FEROMAGNETSKI MATERIJALI

eljezo, Kobalt, Nikal

Paula Kukuljevi

FEROMAGNETIZAM je jedan od najjaih oblika

magnetizma. Odgovoran je za magnetska svojstva koja
koristimo svakodnevno.

Meu feromagnetske materijale pripadaju eljezo (Fe),

kobalt (Co), nikal (Ni), gadolinij (Gd), disprozij (Dy), terbij
(Tb), holmij (Ho), erbij (Er) i njihove slitine.

Od nabrojenih elemenata najizrazitija feromagnetska

svojstva imaju eljezo (Fe), kobalt (Co) i nikal (Ni) (osnovni
feromagnetski materijali).

ELJEZO je metal
srebrnkastog sjaja, razmjerno
mekan, kemijski dosta otporan,
moe se lako kovati, variti u
vruem stanju i ispolirati do
visokog sjaja. Talite je na 1535
C. Najvanije je od svih metala
i uglavnom se koristi kao elik u
kojem ima ugljika (do 1,7%).
Nehrajui elik je legura sa
drugim metalima, uglavnom
niklom.

eljezo u elementarnom stanju

eljezo hra na vlanom

zraku i otapa se u
razrijeenim kiselinama.
Upotrebljava se na
mnogo naina, npr. od
njega se prave mostovi,
eljeznice, strojevi,
brodovi, graevine, itd.
kao i bezbroj sitnica
potrebnih u
svakodnevnom ivotu:
igle, avli, vijci, pera,
spajalice, konzerve itd.

Slika prikazuje hru eljeza

isto eljezo se moe magnetizirati, ali ne moe zadrati

magnetizam. Elementarno eljezo se javlja u tri
alotropske modifikacije:
alfa-eljezo - 907C, alfa-Fe ima prostorno centriranu
kubinu kristalnu reetku i feromagnetino je
beta-eljezo - 1400C, pri temperaturi 770C alfa-Fe
gubi feromagnetska svojstva, ali ne mijenja strukturu,
pa se naziva beta-Fe
delta-eljezo

KOBALT je sjajan, srebrnkastoplav, vrlo tvrd metal,

feromagnetian koji ima dvije
alotropske modifikacije.
Talite je na 1495C. Do 417C
postojana je beta-modifikacija
guste heksagonske kristalne
reetke, a iznad te temperature
stabilna je alfa-modifikacija
kubine, plono centrirane
kristalne reetke.

Kobalt u elementarnom stanju

Stabilan je na zraku, voda ne utjee na njega, ali

razrijeene kiseline polako utjeu na njega (sumporna,
duina i klorovodina).

Kompaktana forma kobalta na zraku stabilna je sve do

300C nakon ega poinje oksidirati. Kobalt je toksian
za ovjeka. Kobalt se koristi u legurama za magnete, u
keramikama, katalizatorima i bojama.

NIKAL je srebrnkasto-bijel,
sjajan, obradiv i vodljiv
metal, moe se lako polirati,
kovati, zavarivati, valjati i
izvlaiti u icu, magnetian
je, otporan na koroziju.
Vodi, atmosferskim uvjetima,
luinama i mnogim
organskim tvarima dobro
odolijeva, ali ga kloridna,
sulfatna i nitratna kiselina
otapaju. Talite je na 1453C.

Nikal u elementarnom stanju

Koristi se u legurama, naroito u nehrajuem eliku,

noviima, metalnim oplatama i katalizatorima, u
proizvodnji akumulatora. Pri sobnoj temperaturi slabo je
feromagnetian i to svojstvo zadrava do 340C.

Svaki feromagnetski materijal karakterizira Curieva

feromagnetska temperatura Tcf. Na temperaturama niim
i viim od Tcf magnetska svojstva feromagnetskih
materijala se bitno razlikuju.

Na niim temperaturama od Tcf, po klasinom pristupu u

materijalu postoje domene (podruja) dimenzija 10 do 100
m.
Magnetski momenti atoma u jednoj domeni (1015 i vie
atoma), zbog jakog meudjelovanja, usmjereni su u jednom
pravcu (spontana magnetizacija).
Bez narinutog vanjskog magnetskog polja magnetski
momenti pojedinih domena (Weisove domene) proizvoljno
su orijentirani pa je ukupna magnetiziranost materijala
jednaka nuli.
Moe se smatrati da su na temperaturama bliskim T cf
domene razorene, a na jo viim temperaturama
feromagnetski materijal ima svojstva paramagnetskog.

Curieva feromagnetska temperatura Tcf eljeza je 1043 K (770

C), kobalta 1393 K (1120 C) i nikla 631 K (358 C).
Neka je feromagnetski materijal na temperaturi nioj od Tcf
izloen djelovanju vanjskog magnetskog polja ija se jakost
postupno poveava od nule.
Pri malim jakostima narinutog magnetskog polja pomiu se
granice domena, odnosno poveavaju se domene iji magnetski
momenti tvore najmanji kut s vektorom jakosti magnetskog
polja.
Pomak granica domena pri malim jakostima magnetskog polja je
reverzibilan jer se prestankom djelovanja granice domena
vraaju u prvobitni poloaj. Poveanjem jakosti magnetskog
polja pomicanje granica domena se nastavlja sve dok neke
domene ne ieznu.
Pri ovim jakostima magnetskog polja pojave u feromagnetskom
materijalu su ireverzibilne.

Ako se jakost magnetskog polja i

dalje poveava vektori
magnetizacije preostalih domena
se zakreu u pravcu vektora jakosti
vanjskog magnetskog polja.
Konano pri jo jaim magnetskim
poljima iezavaju granice svih
domena, svi su magnetski momenti
u pravcu vanjskog magnetskog
polja, a uzorak feromagnetskog
materijala je magnetiziran do
zasienja.
Opisani nelinearni proces
prikazuje krivulja magnetiziranja:

OA - podruje reverzibilnog
pomaka granica domena
AC - podruje ireverzibilnog
pomaka granica domena
iznad C - podruje
zakretanja magnetskih
momenata

|B|
B

A
0

|H|

Proces magnetiziranja feromagnetika je prikazan neovisno o

tome je li uzorak materijala monokristaline ili polikristaline
strukture.
Kod monokristala magnetska svojstva materijala su anizotropna
pa oblik krivulje magnetiziranja ovisi i o pravcu magnetiziranja,
odnosno o pravcu vanjskog magnetskog polja. Najee se
primjenjuju materijali koji nisu monokristaline strukture.
Zbog spomenutih ireverzibilnih pojava pri magnetiziranju
feromagnetskog materijala nelinearna ovisnost magnetske
indukcije i jakosti magnetskog polja tvori petlju histereze.
Remanentna magnetska indukcija Br je vrijednost za | | = 0, a
koercitivna jakost magnetskog polja Hc je vrijednost zaH| | = 0.

Feromagnetski materijali se po
obliku petlje histereze dijele
na meke i tvrde.
Meki su uske petlje histereze i
male vrijednosti koercitivne
jakosti magnetskog polja
(Hc<800 A/m).
Tvrdi imaju iroku petlju
histereze i veliku vrijednost
koercitivne jakosti
magnetskog polja.
Vrijednost magnetske
indukcije zasienja je Bs.

MEKI FEROMAGNETSKI MATERIJALI

Osnovna svojstva mekih

feromagnetskih materijala su:
uska petlja histereze,
mali iznos koercitivne
jakosti magnetskog polja,
mali gubici zbog
histereze,
veliki iznos maksimalne
relativne permeabilnosti.

Ova i druga svojstva mekih

feromagnetskih materijala
ovise o:
kemijskom sastavu i
sadraju neistoa,
mehanikoj i termikoj
obradi,
radnoj temperaturi i
frekvenciji magnetskog
polja.

U ovu skupinu pripadaju:

isto eljezo
meki elik
slitine eljeza i silicija
slitine eljeza i nikla
slitine eljeza, silicija i aluminija
slitine eljeza i kobalta
slitine eljeza, nikla i kobalta
slitine eljeza, nikla i molibdena
slitine eljeza, nikla i kroma
slitine eljeza, nikla, molibdena i mangana
slitine eljeza, nikla, bakra i kroma
slitine eljeza, nikla, molibdena i bakra, itd.

TVRDI FEROMAGNETSKI MATERIJALI

Tvrdi feromagnetski materijali preteito se koriste za

izradu permanentnih magneta.
Vano svojstvo stalnih magneta je maksimalni iznos
umnoka (B H )max (energijski umnoak).
Materijali koji imaju veliku vrijednost ovog umnoka
moraju imati veliki iznos remanentne magnetske
indukcije i koercitivne jakosti magnetskog polja

U skupinu tvrdih feromagnetskih materijala pripadaju:

martenzitni elici;
slitine eljeza, aluminija i nikla;
slitine eljeza, aluminija, nikla i kobalta;
slitine bakra, nikla i kobalta;
slitine bakra, nikla i eljeza;
slitine eljeza, kobalta i vanadija;
slitine eljeza, kobalta i molibdena;
slitine platine i eljeza, te platine i kobalta;
slitine srebra, mangana i aluminija;
slitine mangana i bizmuta, te mangana i aluminija;
slitine metala rijetkih zemalja

Pri magnetiziranju feromagnetskog materijala javljaju se

gubici; to je onaj dio energije vanjskog magnetskog polja
koji se u jedinici vremena nepovratno pretvori u
feromagnetskom materijalu u druge oblike energije,
preteito u toplinu.
Gubici u feromagnetskom materijalu nastaju zbog histereze
i vrtlonih struja. Gubici zbog histereze razmjerni su
povrini petlje histereze.
Zato se prije spomenuti meki feromagnetski materijali rabe
za magnetske krugove izloene djelovanju izmjeninih
magnetskih polja.
Tvrdi feromagnetski materijali koriste se za izradu stalnih
(permanentnih) magneta.

Gubici zbog vrtlonih struja razmjerni su kvadratu

frekvencije, debljini uzorka feromagnetika, elektrinoj
provodnosti i magnetskoj indukciji.

Da bi se ovi gubici smanjili magnetski krugovi se izrauju od

limova ili traka feromagnetskog materijala meusobno
elektroizoliranih svilastim papirom, uljnosmolastim
lakovima, oksidacijom ili fosfatiranjem povrine.

Gubici zbog histereze se poveavaju smanjivanjem debljine

feromagnetskog materijala pa je optimalna debljina limova u
pogledu ukupnih gubitaka od 0,35 do 0,5 mm za izmjenina
magnetska polja frekvencije 50 Hz.