni i tehnikotehnoloki razvoj nastoji sagledati i objasniti u vezi sa drutvenim
progresom, tada dolazi do nesporazuma u pristupu toj vezi. U osnovi tog nesporazuma se nalazi
samo poimanje te veze; jedni je vide kao naunotehniku ili naunotehnoloku revoluciju (NTR), a
drugi kao proses onauavanja.
Sintagma NTR e se gotovo bez upitnosti upotrebljavati u smislu osnovnog obeleja modernih drutava u podrazumevajuem saznajnom (i, posebno, vansaznajnom) kontekstu, posebno od 60tih
godina 20tog veka. Sintagma NTR se ilavo odrava i u najnovijim saznajnim pristupima organizaciji rada. Naime, u savremenoj sociolokoj (i uopte naunoj) literaturi sve ee se analizira
virtuelni nain obavljanja poslova, u smislu njihovog tretiranja kao specifinog vida organizacija koje oblikuju nove tehnologije (kao izraz savremenog naunotehnolokog progresa). Meutim, ini se da je ispravnije govoriti o nainu poslovanja, nego o (virtuelnoj) organizaciji, jer se
tu radi o specifinoj vrsti onauavanja, uz upotrebu odgovarajuih elektronskih sredstava u bilo
kom obliku savremenog organizovanja rada.
Iako u manje rasprostranjenom vidu, primetni su pokuaji u savremenoj nauci (posebno u sociologiji) da se odnos izmeu nauke i tehnike/tehnologije sagleda u neto sadrajnijem (i realnijem) vidu, pa se taj pristup imenuje kao proces onauavanja. Pod tim se podrazumeva, ne revolucionaran prevrat, ve manje ili vie protivrean kontinuitetan i kumulativan proces ukljuivanja nauke u proizvodnju u smislu proimanja svih inilaca rada (predmeta, sredstava, organizacije i radnoprofesionalnih umea i vetina zaposlenih), kao i u smislu proimanja ire drutvene prakse
ciljnoracionalnim nainom njenog usmeravanja. Na taj nain se pristup prouavanju meusobnog
odnosa nauke, tehnike/tehnologije i drutva sa stanovita onauavanja prepoznaje kao kritiko
prevrednovanje shvatanja o naunotehnikoj/naunotehnolokoj revoluciji.
Kljune rei: nauka, tehnika, tehnologija, naunotehnoloka revolucija, onauavanje drurtveni
progres.
UVOD
Teite analize u ovom radu se odnosi na teorijsko obrazlaganje mogunosti
drutvenog progresa (kao vrednosno usmerene promene) u svetlu razumevanja procesa
Boo Miloevi
onauavanja (nem. Verwissenschaftlichung; engl. Scientification)1 rada organizacija i
celokupnog drutvenog ivota, koji se odvijaju pod uticajem nejednake raspodele moi
glavnih aktera u procesima rada (vlasnika kapitala, vlasnika radne snage i posednika specifinih profesionalnih znanja i tehnikotehnolokih vetina), a u okviru ire globalizacijske tranzicije modernih drutava.
Pristup drutvenom progresu sa stanovita onauavanja vrednuje se kao realistiniji i nauno adekvatniji od pogleda na drutveni progres kao direktnu posledicu tzv. naunotehnike/naunotehnoloke revolucije (NTR). Na taj nain se nae (socioloko) obrazloenje sa stanovita onauavanja, jasno ograuje od scijentistikih vizija koje u tzv. NTR
vide iskljuivo pozitivne (pa samim tim, i jednostrane) uticaje na drutveni razvoj.
Nije toliko sporno da tehnika (kao do nauke) i tehnologija (kao proizvod
naune operacionalizacije i postupaka primene) imaju snaan uticaj na rad organizacija i na
celinu drutvenog ivota, ali je sporno objanjenje tog uticaja u okviru shvatanja o NTR.
Naime, osnovna zamisao shvatanja o NTR razumeva taj zdrueni uticaj nauke i tehnike
na drutvo (i sve njegove aspekte) kao jednostran i linearan uticaj, koji se, uz to, jo imenuje
kao osnovni inilac drutvenih preobraaja (revolucija). Zanemaruje se injenica da su u
stvarnosti drutvenih procesa i ti inioci proizvod drutvenih potreba i da je njihov uticaj
vie kumulativnog nego diskontinuitetnog (revolucionarnog) prevrata.
1. PRISTUP RAZUMEVANJU POJMA ONAUAVANJE
Pod pojmom onauavanje upravo podrazumevamo kumulativan, manje ili vie
protivrean i kontinuitetan, proces ukljuivanja nauke u proizvodnju u smislu proimanja
svih inilaca rada organizacija (predmeta, sredstava, organizacije i radnoprofesionalnih
umea i vetina zaposlenih), kao i u smislu proimanja ire drutvene prakse ciljnoracionalnim nainom njenog usmeravanja.
U savremenoj nauci iroko su rasprostranjena gledita koja drutveni progres vide kao pravolinijsko napredovanje pod iskljuivim uticajem nauke i njene tehnikotehnoloke primene u procesima rada i drutvenog organizovanja. Taj naizgled sveopti uticaj
nauke i tehnike na drutvene procese i drutveni razvoj, Don Bernal (John Bermal) je,
polovinom druge decenije 20tog veka, imenovao sintagmom naunotehnoloka/naunotehnika revolucija (Bernal 1939, 239). Tu sintagmu e uvesti u iru naunu upotrebu, od
sredine 20tih godina, slavni mislilac Bertran Rasel (Bertrand Russell), a u znatno iroj
upotrebi i u nauci i izvan nje ta sintagma se primeuje od kraja 60tih godina i to posebno pod uticajem studije Civilizacija na raskru Radovana Rihte i saradnika (Rihta
1972, 18).
Od tada naunotehnika/naunotehnoloka revolucija (NTR), kao sintagma,
najee ima dvostruko znaenje, jer se odreuje kao posledica naunih otkria i tehnikotehnolokih pronalazaka, s jedne strane, i kao posledica masovne upotrebe nauke i tehnike u drutvu, s druge. U prvom sluaju se radi o revolucionarnim prevratima u samoj
nauci, a u drugom o bitno izmenjenim drutvenim odnosima prema upotrebi nauke i tehnike (Miloevi 1990, 10).
1
Termin onauavanje je stavljen pod navodnike, jer nije ni u nauci, kao ni u iroj upotrebi u srpskom knjievnom jeziku, uobiajena njegova upotreba; iako mu sadrinsko (pojmovno) znaenje odgovara navedenim terminima u nemakom i engleskom jeziku. (Ukoliko se i taj, kao i mnogi drugi termini, uobiaje u jezikoj upotrebi, prestae potreba za navodnicima).
184
Naunotehnoloka revolucija ili onauavanje rada organizacija...

Dvostruko znaenje sintagme NTR zamaglilo je utvrivanje stvarnog uticaja
nauke i tehnike na drutveni razvoj, a samim tim je uticalo i na zanemarivanje kritikog
propitivanja mogunosti i granica naunih i tehnikih dostignua u ostvarivanju drutvenog progresa. Naime, u raspravama o NTR, kao i u raznim naunopolitikim projekcijama drutvenog progresa koje se zasnivaju na sintagmi naunotehnika revolucija,
olako se prelazi sa jednog na drugo znaenje te sintagme. Uz to, obrazovanju se pridaje
odluujua uloga u ostvarivanju tog prelaza, jer se ono shvata kao inilac koji direktno
i iskljuivo utie na povezivanje naunih otkria i tehnikih pronalazaka sa drutvenom
praksom (Miloevi 1989, 192). Kako nauna otkria i tehniki pronalasci nastaju kao
rezultat rada relativno malog broja ljudi (naunika i pronalazaa), shvatanja o NTR ne uspevaju da dovoljno argumentovano objasne (1) pod kojim drutvenim uslovima naunotehnika ostvarenja ulaze u masovnu upotrebu i (2) kako se ona primenjuju u razliitim
tehnikotehnolokim sistemima i organizacijama rada uopte. Oigledan je teorijski jaz u
objanjenju odnosa izmeu pokretaa naunotehnikih promena i njihove (masovne) upotrebe u drutvenoj praksi. Taj teorijski jaz je posledica zanemarivanja analize irih strukturnih drutvenih odnosa, kao i zanemarivanja analize procesa rada organizacija u kojem
se razna naunotehnika ostvarenja prilagoavaju razliitim proizvodnim i uopte radnim
potrebama.
Socioloka prouavanja drutvenih procesa i sadraja rada, koja su sve uestalija
od polovine 70tih godina 20tog veka (Miloevi 2004, 95), ukazale su na taj teorijski jaz
i istovremeno su doprinele da se otklone mnoge teorijske nejasnoe. U tom pogledu je karakteristino nastojanje Rajnera Hofmana (Reiner Hoffmann) da vezu izmeu nauke i drutvene (proizvodne) prakse modernih industrijskih drutava nazove procesom onauavanja
(nem. Verwissenschaftlichung) (Hoffmann 1979, 229).2 Iako se Hofman eksplicitno ne bavi
pojmovnoteorijskim razgranienjem izmeu njegovog shvatanja Verwissenschaftlichung i
gotovo opte prihvaene sintagme naunotehnika revolicija, iz konteksta njegove analize
moe se zakljuiti da je sintagma naunotehnika revolucija teorijski nejasna i da, kao
takva, vodi nauna objanjenja ka zabludi. U tom smislu on kae da tzv. nauna organizacija rada ne moe da bude nikada toliko nauna da potisne ili otkloni znanja onih koji se nalaze neposredno u procesu rada (Hoffmann 1979, 243).
Re je o tome da razna shvatanja o NTR posmatraju nauku i njenu tehnikotehnoloku operacionalizaciju kao nezavisan inilac unapreenja procesa i sadraja rada organizacija, i uopte drutvenog progresa. Za razliku od shvatanja o NTR, shvatanje o
onauavanju rada organizacija poiva na realnijoj osnovi, jer sagledava ukljuivanje
nauke u proizvodnju i u iru drutvenu praksu kao kontinuitetan proces koji proima sve
inioce rada (predmete, sredstva, organizaciju, i uopte radnoprofesionalne sposobnosti
oveka).
Onauavanje rada organizacija i celokupnog drutvenog ivota se razumeva
kao dugotrajan istorijski proces, koji je zapoeo u 17tom, a koji je posebno inteziviran
od druge polovine 19tog veka. Taj proces je protivrean, jer se onauavanje odvija na
dvojak nain: kroz kapital i kroz rad. U savremenim visokoindustrijalizovanim drutvima
se primeuje susretanje ta dva vida onauavanja. Susretanje naunog znanja inteligencije, s jedne strane, i umea radnika/strunjaka (zaposlenih), s druge, u procesima rada
stvara novu potencijalnu snagu, koja se iri u onoj meri u kojoj se razaraju okotale strukture klasine (birokratske) organizacije rada.
2
Analogan pojam u engleskom jeziku, kao to smo ve napomenuli, je pojam Scientification.
185
Boo Miloevi
Ipak, samo opstajanje dvojnog karaktera onauavanja rada upuuje na potrebu
analize distribucije moi izmeu aktera rada u organizacijama, jer otuda proizilaze stvarni
drutveni uticaji na mogunosti funkcionisanja organizacja i na njihovo prilagoavanje
(promenljivim) uslovima globalizacijske tranzicije.
2. OSOBENOSTI DRUTVENOG PROGRESA I MO PRAKTINO
TEHNIKOG ZNANJA U GLOBALNOJ TRANZICIJI RADA ORGANIZACIJA
Drutveni progres je neravnomeran istorijski proces izmeu oveka i njegove
sredine. U tom procesu, u poetnim periodima razvoja drut(a)va, ovek se prilagoavao
sredini manjevie kao i ostala iva bia. Tada prevladava fizioloka adaptacija na zateene uslove sredine. Sa razvojem drutvene podele rada, ovek sve vie naputa fizioloko prilagoavanje, i sredini se prilagoava na osnovu menjanja navika. Navike se postepeno uobliavaju u kulturno prenosiva znaenja, koja raaju potrebu ne samo da se opstane u sredini nego i da se sredina prilagoava (izmenjenim) ovekovim potrebama. Ta
sposobnost oveka da se prilagoava uslovima i da menja uslove egzistencije sadrana je
u njegovoj inventivnoj, stvaralakoj delatnosti (stvaranje orua rada, a potom i sociokulturnih pravila za njegovo odvijanje i uopte za meusobno povezivanje ljudi u odgovarajue zajednice) (Spier 1956, 223).
Stvaralaka delatnost oveka, u uslovima koje zatie, objedinjava spretne prste,
fleksibilnu memoriju i mogunost razumevanja problema (Spier 1956, 224). Ideje i sredstva (kao operacionalizacija tih ideja) nastaju kao rezultat tog objedinjavanja. Civilizacije
su i nastajale kao akumulacija ideja i sredstava (orua), koji su podmirivali potrebe ljudi
u odreenom istorijskom periodu. U tzv. primitivnim drutvima nove ideje se raaju kao
plod primarnog pojedinanog iskustva u lokalnoj zajednici, a orua za rad (alati) nastaju
kao potreba oveka da produi svoje telesne predispozicije. U razvijenim civilizacijama, koje su najee i velike civilizacije, ideje se raaji i orua nastaju pod uticajem
preteno kulturolokih inilaca (nauke, umetnosti, obrazovanja) i kao rezultat specifinih
delatnih grupa (zanimanja i profesija). To, meutim, ne znai da su u razvijenim civilizacijama isezli primarno pojedinano iskustvo i uticaj telesnih predispozicija oveka na
razvijanje novih ideja i na oblikovanje raznih tehnikih novina. Oni su samo zaodenuti u
sistematske teorije i u tehnikotehnoloke sisteme (organizovanja) rada.
U tom pogledu, savremena industrijalizovana drutva (tj. drutva razliitog
stepena industrijalizacije) se razvijaju pod uticajem svojevrsnog civilizacijskog sklopa
sistematskih teorija i tehnikotehnolokih sistema. Dakle, u tim drutvima ovekovo delovanje na uslove sredine, u kojoj ivi, odvija se preteno pod uticajem racionalnoiskustvenih (praktinotehninih) saznanja. Zbog toga se svaka rasprava o progresivnosti modernog, industrijskog naina rada i (njemu odgovarajueg) drutvenog organizovanja mora usmeriti ka vrednovanju nauke i njene uloge u oblikovanju savremenih i buduih tokova drutvenog ivota oveka. Pri tome, socioloka rasprava per se mora da ima u vidu da
je i ona jednim delom u sastavu tog racionalnoiskustvenog sklopa koji ini modernu industrijsku civilizaciju, a da je drugim delom okrenuta filozofskoj pozadini koja kritiki
propituje smisao tog sklopa. Rasprava o smislu nekog razvojnog drutvenog procesa nije
nita drugo nego rasprava o mogunostima drutvenog progresa.
Iz kritikog sociolokosaznajnog diskursa moe se jasno uoiti da je proces diferencijacije drutvene svesti i kulture, u svim periodima razvoja drutava, pratio proces integracije. Otuda se, iz tog diskursa, moe zakljuiti da je osamostaljivanje racionalnog modela
186

svesti, koji se ubrzano iri od perioda prosvetiteljstva do danas, usmereno na (samo)disciplinu uma, a da se nainom (re)produkovanja i irenja racionalnosti u drutvenom ivotu
posredstvom institucija i organizacije naune delatnosti nauka esto mistifikuje i u izvesnim crtama zadobija obeleje savremenog mita.
Scijentistiki redukcionizam je prosvetiteljsku evolucionistiu ideju progresa okrenuo, u modernom dobu, unazad: moderno stanje graanskih drutava i njima odgovarajuih kultura se posmatra kao trajna sadanjost iji koreni doseu i mogu se prepoznati u
tzv. primitivnim zajednicama i njihovim kulturama.3 Takva svest je pogodovala i pogoduje da se ciljna racionalnost naduva u totalitet i da se asimuluje u moi.4 Mitoloko
velianje nauke, tehnoloke uniformnosti i ljudskog konformizma sadrano je (i) u natpisu na ulazu na svetsku izlobu Vek napretka, u ikagu 1933. godine: Znanost istrauje; tehnologija izvrava; ovjek se prilagoava (Mumford 1986, 232). Izdvajanje racionalnog, a u okviru njega naunosaznajnog, iz sastava ostalih oblika drutvene svesti i
kulture, vodi ka mistifikaciji. Ta mistifikacija poiva na zapostavljanju injenice da je
saznanje (...) znatno ue od inidividualne i drutvene svesti i kulture, u kojima su pored
saznajnih tenji i iskustava sadrani i oseajni, estetski i voljni odnosi prema iskustvu,
koji se, kao i mnoga saznanja, ne izraavaju na pojmovni, logikodiskurzivni nain
(Mili 1986, 424). Otuda se moe konstatovati da mitologizacija ciljnoracionalne svesti
(koja je oliena u naunom saznanju i njegovoj tehnikotehnolokoj operacionalizaciji)
proizilazi, ne samo iz instuticionalnoorganizacione sfere naune delatnosti i njenog
mesta u drutvenoj podeli rada, ve i iz kvazinaunih shvatanja (kao to su tzv. teorije o
naunotehnikoj/naunotehnolokoj revoluciji).
Stvarnost rada i razvoja modernih industrijalizovanih drutava je mnogo sloenija od pravolinijskog (i jednostranog) dejstva nauke i tehnike, pa se onauavanje pojavljuje kao izraz te sloenosti. Pre svega, onauavanje se ispoljava kroz dva vida unoenja naunih dostignua u sloene modernizacijske procese savremenih drutava: (1) kroz
kapital i (2) kroz proces rada u organizacijama. Onauavanje kroz kapital je najveim
delom institucionalizovano. Ono se ostvaruje posredstvom naunih i naunoistraivakih
organizacija, kao i istraivakorazvojnih organizacionih celina (istraivakih centara) u
proizvodnji, a odnosi se na rad naunika i jednog dela inenjera. Onauavanje kroz rad
je vaninstitucionalizovano, a ostvaruje se kroz individualni ili grupni rad radnika (razliitog stepena strunosti, sposobnosti i vetina) u procesu rada organizacija (Miloevi
1990, 103, 109). Dva smera onauavanja rada (kroz kapital i kroz proces rada) u velikoj meri doprinose unapreenju rada i drutvenom progresu, iako su ti smerovi najee u
protivrenim drutvenim odnosima (Hoffmann 1979, 229230; Miloevi 1990, 29).
3
Savremeni nauni interes za mitove ima prvobitnu socioloku osnovu iz koje je, kasnije, nastala
potreba za gnoseoloko-epistemolokim propitivanjem njihove valjanosti. Taj interes se poklapa
prema miljenju Vjerana Katunaria sa kolonijalnom ekspanzijom evropskog graanstva. Kolonijalne zemlje za evropsko graanstvo predstavljaju, ne samo sirovinski izvor ekonomskog bogatstva, ve slue i kao osnova sirovinske kulture. Tzv. primitivne kulture kolonijalnih zemalja se
tretiraju kao deiji svet evropskog graanstva, koji je ono prevladalo tokom svog evolutivnog puta i
uspelo se od primitivnog oveka i deteta u superiornu evropsku civilizaciju i emancipovanog
evropskog graanina i samosvesnog mukarca (Katunari 1984, 32). Taj kolonijalni odnos prema
kulturi sasvim pristaje uz evolucionistiku shemu razvoja i ideju progresa zasnovanu na napretku
naunog saznanja.
4
Te osobine moderne se najee napadaju od strane postmodernista (Savi 1988, 127).
187
Boo Miloevi
Protivrean odnos izmeu onauavanja kroz kapital i onauavanja kroz rad
proizilazi iz moi odnosno nemoi drutvenih grupa (klasa, slojeva, elita, profesija) u
drutvenoj strukturi i u procesima rada konkretnog drutva. Mo posednika kapitala nad
sredstvima za proizvodnju i nad proizvodnjom protee se i na mo raspolaganja naunotehnikim znanjima koje je sadrano u njima. Ta mo je dominantna, ali ne i sveobuhvatna. U procesima modernog industrijskog rada sudeluju razne grupe zaposlenih/radnika
(razliite strunosti), koji raspolau onolikom koliinom moi kolika je sadrana u njihovoj kvalifikaciji i umeu, kao i u pregovarakoj moi njih i njihovih asocijnacija (moi
cenkanja) u organizovanju procesa rada i globalnog drutva (Offe 1976, 36).
Nejednak uticaj pojedinih aktera na procese onauavanja rada i drutvenog organizovanja posledica je tehnike podele drutvenog rada, i raste sa tom podelom. Uticaj
drutvene/tehnike podele rada na domete pojedinih aktera u onauavanju (kroz kapital
i kroz rad) procesa rada i drutvenog organizovanja ispoljava se kao razlika izmeu znanja pojedinaca i znanja drutva kao totaliteta. Ta razlika je danas mnogo vea nego to je
bila u poetnim fazama industrijalizacije (Hoffmann 1979, 256). Re je o tome da tehnika podela drutvenog rada, s jedne strane, utie na to da ukupno znanje drutva moe daleko bre da raste od znanja pojedinaca, a, s druge strane, utie na poveanje razlika izmeu kvalifikovanog i nekvalifikovanog rada.
Otuda je mogue razumeti bri napredak znanja koje je direktnije u vezi s sredstvima proizvodnje, u odnosu na znanja pojedinanog radnika u procesu rada organizacija.
Hari Brejverman (Harry Braverman) je, na osnovu toga, razvio tezu o navodnoj sveoptoj
dekvalifikaciji rada u savremenom (monopolistikom) kapitalizmu, tvrdei da se
znanje (kvalifikacija, vetine, umea) pojedinih radnika (i radnike klase u celini) sve
vie smanjuju (Braverman 1983, 383).
Meutim, Brejverman nije imao u vidu injenicu da protivreno delovanje podele drutvenog rada moe da vodi dekvalifikaciji poslova (radnog mesta), posebno u
periodima kriza i recesija, ali ne mora da utie na smanjenje kvalifikacije i umea pojedinaca u procesu rada (Lee 1981, 74; Miloevi 2004, 167).
Susret dva vida onauavanja (kroz kapital i kroz rad) u okviru nekih visokoproduktivnih svetskih kompanija izazivaju i sve vie e izazivati niz radikalnih strukturalnih promena u organizaciji rada, kako bi se spretnost, iskustvo, zdrav ljudski razum i
uopte umea zaposlenih/radnika5 u procesu rada spojili sa specifinim (profesionalnim)
znanjima naunotehnike inteligencije (Hoffmann 1979, 255). To je deo ukupnog progresivnog toka modernih industrijalizovanih drutava, u kome se progresivnost ne meri iskljuivo kvantitativnim uinkom u paleti proizvoda, ve, pored toga, i kvalitativnim
doprinosom svih aktera u procesu rada nastanku te palete.
Dalji tok tih progresivnih kretanja u modernim drutvima zavisie od toga koliko se radikalno ide u raskidanju s klasinim industrijskim obrascima organizacije rada i
drutvenog ivota u celini, koji se ispoljavaju u tenji dominantnog aktera (tehnobirokratije) da se hijerarhija odluivanja na raznim stepenima organizovanja dosledno prenese i na hijerarhiju znanja (Thompson and McHugh 1990, 384367). Ukoliko u procesima
rada organizacija i ukupnog drutvenog organizovanja nosi prevagu borba aktera za mo,
vlast i status nad potrebom za produktivnou, stvaralatvom, drutvenom solidarnou i
5
Pojam radnik ovde upotrebljavamo u smislu proizvodnog radnika koji dela svesno, rutinski ali i
novatorski, u procesu proizvodnje materijalnih dobara, pomou odgovarajuih sredstava, radi zadovoljavanja materijalnih potreba ali i vlastitog samoostvarenja (Miloevi 2004, 181).
188

slobodom delovanja, utoliko su prepreke onauavanju vee, kao to su i vee anse za
birokratizaciju tzv. naune organizacije rada (Miloevi 2004, 254).
Takve pojave u modernim visokoindustrijalizovanim drutvima svojevremeno je
Rajt Mils (Wright Mills) nazvao organizovanom neodgovornou (Mils 1966, 8). Pri
tome, Mils naglaava da se u ekonomski nerazvijenim zemljama gleda na industrijalizaciju kao na progresivnu pojavu koja oslobaa oveka oskudice, ali da se nastavak industrijalizacije u tim zemljama ispoljava kao preorijentacija privrednog sistema sa proizvodnje na prodaju. Takva preorijentacija ini taj privredni sistem rasipnim, a nosioce moi
(elite) u njemu moralno neosetljivim (Mils 1966, 125127). Tzv. nauna organizacija rada, koja se smatra u shvatanjima o NTR sredinjim pokretaem drutvenog progresa,
izrodila je (i) racionalnost bez razuma, u kojoj se progresivnost meri zastraujuim moralnim kodom vedrog robota, luckastog robota i tehnikog idiota (Mils 1966, 82).
Kritiko socioloko razumevanje racionalnosti modernog poslovanja, kako u
sferi njegovog saobraavanja tehnolokom determinizmu, tako i u organizaciji rada (u kojoj se drtveni ivota ljudi saobraava sve novijim i novijim tehnologijama), ukazuje na
granice odrivosti takvog poslovanja. Te granice su ljudske, moralne prirode. Treba imati
u vidu da se korissno i dobro ne moraju podudarati, i najee se to i ne deava. Meutim, tehnokratski princip efikasnosti poslovanja smatra svaku distancu od poslova kao
luksuz koji treba odbaciti. Taj opti drutveni osnov moralnog ponaanja pojedinca
poiva na: (a) potinjenosti njegovog ivota proizvodnji, oskudici i izolovanosti od zajednice; (b) konformizmu, kao posledici naina rada koji ugroava njegovu koncetraciju i
koji vodi raspadu centra duhovne samodiscipline; (c) polovinom obrazovanju, koje vodi
gubitku poziva i narastanju sirove prisnosti i prostote; (d) irenju tehnika bestijalnosti,
koje vode umnoavanju lai i nepoverenja i (e) oteavanju uspostavljanja ljudskih odnosa, koje proizilazi iz nametanja tehniciziranih gestova, u kojima su odumrli ljudsko iskustvo, umea i moralne vrline (Adorno 1987, 21).
Za razliku od shvatanja o NTR, koja progresivnost naunotehnike racionalnosti
shvataju kao sredstvo za sticanje moi, vlasti i statusa, shvatanje o onauavanju rada i
celokupnog drutvenog ivota gleda na naunotehniku progresivnost kao na: smanjenje
radnih napora i poboljanje kvaliteta proizvoda, poboljanje radnih i uopte ivotnih uslova, bogaenje sadraja rada i zamenu nepoviljnih fizikih i rutinskih intelektualnih radnih
operacija tehnikotehnolokim ostvarenjima, kao i uopte razvijanje stvaralakih osobina
u radu i izvan njega; uz istovremeno razvijanje kvalifikovane javnosti i line i kolektivne
sigurnosti i odgovornosti u procesima rada i u globalnom drutvu.
U tom smislu se na onauavanje rada organizacija gleda kao na vrednosnu
orijentaciju koja oveka postepeno izvodi iz sfere prinudnog u sferu sve slobodnijeg delovanja. Onaueni rad je stvaralakom racionalnou proeta prirodna osobina oveka,
koja je prema Lesli Spajru (Leslie Spier) doprinela da se razviju civilizacijske tekovine (reavanje egzistencijalnih potreba, regulisanje meuljudskog i drutvenog ponaanja i
razvijanje estetskih i intelektualnih dostignua) (Spier 1956, 224225). Otuda je proces
onauavanja dug koliko i (ljudska) istorija. On se podjednako tie razvoja odevanja,
stanovanja, grnarstva, korparstva, tkanja, korienja toka i raunanja vremena (o emu
pie Spajr), kao i potreba kapitalizma 17tog veka da razvija sredstva transporta i komunikacije i, u vezi s tim, potreba podsticanja nastanka i irenja naunotehnikih otkria
(geografske duine, kompasa, gradnje brodova itd.) koja potpomau irenje trita (o emu se govori u disertaciji Roberta K. Mertona) (Merton 1938, 160183).
189
Boo Miloevi
U savremenim drutvenim uslovima produene industrijalizacije (u drutvene
sfere izvan fabrike), onauavanje rada predstavlja proces u kome naunotehniko znanje inteligencije nalazi svoju proizvodnu i uopte drutvenu primenu posredstvom znanja
i umea zaposlenih (radnika razliite strunosti) u procesima rada organizacija, i ovo drugo znanje najee slui kao pravac primene prvom. Na taj nain, kombinacije oba tipa
znanja stvaraju novu potencijalnu snagu, koju ne moe da postigne nijedan tip sam za sebe (Hoffmann 1979, 255256). U tome je sr modernih preobraaja, koji idu u smeru
progresivnih kretanja u sferi rada organizacija, a koji se danas najee imenuju kao efektivna upotreba ljudskih resursa, odnosno kao doprinos ljudskog kapitala.
3. VIRTUELNO POSLOVANJE KAO PRIMER
ONAUAVANJA RADA ORGANIZACIJA
U savremenoj sociolokoj (i uopte naunoj) literaturi se sve ee analizira virtuelni nain obavljanja poslova, u smislu njihovog tretiranja kao specifinog vida organizacija koje oblikuju nove tehnologije (kao izraz savremenog naunotehnolokog progresa). Iako su uestali pokuaji da se obrazloe organizacione promene pod uticajm globalizacijske transformacije, u vidu tog sve popularnijeg koncepta virtuelne organizacije (Hughes, O'Brien, Randall, Rouncefield & Tolmie 2007, 49),6 saznajni rezultati su
vie nego skromni. Iako se u popularnoj ekonomskoj literaturi rairio termin/sintagma
virtuelna organizacija, pa se i neke organizacije samoimenuju tim terminom, nema valjanih istraivanja koja bi potkrepila takvo njihovo imenovanje. Osim toga, ni sama teorijska zamisao o valjanosti termina/sintagme virtuelna organizacija nije ak ni kod njegovih prvih autora Melona i Davidofa (Malone and Davidow) preciznije odreena, jer oni
pod tim terminom podrazumevaju svaku novu organizacionu formu koja koristi informacione tehnologije, a koja se najee pojavljuje u vidu grozdova srodnih aktivnosti (a
ne kao neko posebno izdvojeno preduzee) (Malone and Davidow, prema: Travica 1997).
Re je o pokuaju da se, u analizama i obrazloenjima organizacionih promena, virtuelno
predstavi kao alternativa stvarnim procesima. Pri tome neki autori, kao posebne karakteristike virtuelnih organizacija, najee istiu fleksibilnost i saradnike kulture (Byrne and Martin, prema: Travica 1977), dok drugi smatraju da ih posebno karakterie geografska rasprenost poslovnih jedinica i elektronsko povezivanje radnih zadataka (DeSanctis and Mong 1999).7
Meutim, ini se da je ispravnije govoriti o nainu poslovanja, nego o (virtuelnoj) organizaciji, jer se tu radi o specifinoj vrsti onauavanja, uz upotrebu odgovarajuih elektronskih sredstava u bilo kom obliku savremenog organizovanja rada. Re je,
dakle, o kvalitativnoj novini u nainu poslovanja, koja omoguava da se ponovo uspostavi jedinstvo mesta rada i mesta stanovanja (koje je razdvojila industrijska organizacija rada); zatim o novini koja omoguava da se poslovi obavljaju pravovremeno i precizno
na daljinu (tzv. telework); omoguava da se razvijaju neograniene mogunosti kreta6
Pored termina/sintagme virtuelna organizacija, u literaturi se susreu i njemu srodni termini, kao
virtuelno preduzee, preduzee bez zidova, virtuelna korporacija, kibernetska korporacija,
kao i difuzno odreenje u smislu elektronsko povezivanje.
7
U tom smislu, DeSantisova i Moung (DeSanctis and Mong) definiu virtuelnu organizaciju kao
privremeni ili stalni skup rasprenih pojedinaca, grupa, poslovnih jedinica (koje mogu, ali ne moraju da pripadaju istoj celini), ili celih organizacija koje zavise od elektronskog povezivanja kako bi
se ostvario proizvodni proces (DeSanctis and Mong 1999).
190

nja radne snage; omoguava da se prue kvalitetne usluge i bez dodira sa korisnicima;
omoguava da se uspostavljaju ad hock radni timovi (koji rade na nekom zajednikom
projektu i koji mogu da razmenjuju iskustva i informacije preko elektronske pote, bez fizikog kontakta, a kad se projekat zavri takvi timovi mogu da se razilaze ili da se opet
poveu radi nekog novog projekta).
Socioloka istraivanja virtuelnog naina poslovanja, koje su uradili Votson,
Krouston i Kudoba (Watson, Crowston, and Chudoba), ukazala su na neke njegove prednosti i nedostatke. Prednosti (progresivnost) virtuelnog naina poslovanja sadre se u
sledeem: u mogunosti da se prevazie vremenski diskontinuitet izmeu saradnika na
poslu (to znai da lanovi virtuelnog tima ne moraju u isto vreme da obavljaju svoj deo
posla); u mogunosti da se posao obavi bez obzira na geografsku lociranost lanova nekog radnog tima (to znai da lanovi nekog konkretnog virtuelnog tima mogu biti iz
razliitih krajeva, drava, pa i kontinanta); zbog potencijalno povoljnih drutvenih
posledica koje taj naina rada ostavlja na planu razaranja birokratskih elita; zbog mogunosti da se lake prevaziu mogue nesaglasnosti u radnom timu zbog pripadanja razliitim drutvenim grupama, organizacijama i kulturama/potkulturama i zbog mogunosti da se pristupi poslu fleksibilnije kako bi se pravovremeno zadovoljile potrebe korisnika usluga (Watson, Crowston, and Chudoba 2002, 5). Virtuelni nain poslovanja prua,
dakle, mogunost da se ostvari vrlo visoka efikasnost, pa se oekuje da e on sve vie postajati dominatno obeleje globalne ekonomije, ali samo u najpokretljivijim sektorima rada. Zbog tog e i dalje opstajati i ostali oblici globalnog povezivanja i naina rada (Laubacher and Malon 2002, 4).
Ipak, ni virtuelni nain poslovanja, bez obzira da li se on odvija u okviru radnih
timova ili pojedinano, nije imun na stresove i druge probleme u vezi sa takvim nainom rada, koje je davno identifikovao Elton Mejo (E. Mayo) u radu tzv. malih grupa u
industrijskim organizacijama. U tom smislu Evropska Komisija ukazuje na mogue probleme koje donosi virtuelni nain poslovanja. U prvom redu, radi se o problemima koji
se tiu radne sigurnosti, zdravstvene i socijalne zatite. Zato se ukazuje na nunost ugovornog utvrivanja radnih odnose u takvom obliku rada, u kome se moraju navesti pismene izjave o uslovima rada, mora se garantovati jednak tretman zaposlenih u preduzeima i u timovima koji rade virtuelno, mora se utvrditi princip dobrovoljnosti i pravo
virtuelnog radnika da se vrati na radno mesto u preduzeu, mora se obezbediti pravo na
dalje profesionalno usavravanje, zatim je potrebno utvrditi radno vreme, radno optereenje i potrebno je reiti problem odvajanja poslovne i privatne sfere, kao i problem sistema
isplaivanja, socijalne i zdravstvene zatite (naroito s obzirom na problem izolacije, stresa i kontrole, i sl.), uz reavanje problema koji mogu nastati u vezi sa transnacionalnim
radnim odnosom i potovanjem internacionalnih prava (European Comission 1997). Kako se zaposleni u virtuelnom nainu poslovanja nalaze van tradicionalnog ugovora o zapoljavanju, koji garantuje sigurnost prava iz radnog odnosa (u organizacijama) i obavezno zdravstveno i penziono osiguranje, problemi radnog zakonodavstva e se vie javljati
kod tih grupacija. Zbog toga Lobeher i Malon oekuje da e te probleme da ree nove
gilde (Laubacher and Malone 2002, 3).
Pod pojmom nove gilde Lobeher i Malon podrazumevaju mnotvo agencija
za posredovanje u zapoljavanju i za zatitu interesa savremene mobilne radne snage
(Laubacher and Malone 2002, 3). Ta vrsta organizacija se iri iz dva razloga; jedan razlog
se odnosi na prestrukturisanje radne snage usled novoliberalnog uticaja na naina poslovanja, a drugi na opadanje moi sindikata da utiu na tokove tog prestrukturisanja.
191
Boo Miloevi
Kao to novi oblici organizovanja rada potrebuju pokretljivu radnu snagu, koja poseduje
raznorodna umea i raspolae fleksibilnim vetinama, tako i novo (globalno) trite rada zahteva razvoj specifinih organizacija (agencija) koje e biti u mogunosti da pronalaze, osposobljavaju i usmeravaju takvu radnu snagu u one organizacije, regije i globalne prostore koji za njom imaju potrebu. Otuda se progresivnost virtuelnog naina poslovanja, i njima saobraenih novih gildi, moe procenjivati sa stanovita njihovog doprinosa humanizaciji odnosa izmeu aktera u radnom procesu modernih drutava (Miloevi 2013, 150155).
ZAKLJUAK
Na osnovu prethodnog obrazloenja, moe se zakljuiti da su shvatanja drutvenog progresa, koja poivaju na sintagmi NTR, uzana i uveliko scijentistiki usmerena.
Scijentizam je preterivanje u nekim savremenim shvatanjima funkcije naunog saznanja,
koje redukuje drutveni progres na nauku, odnosno na njenu tehnikotehnoloku primenu
u drutvu, a zanemaruje uticaje raznih sociokulturnih inilaca na drutveni (progresivni)
razvoj (Miloevi 2004, 60). To je svojevrsna redukcija celokupne drutvene svesti i kulture na racionalnoinstrumentalni oblik te svesti; pomou koje se, potom, nastoji izvesti
teorijsko objanjenje deterministikih uticaja tako redukovane svesti na drutveni razvoj
(i drutveni progres). Meutim, redukcionistiko objanjenje se uvek izvodi pars pro totto, i kao takvo nije socioloki relevantno. Pored toga, takvo objanjenje drutvenih funkcija naunog saznanja gotovo iskljuivo se shvata kao progresivno usmeravanje drutvenog razvoja, a zanemaruju se negativni (danas sve ee, katastrofini) uticaji drutvene
primene tog saznanja.
Shvatanja drutvenog razvoja koja govore o onauavanju rada i drutvenog ivota, realistinije se odnose prema drutvenim funkcijama naunog saznanja. Bez obzira da
li ta shvatanja govore o praktinotehnikoj, drutvenointegrativnoj, ili samosvesnoj funkciji
naunog saznanja (Mili 1995, 268), ona ne gube iz vida injenicu da se istina kao imanentna nauna vrednost esto sukobljava sa razliitim parcijalnim (grupnim) interesima i
(zlo)upotrebama koje imaju i regresivan uinak po drutveni razvoj. To se posebno ispoljava kroz protivrean proces onauavanja kroz kapital, s jedne strane, i kroz rad ljudi u organizacijama, s druge. Preterana vera u mo kapitala, koji tei da apsorbuje celokupno
nauno znanje, ne moe da bude nita drugo nego scijentizam. U onoj meri u kojoj i nove
tehnologije nastoje da dominiraju podstiui u njima funkcionalni nain miljenja, a zapostavljajui razumevanje drutvenog i linog ivota ljudi (Avramovi 2013, 235) u toj
meri su u njima ostale zablude scijentizma koje su pridavane i starim tehnologijama u
sferi rada organizacija (Miloevi 2004, 5560).
U tom smislu, shvatanje o NTR i shvatanje o onauavanju rada organizacija
su dva vrednosno razliita stanovita; od kojih se prvo koncetrie oko trajnosti i koherentnosti organizacijske strukture kao i oko ouvanja rigidnosti organizacijske moi, a drugo
tei da obrazloi privremenost i difuznost organizacije i fluidnost organizacijske moi
(Miloevi 2013, 194).
192

LITERATURA
Adorno, Theodor. Minima moralia. Sarajevo: Veselin Maslea, 1987.
Avramovi, Zoran. Obrazovanje u tokovima drutva. Beograd: Zavod za udbenike, 2013.
Bernal, John. The Social Function of Science. London: Rutledge and Kegan, 1939.
Braverman. Harry. Rad i monopolistiki kapital. Zagreb: Globus, 1983.
DeSanctis Gerardine and Peter Monge. Introduction to the Special Issue: Communication Processes for Virtual Organizations. Organization Science 10, 6 (1999): 693703. Dostupno
na: www.epnet.com/login/virtualorg.html, pristupljeno: 1. 7. 2012.
European Comission. Greenpaper, New Work Organization in the Spirit of Partnership, 1997. Dostupno na: http//:europa.eu.int/comm/employment_social/pub_forms.pdf, pristupljeno: 11.
4. 2003.
Hoffmann, Reiner. Die Verwissenschaftlichung dre Production und das Wissen der Arbeiter. Un
EntfremdeteWissenschaft, Hrsg G. Bhme, M. Von Engelhardt. Frankfurt am Main:
Suhrkamp, 1979.
Hughes, J. A., J. O'Brien, D. Randall, M. Rouncefield & P. Tolmie. Some real problems of virtual organisation. New Technology Work and Employment 16, 1 (2007): 4964. Dostupno na: www.archive.cs.st-andrews.ac.uk/.../relatedpapers.h, pristupljeno: 18. 9. 2012.
Katunari, Vjeran. enski eros i civilizacija smrti. Zagreb: Naprijed, 1984.
Laubacher, R., and T.W. Malone. Retreat of the Firm and the Rise of Guilds: The Employment
Relationship in the Age of Virtual Business. Massachussetts: MIT, 2002.
Lee, J. D. Skill, Craft and Class a Theoretical critique and a critical case. Sociology XV, 1
(1981): 5678.
Mumford, Lewis. Mit o maini, knj. 2. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1993.
Merton, Robert K. Science, Technology and Society in Seventeenth Century England. New York,
1993. (First publiched in 1938.)
Mili, Vojin. Sociologija saznanja. Sarajevo: Veselin Maslea, 1986.
Mili, Vojin. Sociologija nauke. Novi Sad: Odsek za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta,
1995.
Miloevi, Boo. Mogunosti i granice kibernetike. Beograd: Mladost Mala edicija Ideja, 1989.
Miloev, Boo. Tehniko stvaralatvo radnika. Novi Sad: Narodna tehnika Srbije/Vojvodine, 1990.
Miloevi, Boo. Umee rada. Novi Sad: Prometej, 2004.
Miloevi, Boo. Organizacija rada u globalnoj tranziciji (Prilozi sociologiji organizacije). Beograd: Prosveta i Filip Vinji, 2013.
Mils, Rajt. Znanje i mo. Beograd: Vuk Karadi, 1966.
Offe, Claus (1976). Industry and Inequality. London: Edward Arnold
Rihta Radovan i saradnici (1972). Civilizacija na raskru, Beograd: Komunist
Savi, Obrad. Postmoderna rastakanje moderne. U Racionalnost i savremeni svet. Beograd:
Filozofsko drutvo Srbije, 1988.
Spier, Leslie. Inventions and Human Society. In Man, Culture, and Society, 224246. New York:
Oxford University Press, 1956.
Thompson, Paul and David McHugh. Work Organisations. London: Macmillan, 1990.
Travica, Bob. The Design of the Virtual Organization: A Research Model. In AIS, Proceedings,
edited by Jatinder Gupta, N. D., 417419, August 1517, 1997, Indianapolis, IN. Dostupno na: www.home.cc.umanitoba.ca/~btravica/vita.html, pristupljeno: 21. 6. 2012.
WatsonManheim, M. B., K. Crowston K. & K. M. Chudoba . A New Perspective on Virtual:
Analyzing Discontinuities in the Work Environment, 2002. Dostupno na:
www.google.rs/?gws_rd=cr&ei=KGFKU4WhG8eEtAbFtoC4DA#q=Watson%2C+Crow
ston%2C+Chudoba%2C+2002, pristupljeno 21. 12. 2012.
193
Boo Miloevi
SCIENTIFICTECHNOLOGICAL REVOLUTION OR SCIENTIFICATION
OF WORK OF ORGANIZATIONS: TECHNOLOGY, VIRTUAL BUSINESS AND
SOCIAL PROGRESS
Summary: Modern technique and technology are both undoubtedly a product of cumulative scientific development. However, when scientific and technicaltechnological development is examined and explained in relation to social progress, there is misunderstanding in approach to the connection. In the core of the misunderstanding is the essential
notion of the connection; some see it as scientifictechnical or scientifictechnological
revolution (STR), and the other see it as the process of scientification.
Such a syntagm (STR) have been, almost unquestionably, used in the meaning of basic
characteristic of modern societies in implicit cognitive (and especially noncognitive)
contexts, since 1960s. The syntagm STR (scientific and technological revolution) is still
present even in the latest cognitive approaches on work organization. In contemporary
sociological (scientific, in general) literature, virtual mode of business performance is
getting more frequently analyzed as a specific type of organization shaped by the new
technologies. Those technologies are expression of modern scientific and technological
progress. On the other hand, it seems that is more appropriate to speak of business performance rather than its virtual organization. It is because we are hereby dealing with
the particular type of scientification with the requirement for appropriate electronic devices, in all contemporary forms of work organization.
Although less widespread, there are notable attempts in the contemporary science (particularly in sociology) to have more contentual (and more realistic) view of relation between science and technique/technology, and that approach is named as a process of scientification. It is understood not as revolutionary overturn but as more or less contradictory, continuous and cumulative process of the inclusion of science in the
production, implying pervasion of work factors (objects, means, organization and workprofessional skills of employees) , as well as pervasion of broader social practices and
objectiverational ways of its orientation. In that way scientification approach to the
study of relationship between science, technique/technology and society is recognized as
critical evaluation of concepts of scientifictechnological/scientifictechnical revolution.
Key words: science, technique, technology, scientifictechnological revolution, scientification, social progress
194

/
/
INTERNET AS A MEANS/SUBJECT OF
SCIENTIFIC RESEARCH
/

004.738.5:303.62

,
stojsin.snezana@gmail.com
: .
, , , .
, , ,
. , ,
, ,
.
,
, ,
, , , , , , .

. . , , ,
. , , .
, ,
, .
: , , , , .
179053
. , ,
, .

. ,
,
. , , . , , ,
. , ,
, , . , . , ,
, , . ,
.
.
.
, , , .
, ,
.

. ,
, ,
. ,

, . ,
, . .
1.
, .
, , , , .
. ,
,
, .
, , , , ,
198
/ ...
.
.
,
, , . ,
nline .
, , ,
? (, 2005, 475).
, online
. ,

( 2011, 22).
online ,
: , , , , (
2013, 3).
.

, ( 2013, 3).

. , , ( 2013, 5).
,
, .

, (
2013, 4).
(, 4).
, , .
, .
, , , ,
,
, .
199

: .
,
. , 145 1 . : , , , (
2006, 455).
, , , , , .
2.

. : ,
;
, , .

. ,
. . , ,
( 2011, 23).
: (mail) Worldwideweb (www).
(mail) Worldwideweb www
( 2010, 496).
,
, , , . , . WWW , , , , 1
, 23
92, 19
.
, ,
. .
( 2006, 455).
200
/ ...
, , .
( 2005, 474)
.
,
,
.
.
,
.
, .
, , , . (skype),
.
,
. .
, . (ISDN Integrated Services Digital
Network) ( 2011, 24).
2.1.

, , .
(Bethlehem 2012, 1). 1895. , ,
(),
. , 30 20. .
1934. , (Bethlehem 2012).
,
, 70 ,
. .
CATI (Computerassisted Telephone Interviewing)
, .

,
201

, . (Russell 2013, 216).
(random digital dialing),
, .
CAPI (Computerassisted Personal Interviewing)
,
. , ,
, ( 2010, 287).
1982. , . , 1989. , WWW (World
Wide Web), 90 mail (Bethlehem 2012).
:
CASI (Computerassisted Selfadministred Interview)
,
. ,
.
(2010, 288) CAPI CATI ,
.
, , , (Electronic Mail Survey EMS) .
( 2009, 24). . ,
, . ,

, .
CASI , CASI
, ,
.
,
;
( 2010, 288). , .
, , , . , .
. ,
. :

; .
202
/ ...
,
,
, .
, ,
. ,
, , .
,
, , , ,
(
2013, 4).
2.1.1. E
,

.
(2009, 129)
, ,
, .
(Couper 2001) :
( ); (
); (
).
(
), ( ,
),
( ),
( ) ( , ) (Couper 2001; :
2009, 129131).
.
2.1.2.
?
) . , (
),
203

( ). ,
, .
.
( Apian Software 5995
, Wright, 2006),
(. Survey Monky 20 Create Survey 99 ; : Wright 2006). , ,
.
) ,
. , (. Evans and Mathur
2005: Murrai and Fisher 2002; : Ahituv and Steimberg 2006)
19,24 , 12,4 (Ahituv and Steimberg 2006, 7).
, . .
) . ,
2030%,
(Russell 2013, 222).
,
, ( ,
), (Ahituv and Steimberg 2006, 21).
, . , ,
,
.
(Mentor 2002):
, 31% . 172 ( )
. 172 . 3. 5
online.
9. 29 . 63
, , 54 ,
31% .
. .
( , ), . 204
/ ...
. ,
, , . , . .
: , , , ,
,
... (Ahituv and Steimberg 2006, 20)
) , ,
.
,
.
. .
, ,
. , ( 2013, 4).
, .
,
.
, .
, ITU (International Telecommunication Union) 2014. 3 , 40% .
2014. 20% ,
. ,
2014. 75% , (ITU, 2014).
205

1.
2013.
95%
88%
87%
85%
79%
79%
74%
71%
65%
64%
57%
56%
56%
55%
54%
46%
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
(Eurostat) 2013.
.
95% ( 1).
88% , , (87%). 13. 74% , 25. (www.stat.gov.mk) (65%), 26. (64%) ( 2014).
29.
56% ( 2013).
( 1).
2009.
56,4% 2013. 41,5% ( 2014, 95). 36,6%,
2013. .
,
. 2013. 63,8% , 42,5%
( 2013, 3). , .
emaila (70,4%),
online (69,5%), online (68,0%),
(66,5%) ( 2013, 8).
206
/ ...
1.
, %
2008
40,8
33,2
2009
46,8
26,7
2010
50,4
39,0
2011
52,1
41,2
2012
55,2
47,5
2013
59,9
55,8
: , 2014.
,
, ,
. 85%,
.
, , ? , ,
. ,
, ,
, .
, . email ,
(Wright 2006), ,
.
email . , ,
, , (Couper
2000).
: (Facebook) ,
(Brickman Bhutta)
,
.
, 12 , 2.788 ,
4000 . ,
(Brickman Bhutta 2012, 57), .
, (Brickman Bhutta 2012).
207

)
,
:
?

.
,

.
,
, ,
, .

,
.

, .
: Google
, , ,
,
.
Google :
( ).
). (internetimarketing.com
internetimarketing.com
2011).
1.

: http://internetimarketing.com/2011/11/05/sajtovi-i-aplikacije-za-kreiranje-online-anketa/
http://internetimarketing.com/2011/11/05/sajtovi
anketa/

,
.
:
.

.
.
208
/ ...

. ,
( 2011).
.
2.

2.1.3.
,
. : , .
, .
, . ,

.
, ,
, , .
. ,
( ),
(, , ) (Wright 2006).
,
.
.
, ,
209

, ,
.
2.1.4.

, , , , .
2.

, 12 .
( )
.
()
,
.
.

.

.
, .
, .

.
, ,
. , (
email) ,
.
210
/ ...
3.

e-mail
: 2010, 285.2
4.

;
2014.
- ,
115 .
-

. 30 ,
.
2
2007. ,
, .

.
211

. , 100 (50 50

)
,
, ,
.

, , .

1063 .

snowballing
onlin ;
(Witte et al., 2000). 70% ,

2013.
, 2011. email 40% 30%.
2012.
10%
, 20%
( 2013, 426).

;
2014.
, . , ,
.
,
. , ,
.
, , ,
.
. ,

. ,
.
212
/ ...
. ,
, .
.
Ahituv, Niv and Yael Steimberg. he Impact of the Internet on Research Methods: Is a New Methodology being Created or Just a New Use of Existing Methodologies?, 2006. :
http://www.itu.dk/courses/DDKU/E2007/artikler/internet%20new%20methods_Ahituv.pdf
Bethlehem, Jelke, and Silvia Biffignandi. Handbook of Web Surveys. New York: John
Wiley&Sons, 2012.
, . . 134 (2011): 1727.
, ! 2. 11. 2011.
, . . 20, X (2013): 7790.
Brickman Bhutta, Christine. Not by the Book: Facebook as a Sampling Frame. Sociological Methods & Research 41 (1) (2012): 5788.
, . . : , 2005.
Dillman, Dn A. Mail and Internet Surveys. New York: John Wiley&Sons, 2000.
Dillman, Don A. The Design and Administration of Surveys Mail. Annual Review of Sociology
17 (1991): 225249.
Dillman, Don A. Reips UlfDietrich, Matzat Uwe. Advice in Surveying the General Public Over
the Internet. International Journal of Internet Science 5, 1 (2010): 14.
Dumii, Ksenija. Karakteristike korisnika interneta u Hrvatskoj i reprezentativnosti internetskih
anketa. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 7, 2 (2009): 115140.
. , 2014. :
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/images/2/2b/Internet_use_and_frequ
ency_of_use_by_individuals%2C_2013_%28%25_of_individuals%29.png
, . :
( , ). :
, 2014.
ITU (2014). The World in 2014, ICT Data and Statistics Division, International Telecom. Union,
http://www.itu.int/en/ITU-D/Statistics/Documents/facts/ICTFactsFigures2014-e.pdf
Couper, Mick. Web Surveys: A Review of Issues and Approaches, Public Opinion Quarterly Volume 64, (2000): 464494.
, . ( ,
). : , 2014.
Mentor, Keneth W. Survey Research and the Internet. Presented at the Annual Meetings of the
American Society of Criminology, Chicago, novembar 2002.
, . . LI, 1
(2009): 2344.
Wright, Kevin. Researching Internetbased Population: Advantages and Disadvantages of Online
Survey Research. Journal of Computer Mediated Communication 10, 3 (2006).
Russell, Bernard. Social Research Methods: Qualitative and Quantitative Approaches. Los Angeles, London, New Delhi: SAGE, 2013.
.
: , 23. 9. 2013.
, . .
2 (2006): 453464.
213

2013, 281.
: , 2013.
Usage of Information and Communication Technologies by Households and Individuals in Macedonia,
31. 10. 2013. : http://www.stat.gov.mk/PrikaziSoopstenie_en.aspx?rbrtxt=77.
, . . : , 2010.
, . . :
. :
http://www.bos.rs/cepit/evolucija/html/7/novimediji.htm#metodologija, : 27. 8.
2014.
http://internetimarketing.com/2011/11/05/sajtovi-i-aplikacije-za-kreiranje-online-anketa/
http://lakodonovca.com/internet-programi/popunjavanje-anketa
http://onlinetrziste.com/2011/03/online-zarada-popunjavanjem-anketa/
INTERNET AS A RESEARCH SUBJECT AND/OR A MEANS OF DATA

COLLECTION WITH EMPHASIS ON THE ELECTRONIC QUESTIONNAIRE
Summary: Research conducted on the subject of the Internet is a challenge with which
traditional research has not had much contact. Although the title suggests raising the question of the role of the Internet in modern research, the answer seems to be obvious.
On the one hand, the Internet is becoming an increasingly common subject of research,
primarily among sociologists. The complexity of the Internet as a research subject gives
researchers the possibility to pursue different avenues of research, starting with its influence on peoples free time, studying the specific manner of communication, its influence
on the physical and mental wellbeing of children, the various types of Internet crime, and
many more goals of research.
On the other hand, the Internet provides a plethora of information required in scientific
research, i. e. scientific papers, newspaper articles, globally accessible statistical data,
as well as information on a myriad of subjects on which people, potential subjects in research, debate on various forums, blogs and social networks.
Methodologists, it seems, are much more interested in ways to exploit the Internet as a
means of obtaining data necessary for research. The use of electronic, or Internet, questionnaires is growing, and it is a common means of acquiring data. Although these relatively inexpensive questionnaires have numerous advantages, they also have certain shortcomings. Key methodological questions relate primarily to the representativeness of the
sample, which, among other factors, depends on the level of Internet use of a certain population, as well as low turnout rates among research candidates.
The goal of this paper is to provide arguments and to cast light on the aforementioned
questions, with the assumption that some of these questions will inspire new research topics and provide new ways of acquiring data.
Key words: Internet, electronic questionnaire, research, acquiring data, subject of research.
214
MOGUNOSTI PROUAVANJA GRAE SA INTERNETA

PRIMENOM ANALIZE SADRAJA
UDK 004.738.5:303.64
eljka Mani
zmanic@f.bg.ac.rs
Saetak: Pojava i rasprostranjenost interneta uslovila je promenu drutvene komunikacije i njenog

prouavanja. Uspon interneta je doneo nove mogunosti analizi sadraja, najpogodnijem istraivakom postupku za prouavanje drutvene komunikacije. Predmet analize postaju web sajtovi, ije
specifinosti uslovljavaju prilagoavanje istraivakog postupka prouavanoj grai. Pod specifinostima se prvenstveno podrazumevaju hiperlinkovana struktura sajtova, multimedijalni format, interaktivnost i promenljivost sadraja. Osobenosti grae sa interneta uslovljavaju modifikovanje izvoenja analize sadraja: izbora uzorka, odreenja jedinica analize i kategorija klasifikacije, kao i
kodiranja empirijske grae. Analitiari sadraja istraivake probleme preteno reavaju oslanjajui se na metodoloke norme, sintetizovane na osnovu iskustva steenog prouavanjem drugih izvora komunikacije, jer je istraivanje grae sa interneta primenom analize sadraja jo uvek nedovoljno standardizovano.
Kljune rei: analiza sadraja, internet, drutvena komunikacija, uzorak, kodiranje.
UVOD
Drugu polovinu XX veka obeleila je, bar na planu razvoja drutvene komunikacije,
pojava interneta. Njegove osnove su postavljene 1969. godine u okviru Agencije za napredne istraivake projekte Ministarstva odbrane Sjedinjenih Amerikih Drava (Brigs i
Berk 2006, 411). Mrea ARPANET (Advanced Research Projects Agency Network), pretea interneta, imala je ogranien domet i sluila je za razmenu informacija izmeu istraivakih ustanova i univerziteta. Internet je osmiljen 1989. godine, a u prvoj polovini devedesetih godina do tada akademskom istraivanju posveena mrea postaje pristupana
svima, nakon ega dolazi do njenog prodora. Gotovo pola veka nakon inicijalnog postavljanja interneta moemo konstatovati da je on proizvod: revolucionarnih tehnolokih
pronalazaka (mikroprocesor, komutiranje paketa), hladnoratovske politike, kapitalistike
ekonomije, supkulture koja je stasavala kroz otpor takvoj politici i ekonomiji, kao i matovitosti a neretko i subverzivnosti njegovih ranih korisnika (programeraamatera, studenata, hakera, itd.) (Petrovi 2013, 24).
Pojava interneta uslovila je znaajne promene drutvene komunikacije, pre svega
omoguavajui njeno bre odvijanje. Vane su i promene na planu dostupnosti izvora in-
eljka Mani
formacija jer su istraivai preko globalne mree i elektronskih baza podataka dobili pristup ranije preskupim ili nepristupanim podacima. Meutim, irok spektar grae nije postao dostupan samo istraivaima ve i odailjaima i primaocima poruka, uz mogunost da
kreiraju poruke i konzumiraju ih na raznovrsne naine. Usled toga je dolo do modifikovanja drutvene komunikacije, koje se odnosi na promenu ravnotee komunikativne moi od
poiljaoca do primaoca (Li 1998, 353). Primaoci poruka su dobili znatno vie slobode pri
izboru poruka koje e konzumirati, kao i pri iskazivanju svojih reakcija na njihov sadraj.
U primeni analize sadraja, sociolokog istraivakog postupka za prouavanje drutvene komunikacije, pojavom interneta su otvorene nove mogunosti usled njegove
sveprisutnosti, globalnog dometa, interaktivnosti, decentralizovane, hiperlinkovane strukture i multimedijalnog formata (Weare and Lin 2000, 272). Navedene karakteristike
uslovljavaju prilagoavanje postupka osobenostima analizirane grae da bi se mogli dobiti valjani rezultati istraivanja, odnosno prilagoavanje stabilne istraivake tehnike
dinamikom komunikacionom okruenju (McMillan 2000, 80). Postavlja se pitanje na
koji nain prilikom prouavanja grae sa interneta treba modifikovati osnovne procedure
pri primeni analize sadraja: izbor uzorka, jedinica analize, klasifikacijske sheme i kodiranje iskustvenog materijala. Znaajnu ulogu igra i promenljivost sadraja sajtova pa je
upitno kako oceniti pouzdanost klasifikovanja iskustvenog materijala, ali i objektivnost
rezultata istraivanja. U radu emo nastojati da odgovorimo na postavljena pitanja, a pre
toga ukratko ukaemo na osobenosti i mogunosti analize sadraja u sociologiji.
1. ANALIZA SADRAJA
Analiza sadraja se moe odrediti kao socioloki istraivaki postupak, ijom se primenom tei izgradnji precizne, objektivne, pouzdane i sistematine iskustvene evidencije
o drutvenoj komunikaciji. U metodolokoj literaturi ne postoji jedinstvena definicija
analize sadraja, to je i razumljivo imajui u vidu razliite ciljeve i oblike u kojima se
upotrebljava, primenu u vie naunih disciplina, razliite vrste iskustvene grae za ije se
analiziranje koristi i razvoj samog postupka. Radi preciznijeg odreenja analize sadraja
kao sociolokog metoda, dovoljno je navesti definiciju Stjepana Gredelja prema kojoj je u
pitanju odreenim teorijskohipotetikim okvirom usmeren istraivaki postupak kojim se
stvara objektivna i sistematina iskustvena graa o sadraju drutvenog komuniciranja, koja
omoguuje izvoenje relevantnih zakljuaka o drutvenom kontekstu u kojem se komuniciranje odvija (Gredelj 1986, 19). Nainom definisanja je uslovljeno shvatanje osobina postupka, kao i mogunosti njegove primene, a osnovne nesaglasnosti odnose se na to da li je
analiza sadraja kvantitativan1 ili kvalitativan metod,2 s tim da pojedini autori pored ova
dva oblika razlikuju i kombinovani.3 Uprkos razlikama u poimanju metoda, prisutna je saglasnost da analiza sadraja predstavlja najpogodnije, ali ne i jedino sredstvo za prouavanje
razliitih oblika drutvene komunikacije.
Neophodno je ukazati na elemente drutvene komunikacije da bi bilo jasno ta se
nastoji postii primenom analize sadraja. Prema Haroldu Lasswellu su osnovni elementi
1
Vie o kvantitativnom karakteru postupka videti u: Lasswell 1949; Berelson 1952, 1418; Riffe et
al. 2005, 2339.
2
Detaljnije o kvalitativnom odreenju metoda pogledati u: Kracauer 19521953; George 2009;
Mayring 2000.
3
Preciznije o kombinovanom obliku analize sadraja videti u: Brankovi 2009, 133134; Fajgelj
2010, 407408.
216
Mogunosti prouavanja grae sa interneta primenom analize sadraja

drutvene komunikacije odailja, poruka i primalac, a pratei sredstva i efekti, s tim da
je njegovu shemu Gredelj dopunio dodajui stav i ciljeve (Gredelj 1986, 18). Analiza sadraja se prvenstveno odnosi na poruku, tanije na njen sadraj, relativno nezavisno od
toga ta je nosa poruke. Pod porukom se podrazumeva svaki simboliki sadraj, koji
ima odreeni smisao ili bar njegov odailja to pretpostavlja, a upuen je s nekom namerom drugim licima (Mili 1996, 571). Osnovno pitanje je ta je predmet prouavanog
materijala, ali i kako je iskazan, to podrazumeva utvrivanje smera poruka, odnosno njihove vrednosne usmerenosti, kao i preko kojih se sredstava alju. Na osnovu sadrine poruka se izvode zakljuci o njihovim odailjaima i primaocima, ciljevima zbog kojih ih
odailju i nameravanim efektima koje pomou njih ele da postignu.
Treba imati u vidu da komunikacioni proces moe da se odvija na neformalnom
individualnom planu, na grupnom ili pak na institucionalnom (Kaljevi 1972, 216). Iako
su sva tri nivoa komunikacije od izuzetnog znaaja za socioloka istraivanja, preteno se
analizira sadraj institucionalnih nivoa, usled njihove strukturisanosti i dostupnosti za nauno prouavanje. Komunikacija koja se odvija na neformalnom individualnom planu, pa
i na grupnom, mahom je nestrukturisana i nedostupna istraivaima zbog svojih objektivnih karakteristika. Usled toga se analiza sadraja ne moe smatrati istraivakim postupkom koji omoguava prouavanje sistema drutvene komunikacije u celosti, iako na
ovom podruju postoje znaajni pomaci u vidu dostupnosti zabeleene neformalne komunikacije na internetu. Imajui u vidu prethodne navode, posve je jasno zato se analiza
sadraja znatno ee koristi za prouavanje odailjaa nego primalaca poruka. Meutim,
interaktivnost koju internet obezbeuje olakava prouavanje reakcija primalaca poruka u
vidu komentara i postova na blogovima, forumima, online drutvenim mreama, pod uslovom da je njihov sadraj otvorenog tipa, odnosno dostupan istraivaima. U domaoj sociologiji je Marija Radoman koristila navedene mogunosti, analizirajui sadraj foruma, pored programa organizacija, autorskih tekstova i prevoda tekstova, radi prouavanja odnosa
prema lezbejskoj, gej, biseksualnoj i transrodnoj populaciji na sajtovima desnoekstremistikih grupa i organizacija u Srbiji (Radoman 2007).
Pojava interneta nije uinila samo neformalnu komunikaciju dostupniju analizi
sadraja, ve je uticala i na razvijanje postupka. Pretpostavlja se da pojava interneta ima
slian uticaj na analizu sadraja kao masovno izlaenje novina u XIX veku i emitovanje
radijskog i televizijskog programa u XX veku (Weare and Lin 2000, 272), koji su dali
snaan podsticaj njenom razvoju. Usled toga se moe oekivati da e irenje upotrebe interneta podstai ekspanziju primene analize sadraja i njeno prilagoavanje novim izvorima iskustvenog materijala. Moglo bi se rei da je u toku nova faza razvoja analize sadraja, u kojoj se modifikuje nain njenog izvoenja, u skladu sa osobenostima grae sa interneta.
2. IZVOENJE ANALIZE SADRAJA
Plan istraivanja pri primeni analize sadraja ne razlikuje se bitno, prema fazama iz
kojih se sastoji, od plana empirijskog poduhvata pri primeni drugih metoda, ali ga karakterie zahtev za osetljivou prema drutvenom kontekstu (Krippendorff 1981, 49). To ne
znai da se prilikom korienja drugih metoda zanemaruje drutveni kontekst, ve da je
njegova uloga u analizi sadraja naglaenija. Sadrina drutvene komunikacije uslovljena
je, izmeu ostalog, kontekstom u kom komunikacija nastaje i odvija se, kao i izvoenje
zakljuaka o analiziranom materijalu.
217
eljka Mani
Kada se analizira sadraj grae sa interneta, prilikom izrade plana istraivanja treba
voditi rauna o osobenostima prouavanog materijala, tanije o razlikama izmeu tradicionalnih medija (novina, radija, televizije) i interneta. Za razliku od tradicionalnih medija
koje karakterie linearnost, za sajtove je osobeno odsustvo ove pretpostavke. Dok je za
tradicionalne medije karakteristian odreen redosled poruka i njihovog primanja, za internet je osobeno odsustvo redosleda poruka, koji primalac sam odreuje. Nain upotrebe
poruka se razlikuje jer posetilac sajtova ima znatno vie slobode da upotrebljava grau
kako eli, te se korisnici mogu meusobno veoma razlikovati po tom pitanju. Odsustvo
linearnosti svetske mree je svrgnulo tiraniju autora na itaocem (Weare and Lin 2000,
274). Pored toga, sajtovi kombinuju osobenosti tradicionalnih medija pa ih karakterie
prisustvo teksta, audio grae, video materijala, animacije, grafike, odnosno hipermedija.
Internet je i manje podloan kontroli drutvene komunikacije, ne samo zbog brzine njenog odvijanja, ve i zbog mogunosti irenja informacija viestrukim putevima, a poveava i interaktivnost, tanije mogunost uticaja primalaca poruka na njihov sadraj. Navedene razlike izmeu tradicionalnih medija i interneta ne smeju biti zanemarene pri planiranju primene analize sadraja, imajui u vidu njihov uticaj na istraivaki postupak.
Klasifikacije faza istraivanja pri primeni analize sadraja su viestruke4, a razlikuju
se po svojoj optosti i iscrpnosti. Nain izvoenja analize sadraja, odnosno plan istraivanja, moe se razloiti na sledee faze: izbor predmeta i ciljeva istraivanja, koji obuhvata i analizu pojmova, razvijanje i formulisanje hipoteza, odreenje uzorka, njegove vrste i veliine, jedinica analize sadraja, kategorija klasifikacije, pretestiranje, kodiranje i
analizu iskustvene grae.
Iako je adekvatno izvoenje svakog dela istraivakog procesa od znaaja za dobijanje valjanih rezultata, baviemo se samo onim fazama primene postupka koje se bitnije
prilagoavaju prouavanju drutvene komunikacije dostupne na internetu, a u pitanju su
izbor uzorka, jedinica analize, kategorija klasifikacije i kodiranje iskustvenog materijala.
Analiziranje grae sa interneta ne utie u istoj meri na sve faze realizacije postupka pa
izgleda da ne postavlja bilo koji istinski nov izazov u finalnom koraku u analizi sadraja: analiziranju i tumaenju podataka (McMillan 2000, 93).
3. UZORAKI OKVIR
Odreenje istraivakog problema, pri primeni analize sadraja, uslovljava izbor
iskustvenog materijala koji predstavlja najadekvatniju grau za prouavanje. Univerzum
dostupnog materijala utie ne samo na donoenje odluke o tome koji je materijal relevantan za prouavanje odreenog problema, ve i da li e predmet analize biti celokupna populacija ili uzorak poruka. Ukoliko korpus poruka nije velik, sve jedinice populacije mogu biti obuhvaene analizom. Sa porastom korpusa poruka raste potreba za izborom uzorka istraivake evidencije, koja povlai pitanje na kakvom i kolikom uzorku e istraivanje biti realizovano, a prethodi mu odreenje uzorakog okvira.
Dostupnost i obim iskustvene evidencije istraivanja na internetu viestruko su uticali na uzorkovanje u analizi sadraja. Pre pojave interneta je pronalaenje i prikupljanje
grae zahtevalo znatno vie vremena, a i sredstava, to je esto usmeravalo istraivae na
novije dogaaje o kojima se lake mogao pronai materijal, kao i na upotrebu manjih
4
Vie o fazama istraivanja pri primeni analize sadraja videti u: North et al. 1963, 3850; Havelka
et al. 2004, 241247; Riffe et al. 2005, 4062.
218

uzoraka. Prevazilaenju problema selektivno dostupnog iskustvenog materijala doprinosi
formiranje arhiva u vidu ureenih spiskova i/ili kolekcija poruka u okviru odreene oblasti, odnosno baza podataka dostupnih na internetu. Najveom arhivom poruka smatra se
LexisNexis, koja obezbeuje usluge pretraivanja kompletnih tekstova iz novina, naunih
asopisa, pravnih propisa, sudskih odluka, rezultata ispitivanja javnog mnjenja itd. Za
analitiare sadraja, LexisNexis je verovatno najvaniji izvor tekstualnih podataka (Krippendorff 2004, 275), tanije najee je upotrebljavana arhiva za pronalaenje i preuzimanje grae, koja e biti podvrgnuta analizi sadraja (Neuendorf 2002, 76).
Obim sadraja dostupnih na internetu uslovljava postavljanje pitanja kako napraviti
uzorak u datim okolnostima, tanije kako pronai relevantan materijal i izvriti njegovu
selekciju. Izvori na osnovu kojih istraiva odreuje uzoraki okvir mogu se podeliti na
izvore izvan i na svetskoj mrei (McMillan 2000, 9192). Pod izvorima izvan svetske
mree se pre svega podrazumevaju liste sajtova, koji se bave odreenom problematikom,
objavljene u razliitim publikacijama. Prednost primene ove vrste izvora poiva u lakem
izboru uzorka jer je univerzum dostupne grae naveden u publikaciji, ali nedostatak
predstavlja njihova gotovo sigurna zastarelost, s obzirom na to da broj sajtova raste znatno bre nego to tampani izvori to mogu da prate. Izvori na svetskoj mrei se mogu bre aurirati i biti sadrinski potpuniji, a takoe se mogu prikazati zbirno, to olakava izbor uzorka. Meutim, liste koje prave ljudi su manje iscrpne, uz uestalu situaciju da takve relevantne liste ni ne postoje, od onih koje omoguava upotreba pretraivaa prema
zadatim kriterijumima. Prilikom korienja pretraivaa treba upotrebiti adekvatne kriterijume pretrage, razumeti nain na koji pretraiva funkcionie, ukloniti duple pogotke, a
nakon formiranja liste izvriti izbor uzorka.
Do sada se izdvojilo nekoliko uzorakih okvira pri analiziranju sadraja grae sa interneta: internet adresa, upotreba pretraivaa, prikupljai internet strana i popularni sajtovi (Weare and Lin 2000, 276279). Jedan od naina izbora uzorka grae je upotreba internet adrese, fizike i logike: internet protokol adrese (Internet Protocol Address: u daljem tekstu IP adresa) i domena. IP adresa predstavlja jedinstven broj raunara domaina,
neophodan da bi se moglo komunicirati preko interneta. Nju ini niz brojeva koji su povezani sa domenom putem Sistema imena domena (Domain Name System: u daljem tekstu DNS). Domen predstavlja tekstualnu oznaku koja identifikuje odreeni internet servis. Iako se i fizika i logika internet adresa mogu koristiti kao uzoraki okviri, upotreba
domena je znatno jednostavnija, ali podrazumeva poznavanje hijerarhijske strukture DNS.
Najvii internet domen (Toplevel Domain: u daljem tekstu TLD) predstavlja deo imena
domena, koji sledi nakon poslednje take, a postoje opti i karakteristini za svaku zemlju
ponaosob. Treba imati u vidu da postoje i domeni drugog, treeg i ostalih nivoa. Spisak domena moe biti veoma dragocen uzoraki okvir, posebno ako je cilj istraivanja poreenje
sadraja sajtova u okviru jedne drave i sl. Upotreba domena ima i svojih nedostataka, a poivaju u karakteristikama DNS. Centralizovani registri domena ne moraju ukljuivati nie
nivoe sajtova pa je ovakav uzoraki okvir pogodniji za prouavanje optije problematike, a
javlja se i mogua pristrasnost ukoliko se u uzorak ukljui samo odreeni domen. Moe se
oekivati da e se nain imenovanja domena sve vie standardizovati, ali praksa nije uvek
ujednaena pa istraivai pre realizacije istraivanja treba da provere da li sajtovi, koji sadre potrebnu iskustvenu grau, pripadaju istom domenu.
Najjednostavniji nain pronalaenja grae je upotreba pretraivaa, koji evidentiraju
raspoloive podatke na internetu, a ujedno predstavlja i zastupljeniji uzoraki okvir od
prethodnog. Osnovne prednosti upotrebe pretraivaa pri izboru uzorakog okvira su to
219
eljka Mani
to je relativno jeftin i, za razliku od uzorakog okvira na osnovu imena domena, nije ogranien na sajtove sa prvim nivoom imena domena (Weare and Lin 2000, 278). Pretraivanje se sprovodi pre svega radi pronalaenja grae relevantne za predmet prouavanja,
kao i zbog njenog preuzimanja u odreenoj formi, a vri se formulisanjem adekvatnog
upita, uslovljenog osobenostima analiziranog problema.
Korienje pretraivaa ima i svojih manjkavosti, a osnovna se odnosi na nekompletnost rezultata pretrage, odnosno nemogunost da obuhvate sve relevantne stranice koje
postoje na internetu. Pored toga se rezultati pretrage razlikuju u zavisnosti od upotrebljenog pretraivaa jer nemaju iste mogunosti pretraivanja, indeksiranja, osveavanja indeksiranih stranica itd. Na pretragu utiu pravila na osnovu kojih pretraivai daju rezultate, koja ne moraju uvek biti poznata, a preteno uzimaju u obzir poseenije sajtove pa se
reprezentativnost uzoraka dobijenih njihovom upotrebom smatra upitnom. Testiranje 11
pretraivaa (AltaVista, EuroSeek, Excite, Google, HotBot, Infoseek, Lycos, Microsoft,
Northern Light, Snap i Yahoo), radi utvrivanja njihovih mogunosti pretraivanja, realizovano 1999. godine na uzorku od 335 miliona stranica i 1.050 upita, ukazalo je da ne uspevaju da indeksiraju veliku veinu sadraja na internetu (Lawrence and Giles 1999). U odnosu na ukupan procenjen broj stranica od 800 miliona, pretraivai su pojedinano obuhvatali od 2,2% do 16%, a pretpostavljeno je da bi kombinovana primena svih prouavanih
pretraivaa dala znatno bolje rezultate, odnosno obuhvat od 42%. Treba imati u vidu da sa
porastom broja stranica na internetu opada obuhvat pretraivaa, a procenjeno je da je sa
60% tokom 1997. godine pao na 42% 1999. godine, a pet godina kasnije na oko 30% (Krippendorff 2004, 273). Znaajan problem pri izboru uzorka upotrebom pretraivaa moe
predstavljati i plaena pojaana vidljivost odreenih web adresa (Uniform Resource Locator: u daljem tekstu URL).
Uticaj osnovnih postavki pretraivaa na uzorak zapravo zavisi od predmeta istraivanja. Ukoliko su predmet analize popularni sajtovi, uzorak e biti reprezentativniji nego
kada je istraiva zainteresovan za analizu sajtova manjih i zatvorenijih populacija. Nedostaci se mogu otkloniti upotrebom meta pretraivaa (multipretraivaa), koji daju rezultate pretraivanja sa vie pretraivaa, rangirajui ih i uklanjajui duple izvore ili
prikazujui rezultate prema izvorima. Oni poivaju na pretpostavci da se pouzdaniji rezultati pretrage mogu dobiti samo kombinovanjem rezultata vie pretraivaa zbog veliine svetske mree, s tim da ni oni ne koriste sve pretraivae. U najpoznatije meta pretraivae spadaju Ixquick, MetaCrawler, Dogpile itd.
Uzoraki okvir mogu initi i prikupljai internet strana, koji sadre listu linkova sajtova grupisanih prema odreenom kriterijumu. Mogu biti veoma korisni prilikom prouavanja specifinih tema, a i sveobuhvatniji od pretraivaa, ukoliko su njihovi tvorci pojedinci ili organizacije koji usled poznavanja teme detaljnije pretrauju internet. Uprkos
prednostima se ni oni ne mogu smatrati potpunim, a ni nepristrasnim zbog nepostojanja
standarda za njihovo pravljenje.
Lista popularnih sajtova takoe moe predstavljati uzoraki okvir. Do podataka o
najposeenijim stranicama se dolazi preko specijalizovanih sajtova, koji prate promet
prema drugim sajtovima ili upite unete u pretraivae, a na osnovu njih stvaraju listu
popularnih sajtova. Prednost ovog uzorakog okvira je potpunost izvora, a nedostatak nemogunost prouavanja specifinih tema ve samo optijih kategorija.
Evidentno je da su analitiarima sadraja na raspolaganju razliiti uzoraki okviri za
istraivanje grae sa interneta. Prilikom prouavanja 19 izvetaja o primeni analize sadraja
na grau sa interneta je utvrena raznolika upotreba uzorakih okvira (McMillan 2000, 83).
220

Najee je uzoraki okvir predstavljala lista sajtova odreene vrste dostupna na svetskoj
mrei, drugi po zastupljenosti bila je lista sajtova dobijena upotrebom pretraivaa, a izbor
je vren i upotrebom izvora koji nisu na svetskoj mrei, kao i kombinovanjem onih koji jesu
i nisu na svetskoj mrei, s tim da samo u jednom istraivanju nije odreen uzoraki okvir.
U praksi, analitiari sadraja obino koriste online pretraivae i dostupne direktorijume za
svoje uzorake okvire (Wang 2006, 4).
4. VRSTE I VELIINA UZORKA
Analiza sadraja na raspolaganju ima gotovo sve poznate tipove uzoraka5. Kada je o
prouavanju grae sa interneta re, u relevantnoj metodolokoj literaturi navodi se vie
vrsta primenjivih uzoraka. Meu probabilistikim uzorcima, izdvajaju se prost sluajan,
stratifikovani, sistematski, uzorak skupina i vieetapni uzorak. Imajui u vidu neprobabilistike uzorke, ukazuje se na pogodnost primene grudva uzorka, namernog i prigodnog
uzorka.
Prilikom ukazivanja na primenu direktnog sluajnog uzorkovanja, za analiziranje
sadraja sajtova, oigledno se ima na umu prost sluajan uzorak (Weare and Lin 2000,
279280). Direktnim sluajnim uzorkovanjem se izbegavaju tekoe pri odreenju uzorakog okvira, a slino je sluajnom digitalnom odabiru brojeva u telefonskim istraivanjima. Sprovodi se generisanjem URL ili IP adresa primenom odgovarajuih programa, a
osnovno ogranienje ovog pristupa je da je praktian samo za iroko definisane populacije (Weare and Lin 2000, 280).
Prost sluajan uzorak je pogodan za primenu na relativno homogen osnovni skup,
ali ne i na relativno heterogen, pa se u sluaju postojanja bitnih razlika izmeu njegovih
elemenata koristi stratifikovani uzorak. Prilikom analiziranja sadraja sajtova novina moe se izvriti stratifikacija prema podruju distribucije, uestalosti izlaenja, strukturi italaca itd.
Istraivanje o formalnim osobenostima sajtova svedoi da je i sistematski uzorak
naao svoju primenu u analiziranju sadraja grae sa interneta (Bucy et al. 1999, 1248).
Uzoraki okvir je inilo 5.000 najpopularnijih sajtova, a uz stopu izbora od 10 sajtova je
primenom sistematskog uzorka za analizu izabrano 500.
U analizi sadraja sajtova je posebno prikladna primena uzorka skupina, s obzirom
na to da je pravljenje spiska svih postojeih sajtova nemogue, a njihovo grupisanje prema sadraju upotrebom pretraivaa izvodljivo. Problem poiva u tome to pretraivai
grupiu sajtove prema zajednikim karakteristikama pa je vea verovatnoa da e u uzorak biti ukljuene jedinice sa slinim osobinama. Produkt izbora moe biti nereprezentativan uzorak, iako je primenjen sluajan izbor. U isto vreme olakavajui postupak prikupljanja podataka, sama veliina i haotina struktura interneta, na primer, komplikuje napore da se izaberu reprezentativni uzorci poruka za analizu (Weare and Lin 2000, 273).
Pri analiziranju sadraja grae sa sajtova mogua je i upotreba vieetapnog uzorka.
Njegov izbor bi poivao na odabiru TLD, a zatim domena niih nivoa. Iako se ini da je
za izbor ove vrste uzorka pogodna hijerarhijska struktura domena, problematina je njegova nestandardizovanost. Usled toga primena vieetapnog uzorka do sada nije uoena
Vie o vrstama uzoraka primenjivim u analizi sadraja videti u: Neuendorf 2002, 8388;
Krippendorff 2004, 111121; Riffe et al. 2005, 95121.
221
eljka Mani
pri analiziranju sadraja grae sa interneta, to ne znai da se ne moe oekivati u budunosti kao posledica standardizacije domena (Weare i Lin 2000, 280).
Upotreba grudva uzorka moe biti veoma korisna pri prouavanju sadrine grae
sa interneta, posebno imajui u vidu da internet poiva na pretpostavci o intertekstualnosti, odnosno povezanosti teksta sa drugim tekstovima. S obzirom na to da je grudva
uzorak zasnovan na istraivaevom izboru grupe jedinica uzorkovanja, a da ostale pronalazi na osnovu njih, nain organizacije svetske mree ne samo da omoguava upotrebu ove
vrste uzorka, ve je namee kao potpuno odgovarajuu.
Namerni uzorak, koji se naziva i uzorkom zasnovanim na subjektivnom sudu (ii
et al. 2001, 142), moe biti formiran upotrebom pretraivaa i odgovarajuih upita, tanije izborom relevantnih jedinica iz rezultata pretrage. Ova vrsta uzorka dobija na znaaju sa irenjem svetske mree, odnosno koliine dostupne grae, zbog zastupljenosti obilja
materijala razliitog kvaliteta. Neujednaen kvalitet tekstova dostupnih na internetu je problematiniji nego sve manji obuhvat pretraivaa (Krippendorff 2004, 273). Samim tim
upotreba namernog uzorka moe omoguiti adekvatniju selekciju relevantne iskustvene
grae nego primena statistike teorije uzorkovanja.
Primena prigodnog uzorka je tipina za analizu sadraja (Weare and Lin 2000, 276),
a uestalost poiva u odsustvu raspoloivosti celokupne populacije grae i tekoama pri
kreiranju uzorakog okvira, koje nisu neuobiajene usled pretenog analiziranja materijala nastalog za neke druge, a ne za potrebe istraivanja. Njegova upotreba se smatra opravdanom u analizi sadraja ukoliko je ispunjen neki od sledeih uslova: teko je doi do
analizirane grae, ograniene su mogunosti izbora sluajnog uzorka, analizira se vaan
problem koji nije dovoljno prouavan (Riffe et al. 2005, 99100).
Kada je o uestalosti upotrebe razliitih vrsta uzoraka re, prilikom prouavanja 19
izvetaja o analizi sadraja grae sa interneta, utvreno je da u devet istraivanja nije vren izbor uzorka, ve su predmet analize bili svi sajtovi obuhvaeni uzorakim okvirom
(McMillan 2000, 83). U preostalim istraivanjima je najzastupljeniji bio prost sluajan
uzorak, a uoena je i upotreba stratifikovanog i sistematskog uzorka.
Nakon odabira vrste uzorka treba doneti odluku o njegovoj veliini. Univerzalni kriterijumi za odreenje veliine uzorka, pri primeni analize sadraja, nisu ustanovljeni (Neuendorf 2002, 88), uprkos znaaju za valjano izvoenje istraivanja. Radi postizanja odgovarajue veliine uzorka mogu se upotrebiti tri pristupa: statistika teorija uzorkovanja,6 eksperimentisanje sa razliitim vrstama i veliinama uzoraka ili tehnika deljenja uzorka na pola (Krippendorff 2004, 121124), a istraivai uestalo odluku donose na osnovu
veliine uzorka u realizovanim istraivanjima u okviru iste oblasti. Osnovna preporuka po
pitanju veliine uzorka je ista kao i kod primene drugih metoda. Ako je osnovni skup visoko homogen, dozvoljava se izbor manjeg uzorka, a heterogeni osnovni skup zahteva izbor
veeg uzorka, koji e bolje reprezentovati populaciju.
Ne postoje jasne smernice za izbor adekvatnog uzorka kada se analizira sadraj grae sa interneta. Prilikom prouavanja ve spomenutih 19 izvetaja, ustanovljeno je da veliina uzorka znaajno varira u istraivakim poduhvatima (McMillan 2000, 84). Kretala
se od tri do 2.865 sajtova, s tim da je u veini istraivanja uzorak inilo izmeu 50 i 500
sajtova. U novijem periodu, predmet interesovanja postaje prouavanje efikasnosti razliitih veliina uzoraka prilikom analiziranja sadraja sajtova (Wang 2006; Wang and Riffe
Detaljnije o izraunavanju veliine uzorka pri primeni analize sadraja videti u: Neuendorf 2002, 8991.
222

2010), a prethodi mu vie od pola veka sprovoenja metodolokih istraivanja ovog tipa,7
koja su se mahom odnosila na dnevnu tampu, ali i na nedeljne novine, asopise i televizijski program (Riffe et al. 2005, 113117). Analiziranjem sadraja naslovne strane na
sajtu lista New York Times, utvreno je da je prost sluajan estodnevni uzorak efikasniji
od trodnevnog, etvorodnevnog i petodnevnog, za prouavanje dnevnih vesti tokom estomesenog perioda (Wang 2006, 1617). U narednom metodolokom istraivanju, realizovanom na istoj grai, ali u est meseci duem periodu, utvreno je da je prost sluajan
estodnevni uzorak efikasniji i za analiziranje dnevnih vesti tokom jednogodinjeg perioda, nego trodnevni, etvorodnevni i petodnevni uzorak (Wang and Riffe 2010, 1112).
Treba imati u vidu da je predmet interesovanja bio samo prost sluajan uzorak, kao i da
se rezultati odnose na sajt lista New York Times, a da se sajtovi meusobno mogu znatno
razlikovati prema strukturi i karakteristikama, to dovodi u pitanje mogunost uoptavanja navedenih nalaza.
5. JEDINICE ANALIZE I KATEGORIJE KLASIFIKACIJE
Osobenosti interneta utiu i na izbor jedinica analize prilikom primene analize sadraja. Pod njima se podrazumevaju celine koje istraivai razlikuju u sadraju prouavane
drutvene komunikacije. Klasifikacije jedinica analize su viestruke8, a najee se navode sledee: re (pojam, simbol), skup rei, reenica, pasus, ceo dokument (ajtem), tema,
karakter itd. Sa pojavom interneta su se izdvojile bar jo dve nove jedinice analize primenjive u analizi sadraja, a u pitanju su web sajtovi i web stranice. Sajtovi su kompleksnije
jedinice, celine sastavljene od stranica, a mogu sadrati irok spektar sadraja u razliitoj
formi, to oteava njihovo kodiranje i analiziranje. Stranice su sastavni delovi sajtova,
pogodniji za analizu, pre svega zbog manjeg obima sadranih informacija, a takoe mogu
imati multimedijalni karakter.
Osnovni problemi pri izboru jedinica analize, prilikom prouavanja grae sa interneta, uslovljeni su njegovom hiperlinkovanom strukturom i multimedijalnim formatom.
Tradicionalni mediji usled linearnosti imaju standardizovanu strukturu pa su granice poruka jasno definisane, a samim tim se i njihov kontekst moe relativno lako odrediti. Nelinearnost interneta ini njegovu strukturu manje standardizovanom, oteava utvrivanje
granica poruka usled hiperlinkovanosti, a sa tim u vezi i konteksta u kom se javljaju i u
odnosu na koji se tumae. Ne manje znaajne probleme uslovljava i multimedijalni format poruka s obzirom na to da je internet sloena i bogata meavina starih i novih tehnologija (Kim and Kuljis 2010, 370). Za razliku od tradicionalnih medija, ije su poruke
najee prikazane u jednoj formi, na internetu se poruka moe sastojati iz razliitih formi, to primenu analize sadraja ini veoma kompleksnom.
Kada je o jedinicama analize re, treba imati u vidu da se prema razliitim analitikim funkcijama u analizi sadraja razlikuju jedinice uzorkovanja, beleenja/kodiranja i
konteksta (Krippendorff 2004, 98103). Pod jedinicama uzorkovanja se podrazumevaju
one meu kojima se vri selekcija grae istraivanja. Prilikom analize materijala sa interneta, jedinice uzorkovanja mogu predstavljati ceo sajt ili stranice na sajtu pa osnovni pro7
Vie o efikasnosti razliitih veliina uzoraka videti u: Mintz 1949; Davis and Turner 19511952;
Riffe et al. 1993.
8
Detaljnije o klasifikacijama jedinica analize videti u: Berelson 1952, 135146; Weber 1990, 21
23; Mili 1996, 592594; Havelka et al. 2004, 243244; Fajgelj 2010, 412.
223
eljka Mani
blem predstavlja odreenje njihovog obima. Sajtovi su znatno sloenije jedinice uzorkovanja od stranica i zastupljeni su u veem broju do sada realizovanih istraivanja (Weare
and Lin 2000, 281). S obzirom na to da se sajtovi sastoje iz domena razliitih nivoa, istraivai moraju specifikovati da li je jedinica uzorkovanja najvii internet domen ili su ukljueni i domeni drugog nivoa itd. Pored toga istraiva mora odrediti jedinice uzorkovanja tako da mogue veze meu njima ne utiu na analizu, kao i da su sve neophodne informacije sadrane u svakoj pojedinanoj jedinici uzorkovanja. Zadatak nije jednostavan
zbog prirode iskustvene grae koja se analizira. Naime, ako se prouava sadraj stranice,
objavljeni tekstovi nisu meusobno nezavisni jer se o iole znaajnijim temama pie tokom dueg vremena, pa je esto za potpuno razumevanje jednog teksta potrebno poznavati sadrinu prethodnog na istu temu.
Jedinice beleenja/kodiranja analitiar izdvaja radi njihovog opisa ili klasifikovanja.
One predstavljaju odreeni segment prouavanog sadraja, koji se svrstava u odgovarajuu kategoriju analize, a obino se nazivaju jedinicama analize. Jedinice beleenja treba
da budu najmanje mogue jedinice, koje sadre informacije od znaaja za predmet analize, da bi se meu koderima mogla postii saglasnost po pitanju njihovog razvrstavanja u
kategorije. Meutim, uobiajeno su prilikom prouavanja grae sa interneta jedinice beleenja sajtovi, bez obzira na to to su sainjeni od niza stranica (Weare and Lin 2000, 282).
Pretpostavlja se da je izbor sajtova kao jedinica beleenja uslovljen potrebom za poreenjem, s obzirom na to da je tee uporeivati na nivou stranica usled odsustva njihove standardizacije, ali kodiranje sajtova oteava postizanje pouzdanosti. To ne znai da stranice
nisu predmet analize, to ilustruju analiza sadraja sajtova novina New York Times, Washington Post i USA Today (Li 1998, 357358) i blogova korisnika iz Ujedinjenog Kraljevstva i June Koreje (Kim and Kuljis 2010, 372).
Naposletku, jedinice konteksta odreuju koje informacije treba imati u vidu prilikom opisivanja jedinica beleenja. Njihova uloga je izuzetno znaajna jer je klasifikovanje jedinica analize uslovljeno poznavanjem konteksta u kom se javljaju. Ni definisanje
jedinica konteksta nije jednostavno imajui u vidu hiperlinkovanu strukturu i multimedijalni format sajtova, kao i njihovu nelinearnost. Kontekst u kom se konzumiraju poruke je
postao individualizovaniji jer im primaoci mogu pristupiti na razliite naine, istovremeno posedujui vei stepen kontrole nad primanjem informacija. Prilikom prouavanja 19
istraivanja nastalih analiziranjem sadraja sajtova, ustanovljeno je da je najee upotrebljavana jedinica konteksta sajt (McMillan 2000, 8587).
Nakon odreenja jedinica analize sledi izrada klasifikacijske sheme, takoe pod uticajem osobenosti grae. Analiza sadraja poiva na klasifikacijskom sistemu, tanije na
njegovoj primeni, to jasno ukazuje koliko je znaajno adekvatno definisanje kategorija,
iji broj i vrsta zavise od sloenosti predmeta istraivanja i predstavljaju osnovu za kodiranje. Odreenje kategorija klasifikacije oteava multimedijalni format grae sa interneta,
otvarajui pitanje kako izgraditi validne kategorije, koje e integrisati tekst, audio materijal, video, grafiku, fotografije itd. Isto tako se postavlja pitanje kako da klasifikacijska
shema obuhvati i izraze interaktivnosti na svetskoj mrei, kao to su komentari na objavljene poruke, prepiske na forumima i blogovima. Na ovom polju nisu ostvareni znaajniji
pomaci pa odreenje jedinica analize i kategorija klasifikacije pri primeni analize sadraja grae sa interneta predstavlja metodoloki izazov sa kojim se tek treba suoiti.
Jedan od problema koji se javlja u vezi sa definisanjem kategorija klasifikacije je i
odsustvo njihove teorijski usmerene izgradnje. Razmatranjem prvih analiza sadraja grae sa interneta je uoen primat istraivanja deskriptivnog karaktera (McMillan 2000, 83;
224

Weare and Lin 2000, 284), koji se opravdava nedovoljnim poznavanjem osobenosti svetske mree. Analiza sadraja se moe iroko upotrebljavati i u opisne svrhe, u meri u kojoj
se u nauci deskripcija moe odvojiti od objanjenja (Ili 2011, 461), ali teorijska usmerenost postupka omoguava dolazak do optijih naunih saznanja, kao i njihovu teorijsku integraciju. Pored toga treba imati u vidu da opisna istraivanja sadre implicitne, esto nesvesne, teorijske pretpostavke, to znai da je klasifikacijska shema primenjena u njima ipak
zasnovana na odreenim teorijskim pretpostavkama, koje treba eksplicitno navesti.
6. KODIRANJE GRAE
Nakon usavravanja klasifikacijskog sistema, u skladu sa rezultatima njegovog pretestiranja, pristupa se kodiranju, koje predstavlja izdvajanje jedinica analize iz prouavanog materijala i razvrstavanje u kategorije. Graa sa interneta utie na nain kodiranja iskustvenog materijala prvenstveno svojom promenljivou, koja predstavlja jedan od najznaajnijih problema sa kojima se analitiari sadraja suoavaju prilikom prouavanja ovog
izvora podataka. Usled toga istraivai moraju preduzeti dodatne mere predostronosti da bi
se materijal mogao pouzdano kodirati. Ne samo da se sadrina sajtova moe konstantno
menjati, ve i njihova adresa, a mogu biti i potpuno uklonjeni. Istraivai koji primenjuju
analizu sadraja se ne suoavaju prvi put sa prolaznou iskustvene grae, jer je isti problem postojao i sa radijskim i televizijskim programom, dok nisu razvijena tehnika sredstva za njihovo snimanje.
Borba sa promenljivou grae se vodi na razliite naine: kodiranjem istog sadraja od strane vie kodera u istom vremenskom trenutku, ponovnim kodiranjem sadraja 24
asa nakon prvog itd. (McMillan 2000, 82). O tome koliko je znaajno brzo prikupiti podatke svedoi injenica da je u veini od 19 istraivanja nastalih analizom sadraja sajtova prikupljanje podataka trajalo jedan do dva meseca, s tim da je najbre prikupljanje trajalo dva dana, a najdue pet meseci. Iako je brzo prikupljanje podataka znaajna mera u borbi protiv promenljivosti grae sa interneta, predstavlja nepovoljnije reenje problema jer ne
prua garanciju da sadrina sajtova ipak nee biti izmenjena u meuvremenu. Prilikom
analiziranja sadraja ekstremistikih sajtova su kodiranje iste grae nezavisno obavljala
dva kodera, a nesaglasnost je reavana pristupanjem sajtu i njegovim kodiranjem po trei
put (Gerstenfeld et al. 2003, 3132). Razlike u kodiranju su smatrane posledicom izmene
sadrine sajtova i injenice da koderi nisu uvek tokom istog dana pristupali iskustvenom
materijalu, ali i sloenosti i obima sajtova. Povoljnije reenje za zatitu od uticaja promenljivosti grae sa interneta je preuzimanje analiziranog sadraja sajtova u nekom trajnom
obliku. Imajui u vidu promenljivost vlasnika sajtova, njihovih internet adresa i sadrine,
posebno s obzirom na predmet analize, prilikom prouavanja nasilne pornografije na internetu je problem menjanja grae reavan tampanjem stranica (Gossett and Byrne 2002,
694). Deset meseci kasnije je ustanovljeno da je od 31 analiziranog sajta 27 jo uvek postojalo, ali se njihova sadrina neznatno razlikovala. Prilikom analiziranja sadraja blogova su radi izbegavanja moguih promena profilne stranice blogera bile preuzete pomou
softvera LocalWebsite Archieve (Kim and Kuljis 2010, 374), s tim da u sluaju preuzimanja treba voditi rauna o autorskim pravima i privatnosti korisnika.
Prednost preuzimanja sadraja analizirane grae sa interneta, u trajnom obliku, poiva u mogunosti testiranja pouzdanosti kodiranja. Pod pouzdanou se u analizi sadraja po pravilu podrazumeva saglasnost izmeu kodera, koji nezavisno klasifikuju istu grau. Promenljivost sadrine sajtova moe onemoguiti ocenu pouzdanosti, s obzirom na to
225
eljka Mani
da koderi ne moraju klasifikovati identian sadraj. Moe se oekivati da e pouzdanost
kodiranja biti manja to se bre menja sadrina sajta. Prilikom analiziranja sadraja formalnih karakteristika sajtova je ponovnom kodiranju grae, radi ocene pouzdanosti, podvrgnuto 18% uzorka (Bucy et al. 1999, 1250). Pouzdanost varijabli se kretala od 0.37 do
1.00, s tim da je polovina imala pouzdanost iznad 0.90, 12 varijabli izmeu 0.80 i 0.89, a
pet varijabli ispod 0.70. Pouzdanost ispod uobiajene zadovoljavajue granice kod pet
varijabli moe biti i posledica izmena sajtova, s obzirom na to da je kodiranje podataka
trajalo dve nedelje.
Preuzimanje sadraja grae sa interneta ne omoguava samo ocenu pouzdanosti kodiranja, ve i objektivnosti istraivakih nalaza. Imajui u vidu da internet obezbeuje
pristup irokom spektru raznovrsnih podataka, moe se smatrati da poboljava uslove za
postizanje objektivnosti, ali se po pitanju proverljivosti javljaju znaajni problemi zbog
promenljivosti sadrine sajtova. Upitno je da li e graa, na kojoj je sprovedena analiza,
biti dostupna u istom obliku ili uopte dostupna prilikom proveravanja rezultata istraivanja. Ocena objektivnosti moe u potpunosti biti omoguena samo uvanjem prouavanog
materijala u trajnom obliku, kao i njegovim ustupanjem zainteresovanim istraivaima.
Iako je preuzimanje sadraja sajtova izuzetno znaajno za ocenu pouzdanosti i objektivnosti istraivanja, ima i nedostataka, a osnovni poiva u tekoi da se graa sauva u potpuno istom obliku. Pre svega se misli na interaktivne elemente koji mogu izgubiti svoju
funkciju prilikom preuzimanja.
Jedna od karakteristika o kojoj istraivai treba da vode rauna prilikom kodiranja
grae sa interneta je i mogunost da joj se pristupi na razliite naine, odnosno da bude
prikazana drugaije. Sajtovi mogu imati razliite verzije za tehnike ureaje preko kojih
im se pristupa, web pregledae, brzine interneta itd. Znaajnu ulogu igra i veliina monitora, posebno ako se meri duina ili veliina prostora koju zauzima odreeni sadraj. ak i
sa istim pregledaem i monitorom, izgled stranice zavisi od fonta, boje ili podeavanja jezika i koji plugin programi su dostupni (Weare and Lin 2000, 288). Usled toga se istraiva
mora pobrinuti da svi koderi imaju identian pristup prouavanom sadraju. Ne manje znaajno je navoenje tehnikih uslova u kojima je vrena analiza sadraja, radi proverljivosti
dobijenih rezultata. Istraivai su u analizi o formalnim karakteristikama sajtova izvestili da
su svi koderi pristupali grai preko Netscape pretraivaa, da su radi standardizovanosti
analize maksimalno uveali prozor pretraivaa, kao i da su koristili monitore veliine 15
ina (Bucy et al. 1999, 12481249).
Prilikom prouavanja 19 studija nastalih primenom analize sadraja na grau sa interneta, ustanovljeno je da osam ne sadri nikakve informacije o kodiranju: broju kodera,
njihovoj obuci, nezavisnom kodiranju iste grae od strane dva ili vie kodera i pouzdanosti kodiranja (McMillan 2000, 88). Broj kodera se, u 10 studija u kojima je naveden, kree od dva do 12, s tim da u proseku iznosi pet. O obuci se izvetava u samo sedam izvetaja i to vrlo oskudno. Nezavisno kodiranje iste grae od strane dva ili vie kodera je zastupljeno u 11 istraivanja, s tim da je najee kodiran odreeni deo uzorka grae, a uglavnom oko 10%. O pouzdanosti kodiranja se izvetava u 10 istraivanja, a od mera saglasnosti upotrebljeni su Holstijev procenat pouzdanosti, Scottov itd. Pouzdanost kodiranja se kretala izmeu 0.62 i 1.00. Iako se pouzdanosti analize sadraja tokom vremena
posveuje sve vie znaaja, evidentno je da jo uvek opstaju problemi u vezi sa izvetavanjem o zadovoljavanju ovog epistemolokog naela, koji su prisutni i prilikom prouavanja grae sa interneta.
226

ZAKLJUAK
Razmatranje prouavanja grae sa interneta primenom analize sadraja je nezaobilazno u metodologiji sociolokih istraivanja, imajui u vidu znaaj postupka za analiziranje drutvene komunikacije, ali i metodoloke izazove koje je pojava interneta donela postupku. Omoguivi iri izbor iskustvenog materijala istraivanja, koji se po svojim osobenostima znatno razlikuje od tradicionalnih medija, internet je uslovio modifikovanje
naina izvoenja analize sadraja. Izbor uzorka, odreenje jedinica analize, kategorija
klasifikacije i kodiranje iskustvene grae su postali sloeniji, zahtevajui reavanje niza
metodolokih problema.
Mogunost analiziranja sadraja sa interneta uslovila je prilagoavanje izbora uzorka novom izvoru grae. Iskustveni materijal je postao dostupniji istraivaima, ali je njegovo obilje nametnulo pitanje selekcije. Pojavili su se novi izvori na osnovu kojih se odreuje uzoraki okvir, odnosno izvori dostupni na svetskoj mrei, kao i uzoraki okviri u
vidu internet adresa, rezultata upotrebe pretraivaa itd. Po pitanju vrsta uzoraka primenjivih u analizi sadraja internet nije doneo znaajnije promene, s obzirom na to da su gotovo svi poznati tipovi ve bili na raspolaganju postupku, ali jeste u vezi sa nainom njihovog izbora zbog specifinosti populacije. Novi izvor grae je doneo i dileme u vezi sa
veliinom uzorka, s tim da precizna uputstva za njegov izbor ne postoje, mada se javljaju
pomaci u vidu metodolokih istraivanja o efikasnosti razliitih veliina uzoraka.
Internet je pred analizu sadraja postavio nove izazove i u oblasti definisanja jedinica analize i kategorija klasifikacije. Pojavile su se bar dve nove jedinice analize u vidu
web sajtova i web stranica, ali i problemi odreenja granica poruka usled osobenosti novog izvora grae, koje utiu i na definisanje jedinica uzorkovanja, beleenja/kodiranja i
konteksta. Slini problemi karakteriu i odreenje kategorija klasifikacije, otvarajui pitanje kako usled interaktivnosti koju svetska mree omoguava, njene hiperlinkovane strukture i multimedijalnog formata izgraditi adekvatnu klasifikacijsku shemu. Ne manje znaajan
problem je i uoeno odsustvo teorijski usmerene izgradnje kategorija klasifikacije u ranim
analizama sadraja sa svetske mree.
Analiziranje grae sa interneta je uticalo i na kodiranje promenljivou sadraja sajtova. Obezbeivanje pouzdanosti kodiranja zahteva dodatne mere predostronosti istraivaa da bi se koderima omoguilo klasifikovanje istog sadraja. Mere se mahom svode
na brzo izvoenje kodiranja, koje ipak ne garantuje da se analizirani materijal nee izmeniti u meuvremenu, kao i na preuzimanje sadrine sajtova u trajnoj formi, s tim da se
mogu javiti potekoe da se sauva u istom obliku. Preuzimanje sadrine prouavanog
materijala sa interneta ne samo da omoguava ocenu pouzdanosti kodiranja, ve i objektivnosti istraivakih nalaza.
Naposletku, ostaje da se primeti da bez obzira na irok spektar mogunosti koje je
internet ponudio analizi sadraja, metodoloka literatura oskudeva u razmatranju njegovog uticaja na postupak. Iako prouavanje grae dostupne na internetu modifikuje faze
istraivakog postupka, nisu ostvareni znaajniji pomaci po pitanju prouavanja samih
izmena. Ne moe se rei da su pomaci potpuno izostali, s obzirom na to da su prisutna
metodoloka istraivanja, ali i empirijska prouavanja sajtova primenom analize sadraja,
a postojea iskustva predstavljaju bazu za razvijanje normi. Dok se uticaj prouavanja
grae sa interneta na analizu sadraja ne razmotri detaljnije, istraivai mogu da se oslone
na postojea saznanja, do kojih se dolo prouavanjem tradicionalnih medija, pre svega
tekstualne grae, ali i audio snimaka, video materijala i drugih oblika poruka. Imajui u
227
eljka Mani
vidu multimedijalni format sajtova, koji kombinuje temeljnije prouene oblike grae,
potpuno je logino oslanjanje na postojee standardne izvedene njihovim prouavanjem,
kao i na najznaajnija empirijska istraivanja. Pomaci su vidljiviji po pitanju empirijskog
prouavanja sadraja sajtova primenom analize sadraja, ali se zapaa prisustvo ve uoene pravilnosti da pri pojavi novog medija empirijsko prouavanje njegovih karakteristika, kao i efekata na primaoce poruka, kasni za irenjem njegove upotrebe (Bucy et al.
1999, 1246). Na planu metodolokog razmatranja prouavanja grae sa interneta primenom analize sadraja, mogu se oekivati znaajni pomaci u budunosti. Oekivanja su zasnovana na steenim i buduim iskustvima u empirijskom prouavanju razliitih aspekata
drutvene komunikacije na internetu, koja mogu dovesti do sinteze metodolokih razmatranja, ali i na malobrojnim metodolokim istraivanjima.
LITERATURA
Berelson, Bernard. Content Analysis in Communication Research. Glencoe. Ill: Free Press,
1952.
Brankovi, Srbobran. Metodi iskustvenog istraivanja drutvenih pojava. Beograd: Megatrend univerzitet, 2009.
Brigs, Asa, i Piter Berk. Drutvena istorija medija. Beograd: Clio, 2006.
Bucy, Erik P., Annie Lang, Robert F. Potter, and Marie Eliyabteh Grabe. Formal Features of Cyberspace: Relationship between Web Page Complexity and Site Traffic.
Journal of the Society for Information Science 13 (1999): 12461256.
Davis, F. James, and Lester W. Turner. Sample Efficiency in Quantitative Newspaper
Content Analysis. Public Opinion Quarterly 4 (19511952): 762763.
Fajgelj, Stanislav. Metode istraivanja ponaanja. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju, 2010.
George, Alexander. Quantitative and Qualitative Approaches to Content Analysis. In The
Content Analysis Reader, edited by Klaus Krippendorff, and Mary Angela Bock.
Thousand Oaks, CA: SAGE Publications, 2009.
Gerstenfeld, Phyllis B., Diana R. Grant, and Chau-Pu Chiang. Hate Online: A Content
Analysis of Extremist Internet Sites. Analyses of Social Issues and public Policy 1
(2003): 2944.
Gossett, Jennifer Lynn, and Sarah Byrne. Click Here: A Content Analysis of Internet
Rape Sites. Gender & Society 5 (2002): 689709.
Gredelj, Stjepan. S onu stranu ogledala. Beograd: Istraivakoizdavaki centar SSO Srbije, 1986.
Havelka, Nenad, Bora Kuzmanovi i Dragan Popadi. Metode i tehnike socijalnopsiholokih istraivanja. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju, 2004.
Ili, Vladimir. Prvi aleksandrinski tekst o analizi sadraja u sociologiji. Sociologija 4
(2011): 453474.
Kaljevi, Marija. Neke mogunosti primene analize sadraja. Sociologija 2 (1972):
215229.
Kim, Inhwa, and Jasna Kuljis. Applying Content Analysis to Webbased Content. Journal of Computing and Information Technology 4 (2010): 369375.
Kracauer, Siegfried. The Challenge of Qualitative Content Analysis. Public Opinion
Quarterly 4 (19521953): 631642.
228

Krippendorff, Klaus H. Content Analysis: An Introduction to Its Methodology. Beverly
Hills, London: SAGE Publications, 1981.
Krippendorff, Klaus H. Content Analysis: An Introduction to Its Methodology. Thousand
Oaks, London, New Delhi: SAGE Publications, 2004.
Lasswell, Harold D. Why be Quantitative? In Language of Politics: Studies in Quantitative Semantics, edited by Harold D. Lasswell, and Nathan Leites. New York: George W. Stewart, 1949.
Lawrence, Steve, and Lee C. Giles. Accessibility of Information on the Web. Nature
400
(1999):
107109.
Dostupno
na:
http://www.cse.ust.hk/zsearch/qualify/DistributedSearch/acessibility%20of%20infor
mation%20on%20the%20web.pdf, pristupljeno: 28. 7. 2014.
Li, Xigen. Web Page Design and Graphic Use of Three U.S. Newspapers. Journalism
& Mass Communication Quarterly 2 (1998): 353365
Mayring, Philipp. Qualitative Content Analysis. Forum Qualitative Sozialforschung/
Forum: Qualitative Social Research 2 (2000). Art. 20. Dostupno na:
http://www.qualitative-research.net/index.php/fqs/article/view/1089/2385,
pristupljeno: 14. 7. 2014.
McMillan, Sally J. The Microscope and the Moving Target: The Challenge of Applying
Content Analysis to the World Wide Web. Journalism & Mass Communication
Quarterly 1 (2000): 8098.
Mili, Vojin. Socioloki metod. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1996.
Mintz, Alexander. The Feasibility of the Use of Samples in Content Analysis. In Language of Politics: Studies in Quantitative Semantics, edited by Harold D. Lasswell,
and Nathan Leites. New York: George W. Stewart, 1949..
Neuendorf, Kimberly A. The Content Analysis Guidebook. Thousand Oaks, CA: Sage,
2002.
North, Robert C., Ole R. Holsti, M. George Zaninovic, and Dina A. Zinnes. Content Analysis: A Handbook with Applications for the Study of International Crisis. Northwestern University Press,1963.
Petrovi, Dalibor. Drutvenost u doba interneta: Studija komunikacione upotrebe interneta u Srbiji. Novi Sad: Akademska knjiga, 2013.
Radoman, Marija. Predstava o LGBT populaciji na desnoekstremistikim web sajtovima
u Srbiji (diplomski rad). Beograd: Odeljenje za sociologiju Filozofskog fakulteta u
Beogradu, 2007.
Riffe, Daniel, Charles F. Aust, and Stephen R. Lacy. The Effectivness of Random, Consecutive Day and Constructed Week Sampling in Newspaper Content Analysis.
Journalism & Mass Communication Quarterly 1 (1993): 133139.
Riffe, Daniel, Stephen Lacy, and Frederick G. Fico. Analyzing Media Messages: Using
Quantitative Content Analysis in Research. Mahwah, New Yersey, London: Lawrence Erlbaum Associates Publishers, 2005.
Wang, Xiaopeng. Exploring Sample Sizes for Content Analysis of Online News Sites. Submission to the Communication Theory & Methodology Division, AEJMC, 2006. Dostupno
na: http://www1.usfsp.edu/journalism/showcase/documents/wangsamplesizespaper.pdf,
pristupljeno: 30. 7. 2014.
Wang, Xiaopeng, and Daniel Riffe. An Exploration of Sample Sizes for Content Analysis of the New York Times Web Site. Web Journal of Mass Communication Research 20 (2010). Dostupno na: http://wjmcr.org/vol20, pristupljeno: 30. 7. 2014.
229
eljka Mani
Weare, Christopher, and Wan Ying Lin. Content Analysis of the World Wide Web:
Opportunities and Challenges. Social Science Computer Review 3 (2000): 272292.
Weber, Robert Philip. Basic Content Analysis. Newbury Park, Ca: SAGE Publications,
Inc, 1990.
ii, Mileva, Miodrag Lovri i Dubravka Pavlii. Metodi statistike analize. Beograd:
Ekonomski fakultet, 2001.
POSSIBILITIES OF STUDYING MATERIAL FROM THE INTERNET

BY USING CONTENT ANALYSIS
Summary: The emergence and spread of the Internet has caused a change of social communication and its studying. Rise of the Internet has brought new opportunities for content analysis, the most appropriate research method for studying social communication.
Websites are now the object of analysis, and their specific features implicate the adjustment of the research procedure to studied material. These features primarily include hyperlinked structure of websites, multimedia, interactivity and variability of the content.
Internet material characteristics implicate the modification of performing content analysis: sampling, defining the units of analysis and classification categories, and coding empirical data. Content analysts solve the research problems mostly by relying on methodological standards, synthesized on the basis of experience gained by studying other sources of communication, because the research of material from the Internet using the content analysis is still insufficiently standardized.
Key words: content analysis, Internet, social communication, sample, coding.
230
-

371.3::821.163.41]:004.738.5

,
snezana.bozic@filfak.ni.ac.rs
: ,
, .
(
, ), .
,
, ,
.
, (
), , , , , , , .
() , . , ,
, , .
: , , , , , .
1.
, , ,
World Wide Web, ,
(Castells 2003, 19). , , .

(Castells 2003, 11). ,
( , .)
, , , , .
,
, . , . (Castells 2003, 15). ,
, , ,
, (Castells 2003, 17).
() ,
( ) .
(Prensky
2001) , , , , .
( , , ) ,
( ), ,
. , , ,
, , , , , , , (, , , ,
.), .
, , , , . 1
1

,
, . [...] [...], .
, ,
, .
,
, , , ,
, , , , , , , WAP,
232
...
, ,
(Prensky 2009; . . ).
()
.
, ( )
:
, , , . ( )
, , .
(Nickolas Carr):
(2008) : , (2010,
2013), , .
, . , . ,
, , , ,
. (pancake people) , , ( ),
, , , ,
.
(Richard Foreman),
.2
, , () , , (information overload) (instantly available).
, .3
[].

[] (Gir 2011, 1617).
2
(Edge)
,
. 2010. :
? : http://edge.org/annual-questions [25. 8. 2014].
3
, ,
. (Jay Rosen), -
233

(Duke 2010), ,
( ) (muffindom)
, , .
, , , (. ) ,
, .
4 .
(, )
.
, , , , , , , , , (
).
,
,5 . 2.0 ,
, , , 3.0, . .6 , ,
, (Kar 2013, 148), , , . , e ,
, ,
, (Clay Shirky), ,
.
. , , : ( , , ); ,
(. )
(. ). , , , .
(Rosen 2014).
4
: (Duke 2010).
5
, , (Michael Heim), , 20. ,
.
6
, 2.0 3.0
, : http://en.wikipedia.org/wiki/Web_2.0 [20.
8. 2014].
234
...
, ( : Eriksen 2003). ,
, .
, ,
, , , ,
.

, . .
, : (1999) (David Bolter) (Richard Gruisin), () .
,
, , .
, , . ,
.
, (, , )
,
, : ,
, (, , ) (: Peovi Vukovi 2004,
1112).
(Marshall McLuhan) 20. ,
(Paul Levinson, 1997), , . ( ),
(Peovi Vukovi 2004, 12).
(Hackman 2011, 89).
, . , (1969)
: 20.

,
.
; ( . ). : ' .'
(Mekluan 2010, 69). .
235

(Lazi 2010),
,
, ,
(Kar 2013,113).
, .
2.
, ,

, ,
.
e 21. ,
(Veljanovski 2012, 49).
, , ,
.
, , ,
, ,
, , (
20. ), . (, ,
, , 2.0, ,
). , ,
.
,
,
. ,
,
, , ,
, , , , , (Bjeki i dr. 2005, 396).
(
), ,
236
...
,
. , ,
2.0 ,
. , ,
2011/2012. 7
. ,
( 2014. ) 2.0 / . 115 2011/12.
( ),
(2014) , , 1500 .8
,
, ,
(, ,
). , , (
).
, ,
(Radoji 2012, 14), , ,
.
, , , . []
,

(Radoji 2012, 15). ,
, ,
, ( )
. , , . ,
,
, :
7

(2014).
8
, : http://edublogodak.com/
[29. 8. 2014].
237

, , , ,
, . , ,
.9
, ,
, . , ,

, , , , , , ,
.
,
.
, .
, , (Radi Bojani 2012, 5),
. , ( ) (
, ,
.), ( M). ,
, . / , .
, , ,
(Topalov i Krombholc 2012, 1011).
,
, ,
o , (Radi Bojani 2012, 2526).
2.0 ,
, , .
9
( )
-
,
-
20122013. . ,
.
238
...
( ) je ,
. (, , ,
, ,
, , ,
, , , .). , . , , . ,
, , ()
, , , ,
,
.
, - 10 , . , ,
20. 21. ,11
, , , , , ,
. ,
21. , , , . 10
, ,
, .

, ,
(Arsenijevi i Andevski 2012, 31).

(2006). e
(Erpenbeck i von Rosenstiel), ,
, - - (Arsenijevi i Andevski, 32).
11
( , ),
(
2013, 142).
239

, , ,
12, - . , , , , ,
, . , , ,
.

,
.
( , / ), . , : , , , () .
, .
.

(),

. , , , . a a
, ,
(, , ), ( )

(Landow 2006, 288). , .
12
(. Electronic Learning, eLearning) , ,

, -, . , , ,
.
, (, -, , .). . (, ) ,
, .
, ,
, , .
, , ,
.
240
...
( ) 20. , ,
. ,
, (ar 2013, 111).
, , .13 / , (
), ,14 , ,
, ,

. a (Michael Heim), (Ilana Snyder)
,
, (, ), ,
.
,
, . , , . , ,
(George Landow), , .

,
, ,
.
,
( )
13
: 2014.
, ,
. (cut), (paste), (find) (replace) .,
. , ,
(skiming), (skipping), . (, , .), ,
a (Peovi Vukovi 2004, 89).
14
241

. , , ,
.
15, ,
, [...], , , , , , , , , .

, .
, ,16
. , ,
, .
. , a
,
, .
2020.
(2012), , ,

. , .
,
,
.
.17
15
, . 72/2009, 52/2011 55/2013. .

, . 13/2012. .
17

.
, .
16
242
...
(2011), ,
, ,
, ,
, , . , , ,
. ,
, [] [],
, , ,
, : ,
, ( 2013, 146147).
18
, , ,
, , ,
,
, ,
, , . ,
2013. ,
. 19
, (
, ) ,

.
,
( ) .
, ,
, , , , ,
, ( - , 41).
18
:
http://www.zuov.gov.rs/novisajt2012/naslovna_nastavni_planovi_programi.html [9. 6. 2014].
19
:
http://www.nps.gov.rs/clanci/dokumenta/ [9. 6. 2014].
.
243

(9).
(. International Society for Technology and Education, ISTE).20 , ,
, (
).
() (, )
,
,
, (11).
. , , ( ,
, , .)
, . , , , , ,
, . ,
(60).
, ,
.21 2.0 ,

2.0 .
20
2000. ,
,
(Arsenijevi i Andevski 2012, 41).
, ,
.
21
,

, , , .

,
,
(37).
244
...
, (1999),22
(2011),
. .
, ,
, . , .
, , .23

1945. (Vannevar Bush)
, , , (Theodor Nelson), ,

(World Wide Web), ,
, .
( , , , .) ,
, , .
, , , , , .
, ,

. 22
, ()
, ,
, , , , , , ,
(, , , , ,
).
,
, ( ),
2001. 2007. , . : http://cnti.info/mainportal/ [18. 6. 2014].
23
: http://www.digitalnaskola.rs/konkurs/dc3/zbornik/brojPrijavaPoPredmetuIRazredu/
http://www.kreativnaskola.rs/ [10. 6. 2014].
245

,
. () , , .
,
, .
, , ,
, . ,
, : , , ,

, . , ;
, , ; , ,
, , .
a , ' : , , '. (Radoji 2012, 18,
. ). ( )
; ,
, ,
.
Arsenijevi, Jasmina i Milica Andevski. Novi mediji kao pravac razvoja kompetencija zaposlenih
u predkolskom obrazovanju. Kultura (Tematski broj: Digitalne medijske tehnologije
drutvo i obrazovanje) 135 (2012): 2848.
Bjeki, D. i dr. Procena sadraja sa interneta primenljivih u nastavi na dimenziji konstruktivizaminstruktivizam. U Tehnologija, informatika, obrazovanje, 3, 385397. Beograd i Novi
Sad: Institut za pedagoka istraivanja i Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i
informatike, 2005.
, . . Philologia Mediana VI, 6 (2014): 529546.
, . . , 5972. : , 2014.
Bolter, David i Richard Grusin. Remediation: Understanding New Media. Cambridge, MA: The
MIT Press, 1999.
Bush, Vannevar. As We May Think. The Antlantic, 1945. :
http://www.theatlantic.com/magazine/archive/1945/07/as-we-may-think/303881/ [25. 10. 2013].
Veljanovski, Rade. Obrazovanje za medije u novom tehnolokom dobu promena diskursa.
Kultura: (Tematski broj: Digitalne medijske tehnologije drutvo i obrazovanje) 135 (2012):
4963.
Gir, arli. Digitalna kultura. Beograd: Clio, 2011.
246
...
Duke,
Marshall.
Pancake
People,
Rise
Up!,
2010.
:
http://www.huffingtonpost.com/marshall-p-duke/pancake-people-rise-up_b_795516.html
[23. 8. 2014].
Eriksen, Tomas. Tiranija trenutka. Beograd: Biblioteka XX vek, 2003.
Carr,
Nickolas.
Is
Google
Making
Us
Stuupid?,
2008.
:
http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2008/07/is-google-making-us-stupid/306868/
[22. 8. 2014].
Kar, Nikolas. Plitko: kako internet menja nain na koji mislimo, itamo i pamtimo. Smederevo:
Heliks, 2013.
Castells, Manuel. Internet galaksija: razmiljanja o Internetu, poslovanju i drutvu. Zagreb: Naklada Jesenski i Tur, 2003.
Lazi, Miroslav. Da li nas Gugl zaista zaglupljuje? CM asopis za upravljanje komuniciranjem
20 (2012): 7396.
Landow, George.Hypertext 3.0: Critical Theory and New Media in an Era of Globalization. Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 2006.
Linkgroup. Elearning / Euenje. Beograd: Linkgroup, 2012. : www.link.co.rs [1. 3.
2013].
Mayer, Richard. Cognitive Theory of Multimedia Learning. In The Cambridge Handbook of Multimedia Learning, edited by Richard E. Mayer, 3148. Cambridge: Cambridge University Press, 2005.
Mekluan, Maral. Elektronski mediji i kraj kulture pismenosti. Loznica: Karpos, 2012.
Peovi Vukovi, Katarina. Knjievnost i tehnologija novih medija (magistarski rad). Zagreb, 2004.
: http://katepe.jottit.com/ [11. 10. 2013].
Peovi Vukovi, Katarina. Knjievnost i remedijacija. Mediji kao kulturalna dominanta kasnog
kapitalizma. U Zbornik radova 41. seminara Zagrebake slavistike kole, 183205. Zagreb: Zagrebaka slavistika kola, 2013.
Prensky, Marc. Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizont 9, 5 (2001). :
http://www.marcprensky.com[11. 9. 2013].
Prensky, Marc. Digital Natives, Digital Immigrants. Part II:Do They Really Think Differently?
On the Horizon 9, 6 (2001a). : http://www.marcprensky.com[11. 9. 2013].
Prensky, Marc.H. Sapiens Digital: From Digital Immigrants and Digital Natives to Digital Wisdom, 2009. : http://marcprensky.com/marcs-essays/[24. 8. 2014].
Radi Bojani, Biljana, ur. Virtulena interakcija i kolaboracija u nastavi engleskog jezika i knjievnosti. Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu, 2012.
Radi Bojani, Biljana. Virtuelna kolaboracija meu studentima. U Virtulena interakcija i kolaboracija u nastavi engleskog jezika i knjievnosti, 2432. Novi Sad: Filozofski fakultet u
Novom Sadu, 2012.
Radoji, Saa. Digitalna sredstva i svrha obrazovanja. Kultura (Tematski broj: Digitalne medijske tehnologije drutvo i obrazovanje) 135 (2012): 1319.
Rosen, Jay. Information Overload, 2014. :http://edge.org/memberbio/jay_rosen [23.
8. 2014].
.
: , 2013. :
http://www.nps.gov.rs/dokumenta/ [4. 6. 2014].
, . . 2: , 140154.
: , 2013.
Topalov, Jagoda i Viktorija Krombholc. Virtuelna kolaboracija u nastavi engleskog jezika. U
Virtuelna interakcija i kolaboracija u nastavi engleskog jezika i knjievnosti, 922. Novi
Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu, 2012.
Foreman, Richard. The Pancake People, or 'The Gods are Pounding My Head', 2005.
: http://edge.org/memberbio/richard_foreman [23. 8. 2014].
247

Hackman, Paul. I Am a Double Agent: Shelley Jackson's Patchwork Girl and the Persistence of
Print in the Age of Hypertext. Contemporary Literature 52, 1(2011): 84107.
: http://art310-f12-hoy.wikispaces.umb.edu/file/view/52.1.hackman.pdf [15. 11. 2013].
Heim, Michael. Electric Language: A Philosophical Study of Word Processing. New Haven, London: Yale University Press, 1987.
IMPLICATIONS OF INCORPORATING WEB RESOURCES INEDUCATIONAL

PROCESSES REALITY AND POTENTIALS
Summary: This paper deals with the changes in education arising from modern
technology, primarily the Internet as global new media. Indispensible innovation of teaching methodology through the proper use of web resources involves as well the essential
changes in the models and methods of communication among educational process key actors (students and teachers, parents), in their expectations and activities. The question of
importance of research and analysis of the above changes, the current situation in the local
educational environment regarding the use of the Internet and the opportunities offered by
the new technology for teaching and education in general are some of the issues covered in
this paper, primarily taking into account the position of teachers in the given context.
Dealing with the Internet in teaching, especially in the teaching of literature
(which is in the focus of our interests), inevitably directs the attention towards a wider context the impacts of new technologies upon the processes of reading, writing and creation
and reception of literary works and includes consideration of the notion of remediation,
which, inter alia, may explain the changes and reforms of the habits with the stakeholders
of the above processes. Understanding the impact of the Internet on the position of (literary) texts in the society is of great importance, not only for the teaching of literature but
also for education and culture in general. Such understanding allows their reliance on
adaptable, dynamic concept, which implies proper adapting to the needs and habits of the
new age, with the starting point in the trusted, tentatively named, traditional values.
Key words: the Internet, remediation, teaching methodology, teacher, student, teaching
literature.
248
/

/
INTERNET AS AN INSTIGATOR/
MEANS OF CIVIL AND
POLITICAL ACTIVISM

316.42:004.738.5

,
ljubisa.mitrovic@filfak.ni.ac.rs
:
, . : , , , .
, .
/ . (. ),
(, ...)
. ,
. ,
, .
/
/ , . , , , .
: , , , , , .
,

( )

...
,

( )
,
(179074), , , .

:
. , (
), , ,

. , , ,
,
,
- .
:
1) ;
2) (
); 3)
.
, . , ,
. , , , ; ,
, . , , , .
, ,

, ,
( )
. ;
, .
1.
, :

.
252
...
, ,
, , , .
, , , ,
,
, .
,
, .
, ,
19501965, , . ,
: (
1971, 1974, ) ( ).
, , ,
, . , ,
.
,
. , . . , , , , .
, : , 19902000, 2000. .
,
. ,
,
, .
. , ,
, ,
; ,

.
,
.

253

(. ),
,
, .
. ,
: ( , 1964);
( , 1969); ( , 1975;
, 1983; , 2000; , 2006);
( , 1982; , 1985);
(, 1982; 2000, 1990);
( ), ( ) (
: , , 19982000; , 2001).
, , , ,
, , , .
,
,
. 2005, . . , , . .
(
, , ).
( ) ,
.
(2000)

.

. : , ( 2005, 137). , , , .
, . .

, . , .
254
...
, : , ,
. , ,
.
,
.

, , . .
, , , ...
( 2005, 433435).
, ,
, , :
, ,
. ,
, , , , (),
( .
. ).
, , ,
1990, : , ,
. , , , ; : , , , , , , , . .
, , : (1969), ,
(1971), (1974),
(1981). , , : (1969), (2002).
(1987) .
(1985) (1989), , , , . , , , , .
(1987) .
255

, ,
.
1990, . : (1984)
(2003). , , , :
? (1990), (2000); (2004);
(2010). ,
:
, , , ,
, , ,
.1
2.

, (. ), .
30
, .
,
.

70 20. ( 1996).
(1989, 23), ,
, : ,
, , , .
45 (1969) , .
, (, , , , ). , (
, , ).
, ,
.
1
:
. , (2003); . , (2013); . , (2003); . , (2007), ,
(2011); (
(2007), (2012).
256
...
, , , , , , . , , : ,
, .
, ,
(2001), , :
.
: , ...

( 2003,
16), ,

, ( 2003, 44).
1982.
, ,
. (1984, 640641), /,
. , . . ( ),
, 1989.
...
, ( 2009, 144).
,
,
, / , / ,
(, 144145). / . : . ,
. , , (Katunari 1999).
/ ( ),
( ), ( ),
( ). . ( )
( ).

.
257

, , ,
/ , / / .
/ , ,
, , .
/ . , ,
/ . ,
, , , .
2000
, , .
,
.
, , .

. III,
,
, .
1.

1750.
2050.
258
...
1750.
2050.
: Dragievi i Dragievi 2003, 172.

2.
2011.

15

(%)
(%)
*
*
1.
94.5 1.
1.0
2.
93.6 2.
1.5
3.
93.0
3.
1.5
4.
92.0
4.
1.8
5.
91.5
5.
1.8
6.
90.3
6.
2.0
7.
90.0
7.
2.0
8.
90.0
8.
2.0
89.0
9.
2.0
10
88.3
10.
2.2
11.
87.4
11.
2.5
12.
86.6
12.
2.7
13.
86.0
13.
2.8
14.
86.0
14.
2.8
15.
85.0
15.
3.1
: Measuring Information Society

(Geneva: International Communication Union, 2012).
* .
,
. ,
, / (, . ).
,
, ,
,
259

/ , ().
).

1980. 1:44, 1:444 (Klajn 2008).
3.

( %)
( %)
20
82,7
20
11,7
20
2,3
20
1,9
20
1,4
: Held, and MccGrew 2002, 82.

,
: , .

/ (. )..

. Ackrayd Stephen, ,

:
( 100
) (7 ),
15.000 ,
, (Stephen 2012). ,

.

,

.
II 1:3,
1:150.
( , ).
4.
:
(. .)
200
Africa
150
Middle East
100
Latin America
Asia/pacific
50
0
Izvor: Data from NUA (2002) (prema: Perrons 2004, 186.
260
...
, , , , , .
5.

74.4%
93%
0.2%
95%
0.0%

: 1993, 115.
1.5%

,
/ , .
2020
. (
2010)
. 2010. 44% ,
27 (71%), (40%).
, .
2013.
2,85 , 2,8 .
6.

261

,
.
,
(. ), , .
( ) .
: /, ; , . ,
(1980), , ,
.
, , .
, , .
(
, , );
,
/ .
, ,
, . ; , , , , . , , / . , / ;
, ( 2012).
, / ,
( ) , , . ;
( ), ( ) .
( ) ( ). ,
( , , ).
, ,
. , ,
, .
262
...
,
, ,
, , , ; ; .
, , / , (, , , ); , (...).
,
, .
, ,
, : , funky business (Rederstrale and Nardstram 2006).
, , , . , ,
.
. , (2003)
, , . . , .
.
, , ,
, . ,
; , (. ).
7.

1900.
40.0
1983.
3.5
1900.
17.0
1983.
1.6

1900.
37.0
1983.
5.4

1900.
67.0
1983.
9.3
: 1991, 406.
26.0
26.8
52.0
32.0
37.0
41.0
16.0
34.1
34.0
69.7
31.0
65.5
26.0
52.7
17.0
56.6
263

. ,
( )

.
8.

: Bell, 1974.
(1974)
, , ,
( , ). 10% 54% .
, .
9.
(2013)

( $)
Carlos Slim Helu

Bill Gates
73
67
Telecom
Microsoft
Amancio Ortega
57
Zara
Warren Buffett
53,5
Berkshire Hathaway
Larry Ellison
43
Oracle
264
...
Charles Koch
34
Diversified
David Koch
34
Diversified
Li Kashing
31
Diversified
Lilian Bettencourt
30
LOreal
Bernard Arnault
29
LVMH
Christy Walton
28,2
Wal-Mart
Stefan Persson
28
H&M
Michael Bloomberg
27
Bloomberg LP
Wal-Mart
Jim Walton
26,7
Sheldon Adelson
26,5
Casinos
Alice Walton
26,3
Wal-Mart
S. Robson Walton
26,1
Wal-Mart
Karl Albresht
26
Retail
Jeff Bezos
25,2
Amazon.com
Larry Page
23
Google
: , http://www.forbes.com/sites/luisakroll/2013/03/04/inside-the-2013billionaires-list-facts-and-figures/
( ,
, ). / , . . ,
.
,
, .
,
(. ), . ( ). , , . , :
, . , (, ...). ,

, .
, ,
, , : , /. . : , , ; (. ...). , 265

/
.
. ,
(. ).
, ,
/
, , . , , .

. , .
,
. ,
( ) . ,
. .
(email),
( .),
( : van
Dijk 1999; : 2010, 99).

; , . ,
. ,

.
,
.
, ,
(
) .
, , ( 2010, 160).

. , , ,
.
266
...
, , . ; , , , ,
.
, ,
. , .
.
. ( ) / . . , ( ),
, (. ), . : . , , ,
, .
***
.
, , .
: , . , , .

, , ; : , , , , ... .
() , ,
, .
: . , , ,
.
.
267

,
, , .

(2013, 7),
,
( , ), , ,
.

.
. , : ,
!,
, !
, !.
, (. ), (, ,
),
. , / ,
(2012), , : , . , /, .
.
,
, . , , . , ,
( 2012, 7588).
, ,
()
21. . , ( , )
. ,
, , .

, .
, . , ,
. 268
...
, , , , .
, , .

1. , , .

(, ), , ,
. ,
.
(, ), , . , , :
, , prima facial .
2. .
() ().
, ,
, , .
3. : , .
, , .
. . : ,
.
, (),
, , .
4. ,
,
.
, ,
269

,
.

. , , / :
. ,
, ,
: , ,
... ,
, , /
.
5. . , , , . , 21. .

. , ,
, , . ( ). , , , , .
6. ,
. ,
; , ().
7. , , . /
, ,
. ,
/ , , , 270
...
. ,
.
, .
8. , (. ),
; /
, (.
). , ,
/, . .
,
, , , , , . ,
.
, .
Bell, Daniel. The Coming of Post Industrial Society. Harmondsworth: Penguin Books, 1974.
, ., , , , 2010.
, . . 9, 17 (20102): 7558.
Dragievi, Adolf. Kritika politike ekonomije. Globus: Zagreb, 1984.
Dragievi Adolf i Draen Dragievi. Doba kiberkomunizma, visoke tehnologije i drutvene promjene. Zagreb: Golden Marketing, 2003.
, . . : , 2010.
Jonas Rederstrale i Kjel Nardstram, Karaoke kapitalizam menadment za oveanstvo. Beograd:
Plato, 2006.
Kastels, Manuel. Informacijsko doba, knjiga 3: Kraj tisuljea. Zagreb: Golden marketing, 2003.
Kastels, Manuel. Internet galaksija, Naklada Jasenski i Turk, Zagreb, 2003.
Katunari, Vjeran. Informacijsko doba i homofilija: rasprava o doprinosu sociologije mrea. Revija za sociologiju 30, 12 (1999): 6580.
Katunari, Vjeran. Svjetski antibarbarus. O uzrocima propasti prolog i nadolaska novog kapitalizma. Zagreb: Drutvo Povijest izvan mitova, 2013.
Klajn, Naomi. Doktrina oka uspon kapitalizma katastrofe. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 2008.
, . . : j, 2009.
, . . : , 1996.
, . : . : , 1996.
, . . : , 2013.
Perrons, Diana. Globalization and Social Change People and places in divided world. London and
New York: Routledge, Tayor & Francis Group, 2004.
271

, . . : , 1993.
, . . : , 1991.
Riderstrale, Jonas i Kjel Nordstrom. Karaoke kapitalizam menadment za oveanstvo. Beograd:
Plato, 2006.
Stephen, . Organizational Conflict. The Approach to Organisational conflict, 2012.
: www.workandsociety.com/downdloads/work1.pdf.21.
af, Adam. Kamo vodi taj put? Zagreb: Globus, 1989.
, . . : , 2005.
Held, David and Anthony McGrew. Globalisation/Antiglobalisation. Cambridge: Polity Press, 2002.
, . ! , , 2012.
THE POWER OF NEW TECHNOLOGIES AND THE INTERNET

GENERATION AS THE AGENTS OF SOCIAL CHANGES
Summary: The time has come to recover from the shock of the past and raise new
awareness in search for alternative projects for the future as has long been the case in
the more developed zones of the global world system. We should learn from Nisbet: the
past used to determine the present, but now the future determines the present.
The paper is an attempt to develop the topic of the Internet and the society from the sociological perspective and in search for the new agents of social changes. The author thus
considers the importance and the role of new technologies and the Internet generation as
the agents of contemporary/future social changes. In the era of the Internet galaxy and
the network society (M. Castells), the author identifies new agents of social changes in
the structure of new production forces (robotics, the Internet ). The thesis is that the
development of technology and the transformation of social relations are not immediately
and directly connected: a man is an intermediary in that process. That would mean that
peoples cultural orientation, professionalism and world views determine the outcome of
changes. Therefore, a struggle for better technical/functional literacy should be accompanied by a struggle for awareness raising/changing in social agents in terms of which
directions, ideals and goals should be taken. In other words, the issues of world views
and cultural orientations, as well as technical and professional skills are of great importance for the process of social changes.
Key words: sociology, new technologies, the internet, society, agents, changes.
272

316.776:004.738.5

,
iercegovac@megatrend.edu.rs
: , , , .
,
.
, , . ,
, ( Coursera, ) , , , . ,
. ,

().
, . .
: , , , , .
,
.
, ( , , ,
), , , -

, . .
, ,
() , , ,
, , , . , .
, (
) , , . ,

,
,
. , 2012. 1 98% . , , , , .
1.
,
.

, , ( ),
( dialup ) 25 . ,
1995. , .
, , 2014. 62,8% , 55,1%
(DSL, )
.2 2012.
65% , dial
up 3% .3 ,

10 . ,
, (Kende
1
(http://www.internetsociety.org) 20
, 10.789 .
2
: webrzs.stat.gov.rs/WebSite/Public/PageView.aspx?pKey=204
3
Pew Research Center: http://www.pewresearch.org/fact-tank/2013/08/21/3-of-americans-use-dialup-at-home/
274

2014, 19). 4 , . 5
, 45.000 (Google) .
1.500 (Skype), (Instagram)
1.300 . 87.800 ,
42 . 1.045.789.400 6. , , ( , .), (),
( /Facebook/, /Twitter/, ,
/Whatsapp/, /Viber/, , ).

.
, , , , , (www.internetsociety.org), 98% , 80%
. , 75%
. , 80% , . -
- , , . ,
, ,
, , .
5
(31.8.2014. 14:33) 2.962.233.373
.
http://www.internetlivestats.com/
,
http://www.itu.int/,
https://www.cia.gov/,
http://data.worldbank.org/indicator/IT.NET.USER.P2?page=6&cid=GPD_44
http://www.un.org/en/development/desa/population/. ITU (International

Telecommunication Union), 3 2014.
.
6
http://www.internetlivestats.com/
http://news.netcraft.com/archives/category/web-server-survey/,
http://www.comscore.com/Products/Audience_Analytics/qSearch,
http://gigaom.com/,
http://en.wordpress.com/stats/
Worldometers'
algorithm
(http://www.worldometers.info/)
.
275

, 7 .
, , .
, , . , . , ,
. , , ,
,
, .

/ ,

, ,
.
,

,
8. , .
,
.
, . , 96% ,
. , ?
, (80%)
, 84%
,
, . , 2012. 19% .9 , , 7
, ,
(www.coursera.org),
(www.alison.com),
Open2Study
(www.open2study.com), , .
8
(Von Neumann) (Licklider) ,
(Heylighen), (Kurzweil), (Sankar) .
, (Global Brain) , .
9
, - . ,
276

, , , .
, ,
, , .
, (smart) . ,
, (Khl and Gtzenbrucker 2014, 509).
, (Giddens 1992, 182). (, , ,
.),
.
, ,

, (Milivojevi and Ercegovac 2014). ,
, , .

, . , , ,
(followers), ,
. .
, .
2. :

. , . , , (, ) , . ,
,
, .
, , , , . (Rowe
. ,
, .
277

1998). , ,
.
, ,
, ,
.
, , , .
,
, .
, , ,
( 2011; Wise 2012). , , , . , , ,
. ,
,
( 1996, 110). ,
, .
, , , . , ,
( 2014, 438
439) , ,
, . ,
.
( 1997, 114).
, , (), . , , ( 2012, 224). ( 1997, 111). ,
,
278

. ,
. .
, , , , . .
,
, , (
2014, 440). ,
,
,
.10 ,
, .

, , ( 2007, 116). ,
,
. (entrepreneurial journalism) , , , , , 2013. ( 2013). ,
.11
,
, , . ,
, , , .

/ , .
,
, ( 2002, 1718). (
2002, 18),

10

: 2007, 115120.
11
, : Ercegovac 2014.
279

.
, ,
teaser , . . , ,
.
, , , , , ,
. , , , , , , , .

( 2003, 76).
, , . , , .
,
, ,
( 2010, 348).
. , , ,

.
( )
,
. , , ,
. ,
. ,
, ,
, , , . ,
. , , , , . , .
280

, , , . (Ercegovac 2014, 450). ,
, .

. ,
.
, ,
. , . , , .
( 2005, 159), , . , ,
. , , , ( 1997, 109),
.
3.
3.1.

, , ,
, . (, , ),
. , . ,
. , , , ,
( 2012, 173). , 12 12
,
.
.
281

. ,
, ,
. , , ,
, ,
. , , .

( 2012, 172). ,

.13
( , ) .
, , , , ( ). , , ,
() , o .
, , .
, ( 2008, 510). , ,
.

. #ice_bucket_challenge14

#selfie,15 ,

.
13
( 2012), ( ) ()
, .
, , share, retweet, reblog . , , .
14
http://tvnz.co.nz/national-news/charities-benefit-viral-ice-challenge-6023429
15
,
.
282

.
,
,
, .
16
.
, , , ,
, , , (Warfield 2014),
. ,
.17
,
, . .
3.2. :
2014. 18 .
, . 402 , . 48% 52% 1565+ , .

, ,
/
. , , , (Lasch 1991).
16
:
http://www.medicinenet.com/body_dysmorphic_disorder/article.htm, http://dailylounge.com/thedaily/entry/science-confirms-that-selfies-are-the-worst,
http://www.psychologytoday.com/blog/positively-media/201304/selfies-narcissism-or-selfexploration,
http://www.huffingtonpost.com/2014/03/25/selfie-addiction-mental-illness_n_5022090.html
17
: Demere 2014.
18
: , , .
283

,
. , , .
, 76%
( , ) , 4%
.
, (78%)
,
, .
(
) (8%), (11%) . ,
.
4. :
, , .
.
, , , , ( 2008, 56).
.
, . , . ,
( 2011, 15)
,
.
,
, (Toffler
1970, 350354). , , . ,
( 2011, 19). , . , ,
: (McLuhan 1964, 721). 284

, .
,
, , .19
, : . , , ,
,
. ,
(Hobbs 2010, 50). , ,
,
, : ,
, ( 2012, 191).
, , . , .20 , , , . , .

,

, . , , . ,
.
.
,
, .
, ( )
(Kende 2014, 65). ,
19
: 2008.
, , , , , ,
.
20
285

,
( ,
), , , . ,

. , ,

, . , (, ) ,
, ,
, .
, (
2011, 25), . 21 2005.
70% . ,
21%. ,22
,
11 . ,
(, , )

. ,23
.
, ,
.

, , ,
, . , .
,
. ,
, , , .
.
. ,
. , , , . , , ,
. 21
http://www.bsu.edu/up/article/0,1370,32363-2914-36658,00.html
http://blog.globalwebindex.net/online-time-now-exceeds-offline-media-consumption-globally/
23
http://www.mc.rs/upload/documents/saopstenja_izvestaji/2012/120712_IPSOS-koriscenje-novihmedija.pdf
22
286

,
.
, ,
, , , , ,
,
.
,
,
, ,
. , : , , ,
. , , , , , .
, . . : Clio, 1997.
, . . : ,
2001.
Wise, Michael. Istraivanje otkriva nedostatak poverenja u tradicionalne medije. 2012.
:
http://rs.ejo-online.eu/1996/ekonomija-medija/istrazivanje-otkriva-nedostatakpoverenja-u-tradicionalne-medije, 29. 9. 2014.
Warfield, Katie. Making Selfies/Making Self: digital subjectivites in the selfie. Presentation at
the Fifth International Conference on the Image and the Image knowledge Community,
Freie Universitt, Berlin, Germany. October 2930, 2014. :
http://kora.kpu.ca/cgi/viewcontent.cgi?article=1008&context=facultypub,
12. 11. 2014.
Giddens Anthony. The Transformation of Intimacy: Sexuality, Love and Eroticism in Modern Societies. Cambridge: Polity Press, 1992.
Global Internet User Survey, 2012. : https://www.internetsociety.org/internet/globalinternet-user-survey-2012, : 20. 7. 2014.
Demere, Claire H., The Viewing Self: A Reflection on Mirrors as Medium from the 1960s to the
Present (2014). Senior Projects Spring 2014. Paper 28. :
http://digitalcommons.bard.edu/senproj_s2014/28, 23.7.2014.
, . . : XX , 2003.
Ercegovac, Ivana. Onlajn novinarstvo: mogunost za nezavisno delovanje profesije. Medijski
dijalozi 19, 7 (2014): 437453.
, . . : , 2007
, . , . 2011. :
http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/Nepoverenje-u-medije-i-stare-inove.lt.html, 29.9.2014.
Kende, Michael. Global Internet Report 2014: Open and Sustainable Access for All. Geneva:
Internet Society, 2014.
Khl, Margarita Marie and Gerit Gtzenbrucker. Networked Technologies as Emotional Resources? Exploring Emerging Emotional Cultures on Social Network Sites such as Facebook and Hi5: A transcultural Study. Media Culture Society 36 (2014): 508525.
287

, . . : Clio, 2010.
Lasch, Chrisopher. The Culture of Narcissism: American Life in an Age of Diminishing Expectations, New York: W. W. Norton & Company, 1991.
Mcluhan, Marshall. Understanding Media The Extensions of Man. London: The MIT Press, 1994.
, . . : , 2012.
Milivojevi, Tatjana and Ivana Ercegovac. Selfie or Virtual Mirror to New Narcissus: Emotional
Literacy in Media Education. Presentation at the Conference Media Literacy in Digital
Age Cultural, Economic and Political Perspective, June 67. 2014, Zagreb, Croatia.
, . (31. 10. 2013).
:
http://rs.ejo-online.eu/3663/ekonomija-medija/onlajn-mediji-sansa-zanezavisno-novinarstvo, 2. 11. 2013.
, . . : Clio, 2011.
Rowe, Sandra Mims. Leading the Way Out of the Credibility Crisis (12. 5. 1998). :
www.rjionline.org/ccj/speeches/leading-way-out-credibility-crisis, 30. 6.
2014.
-, . . : Clio, 2005.
Toffler, Alvin. Future Shock. New York: Random House, 1970.
Hobbs, Renee. Digital and Media Literacy: A Plan of Action. The Aspen Institute Communications and Society Program. Washington, D.C: The Aspen Institute, 2010.
, . . : Clio, 2010.
www.internetlivestats.com, 31. 8. 2014.
www.internetsociety.org, 18. 6. 2014.
INTERNET COMMUNICATION AND THE DEMOCRATIZATION

OF THE INFORMATION SOCIETY
Summary: Internet as a new media of mass, as well as any other type of communication
has its advantage over the other, classical media in its speed and availability. Internet
portals, social networks and other communication platforms in the virtual world in this
area reach their peak of expediency because they allow informing and bonding that is
physically impossible. The state borders and geographic distance on the Internet are spatially diputed, and it is possible through various platforms to communicate daily both
synchronously or asynchronously. Also, the Internet has spawned the term "democratization of knowledge" which is mainly spoken of in a negative context, but which actually
provides access to a number of findings (especially with the free online courses offered
by Coursera, and similar services) to those social groups to which this knowledge is otherwise, because of the economic or/and geographical factors, unavailable. Thirdly, a
mankind is witnessing to the general trend of control of the traditional mass media in
which political and economic power sources are conducting the editorial policy in their
behoof. In this sense, the Internet as yet insufficiently explored area leaves the space for
independent portals where one can report freely and engage in the profession without detrimental (self)censorship.
This paper discusses the advantages of the new media, but also provides a critical review
and refers to many mistakes and pitfalls, where is necessary to take into account when
being active in any of these domains. In this way, the article also points to the necessity
of media education when using the Internet in any sphere in question.
Key words: internet, media literacy, online journalism, internet portals, social networks.
288
DA LI JE INTERNET MEDIJ ARTIKULACIJE

NOVIH POLITIKIH TOKOVA?
UDK 316.42:004.738.5
Isidora Jari
dorajar@eunet.rs
Valentina Sokolovska
valentina.sokolovska25@gmail.com
Saetak: Tekst nastoji da mapira neke od problema sa kojima se susreu savremeni politiki sistemi unutar koordinata znaajno izmenjenih realnosti savremenih drutava. Oslanjajui se na Gramijev koncept kulturne hegemonije, icovo razlikovanje koncepta unutranjeg i spoljanjeg vremena
i Dejmsov koncept mnogostrukih realnosti unutar i izmedju kojih tee ljudska svakodnevica i Mafesolijev koncept oseanih maglina kao novih osnova drutvenosti, tekst nastoji da razume i analizira specifine pozicije razliitih (individualnih i socijalnih) politikih aktera i nove koordinate njihovih izmenjenih odnosa prema drutvenim i politikim okruenjima unutar kojih delaju. Po miljenju autorki, teorijska konceptualizacija ovih promena je vana iz najmanje dva razloga: prvo, jer
smo svedoci da se politike promene u savremenim drutvima u sve veoj meri odigravaju van koordinata realno postojeih politikih sistema i izmetaju u viruelna prostranstva World Wide Weba,
i drugo, jer nam razumevanje ove nove politike dinamike moe ponuditi dragocene informacije o
moguim pravcima razvoja kako samih politikih sistema, tako i drutva kao celine. U aktuelnom
trenutku kvalitet odnosa izmedju politikih aktera i politikih sistema je u velikoj meri naruen to s
jedne strane dovodi u pitanje opstanak politikih sistema kakve poznajemo, a sa druge strane ukida
ozbiljan drutveni dijalog o pravcima razvoja i budunosti savremenih drutava, jer se iz njega razliiti politiki akteri dobrovoljno samoiskljuuju. Razumevanje i analiza ovih specifinih okolnosti
je vana jer nam moe ponuditi dragocene informacije o moguim vrednosnim i ideolokim aberacijama, nastalim unutar afektivnih maglina nestabilnih difuznih unija virtuelnih suprasingularnih
realnosti, koje se u budunosti potencijalno mogu, pojaviti kao konstitutevni elementi novih politikih diskursa savremenih drutava.
Kljune rei: politika, politiki sistem, internet, drutvena promena.
Kordinate savremene svakodnevice izloene su intenzivanom procesu transformacije tokom poslednjih nekoliko decenija. Ovaj proces drutvene i kulturne promene
prisiljava razliite (kolektivne i individualne) drutvene aktere da uspostave odreeni odnos prema tim promenama i prilagode svoje strategije drutvenog delanja novim drutvenim okolnostima. Naravno, sam proces prilagoavanja je potencijalno protivurean, jer je
njegov konani ishod uvek proizvod mnotva razliitih uticaja kojima su (kolektivni i/ili

individualni) akteri koji prolaze kroz ovaj proces izloeni. Ovi uticaji se mogu nalaziti u
razliitim odnosima uzajamnih preklapanja, iskljuivanja, ignorisanja i mogu, ali i ne moraju nuno pratiti iste ili sline trajektorije. U tom smislu i konani ishodi mogu biti shvaeni kao evolutivni napredak ili maligna involutivna varijacija. Ovaj rad nastoji da razmotri i preispita mogue ishode procesa prilagodjavanja gradjana novom drutvenom kontekstu kroz artikulaciju novih oblika politikih praksi putem kojih savremeni gradjani
nastoje da ostvare odredjeni politiki uticaj, ali i da pronadju dostupni javni prostor unutar koga je mogue artikulisati odredjenu politiku poziciju i dati oblik sopstvenom politikom angamanu.
1. DRUTVENI KONTEKST
Stabilnost modernog sveta naih predaka, ak naih roditelja, u mentalnim
geografijama savremenih gradjana odavno je prestala da postoji. Neupitna vera u progresivni tok drutvenog razvoja, koji prati poveanje konfora svakodnevice njegovih lanova, koja je inila jedan od temelja drutvene kohezije industrijskih drutava zamenjena
je sveu o postojanju mrane strane i ambivalentne prirode progresa koji poznajemo.
Ekoloke katastrofe, globalne pandemije, korienje oruja sa visoko kontaminirajuim
uticajem na odreenim ratom zahvaenim lokalitetima, teroristiki napadi, stalna globalna ratna pretnja sa apokaliptinim posledicama, pomeranje granica ljudskog iskustva i
egzistencije u medicinskom, socijalnom i psiholokom smislu samo su neki od obrisa
nove realnosti drutvene krize dugog trajanja iji smo i mi protagonisti. Vera u budunost
koja donosi zadovoljstvo, bolje zdravlje i obrazovanje, sigurnost i olakanje, unutar izmenjene svakodnevice zamenjena je strahom i sumnjom da je ivot u budunosti koja dolazi
uopte mogu. Dodatnu neizvesnost produbljuju i posledice razliitih i brojnih realizacija
naunih i tehnolokih inovacija koje se ispostavljaju kao nemilosrdne (Gray 2002,13),
nepopustljive i najee dvosmislene u zahvatima i tragovima koje utiskuju u ljudsku egzistenciju. Na udan i nepredvidiv nain ove promene unutar realnosti svakodnevice prekrajaju, izmetaju i zakrivljuju nekada neupitna prirodna i drutvena, prostorna i vremenska, ogranienja koja se restrukturiu, rasteu, nestaju, ili potpuno menjaju unutranji
kvalitet naih, linih i socijalnih, ivota. Znaajnu ulogu u tome ima i Internet, koji postaje jedno od omiljenih mesta susreta unutar panorame savremene svakodnevice. U tom
smislu Internet postaje novi prostor na koji se naa svakodnevica proiruje i unutar koga
se znaajan deo realnosti svakodnevice odvija.
Mnogi savremeni teoretiari ukazuju na injenicu da oveanstvo ulazi u istorijsku
epohu nestabilnosti, sumnji, straha, defragmentacije realnosti i iroko rasprostranjene socijalne otuenosti, koji erodiraju osnove nekadanjih izvora socijalne solidarnosti, dovodei u pitanje teorijsku funkcionalnost klasinih pojmova kojima smo navikli da oznaavamo razliite forme drutvenosti (poput klase ili socijalnog sloja na primer) smatrajui ih decenijama
pouzdanim analitikim alatkama u analizi socijalne realnosti. Ipak, ove promene iako velike
ne ukidaju nuno mogunost da neke od klasinih teorijskih pristupa prilagodimo ovom izmenjenom kontekstu i uinimo ih funkcionalnim u razumevanju novih oblika socijabilnosti.
Svaka socijalna promena, pre nego to se odigra u realnom prostoru i vremenu,
mora biti konceptualizovana na nivou ideje i materijalizovana u izvesnom idejnom konceptu realnosti koji u izvesnom smislu determinie odluke i pravce miljenja individualnih i kolektivnih drutvenih aktera. U tom smislu Gramijev teorijski koncept hegemonije ni u izmenjenim drutvenim okolnostima ne gubi na svom heuristikom znaaju.
290
Da li je internet medij artikulacije novih politikih tokova?

Osnovna pretpostavka teorije o hegemoniji je relativno jednostavna: ovekom
ne vlada samo sila, ve i ideje (Bates 1975, 351). Nastojei da uz pomo nje objasni
koncept klasne borbe Grami u svojim belekama iz zatvora kae: Kritiko razumevanje
[] dolazi kroz borbu politikih hegemonija, suprotstavljenih pravaca, prvo na polju
etike, zatim politike, kulminirajui u vioj elaboraciji odreene posebne koncepcije
realnosti. Svest o pripadnosti konanoj hegemonoj sili [] je prvi korak ka progresivno
vioj samosvesti, u kojoj se teorija i praksa konano sjedinjuju (Gramsci 1948, 11). Dakle, promena se uvek deava prvo u sferi ideja, kroz konflikt antagonistikih klasnih politikih pozicija, koje se artikuliu kroz razliite interpretacije etikih normi, politikih
strategija i, konano, posebne klasno determinisane koncepcije realnosti. Klasa koja je u
stanju da, konstruie koncepciju realnosti koja je kompatibilna s duhovnim potrebama
vremena i prepoznata kao deo linog iskustva veine, ima najbolje izglede da zauzme hegemonu poziciju unutar klasnog poretka i uspostavi dugorono stabilnu politiku vladavinu. Bez jedinstva idejne koncepcije realnosti i politike akcije nema socijalne stabilnosti: Duhovno vladanje je uslov politikog vladanja (Kolakovski 1985, 273), kae Kolakovski interpretirajui Gramijevu ideju kulturne hegemonije. Centralna tema Gramijevog interesa je kako nova klasa (u njegovom sluaju radnika klasa) moe preuzeti primat u socijalnom ivotu i organizovati svoju sopstvenu kulturu. Glavno pitanje, na tom
putu, jeste kako ostvariti kulturnu hegemoniju pre preuzimanja politike vlasti. Kulturna
hegemonija, za Gramija, podrazumeva selekcionisanje i konceptualizovanje odreenih
miljenja, vrednosti i normi koje e biti prihvatljive za veinu lanova drutva, kako bi se
obezbedila dugorona budunost nove vlasti. Ovo je vaan preduslov za sticanje politike
vlasti, ali i neophodan uslov za njeno ouvanje.
Iako koncept hegemonije, Grami promilja u sklopu, mnogostruko razliitog
socijalnog konteksta, njegovi teorijski uvidi mogu se primeniti u promiljanju i razumevanju dinamike i procesa socijalnih i politikih promena i u savremenom socijalnom kontekstu naravno, uz izvesne ograde i teorijske odmake u odnosu na izvornu teorijsku konceptualizaciju. Naime, u savremenom socijalnom kontekstu, zbog procesa defragmentacije panje i iskustava vezanih za svakodnevicu njegovih lanova, gotovo da je nemogue
govoriti o hegemonoj ideologiji drutva kao takvoj. U izmenjenom socijalnom kontekstu
fokus analize se mora izmestiti ka elementarnijim nivoima drutvenosti, olienim u odreenim drutvenim i/ili supkulturnim grupama iji lanovi dele neke fragmente/elemente
svakodnevice oko kojih tematizuju svoje fantazije. U tako izmenjenim socijalnim okolnostima i oekivani zahvat kroz koji treba da proe drutvo je fragmentaran u odnosu na izvorni Gramijev, jer uvek dolazi iz perspektive jedne ili vie razliitih socijalnih i/ili supkulturnih grupa, ponekad ak pojedinaca. Ipak, ne treba zanemariti kumulativni efekat
mnotva ovih partikularnih iskustava iz kojih proizlaze razliiti hegemoni koncepti realnosti koji se u jednom trenutku socijalne egzaltacije mogu delimino preklopiti otvarajui
krhku i kratkoronu mogunost za silovitu i brzu revolucionarnu intervenciju u socijalnu
realnost.
Ovaj izmenjeni socijalni kontekst ne utie samo na promenu kvaliteta drutvenosti ve na izvestan nain menja i same pojedince. Polazei od konstatacije Norberta
Vajnera (Wiener) da smo toliko radikalno modifikovali sopstveno okruenje1 da kao pos1
Ono to mnogi od nas ne shvataju je da je poslednjih etiri stotine godina veoma poseban period
u istoriji sveta. Tempo kojim se svet menjao tokom ovih godina je besprimeran u odnosu na ranije
is--torijske periode, kao i sama priroda tih promena. Ovo je delimino rezultat poveane komu-
291

ledicu toga moramo sada modifikovati i sebe, ne moemo da se ne zapitamo da li je ovaj
proces ontogenetskog prilagoavanja pojedinaca koordinatama nove realnosti ve zapoeo? Da li smo ve iskoraili u realnost koju prema Mafesoliju obeleava otuena socijalna egzistencija (Maffesoli 1996, 72) pojedinaca, unutar koje specifinu strukturnu poziciju pojedinca u mrei drutvene stratifikacije konstituie ritam sporadinih linih,
partikularnih, raznorodnih iracionalnih fragmenata oseanja koja potiu ili oteavaju uspostavljanje kontakta sa Drugim(a)? Da li su socijalni i ideoloki konsenzusi koji su omoguavali drutveni ivot u odreenim socijalnim okvirima zamenjeni nekom vrstom oseajne magline (eng. affectual nebula) (Maffesoli 1996, 7278) unutar koje i pod ijim
dejstvom2 pojedinci bivaju potaknuti na socijalnu interakciju? Po miljenju Mafesolija
ova nova drutvenost, koja poiva na oseajnoj identifikaciji ne ispoljava se nuno samo
kroz direktan, licem u lice, kontakt izmeu individua. Ona ak moe biti potpuno deindividualizovana kroz kreaciju neke vrste difuzne unije koja ne zahteva neije puno prisustvo. U tom sluaju, kao i u prethodnom, ona se ispoljava kroz izvesnu formu empatije,
koja je uvek samo fragmentarna (Maffesoli 1996, 73). Ova nova oseajnost stvara svojevrsni spoznajni i iskustveni supstrat koji omoguava susret umova (Maffesoli 1996, 74)
koji je samo jo jedan izraz razumevanja u svom najsnanijem smislu. Ovo razumevanje dovodi do stvaranja razliitih suprasingularnih ili supraindividualnih realnosti
(Maffesoli 1996, 75) koje pruaju emotivno i mentalno utoite onima koji u njima uestvuju, ali i mesto/lokaciju na kome/kojoj je mogue ostvariti autentini ljudski kontakt sa
Drugim(a) ljudskim biem/ima u uslovima sveopte socijalne alijenacije. Ovi oblici nove
drutvenosti predstavljaju svojevrsne afektivne kolektivitete koje karakteriu, fluidnost,
povremena okupljanja, disperzivnost (Maffesoli 1996, 76), fleksibilnost i razotuujui
efekat koji proizvode u individualnim ivotima svojih protagonista. Na socijalnom planu,
ovo dubinsko restruktuiranje osnova odnosa sa Drugim(a) proizvodi znaajne posledice u
poimanju politikog, unutar koga se javno uruava u lino, a lino postaje jedina politika
koja postoji, (i) jedina politika sa opipljivim oznaiteljem ili emocionalnom valencom
(Giroux 2006, 2). U tako dubinski restrukturisanim koordinatama drutvenosti, javni
interes se moderira kao gigantski Reality TV Show u kome se pojam kolektiviteta opaa
kao konglomeracija privatnih interesa ... to rezultira stvaranjem zajednica koje nemaju
nita zajedniko osim jednog uznemirujueg oseaja nadolazee opasnosti (Giroux
2006, 4) koja je sveproimajua. S druge strane drava vie nije u stanju da podupre
predstavu drutvenog ugovora i garantuje jednu sigurnu budunost (Giroux 2006, 4), jer
nema stabilni kolektivitet na koji bi mogla da osloni sopstvenu hegemonu viziju realnosti,
to dodatno destabilizuje ve znaajno naruenu veru pojedinaca u mo i funkcionalnost
institucija. Tako zajedno sa prelivanjem sumnje u ideju da kolektivno delanje kroz institucije ima smisla, iz intimnih prostora singularnih realnosti pojedinanih subjekata u suprasingularnu(e) realnost(i) nove kvazijavnosti odigrava se proces instant filogenets-
nikacije, ali i poveanog ovladavanja nad prirodom, koje se na ogranienom planetu poput Zemlje,
moe ispostaviti na due staze kao poveano ropstvo prirodi. to vie dobijamo iz sveta manje toga
ostavljamo, a na due staze emo morati da platimo dugove u vremenu koje e moda biti vrlo
nezgodno za na sopstveni opstanak ... Progres namee ne samo nove mogunosti u budunosti, ve i
nova ogranienja. ini se kao da sam progres i naa borba protiv poveanja entropije sutinski moraju
da se zavre u sunovratu od koga neprestano pokuavamo da pobegnemo (Wiener 1950, 4647).
2
Na ovom mestu posebnu panju treba obratiti na dvosmislenost engleske rei affect koja u zavisnosti od konteksta unutar koga se upotrebljava znai oseaj, ali i zaraziti nekoga ili neto.
292

kog prilagoavanja graanasubjekata u kojoj se oni organizuju najveim delom kroz zajednike strahove pre nego kroz podeljene zajednike odgovornosti (Giroux 2006, 2), prilagoavajui se specifinoj kontrolnoj mrei (eng. grid of control) (Haravej 2002, 316) konane (antiutopijske) apstrakcije koja nudi artificijelnu sigurnost u zamenu za politiku apatinost.
U ovom procesu promene, meu mnotvom razliititih partikularnih simultano
postojeih praksi, diskursa i sistema vrednosti, neke/neki od njih se uspostavljaju kao kulturno i politiki najpoeljniji u odreenom trenutku socijalne egzaltacije, reprezentujui
konfiguraciju odredjenih politikih i drtvenih praksi koja otelovljuje u konkretnom trenutku socijalno najprihvatljiviji i/ili najpoeljniji odgovor na aktuealne socijalne, ekonomske i politike okolnosti i izazove, koji korespondiraju sa aktuelnim drutvenim i linim
potrebama, eljama, fantazijama i strastima konkretnih individualnih i kolektivnih drutvenih aktera. Ove prakse utiu na ire konceptualno poimanje ideje politikog, jer nesvesno u nae doivljaje upisuju znaenja koja im nisu svojstvena sama po sebi, van tog unapred zadatog hegemonog vrednosnog koordinatnog sistema kroz koji, na izvestan nain,
participiramo u kolektivnom. Kako Alfred ic (1998, 89) kae: Znaenje [...] nije inherentno svojstvo odreenih doivljaja koji se javljaju unutar toka nae svesti, ve rezultat
tumaenja prolih doivljaja koje refleksivno sagledamo iz trenutnog Sada. Dodale bi
smo a u skladu sa u aktuelnim hegemonim idejnim konceptom realnosti koji oblikuje
nae miljenje i opaanje, formirajui osoben koordinatni sistem znaenja koja nas ine
senzitivnijim za odreene teme i pojave, odnosno manje senzitivnim ili ak slepim za neke druge.
Jo jedan znaajni kvalitet novih politikih praksi tie se njihove temporalne dimenzije. Kada promiljamo razliite socijalne dogaaje i fenomene uzimajui u obzir njihovu temporalnu dimenziju, to moemo initi na najmanje dva razliita naina. Dogaaje
moemo hronoloki poreati redosledom kojim su se desili u oprostorenom vremenu
spoljanjeg sveta (ic 1998, 97), ili pak pratiti sopstveni tok misli koji, interpretirajui
iste te dogaaje, u njih upisuje znaenja koja menjaju njihovu temporalnu dimenziju
izlaui je izvesnoj subjektivnoj distorziji pod ijim uticajem odreeni trenuci dobijaju
predimenzionirana znaenja u vremenskom i simbolikom smislu, dok drugi bivaju potpuno zanemareni ili ak zaboravljeni.
Drugo znaajno obeleje savremenog politikog diskursa jeste njegova sposobnost
da se da se kree izmedju razliitih slojeva realnosti, koji su u razliitim trenucima podjednako stvarni za one koji uestvuju u proizvodnji i konzumaciji ovog diskursa. Jer, kako
kae Vilijam Dejms: Svaki svet, dok mu posveujemo panju, stvaran je na vlastiti nain;
jedino to se sa povlaenjem panje gubi i njegova realnost (James 1890, 293). Mi se
tokom naih ivota konstantno prebacujemo iz jedne realnosti u drugu, a okidai na tom
putu su tzv. okantni dogaaji (ic 1998, 107). Naravno u izmenjenim drutvenim okolnostima realnosti gigantskog Realitija i ovi okantni dogaaji se proizvode i funkcionalizuju.
Po miljenju autorki, teorijska konceptualizacija ovih promena je vana iz najmanje dva razloga: prvo, jer smo svedoci da se politike promene u savremenim drutvima u sve veoj meri odigravaju van koordinata realno postojeih politikih sistema i izmetaju u viruelna prostranstva World Wide Web-a, i drugo, jer nam razumevanje ove nove politike dinamike moe ponuditi dragocene informacije o moguim pravcima razvoja
kako samih politikih sistema, tako i drutva kao celine. Svega nekoliko godina stari sluajevi: (a) pokreta Occupy Wall Street, koji je na znaajan nain uticao na ameriko javno i politiko mnjenje uvodei u politiki diskurs perspektivu potisnutih i marginalizova293

nih politikih aktera obinih gradjana neposrednih rtava fiskalne krize koja je pogodila Ameriku, koji su uspeli da politiki artikuliu sopstvenu subjektivnu supkulturnu
poziciju znaajno razliitu od one hegemone i da u sopstvenu interpretaciju realnosti
upiu nova znaenja aktuelne fiskalne krize koja je bila okida za artikulaciju ovog novog
politikog diskursa; (b) afere Wikileaks i idejnog tvorca ovog najposeenijeg fluktuirajueg websitea Dulijana Asana, hakera i digitalnog gerilca, koji je objavio izvetaje
sastavljene od tajnih dokumenata iz ukradene diplomatske korespondencije. Objavljeni
tajni dokumenti su dospeli u etar najverovatnije preko hakovanih Internet mrea, izmedju
US State Departmenta i 270 centara (ambasada i konzulata) irom planete, to je rezultiralo medjunarodnim politikim skandalom koji jo uvek nije zaboravljen; i (c) fenomena poznatog pod imenom Arapsko prolee3, vie nego slikovito govore o narastajuem
uticaju interneta i preko njega uticaju razliitih marginalizovanih drutvenih aktera na
ire globalne, i ue regionalne i lokalne politike procese. Upravo ovo uvodjenje novih
marginalnih politikih i interesnih optika u politiki diskurs glavnog toka, koje je u
savremenim okolnostima omoguio Internet koji je od strane ovih marginalizovanih drutvenih aktera prepoznat kao pogodno mesto za artikulaciju alternativnih politikih pozicija, otvara mogunost za dekonstruisanje postojee kontrolne mree (Haravej 2002, 316)
gigantskog Riality TV Showa (Giroux 2006, 4) koji paralae i ukida mogunost politikog delanja. Iako najvei deo ovih virtuelnih komunikacija koje se odvijaju u razliitim
anrovskim formama zauvek ostaje skriven od oiju javnosti, injenica da se one kontinuirano odvijaju omoguava postupnu izgradnju jedne specifine vrednosne i ideoloke
supkulturne pozicije koja se u odredjenom trenutku socijalne egzaltacije potencijalno moe preliti u realnost svakodnevice i proizvesti odredjene promene u njoj. U tom smislu
razumevanje i analiza ove specifine pozicije moe nam ponuditi dragocene informacije
o moguim vrednosnim i ideolokim varijacijama koje se u budunosti potencijalno
mogu, mogue ak samo fragmentarno, pojaviti unutar polja politikog.
Naravno, sve ove promene koje proimaju savremenu svakodnevicu nisu takve
da moemo izabrati da li u njima elimo ili ne elimo da uestvujemo. Mnoge od njih
pogadjaju nae ivote poput stihije i ostavljaju nas u stanju dezorjentisanosti i nesposobnosti da se sa njihovim posledicama drimo korak. Na taj nain se internet i cyber
prostor, ije granice on ispisuje ispostavljaju kao kritina ekstenzija nae nove egzistencije, koja se izmeta/preliva/uliva u njegova virtuelna prostranstva. Unutar ove nove forme mentalne dimenzije ljudske egzistencije nastaje simulirana realnost kao posledica interakcije izmedju ljudskog i artificijelnog interfejsa, unutar koje se proizvode novi politiki diskursi. Medjutim, iako je polje drutvenosti i drutvenih interakcija u savremenom
drutvu sasvim oigledno proireno i na prostor cyber realnosti izgleda da ova spoznaja
jo uvek nije na adekvatan/sistematian nain inkorporirana i u procedure, prakse i politike postojeeg institucionalnog sistema, te tako neki od politikih oblika aktivizma ostaju
Arapsko prolee je naziv za talas demonstracija, protesta i pobuna u prevashodno arapskim zemljama, koji je poeo 17. decembra 2010. godine. Pre ovog perioda samo je Sudan bio arapska drava koja je doivela uspeno obaranje diktatorskog reima 1964. i 1985. godine. Prvi protesti u
decembru 2010. godine zapoeli su u Tunisu i Egiptu poetkom 2011. godine, zatim Libiji, Bahreinu, Siriji i Jemenu, Aliru, Iraku, Jordanu, Maroku i Omanu, kao i na granicama Izraela i manjih
protesta u Kuvajtu, Libanu, Mauritaniji, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari. Protesti su
imali oblike graanskog protesta sa demonstacijama, marevima, koji su organizovani uz pomo i
obilato korienje online drutvenih mrea poput Facebook-a,, Twitter-a i You Tube-a
294

izvan naeg vidokruga. Povremene globalne i lokalne manifestacije politikog potencijala
ovog novog medija se teorijski nedovoljno sistematino razmatraju i esto tretiraju pre
kao incidenti i aberacije od zamiljenog idealnog demokratskog politikog sistema, a ne
kao legitimne manifestacije demokratske volje gradjana. Jednim delom ovo je razumljivo, jer ovakav pristup dovodi u pitanje tradicionalno razumevanje politike kao opte javne stvari (res publica) i najvie gradjanske vrline slobodnih ljudi, koja podrazumeva optu politiku participaciju (izvan koje ostaju samo bogovi, robovi i zveri (Aristotel), jer
on ne odgovara aktuelnoj strukturi drutvenog polja politikog. U praksi, naalost, polje
politikog odluivanja, u savremenim visoko diferenciranim drutvima, postaje ekskluzivni prostor unutar koga interaguju iskljuivo pripadnici profesionalnih politikih elita, a
uloga novih gradjana iscrpljuje u pruanju puke podrke jednoj od aktuelnih politikih
elita (davanjem glasa za ili protiv odredjenoj, prethodno od strane tih istih elita ve artikulisanoj, politikoj opciji). Ova iskljuenost iz procesa artikulacije odredjenih politikih
pozicija i stavova rezultira naglaenim stepenom politike apatije i apolitinosti kod gradjana, i konano udaljavanjem od svega to se prepoznaje kao politika (Griffin 1993; Hackket 1997; Iliin 1999; Gredelj 2004; Golubovi 2007; Jari 2007; Kirbi i Flere 2011).
Kao posledica, ovog trenda udaljavanja od politikog toka drutva, strukturna pozicija
odredjenih, pre svega onih marginalizovanih, drutvenih aktera/grupa postaje dodatno
ranjiva jer i inae tradicionalno podzastupljeni i/ili potpuno odsutni marginalizovani
drutveni akteri unutar politikih elita prolaze kroz proces dodatne marginalizacije4 podstaknut ovoga puta izunutra, odsustvom motivacije da iskorae u prostor politikog i pokuaju da lobiraju za promenu ili bar ublaavanje posledica vlastitog deprivilegovanog
drutvenog poloaja. Sve ovo ini njihovu egzistenciju dodatno nevidljivom. Upravo iz
ovog razloga mnogi od njih odluuju se za razliite alternativne vie individualizovane
oblike socijalnog angamana poput npr. pisanja blogova na internetu, gerilskih performativnih umetnikopolitikih akcija pojedinaca, aktivnosti usmerenih ka podizanju svesti o
odredjenim drutvenim problemima unutar odredjenih cyber grupa, grupa prijatelja i/ili
onih sa kojima se dele ista ili slina interesovanja/emotivna stanja (Maffesoli 1996),
Facebook i Twiter aktivizam, online diskusije, uee u eforumima i edebatama... O
vanosti i narastajuem znaaju ove vrste drutvenog i civilnog angamana, koji se na izvestan nain izmeta u drugu, cyber dimenziju, realnosti nae svakodnevice, govore brojni teoretiari u svetu (Furlong 2009; Coleman 2005) i kod nas (ikari 2011, 2007),
kao novom obliku socijalnog i politikog angamana u porastu.
ZAKLJUAK
U aktuelnom trenutku kvalitet odnosa izmedju politikih aktera i politikih sistema je u velikoj meri naruen to s jedne strane dovodi u pitanje opstanak politikih sistema kakve poznajemo, a sa druge strane ukida ozbiljan drutveni dijalog o pravcima razvoja i budunosti savremenih drutava, jer se iz njega razliiti politiki akteri dobrovoljno
samoiskljuuju. U tom procesu iskljuivanja graani se, u politikom smislu, pretapaju u
amorfnu masu bezidejnih konzumenata materijalnih roba, informacija, slika koje nisu u
stanju da strukturiu i artikuliu u jednu relativno konzistentnu kritiku politiku poziciju,
to je premisa za uspostavljanje bilo kakvog konstruktivnog demokratskog dijaloga. Jer,
4
Koji je posledica ukrtanja (Crenshaw 1991) ovih razliitih marginalnih pozicija koje zauzimaju
unutar postojeeg s jedne strane drutvenog sistema, a sa druge strane unutar politikog sistema.
295

demokratija poiva na vrsti politike imaginacije i kolektivne nade koja nam doputa da
se pomerimo od linog ka politikom i nazad ponovo (Giroux 2006, 5), a upravo odsustvo politike imaginacije5 najdirektnije svedoi o dubini krize unutar ijih koordinata
mnogi ljudi ili odbijaju ili nalaze da im je suvie naporno da reaktiviraju svoju politiku
osetljivost i zamisle sebe kao angaovane socijalne aktere (Giroux 2006, 6). Upravo iz
tog razloga ini se posebno vanom injenica da se unutar virtuelnog pejzaa cyber spacea i afektivnih maglina nestabilnih difuznih unija virtuelnih supra singularnih realnosti
javljaju zaeci novih politikih realnosti, unutar kojih se konstituiu nove idejne koncepcije realnosti i potencijalno artikuliu odredjene politike akcije koje e moda uspeti da
u budunosti dekonstruiu trenutno vladajui destruktivni globalni hegemoni matriks
straha, nasilja i eksploatcije.
LITERATURA
Bates, Thomas R. Gramsci and the Theory of Hegemony. Journal of the History of Ideas 36, 2
(1975): 351366.
Crenshaw, Kimberle. Mapping the Margins: Intersectionality, Identity Politics and Violence
Against Women of Color. Stanford Low Review 43, 6 (1991): 12411299.
ikari, Ljiljana. Globalne promene lokalne transformacije: Identitet mladih u rizinom drutvu.
Beograd: Institut drutvenih nauka, 2011.
ikari, Ljiljana. Nova politinost mladih globalne promene lokalni ivoti. Socioloki pregled 41, 2 (2007): 251264.
Douns, Stiven, ur. Virtuelna kultura. Beograd: XX vek, 2001.
Fisk, Don. Popularna kultura. Beograd: Clio, 2001.
Furlong, Andy, ed. Handbook of Youth and Young Adulthood: New perspectives and agendas.
London and New York: Routledge, 2009.
Giroux, Henry A. Beyond the Spectacle of Terrorism: Global Uncertainity and the Challenge of the
New Media. Boulder & London: Paradigm Publishers, 2006.
Golubovi, Zagorka, Ivana Spasi i ore Pavicevi. Politika i svakodnevni zivot: Srbija 1999
2002. Beograd: Institut za filozofiju i drustvenu teoriju, 2003.
Gramsci, Antonio. Il materialismo storico e la filosofia di Beneditto Croce. Torino, 1948.
Gray, Chris Hables. Cyborg Citizen. New York; London Routledge, 2002.
Gredelj, Stjepan. Politika kultura mladih. U Mladi izgubljeni u tranziciji, priredio S. Mihajlovi,
135156. Beograd: Centar za prouavanje alternativa, 2004.
Griffin, Christine. Representation of Youth: The Study of Youth and Adolescence in Britain and
America. Cambridge: Polity Press, 1993.
Hackket, Claire. Young People and Political Participation. In Youth in Society: Contemporary
Theory, Policy and Practice, edited by J. Roche and S. Tucker, 7395. London: Sage
Publications and the Open University Press, 1997.
Haravej, Dona. Manifest za kiborge: Nauka, tehnologija i socijalistiki feminizam osamdesetih
godina dvadesetog veka. U Uvod u feministike teorije slike, priredila B. Anelkovi,
309347. Beograd: Centar za savremenu umetnost, 2002.
Iliin, Vlasta. Mladi na margini drutva i politike. Zagreb: Alineja, 1999.
Ovaj kolektivni nedostatak vizije, imaginacije, etike odgovornosti i pravca nas vodi ka rastuem
autoritarizmu koji je ohrabren uticajem mega monopola koji se rukovode iskljuivo logikom profita, zavodljivou na veri zasnovanoj izvesnosti, militarizacijom svakodnevnog ivota i podrivanjem
bilo kakvog traga kritikog obrazovanja, odgovornog neslaganja/razmimoilaenja i javnog dijaloga
(Giroux 2006, 56).
296

Jari, Isidora. Izgubljeni u prevodu. U Politika i svakodnevni ivot III: Probudjene nade izneverena oekivanja, 6281. Beograd: Fondacija Heinrich Boll, 2007.
James, William. Principles of Psychology, vol. II, chapter XXI, 1890. Dostupno na:
http://psychclassics.yorku.ca/James/Principles/prin21.htm.
Kirbi, Andrej i Sergeg Flere. Participation. U Youth 2010: The Social Profiles of Yang People in
Slovenia, edited by M. Lavri, 187259. Ljubljana i Maribor: Ministry of Education and
Sports, Office for Youth i Aristej, 2011.
Kolakovski, Leek. Antonio Grami Komunistiki revizionizam. U Glavni tokovi marksizma,
III, 249285. Beograd: BIGZ, 1985.
Maffesoli, Michel. The Time of the Tribes: The Decline of Individualism in Mass Society. London
and New Delhi: SAGE Publication and Thousend Oaks, 1996.
ic, Alfred. O viestrukim stvarnostima. U Interpretativna sociologija, priredila I. Spasi. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1998.
Wiener, Norbert. The Human Use of Human Beings: Cybernetics and Society. The Riverside Press
(Houghton Mifflin Co.), 1950.
IS THE INTERNET A MEDIUM OF ARTICULATION

OF NEW POLITICAL TRENDS?
Summary: The paper tries to map some of the problems that contemporary political systems encountered with within the coordinates of significantly altered realities of contemporary societies. Relaying on Gramsci's concept of cultural hegemony , Schtzs distinction between the concept of internal and external time and James's concept of multiple
realities within and between which flows everyday reality of human life and Maffesolis
concept of affectual nebula as a new basis of sociability, the text seeks to understand and
analyze the specific positions of different (individual and social) political actors and new
changed coordinates of their attitude towards the social and political environment within
which they act. The theoretical conceptualization of these changes is important for, at
least, two reasons: first, because we have seen that the political changes in contemporary
society are increasingly taking place outside the coordinates of the real existing political
systems and allocate in the virtual space of World Wide Web, and second, because our
understanding of this new political dynamics can provide us valuable information about
the possible directions of development of political systems, and society as a whole. At this
moment, the quality of the relationship between political actors and political systems has
greatly disturbed. On the one hand it jeopardized the survival of the political system as
we know; on the other hand, it abolished serious social dialogue about development
trends and the future of contemporary societies because various political actors voluntarily choose not to participate in that dialogue. Understanding and analysis of these
specific circumstances is important because it can provide us valuable data about the
potential value, and ideological aberrations, that are occurring within the affective nebulas of diffuse union of supra singular realities, that could, in the near future, potentially
appear as constitutive elements of the new political discourse of contemporary societies.
Key words: politics, political system, Internet, social change.
297

004.748.5:316.776

,
/
neven.obradovic@filfak.ni.ac.rs

,

predrag.bajic@sbb.rs
: ( )
() 20. . 1914.

. , , ,
20. . .

, , ,
. , , .
,

. ,
, ,
28. 1914. .
: , , , ( ),
.
,
1.

, ( 2014, 61). 1914. , . ,
, , 20.
,

( 2014, 22).
,
28. 1914. , .
, 1964. , : , 13. 1894. .
. 28. 1914. , , (Franz Ferdinand) (Sophie Chotek). . 6. 1914.
(), 28. 1918. 18 ( 1964, 9).
, , .

, ( 1964, 5).
, , , (
1964, 6). , , , ,
( 1964, 6).
,
, , 1914 1966. .
: , , , , , ( 1966, 38). ' ',
, , ( 1966, 37).
, (Robert William Seton Watson),
, :
300

,
,
( 1926, IV).
, .
1914,

,
( 2014, 121). ,

( 2014, 122),

( 2014, 120).
, ,
: 1914., (Max Hastings)

'' , ( 2014, 29).
, ,
.

, (
2014, 4243). ,
( 2014, 43).
,
, ,
.
, , (
2014, 14). ,
, ( 2014, 21). ,
, , ,
( 2014, 126). ,
,
(
2014, 122123, 126).
, ,

301
,
( 2014, 127).
(
,
1910. ) ( 2014, 127).
, :
' ' ,
' .
, ,
1914. . ,
, , 20. ' ',
, ,
( 2014, 53, 65). ,
' 20. '
, ( 2014, 61).
,
(Leo Pfeffer) , ,

( 1938, 6).
, ,
( 1938, 5). , , ,
( 1938, 149).
, ,
, ( 1938, 153).
, ,
( 2014, 33). ,
1912. ( 2014, 33).
, 1914, , . , 1930. , : 15. (28.) 1914. ( 2014, 37). 302

,
( 2013), ,
. , 1945,
: , 7. 1945. ( 2014, 43).
, 28. 1953. , ,
, : 28.
1914. ( 2014, 44). , ( 2014, 44).
1992. ( ) 2004, : 28. 1914.

( 2014, 44). .
,
(2013) .
,
,

.
,
, , 1926. ,

20. ( 1926, 50).

, , , ( 1926, 50, 52).
,
( 1926, 50).
, ,
( 2014, 281).
,
( 2014, 279, 284). , , , ( ), , (Franz Joseph),
, 303
,
,
,
, ,
, , ( 2014, 2932). ,
, , ,
( 2014, 3132).
, 28. 1914.
. , ,
,
1914. ( 1926, 66).
(1912),
1913.
, 1914.

( 1926, 66).
, , ,
, , , (Oskar Potiorek), ,
(
1914, 67). ,
, 23. , , . , : , . , , 28. ,
,
( 2004, 121).
, , 20. , .
, 1. , 3. , 4. ( 1966, 35).
, :
... 12
... , , , , ...
, ( 1966, 35).
2.
, 1914,
. , 304

, ,
.
, , ,
,
. ,
, .
, , , , , , .
, (James Potter) ,
( 2011, 24). ,
. ,
,
,
,
. ,
, ,

( 2011, 1516). , , ,
, ,
,
( 2011, 247248).
, ,
, , . (Eric
Schmidt), (Google), , ,
( 2013, 247). ,
,
3 (any subject , anywhere anytime ), , , ( 2008, 165).
,
, . (Lev Manovich),
, 2005. ,
,
( 2008, 1). , , , , , .
(, ,
305
,
)
, , , . ,
.1

,
e . , ,
. . , , .
, (David Giles)
(Social Networking
Site)
( 2011, 206). , , , (tweets),2
(twitter.com, twitter ),
( 2006. )
.3 , , ,
( , ) .
,
. ,
2014,
. , , . , ,
,
.
, 1
(Marshall McLuhan) , ,
, , ( 1998, 18).
2
, , . , , ,
(hashtag) , , ( :
about.twitter.com/what-is-twitter/story-of-a-tweet, 20. 2014. ).
3
( :
www.alexa.com/topsites, 20. 2014. ) 271 , ( :
about.twitter.com/company, 20. 2014. ).
306

, .
(Erik Qualman),
, , (Qualman
2011, 12). , ,
, ,
.
.
, ,

1914. .

, ,
,

, , , , , . ,
, ,

2014. .

20. , ,
, ,
.
, , 1914. , ,
, . 27. 28. 2014, ( 2)
#gavriloprincip, #gavrilo.princip, #principgavrilo, #princip.gavrilo, #gavrilo #princip,
, #archdukefranzfrdinand, #franzferdinand
#ferdinandfranz, .
2.1.
, ,
, ,
. , ,

.
2.1.1. , ,
, , . 307
,
American Heroes Channel, 28. , ,
, : 1914. 4. , Today in History, : 1914:
, ,
.5 ,
,
, .

(Frank McDonough): .6 . , (Rob Baker), , : 100 7 (
). ,
, ,
o (Esmeralda Villalobos):
, .
.
, , .
(Patrick Chovanec),
. : , 28. 1914.
.8
, ,
, , . (Jamie
K), ,
:
, .9 , .
, ,
4
twitter.com/ahc_tv/status/482995649655607297 ( 23. 2014).

twitter.com/Yesterday_Today/status/482995717158756353 ( 23. 2014).
6
twitter.com/FXMC1957/status/482928756387241984 ( 23. 2014).
7
twitter.com/robnitm/status/482836665829187584 ( 23. 2014).
8
twitter.com/prchovanec/status/482813328616480768 ( 23. 2014).
9
twitter.com/jkbloodtreasure/status/482684744464101377 ( 23. 2014).
5
308

( 10),
.
, ,
. (RTE News), 28.
: , 11. (Sky news)

(Sky News WWI)
. :
: ,
.12
(New York
Times World), 750.000 : , , , 1918.
.13 , (BBC) , , ,
14. : : .15 .
, ,
, ,
, ,
.
, , . ,
. (Ravi Mahendra), , : 1918. .
? !.16
, , ,
. (Mauricio
10
www.ibtimes.co.uk/franz-ferdinand-assassination-serbleaders-boycott-sarajevo-ceremony-unveil-gavrilo-princip-1454487 ( 23. 2014).

11
twitter.com/rtenews/status/482878418514886656 ( 23. 2014).
12
twitter.com/SkyNewsWW1/status/482833330128183296 ( 23. 2014).
13
twitter.com/nytimesworld/status/482871072346619905 ( 23. 2014).
14
twitter.com/BBCWorld/status/482774567833055232 ( 23. 2014).
15
www.bbc.com/news/world-europe-28033613?ocid=socialflow_twitter (
23. 2014).
16
twitter.com/gh0stface_x/status/482876119113154561 ( 23. 2014).
309
,
Jaramillo), (),
28. 100 , ,
, ,
1914. ,
. ,
: . , ,
.17 (Matthew Fisher), ,
, :
.18 ,
(Andrew Tavani), (Huffington Post),
, : .19
1914.
(Doug Sounders), (he Globe and Mail),
1914 20, :
, .21

,
.
2.1.2. , ,
, ,
,
,
, 1914.
, 28.

, 100
.
, ,
, :
, .22 , (Balkanist Magazine)
, . 17
twitter.com/MesmerState/status/482773341791858688 ( 23. 2014).

twitter.com/mfisheroverseas/status/482676817581862912 ( 23. 2014).
19
twitter.com/andrewtavani/status/482672514179424257 ( 23. 2014).
20
m.theglobeandmail.com/news/world/how-an-assassin-in-1914spawned-todays-ultranationalists/article19379226/?service=mobile ( 23. 2014).
21
twitter.com/DougSaunders/status/482904500789710848 ( 23. 2014).
22
twitter.com/vlga/status/482752244735938560 ( 23. 2014).
18
310

: .23
, , , , . Comrade Hero:
100
.24
, (heVujani), , : 100 .25 , ,
, ,
,
.
(Saff Hossain), , : ,
.26 , ,
,
. . (Jorts W. Bush)
, : ,
.27
, ,
,
, , .
(Bruce Kodish), (, ), , , (Alfred Korzybski),
:
. , ....28
, , ,
, , , .
23
twitter.com/Balkanist/status/482913128196603904 ( 23. 2014).

twitter.com/Comrade_Hero/status/482697659770077184 ( 23. 2014).
25
twitter.com/TheVujanic/status/482906435937107968 ( 23. 2014).
26
twitter.com/SafayetH/status/482907437918588928 ( 23. 2014).
27
twitter.com/sushi_goat/status/482589594756866048 ( 23. 2014).
28
twitter.com/brucekodish/status/482668701620375552 ( 23. 2014).
24
311
,
2.2. , , ,
. ,
(David Feeney)

, : 11 10 , 28. .
.29
All About History
. ,
250.000 , , .30
(Pamela Cox),
( ), 28. 2014.
1913. . ,
: .31 32 . .

.

#franzferdinand, .
(Matthew Ward),
, :
.
#FranzFerdinand.33
.
, (Ayesha Hasan),
, ,
,
.
: 1914.34 ,
29
twitter.com/Feeney4Batman/status/482875133866962944 ( 23. 2014).

twitter.com/AboutHistoryMag/status/482814472168677376 ( 23. 2014).
31
twitter.com/DrPamelaCox/status/482825311331950592 ( 23. 2014).
32
britishlibrary.typepad.co.uk/untoldlives/2014/06/franz-ferdinandshooting-and-shopping-in-england.html ( 23. 2014).
33
twitter.com/HistoryNeedsYou/status/482960741084196865 ( 23. 2014).
34
twitter.com/AyeshaHasan/status/482977343770607616 ( 23. 2014).
30
312

,
,
.
(Stu Garard), (, )
, : 100 , .35 (instagram.com),
.
,
, ,
.
3.
, , ,
,
, , .
, , , , ,
. ,
,

. , ,
.
,
, , 1914. .
,
, , , , , . , ,
. , ,
,

,
35
twitter.com/stugio/status/482940189778522112 ( 23. 2014).
313
,
.
.
, ,
. 1918. ,
, 2014. ,
,
.

1914. ,
.
,
, , . ,
, ,
,
, ,
.

, , ,

. , , , , , ,
. , , , , .
,
, , , , .
, , , .
, ,
, (
, ), , , , ,
, , . , ,
, . ,
, , , , , , , . ,
314

, , .
,
,
, , , , , ,
. , ,
, , . ,

. , , , ,
,
.

, , ( , ),
, ,
1914. ,
,
.
, , ,
,
. , , , , ,
,
, , 1914.

, , ,
.
, , ,
, , ,36
.
, . , . 1191, 31. 2013. : www.vreme.com/cms/view.php?id=1147276, 20. 2014.
36
:
ec.europa.eu/justice/dataprotection/files/factsheets/factsheet_data_protection_en.pdf
( 26. 2014).
315
,
, . . : , , 2748. :
, 2014.
, . . :
, ,
4980. : , 2014.
, . 1914. : , 1966.
, . : . : , 2014.
Qualman, Erik. Socialnomics How Social Media Transforms the Way we Live and Do Business.
New Jersey, USA: Wiley, 2011.
, . . 24. 2013. :
www.politika.rs/rubrike/Sta-da-se-radi/Princip-bez-advokata.lt.html,
20.
2014.
, . . : Clio, 1998.
Manovich, Lev. The Practice of Everyday (Media) Life, 2008. :
manovich.net/content/04-projects/057-the-practice-of-everyday-medialife/56_article_2008.pdf, 24. 2014.
, . ( , 1965,
: ). : ,
, 120130. : , 2014.
:
about.twitter.com/what-is-twitter/story-of-a-tweet,
about.twitter.com/company www.alexa.com/topsites, 20.
2014.
, . . : . : Clio, 2004.
, . . : Clio, 2011.
, . . : , 1938.
, , . , . : , 2008.
, . : . :
, 1926.
, . : , II. : Clio, 2013.
, . . . :
, 1964.
, . : 1914. ( ). : , 2014.
, . . : ,
, 926. : , 2014.
, . . : Clio, 2011.
37
twitter.com/ahc_tv/status/482995649655607297
twitter.com/Yesterday_Today/status/482995717158756353
twitter.com/FXMC1957/status/482928756387241984
twitter.com/robnitm/status/482836665829187584
twitter.com/prchovanec/status/482813328616480768
twitter.com/jkbloodtreasure/status/482684744464101377
twitter.com/rtenews/status/482878418514886656
twitter.com/SkyNewsWW1/status/482833330128183296
twitter.com/nytimesworld/status/482871072346619905
twitter.com/BBCWorld/status/482774567833055232
twitter.com/gh0stface_x/status/482876119113154561
37
23. 2014. .
316

twitter.com/MesmerState/status/482773341791858688
twitter.com/mfisheroverseas/status/482676817581862912
twitter.com/andrewtavani/status/482672514179424257
twitter.com/DougSaunders/status/482904500789710848
twitter.com/vlga/status/482752244735938560
twitter.com/Balkanist/status/482913128196603904
twitter.com/Comrade_Hero/status/482697659770077184
twitter.com/TheVujanic/status/482906435937107968
twitter.com/SafayetH/status/482907437918588928
twitter.com/sushi_goat/status/482589594756866048
twitter.com/brucekodish/status/482668701620375552
twitter.com/Feeney4Batman/status/482875133866962944
twitter.com/AboutHistoryMag/status/482814472168677376
twitter.com/DrPamelaCox/status/482825311331950592
twitter.com/HistoryNeedsYou/status/482960741084196865
twitter.com/AyeshaHasan/status/482977343770607616
twitter.com/stugio/status/482940189778522112
HOW THE GREAT WAR BEGAN ON TWITTER

Summary: The year in which celebrate one century on the World War I (Great War) is
passing in attempts of historical revision of the cause that started the first global conflict
of 20th century. Those attempts of new reading events from mid 1914 lead to strong reaction of those who think that alternative theories about historical facts cant be useful or
can be even dangerous. It doesnt matter how you interpret it or in which context its
mentioned one name cant be avoided. Its Gavrilo Princip.
The purpose of this thesis is to show how is this topic reflected on social networks in
virtual world, that becoming more important than everyday life for modern man and
influences opinion of todays youth, who cant even remember preInternet time. Analysis is done on Twitter, one of the most popular social media, on which you communicate
through short messages. Messages where Gavrilo Princip is mentioned were analyzed
and that way we created an informal profile of the central person of that time from the
perspective of generations that are one century away from the events that changed
Europe and the world. Also we analyzed messages that mention Archduke Franz Ferdinand, who was assassinated on the 28th of june 1914 in Sarajevo.
Key words: Gavrilo Princip, Franz Ferdinand, Twitter, World War I (WWI, Great War),
historical revisionism.
317
38
38
,
18781918. (: ),
.
318

UDK 004.748.5:316.772

,
zoran.jevtovic@filfak.ni.ac.rs

,
zoran.aracki@filfak.ni.ac.rs
: ,
, .

, , . , , , , , . , ,
, , ,
. , , ,
.
, , , ,
. ,
: , , .
. , !
: , , , , , .
. 179008 ( , ) . 179074 ( ), , .
,
. , , , , ,
.

, .
, ,
, . ,
,
( 1971, 104).
,
, , . (Lovink 2010, 2),
, . , ,
,
.
: , , , , , , , , , , , , , .
, () , , , , , .
,

.
,
, .

, .1 1
( 25. 26. 2014) (21), :

, (24)
. ( ),
320
...
, , .2

, . : , .

.

, . , , , , ... ,
.3 ,

. , (Sarcineli 2011, 165). ,
. , .
1.
1.1.
, . , , . 2009.
, -
, ,
.
2
: 2007, 251256.
3
, , .
,
.
321
,
. 5.
, , .
, 8. 1.
, , ,
, ,
. , , (1)
, /
(2) . ,
:

,
, . ,
, ,
(, 2011, 72).4
(). () ( ),

, , ,
. , (29. 2009. ) . 111/09 .
( ),
, ( 2010, 11).
: , ,
, ,
. ,
, ,
, , , ,
. ,
4
: , , , , .
( 3) . , 4
5 .
322
...
, , , , ,
, , .
, , (
),
, , ,
, .
, ,
.
1.2.
( e 2014)
, , . , .
, . , , ,

. , ,
?
,

,
. :
( , , ),
(
). ,
; , .
, . , , , ,
, .

( 40%), (20%), (15%)
(15%) ( 2007, 6976). , ,
( ) , 323
,

, , . 2014.
, ( , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , .), .
,
13. , , 100 . 5 100%,
.
(13 ), .
,
.

. , 13. 15. , . 25.000 , 810 ,
662 !
:

. , , .
. : , .

( , ,
,
) .
: . , , .

,
5
(. kyklon , ) .
,
, .
324
...
. ,

, ( ,
) .
: 1) ; 2) ; 3)
; 4) , 5) . , . , .
.6 : , ! , .
, .
(Stanley Cohen) , : . , , , ;
; , , ; ; ( ) ; , (Cohen 1980, 9).
.
, . : levelling, sharpening
assimilation , (Nojbauer 2010, 233). Levelling
,
.

,
.
6
, , , ,
.
: 2012, 112.
325
,
! Sharpening
, . , : , , ,
! , .7 Assimilation , .
, .

, , . ,
, ,
. ,
, .
, ,
.
. ,
, ,
( ). , ,
.

,
(Tompson 2003, 77). . , , , .
,
. ( . 2010, 87).
, , , ! ,
,
, , . , ,
7
326
...
,

( 2013, 115).
1.2.1.
, ,
. , ,
.8 , . ,

, , , , .
,
( ).

.
, ,
, .

, , , , . , ; , , ,
,
(Nojbauer 2010, 243). : , ,
; , , ,
(Busow 1928, 416426).

, . ,
, ,

. 8
2011. 2,6%
15 , 11%,
48,9% , 11% .
327
,
:
: . ,
, . ,
,
.
,
. ,
16. .
6.519 92, .
, ,
. , ,
,
. ,
. :
,
. ,
.
, .
!
2.
2.1.

. ( ). , , -
9
TANJUG 16U020 0650 1605
UPR: OBRENOVAC-STANOVNISSTVO-APEL
Mali: Graani Obrenovca da ne naputaju svoje domove
BEOGRAD,16. maja(Tanjug) Gradonaelnik Beograda Sinia Mali uputio je molbu graanima
Obrenovca da ne naputaju svoje domove, saoptila je jutros Gradska uprava.
Mole se graani Obrenovca da ne naputaju svoje domove i da se za sve potrebne informacije obrate Operativnom centru Uprave za vanredne situacije grada Beograda na broj 1985, precizirao
je gradonaelnik.
328
...
,
.
.
,
.
:
: . : .
: . ,
. , , :
,
, 16 : ; . : . , , : . , 27 , 11 .
.
.
,
. .

... ,
: , ,
, ... . , . !
. ,
.
,
.
.
, . , . , ,
, ,
329
,
.
, , . , ,

. ,
.
, ,
.
2.2.
, , .

. ,
, , , , . ,
,
.
, , ,
, .
,
.
, .
, ,
. ,
,
.
, .
,
.
,

, .
330
...
2014.
, .
. , .
, .
2012.
.
,
.
, . , .
2.3.
.
, .
, ,
.
: , , , , .
331
,

, ,
. , , . :
,
! ,
. ,
,
, . ( ) !

, . , , , , .

.

, . ,
, ,
.
: , .

. ,
,
.
, , .

. ,
.
,
. , ,
. ,
. ,
.
332
...
, ,
.
,
, ,
.
,
.
, .
, .
, !
, . ( ).
, . , . , . .
: , , 2007.
Busow, L. A. Gerchte. Klner Vierteljahreshefte fr Soziologie 7, 1928.
Boin, Arien, Paul Hart, Eric tern i Begnt Sandelijus. Politika upravljanja krizama. Beograd: Slubeni glasnik, 2010.
, . .
, . 1. : , 2007.
Lovink, Geert. MyBrain.net. The Colonization of Real Time and Orher Trends in Web 2,0. Eurozine, 2010.. : http://www.eyrozone.com/pdf/2010-03-18-lovink-en.html,
14. 8. 2014.
, . , : , 1971.
, , .
. : - , 2013.
, , . . : , 2011..
, . . 1 (2010).
Mojsi, Dominik. Geopolitika emocija. Beograd: Clio 2012.
Sarcineli, Ulrich.Partije i prenoenje politikih ideja: od partijske do medijske demokratije. U
Menadment politike komunikacije, priredili A. Zerfa i M. Radojkovi. Beograd: Konrad Adenauer Stiftung, 2011.
Nojbauer, Hans Joahim. Fama Istorija glasina. Beograd: Clio, 2010.
Tompson, Kenet. Moralna panika. Beograd: Clio, 2003.
Cohen, Stanley. Folk Devils and Moral Panics: The Creation of the Mods and Rockers, Oxford:
Martin Robertson, 1980.
333
,
THE POWER OF RUMORS AND DISINFORMATION
IN CREATION OF MORAL PANIC ON ONLINE NETWORKS
Summary: In the time of the Internet and digital platforms, the number of media manipulation increases, which in crisis and conflict situations by spontaneous meanings, propaganda persuasion and simulated argumentation win the attention of the public. The
spiral of meaning oscillates depending on whether information is distributed by government monitored media or this is done by the opponents, which results in exaggeration not
only of the described events but also threats to the whole of the society. The power of rumors and disinformation increases either with the absence or concealment of the right information, the moral panic encourages the fear, dissatisfaction and distrust within community, whereas a certain situation, event, individual or a group is named as a threat to
the social values and interests. Between undefined, short term event and symbolic notation, there is the development of suggestive and conceivable narrative, which receives the
aureole of truth developed by likes, shares, blogs, tweets and similar connections. Appearance and reality are interfered, facts and projections, and also data and their interpretations, while the society which depreciates their power is gradually disintegrated and destroyed by the centrifugal forces.
Disinformation, rumors, fames, spins and half truths with their speed of appearance on
networks come to foreground very fast, while nave and digitally uneducated auditorium
saturated by apologetic reports of traditional media almost does not notice that is caught
in the network of false meanings. The power of such messages is not in their objectivity
but in the belief that their content is right: some facts are right, but the key data is false,
processed in the way that ebullition of emotions causes distrust of public opinion. Prohibition of broadcasting rumors and disinformation increases their popularity that leads
to the danger of further spreading. The only answer is the transparent and free access to
all information, especially to those that are the topics of symbolic diversions!
Key words: Internet, conflicts and crises, rumors, disinformation, moral panic, civil
society.
334

/
LEGAL ASPECTS OF
INTERNET USE
:
,

004.748.5:331.108.2

,
ljubinka@ius.bg.ac.rs
: , ,
.
,
. , , a () . ,
.
,
.
.
,
, . , ,
,
.
: , , , , .
,

.1

, ,
1
: Supiot 2002, 1325.

. , ,
, . ,
, , . , e ,
, ,
, , . , . ,
,
( ), , , .
, , ( ), (Supiot et al. 2001, 12). , ,
, (Rnnmar 2006, 58). ,
, , ,
, , , ,
(Global Positioning System /GPS/, Radio Frequency IDs /RFID/, Global Information Systems /GIS/ .). , ,
,
, .
,
, ,
, ,
, ( 2013, 547). , ,
, . ,
, ? , ,
?

, , . , ,
338
...
, ,
,
.
,
, , . ,
,
, . a priori , ,
(Bochurberg and Cornuaud 2001,
134).
.
, ,

.
1.
1.1. ()

. , , ,
, ,
( ,
).
,

, , .2
, ,
, () ,
,
. , , 2
-, , , . -
, . , ,
. Arrt de la Chambre sociale de la Cour de cassation du 2 juin 2004, Bulletin des arrts des Chambres civiles de la Cour de cassation, V, n 152, : Cour de
cassation. 2005. Rapport annuel: 112.
339

(. , ).
, ,
, . ,
, , ,
,

, , , , ,
(Barge 2008, 251).3
1.2.
,

. ,
. , , . . ,
, , .
1.2.1.
,
, . , ,
, ,
. (Copland) ,
,
( ),
( - )
( - , ).
3
, , ,
, 10
,
. Arrt de
la Chambre sociale de la Cour de cassation du 26 fvrier 2013, Bulletin des arrts des Chambres
civiles de la Cour de cassation, V, n 11-27.372, : Ray 2013, 991.
340
...

,
, ,
. ,
, , .
.4
(Barge 2008, 247). ,
. (. reasonable expectation of privacy), ,
()
. .
(Korpi Horvat and Senur Peek 2008,
87). , , , , ,
. , , ,
. , ,

. , ,
,
(
, know-how .)
.5 , , -
, (Copland) , 3. 2004. ( . 62617/00), . 4349.

5
, , , 4. 2004.
( )

,
. ,
, , .
, -
341

, , , .
,
, , ,
.6
, , (
),
(.
). , , ,
,
. ,
, , ,
.7 , ,
, , .
,
. ,
, ,8 . , ,
.
, , , , . : Bodiroga Vukobrat and Martinovi 2009, 8485.

6
International Labour Organization. 1997. Protection of workerspersonal data, An ILO code of
practice, Geneva: International Labour Office, 6.14, 3.
7
,
, , .
, , . ,
,
, . , ,
. Convention collective de travail n 81 du 26 avril
2002, relative la protection de la vie prive des travailleurs a lgard du contrle des donnes des
communications lectroniques en rseau (Moniteur belge du 29 juin 2002), . 56.
8
Working Party on the Protection of Individuals with regard to the Processing of Personal Data
(Article 29 Data Protection Working Party), Working document on the surveillance of electronic
communications in the workplace, adopted on 29 May 2002 (5401/01/EN/final), 4.
342
...
1.2.2.

, , , .
(Nikon), e () .9 ,
,
.
, , ,
.
,
, ,
.
, ,
,
(Waquet 2004, 28).
,
, , ,
, . , ,

,
. (Owens and Riley 2007, 452). , ,
, , .

, ,
.
,10
, . ,
9
Arrt de la Chambre sociale de la Cour de cassation du 2 octobre 2001, Bulletin des arrts des
Chambres civiles de la Cour de cassation, V, n 291, : Barge 2008, 246.
10
Australian Municipal, Administrative, Clerical & Services Union v. Ansett Australia Ltd., FCA
441 (2000), : Roth 2001, 245.
343

,
.11
2.

(- )
, .
,
, . (Savatier 2003, 629).

.
,
( ) , . , , ,
. , , , , (Facebook) (Twitter),
, , .
(Jeammaud 2003, 429).
,
,
(Ray 2004, 8). , ,
, , () ,
,
(Mathieu-Geniaut 2006, 852). , ,
, . ,
/ . , , , ,
. , ,
11
Union Network International. 2001. On-line rights at work. A UNI code of practice, 1.
344
...
,
, ,
, , (Ray 2013, 987988). , . , ,
,
(Mathieu-Geniaut 2006, 853854).
, ,
, . , , ,
. . , , (Jacquelet 2008,
253).
(Pay) , , .12 , . , ,

. , ,
.

.

,
, , .

, ,

, ,
12
, (Pay) , 16. 2008. ( . 32792/05).
345

. ,
(,
), ( ).
,
. , ,
,
. , ,
,
( , ).
, ,
, . . [...]
.
,

(Mantouvalou and Collins 2009, 133138).
, , , , , .

,
. ,
ad hoc,
,
, (Barge 2008, 254255). , , , , :
, .
, , , , , .
3.
. , , , ,
,
,
(Di Martino and Wirth 1990a, 530).
, ,
346
...
, /
, / , , ,
.13
, , ,
, , . ,
, , , ,
, ,
(
) . , ,
, , , .
, , ,
. , . , , , . , .
,
, , . ,
, , ,
(Supiot 2000, 134). , , ,
,
,
.

,
.
,

(intranet) ,
(Ray 2002, 118119). , ,

13
Framework agreement on telework concluded by ETUC, UNICE/UEAPME and CEEP f 16 July

2002, 2, 1.
347

. ,

.
, ,

.
, ,

, , . , , ,
( ) .
, ,
. , , ,
. ,
, , , ( )
.14 2014. ,
, .15

,
. ,
14
, , , .
novum ,
. ,
,
.
, ,
. , , , , .
,
( , .), , . ,
( ) . ,

, , ,
(Di Martino 2001, 65 ).
15
, , . 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 75/14,
42.
, (Visser and Ramos Martin 2008, 25).
348
...
, ,
, , (off-line), .
(Di Martino and Wirth 1990b, 21). , , , , , (, ), ,
.

.

,
, , . , ,
,
. ,
, () ,

.
,
.
(, ) ,
.
.
(, ), , ,
. ,

. , ,

.16
16
, , ,
, ,
. -
349

, .

, , ,
. ,
,
. , ,
. , , ,
, , ,
,
.
, ,
, ,
.
, , ,
,
( ),
, , .
, ( )
. ,
, . , ,
,
,
. ()
, , . ,
, ,
, , , .
, ,
,
, .
,
-
. ( )
, . Arrt de la Chambre criminelle de la Cour de cassation du 19 mai 2004, : Ray 2013, 991.
350
...
Barge, Alexandre. Lthique et le rapport de travail. Paris: Librairie gnrale de droit et de jurisprudence, 2008.
Bochurberg, Lionel, and Sbastien Cornuaud. Intrnet et la vie prive au bureau. Paris: Dalloz,
2001.
Bodiroga Vukobrat, Nada, and Andrijana Martinovi. Izazovi novih tehnologija na radnom mjestu
(posebnosti pravnih rjeenja). Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci 1 (2009):
6388.
Chambre sociale de la Cour de cassation. Arrt du 2 juin 2004. Cour de cassation, Rapport annuel,
2005, 112.
Convention collective de travail n 81 du 26 avril 2002, relative la protection de la vie prive des
travailleurs a lgard du contrle des donnes des communications lectroniques en
rseau (Moniteur belge du 29 juin 2002).
Di Martino, Vittorio. The High Road to Teleworking. Geneva: International Labour Organization,
2001.
Di Martino, Vittorio, and Linda Wirth. Telework: A New Way of Working and Living. International Labour Review 5 (1990a): 529554.
Di Martino, Vittorio, and Linda Wirth. Telework: An Overview. Conditions of Work Digest 1
(1990b): 342.
Framework agreement on telework concluded by ETUC, UNICE/UEAPME and CEEP f 16 July
2002.
. (Copland)
, 3. 2004. ( . 62617/00).
, (Pay) , 16. 2008. ( . 32792/05).
International Labour Organization. Protection of WorkersPersonal Data, An ILO Code of Practice, Geneva: International Labour Office, 1997.
Jacquelet, Cdric. La vie prive du salari lpreuve des relations de travail. Aix-en-Provence:
Presses Universitaires dAix-Marseille, 2008.
Jeammaud, Antoin. La centralit retrouve du contrat de travail en droit franais. In Estudios
juridico en homenaje al Doctor Nstor de Buen Lozano, edited by Patricia Kurczyn Villalobos, and Carlos Alberto Puig Hernndez, 415433. Mxico D.F.: UNAM, 2003.
Korpi Horvat, Etelka, and Darja Senur Peek. Varstvo delaveve osebnosti, zasebnosti in dostojanstva v delovni zakonodaji Republike Slovenije. 1 (2008):
6995.
, . . : , 2013.
Mantouvalou, Virginia, and Hugh Collins. Private life and dismissal: Pay v UK. Industrial Law
Journal 1 (2009): 133138.
Mathieu-Geniaut, Chantal. Limmunit disciplinaire de la vie personnelle du salari en question.
Droit social 9-10 (2006): 848855.
Owens, Rosemary, and Joellen Riley. The Law of Work. Melbourne: Oxford, 2007.
Ray, Jean-Emmanuel. Vies professionnelles et vies personnelles. Droit social 1 (2004): 510.
Ray, Jean-Emmanuel. Actualits des NTIC. Droit social 12 (2013): 978994.
Ray, Jean-Emmanuel, and Jacques Rojot. A Comparative Study of the Impact of Electronic Technology on Workplace Disputes. Comparative Labor Law & Policy Journal 1 (2002):
117146.
Rnnmar, Mia. The Managerial Prerogative and the Employees Obligation to Work: Comparative
Perspectives on Functional Flexybility. Industrial Law Journal 1 (2006): 5674.
Roth, Paul. Review of On-Line Rights for Employees in the Information Society: Use and Monitoring of E-mail and Internet at Work, by Roger Blanpain, editor (The Hague: Kluwer Law
351

International, 2002, xxi + 280 pp.). Comparative Labour Law & Policy Journal 1 (2001):
241250.
Savatier, Jean. Port de l'immunit disciplinaire du salari pour les actes de sa vie personnelle:
Cass. soc., 25 et 26 fvrier 2003. Droit social 6 (2003): 625630.
Supiot, Alain. Les nouveaux visages de la subordination. Droit social 2 (2000): 131145.
Supiot, Alain et al. Beyond mployment: Changes in Work and the Future of Labour Law in urope. Oxford: Oxford University Press, 2001.
Union Network International. On-Line Rights at Work. A UNI Code of Practice, 2001.
Visser, Jelle, and Nuria Ramos Martin. Expert Report on the Implementation of the Social Partners Framework Agreement on Telework. Amsterdam: Amsterdam Institute for Advanced Labour Studies, 2008.
Waquet, Philippe. La vie personnelle du salari. Droit social 1 (2004): 2329.
Working Party on the Protection of Individuals with regard to the Processing of Personal Data (Article
29 Data Protection Working Party). Working document on the surveillance of electronic
communications in the workplace, adopted on 29 May 2002 (5401/01/EN/final)
, , . 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 75/14.
INTERNET AND PRIVATE LIVES OF EMPLOYEES:

THE BOUNDARIES OF EMPLOYERS SUPERVISORY,
DISCIPLINARY AND NORMATIVE PREROGATIVES
Summary: Since its inception, labour legislation was faced with the need to properly
regulate the consequences of using technical and technological innovations in the work
process. Many of those innovations have required changes to the existing as well as introduction of new legal rules. The same applies to the use of computers and other devices
that can process data and communicate with millions of people via Internet. This wave of
innovation caused the emergence of new means of labour and created the opportunity to
work from home (from a distance). In addition, new technologies have allowed employers
to carry out an intensive control of their employees and their behaviour. Therefore, the
paper considers the boundaries of employers supervisory, disciplinary and normative
prerogatives in relation to the use of Internet by their employees. The starting point in the
analysis is that the use of Internet for private purposes on the company computer may
qualify as the breach of duty only if the employer explicitly forbade such behaviour. If no
such ban exists, the breach of duty may only exist in the case of excessive Internet use,
especially if it is aimed at achieving a lucrative goal and interferes significantly with the
carrying out of employees delegated tasks. On the other hand, employees can expect privacy in electronic on-line communication. Their legitimate expectation of privacy may,
however, be limited, which is why this paper analyzes the key aspects in the protection of
dignity and privacy of employees, from the unjustifiable and disproportionate control of
their communication by the employers, including a particularly delicate question of
immunity from disciplinary action for conduct outside of working hours.
Key words: employment relationship, monitoring workplace Internet use, right to respect for private life, concept of reasonable expectation of privacy, telework.
352
,

347.44:004.738.5

,
katarinajovicic.rs@gmail.com
:
. ,
, .
,
.
,
. : ,
, , ()
, . ,
, () .
, , .
: , , , .

. , .

. , , , . ,
,
. -

. ,
, ,
. 24
, . , , .
, , . ,
, .

, . , ,

.

. , . , , . .
,

. : , , ()
, ,
.
, . ,
(UNCITRAL) ,1

,
1
UNCITRAL (United Nations Commission on International Trade Law) je
,

. ( )
,
, .
.
354
...

.
1. ()

1.1. UNCITRAL M
UNCITRAL je 1996.
(UNCITRAL Model Law on Electronic Commerc),

.
, . , , : ( 11), ( 12), ()
( 13), ( 14), , ( 15).2
, ,
. ,
, .
100
, , , .
1.2. UNCITRAL

, , ,
UNCITRAL 2001. .
, ,
, ( 3).
1.3.
, , . 1999. , 2000. 2
,
( 1115). ,
,
, , . 6. ( ), 7. ( ), 8. ( ), .
355

.

.3
, ,
.

, , (. 5). ,
,
.4
, ,5
,
,
.6
1.4.

2004. ,
, 2009. , , . ,
,
.

( 915, III ), 3. 1. 7. ,
... ,
, , , ,
. , ,
,
,
.7
3
1. j 1993. ,
(1957. ).
, 1968.
. , , 1993. ()
.
4
, 3. .
5
, , (Click-Wrap Agreements).
6
:
2009, 455456.
7
, .
356
...
2.
, , :
, .
, . , ,
.
,
,
.8

(Electronic Data Interchange EDI). , , .

, . , ,
,
, .

, (Sokol 1995, : Hill 2003, 8).
, ,
, .9
,10 .
Amazon.com, 24 . ,
,
.
.

,
, , ,

. : Hill 2003, 78; Schroeter, :
http://www.cisg.law.pace.edu/cisg/text/peclcomp13.html#usiii
9
, ,
, ,
.
10
2012.
, , 145,6 . :
http://www.internetretailer.com/trends/sales/european-e-commerce-forecast-2012-2017/, 24. 7. 2014.
357

. , , .11

(Schroeter,
: http://www.cisg.law.pace.edu/cisg/text/peclcomp13.html#usiii).
,
. , ,
12
.

, . UNCITRAL

. , ,
. 15.

.
,
.13
3.

. , , 11
: click-wrap shrink-wrap . , , , (
). , shrink-wrap
, , . ,
. ,
. .
12

, online. ,
, .
,
.
13
15. , 15. .
358
...
.
, , .14 , ( ).15 ,

,
.16
.17 ,
, .
(,
2012, 113).
,
.
, ,
, ,
, , ,
, .18
4.
,
. , ,
14
, , 5. ; 9. ; 9. 3. .
: 2009, 453-458.
15
5. ; 10. (
, ).
16
8. , 2.
, 4. .
17

, . , . ,
, .
18
10. :
; ; ; ; , ;
. 12. .
359

,
,
, .19 ,
,

(. ) ( 4. ).

, ,20
,
(, 2012, 116).

.

,
.21
5.
, . ,
, , , ,
.22 , ,
,
.

, .

,
. , 19
13. ,
10. .
20
, , , ,
, , ,
, , , , , , , , ( 2. ).
21
: 2009, 468469; Higuchi, :
http://www.smhllaw.com/articles/?p=10
22

, . ,
, .
360
...
. , , ,
, ,

.
6.

, , . ,

, . , ,
, , .23 , ,

. ,
,

.
7.

, 80 ,24
. ,
. ,
.
23

, ( 1. 4). , ,
(), 3(1) , .
, .

, ,
.
, . : Hellner 2003, 910.
24
United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods (1980).
, .
: http://www.cisg.law.pace.edu/cisg/countries/cntries.html, 25. 8. 2014.
361

13,
, , .
,
, . ,
13.
,
. , , , , , , .

, 2. 7.
. , 13. .
11. ,
,
.
, ,
.
, , (Hill 2003, 1516; Eiselen
2002, 305306). .25

. , .
,
.
,
, . ,

25
4. ,
. ( ).
362
...
.

, , . , , ,
, , .
, ,
, ,
.
,
. , , ,
.
, ,
. ,
.
Directive 1999/93/EC of the European Parliament and of the Council of 13 December 1999 on a
Community Framework for electronic signatures. Official Journal of the European Communities L 13 (2000).
Directive 2000/31/EC of the European Parliament and of the Council of 8 June 2000 on certain legal aspects of information society services, in particular electronic commerce, in the Internal Market (Directive on electronic commerce). Official Journal of the European Communities L 178 (2000).
Eiselen, Sieg. Ecommerce and the CISG: Formation, Formalities and Validity. 6 Vindobona Journal of International Commercial Law & Arbitration (2002): 305318.
. , . 135 (2004).
. , . 41 (2009) 95 (2013).
. , . 51 (2009).
Medeiros, Martin and Reiko Higuchi. Ecommerce 2012: Jurisdiction, Intellectual Property,
Contracts and Case Updates. : http://www.smhllaw.com/articles/?p=10,
: 1. 7. 2014.
, . . :
, 2012.
Shultz, Andrea, ed. Legal Aspects of an E-Commerce Transaction, International Conference in the
Hague, 26 and 27 October 2004. Munchen, 2006.
Schroeter, Ulrich, G. Interpretation of Writing: Comparison between Provisions of CISG (Article 13) and Counterpart Provisions of the Principles of European Contract Law. : http://www.cisg.law.pace.edu/cisg/text/peclcomp13.html#usiii, : 27.
8. 2014.
, . , : . 1 (2009): 449472.
UNCITRAL
Model
Law
on
Electronic
Signature;
:
http://www.uncitral.org/uncitral/en/uncitral_texts/electronic_commerce/2001Model_sign
atures.html
363

Hellner, Michael. The Country of Origin Principle in the Ecommerce Directive: A Conflict with
Conflilct of Laws? (Working papers No. 6). Riga: Riga Graduate School of Law, 2003.
Hill, Jennifer, E. The Future of Electronic Contracts in International Sales: Gaps and Natural
Remedies under the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of
Goods. 2 Northwestern Journal of Technology and Intellectual Property 1 (2003): 134.
, . . 2/2001 (2011): 149162.
Winn, Jane. Emerging Issues in Electronic Contracting, Tehnical Standards and Law Reform.
Uniform Law Revue (20023): 699711.
LEGAL ISSUES IN ELECTRONIC CONTRACTS WITH REFERENCE

TO THE CONTRACT OF SALE OF GOODS
Summary: Technological progress in the field of information and communication
technologies has initiated a new era in business. This is particularly reflected in the dynamic
increase of electronic commerce, which can be explained mostly by a significant reduction in
operating costs and simplifying the contracting process. Given that the contract is a basic legal instrument through which the trade is taking place, these new technologies are inevitably
brought changes in contract law, too. Although electronic contracts are not significantly
different from the traditional ones, they triggers some new questions and issues in relation
to their conclusion and realization. Among them are: formation and validity of the electronic contracts, evidential weight of electronic contracts, interpretation of the electronic
contract, etc. Aforementioned, as well as other important and potentially disputable issues
of electronic contracts, are considered in this paper, with special reference to the contract
for the (international) sale of goods. In that regard it is pointed to the most important sources of international law in this field, whose solutions are presented and analyzed, as well as
the solutions which on these issues provides Serbian law.
Key words: electronic commerce, electronic contract, contract of sale of goods, sources
of law.
364

342.7:004.738.5

,
savovicmiodrag@yahoo.com
:
. , ,

. ,
, .
,

. , . . ,
, , , .
, .
, ,
.

,
.
: , , , ,
, .
1.
, .
.
2. .
2.1.
,
-

.

(Univerzaln deklaracij o
ljudskim pravima 1948).

. . ,
, , :
, ,
a
,
,

, ,

,
.
,
:
, , .
(. 12).
,
,
( , , ).
,

(International Covenant on Civil and Political Rights 1976).

, . .
, (Convention
for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms 1950), .
2.2.
2.2.1.
,
,
( 42, 1).
,
366

, .
( 42, 2).

.
, .

.
42 , . ,

(. 22).

. , .
,
.
, ,
.
, , , ( , ,
), () (. 32 36).
, ,
, ().

, ()
(. 170).

, ( )
(. 198, . 2).
2. 2. 2.

(. 1, . 2).

. ,

,
,
367

. , ,
.
. ,
.
,
,
.
, ,
,
.
()
, .

.
, .
.
,
. , .
, , ,
, , , ,
, , , , , , , , , .
***
,
.
,
. , .
3.
3.1.
, ,
368

. , ,
, , . ,
,

.
, -
. , , , .1
,

,

.

.2

.
, 2014
2, 7 . 40% . 1,1 , 519 , 274
, 255 , 167 , 24 , .
600 .
Facebooka
2012 1 ( 47%,
40 ). Twiter
, 175 twit.
Likedin 187 , Googla 1
Interconnected ( ) Networks
( ).
2
.
, . ,
.
.
(right to be left alone)
(right to privacy) ( . , ,
, .).
369

135 (http://www.vijesti.me/vijesti/do-2017-svijetu-ce-biti-39internet-korisnika-omiljeni-pristup-putem-mobilnog-clanak-147046).

2,2 144 e mail. 246
(http://www.netokracija.com/internet-2012-u-brojkama-144-milijarde-emailova-svakogdana-a-prosjecan-facebooker-je-star-40-godina-43477).
, .
2012 5 ,
1,1 . . ,
2013 2 900 .3 , , 2000 214 .
3.2.

,
.
, ,
. ,
,
. , .
, . ,
, , . , , ,
, , . , ,
, .
3.2.1.
,
, .
, ,
.
3
?
, , ,
. ,
,
: CNET News (http://www.vela-taurus.net/index.php/o-internetu).
370

3.2.1.1.

. , : ,
,
.
, .
. , .
,
.
,
.
,
.
3.2.1.2.

( )
.
, , ,
, .
, ,
, , . ,
, . ,
,
,
.
3.2.1.3.

, .
. . ,
, , .

, , , . .
3.2.1.4.

, ,
.
, 371

.
. .
, ,
.
3.2.1.5.

, . .
, .
3.2.1.6.

, . , . , , .
3.2.1.7.
. (
) .
, , .
,
.
3.2.1.8. Social Plugina

Social Plugin. ,
, .
, . ,
.
3. 3.
. ,
,
, .

.
372

, , ,
.
,
, , emaila . ,

. ,
, , , .
, . . ,
. ,
. ,

()
.

,
.
, .
3.3.1. . 108
, 1981. 1985. .
2004. .4
. .
, ,
.
4
1981. ,
, , . 1/92.
, ,
1999. , 2005. , . 11/2005.
373

, , .
.
, , ,
. ,
.
: ,
, , , .
, , , .
3.3.2. 46/95
46/95
.
( ; ; ; ; ; ),
, .
, , , , .
,
.
.
20 .
. ,
,
. , .
,
, .

,

. , .
. ,

374

. ,
. ,
, .
,
, .
,
, , ,
.
. ,
,

. . , , , , , , , ;
,
, ,
.
,
,
.
, . , .

, .
,
.
3.3.3.
, 45/95
, 2002/58/,
.
375
,
,
.
, , (Right to be forgotten). ,
, Privacy by design. ,
(
); ; One stop shop ,
,
; (
); . , , , , , .

: (NSA)
( .).
Assange, J. Unauthorised Autobiography. Edinburgh: Canongate Books, 2011.

Diligenski, A. i D. Prlja. Fejsbuk i pravo. Beograd: Institut za uporedno pravo, 2014.
Directive 95/46/EC of the European Parliament and of the Council of 24 October 1995 on the protection
of individuals with regard to the processing of personal data and on the free movement of such
data, Official Journal of the European Communities of 23 November 1995, No L. 281 p. 31,
Art. 2. : www.cdt.org/privacy/eudirective/EU_Directive_.html
Direktiva 2002/58/EC (o obradi podataka o linosti i zatiti privatnosti u sektoru elektronskih
komunikacija). : http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx
Zakon o zatiti podataka o linosti. Beograd: Slubeniglasnik RS, broj97/08 od 27. 10. 2008.
godine i 104/09, 68/2012.
International Covenant on Civil and Political Rights (Meunarodni Pakt usvojen je na Optoj
skuptini Ujedinjenih nacija, 16. decembra 1966. godine /Rezolucija br. 2200 A /XXI/, a
stupio je na snagu 23. marta 1976. godine).
Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (Konvencija je doneta u
Rimu,
4.
novembra
1950.
godine).
:
http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/005.htm
Konvencija o zatiti lica u odnosu na automatsku obradu linih podataka, 1992.
Prlja, D., M. Reljanovi i Z. Ivanovi. Internet i pravo. Beograd: Institut za uporedno pravo, 2012.
Rezoluciju 45/95 (regulisanje dosijea sa kompjuterizovanim podacima o linosti), 1995.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (217 A (III) Universal Declaration of Human Rights
(Resolution adopted by the General Assembly [Part A of General Assembly resolution
217 (III). Izvor: International Bill of Human Rights] UN Documents 10 December 1948.
Gathering a body of global agreements (Rezolucijabroj 217 (III) od10. decembra 1948.
godine) : http://www.un.org/en/documents/udhr/.
Ustav RS. Beograd: Slubeni glasnik RS, br. 98/2006.
376

THE INTERNET AND THE PROTECTION OF PRIVACY RIGHTS
Summary: New technologies have radically changed the way of functioning in many
areas of society. Sometime this influence is stronger, somewhere less prominent, but it
can be said that there is no segment of social reality that has remained outside the sphere
of influence of technological and innovation. Moreover, under the influence of these factors, there was a radical change, without which modern society can not even imagine.
However, historical experience tells us that technological improvements and inventions
are not always focused on creating a more humane society and the promotion and protection of human rights and freedoms. On the contrary, as a result of the use of information and communication technology affects the constriction of freedom of the people.
One of the obvious evidence of this is the area of privacy. In fact, today it is very easy to
get to personal information of citizens about their status, business relationships, financial
situation, preferences. Nearly ideal way to do it is a social network, through which one
can easily get not only in business but also in intimate secrets of citizens.
Therefore, it is necessary to bring the company effective mechanisms to protect personal
data, you will not be able to reasonably measure the privacy of citizens, as one of the fundamental human rights
This paper discusses the normative protection of privacy rights in the Republic of Serbia
of threats that challenged the use of the Internet, as well as international rules governing
framework and standards of care.
Key words: human rights, privacy, protection of rights, the normative sphere, international regulations, international standards.
377

342.7-053.2:004.738.5

,
tankosicana@yahoo.com
: , , ,
. low cost , , , j .
, . , , ,
. , , , ,
, .
, .
: , , , ,
.
,
, . , . ,
. , , ,
.
, . , , ,

.
,
,
, , .
,
,

.
1.

1.1.
1.1.1.

1989. . .
,
13 , ,
, ,
. ,
, , .
17 , .
, .
, ,
, , , , , ( , . 19 . 1).
( , . 19 . 2). , ( , . 34): . ;
. ; . .
1.1.2.
,
,
380

, , .1 , . ,
, ( , ). ,
. , , . 34 .
,
, .
1.1.3.
, 2005. , a . .2

. ( , . 9 . 1.):
. ;
. ;
.
;
.
;
. .
,
, ,
( , . 9 . 2).
() 250 , 5 14 , .
2
,
, , , , , , ,

.
381

1.1.4. Ko . 182
182
: , , . 6.
. ,
,
( . 182, 7):
. ;
.
;
. ,
, ;
. ;
. .
1.1.5. Ko
K
(
). ,
( , 3 17).
, , ,
( 4). , ,
( 10 .
3). , .
1.1.6.

K
, ,
, ,
(
).
, .
1 ,
.
9 , ,
, . .
382

:
. , , (. 18);
. ,
, ,
, , (. 18);
. ,
, (. 19);
. , , , , (. 20);3
.
a , (. 21);
.

, (. 22);
. (. 23);
. (. 24).
1307
1099 ,
, .
: . ; .
, ; .
.
1.2.
, ,
( , . 64).
3
383

6. . , ,
.

. :
. (. 144);4
. , (. 145);5
. , (. 185);6
.

(. 185).7

2013. .
, 4
(1) , ,

, . (2) 1.
, .
5
(1) , , , , ,

, . (2)
1. ,
.
6
(1) , , , -
, . (2) , - ,
. (3) . 1. 2. , 1. ,
2. . (4) , , , , , - , . (5) . 1. 4.
.
7
. 178. 4, 179. 3, 180. . 1. 2, 181. . 2.
3, 182. 1, 183. 2, 184. 3, 185. 2. 185 ,

,
. (2) 1. ,
.
384

. e
(. 1).
:
(. 178. . 3. 4. ),
(. 179. 2. 3. ), (.180. ), (. 181. ), (. 182. ), (. 183. ), (. 184. . 2 ), ,
(.
185. ),
(. 185 ),

(. 185 ) ( 3. .
1). 3. ,
,

( 5). O 3. : ,
,
,
.
3, , 20 :
, (,
, ), , o ,
( 7).
, , , ,
, ,
,
( 13).
, ,
(2012-2016)
. 20122014.

.
385

2.
2.1.

, , / (
). ,
j (Ibid). E , , (.
grooming), ce (e. sexting), (. syberbullying) .

,
. (. sexting), ( , , ) ( , , ,
. (. syberbullying) , , , ,
j (
, 6).

: () , () , ()
, () ()
(itchell et al. 2005, 54). (61%)
, 30% 9% (Ibid).

. 10 ,
(Wortley and Smallbone 2006, 89; :
Taylor, Holland, and Quayle 2001, 101):
. (, , .);
. ;
.
;
. ;
.
;
. ;
. , ;
386

.
;
.
, ;
.
.
, , ,
, (Ibid). (Ibid, 1112; : File sharing
programs Peer to Peer Networks Provide Ready Access to Child Pornography 2003):
.
;
. ,
;
. mail ,
. ;
. , .
;
.
.
. . , , ;
. . ,
;
. peertopeer (P2P) . .
2.2.

.
e (Ibid, 13). ,

(Ibid). .
, (Ibid, 13; : Cooper et al. 1999). (Ibid, 14; : Crone 2004):
387

a. , ;
.
;
. , ;
. .
,

;
. , ,
, ;
. .
;
. , . Ko ,
;
. ;
. .
.

, ,
,
(Ibid, 22, : Khan 2000). , ,
, (Ibid, 29, : Carr 2003).
2.3.

. , 27
, 2005. 70% 617 , 2008. 75%. 610 60% .
45% , 50%, 94%. 39% ,
910 , . 67% 1516 . (, 2010; : Davidson at all. 2001, 6).

. ( ). .
(2010) 21% , 9 16
388

, . , , , ,
(Ibid, 7).
fcom , 716 ,
, 10%
.
(80%), (45%) (38%) (
2009) (Ibid).

,
.8
.9
8
1978. (Sexual Exploitation of Children Act).
16 . 18
1984. (Child Protection Act).
1988. (Child Protection and Obscenity Enforcement Act).
Osborne Ohio . 1996. (Child Pornography Protection Act). 2002. Ashcroft v. ,
. , . , .
. (
) . , , . : Wortley and
Smallbone 2006, 7; : Taylor, Holland, and Quayle 2001, 101).
9
. 180 , .
. 2009.
, , .
205 , , 18 .

.
66/1996 269/1998 , . , 269/1998 18 -
389

2007. ,
. 201 K . , a . .
, .
, : ...
.
.
. a .
.
, .
, (Ibid, 21). ,
.
, .
,
(Ibid).
(ICANN) . ICANN ,

, . (2008)
. ICANN o (Ibid, 25).
, ,
(Feather 1999, 18;
: Stanley 2001, 7).

(Ferrier 2000, 4; : Stanley 2001, 7). ,

, a, (Finkelhor et al. 2000; : Stanley 2001, 7). , , . , .
. , . .
, . 186.
, , . : Ibid, 1819.
390

, , , (Op. cit., 36, . 40). , ,
, . , . , , , , , o . Ka ,
, , .

,
a . , ,
, . , ,
, ,
. , ,
,
.
Davidson Julia at all. Online Abuse: Literature Review and Policy Context, 2001. :
http://www.europeanonlinegroomingproject.com/wp-content/file-uploads/EOGPLiterature-Review.pdf
. 182
.190
(. . 2/2003). :
http://www.podaci.net/_zakon/propis/Zakon_o_potvrdjivanju/K-182MOR01v0302.html
(.
, . 19/2009). :
http://www.paragraf.rs/propisi_download/zakon_o_potvrdjivanju_konvencije_saveta_evr
ope_o_borbi_protiv_trgovine_ljudima.pdf

(. , . 1/2010).
:
http://www.podaci.net/_gSRB/propis/Konvencija_Saveta_Evrope/Ksezdsi01v1001.html
(. , . 32/2013).
391
:
http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/zloupotreba_djece_putem_interneta.pdf
Carr, John. Child Abuse, Child Pornography and the Internet. London: National Childrens Home,
2003.
:
http://www.popcenter.org/problems/child_pornography/PDFs/Carr_2004.pdf
Ko o . :
http://www.unicef.org/serbia/Konvencija_o_pravima_deteta_sa_fakultativnim_protokoli
ma%281%29.pdf
K (. . 19/2009), (. . 19/2009).
(. , . 85/2005, 88/2005 - ., 107/2005 ., 72/2009,
111/2009, 121/2012 i 104/2013).
Krone, Tony. ATypology of Online Child Pornography Offending. Trends & Issues in Crime and
Criminal
Justice
279
(2004).
:
http://www.popcenter.org/problems/child_pornography/PDFs/Krone_2004.pdf.
Khan, halid. Child pornography on the internet, The Police Journal 2000.
http://www.popcenter.org/problems/child_pornography/PDFs/Kahn_2000.pdf
itchell et al. The Internet and Sexual Abuse. Child Maltreatment 10, 1 (2005). :
http://www.unh.edu/ccrc/pdf/jvq/CV93.pdf
(. . 18/2005).
(
.) . : . :
http://www.ombudsmanapv.org/riv/attachments/article/968/Eksploatacija%20dece%20na
%20internetu.pdf
Resolution
1307
(2002),
http://assembly.coe.int/main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta02/ERES1307.HTM
Resolution
1099
(1996)
http://assembly.coe.int/Mainf.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta96/ERES1099.htm
Stanley Janet. Child Abuse and the Internet. Australian Institute of Family Studies 15 (2001).
: http://aifs.org.au/nch/pubs/issues/issues15/issues15.pdf.
Taylor Max, Holland Gemma, and Quayle Ethel. Typology of Paedophile Picture Collections. The
Police
Journal
74
(2001).
:
http://www.popcenter.org/problems/child_pornography/PDFs/Taylor_etal_2001.pdf
( , . 98/2006).
,
, , 2000. (. ,
.
22/2002).
:
ma%281%29.pdf
File sharing programs Peer to Peer Networks Provide Ready Access to Child Pornography, US
General
Accounting
Office,
2003.
:
http://www.popcenter.org/problems/child_pornography/PDFs/USGAO_2003_childporn.
pdf
Wortley, Richard, and Stephen Smallbone. Child Pornography on the Internet. Guide 41 (2006).
: http://www.cops.usdoj.gov/files/RIC/Publications/e04062000.pdf
392

METHODS OF ABUSE OF CHILDREN ON THE INTERNET
Summary: We are witnessing a time in which the world has indeed become a global village, thanks, above all, the availability of the use of air traffic, whose price has become
more accessible to a wider strata of the population because of the socalled low cost companies, on the other hand, at first imperceptible, but later all the more significant impact of the Internet on all spheres of our life. Information technologies have become so
inextricably associated with the operation and development of our society, the children's
education and business. The benefits of the Internet we can not and must not ignore,but
on the other side, appeared many forms of various abuses that can do it much quicker
and easier by using the Internet as a tool. There is a wide range of potential abuse and
their victims, but without a doubt, the most dangerous are those whose victims are children, who because of age, physical and mental maturity, are easy prey for organizations
and individuals involved in exploiting children in this way. In this paper will be examined
means of the abuse of children via the Internet, the possibilities of preventive action in
order to prevent them and the provisions of relevant international conventions and the
constitution and legislation of the Republic of Serbia in this area.
Key words: child abuse, child exploitation, Internet, information technologized, protection of children.
393

347.78:004.738.5

,
jsurculija.milojevic@fpn.bg.ac.rs
: , , . creative commons , .
( , , ),
. .
, .
, . creative commons , , .
, ,
, .

,
,

, .
: , , , creative commons,
( ) , .
. ,

(179076), , .

, , , . ,
, on demand ( )
,
. ? , , ,
( copypaste)
/ ? .
, , . . ,
, , , (
) . ( ,
),
.
,
.
1.

.
1 ( ), 1883. , 11 . ,
1886.
2 ( ). ,
, ( ), 1961. .
.
1
Paris Convention for the Protection of Industrial Property, 20. 1883, 14.
1900. , 2. 1911. , 6. 1925. , 2. 1934.
, 31. 1958. 14. 1967. ;
26. 1921.
, . 5/74.
2
Berne Convention for the Protection of Literary and Artistic Works, 9. 1886,
4. 1896, 13. 1903, 20.
1914, 2. 1928, 26. 1948, 14. 1967.
24. 1971. 17. 1930. , . 15/75.
396

. , ( 2013).
(World Intellectual Property
Organization WIPO) , , 187 . .
, 14. 1967. .3
1.1.
. a 2001/29/ ( )4
e
, .
2001. ,
, .5
,6 5.
2013. 5. 2014,
. 2014, (
).7
(. , , ), (, , ), /
(, , ), /// (. , , , ), , .
, (. 5).
, 58,7%,
, 24,8% (Ibid).
3
: http://www.wipo.int/treaties/en/text.jsp?file_id=283854 (
22. 8. 2014). 28. 1979. .
4
Directive 2001/29/EC of the European Parliament and of the Council of 22 May 2001 on the
Harmonisation of Certain Aspects of Copyright and Related Rights in the Information Society,
Official Journal of European Commission L167/10, 22. 6. 2001.
5
: http://ec.europa.eu/internal_market/copyright/copyright-infso/index_en.htm (
25. 8. 2014).
6
European Commission Directorate General Internal Market and Services (DG MARKT).
7
Report on the Responses to the Public Consultation on the Review of the EU Copyright Rules, European Commission Directorate General Internal Market and Services (DG MARKT), July 2014.
397

(. hyperlink).

, .
, , , , , ,
.
, . ,

(Jarvinen 2014). , , , , ,
(Novaria 2014) .

. .

. . , / .
,
(Ibid).

, .
1.2.
, ,
. , , 1988.
.8 . (91) 14
, . (94)
. (95) 1 .

, . (2001) 7
, , .
10 8
Recommendation No. R (88) 2 of the Committees of Ministers to the Member States on Measures to
Combat Privacy in the Field of Copyright and Neighbouring Rights. vailable at:
http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/cm/rec%281988%29002_EN.asp ( 26.
8. 2014).
398

, , 24. 1971,
,
, ,
, .
,

, .
,
,
, . , 6
, . ,
, ,
.
: ,
, .
,

, . , . 10 .
1.3.
( 2013, 37).
() ()
. , 70 (Ibid). ,
,
(Ibid).
(Ibid). ,
399

(Ibid, 38).
(Ibid),
(Ibid)
, (Ibid).
, , , , , , , ( 2, 1).
(, , , , ,
.), (, ,
.), , , ,
; , ;
( ), (, ,
, , .); , ; ( ); , , ; ( 2, 1).
10.
, 20. .
2.
.
.
,
,
, , ,
. , 19
;
, ,
. 10 . ,
. ,
. 10
, , , ,
, ,
, , .
, .
, 400

(, , ). ,
( 2010). ,
, .
3.

. ,
, ..., , .
,

,
. ,
.
. ,

, .
10. 2013. ,
. Ashby Donald
and others v. France, , .
(Robert Ashby Donald Marcio Madeira Moraes)
Viewfinder (Olivier
Claisse), 2003,
.
, . 7.
( ) , , .
,

, , 10 . .
, 10 (Vorhoof 2013).
10 , 10 , ,
. , ,
401

,
. , ,
10 ( ) 1 (Ibid).
4. CREATIVE COMMONS
, , , . , , . , (Lawrence Lessig)
,
,
.
,9
.
.
(Attribution CC BY), , . (Ibid).
(AttributionShareAlike CC BYSA)
, / .10
(AttributionNoDerivs CC BY-ND),
, , /
.
(AttributionNonCommercial
CC BYNC) , , , / ,
. (AttributionNonCommercialShareAlike CC BY
NC-SA) , ,
/ . ,
(AttributionNonCommercial NoDerivs CC BYNCND) / , .
9
Creative
Commons
,
3.0
http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/rs/legalcode.sr-Cyrl ( 29. 8. 2014).

10
, , ,
.
402

, ,
. ,
,
, ,
(Corbett 2011). ,
, ,
. , , . , ,
, .
, .

, . , . , , .11 , . . ,
, ,
.
, ,
, , , ,
,
.
, . .
LVII, 1 (2009): 7797.
Vilanka, O. Communicational Approach to Copyright. Journal of International Commercial Law
and Technology 9, 1 (2014): 5664.
Vorhoof, Dirk. Freedom of Expression, the Media and Journalists, CaseLaw of the European
Court on Human Rights. Strazbourg: IRIS Themes, vol. III, 2013.
11
,

,
. : 2009.
403

Deklaracija Komiteta ministara o ljudskim pravima i vladavini prava u informatikom drutvu. U
Zbornik pravnih instrumenata Saveta Evrope u vezi sa medijima (2. dop. izdanje), urednik
Vladan Joksimovi, 305315. Beograd: Savet Evrope, Kancelarija u Beogradu, 2006.
, , 4. 1950. .
. , . 104/2009, 99/2011 119/2012.
.
, . 9/2003.
.
, . 19/2009.
Zbornik pravnih instrumenata Saveta Evrope u vezi sa medijima (2. dopunjeno izdanje), urednik
Vladan Joksimovi. Beograd: Savet Evrope, Kancelarija u Beogradu, 2006.
Jarvinen, Heini. Summary Report on the Responses to Copyright Public Consultation. EDRI
News Digest, Biweekly Newsletter about Digital Civil Rights in Europe, number 1215,
July 30, 2014. Available at: http://edri.org/edri-gram/edri-gram-12-15/
Corbett, Susan. Cretive Commons Licences, the Copyright Regime and the Online Community
Is there a Fatal Disconnect? Modern Law Review 74, 4 (2011): 503531.
. . 85/2005, 88/2005 .,
107/2005 ., 72/2009, 111/2009, 121/2012 i 104/2013.
Lessig, Lawrence. Code: Version 2.0. Basic Books, 2006.
Lessig, Lawrence. The Future of Ideas The Fate of the Commons in a Connected World. New
York: Random House, 2001.
Lessig, Lawrence. Free Culture How Big Media Uses Technology and the Law to Lock Down Culture and Control Creativity. New York: The Penguin Press, 2004.
Lessig, Lawrence. Remix Making Art and Commerce Thrive in the Hybrid Economy. Bloomsbury
Publishing, PLC, 2008.
, . . : , 2013.
Novaria, Matthew. Piracy of Online News: A Moral Rights Approach to Protecting a Journaliss
Right of Attribution and Right of Integrity. Journal of Art, Technology & Intellectual
Property Law 24, 4 (2014): 295338.
Oswald, M. Reflections and Analysis: Freedom of Information in Cyberspace: What now for Copyright? International Review of Law, Computers & Technology 26, 23 (2012): 245255.
Preporuka br. R (2001) 7 Komiteta ministara dravama lanicama o merama za zatitu autorskih i
srodnih prava i borbu protiv piraterije, naroito u ditigalnom okruenju. U Zbornik pravnih instrumenata Saveta Evrope u vezi sa medijima (drugo dopunjeno izdanje), urednik
Vladan Joksimovi, 251256. Beograd: Savet Evrope, Kancelarija u Beogradu, 2006.
Preporuka br. R (95) 1 Komiteta ministara dravama lanicama o merama protiv tonske i audiovizuelne piraterije. U Zbornik pravnih instrumenata Saveta Evrope u vezi sa medijima
(drugo dopunjeno izdanje), urednik Vladan Joksimovi, 4953. Beograd: Savet Evrope,
Kancelarija u Beogradu, 2006.
, . - ,
. : Clio, 2009.
Report on the Responses to the Public Consultation on the Review of the EU Copyright Rules.
European Commission Directorate General Internal Market and Services (DG MARKT),
July 2014.
Recommendation No. R (88) 2 of the Committees of Ministers to the Member States on Measures
to Combat Privacy in the Field of Copyright and Neighbouring Rights. Available at:
http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/cm/rec%281988%29002_EN.asp.
, , . . : , 2010.
, , 10. 1948. .
404

THE PROTECTION OF COPYRIGHT LAW AND THE RIGHT TO
FREEDOM OF EXPRESSION ON THE INTERNET
Summary: This paper aims to present the mechanisms of copyright law protection on the
Internet, the most common breaches of that right, as well as the relation between the
copyright law and the right to freedom of expression on the Internet. This article will, in
particular, focus on new movement that was established in the beginning of twenty first
century creative commons licences where authors offer some of the usage rights to
public, so that the work can be used easier in public domain.
The copyright law in this paper will be examined from the regulatory point of view (international organizations, European Union, the Republic of Serbia), authors perspective
and of the copyright material users on the Internet. Several case studies on breaches of
copyright law on the Internet will be presented.
Copyright law has become more vulnerable than ever, nowadays, with the rise of the Internet. By one click, the work can be not only copied, but further distributed at easy.
The paper will communicate the copyright options under creative commons licences,
where author remains the creator of the work, but can now offer some of the usage rights
to public, under strictly defined conditions.
Finally, the paper will explain the relation between the copyright and the right to freedom of expression, enlightening the points where these two rights meet as well as clarifying when each of them prevails over the other.
The expected impact of presenting this paper could be awareness raising of the academic
community on various models of protecting the copyright law on the Internet. The paper
will also facilitate when the enforcement of copyright law could result in the interference
with the right to freedom of expression on the Internet.
Key words: copyright, Internet, freedom of expression, creative commons licence, author.
405

34:004.738.5
milicamaslacak@gmail.com
: , , ,
, , .
.
()
.
,

. , ,
.
, .
, ,
,

.
: , , , , , .
, ,
,
, . -

.
.
,
,
( ). , .

, .
,
'' ,
, ... ' ' ( 1997, 18990).
,
, . . . ( ) , /.
21. ,
, .
,
,
.
, , . , ,
,
. , ,
,
,
.
, . , , ,
,
. .

, !
408

, .
.
, ,
, , , .
(2007, 318) . , , ,
. : / , , , .
1.
, , :
, , . ; ;
, , ... ;
(Trager and
Dikerson 1999, 13). ,
.
(Doukidis, Mylonopoulos, and Pouloudi 2004, 3).
Yahoo ( ) 2000. ,
. , Yahoo , ( ). Yahoo
,

, , . ( ), Yahoo ( : Goldsmith and Wu 2006). Yahoo
( 2009, 129).
409

, , 1996.
:
. .

.
( : https://projects.eff.org/~barlow/Declaration-Final.html).
,
, (Winseck 2002, 98).
,

.
, .
. , , , ,
. ,
( 2009, 135). , .

,
, , , ,
.
15 , (
, ).
, , , ....1
, , : , , , , , . ,
, , , 1
: ( ,
44, 30. 2010, . 3).
410

,
,
. ,
,
.
, .

: , , , , , -, , , , , ,
,
. ,
.
,
,

CTRL+C CTRL+V Copy Paste.

, . ,

24 . ,
, ( ) ,
.

.
,

, . ,

.

V ( viewer control violence control)
. ,
, ., .
,
411

, , V (, ).
.
, ( ) ,

. 5GB
download 2 GBN upload 10 , . . , . , .
2.

,
( 2010,
22). , ,
, , . , , , . ,
. ,
,
, .
,
. , . , , Wb 2.0
, (een
2008, 17). , :
, ,
.
, , , . , .
,
-, , YouTube .
412

,
, ( , ),
.
, , ,
().
,
. , , 32, , ,
. ,
, , ,
,
. ,
.
( ),
, .
,
, , . . ,

.
,
. ,
, , , ( ) ( , ).
,
. ,

:
.
( : http://handbook.reuters.com/index.php/The_
Essentials_of_Reuters_sourcing#Picking_up_from_Twitter_and_social_media).2
2
( 2010. ) copyright- Attributor 400.000

. journalism.co.uk, -
44.000 . : ( -
413

,
()
, , .

,
, ,
.
, ,
.
, , . ,

, ,
,
,
,
...
, ,
. . Facebooka ? , ?
3.

, , , ( ), , , .

,

.
,
.
,
) ( ). 75% ( :
http://www.journalism.co.uk/news/six-month-us-study-finds-more-than-400-000-articles-illegallyrepublished/s2/a541479/#, 4. 3. 2014.
414

, , .
, ,
( ),
.
, . .
(Rosenberg, Geldrman, 2008,18). , ( )
().
(2007, 189)
, ,
. ' ' ,
. , (2010, 23) ,
. ,
, ,
.
() . , , ,
, , ,
.
( ),
, , ,
.
, , .

, ,
.
, . , ,
- , .
, Barnes&Noble, T,
. ,
,
415

.

.
,
, ,
. , , Pentagon Papers,
WikiLeaks ( WikiLeaks , 40 ),
.
,
, copypaste , / . . , , www.plagiarismchecker.com , ( ), .
, ,
, .
. , ,
,
.
,

,
.
, , ,
, .

. ,
.
,
.
416

,
.
, (, ) .
,
.
,
, .
, .
,
. ,

ffshore .
ffshore . 1994. 10 , (
).
Bubonji, Mladen. Zablude o Internetu bez granica. CM: asopis za upravljanje komuniciranjem
4, 12 (2009): 127141.
Winseck, D. Society Illusions of Perfect Information and Fantasies of Control in the Information.
New
Media
Society,
2002.
:
http://handbook.reuters.com/index.php/The_Essentials_of_Reuters_sourcing#Picking_up
_from_Twitter_and_social_media.
Goldsmith, Jack and Tim Wu. Who Controls the Internet? Illusion of a Bordless World. New York
and Oxford: Oxford University Press, 2006.
, . . : Clio, 2007.
Deuze, Mark. The Web and its Journalisms: Considering the Consequences of Different Types of
Newsmedia On-line. London: New Media & Society, 2003.
Doukidis, Grgios, Nikolaos Mylonopoulos, and Nancy Pouloudi. Social and Economic Transformation in the Digital Era. USA: Idea Group Publishing, 2004.
, . . :
, 2007.
, . . : , 2007.
Keen, Andrew. The Cult of the Amateur: How todays Internet is kiling our culture. USA:
Doubleday, 2008.
, . . : Clio, 2010.
Rosenberg, Howard. Geldrman Charles. No Time to Think: The Menance of the 24Hour News
Cycle. New York and London: Continuum International Publishing Group Ltd., 2008.
Trager, Rober and Donna Dikerson. Freedom of Expression in 21st Century. USA: SAGE, 1999.
, . Mediamorphosis. : Clio, 2004.
417

ADVANTAGES AND LIMITATIONS OF THE ONLINE
MEDIA SPACE REGULATION
Summary: Deuzes liquid journalism, which includes the information in the form of weightless goods or services, introduces anew to the media scene the issues of intellectual
property, copyright, changes to the concept of ideas and ethics ownership, problems in
regulation of this segment of the media industry and the applicability of national legislation to the global media, i.e. the global product, without compromising the freedom of the
press. The analysis in this paper will also focus on a switch of ideas and creativity holders, which may range from individuals to the legal entities or may bring more and more
often to the phenomenon of the court shopping. At the same time, the advancement in
technology facilitates the (illegal) distribution of digital information, eliminating the
former natural shield price of the reproduction after the first copy.
The copyright law protects the form and not the content of the work, which represents a
particular problem, regarding the fact that the form is the least stable and the most liquid
part of the information in a fourscreen world. In domestic law, not recognising journalistic text as a copyrighted work, unlike journalistic photograph, represents an additional
problem in protection or collection of the content. The applicable law on electronic communications also fails to recognise the producers and distributors of the online media
content, which allows an arbitrary action in network publishing.
It is necessary to clearly organise the online media zone, which is shown by a large
number of hacker attacks, various types of online abuse, increase in the number of Missionary Church of Kopimism members, as well as by a drop in the time the media gets to
verify the information. Therefore, this paper considers the possibility to control the content on the Internet, in the tradition of the Vchip, and the possibility to introduce charging of content transmission depending on the purpose of use, instead of payment by the
amount of content material and flow rate.
Key words: journalism, media, Internet, law, protection, content.
418

347.78:004.738.5

,
dragan@prlja.info
: . , .
.

, (Creative Common Licenses).
: , , , , .
1.
, (, , , , .). , ,

. , .
. : ,
, , , , .
, ,
. 1 : .
, ,
, .
1
http://www.poslovnazena.biz/poslovanje/zastita-intelektualne-svojine-u-srbiji-1-1186.

, , (
, ), (, , ),
, , ( , , ,
, , .), , , , ,
, , , .2
,
. .
(. copyright)
, .
(. public domain),
.
.

, ( )
. ( ; : http://sr.wikipedia.org/).

. , . 19 . ,
, 1878.

, , . 1886.
(Dusollier 2010).
. , . (Dusollier 2010).
,

().
, , , .
, , . . .
.
2
( , . 104/2009, 99/2011).
420

, . ,
, , ,
/ ,
, ,
,
.
,

. (Dusollier 2010)
,
. , .
, , , , , , .

, ,
, , ,
,
.
:
. :
( , , , .), ; , ; ,

( , , ,
, , , .) (Dusollier 2010).
. . .
20 ,
. : 1. 1. 1923.
95 1. ,
70 1. , ,
.
. .
. ,
, copyleft , Creative Common 0 . , ,
(
421

) , .
, .
2030
. 2003

(Dusollier 2010).

. , .
( :
http://creativecommons.org.rs/faq).
: ,
, .
, , , , .

. ,
(Dusollier 2010).

.
(Digital Rights Management ) (
: 2011, 186198) . , , . , y
. ,
Digital Restrictions Management ( 2006).
2.
,

, .
,
. 422

: , , , , (Dusollier 2010).
2007. The European Union Public Licence (). 22 .
100 , ( : http://www.osor.eu/eupl).
(. Copyleft)
(Open Content License)
.
(Liang 2004).

. , , .

, , , . , , , , , .
. .
.
.
.
. , , , , , .

. .
. ,
, , (Liang
2004).

,
.

. :
423

.
,
. , , .,
. , ,
.
,
. ,
,
.
, ,
. , ,
,
,
. ,
,
. ,
(Liang 2004).
3.
,

.
, .

. ,
. .
, ,
, .
.

.
. ,
.
, .

. 424

.

.
.
. . , .

,
(Liang 2004).
, .
, , (Liang 2004).
2000
, , .
(Liang 2004).

.
1984.
X. General Public Licence ( )
. .
: , , . ,
Copyleft, ,
,
. .
. ,
GNU Free Documentation Licence ( ) .
.
( 2006).

. 425

, ( , W). , , , (copyleft).
. ( 1998.
2004.) .
, , , .

, 6
( 2006).
4. (CREATIVE COMMONS LICENSES)
, , 2001.
(Lawrence Lesig), , , , ,
(Dusollier 2010).

,
. ,
. ,
. . ,
. y ,
.
, , . ,
. . , : .
( 2006).

,
( 2006).
x

.
426

, ( 2006).

.
,
. .

( 2006).
:
. . ,
, , , . .
. . ,
, ,
. .
. . ,
, ,
,
. .
,
.
. .
, , ,
.
.
. . , , , ,
.
.
. . ,
, ,
.
. , . .
,

.

, .
2010.
(Creative Commons Zero CC0) w ( 2010. )
427

. (Amsterdam's Institute for Information Law)

.3

. .
, . , ,
, , .

.

.
,
, .
.

.
. , .

.
, . . : , 2010.
Dusollier, Sverine. Scoping Study on Copyright and Related Rights and the Public Domain, Wipo,
2010. : http://www.wipo.int/ip-development/en/ agenda/pdf/scoping_study_cr.
pdf.
( , . 104/2009, 99/2011).
:
http://www.poslovnazena.biz/poslovanje/zastita-intelektualne-svojine-u-srbiji-1-1186
. , 2006. :
http://www.bos.rs/cepit/idrustvo2/tema14/zajednica.pdf
New governmental usage of open licences in the Netherlands and UK (2010). :

http://www.edri.org/edrigram/number8.7/open-content-government-uk-netherlands.
428

Liang, Lawrence. Guide to Open Content Licenses, 2004. : http://media.opencultures.
net/open_content_guide/ocl_v1.2.pdf.
New Governmental Usage of Open Licences in the Netherlands and UK, 2010. :
http://www.edri.org/edrigram/number8.7/open-content-government-uk-netherlands.
, . . : , 2010.
, , . . : , 2012.
, . . : , 2011.
INTERNET AND FREE EXCHANGE OF INFORMATION LEGAL ASPECTS

Summary: The Internet has changed the world in which we live. Never before has information and works of authorship were not as available, but has never before been so much
abuse of copyright. The existing legal framework whose main goal is to protect the copyright in accordance with the number of requests for the removal of barriers to the free exchange of information and further creative work. In the search for appropriate solutions
to reconcile the need for the free exchange of information and the need for protection of
copyright on the internet there are various types of licenses which are today the most
appropriate open content licenses, or licenses the creative community (Creative Common
Licenses).
Key words: internet, intellectual property, copyright, open content licenses, license creative community.
429

343.3/.7:004.738.5

,

sanja.prlja@gmail.com
: , , . , .
, .
, .
, ,
.
: , , , .

.
cybercrime
. ( 2010, 48).

.
.
, . ,
; , .
, ; , ,
.
,
( 2009, 161162).

,
.
2013. 13,1
, 1 2 , 2012. 12,6
(State of California, Department of ustice, Identity heft, :
http://oag.ca.gov/idtheft).

. , , . 2009
48 (Robinson 2011, 26).
1.

.
.

, .

, . ,
, . ,
, ,
( ).
.
. , .
, , ,
. ,
( , , , , , , , , ,
(Robinson 2011, 16).

, , , , , .

. ,
432

. ( ,
) , .
: ,
, ,
.
facebook
, ,
, , . , ( , , , , , ).
, ,

,
, .,
.
(Identity
Theft Assumption and Deterrence Act; the Identity Theft Act; U.S. Public Law 105318)
, ,
, ,
,

.
,
. 1996.
OL (America online),
. 1990.
,
, .
, . , ,
(,
2011, 81).
2.

: . , .
. 1995.
433
95/46/.
. 2 2001. , on line .
2000.
( ).
.
2005.
.

. .
: , , .
1
Eu Data Protection Directive 95/46/EC of the European Parliament and of the Council of 24
October 1995 on the protection of individuals with regard to the processing of personal data and on
the free movement of such data, Official Journal L 281, 23/11/1995
2
Convention on cyber crime, : http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/185.htm.
3
Neil Robinson et al., Comparative Study on Legislative and Non Legislative Measures to Combat
Identity Theft and Identity Related Crime: Final Report, (Rand Europe and Time-Lex, 2011.), .
41, : http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/e-library/documents/policies/organizedcrime-and-human-trafficking/cybercrime/docs/rand_study_tr-982-ec_en.pdf
434
. : , ,
.
1998.
.4 ,

.
, .

. :
,
, , ,
, , , , .5
2007.
.
,
4
U.S. Congress Identity Theft and Assumption Deterrence Act of 1998 (Public law 105-318, 112
Stat. 3007-3012).
5
Texas Penal Code, : http://www.statutes.legis.state.tx.us/docs/PE/htm/PE.32.htm
435

, ,
(,
2011, 121).
2009. (Robinson 2011, 48). .
, , ,

6 .7 (UK
Credit Industry Fraud Avoidance Service (CIFAS))
(,
2011, 121).
2000
2002.
43423. 75.000
. :

.
. . . 66
2000, 2009.
, (Robinson 2011, 82).
2008. 143 . ,
.
,
.8
6
Queensland Criminal Code and Civil Liability Amendment Act 2007, 2007.
Sauth Australia Criminal Law Consolidation (Identity Theft) Amendment Act 2003,
2004.
8
Kazenski zakonik, Uradni list RS, br.55/08, 66/08, 39/09, 55/09, :
http://www.uradni-list.si/1/objava.jsp?urlurid=20082296
7
436

.
.
. ,
9 .
XXVII .
298 304 : , , , , , , ,
,
.10
,
. : , ,
, , , , .. , ..
.
,
, .
( 2001, 2004. ) 2005, 2009. . ; ,
; ( 2010, 62).
3.
. . .
,
.
9
October 1995 on the protection of individuals with regard to the processing of personal data and on
the free movement of such data, Official Journal L 281, 23/11/1995
10
, ( . 85/2005, 88/2005, 107/2005, 72/2009,
111/2009, 121/2012, 104/2013)
437

, . . ,
.
1. 2014. . , URL . .
.
. , .
, .
https (
, ) . https
, .
.

: , , Global VP Security
Research, Trend Micro. .11
: 2002.
, 2003.
, 2004.
,
, ,
. 2008.
,
. off
line on line : 2004. , 2009. . 2008.
. 2000
on line . on line
, .
. 2004.
11
- , :
http://www.personalmag.rs/it/napadi-za-kradu-identiteta-u-porastu-klijenti-banaka-najcesce-zrtve/
438

, . ,
. , ,
. 2007
. 2008. .
on line
. .
. ebay
, .
on line . . 2005.
.
: ,

(Robinson 2011, 4078).
.
.
,
.

,

.
, , . ,
, ,
.
,
,
.
439
October 1995 on the Protection of Individuals with Regard to the Processing of Personal
Data and on the Free Movement of Such Data. Official Journal L 281, 23/11/1995.
Identity Theft Assumption and Deterrence Act; the Identity Theft Act, :
http://www.unclefed.com/ForTaxProfs/irs-wd/1999/9911041.pdf
Kazenski zakonik (Uradni list RS, br.55/08, 66/08, 39/09, 55/09).
: http://www.uradni-list.si/1/objava.jsp?urlurid=20082296
Neil Robinson et al. Comparative Study on Legislative and Non Legislative Measures to Combat
Identity Theft and Identity Related Crime: Final Report (Rand Europe and Time-Lex,
2011).
:
http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/elibrary/documents/policies/organized-crime-and-humantrafficking/cybercrime/docs/rand_study_tr-982-ec_en.pdf
( . 85/2005, 88/2005, 107/2005,
72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013).
Queensland Criminal Code and Civil Liability Amendment Act 2007, 2007.
Convention on Cyber Crime. : http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/185.htm
, . .
3 (2009): 161184.
, . . : , 2010.
, , .
. : , 2011.
Sauth Australia Criminal Law Consolidation (Identity Theft) Amendment Act 2003,
2004.
State of California, Department of Justice, Identity Theft. : http://oag.ca.gov/idtheft.
Texas Penal Code. : http://www.statutes.legis.state.tx.us/docs/PE/htm/PE.32.htm
U. S. Congress Identity Theft and Assumption Deterrence Act of 1998 (Public law 105-318, 112
Stat. 30073012).
INTERNET AND IDENTITY THEFT

Summary: Globalization and the development of information technologies and the Internet have enabled significant progress in many areas of life, but they also are a number of
forms of criminal activity. One of these activities is often present on the Internet is identity theft, and one of fraud internet users. The thieves steal personal data of Internet users,
and then with the help of the data and false identities conduct financial or drorisnici where stolen identities are often not even aware of the theft and are also consequences for them
more difficult. Fighting identity theft involves a good legislative framework, a good way of
collecting evidence and conducting investigations and rapid and effective procedure to identity thieves were caught and punished.
Key words: internet, identity theft, law, computer crime.
440
, ,
, /
INTERNET, YOUTH,
TERRORISM, RELIGION
DECA NA INTERNETU I ONLAJN DRUTVENIM MREAMA

UDK 004.738.5-053.2
Slobodan Miladinovi
Univerzitet u Beogradu, Fakultet organizacionih nauka
miladinovic@fon.rs
Saetak: Razvojem informaciono komunikacionih tehnologija internet je uao u svakodnevnu upotrebu. Danas ga u najveoj meri koriste mlae generacije. Njegova upotreba je veoma rasprostranjena i kod pripadnika dejeg uzrasta tj. mlaih od 18 godina. Ovim radom se nastoji, na bazi rezultata empirijskog istraivanja, utvrditi u kojoj meri generacije mlae od 18 godina koriste internet, koji ih sadraji na internetu najvie interesuju i koliko uestalo ga poseuju. Takoe se nastoji
da se utvrde razmere prisustva dece na onlajn drutvenim mreama. U tom kontekstu je jedan od
ciljeva rada da se utvrde obrasci povezivanja preko onlajn drutvenih mrea. Ovi podaci se dovode
u vezu sa bezbednou dece i drugih korisnika na internetu. Osnovna pretpostavka istraivanja je
da deca nisu upoznata sa opasnostima neopreznog i nekontrolisanog ostavljanja sopstvenih podataka i drugih materijala na uvid drugim korisnicima onlajn drutvenih mrea kao i da deca uestalim korienjem onlajn drutvenih mrea zanemaruju socijalne kontakte u realnom ivotu.
Kljune rei: deca, internet, drutvene mree.
Kuni ili personalni raunari su na naim prostorima prisutni oko tri decenije.
Njihov dolazak su, kao uostalom i veinu drugih novina, najspremnije doekali upravo
pripadnici mlaih generacija. tavie raunari su u svakodnevnu upotrebu uli pre svega
kao jedan vid sofisticirane deije igrake i oni su od starijih shvaeni samo kao kune
varijante u to vreme veoma popularnih aparata za video igrice. To je bilo vreme sada ve
legendarnih Spektruma i Komodora. Ozbiljnija primena raunara stupila je na scenu neznatno kasnije pojavom takozvanih PC raunara i ozbiljnijih softvera za obradu teksta, tabline kalkulacije, grafiki dizajn, pripremu za tampu kao i za druge namene. U to vreme su odrasli raunare doivljavali kao veoma inteligentne maine koje su mogle bre i
bolje od njih da urade puno toga i zbog toga im pristupali sa strahopotovanjem, dok su
ih deca doivljavala kao glupe maine koje su mogle da urade sve ono to se od njih
trai. Tada je uspostavljen generacijski jaz korisnika raunara koji, ini se, jo uvek traje.
Danas je postalo sasvim uobiajeno da internet sagledavamo kroz sve vee prisustvo sajtova drutvenih mrea u svakodnevnom ivotu ljudi. Razvojem informacionih
tehnologija je stvaranje drutvenih mrea preneseno iz realnog u virtuelni svet raunar
Rad je uraen u okviru projekta Tradicija, modernizacija i nacionalni identitet u Srbiji i na Balkanu u procesu evropskih integracija (179074), koji realizuje Centar za socioloka istraivanja Filozofskog fakulteta u Niu, a finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja RS.
Slobodan Miladinovi
skih mrea. Istraivai su zakljuili da se rastua popularnost ovih sajtova zasniva na njihovoj primarnoj zasnovanosti na korisnicima kao i na uspostavljanju stalne interakcije
meu njima. Ranije je internet omoguavao jednosmernu isporuku informacija ka korisniku dok sada korisnici vie ne preuzimaju informacije ve ih kreiraju, dele i razmenjuju
tako da oni vie nisu potroai ve stvaraoci sadraja na internetu (Selwin 2012).
Vlasnici profila na drutvenim mreama obino nastavljaju komunikaciju sa onima koji su prisutni u njihovom svakodnevnom ivotu a znatno ree otpoinju komunikaciju sa dotad nepoznatim osobama. Korisnik koji otvara profil se stavlja u centar svog
virtuelnog sveta kreirajui sadraje koje e ponuditi na uvid ostalima. Za razliku od realnih drutvenih mrea koje se veoma esto formiraju po interesnoj osnovi onlajn drutvene
mree se uglavnom organizuju oko ljudi ili preciznije oko profila tako da se pojavljuju kao
egocentrine mree sa pojedincem u centru sopstvene zajednice (Boyd and Ellison 2008).
Iako drutvene mree na internetu postoje relativno dugo jo uvek nije formulisana njihova opteprihvaena definicija. B. Lindzi pod onlajn drutvenim mreama podrazumeva internet aplikacije koje omoguavaju ljudima da ostvaruju interakciju i dele informacije (Lindsay 2011). Neto iru varijantu je dao A. Montanjeze koji pod istim podrazumeva alate za povezivanje i komunikaciju koji su dostupni iskljuivo u sajber prostoru ije je funkcionisanje zasnovano na tehnolokim hardverskim (internet i mobilne
mree) i softverskim (Facebook, Twitter, MySpace, Linkedin, YouTube i sl.) platformama
zahvaljujui kojima korisnici mogu da: komuniciraju jedni s drugima, dele razliite vrste
sadraja (video, foto, slikovne, tekstualne, zvune i druge zapise), grade i uvruju mree na jednom ili vie polja (profesionalnom, porodinom, drutvenom, kulturnom, religijskom, politikom itd.) i razvijaju i definiu sopstveni identitet (Montagnese 2012).
U najirem smislu onlajn drutvene mree su oblik interakcije pri kojima se pomou postojeih poznanika ostvaruju virtuelni kontakti sa drugim osobama, prijateljima
prijatelja ali i potpuno nepoznatim ljudima. Pod drutvenim mreama na internetu se
uglavnom podrazumevaju web sajtovi iji je cilj ostvarivanje takvih interakcija. U literaturi je esto spominjana definicija onlajn drutvenih mrea po kojoj se iste odreuju kao
mreno zasnovani servisi koji dozvoljavaju pojedincima da kreiraju javne ili polujavne
profile unutar omeenog sistema, artikuliu listu ostalih korisnika mree sa kojima su povezani i vide i ukrtaju svoju listu kontakata sa onima koje su napravili drugi unutar sistema (Boyd and Ellison 2008) s tim da priroda i nomenklatura tih veza moe varirati od
sajta do sajta.
Poseban kvalitet tih sajtova je da oni omoguavaju korisnicima da oblikuju i uine dostupnim na uvid drugim korisnicima svoje line mree i da ostvaruju meusobnu interakciju. Time je mogue ostvariti vezu pojedinaca koji na drugi nain zbog objektivnih
razloga (najee fizike nedostupnosti) ne mogu biti povezani. Naravno, nije obavezno
da se na ovim mreama trae novi kontakti ve bi pre trebalo da bude uobiajeno se kontakti odravaju sa onima koji su sastavni deo postojeih veza iz realnog ivota te da isti
budu vidljivi. Naglasak je na zajednici koja se formira na bazi zajednikih interesovanja
iju sutinu ini olakano otvaranje kanala za slanje i razmenu informacija, pa ak i olakano vezivanje emocija za sadraj tih poruka (Mislove, Marcon, Gummadi, Druschel, and
Bhattacharjee 2007). Ovi sajtovi predstavljaju nove oblike drutvenosti kroz virtuelno odravanje veza sa drugima a u cilju ostvarivanja nekog oblika javne afirmacije. Dakle, radi
se o globalnim virtuelnim zajednicama (koje karakterie odsustvo fizikog prostora tzv.
onlajn mesta) koje povezuju grupu ljudi na jednom mestu sa ciljem razmene kontakata radi
ostvarenja nekog zajednikog cilja. Ovaj vid komunikacije je u novije vreme postao po444
Deca na internetu i onlajn drutvenim mreama

sebno omiljen kod pripadnika mlaih generacija, mada polako osvaja i starije i naravno
obrazovane i one koji se mogu smatrati informatiki pismenim u najirem znaenju te rei.
Nema sumnje da je korist od prisustva na onlajn drutvenim mreama jedan od
bitnih motiva to im danas veliki broj ljudi pristupa. Prednosti umreenosti se pre svega
ogledaju u povezanosti sa drugima i koristi koja moe da sledi iz takve povezanosti (razmena informacija, lina i profesionalna promocija, upoznavanje sa istomiljenicima ili
onima koji dele iste ciljeve, interese i vrednosti itd.). Nedostatci od prisustva na drutvenim mreama se uglavnom kreu u domenu ugroavanja privatnosti podataka koji se
stavljaju drugima na uvid mada ne treba zanemariti ni opasnost od zamene realnog sveta
virtuelnim i otuenosti koja iz toga prirodno sledi pa ak i potencijalnog sticanja patoloke zavisnosti od interneta, to je inae mogua ali i relativno retka pojava.
U daljem tekstu bie analizirani rezultati istraivanja Jaanje granine i visokotehnoloke bezbednosti koje je uraeno u okviru Tvining projekta EU Uspostavljanje
efikasnog sistema za spreavanje i suzbijanje nezakonitih migracija na teritoriji Republike Srbije koji je sproveden u Ministarstvu unutranjih poslova u Odeljenju za borbu protiv visokotehnolokog kriminala i Upravi granine policije. U ovom radu e biti korien
poduzorak maloletnih lica koji ini 625 ispitanika starijih od 6 i mlaih od 18 godina. U
ovom radu maloletna lica posmatramo kao decu s obzirom da se prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima deteta pod decom podrazumevaju sva lica koja nisu napunila 18
godina ukoliko to lokalnim zakonima nije propisano drugaije (Konvencija o pravima deteta 1989).
Pretpostavka od koje emo poi u analizu ovih podataka je da su pripadnici deijeg uzrasta prvi prihvatili raunare i poeli da ih svakodnevno koriste te da je jo u vreme kada su stigli na nae prostore formiran generacijski jaz u korienju istih. U skladu s
tim pretpostavljamo da su mladi, ukljuujui i mlade deijeg uzrasta gotovo u potpunosti
ovladali ovim sredstvima ali da nisu u potpunosti upoznati sa opasnostima i pretnjama sa
kojima se mogu susresti kao korisnici interneta.
Tabela 1.
ukrtanje Godine starosti * Da li znate da koristite raunar?
Da li znate da koristite raunar?
da
ne
69
94,6%
5,4%
1013 100,0%
Godine starosti
1415 99,1%
0,9%
1617 98,6%
1,4%
Total
100,0%
100,0%
100,0%
100,0%
Potvrda ovome je nalaz istraivanja po kojem najmlai deo nae populacije gotovo u potpunosti vlada raunarima i moe da ih koristi za razliite namene. Na bazi dobijenih podataka se moe zakljuiti da gotovo stoprocentno (98,5%) populacija dejeg
uzrasta zna da rukuje raunarima to se ne bi moglo rei za starije generacije. Potvrdu tvrdnji da je korienje raunara kod nas, bar kada je u pitanju deiji uzrast, ulo u optu
upotrebu nalazimo i u istraivanju obavljenom u ruralnim podrujima borske optine koje
je pokazalo da 96,8% dece iz ruralnih podruja koristi raunar van kole (Stevanovi,
Mitovski, ivkovi, trbac, ivkovi, Mladenovi, Vaskovi 2014). Naravno, jedan od
razloga tome je i injenica da se deca ve u niim razredima osnovne kole upoznaju sa
445
Slobodan Miladinovi
osnovama rada na raunarima dok odrasli to ine tek ako imaju kakv lini motiv da njima
ovladaju. Da je to tako i da postoji digitalni jaz na relaciji deca odrasli potvruju i
nalazi naeg istraivanja, na delu uzorka starijih od 18 godina, po kojima kod starijih od
45 godina drastino opada broj onih koji znaju da koriste raunare tako da u populaciji
starosti od 4560 godina takvih ima dve treine a kod starijih od 60 godina tek jedna
treina (Miladinovi 2014, 45).
Tabela 2.
Godine starosti
ukrtanje Godine starosti * Da li koristite internet?

Da li koristite internet?
da
ne
69
88,8%
11,2%
1013 97,1%
2,9%
1415 98,1%
1,9%
1617 98,6%
1,4%
Total
100,0%
100,0%
100,0%
100,0%
Da se radi o generaciji koja ivi i raste sa informacionokomunikacionim tehnologijama potvruje nalaz da 96,6% dece koristi internet. Najmanje ih je u uzrastu od 6
9 godina (88,8%) a sa starou njihov broj se uveava tako da ih kod starijih od deset godina ima preko 97%. Oigledno da deijem uzrastu raunari i njihova upotreba ne predstavljaju nikakvu nepoznanicu. Naprotiv oni su sa njima do te mere familijarni da se na njih
s opravom odnosi termin digitalni uroenici.1 Primera radi samo da navedemo da je u periodu od 2004 do 2009. broj dece koja koriste internet je porasao za 18% dok se u isto
vreme broj odraslih korisnika uveao za 10% (Deca i internet). Dakle, u globalnim razmerama se broj dece koja koriste internet uveava takorei dvostruko brim tempom od broja
odraslih.
I u naem istraivanju, na delu uzorka koji je bio posveen odrasloj populaciji,
se pokazalo da internet navie koriste punoletna lica starosti od 1830 godina (97,1%),
dakle mladi, odnosno oni koji su jo kao deca imali prilike da upoznaju raunare i njihovu primenu. Ovde se dakle radi o onom segmentu populacije koji takoe s pravom moe
poneti naziv digitalni uroenici. Ve u populaciji starosti 3045 godina njihovo uee
opada na 91,8% da bi kod sledee kohorte (4560 godina) palo na tri etvrtine a kod starijih od 60 godina na neto malo ispod jedne etvrtine (Miladinovi 2014, 5355). Moemo zakljuiti da se god generacija starosti od 4045 godina javlja digitalni jaz koji razdvaja aktivne korisnike raunara i interneta od onih koji to nisu. Oni koji se nalaze iza ovih
granica raunare i Internet uglavnom koriste radi potrebe posla odnosno najee, kada je
re o linoj upotrebi, radi komunikacije sa decom i roacima koji ive u udaljenim mestima. Dakle, radi se o onom delu populacije koji je u vreme dolaska prvih raunara na domae trite, manjevie, ve bio prerastao deiji uzrast i koji se do danas nije adaptirao
na upotrebu raunara u svakodnevnom ivotu.
1
Mark Prenski (Prensky) (2001) poetkom prole decenije konstatovao je da sada na scenu stupa
neka nova generacija uenika koja je odrastala sa novim tehnologijama i koja na potpuno nov nain
razmilja u odnosu na prethodne generacije sa kojima se uspostavlja diskontinuitet. Prenski pripadnike ove generacije naziva digitalnim uroenicima iji je maternji jezik ustvari digitalni jezik kompjutera, video igara i interneta.
446

Tabela 3.
17,1%
4,9%
4,6%
0,9%
34,1%
28,9%
12,0%
12,1%
17,1%
26,0%
27,8%
19,6%
19,5%
31,4%
38,9%
48,6%
svakodnevno
preko pet sati
6,1%
4,4%
0,9%
2,8%
svakodnevno od
jednog do pet
sati
svakodnevno do
jednog sata
69
1013
1415
1617
nekoliko puta
nedeljno
Godine
starosti
jednom nedeljno
nekoliko puta
meseno
ukrtanje Godine starosti * Ako koristite internet, koliko esto?

Ako koristite internet, koliko esto?
6,1%
4,4%
15,7%
15,9%
Total
100,0%
100,0%
100,0%
100,0%
Danas je situacija znaajno drugaija. Danas se deca jo od malih nogu upoznaju

s internetom. Moglo bi se rei da internet uzima primat nad ostalim dejim igrakama
jo u najranijem dobu, verovatno znatno pre navrene este godine od koje poinje najmlai segment naeg uzorka. Prema nalazima naeg istraivanja velika veina dece internet koristi svakodnevno. Svakodnevna upotreba ja najrea kod mlaih od deset godina
(42,7% korisnika). Ve u grupi starosti od 1013 godina njihov broj se vidno uveava i
raste na 61,8% svakodnevnih korisnika. Meu decom uzrasta od 1415 godina takvih je
82,45 a kod najstarijeg dejeg uzrasta ih je 84,7%. Naravno, prisustvo na internetu ne treba shvatiti bukvalno s obzirom da ak i kada rade neto drugo s raunarom, internet je aktivan tako da to ne mora biti vreme provedeno u kontinuitetu na internetu, ali je ipak u pitanju njegova redovna upotreba. On je danas dostupan na vie naina. Treba napomenuti
da, pored raunara, veliki broj dece poseduje i mobilne telefone kojima je mogue pristupiti internetu, tavie, postoje indicije da deca u ogromnoj veini sluajeva poseduju tzv.
smart (pametne) telefone koji na dananjem stepenu razvoja ve predstavljaju raunare u
malom, i ne samo raunare ve imaju i niz drugih funkcija koje za valjano obavljanje zahtevaju podrku interneta.
Iz podataka je vidno da meu pripadnicima starijeg deijeg uzrasta ima veoma
malo onih koji retko koriste internet (jednom nedeljno i ree). Takvih je 5,5% dece od 14
15 godina a samo 3,7% u uzrastu od 1617 godina. Ovaj podatak je moda znaajniji od
podatka koliki je broj dece koja svakodnevno koriste internet s obzirom da on reito govori
o tome koliko je malo onih koji ga povremeno ili gotovo nikad ne koriste.
Pitanjem koje sajtove, i koliko esto, poseujete na internetu pokuali smo da
utvrdimo u kom svojstvu i za koje namene najmlae generacije koriste raunare. Dakle,
kao i u vreme kada su se pojavili na naem tritu tako i danas deca raunar koriste prvenstveno kao sredstvo za zabavu (kao igraku). Deci mlaoj od deset godina su ubedljivo
najprivlaniji sajtovi za igrice i njih uestalo (uvek ili esto) poseuje vie od polovine
dece tog uzrasta (56%). Na drugom mestu su muziki odnosno filmski sajtovi koje poseuje 51,5% dece najmlaeg posmatranog uzrasta. Sajtovi drutvenih mrea su nalaze na
treem mestu i uestalo ih poseuje 41,2% dece mlae od deset godina. Ono to upada u
oi je da deca ovog uzrasta u relativno malom broju uestalo poseuju sajtove sa obrazovnim (21,9%) i informativnim (30,0%) sadrajima. Kod starijih godita interesovanje
447
Slobodan Miladinovi
za ove sajtove raste te ih poseuje znatno vei broj dece. Ovo posebno vai za informativne sajtove koje poseuje do dve treine dece starije od deset godina.
Tabela 4.
Koje sajtove poseujete na internetu (i koliko esto)? (odgovori uvek i esto)
Koje sajtove poseujete 69
1013
1415
1617
na internetu (i koliko)?
%
%
%
(Odgovori uvek i esto)
obrazovne
21,9%
35,5%
45,0%
38,6%
informativne
30,0%
47,7%
68,8%
63,9%
muzike
/
51,5%
69,7%
87,4%
79,4%
filmske
za poruke
26,7%
55,1%
71,4%
66,7%
chat roomove
17,9%
26,9%
30,4%
26,0%
drutvene mree 41,2%
68,3%
84,9%
85,0%
za igrice
56,0%
55,3%
57,8%
45,5%
za igre na sreu
11,3%
9,0%
17,5%
19,2%
za preuzimanje
23,2%
54,9%
75,6%
65,5%
filmova i muzike
za upoznavanje
13,0%
10,9%
29,4%
19,0%
za traenje posla 8,7%
4,9%
5,5%
13,0%
neto drugo
14,0%
13,5%
22,5%
37,6%
Kod starijih od deset godina takoe dominiraju sajtovi sa zabavnim sadrajima.
Broj onih koji uestalo poseuju sajtove za igrice se odrava na relativno istom broju kao
kod najmlaih ispitanika dok kod starijih od 16 godina taj broj opada. Generalno, najvee
interesovanje kod njih je za drutvene mree koje uestalo poseuje oko dve treine dece
uzrasta od 1014 i oko 85% starijih od etrnaest godina. Za njima slede muziki/filmski
sajtovi kao i sajtovi za preuzimanje muzike i filmova ali i sajtovi za poruke.
Ono to privlai posebnu panju je podatak da, sa godinama, raste broj onih koji
poseuju sajtove iz kategorije neto drugo. S obzirom da se radi o tinejderskim godinama i s obzirom na informacije koje se relativno esto mogu nai u dnevnoj i ostaloj tampi, koja se poziva na informacije provajdera internet usluga da se najvie poseuju sajtovi pornografskog sadraja, moemo pretpstaviti, kao hipotezu za neko naredno istraivanje, da u ovoj starosnoj kategoriji u vidnoj meri uestvuju i ovi sajtovi te da tinejderi
posredstvom njih dolaze to svojih prvih saznanja iz oblasti seksualnosti. Naravno, tu verovatno ima i drugih sadraja, a njihovo precizno utvrivanje bi moralo biti predmet nekog novog istraivanja. Ono to je indikativno je to da sa godinama kod dece raste interesovanje za razne neklasifikovane sadraje.
Sumnja da deca relativno esto poseuju sajtove sa pornografskom sadrinom bi
trebalo da proizvede izvesnu zabrinutost kako kod roditelja, tako i kod ostalih koji su po
prirodi svog posla zaintereesovani za dobrobit dece. Verovatno da su istovremeno zatajili
i roditelji i kolski sistem za koje su pitanja vezana za ljudsku seksualnost jo uvek tabu
teme. Deca da bi dola do saznanja koji ih u vezi sa ovim interesuju trae alternativne izvore informacija. Naalost, ne retko ih nalaze na pornografskim sajtovima na kojima oni
nisu prikazana saobrazno zrelosti dejeg i tinejerskog uzrasta.
448

Naravno, zabrinutost treba da izazove i podatak da izvesan broj dece poseuje i
sajtove igara na sreu. Internet kockanje je poslednjih godina preraslo u pravu industriju a
sa njom se pojavljuje i problem potencijalnog rasta broja zavisnika od kocke sa svom negativnim reperkusijama koje iz toga slede.
U istraivanju obavljenom u Vojvodini (Dragin, Mukinja, Dukov i Bundalo
2013, 4751) je konstatovano da je deci starosti 1013 godina internet svakodnevno dostupan i da ne njemu dnevno provode od 30 minuta do tri sata te da im roditelji esto, zbog
kolskih obaveza ograniavaju pristup s tim da su vikendom fleksibilniji, te deca tad dobiju dodatnih sat ili dva na internetu. Ovim istraivanjem je utvreno da je veina ove dece aktivna na nekoj od onlajn drutvenih mrea a veini njih su profile otvarali roditelji ili
roaci nekoliko godina ranije. Veina ove dece za prijatelje prihvata samo poznate osobe,
a kad dodaju nepoznatog to je najee zato to s njim imaju vei broj zajednikih prijatelja ili imaju zajednika interesovanja.
Ovakva aktivnost dece na internetu je opta pojava. Tako npr. jedno kanadsko
istraivanje navodi da tamo 48,6% dece uzrasta 68 godina povremeno igra igrica, a 32,5%
to ini esto (Johnson 2010). Niz drugih autora irom sveta navodi sline podatke (Johnson 2011). Ovi nalazi nam samo potvruju da se danas deca vrlo rano upoznaju sa raunarima i internetom, te da je to planetarno prisutna pojava koja ne zavisti mnogo od kulture, ekonomskih uslova i drugih socijalnih pokazatelja.
Vojvoansko istraivanje zakljuuje da je neto starijoj deci (1418 godina)
internet postao stil ivota, te da se oni posredstvom njega drue, zabavljaju, provode slobodno vreme a da na drutvenim mreama komuniciraju sa starim prijateljima i upoznaju
nove, pronalaze razne informacije, igraju igrice, itaju vesti. Uglavnom nisu skloni da
prihvataju ponude za prijateljstvo od nepoznatih a ako to uine onda je razlog to imaju
vie zajednikih prijatelja ili slina interesovanja. Sada se kao razlog prihvatanja prijateljstva nepoznate osobe suprotnog pola pojavljuje i njena prijatna spoljanost. Treba imati
na umu da zbog prijatne spoljanosti mladi dejeg uzrasta esto zaborave na oprez te da
su skloni da se uputaju u sklapanje poznanstava sa osobama o kojima znaju samo ono
to pie na njihovim profilima, a da ne razmiljaju o tome da to uopte ne mora biti istina.
Pripadnici ove uzrasne skupine na internetu provode od jednog do etiri sata dnevno ali
ima i onih koji su u stanju da ostanu na internetu i po itav dan. Uglavnom su im interesovanja okrenuta ka onlajn drutvenim mreama, Ju tjubu, filmovima i muzici. Neki od
njih navode da su u poetku neselektivno prihvatali sve ponude za prijateljstva ali da sada
paljivo razmatraju sve zahteve dobijene od nepoznatih (Dragin, Mukinja, Dukov i Bundalo 2013, 5255) to predstavlja pozitivan pomak u shvatanju pretnji koje dolaze sa interneta i onlajn drutvenih mrea mada jo uvak ne moemo biti zadovoljni. Ostavlja se
kao otvoreno pitanje edukacije na ovu temu, kako same dece tako i njihovih roditelja.
Koliko su raunari uli u svakodnevni ivot najmlaih potvruju nalazi po kojima treina ispitane dece kae da ne moe da zamisli svoj ivot bez savremenih informaciono komunikacionih sredstava a skoro polovina njih smatra ta bi im to teko palo. Najinteresantniji odogovor je da, rado bih se odrekao/la svega toga koji jedini pokazuje pravilnost u odnosu na godine starosti. Sa godinama njihov broj opada od poetnih 28,1% za
decu od 69 godina na 17,8% ua decu stariju od 16 godina. Generalno se moe zakljuiti
da se mladi sa godinama sve vie navikavaju na korienje informaciono komunikacionih
tehnologija i da u starijim godinama one postaju sastavni deo njihovih svakodnevnih ivota. Kljuni problem navikavanja na informacionokomunikacione tehnologije je u tome to ljudi, to vai za pripadnike dejeg uzrasta, esto zaboravljaju na kontakte uivo te
449
Slobodan Miladinovi
ih supstituiu tehnolokim surogatima to dovodi do pojave otuenja, posebno meu mladima, koji sve vie vremena provode kod kue uz raunar, umesto da to vreme kvalitetno
provedu sa drugim ljudima.
Tabela 5.
ukrtanje Godine starosti * Mozete li da zamislite ivot bez raunara/ mobilnog telefona?
Moete li da zamislite ivot bez raunara/mobilnog Total
telefona?
da, rado bih se da, ali bi mi teko ne
odrekao/la svega palo
toga
69
28,1%
37,1%
34,8%
100,0%
1013 21,7%
51,5%
26,8%
100,0%
Godine
starosti
1415 18,3%
41,3%
40,4%
100,0%
1617 17,8%
51,9%
30,4%
100,0%
Tabela 6.
Zaokruite drutvenu mreu na kojoj posedujete naloge
Zaokruite
drutvenu 69
1013
1415
mreu na kojoj posedujete
%
%
%
naloge
Facebook
57,6%
78,7%
90,8%
You Tube
21,7%
51,7%
69,7%
Google +
21,7%
36,2%
30,3%
Twitter
4,3%
20,8%
32,1%
Tumblr
1,1%
11,6%
18,3%
Foutsquare
1,0%
2,8%
Linkedin
1,1%
1,9%
1,8%
druge
5,4%
15,5%
11,0%
nemam nalog ni na jednoj
6,5%
3,9%
,9%
drutvenoj mrei
1617
%
92,7%
60,1%
35,3%
29,8%
11,5%
3,2%
1,4%
11,0%
1,4%
Tabela 7.
ukrtanje Godine starosti * Koliko prijatelja imate na Facebooku/ Twitteru/
(mrea sa najvie kontakata)...?
Koliko prijatelja imate na Facebooku/
Twitteru/ ...?
Total
101 501 1001 preko
do 100
500
1000
2000
2000
69
55,8% 38,5% 1,9%
3,8%
100,0%
1013 22,1% 54,1% 18,6% 4,7%
0,6%
100,0%
Godine starosti
1415 5,0% 29,0% 32,0% 27,0% 7,0%
100,0%
1617 5,9% 35,8% 31,9% 19,6% 6,9%
100,0%
450

Da raunari, ali i ostala sredstva iz domena informaciono komunikacionih tehnologija, postaju sastavni deo svakodnevnog ivota najmlaih generacija potvruje i velika popularnost sajtova popularno nazvanih drutvene mree. Posedovanje profila na drutvenim mreama za najmlae postaje statusno pitanje. Gotovo da je postalo uvreeno shvatanje da onaj ko nema profil na drutvenoj mreu praktino i ne postoji, da biva nevidljiv za drutveni ivot svoje generacije. Da takvo shvatanje ima realnog osnova u ponaanju mladih deijeg uzrasta potvruju nalazi da se sa uzrastom vidno uveava njihova
prisutnost na drutvenim mreama. Ubedljivo najpopularnija drutvena mrea je Fejsbuk
(Facebook). Globalno gledano, Fejsbuk je jedan od najposeenijih sajtova i ima preko
400 miliona korisnika. Profil na Fejsbuku moe da otvori samo lice koje je napunilo trinaest godina. No, i pored tog ogranienja, procenjuje se da 38% ili 7,5 miliona dece u uzrastu od 912 godina odnosno oko pet miliona mlaih od deset godina ima otvoren profil
(Stevanovi, Mitovski, ivkovi, trbac, ivkovi, Mladenovi i Vaskovi 2014). Profil
na Fejsbuku ima vie od polovine naih najmlaih ispitanika (57,6%) sa tendencijom da
se sa uzrastom taj broj gotovo pribliava stoprocentnom iznosu (u kategoriji najstarijih ispitanika dejeg uzrasta 1617 godina takvih je 92,7%). Ne radi se samo o tome da se
ima profil, ve i da se ima to vie umreenih prijatelja. Broj prijatelja na taj nain postaje svojevrsna mera vrednosti svakog pojedinca, statusni simbol.
I druga istraivanja pokazuju veliko prisustvo dece na drutvenim mreama. Istraivanje uraeno u Crnoj Gori kazuje da tek svako deseto dete ne koristi profil na Fejsbuku ili nekoj drugoj drutvenoj mrei (Zloupotreba djece putem interneta 2013, 30). Veliku popularnost imaju Ju tjub (You Tube) koji sa poetnih 21,7% kod najmlaih raste na
dvotreinski iznos kod starijih od 14 godina) i Gugl plus (Google +) koji sa istih 21,7% u
uzrastu od 69 godina raste na treinu korisnika starijih od 14 godina. Izvesnu popularnost ima i Tviter (Twitter) koji nije primetan kod mlaih od 10 godina, ali je zato kod starijih od 14 godina prisutan u neto malo manje od treine ispitane dece. Ostale drutvene
mree su prisutne u aktivnosti dece na simbolinom nivou. Takoe se moe primetiti da
gotovo da nema dece koja nemaju profil bar na jednoj drutvenoj mrei.
Odgovori na pitanje koliko prijatelja imate na drutvenoj mrei koju najvie koristite kazuju da deca tokom vremena upotpunjavaju svoju listu prijatelja. Najmlai u veini sluajeva (55,8%) imaju manje od sto prijatelja dok sledea starosna grupa (1013
godina) u veini sluajeva ima izmeu 100-500 prijatelja. U celini, ovo je najei raspon
broja prijatelja (40,7% ukupnog broja ispitanika). Zanimljivo je da u najmlaem deijem
uzrastu (69 godina) vie od polovine njih ima manje od sto umreenih prijatelja a skoro dve petine imaju izmeu 100500 prijatelja. Vei broj ima tek svaki dvadeseti. U uzrastu od 1013 godina tek svaki peti ima manje od sto prijatelja a neto preko polovine
njih ima listu od 100500 prijatelja. Stariji od 14 godina su gotovo ujednaeni, svaki
dvadeseti ima manje od 100 prijatelja dok je priblino po tridesetak procenata onih iji
se broj prijatelja kree u rasponima od 101500, 5011000 i 10012000. na kraju, drugi
ekstrem ini oko 7% onih koji imaju preko 2000 virtuelnih prijatelja. Jedina razlika kod
starijih generacijskih kohorti (od 1418 godina) je u tome to stariji od 16 godina izgleda
da poinju polako da redukuju broj virtuelnih prijatelja tako da ih najvie imaju u kategoriji od 100500 (35,8%) a znatno manje u kategoriji od 10012000 (19,6%).
Istraivanje iz Crne Gore kazuje da se tamo broj virtuelnih prijatelja kod dece
starosti 1013 godina kree u rasponu 100960 a u uzrastu od 1418 godina u rasponu od
1433000 prijatelja. Zanimljivo je da su deca iz Crne Gore rekla da uglavnom poznaju
sve svoje prijatelje ili bar da su to prijatelji njihovih prijatelja odnosno da ih poznaju iz
451
Slobodan Miladinovi
vienja iz grada. Neka od dece sa velikim brojem prijatelja njihovu brojnost obrazlau
lanstvom u grupama povezanim radi igranja igrica i njih uglavnom ne poznaju, s njima
ne odravaju kontakte ve s njima samo igraju igrice (Zloupotreba djece putem interneta
2013, 31).
Ovde je mogue postaviti hipotezu za neko naredno istraivanje da se do petnaeste godine vri akumulacija virtuelnih prijatelja a od 16. godine na scenu stupa lagana
selekcija onih koji e ostati na listi prijatelja. Na to nam ukazuje razlika u broju prijatelja
koje imaju na svojim drutvenim mreama deca starija od 14 godina podeljena u dva podskupa (1415 i 1617 godina).
Tabel 8.
ukrtanje Godine starosti * Koliko ste online prijatelja ranije poznavali?
Koliko ste online prijatelja ranije poznavali?
Total
sve
veinu
nekoliko
nikoga
69
41,5%
32,1%
18,9%
7,5%
100,0%
1013 38,2%
41,6%
10,4%
9,8%
100,0%
Godine starosti
1415 17,0%
64,0%
13,0%
6,0%
100,0%
1617 16,1%
69,3%
9,3%
5,4%
100,0%
Dakle, namee se zakljuak da su deca sklona da sakupljaju prijatelje na
drutvenim mreama i to kako vreme odmie da ih imaju sve vie. U ovakvoj situaciji se
nuno namee i pitanje da li se radi o osobama poznatim od ranije. Uvid u nae podatke
kazuje da su deca sklona da gomilaju kontakte a da meu njima ima puno onih koje slabo
poznaju ili ih uopte ne poznaju pa ak i onih koje nikad nisu videli. Najvie onih koje su
od ranije poznavali ima najmlai deo deije populacije. Dve petine dece od 69 godina se
izjasnilo da je sve svoje virtuelne prijatelje poznavalo od ranije dok ih u najstarijoj uzrasnoj skupini ima tek 16,1%. Protokom vremena se smanjuje boj dece koja od ranije poznaju sve svoje virtuelne prijatelje i raste broj dece koja poznaju veinu tako da kod najmlaih tek svaki trei od ranije zna veinu a u najstarijoj skupini je takvih vie od dve treine. Zanimljiv je trend da vremenom opada broj onih koji su od ranije poznavali tek nekoliko ili nikog od svojih virtuelnih prijatelja. Protokom godina dolazi do sazrevanja ili moda i koncentracije loeg iskustva te se na njihovim drutvenim mreama smanjuje udeo
nepoznatih u ukupnom broju prijatelja.
Tabela 9.
ukrtanje. Godine starosti * Da li ste se fiziki sreli sa nekim
koga ste upoznali putem interneta?
Da li ste se fiziki sreli sa nekim
koga ste upoznali putem interneta? Total
da
ne
69
27,3%
72,7%
100,0%
1013 30,8%
69,2%
100,0%
Godine starosti
1415 61,6%
38,4%
100,0%
1617 60,8%
39,2%
100,0%
452

Da li se virtuelna poznanstva pretvaraju u stvarna, da li dolazi do fizikih susreta
sa virtuelnim prijateljima? Na osnovu nalaza istraivanja se moe zakljuiti da je veliki,
mogli bismo rei zabrinjavajue veliki, broj dece svih uzrasta sklon upoznavanju osoba
koje je pre toga upoznao na internetu i imao kao svoje prijatelje na drutvenim mreama. Taj broj od polaska u osnovnu kolu pa do sticanja punoletstva raste sa priblino jedne etvrtine na neto manje od dve treine. Moe se tvrditi da se taj trend intenzivira
ulaskom u etrnaestu godinu kada poinje da raste interes za susrete sa nepoznatima ili,
bolje rei, kada se udvostruuje.
Treba imati u vidu da kod najmlaih veinu takvih verovatno predstavljaju deca iz
kole ili kraja u kojem ive, prijatelji njihovih prijatelja, deca koju znaju iz vienja, ali ih
lino ne poznaju i sline kategorije. No, i pored svega treba imati u vidu da se ovde mogu
nai i potpuno nepoznate osobe, odnosno oni koji se moda lano predstavljaju i koji imaju
nameru da zloupotreba deje poverenje ne bi li doli do raznih informacija o imovini ili o
tome kada kod kue nema nikoga mada ne treba iskljuiti ni najcrnju varijantu, silovatelje,
pedofile i njima sline.
Tabela 10.
Godine starosti
ukrtanje Godine starosti * Ako jeste, sa koliko?

Ako jeste, sa koliko?
manje od 3
320
preko 20
69
76,5%
17,6%
5,9%
1013 39,3%
37,5%
23,2%
1415 45,5%
37,9%
16,7%
1617 54,6%
35,4%
10,0%
Total
100,0%
100,0%
100,0%
100,0%
Takoe je interesntno pitanje sa koliko su se osoba sreli oni koji su odgovorili da

su to uinili. Podaci kazuju da se oni najee susreu sa relativno malo osoba koje su
upoznali preko interneta. Tri etvrtine najmlaih koji tvrde da su praktikovali susrete sa
neponatim osobama se izjasnilo da se srelo sa najvie tri takve osobe. Kod starijih broj
susreta se osobama koje su upoznali preko interneta raste s tim da se oko etiri petine njih
fiziki srelo sa do 20 takvih osoba. Ovaj podatak je prilino alarmantan. Naravno nisu sve
osobe koje su deca upoznala preko interneta potpuni strance, jo manje ih je koji su opasni po bilo kom osnovu. Bez obzira na to upoznavanje sa nepoznatim osobama, sa osobama koje se poznaju iskljuivo preko virtuelne komunikacije predstavlja potencijalno veliki rizik. Najverovatnije da je veina takvih na listu virtuelnih prijatelja stigla tako to se
o njima neto zna kao o prijateljima (stvarnim ili virtuelnim) poznatih osoba, ili zato to
ive negde u blizini ili idu u istu kolu, zato to su poznati iz vienja ili zato to postoji
neki drugim osnov za blanko poverenje. No ne treba smetnuti s uma da ima i onih koji
pokuavaju, esto se lano predstavljajui, da steknu poverenje ne bi li doli do informacija koje se mogu zloupotrebiti. Nesmotreno ostavljanje podataka o sebi, lanovima porodice, njihovom kretanju ili imovini moe mnogima posluiti kao izvor informacija koje
na razliite naine mogu biti zloupotrebljene. U novije vreme tampa belei veliki broj
sluajeva da deca postaju rtve razliitih osoba s one strane zakone, poevi od klasinih
kriminalaca kojima je cilj pljaka preko psihopata i pedofila pa sve do trgovaca ljudima i
organima.
453
Slobodan Miladinovi
Tabela 11.
ukrtanje Godine starosti * Sa kim komunicirate putem drutvenih mrea
(i koliko esto)? sa nepoznatima
Sa kim komunicirate putem drutvenih
Total
mrea (i koliko esto)? sa nepoznatima
Uvek esto Ponekad Retko Nikad
69
6,1%
3,0%
6,1%
84,8% 100,0%
Godine starosti
1013 2,5%
1,7%
12,5% 83,3% 100,0%
1415 2,9%
4,4%
14,7%
20,6% 57,4% 100,0%
1617 1,3%
5,9%
7,2%
34,0% 51,6% 100,0%
Da bi se sagledali potencijali za opasne susrete interesantni su odgovori vezani
za dinamiku komunikacije sa nepoznatim osobama. Mlai od 14 godina u veoma velikom
broju, vie od etiri petine, nikad ne komuniciraju preko interneta i onlajn drutvenih
mrea sa nepoznatima. Kod starijih od 14 godina se taj broj smanjuje na neto malo vie
od polovine. Ono to zavreuje panju je nalaz da deca mlaa od 10 godina starosti, koja
su se izjasnila da komuniciraju sa nepoznatima, imaju uestaliju redovnu komunikaciju sa
nepoznatima nego stariji od njih. Moe se pretpostaviti da se ovde radi s jedne strane o
veem poverenju najmlaih prema nepoznatima i, s druge strane, o jo uvek neizgraenoj
svesti o potencijalnim opasnostima koje ova vrsta komunikacije moe da izazove. Ve u
sledeoj generacijskoj skupini, kod dece starije od deset a mlae od etrnaest godina, se
ta vrsta komunikacije znaajno redukuje da bi se posle etrnaeste ponovo javila ali ne kao
uestala ve kao povremena pojava. Kod starijih od etrnaest godina se smanjio broj onih
koji nikad ne komuniciraju preko drutvenih mrea sa nepoznatima ali se zato iz kohorte
u kohortu uveava broj onih koji sa nepoznatima ostvaruju retku povremenu komunikaciju tako da se broj onih koji sa nepoznatima komuniciraju retko ili ne komuniciraju nikad pojavljuje kao relativna konstanta u vrednosti neto iznad tri etvrtine dece koja imaju profile na drutvenim mreama na internetu.
Zakljuak je da nije zanemarljiv broj dece koja se uputaju u relativno rizine
komunikacije sa nepoznatim osobama. Ovaj nalaz bi trebalo da bude ozbiljno shvaen
kao od strane roditelja tako i od strane svih onih koji po prirodi svog posla imaju obavezu
da brinu o najmlaim generacijama. Deca oigledno nisu svesna mogunosti zloupotreba
podataka koje, ukljuujui se na sajtove drutvenih mrea, ostavljaju na uvid drugima. Sada
se javlja, kao nunost ouvanja sopstvene privatnosti na internetu i onlajn drutvenim
mreama, potreba korisnika da upravljaju svojim profilima (Jovanovi 2014, 97). Ovo posebno dobija na znaaju kada su deca u pitanju. Ugroavanjem njihove privatnosti nije ugroena samo njihova lina bezbednost ve i bezbednost porodice ali i ireg drutva.
ini se da je kljuno pitanje, kada je re o deci na internetu, da li su oni sami
svesni opasnosti koje poinju da im prete svaki put kada se konektuju i koje mogu da se
lako prenesu u realan ivot. Sudei prema njihovim odgovorima, moe se pretpostaviti da
veina njih nije upuena u te opasnosti. Preko dve petine mlaih od petnaest godina uopte ne brine mogunost zloupotrebe podataka koje ostavljaju. Naravno postavlja se i pitanje da li su oni koji se izjanjavaju da su svesni tih opasnosti i da ih mogunost zloupotrebe brine zaista svesni svih mogunosti zloupotreba ili ih svode samo ne neke stereotipe.
454

Tabela 12.
ukrtanje Godine starosti * Da li vas brine mogunost zloupotrebe
podataka koje ste ostavili?
Da li vas brine mogunost
zloupotrebe podataka koje ste
ostavili?
Ne, nije ne, mislim
Da
mi
da to nije
bitno
mogue
69
56,6%
34,0%
9,4%
1013
56,4%
36,6%
7,0%
Godine starosti
1415
59,8%
33,3%
6,9%
1617
72,9%
23,7%
3,4%
Total
100,0%
100,0%
100,0%
100,0%
Vojvoansko istraivanje kazuje da su deca uzrasta do 13 godina manjevie

jedinstvena u uverenju da ne treba nekom koga su upoznali putem interneta da ostavljaju
svoju adresu ili broj telefona s obzirom da ne znaju na ta su sve spremne te osobe. S druge strane je prisutan stav da je opravdano podeliti podatke sa nepoznatim posle izvesnog
vremena kada on stekne poverenje. Slikovit je primer devojice koja je smatrala da bi ostavljanje adrese moglo nepoznatoj osobi da pomogne da opljaka njen dom. Ovo, makar
koliko izgledalo kao razborito ustvari pokazuje da deca nisu svesna svih opasnosti i esto
ih svode samo na mogunost injenja materijalne tete od strane nepoznate osobe upoznate putem interneta. Ono to je posebno zanimljivo je da su deca ovog uzrasta smatrala
da su potpuno bezbedna i zatiena kada koriste internet. Problem je u tome to opasnost
esto svode samo na viruse te ih upotreba antivirus programa ini spokojnim. Ne treba
komentarisati injenicu koja sledi iz ovakvog stava, a to je da deca u ovom uzrastu jo uvek
nisu dovoljno upuena u sve opasnosti koje se nalaze na svetskoj mrei, kao ni u mogunosti zatite od njih. Stoga se i esto deava da deca doivljavaju razliite neprijatnosti na
internetu (Dragin, Mukinja, Dukov i Bundalo 2013, 4755).
Deca od 14 i vie godina imaju sline stavove oko davanja linih podataka tipa
adrese ili broja telefona, meutim veina njih redovno postavlja svoje fotografije na internet iako se izjanjava da ih ne bi slala nepoznatim osobama. Veina njih se izjanjava da
pristup njihovim slikama na drutvenim mreama imaju samo njihovi prijatelji. U ovom
pogledu je zanimljiv odgovor jedne devojice koja se, u okviru vojvoanskog istraivanja, izjasnila da prihvata prijateljstvo samo osoba koje dobro poznaje a na njenom profilu
se nalazi oko pet stotina (500) prijatelja. Lina upoznavanja kod ovog uzrasta nisu retka
ali oigledno da kod mnogih ispitanika (uesnika u fokus grupama) nedostaje oprez u ostvarivanju ovakvih kontakata bez obzira to sastanke zakazuju na javnim mestima na kojima ima puno ljudi. Krupnije neprijatnosti su se deavale uglavnom sporadino i o njima
veina ispitanika uglavnom ima podatke iz druge ruke, malo ko je sam bio rtva uznemiravanja. Najvei problem kada doe do neprijatnosti je u tome da su roditelji najee
slabije upueni u internet od svoje dece, te da ne mogu da im na odgovarajui nain pomognu. tavie, esto su ubeeni da su im deca najsigurnija kad su za raunarom. U sluajevima u kojima su roditelji dobro upueni u tajne interneta esto se deava da deca izbegavaju komunikaciju s njima, tipa prijateljstva na onlajn drutvenim mreama, pokuavajui da na taj nain zatite svoju privatnost od roditelja koji bi sada mogli da imaju vei
455
Slobodan Miladinovi
uvid u njihove aktivnosti od onog koji deca ele. Jo jedna karakteristika starijih od 14
godina je da smatraju da su relativno dobro upueni u opasnosti sa interneta i da misle da
je to to znaju dovoljno te nisu spremni za dodatnu edukaciju, a da oprez esto izostaje
zbog uverenja da se u masi korisnika to nee desiti ba njima.
Potvrdu da ni deca ni roditelji nisu svesni razmera opasnosti koje im prete sa interneta se nalazi i u rezultatima naeg istraivanja. Drakuli i Drakuli navode da najtanije saznanje o tome ta je haking imaju deca starosti 1618 godina (54%), dok tek svaki
deseti ispitanik (9,7%) svih uzrasta tvrdi da ima saznanja o tome ta je fiing (phising). U
konkretnoj proveri znanja o prirodi fiinga najkritinije su ene starije od 45 godina s obzirom da one u 91,7% ne znaju nita o fingu. ak natpolovina veina ispitanika ne zna
da li su za fiing potrebna bilo kakva specifina informatika znanja (Drakuli i Drakuli
2014, 296374).
Dakle, zabrinjavajua je injenica da ni deca ni odrasli ne sagledavaju realnost
opasnosti koja preti na samo deci, ve i ostalima, sa interneta. Neopreznost u komunikaciji sa nepoznatima zaista moe uroditi nesagledivim posledicama ako se nesmotreno ostavljaju privatni podaci. Srenija okolnost je u tome da su deca bolje upuena od odraslih
kako u koristi tako i u mranu stranu koja sledi od zloupotrebe informacionokomunikacionih tehnologija s obzirom da oni sada u kolskom programu imaju i informatiko obrazovanje. Problem je u tome to jo uvek ne postoji razvijena svest o moguim opasnostima i potencijalnoj teti od zloupotrebe podataka koji se ostavljaju na internetu. U sluaju dece najvie obeshrabruju odgovori da im nije bitno pitanje zloupotrebe podataka koje
ostavljaju, a koji je dalo takorei svako tree dete. Dobijena konfiguracija odgovora mora
predstavljati vano upozorenje ne samo roditeljima ve i drugim licima koja brinu o bezbednosti, ne samo, dece na internetu. Ovakav nalaz zahteva energinu prevetnivnu akciju
kako bi i najmlai, a naalost ne samo oni, shvatili ozbiljnost ovog pitanja.
LITERATURA
Boyd, D. and N. Ellison. Social Network Sites: Definition, History, and Scholarship. Journal of Computermediated Communication 13, 1 (2008): 210230. Dostupno na:
http://jcmc.indiana.edu/vol13/is sue1/boyd.ellison.html (pristupljeno 10. 3. 2014).
Deca i internet. Dostupno na: http://www.vreme.com/cms/view.php?id=877754 (pristupljeno 10. 3.
2014).
Dragin, A., O. Mukinja, M. Dukov i . Bundalo. Eksploatacija dece na internetu izvetaj pokrajinskog ombudsmana. Novi Sad: Pokrajinski ombudsman, 2013.
Drakuli, M. and R. Drakuli. Cyber Crime. In Cyber Crime and the Links to Irregular Migration
and Human Trafficking, edited by V. Uroevi, 169-402. Belgrade: Ministry of the
Interior
of
the
Republic
of
Serbia,
2014.
Dostupno
na:
http://www.mup.gov.rs/cms_eng/home.nsf/Cyber%20crime%20and%20the%20links%20
to%20irregular%20migration%20and%20human%20t.pdf (pristupljeno 20. 9.2 014).
Jovanovi, S. Privacy and Protection of Data on the Internet. In Cyber Crime and the Links to
Irregular Migration and Human Trafficking, edited by V. Uroevi, 91-168. Belgrade:
Ministry of the Interior of the Republic of Serbia, 2014. Dostupno na:
to%20irregular%20migration%20and%20human%20t.pdf (pristupljeno 20. 9.2 014).
Konvencija
o
pravima
deteta.
Beograd:
Unicef,
1989.
Dostupno
na:
ma%281%29.pdf (pristupljeno 10. 3. 2014).
456

Johnoson, G. M. Self-esteem and Use of the Internet among Young Schoolage Children. International Journal of Psychological Studies 3 (2011): 4853.
Johnson, G. M. Young Children's Internet Use at Home and School: Patterns and Profiles.
Journal of Early Childhood Research 8 (2010): 282293. Dostupno na:
http://dx.doi.org/10.1177/1476718X10379783 (pristupljeno 10. 3. 2014).
Lindsay, B. R. Social Media and Disasters: Current Uses, Future Options, and Policy Considerations. CRS Report for Congress, Congressional Research Service 2011. Dostupno na:
http://www.infopuntveiligheid.nl/Infopuntdocumenten/R41987.pdf (pristupljeno 10. 3. 2014).
Miladinovi, S. The Function of Information Communication Technology in Creation of Social
Capital. In Cyber Crime and the Links to Irregular Migration and Human Trafficking,
edited by V. Uroevi, 2390. Belgrade: Ministry of the Interior of the Republic of
Serbia,
2014.
Dostupno
na:
to%20irregular%20migration%20and%20human%20t.pdf (pristupljeno 20. 9. 2014).
Mislove, A., M. Marcon, K. P. Gummadi, P. Druschel, and B. Bhattacharjee. Measurement and
Analysis of Online Social Networks. Internet Measurement Conference 2007, October
2426,
2007.
San
Diego,
CA,
USA.
Dostupno
na:
http://conferences.sigcomm.org/imc/2007/papers/imc170.pdf (pristupljeno 10. 3. 2014).
Montagnese, A. Impact of Social Media on National Security. Research Paper, Centro Militare di
Studi
Strategici,
Rome,
2012.
Dostupno
na:
http://www.difesa.it/SMD_/CASD/IM/CeMiSS/Documents/Ricerche/2012/Stepi/social_
media_20120313_0856.pdf (pristupljeno 10. 3. 2014).
Prensky, M. Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizon 9, 5 (2001): 16. Dostupno na:
http://www.nnstoy.org/download/technology/Digital+Natives+-+Digital+Immigrants.pdf
Selwyn, N. Social Media in Higher Education. The Europa World of Learning, 2012. Dostupno
na: http://www.educationarena.com/pdf/sample/sample-essay-selwyn.pdf (pristupljeno
10. 3. 2014)
Stevanovi, M., A. Mitovski, D. ivkovi, N. trbac, S. ivkovi, A. Mladenovi i S. Vaskovi.
Internet navike dece kolskog uzrasta u nekim selima borske optine. Sinteza. Internet
and education, 2014: 351355. DOI: 10.15308/SINTEZA-2014-351-355.
Zloupotreba djece putem interneta. Podgorica: Institucija zatitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore,
2013.
Dostupno
na:
http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/zloupotreba_djece_putem_interneta.pdf (pristupljeno 10. 3. 2014).
CHILDREN ON THE INTERNET AND ONLINE SOCIAL NETWORKS

Summary: Internet has entered into everyday use with the development of information and
communication technologies. The younger generations mostly use it nowadays. Its use is widespread among members of the child age e.g. younger than 18 years. This paper tries, on
the basis of the results of empirical research, to determine the extent to which generations
younger than 18 use the internet, which internet content they are mostly interested in and
how often they visit it. It also aims to determine the extent of the presence of children on online social networks. In this context, one of the objectives of the work is to determine the patterns of connectivity through the online social networks. These data are associated with the
security of children and other users on the internet. The basic assumption of the study is that
children are not aware of the dangers of careless and uncontrolled leaving their own data
and other materials available to other users of the online social networks and children with
frequent use of online social networks ignore social contacts in real life as well.
Key words: children, internet, social networks.
457

004.738.5:316.356.2

,
marina.lepojevic@gmail.com

,
zuniceva@eunet.rs

,
bucak80@gmail.com
: .
. (, , , , ) .
, . : ( ), ( ) ( ).
. , , .
,
.
: , , , .

(, , , ,
, ,
), ( , , ) .
, ,

, .
(. ) ( )
, . , (Livingstone et al.
2011).
, .
, . ,
. ,
.
1.
25 25
88 ,
9 10 ,
15 16 . ,
(Drager and Livingstone 2012). ,
( ), , (PausHasebrink et al. 2014).
. , , . 77% 13
16 38% 9 12 (Livingstone et al. 2011). .
, 9 16
(Livingstone et al. 2011).
, 9 12
9 16
. .
(11 12 ) (1316 ) (Livingstone et al. 2011).
.
: 100
, (Livingstone et al. 2011).

(Simoes et al. 2013). , 460

,
. , , (Simoes et al. 2013). ,

( ) ( )
(Milioni et al. 2014).
( , ; ; ) (Milioni et al. 2014). ,
.
, . (Paus Hasebrink
et al. 2014).
(Livingstone et al. 2012; Livingstone et al. 2011),
(Livingstone and Brake 2010; Livingstone 2008). , 11 16 : 56% ; 64%
; 64%
; 63% (Livingstone et al. 2011).
2.
20. 21.
,

. , , ( )
,
() (Stattin and Kerr 2000,
1081). , :
( ), ( ) ( ) (Stattin and
Kerr 2000; Kerr and Stattin 2000). , , (Kerr and Stattin 2000; Stattin and Kerr 2000).
461
, ,

,
(Keijsers et al. 2009).
,
. , , .
,
,
(Stattin and Kerr 2000;
Kerr and Stattin 2000). , (Kerr and
Stattin 2000; Stattin and Kerr 2000; Kerr et al. 1999).
(Keijsers et al. 2009;
Keijsers 2010; Hayes 2004; Finkenauer et al. 2002). , (Kerr et al. 2010).
, , .
, (Kerr et al. 2010). , , ,
, ,
(Crouter et al. 2005, 870).

, , . (Hayes 2004, 30)
;
; , , , , , , ;
, , , ; , , , ,
, , , , .
, . , ,
(Crouter et al. 2005).

10 17 , je , (Waizenhofer et al. 2004). 179

. ,
, (Crouter et al. 2005).
462

,
. . , , .
, .
.

. ,
,
,
(Crouter et al. 2005).

, . (Waizenhofer et al. 2004).
,
, (Van der Giessen et al. 2014).
. . ,
.
, (Van der Giessen et al. 2014). , , (Hayes et al. 2003). ,
, , (Crouter et al.
2005). , ,
(, , ).
3.
3. 1.
, , (Liau et al. 2008).

463
, ,
, . , 16% 9 12 , 46% , 67% (Livingstone and Bober 2006). ,
25 (Livingstone et al. 2012).
(Liau et al., 2008). ,
(Dishion and McMahon 1998; Kerr and Stattin 2000; Stattin and Kerr 2000), , (Lenhart et
al. 2011; Liau et al. 2008; Wang et al. 2005). 749
, 61% , 38% .

29% (Wang et al. 2005). ,

(Liau et al. 2008).
.
(Wang et al. 2005).
, (Livingstone et al. 2011). (Wang et al. 2005).
,
. ,
(Wang et al. 2005). ,

(Liau et al. 2008). , , .
, (Liau et al. 2008). ,
, . , ()
. , , . ,
, (Livingstone
et al. 2011).
(Wang et al. 2005).
(, , , , ), , (Helsper et al. 2013). , 464

. , 4% , 25%
(Lenhart et al. 2011).
67%
(Livingstone et al. 2011). . ,
(Wang et al. 2005).
, . (Valcke et al. 2009).
3. 2.

, .
, . : ( )
;
( ) ; (
) .
3. 2. 1. ( )
. () 9 12 :
(76%); (39%), (32%) (14%).
() : (63%), (40%), (48%) (Drager and Livingstone 2012). 33%
, 27% (Livingstone et
al. 2012). , , (Paus Hasebrink et al. 2014).

.
(Wang et
al. 2005; Helsper et al. 2013). , ,
.
465
, ,
,
. ,
(Wang et al. 2005).

. ,
(Livingstone et al. 2012).
60,6%
, 60,8% , 44,4% (Wang et al. 2005). 33,5%
(Liau et al. 2008), 25 30% (Drager and Livingstone
2012).

,
.
. .
12 50%
(Livingstone et al. 2011). 32% , 20% , (Livingstone et al. 2011).

(Liau et al. 2008).
, ,
.

(Livingstone and Brake
2010). , (Livingstone and Bober 2006).
(Livingstone and Bober 2006).
(Helsper et al. 2013).
(
; ;
)
(Drager and Livingstone 2012; Mitchell et al.
2001). ,
466

(Kirwil 2012; Drager and Livingstone 2012). , 9 14 (Drager and Livingstone 2012).

. (Kirwil 2012). ,
, . ,
. , 2000
18 ,
, , , , ( ),
(Kirwil 2012). .
3. 2. 2. ( )
, (Nathanson 2001, 122). , ,
, . , , . ,
, , .
.
, ,
. (Eastin et al. 2006).

9 12 : (96%), ,
(85%), (85%); (79%);
(70%); (63%);
(59%);
(58%); (53%) (Drager
467
, ,
and Livingstone 2012). 54,5% 33,4% , (Liau et al. 2008). ,

,
.
(Eastin et al. 2006). , (Helsper et al. 2013).

(Drager and Livingstone 2012).
,
(Kirwil 2012). .
,
. , (Livingstone and Hesper 2008).
3. 2. 3.
(Drager and Livingstone 2012; Helsper et
al. 2013). , .
(82%) (89%),
59%. :
, (77%);
(75%); (70%);
(63%);
(61%) (Drager and Livingstone
2012). 66,5%, 37,2% () 34,8%
(), . 27,8%
, (Liau et al. 2008). ,
,
(Helsper et al. 2013).
(93%), 45%
(Eastin et al. 2006).

468

,
(ONeill et al. 2011).
25 , (Helsper et al. 2013).

,
9 10 13 16 . ,
.
, , ,
, . , , ,
(Drager and Livingstone 2012). , 2000
6 17 18 , .
,
, (Kirwil 2012).

. ,
10 12, 13 14 15 17, , , . ,
. ,
(Lwin et al. 2008).

. , , . , ,
.
469
, ,
, , , .

, , . , (Kerr and Stattin 2000).

, , ,
.
Van der Giessen, D., S. Branje, L. Keijsers, P. Van Lier, H. Koot, and W. Meeus. Emotional Variability During Motheradolescent Conict Interactions: Longitudinal Links to Adolescent
Disclosure Andmaternal Control. Journal of Adolescence 37 (2014): 2331.
Valcke, M., S. Bonte, B. Wever, and I. Rots. Internet Parenting Styles and the Impact on Internet
Use of Primary School Children. Computers & Education 55 (2010): 454464.
Waizenhofer, R., C. Buchanan, and J. Jackson-Newsom. Mothers' and Fathers' Knowledge of
Adolescents' Daily Activities: Its Sources and Its Links with Adolescent Adjustment.
Journal of Family Psychology 18, 2 (2004): 348360.
Wang, R., S. Bianchi, and S. Raley. Teenagers' Internet Use and Family Rules: A Research Note.
Journal of Marriage and Family 67, 5 (2005): 12491258.
Dishion, T. and R. McMahon. Parental Monitoring and the Prevention of Child and Adolescent
Problem Behavior: A Conceptual and Empirical Formulation. Clinical Child and Family
Psychology Review 1, 1 (1998): 6175.
Drager, A. and S. Livingstone. How Can Parents Support Childrens Internet Safety? London: EU
Kids Online, 2012.
Keijsers, L., T. Frijns, S. Branje, and W. Meus. Developmental Links of Adolescent Disclosure,
Parental Solicitation, and Control with Delinquency: Moderation by Parental Support.
Developmental Psychology 45, 5 (2009): 13141327.
Keijsers, L. Does your Mother Know? Parent-child Communication about Adolescent Daily Activities (Doctoral Thesis). Utrecht: Utrecht University, 2010.
Kerr, M., H. Stattin, and K. Trost. To Know You is to Trust You: Parents' Trust is Rooted in
Child Disclosure of Information. Journal of Adolescence 22, 6 (1999): 737752.
Kerr, M. and H. Stattin. What Parents Know, How they Know It, and Several Forms of Adolescent Adjustment: Further Support for a Reinterpretation of Monitoring. Developmental
Psychology 36, 3 (2000): 366380.
Kerr, M., H. Stattin, and W. Burk. A Reinterpretation of Parental Monitoring in Longitudinal
Perspective. Journal of Research on Adolescence 20, 1 (2010), 39-64.
Kirwil, L. Parental Mediation of Children's Internet Use in Different uropean Countries.
Journal of Children and Media 3, 4 (2009): 394409.
Crouter, A., M. Bampus, K. Davis, and S. Mc Hale. How do Parents Learn about Adolescents'
Experiences? Implications for Parental Knowledge and Adolescent Risky Behavior.
Child Development 76, 4 (2005): 869882.
Lenhart, A., M. Madden, A. Smith, K. Purcell, K. Zickuhr, and L. Rainie. Teens, Kidness and
Cruelty on Social Network Sites. Washington: Pew Research Centers Internet & American Life Project, 2011.
470

Liau, A., A. Khoo, and P. Ang. Parental awareness and monitoring of dolescent internet use.
Current Psychology 27 (2008): 217233.
Livingstone, S. and E. Helsper. Parental Mediation and Childrens Internet Use. Journal of Broadcasting & Electronic Media 52, 4 (2008): 581599.
Livingstone, S. and M. Bober. Regulating the Internet at Home: Contrasting the Perspectives of
Children and Parents. In Digital Generations: Children, Young People and New Media,
edited by D. Buckingham, and R. Willett, 93113). Mahwah, N.J: Lawrence Erlbaum
Associates, 2006.
Livingstone, S. Taking Risky Opportunities in Youthful Content Creation: Teenagers' Use of Social Networking Sites for Intimacy, Privacy and Self-expression. New Media & Society
10, 3 (2008): 393411.
Livingston, S. and D. Brake. On the Rapid Rise of Social Networking Sites: New Findings and
Policy Implications. Children & Society 24, 1 (2010): 7583.
Livingstone, S., L. Haddon, A. Grzig, and K. lafsson. Risks and Safety on the Internet: The
Perspective of European Children. Full Findings. London: EU Kids Online, 2011.
Livingstone, S., K., Olafsson, and E. Staksrud. Social Networking, Age and Privacy. London: EU
Kids Online, 2011.
Livingstone, S., K. lafsson, B. ONeill, and V. Donoso. Towards a Better Internet for Children.
London: EU Kids Online, 2012.
Lwin, M., A. Stanaland, and A. Miyazaki. Protecting Childrens Privacy Online: How Parental
Mediation Strategies Affect Website Safeguard Effectiveness. Journal of Retailing 84, 2
(2008): 205217.
Mitchell, K. J., D. Finkelhor, and J. Wolak. Risk Factors for and Impact of Online Sexual Solicitation of Youth. JAMA 285, 23 (2001): 30113014.
Milioni, D. L., V. Doudaki, and N. Demertzis. Youth, Ethnicity and a Reverse Digital Divide: A
Study of Internet Use in a Divided Country. Convergence: The International Journal of
Research into New Media Technologies 20, 3 (2014): 316336.
Nathanson, A. Mediation of Childrens Television Viewing: Working toward Conceptual Clarity
and Common Understanding. In Communication Yearbook, edited by W. B. Gudykunst,
115151, 25. Mahwah, NJ: Erlbaum, 2001.
ONeill, B., S. Livingstone, and S. McLaughlin. Final Recommendations for Policy, Methodology
and Research. London: EU Kids Online, 2011.
Paus Hasebrink, I., P. Sinner, and F. Prochazka. Childrens Online Experiences in Socially Disadvantaged Families: European Evidence and Policy Recommendations. London: EU Kids
Online, 2014.
Simes, J. A., C. Ponte, and A. Jorge. Online Experiences of Socially Disadvantaged Children and
Young People in Portugal. Communications 38, 1 (2013): 85106.
Stattin, H. and M. Kerr. Parental Monitoring: A Reinterpretation. Child Development 71, 4
(2000): 10721085.
Finkenauer, C., R. Engels, and W. Meeus. Keeping Secrets from Parents: Advantages and Disadvantages of Secrecy in Adolescence. Journal of Youth and Adolescence 31, 2 (2002):
123136.
Hayes, L. Parental Monitoring and Adolescent Free Time: Theoretical Model of Parentadolescent
Reaction (Doctoral Thesis). Melbourne: RMIT University, 2004.
Hayes, L., A. Hudson, and J. Matthews. Understanding Parental Monitoring through Analysis of
Monitoring Episodes in Context. International Journal of Behavioral Consultation and
Therapy, 3, 1 (2007): 96108.
Helsper, E., V. Kalmus, U. Hasebrink, B. Sagvari, and J. de Haan. Country Classification: Opportunities, Risks, Harm and Parental Mediation. London: EU Kids Online and The London
School of Economics and Political Science, 2013.
471
, ,
PARENTAL MONITORING OF CHILDREN AND
ADOLESCENTS INTERNET USE
Summary: Internet certainly represents one of the most important modern challenges of
parenting. The current efforts of scientists and experts are mainly focused on the patterns
of children and adolescents Internet use and safety risks. There are more and more influential research studies pointing to the importance of family factors (gender, education,
socioeconomic status, parenting styles, parentchild relationship) for the initiation and
development of problems as consequences of Internet use. Contemporary conceptualization of parental monitoring considers parental knowledge of the childs whereabouts,
activities and associations. Parental monitoring of children and adolescents internet use
therefore incorporates: parental control (technical and social restrictions under monitoring), parental supervision (couse of internet) and interpretative mediation (active parental solicitation, adolescent disclosure).
The aim of this paper is the consideration of the characteristics of parental monitoring of
children and adolescents Internet use. Research findings suggest that mothers, more educated parents with higher socioeconomic status and those with better parentchild relationships, implement more effective and less restrictive strategies of parental monitoring
on the Internet. Parental monitoring strategies based on better communication and parentchild relationship considers indicative for the increasing safety of children and adolescents on the Internet.
Key words: parental monitoring, Internet, children, adolescents.
472
SLOBODNO VRIJEME DIGITAL NATIVES GENERACIJE

UDK 004.738.5:379.8
Mladen Bubonji
Komunikoloki koled u Banjaluci
Doktorand na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu
bubonjic@teol.net
Saetak: Da li ivimo u eri digitalne otuenosti? ovjek stvara svoj simbolski sistem u kome
gradi sliku svijeta oko sebe onako kako ga on percipira. Virtuelni svijet, kiberprostor, samo je jedan od aspekata koji tvore ovjekov simbolski sistem. Ukoliko iskljuimo potencijalne pragmatine
aspekte i panju fokusiramo na duhovne elemente koji obogauju emotivnu, duhovnu i kreativnu
prirodu ovjeka, doi emo do spoznaje da se izleti u dimenziju svijeta u kojoj su ponitene granice vremena i prostora, najee deavaju u sferi osloboenoj od rada. U meuvremenu, savladali
smo prostor. Meutim, ta je sa vremenom? Da li ono jo uvijek pripada nama ili smo ga poklonili
mainama? Kako raspolaemo sa svojim slobodnim vremenom? Kako se nosimo s njim? Postoje
razmiljanja koja kau da su nam kompjuteri, pametni telefoni... omoguilii da dobijemo na vremenu. Dobijanje vremena? Za ta? Dok razgovaramo s nekim i istovremeno kucamo poruku, da li time dobijamo na vremenu ili sami sebi oduzimamo vrijeme za razgovor? Da li digital natives generacija ima ovakvu percepciju o otimanju vremena ili su dokolica i besposlica koju provode za
kompjuterima za njih jouissance, blaenstvo?
Kljune rijei: dokolica, besposlica, digital natives, digitalne informacione tehnologije, blaenstvo.
UVOD
...Bolan od dosade
spisateljske, bez stanka
pooh da skitam
po svetu, kroz dra,
bez vere u susret,
bez muke rastanka,
ubeen da je ceo svet la...
(Sergej Aleksandrovi Jesenjin, Moj put, 1925)
Nisu li Jesenjinovi stihovi svevremeni? Pogotovo u eri digitalne otuenosti?

Ili je postmoderna percepcija vremena, svijeta i ovjeka koji obitava na relaciji prostorvrijeme u izvjesnoj mjeri predimenzionirana i posmatrana kroz svojevrsni nihilistiki
kaleidoskop? Rije je o uvenom mitu o dva lica boga Janusa kako Douns (2001) tvrdi, s jedne strane, svakom tehnologijom pokuavamo da unaprijedimo ivot, a s druge, is-
Mladen Bubonji
ta nam osiromauje ivot. Frojd (1973) smatra da ljudi najee mjere lanim mjerilima,
da prieljkuju mo, uspjeh i bogatstvo i da potcjenjuju istinske ivotne vrijednosti. U vezi
s tim, kiberprostor (cyberspace), termin koji je prvi put upotrebio toliko spominjani Vilijam Gibson, u kome dominira konceptualni prostor u kome ljudi stupaju u vezu koristei kompjuterski posredovane komunikacione tehnologije (Fidler 2004, 109), na izvjestan nain reflektuje Frojdove misli o lanim mjerilima i potiskivanju istinskih ivotnih
vrijednosti, s jedne strane. S druge, ljudi imaju nenadmanu sposobnost, nastalu kao plod
evolucije naeg mozga, da stvaraju ideje i predstave o svijetu, odnosno, da stvaraju simboliku dimenziju nae egzistencije (Fabijati, Maligeti i Matera 2002). Drugim rijeima,
ovjek stvara simbolski sistem, o kome su promiljali i pisali D. H. Mid, Blamer, Moris... u kome gradi sliku svijeta oko sebe onako kako ga on percipira. Virtuelni svijet, kiberprostor, samo je jedan od potencijalnih aspekata koji tvore ovjekov simbolski sistem.
Da nema ovjeka, ne bi bilo ni virtuelnog svijeta. On ga je stvorio. Meutim, problem ne
lei u injenici o postojanju onostranog svijeta, ljudskih ruku i uma kreacije. Problem
se nazire u svrsishodnosti bivstvovanja ovjeka u istom. Ukoliko iskljuimo pragmatini
aspekt (ebiznis, euenje, etrgovina...) i panju fokusiramo na duhovne elemente koji
obogauju emotivnu, duhovnu i kreativnu prirodu ovjeka, doi emo do spoznaje da se
izleti u dimenziju svijeta u kojoj su ponitene granice vremena i prostora, najee deavaju u sferi slobodnog vremena. O istom je promiljao i Ratko Boovi (1997), istiui
stihijsku snagu proirenih granica hedonizma koja otkriva jedan vid dominacije duhovnog
siromatva naeg vremena. S tim u vezi, Boovi naglaava da, kako male slobode ne
mogu biti zamjena za jednu veliku slobodu, tako i trenutna zadovoljstva ne mogu nadoknaditi ono to dosada i praznina egzistencije ostavljaju za sobom (Boovi 1997, 8).
Podsjeajui se Jesenjinovih stihova bolan od dosade... pooh da skitam po svetu, kroz
dra, bez vere u susret, bez muke rastanka... dolazimo do potencijalnog uzroka jedrenja
sajber morem jer, kako Boovi istie, kad oveku ne polazi za rukom da se izdigne
nad situacijom koja ga odreuje, njemu ostaje da se zatiti od paralizirajueg oseanja da je njegov individualni ivot beznaajan dogaaj (Boovi 1997, 7).
Paralizirajui osjeaj beznaajnosti, najee primjetan u sferi besposlice ili nefunkcionalno korienog slobodnog vremena, dovodi do pojave novog modaliteta komunikacije. Pored tri vrste susreta koje navodi B. Stojkovi (2002) susret prve vrste
(ovjek: ovjek), susret druge vrste (ovjek: ivotinja) i susret tree vrste (ovjek: bie ili stvar koji ne pripadaju naem svijetu ali su u naelu obdareni sposobnou komunikacije), primjeujemo jo jedan vid komunikacije, odnosno susreta susret etvrte vrste ili susret n vrste (ovjek: maina maina nije onostrana stvar ili bie zato to ju
je ovjek stvorio). Ovaj vid komunikacije, prije svega, moemo posmatrati kao intrapersonalnu komunikaciju posredovanu raunarom (bez prisustva drugog ovjeka: odnos sa
mainom skrolovanje video, audio i multimedijalnog sadraja po vlastitioj elji, pratei lina osjeanja i interese) za razliku od interpersonalne komunikacije posredovane raunarom (optenje sa drugim ljudima posredstvom raunara: virtuelizacija interpersonalnog odnosa etovanje i slino). Dakle, iskljuujui interpersonalnu komunikaciju
posredovanu raunarom, bilo sinhronu (etovanje, Skype...) ili asinhronu (e-mail) ovjek, via maina: ovjek, intrapersonalna komunikacija posredovana raunarom (ovjek:
YouTube; ovjek: Fejsbuk; ovjek: Instagram... ovjek: bilo koji sadraj postavljen na Internetu koji ne ukljuuje povratnu vezu, odnosno, koji pretpostavlja jednostrano viestruko korienje identinog sadraja) predstavlja uvod u svojevrstan opsesivni komar i
vrtoglavicu, put do provalije nad ijim ponorom prirodno dolazi do potpune dezorga474
Slobodno vrijeme digital natives generacije

nizacije ovjekovih sposobnosti i njegovog integriteta (Boovi 1997, 7). P. D. Uspenski (Ouspensky) u svom djelu Tertium Organum (1922) smatra da prolost ne postoji,
kao ni budunost koja jo nije formirana. On sadanjost vidi kao prelaz iz budunosti u
prolost, odnosno kao prelaz iz jednog nepostojanja u drugo. Samo u tom kratkom trenutku taj fenomen postoji za nas prije toga, postoji kao mogunost; poslije toga, postoji
kao sjeanje. Meutim, taj trenutak je fikcija, on uopte nema dimenziju. Uspenski tvrdi
da moemo sa sigurnou rei da sadanjost ne postoji zato to je ne moemo uhvatiti
ono to uspijemo uhvatiti ve je prolost. S tim u vezi, Boovi smatra da je za najvei
broj ljudi sadanjost postala neizvjesna, a budunost kao i da ne postoji. U situaciji u
kojoj se iz temelja mijenjaju naslijeeni kriterijumi o stvarnosti i vrijednosne orijentacije
pojedinca prema realnom svijetu, ovjek bira ono to je izvan rizika i izvan odgovornosti zato mu je najblia aktivnost koja ga ne obavezuje, ali ga odvaja od svijeta koji
doivljava kao stalnu prinudu i opasnost. ovjek tei da se odijeli od svijeta, bar za
trenutak da se opusti i zaboravi (Boovi 1997). Odvajajui se od svijeta, ovjek zalazi
u sferu anksioznosti, bespomonosti, naposlijetku, melanhonije, odnosno, stvara paralizirajui osjeaj beznaajnosti ubeen da je ceo svet la.
U skladu sa navedenim postavkama, cilj ovog rada je, prije svega, da uoi istraivaki problem i postavi istraivaka pitanja. Pitanja koja se provlae kroz rad, kao to
je: da li i na koji nain digitalne informacione tehnologije utiu na strukturu slobodnog
vremena nove, digitalne generacije, bie u fokusu istraivanja koje e autor sprovesti u
okviru doktorske disertacije. Postavljena pitanja bi trebala dati odgovore na to da li nove
tehnologije mladima pruaju ono to oni oekuju od njih kada je rije o koritenju u slobodnom vremenu, prije svega, ta za njih znai slobodno vrijeme i kako ga provode svrsishodno ili besciljno. Dakle, u ovom radu se ne nalaze konkretni odgovori na postavljena
pitanja, nego se, u formi teorijskog pregleda, nastoji uoiti problem kao i postaviti pitanja
koja e posluiti, kako za dalje istraivanje, tako i za diskusiju u vezi sa ovim problemom.
1. DIGITALNE INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
Pozitivni ili negativni, aspekti primjene digitalnih informacionih tehnologija, interneta prije svih, pokreu, odnosno nadograuju, nikad zavrenu diskusiju o svrsishodnosti upotrebe tehnologije koja okruuje ovjeka. Saimanje vremena i prostora vs. apstinencija od realnog ivota u neposrednom okruenju, sloboda pristupa informacijama vs.
kolonizovano znanje, svijet bez granica vs. omeeni univerzum, digital natives vs. digital imigrants, utopija vs. distopija, samo su neki od problema koji su predmet otre
diskusije izmeu zagovornika i protivnika novog svjetskog informacijskog poretka. Nesumnjivo, svakodnevni ivot, ispunjen primjenom digitalnih tehnologija, doivio je drastine promjene. Li Rejni (Lee Rainie), osniva neprofitne organizacije Pew Research Center's Internet & American Life Project, u knjizi Networked: The New Social Operating
System (Umreeno: novi drutveni operativni sistem) istie izvjesne elemente te promjene. Prije svega, navodi da se obim informacija iri, raste i postaje sve uoljiviji (Rainie and Wellman 2012). Sline karakteristike se mogu pronai i u jednom od osnovnih
scenarija budunosti Antoana Irisa obilja ponude na tritu. U ovom scenariju sve aktivnosti drutva menjaju strukturu u skladu sa informacijama koje cirkuliu magistralama
(...) zahvaljujui informacionim magistralama drutvo se sutinski menja (Iris 1999,
108). Ovo obilje moe dovesti do sveopteg razvoja drutva, ali i do anksioznosti uslijed
475
Mladen Bubonji
informacijskoulne preoptereenosti. Dalje, mjesta interakcije ljudi i informacija se umnoavaju sa rastom dostupnosti informacija, mijenjanje vremena i prostora je uestalo
dok je multitasking (obavljanje vie poslova odjednom) postao nain ivota (Rainie and
Wellman 2012). S tim u vezi, Fransis Bal (1997) je tvrdio da e prostornovremenske
granice, kojima je Homo sapiens milenijumima dijelio svijet, biti izbrisane. Sa vremenske
distance od gotovo dvije decenije, moemo uoiti da prostor i vrijeme, kljune dimenzije
ovjekove egzistencije, nisu vie toliko razdvojene. tavie, u virtuelnom svijetu su gotovo postale jedno i ponitile dosadanja razmimoilaenja.
Rejni dalje istie da oprez u vezi sa informacijskim promjenama tee u dva pravca: smanjuje se zbog ivota u okruenju stalne djelimine panje i pojaava se zbog uranjanja korisnika u informacijske tokove koji ih interesuju. Konstantna optereenost ula u
virtuelnom svijetu dovodi do povrnog pristupa, odnosno neselektivnosti informacija (Rainie and Wellman 2012). Na taj nain, simbolski sistem se u principu ne obogauje, nego
se u njega ugrauju prazne ili poluprazne kouljice koje tvore svojevrstan zombi
efekat populaciju koja je iskljuena iz realnog svijeta, ili ga percipira kroz prizmu
virtuelnog svijeta, sve dok se ne ukljui u isti i prepusti struji povrnosti. S tim u vezi, Rejni istie da je prisutno shvatanje ljudi da im je sve dostupno. Nita nije nepoznato,
sve je na dohvat ruke samo je neophodan iPad, laptop i jaka baterija ili elektrina energija. Uz pretpostavku da e aktivnost Sunca biti predvidljiva, bez neoekivanih solarnih
oluja. Meutim, kako promjene ne bi doivljavali samo iz negativnog aspekta, vrijedna
pomena je i vrijednost informacijskog poboljanja koja se sastoji u tome da pretraivanje
informacija postaje efikasnije (Rainie and Wellman 2012). Zaista, kao nikad do sada u istoriji ljudske civilizacije, informacije se nisu prikupljale na bri i jednostavniji nain, kao
to ni ljudi nisu meusobno komunicirali na jednako efikasan nain. Drugim rijeima,
raznovrsnost informacija je intenzivirala meuljudske kontakte. S tim u vezi, Douns tvrdi da je internet umjesto nas prevaziao prostor i vrijeme i da je stvorio zajednicu u kojoj
imamo slobodu udruivanja sa drugim ljudima ne obazirui se na geografsku i asovnu
udaljenost (Douns 2001).
Kao zanimljiv fenomen, Rejni je zapazio da se intezitet i karakter informacijskih
odnosa mijenja, granice postavljene izmeu kue i posla, rada i igre, obrazovanja i zabave, javnog i privatnog, sve vie se gube (Rainie and Wellman 2012). Potvrdu ove tvrdnje
nalazimo u Fidlerovom scenariju za 2010. godinu ivotu interaktivne video porodice, u
kome, ne izlazei iz svog doma, obavljaju sve dnevne aktivnosti uz pomo i posredstvom
mree (Fidler 2004). Rejni je, takoe, primjetio da je lini identitet sve porozniji, norme
privatnosti se mijenjaju (Rainie and Wellman 2012). Zaista, sfera privatnog i javnog na
internetu je poprimila potpuno drugaiju dimenziju, drugim rijeima, gotovo je isparila.
Douns tvrdi da je internet ispunjen prostor i da u njemu nema vie neotkrivenih podruja
(Douns 2001), s tim u vezi, i Rejnijeva teza o poroznosti linog identiteta dobija na znaaju znajui da se u tom ispunjenom prostoru interneta ovjek nema gdje sakriti. Naposlijetku, Rejni istie da se odrivost i znaaj linih susreta mijenjaju kako se javlja mogunost ljudske interakcije uprkos izostanku stvarne fizike prisutnosti, javljaju se novi termini: odsutna prisutnost i prisutna odsutnost; drutvene mree postaju sve ivlje i sadrajnije mijenjajui strukturu prijateljstava i osnovnih normi ljudskih susreta (Rainie and
Wellman 2012).
U vezi sa elementima promjene svakodnevog ivota, koje je naveo Li Rejni, Erv
Fier (Herv Fischer) u svojoj knjizi Digital Shock: Confronting the New Reality (Digitalni ok: Suoavanje sa novom stvarnou) istie paradoksalne zakone koji formiraju
476

digitalni privid i karakteriu njegovu strukturu. Meu prvima, istie da je nazadovanje
ljudske psihe proporcionalno napretku tehnoloke moi. Uljuljkani u blaenstvo virtuelne sfere (kao i prethodnih tehnolokih dostignua), ljudi sve vie zaostaju na intelektualnom polju. Dalje, digitalna revolucija oslobodila je radikalnu i brutalnu silu koja je njenu naglost, ubrzanje, globalnu logiku i neposrednost razvoja primjenila u svim drutvenim oblastima (Fischer, 2006). Takoe, digitalne tehnologije se razvijaju bre od ljudskih
ideja, digitalno carstvo, koje sebe predstavlja kao realno, korisno i koje ima futuristiki
pristup svijetu, u sutini je nova manifestacija tradicionalnog transcendentalnog idealizma
(Fischer 2006). Podsjeanja radi, Kant je transcendentno oznaio kao pretpostavku svega iskustva i na njemu izgraenog znanja (transcendentalni idealizam), bez koje se dodue moe misliti sve mogue kao dogaanje u vremenu bez ovjeka, ali ne transcendentalno fundirano iskuavanje tog dogaanja (Heintel 1984, 73). to se iskustva tie (u
postojeem trenutku moemo diskutovati o realnom i virtuelnom), Kant je tvrdio da su
nama stvari date kao predmeti naih ula koji se nalaze izvan nas. Meutim, o tome ta su
te stvari same po sebi, mi ne znamo nita, nego spoznajemo njihove pojave, odnosno
predstave koje one u nama proizvode kada djeluju na naa ula podstiui ih na aktivnost
(Kant 1953). Zaista, virtuelni svijet, sam po sebi, koliko god nam se inio poznatim, u
sutini je samo spoznaja o njegovoj pojavi. Dalje, Fier smatra da je ljudska inteligencija
sklona samoobezvrijeivanju i odricanju od sopstvenih mogunosti u korist tobonje superiornije inteligencije vjetake inteligencije digitalnog carstva (Fischer, 2006). Percepcija je promijenjena vie nisu na cijeni ljudi koji imaju bogatu duhovnointelektualnu
nadogradnju nego ljudi koji imaju novi iPad, dobru konekciju i koji znaju ukucati kljune
rijei u pretraiva. Eruditi vie nisu traeni, dolo je doba digitalnih (ne)znalica.
Takoe, Fier istie da se digitalni simulakrum ne javlja kao novi pokuaj interpretacije
univerzuma onakvog kakav nam je podaren, koji svoje mjesto ima u nizu podudarnih oblasti kao to su magija, religija, prirodne nauke i slino, nego kao moan instrument koji
moe radikalno promijeniti svijet u skladu sa ljudskim eljama. Pored toga, smatra da se
sajber svijet predstavlja kao simbolino mjesto globalne povezanosti koje je apolitino,
asocijalno i osloboeno istorijskih predrasuda, ali koje u sutini djeluje kao drutveno povezana virtuelna superstruktura koja daje mo i legitimnost novoj srednjoj klasi, ije zamisli svijeta izraava i iju dominantnu ideologiju formira (Fischer 2006). U sutini, nije
li ta nova srednja klasa iskoristila privid, iluziju, Bodrijarovu fantazmu, kako bi promovisala svoju ideologiju? Ideologiju koja nakon vie milenijuma i de iure i de facto daje za
pravo nekome ko nije pripadnik elitnog drutva da ravnopravno participira u raspodjeli
drutvenog bogatstva. Ili sve ostaje samo privid?
Fier smatra da je digitalna tehnologija izuzetno mono i univerzalno orue interpretacije i komunikacije koje je u mogunosti da izrazi sve jezike i naine nekog sadraja, zbog toga to je takoe i mrea za sve komunikacione mree, ogleda se i kao direktan i neporeciv uspjeh koji potvruje Makluanov paradoks: medij je poruka (Fischer
2006). On takoe tvrdi da, uprkos jedinstvenoj i globalnoj tendenciji svoje temeljne tehnologije i simbolizma, sajber svijet u sve veoj mjeri reflektuje lingvistike i kulturne raznolikosti, ak doprinosi njihovom razvoju. Digitalne tehnologije su moan agens kulturnog i duhovnog razvoja, one obnavljaju, ire i evidentiraju sve prethodne kulture, zatim,
stvaraju nove kulturne proizvode i osiguravaju njihovu promociju, takoe, sajber svijet
sabija i institucionalizuje novo kulturno prostorvrijeme koje je posebno dinamino i komunikativno (Fischer 2006). Dakle, s jedne strane, virtuelni svijet se javlja kao akumulator i akcelerator svjetske kulturne batine. Ponitavajui granice vremena i prostora, ot477
Mladen Bubonji
varaju nam se mnogobrojne mogunosti, prije svega, konzumacije raznih kultura irom
svijeta. Pitanje je samo u kojoj mjeri zaista percipiramo te kulture. S druge strane, izlaskom na globalnu digitalnu informacionu magistralu susreemo se sa saobraajnim
pravilima koja, ili ne razumijemo, ili im nismo nakloni. Naravno, rije je o kulturolokolingvistikim razlikama koje su na izvjestan nain multiplicirane na globalnoj mrei. Dalje, Fier tvrdi da su digitalne tehnologije inicirale eksploziju novih umjetnikih ostvarenja i pribliile umjetnost drutvu, obnavljajui osnovne drutvene funkcije umjetnosti i
dovodei u pitanje sistem klasine i moderne umjetnosti koji panju posveuje vrijednostima posebnosti (Fischer 2006). Ovaj Fierov zakon u sutini i nije novina. Odnos izmeu
znaka, oznaenog i znaenja, teoretiare mui dui niz godina. Dekonstrukcijom su stvari dodatno zakomplikovane, a kada je jo u igru uao virtuelni element, percepcija
umjetnosti je poprimila sasvim drugaiju dimenziju. Od dekonstrukcije visoke umjetnosti i pojave popularne kulture, preko itanja kulture kao teksta, do novih umjetnikih
formi u digitalnom simulakrumu, lako se moe uoiti, najblae reeno demokratizacija,
ako ne i anarhizacija percepcije umjetnosti.
Iako je digitalno carstvo, prema Fieru, zasnovano na jednostavnosti i binarnom
jeziku, novo informacijsko drutvo zavisi od imaginacije i kreativnosti, to e u budunosti biti sadrano u osnovama kapitala nove ekonomije. Sa uspostavljanjem digitalne konvergencije, sve vie se otkriva neumoljiva posebnost razliitih medija i drutvena korist
koja ih dijeli (Fischer 2006). Digitalno carstvo favorizuje fundamentalni i dinamini novi
ljudski ekvilibrijum koji procjenjuje suprotne polove: ak i kad su izraene tenje globalizmu, tendencije ka fragmentaciji afirmiu se kao suprotnost tome, u sociolokom aspektu
ovo predstavlja intenzivnije uee individue u komunikacijskoj mrei orijentisanoj ka
globalizaciji, u politikom aspektu predstavlja intenzivnije uee manjih grupa (sela, zajednice, regioni, drave) u odnosima sa globalnim grupama (federacije, velike kontinentalne poslovne zone, meunarodne organizacije) (Fischer 2006). Koliko god internet uticao na otvaranje granica za razmjenu roba, kapitala, ljudi... misli, svijet je i dalje ostao
poprilino fragmentirano mjesto. ovjek je, u sutini, teritorijalno bie, bie podjele. Iluzorno je oekivati da e isplovljavanjem na otvoreno sajber more napustiti principe,
tenje i osjeaje koje je milenijumima i generacijama batinio i upisivao, kako u svoj simbolski sistem, tako i u svoj genetski kod.
Kao zanimljiv fenomen, Fier istie da je sajber svijet postao politiko igralite
dva suprostavljena koncepta slobode: s jedne strane, slobodarske utopije, i s druge strane,
hegemonije ultraliberalne ideologije (Fischer 2006). Najbolji primjer ove teze je sluaj
Dulijana Asana i njegove utopijske ideje o otkrivanju prljavih tajni amerike administracije, s jedne strane. S druge, kada je rije o hegemoniji ultraliberalne ideologije, kao
najbolji batinici Fridmanove1 ikake kole,2 paradoksalno, javljaju se psi uvari demokratije mediji. Umjesto da budu luonoe novog svjetskog poretka, da prezentuju
slobodne i besplatne informacije koje e biti temelj modernog prosvjeenog drutva, oni
svakodnevno potvruju tezu da je informacija u dananjem svijetu samo roba koja se plasira na otvorenom tritu onima koji su u stanju da je sebi priute. Dalje, Fier istie da
1
Milton Fridman (Milton Friedman) dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976, pripadnik
ikake kole ekonomske misli. Beskompromisni zagovornik slobodnog trita (Popovi 2014, 56).
2
ikaka kola (Chicago school) sljedbenici Dorda tiglera, Miltona Fridmana, Fridriha fon
Hajeka i ostalih ekonomista sa ikakog univerziteta (University of Chicago); ikaki ekonomisti
odbacuju dravnu intervenciju u privredi (Popovi 2014, 58).
478

digitalno carstvo u formi mjesta individualne i komercijalne slobode koje izbjegava kontrolu i ak ohrabruje pirateriju, u sutini posjeduje tehnoloki potencijal da postane mjesto
najradikalnije digitalne kontrole: sve informacije koje krue netom i profili korisnika raznih drutvenih mrea mogu biti praeni, pohranjeni i uvani u arhivama (Fischer 2006).
Pod maskom nacionalne bezbjednosti, mnoge vlade irom svijeta, amerika prije svih,
pohranjuju terabajte podataka o razmjeni informacija na netu, posjeivanju web stranica,
skidanju i postavljanju materijala na net, sve sa ciljem zatite graana. Uzimajui ovaj
aspekt u obzir, postavlja se pitanje koliko je virtuelni svijet zaista virtuelan. S pravnog,
odnosno bezbjednosnog aspekta, itekako je stvaran. Takoe, Fier smatra da digitalna
tehnologija, na prvi pogled instrument globalne integracije, u sutini stvara socijalne frakture i tehnoloki aparthejd koji razdvajaju informaciono bogate od informaciono siromanih (Fischer 2006). Nejednakost u pristupu internetu predstavlja ozbiljnu prijetnju demokratiji. Ukoliko zaista ivimo u digitalnom dobu gdje informacije predstavljaju mo, nepristupanost istim smatra se hendikepom i u budunosti e se sve vie stvarati jaz izmeu onih koji posjeduju informacije i onih koji nemaju pristup informacijama. Naposlijetku, Fier tvrdi da, zbog svoje virtuelne prirode, digitalno carstvo potie transgresiju kao i
destrukciju principa stvarnosti i uzdizanje principa uivanja, potie tranziciju u akciju,
delikvenciju i kriminal u stvarnom svijetu (Fischer 2006). Egoizam, hedonizam, ekscentrinost, zato ne rei i sadizam, dobijaju svoje mjesto pod suncem u instant dobu u
kojem je dolo do poremeaja osnovnih vrijednosti, bar onih koje smo do sada tretirali kao
tradicionalne i opteprihvatljive. Meutim, ono to zabrinjava je injenica da je uslijed preobilja eksplicitnih scena seksa, ubistava, muenja i raznih nepijatnih prikaza kojim nas mediji
svakodnevno bombarduju, naa percepcija o nastranom, gadljivom i neprihvatljivom pomjerena do granica kada nas nita vie ne moe dovoljno iznenaditi, zgroziti ili potresti. Najtraginije je da su tim uticajima najpodloniji oni koji svoj simbolski sistem tek izgrauju.
2. SLOBODNO VRIJEME
O tempora, o mores! Kako bi se tek Ciceron danas zaudio i glasno povikao udnih li vremena, udnih li obiaja! Samo, ko bi danas bio njegov Katilina? Ili ta? Koji bi to trend, ponaanje ili stav bili dovoljno intrigirajui, udni da bi mogli privui Cicereonovu panju? Zasigurno, obilje njih. Meutim, trend koji definitivno privlai panju
i svakim danom sve vie intrigira jeste koncept slobodnog vremena. U stvari, vie paradoks u vezi sa ovim problemom. Zanimljivo je kako je ovjek svojevoljno, pomalo mazohistiki, pristao na ustupanje svog slobodnog vremena maini koja svoju egzistenciju
zasniva na nizu nula i jedinica. Tokom revolucionarnog XIX vijeka ovjek je zapoeo
svoju borbu za osmoasovno radno vrijeme koje je uobliio u dananju formu tokom XX
vijeka. Mukotrpno se izborio za formulu 3x8 osam sati rada, osam sati odmora (slobodnog vremena), osam sati sna. Dalji razvoj tehnikotehnolokih sredstava doveo je do
poveanja slobodnog vremena. Meutim, kako je XX vijek prilazio kraju, osvitom novog
milenijuma, na horizontu se pojavljuje nova opasnost. Ovog puta, ovjeku nisu prijetili
bezobzirni industrijalci (bar ne eksplicitno), opasnost je dolazila iz svijeta koji je sam stvorio. Virtuelna realnost se javlja kao supstitut stvarnog ivota, hiperivot u kome ovjek
vie ne zna ta da radi sa svojim slobodnim vremenom. I Boovi se pita: kako da se pronae smisao slobodnog vremena da ono ne bi postalo mrtvo vreme (Boovi 1997, 13)?
Naposlijetku, ovjek je doveo sebe u apsurdno stanje od maine je izborio vie vremena
za sebe, maini je poklonio svoje vrijeme! Krug je zatvoren! Da li je?
479
Mladen Bubonji
Prije same rasprave o paradoksu slobodnog vremena u digitalnoj eri, odnosno o
njegovom sadraju, ne bi bilo naodmet objasniti sam koncept slobodnog vremena, odnosno, njegovu formu. Takoe, radi sveobuhvatnije predstave, neophodno je podsjetiti na
okolnosti koje su prethodile borbi za vea ljudska prava, izmeu ostalih, i za pravo na
slobodno vrijeme. Moda je F. Engels najbolje opisao strukturu vremena s kojim je seljak, odnosno najamnik, raspolagao. Na seljaku je poivala itava zgrada drutva: kneevi, inovnici, plemstvo, sveenstvo, patriciji i graani. Bilo da je pripadao knezu, baronu, biskupu, manastiru ili gradu, s njim se svuda postupalo kao sa stvari, kao s tegleom
marvom, pa jo i gore... Najvei dio svog vremena morao je da radi na gospodarevom
imanju; od onoga to bi zaradio za nekoliko slobodnoh sati morao je plaati desetinu, danak, zakupninu, porez, ratni porez, zemaljski porez i dravni porez... (Engels 1973, 36).
Dakle, ak i u vremenu koje je prethodilo revolucijama i pobunama u XIX vijeku i borbi
za opta ljudska prava, postojao je izvjestan koncept slobodnog vremena, kako to Engels
istie slobodni sati, ali su sunji i tada morali da rade kako bi obezbijedili sredstva za
mnogobrojne namete. Iako je uvijek postojalo vrijeme koje nije imalo karakteristike rada
i koje je bilo preputeno pojedincu da sam izabere nain na koji e provoditi taj dio vremena (Krivokapi 2007), tek nakon mukotrpnih borbi u XIX i XX vijeku, dolazi do istinske podjele vremena na ono koje je prisilno, u kome se radi, i na ono koje je ostavljeno
ljudima na volju kako e s njim raspolagati.
Postoje mnogobrojne definicije i podjele slobodnog vremena, odnosno vremena
koje nije nuno prisilno, kada ne mora da se radi. Prije svega, nezaobilazni K. Marks slobodno vrijeme vidi kao vrijeme za slobodan razvitak ovjeka, njegovih fizikih i duhovnih snaga i sposobnosti (Marks 1977b). Naravno, Marks je slobodno vrijeme posmatrao u
kontekstu odnosa prema kapitalu, odnosno, s obzirom na produktivan i preobraavajui
uticaj slobodnog vremena na sam prostor rada i radno vrijeme (navedeno prema: Krivokapi 2007, 82). Za Marksa slobodno vrijeme poinje tamo gdje prestaje rad koji za ovjeka predstavlja prinudu. Meutim, Marks je rad smatrao pretpostavkom pravog ljudskog
bogatstva iako je predstavljao nunost (Marks 1977a). Dakle, iako je rad posmatrao kao
nudu, ali onu koja stvara bogatstvo, slobodno vrijeme je smatrao pravim bogatstvom
ono nije bilo odreeno prinudom nekog spoljnog faktora, odnosno svrhe, nego je bilo
odreeno po sopstvenoj elji ovjeka. Marks inae slobodno vrijeme poistovjeuje i sa
dokolicom i sa vremenom za viu djelatnost, dok su drugi teoretiari konstruisali znaajne distinkcije u vezi sa ovim problemom. Tako je, npr, Fridman (1959) pravio razliku izmeu osloboenog (temps libr) i slobodnog vremena (temps libre). Prvo je bilo cjelokupno vrijeme izvan obaveznog rada koje nije bilo osloboeno egzistencijalnih problema,
dok je drugo predstavljalo onaj vremenski interval koji je bio osloboen svake obaveze.
Ovdje ve moemo uoiti dvije sfere, dva aspekta raspolaganja vremenom koje nije prisilno s jedne strane, vrijeme koje nije nuno obavezujue radom nametnutim od nekog
drugog faktora, ali koje nije u potpunosti osloboeno istog (npr. dodatni poslovi, rad u
polju, u tali, u kui, obaveze u vezi sa djecom, kunim ljubimcima... Dimazdije je ove
obaveze nazvao poluslobodno vrijeme (Friedmann i Naville 1972) jer nekada mogu
imati karakter obaveze a nekada slobodno izabranu aktivnost), dok s druge strane imamo
vrijeme u kome nije bio prisutan nikakav oblik rada koji je imao etiketu obaveze, egzistencije ili nude (vrijeme u kome je ovjek mogao u potpunosti da se posveti zadovoljavanju svojih duhovnih potreba). Kako prvi oblik (osloboeno vrijeme) ima izvjesnu dozu
prisile (egzistencijalne, prije svega), fokus se dalje usmjerava na drugi oblik (slobodno
vrijeme). U vezi sa ovim fenomenom, Fridman, s im se slae i Boovi, istie problem
480

kvarenja slobodnog vremena, odnosno nekreativnog rada radnika koje proizvodi nezadovoljstvo i napetosti. Boovi navodi da su uslovi rada takvi da spreavaju normalno
korienje vremena slobodnog od proizvodnog rada jer ga pretvaraju iskljuivo u odmor
(Boovi 1997, 21), dok Fridman istie nezadovoljstvo radnika koji izlaz iz takvog stanja
pronalazi u aktivnostima slobodnog vremena3 koje ima dva aspekta: poveanje broja sve
rafiniranijih, izvjetaenijih i automatiziranijih sredstava za pasivnu rekreaciju, odnosno
zabavu (ovaj trend je Fridman oznaio terminom utui vrijeme) masovni oblik ponaanja u tehnikoj civilizaciji, s jedne strane, a s druge, aktivan otpor prinudi koju radnik
osjea na poslu (aktivna razonoda) slobodno izabrana razonoda (Fridman 1959). Kako
je raspolaganje vremenom, s poetka, razdvojeno na osloboeno (od rada) i slobodno (za
izvjesne aktivnosti) vrijeme, ovo drugo je daljim raslojavanjem nominalno podijeljeno na
funkcionalno (dokolica) i nefunkcionalno (besposlica) slobodno vrijeme. Naravno, ovom
podjelom se otvara itav set pitanja recimo, gdje bi spadalo gledanje televizije, zatim, u
ta spada sjedenje sa drugovima ispred zgrade ili na klupi u parku, u dokolicu ili besposlicu, takoe da li se sva besposlica moe okarakterisati kao nefunkcionalno vrijeme i slino. Meutim, ovaj rad se nee toliko baviti normiranjem koliko e pokuati dovesti u vezu sve inioce problema koji je u fokusu (digitalne informacione tehnologije, slobodno
vrijeme i generaciju digital natives) kako bi postavio adekvatna istraivaka pitanja. to
se samog pojma funkcionalnog (dokolica) i nefunkcionalnog (besposlica) slobodnog vremena tie, isti se mora detaljno odrediti, to moe biti predmet daljeg istraivanja.
I drugi autori navode podjelu u okviru slobodnog vremena na ono koje ima predispoziciju produktivnosti i ono koje gotovo da nema nikakvu funkciju. Tako Boovi
navodi S. De Graciju koji istie da svako moe da ima slobodno vrijeme, ali da svako ne
moe imati i dokolicu (navedeno prema: Boovi 1997). Ova konstatacija ima elitistiki
prizvuk, odnosno, moe se uoiti svojevrsni aristokratski pristup u tumaenju fenomena
slobodnog vremena. S jedne strane, drutvena elita, nova leissure class, kako istie De
Gracija, ima mogunost realizacije u dokolici i stvaralakoj imaginaciji (De Gracija u ovu
klasu svrstava filozofe i pjesnike svih socijalnih sredina), dok s druge strane klasu rada
ine ljudi koji bi trebalo samo da trae nove forme za obezbjeivanje osnovnih ivotnih
potreba i zabave (navedeno prema: Boovi 1997). Ovaj stav u izvjesnoj mjeri podrava
klasinu dihotomiju izmeu elitne i narodne, odnosno, visoke i prizemne kulture.
Dok su jedni predodreeni za duhovnu i kreativnu nadogradnju, ostatku populacije primarna funkacija slobodnog vremena je odmor od rada i priprema za nove radne izazove.
Meutim, dekonstrukcijom visoke kulture i pojavom masovne, nastala je nova tendencija ka komercijalizaciji i industrijalizaciji kulture iji je cilj proizvodnja profita (orevi 2009, 29). Ovaj problem istiu i ostali teoretiari navodei da se potroako drutvo pokazalo nesposobnim da ostvari vrednosti potrebne za razvitak oveka u slobodnom
vremenu (Boovi 1997, 23, 24). Imajui u vidu da se kultura moe konzumirati, s jedne
strane, i percipirati, s druge, gotovo iskljuivo u slobodno vrijeme, J. orevi naglaava
da je ista postala rtva novih modernih izuma, otuujueg tehnolokog napretka i industrijalizacije s kojima masa ulazi u samo sredite svih drutvenih zbivanja (orevi
2009, 30). Ovdje se ve nazire veza izmeu digitalnih informacionih tehnologija (otuujui tehnoloki napredak) i slobodnog vremena.
3
Prim. M. Bubonji Fridman izvorno koristi rije le loisir koja je prevedena kao razonoda, dok
je drugi autori tumae kao dokolicu, meutim, za bolje razumijevanje raslojavanja fenomena slobodno vrijeme, najbolje je ostati pri terminu slobodno vrijeme.
481
Mladen Bubonji
Meutim, zadrimo se jo kod odreivanja slobodnog vremena, odnosno njegove podjele na funkcionalno (dokolica) i nefunkcionalno (besposlica Veblen (2007)
inae smatra da se vrijeme neproduktivno troi zbog shvatanja da je produktivan rad nedostojanstven i kao dokaz novane sposobnosti da se sebi dozvoli ivot u besposlici) utroeno slobodno vrijeme. Dimazdije tako dokolicu vidi kao skup zanimanja kojima se ovjek moe predati u potpunosti, bilo da je rije o odmoru, razonodi, razvijanju svog drutvenog angamana, svog informisanja ili svog naknadnog obrazovanja, nakon to se oslobodio svih profesionalnih, porodinih ili drutvenih obaveza (navedeno prema: Friedman
i Naville 1972). S tim u vezi, moemo uoiti osnovne funkcije dokolice odmaranje, zabava i razvoj linosti (Krivokapi 2007). Jasno je da se ispunjenje ovih funkcija ne moe
podvesti pod puko odraivanje slobodnog vremena, odnosno odmor i pripremu za rad,
nego je u ispunjenje istih ukljuen logikoracionalni aparat ovjeka koji zahtijeva punu
kreativnu angaovanost. S tim u vezi, postavlja se opravdano pitanje, da li surfanje netom, etovanje na fejsbuku, tvitovanje i sline aktivnosti na internetu, pripadaju aktivnostima dokolice ili besposlice? Da li je za iste neophodno angaovanije uee ili je recepcija i, eventualno, percepcija, zasnovana na automatizmu? Da li se korienjem digitalnih informacionih tehnologija oplemenjuje duh? Imajui u vidu da je dokolica stav
uma, uslov due, unutranji mir, forma tiine koja je preduslov za shvatanje realnosti, kako tvrdi Dozef Piper, dok je besposlica potpuno odsustvo dokolice (navedeno prema:
Boovi 1997), ne moe se smatrati da je hiperivot, koji dolazi iz virtuelnog svijeta,
proizaao iz tiine kao preduslova za shvatanje realnosti. Takoe, upitan je i aspekt unutranjeg mira, znajui da se korisnici interneta, mlai posebno, esto suoavaju sa problemom anksioznosti uslijed diskonektovanosti i nemogunosti pristupa svjetskoj mrei.
S druge strane, uzimajui u obzir tezu da se vremena mijenjaju, a i mi s njima
(tempora mutantur, nos et mutamur in illis), ono to je doskora bilo neprihvatljivo (ljubavne prevare u virtuelnom svijetu), neobino (monolozi sa pametnim telefonima na
ulici) ili neprimjetno (psihiki poremeaji prouzrokovani online socijalnom apstinencijom), u dananjem digitalnom dobu se posmatra iz potpuno drugaijeg ugla. Dovodei u
vezu ovu konstataciju sa problemom slobodnog vremena, moemo se pozvati na formulacije slobodnog vremena Maksa Kaplana (navedeno prema: Boovi 1997) koji, izmeu
ostalog smatra da je slobodno vrijeme cilj za razliku od rada koje je sredstvo (digitalni
uroenici uglavnom ne vide internet kao viu svrhu, odnosno kao sredstvo da dou do
nekog drugog cilja, nego kao cilj sam za sebe, tj. nain da se potroi slobodno vrijeme);
dalje, vidi slobodno vrijeme kao minimum obaveza prema drugima ak i prema sebi (o
slinom problemu je promiljala i eri Terkl (2011) navodei problem intimnosti u samoi i samoe u intimnosti); zatim, slobodno vrijeme posmatra kao samousavravanje bilo u studiranju ili u sticanju novih iskustava (dovoljno je ukucati kljune rijei u pretraiva, ili se logovati na jedan od mnogobrojnih sajtova za besplatne kurseve iz raznih oblasti i pokupiti sve znanje svijeta); takoe, slobodno vrijeme se moe posmatrati i kao
drutvena kontrola pri emu se koristi vrijeme drugih da bi se na njih uticalo (oglaivai,
vladine agencije, pojedinci, sve vie koriste online socijalne mree, kako za promociju
svojih ideja, tako i za kontrolu i usmjeravanje protoka informacija). Kaplan, naposlijetku,
slobodno vrijeme vidi i kao psiholoku ili emotivnu potrebu kao to je terapija ili psihiki
odmor (mnogi koriste internet kao spas od stvarnog svijeta, kao psihijatrijski kau za
svoje probleme sve to ih titi dijele sa mainom, ukucavaju svoje probleme u pretraiva i oekuju rjeenje, takoe, u konstantnoj su potrazi za emocijama i ljubavi na mrei).
482

3. GENERACIJA DIGITAL NATIVES4
Do kasnog XIX vijeka pod pojmom generacija smatrali su se samo porodini odnosi, dok se iri socijalni kontekst nije uzimao u obzir. Drutvo toga doba bilo je hijerarhijski organizovano, stariji lanovi drutva bili su na viim hijerarhijskim poloajima dok
su mlae generacije bile u podreenijem poloaju i nisu dolazile u kontakt sa nosiocima
politike i ekonomske moi, stoga i nije bilo potrebe za istraivanjem i definisanjem pojma. Meutim, zahvaljujui procesima modernizacije, industrijalizacije i uvoenja novih
socijalnih trendova, dolo je do promjene kolektivne svijesti i ideje mlae populacije su
sve vie uzimane u obzir. Dva kljuna inioca koja su, prema mnogim autorima, izmeu
ostalih i Kuljiu, promijenila svijest bila su: promjena ekonomske strukture drutva i
gubljenje tradicionalnih socijalnih shvatanja. Mladi ljudi su sve vie bili ukljueni u drutvene tokove, pogotovo nakon socijalnih turbulencija poput ratova, ekonomskih slomova
i sl. Od tada, pojam generacija dobio je snaniju politiku i socijalnu konotaciju. Inae,
Kulji (2007) citira Manhajma koji pod generacijom podrazumijeva zajedniku pripadnost jednoj starosnoj grupi u istorijski diskontinuiranom vremenskom periodu, i u sklopu
zajednike praktine pogoenosti sudbinskim istorijskim sklopovima i zbivanjima koji stvaraju zajednike i meusobno povezane obrasce orijentisanja i djelovanja. Dakle, pripadnike
jedne generacije ne veu samo bioloki aspekti (godine roenja) nego i paralelno uee u
istom segmentu kolektivnog zbivanja (Kulji 2007, 233). Da bi bili pripadnici iste generacije, moraju imati zajednika uvjerenja i proivljena zajednika ivotna iskustva.
Iako je bilo vie pokuaja klasifikacije generacija koje su obiljeile XX vijek,
kao i XXI, sljedea se smatra relativno najprihvatljivijom: izgubljena generacija, takoe
poznata i kao Generacija 1914. (osobe koje su se borile u Prvom svjetskom ratu); meuratna generacija (osobe roene krajem XIX i poetkom XX vijeka koje su 1920ih bile u
zrelim godinama); generacija velikana (roeni u drugoj i treoj deceniji XX vijeka, savremenici Velike ekonomske krize i veterani II svjetskog rata); tiha generacija (osobe roene za vrijeme Velike ekonomske krize 1930ih godina, bili su premladi da uestvuju u
Drugom svjetskom ratu) prve etiri generacije imaju jo i zajedniko ime graditelji,
odnosi se na osobe roene prije 1946. godine; baby boom generacija (osobe roene u periodu od kraja Drugog svjetskog rata pa do sredine 60ih godina XX vijeka, nosioci socijalnih promjena kao to su polna jednakost, rasna jednakost i ekoloka svijest); generacija X, takoe poznati i kao trinaesta generacija i baby busters (roeni nakon perioda baby booma, od sredine 60ih pa do kraja 70ih, prva generacija koja je imala opti pristup televiziji tokom odrastanja); generacija Y, poznata i kao milenijumska generacija i
net generacija (osobe roene u periodu od poetka 80ih godina, pa do polovine 90ih,
odlikuje ih poznavanje i rairena upoptreba medija, digitalnih tehnologija i informacija);
generacija Z, poznata i kao digital natives i iGen (roeni u drugoj polovini 90ih pa do
kraja prve decenije XXI vijeka, prva generacija koja je roena u eri masovne internet komunikacije) (McCrindle Research Study 2006). Takoe, osobe roene u periodu od poetka 80ih pa do kraja 90ih godina dvadesetog vijeka nazivaju se jo i generacijom M to
znai da su mobilni, multifunkcionalni, koriste multimedije, u sutini, njihove karakteristike su obiljeene slovom m. Oni koriste sve prednosti koje pruaju sredstva za komunikaciju. Treinu svog vremena provode ispred televizora, kompjutera, koristei internet,
mobilne telefone, MP3 plejere (Rideout, Roberts and Foehr 2005). Pored navedenih gene4
Prilagoen tekst Bubonji 2010, 6386.
483
Mladen Bubonji
racijskih distinkcija, moemo navesti i podjelu na B.G. i A.G. generacije (before Google i
after Google), odnosno na generacije roene prije 1997. godine, kada je nastao Google, i
generacije roene poslije.
Kada je rije o generaciji Z digital natives generaciji, to je generacija koja je
roena kad su digitalne tehnologije ve postojale. Njima su kompjuteri, internet, mobilni
telefoni, MP3 plejeri dati roenjem i oni su uz njih odrastali ne znajui za drugaiji svijet,
svijet u kome nisu postojale tehnoloke spravice, razni softveri, komjuterske igrice i slino. To je generacijski poloaj koji navodi Manhajm povezanost vrnjaka koji su pod
utiskom istih zbivanja u formativnom periodu (navedeno prema: Kulji 2007). Oni su istinska djeca digitalnih kolonija. Njihovo zajedniko iskustvo ne poznaje svijet bez interneta. Profesor Vim Ven (Wim Veen), ef katedre za tehnoloko obrazovanje na holandskom univerzitetu Delft, izuava nove koncepte uenja i promjene pedagokih metoda pod
uticajima novih informacionih tehnologija. On je novu generaciju, koja ui od najranijih
dana kako da savlada digitalne tehnologije, opisao kao Homo Zappiens, generaciju koja je
odrasla koristei multifunkcionalne tehnoloke sprave od najranijeg djetinjstva. Zahvaljujui njima, dananja omladina i djeca nemaju problema da odravaju korak sa informacijskim
tokovima, da se izbore sa informacijskom preoptereenou, da se ukljue u virtuelnu komunikaciju i da komuniciraju i sarauju putem interneta (Veen and Vrakking 2006).
Tvorcem pojma digital natives smatra se pisac i dizajner softvera za uenje, Mark Prenski (Marc Prensky). On je 2001. godine u strunom asopisu On the Horizon
objavio rad pod naslovom Digital Natives, Digital Immigrants u kome objanjava socijalni kontekst i okolnosti u kojima odrastaju nove generacije. Njegov rad se najvie bazira
na evoluciju studenata i uenika, odnosno promjenu naina uenja, interakcije u nastavi, odnosa sa predavaima i cjelokupnog sistema obrazovanja. Tako je izvukao paralelu
izmeu nove generacije, digitalnih uroenika, i starijih generacija, digitalnih imigranata.
Prvima su digitalne tehnologije prirodne, uroene, nasuprot digitalnim imigrantima, koji
se moraju snalaziti i adaptirati novom, digitalnom okruenju (Prensky 2001). On tvrdi da
se digitalni imigranti ne mogu u potpunosti uklopili u novo okruenje. Oni jo uvijek internet koriste kao sekundarni izvor informacija, iitavaju uputstva i prirunike za programe umjesto da ue koristei ih, tampaju elektronsku potu, tampaju tekstove u elektronskoj verziji da bi ih itali, zovu telefonom da bi obavijestili da su poslali email... S
druge strane, digitalni domorci primaju i apsorbuju informacije veoma brzo, obavljaju vie poslova odjednom, ako moraju, radije itaju elektronske knjige nego stvarne, preferiraju vizuelne efekte i grafiku vie nego tekst, najbolje funkcioniu kada su umreeni,
umjesto ozbiljnog uenja vie vole misaone igrice... Problem nastaje kada digitalni imigranti, u ulozi predavaa, govorei zastarjeli jezik, jezik iz pradigitalne ere, pokuavaju da ue nove generacije koje govore potpuno novim, digitalnim jezikom. Digitalni domoroci na uionice gledaju kao na diskonektovane institucije, viemanje nevane u njihovom ivotu. Kako je profesor Vim Ven istakao, nove generacije su digitalne, dok su kole
analogne (Veen and Vrakking 2006). Teko da se digitalni domoroci mogu navii da ue na
stari nain zato to su im modane funkcije prilagoene novom nainu razmiljanja, pod
uticajem multitaskinga, kako medijskog, tako i socijalnog uopte. esto dolazi do nesporazuma, nezainteresovanosti i nerazumijevanja. Starije generacije su uile polako, korak po
korak, ozbiljno i pretpostavljaju da iste metode uenja djeluju na dananje studente. Oni ne
vjeruju da mlae generacije mogu uspjeno savladati gradivo uz TV, muziku, kompjuterske
igrice iz razloga zato to oni to ne mogu. Meutim, nain razmiljanja mlaih generacija
razliit je u odnosu na starije generacije, a sve kao rezultat razliitih iskustava i naina na
484

koji su odrastali. Prenski ide dalje i, pozivajui se na istraivanja neurobiologa i istraivaa
djeijeg mentalnog zdravlja (Perry, Szalavitz, 2007, The Boy Who Was Raised As a Dog;
Caine, Caine, 1991, Making Connections: Teaching and the Human Brain; Bruer, 1999,
The Myth of the First Three Years; Greenfield, 1984, Mind and Media: The Effects of
Television, Video Games and Computers), istie da se mozak mlade osobe koja je konstantno izloena uticajima video igrica, televizora, mobilnih telefona, odnosno digitalnog inputa, doslovno fiziki mijenja. Mozak je prilino plastian, kako navodi Prenski. Konstantno se mijenja i reorganizuje na osnovu inputa koje prima. Ovaj fenomen se zove neuroplastinost (Prensky 2001). Osobe koje odrastaju u razliitim kulturama, naglasak se stavlja
na digitalnu kulturu, ne samo da razmiljaju o razliitim stvarima nego razmiljaju i na
drugaiji nain. Okolina i kultura u kojoj ljudi odrastaju utie i odreuje veinu njihovih
misaonih procesa. Meutim, mozak i nain razmiljanja ne mijenjaju se preko noi, oni se
ne mijenjaju sluajno, lako ili samovoljno. Neprekidan uticaj na djecu i adolescente koji
proizvode kompjuterske igrice prilagoavaju i programiraju njihove mozgove na brzinu, interaktivnost i multifunkcionalnost (Prensky 2001). Sve u svemu, neurobiolozi i psiholozi se
slau u tome da se mozak i nain razmiljanja mogu mijenjati uslijed uticaja inputa iz okoline.
Meutim, ne slau se svi sa stavovima koje zastupa Prenski. Dejmi Mekenzi
(Jamie McKenzie), urednik obrazovnog tehnolokog asopisa From Now On, smatra da
njegovo miljenje o digitalnom okruenju i novim generacijama kao nosiocima digitalne
budunosti dok starije generacije smatra bezvrijednim, predstavlja jedan prost i nadasve
neozbiljan pristup problemu koga se dotie u svom tekstu. Mekenzi kritikuje Prenskog da
jedino rjeenje koje nudi jeste uenje putem video igrica kojim bi se dostigla digitalna
Nirvana i na taj nain zamijenila dosadanja forma uenja koju Prenski smatra zastarjelom. Mekenzi takoe zamjera Prenskom to zanemaruje i doslovno omalovaava stariju
generaciju iako je iznjedrila seriju vrsnih strunjaka, ak i na polju za koje Prenski smatra
da pripada iskljuivo novim generacijama, digitalnim tehnologijama i komunikacijama.
Naposlijetku, Mekenzi Prenskog naziva lanim prorokom novog digitalnog poretka,
prigovarajui mu tendenciozno favorizovanje digitalnih uroenika na utrb digitalnih imigranata (McKenzie 2007).
U vie izvjetaja (SAD, zemlje Zapadne Evrope) istiu se uticaji digitalnih tehnologija na djecu i adolescente. Studija Centra za obrazovno istraivanje i inovacije (Centre for Educational Research and Innovation CERI) pri Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation for Economic Co-operation and Development OECD)
pod naslovom New Millennium Learners: Initial findings on the effects of digital technologies on schoolage larners koja je objavljena 2008. godine ukazuje na uticaj tehnologije na uenike. U njoj se istie da sve vei procenat omladine odrasta u drutvima u
kojima su im internet konekcija, mobilni telefoni i video igrice na dohvat ruke. Iako mnogi analitiari istiu da zabrinutost zbog ove injenice nije osnovana zato to nije prvi put
u istoriji da se nova tehnologija veoma brzo adaptirala i postala sastavni dio ivota, u vezi
sa digitalnom tehnologijom javlja se novi momenat: izmijenjeni su, ne samo brzina kojom ljudi dolaze do informacija i upravljaju njima, nego i kako ih eventualno pretvaraju u
znanje (OECD, 2008). Prema izvjetaju Programa za meunarodno ocjenjivanje studenata (The Programme for International Student Assessment PISA) za 2006. godinu, 86%
petnaestogodinjaka koriste kompjuter kod kue (OECD, 2007). U pregledu Age, Ethnicity and Socioeconomic Patterns in Early Computer Use koji su priredili profesori sa
Dordtaun univerziteta, navodi se podatak da dananja djeca u roditeljskom krilu poi485
Mladen Bubonji
nju koristiti kompjutere u dobi od dvije i po godine dok samo godinu dana kasnije mogu
samostalno koristiti kompjutere (Calvert, Rideout, Woolard, Barr, Strouse, 2004). Ne samo da djeca imaju neogranien pristup digitalnim tehnologijama, nego ih i koriste u ogromnim koliinama, tako da, prema jednom izvjetaju u strunom asopisu Pediatrics,
27% djece uzrasta od pet do est godina koriste kompjutere u prosjeku 50 minuta na dan,
82% djece uzrasta od tri do etiri godine samostalno ukljuuju televizore i putaju DVD
(Vandewater, Rideout, Wartella, Huang, Lee and Shim 2007). Kljuno pitanje u vezi sa
ovim problemom jeste kako kompjuteri utiu na vjetine uenja, spoznaju, vjetine neophodne za zakljuivanje, rjeavanje problema, itanje i kreativnost. Kada je rije o uticaju interneta na kognitivne sposobnosti djece i opti razvoj, dokazano je da se djeca sjeaju ta su
nauila na kompjuteru, posebno ako su bili nagraeni (Bracken and Lombard 2004). Digitalne tehnologije sadre karakteristike koje pruaju mogunosti za uveanje kognitivnih sposobnosti. Njihovo viegodinje korienje dovodi se u vezu sa uticajima na vjetine pamenja, panju, izvrne funkcije, jezik, razmiljanje... poveavajui sposobnosti djece da savladaju i upravljaju trodimenzionalnim prikazima, zatim uveavajui sposobnosti pamenja,
omoguavaju obavljanje vie zadataka odjednom, poveavaju kolinik inteligencije
(OECD, 2008). Pozitivni ili negativni, efekti koje proizvode digitalne tehnologije bez sumnje utiu na mlade osobe.
ZAKLJUAK
Nebrojene su odrednice iz neivog svijeta koje se pripisuju ovjeku, odnosno,
njegovoj egzistenciji. Jedna od njih je i toliko spominjani multitasking. Enciklopedija
Britannica pod ovim terminom smatra viestruko funkcionisanje programa na jednom kompjuteru u isto vrijeme, odnosno, obavljanje vie zadataka odjednom. Multitasking omoguava optimalan rad kompjutera i svih njegovih resursa. Viestruko obavljanje zadataka
odjednom? Optimalno funkcionisanje svih resursa? Uz snaan procesor, naravno da je
mogue. Meutim, posjeduje li ovjek tako moan procesor koji bi parirao kompjuteru? Ili se njegova uloga zavrava onog trenutka kada kompjuteru postavi zadatak? Mogu
li ovjek i maina paralelno, optimalno i funkcionalno, obavljati vie zadataka odjednom?
Maina moe. Dok joj procesor ne pregori. Ili dok ne nestane struje. A ovjek? Nove generacije su dokaz da moe. Bar dok i njemu ne pregori procesor. Ili dok ne uplovi u
more multitaskinga i ne nasue se na ostrvo anksioznosti, samoe i udnje za odsutnom
prisutnou. eri Terkl (2011) je, parafrazirajui ekspira, iznijela zanimljivu konstataciju u vezi sa komunikacijom posredovanom raunarima potroeni smo onime ime
smo hranjeni. Hranimo se nizom nula i jedinica, na kraju se pretvaramo u njih. Pandan Fidlerovom scenariju o ivotu interaktivne video porodice jeste onlajn bliskost koju opisuje eri Terkl. Naime, ona opisuje situaciju u kojoj joj se bliska prijateljica podvrgla
operaciji i o tome je pisala na svom porodinom blogu na kome su se nizale informacije
iz njenog linog ivota. Posjetioci bloga su, istovremeno, bili upueni u njen ivot, ali i
iskljueni iz njega, nije bilo direktnih kontakata, poziva telefonom, samo skrolanje informacija na blogu. Apsurd! elimo da podijelimo gotovo sve intime sa okolinom, ali ne
elimo da se vidimo oi u oi s bilo kim! Skrivamo se iza ekrana. Utvrdili smo granice
izmeu bliskosti i samoe. Ulaskom na teritoriju bliskosti vadimo kamenje samoe i ugraujemo ga u novopostavljene granice. Realni svijet vidimo kao akcelerator emocija
koje elimo da izbjegnemo, dok nam se virtuelni svijet namee kao amortizer emocija,
odlino mjesto da razmislimo o njima prije nego to se eksponiramo. U mogunosti
486

smo da obavljamo vie poslova odjednom (multitasking) ali nismo u mogunosti, ili ne
elimo, da se nosimo sa emocijama (singletasking).
Savladali smo prostor. Uinili smo svojevoljno izgnanstvo iz realnog. Neki su
otili i korak dalje uinili su izgnanstvo realnog. Oni ive Frojdov paradoks njihov
id i superego su zamijenili mjesta. Dosadanji nagoni su postali norme, ego, vjetaka inteligencija kao posrednik, omoguava im da ta tranzicija proe to bezbolnije. Ponitili
smo granice prostora. Meutim, ta je sa vremenom? Da li ono jo uvijek pripada nama
ili smo ga poklonili mainama? Kako raspolaemo sa svojim slobodnim vremenom? Kako se nosimo s njim? Postoje razmiljanja koja kau da su nam kompjuteri, pametni telefoni i ostale spravice omoguilie da ukrademo vrijeme. Terklova navodi primjer
SMS poruka i istie da moe kucati poruku dok radi neto drugo, deluje kao da ti kucanje poruke ne oduzima vreme, ve ti ga daje (Terkl 2011, 231). Dobijanje vremena?
Za ta? Dok razgovaramo s nekim i istovremeno kucamo poruku, da li time dobijamo na
vremenu ili sami sebi oduzimamo vrijeme za razgovor? Da li digital natives generacija
ima ovakvu percepciju o otimanju vremena ili je dokolica (ili moda ak i besposlica)
koju provode za kompjuterima za njih jouissance, blaenstvo? J. orevi, tumaei Barta, navodi da je jouissance nabijeno erotskom energijom, da spaja mnotva i jednog, oveka i sile kosmosa... Jouissance je slobodno, kreativno, nesputano, nepredvidljivo izlaenje iz vlastitiog bia, oslobaanje od svake samokontrole (orevi 2009, 93). Nije li to
ono za im svi adolescenti ude? Ne prua li im internet ba to? Slobodu? Kreativnost?
Nepredvidljivo izlaenje iz vlastitog bia i oslobaanje od svake samokontrole? Nije li
realni svijet za njih samo plaisir, zadovoljstvo? Ne ini li se da stvarni svijet vide kao
drutveno sankcionisano uivanje u kome su upisani ideoloki kodovi, koje se odvija po
utvrenim pravilima (orevi, 2009)? Moda e nam sada biti jasnije zato su digital
natives toliko uronili u virtuelni svijet. to su svoje slobodno vrijeme poklonili mainama. Ili su moda u zabludi?
LITERATURA
Bal, F. Mo medija. Beograd: Clio, 1997.
Boovi, R. Iskuenja slobodnog vremena. Beograd: igoja tampa, 1997.
Bracken, C. C. and M.Lombard, Social Presence and Children: Praise, Intrinsic Motivation, and
Learning with Computers. Journal of Communication 54, 1 (2004): 2237.
Bubonji, M. Sajbersvijet kao alegorijska paradigma nove civilizacije. CM 17 (2010): 6386.
Calvert, S. L., V. J. Rideout, J. L. Woolard, R. F. Barr, and G. A. Strouse. Age, Ethnicity and Socioeconomic Patterns in Early Computer Use: A National Survey. American Behavioural Scientist 48, 5 (2004): 590607.
Douns, S. Virtuelna kultura: identitet i komunikacija u kiber drutvu. Beograd: Biblioteka XX vek,
2001.
orevi, J. Postkultura. Beograd: Clio, 2009.
Encyclopedia
Britannica.
Multitasking.
Posjeeno
7.
7.
2014.
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/397270/multitasking.
Engels, F. Njemaki seljaki rat. Revolucija i kontrarevolucija u Njemakoj. Zagreb: Naprijed, 1973.
Fabijeti, U., R. Maligeti, and V. Matera. Uvod u antropologiju: od lokalnog do globalnog. Beograd:
Clio, 2002.
Fidler, R. Mediamorphosis. Beograd: Clio, 2004.
Fischer, H. Digital Shock: Confronting the New Reality. Montreal: McGill-Queen's University Press,
2006.
Fridman, . Kuda ide ljudski rad. Beograd: Rad, 1959.
Friedman, G. i P. Naville. Sociologija rada. Sarajevo: Veselin Maslea, 1972.
Frojd, S. Iz kulture i umetnosti. Novi Sad: Matica srpska, 1973.
Heintel, E. Transcendentalni idealizam i empirijski realizam. Godinjak za povijest filozofije 2
(1984): 7391.
487
Mladen Bubonji
Iris, A. Informacione magistrale. Beograd: Clio, 1999.
Jesenjin, S. Pesme i poeme. Beograd: Nolit, 1966.
Kant, I. Dvije rasprave: Prolegomena za svaku buduu metafiziku. Osnov metafizike udorea. Zagreb: Matica hrvatska, 1953.
Krivokapi, N. Poimanje slobodnog vremena u savremenom drutvu do 80ih godina XX vijeka.
Socioloka lua I, 2 (2007): 8299.
Kulji, T. Problem generacija: nastanak, sadraj i aktuelnost ogleda Karla Manhajma. Sociologija
XLIX, 3 (2007): 223248.
Marks, K. Kapital, tom III. Beograd: Prosveta, 1977.
Marks, K. Temelji slobode: osnovi kritike politike ekonomije. Zagreb: Naprijed, 1977.
McCrindle Research Study. From Builders & Boomers to Xers and Ys: A Social Report on Generations X & Y, 2006.
McKenzie, J. Digital Nativism, Digital Delusions and Digital Deprivation. From Now On. 17, 2
(2007). Posjeeno 11.07.2014. http://www.fno.org/nov07/nativism.html.
OECD. PISA 2006: Science Competencies for Tomorrows World. Paris, 2007.
OECD. New Millennium Learners: Initial findings on the Effects of Digital Technologies on
School-age Learners. OECD/CERI International Conference Learning in the 21st Century: Research, Innovation and Policy, 15-16 May 2008, Paris, 2008.
Ouspensky, P. D. Tertium Organum: The Third Canon of Thought, a Key to the Enigmas of the
World. New York: Knopf, 1922.
Popovi, D: Mali ekonomski renik. Beograd: NIN, 2014.
Prensky, M. Digital Natives, Digital Immigrant. On the Horizon. MCB University Press 9, 5
(2001). Posjeeno 8. 7. 2014. http://www.marcprensky.com/writing/Prensky%20%20Digital%20Natives,%20Digital%20Immigrants%20-%20Part1.pdf.
Rainie, L. and B.Wellman. Networked: The New Social Operating System. Cambridge: The MIT
Press, 2012.
Rideout, V., D. F. Roberts, and U. G. Foehr. Generation M: Media in the Lives of 818 Yearolds.
Henry J. Kaiser Family Foundation, 2005.
Stojkovi, B. Identitet i komunikacija. Beograd: igoja tampa, 2002.
Terkl, . Sami zajedno. Beograd: Clio, 2011.
Vandewater, E. A., V. J. Rideout, E. Wartella, X. Huang, J. H. Lee, and M. Shim. Digital Childhood: Electronic Media and Technology Use Among Infants, Toddlers, and Preschoolers. Pediatrics 119, 5 (2007): 10061015.
Veblen, T. The Theory of the Leisure Class. New York: Oxford University Press, 2007.
Veen, W. and B. Vrakking. Homo Zappiens: Growing Up in a Digital Age. London: Network
Continuum Education, 2006.
SPARE TIME OF DIGITAL NATIVES

Summary: Are we living in the era of digital alienation? Man creates his symbolic system wherein he builds an image of the world around him as he perceives it. Virtual
world, cyberspace, this is just one of the aspects that constitute mans symbolic system. If
we exclude the potential pragmatic aspects and focus on the spiritual elements that enrich the emotional, spiritual and creative nature of man, we will come to the comprehension that the excursions in the dimension of the world in which boundaries of time
and space are canceled, most often occurring in the area liberated from work. In the
meantime, we have mastered space. But, what about the time? Does it still belongs to us
or we gave it to the machines? How to dispose with our free time? How do we deal with
it? There are thoughts that say that our computers, smart phones... allows us to gain in time. Obtaining time? For what? While talking with someone and at the same time typing
the message, whether we get some time to ourselves or taking time to talk? Do digital
natives has this perception of plundering the time or leisure and idling which they spent by computers is for them jouissance, bliss?
Key words: leisure, idleness, digital natives, digital information technology, bliss.
488

004.738.5:323.285

mina.zirojevic@gmail.com
: , . ,
, , , . , .
, , .
: , , , , .
, ,
, . , ,
, , .

. ,
( 1).
1.
:
(cyberterrorism),
.
1998.
: , . , . -

, . 1
2 ,

.
, , , . : (Logic bombs), (Trojan horses), (w), , . (Cyberterrorism) (cyberwarfare)
. (software);
;
(software) , ; ; ; a .
.
(laptop)
(encrypted messages).
.
.
(encryption algorithm). (cryptosystems): .
( ) , () , () .
. (Ronald Dick),
(National Infrastructure Protection Center (NIPC)),
. (PENTTBOM) (Cyber Crisis Action Team) . ,
.
500 . (FBI Federal Bureau of Investigation) 10
. , 17%
, .
Cybercrime, Cyberterrorism, Cyberwarfare, Center for Strategic and International Studies.

: http://www.csis.org/, : 21. 1. 2004.
2
Cyber ,
e , , .
cyber, .
490

1.

(https://zamanalwsl.net/en/news/2677.html
https://zamanalwsl.net/en/news/2677.html )
2.
.

(Symbolic Communication Theory .
(Dowling) (1986,
1986, 124).
1
(1971, 527533)

, ,
:
: (),
(), (, ) (
)..
() , ,
,,
( /Jenkins
Jenkins 1975
1975/, /Weimann 1986/, /Weimann
Weimann
and Winn 1994/).

.
,
.

.

,,
, .

(
/ Downing 1989; Holsti 1968/, / Jaffe 1994/).
). ,

.

(,
,
, , ,
,
)
, ,
, , .
491

3.
. ,
, .
.
( , ).

. , , ( ) . . , . ,
( ).
. , . , .

. , ,
. , .
, , , . ,

.

, . ,
, . , . , ,
( , ).
. ,
.
, , . (, , , ), //. 8
14 , , .
(Islamic State IS ISIS, ISIL) , , , . , , . , ( Call
of Duty)
.
492

, (a ) .
. ,
. . , . :
, .
4.
, , , .
, ,
. ( )
; 1878, , (http://www.eelam.com/ /1998, 2002/; http://www.eelamweb.com/ /2002/)
.
( ) ( ).
. , (http://www.hamas.org/ /1998/;
http://www.palestine-info.net/hamas/index.htm
/1998/;
http://www.palestineinfo.com/index_e.htm /2002/; http://www.qassam.org /2002/)
. , .
, .
, (
). ,
.
. ( ) .
,
. .
,
(http://www.ciriello.com/site/pw/52ucpmb1.html). ,
. ,
( ) , .
493

, , .
(Twitter) :
. .
(hashtag) ,
. , 1700
.
.
.
, ,
, , : .

. Kahane Lives (
). Basque Hari Batsuna.
. ,
.
. . ...

. , . , . .
. ,
. .
, . . (http://www.contrast.
org/mirrors/farc/ingles.htm /1998/; http://www.farc-ep.org/pagina_ingles/ /2002/)
.
. / (http://www.ozgurluk.org/dhkc/ /1998/; http://
www.dhkc.org/ /2002/)
( ).
. (http://www.kahane.org/ /1998, 2002/;
www.kahane.net /2002/; http://www.newkach.org /2002/)
, , (Benyamin
Zeev Kahane).
(http://web.access.net.au/~axxs/abrc/html/hb3.ntml /1998/; http://www.
contrast.org/mirrors/ehj/ html/hb3.html /1998/; http://free.freespeach.org/askatasuna/
/2002/; http://www.basque-red.net/homei.htm /2002/),
494

. (Carlos
Marighela) .

. , , () ().
, , .
,
(, ...).
() . (Download) . ,
.
. .
(http://www.utexas.edu/students/iig/archive/ira/historz/irahist.html /1998/;
ttp://www.sinnfein.org /1998/) , Kahane Lives . ,
. Tupak Amaru
. . ( ) , ,
. 2002. (,
, ). , . ,
. (
, ) , .

, . . Tupak Amaru Zapatistas ,
, , ( ).
/ .

(Yassina) .
(http://www.blythe.org/peru-pcp/ /1998, 2002/; http://www.csrp.org/index.html /1998,
2002/) , . Kahane Lives
. , . , , , .
495

. . , , , .
5.

(Weimann and Winn 1994)
. . .
.
. , .
.
( ) ,
.
. .
, , .
, : , , .
, , .
...
...
. ,
. , ,
, ...
, .
, .
, , , ,
. . .
.

.
496

.
,
: . ? ( : , !).
( , ! ). . , .
, . . . (http://www.alb-net.com/index.htm),
(http://www.albanian.
com/main/countries/kosova/hrpics.html).

. . :
, .
, , ,
.
/

... . .
.
...
, .
, , ...
, , ,

... ... , .
, , . .
. . ,
. ,
497

, , . , , . , . , , , ,
. , , ( ), .
.
.
. ,
, .
, , . , , .

. , .

, , . ,
,
.
? .
, ,
.

. ()
( ) .
?
? ,
(Karniel 1997; Oberding and Norderhaug 1996). ,
498

. ,
, .
( ,
.) .
, ,
11. 2001. (Shahar
2001). . ( ) 2000.
. , .
. , . (Interchange of Open Information Collected on the Internet). , . (Rules on protection of electronic data).
.
1373 ,
a k (USA Patriot Act). . ,
8 (8) , .
Bell, J. B. Transnational Terror. Washington, DC: American Enterprise Institute for Public Policy
Research, 1975.
Weimann, G. The Mediated Theater of Terror: Must the Show Go On? In The News Media and
Terrorism, edited by P. Bruck, 122. Ottawa: Carlton University Press, 1986.
Weimann, G. Media Events: The Case oh International Terrorism. Journal of Broadcasting and
Electronic Media 31, 1 (1987): 21-39.
Weimann, G., and C. Winn. The Theater of Terror. New York: Longman Publication, 1994.
Weimann, G. The Thaeter of Terror: The Challenge for Democracy. In Basic Issues in Israeli
Democracy, edited by R. Cohen-Almagor. Tel Aviv: Sifriyat Poalim, 1999.
Dowling, R. E. Terrorism and the edia: A Rhetorical Genre. Journal of Communication 36
(1986): 124.
Downing, J. D. H. Computers for Political Change: PeaceNet and Public Data Access. Journal of
Communication 39, 3 (1989): 154162.
Jaffe, M. Interactive Mass Media and Political Participation. Presented at the Annual Conference
of the Midwest Association for Public Opinion Research (MAPOR), 1994. Available
online at: http//research.haifa.ac.il/~jmjaffe/poli_cmc.html.
Jenkins, B. International Terrorism. Los Angeles: Crescent Publication, 1975.
Karber, P. Urban Terrorism: Baseline Data and a Conceptual Framework. Social Science Quarterly 52 (1971): 527533.
Karniel, Y. Freedom of Speech on the Internet. Dvarim Achadim 2 (1997): 165168,
499

Cordes, B. When Terrorists Does the Talking: Reflections on Terrorist Literature. In Inside
Terrorist Organizations, edited by D. C. Rappaport, 150-177. New York: Columbia
Oberding, J. M., and T. Norderhaug. A Separate Jurisdiction for Cyberspace. Journal of
Computer
Mediated
Communication
[On-line],
1996.
http://www.jcmc.huji.ac.il/vol2/issue1/juris.html.
Schmid, A. Political Terrorism. New Brunswick, NY: Transaction Books, 1983.
Schmid, A. and J. de Graaf. Violence as Communication: Insurgent Terrorism and the Western
News Media. Beverly Hills, C.A: Sage, 1982.
Shahar, Y. From Activism to Hactivism. Conference paper presented at the University of Haifa
Law and Technology conference Fighting Terror On-line: The Legal Ramifications,
Shefayim, Izrael, 2001.
Tsfati, Yariv and Gabriel Weimann. Terror on the Internet. Studies in Conflict & Terrorism 25, 5
(2002): 317333.
U.S. State Department. Patterns of Global Terrorism, 1996. Dostupno na:
http://www.milnet.com/milnet/state/terrgrp.htm.
U.S. State Department, Patterns of Global Terrorism, 2000. Dostupno na:
Holsti, O. R. Content Analysis. In The Handbook of Social Psychology, edited by L. Gardner and
E. Aronson. Reading, MA: Addison-Wesley,1968.
http://www.state.gov/s/ct/rls/pgtrpt/2000/2450.htm.
MISUSE OF INTERNET AND TERRORISM

Summary: The internet in terms of abuse can be used as a weapon, as a means of communication among activists and the conventional media. Internet terrorism, in a broad
sense, represents the attacks and threats against computers, computer networks, IT equipment for data storage with the purpose of intimidating and influencing governments and
the public in political and social life. These attacks were mainly aimed at PCs, and carried out mainly by the virus.
The author will try to establish a connection, the similarities and differences between the
expression of terrorist organizations on the internet and in conventional media, but also
to explain the latest ways to abuse the Internet space for the purposes of terrorism.
Key words: Internet, terrorism, the media, the terrorist organization, the United States.
500
INTERNET U FUNKCIJI RELIGIJE I/ILI INTERNET KAO

SVJETOVNA RELIGIJA
UDK 004.738.5:2
Ivan Cvitkovi
Akademija nauka i umjetnosti BiH
ivo.cvitkovic@yahoo.com
Saetak: Mjesto tehnologije u interdisciplinarnom pristupu religiji. Odnos religijskih uenja prema
tehnologiji (hinduizma, budizma, konfucijanstva, religija semitskog podrijetla). Tehnologija u religijskim mitovima i kranskoj ikonografiji. Ima li tehnologija utjecaja na religiju? Isus kao tvitera! TV i
religija (electronic church). Pojaava li TV konkurenciju na tritu religija? Ponaaju li se religijske zajednice marketinki? Internet kao sredstvo crkvene misije. Digitalna misa, sajtovi religijskih
zajednica, onlajn religija, kopimi religija i kiberreligioznost. to internet prua religijskoj zajednici a to vjerniku? Koje prednosti religijskoj zajednici nudi raunalo? Uloga emaila u komunikaciji zajednice i vjernika. Internet kao oglasna ploa religijske zajednice. Kritika zlouporaba tehnikih dostignua (hoe li religijska zajednica postati elektronski servis za vjernike; vodi li internet
gubljenju osjeaja za zajednitvo i sl.).
Kljune rijei: tehnologija, religija, TV, internet.
Oduvijek je za religiju komunikacija bila od izuzetnog znaaja. Ona se ostvarivala i ostvaruje izmeu vjernika i Nadnaravnog, meu vjernicima, izmeu religijskih institucija i vjernika, izmeu pripadnika razliitih religijskih kultura i tradicija, i sl. Razvojem medija i komunikacijskih sustava komunikacija se prenijela i na tu oblast. Meutim,
nikad odnos religijamediji i komunikacijski sustavi nije bio aktualniji kao na poetku
XXIog stoljea (osobito na Zapadu). Suvremena teologija u njima vidi sredstvo populariziranja svijetu svojih religijskih ideja i vrijednosti (osobito putem novih tehnologija).
Naravno, ne odnose se teologije svih religijskih usmjerenja na isti nain prema uporabi
tehnologije i suvremenih komunikacijskih sredstava u religijskoj praksi.
Zato je vano da sociolog religije ima to u vidu? Odgovor bi mogao biti jer
sociolog religiju ne istrauje izolirano od drugih istraivaa. On koristi i metode koje dolaze i od drugih disciplina (Davie 2007) (antropologije, psihologije, demografije, geografije, povijesti, teologije, tehnologije).1 Sociolog religije uvijek traga za interdisciplinarnim istraivanjima i sudovima.
Jo nemamo zapaenijih sociolokih istraivanja o tome koliko religijske zajednice koriste internet i druge masmedije i kakav utjecaj to ima na vjernike, religije i reli1
Zanimljivo da unato razvoju novih tehnologija ovjeanstva nikada nije primila jedan telefonski poziv.
Ivan Cvitkovi
gijske zajednice. Neto sociolokih istraivanja ima o tome kako se masmediji odnose
prema religijskim pojavama, ali je i to nedovoljno.
Pokuajmo, ukratko, prisjetiti se odnosa religijskih uenja prema tehnologiji. U
hinduizmu, katrije su kasta ratnika pa bi mogli i te kako biti zainteresirani za svjetovne
tehnologije, mada prevladava stav da je hinduizam neutralan prema tehnologiji, u najmanju ruku da je ravnoduan. Po hinduistikoj interpretaciji suvremene tehnike podobnosti
nisu vrijedne truda koji se u njih ulae. Ako je drugoj poznatoj religiji, nastaloj na tlu Indije, budizmu, cilj gaenje elje za ponovnim ivotom, onda bismo mogli pretpostaviti da
i ona nema neki veliki interes za tehnologiju. Za razliku od ovih religija, kinesko konfucijanstvo je daleko vie okrenuto praksi. U njemu je naglasak na ovosvjetovnom. Neki
su skloni stavu kako u vjerskim tradicijama Azije uope, nema nita to bi bilo pozitivnog u odnosu na tehnologiju. To i jeste i nije tono. Recimo, budisti u Tibetu stoljeima u
obredima koriste molitveni kota (uplji cilindar koji sadri molitvene mantre). A to je, u
vrijeme uvoenja te prakse, bilo itekako tehniko dostignue. Prisjetimo se da su od davnina kotai bili privreni na vjetrenjae, ili vodeniarske ureaje.
Ako se i moe sumnjati u odnos azijskih religija prema tehnologiji, moe li se to
rei i za tri religije knjige semitskog podrijetla? Pria o Noinom kovegu upuuje ve na
znaaj tehnologije (tristo lakata dug, tri unutarnje palube, itd.). Mit o izgradnji kule babilonske, koja bi dosezala do neba, takoer govori o povezanosti semitskih religija s tehnologijom. Sjetimo se i kranske ikonografije za iji je razvoj bila potrebna odreena tehnologija.
I u Kur'anu nailazimo na mjesta koja ukazuju na povezanost s tehnologijom. Ve na poetku islamske ere imamo razvoj arhitekture (damije s prekrasnim minaretima). Prisjetimo se
i kako su redovnici brzo prihvatili prednost naoala. U sedmom stoljeu je, meu kranima
sjeverne Europe, izmiljen plug za duboko oranje. Razvoj pomorstva omoguio je Europljanima osvajanja, a uz pomorce uvijek su bili i sveenici koji su odlazili u misionarenje.
Dakle, razvoj pomorstva i kolonijalizma iskoriten je za irenje kranstva. Ili,2 razvoj hodoaa bio je povezan s razvojem eljeznikog, cestovnog i avio prijevoza. Svi ovi primjeri upuuju nas na zakljuak kako su zapadni krani bili daleko spremniji prihvaati tehnoloke inovacije, u odnosu na pripadnike nekih drugih religija.
Danas se postavlja pitanje ima li tehnologija utjecaja na religije? Alvin Tofler
(Alvin Toffler), u svom djelu ok budunosti, ocijenio je kako je snaga religije bila ogromna u prvom valu civilizacije kad su se informacije prenosile licem u lice. U drugom
valu civilizacije (oko 1650/17501985) jaa utjecaj medija, slabi utjecaj religije (industrijalizacija, sekularizacija, odvajanja religijskih zajednica od drave i drave od religijskih
zajednica). Za vrijeme treeg vala civilizacije (vrijeme raunara, elektronski mediji, snana mo informacija) utjecaj religije jo vie slabi. Je li to ba tako, kako tvrdi Toffler?
I trei val civilizacije, kako ga naziva Toffler, vrijeme raunara i elektronskih
medija, ima i te kako utjecaja i na religiju. Moderna znanost je omoguila tehnoloke naprave kojima se umnogome slue i predstavnici religija (elektroniki magnetofoni, TV,
radio, internet...). Kad se, prije nekoliko godina, na tritu pojavio novi model mobitela
namijenjen muslimanima, bila je to velika novost. U memoriji mu je bio pohranjen itav
Kur'an, a mogao se programirati tako da pet puta na dan poziva vjernike na molitvu. Mobitel je mogao, iz vie od 5000 gradova diljem svijeta, pokazati u kojem se smjeru nalazi
2
umreavanje razliitih verskih zajednica zahvaljujui savremenoj komunikacijskoj revoluciji

koja je uticala i na stvaranje novih globalnih religija i transnacionalnih verskih zajednica, omoguila
veu mobilnost vernika i novih oblika misionarenja (uri-Milovanovi 2011, 294).
502
Internet u funkciji religije i/ili internet kao svjetovna religija

Mekka. Datume se moglo raunati prema zapadnjakom (gregorijanskom) ili islamskom
(hidretskom) kalendaru. Danas, putem instaliranja odreenih aplikacija, svaki mobitel
moe imati sline funkcije. Tako sveenici u memoriji novih mobitela imaju pohranjene
Brevijar, Bibliju, Molitvenik. Ne moraju te knjige nositi kad negdje putuju: jednostavno
otvore mobitel i itaju tekst Brevijara ili neke molitve. U jednoj je upi, na podruju njemakog grada Hamburga, postavljen, prvi u svijetu, automat s krunicama jer ih je bilo teko nabaviti. Automat je snabdjeven i narukvicama s religijskim motivima.3 Na zanimljivu je ideju doao i britanski sveenik Alun Rowlands u mjestu Mickleover. Poao je od
toga da je najvei dio onih koji dolaze u crkvu starije dobi koji imaju problema s iitavanjem molitvi i tekstova iz depnog molitvenika. Tako je uveo digitalnu misu, omoguivi im da molitve itaju sa mobilnih ili iPad ureaja na kojima mogu uveavati tekst po
elji. Sveenik je naiao na veliko razumijevanje lokalne zajednice, pa je i jedna kompanija donirala ureaje, a okolni kafii su crkvi posudili beini internet. Niste li i sami
svjedoili na pogrebima, komemorativnim sjednicama (ili u crkvama) kako nekomu zazvoni mobilni telefon kojeg nije iskljuio (ak se i javlja na poziv!). Eto i jednog negativnog primjera utjecaja tehnolokih naprava na religijske aktivnosti.
U hramovima se irom Europe koriste video instalacije na razne teme iz religijskog ivota. Kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskog vijea za kulturu, pozvao
je sveenike Rimokatolike crkve da koriste modernu tehnologiju jer sveenici moraju biti
zainteresirani za istu. Isus je bio tvitera,4 poruke su mu bile kratke i jasne, istakao je kardinal Ravasi.5 Papa Franjo kae za internet da je to Boji dar. Ako su pisani izvori objavljeni u digitalnom obliku (Biblija, Kur'an, Bhagavadgita, ...), to svim autorima olakava (napr. u sluaju da se neto eli citirati) da se neki pojam (ili ulomak) pronae za nekoliko sekundi.
Dva su medija od posebnog interesa za religijske zajednice: TV i internet.
Najprije neto o TV: Kant je govorio kako nas kola ui ponajprije dugom sjedenju; televizija nam namjenjuje stalan boravak u kui, a da nita pri tom ne trai, i to ustrajnim rastakanjem sebe u smjeru slika, pie Bruckner (1977, 61). I Gidens se osvre na
mo TV: Televizija je neposredno uestvovala u revolucijama 1989. godine koje su s
pravom nazvane prvim 'televizijskim revolucijama'. Uline proteste u jednoj zemlji posmatralo je televizijsko gledalite u drugoj, koje je u velikom broju zatim i samo izlazilo
na ulice (Gidens 2005, 40). No, postoji i druga strana televizijske medalje: Ekran ne
odrava nita. Tu ste kao iza ogledala bez ive: vidite svet, ali on ne vidi vas, ne gleda
vas a stvari vidimo samo ako i one gledaju nas. Ekran zaklanja od svakog dualnog odnosa (od svake mogunosti 'dogovora'), pisao je an Bodrijar (Jean Baudrillard) (2009,
135). I neki drugi autori upuuju otre kritike na raun TV: Televizija vam u glavu utuvljuje odreene fiksirane misaone granice, a to svakako otupljuje um. Te doktrine nisu
formalno oblikovane (Chomsky 2013, 91).
Ova i slina upozorenja na raun TV treba staviti u kontekst injenice da mnogi,
nakon spavanja, najvei dio vremena provode uz TV ekrane.6
3
Izvor: Katoliki tjednik, Sarajevo, br. 36 od 8. 9. 2013, 40.

U 2014. godini u Bosni i Hercegovini ima oko 1,8 milijuna korisnika Facebooka, 100 tisua korisnika Twittera i oko 25 tisua korisnika Linkeda.
5
Izvor: Isus je bio tvitera, v. 24 sata, Zagreb, 27. 9. 2013, 18.
6
... da je virtualne komunikacije sve vie, a fizikog optenja sve manje; da je pogled sve vie uperen
u ekran, a sve manje u oi drugog oveka... (Suboti 2013, 7).
4
503
Ivan Cvitkovi
No nas, u ovom osvrtu, zanima religija na TV. Snimaju se TV serije, filmovi na
religijske teme, poveava se broj TV kanala kojima upravljaju i odreuju programe religijske zajednice (uglavnom s religijskim sadrajima). Na tim kanalima se najee plasiraju tradicionalne vrijednosti i konzervativni stavovi. Ponekad se u emisijama Religijski
program religiju i Crkvu pretvara u reklamu (kao to se reklamira i svaki drugi proizvod). S druge strane, ne dogaa se esto u religijama neto spektakularno, to bi bilo medijski dogaaj, to bi privuklo pozornost gledatelja (zato na TV kanalima religijske sadraje najee vidimo za vrijeme religijskih blagdana). TV vrednuje one oblike religioznosti koji mogu biti vijest (kod nas u Bosni i Hercegovini to su sluajevi ispisivanja uvredljivih grafita na hramovima, oskrnavljenje grobova, sluajevi pedofilije u Crkvi, i sl.).
TV slui u kampanji oko zakonodavstva koje zadire, po miljenju religijskog vodstva, u pitanja religijskih vrijednosti (zakonska regulativa pobaaja, istospolnih brakova,
vjerske pouke i spolnog odgoja u kolama...).
Prisjetimo se kako se TV evangelizam, odnosno electronic scurch, pojavio jo
1970ih godina prolog stoljea u Sjevernoj Americi, a kasnije se taj nain komuniciranja
s vjernicima proirio u mnogim drugim dijelovima svijeta. Sljedei kod kue u udobnoj
fotelji i gledajui na TV misu/liturgiju, ne sudjeluje se u misnom/liturgijskom zajednitvu, upozoravaju kritiari. Ipak, TV omoguuje invalidima, starim osobama, bolesnicima
koji ne mogu otii u crkvu da budi prisutni misi/liturgiji putem TV programa.
Televizija je veliki prostor za prezentiranje poruka religijskih zajednica. U situaciji neitanja, veliki broj ljudi gleda TV i to mu je jedini izvor informacija. to je najgore, veina ih vjeruje svemu onome to se kae i vidi na TV (Bilo je na TV!). TV je
velesila. TV govori litanije. TV je pop pred oltarom, slui svetu misu, a narod na koljenima pobono se klanja. Sveta TV, moli za nas!, pisao je Miroslav Krlea (2009, 231). A
to se sve u TV emisijama govori o Drugome i na koji nain? Potie li taj govor prevladavanje predrasuda, zabluda, neistina, sumnji ili ih podupire? A ne zaboravimo da su ljudi
vrlo osjetljivi na ono to zadire u njihov nacionalno/konfesionalni identitet.
Imaju li urednici i novinari na ovdanjim (i regionalnim) TV dovoljno sluha, recimo, za konfesionalno/demografsku sliku Bosne i Hercegovine? Gledatelji nisu homogeni (po konfesionalnonacionalnoj pripadnosti). Nije zato nebitno kako e neko biti predstavljen u emisijama (pozitivno, negativno, neutralno...), hoe li to biti prezentirano sa stanovnitva kulture rata (zasnovane na oiljcima rata '91'95. shvaenog i kao meureligijski rat ruenje i oskrnavljenje damija/crkvi, progoni stanovnitva koje ne pripada
nama), ili kulture mira.
TV emitiranje religijskih programa pojaalo je konkurenciju na balkanskom siromanom tritu religija. Religijske informacije, duhovna glazba, programi, propovijedi, nude se svima koji to ele gledati, bez obzira pripadali toj religijskoj grupi, ili ne.
Mediji sve vie postaju svjetovna religija: TV ekran postaje oltar svjetovne religije. I
u pravu je bio Krlea kad je pisao: Sveta TV moli za nas. to se tie redovitih veernjih televizijskih vijesti, postoji, uostalom, samo jedan blok koji doista prenosi informaciju relevantnu za blisku budunost gotovo svakog gledatelja, pa stoga uistinu ima znaenje: vremenska prognoza. Sve drugo, ma kako bilo ozbiljno, u pravilu je zabava (Konrad
2009, 25). I drugi autori ukazuju na mogue posljedice jaanja TV utjecaja. Nee li se
ostvariti proroanstvo aka Delora (Jacques Delors) da e za deset godina televizori biti
japanski, programi ameriki, dok e jedino publika biti evropska?, pie Domenak (Jean
Marie Domenach) (1991, 119). Danas moemo rei da Delor (Jacques Delors) nije bio
daleko od istine.
504

Na prostorima ex. Jugoslavije malo se gleda na ulogu knjiga, bioskopa, teatra u
razvoju demokracije sva borba je okrenuta TV i internetu. Jer tu se kroz isti ljevak jedna te ista hrana sipa u mozgove (S. Canev). Naravno, nisu mediji jedini koji utjeu na tijek dogaanja. Upozorava nas na to Zin (Howard Zinn) (2003, 89): Nemojte misliti da
e oni pomou anketa ispitivanja javnog mnijenja ili vijesti koje najavljuju, uvijek imat
svoj put kojim e zaglupiti ljude (...) nije odluna stvar tko sjedi u Bijeloj kui, nego tko
sjedi na ulicama, u kafiima, u salonima vlade, u tvornicama: tko protestira, tko zauzima
urede i demonstrira. To su stvari koje odluuju o tome to e se dogoditi.
Nekad su se Boi, Uskrs, Bajram... estitali uz osobne susrete. Potom su pisane
estitke rodbini i bliskim prijateljima. Danas tu ulogu imaju mobilni telefoni i SMS poruke. Sve nam to govori o modernizaciji drutva i razvoju tehnologija, te njihovom utjecaju
na vjersku praksu.
Vratimo se internetu. Mladi narataji odrastaju u svijetu interneta. Njegov utjecaj ne smijemo nikako zanemariti ni kad je rije o religijama i religijskim zajednicama.
On im omoguava da se, ekonomskim rjenikom reeno, ponaaju marketinki. I zaista,
ponaaju li se religijske zajednice marketinki?7 Koliko je internet u slubi crkvenog marketinga? Moe li se na internet gledati kao na oglasnu plou religijskih zajednica na kojoj se vjernicima daju informacije o nastupajuim blagdanima i nainu njihovog obiljeavanja? Internet moe da bude znaajno sredstvo crkvene misije u savremenom svetu.
Ako je prikljuena na 'mreu', Crkva moe da daje informacije o sebi, koje hoe i koliko
hoe, svim ostalim korisnicima mree?... to je danas najbri, najefikasniji i najjeftiniji vid
komunikacije sa svetom ...'Prezentacija' Crkve na internetu omoguava joj da njena poruka stigne do svakog dela planete ... komunikacije u okviru same Crkve ... Crkva i mediji ... Vera trai lini susret i dodir, vertikalni i horizontalni, licem u lice. Oi u oi (Bigovi 2010, 69).
Internet se pojavljuje kao novi vid saopavanja religijskih pouka i poruka. On
omoguava slanje poruka o aktivnostima u lokalnoj religijskoj zajednici (upi, parohiji,
dematu), o izlasku iz tiska neke knjige, asopisa, novine. Internet omoguuje, kako je to
isticao pok. Bigovi, da se religijske poruke alju na velikom prostoru.
Jedno podruje koje internet prua religijskim zajednicama na podruju ex. Jugoslavije ostalo je, naalost, nedovoljno iskoriteno. Naime, internet im prua velike mogunosti za poticanje, zagovaranje i podravanje povjerenja i pomirenja. Internet komunikacije potiu socijalnu interakciju, osobito u situaciji nedostatka osoba drugih religijskih i
vrijednosnih orijentacija u bliem okruenju. Web stranice religijskih zajednica pruaju
veliku mogunost raznoraznih aktivnosti koje mogu doprinijeti pomirenju. Jesu li te mogunosti iskoritene? Izgleda da se religijske zajednice naeg okruenja previe ravnoduno odnose prema tehnolokim mogunostima koje im pruaju suvremeni sustavi komuniciranja. Ali, ima li u marketingu religijskih zajednica uope dovoljno mjesta za teme
poput povjerenja, pomirenja i sl.?
Raunalo omoguava pohranjivanje tekstova propovijedi, podatke o broju krtenja, vjenanja, pogreba, broj priesnika, adrese vjernika kojima treba obaviti blagoslov
kua... Religijske zajednice svoje kalendare stavljaju na sajtove. Tako je svatko u mogunosti provjeriti u koji dan se obiljeava Bajram, Boi, Gospojina ili neki drugi kalendarski blagdan.
7
Na tritu se pojavila zanimljiva knjiga Brune Ballardinija (2010) ISUS PERE BJELJE Kako je Crkva
izmislila marketing, u kojoj se istie kako je Isusovo djelovanje bilo itekako marketinki osmiljeno.
505
Ivan Cvitkovi
Takoer, raunalo omoguava religijskom vodstvu (upnicima, parosima, imamima, rabinima, kao i ostalima) skladitenje podataka o religijskom ivotu u njihovoj zajednici, religijsku komunikaciju, kao i distribuciju informacija iz ivota religijske zajednice, komunikaciju unutar i izmeu religijskih grupa. Na internetu moemo nai izvorne
podatke o svim ivuim (pa i neivuim) religijama, o broju njihovih sljedbenika, njihovoj geografskoj disperziji, o pohaanju crkve/damije, i sl.
Teoloka literatura, asopisi i novine, preko web stranica religijskih zajednica,
mogu biti dostupni i siromanima, onima koji nisu u mogunosti kupiti ih, kao i pripadnicima drugih svjetonazora, koje to zanima. Nude se pisani religijski izvori u elektronskoj
formi, upniparohijskidematski listovi. Pored asopisa i novina, religijske zajednice
na svoje internetske stranice mogu staviti duhovni i obrednu glazbu. Preko portala se vre
instrukcije i dostavlja graa nastavnicima vjerske pouke u javnim i privatnim kolama,
preporua literatura za njihovu pripremu u izvoenju pojedinih nastavnih jedinki, itd. Isto
tako, internet se koristi za slanje poruka, tekstova i informacija sveenicima u misijama,
ili onima meu dijasporom.
Religijske zajednice imaju svoje sajtove koji su dostupni svima, i vjernicima i
onima koji imaju drugaije svjetonazore, ma na kojem dijelu svijeta ivjeli. Na svojim sajtovima vodstva religijskih zajednica mogu iznositi svoja stajalita i o drutvenim dogaanjima koja, po njima, zadiru u religijski ivot, te na taj nain utjecati na formiranje
javnog mnijenja. Pojedine religijske voe imaju i svoj osobni sajt na kojem iznose vienja svoje zajednice (dakako i osobna) o mnogim aktualnim pitanjima.
Postoji mnotvo internet sajtova, raunarskih aplikacija, izdanja s religijskom tematikom. U 1995, i poetkom 1996. godine, veina poznatijih alternativnih duhovnih pokreta (Unifikaciona crkva, Oo, Soka Gakai, Sajentologija i drugi) je oformila svoje sajtove (Mladenovi 2011, 316). To su uradile i religijske zajednice iz naeg okruenja. Spomenimo samo neke od njihovih portala: hristianstvo.ru (na preko dvadeset jezika);
pravoslavlje.rs; svetosavlje.org; katolici.org; vrhbosanska-nadbiskupija.org; mitropolijadabrobosanska.org; rijaset.ba; elkalem.ba, itd. Veliki post (napr. u pravoslavlju) postaje put k
informacijskom uzdravanju (Suboti 2013, 44). Rije je o informacijskoj dijeti.
Internet sajtove imaju biskupije, eparhije, kao i rukovodna tijela veine tzv.
tradicionalnih religijskih zajednica na nivou Bosne i Hercegovine. Islamska zajednica
ima veoma ureen i sadrajan sajt. Tu su informacije o vodstvu, organizacijskom ustrojstvu, teolokim kolama i fakultetima. Na nekim sajtovima tekstovi su prevedeni i na engleski jezik. Tu su i elektronine adrese upaparohijademata, teologa, teolokih udruga, religijskih zajednica, teolokih fakulteta. Email (elektronska pota) je postala est
oblik internetske komunikacije i u religijskim zajednicama.
Internet posebnu ansu prua novim religijskim pokretima (kao online religija),
koji nemaju razvijenu svoju infrastrukturu poput tzv. tradicionalnih religija.8 Posetio-
dok onlajn religija pokazuje kako se religija adaptira stvarajui nove forme komunikacije u od
mnogih ka mnogima (many-to-many) umreenoj interakciji, poput onlajn molitve i bogosluenja (Campbell 2006, 118119) Rozalind Haket podvlai distinkciju izmeu religije onlajn, odnosno informacije o religiji na internetu, i onlajn religije, to jest religijskog iskustva i prakse putem interneta. Nju interesuje i kakav uticaj Internet religija (Internet religion) vri na konvencionalnije forme religijske prakse i izraza (Hackett 2006, 68). Doson i Kauen pod religijom onlajn podrazumevaju postojanje sajtova
razliitih verskih grupa, dok onlajn religija predstavlja poziv na uestvovanje u razliitim religijskim
praksama (Mladenovi 2011, 321).
506

cu sajta su omoguena virtualna hodoaa, kao i aktivno uee u slubi, ritualima, molitvi, ili meditaciji u sajberprostoru, koji predstavlja zamenu za uobiajena mesta ovih aktivnosti u olajn prostoru (Mladenovi 2011, 323).
Odista, moemo li govoriti o potrazi za duhovnou i religioznou na internetu
i o tzv. online religiji, kiberreligioznosti, kako neki nazivaju religioznost koja se iri
putem interneta? Moemo li govoriti o tome da internet pomae uspostavi raznih oblika
svjetovne religije, ukoliko i sam nije postao svjetovna religija. Tako su kopimi religiju
utemeljili osnivai servisa za razmjenu podataka Pirate Baya, a u vedskoj je registrirana
kao slubena religija. Rairila se irom svijeta. Njezini sljedbenici vjeruju kako je razmjena podataka sveta i kako se na internetu sve moe slobodno kopirati i dijeliti dalje. Sljedbenici te piratske crkve u Rusiji 2013. najavili su podnoenje prijave za svoju registraciju
u pet ruskih gradova. Cilj Crkve bit e borba protiv Zakona o autorskim pravima. Poklonici kopimija (Copy Me) vjeruju da je kopiranje i irenje podataka moralno. Tvrde da
Zakon o autorskim pravima vrijea njihova religijska uvjerenja.9
Zauzima li internet prazan prostor izmeu vjernika i crkvenog vodstva, koji
se sve vie uveava? Bez sumnje, internet ne doprinosi toliko razvoju obredne dimenzije
religije, koliko razvoju religijske spoznaje (Tu internet ostvaruje i svoju informativnu
ulogu prezentacija o religiji i religijskoj zajednici).
Kad govorimo o znaaju i funkciji interneta u djelatnosti religijskih zajednica,
ne smijemo zaboraviti da internet komunikaciju, uglavnom, obavljaju obrazovne osobe,
osobe mlae dobi, bez obzira na spol.
Koji je znaaj interneta za vjernika? On vjerniku omoguava da se upoznaje ne
samo sa svojom, ve i s drugim(aijim) religijskim iskustvima i perspektivama. Internet
razbija religijske granice, omoguava komunikaciju s pripadnicima drugih religijskih
identiteta kojih, moda, nema u naem okruenju. Dakle, uklanja barijere meu pripadnicima povijesno udaljenih religijskih zajednica. Virtualno ih pribliava i dovodi u komunikaciju. Vjerniku je omogueno pretraivanje tekstova (sociolokih, politolokih, filozofskih rasprava) o svojoj, ali i o drugim religijama.
Kritika zlouporaba tehnikih dostignua. Dananja kritika religijskih institucija
najvie se odnosi na zlouporabu tehnikih dostignua (nuklearno naoruanje i zlouporaba
atomske energije uope; kritika genetskog inenjeringa, i sl). Pokazalo se da su i fundamentalistike grupe vrlo vjete u koritenju suvremenih komunikacijskih tehnologija za
svoje ciljeve. Mogli bismo biti suglasni s Norbertom Eliasom da opasnost ne lei u napretku prirodnih znanosti i tehnike, nego u ljudskom koritenju rezultata istraivanja i tehnikih izuma (Elias 2007, 17).
Nenaklonjeni raunarskoj tehnologiji upozoravaju da se treba paziti da religijska
zajednica ne postane elektronski servis za vjernike; na pokuaje stvaranja virtualnih upaparohijademata; ispovijedi putem email komunikacije ili odravanja mise za iseljenike preko Internetvideo linka; virtualnog priea i sl.10 Upitnim se smatra odravanje bilo kojeg obreda na internetu, jer bi se tu gubila svetost. Otvara se i dilema: moe
9
Izvor:
http://www.tportal.hr/scitech/tehno/278421/Piratskom-Crkvom-protiv-Zakon-o-autorskimpravima.html. Pristupljeno 6. 8. 2013.
10
Makedonska pravoslavna crkva zabranila je 2013. godine uporabu Facebooka sveenicima i redovnicima. Razlog za ovu odluku je mogue neovlateno koritenje drutvenih mrea, ispovijedi i intimni
razgovori koji se vode na Facebooku, kao i razmjena neprimjerenog sadraja (Izvor: Sveenicima
zabranjeno ii na Facebook, v. Jutarnji list, Zagreb, 28. 10. 2013, 18).
507
Ivan Cvitkovi
li inter-net dovesti do gubljenja osjeaja za zajednitvo i stvaranju usamljenog vjernika? Ili e internet ostati sredstvo prenoenja informacija i promicanja religijskih poruka. Iz tzv. tradicionalnih religijskih zajednica uju se prigovori da internet omoguuje
irenje poruka pripadnika sljedbi, kultova, novih religijskih pokreta (opet proizvoenje straha od sljedbi, kultova). Neke stvari se u koritenju tehnologija suvremenih komunikacija, od strane Crkve, toleriraju a neke ne. Nezamislivo je, bar s dananje toke gledita, da
e Crkva odobriti ispovijed, ili priest, putem emaila.11 Moemo li zamisliti robota kako
slui misu ili predvodi dumu!
Zaista, vodi li razvoj suvremenih komunikacija, interneta, otuivanju ovjeka od
ovjeka i zatvaranju u sebe? Neki e radije o religijskim temama itati na internetu,
sluati misu na TV ekranu radije nego otii u crkvu na misu. Je li tu u prednosti religija
koja razvija komunikaciju licem u licem (religijski voavjernik)?
ZAKLJUAK
Mediji su postali vaan element u stvaranju i oblikovanju religijskih identiteta.
Oni mogu doprinositi jaanju komunikacije meu pripadnicima razliitih religija, ali doprinositi i unutarreligijskim konfliktima (pedofilske afere u religijskim zajednicama, reenje gay osoba za anglikanskog biskupa, novane malverzacije unutar pojedinih religijskih zajednica ). Mediji dananjem ovjeku u njegov dom dovode duhovno drugaije,
mnogima ranije potpuno nepoznate religijske perspektive.
LITERATURA
Ballardini, Bruno. Isus pere bjelje Kako je Crkva izmislila marketing? Zagreb: Faktura, 2010.
Bigovi, Radovan. Crkva u savremenom svetu. Beograd: Slubeni glasnik, 2010.
Bodrijar, an. Pakt o lucidnosti ili inteligencija zla. Beograd: Arhipelag, 2009.
Bruckner, Pascal. Napast nedunosti. Zagreb: Nakladni zavod Marice Hrvatske, 1997.
Chomsky, Noam. Sustav moi. Zagreb: Naklada Ljevak, 2013.
Davie, Grace. The Sociology of Religion. London: Sage, 2007.
Domenak, anMari. Evropa kulturni izazov. Beograd: XX vek, 1991.
uriMilovanovi, Aleksandra. Alternativna i 'stara nova religija': neoprotestantizam kod Rumuna u Vojvodini. U Antropologija religije i alternativne religije. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, 2011.
Elias, Norbert. to je sociologija? Zagreb: Antibarbarus, 2007.
Gidens, Entoni. Odbegli svet. Beograd: Stubovi kulture, 2005.
Konrad, Liesmmann. Teorija neobrazovanosti. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2009.
Mladenovi, Nataa. Alternativna duhovnost u sajberprostoru: Analiza Internet prezentacije internacionalne kole Zlatnog ruinog krsta u Srbiji. U Antropologija religije i alternativne
religije. Beograd: Filozofski fakulte u Beogradu, 2011.
Suboti, Oliver. ovek i informacione tehnologije Pogled iz pravoslavne perspektive. Beograd:
Bernar, 2013.
Zinn, Howard. Terorizam i rat. Zagreb: Prometej, 2003.
11
Ne moete mailom poslati kurban. Dakle, da biste nekom dali kurban, morate se s njim vidjeti, poselamiti, sjesti ..., hafiz Merimefendija ulovi, imam u Gazi Turalibegovoj damiji u Tuzli, v.
Osloboenje, Sarajevo, 14. 10. 2013, 6.
508

INTERNET IN FUNCTION OF RELIGION AND/OR
INTERNET AS THE SECULAR RELIGION
Summary: The position of technology in the interdisciplinary approach to religion. An
attitude of religious teachings (Hinduism, Buddhism, Confucianism, religions of the Semitic) towards technology. Technology in religious myths and Christian iconography.
Does the technology have influence on religion? Jesus as the twitter user! TV and religion (electronic church). Does the television make the competition at the ,market of religions stronger? Do religious communities behave in a marketing kind of way? Internet
as a means of the church mission. Digital mass, sites of religious communities, online
religion, copyme religion and cyber religiousness. What does Internet offer to the
religious community and what does it offer to a believer? Which advantages does the computer offer to the religious community? The role of the email in communication between the community and believers. Internet as notice board of the religious community, or as the secular religion. The criticism of abuse of technological achievements
(whether the religious community would become an electronic service for believers; whether Internet leads to loss of sense of communion etc.).
Key words: religion, technology, TV, internet.
509

, (Theodor Adorno) 135
A, (Marc Halvy) 99100
, (Salvatore Allende) 155
, (Gnther Anders) 262
, (Angelo Antoci) 49
, (Arjun Appadurai)
127
, (Julian Assange) 270,
292, 478
, (Muharem Bazdulj)
302
, (Wiebe E. Bijker) 5
, (Nancy Baym) 42
, (Fransis Bal) 278, 476
, (Alexander Bard)
117, 121, 122
, (John Perry Barlow)
410
, (Richard A. Bartle) 83
, (Zygmunt Bauman)
7, 48, 71
, (Rob Baker) 308
, (Ulrich Beck) 7, 48, 114
115
, (Elisabeth
Beck Gernsheim) 48
, (Daniel Bell) 254, 257,
264, 267
, (Aaron Ben-Zev) 66
, ( ) 88
, (Hugo de Burgh) 415
, (Peter L. Berger) 50,
151
, (John Bermal) 184
, (Tim Berners Lee)
18, 26
, (William Blackstone) 409
, (Jeffrey Boase) 53
, (Jean Baudrillard) 477,
503
, 474475, 479480
, (Dannah Boyd) 5253

, (David Bolter) 235
, 255256
, (Nick Bostrom) 95
, 199
, (Pascal Bruckner)
503
, (Pierre Bourdieu) 261,
269
, (Brickman Bhutta) 207
, (Vannevar Bush) 245
, (Gabriel Weimann)
496
, (Norbert Wienera) 291
, (Jan Van Dijk) 25
, (Kevin Warwick) 83
, 302
, (Max Weber) 46, 48
, (Conrad Winn) 496
, (Dwayne Winseck) 410
, (Wim Veen) 484
, ( ) 93, 96, 98
, 255
o, (Esmeralda
Villalobos) 308
, (Paul Virilio) 280
, (Andreas Wittel) 47
, (Richard Wohl) 51
, (Immanuel Maurice Wallerstein) 259, 268, 270
, 279
, (Matthew Ward) 312
, (Dirk Vorhoof) 401
, (Watson
Manheim, Mary Beth) 191
, 268
, 256
, 310
, (Kurt Godel) 80
, (Hans Geser) 15
, (Charles Geldrman)
415

, (Kenneth Gerden) 87
, (William Gibson)
251, 474
, (Anthony Giddens) 6
7, 113, 115, 503
, (Michael Gilding) 59
, (Peter Golding) 24
, ( ) 96
, (Erving Goffman) 44,
152
, (Antonio Gramsci)
270, 289, 291
, 216
, (John Gray) 121
, 302
, (Richard Gruisin) 235
, (Daniel Ellsberg) 416

, (Friedrich Engels)
480
, (Dale Jacquette) 279
, 212
, 302
, (Shanyang Zhao) 44
, (Zdenko Zeman) 129
, (Georg Simmel) 46, 48
, (Howard Zinn) 505
, (Victor Marie Hugo) 420
, (Eva Illouz) 66, 71
, 409
, (Karl Jaspers) 246
, 255
, (Franz Joseph) 303
, (Stane Juni) 42
, (Bonaventura De Soza Santos) 121

, (Guy Debord) 262
, 300, 304
, (Jacques Delors) 504
, (Mark Deuze) 409
, (Maurice Duverger)
266
, (Ronald Dick) 490
, (Charles John Huffam
Dickens) 10
, 303
, (John W. Dimmick) 8, 13
, (Marshal Duke) 234
, (Richard Dawkins) 95
,
( ) 96
, (Kim Dotcom) 270
, (Ralph E. Dowling) 491
, (Adolf Dragievi) 255257
, (Peter F. Drucker) 258
, 456
, 456
, (Ksenija Dumii) 203
, 177
, (Erik Qualman) 307

, (Immanuel Kant) 477
, (Max Kaplan) 482
, (Julie Cupples) 47, 53
(Campera Marijana) 158
, (Nicholas Carr) 51, 100,
233234, 236
, ( ) 262
, (Phillip A. Karber) 491
, (Manuel Castells) 25,
27, 30, 45, 85, 114, 118119,
122126, 128130, 133, 135
136, 251, 254, 257, 260, 262
263, 267, 272
, (Vjeran Katunari)
256, 268
, (Benyamin
Zeev Kahane) 494495
, (Douglas Kellner) 133
, (Paul Kennedy) 141
, (James Carey) 10
, (Keen, Andrew) 412
, (Naomi Klein) 268
, (Antonio Gilli) 252

, 487
512

, (Marc Knobel) 409
, (Bruce Kodish) 311
, (Stanley Cohen) 325
, (Leszek Koakowski) 291
, (Sidonie Gabrielle Colette) 12
, (Pamela Cox) 312
, (Francis Collins) 84
, (Harry . Collins) 5
, (Grard Conio) 105
, (Alfred Korzybski) 311
, (Karel Kosk) 271
, (Richard Craig) 412, 415
, (Franco Crespi) 126
, (Dimitri Christakis) 100
, (Miroslav Krlea)
504
, (Kevin Crowston)
191
, (Katherine M. Chudoba) 191
, 255256
, 254, 257, 303, 483
, (Mick Couper) 203
, (Raymond Kurzweill) 8384
, (Roman Kuhar) 60
, (Robert Laubacher)
191
, (Rowland Lorimer)
134
, (Marika Lders) 8
, (Thomas Luckman) 44,
50, 151
, (Niklas Luhmann)
146148, 150151
, (Michel Maffesoli)
289, 292
, (Thomas Malone) 191
, (Lev Manovich) 28, 305
, (Carlos Marighela)
495
, . 255
, 211
, (Karl Marx) 256, 267,
269270, 480
, (Herbert Marcuse) 5
, (Alberto Martinelli) 6
, (Armand Mattelart)
84
, (Ravi Mahendra) 309
, (Elton Mayo) 191
, (Joshua Meyrowitz)
43
, (Frank McDonough)
308
, (Jamie McKenzie)
485
, (Marshall McLuhan) 11, 44, 4748, 50, 100,
136, 148, 235, 257, 284, 477
, (Robert W. McChesney) 257
, (Robert King Merton)
189
, (Milan Mesi) 255
, (Ivan Metrovi)
157
, (Zoran Milanovi)
157
, 281, 305
, 256
, (Bruno Latour) 30
, (Christopher Lasch)
265
, (Scott Lash) 135
, (Paul Levinson 235
, (Bla Lenari) 53
, (George Landow) 241
, ( )
270
, (Lawrence Lessig) 27,
402, 426
, (Christian Licoppe)
13, 16, 47, 53
, (Bruce R. Lindsay) 444
513

, 268
, (Wright Mills) 189
, 301
, (Alfonso Montagnese) 444
, (Max More) 95
, (Gianfranco Ravasi) 503

, 305
, 217
, (Stephan Rammler) 7,
13
, (Bertrand Russell) 184
, (Lee Rainie) 475476
, (George Ritzer) 134
, (Radovan Riht) 184,
254
, (Jane Ritchie) 60
, (Ronald Robertson)
133, 141
, (Kevin Robins) 133,
142
, (Howard Rosenberg) 415
, (Jol de Rosnay) 409
, (Antonio Negri) 254

255
, (Theodor Nelson) 245
, 331
, (Jan Pieterse
Nedeerven) 133
, (Friedrich Wilhelm Nietzsche) 93, 95
, (John Nisbet) 254, 258,
272
, (Hans Joachim
Neubauer) 327
, (Pierre Nora) 278
, (Doug Sounders) 310

, (Saskia Sassen) 25
, (Jaspreet Sikand) 13
, (Emil Cioran) 268
, (Robert William Seton Watson)
300, 303304
, (Leslie Sklair) 120
, (Adam Smith) 270
, (Zbigniew Smoreda)
47, 53
, (Edward Snowden)
270
, (Jan Soderqvist) 117,
121122
,
( ) 96, 98
, (Leslie Spier) 189
, 255
, 256
, 474
, (Allucquere Stone)
47
, (Rosanne Stone) 87
, (Marc Aug) 36
, . 304
, (Talcott Parsons) 146
, (Scott J. Patterson) 13
, (Robert D. Putnam)
13, 47
, (Gregor Petri) 8
, 212, 256
, 255, 257
, (Trevor J. Pinch) 5
, (David Pearce) 95
, (Andr Pichot) 104
, 255
, 256
, (James Potter) 284, 305
, (Oskar Potiorek) 304
, (Marc Prensky) 484
485
, 299303, 307308,
310315
, 177
, (Vesna Pusi) 157
, (Eugen Pusi) 122123
, (Leo Pfeffer) 302
514

, (Ferdinand Tnnies) 48
, (Sherry Turkle) 41, 45,
49, 77, 82, 8688, 482, 486
487
, 408
, (Josef Tjurou) 133
, (Linus Torvalds) 17
, ( ) 96
, (Kenneth Thompson)
326
, (Lee Thompson) 47, 53
, (Alvin Toffler) 254,
257258, 262, 267, 502
, . 300
, (Alain Touraine) 129,
254255, 267
, (Erich Fromm) 85, 103,

104
, (Christian Fuchs) 28
, (Francis Fukuyama) 84, 95
, (Jrgen Habermas)
9, 254, 255, 265
, (Martin Heidegger)
95
, (Friedrich von
Hayek) 102
, (Louise Hayes) 462
a, (Michael Heim) 241
, (Stuart Hall) 142
, (Stjepan Han) 255
, (Mauricio Jaramillo) 309
, (Michael Hardt) 254255
, (Michael Hardey) 59
, (Ayesha Hasan) 312
, (Robert Hassan) 135
, (Katherine Hayles) 101
, (Max Hastings) 301
304
, (Keith Hampton) 49
,
(Samantha
Henderson) 59
, (Edward S. Herman)
257
, (Stphane Hessel) 262
, (David Hilbert) 80
, (James Hughes) 95
, (Sophie Chotek von
Chotkowa) 303304, 308,
312314
, (Patrick Hopkins)
106
, (Branko Horvat) 255
, (Donald Horton) 51
, (Saff Hossain) 311
, (Reiner Hoffmann) 185
, (
) 475
, 202
, (Mike Featherstone)
126
, (Franz Ferdinand)
299301, 303304, 307308,
310315
, (Roger Fidler) 81, 411,
476, 486
, (Andrew Feenberg)
5, 17
, (David Feeney) 312
, (Shoshannah
Finkelman) 66
, (Herv Fischer) 476, 478
, (Claude S. Fischer) 13
, (Matthew Fisher) 310
, ( ) 93, 96, 98, 105
106, 108
, (Richard Foreman)
233234
, (Lenka Franuli) 158
, (Milton Friedman)
478, 480
, (Sigmund Freud) 474
, 301
, (Frederick J.
Zimmerman) 100
, 255
515

, 304
, 255
, (Erwin Chargaff) 103
, (Patrick Chovanec)
308
, (Noam Chomsky) 262
, (David Giles) 306
, (Stu Garard) 313
, (William James) 289,
293
, (Henry Jenkins) 29
, (Steven Jones) 53, 473,
476
, (Teilhard de Chardin) 93, 98, 100, 105106, 108
, (Adam Schaff) 254, 256,
258, 267
, (Alenka vab) 60
, (Nada vob oki)
126127
, (Virginia Shea) 417
, (Alfred Schutz) 289, 293
, (Eric Schmidt) 305
, (Ilana Snyder) 241
, 255
, (Alfred Schutz) 44
516

, , .
(2002
), Philosophy, Sociology, Psychology and History Facta Universitatis (2013), (2013), (2013),
(2013). ,
.
, ,
.
,
. . 2013. ,
.
, ,
. . 100 ,
: (2011),
(2012), (2014) (2014).
CIP - ,
004.738.5:316.77(082)
: [ ] = Internet
And Society : [international thematic collection of papers] / ,
edited by , , . - :
: ; : ,
, 2014 ( : ). - XIV, 516 . ; 24 cm
. . . - . . - " ...
32 ...
, 19. 20. 2014.
." --> . - 300. -
: . [517]. - . . - Summaries. - .
ISBN 978-86-81319-05-5 ()
ISBN 978-86-7379-357-3 ()
ISBN 978-86-80186-00-9 ()
a) - - b)
- -
COBISS.SR-ID 212232972

Internet I Drustvo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Internet I Drustvo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

INTERNET AND SOCIETY

INTERNET AND SOCIETY

ARE WE REALLY ALONE TOGETHER?

SEARCHING FOR LOVE ONLINE:

INTERNET KAO KOMPONENTA I SREDSTVO GLOBALIZACIJE .. 113

THE INTERNET AND THE GLOBALIZATION PROCESSES

DIJASPORSKI VIRTUALNI IDENTITETI

10 ULOGA INTERNETA U KORIENJU KAPACITETA

17 DA LI JE INTERNET MEDIJ ARTIKULACIJE NOVIH

PARENTAL MONITORING OF CHILDREN AND

30 SLOBODNO VRIJEME DIGITAL NATIVES GENERACIJE ........... 473

/ Notes on the Contributors

SOCIAL CONSTRUCTION OF THE INTERPERSONAL MEDIA

MAPIRANJE DRUTVENE GEOGRAFIJE INTERNETA:

Ana Pajvani Cizelj

UVOD INTERNET KAO NOVI MEDIJ I

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Vie o terminu problematizacije i njegovoj upotrebi videti u: Fuko 2005.

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

Mapiranje drutvene geografije interneta...

Duan Risti, Ana Pajvani Cizelj, Duan Marinkovi

ARE WE REALLY ALONE TOGETHER? REFLECTIONS ON

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

As it is evident from the quotation, social behavior is not characterized by every

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

Are we Really Alone Together? Reflections on Sociality in Contemporary Society

SEARCHING FOR LOVE ONLINE:

Key feature of the traditional dating is facetoface meeting.

Searching for Love Online...

Prevailing ideas of rational choice, selfmarketing, logic of consumerism and

Searching for Love Online...

Source: Kogovek 2011.

Source: Kogovek 2011.

Data on educational structure of Internet daters of Onaon.com show women have

Searching for Love Online...

Anonymity is often regarded as a crucial advantage of online communication and

Internet dating influences changes in the construction of intimacies, which can be

Searching for Love Online...

Numerous available others gathered in one place is another advantage, recognized

Time flexibility is another advantage of searching for intimate romantic partner

A bit unexpected advantage of Internet dating was selfreflexivity. As Illouz and

According to some (male) interviewees, Internet dating is cheaper in comparison

3.3.2. In between advantages and disadvantages

Searching for Love Online...

3.3.3. Disadvantages of Internet dating

The frequency of untrue information is another disadvantage of Internet dating.