29

Miljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (1) 2932 (2006)

miljenja i komentari

Etika u znanosti znanstvenici bez savjesti*

S. Aperger
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zrinski trg 11, 10 000 Zagreb, Hrvatska
E-mail: asperger@hazu.hr

Uvod
Znanstveno-istraivake aktivnosti se veinom temelje na povjerenju u to da su rezultati koje objavljuju drugi znanstvenici dobiveni objektivno, tj. na ispravan nain i poteno, uzimajui u prvom
redu u obzir injenice. Takvo ponaanje u znanosti omoguilo je
enormnu znanstvenu produktivnost, koja je imala kao posljedicu
brz napredak ovjeanstva.
Neetino ponaanje u istraivanju velika je prepreka napretku, no,
na sreu, takvo ponaanje je vie iznimka, nego obiaj u veini
znanstvenih ustanova. Stoga se moe oekivati da znanstvene
ustanove nisu pripremljene i ne znaju kako se nositi s prekrajima i
neetinim ponaanjem u znanosti. U SAD-u, Ured za istraivanje
integriteta (ORI Office of Research Integrity) spreman je dati
tehniku pomo bilo kojoj ustanovi koja eli odgovoriti na
optube za istraivaki prekraj putem svojeg Programa tehnike
pomoi putem brzih odgovora (Rapid Response Technical Assistance Program).
Napori u smislu odgovaranja na znanstvene prekraje i irenja odgovornog ponaanja u istraivanju poduzimaju se u nekoliko zemalja u svijetu. U nekim zemljama organizacije odravaju web
stranice putem kojih se bave tim predmetima. Neki lanci koji
opisuju tipine sluajeve prekraja mogu se nai u Novinama
ORI-a (ORI Newsletter).

Prekraji u istraivanju mogu se dogoditi

u najprestinijim svjetskim ustanovama
Nitko nije savren. U etikom smislu, ni znanstvenici to nisu, no
javnost oekuje od njih upravo najvie standarde. Ekstremni sluajevi neodgovornog ponaanja znanstvenika su lairanje (izmiljanje) znanstvenih rezultata, falsifikati i plagijati su rijetki, premda
se mogu pronai i u vodeim svjetskim ustanovama. To se npr.
dogodilo 1955. godine tijekom boravka autora ovog lanka na
University Collegeu u Londonu, kada je mladi, po miljenju Sveuilita, izvrstan predava, objavio eksperimentalne rezultate iz
pokusa kojega nikada nije izvrio. Budui da je bio vrstan teoretiar, predvidio je kako bi se njegov reakcijski sustav trebao ponaati, te je objavio izmiljene rezultate, nastojei ih pri tom
objaviti i u to veem broju strunih listova i doi do to veeg broja referencija. No njegovi kolege u laboratoriju vidjeli su da on u
stvari nije obavio opisane pokuse, a on nije mogao pruiti nikakve
dokaze da ih je zaista obavio. Morao je napustiti londonski University College. Nisam nita uo o njemu nekoliko godina. Zatim
sam doznao da je dobio mjesto na ne previe vanoj znanstvenoj
*

Original na engleskom jeziku, Croat. Chem. Acta 78 : 4 (2005) A23A26.

Preveo: Jan Klasinc.

ustanovi u SAD-u. Nakon nekih 30 godina, sreo sam ga na meunarodnoj konferenciji kemiara te smo razgovarali. Trudio sam se
djelovati to oputenije jer sam imao dojam da je dovoljno propatio, te da je, nakon tolikih godina, vrijeme da se to napokon zaboravi.
Takvi su dogaaji ei no to obino mislimo. Jedan mi se ukazao
prije nekoliko godina kad je otkriveno da je, prema autorici lanka
u Chem. Eng. News od 26. travnja 2004, str. 34, Sophie L. Rovner,
jedan fiziar u Bellovim laboratorijima (asopis navodi njegovo
ime u cijelosti), koji je radio na polju molekularne elektronike,
lairao podatke.
U daljnjoj raspravi o etici u znanosti, S. L. Rovner je istaknula vrlo
vaan i konkretan razlog njoj u prilog, navodei da ono to objavite i iznesete zaista moe utjecati na rad i djelovanje drugih ljudi.
Zato je etika odgovornost znanstvenika od presudne vanosti.
U lanku pod naslovom Znanstvenici koji se loe ponaaju, autora B. C. Martinson, M. S. Anderson i R. De Vries, Nature, 2005,
435, 737 (13 referencija), autori su istaknuli da nai podaci sugeriraju da opepoznati, uobiajeni prekraji predstavljaju veu
prijetnju znanstvenom pothvatu od onih koje uzrokuju sluajevi
grubog krenja etikih normi, kao to je prijevara.
Ured za znanstveno-tehnoloku politiku SAD-a (US Office of
Science and Technology Policy) definirao je prekraje u istraivanju
kao lairanje, falsificiranje ili plagijat u predlaganju, izvoenju ili
pregledavanju istraivanja ili izvjetavanju o rezultatima istraivanja. Nalazi gore navedenih autora pokazali su da je kod znanstvenika u SAD-u zabiljeen vei broj ponaanja koja znatno nadilaze lairanje, falsificiranje ili plagijat. Anonimno istraivanje koje
je 2002. godine izveo B. C. Martinson, koje je sponzorirao Nacionalni institut za zdravlje, obuhvatio je znanstvenike sa Sveuilita u
Minnesoti i Minneapolisu i St. Paulu. Sudionici istraivanja upitani
su jesu li ili nisu sudjelovali u sumnjivim istraivakim radnjama. U
lanku Zloesti znanstvenici, objavljenom u Chem. Eng. News, 27.
lipnja 2005., na str. 50, autor lanka Ron Dagani zakljuio je da je
dananji znanstvenik suoen sa znatnom konkurencijom i optereen raznoraznim drutvenim i menaderskim zahtjevima. Ti
zahtjevi stvaraju pritisak na znanstvenika kako bi prihvatio kompromise u pogledu svojeg znanstvenog integriteta.
Izvjee Martinsona i dr. u navedenom lanku u asopisu Nature
temelji se na anonimnim odgovorima 3247 amerikih znanstvnika
u dobi izmeu 35 i 44 godina, koji su priznali da su sudjelovali u
radnjama koje se mogu smatrati nepropisnima. Osim toga, vrlo
vjerojatno je ponaanje znanstvenika bilo gore od onoga o kojem
su pisali Martinson i dr. u svojem izvjeu, budui da najgori
prekritelji vjerojatno nisu bili voljni sudjelovati, usprkos injenici
da je istraivanje bilo anonimno, zakljuili su autori u asopisu Nature. Mnogi znanstvenici priznali su da su sudjelovali u sumnjivim

30
radnjama tijekom prethodne tri godine koje se mogu smatrati potencijalno kanjivima. Ispod se navode neka pitanja i odgovori
koje je autor ovog lanka smatrao najzanimljivijima:
Falsificiranje ili nabrijavanje istraivakih podataka oko 0,3 %;
Koritenje tuih ideja bez doputenja ili objave autorstva oko
1,3 %;
Neovlateno koritenje povjerljivim informacijama o vlastitom
istraivanju oko1,5 %;
Prikrivanje podataka koji su u suprotnosti s vlastitim prethodnim
istraivanjem oko1,5 %;
Izmjena koncepcije, metodologije ili rezultata studije zbog pritiska
izvora financiranja oko 15 %;
Publiciranje istih podataka ili razultata u dvije ili vie publikacija
oko 5 %;
Neispravno pripisivanje autorstva oko 10 %;
Uskraivanje detalja o metodologiji ili rezultatima oko 10 %.
Moe se uoiti da su znanstvenici skloni popustiti pritiscima izvora
financiranja.

Kako se nositi s optubama za prekraje

Najkorisniji savjet dolazi iz medicinskih krugova. Javno zdravstvo
daje pregled odgovora na optube za istraivake prekraje u biomedicinskom istraivanju ili istraivakom obrazovanju. Prvo se
razmatra uloga dvije glavne osobe u postupku zvidaa i onoga koji odgovara na optube (optuenog). U principu, istraivaki
prekraji su iznimni, a ne uobiajeni dogaaji. To je razlog zato
vrlo malo ustanova ima bilo kakvo znaajnije iskustvo pri odgovaranju na optube.
Zbog mogunosti odmazde prema zvidau propisi Javnog
zdravstva zahtijevaju da ustanove do najvee mjere tite privatnost onih koji dobronamjerno prijavljuju mogue prekraje. Prema Uredu za integritet istraivanja, dobronamjerna optuba vri
se s potenim uvjerenjem da je moda dolo do znanstvenog
prekraja. Optuba nije dobronamjerna ako je uinjena tako da
su bezobzirno i namjerno zanemaruju injenice koje bi mogle
opovrgnuti optubu. Optube se prijavljuju ustanovama u kojima je dolo do krenja. Odgovorna osoba u tim ustanovama
obino daje konanu procjenu. Ako se ta procjena razlikuje od
procjene istranog povjerenstva, odgovorna osoba (obino se radi
o dekanu fakulteta) treba objasniti u pisanom obliku razloge zbog
kojih je donijela drugaiju odluku od odluke istranog povjerenstva te proslijediti to izvjee ORI-u.
U znanstvenoj praksi susreu se mnogi problemi, te je Ameriki
Kongres 1993. godine osnovao Komisiju za integritet istraivanja, u odgovoru na sve vee kontroverze zbog oigledne nesposobnosti znanstvene zajednice i federalnih vlasti u rjeavanju problema prekraja u znanstvenim istraivanjima. Dvanaest lanova
te Komisije kojima je predsjedavao dr. Kenneth Ryan s Medicinskog fakulteta Sveuilita u Harvardu odabrani su iz redova
znanstvenika, istraitelja prekraja u istraivanju i voditelja istraivakih ustanova, odvjetnika i etiara. Komisija je odravala mjesene javne sastanke od lipnja 1994. do listopada 1995., preteno
u podruju Washingtona D. C., a javna sasluanja odravala su se
u San Franciscu, Chicagu i Bostonu. Ti su sastanci u javnost iznijeli
mnoga miljenja o slabostima u sadanjoj institucionalnoj i federalnoj javnoj politici i praksi u pogledu etike i prekraja. Osobito su
vana predloena poboljanja. Zakljueno je da znanstvenici,
istraivake ustanove i strukovna udruenja imaju glavnu odgovornost za ouvanje integriteta istraivanja i podizanje optunica
za prekraje u istraivanju. Uloga saveznih vlasti je nadopunjavanje uloge ustanova i udruenja; upletanje saveznih vlasti doputeno je samo kada propadnu postupci u ustanovama. Kae se da
razvoj i irenje jasnih standarda ponaanja najbolje promie istra-

Miljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (1) 2932 (2006)

ivaki integritet, bilo strukovnih organizacija ili istraivakih

ustanova. Ti se standardi trebaju poticati putem obrazovanja na
svim stupnjevima znanstvenog razvoja i na svim stupnjevima
istraivake uprave.

Preporuke Ryanove Komisije

Odbor preporuuje da strukovna udruenja prihvate kodeks etikog ponaanja u istraivanju i potiu svoje lanice na primjenu kodeksa kao okvira za razmatranje tekuih etikih pitanja u znanosti.
Osim toga, strukovna udruenja trebaju razmotriti pokretanje radnji koje e jo vie promicati etiko ponaanje u znanosti.
Takoer je predloeno da bi udruenja trebala donijeti izjavu o
integritetu i prekrajima u istraivanju te poduavati druge znanstvenom integritetima konferencijama, seminarima, radionicama i
razreda na svim obrazovnim razinama.
Takoer je predloeno da strukovna udruenja uspostave klubove
strunjaka od kojih ustanove mogu traiti nepristrane lanove za
istrana tijela koja razmatraju optube za neetino ponaanje. Konano, udruenja koja izdaju asopise mogla bi poticati publiciranje lanaka o istraivakoj etici i kriterijima za odgovornu praksu
u autorstvu i publiciranju.
Urednici znanstvenih asopisa imaju obvezu prijaviti optube za
neetino ponaanje relevantnim ustanovama, kako bi pomogli u
rjeavanju optubi za neetino ponaanje i, ako je to prikladno,
ispraviti literaturu izdavanjem naknadnih ispravki koje su jasno
povezane s obmanjivakim publikacijama.
Izvjee Ryanove Komisije (vidi na internetu, pod Izvjee Ryanove Komisije) od 46 stranica naslovljeno je na Ministra zdravstva i
socijalne skrbi, Parlamentarni odbor za trgovinska pitanja i Senatski odbor za rad i ljudske potencijale.
Svi oni koji se bave problemima etike i neetinog ponaanja u znanosti trebaju prouiti ovo Izvjee.

Etike smjernice za publiciranje*

kemijskih istraivanja
Ameriko kemijsko drutvo
Urednici Odjela za izdavatvo Amerikog kemijskog drutva u sijenju 2000. godine izmijenili su smjernice sadrane u tom dokumentu. Urednici asopisa koje objavljuje Ameriko kemijsko
drutvo dali su etike smjernice za osobe koje se bave publiciranjem kemijskih istraivanja, posebno za: (A) urednike, (B) autore i
(C) redaktore rukopisa. Smatra se da su visoki etiki standardi tako
bitni za znanost da se definicija tih standarda treba prenijeti svim
ukljuenim stranama.
(A) Etike obveze urednika znanstvenih asopisa
Ovo poglavlje dijeli se na 9 stavaka. Stavak 1 npr. navodi (u skraenom obliku) da urednik mora nepristrano razmotriti sve rukopise
koji se nude za objavljivanje, iskljuivo na temelju njihove vrijednosti. Urednik, meutim, moe uzeti u obzir veze rukopisa koji se
razmatra s drugim prethodno ili istodobno ponuenim rukopisom
istog/ih autora.
(B) Etike obveze autora
Ovo poglavlje ima 11 stavaka, no za ilustraciju navodimo samo
stavke 1 i 4:
Stavak 1: Glavna obveza autora je davanje tonog prikaza izvrenog istraivanja kao i objektivne rasprave o njegovom znaaju.

Smjernice su na internetu pod naslovom Ethical Guidelines to Publication of Chemical Research, American Chemical Society.

31

Miljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (1) 2932 (2006)

Stavak 4: Autor treba navesti one publikacije koje su utjecale za

utvrivanje prirode rada o kojem se izvjetava i to e itatelju posluiti kao vodi do ranijeg rada koji je nuan za razumijevanje sadanjeg istraivanja Autor ima obvezu pretraiti literaturu, kako
bi pronaao, a zatim i naveo, originalne publikacije koje potanko
opisuju srodni rad. to se tie kritinih materijala koji se koriste u
radu, treba takoer ispravno navesti njihov izvor, ako je on razliit
od autora rada.
(C) Etike obveze redaktora rukopisa
Ovo poglavlje ima 11 stavaka, i treba ga prouiti svaki istraiva.
Na taj nain mogu se izbjei mnogi potencijalni sukobi interesa.

kad-tad moraju biti kanjeni, u najmanju ruku gubitkom ugleda

meu kolegama kemiarima.
ini se da trenutano ne postoje formalna predavanja o znanstvenoj etici za studente na vodeem kemijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu Prirodoslovno-matematikom fakultetu. Prema
preporuci Izvjea Ryanove komisije naslovljenog na Parlament,
Washington D. C., 3. studenog 1996., treba poticati ukljuivanje
eksplicitnog predavanja etike znanosti u uionice, laboratorije i
druge istraivake lokacije.
Preporuuje se knjiga A. Simonia, Znanost (Science), u izdanju
Sveuilita u Rijeci i Vitagrafa, Rijeka, Hrvatska, 1999., 483 str.
(ISBN 953-6059-28-2), koja kvalitetno obrauje temu etike u znanosti i autorstva.

Obrazovni program o odgovornom ponaanju

u istraivanju u Hrvatskoj

Autorovo osobno iskustvo u pogledu etike u znanosti

(u njegovoj Alma Mater, Sveuilitu u Zagrebu)

Openito se smatra da izvrsna znanost proizlazi iz izvrsne etike, a

loa znanost iz loe etike.

Hrvatska je proglasila svoju neovisnost od komunistike (socijalistike) Jugoslavije 1991. godine, te ju je nakon nekoliko mjeseci
borbe, 1992. godine priznala Europska zajednica, kao i druge
zemlje. Stoga je autor ovog lanka proivio vei dio svojeg znanstvenog djelovanja u komunistikom sustavu, u kojem nije bilo
zatieno fiziko privatno vlasnitvo. to se tie intelektualnog
vlasnitva, situacija nije bila definirana, no potivale su se europske i svjetske norme, budui da je veina hrvatskih znanstvenika
obrazovana u SAD-u ili na vodeim europskim sveuilitima. Zapravo, autorovo osobno iskustvo u pogledu etike u znanosti bilo je
zadovoljavajue, uz samo jednu iznimku, kad su dvojica njegovih
suradnika koji su radili na njegovom istraivakom projektu (koji je
poduprlo i financiralo Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske),
publicirali nedovreni i nedoreeni dio tog projekta, bez odobrenja autora istraivakog projekta. Taj prekraj bio je iznimka i nije
uspio promijeniti autorovo uvjerenje da je znanstvena etika u
Hrvatskoj, ak i u komunistikom sustavu, bila zadovoljavajua.

Stoga zanemarivanje poduavanja etike na fakultetima uzrokuje

njihovo nepotpuno obrazovanje.
Autor ovoga lanka razgovarao je s kolegama na Prirodoslovnomatematikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. ini se da trenutano nema nikakvih radnji (predavanja, seminara, itd.) u kojima se znanstvena etika predaje studentima na dodiplomskom ili
postdiplomskom studiju. No u prolosti su postojale neke aktivnosti na tom planu. Prema privatnom pismu profesora Nenada
Trinajstia, pokojni profesor fizikalne kemije na spomenutom fakultetu Boo Teak drao je godine 1962./63. dvosemestralni
postdiplomski seminar (25 + 0, 25 + 0) pod imenom Istraivake
tehnike i metode. Njegova predavanja dijelom su se bavila etikom
u znanosti. Npr., on je naglaavao da svako istraivanje ima korijene u prolosti, stoga se raniji rezultati moraju navoditi, to dovodi
do meusobnog povjerenja meu znanstvenicima i moralno je
opravdano; on nije rabio termin znanstvena etika, ali bilo je jasno
da je govorio o etikom ponaanju znanstvenika. Profesor Teak
drao je takoer i slian seminar za dodiplomce. Nakon smrti
profesora Teaka 1980. godine profesor Trinajsti na kratko je vrijeme preuzeo njegova predavanja na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Nakon toga, izvanredna profesorica urica
Teak poela je svojim predavanjima o informatici, dok je profesor Trinajsti drao samo nekoliko predavanja o metodologiji
istraivanja, govorei ukratko o neetinom ponaanju u istraivanju, upozoravajui npr. studente da, prema knjizi autora A. Kohna
Lani proroci, Balckwell, Oxford, 1986., prekritelji etikih normi

Kao to smo vidjeli, neki vodei kemijski asopisi smatrali su potrebnim raspravljati o etikim problemima u znanosti. Poznata je
izreka da je vrlo vano ono to je reeno, no jo je vanije tko je to
rekao. Zato znanstvene ustanove trebaju pozvati svoje vodee
znanstvenike, profesore visokog etikog renomea, vrlo ugledne
zbog svojeg integriteta, kako bi studentima predavali etiku u znanosti.
Nadajmo se da e ovaj lanak potaknuti rasprave o etici u znanosti, i time doprinijeti znanstvenom napretku Hrvatske. Na kraju,
autor ovog lanka bi elio predloiti Urednikom odboru asopisa
Croatica Chemica Acta da etike smjernice ukljui u Upute autorima tog asopisa.