Volt Vitmen (Vest Hils, 31. maj 1819. Nju Derzi, 26. mart 1892.

),
je bio ameriki pjesnik. Danas slovi kao jedan od
najutjecajnijih amerikih pjesnika, pionir tzv. nove poezije,
osloboene krute forme i ogranienog izraaja, no, kao i
mnogi, u svoje je vrijeme prolazio trnovit put do zasluenog
priznanja. Nakon amerikog graanskog rata otputen je iz
ministarstva unutranjih poslova zbog svojih radikalnih ideja
bratstva, demokracije, tolerancije, ali i homoseksualne
ljubavi. Mnoge njegove pjesme govore o ljubavi izmeu
mukaraca, ime je utjecao na homoseksualnu literaturu
uope. Sam je bio homoseksualac, te se spominju dvije
figure u njegovoj biografiji s kojima je provodio mnogo
vremena i s kojima je bio vrlo blizak. Bez obzira, ono to je
sigurno bio jest topla i brina osoba koja je nekoliko ratnih
godina provela u bolnici brinui o ranjenicima. Ustvari je
krenuo traiti brata koji je bio ranjen u bitci kod
Friedricksburga, naao ga je u poljskoj bolnici, ali i brdo
mladia bez ruku, nogu, oboje, oiju i tako dalje. U jednom
pismu svojoj obitelji, napisao kako eli ostati ovdje i
pomagati. Ostao je u bolnici u Washingtonu, gdje se zaposlio
u ministarstvu unutarnjih poslova kako bi se uzdravao, ali i
kako bi ranjenicima nosio slatkie i duhan. Tada je ve preao
etrdesetu no bio je potpuno sijed, pa su ga mladi vojnici
(uglavnom jedva s dvadeset godina) iz ale zvali Djed Mraz.
Ostalo je mnogo pisama koje je Whitman pisao tim
mladiima, a i onih koje je dobivao od njih, a iz njih je vidljivo
potovanje i prijateljstvo koje su gajili prema njemu. Ratni
dani i amputirana amerika mlade zapisani su u njegovim
pjesmama, u zbirci Drum Taps i Drum Taps Sequel. Osim
ovih, objavio je zbirke pjesama Passage to India gdje se
osvre na probleme amerikih Indijanaca, Good-bye my
fancy te osam edicija Leaves of Grass. Pisao je poneto
proze, uglavnom dok je godinama radio kao novinar u New
Yorku prije rata, a potom je objavljivao ta djela najee
unutar zbirki poezije. Leaves of Grass su mnogo vie od
zbirke. Ona predstavljaju metodiki birane pjesme o temama
koje su ga okupljale u odreenom periodu, a esto je uz nove
pjesme uvrtavao i neke stare, nadopunjavao, te nekim je
pjesmama i mijenjao naslove. Kako je sam govorio, htio je

napisati novu bibliju, djelo koje e konvertirati Ameriku u

pravu demokraciju. Porijeklom iz radnike klase, uvijek je bio
orijentiran na probleme radnika, ali i probleme crnaca, otro
je osuivao ropstvo, jo prije njegova ukinua, ali i sam
rasizam, divio se liberalizmu u Bostonu krajem 50-tih godina
19. stoljea gdje su crnci smjeli u isti restoran s bijelcima.
Paralelno, pisao je ljubavnu poeziju, razmatrao odnose meu
mukarcima, no uvijek isticao jedinstvo due i tijela. ene
nije pretjerano spominjao, koji put se negativno izjanjavao o
nama, ali je iskreno cijenio i divio se aktivisticama onog
vremena, koje su se zalagale za pravo glasa ena i druge
sitne ravnopravnosti, divio se snanim enama. Bio je
svakako vrlo osebujna linost, puna topline, ljubavi i dobrote,
iznad svega idealist koji je vjerovao u demokraciju, u
Deklaraciju nezavisnosti, u principe pravde iz kojih su nastale
SAD, ak i kad je rat podijelio zemlju i osakatio cijelu jednu
generaciju, i kad je zbog svojih rijei i uvjerenja otputen iz
slube, nije nikad izgubio vjeru u ovjeka i nije nikad odbio
pomoi ovjeku. Zauzvrat je dobio ljubav i brigu obitelji,
prijatelja i kolega pisaca s obje strane Atlantika koji su mu
ak slali novac kad mu je to bilo potrebno, bilo za ranjene
vojnike, bilo za samog Whitmana, kad vie nije mogao raditi
zbog modanog udara kojeg je pretrpio 1873., te se povukao
u Camden, New Jersey kod brata i ogorice. Nastavio je pisati
i izdavati zbirke, te je skupio dovoljno novaca i 1880.g. kupio
tronu kuu u Camdenu, jedini vlastiti dom koji je ikad imao.
Tamo je i umro 26.03.1892. od tuberkuloze. Autopsija je
pokazala da nije bolovao od sifilisa i alkoholizma, to su mu
mnogi protivnici pripisivali jo za ivota. Eh, da roen je
31.5.1819. (u znaku blizanca) u West Hillsu na Long Islandu.
U kolu je iao do jedanaeste godine, to je u ono vrijeme
bilo uobiajeno obrazovanje za nie klase, a sam je uio po
knjinicama u New Yorku, gdje je ivio i radio do rata, prvo
kao tiskarski naunik, zatim kao uitelj na mnotvo kola po
Long Islandu, pa se profilira novinar, te urednik. Vrlo kratko
vrijeme proveo je u New Orleansu kao urednik jednih
tamonjih novina (1846.g). Grad ga je odmah osvojio svojom
posebnou i mjeavinom francuske, panjolske i engleske
kulture s dozom indijanske i crnake. S druge ga je strane

izbezumio okrutan i neovjean odnos prema robovima, a

trnice robovima opisao je u pjesmi I sing the body
electric. Tada je jo vrlo malo pisao poeziju. S tim poinje
tek 50-tih godina. 1855.g. objavljuje Leaves of grass, first
edition.. Knjievnou.
Vlati trave je zbirka pjesama u slobodnom stihu, koje na
snaan nain slave individualizam Amerike, demokraciju i
bratstvo meu ljudima; ivo i ekstatiki opisuje amer. ivot,
osobito New York, i izraavaju pjesnikovo romantinomistiko poistovjeivanje s prirodom i svemirom.
Suvremenici su to djelo proglasili nemoralnim zbog slobodne
obradbe spolnosti. Neshvaen od suvremenika i zemljaka, W.
Je doivio prvo priznanje od engl. Prerafaelita i pokreta za
vers libre u franc. Poeziji. Moderna ga kritika, meutim,
smatra jednim od najvanijih likova u povijesti amer.
Knjievnosti uope. Od njegovih proznih djela treba istaknuti
Demokratske vidike. Sabrana djela objavljena su u 10 knjiga
1902 (Complete Writings), ali je 1961. zapoelo potpunije
izdanje Sabrani spisi W. Whitmana, ukljuujui i njegovu
prepisku.
No najkarakteristinija Vitmenova pjesnika upotreba prirode svakako je
sadrana u njegovom sredinjem paradoksalnom i mnogoznanom simbolu

travi. Birajui ovaj simbol, Vitmen se udaljava od evropske knjievne

tradicije,
jer nee da upotrebljava tradicionalne pjesnike znakove. Trava je za njega
"jednolini hijeroglif" koji raste svuda, ne bira sebi drutvo, ne postavlja
uslove,
ne trai njegu: jednom rijeju demokratska biljka koja svjedoi o
nepobjedivosti
i neunitivosti ivota. Trava je istovremeno za Vitmena i simbol smrti, no
"lijepa
i neoiana kosa grobova" isto tako govori o besmrtnosti:
najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti;
a kada bi je i bilo, ona vodi naprijed ivot, a ne stoji
na kraju da ga zaustavi,
te prestaje u asu kad se ivot javi.
Sve ide dalje i vani, nita se ne gubi,
a umrijeti je neto drugo nego je ovjek mislio, i to

sretnije.
("Pjesma o samom sebi", 6. strofa)

Trava je, dakle, za Vitmena krajnji i najrjeitiji vid prirode. Njegov stav
prema tradiciji ponovo je paradoksalan i istovremeno tipino ameriki:
Vitmen
bi neobino elio da se predstavi kao ameriki bard, autohtoni pjesnik bez
ikakvih
korijena osim amerikih, bez bilokakve veze s evropskim knjievnim ili
kulturnim nasljenem. Tako on i govori o samom sebi u jednom od vlastitih
anonimnih prikaza Vlati trave:
Samopouzdan, s nadmenim oima, preuzimajui na sebe sva obiljeja svoje
zemlje, zakoraio je Volt Vitmen u knjievnost, govorei kao ovjek
nesvjestan
da je ikada postojalo neto kao knjiga ili neko kao pisac.2
Iako sebe, prema tome, i u ovom pogledu eli da vidi kao demokratskog
pjesnika, lienog svih prednosti i nalija "visoke" kulture, jo Kejmbridska
istorija amerike knjievnosti (Cambridge History of American Literature,
1917.) istie da su elementi Vitmenovog stila proistekli iz niza raznorodnih
knjievnih izvora: Biblije, Osijana (Ossian), e-kspirovog blank versa,
Blejkove
(Blake) poezije i Karlajlove (Carlyle) i Emersonove proze, ta je, dakle
istina?
Koliko je Vitmen poznavao evropsku tradiciju i koliko se njom sluio?