U kavezu je hila pitoma ptica, slobodna ptica bila je u gori.
Kad je dolo vreme, susretoe se; tako je hteo usud. Slobodna ptica peva: "O draga, vinimo se u goru." Ptica u kavezu cvrkue: "Hajde da ivimo zajedno u kavezu." Slobodna ptica ree: "Gde je prostora za reetkom da se raire krila?" "Avaj", vapije ptica u kavezu, "gde u se u oblacima odmarati bez ipke?" Slobodna ptica klie: "Miljeno moje, otpevaj mi pesme dubrava." Ptica u kavezu veli: "Sedi do mene, da te nauim govoru mudraca." umska ptica klie: "Ah, ne, ne! Pesme se ne mogu nikada nauiti." Ptica u kavezu veli: "Teko meni, zaboravila sam pesme dubrava." Njihova je Ijubav arka, puna udnje; ali one ne mogu nikada da lete krilo uz krilo. Kroz reetku na kavezu gledaju se i uzalud trude da se upoznaju. Lepraju enjivo krilima svojim i pevaju: "Hodi blie, drago moje!" Slobodna ptica klie: "Ne ide, strah me zatvorenih vrata na kavezu." Ptica u kavezu cvrkue: "Avaj, krila su mi iznemogla i mrtva."