1.

Augustinovo poimanje zla

Augustin je isprva bio u manihejskoj sekti koji zlo tumaili dualistiki, tj. zlo kao materija,
nasuprot dobru koje je duhovno. On se okree od manihejaca i obraa se. Odbacuje uenje o
dualizmu, a tamo je doao jer ga je zanimalo pitanje od kuda zlo. On tvrdi da je zlo nedostatak
dobra i ono proizlazi iz ljudske slobode. Bog dakle nije stvorio zlo, Bog je stvorio bitak koji je
dobar, a zlo je nedostatak dobra. Bog nije odgovoran za zlo jer je dao ovjeku slobodu da
odabere dobro, a ne zlo. Zlo je i grijeh i kazna. Kod njega zlo ne proizlazi iz individue nego iz
cjelokupne slike ovjeanstva.
2. Novovjekovno tumaenje zla
Vano je uoiti kako je u srednjem vijeku zlo shvaeno kao misterij, kao teoloka kategorija
koja je bila unutar teologije u odnosu prema Bogu. Zlo se do novoga vijeka gledalo kao
unutar teologije. Zlo se gledalo kao grijeh(teoloka kategorija). Sa Leibniz poinje pomalo
rastapanje, podjela zala. On razlikuje metafiziko zlo-samoogranienost stovrenja. Samim
time to si stvoren, ti si zao-jer si stvoren iz nita. Ti u sebi uvijek batini to nita, a nita je
zlo. Moralno zlo- zlo koje proizlazi iz ljudske slobode. Fiziko zlo-patnja i bol u osjetilnom
svijetu-npr. pas dok ugiba, cvili. Vano je uoiti kako je u srednjem vijeku zlo shvaeno kao
misterij, kao teoloka kategorija koja je bila unutar teologije u odnosu prema Bogu. Zlo vie
nije otajstvo, nego postaje sredstvo za postizanje nekog cilja. Vie nije teoloka kategorija,
nego povijesna, gleda se unutar vremena. Leibniz je prekretnica. Zlo se gleda u odnosu prema
ovjeku a ne u donosu prema Bogu. Npr. kod Marxa zlo se gleda kao sredstvo za napredak, za
revoluciju. Kod Marxa imamo zlo kao otuenje ovjeka koje treba biti prevladano kroz
revoluciju, odnosno napredak. Zlo se relativiziralo u novom vijeku.
3. Kant i nerijeeno pitanje teodiceje
Kant pokuava teodiceju nakon Leibniza koja bi bila autentina, originalnau skladu s
njegovom kritikom filozofijom kojom mi ne moemo spoznati stvar po sebi, nego samo stvar
za nas.. Kant teodiceju shvaa: obranu vinje mudrosti tvorca svijeta protiv optube koju
protiv nje podie um iz onoga to je u svijetu protusvrhovito. On tvrdi um prepoznaje u
svijetu neke ne svrhovitosti. Meutim ako pretpostavimo da postoji Bog kao tvorac sviijeta
koji je mudar i koji sve stvari stvara tako da budu svrhovite dolazimo u proturjeje. Kako
Kant to pomiruje? On se poziva na svoju kritiku filozofiju i tvrdi da mi ne spoznajemo
objektivnu stvarnost, nego imamo ogranienu perspektivu. Tako iz nae perspektive moe
izgledati protu svrhovito, a objektivno je zato svrhovtio, dakle dobro. Iz nae perspektive
neto moe izgledati zlo ali je dobro. Tu svesvrhovitsot je jedino jasno jer Bog jedini spoznaje
i jedini objektivno sagledava cijelu stvarnost. Iz Boga je sve dobro. Koliko nas to rjeenje
moe zadovoljiti i koliko je uspjeno? Prim s djetetom i Coca colom kad roditelji ne daju
djetetu 2l kole.
4. Pet putova svetog Tome Akvinskog
Klasini dokazi za Boju opstojnost. Njima Toma eli ukazati na Boju egzistenciju.Tih
Tominih pet putova nisu a priori, nego aposteriori. Od osjetilnih pojava prema njihovim
uzrocima. Dolazi se do zakljuaka. Ima ih 5. Prvi polazi od gibanja. Ne samo o mjestu, nego o
svaka vrsta promijene. Osjetilima vidimo da se neto giba. Sve to se giba mora to gibanje
primiti od neega drugoga jer nita ne moe samo sebe pokrenuti. To je nemogue. Neko bie
je uvijek pokrenuto od drugog bia i time se ne moe ii u beskonanost. Ako nema orvoga,
nee bit ni srednjega. Iz toga treba pretpostaviti nekoga nepokrenutog pokretaa. Koji nije
pokrenut, ali se sam giba. Drugi dokaz je slian. To je od tvornog uzroka-primjeujemo da je

svaka stvar ima tvorni uzrok. Stol ima stolara. Svaka stvar ima svojega proizvoaa i nita
nije proizvedeno od sebe samoga i u tom nizu proizvoditelja ne moemo opet ii u beskraj.
Moramo pretpostaviti prvi uzrok, a to je Bog. Bog kao prvi uzrok. Trei put je ne nunost
bia( smrtnost). Sve stvari oko nas moraju i ne moraju biti. Nemamo nuno postojanje. Mi
jesmo i nismo(bili smo i odlazimo). Nemogue da u jednom trenutku nieg nije bilo jer bi
onda sve bilo iluzija. Stoga postoji jedno nuno bie. Opet polazimo od uzroka, a to je bie
koje je nuno samo po sebi. (4)Stupnjevitosti-postoje razliiti stupnjevi. Pretpostavlja Boga
koji je punina dobra. Bog kao savrenstvo svega i svega dobroga u svijetu. Peto svrhovitost
stvari u svijetu. Svrhovitost pretpostavlja da je umnost. Stoga vidimo da je drvo ono koje se
ponaa svrhovito a nema um stoga postoji neko umno bie koje je dalo svrhu, a to je bie Bog
kao stvoritelj.
5. Moe li se izraziti Boja bit i narav + via negationis
Polazimo od toga da je Bog bitno razliit od stvorenja, postoji jaz. Stoga njegova bit nije ista
kao i od svih stvari. Pseudodionizije se bavi time te kae da o Bogu moemo govoriti
pozitivo(pozitivna teologija) i negativno(negativna teologija). Pozitivno velimo ono to Bog
jest, no uviamo da je Bog bitno razliit od stvorenja pa govorimo ono to Bog nije. Sve to
nas vodi treem putu, rj. Treoj tologiji koja je eminentna, Bog je eminentan. Koji govori o
najveoj savrenosti(najmudriji, najbolji) Dok su prva dva puta razumski, i oni uviaju da je
bolje o Bogu govoriti ono to on nije nego ono to on jest,, treu put je nadrazumski, mistian,
u kojem mi Boga ne spoznajemo nego ljubimo. Stoga se Boja bit ne moe spoznati niti u
potpunosti izrei nego iskusiti ono to proizlazi iz njegove biti.
6. Neki problemi filozofskog pristupa religiji + filozofsko povijesni kontekst Bogova
filozofa
Prvo govori to je filozofija razumska disciplina koja o Bogu pokuava racionalnim putem
govoriti dok je religija neko simboliko odnoenje s boanskim. Vie se ide Boga iskusiti,
doivjeti. U filozofiji je teko nai ispravnu metodu kojom bi prouavala religiju, jer se sama
religija mijenjala kroz povijest(razne slike Boga, politeizam, monoteizam). U religiji je Bog
shvaen kao osoba, kao netko tko s nama stupa u odnos preko objave. Dok je u filozofiji koja
se bavi religijom, vie nekako cilj spoznati Boga, koja je religija prava, ispravna. Uvijek je
problem u filozofiji to se mogu pojaviti razne predrasude prema religiji. Neki smatraju da je
religija neki zakrljali odnos s Bogom te da je filozofija jedini nain po kojem moemo doi
do Boga.
7. Kratki presjek misli o Bogu + razvoj filozofske misli o Bogu
Misao o Bogu ve poinje u Grkoj filozofiji iako ne izriito o Bogu kao Ocu i Sinu i Duhu
svetomu, nego kao temelj stvarnosti. Tako kod predsokratovaca, Bog se trai kroz Arhe.
Platon donosi ideju Boga kao najvieg dobra. Aristotel donosi sliku o Bogu kao nepokrenuti
pokreta, miljenje miljenja-misaono bie, Bog kao najvii um. Plotin smatra da je Bog
Jedno i u meuvremenu se pojavljuje Judeo kranska slika o Bogu. Kod svetih otaca se
pojavljuje slika o Bogu kao osobi. Stvara svijet o trojstvenom Bogu to jako utjee na srednji
vijek. Srednji vijek eli razumski razraditi pojam Boga( Anzelmo i Toma Akvninski). S novim
vijekom dolazi do promjene slike Boga. Poinje ga se smatrati predmetom. Gubi se slika
osobnog Boga, to dovodi do ateizma. Onda dolazimo Nietzsche koji da je Bog mrtav, to
predstavlja veliki suvremenoj teologiji.
8. Analiza znaenja rijei i pojma Bog

Ovo je bilo jednostavnije analizirati u srednjem vijeku. Mi ivimo u pluralizmu, te je stoga

jako teko nai jedinstvenu zajedniku sliku. Time se bavi analitika filozofija. Moemo imati
razliite slike, ali uvijek oznaava neto apsolutno, neto to nam najvie znai. (nekome
moe biti partija, reprezentacija, zatita ivotinja, okolia ...) Tu postoji opasnosti da
govorimo o Bogu neke razne rijei koje ne oznaavaju neku ivu stvarnost jer u kr. je Bog
shvaen kao iva stvarnost koja djeluje. Stoga mi uvijek moramo pokuati kritizirati ta loa
znaenja rijei Bog. Treba kritizirati da novac nije Bog, da la nije Bog...to trebam rei, to je i
nunost nas tologa. U kr. se prema Bogu treba odnositi sa strahopotovanjem jer oznauje
ivu osobu.
9. Kako u ovjeku nastaje pojam Bog
Najvie se razvija tradicijom (prva priest, obitelj, upa) svjedoanstvom i posredstvom
drugih ljudi.-najvei broj ljudi. Manji broj ljudi dolazi filozofskim putem, iako je to rijetko.
Postoji uenje da nam je sam pojam Boga usaen u narav, uroena ideja, do koje opet
moemo doi razmiljanjem. Bilo bi zanimljivo da se istrai da li je praovjek imao pojam
Boga.
10. Analogni govor o Bogu
Analogni govor o Bogu predao nam je sredovjekovna skolastika tradicija, kao ispravni put
govorenja o Bogu. Da bi smo razumjeli taj govor moramo vidjeti to je analogija. Analogni
pojmovi su oni pojmovi kad se rijei sline, u cijelini iste i u cjelini razliite. Analogna rije je
zadravlje. Velimo zdrava duhovnost i zdrav ovjek ili pas je ivotinja i maka je ivotinja ( u
cijelini su isti, iste noge..., ali su opet razliiti) Analgni govor je na tragu dionizija, koji govori
i pozitivnom i negativnom govoru o Bogu. Analogno govorimo da je Bog ljubav-polazimo od
ljudske ljubavi(mu i ena). Uviamo da je njihova ljubav dobra, ali vidimo da je ta ljubav
ograniena(posvaaju se..) samo je Boja ljubav savrena. Bez analogije moemo govoriti
neke nae spekulacije. Analogije je srednji put izmeu racionalizma i agnosticizma. To nijee
otajstvo Boje.
11. Apriorna spoznaja Boje egzistencije i 12. Ontoloki pristup sv. Anzelma
Apriorna- spoznaja prije iskustva, odnosno samorazumskih zakljuivanja, na temelju nekih
nama oevidnih pojmova. kolski primjer je Anzelmov dokaz. On polazi od toga: Bog je bie
koje u svojoj biti ima postojanje, dakle Bog jest. Pogreka aprironog dokazivanja je te to
stvarnost svodi na ideje. Zato se zove ontoloki? Polazi od toga da je Bog najvie bie,
ontoloki temelj, bitak. Bie od kojeg se neko vie bie ne moe misliti. Zato Bog mora
postojati u stvarnosti. Ono je nuno za sve koji se bave Bogom. Nije nuno da Bog ima bitak,
to je naa pretpostavka jer od njega moramo polazi, tj. mi koji se bavimo teologijom. im se
bavimo Bogom onda je logino da on postoji. Ali mi se ne moramo baviti bogom, to je
legitimno pravo, sloboda.
13. Aposteriorno dokazivanje Boje opstojnosti?
Dokazivanje Boje opstojnosti iz onoga to je poslije. Iz Bojih stvorenja(uinak) Postoje
stvorenje te onda Bog postoji jer postoji stvorenje (5 Tominih dokaza=identino). Polazi se od
uinka prema uzroku. Aposteriori bi vie bilo uzdizanje Bogu.
14. Predodba nepredeoivoga Boga
Bog je transcedentan, nepredoiv. Kako si ga predoiti? Kao starca s bradom-mitska
predodba. Drugo-moemo dolaziti pomou filozofske refleksije, pozitivne i negativne. Nae

predodbe mogu biti analogne. Bog je neizmjeran, nije materijalan, sveznajui je. Bog=duh,
prispodobe. Vano je imati pri svijesti da je Bog uvijek bitno drugaiji. Greka je da ga mis
vodimo na svoje slike u novom vijeku je opsanost da je Bog super raunalo ili matematika
formula. Uvije moramo nae predodbe dovlaiti u pitanje i ispitivati njihovu vjerodostojnost.
Bog se ne mijenja ali se naa slika Boga mijenja.
15. Zato Boe, ti strani zaobilazni putovi prema spasenju, trpljenje nedunih, krivnja?
Teodicejsko pitanje uem smislu. Zato zlo u svijetu i zato ga dobri Bog koji je svemogui
doputa? Bog koji je apsolutno dobra i svemogui zato bi doputao zlo, patnju nevinih. To je
pitanje koje imamo pravo postaviti i na koji je gotovo nemogue pronai odgovor. Postoji li
zadovoljavajui odgovor uope. U filozofiji su pokuani neki odgovori kao npr. kod Leibniza
i Kanta ali odg. Na to pitanje pokuavaju dati i kranski mislioci i kr. odg je dan u nadi da
e Bog unititi svako zlo, svaku patnju te da e dobri otrti svaku suzu s naeg lica. Kranin
svoj pogled usmjerava prema otajstvu kria i uskrsnua na kojem Isus Krist pobijedio zlo i
smrt(unitio).
16. Religiozna iskustva
Religiozno iskustvo svetoga-transcedentnoga. Analizom religioznog iskustva se pokuava
doi do slike Boga. Mi moemo imati neposredno iskustvo, npr. u mistici. Spoznaja Boga i
dokazivanje Boje opstojnosti. Kljuno je da Bog nije taj koji bi se eksperimnetno dokazao.
Prirodno-znanstvani dokaz ne dolazi u obzir. Bog je neposredno dokaziv (Raner) Moemo se
pozvati na Tomu A. koji je rekao da o Bogu moemo spoznati samo to da on jest i nita vie.
Boga se moe spoznati apriori i aposteriori. No za spoznaju Boga postoje granine situacije
(smrt, borba, krivnja) to nam sve ukazuje na Boga. Najvanije je da Boga ne moemo Boga
do kraja spoznati, ali moemo ukazati na njega i dati velike i jake razloge za Boju
egzistenciju. ( 5 puteva npr.=jaki argumenti) U Boga se vjeruje razumnom vjerom.
17=6 pitanje
Filozofi su imali kritiku religiju poevi jo od Ksenofonta koji je kritizirao da je to
antropomorfizam, da su ljudi po sebi napravili Bogove. Tu nastaje napetost izmeu filozofske
i religiojske slike o Bogu (ponoviti arsitotela, platona) Fil je esto u suprostnosti s
religioznom. U srednjem vijeku dolazi do usklaivanja tih dvaju slika, a u novom vijeku fil
kree svojim putem. Npr. hegel=apsolutni duh-vlastita slika Boga.
20. Via negationis
Put negacije. Drugi nain govorimo o Bogu. Kad govorimo o onom to Bog
nije(nematreijalan, nestvoren, nije mrnja, nije zao) Lake nam je znati o Bogu ono to on nije
nego ono to on jest.
21. Naravna i nadnaravna spoznaja
Naravna spoznaja je na temelju ljudskog razuma. Ona se razlikuje kad govorimo o stvorenim
stvarima ali i kad govorimo o Bogu. Samo svojim umom spoznajemo svoju egzistenciju.
Nadnaravna spoznaja je na temelju objave. Autoritet nije razum nego objava. Spoznajemo ono
to je on sam objavio. Naravna i nadnaravna spoznaja se nadopunjuju (jo od Augustinaspoznajem da vjerujem, vjerujem da bih spoznao) Odnos filozofije i teologije.
22. Pelagije i Augustin u okviru Crkvenog uiteljstva

Pelagije je silovitom upornou irio potrebu borbe i napora ovjeka na putu savrenstva i to s
negativnim posljedicama za temeljnu ulogu to je ima milost u spasenjskom i posvetnom
djelu ovjeka. Njegov moral, duboko voluntaristiki, temelji se iskljuivo na osobnim
sklonostima ovjeka. ovjek je po svojoj naravi u stanju dosei najvie vrhunce svetosti.
Nema potrebe posebne Boje pomoi. Volja je dovoljno jaka i izdrljiva da ga vodi u
savrenstvu. Zapravo, milost u Pelagijevoj misli ima sasvim drugo znaenje od autentino
kranske teologije. Za njega prva i najznaajnija milost nije drugo doli ljudska narav, tonije
slobodna volja. ovjek snagom svoje volje ima sposobnost stei spasenje vlastitim naporom u
tom naporu milost Boja mu iz vana pomae. Za Pelagija Adamov grijeh nije potamnio
ljudsku narav do te mjere da ovjek ne bi bio sposoban initi dobro. Zapravo Pelagije i njegov
uenik Celestije nijeu istoni grijeh koji se od Adama prenosi na ljudsko potomstvo. Zato oni
odbacuju krtenje djeca. Prvi i najradikalniji napad protiv opasnih zabluda Pelagijevih
podigao je u Africi sv. Augustin, namijenivi pobijanju Pelagijevskih ideja 15 svojih djela;
osobito je znaajno De libero arbitrio, gdje Augustin naglauje radikalnu nesposobnost
ovjeka u ostvarenju dobra i potpunu o Boanskoj milosti. Pelagijeva slabost je bila da se dao
povesti za logikom svojih suvie elementarnih i antropomorfnih principa.
23. Bog nakon Auschwitza
Aus-uzet kao simbol trpljenja zla i patnje i to je mjesto na kojem se postavlja teodicejsko
klasino pitanje, zato patnja nevinih. Gdje si bio Boe? Taj dogaaj je kritika teologije koja
je zatvorena u neke spekulacije. Kritika teologije koja nema veze sa stvarnou i sa
povijesnim trenutkom, sa povijesti. Aus- stavlja u pitanje nau teologiju i upozorava nas da
naa teologija mora uzeti u obzir tragedije ljudskog roda unutar povijesti u obzir. I tek ako
uzme svu tu teinu patnje u obzir, tek onda moe pokuati dati odgoor ili moe postaviti
pitanje: dokle? Kad e doi? To zavraava u nadi uskrsnua, u eshatolokoj pobjedi.