Filozofska biblioteka

izdava
za izdavaa
preveo
recenzenti

raunalni slog
naslovnica
tisak

www.jesenski-turk.hr

Naklada Jesensli i Turt

Mio Nejami
Ognjen Strpi

dr. Goran vob

dr. Zvonimir iki
Mario Ostoji
Boesauvaj

Zrinski d. d., akovec

Uvod
u logiku prvog reda

Leigh S.
Cauman

Naklada Jesenski i Turk

Zagreb. 2004.

Izvornik:

fiNIt..., .... Aa IlItradllctieft

Br L.igh S. C....

1998 by Walter de Gruyter GmbH & Co. Kg, Bertin. All rights reserved.
Copyright za hrvatsko izdanje Naklada Jesenski i Turk

Sadraj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . .. .. . .. . ... . . . . . . . . . .. . .. . .7
.

Uvod

. .

. 81

121

157

199

241

Prvi dio
Logika istinosnih funkcija
1. poglavlje: Naela izvoenja ..
.

2. poglavlje: Istinosne tablice i stabla

3. poglavlje: Ocjena zakljuaka

..

..

..

17

Drugi dio
Logika predikata
4. poglavlje: Naela izvoenja

5. poglavlje: Istinosna stabla za logiku predikata

Trei dio
Logika relacija
6. poglavlje: Nova ogranienja pravila izvoenja

7. poglavile: Istinosna stabla za logiku relacija . ..

.

..

. 271

etvrti dio
Identitet i opis
8. poglavlje: Logika identiteta
9. poglavlje: Odreeni opis

..

. . .

..

. .

Pogovor: O imenima i varijablama

Kazalo ... .
.

. .
.

..

291

319

. .. 349

. 355

Predgovor

Sve to je u ovoj knjizi nauila sam ili od svojih uitelja, prije svega
Vevie Blair, koja me uila matematiku na Djevojakoj koli Horace
Mann, Paula Weissa, koji me uveo u logiku i filozofiju na Bryn
Mawru, W. v. Quinea, mog mentora na postdiplomskom studiju

na Radcliffeu, i jamesa Thomsona, koji je sa mnom razgovarao o

logici i poduavanju logike kad je bio na sveuilitu Columbia; ili
iz knjiga, svijeta koji mi je otvorio moj otac; ili od studenata, uz iju
sam pomo istinski uivala u ovih dvadeset i pet godina pouavanja
i koji su me ohrabrili da pokuam sabrati ono to sam nauila. Broj

ni postdiplomci koji su poduavali sa mnom i dodiplomci koji su

pohaali nau nastavu sluili su se ovom knjigom u vrijeme njezine
redakture pred objavljivanje; pri redakturi osobito su mi pomogli
jeffrey Barrett, john Bolender, james Murray i Floyd Bodden. Rivka
Kfia mi je pomogla u lekturi i u provjeri izvoda i dijagrama. T i-Grace
Atkinson sluila se knjigom (u rukopisu) u svojim predavanjima i
pruila mi je neprocjenjivu pomo i savjete kod zadnjih revizija
pred objavljivanje.
Struktura knjige slijedi strukturu Quineove Methods of Logic. Tako

sam je sroila ne samo zato to mi se ta struktura ini ispravnom za

moje ciljeve, nego i zato to bi se ova knjiga mogla koristiti kao uvod

u Methods. Zadaci se temelje na problemima koje su osmislili mnogi

autori, meu njima Quine, john Cooley, Richard jeffrey i Lewis Car

roll. Knjiga je namijenjena uvoenju inteligentnih mukaraca i ena

u naela i notaciju moderne simbolike logike te bi im trebala pomo
i da koriste ta naela i provode tu disciplinu na drugim mjestima.

Leigh 5. Cauman
1

Uvod

Ovo je elementarna knjiga iz logike nainjena za ljude kojima

moderna logika nije tehniki bliska ali koji paljivo razmiljaju.
Takvi su ljudi iz iskustva nauili da i najbolji grijee. U miljenju gri
jeimo i kad smo prirodno inteligentni i motivirani misliti jasno.

Stoga nam trebaju sistematski postupci uz iju emo pomo mi

sliti pouzdano, kao i praksa u tim postupcima. Drugim rijeima,

za studij logike postoji praktian, ali i teorijski razlog: vjeba uma.

Misaoni uenici znaju da postoji znaajna razlika izmeu priku
pljanja injenica i njihove upotrebe, izmeu upijanja podataka i

izgradnje koherentne slike svijeta (ili nekog njezinog segmenta) na

osnovu tih podataka. Ta razlika je temelj razlikovanja to ga filozo
fi ine izmeu istine i valjanosti: istina je podloga pouzdanosti po

dataka; valjanost pouzdanosti miljenja. Naa je namjera misliti

pouzdano, tako da sauvamo istinu, to jest na taj nain da budemo
sigurni da iz istinitih premisa nikad nismo izveli neistinitu konklu
ziju. logika prvog reda tako se, izravno se bavei logikom praksom,
u prvom redu odnosi na valjanost. Pitanje prihvatljivosti podataka
se zanemaruje.
Zanemaruju se jo neka vana pitanja: koliko se moe postii
metodama logike prvog reda, to se njome ne da postii i zato.

Ti problemi pripadaju metalogici. Moje je miljenje da se meta

logika moe bolje razumjeti nakon sustavnog, samosvjesnog svla

davanja njezina predmeta (tj. logike prvog reda).

Logika

Logika prvog reda logika je svakodnevnog miljenja i zakljui

vanja - koje su logiari stoljeima formalizirali, kritizirali, siste
matizirali i osvjeivali, ali koje je svejedno orue to ga svi mi kori
stimo u svakodnevnom ivotu. Osnovni njezini pojmovi poznati su
ak i najnesofisticiranijim itateljima, upravo zato to ih svakodne
vno koriste. Nepoznata e biti panja upravljena razmiljanju, a ne
onome o emu razmiljamo, i strukturi tog razmiljanja. Bavljenje
strukturom navodi logiare na uporabu simbola i dijagrama, koji se
nekim uenicima isprva ine zastraujui. Osim toga, oni uenika
u poetku obino ine neugodno svjesnim svog obinog miljenja.
Slino, student anatomije, dok ui o muskulaturi svojih nogu i radu
svog ivanog sustava, moda u veoj mjeri osvijesti obian pos
tupak hodanja.
Na iznenaenje mnogih poetnika, uenje logike prvog reda je
vjeba mate, disciplinirane mate u kojoj je mogue otkriti kako
misliti sustavno i pouzdano. Kreemo s pretpostavkama - ne uvje
renjima, ne istinama, nego nekom vrstom igre "to bi bilo kad bi
bilo" - s premisama koje uzimamo za dobro rasprave kako bismo
vidjeli kamo nas vode. Od tih premisa gradimo zakljuke, koma
die miljenja koji daju podrku konkluzijama koje nas zanimaju
ili za koje mislimo da su nekako povezane s naim polazitem; i
prouavamo zakljuke koje su izmislili drugi.
Mi odluujemo koje emo pretpostavke istraiti.

Odabiremo ih.

Ponekad to inimo nasumce, iz zabave, kako bismo otkrili koji su

nam putovi otvoreni. Mnoga djeca oboavaju takve stvari, i za njih
kaemo da su darovita u igri "to bi bilo kad bi bilo". Neki matema
tiari u tome su genijalci i mogu zavrtjeti itave sustave iz naizgled
nevinih poetnih pretpostavki. Ali premise obino izabiremo imajui
na umu zadani cilj: u znanosti, to je pronalaenje konzekvencija neke
hipoteze, koje se onda mogu provjeriti prema opaenim podacima
ili pokusima; u poslovnom odluivanju, to je odreivanje rezultata
razliitih strategija; u debatiranju, to je opovrgavanje stavova osobe
s kojom se ne slaemo. U logici prvog reda vjebamo za to izvorno
miljenje i odabiremo premise kako bismo odnekud mogli poeti.
Moemo uzeti koje god hoemo premise; jer pretpostavka, za
razliku od tvrdnje ili izjave, ne moe biti pogrena - ona je samo
10

Uvod.
polazite za istraivanje. Iz logikih je se razloga ne moe zabraniti,
ak ni ako je u sebi proturjena, proizvoljna ili oito neistinita - ta
bi zabrana znaila odbijanje istraivanja, zatvaranje uma.
Pretpostavka, meutim, moe biti bespredmetna: irelevantna
ili neadekvatna za postavljenu zadau. Tada moemo pokazati da
ona ne vodi nikamo, ili barem da se ne moe upotrijebiti za to da
se demonstrira ono to elimo pokazati.

Zakljuak se sastoji od premise (ili vie premisa zajedno) i kon

kluzije, za koju se kae da slijedi iz premise. Kritizirat emo (i kon
struirati) zakljuke razliitih razina sloenosti i pritom emo otkri
vati slijedi li konkluzija doista iz premisa, to jest, je li zakljuak
valjan. Pojam 'valjan zakljuak' koristit emo kao pojam odobra
vanja; on se odnosi na zakljuak koji je "ispravan", ili "logiki sa
vren", "pouzdan" utoliko to se ne moe upotrijebiti da nas od
istine odvede u la.

Kritizirajui pojedini zakljuak dovodit emo u pitanje logiku

tvrdnju koju daje, a ne tvrdnje o injenicama koje daju njegove sa

stavnice (tj. premise i konkluzije). Pitat emo se da li je, pod pret
postavkom da su premise istinite, zajamena istinitost konkluZije.
Drugim rijeima, ozbiljno emo shvaati sadraj premisa (iako se
neemo izjanjavati o njihovoj istinitosti); pokuat emo vidjeti to
iz premisa slijedi, bilo uzetim same za sebe bilo u eksplicitnom
kontekstu u kojemu su iznesene. Pritom e nam trebati iskorak u
matu, onakav kakav uvijek radimo kad se bavimo nekim ozbilj
nim pitanjem.
Kritizirat emo i iskaze: otkrivat emo koje se od njih moe s
pravom klasificirati meu teoreme. Teorem je iskaz za kojega je
pokazano da je istinit neovisno o stanju stvari. Ne postoje takve
okolnosti u kOjima bi bio neistinit. (Ako kii, kii. Ako ti pjeva a ja
pleem, ja pleem. Sunce sja ili sunce ne sja.) Teorem je valjan uto

liko to se na njega moe raunati da je istinit; nema naina da ne

bude istinit. za njega smo pokazali da je istinit bez obzira na infor
macije o injenicama, na temelju valjana zakljuka. Teorem sabire
jedan dio logike "informacije".
Zakljucima (i teoremima) bavit emo se na dva razliita ali
meusobno povezana naina: ispitat emo ih kako bismo vidjeli
11

Logiki

jesu li valjani ili nisu, a vidimo li da jesu, pokazat emo da im kon

kluzije uistinu slijede iz premisa. za ispitivanje valjanosti zakljuaka

i predloenih teorema koristit emo istinosna stabla (vidi osobito

drugo i peto poglavlje); a za postupno pokazivanje valjanosti bilo

kojeg zakljuka ili teorema za koji imamo razloga vjerovati da jest
ispravan, koristit emo sustav prirodne dedukcije (vidi osobito prvo,
etvrto i esto poglavlje). Te emo dvije metode koristiti u tande
mu. (Uzimam zdravo za gotovo da se one meusobno slau; izvan
je dosega ove knjige da se to i dokae.)

Istinosna stabla pruaju posrednu,

dijagramsku metodu ispiti

vanja zakljuaka i teorema. Zakljuak je valjan ako ne postoji takav

skup okolnosti u kojemu bi njegove premise bile istinite, a kon
kluzija neistinita. Istinosno stablo zakljuka dijagramom pokazuje
razne naine na koje premise, zajedno s negacijom konkluzije,

mogu biti istinite. Ako su svi mogui putovi - ili grane stabla - bloki
rani, tj. ako se pokae da su neprihvatljivi, jer su sve u ovom ili

onom proturjene, tada

nema naina

da premise budu istinite a

konkluzija neistinita; stoga je zakljuak valjan. Ali ako samo jedna

grana ne bude blokirana - ako postoji izlaz - zakljuak je nevaljan.
l\Jaini na koje premise mogu biti istinite a konkluzija neistinita
mogu se iitati iz dijagrama istinosnog stabla pa moemo vidjeti
zato zakljuak ne funkcionira. Slino, istinosno stablo za tobonji
teorem dijagramom pokazuje razliite naine na koje taj "teorem"
moe dovesti do neistine. Ako samo jedan ogranak dijagrama isti
nosnog stabla predstavlja istinsku logiku mogunost - ako nema
proturjeja - "teorem" otpada; nevaljan je. , opet, razlozi njegove
neuspjenosti mogu se iitati s dijagrama istinosnog stabla.

Istinosna nam stabla, i s obzirom na zakljuke i s obzirom na

navodne teoreme, pomau shvatiti sluajeve

nevaljanosti.
valjanosti.

Dedukcije, s druge strane, pojanjavaju sluajeve

Prirodna dedukcija korak po korak pokazuje zato valjan zakljuak

funkcionira. Detaljno, koristei minimum osnovnih pravila izvo
enja, od kOjih je svako intuitivno prihvatljivo i prihvaeno kao os
nova za rad, dedukcija pokazuje kako se moe krenuti od premise
ili skupa premisa i izvesti konkluziju do koje nam je stalo. Proces
miljenja inteligentnog ljudskog bia dedukcija ini eksplicitnim.
12

Uvod_

Kako je konstrukcija dedukcije aktivnost usmjerena nekom cilju

i njezin uspjeh ovisi o ljudskoj domiljatosti, tu je metodu tee svla
dati nego bilo koji rutinski postupak provjeravanja. Ona je i vanija.
Stoga sam je stavila na poetak. Nakon to proui poglavlja o pos
tupcima ispitivanja, itatelj se moe vratiti na PNO poglavlje kako
bi jasnije shvatio obje metode.

U vezi s dedukcijom, jedan je pojam od osobite vanosti; to je

pojam odbacivanja pretpostavke. Koristimo ga PNO u vezi s naelom

dokaza po implikaciji.

Kad se nakon logikog rada na osnovu prem

ise (nazovimo je "to i to"), bilo same za sebe ili u nekom kontekstu,
stigne do dane konkluzije (nazovimo je "tako i tako"), ta konkluzija
jo nije utvrena. Ne, utvrdili smo "odgovarajuu implikaciju":

ako
ako to i to, onda tako i tako. Vraamo se
na ono to smo ve postigli, sumiramo i izvlairno sumarnu konklu

premise, onda konkluzija;

ziju: ako to i to, onda tako i tako. Sada nam vie ne treba pretpo
stavka od koje smo krenuli. Sumarna konkluzija stoji i bez te pret
postavke, neovisno o tome je li ona bila istinita ili neistinita. Stoga tu
premisu odbacujem o. Ostavljamo je po strani, nju i korake u mi
ljenju koji su nakon nje uslijedili i koje smo koristili da bismo doli
do izvorne konkluzije - kao to se sa zavrene zgrade odbacuju skele.

Vie ne pretpostavljamo tu premisu; vidjeli smo kamo vodi.

Taj bi postupak itatelju trebao biti poznat iz iskustva u zakljui
vanju, osobito iz srednjokolske geometrije. Jo bi jedan s tim
povezan postupak mogao biti otprije poznat: ono to geometri nazi
vaju dokaz "iz sluajeva", a logiari "dilema". Polazimo od vie al

"p
neemo odbacivati. Zatim svaki disjunkt

ternativa (ili sluajeva), izloenih kao disjunktivni iskaz u obliku

ili q ili r ili ... ," i taj iskaz

pretpostavimo zasebno, zasebno istraimo posljedice svakog

pojedinog disjunkta i tada, kad smo pokazali da svaki vodi istoj kon
kluziji, odbacujemo sve zasebne pretpostavke i zakljuujemo da
ono za to se pokazalo da slijedi iz svakog disjunkta zasebno slijedi
i iz poetne disjunkcije. (Zamislite da na cesti doete do putokaza
s dva oznaena smjera. Reeno nam je da lijevi put, brdska cesta
koja prolazi kroz predivan planinski krajolik, vodi u Rim, a da desni
put, manje slikovit ali laki, takoer vodi u Rim. Time saznajemo
da emo, kojim god putem poli, stii u Rim.)
13

Logika

Na slian nain odbacujemo pretpostavku u indirektnom

dokazu (ili dokazu reductio ad absurdum). U njemu pretpostavku
iznosimo kako bismo pokazal i da n ije istin ita. Pretpostavljamo
negaciju onoga to se nadamo pokazati i pokuavamo deducirati
logiki neprihvatlj ivu konkluziju: ako nam palj ivim postu pkom u
skladu s pravilima uspije izvesti izravno protu rjeje, koje n ikako ne
moe biti istinito, utvrd i l i smo da je dana pretpostavka neistin ita.
Tada je, kako bismo iskazal i neisti n itost te pretpostavke, odbacu
jemo: ono to nas je i mala nauiti sada smo ekspl icitno pokazal i .
Kako e se pokazati u poglavlji m a o dedukciji, ta tri naina
odbacivanja prem isa odgovaraju tri ma strategijama dokaza, koje
pak slue kao razlozi za odabir premisa. Kako smo vidjeli, slobodno
moemo odabrati prem i se koje god elimo; ali sloboda, u zaklju
ivanju kao i u etici, podrazu mijeva odgovornost. Kad uzmemo
neku prem isu trebamo na umu imati cilj: pokazati ovo ili ono, kao
i plan, barem okvirni, kako to pokazati. Smiljanje neformalnog
zakljuka i formalnog dokaza je smislena aktivnost, poput gradnje
kue, pripreme jela ili popravka perilice za rublje. A smisao iznoe
nja prem isa je pokrenuti aktivnost, razu mno i s pogledom prema
naprijed. Slino tome, svrha uvoenja pomone premise u toku de
dukcije je pokretanje aktivnosti, iako ueg opsega. Stoga e uvijek
biti mudro ispitati svrhu iznoenja odreene pretpostavke (time ne
dovod i m u pitanje njezinu legitim nost).
Valjan zakljuak polazi od premisa koje se dovoljno dobro slau
i dovodi do konkl uzije koja nikako ne moe biti neistinita ako su
premise istinite. Nevaljan zakljuak ne zadovoljava taj standard: nje
gove premise ostavljaj u mogunost da konkl uzija bude neistin ita.
Premise nevaljanog zakljuka ne jame da je konkluzija neistin ita;
zakljuak se ne moe popraviti ispravljanjem kon kluZije. To moda
iznenauje. Na kraju krajeva, ako ai iz treeg razreda m isl i da
je 7 x 8 54, moe razm isliti jo jednom i ispraviti se : pravi odgo
vor je 56. Zakljuci, meutim , ne funkcioniraju na taj na i n: neke
prem ise na neka pitanja jed nostavno ne m ogu dati odgovor da i l i
ne. Tako e otkrie nevaljanosti vjerojatnije pokazati neadekvatnost
prem isa, koje su se pokazale i nkonkl uzivne, nego neispravnost iz
njih izvedene konkluzije.
=

14

Uvod.

Kako bilo, treba razumjeti zato je zakljuak nevaljan ako je

n evaljan i zato je valjan ako je valjan. N adam se da e metode i
objanjenja iz loena u ovoj knjizi pomoi itateljici i itatelju da pre
poznaju nevaljan i valjan zakljua k, te da konstruiraju vlastite
ispravne i pouzdane zakljuke.

15

prvi dio

Logika istinosnih funkcija

poglavlje

Naela izvoenja

Logika prvog reda bavi se pravilima m iljenja, iznalaenjem i oprav

dava njem takvih pravila te pouavanjem njihovom vjetom i pou
zdanom koritenju. Pretpostavit u da je nerazumno traiti od neko
ga da se oslanja na skup pravila i koristi ih u radu, a da se prvo nije
uvjerio da pravila imaju sm isla. Stoga u za poetak pokuati uvje
riti itatelja da pravila s kojima emo raditi - pravila koja logiari,
matematiari, filozofi i znanstvenici koriste ve stoljei m a - ima
ju smisla.
Ali jo prije toga, trebat e uvjeriti itatelja da ima smisla uope
koristiti pravila, oslanjati se na ikakav sku p naela i ntelektualnog
rada, a ne samo na jake (i obino pouzdane) intelektualne intuicije,
koje imamo svi i na koje u se na kraj u m orati pozvati kako bih
opravdala pravila logike. Na koncu, ak i intelektualne intu i cije
najboljih od n as ponekad su nepouzdane; tako svi moemo imati
koristi od pravi l n i h i kritikih sustava rada.
Svi m i razm iljamo. Imamo neku informaciju, i l i vie njih, ovo
i l i ono gledite, i od tih (premisa) polazimo k neko m drugom sta
jal itu - obino koncizn ijem od poetnog, i l i jas n ijem, i l i sam o
korisn ijem z a nae svrhe - z a koje misl imo d a iz njih slijedi. Kree
mo se (u mislima) od premisa do konkluzije. Taj je postu pak glavn i
nai n u potrebe logike prvog reda i za n as je vrijedan ako konkl u
zije do koj ih stignemo nisu manje izvjesne od premisa od kojih
smo pol i.

Logika

Razmiljanje se javlja i u dvije druge vrste konteksta. Neto tvrdi

mo hipotetiki kad nismo sigurni u svoje premise, nego elimo vid
jeti kamo vode: kako bismo ispitali znanstvenu hipotezu, istraili ko
liko je mudar neki potez ili, ponekad, samo radi vjebe ili igre. I opet
e nam razmiljanje biti od pomoi sam o ako su veze to ih njime
utvrujemo jake, ako izvedene konkluzije doista slijede iz premisa.
Indirektno pak razmiljamo kad elimo opovrgnuti gledite koje
nam izgleda pogreno. Razmatramo, ili "pretpostavljamo", u pitno
stajalite "za dobro rasprave" i pokuavam o pokazati da ono vodi
neprihvatljivim konkluzijama. Te konkluzije mogu biti po sebi n epri
hvatljive jer su u sebi proturjene, ili se mogu protiviti opepri
hvaenim gleditima ili stajalitima s kojima se slaemo i mi i nai
sugovornici te tako d ovode do proturjeja u tom kontekstu. Svrha
je takvog razmiljanja diskred itirati stajalita iz kojih je izvedeno
proturjeje. I tu nam je zakljuak koristan - on postie svoj cilj samo ako se za konkluzije do kojih smo doli pokazalo ela pouz
dano stoje n a osnovu premisa, ako je razmiljanje bilo vrsto i i n
telektualno ouvano, to jest, ako nije mogue da premise budu isti
nite a kon kluzije neistinite.
Kako zajamiti takvu ouvanost?
Reklo bi se da to nije mogue; bu dui da smo ljudi, moemo
se samo truditi koliko je u naoj m oi. Vanije je, meutim, uoi
ti da takvo ouvanje vrlo esto nije ni poe ljno . U znanosti, teh ni
ci i svakodnevnom ivotu esto elimo neto pogoditi, kreativno se
kretati od razu mno sigurnih premisa ka konkluzijam a koje bi lako
mogle biti neistinite ak i ako su im premise istinite. Taj "i nduktivni"
postu pak - miljenje u skladu s logikom vjerojatnosti - trebao bi,
ini mi se, takoer biti voen prema pravilima - ali posve druga
ijim od pravila koja emo mi prouavati. (Prouavat emo, naime,
deduktivnu logiku.) Htjela bih, meutim, istaknuti da kad se n eele
du ktivno kreemo od premisa prema konkluzijama koje bi mogle
biti neistinite i ako su premise istinite, trebamo znati to radimo .
Tada riskiramo. A u rizik se treba uputati samo s odreenim ciljem
i svijeu .
Ded uktivna logika plVog reda n ije logika u kojoj se riskira. To
je logika sigurnosti, ouvanja . A duboko je korisna i u logici induk18

Naela izvoenja.

cije i vjerojatnosti, djelomino zato to istraivau pomae uvidjeti

u kakav se rizik u p uta.
To znai da emo se ograniiti na razmiljanje koje hoe biti si
gu rno, pouzdano, konzervativno - zato onda naglasak na pravi
lima?

mehanizam kojim se kree mo od jedne pozicije na

drugu, priznaje se kao pouzdan na osnovu svoje strukture. Ako je
jedan zakljuak pouzdan - nazvat emo ga valjanim a drugi je
"sagraen" tono poput njega ali se odnosi na drugi sadraj, drugi
je pouzdan tono onol i ko koliko i prvi . To se openito pri hvaa.
Snagu naih zakljuaka esto potvrujemo u kazujui na druge
zaklj uke koji i maju istu stru ktu ru (ali se moda odnose na manje
sporan predmet), a s kojima se na sugovornik slae. esto poku
avamo oboriti zakljuke svojih sugovornika u kazujui na to da su
isti kao i neki drugi, manje privlani zakljuci. U takvi m rasprava
ma mi se pridruujemo onima koji prihvaaju stajalite prema koje
m u je struktu ra zaklj uka klju njegove pouzdanosti.
Lako je m ogue da je logiarevo pouzdanje u stru ktu ru stvar
vjere - vjere u u m , u racionaln ost. Povijest znanosti i teh nologije
svjedok je injenice da je to oslanjanje na razu m imalo p loda - ali
mi neemo koristiti tu plodnost kao dokaz vrijednosti razmiljanja.
Sada trebamo uvidjeti da je to oslanjanje na neku vrst strukture ono
to racionalnost jest. A mi emo se tru diti biti raciona l n i.
Upamtimo da je zakljuak most po kojem u se kreemo od
premise ili skupa premisa prema konkluziji . Kad kritiz i ramo za
kljuak mi ne kritiziramo njegove premise - nae polazine toke.
Ocjenjujemo taj most koji nas prevodi s jedne na drugu stranu. Cilj
nam je razvidjeti efektivnu struktu ru toga mosta, artikulirati je i pro
cijeniti . A to emo uiniti uz pomo pravila izvoenja. Zakljuak je
prihvatljiv - valjan ako radi prema p ravi lima koja nas ne mogu
zavesti od istine u la. Zakljuak je nevaljan ako je mogue da m u
prem ise budu istinite, a konkluzija neistinita. Pravila izvoenja stoga
moraju biti osmiljena tako da budu pouzdano konzervativna u tom
smislu: n ijedan zakljuak konstruiran na osnovu bilo kojeg od ti h
pravila ne sm ije polazei od istinitih premisa dovesti do neistinite
kon kluzije.
Zakljuak,

19

Logika

Poeljno je, kako smo vidjeli, da sustav pravila koja koristimo

bude ne samo pouzdan, n ego i dostatan za nae svrhe, te potpun
u tom smislu da se svako novo i razumno praVilo moe izvesti iz onih
koji se ve u upotrebi. U tom sluaju nisu potrebna dodatna osnov
na pravila. Poe ljno je, osim toga, m oi dokazati da je tomu tako.
Ali takva je pitanja najbolje ostaviti za poslije. Za razmiljanje o snazi
i dostatnosti pravila bit e vremena kad ovladamo samim pravilima.
Pogledajmo sada osnovna pravila izvoenja. Pozivam itatelja
da ih odmah preispituje. Ona nisu proizvoljna. Ona jesu u upotrebi
ve veoma dugo jer su m nogi mislioci smatrali da imaju smisla. Ali
ako ete ih koristiti vi, ona za vas moraju imati smisla.

Poinjemo s pravilima koja odreuju upo

trebu "ako", glavnog veznika u implikativnom
iskazu. Za taj em o veznik koristiti simbol

Pravila za "ako"

"---)00.

to i to konsekvens
to obino kaem o,

Implikativni iskaz ili implikacija je tvrdnja da

slijedi iz toga i toga antecedensa ili, kako
-

to i to , ako tako i tako

akotako i tako. to i to
akotako itaka, onda to i to
to i to, ukoliko tako i tako

itd.
Na primjer:
Tlo

je

m okro ako kii.

Ako ki i
*

tlo je mokro.

E ngl conditional prevodim kao 'implikacija', a biconditional s 'ekvi

.

valencija', kako je u nas uvrijeeno. Vidi takoer str. 52, 59 i dalje.

(op. prev.)
20

Naela izvoenja .

onda je tlo mokro.

je mok ro u koliko kii.

Ako kii ,
Tlo

Vano je odmah prepoznati radikalnu razliku izmeu samog im

plikativnog iskaza i njegova konsekvensa sama za sebe. U ovom
sl uaju, nije isto rei da je tlo mokro ako kii i sam o rei da je tlo
mokro. Te je dvije izjave lako pobrkati, ali ne primijetiti razliku me
u njima je nebriga koju si osoba koja odgovorno razmilja ne moe
priutiti.
Razlika izmeu antecedensa impli kacije i njezina konsekven
sa takoer je vana. Rije je o logikom poretku - a ne, kako je
nadam se oito iz nabrojan ih reenica, o jezin om poretku. Rije
'ako' (ili koji njezin sinonim) uvodi antecedens, bilo na poetku bilo
na kraju iskaza. Znak '' u simbolikoj form ulaciji toga iskaza
smjeta se izmeu antecedensa slijeva i konsekvensa zdesna. ("Stre
licu" je, barem u poetku, moda dobro itati kao "dakle" ili "vodi
ka".) Uz pom o pokrata 'k' za "kii" i 'm' za "tlo je m okro", sva
etiri gornja iskaza u simbolikoj formulaciji glase:
km

Cilj implikacije je njezina upotreba. Ako imamo razloga vjero

vati da je tako i tako (antecedens, ovdje: "kin, onda imamo razlo
ga vjerovati da to i to (konsekvens, ovdje: "tlo je mokro"); ako pret
postavimo da je tako i tako, pretpostavit emo i da to i to.
(Primijetimo da su te izjave implikacije.) Opravdano je misliti od
toga i toga na to i to, od anteced ensa na konsekvens.
To je jednosmjerna ulica. Budui da implikacija koju razma
trama ne kae:
tako i tako ,

pod uvjetom da to i to

niti

ako to i to, onda tako i tako (ako je tl o

mokro onda kii)

21

Logika

ona ne opravdava ni razmiljanje u suprotnom smjeru, od toga i

toga na tako i tako. Uzet zajedno, par tvrdnji:

Ako tako i tako onda to i to.

. To i to.

(Ako kii. tlo j e mokro.l

(TIo je mokro.l

ne jami nikakvu konkluziju (osim pukog ponavljanja ve izree

nog); kako bija, on nam ne govori nita o tome da li tako i tako (da

li kii). Na tu emo asimetrinost implikacije morati stalno paziti.

Moda je dobro tu spomenuti j o jedan est izvor z abune, o

kojemu emo raspravljati kasnije: razliku izmeu 'ako' i 'samo ako'.
Kako je znaenje tih izraza razliito, ne primijetiti rije 'samo' moe
voditi zabuni. 'Ako' ukazuje na antecedens implikacije, a 'samo
ako' ne.

Prvo pravilo to emo ga koristiti je dakle modus ponens 1:

Modus ponens (MP):

Iz implikacije, uzete zajedno s

antecedensonl, njezin konsekvens slijedi ka o konkluzija.

Dakle,

p q
p
... q
MP
pri emu je p bilo koji iskaz, bilo istinit bilo neistinit, jedno

stavan ili kompliciran; q je, slino, bilo koji iskaz, ne nuno

razliit od p; P q je implikacija: ako p onda q; ... ' znai
"dakle"; a crta razdvaja premise od konkluzije. Naelo
,

'Modus panens', latinski naziv koji se nekako odrao u upotrebi,

p onendo panens", ili "potvrivanje potvri
vanjem"; konsekvens implikacije tvrdi se "zbog" ili "kao posljedica"

skraen je od "modus

potvrenog, ili afirmiranog, antecedensa.

Danas se o modusu ponensu esto govori kao "pravilu odvajanja"; ako
je zadan antecedens implikacije, konsekvens se moe "odvojiti" od
implikacije i potvrditi sam za sebe. Osim toga, moderni sustavi lingvis
tike ili raunarske orijentacije esto ga nazivaju pravilom "eliminacije
'
"
; znak ' u implikaciji u konkluziji se "eliminira".
22

Naela izvoenja.

m od us ponens nam govori da je, za bilo koj u i m p l i kaciju

(recimo, p q) na m jestu prve prem ise, iji je antecedens
(p) na m jestu druge prem ise, opravdano kao kon kluziju
izvesti konsekvens te implikacije (tj . q).
Pravilo m odus ponens iznije l i smo na hrvatskom . Njegov sim
bol i ki prikaz ili "form u lacija" nije pravilo niti njegov dio; to je pri
mjer, pomo pri pamenju stru kture onoga to pravilo kae. Samo
je pravilo dano formulacijom na hrvatskom jeziku koja prethod i
si m bol ima.
Koristit emo dvije vrste simbola: logike s i m bole (ponekad se
nazivaju "logike konstante") za raz l iite vezn i ke kOji nam treba
ju da izbjegnemo vieznane rijei (kao na primjer strel i ca), i "vari
jable", pojedina slova koja skrauju iskaze u prvom dijelu, a kasnije
i menske i predi katne izraze. Kad se sloeni i skazi (na primjer i mp
likacije), to jest iskazi izgraen i od drugih iskaza pom ou logikih
vez n i ka, izraze sim bol i m a, izrazi koji tim e n astaju n az ivaj u se
"iskazne forme".
Uporaba tih si m bola vodi kratkoi i jasnoi miljenja jer nam
pomae ostaviti po stran i irelevantne detalje te nam omoguuje da
se saberemo na strukturu miljenja. U cije lom emo rad u koristiti
sim bole, ne zbog simbola samih niti zbog provedbe kakva neovisna
simbol i kog jezika - koristit emo ih prije svega kao intelektualni
alat. Oni nam pomau da prepoznamo strukturu naih zakljuaka .
Koritenje pravila modus ponens nema nikakvih ogranienja;
ono je legitimno u svim sluajevima, to jest, koji god se iskaz u
kojem god kontekstu stavi na mjesto 'p' i l i 'q'. Ispravna u potreba
modus ponensa, naravno, ovisi o ispravnom itanju i m plikacije; 'p
q' ne valja brkati s 'q p'. Druga premisa u tom obliku zaklju
ka mora biti upravo antecedens koritene implikacije, a izvedena
konkl uzija m ora b iti upravo konsekvens i m p l i kacije .
Uzmimo jedan primjer. Pretpostavimo d a s m o uvjeren i d a ako
je George u Hartfordu (h), George je u Con necticutu (c). Saznam o
d a j e George doista u Hartfordu, u posjetu sestri. Zakljuujemo da
je George u Connecticutu . Zakljuak kojim smo se posluili izgle
da ovako:
23

Logika

hc
h
..

i valjan je, p rema nae lu modus ponens.

Trebalo bi, s druge strane, biti oito da je budalasto tvrditi ovo:
h

To jest, kad bismo bil i uvjereni da ako je George u Hartfordu , onda

je u Con necticutu, a saznali smo da George j est u Connecticutu,
ne bismo i m ali razloga vjerovati da je George u Hartfordu. Taj
drugi "zakljuak" je pri mjer pogreke afirmacije kons ckvensa, to
je "odgovarajua pogreka" uz modus ponens. (Kod modus
ponensa potvrujemo, ili afirmiramo, antecedens kao drugu
prem isu . ) Pon ekad se naemo u iskuenju da ovu drugu shem u
zaklj uka pobrkamo s prvom.
Treba rei jo neto o znaenju implikacije prije nego nastavimo
s drugim prav ilom. I m p likacija 'p q' ili 'q, ako p' ili 'to i to, ako
tako i tako', kako emo je mi koristiti, ne ukazuje na to zato neto
stoj i; reeno je samo da to stoj i . U "realnom svijetu", naravno, kad
i mamo razloga vjerovati u neku implikaciju, (obino, barem) imamo
razloga vjerovati da postoji neka veza izmeu njezina anteceden
sa i konse kvensa; primjera je m nogo:
[c oj
(k dJ
( kJ

Ako Mary prelazi preko crvenog, u opasnosti je.

Ako je Henry u kuhinji, Henry je u kui.
Alice e staviti eir ako pada kia.

itd.

Svejedno, i m p l i kacije ne govore o tim vezam a; imp l i kacije zane

maruju razloge koji stoje iza nji h - apstra h i raju od nj ih. Time smo
u svoje razmiljanje ugradili faktor sigurnosti. Okolnosti koje bi mo
gle uvrstiti nae pouzdanje u konkluzij u , a l i nam n isu potrebne,
zanemarujemo.
24

Naela izvoenja .

Pri u potrebi modus ponensa ne ovisimo o uzro n im i drugim

vezama izmeu antecedensa i konsekvensa; ovisimo samo o inje
nici (ili pretpostavci) da, ovako i l i onako, konsekvens stoji ako stoji
antecedens. A sve to unato injenici da su nam, i u fi lozofiji i u
drutvenom ivotu, razlozi za neku tvrdnju esto vaniji i zanimljiviji
od sam e tvrdnje . U pravilnom deduktivnom m i ljenju implikacije
s kojima radimo liene su uzroka, svrhe i d rugih znaenja te su sve
dene na gole tvrdnje.
Kre n i m o sada na d rugo pravilo imp l i kacije, pravi lo dokaza po im
plikaciji. Pri upotrebi toga pravila impl i kacije ne koristimo, nego i h
utvrujemo. Utvrujemo ih na osnovu znanstvenih, povijesn i h , lo
gikih i drugih spoznaja discipliniranog intelekta, u kontekstu. Nae
lo dokaza po implikaciji mnogi elementarni udbenici logike ostav
ljaju za pred kraj izlaganja, ili ga ak posve isputaju, kako bi se njime
bavili u naprednijim fazama rada . Ja u ga se p rihvatiti odmah.

Dokaz po implikaciji (DI): P roces valjanog i pravil nog izvoenja kon kluzije iz prem ise ( i li skupa premisa) opravdava tvrd
nje dan e u odgovarajuoj implikaciji: ako premisa (premise),
onda konkl uzija.
Dakle,
p

q
:. p -+ q DI

gdje je p premisa koju smo uveli zbog za kljuka, a toke pokra

ta za neki postupak pravi lnog zakljuivanja.
Ta shema zakljuka javlja se, kako emo vidjeti, ili sama za sebe,
kao u tom primjeru, ili u kontekstu kom p l iciranijeg zakljuka , kad
imamo i d rugih premisa . Sama e shema postati jasn ija kad se
uvede "sistem zvjezdica" (za jo par stranica); sistemom zvjezdica
25

Logika

premisa (ovdje, p) se vidljivo odbacuje (vidi Uvod, str. 13) kad se

u potrijebi pravilo DI. Rezu ltat pravilnog izvoenja konkluzije (q) iz
premise (p) je sumarna konkluzija (p q), to jest, implikacija koja
odgovara izvodu.
Taj pri mjer, s tri okomite toke koje skrauju neko nespecifici
rano "pravilno" zaklj uivanje, itatelju m oda izgleda neobino,
osobito s obzirom na to da je primijetio da pravila te pravilnosti jo
n isu izloena. Ali bit e.
Nadalje, to nam doputa da uvedemo premisu (p)?
A to nam brani? Mnogi sustavi, udbenici, raunalni program i
itd. koriste se neim to nazivaju "pravilo premisa" koje nam go
vori da je OK uvesti bilo koju i bilo kakvu premisu u bilo kojem
dijelu zakljuka. To je dakako istina, i treba je rei izrijekom i kori
stiti svjesno. Ali ne ini mi se da je to pravilo. Naravno da smijemo
uvesti, ili pretpostaviti, koju god hoemo premisu; vano je pritom
u pamtiti da smo ih uveli, treba ih bi ljeiti i gledati kamo nas vode.
Onaj tko pravilno zak ljuuje moe slobodno pretpostaviti to
god e l i , iznijeti bilo koju pre m isu, u b i l o kojem dije l u zakljuka.
Pravo da iznesemo bilo koju premisu n ij e u pitno; treba meutim
preispitati svrh u tog postu pka. A jed na od svrha je utvrditi impli
kaciju, pomou naela dokaza po implikaciji. (Druge su svrhe indi
rektni dokaz il i dokaz reductio ad absu rdu m , kao i dilema; vid i
dolje.) Ako moemo pod pretpostavkom d a tako i tako dokazati da
to i to, time emo utvrditi i m pl i kaciju ako tako i tako, onda to i to.
Ako, na osnovu n iza prijanji h premisa, i pod pretpostavkom da
tako i tako, moemo dokazati da to i to, pokazat emo, na osnovu
niza prijanjih premisa, meu kojima obino nije tako i tako, da ako
tako i tako onda to i to.
U svakom trenutku sustavnog razmiljanja za od reeni se broj
prem isa moe smatrati da su u igri2: "iznijel i smo" te prem i se; sa
nj i m a radimo, pokuavamo otkriti kamo vode. (Notacijski, koje su
Izraz 'u igri' dugujem Nancy Middleton (uoite analogiju s razliitim
igrama loptom, posebno nogometom i tenisom). II literaturi se po
javljuje i izraz 'na snazi', u istom znaenju. Ja u koristiti izraz 'u igri',
a na odgovarajuim mjestima i izraz 'na raspolaganju'.
2&

Naela izvoenja.

premise u igri u svakom koraku naih dedukcija pojasnit emo nji

hovi m navoenjem lijevo od zvjezdice i l i - u posebnom s l uaju
prav i l a DILeme - odgovarajuim ve liki m slovom koje fu nkcioni ra
poput zvjezdice. 3 ) Pravilo dokaza po implikaciji je pravilo za od
bacivanje premisa.4
Pravilno zakljuivanje vodi od prem ise p prema konkluziji q; DI
nam kae da se takvim zakljuivanjem jami konkluzij a im plikacije
p --+ q. Stoga, p vie n ije potrebno (kao prem isa); vidjeli smo ka mo
vod i i saeli tu informaciju u impl ikacij i lp --+ q'. Prem isa p vie n ije
u igri; odbacili smo je. Konkluzija im plikacije stoji i bez nje.
Ponovi mo, i oznai mo zvjezdicom sve korake u zakljuku u
kojima je premisa p i dalje u igri:
*

PREM

*
*
*

q
:. p--+ q DI

U upotrebi su razliite metode za pojanjavanje koje su premise u igri

u toku dedukcije. Vidi primjerice John M. Anderson i Henry W. John
stone, Jr.: NaturalDeduction (Belmont, Calif.: Wadsworth Publishing
Company, 1962), str. 9 sq. Vidi takoer Merrie Bergmann, James Moor
i Jack Nelson, The Logic Book (New York: Random House, 1980), str.
134 sq. Dobar je svaki nedvosmislen sistem knjigovodstva koji nije
previe nespretan. Albert Blumberg, u Logic: A First Course (New York;
Alfred A. Knopf, 1976) umjesto zvjezdica stavlja brojeve koraka koje
premise u igri imaju unutar dedukci j e po sistemu slinom si stemu
zvjezdica koji se ovdje rabi. Ovaj si stem, koji emo il ustrirati na sije
deih nekoliko stran i ca izveden je iz W. V. Q uine, Methods of Logic
(New York: Henry Holt and Company, 1950), str. 153/4. Podsjetnik
na sistem zvjezdica nalazi se na kraju prvog poglavlja ove knj ige ; vidi
str. 67-68.
,

Mogli bismo ga nazvati "pravilo odbacivanja" po analogiji s "pravilom

odvajanja" za modus ponens. Uobiajeniji naziv je 'uvoenje '.
27

Logika

Pri m ijeti mo da kod kon k luzija zvjezdice nema; odbaena je

prem isa p kod koje smo uve l i zvjezdicu.
Sada je, ini m i se, na mjestu j edan primjer, makar i apstrak
tan. Demonstrirat emo jedan sluaj zaklj uivanja pravilom lan
ca (tradicionalno zvanog "hipotetiki silogizam") - pravila koje je
itatelju nesumnjivo bl ie i i ntu itivno p rihvatljivije nego MP i DI.
lANAC: Iz para (ili n iza) im plikacija u koj i m a je konsekvens

jedn e i m p l i kacije antecedens sljedee, kao kon k l uzija slijedi

i m p l i kacija koja kao antecedens i m a prvi antecedens, a kao
konsekvens posljednj i konsekvens.
Dokaimo:

q
*{Pqr
:. * p
r

Pri emu pojava zvjezdice kod konkluzije pokazuje da dvije pre

m i se, koje zajedno ine polazite, nisu odbaene.
U dokazu, uvoenje zvjezdice oznaavat e da se p remisa, par i l i

trojka p remisa pretpostavlja; isputanje zvjezdice znait e njezi

no i l i nji hovo odbacivanje. Poi m o s parom premisa:

*{1 p q
q
2

i dokaim o: p

r.

U kontekstu premisa 1 i 2, pomona premisa p, antecedens tra

ene konkluzije, pretpostavlja se u koraku 3 i oznaava drugom
zvjezdicom; tada se ta premisa u koracima 4 i 5 koristi pri izvoe
nju kon k l uzije r, konsekvensa traene kon kluzije. Takve pomone
premise esto su potrebne da bi se zapoeo neki poddokaz, a dru
ga zvjezdica (ponekad i trea i etvrta) vizualno pojanjava domaaj
28

Naela izvot1enja

poddokaza. Svaka zvjezdica u svakom koraku podsjea itatelja da

je odreena premisa i dalje u igri.
**
**
**

3p
4q
5r

PREM
1,3 MP
2,4 MP

Tada u koraku 6 saimamo obavljeni posao (u koracima 3-5) i

donosimo traenu konkluziju:
*

6P-H

3-5

U koraku 6 odbacuje se premisa 3 (bilo je to p); njezina se

zvjezdica isputa. Tako nam korak 6 govori (budui da nosi jednu
zvjezdicu, a ne dvije) da p --}o r slijedi iz poetnih premisa p --}o q
i q --}o r, bez p. Primijetimo da oznaka desno od koraka 6 kae da
korak 3 daje korak 5, to je istina: poddokaz je zaista poeo od 3,
bilo je to p, i stigao do 5, to je bilo r.
Tu deklaraciju ispravne upotrebe naela dokaza po implikadji
nazvat u "deklaracija na pakiranju", po analogiji sa standardnim
deklaradjma na pakiranju kakve su na snazi u trgovinama voem
i povrem i u ljekarnama. Koritenje DI na prevaru, tj. "neistini
to" u ovom smislu, pogreno je. Kad se naelo dokaza po impli
kadji koristi ispravno, izvedena sumarna konkluzija je implikacija
iji je antecedens (zapravo) posljednja uzeta premisa, a konsekvens
(zapravo) konkluzija izvedena iz premise u kontekstu dedukcije.
Opravdanje za tvrdnju da implikacija stoji u tom je kontekstu pod
dokaz koji poinje s tom premisom i daje tu konkluziju (ovdje: od
3 do 5, piemo '3-5' s crticom; ne 3 i 5, to bismo napisali '3, 5'
sa zarezom); poddokaz se, vjerno, navodi desno od odgovarajueg
koraka. Poddokaz se sumira i navodi; njegova se premisa od
bacuje.
Quod erat demonstrandum: to jc trebalo dokazati; posao obavljen.
oznaku uspjeha koristiti kod konk luz ij e svake uspjene
deduk cijc ; neemo je staviti kod konkluzije "dedukcija" koje ilustriraju
pogreke u p os t upku

Tu emo

29

Logika

Ako je taj apstraktn i mali dokaz teko itati, pokuajte u mjesto 'p'
j 'r' sta v i t i reenice obinog jezika - koje god elite
i proitajte
ga ponovo. Evo primjera:
Neka p bude "Joe je u k u h i n j i ". Neka q bude "Joe je u kui" .
Neka r bude "Joe je u Bosto n u ". Pretpostavi m o da
-

1 Ako je Joe u kuhinji, Joe je u kui.

2 Ako je Joe u kui, Joe je u Bostonu.

PREM

Pravilo lanca kazuje nam da iz tih premisa slijedi da "ako je Joe

u kuhinji, Joe je u Bostonu " . Kako bismo to pokazali bez (preu ra
njenog) osl anjanja na pravi lo lanca, pretpostavi m o nadalje da
**

3 Joe je u kuhinji.

PREM

i pogledaj mo to iz toga sl ijedi:

**
**

4 Joe je u ku i.

5 Joe je u Bostonu.

1,3 MP
MP

2.4

Konano, koristei DI, vidimo da smo pokazali:

*

6 Ako je Joe u kuhinji, Joe je u Bostonu.

3-5 DI
QEO

Samo jed na zvjezd ica kod estog koraka registrira injen icu da ta
konkluzija ovisi o prem isama 1 i 2, a l i ne i o premisi 3. Poddokaz
3-5, su m i ran u koraku 6, sada se moe odloiti, kao skela koja je
poslui l a svojoj svrsi.
Zastanimo i pogledajmo to smo napravili. Dal i smo opravdanje
za upotrebu pomonog pravila, pravila lanca.

LANAC: Iz para

(ili n iza) i m pli kacija u koj i m a je konse kvens

jedne i m plikacije antecedens sljedee, sl ijedi i m p l i kacija koja
kao antecedens i m a prvi antecedens, a kao konsekven s po
sljednji konsekvens.

30

Naela izvoenja _

To smo postigli upotrebom naa prva dva temeljna naela: mo

dus ponensa i dokaza po implikaciji, koja nismo pokuali utvrdi
ti. Umjesto toga, pozvali smo itatelja da ta naela prihvati kao dio
naeg polazita u disciplini logike. Utvrdili smo prihvatljivost (po
monog) pravila lanca dedukcijom jednog primjera zakljuka:
p q
q r
p r

to jest, dedukcijom njegove konkluzije iz njegovih premisa. (Mogli

smo se posluiti i duljim primjerom zakljuka:
pq
q r
rs
p s

pa ak i jo duljim, ali to nije izgledalo potrebno, budui da bi

metoda bila ista.) Kako bi ovdje koritena metoda (koritenje samo
MP i DI) radila i za svaki "lanani" zakljuak, ma kako sloen i dug
bio, nema potrebe ponavljati te korake; svaki se lanani zakljuak
moe izvesti na slian nain, upotrebom samo MP i DI. Stoga e
mo, kako bismo utedjeli vrijeme, snagu i papir kad god je to prikla
dno odsad koristiti utvreno pravilo lanca kao naelo izvoenja.
Naelo dokaza po implikaciji nije tako nepoznato kako moda
isprva izgleda. Koristimo ga uvijek kad u mislima proraunavamo
posljedice nekog plana ili djelovanja, ili mogue ishode dogaaja.
Plan ili dogaaj uzimamo kao premisu, ili pretpostavku - stavljenu
u kontekst naih relevantnih uvjerenja i gledamo kamo vodi. Arti
kuliramo svoje miljenje o tome kamo to vodi (naa konkluzija) i
dolazimo do implikacije, iji je antecedens na plan ili dogaaj, a
konsekvens naa konkluzija, i taj smo iskaz tada spremni braniti na
osnovu naih relevantnih uvjerenja. Naelo dokaza po implikaci
ji koristimo kako bismo takve implikacije utvrdili i stoga mogli dalje
koristiti.
-

31

Logika

Naelo DI n am nudi strategiju dokazivanja, prvu od mnogih

koje emo isticati putem. Ako i mamo razloga da vjeruje mo kako
i m p l i kacija (recimo, Ako je Joe u kuhi nji, Joe je u Bostonu) staji u
danom kontekstu, a elje l i bismo i dokazati da je tako, poet emo
tako da antecedens te im plikacije (Joe je u kuhinji) uzmemo kao
premisu i uz njenu pomo (u ovom sluaju to je pomona premisa,
jer ima i drugih, van ijih) pokuavamo dokazati konsekvens (Joe je
u Bostonu). Ako nam to poe za rukom, a obavljen posao sumi
ramo, pomou DI, dokazali smo ono to smo htjeli (ovdje, da ako
je Joe u kuhinj i, onda je Joe u Bostonu).

Pravilo PONOVI

Sada u uvesti naelo koje je toliko oito da iz

gleda n epotrebno te se rijetko koristi izrijekom
osim radi jasnoe izlaganja: pravi l o PO NOVI:

PONOVI. Unutar dedukcije uvijek je legitim

no PO NOViti prem isu koja je jo uvijek u igri,
ili korak u do kazu ije su premise jo uvije k u i gri.

Takva uporaba koraka u dokazu - bila to premisa ili korak izveden

iz prem i se - legitimna je ako i samo ako je taj kora k doista u igri
(n ije odbaen).
Iskoristimo to naelo kako bismo izveli ono to su Grci nazivali
"zakon identiteta " - jedan od njihova "tri zakona miljenja ": iden
titeta, neproturjeja i iskljuenja treeg - teore m 'p p'.
Do kaimo: p p
*

"

32

1p

PREM

2p
3pp

1 PONOVI
1-2 DI
QEO

Naela izvoenja .

Teorem je u logici, kao i u geometriji, iskaz za koji se pokaza

lo da stoji neovisno o injenicama. Valjan je utol i ko to n e postoje
takve okolnosti u koj i m a bi se pokazao n eistinit i m . Dokaz teore
ma ne sadri n eodbaene pre m i se. ( Logiari ponekad kau da je
teorem iskaz koji je "dokaziv bez premisa" - to je naravno e l iptian
izraz za "dokaziv bez premisa koje n isu odbaene". Bi lo bi teko
pronai dokaz bez i kakva polazita.)
To, to u zadnjem retku toga izvoda nema zvjezdica, taj redak
oznaava kao teorem: istinit neovisno o bilo kakvoj prem isi i l i pret
postavci, utvren samo na l ogi kim osnovama. Primjeri z a k ona
identiteta su sljedei:
Ako kii , onda kii.

to je istina, neovisno o tome ka kvo j e vrijeme.

Ako Mary voli mrkvu, Mary voli mrkvu .

to je takoer istina, u bilo koj i m okolnostima. Itd.

Jo bi jedan teorem mogao biti zanimljiv: p (q p). Primjeri
su: Ako kii onda ako volim kiu onda kii; Ako kii onda ako ne vo
lim kiu onda kii; Ako kii onda ako je danas etvrtak onda kii; itd.
Naravno da svatko zna da ako kii onda kii, svialo se to nama i li
ne; stoga taj teorem izgleda i i ntuitivno prihvatljivo. Evo dedukcije:
Dokaimo p (q pl
*
**

1p

2 q

iH.' 3 p
* 4 qp
5 p (qpl

PREM
PREM
1 PONOVI
2-3
1-4

DI

DI
QED

Moda bi tu dedukciju bilo dobro pon ovo proitati na hrvat

skom, to e usput pokazati kako nam strateka razmatranja po
mau u konci p i ranju dokaza.

33

Logika

Dokaimo: Ako kii, onda ako je danas etvrtak, onda kii.

Osnovna strategija bit e nam dokaz po imp l i kacij i . Posljednji
korak - ne moemo biti sigu rn i kol iko e nam koraka biti potrebno
- bit e, recimo,
B Ako kii. on d a ako je d a n as etvrtak, onda kii.

Prvi bi korak, dakle antecedens traene konkl uzije, treba lo pret

postaviti kao p rem isu . Tako imamo:
*

1 Kii.

PREM

I pretposljednji korak, poput prvoga, dikt i ra nam strategija doka

za po i m p l i kacij i ; bit e to konsekvens traene konkluzije. Tak o
imamo:
7 Ako je danas etvrtak , ond a kii.
B Ako kii , on d a ako je danas etvrtak, onda kii.

1 -7 DI

Sada moramo izvesti korak 7 - opet po dokazu po i m pl i kacij i ;

t o jest, pretpostavljam antecedens:
2 Danas je etvrta k.

**

PREM

Pokuajmo dokazati konsekvens :

**

6 Kii.

No, to je l a ko: taj iskaz slijedi, pravi lom PO NOVI , iz koraka 1 .

Stoga kaemo :
**

Kii.

1 PONOVI

i popravimo b roj ev e :
*
**

**
34

1 Kii.
2 Danas je etvrtak.
3 Kii.

PREM
PREM

1 PONOVI

Naela izvoenja .
*

4 Ako je danas etvrtak, onda kii.

2-3

DI

1 -4

DI
QED

5 Ako kii, onda a ko je danas

etvrta k, onda kii.

Treba prim ijetiti da smo tu dedukciju koncipirali odozdo prema

gore : poeli smo s razm iljanjem o onome to el i mo dokazati.
Treba prim ijetiti i da, poput ded u kcije pravila LANAC, ta deduk
cija zahtijeva koritenje pomone prem ise (korak 2 ) oznaene dru
gom zvjezdicom; dvije zvjezdice jasno pokazuju doseg poddokaza.
I l u strirali smo u potrebu pravila PONOVI. Najzan imljivija nam kod
tog pravi la, meutim , n ije njegova korisnost, nego njegova ogra
n ien ost, ekspl icitno ogra n i enje njegova koritenja. Korak u do
kazu sm ije se ponoviti ako i samo ako je njegova prem isa i dalje
u Igri.
Krenje te zabrane ("pogreka nedoputenog ponavljanja")
moe dovesti do grozne zabune. Pretpostavimo, na primjer, da smo
dodali jedan redak (korak 7 ili korak 7 ') naem lananom izvodu .
*

**
**
**
*
*

1 p q
2 q r

PREM

3p
4 q
5 r

PREM

6 p r
7 r

3-5 DI

1 , 3 MP
2, 4 MP
5 PONOVI
(Joe je u Bostonu]

ili
*

7' q

4 PONOVI
(Joe je u

kui)

Kakva besmisli ca ! Da bilo koja od tih " konkluzija" ( 7 i l i 7') slije

di iz n aih p remisa ( 1 i 2 ) znai lo b i da ono to slijedi i z zajedn o
uzetih 1 , 2 i 3 sl ijedi samo iz 1 i 2 . Nakon koraka 6 , u kojemu se
35

Logika

odbacuje premisa 3 i isputa uz nju vezana zvj ezd ica, koraci 3, 4

i 5 vie nisu na raspolaganju, ni za ponavljanje ni za bilo to drugo.
Sl ino - i jednako pogreno - izvodu zakona identiteta mogao
bi se pridodati etvrti redak :
* 1p
* 2P

3 p p
4p

PREM
1 PONOVI
1 -2 DI
2 PONOVI
lili 1 PONOVI)

to bi znailo da bi se samo po logikoj osnovi mogao dokazati svaki

iskaz - recimo "Pada kia" ili "Alice vol i m rkvu" - koji bi tako postao
logiki teorem.
Malo je vjerojatno da bi razuman dokaziva napravio bilo koju
od t i h greaka, ali esto se prave i druge sl ine greke. Poanta je u
tome da bi uvijek, u svakom trenutku svakog paljivog zakljuivanja,
trebalo biti jasn o koje su pre mise (i iz nji h izvedeni koraci ) u igri,
a koje nisu. Za ponavljanje i d rugu u potrebu raspoloive su sam o
one p remise i oni koraci koji s u u igri. Notacija zvjezdicama pred
stavlja knjigovodstveni sistem koji nam pomae izbjei greke .
Budui d a notacija zvjezdicama registri ra uvoenje i odbaciva
nje premisa i tako vizualno pokazuje koje su premi se u igri a koje
nisu, pogreka nedoputenog ponavljanja moe se izbjei tako da
se pazi na zvjezdice . U puta: izbacite poddokaz kao obavi svoj
posao (prem ise su mu odbaene). Druk ije reeno: kao opravda
nje za korak u dokazu ni kad ne navodite prijanji korak koji je imao
zvjezd ice, osim ako se odnose i na korak koji se opravdava.

36

Naela izvoenja .

Sada kreemo n a pravila za "i", koje se pie "/\"

i ovdje se shvaa kao veza meu i skazima - ne
kao veza meu stvarima i l i svojstvima. Samo su
dva takva pravila: SIMPl ifikacija (el i m i nac ija /\)
i ADJ u n kcija (uvoenje /\). Oba je prav i l a lako
razu mjeti, prihvatiti i koristiti, ali nepanjom se lako i zloupotrijebe.

Pravila za " i "

Konjunkcija je sloeni iskaz sastavljen od drugih iskaza pomou vez

n i ka " i " i l i nekog od njegovih sinon i m a ("te", "ta koer", " kao i " ;
zatim "a", "a l i " itd.); konj u n kcijom se tvrde svi njegovi konjunkti,
i l i sastavnice konj u n kcije. Kako bismo ih koristili, konj u nkcije po
jednostavljujemo i l i simplificiramo: izdvajamo jedan konjunkt i izno
sim o ga kao korak u zakljuku, kako bismo si olaka l i daljnje do
kazivanje. Da bismo neku konjunkciju utvrdili, slaemo zajed no
njezine konju n kte koji smo prije toga odvojeno pretpostavi l i ili do
kazali; sastavljamo ih ili adju nciramo. Poet u sa SI MPlifikacijom :

SIMPl ifikacija: Iz konju n kcije sl ijed i svaka njezina konj u n ktivn a

sastavnica .
Ako znam da Mary vol i m rkvu i Henry vol i graak, n e m a su m nje
da H e n ry vol i graak; a i da Mary vol i m rkvu .
Stoga,
P /\ q

P /\ q

---

:. p

SIMP

:. q

SIM P

Naalost, ogranienja jezika, pisanog i govornog i l i prenoen og

znakovim a gl u h i h , zahtijevaju da bar dvaput i l ustri ramo korite
nje tog pravila, kako bismo pojasnili da n ije vano koju sastavn icu
konju nkcije iz nje izvod imo. Moda ne bi bilo loe nastaviti :
p /\ q /\ r
:. q

itd .

Naime, iz same konjunkcije sl ijedi svaka njezina sastavn ica. To je,

rekla bih, intuitivno jasno. Ali jezik se odvija u slijedu, vremenskom
37

Logika

i l i odreenom smjerom pisanja (slijeva na desno, zdesna na lijevo,

odozgo prema dolje itd . ) i zato ne moe pren ijeti izravnost ra
d i kal ne simetrije (ili neusmjerenosti) logikog "i", kojega sim bolizira
'
' /\ . Naravno, znamo da je, ako kaem neto od sljedeega:
Mary voli mrkvu. a Henry voli graak.
Joe je siromaan. ali Joe je poten .
Snijeg je bijel. a trava je zelena .

posve neva no koju sam reenicu svakoga para spome n u l a prvu .

Al i neku moram spome n uti prvu ; ne mogu ih izgovoriti u isto vri
jeme, ne mogu ih napisati jed nu preko druge, barem ne ako hou
da me se razumije .
Zakon si mpl i fi kacije nam dakle doputa iz konj u n kcije izvesti
svaku n jezin u sastavnicu neovisno o poretku koj i m su i zloene, i
to zato to je redosl ijed kojim su izloene nevaan.
No, kako e paljiv itatelj pri m ijetiti, mnogo je reen ica u koji
ma redosl ijed izlaganja n ije n evaan. "Mary je ugledala Henryja i
istrala iz kue" ini se posve razliitom od "Mary je istrala iz kue
i ugledala Henryja". I jedna i druga reenica mogu se, naravno, tu
maiti tako da prenose vie nego to se prenosi jednostavnom kon
j u n kcijom, i sigurno bismo i h tako tu maili da se pojave u nekom
romanu . (Moda se Mary boji Henryja ili, n aprotiv, jedva e ka da
bude s nj i m ; moda se H e n ry skrivao iza ograde; itd.) Za nae
svrhe, meutim, takve raz l i ke nisu od vanosti . Logiko 'i' i l i ' /\ ' ,
kao i logiko '-}', apstrahira od uzronih i drugi h veza izmeu is
kaza to ih sastavlja. I iz jedne i iz druge ree n ice simp l ifi kacijom
moemo izvesti "Mary je vidjela Henryja"; isto vrijed i i za reenicu
"Mary je istrala iz kue". A i jedna i druga reen ica e se smatrati
istinitom ako je Mary ui nila i jedno i drugo, ma koj i m redoslije
dom, iz ma kojeg razloga.
Obratno, pravilo ADJ u n kcije nam govori da iz bilo kojih is kaza
uzetih odvojeno moemo izvesti njihovu konju n kcij u .

ADJunkcija: I z iskaza koj i su u igri u bilo kojem d ijelu dedu kci

je, kao kon kl uzija slijedi njihova konju n kcija.

38

Naela izvoenja .

Dakle,
p

:. p 1\ q

ADJ

:.

q 1\ P

ADJ itd.

Prvo treba upozoriti na to da iskazi koje sastavljamo m oraju biti

"raspoloivi" u dijel u dedukcije u kojem u ih spajamo; to jest, ako
su to premise, moraju biti u igri, a ako nisu prem ise, njihove pre
m ise m oraju biti u igri (vidi gore, ogran ienje pravila PONOVI).
Drugo, konjun kcija mora biti ispravno nainjena. " I l i Mary zan ima
glazba, a i H e n ryja, i l i je glazba dosadna" nije konju n kcija iskaza
" I l i Mary zan ima glazba i l i j e glazba dosadna" i "Ili Henryja zan ima
glazba ili je glazba dosad na", n iti je to kon j u n kcija iskaza "Mary
zan i m a glazba" i " I l i Henryja zanima glazba i l i j e glazba dosadna";
to u ope n ije kon j u n kcija, Mnoge reen ice koje u sebi i maju " i "
n i s u konju n kcije,
Ogran i enje s obzi rom na raspoloivost odraava se u siste m u
zvjezd ica, Iskaz j e na raspolaganju za ponavljanje i d ruge postupke
(u ovom sluaju adjunkciju) ako korak u kojemu e se koristiti nosi
barem one zvjezdice koje je nosio i korak na koj i se pozivamo,
S ljedea je "dedu kcija", dakle, pogrena:
Ako Henry bude primljen, studirat e ekonomiju i b o l ni k i menadment.
D a kl e Henry e studirati bolniki menadment, a ako bude primljen
studirat e ekonomiju.
,

P -'> (e
*

1\

Dokaimo: b 1\ [p -'> ej

bl
bl

PREM

**

1 p -'> (e
2p
3 e 1\ b

**

4b

3 SIMP

**

5 e

3 SIMP

**

1\

6 p -'> e
* 7 b 1\ [p -'> el
*

PREM

1 , 2 MP

2-5 DI
4 , 6 POJ
39

Logiki

Pogreka pogreka nedoputenog ponavljanja javlja se u ko

raku 7 : konj u n kt b n edoputeno j e izveden iz koraka 4, koji nosi
dvije zvjezdice; njegova prem isa (p, korak 2) odbaena je u koraku
6 pa n i p n i b n isu raspoloivi u koraku 7 .
Usporedite taj nevaljan zaklj ua k s va ljan i m zakljukom koj i
ide u su protnom smjeru :
-

Henry e studirati bolniki menadment, a ako bude primlje n , studirat

e ekonomiju .

Dakle, ako Henry bude p rimlj e n studirat e ekonomiju i bolniki

,

menadment.

b 1\ ( p ej
1 b 1\ ( p el
2p
**
3 b
**
4 p e
**
5 e
** 6 e l\ b
., 7 p ( e bl
*

**

Dokai mo : p [ e 1\ bl

PREM
PREM
1 SIMP
1 SIMP
4, 2 MP
5 , 3 ADJ

2-6 DI
QEO

Moda bi bilo korisno pogledati na trenutak logiku stru ktu ru

ta dva iskaza. Jedan, 'b 1\ (p e)' je konju n kcija i moe se sim
pl ificirati (vi d i korake 3 i 4); jedan od njezi n i h kon j u n kta je impli
kacija. Ta se i m p l i kacija 'p e' m oe u potrijebiti kao prem isa za
modus pone ns (vidi korak 5) a l i itav iskaz 'b 1\ (p e)' ne moe.
Drugi je pak iskaz 'p (e /\ b)' i m p l i kacija s konju n ktiv n i m kon
sekvensom; budui da je i m p l i kacija, n e moe s e simplifici rati .
Pri m ijeti mo nadalje da je reen ica obinoga jezika "Ako Hen
ry bude prim ljen, studirat e ekonom iju i studirat e boln iki me
nadment" dvosm islena; moe je se proitati i kao 'p (e /\ b)' i
kao '(p e) /\ b' ['(P e) /\ b)' i 'b /\ (p e)' svode se na isto] .
Logika notacija, koja inzistira na upotrebi zagrada za grupiranje,
kako bi tono pojasni l a to vezn ici povezuju, i koja "form u le" kao
to je 'p e 1\ b', koje nemaju potrebn i h zagrada, zabranjuje kao
loe sastavljene, moe biti korisna utoliko to nas tjera da odluimo

Naela izvoenja .

koje emo reenice obinog jezika njima prenijeti. (Vidi podsjetnik

o zagradama, meu Podsjetnicima uz ovo poglavlje, str. 68-69. )
Pravilo ADJ nam omoguuje d a sastavimo konjunkciju o d nje
zinih sastavnica; konjunkcija je, naime, ist inita ako su njezine sa
stavnice istinite. Pravilo SIMP nam omoguuje razdvoj iti sastavnice
konjunkcije; sastavnice su, naime, istinite ako je konjunkcija istini
ta. To je, dakle, znaenje veznika ' i ' .
itatelj e s e sjetiti d a su i m odus ponens i pravi lo lanca poel i s
parom premisa uzetih zajedno, iz kojih se zatim mogla izvesti kon
kluzija. I druga pravila izvoenja - modus tollens, eliminacija i ne
konjunkcija (vidi dolje) - a i mnogi zakljuci to emo ih analizirati
i ocjenjivati, poinju na taj nain. Kad "uzmemo" dvije i l i vie pre
misa "zajedno", zapravo iznosimo samo jednu pretpostavku; pret
postavljamo konjunkciju tih prem isa. Notacija:
*

{1P
2 q

PREM

je dak le pokrata za
*

*
*

O p l\ q
1 p

O SIMP

2 q

O SIMP

PREM

Budui da je konjunktivna premisa, ovdje pod nadimkom Premisa

O ( Prem isa nula), esto neobino n ezgrapna, i ubudu e emo kori

stiti onaj prvi obl i k .

Sada, poto s m o iznije l i p ravila z a ' ' i ' 1\ ' i objasnili sistem
zvjezdica, itate lj moe poeti s izvoenjem dedu kcija. Problem i
1 1 . 1 do 4 (vidi str. 77) mogu se rije iti i prije nego to uvedemo pra
vila za negaciju i disjunkcij u .

41

LDgika

Sada idemo na pravila za negaciju, piemo je

'-'. Negacija je temelj n i logiki pojam koj i nam
je svi m a poznat. Mala djeca obino n aue rei
"neli puno prije nego "dali; "neli, osi m toga, ko
riste ispravno: odguruju h ranu koju ne ele jesti
i l i odbijaju uiniti ono to ne ele, ne predlaui pritom altemative.
Sofistici ran i j i ljudi esto precjenjuju informacijski sadraj izjave o
negi ranj u . Razlog negiranja b rkaju sa sadrajem negiranja. Negi
ranjem ili negacijom iskaza, to piemo ' - p ', tvrd i se samo da s
iskazom p n ije tako; " pil nema d rugog sad raja . Negacija od
"Sn ije i " je li Ne sn ije i " - to nam ne govori nita vie o vremen u .
A negiranjem kompl iciranog iskaza negi ra s e taj iskaz kao cjelina;
ne negiraju se (n iti na koji drugi nain m ijenjaju) njegove sastavnice .
Pravila za negaciju oslanjaj u se na drugi grki "zakon m iljenja",
naelo neprotu rjeja: nemogue je da u sebi protu rjean iskaz bu
de isti n it. To jest, open ito, za svako p, - (p /\ p).
i n i m i se da nema s m isla da pokuam pod uprijeti tu tvrdnju;
ona je naoigled tona i svaki bi se zakljuak njoj u prilog morao
oslanjati na nju . Lako je mogue da je to metafizika pretpostavka
- koja je integra l n i dio podu hvata koherentnog m iljenja i neu je
pokuavati b ran iti .
Prvo pravilo izvoenja z a negacij u j e reductio a d absurdum
(redukcija na apsu rd, skraeno RED, i l i uvoenje - l . Shema nje
gove u potrebe esto se n aziva " i n d i rektni " dokaz. Struktura mu je
uglavnom i sta kao kod dokaza po i m p l i kaciji : polazite mu je
prem isa koja se uzima s odree n i m ci ljem, za dobro rasprave ; sl i
jedi logiki rad prema pravi l i ma; prem i sa s e n a kraj u od bacuje pri
pozivanju na pravilo.

Pravila za
negacij u

REDuctio ad absurdum: Prema pravi l i m a proveden postu pak

izvoenja izravnog proturjeja iz premise opravdava negi ra
nje te prem ise.

42

Naela izvoenja .

Stoga,
*

*
*
*
*

qA - q

RED

: - p
.

pri e m u q n ije n uno razliito od p.

Postupak izvoenja izravnog protu rjeja iz premise, ma koliko
ovaj bio sloen ( Kii i ne kii; brojevi n i m su parni i nije sluaj da
su brojevi n i m parn i, itd .), legitimno, prema p ravi l i ma, opravda
va negiranje te premise. Taj postu pak intuitivno i te kako ima smi
sla, ako je j asno da je proturjena konkluzija poddokaza u isti n u
"apsu rdna" i neprihvatljiva.
Pop ut dokaza po im plikaciji, reductio ad a bsurd u m moe se
pojaviti sam za sebe, kao gore, ili pak u sloenijem zakljuku u koje
m u su u igri i d ruge premise . Te d ruge premise mogu se koristiti i
u poslu izvoenja proturjeja, kljunom koraku red uctia. Sumar
na konkluzija (ovdje,
p) negirat e zadnju iznesenu premisu i
nijed n u d rugu premisu i li iskaz, i ta e se premisa (pl odbaciti .
Postu pak red uctio ad absu rdu m donosi nam drugu strategiju
dokaza . Prva je bila: dokazati im p l i kaciju, uzeti njezin antecedens
kao premisu i pokuati dokazati njezin konsekvens. Druga je: da
bismo neki iskaz negirali, uzimamo ga kao premisu i pokuavamo
iz njega izvesti protu rjeje .
-

Drugo pravilo negacije: dvostruka negacija, i li DN, posve je dru

gaije.

Dvostruka negacija (DN): I skaz i njegova dvostruka negacija

meusobno su zamjenjivi.
Time emo se baviti u tri dijela. Raspravljajui o pravilu DN spo
men ut emo i prodiskutirati vie alternativnih pravila za dvostruku
negaciju (DN', R ED', itd.), ali ih neemo usvojiti. Namjera nam je
objasniti i opravdati pravilo DN, kako smo ga iznijeli.
43

Logika

Prvo prim ijetimo da se dvostru ka negacija svakog i skaza m oe

izvesti iz tog i skaza, kako sl ijed i :
*
o o

1 p
2
P
3 p !\ - p
4 -- p
_

**
*

PREM
PREM
2 , 2 ADJ
2, 3 RED
QEO

i sada moemo dokazati teorem, kako sl ijed i :

5p -- p

1 -4 D I
QEO

Na pri mjer,
<H*

1 Pretpostavimo da kii .
2 Pretpostavimo, nadalje, da n e kii.
3 U tom sluaju i ki i i ne kii.

PREM
PREM
1 , 2 AOJ

Ali to je nemogue. Prem a tome, ako je prva premisa (da kii)

tona, druga pre m i sa (da ne kii) mora biti pogren a:
*

4 Ne ne kii.

2-3

RED

1 -4

DI
QED

Stoga zakljuujemo da
5 Ako kii , onda ne n e kii .

Taj je "dio", dakle, pravi la DN redu ndantan i l i suvia n .

Obratan sluaj se, meutim , n a taj n ain ne moe deducirati
i n ije redundantan; dapae, diskutabilan je. Duga tradicija u mate
matici i logici, koja see barem do rasprave o sutranjoj pomorskoj
bitci u Aristotelovom O tumaenju, bavila se prvenstveno teo
remima egzistencije, pitanjima legiti mnosti dedu kcije iskaza iz nje
gove dvostruke negaci je. Neki matematiari dvadesetog stoljea,
poznati kao "intuicionisti", razvili su veoma razraen u matematiku
44

Naela izvoenja .

koja je ne koristi . S tim se pitanjima, meuti m , ovdje neu baviti,

i u nastavku u p retpostavljati da je neintu icionistika dvostru ka
negacija zapravo OK. To je nae lo jednostavno utvrditi :

DN': Svaki se iskaz moe izvesti iz svoje dvostru ke negacije.

Stoga,
-- p
: p

DN '

l l i m oemo uvesti pravilo za e l i m i naciju -, suklad n u s RED,

kako sl ijed i :

REDuctio ad absurdum': Postu pak izvoenja izravnog p rotu

rjeja, p rema pravi l ima, iz negacije iskaza, opravdava afir
maciju tog iskaza.
Stoga,
*
*

-p

*
*
*

q /\ - q

:. p

RED'

(Iz iste p rem ise i sheme zaklj uka RED dobil i bismo
p.) D N '
opravdava RED' (i obratno), te tako, koristei R E D s R E D ' i l i D N '
moemo pokazati da se iskaz moe deduci rati iz svoje dvostru ke
negacije i obratno. Umjesto toga, odluili smo uvesti jedno jae pra
vilo: p i -- P meusobno su zamjenj ivi . Kako to fu n kcion i ra?
Dosad smo rekli da su odreen i iskaz i njegova dvostru ka
negacija zamjenjivi kao koraci u zakljuku : ako je zadano p, onda
se i z toga m oe deducirati
p i obratno. Ali DN nam govori da
su iskaz i njegova dvostru ka negacija zamjenjivi kad god se pojave,
u kontekstima koji nas zan i maju; to jest, p i - - P su meusobno
zamjenjivi i kao sastavnice sloenih iskaza s kojima emo rad iti. Od :
--

--

45

Logika

ako bude kiilo, onda n ije sluaj da neemo ii u kino, sl ijed i da

emo ii u kino ako bude kii lo.6
I ntu itivno, i n i se razu m no rijeiti se n espretnog izraza
dvostru ke negacije kad se pojavi u zakljuku ili je pak uvesti kad
nam to odgovara - u razgovoru esto ni ne primjeujemo da to i
n i m o - ali u brilj ivom je zakljuivanju vano prepoznati upotre
bu DN i biti svjestan njezine opravdanosti . Iskaz i njegova dvostru
ka negacija su zamjenjivi zato to su ekvivalentni, zato to " se svode
na isto". U posebn i m kontekstima, gdje je upitn o "svode li se n a
isto", mogu se otvoriti filozofska pitanja. Iako em o i h ostaviti p o
strani jer su izvan opsega ove knjige, pazit emo da budemo eks
pl icitni pri u potrebi DN i svjesn i njezine korisnosti.
Prije nego krenemo na naela za "ili", utvrdit emo jo dva teorem a
u vezi s negacijom. To s u '(p /\ p ) q ' , koji n a m kae da je i m
pl i kacija s proturjenim antecedensom valjana, neovisno o konse
kvensu, i , P (p q)', koji nam kae da je i m p l i kacija valjana
ako je njezin konsekvens ta koer i m p l i kacija i kad si njihovi ante
cedensi uzajamno proturjee.
Dokai m o : (p /\ pl q
*
**
**
*
*

1 p /\ p
2 q
3 p /\ p
4 q

5 q
6 [p /\ - pl q

PREM
PREM
1 PONOVI
2-3 RED
4 DN
1 -5 DI
QED

Moe se dati i " metalogiki " d okaz kOji pokazuje da, ako se jedna re
en ica moe do kazati iz d ruge i obratno, onda su one meu sobno
za mje njive n e samo kao koraci u zakljuku nego i kao sastavnice slo
en i h reen ica. D N je pose b n i sluaj tog opeg naela m eu sobne
zamjenj ivosti ekvivalenata, o kojemu emo raspravljati kasnije u ovom
poglavlj u . Metalogiki za klj uak kOj i pod rava to naelo je, meuti m ,
izva n opsega o v e knjige.

46

Naela izvoenja .

Dokaimo : - p (p ql

* l'
p
** 2 ' p
*** 3 ' - q
*** 4 ' p /\ - P
** 5 ' - q
-

**

6' q

7' p q
B'

p (p q)

PREM
PREM
PREM
2 ' , 1 ' ADJ

3'- 4 ' RED

5 ' ON
2 '-6 ' DI

1 ' - 7 OI

QED

Alternativno, dokazujui drugi teorem, mogl i smo iskoristiti prvi

i nastaviti gornj u dedu kciju, kako sl ijed i :
6 ( p /\ - pl q

* 7
P
** B p
-

**
**
**
*

9 p /\ - p
1 0 (p /\ - pl q

11 q
1 2 p q
1 3 - p (p qJ

(Vidi goreJ
PREM
PREM
8 , 7 ADJ

PONOVI
1 0 , 9 MP
B - 1 1 OI
7- 1 2 DI

QED

Moda je korisno podsjetiti se da je ponavljanje koraka 6, koj i

ne nosi n ijed n u zvjezdicu, u koraku 1 0, koji nosi dvije, posve legi
tim no, iako bi "ponavljanje" u obratnom smjeru bilo pogreno. U
nekom budue m koraku 1 4 mogl i bismo, ako bismo za to i m a l i
razloga, iskoristiti korak 6 , a l i ne i korak 1 0.

4J

Logika

Sada dolazimo na pravila z a " i l i ", koje piemo

'v ' ('v' kao latinsko "vel"). Naalost, " i l i " je na h r
vatskom (i u m nogim drugim jezici ma) viezna
no i moe znaiti "iskljuno ili" (ili "ekskluzivno
i l i") i " ukljuno i l i " (iIj " i nkluzivno i l i ") - iako se
mnogo vie koristi u ukljunom smisl u . Ako se 'ili' shvati ukljuno,
'- ili . . . ' znai da je barem jed no od - i . . . sluaj; ako se 'iJi '
shvati iskljuno, '- i l i . . . ' znai da je jedno i samo jedno od - i
. . . sluaj, a ne oboje. Kako bismo izbjegl i tu vieznanost, stipufi
rat emo da emo u nastavku, barem u formalnim zakljucima, 'ili'
rabiti u slabijem, ili ukljunom sm islu . (Prim ijetimo da ' i l i', korite
no tri rijei prije posljednje zagrade, nema n ijedno od ta dva znae
nja; zarez prije njega oznaava ga kao apozicijsko 'i l i ', to je skra
eno od "drugi m rijei ma": slabiji smisao u isti nu jes t taj u kljun i . )
' I l i ' moe biti vieznano; ' y ' ne moe. Pod 'v ' m islit emo na
ovo i l i ono, bez naznake o oboma . Poput konj u n kcije, disj u n kcija
je simetrina; n ije vano koja se sastavnica spomene prije.

Prav i l a za " i l i "

Disjunkcija je sloeni iskaz sastavljen od drugih iskaza pomou

vezn i ka " i l i " ('y'); disju nkcija tvrdi da bar jedan od njezin i h disjun
kta, ili d isj u n ktn i h sastavnica, stoj i ; ona ne daje druge informaci
je o tome koja stoji i kol i ko i h stoji.
Kako bismo koristil i d isjunkCiju istraujemo posljedice svake dis
j u n ktn e sastavn ice odvojeno, i pokuavamo otkriti koincidiraju l i
te posljedice. Ako koincidi raju, moemo koristiti naelo D I Leme.
S druge strane, ako el i mo utvrditi d isju n kciju, trebamo se po
zabaviti samo s jednim disjun ktom : ako pretpostavimo ili dokae
mo makar samo jedan disjunkt, neovisno o drugima, moemo izve
sti disjunkciju .
Naelo DI Leme, i l i eliminacije y , poput DI i RED, ukljuuje uzi
manje i odbacivanje pre m isa. Od ti h se prav i l a razl i kuje po tom e
to s e dvije i l i vie premisa odbacuju istodobno, i p o tome to dis
j u n ktiv n i iskaz kOjim zakljuak poinje diktira koje emo prem ise
uzeti . Popis uzetih premisa mora se poklapati - i to iscrpno - s popi
som disjunktn i h sastavn ica te disj u n kcije.

48

Naela izvoilenja
D I lema: Za danu disjunkcij u , ako se za svaki njezin d isj u n kt

odvojen i m zaklju kom moe pokazati da vodi istoj konklu

ziji, ta konkl uzija slijedi iz d isju n kcije.
Na primjer,

L
L
L
L
L
D
D
D
D
D

*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11

12 r

pv q
p

PREM
PREM

PREM

1 , 2-6 , 7 - 1 1 DIL

ili, m oda grafiki bolje,

* 1 p v q PREM
L*
L*
L*
L*
L*

2
3
4
5
6

PREM

D
D
D
D
D

*
*
*
*
*

7 q
8
9
10
11 r

PREM

. . * 1 2 r 1 , 2-6, 7 - 1 1 DIL

Rije " D I Lema" - skraeno za "dvije leme", jer takvi poddo

kazi poput 2-6 i 7 - 1 1 su "leme" - mogla bi se naravn o zam ijen iti
s "tri lema" ako su u disj u n kciji od koje pol azi mo tri d i sj u n kta, i l i
"tetralema" ako i h j e etiri. Pravi lo kako sam ga formulirala bi lo bi
priklad nije nazvati "pol i lema" - "pol i " kao "mnogo" na grkom . Ali
neemo se optereivati takvim izrazima i koristit emo standardni
naziv "dilema". Prim ijetimo da ' L' (kao "l ijevo") i 'D' (kao "desno")
49

Logika

ovdje fun kcion i raju kao zvjezdice; pojanjavaju koje su prem ise u
igri (iskuenju da se koraci iz jedne leme u potrijebe u drugoj
moramo se odu prijeti). U tri lemi bi bilo korisno tree slovo, reci
mo 'S ' kao "sred i na"; bit e dobar svaki jednozna n i knj igovod
stveni sistem. U trenutku kad se pozivamo na to pravilo mora biti
jasno da je istraena svaka sastavn i ca disj u n kcije.
Naelo di leme nudi nam i treu strategiju dokaza: kako bismo d is
j u n kciju iskoristi l i u dokazu, uzmemo svaki njezin disj u n kt odvo
jeno kao premisu i pokuamo dokazati istu konkluzij u iz svake po
jed inano, neovisno o drugima. Plani ramo odbacivanje svi h ti h
prem isa odjednom .
Drugo pravilo za " ili" je pravilo TANjenja (od njemakog 'VerdO n
n u ng( 7 ), i l i uvoenja v :

TANjenje: Disj u n kcija slijedi iz bilo koje svoje d i sjunktivne

sastavnice.
Stoga,
q

p
:. p v q

TAN

:. p v q

TAN it d .

Jasno je, naravno, da ako kii, onda doista i l i kii i l i sn ije i (iako to
ne bi sl ijedi l o da smo " i l i " shvati l i u iskljunom smisl u ; ako kii, iz
toga sl ijedi da kii ili sn ijei, al i ne i da se ne dogaa oboje). Budui
da 'p v q ' znai da bar je jedno od p i q isti nito, a budui da nam
premisa kae da jedno od njih jest istinito, uporaba tanjenja ne mo
e dovesti od isti ne do neisti ne.

50

Gerhard Gentzen, " Untersuchu ngen Ober das logische Schl iesso n " ,
Mathematische Zeitung, vol . 3 9 ( 1 934/5 ) : 1 76-2 1 0, str. 1 92 . Engles
ki pri jevod eseja otisnut je u M. E. Szabo, The Collected Works of Ger
hard Gentzen (Amsterdam : North - H ol land, 1 969), str. 68-1 3 1 ; vidi
str. 77 za Gentzenova pravila izvoenja, str. 31 i 83 za njegovu u potre
bu r ij ei 'ta njenje' .

Naela izvoenja .

Moda je manje jasno koja je korist od pravila tanjenja . Kon kl uzija

je oigledno manje i nformativna (tanja) od premise. Koja korist od
toga?
Uzmimo jedan primjer. Pretpostavimo da znamo da e, ako
bude kiilo i l i snijei lo, kola biti zatvorena. Vidimo da kii i bez krz
manja zakljuujemo da e kola biti zatvorena. Kako opravdava
mo tu konkluziju? Modus ponens nam nije izravno na raspolaganju
jer nemamo i m p l i kaciju koj u "uzimamo zajedno s nje n i m ante
cedensom"; druga premisa, "Kii", ne poklapa se s antecedensom,
koji je "Kii ili sn ijei ". Ali antecedens se moe izvesti iz druge prem
ise, i to pravilom tanjenja. Formal no,
*

1 (k v sJ - H

2 k
** 3 k v s
4 z

PREM
2 TAN
1 , 3 MP
QEO

Jo jedna u potreba pravila TANjenja je "si lom " doi do kon

kluzije u d i le m i u kojoj leme teko dovode do "iste" konkluzije;
TANjenje tu koristi mo kao posljednji korak za svaku lem u . Na pri
mjer, ako su zadane premise :
*

1 pv q
2 p r
3 qs

PREM

konstru i ramo sljedeu dedu kcij u :

L
L
L
D

D
D

*
*
*
*
*
*
*

4
5
6
7
8
9
10

P
r
rvs
q
s
rvs
rvs

PREM (za OIU

2. 4 MP
5 TAN

PREM (za OIU

3 . 7 MP
8 TAN
1 . 4-6 , 7-9 DIL
QEO

Obratite panj u na korake 6 i 9 .

51

Logika
Ti me zavrava mo popis te melj n i h naela izvoe nja za logi ku iska
za, n ael a koja e ksp l ic i raj u p ravi l n u u potrebu eti rij u te melj n i h
vezn i ka meu i skaz i m a u dedu kcij i . Kao to s m o v i dj e l i , t i vezn i
ci su :

ako

onda . . .

koji daje
koji daje
koji daje
koji daje

/\

ne
ili

implikaciju
konju nkciju
negaciju
disjunkciju

Osi m ti h d evet te melj n i h naela trebat e nam jo est dod at

n i h pravi l a . Prva dva, ZAMjena i TEOREM, omogu uj u n a m kori
tenje logike kultu re koja se nago m i l ava u toku rada. Ostala etiri
su poznate pokrate, red u ndantne utoliko to se njihova pouzdanost
moe do kazati pomou temelj n i h pravila - sve to se moe napra
viti s n j i m a moe se i bez n j i h - al i su iz n i m n o zgodne. Trebat e
nam i peti vez n i k, defi n i ran d rugi m a pa ti m e teorijski red u ndan
ta n, a l i praktino i poj movno vaa n . To je:

ako i samo ako

koji daje ekvivalenciju

E kvivalencij u e mo defi n i rati i o njoj rasp raviti u vez i s p ravi l o m

ZAMjene.

Prav i l o
TEOREM

TEO REM: Sva ka i nstancija teorema, o b l i ka

iskaza utvre nog samo na logiki m teme lj i ma,
moe se uvesti kao korak u dokazu u b i l o
kojem d i j e l u ded u kcije.

Ve smo spo m i nj a l i broj n e teoreme, pored osta l i h p P, P - - P , P (q p ),

P (p q l , (p /\
p l q . Oito, b i l o
-

b i i h gl u po d o kazivati sva ki p u t kad i h e l i mo koristiti, i m u iti se

s do kazivanjem nj i hovi h instancija, recimo (r v s) (r v s l i l i (a /\ b)

(a /\ b). Pritedjet e mo si nepotre ban trud a ko se podsje
-

52

N aela izvoenja .

timo na ve postign ute rezultate; u dedukciji moemo n avesti teo

rem kao pokratu .
Pravi lo HOREM daje nam p ravo da koristimo svak i utvren i
teorem i pokazuje nam kako to i n iti . Instanciju teorema uvodimo
kao korak u dokazu , n a poetku dedu kcije i l i bilo gdje n am to
odgovara. Ako ga uvedemo na poetku, nee m u trebati zvjezdice;
drugdje e nositi onol i ko zvjezd ica kol i ko je to potrebno zbog nje
gova poloaja (ne dodajemo jo zvjezd ica).
S obzirom na nomen klatu ru, recimo i to da se teore m i logike
sudova (prvi dio ove knjige) i njihove instancije obino nazivaju "ta
utologije" . Iskaz je "tautologijski", i l i "tautologija", ako se metoda
ma logi ke sudova moe pokazati da je istin i t neovisno o i nje
n icama.
Zastanimo n a trenutak i raspravimo to to znai "instancija" teo
rema. Jo od prvih stran ica ovog poglavlja neformalno koristim o
pojam i nstancijacije, i l i izvoenja instancija, prije svega u vezi s
koritenjem pravi la. 'p q' je instancija i m p l i kacije . To su i 'Ako
bude kiilo, pon ijet u kiobran' i ' Pon ijet u kiobran ako bude ki
ilo ili sn ijei lo' i '(p v q) (q v p)', itd . ; sve su to instancije simbo
likog izraza 'p q ' . Mod us ponens nam govori da iz svake i mp l i
kacije, zajedno s njezinim antecedensom, sl ijedi njezin konsekvens,
to jest, da se q moe izvesti iz p q, uzetim zajedno s p, koji god
iskaz stavili na mjesto p i q, neovisno o sadraju i sloenosti ti h
iskaza i neovisno o tome jesu li isti i li razliiti . Svako naelo izvoe
nja potvruje da su svi zakljuci koj i su njegove i n stancije valj a n i .
Ta naela izvoenja, drugi m rijeima, tvrde neto posve open ito.
Tako je i s teoremima. Budui da je svaki teorem dokazano va
ljan, s l i an dokaz valjanosti m oe se dati i za bilo koju njegovu in
stancij u . Varijable izvorne form u l acije supstitu i ramo relevantn i m
varijablama i l i iskazima i l i i skaznim formama koje se pojavljuju u
instancij i, a zati m izvod imo dokaz potpuno isto kao i prije. To se
m oe napraviti uvijek kad su instancije prav i l no nainjene, to jest
ako eljena instancija kae o p i q isto ono to izvorn i teorem kae
za (primjeri ce) p i q.
Paljivo izvedena u niform na supstitucija jami nam da e instan
cije biti nainjene p ravi lno. Svaki put kad se varijabla ponavljala u
53

Logika

izvorniku, njezin su pstitut se mora ponoviti u instancij i, i sve ostalo

mora biti jed nako i u izvorn iku i u i nstanciji - i nae smo neoprav
dano "prom ijen i l i tem u " . l\J a primjer, pogreno je m isl iti da je 'p
(p V q )' instancija 'p p', iako su jedno i drugo teorem i, budui
da u 'p (p v q l ' antecedens i konsekvens n isu isti . Dokaz za 'p
(p v q ) ' bit e znaajno drugaiji od dokaza koj i smo dal i za 'p
p ' . S druge strane, '(p v q ) (p v q l ' jest instancija 'p p ' ; 'p
v q ' je jednoliko supstitu i rano u mjesto 'p ' i u konsekvensu i u
antecedensu . Dokazi za ta dva teorema bit e isti, to itatelj moe
i provjeriti . U obinom zakljuivanj u, kad god koristimo pra-vilo i l i
opu tvrdnju, instancije tvarima intu itivno i uglavnom pouzdano.
Ipak, mudro se je podsjetiti da se taj postupak mora izvesti paljivo.
Kako smo vidjeli, 'p p' jest i nstancija ' p q ', ali 'p q ' n ije
instancija 'p p'. '(p 1\ q ) r ' je instancija '(q 1\ p) s ' i obrat
no. ' (p 1\ q ) p' jest instancija '(p 1\ q ) r ' ali ne i obratno. 'a
(b 1\ e) ' jest instancija 'p q ', ali n ije i n stancija 'p 1\ q ' . Itd . Do
pouzdanosti se dolazi vjebom.
l I u strirajmo u porabu tautologija u ded u kciji . Napravit emo
ded u kciju koritenjem pravila HOREM. itatelju e biti jasno da
smo ovu dedukciju mogli provesti i bez njega, ali to bi bilo kompa
rativno nezgodno.
Ustvrdit emo, i to u d rugom poglavlju, da je i m p l i kacija (p
q ) ekvivalentna disj u n kciji (q v - p) svog konsekvensa (q ) i negaci
je svog antecedensa (- p). Ovaj bi, dakle, zakljuak trebao biti va
ljan :
lli je Mary

opasnosti ili ne prelazi ulicu po crvenom .

D a kle, ako Mary prelazi ulicu po crvenom, Mary je

Ov-p

u opasnosti .

Dokai mo: p o

Strategija dokaza bit e d i lema.

*

L
L
54

1 0v-p

PREM

2 o

3 o (p o)

TEOR EM rp (q pl l

PREM (za D i ll

Naela izvodenja
L
D
D
D

*
*
*

4 p o
5
P
6
p (p ol
7 p o
8 po

3, 2 MP
PREM (za Dill
TEOREM [- p (p qJ I

6 , 5 MP
1 , 2-4 , 5-7 D i Lema
QEO

Ako el imo, moemo napraviti jo jedan korak i utvrd iti jo jedan

teorem :
9 (o v - pl (p al

1 - 8 DI
QED

To je b i la polovica ekvivalen tnosti koju emo nazvati "A KO".

Nju obino piem o :
( - p v ql (p ql

[ E kviva lentnost je:

AKO : (p ql ( p v ql

pri em u

''

znai "ako i samo ako" (vi d i doljel . ]

Sada emo neto rei o jo jednom teorem u, koji

Zakon isklj uenja

je povijesno zan imljiv, a i logiki koristan : to je
treeg
zakon iskljuenja treeg, ili tertium non datur, p
v - p. Prvo emo se baviti njegovom u potre
bom, a zatim njegovom dedukcijom .
Ovo je poznata shema za kljuka :

Ako odem u kol u , neu nau iti nita.

Ako ne odem u kol u , neu nauiti nita.
Dakle, neu nauiti n ita.

55

_ logika

on
-on

:. n

I zgleda kao d i lema, a l i nema disj u n kcije potrebne za d i l e m u .

Kako bismo popu n i l i p raz n i n u , u potrijebit emo zakon iskljue
nja treeg:

L
L

O
D

*
*

1 ov - o

2 on

3 -on
4 o
5 n
6 - o
7 n

TEOREM
PREM
PREM

(za Di ll

2 , 4 MP
PREM

(za Dill
DIL
QED

1 , 4-5 , 6-7

Alternativno, prva tri retka mogl i smo napisati ovako:

*

on
2 - on

3 0v-o

PREM
TEOREM

U osnovi, dokaz bi bio isti. Poanta je u tome da ' o v o ' , kako

je i nstancija teorema, a ne p retpostavka, u prvom sluaju ne treba
zvjezd icu . U d rugom sl uaj u, nosi zvjezdicu koja odgovara
poloaju u dedu kcij i ; uvoenje toga retka kao koraka u postu pku
ne povlai za sobom n i uvoenje n i odbacivanje prem ise .
Sada trebamo utvrd iti zakon iskljuenja treeg.
Dokaimo: p v - p
Pon imo tako da pokuamo napraviti kartu strategije. Dokaz po
i m p l i kaciji ne moemo iskoristiti jer bismo tom strategijom doli do
implikacije, a 'p v p ' n ije implikacija. Da i mamo razloga vjerovati
da p, mogl i bismo izvesti p v - p TAN jenjem, al i nemamo razlo
p,
ga vjerovati da p . Takoer, da imamo razloga vjerovati da
mogl i bismo TANjenjem izvesti 'p v p ' , a l i nemamo razloga vje-

56

Naela izvoenja .

rovati n i da - p. Da i mamo jo jednu disj u n kciju s kojom moemo

rad iti, moda b ismo mogl i izvesti p v - p DI Lemom, ali takve d is
junkcije nemamo. Prisjetimo se stare matematike zapovijedi : "Ako
i m a sum nje, pokuaj s reductiom . " Pokuajmo, dakle, s reductio.
Na e pNi korak biti da kao prem isu uzmemo negaciju onoga to
el imo dokazati :
*

- (p v - pl

PREM (Niti p niti ne p. l

Pokuajmo domisliti taj zakljuak. Pod pretpostavkom da n iti kii

n iti ne kii, trebala bih moi pokazati da ne kii ( - p), jer to, in i
se, govori i prem isa. Moda bih mogla to pokazati reductiom . A ako
m i to u spije, moda bih na sl ian nain mogla pokazati da ne n e
kii ( - - p) . Ali tada b i h sama sebi protu rje i l a (tvrd njom da i ne
kii i da ne ne kii), a ba to i el i m . (Moja e strategija u oba pod
dokaza takoer b iti red uctio.)
Formalno, to izgleda ovako:
Dokai mo: p v - p
*
**
**
**
*

**
**
**
*

pv -P
(p v - pl /\ - (p V - pJ
-p

PREM
PREM
2 TAN
3. 1 ADJ
2-4 RED

-p
7 pv - P
8 ( p v - pl /\ - (p v - pl
9 -- p

PREM
6 TAN
7 , 1 ADJ
6-8 RED

1 0 - P /\ - - P
1 1 - - (p v - pl

5 , 9 ADJ

12 pv - P

1 1 DN

2
2
4
5

- (p v - pl
P

QEO

(prvo je uspjelol

(i d rugo je uspjeloj

1 - 1 0 RED

57

Logika

( itatelju to moda izgleda kao dilema; ali nije.) Prim ijetimo da

smo, da bismo dokazali zakon iskljuenja treeg, morali u biti kori
stiti n aelo dvostruke n egacije (kora k 1 2 ), i to kontroverzni potez
isputanja dvostruke negacije. Prim ijetimo i da je taj dokaz nezgra
pan i pun ponavljanja. Malo elegantn ijim bismo ga mogli ui niti na
dva naina:
(1 )
*

1
2
3
4

-i!
**
**
*

**

- (p v - pl
P

pv - P
lp v - pl
-p
-p

!\

- (p V

pl

PREM
PREM
2 TAN
3 , 1 AOJ
2-4 RED
PREM

i sl ino,
6-8 RED
5 , 9 AOJ
1 - 1 0 RED , DN

9 -- p
1 0 - P !\ - - P
11 pv - p
QED

*
*
*

(2)
*

**

2
3
4

**
**
*

6
7

- lp v - pl
P

pv - p
(p v - pl
-p
pv - p
lp v - pl
pv - p

lp v - pl

!\

!\

- (p v - pl

PRE M
PREM
2 TAN
3 , 1 AOJ
2-4 RED
5 TAN
6 , 1 ADJ
1 - 7 RED ,

DN
QEO

Zakon iskljuenja treeg, koj i se esto sm atra aksiomatskim,

zapravo je, dakle, dokaziv i bez aksioma, sam o u z pomo naela
izvoenja koja i nae koristi mo (ukljuujui DN).

58

Naela izvoenja .
Pravi l o

ZAMjene

ZAMjena:

B i l o koj a d v a iskaza z a koje je

pokaza n o da s u e kviva l e n t n i , ili izvedivi jedan

iz drugog, mogu se meuso b n o za m ij e n i ti .

Ekvivalenciju,

iskaz obl i ka 'p ako i samo a ko q

'

(Mary e ii na za bavu a ko i sa mo a ko je J o h n pozove ; Voda u

loniu e zavrijeti a ko i samo ako je njezina temperatu ra 1 00 Cel
zijev i h stu pnjeva ; Jane spava do deset uj utro ako i sa mo a ko je da
nas subota) defi n i ramo kao konj u n kciju dvije i m p l i kacije s u p rotn i h
smjerova ;

Ekvivalentnost'

moe m o defi n i rati kao

valjanost e kviva l encije.

Ako se dva iskaza mogu valjano i pouzdano izvesti jedan iz drugog,

oni zapravo "tvrde isto" pa se mogu meusobno za m ijen iti u svi m
kontekst i m a koj i n a s zan i m aj u , u p ravo o n a ko kako s e is kaz m oe
zam ijen iti svo j o m dvost r u k o m n egacijo m . B

koristiti e kvivalentnost. N a pri

ekviva lentn o s p v q, kako s m o vidje l i u

N aelo ZAMjene doputa n a m

mjer, b u d u i da je q v p

raspravi o znae n j u V, valj a n je i sljedei zakljuak.

Ako bude kii lo ili snijeil o , kola e biti zatvorena .
Snijei i l i ki i .
Dakl e , kola e biti zatvorena.

*
*

( k v s) z

2 sv k
3
kv s
4 z

PREM

2 ZAM ( komutacija)
MP
1, 3
QEO

ili

Autorica slijedi Quineovo terminoloko razlikovanje ekvivalencije i ekvi

valentnosti . Ono nije uvrijeeno i openito uzevi, nije pogreno govo
riti jednostavno o ekvivalencijama. (op. prev.)
Vidi biljeku 6, str. 4 6 .
59

Logika

*
*

3'
4'

[s v kl

1 ZAM [ kom utacijal

MP
3', 2

QEO

Da bismo je mogl i koristi l i , ekvivalentnost treba dokazati . De

d u kcija ekvivalentnosti sastoj i se od dva dokaza po i m p l i kaciji , po
jed nog svakom smjeru. Evo dva primjera.
Doka i m o : (p v q ) H ( q v p l
( komutativnost v l
*
L L*
0*
0*
*

{-

PREM [sl ijeva na desnoj

PREM (za Dill

1 pv q
2 p
3 qv P
4 q
5 qvp
6 qvp
7 (p v ql [ q v pl
8

2 TAN
PREM (za Dill
4 TAN
1 , 2-3 , 4-5 DIL
1 -6 DI
[prvo je uspjeloj
PREM [zdesna na lijevol

qvp

S l i n o,
8- 1 3 DI
[drugo je u spje l o j

1 4 (q v pl (p v qJ
1 5 [ [p v qJ (q v pl l
1\ [ [q v pJ [p v ql l
1 6 [ P V qJ H [q V pJ

Dokai mo [p (p 1\ ql]
*
**
**
-l>

p [p 1\ q)
p
p l\ q
q
pq
[p [p 1\ qJ l [p q)

p q
p
q

QEO

(p q)

1
2
3
4
5
6

60

7 , 1 4 ADJ
1 5 DEF H

(apsorpcija)

PREM
PREM
1 , 2 MP
3 SIMP

2-4 DI
1 -5 DI
[prvo je uspj el a l
PREM [slijeva na desnoj
PREM
7 , 8 MP

Naela izvoenja .
**
*

1 0 p /\ q
1 1 p [p /\ qJ
1 2 (p qJ lp (p /\ q) [
1 3 { lp (p /\ q) [ (p

8 , 9 ADJ
8- 1 0 [I I

7 - 1 1 DI

(drugo je uspjeloj

q) }
6 , 1 2 ADJ

/\ { (p /\ qJ l p (p /\ q) l }
1 4 lp (p /\ q) [ f-+ ( p

1 3 D EF f-+

q)

QEO

Koraci

13

14

mogu se staviti u jedan :

1 3 ' lp (p /\ q) I f-+ (p q)

6 , 1 2 ADJ, DEF f-+

QEO

Ta dva dokaza po i m p l i kaciji koja ine dokaz ekvivalentnosti

ponekad su slini, kao u prvom prikazanom sluaju. ee su posve
nesl i n i . U podsjetn iku u z ovo poglavlje dat u popis ekvivalent
nosti koje se mogu koristiti kod zamjene, od koj i h su neke
dokazane u tekstu , a neke su ostavljene itatelju kao zadaci.
Treba pri m ijetiti da se pravi lo ZAM, kao i DN, razl ikuje od dru
gih pravi la izvoenja utoliko to n ije usmjereno: ako korak 7 neke
ded u kcije slijedi iz koraka 3 iste dedu kcije po pravi l u ZAM, korak
3 (i njegovo ponavljanje) slijedi i iz koraka 7. I ekvivalentnost se od
drugih teorema razli kuje na isti nai n : obrat l ijeve i desne strane
glavnog vezn i ka 'f-+' u valjanoj ekvivalentnosti ne m ijenja tu ekvi
valentnost. Iskaz izveden iz drugog iskaza po pravi l u ZAM ne samo
da iz njega slijedi ; on i govore jedno te isto.
G nekim se ekvivalentnostima - na primjer, kom utativnosti, kon
trapoziciji i De Morganovim zakonima - u l iteraturi esto govori kao
o "pravilima" koja valja razlikovati od pravila izvoenja kao to su
SIMPlifikacija i l i TANjenje samo utoliko to n isu usmjerena. Ja u ja
sno odvajati takve ekvivalentnosti od pravila izvodenja i tretirat u i h
ne kao procedu ralna pravila nego kao iskaze, kao teoreme koje tek
treba dokazati dedukcijom (ili drugim metodama) i kao takve po po
trebi koristiti - odnosno, koristiti ih po potrebi i dokazati sa strane.
Pri u potrebi tih ekvivalentnosti treba se pozvati na pravi lo izvo
enja ZAMjena.
61

Logika

LANAC: Od dvije ( i l i vie) i m p l i kacija kod

kojih je konsekvens jedne i m pl i kacije
antecedens sljedee, kao kon kluzija s l ijedi
i m p l i kacija koja prvi antecedens ima za svoj
antecedens a posljednji konsekvens za svoj

etiri pomona
prav i l a

konsekvens.
Stoga .
p q
q r

:. p r

LANAC

p q
q r
rs

:. p s

LANAC itd.

Ispravnost postu pka ve smo pokazal i , u objanjenju nael a

dokaza po i m p l i kaciji .
Uspjena ded u kcija pravila poi nje od pre m isa koje s e uzima
za primjer, sve zajedno, i oznaava jednom zvjezdicom, a zavrava
tipinom konkl uzijom koju takoer oznaavamo jednom zvjezdi
com . Jasno, u slin i m sluajevima provode se sl ine dedu kcije. Kad
napravimo jednu takvu dedukciju, naui li smo da se to moe uini
ti i kako to uin iti pa vie nee biti potrebno sve raditi iznova.
Pri utvrivanju pomonog pravila treba koristiti samo osnovna
pravi la izvoenja.

Modus tollens (MT): Iz i m p l i kacije, uzete zajedno s negacijom

njezina konsekvensa, sl ijed i negacija antecedensa.
Stoga,
pq
-q

:. - p

MT

NeKONjunkcija: Iz negacije konjun kcije, uzete zajedno s jed

nom njezinom sastavn icom, slijedi negacija njezina drugog
konju n kta ( i l i ostatak konju n kcije).
62

Naela izvoenjil

Stoga,
- (p

- (p 1\ ql
p
. .

- q

1\

q 1\ rl

NKON

. .

- (p 1\ rl

NKON

i td

EUMinacija: Iz disj u n kcije, uzete zajedno s negacijom

disj u n ktivne sastavn ice, slijedi drugi disj u n kt ( i l i ostata k

disju n kcije).
Dakle,
pv qv r
- r

pv q
- p
q

ELI M

pv q

ELI M

itd.

Na sljedei m se stran icama na lazi popis naela

izvoenja; nekoliko biljeaka o sistemu zvjezd i
ca, o potenom praenju odbae n i h prem isa i
o upotrebi zagrada; zati m popis teorema i ekvi
valentnosti koji se mogu koristiti u dedukcijama.
Ti bi podsjetn ici trebal i biti od koristi pri rjeavanju problema.

Podsjetn i k uz
p rvo p oglavlje

Pravila izvoenja, prvo poglavlje

Modus ponens (MP) : Iz i m p l i kacije, uzete zajedno s

antecedensom, njezin konsekvens slijedi kao konkl uzija.

63

Logika

Primjer:
p q
p

---

MP

:.

Dokaz po implikaciji (DI): Iz ispravnog izvoda konkluzije iz

premise (i l i skupa prem isa) kao odgovarajua i m p l i kacija sli
jedi sum arna kon kluzija: ako prem ise onda konkluzija.
Pri mjeri :
*

q
.

DI

p q

(p /\ qJ

. .

DI

SIMPl ifikacija: I z konj u nkcije slijedi svaka njez i na konjun ktivna

sastavn ica.
Primjeri:

:. p

:. q

SIMP

p /\ q /\ r
S I MP

SIMP

ADJunkcija: Iz iskaza koji su u igri u bilo kojem d ijelu dedukci

je, kao kon kl uzija slijedi njihova konj u n kcija.
Pri mjeri :
p
q

ADJ

p
q
r

:. r /\ p 1\ q
64

ADJ

Naela izvoenja .
REDuctio ad absurdum: Ispravan izvod izravnog proturjeja iz

premise povlai negaciju te premise.

Primjer:

...

...
..

q /\

RED

Dvostruka negacija (DN) : Iskaz i njegova dvostruka negacija

mogu se meusobno zamijeniti, i kao koraci u dedukciji i
kao sastavnice tih koraka.

DILema: Za dan u disjunkcij u, ako se za svaki njezin disjunkt

odvojenom dedukcijom lema pokazalo da vodi istoj kon
kluziji, ta konkluzija slijedi iz disju n kcije.

L
L
L
L
L

...
...
...
...
...

PREM

* 1 pv q

PREM

5
6

. ... 1 2 r

... 7 q
... 8
... 9
... 1 0
... 1 1 r

1 , 2-6, 7-1 1

PREM

DIL

TANjenje: Disjunkcija slijedi iz bilo koje svoje disjun ktivne

sastavn ice.
Primjeri :
p
:. p v q

TAN

:. p v q TAN

pvq

:. p v r v q TAN

65

Logika
PONOVI : U n u tar ded u kcije uvijek je legiti mno PO NOViti

prem isu koje je jo uvijek u igri, ili korak u dokazu ije su

premise jo uvijek u igri .
Time zavravamo popis devet osnovni h nae la zaklj uivanja.
TEOREM: Svaku i n stancij u ve utvrenog teorema moe se

uvesti kao korak u dokazu u bilo kojem dijelu ded u kcije.

Korite n i teorem treba citi rati, pri mjerom ili imeno m .

ZAMjena: B i l o koja dva iskaza z a koje j e pokazano da su ekvi

valentni, ili izvedivi jedan iz d rugog, mogu se meusobno
zam ijen iti, bilo kao koraci u dokazu i l i kao sastavn ice koraka
u dokazu.
Korite n u ekvivalentnost treba citirati , bilo pri mjerom bilo po
imenu.
Popis eti ri pomona naela zakljuivanja nalazi se na posljed njim
stranicama poglavlja pa ih ovdje ne treba ponavljati; to su : LANAC,
MT, N KON i E L I M .

Deklaracija na pakiranju
(po analogiji sa sta ndard n i m a deklaracijama n a paki ranju
koje se provode u ljekarnama i trgovi nama)
Pri u potrebi naela dokaza po i m p l i kaciji, sumarna je kon kl uzija
i m p l i kacija iji je antecedens (zapravo) posljednja uzeta premisa,
a konsekvens (zapravo) kon k l uzija izvedena iz te prem ise u ko n
tekstu dedu kcije. Tvrdnju da ta i m p l i kacija stoji u tom kontekstu
opravdava pod dokaz koji poinje od te prem ise i dovodi do te kon
kluzije; poddokaz se mora istinito izvijestiti u navodu desno od re
levantnog koraka. Poddokaz se sum i ra i ostavlja po strani, a njegove
se premise odbacuju .
Taj zahtjev za ton i m navoenjem vrijed i i kod odbacivanja
prem isa u red uctio ad absurd u m i d i lemi . Iskuenje krivog n avo
enja osobito je snano kod dokaza reductiom, gdje i rezultati po66

Naela izvoenja .

grenog navoenja osobito zastranjuju. Dokaz red uctiom pokazuje

da je prem isa od koje se polazi neisti n ita; on ne jami neistin itost
n ijednog drugog koraka i n ijedne druge premise .
o

sistemu zvjezdica

Kod svakog je zakljuka vano jasno imati na u m u to se pretpo

stavlja, to jest, koje su premise u svakom trenutku u igri. Sistem zvje
zdica koji smo koristili trebao bismo olakati tu vrstu knjigovodstva.
Zvjezd ica oznaava uvoenje pretpostavke, i l i premise, bilo na po
etku dedukcije i l i kasn ije, i ponavlja se u svakom sljedeem koraku
dedu kcije sve dok prem isa ne bude odbaena (ili, u posebnom slu
aj u dileme, dok se premisa ne ostavi po strani); kad se premisa od
baci, zvjezd ica se isputa. Sve dok se zvjezdica povezana s n ekom
premisom pojavljuje u koraku dokaza, za tu se premisu kae da je
u igri.
Kad se dvije i l i vie premisa uzi ma zajedno, oznaavaju se
vitiastom zagradom ({) i jednom zvjezd icom (obino na poetku
dedu kcije) i tada se premise shvaa kao nji hovu konjunkciju . Ako
ih, dakle, odbacimo, moramo ih odbaciti odjednom, zajedno: nj i
hova sumarna konkluzija, i l i odgovarajua implikacija, imat e kon
j u n kciju ti h premisa kao svoj antecedens.
U d i l e m i ( i tri /em i, itd . ), slovo (L, D, S, itd . ) povezano s pre m i
som (sastavn icom disjun kcije) s e treti ra kao zvjezdica, i takoer
u kazuje na to da je s n j i m e povezana prem isa u igri u svakom ko
raku gdje se pojavljuje takvo slovo-zvjezdica. Isto vrijedi i za lem u .
A l i kad doemo d o traene konkl uzije, slovo-zvjezdicu ostavljamo
po stran i (nije da ga posve isputamo) i na njezino mjesto, za drugi
disj u n kt uzet kao prem isu, u pisujemo drugo slovo. Ta slova treba
ju pomoi dokazivau (i onome tko dokaz ita) da leme dri odvo
jenima i oteava (nedoputeno) "prebacivanje" iz jedne u drugu.
Tek kad se svaki disj unkt izvorne disj u n kcije uzme kao premisa, i
kad svaki polui eljenu kon kluziju, tada se sve te pomone pre
m ise mogu zajedno odbaciti, a sva slova-zvjezdice ispustiti .

67

LDgika

Dedukcija koja zavrava s jednom zvjezdicom u konkluziji kae

da ta konkluzija slijedi iz prem ise (prem isa) od koj i h je dedu kcija
krenula. Takva dedukcija jest uspjena i n otacija "QED" je na mje
stu .
Uspjena s e dedukcija uvijek moe nastaviti, ako to el imo, ka
ko bi dokazom po implikaciji polui la i m plikaciju bez zvjezdi ca, tj .
teorem . I zostanak zvjezdica u koraku valjane dedu kcije pokazuje
da je taj kora k teorem (teorem logi ke iskaza je tautologija ) .
Dedu kcija koja zavrava s dvije ili vie zvjezd ica kae nam da
njezin posljednji korak sl ijedi iz svi h oni h premisa (zajedno) s koji
ma su zvjezdice povezane; te su premise i dalje u igri i dedu kcija
je nepotpuna ili neuspjena. Notacija "QED" dakle ne bi bila na
mjestu .
Budui da sistem zvjezdica registri ra uzimanje i odbacivanje
prem isa i tako vizualno pojanjava koje su pre m ise u igri, a koje
nisu, pogreka nedoputenog ponavljanja moe se izbjei ako se du
na pozornost prida zvjezdicama. Korak u dokazu ne sm ije se po
noviti n iti na drugi nain koristiti - za modus ponens, adj u n kciju,
itd . - ako on (kada je taj korak sam premisa) ili njegova premisa n isu
i dalje u igri, to jest ako korak u kojemu ga koristimo ne nosi barem
one zvjezdice koje je nosio citi ran i korak.
o

zagradama

Zagrade se koriste zbog gru piranja; one nam kau da o onome to

se nalazi u nutar nj i h razm iljamo kao paketu , kao cje l i n i . One su
potrebne zato da otklone vieznanost. Kad za to nema opasnos
ti, zagrade nam ne trebaj u .
Budui da je '(p A q ) A r' ekvival entno s ' p A (q A r) ' , a '(p v q )
v r' sa 'p v (q v r) ', zagrade u tim sluajevima n isu potrebne;
moemo ih ispustiti i pisati 'p A q A r', odnosno 'p v q v r'. U
nizovi m a slova jednol iko povezan i h s 'A' (i) i l i IV' (ii i), zagrade n isu
potrebne.
Zagrade, meutimi jesu potrebne uvijek kad se ponavlja strelica
za Iakoi. 'p q r' je posve besm isleno, jer '(p q ) r ' znai
neto sasvim d rugo od 'p (q rl'. A 'p q r ' ne znai "ako
68

Naela izvoenja .
p onda q i ako q onda r" po krivoj analogi j i s 'x < y < z' u algebri i
s ' 2 < 4 < 9' u aritmetici . 'p q r' je obina gramatika greka .

Zagrade su, osim toga, uvijek potrebne kod mjeovitih vez n i

ka. " I i emo u kino a k o b u d e kii lo, i i i emo na veeru" po
znaenju se razl ikuje od "Ako bude kiilo, ii emo u kino i na
veeru". U obinom jeziku tu razli ku ponekad stvara poredak rijei
u reen ici, ponekad "teleskopiranje" i l i neko d rugo sredstvo; kod
simbola razliku u znaenju stva raju razl i ke u zagradama :
(k fl

1\

za razli ku od k (f 1\ v)

Vieznano 'k f 1\ v ' , kao i 'p q r' n i kad n ije doputeno

i s matra se loe oblikovanim, n egramatiki m . I sto vrijedi i za 'p 1\
q V r'.
Bez zagrada, znak '-' za "ne" vrijedi samo za jedno jed i no
slovo koje iza njega slijedi ; sa zagradama, vrijedi za itavu gru pu
(sloenu reenicu) koja neposredno slijed i . Bud ui da
p ' jed
'
noznano znai ' - ( p) zagrade tu n isu potrebne.
Pri form aliziranj u sloenih reenica zagrad e koje u kazuju n a
gru piranje s u potrebne u svi m osta l i m sluajevima. Nepotrebne
zagrade su povremeno gnjavaa, a l i n isu greka. Zagrade koje ne
dostaj u i stvaraj u vieznanost jesu greka.
U cijeloj knj izi koristi m uglate zagrade za iskaze koje ve imaju
zagrade, a povremeno i vitiaste zagrade za i skaze koje ve imaj u
uglate zagrade. Ta praksa olakava itanje, a l i n ije rije o nekom
naelu .
,_-

prezentaciji dedukcija

Pri prezentaciji dedu kcija dobro je odmah na poetku pojasniti to

se e l i pokazati .

to i to {premise, ako ih imal

Dokaimo: tako i tako (traena konkluzija)

Zadano :

Ako je problem postavljen u obinom j eziku, prvo treba defi n i

rati kratice, uvoenjem pojed i n i h slova abecede u mjesto reeni
ca (npr. neka k
kii) i pritom paziti da se isto slovo ne iskoristi vie
=

&9

Logika

puta (ako 'k' koristi mo za "kii", ne moemo imati 'k' i za " Ronald
nosi kabanicu " ) . Zati m moemo prikazati struktu ru zakljuka ( i l i
teorema) te zam ijen iti ponekad vieznane i l i nezgrapne izraze obi
nog jezi ku jed noznan i m si m bol iki m veznicima logi ke sudova.
Dedu kcija polazi od premise i l i dvije, tri prem ise uzete zajed
no, oznaene jednom zvjezd icom (slijeva), i l i od teorema, bez
zvjezdica. Korake dedukcije brojimo slijedno. S desne strane svakog
koraka citi ramo opravdanje, i l i garanciju, za taj korak.
Kad se koriste kao opravdanje, naela TEO REM i PREMisa ne
trebaju d rugi h citata. Meutim, povremeno je korisno spomen uti
teorem po imenu i l i ga ispisati . Na prim jer:
1 (s wl v - (s wl

TED REM (iskljuenje treegl

ili
* 7

[r v sl

[a

(r v sl ]

TEOREM lp [ q p) ]

Pri uzimanju prem ise dobro je ukazati na svrh u uzimanja ba te

prem ise : "Dokaimo" to i to, i l i "zbog D I Leme" i l i "zbog REDuc
tia",
Ako opravdanje za odreeni korak n ije n i PREM ni TEO REM, mora
se citirati neki raniji korak ( i l i koraci, i l i poddokaz), DN, ZAM,
PONOVI, SIMp, i TAN koriste samo jedan korak; MP, MT, N KO N
i ELIM koriste p o dva; a ADJ i LANAC koriste p o dva i l i vie, Oprav
danje za svaki korak treba do kraja pojasniti odakle taj korak i
p rema kojem p ravi l u . Na primjer:
*
*
*

3 w l\ s
5 sv r

10
(s
11 - g
-

3 SIMP

4 s

4 TAN

1\

gl

1 0, 4

N KON

Naela izvoilenja

Kod koritenja ZAMjene, citira se samo jedan raniji korak: korak

u kojemu se dogaa zamjena. Citi ran i i opravdani korak moraju se
tono podudarati, osi m u za m i jenjenom d ijel u . Dobro je citi rati i
koritene ekvivalentnosti , po imenu, ako je mogue . I ako se ekvi
valentnosti koriste kao teoremi, pravilo ZAMjene ne treba brkati s
pravilom T EO REM. Kod ZAM mora se citi rati prethod n i korak u
dokazu ; kod TEO REM to n ije potrebno.
Kad god citiramo neki korak u dokazu, moramo paziti da pro
vjerim o je li taj korak u igri (vidi podsjetn i k o sistemu zvjezd ica).
Kad koristi mo DILemu, moramo dobro paziti na odvoje nost lema,
bez pogrenih preskakanja. Evo jednog primjera dileme:
*

L
L
L
l
L

*
*
*

*
*

2
3
4
5
6

1 p v q PREM

PREM

D
D

D
D
D

12 r

1 , 2-6 , 7 - 1 1

7 q
8
*
9
* 10
*
11 r
*

PREM

DIL
QED

Premise lema moraju se pod udarati - i to iscrpno - s d isju n k

tivni m sastavn icama disj u nkcije. U lem i D ne smije se citi rati
n ijedan korak leme L, i obratno. U kon kluziji dokaza dileme, citi
ra se disjunkcija i sve leme. Kon kluzija nosi onoliko zvjezd ica koliko
i h je i m ala i disjunkcija, to odraava i njenicu da n ismo odbaci l i
disj u n kciju, a premise lema jesmo.
Pri odbacivanju premise (bilo u DI, DILemi ili REDucti u) ne citi
ra se korak u dokazu, nego poddokaz i l i lema; to se pojanjava
pisanjem crtice u mjesto zareza, '4, 9' kod ADl i l i MP znai "koraci
4 i 9 " ; '4-9 ' od nosi se na pod dokaz koj i poinje korakom 4 kao
prem;som i zavrava korakom 9 .
Citat danog koraka n e sm ije u sebi imati prethodn i h koraka iz
koj i h smo izvel i citi rane korake (te informacije daje sistem zvjez11

Logika

dica), a ni drugi h koraka koj i bi neto sugerira l i o citira n i m koraci

ma (kao to j e disjunkcija koja slui kao osnova z a lemu) n iti korake
koji, ini se, motivi raju poduzeti korak. Evo jedne este notacijske
greke :
*

1 [p v q) r
2p

PREM

Dokaimo: r
*

3pv q

4 r

1 , 2 TAN [pogreno)
1 , 3 MP

Korak 1 se nije smio citi rati u koraku 4 (ostatak te male dedu kcije
je naravno ispravan).
Opravdanje - temelj i l i razlog za neko vjerovanje - treba jasno
razli kovati od motivacije - svrhe nekog postu panja - a pojedine
korake u izvoenju treba jasno razlikovati od ope pozadine ili kon
teksta. Na korak 3 , p v q, izveden je tanje njem prem ise 2, p, i to
samo nje; stoga bi citat trebao glasiti ' 2 TAN ' . Svrha poduzimanja
koraka 3 je mogun ost koritenja premise 2 u koraku 4 ; prem isa
1 tu " i nspirira" korak 3, a l i ga ne opravdava.
Notacija 'QED' ("quod erat demonstrandum " i l i "posao obav
Ijen") oznaava kraj uspjene ded u kcije. Ako je namjera bila po
kazati valjanost nekog zaklj uka, posljednji korak dedukcije bi tre
bao biti kon kl uzija toga zakljuka, s jednom zvjezdicom koja
oznaava ovisnost konkluzije o prem isama zakljuka (koje nose je
d n u zvjezdicu). Ako je namjera bila utvrivanje teorema, teorem
se treba pojaviti bez zvjezd ica, u kazujui na to da su sve premise
odbaene.

Teoremi
Svaka ispravno konstru i rana instancija teorema moe se uvesti kao
korak u dokazu u bilo kojoj fazi dedukcije. Dedu kcija u kojoj se
u sve prem ise odbaene i koja u skladu s ti me zavrava kon kluzi72

Naela izvoenja .

jom koja ne nosi zvjezdice, izvjetava da je njezina konk luzija teo

rem . Primjeri teorem a su :
pp

[zakon identiteta)

p -- p

(dvostruka negacija)

-- p p

(dvostruka negacija )

- (p

(neproturjenostl

1\

- pl

p [ q p)
- p (p q)
(p

1\

- p) q

(p

1\

ql q

p [p v ql
(p rl [ (p

1\

ql rl

[p rl [ p [ q v rI J
pv - p

(iskljuenje treeg )

Dokazi za neke od ti h teorema i ekvivalencija koji sl ijede dani

su u tekstu ili su zadan i kao p roblemi i ostavljen i itatelj u . itatelj
ih moe sabrati i koristiti vlastiti pomon i popis takvih teorema. Pri
koritenju nekog teorema dobro je i m ati n a umu njegov dokaz;
koritenje teorema je pokrata koja se uvijek moe zamijen iti deduk
cijom u kontekstu .
o ekvivalenciji i ekvivalentnosti

Ekvivalencija, iskaz oblika:

t o i to a k o i s a m o a k o tako i tako

ili
p q

defin i ra se kao konj u n kcija dvije i m pl i kacije:

to i to a ko tako i tako

13

Logika

to i to samo ako tako i tako

Stoga,
(p B ql

def [ (p ql " ( q p) ]

DEF B

Ekvivalentnost se defin i ra kao valjanost ekvivalencije. Dvije iskazne

forme - pa tako i dva iskaza ekvivalentne su ako je kao teorem
utvrdeno da meu njima vrijedi ekvivalencija. Za to su potrebne
dvije dedu kcije, po jedna u sva kom smjeru, ime se utvruj u dvije
i m pl i kacije koje se zati m spajaju . Ako je prikladno, takvu se ekvi
valentnost m oe citi rati kao korak u dokaz u . Na pri mjer,
-

3 [ (r " sl wl

[ (r " sl v w) ]

TEO R EM (AK OJ

Naelo ZAMjene ovlauje nas da, u svi m nama zan i m l j ivim

konteksti ma, zam ijen i ma b i lo koja dva iskaza za koje se pokaza
lo da su ekvivalentn i. Na primjer (da iskoristi mo istu ekvivalentnost),
ovo bi moglo posluiti kao korak u dokazu :
*
*

4 q (s tl
5 q ( s v tl

4 ZAM (AKOJ

Citat 'AKO' i u jed nom i u drugom sl uaju koristan je itatelju,

ali n ije nua n .

Ekvivalentnosti koje se koriste pri ZAMjen i

Apsorpcija: [ p (p " ql l B (p ql
Eksportacija : [ (p " ql rl B [p ( q r) ]
Kontra pozicija: (p ql B (- q - pl
(p - ql B (q - pl
Komutativnost: (p " ql B ( q " pl
(p v ql B ( q v pl
74

Naela izvoenja .

Asocijativnost:

lp " ( q " rl ) Hp " ql " rl

!p v I q v r) ] l ip v q) v rl

Redundantnost: [p " pl p
(p v pl p

AKO : (P q) ( - p

q)

AKKO : { p ql H r - p - ql
(p ql H [{ p " qJ v ( - P A - qJ l

Distribucija : [p " Cq v rH B [ Cp " qJ

lp

I q " rl )

Cp " rl )

[ (p v ql " lp v rl l

lp ( q " rl l [ [p ql " Cp rH

(q v rH
v qJ rl

[p
[ [p

[ (p " q)

Problem i
uz

prvo

poglavlje

q) v (p rH
( [ p rl " (q rH
rl ( [ p rl v I q rl l
[ (p

Predlaem da nakon to prouite prva etiri na

ela izvoe n j a (za '' i ' ,, , str. 20-4 1 ), napra

'

vite sljedee

dedukcije:

u dijelu I , p ro b l e m 1 ;

u dijelu I I , probleme 1 - 5 .

Zati m, kad se u v e d u naela za negaciju (str. 4 2-47), trebalo bi

napraviti sljedee zadatke :
u d i j e l u I , problem e 2 i 3 ;
u dije l u / I , pr o b l e m e 6-9 .
Kad se uved u naela za " i l i " (str. 48-52), tre balo bi na p raviti sljedee
zadatke :
u dij e l u I I , p ro ble m e 1 0- 1 3 ;

N a k o n to se uvedu pravi l a TEOREM (str. 5 2 - 5 5 ) i ZAMjena ( str. 5 9-61 l, treba n a p rav iti s ljed ee zadatke :
u dijelu l, p ro b l e m 4 ;
u d ij el u I I , p r ob l e m e 1 4- 1 6 .
75

Logika

Konano, prije no prijeemo na drugo poglavlje, treba napraviti dio

dijela I I I, barem prvi primjer; tj. dedukciju ekvivalentnosti zvane
"eksportacija". Ostatak dijela I I I moe priekati do, recimo, treeg
poglavlja.

I.

Evo popisa zakljuaka-primjera koji ilustriraju etiri pomona

pravila izvoenja koja su dana na posljednjim stranicama
ovog poglavlja. U svakom zadatku si definirajte kratice i na
znaite strukturu zakljuka. Zatim deducirajte konkluziju iz
zadanih premisa, uzetih zajedno. Koristite samo tih devet
osnovnih pravila izvoenja.
1.

pravilo LANAC
Ako bude snijeilo nosit u kaljae.
Dobit u uljeve ako budem nosio kaljae.
Ako dobijem uljeve, boljet e me noge.
Dakle, ako bude snijei lo boljet e me noge.

2.

Modus tollens (MT)

Ako je juer bila nedjelja, danas je ponedjeljak.
Danas nije ponedjeljak.
Dakle, juer nije bila nedjelja.

3. NeKONjunkcija

Nije sluaj da smo u Parizu i da ovdje svatko govori ruski.

Ovdje svi govore ruski.
Dakle, nismo u Parizu.

4. E Li Minacija

Ova knjiga govori o biologiji ili o geologiji.

Ova knjiga ne govori o biologiji.
Dakle, ova knjiga govori o geologiji.

(Mali savjet: Jedan od naina da se napravi ova dedukcija

je taj da se koristi teorem i pozove, osim na devet
osnovnih pravila, i na pravilo TEOREM. Napravite deduk
ciju a zatim odvojeno, sa strane, deducirajte teorem. Taj
e vam postupak pokazati kako moete izmijeniti deduk
ciju bez pravila TEOREM: u nekoj duljoj dedukciji, umje76

Naela izvoenja .

sto samog teorema, koristite metodu kojom ste deducira l i

teorem. Taj je teorem i onako samo pokrata.)
I I . Dedu kcijom pokaite da su svi sljedei zakljuci valjan i .

Kratice defi n i rajte eksplicitno.

1 . Ako Alice ode i u trgovi n u i kod mesara, dobit e sve to

treba.
Alice e ii kod mesara ako ode u trgovin u .
Dakle, ako Al ice ode u trgovinu, dobit e sve to treba.
2. Ako John donese salatu, Henry e imati dobar ruak.
Dakle, ako Mary donese savijau, a John don ese salatu ,
H enry e imati dobar ruak.
3 . Ako Ma ry donese savijau , a John donese salatu, H e n ry

e imati dobar ruak.

Mary p l a n i ra don ijeti savijau .
Dakle, ako John donese sa latu, Henry e i m ati dobar
ruak.
4.

Mary donosi savijau, a ako John donese salatu, Henry e

imati dobar ruak.
Dakle, ako John donese salatu, Mary e donijeti savijau i
Joh n e imati dobar ruak.

5. Ako Mary ode u trgovinu na povratku s posla, za vee ru

emo imati okoladn u tort u .
Mary e i i u trgovi n u ako ne bude kasn i la.
Ona nee kasn iti ako autobus br. 5 bude vozio.
Dakle, ako autobus br. 5 bude vozio, za veeru emo
imati okoladn u tortu .
6. Henry e ii na pl ivanje ako bude l ijepo vrijeme.

H enry nee ii na plivanje ako ostane dokasna u u redu .

Dakle, a k o b u d e l ijepo vrije me, He n ry nee ostati doka
sna u u redu .
7.

Ako Kleant lae bogovi ga kanjavaju i o n pati .

Ako Kleant l ae ljudi ga nagrauju i on ne pati .
Dakle, Kleant ne lae.

11

Logika

8. Ako Alice ne ode u trgov i n u i kod m esara nee i m ati sve

to treba.
Ako Al ice ode u trgovi n u n ee ii kod m esara.
Dakle, Alice n ee i m ati sve to treba .
9 . Ako n e m isl i m , m i sl i m .

Dakle, m i sl i m .
( Descartes j e , u obranu te premise, smatrao, kad b i tvrd io
da ne misli, da bi njegova tvrdnja pokazala da jest m islio.
Vaa e dedu kcija pokazati da je gornj i za kljuak va ljan .
Ako, dakle, su m njate u izvjesnost n jegove kon kl uzije, tre
bate posum njati u njegovu prem isu . )
1 0 . Ako Mary donese savijau i l i Joh n donese salatu , H e n ry
e i m ati dobar rua k.
Dakle, ako John donese sa latu, Henry e i m ati dobar
ruak.
1 1 . Ako Kleant lae bogovi ga kanjavaju i o n pati .
Ako Kleant govori isti n u ljudi ga kanjavaju i on pati .
Kl eant i l i lae i l i govori isti n u .
Dakle, Kleant pat i .
1 2 . Ako Kleant lae bogovi ga kanjavaj u i on pati .
Ako Kleant govori isti n u ljudi ga kanjavaju i on pati .
Kleant i l i lae i l i govori isti n u .
Dakle, i l i bogovi kanjavaju Kleanta i l i g a kanjavaju l j u d i .
1 3 . A l ice e ii i l i u trgovin u i l i kod mesara, i l i e p a k ii u
k i n o s Mary.
Ako Al ice ode kod mesa ra n ee i mati m l ijeka.
Ako bude i mala m esa nee ii u trgovi n u .
Ako ona i Mary odu u k i n o, Al ice n ee k u p iti n i m esa n i
m l ijeka.
Dakle, Al ice nee i m ati mesa ili nee i m ati m l ijeka.
1 4 . Ako se Mary kan i upisati i l i n a Francuski i l i n a Kom para
tivn u knjievn ost, morat e poloiti ispit iz fra ncuskog .
Mary ne moe poloiti ispit iz francuskog .
18

NiIelil

izvoenja .

Dakle, ne moe se u pisati na Kom parativn u knjievnost

1 5 . ldemo na utakmicu i l i u kino.
Ako bude po Al icinom, neemo ii na utakm icu .
Ako bude po Caroli n i nom, nee mo ii u kino.
Dakle, i l i Alice ili Caroline n ee dobiti ono to el i .
1 6. Raspravljajui o koritenju zakona i sklj uenja treeg, ko

risti l i smo c

- c kao opravdanje sljedeeg zakljuka :

Ako odem u kolu, neu nauiti nita .

Ako ne odem u kolu, neu nauiti nita .
Dakle, neu nauiti nit a .

0 -'> n
- o--'> n
-..

Napravite ded u kciju tog zakljuka a da se ne koristite zakonom

iskljuenja treeg . Jedna od moguih strategija je reductio.
I I I . Utvrdite sljedee ekvivalentnosti ded u kcijo m . la sva ku e

trebati po dvije ded u kcije - slijeva na desno i zdesna na l ije

vo - i konano adj u n kcija i kOritenje defi n i cije znaka ' ' .
Primjere takvih dedukcija nai ete u raspravi o pravi l u
ZAMjene s kraja ovog poglavlja. Koristite samo devet
osnovn i h pravila izvoenja, i, ako bude potrebno, pravilo
ZAMjen e, uz ij u ete pomo moi nadograd iti ve naprav
ljen posao.
la svaku dajte i neki primjer u obinom jezi ku. la eksportaciju
jedan takav primjer bi bio: "Ako plati m naknadu i proem na
ispitu, dobit u vozaku dozvol u" ekvivalentno je s /IAko pla
tim naknadu onda u dobiti vozaku dozvol u ako proe m na
ispitu " .
1 . Eksportacija:
2. Kontrapozicija :
3. Akko :

[ [p A ql -'> rl B [ P -'> ( q -'> rl ]

(p -'> ql (- q -'> - pl
[p B ql ( - P B - ql

19

Logika

Tri e kvivale ntnosti za distri bucij u :

4 . [p 1\ ( q v rl l H [ ( P I\ q) V ( p 1\ r) ]
5. [ P ( q l\ rl l H [ ( P q) 1\ ( P rl l
6. [ (p v q) rl H [ (p rl 1\ ( q r) ]
7.

Iz zadanog p rvog pravila distri bu cije (problem 4 ) , izravn o s l i

j e d i sljedea ekvivalentnost:
[ p 1\ ( q v - q) ] H [ (p 1\ q)

(p

1\

q) ]

O bj asnite kako.

Na kraj u , pokaite zasebno da je lijeva form u l a : 'p 1\ (q

1\ q) v (p 1\
koer e kvivalentn a s 'p' . Moete koristiti teorem .

ekvivalentna s 'p ' i da. je desna form u l a : '(p

80

q)'

q ) ' ta

2.

poglavlje

I sti nos ne tab l i ce i stab la

U posljednjem s m o poglavlj u vidjel i s k u p pravila izvoenja n a

osnovu kojih se mogu konstru irati valjan i zakljuci . Ako je i z sku pa
prem isa mogue postupno, na osnovu pravi la izvesti konkl uziju ,
o n d a to pokazuje da j e zakljuak o d t i h prem isa do te konkl uzije
valjan . Ako, s druge strane, vid imo zakljuak i pitamo se je li valjan,
ta nam pravila ne moraju biti od velike koristi . Ako zakljuak "izgle
dali va ljano i moemo lako pronai njegov izvod, od l ino. I opet,
ako zakljuak "izgledali nevaljano i moemo lako nai protuprimjer
- situ aciju u kojoj bi prem ise bile istin ite a konkl uzija neistin ita opet dobro : pravila nam n isu bila od pomoi, al i smo utvrd i l i da
je zakljuak n evaljan . Pretpostavi mo, meutim , da pokuamo na
praviti izvod i to nam ne uspije; tada ne znamo nita. Moda je za
kljuak valjan, ali n ismo i m a l i dovoljno sree i l i pam eti i l i uporno
sti da to pokaemo; moda je zakljuak nevaljan i okuali smo se
u zadai koju je nemogue obaviti . Ne znamo.
Kada, dakle, ne treba mo pokazati da je zakljuak valjan , nego
otkriti je li valjan i l i n ije, m oramo uin iti neto drugo. Razvit emo
postupak ispitivanja. Odmah na poetku prim ijeti mo da svaki takav
postupak ispitivanja mora u sebi imati barem sustavn i postu pak za
otkrivanje protupri mjera, ako postoje .
Poet emo s popisom i novim opisom istinosnofun kcijski h
vez n i ka o koj i ma s m o ve raspravlja l i : , /\ , , v i B , kojima se
grade sloe n i iskazi od drugih iskaza. Iskaz moe biti istin it ili neis-

81

Logika

ti n it. Ako je iskaz istin it, njegova je istinosna vrijednost isti na; ako
je neisti n it, istinosna vrijednost mu je neisti na.
Sloeni iskaz - ili vezn ik koj i m je izgraen - je istinosnofunkci
jski ako je njegova istinosna vrijednost fun kcija istinosn ih vrijednosti
njegovih sastavn ica, ako je dakle da bismo neupitno odred i l i je l i
itav sloeni iskaz istinit i l i neistin it dostatno neupitno odrediti isti n i
tost n jegovi h sastavnica. To svojstvo izn i m no je korisno. Kako nam
je cilj zakljuivati pouzdano, to jest tako da uvijek uvamo istin i
tost i iz isti n iti h prem isa n i kad ne izvedemo neisti n itu kon kl uziju,
korisno je moi izraunati istinosnu vrijednost premisa i konkluzije.
A ako taj izraun moemo iskoristiti da saznamo je l i u svi m situaci
jama u koji ma su prem ise istin ite isti n ita i kon kluzija, moi em o
saznati je l i naa tvrdnja ouvala isti n itost. Nae em o zakljuke,
drugim rijeima, ispitati.
Da v i d i mo kako to fun kcio n i ra.

---- ---- ------

Pon imo s "ako", i l i J / . Prisjetimo se da nam

implikacija ne kae da li joj je antecedens istin it,
n i da l i joj je konsekvens istin it. I m p l i kacija nam
kae samo da je, ako je antecedens istin it, isti n it
i konsekvens; ona dakle iskljuuje mogunost da
je antecedens istin it, a konsekvens neistin it. Druge mogunosti nisu
iskljuene. Reci mo da je antecedens neistin it; u tom sl uaj u i m pli
kacija nam ne daje informacije o istinitosti konsekvensa; moda da,
a moda i ne. I l i recimo da je konsekvens istin it; to nam ne daje
i n formacije o isti n itosti antecedensa; moda da, a moda i ne.
S u m i rajmo ta zapaanja u sljedeoj tabl ici :

I sti n o s n e tab l i ce

82

I stinasne tablice i stabla .

Poetne mogunosti

S itu ac ij a mogua ,

za antecedens

a ko je implika cija

i kon sekvens

i stinita?

a ntecedens

konsekvens

ist i n i t

ist i nit

i stini t

neistinit

ne

n e i s tin i t

istinit

da

neistinit

n e isti nit

da

da

Ako je i m p l i kacija istin ita, mogue je da i antecedens i kon

sekvens b u d u istin iti (gornji redak) i l i d a antecedens bude neistin it
a konsekvens istinit (trei redak) i l i da i antecedens i konsekven s
budu neisti n iti (donj i redak). Jezgrovitije reeno, i l i je konsekvens
istin it (neovisno o antecedensu; gorn j i redak ili trei redak) i l i je
antecedens neisti nit (neovisno o konsekvensu ; donja dva retka) .
To je zan i m lj iva kon kluzija. Rei da "ako tako i tako, o n d a t o i
to" znai rei " i l i nije tako i trtko i l i je to i toli, i nita vie.
Ve smo pri m ijetil i (na poetku prvog poglavlja, raspravljaj ui
o naelima izvoenja za "ako") da emo kao i relevantne za na
posao ostaviti postran i sve uzrone i druge veze izmeu anteceden
sa i konsekvensa i m p l ikacijski h i skaza s kojima radimo. Te veze
obino slue da opravdaju neije uvjerenje da je i m p l i kacija i sti n i
ta pa ak i kad i h pokuamo razuvjeriti o n i i dalje radije koriste izraz
te i m p l i kacije na hrvatskom jeziku. I pak, te veze n isu d i o njezina
zn aenja, n e onaj koj i bi ona trebala prenositi .
itate lja dakle ne bi trebalo iznenaditi to logiarske i sti nosne
tab l ice za "ako" pojanjavaju m ravost informacija to i h daje i m
plikacijski iskaz: o n n a m kazuje samo to da je ili njegov konsekven s
isti n it i l i njegov antecedens n eistin it.
To zapaanje je sukladno s ekvivalentnosti AKO, navedenoj u
prvom poglavlju meu ekvivalentnostim a koje se mogu koristiti kod
zamjene, ali koja je tamo samo napola utvrena. Utvrd i mo je
ovdje. Poet emo ( rekap itu l i rajui) zdesna nal ijevo:

83

Logika

Dokaimo : (p -+ cf! H ( - P v q)
*

L
L
L
D
D
D

*
*
*
*

1
2
3
4
5
6
7
8
9

- pv q
-

- p -+ (p -+ q)
p -+ q
q
q -+ lp -+ q)
p -+ q
p -+ q
( - p v q) -+ l p -+ q)

PREM
PREM (za Dill
TEOREM
3 , 2 MP
PREM (za Dill
TEOREM
6 , 5 MP
1 , 2-4, 5-7 DIL
1 -8 DI

sada idemo na i m p l i kaciju slijeva na desno:

*
**

***
***

***
***

**
**
**

*
*

10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22

p -+ q
- ( - p v q)
p
q
- pv q
( - p v q) /\ -p
- pv q
(- p v q) /\ - - (- p v q)
- pv q
(p -+ q) -+ ( (p -+ q) H ( -

( - p v q)

( - p v q)

p v q)
P V q)

PREM
PREM (za RED)
PREM (za REDl
1 0 , 1 2 MP
1 3 , TAN
1 4, 1 1 ADJ
1 2- 1 5 RED
1 6 TAN
1 7 , 1 1 ADJ
1 1 - 1 8 RED
1 9 DN
1 0-20 DI
9 , 2 1 ADJ, DEF H
QED

(Uoite da je u poddokazima prema reductio korak 1 2 odbaen u

koraku 1 6, a korak 1 1 u koraku 1 9 . Redosl ijed u rad u je vaa n . )
Rekonstru i rajmo sada ta b l i c u za ' -+ ' u trad icionaln ijem
obliku i stinosne tabl i ce. Zatim emo konstru i rati istinosne tablice
za p reosta la etiri veznika.
AKO :

84

p -+ q

T
T
O
O

T
O
T
O

T
O
T
T

Istino sne

tablice i stabla .

pri em u T predstavlja "isti n u ", a 'O' "neisti n u " , l i pri emu nam
desn i stupac kae da "p ---+ q " ostavlja mogunost da i p i q budu
istin iti (gornj i redak), zatim mogunost da je p neistin ito, a q istini
to (trei redak), te mogunost da p bude neistin i to, a q neistin ito
(don ji redak), ali i skljuuje mogunost da p bude istinito, a q neis
tin ito (drugi redak). Ako znamo da je "p ---+ q " isti n ito, ne znamo
koje su istinosne vrijednosti njegovih sastavn ica - moguih kom
binacija je vie. S druge strane, p ---+ q e se smatrati istinitim u svim
sluajevima osi m jednog: p T i q O (drugi redak), tada je nei
stin it; i m p l ikacija je dakle istinosna fu n kcija: ako su nam poznate
istinosne vrijednosti antecedensa i konsekvensa, moemo saznati
istinosnu vrijednost sloenog iskaza 'p ---+ q ' ,
Prim ijetimo i to da ako znamo da je i m p l i kacija neistinita, pos
toji samo jedna mogunost: da je njezin antecedens istin it, a kon
sekvens neistin it (drugi redak), To opet odraava injenicu da rad i
mo s "gol im" i m plikacijama. Rei da je neka i m pl i kacija neistin ita
ne znai porei neku uzron u i l i drugu povezanost njezina ante
cedensa i konsekvensa, a ostaviti druge mogunosti otvorenima;
time se tvrdi samo to da je na djel u upravo ona jedna jed i n a mo
gunost koju i m p l i kacija zabranjuje: da j oj je antecedens istin i t, a
konsekvens neistin it.
Istinosna tabl ica za "i", ili 'A', jednostavnija je, Da bi konjunkcija
- sloe n i iskaz sastavljen s " i " kao svoji m glavn i m vezn i kom - bila
istin ita, obje (ili sve) njezine konju n ktivne sastavnice trebaju biti isti
n ite; i nae je konj u n kcija neistin i ta.
=

I:

T
O
T
O

T
O
O

Methods of Logic (New York: Holt, R i n ehart and Win

1 950" drugo izd . 1 95 9 . , tree izd . 1 9 7 2 ; etvrto izd .
Cambridge, Mass. : Harvard University Press, 1 982), u nastavku Meth
ods, koristi '.l' za n e i sti n u ; u m nogi m drugi m knj iga ma koristi se T ;
w. V. Quine, u
ston, prvo izd.

Men i s e najvie svi a ' O ' zbog pouzdan osti itanja; ' O ' n e l i i na T .

85

Logika

Prim ijetim o da su istinosne vrijed n osti p i q odreene ako je p

;\ q istinito, ali ako je neistinito, onda nisu. Ako je konju nkcija neis
ti n ita, postoje tri mogunosti : ili su obje sastavnice neisti nite (donj i
redak), i l i je jedna od njih neistinita a druga istinita. " I " je u svakom
sluaju istinosna funkcija : ako su istinosne vrijednosti konju nktivnih
sastavn ica poznate, moemo saznati i l i doznati istinosnu vrijednost
sloenog iskaza .
Istinosna tablica za "neli je opet jednostavna: ako je iskaz istin it,
njegova negacija je neistin ita; ako je iskaz n eistin it, negacija m u je
istin ita. Uoite da prihvaanje ove tvrdnje podrazum ijeva i prihva
anje naela dvostru ke negacije, DN, u kljuujui i njegovu spor
nu sastavn icu : - p p.
-

NE:

- p

O
T

B u dui da je, kako se jasno vidi iz tablice, kad god je neki iskaz
istin it, njegova negacija neisti n ita, a kad god je neisti nit, njegova
n egacija istin ita, m oemo poeti konstruirati isti nosne tabl ice za
negacije sloen i h iskaza. Prvo dvostruka negacija:
P

-p

-- p

O
T

T
O

i , ako hoem o, trostru ka negacija, itd . :

P

- p

-- p

T
O

T
O

- - -

Prisjeti m o se da ' n e ne . . . ' nije naglaeno ' ne' .

Sada emo konstru i rati istinosn u tabl icu za negaciju konj u n kcije
u kom pj u terakoj term i n ol ogij i , N I (engl . NAN O ) :

86

PA q

PI;
m

NI:

T
O
O

- (p
O
T
T
T

T
O
O
O

O
T
O

A q)

Istinosne tablice i stabla -

Slino tome, k on str u i ra t emo istinosnu tablicu za negaciju i m pli

kaci j e, koj e e se, kako smo ve vidjeli, podudarati s istinosnom ta
blicom za konjunkciju njezina antecedensa s negacijom njezi n a kon

sekvensa, to je jedini sluaj u koj e m u je implikacija n eisti n ita.

Evo i stinosne tablice za NAKO (eng . l'.J I F ) : 2
NAKO :

p q

- (p ql

T
T
O
O

T
O
T
O

T
O
T
T

O
T
O
O

Kako bismo naglasi l i spomenuto " podu daranje", konstru i rajm o

istin osnu tab l icu za p
q:

T
T
O
O

T
O
T
O

- q

T
O
T
T

O
T
O
O

p
T
T
O
O

(p

q P q -P -q P A -q

Ako spojimo te dvije istin osne ta bl ice, poduda ranje

iP
q je oito :

T
O
T
O

T
O
T
T

- --

O
T
O
O

T
O
T
T

O
T
O
O

q)

Herbert Bohn ert, u Logic: I ts Use and Methods (Wash i ngton, D. C . :

U n iversity Press o f A m e rica 1 977), i u svoj i m predavanji ma, uveo je
kraticu ' N I F' po ana logij i s ' N O R ' i ' N A N D ' . /" N I F " prevod i m s
" NAKO", " N O R " 5 " N J U ", a "NAN D " sa "N J " ; op. prev./
,

87

Logika

Stu pac za - (p q) izgraen je "negiranjem " stupca za p

q : stavljanjem O tamo gdje kod p q stoji T, i stavljanjem T gdje
god kod p q stoji o. Stu pac za - q je izgraen negiranjem ref
erentnog stu pca za q, a stu pac za p /\ - q je izgraen "spajanjem"
stu pca za p i stupca za - q; stavljanjem T tamo gdje i kod p i kod
- q stoj i T, a d rugdje stavljanjem O. Na kraj u, obrati mo panju na
dva stu pca za (p q) i za p /\ - q. Oito je da se tono pok
lapaj u . Uz pomo istinosn ih tabl ica utvrdi l i smo ekvivalentnost:
-

NAKO :

- [p

q] (p

/\

q]

Tu smo ekvivalentnost mogl i utvrditi i metodama iz prvog po

glavlja. Ovako je m n ogo lake .
Sada idemo na i sti nosnu tabl icu za 'v', glavn i vezn i k disj u n k
tivn ih iskaza. Kao i u prvom poglavlj u , disj u nkcija je isti nita ako je
bilo kOj i od njezi n i h disj u n kta isti nit, a i nae je neistinita.
lU:

pv q

ill
T
O
O

T
T
T
O

O
T
O

Ta isti nosna tablica podsjea na isti nosn u tablicu za i m p l i kaci

ju, uto l i ko to stu pac za lip v q" sadri tri T-a i samo jed no o . Isti
nosna tablica za negaciju disjun kcije pak podsjea na i sti nosn u
tabl icu za negaciju i m pl i kacije :
MU:

T
O
O

pv

T
T

- ( p v q)

O
O
O
T

Stu pac za
(p v q) sadri samo jedno '1' : tamo gdje su i p i
q neisti n iti, to jest, gdje je - p /\ - q i sti nito. Proirimo tu i sti no
snu tabl icu onako kako smo to ui n i l i za - (p q) i utvrd i m o jo
jednu ekvivalentnost :
-

88

Istinosne tablice i
q

pv q

- (p v ql

-p

- q

- p l\ - q

T
O
T
O

T
T
T
O

O
O
O
T

O
O
T
T

O
T
O
T

O
O
O
T

T
T
O
O

stabla .

Stupac za - (p v q) i stu pac za - p 1\ - q i opet se tono po

klapaj u ; po kazal i smo da stoj i ova ekvivalentnost:
- (p v ql B ( - p l\ - ql

N I LI:

Zbog potpu nosti i u rednosti izlaganja, sada se vraamo vidjeti

moe li se utvrditi usporediva e kviva lentnost za NAN O. Isti nosna
tablica za N I odraava injenicu da je konjunkcija istin ita samo a ko
su joj svi konjun kti istiniti; neistin ita je - a njezina negacija je isti n i
ta - a ko joj je bilo koji konjun kt neistin ito Tako, - (p 1\ q) n am go
vori da ili - P i l i - q. Provjerimo to zapaanje izgradnjom proi rene
istinosne tabl ice za N I :
q

p l\ q

- (p 1\ ql

-p

- q

- pv - q

T
O
T
O

T
O
O
O

O
T
T
T

O
O
T
T

O
T
O
T

O
T
T
T

T
T
O
O

Stupac za :-- (p 1\ q) i stupac za - p v - q su isti; dakle, utvrd i l i

s m o ekviva lentnost:
N I : - (p 1\ ql B [- P v - ql

Te dVije ekvivalentnosti : N I LI i NI, tradicionalno su poznate kao

" De Morganovi zakoni", prema logiaru Augustusu De Morgan u
koji je u devetnaestom stoljeu na njih svratio pozornost.
Krenimo konano n a "ako i samo ako", i l i "akko", to p iem o
'B', koj i je glavn i vez n i k ekvivalencije, koj u smo u prvom
poglavlju d efi n ira l i kao konjunkciju i m p l i kacije i njezina obrata :
PB q

def [ (p ql

1\

(q pl l DEF B
89

Logika

Obrati m o na trenutak pozornost za izraz lako i samo ako ' . 'Akko'

je kratica koj u koriste fi lozofi; pri m ij etimo da to nije naglaeno 'ako'
n ije n aglaeno
'p q', 'p ako i samo q ' znai,
kao to n i
kao to bi se i oekivalo, "p ako q" i lip sam o ako q ". Oito je da
desn i konj u n kt, q p, znai " p ako q ". A l i zato nam l i jevi kon
j u n kt, p q, kae da lip samo ako q"? M isl i m da je p rirodan nain
izraavanja lip samo ako q" si m bolima koje smo koristili taj da se
taj i skaz rei nterp reti ra prvo kao i m p l i kacija: "ako ne q onda ne q" .
Ako vam kaem d a emo i i p lan i n ariti sam o a k o b u d e sunano,
razu m ij ete me kao da sam rekla da ako ne bude su nano, nee
mo ii plan i nariti . Stoga bi se lip sa mo ako q" m oglo sim bol i z i rati
kao
q p'. U prvom smo poglavlju meuti m vidje l i da j e
q p, po kontrapoziciji, ekvivalentno i zamjenjivo s p Cj,
kao i to da poredak u konju n kciji n ije vaa n . Ekvivalencija p Cj,
p ako i samo ako q, p ako q i P samo ako q, moe se dakle p isati
kao (q p) /\ ( q - p) i l i kao (q p) /\ (p q) i l i kao (p
q) /\ (q p). Svaka od ti h form u lacija j e ispravna; ova posljednja
je trad icionalna.
Vidjeli smo, takoer na kraju p rvog poglavlja, da se, ako se
pokae da je ekvivalencija valjana i ti m e predstavlja odnos ekvi
valentnosti, ona m oe ko ristiti pri zamjen i . [Maloprije sam o kori
stil i ekvivalentnost:
I '

''.

(p q)

( - q - pl

Kontra pozicija

u izlaganju . ] A l i n isu sve i sti n ite ( i l i pretpostavljene) ekvivalencije

valjane (n iti se misli da jesu); "obina" ekvivalencija (Voda na ted
njaku vrije ako i sa mo ako JOJ j e tem peratu ra 1 00 Celzijevih stu p
njeva; Ii u na zabavu ako i samo ako sam pozvana) esto se koristi
u zakljuci m a preko defi n icije : jedna od njezine dvije i m p l i kaci
jske sastavnice izvedena j e i z ekvivalencije simplifikacijom i tada
se koristi za modus ponens, lanac i l i n eto drugo.
Vano je uvije k i m ati jasno na umu jesu l i tvrd nje to smo i h
spre m n i izn ijeti i m pl i kacije i l i ekvivalencije; ekvivalencija, nai m e,
iznosi dvije i m p l i kacijske tvrd nje, a i m p l i kacija samo jed n u . p
q dakle ne valja brkati n iti s p q n iti s q p (koje, naravno, n a
valja brkati n i meusobno).
90

Islinosna tablice i stabla .

Izgrad i m o sada isti nosn u tabl icu za ekvivalenciju i z njezi ne

defin icije :
P +-'I q

def [ (p ql

p q

T
T
O
O

T
O
T
O

T
O
T
T

( q p) )
(p ql

qp

T
T
O
T

( q pl

T
O
O
T

I m amo, dakle,
AKKO :

T
T
O
O

T
O
T
O

Pod pretpostavkom da p akko q , i l i su isti n iti i p i q (gornj i

redak), i l i s u i P i q neistin iti (donji redak); p i q su zajedno isti n iti
ili zajedno neisti n iti . To se zapaa nje odraava u jo jednoj ekvi
valentnosti to smo je zabi lje i l i u prvom poglavlj u :
AKKO :

(p +-'I ql +-'I [ (p

ql v ( - p

ql l

itatelj, ako el i , moe p rovjeriti stoji l i ta ekvivale ntnost bi lo

dedu keijom bilo isti nosnom tab l i com .
Nadalje, ako n ije sluaj da p akko q (drugi i trei redak isti
nosne tabli ce za AKKO), to znai da je jedno i sti na, a drugo n ije.
Ta ko i mamo jo jed n u istin osn u tabl icu za negaciju :
NAKKO :

P +-'I q

- lp +-'I ql

T
T
O
O

T
O
T
O

T
O
O
T

O
T
T
O

91

Logika

Ona se, kao i tabl ice za NAKO, N I L I i N I , m oe proi riti tako

da dade i d ruge ekvivalentnosti (u ovom s l uaj u tri ) :
p

I q

ITl
T
O
O

(p ql

- p

- p q

-q

p q

T
O
O
T

O
T
T
O

O
O
T
T

O
T
T
O

O
T
O
T

O
T
T
O

O
T
O

T
T
O
O

p q

- p

- q

PA - q

- pA q

O
O
T
T

O
T
O
T

O
T
O
O

O
O
T
O

T
O
T
O

(p A

q)

( - P A ql

O
T
T
O

Dakle,
(p ql ( p ql

NAKKO :

[p ql [p

(p ql [ (p A

ql
ql v (

P A qJ l

Nadalje moemo pokazati da

AKKO :

(p q) (- p ql

Ekvivalencija nam govori da su dva iskaza jednaka po svojoj isti

nosnoj vrijednosti ; njihove bi negacije, dakle, takoer bile jed nake
po istinosnoj vrijednosti . Negacija ekvivalencije nam kae da su dva
iskaza razl iita po svojoj isti nosnoj vrijednosti pa je istinosna vri
jednost jed n og i stinosna vrijednost negacije d rugog.
Istin osne tabl ice mogu se koristiti za izravn u provjeru valjanosti
istinosnofun kcijski h zaklj uaka. Izgradi se i stinosna tabl ica za ko
njun kciju premisa zakljuka i odgovarajua istinosna tabl ica za kon
kluziju . Ako se pojavi ijedan redak u kojemu se pokae da su pre
mise istinite, a konkluzija neistin ita, zakljua k je nevaljan - pronali
smo protu primjer; ako ne, zakljuak je valjan. Ispitajmo, primjerice,
problem 1 1 -6 iz p rvog poglavlja sa str. 77. Istinosn u tabl icu izgradit
emo kako sl ijed i :
92

Istinosne tablice i stabla .

1 : Henry e ii na p l iva nj e ( pl ako bu d e l i j e po vrijeme [vl .
2 : Henry nee ii na plivanje ako ostane dokasna u uredu (ul .
:. Ako bude sunano , Henry nee ostati d o kas na u ur e d u
.

P2

P1

v u

T
T
T
T
O
O

T
T
O
O
T
T

PREM
/\ P2

KKL

p - p u - p P1

--

T
O
T
O
T
O
q T
[ [I O

T
T
T
T
O
O
T
T

-u

OK?

-u

--

O
O
O
O
T
T
T
T

O
T
O
T
O
O
T
T

O
T
O
T
T
T
T
T

O
T
O
T
O
T
O
T

O
T
T
T
O
T
T
T

da

da
da
da

U svakom retku u kojemu su obje prem ise i sti nite (reci 2, 4, 7

i 8) i konkluzija je istinita .
Nasu prot tome, nevaljan zakljuak ima bar jedan redak u ko
jemu su sve premise isti n ite, ali je kon kluzija neistinita. Moemo,
na primjer, ispitati i nstanciju "pogreke negacije antecedensa",
odgovarajue pogreke uz modus tollens, kako slijed i :
Henry e ii n a pliva nje

ako bu d e l ijepo vrijeme.

Vrij e me nee biti lijepo .

Dakle, Henry nee ii na p l iv a nje

m
T
T
O
O

T
o
T
O

P1

P2

vp

-v

PREM
P1 /\ P2

T
T
O
T

O
T
O
T

O
T
O
T

KKL

OK?

p
O
O
T
T

ne

U d rugom retku obje premise su isti n ite, a kon kluzija je neistini

ta . Mogue je, dakle, da Henry ode na pl ivanje ako je vrijeme lije

po (Pl ), ali i da, iako vrijeme n ije l ijepo (P2), ipak ode na plivan
je (n egacija konkluZije) - zakljua k je, dakle, nevaljan .
Taj postupak ispitivanja fu nkcion i ra, a l i moe biti izn i m no ne
zgrapan . Za jednu klasin u dilemu, kakav je problem 1 1 - 1 1 iz prvog
93

Logika

poglavlja, na primjer, trebala bi nam istinosna tablica s 32 retka. Lju

d i su se dovi n u l i i nekim preicama. W. V. Quine je smislio m nogo
elegantn iju metodu, anal izu istinosn i h vrijed nosti, 3 koja se teme
lj i na istim defi n icijama te je, kao i isti nosne tabl ice, ogran iena na
zakljuke logike sudova. Ja u pak izloiti varijantu istinosn i h sta
bala Richarda Jcffreya . 4 Metoda isti nosn i h staba la moe se lako
proiriti tako da radi i s kvantifikacijskim zaklj uci m a, a dodatna
pred nost joj je privlanost ljudima koji razm iljaj u vizua l no.

I sti nosna stabla

Istinosno stablo je d ijagram koji pokazuje razli

ite n ai ne n a koje neki iskaz ili konju n kcija

iskaza mogu biti istin iti . Jednostavna konjunkcija
dva iskaza moe b iti i sti nita na samo jedan na
i n : da obje njezine sastavn i ce budu i stin ite.
Konju n kcija se d ijagra m i ra gore-dolje (kao deblo stabla):

I:

I:

Stavke koje se stavljaj u na stablo su "atomarni iskazi" - najjed

nostavnij i iskazi za dani kontekst - i l i pak njihove negacije. p i\ P se dakle crta kao:

94

Methods, prvi dio, peto poglavlje.

Richard C. Jeffrey, Formal Logic: Its Scope and Limits (New York:
McGraw- H i l l Book Com pany, 1 96 7), prvi dio, pogl. 4 . Metoda koja
se preporuuje na neko l i ko sijedeih stranica izvedena je iz Jeffreyeva
sistema, a l i je pojednostavljena u korist itatelja s m i n i m u m om ma
tematike profinjenosti . Odvojila sam pravila za dijagramsko pri kazi
vanje negacija sloe n i h reenica od etiri osnovna pravila z a d i ja
gra m i ranje kon j u n kcija, disju n kcija, i m p l i kacija i ekvivalencija - rad i
o n i h koji razmiljajU vizualno. U raspravama s uen icima u ovi h
mnogo godina nauila sam d a se velik d i o vizualnih prednosti gubi ako
se prebrzo uved u pravi la za rad s n egacijom.

Istinosne tablice i stabla .

Ta mogunost, dakako, n ije realna; p /\ - P je u sebi protu rjeno ;

pi
P ne mogu zajedno biti istiniti. Tu nemogunost registriramo
znakom K:
-

To je stabalce zatvoreno.
Jednostavna d isju n kcija dvaju iskaza m oe biti isti n ita u jednom
od ova dva sl uaja : p v q je isti n ito ako je p i sti nito, a isti n i to je i
ako j e q i stin ito. D ijagram s e gra na :
ILI:

Tu nema proturjeja; obje su grane otvoren e. Protu rjeja nema n i

kod dijagrama z a p v p :
-

- p

Opet su obje grane otvorene.

Posljednja su tri mala dijagrama ui n i la vizua lno evidentn i m i
njenicu da je i skaz obl ika lip /\ p il inkonzisten tan ( n i kako ne mo
e biti istin it; jedina grana njegova dijagrama istin osnog stabla je
"
zatvorena, za raz l i ku od on ih kao to su lip V q i l i lip v p ", koje
su konzistentni (logiki je mogue da budu istin iti; barem jedna gra
na tih d ijagram a istinosn i h stabala je otvorena).
-

95

Logika

Prim ijeti mo da se rije 'konzistentan,' koju smo ovdje uveli i

koja se (manje-vie konzistentno) koristi u logikoj l iteraturi, po zna
enju razlikuje od rijei 'konzistentan', ili 'dosljedan ', u svakodnev
nom govoru . Otac je dosljedan kad hvali i l i kudi svu svoju djecu
zbog istih vrl i na, odnosno prijestu pa. Iskaz je pak konzistentan ako
u neki m okolnosti ma moe biti isti n it.
Istinosna emo stabla koristiti u prvom redu za to da vidimo jesu
li iskazi i l i konjun keije iskaza konzistentni . Kao d rugo - iako vanije
- koristit emo i h kao posrednu m etod u provjere valjanosti zaklju
aka i teorema, kako bismo otkri l i jesu l i ti zakljuci i teorem i va
ljani .
Tre bat e nam jo dva osnovna d ijagrama isti nosn i h stabal a : za
"ako" i za "ako i samo a ko" . No, prije nego se okrenemo nji ma,
da vidimo kako koristiti prva dva za konstrukciju neto sloe n i j i h
d ijagrama s kom bin acija ma " i " i " i l i". D ijagram z a (p 1\ q) 1\ ( r 1\ s )
je
p
q

r
s

pri em u n ij e vaan n i poredak n i gru pacija; isto znae i sljedei

d ijagra m i :
q
p

r
s

s
r

Dijagra m za (p

p
96

q)

(r

s) je:

Istinosne tablice i stabla .

N i tu n ij e vano kako smo ih grupirali; isto znae i ovi :

itd .

Prvi je najlake pratiti pa emo, a ko nas se sprijei nedostatak

prostora, koristiti tu shemu . Treba u pa mtiti da se na istinosno sta
blo stavljaju pojedina slova i njihove negacije.
Kad se, meuti m , pojavljuju i " i li" i "i", grupiranje je vano.
Disjunkcija konj u n kcija, (p /\ q) v (r /\ 5) izgledat e ovako:

a konju n kcija disj un kcija, (p

r)

/\

(r

5), ova ko :

AA

Uoite razl i k u u shemi ta dva dijagrama : prvi i ma dvije grane, a

drugi eti ri.
Uzmimo jeda n primjer. Neka je p = Peter ide u kino; q = Qu
entin ide u k ino; r Rose ide u ki no; s = Susan ide u kino. Pret
postavi mo da znamo da Peter i Susan idu u ki no. U tom sluaju ,
=

91

Logika

ti nam dijagrami pokazuju da su obje sastavnice istin ite, budui da

se p i q pojavljuju zajedno na lijevim granama obaju stabala. Upam
tite da nam grana govori da iskazi koji se na njoj pojavljuju ine
jedan nain na koji dijagram i ran i iskaz moe biti isti n it. Peter i
Quentin i l i Rose i Susan idu u kino (prvi dijagram), ali i : Peter i l i Ro
se i Quenti n i l i Susan idu u kino, (drugi dijagra m ) . Pretpostavi m o
sada da znamo da Quentin i Rose idu u kino. U tom sluaju d rugi
dijagram nam govori da je konju n kcija (p v r) i\ (q v s) istinita: q i
r se pojavljuju zajedno na treoj grani stabla. Ali u prvom d ijagra
mu nema n ijedne grane koja na sebi nosi i q i r, pa nemamo infor
macija o tome je li (p i\ q) v (r i\ s) istinito.
Te dvije sastavnice i maj u razl iite "uvjete istin itosti", i ta se raz
l i ka odraava u razlici izmeu njihovih istinosnih stabala: u ta dva
sluaja u koj i m a je disj u n kcija istin ita, isti n ita je i konju nkcija, a l i
ne vrijedi i obratno. ( U oba dijagrama sve grane s u otvorene; nema
negacija koje bi mogle voditi do zatvaranja.)
Kakav uinak na stru ktu ru istinosnog stabla ima zatvaranje? Dija
gramirajmo "iskljuno i l i ", reci mo, "Mary e jesti pitu od jabuka i l i
pitu o d treanja, a l i ne oboje" : (j v t ) i\ (j i\ t ) . N I n a m kae da
je to ekvivalentno s (j v t) i\ ( j V t). To se moe dijagra m i rati
na barem dva nai na:
-

-j
X

- t

-j

X
98

Istinosne tablice i stabla _

Oba istinosna stabla imaj u samo dvije otvorene grane: (j i v) i (v

i j). Ako im el i m o pridodati jo neki iskaz, recimo p, taj e iskaz
"visjeti " sa svake otvorene grane, a zatvorene grane e se zane
m ariti .
-

(Stavljanjem p na zatvoren u gra n u ne bismo dobili n ita; grana bi

i dalje bila zatvorena; j /\ j /\ P je jednako nemogue kao i j /\
-

j.)

Sada emo napraviti dijagrame za i m p l i kaciju i ekvivalenciju, n o

vrati mo s e prije toga na nji hove defin icije istinosnim tab l i cama.
Gradei istinosnu tabl icu za i m p l i kaciju, vidjel i smo da i m p l i kaci
ja kae da joj je i l i konsekvens i sti nit i l i antecedens neistinit. Ta se
tvrdnja izraava u ekvivalentnosti :
AKO :

(p q)

(- p v q)

to se moe pokazati, kako smo vidjel i , bilo dedu kcijom bil o isti
nosnom tab l icom .
Dijagra m za p q stoga je:
AKO :

/\

-p

q
99

Logika

(To se, prim ijetimo, moe crtati i ovako :

/\

-p

ali

/\

-q

i m a posve drugo znaenje; to je dijagram za q p. )

I stinosna tablica za ekvivalenciju pokazuje da su i l i obje njezine
sastavn ice ist inite ili su obje neist i n ite; p B q stoga se crta:

-p

- q

Moemo provjeriti taj dijagram za e kviva lencij u ako se v rati

mo na njezi n u def i n i ciju:
(p B q)

def [ (p q)

i\

(q pl l

DEF B

Dijagram za p q :

/\

-p

moemo kombini rati s dijagramom za q p :

1 00

Istinosne tablice i stabla .

/\

- q

pa emo dobiti d ijagram za (p

--+

q)

/\

( q --+

p):

A
/\ /\
q

-p

- q

-q

Ako zanemarimo zatvorene grane, ostat e nam d ijagram s dvje

ma otvorenim granama.

-p

- q

Kako smo "predvidjeli", i l i su i P i q neistin iti i l i su i P i q isti n iti.

Sada moemo poeti koristiti istinosna stabla za

ispitivanje valjanosti zakljuaka.
Zakljua k je valjan ako je nemogue da m u
s n i m stablom
premise budu istin ite, a konkluzija neistin ita.
Dijagra m i ramo tu protutvrdnju, kon j u n keiju
prem isa i negaciju konkl uzije. Ako sve grane tog istinosn og sta bla
budu zatvorene, n ije mogue da protutvrdnja bude istin ita pa je

I spitivanje za
klj uaka isti no

1 01

Logika

zaklj u ak valjan . Ako istinosno stablo sad ri makar jed n u otvoren u

granu, t o j e znak d a je mogue d a premise budu istin ite a kon
kl uzija neisti n ita pa je zaklj u ak nevaljan .
Preostao nam je jo dijagram za negaciju kon k l uzije.
Negacija se ne da pri kazati slikom.
Emanuel Gottl ieb Leutz je nasl ikao kako Wash i n gton prelazi
rijeku Delaware. No, pretpostavimo da netko m isli kako Washi ng
ton n ije preao Delaware i htio to nasli kati . to bi nasl i kao?
U mjesto da pokuamo iznai nai n dijagra m i ranja negacije,
okren imo se istinosn im stab lima. Negacije koje smo tamo ve pro
nali sada prikaimo kao popis ekviva lentnosti :
DN:
-- p
NAKO : - (p q)
NI:
- (p /\ q)
- (p v q)
NIU:
NAKKO : - (p B q)
- (p B q)
- (p B q)

B
B
B
B
B
B
B

(p /\ - q)
(- p v - q)
( - P /\ - q)
(p B - q)
( - p B q)
[ (p /\ - q) v (- p /\ q) ]

Pri ispitivanju valjanosti zakljuka prvo iznosi mo prem ise, a

zati m i negaciju kon kluzije u simbolikom obl i ku . Navedene ek
vival entnosti koristimo da bismo internalizirali negaciju (vidi
desne strane ekvivalentnosti; znakovi "ne" su u n utra); svaki iskaz
zati m d ijagramiramo. Nakon toga dijagra m i ramo protutvrdnj u ; to
jest, d ijagra m i ramo konju n kciju tih iskaza, rad i preglednosti prvo
stavljamo jednostavn ije i "ue" konju n kte, kao i one koj i se oito
"tu ku ", kako bismo izbjegl i suvina grananja. Sada traimo otvorenu
gran u . Ako otvorena grana postoji, protutvrd nja je konzistentna pa
je zakljuak nevaljan . Ako su sve grane zatvorene, protutvrd nja je
in konzistentna pa je zakljuak valjan .
Ponovi mo: pri izgradnji istinosnog stabla za sloeni iskaz i l i kon
j u n kciju takv i h iskaza, koristi mo sljedea osnovna pravila:

102

Istinosne tablice i stabla .

AKO

ILI
pv q
p
q

pB q

p q

/\ /\
-p

AKKO

-p

- q

No, prije nego moe m o pr i m ijen iti ta pravila, m oramo

priprem iti iskaze za d ijagrami ranje tako to im inte rnalizi ram o
negacije, onoliko koliko je mogue, tako da se znakovi "ne" odnose
samo na pojedina slova. Kod te pri preme sluimo se ekvivalent
nosti ma za negaciju, popisanima gore.
Alternativno bismo osim ta etiri osnovna pravi la za istinosna
stabla mogl i koristiti J effreyev drugi n iz osnovni h pravi la koja se
odnose na negacije sloen i h iskaza, 5 kako slijed i :
N I LI
- ( p v q)
q
- PA

NI
- ( p A q)
- pv - q

/\

-p

-q

NAKO
- ( p q)
PA - q

-p

- q

- q

NAKKO
- (p B qJ
(p A
qJ v (- P A qJ
-

-p

-q

Taj d rugi skup pravila je zgodna preica; zasn iva se na ekvivalent

nostima za negacij u i primjenj iv je im te ekvivalentnosti jasno
shvatite. Ta eti ri pravila internalizaciju negacije ne ine suvinom,
ali skrauju posao. Postupak pripreme iskaza za dijagram i ranje prije
nego to se mogu unijeti u istinosno stablo ima odreenu praktinu
vanost, jer ni iz iskaza naeg obinog jezika ni iz njihove simbolike
Vidi Jeffrey, str. 72.
1 03

Logika

formulacije nije neposredno jasno kako e izgledati njihovi dija

grami. Istinosna stabla ne oslikavaju izravno ni implikacije ni negaci
je sloenih iskaza, i stoga su potrebne dVije znaajne vrste zamje
njivanja.
Prvo, budui da istinosno stablo predstavlja 'ili', a ne 'ako' ('v',
ne '-4'), kad se dijagramira implikacija antecedens te implikacije
mora se na stablu zamijeniti njegovom negacijom. Tada se zapra
vo pozivamo na ekvivalentnost IF, a negacija koja je u impli
kacijskom iskazu bila implicitna sada se eksplicira u njezinu dija
gramu istinosnog stabla.
Drugo, uvijek kad elimo dijagramirati negaciju sloenog iska
za, prvo ga moramo zamijeniti njemu ekvivalentnim iskazom u
kojemu je negacija u potpunosti internalizirana. U obje vrste si
tuacija, proces pripreme za dijagramiranje mora se provesti pa
ljivo.
Ekvivalentnosti za negaciju korisne su ne samo za negiranje kon
kluzije, nego i za dijagramiranje premisa kad su negativne ili sadre
negaciju, bilo eksplicitno bilo implicitno. Vidjeli smo kako to funk
cionira u sluaju "iskljunog ili"; obratimo posebnu panju na to
kako funkcionira kod implikacija sa sloenim antecedensima.
U prvom poglavlju pokazali smo da je zakljuak:

Ako kii ili s nijei kola e biti zatvorena.

Kii.
Dakle. kola e biti zatvorena,
.

valjan. Provjerimo ga sada istinosnim stablom. Prvo emo ga for

malizirati. Neka je k Kii. Neka je s Snijei. Neka je z kola
e biti zatvorena.
=

PREM 1:
PREM 2:

(kv sl -4 z
k
z

Sada formuliramo negaciju konkluzije:

104

Istinosne tablice

i stabla.

[kvslz
k
-z

PREM 1:
PREM 2:
- KKL:

Prva premisa sadri "implicitnu negaciju" - ekvivalentna je s - (k

v s) v z. U skladu s pravilom istinosnih stabala za AKO, dijagram

prve premise e imati dvije grane, jednu za negaciju anteceden
sa, a jednu za konsekvens. to ide na granu "antecedens"? Kako
bi to bilo posve jasno, pogledajmo ekvivalentnost NILI. Vidjet emo
da se - (k v s) mora zamijeniti svojim ekvivalentom - k

/\

s. Kad

smo tako internalizirali negaciju, izradit emo sljedee istinosno

stablo:
- z

KKL

PREM 2

-k

-s
X

PREM 1

O bje se grane zatvaraju pa je zakljuak valjan. Primijetimo da je

stablo posve jasno oznaeno kako bi pokazalo odakle dolazi to.
Jednako dobro bi posluio i sljedei dijagram, iako je poneto ne
zgrapan:

-k
-s

k
X

k
-z
X

PREM 1
PREM 2
- KKL

105

Logika

Prije nego to raspravimo o tautologijama - teoremima log i ke

istinosn ih fun kcija - pogledajmo kako izgleda dijagram nevaljanog
za kljuka.
Prvo, pogreka afirmacije konsekvensa - naziva se "pogreka "
jer je nevaljana i moe se zabunom drati za modu s ponens, koj i
je valjan . Pokazat emo da je

nevaljano.
PREM 1:
PREM 2:
KKL:

pq
q
p
KKL

PREM 2

PREM 1
nevalj ano

gdje strelice svraaju panju na otvorene grane. Taj je obl ik zaklju

ka nevaljan. Stablo pokazuje dvije otvorene grane; ustvari, sve su
mu grane otvorene. I samo jedn a otvorena gran a pokaza la bi ne
valjan ost - mogli smo stati na pola c1ijagra miranja prve pre mise i
opet bismo pokazali to smo htjeli:

10&

Istinosne

- KKL

PREM 2

tablice i stabla .

PREM 1

-p

t
nevaljano

Pogledajmo, radi ilustracije pogrene upotrebe pravila SIMPli

fikacije, jo jedan n eva ljan zakljuak:
Ako skoim sa balkona i mahnem ujaku. ozlijedit u se, Dakle. ako mah
nem ujaku. ozlijedit u se.
(s 1\ ul o

PREM:

(s 1\ ul v o
(sv ulv o

KKL:
KKL:

u o

(u 01
u

1\

-o

prema NAKO

-s

prema AKO
prema NI

]-

KKL

-u

PREM

nevaljano

Malo b i ljud i pomisl ilo da je taj primjer valjan, ali bi "druga" kon
klu zija: "Ako skoim s balkona, ozl ijedit u se", mogla predstavljati
vee is kuenje, i a ko je jednako pogren a, budui da je "izvede
na" iz iste prem ise i na isti nain - nepaljivom krivom upotrebom

SIMPlifikacije,

107

Logika

Istinosno stab l o ispituje valjanost zakljuka tako to ispituje

konzistentnost njegove protutvrdnje: ako je protutvrdnja - tvrdnja
da su prem ise istinite, a konkluzija ne istinita - inkon zistentna,
zakljuak j e va ljan . Ako je protutvrdnja konzistentn a, ako n e po
stoji n ijedna m ogunost da bude istinita, zakljuak je nevaljan. (Ot
kriti i jedan jed i n i nain na koji protutvrd nja m oda m oe biti istini
ta znai otkriti protupri mjer za taj zakljuak.)
Ispitivanje zakljuaka istinosn i m stab l i m a je indirektna m etoda.
Pretpostavljamo da su premise zakljuka istinite, a konkluzija neis
tinita i tu pretpostavku detaljno d ijagram i ramo. Ako se rezultat isti nosno stabl o - zatvara s ekspl icitni m proturjejem na svi m grana
ma, pokazal i smo logiku nemogunost te pretpostavke i ostvari l i
svoj ci lj: za klj u ak j e valja n .

Tautologije

Glavno uporite rasprave u prvom poglavlju b i l o

j e raz l ikovanje zakljuaka od i m pl ikacijski h is
kaza. Zakljuak polazi od premise i dolazi do
konkluz ije i (pored ostalog) tvrd i da konkl uz ija
pouzdano sl ijedi iz premise . Odgovarajuom im-

p l i kacijom iznosi se neto slabija tvrdnja: ako pre m isa, onda kon
k l uzija; i l i stoji kon k l uzija ili prem isa ne stoji . Nae lo d okaza po
i m p l i kacij i omoguuje n a m koristiti valjan zakljuak za opravdanje
(slabi je) tvrdnje da je njegova odgovarajua i m p l i kacija istinita.
Razl i ka izmeu zakljuaka i iskaza odraava se u term i no l ogi
ji koju smo koristi l i. Za zakljuke kaemo da su valjani i l i nevaljani.
Za iskaze - ukljuujui i implikacije - kaem o da su isti n iti ili neisti
n iti. Zakljuak je valjan ako udovoljava logik i m kriterij i m a. Iskaz
je isti n i t ako je onako kako se u njem u tvrd i. Ako e l imo utvrd iti
jesu li iskaz i , poput "Kii" i l i "Ako kii, navlae se oblaci", i sti n iti,
trebam o zaviriti kroz prozor, a n e u knj igu iz l ogi ke. Istinosno sta
blo zakljuka nas meuti m tjera da na n je m u odgovaraju u i m p l i
kaciju gledamo na poneto drugaiji nain. Protutvrdnja, kojom is
p itujem o za kljuak, u pravo je negacija odgovarajue i m p l i kacije.
108

Istinosna tablica i stabla.

NAKO: (PA

qJ - (p qJ

Ako, dakle, istinosno stablo pokazuje da je protutvrdnja inkonzis

tentna te je stoga zakljuak valjan, ono istodobno pokazuje i da je
negacija odgovarajue implikacije inkonzistentna pa sama impli
kacija nikako ne moe biti neistinita. Drugim rijeima, ono pokazu
je ne samo to da je odgovarajua implikacija istinita, nego i da ne
moe biti drukije.
Utoliko je prikladno proiriti pojam valjanosti tako da se odnosi
i na iskaze i na zakljuke. Iskaz e se smatrati valjanim ako ne po
stoji mogunost da bude neistinit, ako je istinit bez obzira na okoJ
nosti, bez obzira na istinosne vrijednosti svojih sastavnica. (Govoriti
o zakljuku kao "istinitom" ili "neistinitom" pritom je i dalje nepra
vilno - teko je zamisliti to bi to znailo. Premise i konkluzije mogu
biti istinite ili neistinite, ali ne i sam zakljuak.)
Korisno je moi izdvojiti one sloene iskaze koje su valjani. To
su tautologije logike istinosnih funkcija, teoremi logike, "sadraj" ako neto takvo postaji - logike kulture.
Kako bismo otkrili koji su sloeni iskazi valjani, koji su tauto
logije, moemo koristiti istinosne tablice: njihove tablice imaju 'T'
u svim recima. No, vratimo se sada metodi istinosnih stabala.

Ispitivanje iskaza
istinosnim

Kad nas se upita je li dani iskaz valjan, ini se da

imamo prirodni poriv - kojemu se valja odupri
jeti - da ga ponemo dijagramirati. Uzmimo, na

stablom

primjer, zakon iskljuenja treeg, p

p, koji

smo utvrdili u prvom poglavlju. Dijagram njegova

istinosnog stabla izgleda ovako:

-P

109

Logika

to je izn imno nein formativno. On nam govori samo to da je logi

ki mogue da p v P, budui da mu se grane ne zatvaraju . Pret
postavi m o sada da u mjesto toga dijagram i ramo P v - P sku pa s
njegovo m n egacijom - (p v p), koja, prema NILI, postaje - p
,,-- p.
-

-p

--p

-p

To se stablo zatvara; ti me nam ono govori neto, a l i ne ono to

smo htjel i znati. Govori nam sam o to da su p v
P i njegova
negacija meusobno i n konzistentn i - to je isti na za svaki iskaz i
njegovu n egacij u . Ako ga pak ozn aimo ovako :
-

-p
--p

]-

KKL

-p

PREM

to nam pokazuje da se p v - p m oe valjano deduci rati iz sebe

samog . I opet se pogrean postu pak pokazuje neinforrnativn i m .
Al i , podsjetimo s e da je metoda istinosn ih staba la u osnovi
neizravna m etoda, jedna verz ija red uctio ad absurdum. Dijagra
m i raj mo - samo negaciju iskaza p v p, dakle - (p v p), to
prema NIU daje - p " -- p :
-

110

Istinosne tablice i stabla .

-p
--p

A to stabalce pokazuje da je p v - p va ljano! U prvom poglavlju

nam je trebalo barem osam koraka - i neto dom i ljatosti - da
utvrdimo isti rezultat. (Moda se, meutim, dobro prisjetiti da meto
da istinosn ih stabala u sebi im a ugraenu od reenu koliinu logi
kih i nform acija - ukljuujui i sedam ekvivalentnosti za negaciju.)
Ta se metoda sada moe koristiti za ispitivanje valjanosti zaklj ua
ka i iskaza, neizravno va ljan osti a izravno konzistentnosti . I isti no
snim tablicama se moe ispitati valjanost i konzistenost iskaza, ali
to je esto dosta nezgodno.
itatelju bi sada trebalo biti jasno da se dvije ope metode to smo
ih koristili za utvrivanje valjanosti zakljuaka u logici iskaza slau;
ispitivanje i ded ukcija daju iste rezu ltate. To jest, za svaki se zaklju
ak koj i se na ispitu istinosn i m stablom (i l i istinosnom tablicom)
pokae valja n i m moe i dedukeijom pokazati da je va lja n . Svaki
zaklj uak za koj i postoj i ispravna ded ukcija proi e i na ispitu va
ljanosti istinosn i m stablom (i l i isti nosnom tablicom). Za svaki e se
sloen i iskaz koji se dedukcijom moe utvrditi kao teorem , pokaza
ti da je tautologija (njegova e isti nosna tablica imati "isti n u" za isti
nosne vrijednosti svih njegovih sastavnica, a istinosno stablo za nje
govu negaciju e se zatvoriti); i obratno. Tu, meuti m, tvrdnju - da
se ded ukcija i ispitivanje slau - jo ni u kom sluaju n ismo utvrdili.
Ta tvrdnja n ije izreena u logici prvog reda, nego o logici prvog reda
te joj valja dati potporu radom na "metalogici" u neko d rugo vrije
me, na nekom drugom mjestu. Poput pitanja konzistencije i pot
punosti, koja smo spomen u l i u prvim od lomcima prvog poglavlja,
ali se n ismo pokuavali uhvatiti u kotac s nj i m a, to emo pitanje
od loiti za d rugu prigod u.
Prije nego nastavimo s problem ima za te metode, moda e biti
dobro ponoviti dio terminologije to smo je uveli u ovom dijelu.
111

Logika

Svi valjani iskazi (istiniti u svakom sluaju, istiniti u svakom retku

svojih istinosnih tablica) su istiniti (istiniti u retku koji predstavlja
stvarnu situaciju u svijetu, s obzirom na svoje sastavnice). Svi su
istiniti iskazi konzistentni (moda istiniti, istiniti u barem jednom
retku). Svi su inkonzistentni iskazi (neistiniti u svakom retku) neis
tiniti (neistiniti u retku koji predstavlja stvarnu situaciju u svijetu);
svi neistiniti iskazi su nevaljani (neistiniti u barem jednom retku,
moda neistiniti).
Svi su, dakle, valjani iskazi konzistentni (ali ne i obratno), a svi
su inkonzistentni iskazi nevaljani (ali ne i obratno).

Podsjetnik
uz drugo
p ogl av lje
Osnovne istinosne tablice:

AKO:

p
T
T
O
O

NE:

-pT
O

1 12

T
O
T
T

T
O
T
O

-p
O
T

ILI:

I: p /\ q

pq

T
T
T

O
O
O

AKKO: p
T
T
O
O

T
O
T
O

O
pBq
T
O
O
T

Istinosne tablice i stabla.

Osnovna istinosna stabla:

PA q

pvq
p----t q
q
p
p -
ILI

I:

AKO

pq
AKKO

-p
-q

p
q

Pomona pravila za istinosna stabla

-(pA -(pv -(p----t

-pv-q -PA -q PA - qq)
P

Iq
-p -q 1-q
NI

q)

NILI

q)

NAKO

-(p
A -q) vq)(- P A q)
NAKKO

(p

-P
(l
-q
q

Internaliziranje negacije

Negacija sloenog iskaza uvijek se moe zamijeniti ekvivalentnim

iskazom koji nije negacija. Koristimo sljedei popis ekvivalentnosti
za negaciju:

Logika

-- p

- (p qJ

(p A - qJ

- (p A qJ

- (pvqJ

DN:
NAKO:

- (pBq)

(- pv - qJ
(- PA - qJ
(p - q)

- [pBql

[ - pBql

- [pB ql

[[PA - q) v [- PA ql]

NI:
NILI:
NAKKO:

Kad smo i n ternal izira l i negaciju, svak i sloe n i iskaz i l i konjun

kciju iskaza moemo dijagram irati, koristei samo naa etiri osnov
n a pravila.
o ekvivalentnosti i ekvivalenciji

Ekvivalencija, iskaz obl i ka:

to i to ako i samo ako tako i tako

ili

pBq

defin ira se kao konj unkcija dvije i m p l i kacije:

to i to ako tako i tako

to i to samo ako tako i tako

Stoga,
( p B q)

def[[p ql A (q pl]

DEF

Ekvivalentnost se defi n i ra kao valjanost ekvivalencije . Dvije iskazne

forme - pa tako i dva iskaza - su ekvivalentne ako je utvreno
(ded u keijom , isti nosnom tablicom, ist i n osn i m stab l i m a i l i na koj i
drugi nain) kao teorem da izmeu njih stoji ekv ivalencija. Za utvr
ivanje ekvivalentnosti dedukcijom ( i l i ist i nosn im stablom), potreb114

hitinosne tablice i stabla.

ne su dvije dedu kcije ( i l i dva istinosna stabla), po jedna u za svaki

smjer, kako bi se utvrdile dvije im plikacije koje se zatim zdruuj u .
Ako el imo utvrd iti ekvivalentnost istinosnom tabl icom, trebamo
samo pokazati da su tabl ice za oba iskaza potpuno iste u svim re
cima; vano je da se te dvije isti n osne tablice naprave prema istoj
referentnoj listi. Takve se ekvivalentnosti mogu, kad je to potreb
no, citi rati kao korak u dokazu.

Ekvivalentnosti koje se koriste pri ZAMjeni

Apsorpcija:

[p (pA qll

E ks port a cija :

[(pA

Kontrapozicija:
Komutativnost:
Asocijativnost:

ql

rl

(p ql

[p (q rll

(p ql (-

(p - ql

q
(q

- pl
- pl

(pA ql (qA pl

(pv ql (qv pl
[pA (qA rll
[pv (qv rll

R edundantnost :

HpA qlA rl
[(pv qlv rl

(pA pl P

(pv pl P

AKO :

(p ql (- pv ql

AKK O :

(p ql (- p - ql

D istri bucij a :

(p ql [(pA

ql v

(- PA - qll

[(pA q) V (pA rll

[(pv qlA (pv rll
[p (qA rll [(P qlA (P rl)
[p (qv rll [(P qlv (P rl)
{(pv ql rl ((p rlA (q rl!
[pA (qv rll

[pv (qA rll

!rpA ql rl [(p rlv (q rll

115

Logiki
Prvi i drugi dio ovih problema mogu se napraviti

Problemi
uz drugo
poglavlje

nakon uvoda u drugo poglavlje i materijala o i sti

nosnim tablicama (str. 82-94). Trei dio se moe
napraviti nakon to se obradi uvod u istinosna
stabla (str. 94-108), a etvrti dio na kraju, nakon

dijela o tautologijama.
I.

O negaciji.
1. Moe li postojati situacija u kojoj su i neki iskaz i njegova
negacija istiniti? Ako moe, dajte primjer. Ako ne moe,
objasnite.

2. Moe li postojati situacija u kojoj su i neki iskaz i njegova

negaci ja neistiniti? Ako moe, dajte pri mjer. Ako ne moe,
objasnite.
Za sve sljedee iskaze naite negacije. Poni te tako da ga for
malizirate, zatim definirajte kratice (samo pojedina slova).
Formulaciju negacije zaponite ovako:
Na hrvatskom,
Nije sluaj da ...
U Simboli ma,

[ ..J
.

Zatim upotrijebite ekvivalenci je za negaciju kako biste inter

nalizirali negaciju pa ispiite rezultat na obinom jeziku. Tre
bali bi ste doi do nedvosmisleni h reenica na govornom
hrvatskom.

3 . Ali ce e ostati kod kue i nee ii na posao samo ako

bude vrlo jako kiilo ili ako cesta bude zatvorena.

4. Mary zanima glazba, a Alice zanima likovna umjetnost,

dok Noru ne zanima nita od toga.

5. Ujak George e otii na sastanak ako i samo ako ode i

ujak Henry.

6. U Los Angelesu je bio zemljotres, a u St. Louisu poplava.

7. Ako bude jako kii lo i Glavna ulica poplavi, zatvorit e se

banka i eljezari ja.

1 16

Istinosne tablice i stabla

8.

George i Alice ele ii na skijanje, ali George eli ii a

Alice ne eli.

I I. Koritenjem istinosnih tablica pokaite da vrijede tri ekviva

lentnosti iz Podsjetnika uz ovo poglavlje:
1 . Apsorpcija:

lp -+ (p A q)] B (p -+ ql

2. Kontrapozicija:

(p -+ql

3.

B (- q -+

pl

IpA (qv rll B [(pA qJ V (p v rll

Distribucija:
Opet koristei istinosne tablice pokaite da vrijede sljedei
teoremi:

4. (pA - pl -+ q
5.

(pA ql -+ (p v qJ

6. (p -+ r) -+ [(P A q) -+ rl

I I I. Ispitajte valjanost sljedeih zakljuaka istinosnim stablom. Ako

imate pitanja o ispravnosti svojih rezultata, provjerite ih u isti
nosnoj tablici. Napravite barem jednu provjeru istinosnom
tablicom.
1 . Ako Peter napravi zabavu doi e Quentin ili Rose.
Ako dou Quentin i Rose, bit e pjesme.
Dakle, ako Peter napravi zabavu bit e pjesme.
2. Ako Peter napravi zabavu doi e Quentin i Rose.

Ako dou Quentin ili Rose, bit e pjesme.

Dakle, ako Peter napravi zabavu bit e pjesme.
3.

Ako Peter ode u Albany, posjetit e djeda.

Ako Peter ode u New York, sudjelovat e u paradi.
Dakle, Peter e ili posjetiti djeda ili e sudjelovati u paradi.

4. Ako Peter ode u Albany, posjetit e baku.

Ako ne ode u Albany, sudjelovat e u paradi.

Dakle, Peter e ili posjetiti baku ili e sudjelovati u paradi.
5.

Henry je roen u Philadelphiji ili u San Franciscu.

Henry je roen u San Franciscu.

Dakle, Henry nije roen u Philadelphiji.

117

Logika

6 . Henry nije roe n i u San Franciscu i u Philadelph i j i.

Henry je roen u San Franciscu .
Dakle, Henry nije roen u Ph iladelphiji.
7. Ako Al ice ode i u trgovi n u i kod mesara, i m at e sve to

treba.
Al ice e ii kod mesara ako ode u trgovi n u .
Dakle, ako Al ice o d e kod mesara i m at e sve to treba.

8. Ako Henry eli da baka bude zadovoljna mora dobiti

peticu iz francuskog.
I\ko kani dobiti peticu iz francuskog nee im ati vremena
za koarku .
Ako ne b u d e i m a o vrem ena z a koarku bit e u depresiji.
Ako bude u depresiji baka nee biti zadovoljna.
Dakle, baka nee biti zadovoljna.
10 . Ako George n e posudi Henryju 50 dolara ako ga to Henry
zamol i, Henry e biti razoaran .
Henry n ee biti razoaran.
Dakle, Henry e zamoliti Georgea da m u posudi 50 dolara.
11 . Henry e biti razoaran ako m u George ne posudi 50
dolara ako ga to Henry zamol i.
Henry nee biti razoaran.
Dakle, George e posuditi Henryju 50 dolara.

12. Vladine statistike su pouzdane i trokovi ivota su pa l i ili

su novi nski izvjetaju pouzdani a nezaposlen ost je skoila.
Ni vladine statistike n i novi n ska izvjea nisu pouzdani.
Dakle, ekonom ija je zbu njujua.

13 . I\ko su vladi ne statistike pouzdane, trokovi ivota su pali,

a ako su n ovi nski izvjetaju poudani, nezaposlenost je
skoila.
Ni vlad i n e statistike ni novinska izvjea n isu pouzdan i.
Dakle, trokovi ivota nisu pali i nezaposlenost n ije skoila.
118

IstinDsne tablice i stabla.

IV. Koristei istinosna stabla odluite jesu li sljedei iskazi tau

tologije (istinosnofunkcijski valjani). Svoje odgovore provjerite

istinosnom tablicom.
1.

Nije sluaj da ako kii ne kii.

2.

Nije sluaj da kii i ne kii.

3. Ako se kola zatvori ako bude snijeilo, onda se kola

nee zatvoriti ako ne bude snijeilo.

5.

Ili e se kola zatvoriti ako bude snijeilo ili se kola nee

zatvoriti ako bude snijeilo.

6. Ako uzmem kiobran neu staviti eir ako i samo ako ne

uzme m kiobran ako stavim eir.

119

3.

poglavlje

Ocjena zakljuaka

Vidjeli smo da se zakljuku moe pristupiti na bar dva razliita nai

na: dedukcijom (prvo poglavlje) i postupkom provjere (drugo
poglavlje). Premise zakljuka moemo shvatiti ozbiljno, pretpostaviti
da su istinite i pokuati iz njih deducirati predloenu konkluziju,
korak po korak, prema pravilima. Ili pak moemo statiki ispitati
zakljuak i koristiti se jednim od sistematskih postupaka provjere
(istinosnim tablicama, istinosnim stablom ili nekom drugom meto
dom) kako bismo otkrili je li logiki mogue da premise budu isti
nite a konkluzija neistinita. Postupak provjere to smo ga preporuili
u drugom poglavlju je indirektan: pretpostavljamo protutvrdnju,
dijagramiramo pretpostavku istinosnim stablom i gledamo posto
ji li otvorena grana - je li zbilja mogue da premise budu istinite
a konkluzija neistinita. Sustavnim radom na istinosnoj tablici ili isti
nosnom stablu moemo nai protuprimjer za svaki predloeni
zakljuak ili teorem, ako takav postoji.
I jedan i drugi pristup imaju i prednosti i nedostataka. Deduk
cija nam vie razjanjava, jer se njome pokazuje zato zakljuak
funkcionira, ako funkcionira, i na koja se naela izvoenja poziva.
Dedukcija se oslanja na ljudsku domiljatost u iznalaenju dokaza
i utoliko vjeba um. Osim toga, postoje i sloeni zakljuci koje se
ne da ispitati1 ; takvim se zakljucima sustavno moemo baviti samo
Takvih zakljuaka nema ni u logici iskaza ni u (monadikojl logici pre
dikata, to jest u materijalu kaji pokrivaju prvi i drugi dio ove knjige.
121

Logika

dedukcijom. Dedukcija, meutim, ima oit nedostatak da se njome

ne utvruje nevaljanost - ovjek moe uzalud potroiti pu no vre
mena i energije pokuavaj ui dokazati neto to ne stoji. Postup
cima provjere, tamo gdje su pri mjenj ivi, izbjegava se takav uzal u
d a n rad . A izbjegava se j o n eto : upotreba lju dske domiljatosti
ondje gdje moe poslUiti i ne-u m n a ruti n a. Mehan iki postupci
mogu dati odgovor da i l i ne na pitanje je l i neki zaklj ua k valjan.
A i metoda istinosnih stabala, budui da je indirektna, moe biti in
formativna uto l i ko to e, a ko je dani zakljuak neva ljan, njegovo
istinosno stablo dati protupri mjer. I nd i rektni postupci ispitiva nja
nam mogu razjasn iti zato neki zakljuak ne fu n kcion i ra ako ne
fu n kcion i ra, gdje su mu " rupe " .
Vod ei, dakle, rauna o prednosti m a i nedostaci m a t a dva pri
stupa, koristit emo ih u tandemu. Istovremeno, radit emo i na
jednom od dugoronih ciljeva prouavanja logike: uiti prepoznati,
brzo i u odreenoj mjeri pouzdano, valjan i nevaljan zakljuak. Sto
ga emo za svaki zakljuak, im ga vidimo, prije ispitivanja i pokua
ja dedu kcije, gledati i m a li on za nas nekog sm isla. Nakon toga
emo koristiti isti nosna stabla i (moda) dedukciju kako bismo pro
vjerili svoje i ntuicije. Prou avanje pojed i n ih zakljuaka trebalo b i
pouavati ne samo deduktivni m teh n i kama i tehn ikama ispitivanja,
n ego, to je van ije, razm iljanju.

Prvi korak u ocjeni zakljuka je izlaganje njegove

stru ktu re. U tome je sm isao koritenja si m bola.
Dosad smo uve l i pet simbola za pet vezn i ka istinosn i h funkcija: , /\, V, i H; za "da kle" smo
koristil i ' . . . ', kao uvod u konk l uziju zaklj uka; a
kao kratice za reen ice koristil i smo pojedina slova. Zasad e to biti
dovoljno. Uo smo i numeri ral i premise i korake u dedukciji , te smo
uve l i sistem zvjezd ica koj i m smo prati l i prem ise koje su u igri - a l i
to s u pitanja knjigovodstva, koja imaju m a l o veze s poetnom ocje
nom zakljuka.)

Izlaganje
strukture

122

Ocjena zakljuaka.

Ponimo s definiranjem kratica - ako postoji ikakva mogunost

vieznanosti, inimo to eksplicitno. Svako pojedino slovo je kra
tica itave reenice - ak i kad izvorni izraz na hrvatskom jezi ku
"teleskopira" - isputa dijelove reenice radi grupiranja - ili koristi
jednom ime, a drugi put zamjenicu. U problemu 111.1 drugog po
glavlja, primjeri ce, imamo premisu: "Ako Peter bude radio zaba
vu, Quentin i Rose e doi." Prikladne kratice mogle bi biti:
Neka je p
Neka je q
Neka je r

Peter radi zabavu.

Quentin dolazi na zabavu.
Rose dolazi na zabavu.

to kao drugi izraz prve premise daje 'p (q v r)', Pritom 'p' ne
stoji umjesto "Peter", niti 'q' umjesto "Quentin", niti 'r' umjesto
"Rose"; sva slova predstavljaju gore popisane iskaze. Ako nam 's'
bude "Bit e pjesme", na emo zakljuak formulirati ovako:
p (qv rl
(q /\ rl s
p s

Kako je itatelj ve vjerojatno i sam uoio, zakljuak 111.1 se pokazao

nevaljan i m. To jest, moemo nai protu primjer, situaciju u kojoj
premise ostavljaju mogunost da Peter napravi zabavu na koju doe
Quentin, ali ne doe Rose (ili doe Rose ali ne doe Quentin) i na
kojoj n e bude pjesme; u tom sluaju konkluzija bi bio neistinita .
D a j e taj zakljuak b i o ovakav:
Ako Peter napravi zabavu, doi e Quentin i Rose. Ako Quentin i Rose
dou na zabavu, bit e pjesme. Dakle, ako Peter napravi zabavu, bit e
pjesme.

to je jednostavnije utoliko to su konsekvens prve premise i ante

cedens druge premise isti pa bismo mogl i koristiti druge kratice koje
odraavaju tu jednostavnost. Mogle bi to biti:

123

Logika

Neka je p
Neka je w
Neka je s

Peter radi zabavu.

Qu e ntin i Rose dolaze na zabavu.
Bit e pjesme.

- to su tri slova, a ne vie eti r i kao u d rugom poglavlju.

D rugim rijeima, oda brane kratice moraju biti dostatne da
i zraze stru ktu ru zakljuka, u ovom sluaju:
p -+ w
W -+ S
p-+s

ali ne bi smjele, barem u pravi lu, uvoditi nepotrebnu sloenost. Na

jedn ostavniji zaklj uak je, naravno, oito valja n i instancija je pra
vila lanac.
Jedno upozorenje: ak i kad se to i n i oitim rjeenjem , n ikad
ne stavljajte negativni i skaz u kraticu. Razlozi za to n isu naelni,
nego praktin i. Ako se 'q' koristi u mjesto "Quentin ne zna igrati te
nis", neobino se lako zaboravlja na "ne" pa se 'q' ponekad koristi
umjesto "Quentin zna igrati te n is" i ovjek se tako moe gad no
zbuniti.
Kad smo odred i l i potre bne kratice, moemo traiti logiku struk
turu zakljuka, o kojoj e ovisiti uspjeh ili neuspjeh zakljuka. Sa
da na mjesto "malih rijei", "logikih rijei" n eform alno izraen og
zaklju ka stavljamo odgovarajue vezn i ke istinosn ih fun kcija, ako
je potrebno parafrazi ram o i n amjerno zanemaruje mo retorika
u ljepanja koja bi mogla p rikriti strukturu zakljuka. Vezn ika je u
obinom jeziku puno - m n ogi su gotovo isti po svojem znaenju
- i ponekad su vieznan i. Logikih je vezni ka, koji se izraavaj u
s i m bol i m a, n aprotiv malo i jednozn an i su. I to je revolucionarni
doprinos moderne sim bolike logi ke. Upotreba k ratica i varijab l i
je stara, barem kol iko i Aristotel; u potreba si mbola za jasno defi n i
rane l ogike pojmove je relativno nova, u sedam n aestom ju je sto
ljeu inicirao Leibn iz, a u devetnaestom su je razvili Boale, De Mor
gan , C. S. Pei rce i drugi. Rezu ltat je taj da sada znamo artikuli rati

124

Ocjena zakljuaka.

strukturu naih zakljuaka, radi logike ocjene i razumijevanja. Da

bi se to dobro nauilo potrebna je vjeba i bistrina.
Ve smo vidjeli da implikaciju moramo simbolizirati paljivo;
poanta je u tome da se tono pazi to je antecedens, a to kon
sekvens. "Samo ako" ne valja brkati s "ako" ili "ako i samo ako".
Budui da to znai "ako ne q onda ne pil, 'p samo ako q' se pie
'
'
'
kao
q
p ili kao kontrapozicija p q - meu ta dva
zapisa nema razlike i moemo pisati onako kako nam se svia ili
kako nam odgovara. Logiki poredak, nadalje, ne valja brkati s jezi
'
'
nim poretkom; primjerice, 'q, ako p je isto to i 'ako p, q ; tj. 'p
'-

'
q .

jedno od "retorikih uljepanja" koje treba zanemarivati je

naglaavanje kontrasta koje prenose rijei poput 'iako', 'meutim',
'naprotiv' ili 'pak', 'a' i 'ali'. itatelj je moda primijetio da su se
izrazi 'premise su istinite, a konkluzija je neistinita' i 'premise su isti
nite i konkluzija je neistinita' na ovim stranicama javljali esto i bez
meusobnog razlikovanja. 'Ali', 'a' i 'i' kao veznici nezavisnih
reenica za nae su potrebe meusobno zamjenjivi; sve ih sim
boliziramo kao'/\'.
'Osim ako' je sinonimna s 'ako ne'. Mnogi udbenici logike
preporuuju itanje 'osim ako' kao 'ili'; to je prikladno ali podrazu
mijeva neto logike sofisticiranosti koju ne treba odmah uzeti zdra
vo za gotovo. Potrudimo se pokazati da q P i P v q imaju istu
istinosnu tablicu te su stoga uvijek meusobno zamjenjivi. (primjer:
bit e kanjen, osim ako bude tiho; bit e kanjen ako ne bude
tiho; ako ne bude tiho bit e kanjen; bit e tiho ili e biti
kanjen; bit e kanjen ili e biti tiho.)
-

p
T
T
O
O

q
T
O
T
O

-q
O
T
O
T

P
T
T
O
O

pv q
T
T
T
O

itatelj sada moe itati 'osim ako' kao 'ili' ili kao 'ako ne', kako
mu drago.

125

Logika

Brojn i su reenini veznici i nizovi veznika koj i

se ne mogu promatrati istinosnof u n kcijski . Jedan
od njih je protu injenina (ili kontrafaktina)
imp l i kacija (da je p bilo ovako, q bi bilo tako), o
kojoj postoji opsena filozofska Iiteratura .2 Kon
trafaktina (ili protuinjenina) impli kacija je "impl i kacija" za koj u
se zna da joj je antecedens neisti nit a konsekvens je izreen pogod
beno lu hrvatskoj gramatici, to je irealna pogodbena reenica; op.
prev.!; na primje r,

Veznici koji
nisu istinosno
-funkcijski

Da je Eleanor Roosevelt ivjela u Kini u osamnaestom stoljeu, vezivali

bi joj stopala.
Da je Leigh Cauman bila djeak, ne bi bila ila u kolu za djevojke
Horace Mann.
Da je silicij plin, ja bih bio general major.3
Da su Bizet i Verdi bili sunarodnjaci, Bizet bi bio Talijan.
Da su Bizet i Verdi bili sunarodnjaci, Verdi bi bio Francuz.

(Dva posljed nja su Quineovi primjeri.4)

Sm isao takvih iskaza je u tome da oni tvrde da je ono to nji
hov konsekvens izrie, uzrono i l i na drugi na i n, ovisn o o istini
tosti antecedensa . Drugim rijeima, kontrafaktina impli kacija tvrdi
upravo one uzrone i druge veze koje smo s mu kom izbaci li iz raz
matranja . Ako se ta kav iskaz interpretira kao obina implikacija,
mora ga se smatrati isti nitim neovisno o konsekvensu, bez daljnjeg
istraivanja, jednostavno zato to mu je antecedens ne isti nit. To,
meutim, navod i na krivi put. Kontrafaktine implikacije ne treba
2

Nelson Goodman, "T he Problem of Counterfactual Conditionals",

journal od Philosophy, vol. 44 (1977), str. 113-128, i u raznim pretisci

ma, s mnogim komentarima. Takoer, Methods, prvi dio, tree poglav
lje, i Jeffrey,

op. cit. , str. 50-52.

Ovo je citat Jamesa McNeilla Whistlera, u razgovoru, govorei o i

4

126

1852.
Methods, prvo izd., str 15; etvrto izd., str 23.

njenici da je ispao s West Pointa

Ocjena zakljuaka

interpretirati kao implikacije, ba kao to se optuenike za kazneno

djelo ne sm atra kr i m i nalcima.
Zbog sa t i m povezan ih razloga, 'zato' i njegovi sinon i m i, ak i
kad i maju f u n kciju reenin ih veznika, ne smiju se smatrat i isti
nosnofu n kcijsk i m vezn icima. "Prola sam na ispitu jer sam dala
jabu ku uite lju" je oito neistin ito ako n i sam dala jabu ku u itelju
i o ito neist i n ito ako n i sam prola, a l i za sluaj u kojemu su obje
sastavn ice ist i nite, ambiciozni sastavlja istinosne tabl ice e bit i u
nedou m ici jer nema dovoljno osnova za odl u ku o i stinosnoj vri
jednosti cijelog sloenog iskaza. U kontekstu logi ke iskaza prvog
reda, reen i ce obl i ka "p zato to q" se, ako se uope m oraj u si m
bolizirati, simboliziraju jednim slovom, recimo 'b'.
'Budui da', za razl iku od 'zbog', obino se ne javlja kao veznik
u n ezavisn i m reen icam a. Nji m e se uvodi prem isa zakljuka, ba
kao to 'dak le' iJi 'stoga' uvode kon kluziju .
'Ili . . . ili ' esto j e zbu njujue na jedan drugi nai n . Za ta j s e izraz
esto misli da i ma konotaciju isklju nog "il i " pa time odreuje
smisao reenica u koji ma se javlja. Ali tomu je rijetko tako. Znae
nje isklj unog "il i " - simbol izirano '(p v q) /\
(p /\ q)' obino
se prenosi kontekstom, gestom, ili podizanjem glasa, a ne rijeima
' i l i . . . i l i'. (Moe dobiti sladoled ili tortu, i to je to", pri mjerice . "Mo
e dobiti sladoled i l i tortu, a l i ne i jedno i drugo" bi bilo jasn ije.)
Funkcija 'ili ... ili' (kao i ' i
i') obino je stavljanje sastavn ica slo
ene reen ice u zagrade zbog gru piranja.
Pozoran itatelj ve je shvatio da se zagrade: ( ) - uglate zagrade:
[ L i vitiaste zagrade: { } - u logici koriste kao u algebri, za gru pi
ranje i l i pakiranje, kako bi se pojasn i la stru ktura sloenog izraza. U
obinom jeziku zagrade se najvie koriste da se neto stavi na stran u
- izrazi i li reenice koje prekidaju tok rasprave. Vidi odlomak prije
ovoga za primjere tih sluajeva. Vidi takoer odlomak o zagradama
u podSjetniku uz ovo poglavlje .
Ree nicu :
-

. . .

John e svirati ili John e pjevati i Mary e pjevati.

127

Logika

Qu i ne5 i n i jednoznanom teleskopiranjem:

John
John

e svirati ili pjevati i Mary e pjevati.

e svirati ili John i Mary e pjevati.

Reenicu je mogue uiniti jednoznanom (u ovom sluaju mnogo

manje elegan tno) i umetanjem 'ili . .. i l i', koje se ponekad moe
povezati s promjenama u poretku rijei u reen ici:
Mary e pjevati i ili e John svirati ili e John pjevati.
e svirati ili e i John i pjevati i Mary pjevati.

John

'Il i . . . ili' slui za ograivanje do kojega dolazi izmeu dvije

rijei, i oznaava taj materijal kao l ijevu sastavnicu d isju nkcije.
Slino tome, 'i . . . i' zagrauje l ijevu sastavnicu konjunkcije. Jasno
je da nijedno od tih sredstava ne moe ukazati na to gdje zavra
va disjun kcija, odnosno konjunkcija .
I 'Niti . . . n iti' zagrauje n a isti nai n . Osi m toga, ti m se izrazom po
janjava jedna neobina jezina "injen ica": da je logika struktura
NIL! - znaajno razliita od NI i NAKO - ugraena u uobiajenu jez
inu uporabu. Ako gledamo samo rijei, oekivali bismo da se "Niti
e Mary ii niti e George ii " ("N iti e Mary ii n iti e ii George)
intu itivno oita kao negiranje d isjun kcije: " Nee ii ni Mary n i
George", " Nije sluaj d a e ii Mary i l i George", u simbol ima, ,
(m v g)'. "Niti e Mary ii n iti e George ii" zapravo b i se vjerojat
nije ita l o izravno kao "Mary nee ii, a ni George" pri emu je
glavn i vezni k "i", u simbolima,
m /\
g'. Budui da nam NIL!
kazuje da su sva ta itanja ekvivalentna, dobro e biti bilo koje.
'-

UB

Methods,

prvi dio, etvrto poglavlje, te Rjeenja zadataka

Ocjena zakljuaka
U kompliciranim reenicama obinog jezika po
nekad nije odmah jasno kOji je veznik glavni, a
koji sporedni. Ima u tome vanosti, jer glavni
veznik reenice odreuje njezinu ukupnu struk
turu - hoe li se klasificirati kao implikacija, ne
gacija, konjunkcija, disjunkcija ili ekvivalencija - te tako odreuje
koje e naelo izvoenja biti na nju primjenjivo.
Modus ponens, na primjer, govori nam da se implikacija - iskaz
iji je glavni veznik '--*' - moe koristiti kao premisa, zajedno sa
svojim antecedensom, te da se njegov konsekvens moe deduci
rati kao konkluzija. Dokaz po implikaciji nam, obratno, govori da
se implikacija moe utvrditi ako se njezin antecedens uzme kao
premisa, a konsekvens se deducira.
Konjunkcija - iskaz iji je glavni veznik '1\' moe se koristiti
pri SIMPlifikaciji, a moe se i utvrditi ADJunkcijom.
Disjunkcija - iskaz iji je glavni veznik 'v' moe se koristiti pri
DILemi ili ELIMinaciji a moe se utvrditi TANjenjem.
Negacija - iskaz iji je glavni veznik ,, moe se utvrditi REDuc
tiom ad absurdum i koristiti na mnogo naina, izmeu ostalog u
DN, Modus tollensu i ELiMinaciji.
Korisno je stoga jasno prepoznati glavni veznik u reenicama
koje ulaze u zakljuke koje elimo razumjeti.
Pozabavimo se jo jednom zakljukom iz prvog poglavlja (vidi
str. 39 i dalje.).

Pronalaenje
glavnog veznika

Ako Henry bude primljen, studirat e ekonomiju i studirat e bolniki

menadment.
Dakle, Henry e studirati bolniki menadment, a ako bude primljen
studirat e ekonomiju.

Pretpostavimo da smo ovla pogledali zakljuak i imamo dojam

da je valjan jer premise i konkluzija, kako se ini, govore otprilike
isto. Neka 'p' predstavlja "Henry je primljen"; neka 'e' predstav
lja "Henry e studirati ekonomiju"; neka 'b' predstavlja "Henry e
studirati bolniki menadment". Uzmimo da je premisa konjunkcija
te joj je glavni veznik "i". Formalizirat emo je:

129

Logika

(p ----') el

1\

Taj je zakljuak oito (pa ak i trivijalno) valjan, prema komuta

tivnosti 'I\', to potvruje na prvi dojam.
Na premisu se, meutim, moe gledati i drukije. Mogli bismo
je shvatiti kao implikaciju s konjunktivnim konsekvensom, te bi
njezin glavni veznik bio !Iako", a ne !li". U tom sluaju formalizirani
zakljuak izgleda ovako:

Da bi taj zaklju3k bio valjan, svaka konjunktivna sastavnica nje

gove konkluzije mora neovisno jedna o drugoj slijediti iz premise.
Dodue p ----')e i slijedi iz p ----') (e 1\ b), ali b sigurno ne slijedi, budui
da implikacija ne jami istinitost ni svojeg antecedensa ni svojeg
konsekvensa. Zakljuak je, dakle, nevaljan. Tu emo prosudbu
potvrditi istinosnim stablom:

PREM:
KKL:

- p v (e

1\

prema AKO

bl

-lbl\( p----')eJ

- bv
(p----') ej
- b v (p 1\ - ej
-

prema NI
prema NAKO

-p

;b
-\
l -e
X

-b
X

PREM

-e ]

KKL

nevaljano
130

Ocjena zakljuaka.

Pouka te prie je da moramo jako paziti kad odreujemo glavne

vez n i ke u iskaz i m a s kojim a radi mo jer ta odredba za sobom nosi
vane posljedice. U ovom primjeru, p remisa je bila izreena vie
znano. Ta se vieznanost u hNatskom moe lako izbjei, inter
p u n kcijom lli teleskopi ranjem :
Ako Henry bude primljen. studirat e ekonomiju i bolniki menadment.

kako je prem isa i izloena u pNom poglavlju, gdje je cilj bio i l u

stri rati pogreku nedoputenog ponavljanja u danoj ded u kcij i .
Pri odgovornom zakljuivanju, u kontekstu , takve vieznanosti
valja izbjegavati. Naalost, obin i jezik gotovo neizbjeno podra
z u m ijeva vieznanost; s ispravnom formalnom notacijom to nije
sluaj . Paljivom u potrebom zagrada moemo i h izbjei (o zagra
dama vid i u podsjetn iku uz ovo poglavlje i za PNO poglavlje).

Sada prelazimo na stvarn u ocjenu zakljuaka. S

tim emo se baviti kratko; kao i prepoznavanje
strukture, ocjena zakljuaka je, naime, uglavnom
stvar vjebe i otroum lja to pripada ueniku,
a ne uitelju. I pak, i tu vrijedi dati neke sugestije.
PNO, esto je korisno reorganizirati zakljuak (barem u glavi) u
poznati obl i k i l i u obl i k koj i nam se svia. Neki ue n ici vole elim i
naciju d isju n kcije, drugi pravilo lanca; neki vole d i lem u , drugi
reductio. Ponekad se zakljua k moe reorgan izirati jednostavnom
promjenom poretka premisa, ponekad koritenjem ove i l i one poz
nate ekvivalentnosti: kontrapozicije, apsorpcije, AKO, NAKO, itd .
Na primjer, a ko je zakljua k zadan ovako:

Ocjena
zakljuaka

Ako je Joe znao za sastanak. planirao je doi.

Joe nije planirao doi ili mu je pobjegao vlak.
Ako je Joeu pobjegao vlak. doi e kasnim autobusom.

131

Logika
Dakle, ili Joe nije znao za sastanak ili e doi kasnim autobusom.

1 zP
2 pvv
Va

zva

moe ga se reorga n izirati u ovaj o b l i k:

pvv
pz

(Ako Joe nije planirao doi,

nije znao za sastanak. l

Va

PREM 2
PREM 1, prema
kontrapozjciji
PREM 3

.. zva

a to izgleda kao d ilem a i vidi se da je valjana. Isti b i se zakl juak

mogao reorga n iz i rati i ovako :
PREM 1
PREM 2, prema AKO
PREM 3

zp
pv
Va
..

KKL, prema AKO

za

to je jedan valjan lanac. I jed na i druga reorganizacija in i valja

nost oiglednom, a ocjen u lakom.
Drugo, ponekad je mogue otkriti "rupe" u zaklju ku i odre
d iti to je potrebno da se te rupe popu ne. Ako se to moe u i n i
ti legitimno, zaklj u a k je valjan , a k o ne moe, n ije. Vratimo se,
pri mjerice, na problem 111.1 drugog poglavlja :
p(qvrl
(q 1\ rl s

. . p s
Za konstrukciju uspjenog l anca nedostaje "srednja" prem isa:
p (qv rl

d od an o :
132

(qv rl

(ql\ rl

Ocjena zakljuaka

..

p s

Rezultat umetanja srednje premise je valjan lanani zakljuak.

Meutim, nemamo razloga vjerovati da ako bilo Quentin bilo Rose
odu na zabavu, da e ii i Quentin i Rose. (Rije 'bilo' i izraz 'i .
i' ovdje smo koristili zbog naglaavanja, a ne grupiranja.) To je
umetanje dakle nedoputeno i zakljuak koji smo ocjenjivali je
nevaljan.
Meutim, zakljuak 111.2 je izgledao ovako:
. .

p-4 (ql\ rl
(qv rl -4 s

. . p-4 S
Da popunimo rupu treba nam premisa (q 1\ r) -4 (q v r), to je tau
tologija. Ako Quentin i Rose idu na zabavu, sigurno ide bar jedno
od njih.
P -4 (q 1\ rl

dodano (teorem):

(ql\ rl-4 (qvrl

(qvrl-4S

.. p-4 S

Zakljuak 111.2 je dakle valjan.

Otprilike istu razliku moemo vidjeti i kod 111.3 i 111.4.
111.3

8-4 d
n-4p

111.4

dv P
8-4 b

- 8-4 P
bv p

I jedan i drugi zakljuak trebaju prvu premisu, disjunkciju, kako bi

zadobili poznati oblik dileme. 111.3 treba a v n. 111.4 treba a v-a.
Nema razloga da pretpostavimo a v n; a v - a je tautologija. 111.3
133

Logika
je dakle nevaljan, a (ali?) 111.4 je valjan. itatelj je vjerojatno ve
shvatio da metoda istinosnog stabla potvruje te rezultate.
Uoimo da je nevaljan zakljuak karakteristino inkonkluzivan:
premise ne daju dovoljno informacija da zajame istinitost kon
kluzije. Nevaljan zakljuak nije slian pogreci u aritmetici, koja se
moe ispraviti zamjenom krivog odgovora pravim. Kod upotrebe
nevaljanog zakljuka najee se ne dogaa da smo izveli krivu kon
kluziju, nego da smo izveli konkluziju iz premisa koje uope ne
garantiraju (netrivijalnu6) konkluziju.
Ve smo zapazili da je jedna od prednosti istinosnih stabala to
to kad pokazuju da je zakljuak nevaljan ona istodobno daju i pro
tuprimjer. V ratimo se jo jednom na problem 111.1. Njegovo isti
nosno stablo moglo bi izgledati ovako:

PREM 1: p---+ (qv rl

PREM 2: (q1\ rl ---+ s
KKl:
-KKl:

p ---+ s
p 1\ - S

p
-5

-p q
K

KKl

-q-r
K
t

prema NAKO

-q-r
K
t K
s

PREM 1

PREM 2

K
nevaljano

134

"Trivijalna kon kl uzija" u ovom kontekstu je konkluzija koja se moe

izvesti iz samo jedne premise, bez d rugi h .

Ocjena zakljuaka

I mamo dvije otvorene grane, iz koj ih m oemo i itati dva pro

tu primjera: p A - S A q A - r i p A - S A r A - q. Kon kluzija
zakljuka m oe biti neisti nita jer prem ise ostavljaju mogunost da
Quentin doe na za bavu bez Rose i da Rose doe na zabavu bez
Quenti na.
Metoda istinosnog stabla ima jo jednu zani m ljivu prednost koja
opet proizlazi iz njez i na fokusa na inkonzistentnost. Ispitujui jedan
zaklj ua k s dvjema prem isama, zapravo ispitujemo tri zakljuka
odjednom: izvo rn i zakljuak i dva druga zaklj uka, od kojih sva k i
kao prem isu ima jednu od izvorni h premisa i negaciju izvorne kon
kl uzije, a kao konkluziju i ma negaciju druge izvorne pre m ise. Kad
otkrivamo da su te tri iskaza meu sobno i n konzistentna (il i konzis
tentna), otkrivamo da bilo koja dva od njih i m pl iciraju ( i l i n e impli
ci raju) negaciju onog treeg.
Drugi m rijei ma, stablo to smo ga maloprije izn ijeli pokazuje
neva ljanost tri zakljuka : onog s koj i m smo krenuli, a osi m njega i:
Ako Peter napravi zabavu. doi e Quentin ili Ros e.

(P1J

Peter e napraviti zabavu ali nee biti pjesme.

(- KKLl

Da kle. Quentin i Rose e doi na zabavu ali nee biti

pjesme.

(- P2)

Peter e napraviti zabavu na kojoj nee biti pjesme.

(- KKLl

Ako Quentin ili Rose dou na zabavu. bit e pjesme.

(P2J

Dakle, Peter e napraviti zabavu, ali nee doi n i

Quentin n i Rose.

(- P1J

Ista dva protuprimjera (naravno, bio bi dosta i samo jedan ) oba

raju sva tri zakljuka. Prema premisama svakog zakljuka logiki je
mogue da Peter napravi zabavu, da ne bude pjesme i da dou
Quenti n i l i Rose, al i ne oboje; i u jednom i u d rugom sluaju kon
kl uzija e biti neistin ita. Klj u nevaljanosti sva ta tri zaklju ka je u
tome da dolazak Quentina ili Rose na zabavu ne jami da e doi
oboje - n iti da (ekvivalentno) nedolazak Quentina ili Rose jami
da nee doi onaj d rugi .
135

Logika
Ova ekonomija ispitivanja valjanosti ta tri zakljuka istodobno
- openitije reeno, ekonomija ispitivanja inkonzistencije, a ne ispi
tivanja valjanosti - vie je puta u povijesti filozofije budila teorijski
interes. Ona je, primjerice, osnova teorije antilogizma, koju je na
prijelomu stoljea pronala Christine Ladd-Franklin i koja zamje
njuje nespretna pravila koja su se tada koristila pri ispitivanju kate
gorikih silogizama.? Profesorica Ladd-Franklin je svaki silogizam
korelirala s njegovom protutvrdnjom, ili antilogizmom, konjunkci
jom njegove dvije premise s negacijom njihove konkluzije, a zatim
je osmislila iznimno jednostavan test kojim se odluuje predstav
lja li takav antilogizam uistinu inkonstistentno trojstvo. Ako da, iz
vorni je silogizam valjan. Nadogradnja Ladd-Franklininog antilogi
zma moe se vidjeti u Quineovoj posrednoj metodi ispitivanja
zakljuaka u logici predikata u prvom i drugom izdanju Methods.
Ispitivanje inkonzistentnosti umjesto ispitivanja valjanosti esto re
zultira zanimljivim utedama. Osim toga, prepoznati inkonzisten
tnost protutvrdnje je ponekad lake nego prepoznati valjanost ili
nevaljanost zakljuka.
Jo jedna ponekad korisna strategija ocjene zakljuaka je ma
knuti na stranu ono to izgleda kao irelevantan detalj, kako bi se
dolo do glavnog zakljuka i zatim njega ocijenilo. Ta se strategi
ja, naravno, mora koristiti oprezno, jer se ono to u prvi mah izgle
da kao irelevantan detalj moe pokazati vanim.
Moda bi bilo dobro dati i primjer:

Moja teta Ellen trai naoale. Ako ih ne bude mogla nai (n) nee moi
itati telefonski imenik (l, a ako ne bude mogla itati telefonski imenik
nee moi nazvati sestru u Los Angeles (sl. No dobro, ree ona sama
sebi, imala sam naoale kad sam jutros za dorukom u kuhinji itala
novine (dj, pa sam ih ili ispravno odloila u etui za naoale (e) ili ih jo
nosim (J) ili sam ih ostavila u kuhinji (kl. Vidim da je etui za naoale
prazan (p): nisam ih odloila. Znai mora da su u kuhinji. Odlino, evo ih
na kuhinjskom stolu: nala sam ih. Dakle, sada mogu nazvati sestru.
7

Christine Ladd-Franklin, "On the Algebra of Logic", u Charles Sanders

Peirce, ur.: Studies in Logic lanova sveuilita John Hopkins (Boston:
Little Brown,

13&

1883).

Ocjena zakljuaka _
Tu i m a m o neto pripovijedanja i dva zaklj uka, oba manjka
va, a l i svaki na svoj nai n .
Prvo :

d 1\ [e v i v kJ
o o

p 1\
k

Kad stavi m o d i P na stranu kao i re levantne, dobivamo glavn i za

kljuak:
8V

iv k

- 8
o

Taj zaklj uak fu n kc i o n i ra pre m a E L i M i n aciji i izgl edao je valjano

u kontekstu p rie . Ali pogled na tako izloenu stru kturu jasno po
kazuje da

nije valjan, jer teta

E l len nije spome n u l a da vie ne nosi

naoale. I st i n osno stablo za cijel i zaklj uak to potvruje :

- 8

- k

- KKL

k
X

PREM 2

PR 1

nevaljano

Sada zaklj uak m oemo popraviti dodavanjem p rem ise koja

n edostaj e :

i m e istiem o da je teta El len znala da nema na

oale na nosu iako to n ije rekla, ak n i u se b i . Grci su to naziva l i

"enti m e m " - "valjan " zakljuak koj i b itn o ovisi o pre m isi koja n e
dostaje a koja se " podrazu m ijeva". Takve zaklj uke n ije uvijek lako
131

Logika

popraviti : prem ise koje nedostaju moemo ne znati, a vane s u .

Kad u zaklju ku koristimo disjunkciju, b i l o u DILemi ili kod ELIMi
nacije, moramo paziti da obradimo svaku disj u n ktivn u sastavn icu
disj u n kcije.
I d rugi je zakljuak oito nevaljan .

.. s

Poto smo u oi l i lanan i za klj u ak kod p rve dvije p rem ise i i rele
vantnost k, zgusnut e mo ga u :

Taj glav n i zakljuak je oigledno pogrean , i primjer je pogreke

negiranja a n tccedensa, odgova raj ue pogreke modus tol lensa. I
opet e istinosno stablo (ili istinosna tabli ca) cijelog zaklju ka
potvrd iti tu ocjen u .

Zavravajui ovo poglavlje, eljela bih ponoviti

dio materijala iz prvog poglavlja koji e itatelju
trebati za rjeavanje problema u treem po
glavlju . Te e p robleme trebati rjeavati dedu kcijom samo u on i m sluajevima kad su se iskazi
ili zakljuci ispitivanjem pokazal i valjan ima. Devet osnovnih naela
izvoenja sugeriraju etiri korisne strategije :

Strategija
ded u kciji
----

---

( 1 ) Da bi se dokazala i m p l i kacija, treba uzeti njezin antecedens

kao prem isu i pokuati dokazati njezin konsekvens.

138

Ocjena zakljuaka .
(2) Da bi se dokazala negacija nekog iskaza, treba uzeti taj iskaz

kao premisu i pokuati izvesti izravno p rotu rjeje.

(3 ) Da bi se koristi la disj u n kcija, treba kao premise uzeti svaki

njez i n disj u n kt odvojeno i pokuati i zvesti zajed n i ku

kon kluziJu .
(4) Ako ste n eodl un i, pokuajte s reductiom . Kao prem isu

uzm ite izravnu negaciju onoga to el ite dokazati, te

plan i rajte na kraju koristiti DN s reductiom .
Uvijek, meutim , valja i m ati na u m u da je dedu kcija stvar ljudske
dom iljatosti . Uvijek ima m n ogo nain a da se izvede dedukcija, i
nji hov je odabir, barem djelomino, stvar u kusa. Osobito, ne sm iju
se zaboravljati etiri pomona pravi la: pravi lo lanca, modus tol lens,
nekonju n kciJa i el i m i nacija disj u n kcije. E l i m i nacija je, n a primjer,
esto prikladn ija od d i leme.
Osi m toga, treba upamtiti da dedu kciju, kad je jednom napra
vimo, nije potrebno raditi iznova; posebnu pozornost tako valja pri
dati dvama nae l i m a izvoenja koja su osm iljena upravo zato da
se njima olaka upora ba ve steen i h logik i h i nformacija. To su
naela TEOREM i ZAMjena. Kratki popis teorema i neto dulji popi s
ekviva lentnosti n ai ete u podsjetn iku uz tree poglavlje. Tom
popisu itatelj m oe pridodati i one koje je sam utvrdio.
Pravilo TEOREM nam omoguuje kao korak u dokazu umetn uti
supstiticijsku instanciju bilo kojeg ve utvrenog teorema. Ponekad
je zgodno kao teorem citi rati tautologiju za koju smo sigurni da jest
teorem i utvrditi je sa strane. Kad se citira na poetku dokaza, teo
rem nema zvjezd ica, a l i kad se citi ra drugdje un uta r dokaza i m a
ono l i ko zvjezdica kol i ko to nalae njegov poloaj. Kao opravdanje
teore ma ne smije se citi rati d ruge korake u dokazu u koj i m a se on
koristi.
Naelo ZAMjene doputa zamjenu e kvivalenata u bilo kojem
tre n utku dedu kcije. Iako je pojedina ekvivalentnost koja takvu za
mjen u opravdava, naravno, teorem, ona se obino ne javlja kao
korak u dedukciji. No, onome tko dedukciju ita pomae ako tu
ekvivalentnost citiramo, pored naela ZAMjene, i to ako je mogue
po imenu (vi d i korak 6 dolje). Rezultat ZAMjene sl ijedi iz ran ijeg
1 39

Logika

koraka koji je po svemu isti kao i on , osi m u pogledu zamjene; rani

ji korak mora biti u igri i m ora se citirati .
Evo pri mje ra dedu kcije koja koristi ova sredstva :
Ako je danas srijeda ili petak, M a ry ima sat glazbe.
Ako M a ry ima sat glazbe ili termin kod zubara , n e moze i grati koarku .

{1

Dakl e , ako Mary igra koa rku , danas nije petak.

*

(s vpJ g

PREM

2 ( g v zJ - k

Dokaimo:

Pri osmiljava nju te dedukeije odmah emo iskoristiti naelo ZAM

jene, jo prije nego krenemo na posao. Primjeujemo da kon
trapozicija traene kon kl uzije - to j est, "Ako je danas petak, Mary
nee igrati koarku " - kako se in i , oito slijedi iz premisa. Naa e
strategija stoga biti prvo dokazati taj iskaz, to jest dokazati : p k, to je ekvivalentno s k
p te tako ZAMjenjivo s k - P (vidi
korake 5 i 6 dolje).
-

1 ( s vpl g
2 (g v zl

Dokaimo: k
*3
*4
*5
*6

PREM

p ( s vpl
g (g v zJ
p -k
k -p

TEOREM
TEOREM
3 , 1 , 4 , 2 lANAC
5 ZAM
(kontrapozicij a , DN)
QEO

Za taj oigledno valjan zakljuak mogl i smo pokazati da je va

ljan i ded ukcijom u kojoj bi koristi l i samo devet osnovni h pravi la
ali takva bi dedukcija bila mnogo dulja. itatelj moda vie voli neku
d rugu shemu zakljuka, moda red uctio i l i modus tollens u mjesto
lanca. Open itom strategijom dokaza po i m p l ikaciji, na primjer,
140

Ocjena zakljuaka .

1 (s

pJ g

2 (g

z) - k

Dokaimo: k
** 3
** 4
** 5
** 6
** 7
** 8
** 9
** 1 0
* 1 1

PREM

k
-- k
- (g v zJ
- gA
z
- g
- (s v p)
-SA -p
-p
k - p
-

PREM (za Dil

3 DN
2 , 4 MT
5 ZAM ( NILI)
6 SIMP
1 , 7 MT
8 ZAM ( N I LlJ
9 SIMP
3-1 0 DI
DEO

Podsj etn i k
u z tree
poglav lje
Naela izvoenja

Modus ponens (MP) : Iz i m p l i kacije, uzete zajedno s

antecedensom, njezi n konsekvens slijedi kao kon k l uzija.

Dokaz po implikaciji (DI ) : Iz ispravnog izvoda kon k l uzije iz

prem ise (ili skupa pre misa) kao odgovarajua i mplikacija sli
jedi sumarna kon k l uzija: ako premise onda konkluzija.
SIMPlifikacija: Iz konj u n kcije sl ijedi sva ka njezina konj u n ktivna

sastavnica.
ADJ u n kcija: I z bilo koj i h iskaza koje su u nekom tren utku u igri

u dedu kciji slijedi nji hova konju n kcija.

141

Logika
REDuctio ad absurd u m : Iz ispravnog izvoda izravnog

protu rjeja iz prem ise, kao su marna konkluzija slijed i nega

cija te premise.
Dvostruka negacija (DN): Iskaz i njegova dvostruka negacija su

meusobno zamjenj ivi , i kao koraci

stavnice tih koraka.

dedu kcij i, i kao sa

D i lema: Ako je zadana disj u n kcija, i ako se za svaki od njez i n ih

disj u n kta odvojenom dedu kcijom (Iemom) pokazalo da vode

k istoj konkluzij i , onda iz disj u n kcije sl ijed i ta ko nkluzija.
TANjenje: I z svake disj u n ktivne sastavn ice neke disj u nkcije

slijedi

ta

disj u n kcija.

PONOVI : U toku dedu kcije uvijek je ispravno kao korak u

dokazu ponoviti svaku premisu koja je u igri , kao i sva k i

korak u dokazu ija je premisa u igr i .
LANAC: Iz dvije (i li vie) i mplikacija u koj i ma je ko nsekvens

jedne i mpl ikacija antecedens sljedee, slijedi i mpli kacija iji

je antecedens prvi antecedens, a iji je konsekvens posljednji
konsekve ns.
Modus tollens (MT) : Iz i mpli kacije, uzete zajed no s negacijom

njezina konsekvensa, sl ijedi negacija njezina antecedensa.

NeKONjun kcija: Iz negacije konj unkcije, uzete zajedno s

jednom sastavn icom te konj u nkcije, slijed i negacija d rugog

konj unkta.
EliMi nacija: Iz disj u n kcije, uzete zajedno s negacijom neke

njezine disjun ktivne sastavnice, sl ijedi ostatak disj u nkcije.

TEOREM : Svaka utvren a supstitucijska i nstancija teorema

moe se uvesti kao korak u do kazu u bilo kojem d ije l u

ded ukcije.

142

Ocjena zakljuakil
ZAMjena: Bilo koja dva iskaza za koje se pokazalo da su ekviva

lentn i ili deduci b i l n i jedan iz drugoga, m ogu se m eusobno

zam ijen iti, i kao koraci u dokazu i kao sastav n i ce takvih
koraka.
Osnovne istinosne tablice

p
T
T
O
O

q
T
O
T
O

AKO :

p q
T
O
T
T

I:

J!..!'..!L
T
O
O
O

ILI:

_p v q
T
T
T
O

AKKO : P B3
T
O
O
T
L
T
O

NE:

-p
O
T

143

Logika
Osnovna istinosna stabla

I LI

p l\ q

pv q

I:

!\

-p

-p
-q

Na istinosno stablo stavljaju se samo reen ina slova i l i negacije

reeninih slova. Vid i gore.
Da biste d ijagra m i ra l i negaciju sloenog iskaza, zam ijen ite je
ekvivalentni m iskazom s internaliziranom negacijom; koristite jednu
i l i vie ekviva lentnosti za negacij u . Dijagramiranje zahtijeva da se
svaka negacija, pa ak i implicitna negacija (vidi dijagrame za "ako"
i "akko" gore) u potpunosti i nternaliziraju , tako da se znak
odnosi samo na pojed ina slova.
Grana istinosnog stabla koja sadri reen ino slovo i njegovu ne
gaciju je zatvorena; to zatvaranje oznaavamo znakom X. G rana
koja takvog protu rjeja nema je otvorena. Da bismo provjeri l i je li
neka grana otvorena, pratim o je od kraja stabla do njegova vrha,
zanemarujui druge grane. Kad stavljamo iskaz na istinosno stablo,
moramo paziti da njegov d ijagram stavimo na svaku otvoren u gra
n u stabla.
Iskaz i l i konjunkcija iskaza je konzistentan ako njegov d ijagram
isti nosnog stabla ima barem jedn u otvoren u granu, a inkonzisten
tan je ako su m u sve grane zatvorene.
Da bismo ispitali valjanost zakljuka, dijagramiramo njegovu
protutvrdnju: konjunkciju njegovih prem isa i negaciju njegove kon
kluzije. Ako se to istinosno stablo zatvori, pokazali smo da je protu
tvrdnja i n konzistentna i da je zakljuak valja n . Ako istinosno stablo
sadri maka r i sam o jedn u otvore n u granu, protutvrdnja je konzi
stentna i zakljuak je nevaljan . Da bismo razumjeli zato je neki za
kljuak nevaljan, ako je nevaljan, ispitujemo otvoren u gra n u isti
nosnog stabla te iz nje iitavam o skup okolnosti u koj i m a su
prem ise zakljuka istin ite a kon kluzija mu je neistin ita.
" _ ,,

144

Ocjena zakljuaka .
Da b ismo ispitali valjan ost iskaza, d ija g ra m i ramo negaciju tog
iskaza . Ako se to istinosno stablo zatvori, iskaz je va ljan ; ako i m a

koju otvore n u granu, negacija je konzistentna p a j e iskaz nevaljan.

Pom ona pravila za isti nosna stabla

NI

NIU

NAKO

- (p 1\ ql

- ( p v ql

- ( p ql

- pv - q

- p l\ - q

p l\ - q

/\ l

- p

- q

NAKKO

- p
- q

( p 1\

- (p ql
- ql v (- P 1\ qJ

- p

-q

Ekvivalentn osti za negaciju

DN:
NAKO :
NI:

NIL!:
NAKKO :

- -p p
- fp q) (p 1\ - ql
- (p

1\

ql ( -p v - ql

- (p v qJ ( - p

1\

- ql

- fp ql (p - ql
( -p ql
[ [p

1\

- ql v ( -p

1\

ql J

Druge ekvivalentnosti
Apsorpcija :
Eksportacija :

Kontrapozicija:

lp (p

1\

q) J (p ql

[ (p 1\ ql rl +-) rp ( q rl l
(p ql +-) (- q - pJ
(p - qJ ( q - pl

145

logika
Komutativnost:

[p /\ q) ( q /\ p)
(p v ql ( q v pl

Asocijativnost:

[ p /\ (q /\ r) ] [ [p /\ ql /\ rl
[ p v ( q v rl l [ ( p v ql v rl

R e d u n d antnost:

(p /\ pl p
(p v pl p

AKO :
AKKO :

(p ql ( - p v ql
(p ql ( - p - ql
(p ql [ (p /\ ql v ( - P /\ - ql l

Distribucij a :

[p /\ ( q v rl l [ (p /\ ql v (p /\ rl l
I p v ( q /\ rl ] [ (p v ql /\ (p v rl ]
lp (q /\ rl l [ (p ql /\ (p rl ]
[p ( q v rl l B [ ( p ql v (p r) ]
[ (p v ql rl [ (p rl /\ ( q rl l
[ (p /\ ql rl [ (p rl v ( q r) ]

Teoremi
pp

(zakon i d entitetal

p -- p

(dvostruka negacijal

-- p p

(dvostruka negacijal

- (p /\ - pl

(neproturjenostl

p ( q pl
- p (p ql
(p /\ - pl q
(p /\ ql q
p ( p v ql
(p rl [ (p /\ ql r]
(p rl Ip ( q v rl ]
pv - p

(iskljuenje treeg)

Ova j po pis itatelj moe nastaviti drugim teoremima.

146

Ocjena zakljuaka .
o zagradama

Zagrade se koriste zbog grupiranja; one nam kau da o onome to

se nalazi u n utar njih razmiljamo kao paketu, kao cjeli n i . One su
potre bne zato da odagnaju vieznanost. Kad nema takve opas
nosti, zagrade n am ne trebaj u .
Budui d a j e '(p 1\ q ) 1\ r ' ekvivalentno s 'p 1\ ( q 1\ r) ', a '(p v q)
v r' sa 'p v (q v r) ', zagrade u tim sluajevima n isu potrebne;
moemo i h ispustiti i pisati 'p 1\ q 1\ r', odnosno 'p v q v r' . U
nizovima slova jednol iko povezan i h s '1\' (i) i l i 'v' (il i), zagrade n isu
potrebne.
Zagrade, meutim, jesu potrebne uvijek kad se ponavlja stre
l ica za 'ako'. 'p q r' je posve besmisleno, jer '(p q) r'
znai neto sasvim drugo od 'p (q rl' . A 'p q r' ne znai
"ako p onda q i ako q onda r" po krivoj analogiji s 'x < y < z' u alge
bri i s '2 < 4 < 9 ' u aritmetici . 'p q r' je obina gramatika gre
ka.
Zagrade su osim toga uvijek potrebne kod mjeoviti h veznika.
" Ii emo u k i n o ako bude kii lo, i i i emo na veeru " p o znaen
ju se raz l i kuje od "Ako bude kiilo, ii emo u kino i na veeru " .
U obinom jeziku tu raz l i k u ponekad pokazuje po redak rijei u
reen ici, ponekad "teleskopi ranje" ili neko drugo sredstvo; kod sim
bola razliku u znae nju stvaraju razli ke u zagradama:
(k 11 1\ v za razliku od k ( f 1\ vj

Viezn ano 'k f 1\ v', kao i 'p q r' n i kad n ije doputeno i
smatra se loe obli kovan im, negramatikim. Isto vrijedi i za 'p 1\ q
V

r' .

Bez zagrada, znak ' - ' za "ne" vrijed i samo za jedno jed ino
slovo koje i z a njega sl ijed i ; s a zagradama, vrijed i z a itavu grupu
(sl oenu reen icu) koja neposred no sl ijed i . Budui da ' - - p' jed
nozn ano znai '- (- p)', zagrade tu n isu potrebne.
Pri forma lizi ranju sloe n i h ree n ica zagrade koje u kazuju na
gru piranje su potre bne u svim ostalim sl uajevima. Nepotrebne
zagrade su povremeno gnjavaa, ali n i kada n isu greka. Zagrade
koje nedostaj u i stvaraj u vieznanost jesu greka.
141

Logika

U cijeloj knjizi koristim uglate zagrade za izraze koje ve i maju

zagrade, a povremeno i vitiaste zagrade za izraze koje ve i m aju
uglate zagrade. Ta praksa olakava itanje, ali n ije rije o n ekom
nael u .

Prvi dio ovi h problema trebalo bi rijeiti kad se

proui prvih 1 0 stranica ovog poglavlja. Kad p roi
tate cijelo ovo malo poglavlje vrijeme je za ostale
probleme - ili iz njih odabrane - kao i za one koje
ste moda ostavili za kasn ije kod prvog poglavlja.
Ovo je i prigoda da se ponovi djeli prvi dio knjige prije prelaska na
drugi dio.

Problemi
uz tree
poglavlje

I.

Izloite strukturu sljedeih zakljuaka. Eksplicitno defi n i rajte

sve k ratice koje ete koristiti (samo pojedi n i m slovima).
1 . Svjeu ribu za vee ru Al ice moe dobiti samo ako ode u

r ibarn icu u Glavnoj u l ici .

A lice ne moe otii i u trgov i n u i u ri barn icu.
Dakle, Alice ne moe dobiti svjeu ribu, osim ako ode u
r i barn icu al i ne ode u trgovi n u .
2 . Mary e morati u pisati pauzu u sljedeem semestru i

zaraditi neto novca, osi m ako dobije veu stipendiju .

Da bi dobila veu sti pendiju treba znaaj no povisiti
prosjek ocjena.
Dakle, ako se Mary i dalje bude vie bavi la atl eti kom nego
uenjem i ne popravi ocjene, morat e upisati pauzu .
3 . George e d i plom i rati u svi bnju sam o ako zadovolji

zahtjeve znanstvene grupe predmeta .

Zadovoljit e zahtjeve znanstvene grupe predmeta ako i
samo ako iz logike dobije barem etvorku .
Dakle, ako George ne dobije barem etvorku iz logi ke i l i
ako padne logi ku, George nee diplom i rati u svi bnju .
148

Ocjena zakljuaka .

4. Ako se joeovim roditelj i m a svi a da joe i de na medici nski

faku ltet i ako mogu prikupiti novac za to, joe e ii na

medicinski fakultet.
Ako se joeovim roditeljima ne svia da Joe ide na medi
cinski faku ltet a l i on dobije stipendij u , joe e ii na medi
cinski faku ltet.
Joe si je osigu rao sti pendijU za sluaj da mu rod itelji ne
daj u n ovac.
Dakle, Joe e ii na medicinski faku ltet, svialo se to
njegovim roditeljima ili ne.
II. Ocijenite valjanost eti riju zaklj uaka iz problema I . To jest,

razmisl ite ine li vam se on i valjan i . Zatim provjerite svoju

prosudbu istinosnim stablom. Ako je zakljuak valjan,
pokaite da je valjan formalnom dedukcijom; ako n ije, obja
snite to mu nedostaje.
I I I . Razmotrite sljedee zaklj uke. Za svaki,
( 1 ) izloite stru ktu ru zakljuka ; defi n i rajte kratice, osim a ko
n isu posve oite;
(2) razmislite izgleda li vam zak ljuak valjan;
(3) provjerite mu valjanost isti nosnim stablom;
(4) ako je zakljuak valjan, pokaite da je tako formalnom
dedu keijom; ako n ije, objasnite zato n ije.
1 . Ako se Joeovim roditeljima svia da joe ide na med icinski
fakultet, prikupit e novac za to pa e joe moi ii.
joe e dobiti stipendiju ako njegovi roditelji ne ele da on
ide, i ii e na medicinski fakultet i ova ko i onako.
Dakle, svialo se to njegovim roditelj ima i l i ne, joe e ii
na medicinski faku ltet.
2. Ako Henry ran o ustane i dobro dorukuje, stii e na
posao na vrijeme.
Henry e dobro dorukovati samo ako rano ustane.
Dakle, Henry e stii na posao n a vrijeme samo ako rano
ustane.

149

Logika
3 . Ako H e n ry rano ustane i dobro dorukuje, stii e n a

posao n a vrijeme.
Henry e dobro dorukovati ako ran o u stane.
Dakle, ako ran o ustane, Henry e sti i na posao na
vrijeme.
4. Ako H enry rano ustane i dobro doru kuje, stii e na

posao na vrijeme.
Henry e dobro dorukovati sam o ako rano ustane.
Dakle, ako ran o ustane, H e n ry e stii na posao na
vrijeme.
5.

Henry e stii n a posao na vrijeme ako rano ustane i

dobro dorukuje.
Henry e dobro dorukovati .
Dakle, ako ran o ustane, H en ry e stii na posao na
vrijeme.

6 . U sluaju snjene o l u j e i l i praznika, prestaju vaiti

ogranienja parki ranja.

Ako prestan u vaiti ogran ienja parki ranja, moi e sutra
ujutro parkirati auto na u l ici .
Sutra ne smije parkirati na u lici.
Dakle, sutra n ij e prazn ik.
7. A lbert e pasti algebru ako mu Mary ne pomogne kod
zadataka iz algebre.
Ako Al bert padne a lgebru i l i geometrij u, bit e u sosu .
A l i ako Mary pomogne Albe rtu s alge brom , nee i m ati
vremena za uenje pa e biti u sosu .
Dakle, u sosu e biti i l i Albert i l i Mary.
8. joe nee dobiti vozaku dozvolu ako n ij e p reao osam -

naestu i a k o n i je poloio vozaki ispit.

joe i m a dvadeset godi n a i vrlo je dobar voza.
Ako Joe izae na vozaki ispit, p roi e.
Dakle, ako joe izae na ispit iz von je, dobit e vozaku
dozvolu.
9 . Idemo na plani narenje i ako bude sunano bit e nam

odl i no.
1

Ocjena zakljuaka .

Dakle, ako bude su nano ii em o na planinarenje i bit e

nam odlino.
1 0 . Ako bude su nano ii emo na plani narenje i b it e nam
odl ino.
Dakle, ako odemo na p la n i na renje i bude sunano, bit e
nam odl ino.
1 1 . Ako odemo na planinarenje i bude sunano, bit e nam
odlino.
Dakle, idemo na planinarenje, i ako bude su nano bit e
nam od l ino.
l 3 . Ako bude su nano ii emo na planinarenje i bit e nam
odlino.
Dakle, bit e nam odlino i a ko bude sunano ii emo
na planinarenje.
l 4. Alice e na vrijeme stii na sastanak sa mo ako bude vozila
opasno brzo.
Ako Al ice bude vozila opasno brzo zaustavit e je pol icija
na Glavnoj u l ici i odvest e je u policijsku postaju .
Ako Alice odved u u pol icijsku postaj u, nee stii na
sastanak na vrijeme.
Dakle, Al ice nee stii na sastanak na vrijeme.
1 6.Ako ne u piem i algebru i analizu, neu moi u pi sati n i
geologiju n i fiziku .
U pisao sam algebru i geologiju.
Dakle, m ogu upisati fiziku .
1 7 . Ako ne upie m i algebru i anal izu, neu m oi u pisati n i
geologiju n i fiziku .
Upisao sam algebru i geologiju.
Dakle, upisao sam analizu.
l B . Ako ponudi jamstvo, proizvoa e se smatrati odgovor
n i m za nepravi lan rad vaeg rad io prijemn i ka ako i samo
ako ste potom poslal i jamstveni list.
Proizvoa se nee smatrati odgovorn i m .

1 51

Logika

Dakle, iako je proizvoa pon u d io j amstvo, vi niste posla l i

potom svoj jamstve n i l ist.
1 9 . A ko pon u d i jamstvo, proizvoa e se smatrati odgovor
n i m za nepravilan rad vaeg rad io prije m n i ka ako i samo
ako ste potom poslali jamstve n i l ist.
Proizvoa se nee smatrati odgovorn i m .
Dakle, proizvoa n ije ponudio jamstvo i l i v i n i ste poslali
potom svoj jamstve n i l i st.
20. N aj a m n i n a za trgovi ne e porasti pa e se isto d ogoditi i s
njezi n i m cijenama ako se u ki n e kontrola visi ne najam
n ine.
Najamnine z a trgovine e porasti , a k o n e i n terven i ra
gradonae l n ica.
Dakle, ako se u ki n e kontrol a visi ne najamn i n e, cijene u
trgovi n i e porasti a ko ne i n terve n i ra g radonael n ica.
2 l . Ako se n e nametne stroa kontrola cijena onda a ko
poraste naj am n i na za trgovine, porast e i cijene u trgo
vinama.
N aj a m n i n a za trgovi ne e porasti ako gradonae l n ica ne
i n te rve n i ra .
Dakle, ako s e n e n ametne stroa kontrol a cijena, cijene u
trgovi nama e porasti ako gradonae l n i ca ne i n terve n i ra.
2 2 . Ako s e u ki n e kontrola visi n e naja mn i ne, naja m n i n e e
porasti , a porast e i cijene.
Ako se nametne stroa kontrola cijena, n ajamn i n e e
porasti al i ne i cijene u trgovi nama.
Ako gradonael n ica i nterve n i ra, na snag u e stu piti stroa
kontrola cijena, a kontrola visine naja m n i n a e ostati
ka kva jest.
Dakle, ako gradonae l n i ca i n terve n i ra, nee porasti n i
najamn i ne n i cijene u trgovi nama.
2 3 . Ako se u ki n e kontrola visine najamn i na, najam n i ne e
porasti, a porast e i cijene.
Ako se nametne stroa kontro la cijena, naj a m n i n e e
porasti ali cijene u trgovi nama nee.
1 52

Ocjena zakljuaka .

Ako gradonaeln ica i ntervenira, nametnut e se stroa

kontro la cijena, a kontrola visi ne n ajam n ina se nee
ukinuti .
Dakle, cijene u trgovinama e porasti samo ako grado
naelnica ne i ntervenira .
24. Ako s e u k i n e kontro la visi ne naja m n ina, naja m n i n e e
porasti, a porast e i cije ne.
Ako se nametne stroa kontrola cijena, cijene u trgo
vinama nee porasti a l i najam n i n e hoe.
Ako gradonaeln ica intervenira, ukinut e se kontrola
visine najam nina a nametn ut e se stroa kontrola cijen a.
Dakle, gradonaelnica nee interven i rati .
IV. Izloite stru kturu sljedeih iskaza te zatim za svaki odluite
smatrate l i da je tautologija (da je isti nosnofu nkcijski valjan).
Svoju prosudbu provjerite i sti nosnim stablom . Ako smatrate
da je iskaz tautologija, utvrdite to dedukcijom .
1 . Ako kii i sn ijei, onda kii i l i snijei.
2 . Ako n ije da i kii i sn ijei onda n iti kii n iti sn ijei.
3 . Ako n iti kii n iti snijei, onda n ije da i kii i sn ije i .
4. Ako n iti k i i n iti sn ijei, o n d a i ne kii i ne sn ijei .
5. Ako iskaz n ije teorem , njegovo e isti nosno stablo i m ati

neku otvorenu granu a njegova isti nosna tablica e i m ati

neki redak s ne istinom, i l i , a ko iskaz jest teorem , njegovo
e i sti nosno stablo biti zatvoreno i moi e se izvesti
dedukcija.
6. Ako iskaz n ije teorem njegovo e i stin osno stablo i m ati

neku otvorenu granu a njegova i sti nosna tablica e imati

neki redak s neisti nom, a ako i skaz jest teorem, njegovo
e i sti nosn o stablo biti zatvoreno i moi e se izvesti
ded u kcija.
7 . Ako uivam u ten isu i ako dobro igram ten i s a ko i samo
ako uivam u njemu, onda sigurno dobro igra m ten is.

153

Logika

v. U treem d ijelu problema uz prvo poglavlje, za dedukciju uz

koritenje devet osnovn ih pravila izvoenja je zadano est

ekvivalentnosti korisnih pri ZAMjen i. S tog su popisa
isputene sljedee tri ekvivalentnosti za d istri buciju :
[p v [qA rl l H [ [p v ql A [p v rl l
[ [p ql v [p rl l H [p [ q v rl l
[ [p rl v [ q rl l H [ [pA q) rl

Utvrdite ih, prvo istinosnom tablicom a zatim dedukcijom . Jedan

smjer (slijeva na desno) moe se napraviti DI Lemom, koritenjem
osnovn i h pravi la. U radu na suprotnom smjeru (zdesna n a l ije
vo) slobodno koristite i ZAM, TEO REM i etiri pomona pravi
la, kao i sve teoreme i ekvivalentnosti koje ste sam i dosad utvrdili.

1 54

d rugi dio
Logi ka p r e d i kata

4.

poglavlje

Nae la izvoenja

Pojam open itosti sve je vrijeme u sred itu naeg rada . Logiko
naelo je prihvatljivo samo ako fun kcion i ra svaki put kad se na
njega pozovemo te je uvijek jednako pouzdano. Gledamo neki isti
nosnofu n kcijski zakljuak: ako udovoljava opi m kriterijima va
ljanosti istinosnofun kcijskog zakljuka, zakljuak je valjan; ako ne,
n ije. G ledamo neku sloenu reen icu : ako su sve reen ice koje
imaju istu strukturu tautologije, ta je reen ica tautologija; ako su svi
iskazi iste stru ktu re i n konzistentn i, iskaz je i n konzistentan; i tako
dalje. No, na to mislimo kad kaemo da dva zakljuka ili dva iskaza
" i m aj u istu stru kturu " ?
Kako s m o vidjeli, isti nosnofun kcijsku stru kturu nekog zaklju
ka ( i l i sloenog iskaza) moemo ui n iti ekspl icitnom tako da u
njemu pronaemo reen i ce sastavnice, nadjenemo i m kratice,
zatim parafraziramo vez n i ke obinog jezika i zam ije n i m o ih jed
noznan im si mbolikim veznicima s jednog vrlo kratkog popisa.
Dva zakljuka (ili dva iskaza) imaju istu strukturu ako su njihovi sim
boliki veznici tono isti i ako se njihove iskazne kratice mogu kore
l i rati jedan na jedan .
Da se posluim jed n i m jednostavn i m i pozn ati m pri mjerom,
sljedea dva zakljuka i maju istu stru ktu ru :
Ako se Mjesec sastoji od zelenog sira, pojest u
vl astiti eir.

(m J
157

Logika

Neu pojesti vlastiti eir.

( - l

Dakle. Mjesec se ne sastoji od zelenog sira.

( - mj

George e noas slaviti ako dobije peticu iz latinskog.

George noas nee slaviti.
Valjda . dakle. nije dobio peticu iz latinskog.

(p -"* sj
( - sl
( - pl

Ta stru ktura i m a i svoje i me, 'modus tol l ens'. Ona jami da su

ta dva zakljuka valjana.
Kod prepoznavanja stru ktu re zakljuka kljuno je pre poznati
koje se njegove kratice podudaraj u . U oba navedena zaklj uka
iskaz to ga druga premisa negi ra u pravo j e konsekvens prve pre
m i se, a i skaz to ga kon kluzija negira upravo je anteceden s prve
prem ise . Oba su dakle zak l juka instancije mod u s tol lensa. I m aj u
istu stru ktu r u . B u d ui d a s m o za modu s tollens pokazal i d a je pri
hvatljivo pravilo izvoenja , sve su njegove i nstancije - u kljuuju i
i ove - valjane.
Do sada n ismo n i ispitival i n i forma liziral i odnos ope tvrdnje i
njezi n i h i n stancija . To je podruje teorije kvantifikacije.
Potreba za formalizacijom pojmova open itosti postaje nepo
sredno jasnom ako obrati mo panju na mnogobrojne ve poznate
struktu re zak ljuka koje smo svi sprem n i ocjenj ivati a l i koj i m a ne
moemo baratati u logici iskaza koju smo prouaval i . Na primjer,

158

Sve je zanimljivo.
Dakle. ova je knjiga zanimljiva .

(valjano)

Ova je knjiga dosadna.

Dakle. sve je dosadno.

(nevaljano)

Svi su lijenici dobro obrazovani.

Svatko dobro obrazovan je proitao Uliksa.
Dakle. svi lije nici su proitali Uliksa.

(valjanoj

Neki su lijenici d obro obrazovani.

Neki dobro obrazovani lju di s u proitali Uliksa.
Dakle. neki su lijenici proitali Uliksa.

(nevaljano)

Naela izvoenja .

Svi su lijenici dobro obrazovani ,

Svatko tko je proitao Uliksa dobro je obrazovan.
Dakle, neki su lijenici proitali Uliksa.

(nevaljano)

Ako netko ima p i to lj Mary se pl ai,

Dakle, ako Joe ima pitolj, Mary se plai,

(valjano)

Ako svatko ima pitolj . Mary se pla i .

Dakle, ako Joe ima pitolj , Mary se plai.

(nevaljano)

U povijesti logike, d io teorije kvantifikacije - logika Aristotelovog

silogizma - razvila se prije logi ke iskaza, koj u su razv il i stoici. Al i
moderna logi ka gradi logiku kvantifi kacije na temelju logi ke iskaza,
obrui povijesni redoslijed . i n i m i se da to svakako i m a smisla,
i m aterijal u izloiti tim redo m . M i n imalno em o koristiti tradi
cionalne aristote lovske metode i nazive.

Poet emo u voenjem neto n ove notacije koja nam je potrebna

da bismo mogl i arti k u l i rati u nutarnju stru ktu ru reen ice koja tvrdi
neto open ito. Zatim emo se osvrnuti na dva osnovna ( i ve po
znata) naela teorije kvanti fikacije, od koji h jedno ide od opeg i
u n iverzal n og k pojedi nanom, a drugo od pojed inanog k opem
al i egzistencijalnom. N akon toga emo uvesti d ru ga dva naela iz
voenja, komplementarna prvima, i dvije ekvivalentnosti (dokazive
i stoga redundantne, a l i vane) za kvantifikacijsku negacij u. PO
stu pke ispitivanja emo ostaviti za sljedee poglavlje.
Univerzalnom tvrdnjom se tvrdi da je to i to (je budalast, je pogreiv,

je fasciniran francuskim filmovi ma, stvara smijene zvu kove kao vidi
m ia, ima etrdeset i eti ri p rozora, je trajekt, je h rana za m isl i , i l i
to ve) istinito za sve D a bismo izrazil i takvu tvrdnju, koristimo pre
f i ks ' 'ix' ( i l i ''iy') tj . obrnuto 1\ s varijablom (x, y, z sa i l i bez crtice
i l i i n deksa) - to se ita liza svako x" i l i "za b i l o koje x" zajed no
s n ekom otvorenom reenicom 1 , recimo 'Fx' ili "x je takvo i takvo ,
.

"

N aziv 'otvo rena reen ica' koristi m za ono to su White h ead i Russel l
nazivali "propozicijska funkcija". Vidi Alfred North Wh itehead i Bertrand
Russe l l ,

Principia Mathematica

(Cambridge : University Press, 1 9 70;

d rugo izd . 1 93 5 ; u nastavku PM), Uvod; vidi osobito str. 1 5 .

1 59

Logika

pri em u i prefi ks i otvorenu reenicu jasno oznaavamo zagra

dama ( i l i uglati m zagradama).
Egzistencijalna tvrdnja je tvrd nja da je to i to isti n ito za neto .
Da bismo izrazi l i takvu tvrdnju koristi mo p refi ks '::lx' (i l i '::ly' itd . ) :
obrn uto E s varijablom, koji s e pridijeva otvoren oj reenici koja
sadri jed n u i l i vie pojavn ica te varijable, pri em u su opet i pre
fiks i otvorena reen ica jasno oznae n i zagradama.
Pojam varijable bit e otprije poznat itatelju iz elementarne
algebre ili iz fizike. Varijabla je sim bol (obino 'x' i l i 'y' i l i neko grko
slovo) koji se koristi u mjesto i men ice, glagola ili nekog du ljeg izraza,
kako bi se izrazila open itost, pojasnilo da, u relevantnom kon
tekstu , n ije vano o kojem pojedi nom predmetu govorimo. Ja sam
'to i to' i 'tako i tako' koristi la u pravo na taj nain . Pri marna u potre
ba varijabli (al i n i kako jedini, pa ak n i najvaniji) j e pri a rti ku laciji
p ravila i defi n icija. Na primjer,
Neka je fiX je sisavac " pokrata za
svoj u m l ad u n ad".

fiX

je ivoti nja koja doji

Otvorena ree n ic a je neto to jzgleda i zvu i kao reen ica a l i

t o n ije jer j e nepotpuna: u njoj s e bar jednom pojavljuje varijabla
na mjestu i men skog ili glagolskog izraza.2 Otvorena reen ica bez
kvantificirajueg prefiksa ne tvrdi n ita; to uope n ije reen ica; ona
nema sposobnost izricanja istine ili neistine. Varijabla nije ni imeni
ca n i glago l ; to je praznina, mehan izam za unakrsno u puivanje,
prikladniji od '-' i ' . . . ', ali isti po znaenju . Varijabla je slin ija za
mjenici nego bilo kojem drugom dijelu govora, i meu njima je
U otvorenoj reenici moe se javljati i dvije ili vie varijabli . U d r u gom
d ijelu bavimo se logi kom otvorenih reenica (predi kata) sa samo jed
nom varijablom , monad ikom logi kom predi kata, a logiku otvorenih
reenica s dvije i l i vie varijabli, poliadiku logiku predikata ili logiku
relacija, ostavljamo za tree poglavlje. Povremeno emo, pored 'x', ko
ristiti i 'y' i u d rugo m dijelu knjige, ali to emo initi zbog ugn ijeenih
kvantifi katora, a n e zbog sloenosti predikata.
Odvojen i m izlaganjem logi ke predi kata, prije logi ke relacija, slijedi m
p ra ks u W V. Quinea, koju j e provodio i u nastavi i u objavljenim pe
dagoki m dje l i ma; vidi npr. Methods.
1 60

Naela izvoenja .

glavna razli ka u tome to zamjenica u obinom jeziku moe drati

refe renciju neodreeno d ugo, ovisno o vjeti n i govorn ika i pam
enj u sluate lja, varijabla ne posjeduje takvu fleksi bilnost. Ako kon
tekst posve jasno ne kae d ru kije, nema posebnih veza izmeu
razl iiti h pri l i ka kada se koristi .
Kvantifi cirajui prefiks, i l i kvantifikator, kae d ru kije. U nutar
dosega kvantifi katora, to jest, u n utar otvorene ree n ice na koju se
kvantifi kator odnosi, varijabla kvantifikacije dri referencij u . Tako
'(Vx)(Fx v Gx) ' moe biti skraen ica za "koj i god p red met uzme,
on e biti zastraujui, i l i e pak - isti taj predmet - biti dopadljiv",
tj . , "Sve je i l i zastraujue i l i dopadljivo " . A '(Vy) (Fy Gy)' moe
biti pokrata za "Za svaki y, ako je y trajekt, onda je y zelen", i l i "Svi
trajekti su zelen i " . Varijabla d ri referenciju u n uta r dosega kvan
tifikatora - ali ne izva n njega. Ako se ista varijabla pojavi ponovo,
a l i bez kvantifi katora, moda i u istom zakljuku i l i istoj reenici,
ona ne postie cilj unakrsnog u puivanja nego "visi" uprazno. Rei
em o da kva ntifi kator vee one pojavn ice njegove varijable kvan
tifi kacije koje su u n utar njegova dosega, a da su d ruge pojavnice
iste varijable, koje se nalaze izvan n jegova dosega te stoga n isu
vezane, slobodne. Reenica ' ( Vx )(Fx) v Gx' je dakle otvorena
reen ica, budui da je 'x' u 'Gx ' slobod no. '(Vx) (Fx ) v Gx ' je za
mjenjivo s '(Vy)(Fy) v Gx ' .
'Fa', naprotiv, n ije pokrata za otvoren u reenicu, kao n i '(Vx)(Fx)
v Fa '. M i n a i m e stipuliramo da 'a ', 'b', 'c' itd . , mala slova s poet
ka abecede (naime slova 'x', 'yI, 'z' itd. su rezervirana za varijable)
predstavljaju prava imena, referirajue izraze ili pseudoimena, dakle
imena uveden a ad hoc zbog nekog tren utn og ci lja. (O poj m u
pseudoimena raspravljat emo kasn ije u ovom poglavlju.) 'Fa ' dakle
moe stajati u mjesto, recimo, "Al ice je budalasta" ili "Alfred igra
nogomet", a ' (Vx)(Fx) Fa ' moe stajati umjesto, recimo, "Ako
svatko vol i vatromet, moja teta Amy vol i vatromet", to je izvjesno
istin i to.
Sljedei je za kljuak stoga isti nosnofu n kcijski valjan (koristi m o
kva ntifi kacijsku notaciju, a ne kvantifi kacijska n aela izvoenja) :

1 61

Logiki

Sve je ili lijepo ili runo, ili je Alice posve u krivu .

Alice nije u krivu.
Dakle, sve je lijepo ili runo.
(V x) [ Lx v Rx) v Ka
- Ka
. . ( V x) [ Lx v Rx)

To je va ljano, prema ELiMi nacij i . Ova b i (jed n ostavn ija) n otacija

bila dostatna da se pokae va ljanost tog zakljuka :
EvA
-A
E

Dva p ravila
bez ogranienja

Kvantifi kacijsko je za kljuivanje, meutim, po

trebno kod ovog zakljuka :
Sve je lijepo ili runo.
Dakle, Alice je lijepa ili runa.
(Vx) [ Lx v Rx)
:. La v Ra

Tu smo se pozva l i na naelo univerzalne instancijacije ( U l , speci

fikacija, ili elimi n acija V ) :
Un iverzalna instancijacija (Ul): Iz un iverzalno kvantificiranog
iskaza bez ogran i enja sl ijed i svaka njegova instancija.

Notacijski, instancija kvantificiranog iskaza je rezultat isputanja

kvantifi katora i zamjene varijable kvantifikacije referirajuim izra
zom u pripadajuoj otvorenoj reenici.
(V x) [ Fx)

Stoga,
. .

1&2

Fa

Ul

Naela izvoenja.
U l je naelo izvoenja; 'Fx' se dakle moe zam ijen iti bilo kojom
otvorenom reen icom, ma kako jednostavna i l i sloena bila, neo
visno o njez i n u sadraju . Ve smo vidjel i da Ul vai za sloene isti
nosnofun kcijske iskaze s otvoren i m reen icama (koj i su i sam i
otvorene reenice): 'Fx v Gx', 'Fx Gx' itd. Vidjel i smo i d a naela
izvoenja za isti nosne fu n kcije (iz prvog poglavlja) vae za potpu no
oblikovane iskaze teorije kvantifikacije (dosad smo imali un iverzalne
tvrdnje i s ingularne iskaze kao to je Fa), ali n e i za otvorene ree
nice teorije kvantifikacije, koje ne mogu biti ni istinite ni neistin ite.
Naelo ZAMjene, s druge strane, vai i za te otvorene reenice
i doputa, u konteksti ma kvantifi kacije, koritenje svi h ekvivalent
nosti za istinosne fun kcije koje smo prihvatil i i l i utvrd i l i . Tako je, na
primjer, prema e kviva lentnosti AKO [(p q ) ( P V q), ija je
instancija (Fa Ga) ( Fa Ga)], 'Fx Gx' zamje-njivo s '
Fx v Gx' . Prema tome, (\;Ix)(Fx Gx) je ekvivalentno s (\;Ix) ( Fx
v Gx) - reci mo, "Sve ptice i m aj u krila" j e ekvivalentno sa "Sve i l i
n ij e ptica i l i i m a kri la".
Nadalje, budui da su varijable samo sredstvo koji m se
postie unakrsno upuivanje, m eusobno su zamjenjive reenice
koje s u iste u svemu osim to i maju raz l iite varijable kvantifikaci
,
je. Wx)(Fx)' je zamjenjivo s Wy)(Fy)' a (:Jz)(Gz) , s '(:Jw)(Gw) . Treba,
naravno , paziti na to da smo u ti m stvari m a konzistentn i : '(\;Ix)(Fx
Gx)' jest zamjenjivo s '(\;Iy)(Fy Gy)' a l i ne i s '(\;Iz)(Fz Gy) , . 3
Treba paziti i na to da se Ul koristi tako kako je reeno, ne " pro_
izvoljno" kako bi se moglo koristiti pravilo zamjene. U l doputa
isputanje vanjskog un iverzalnog kvantifikatora ondje gdje taj kvan
tifikator pokriva cijelu reen icu . To jest, to pravilo doputa ovakve
izvode :

(\;I x) ( ly Dx)

Svatko iskren je dobrodoao.

la Da

Ako je Al bert iskren , dobrodoao je.

O b j e s e tvrdnje o meusobnoj zamjeni mogu dokazati meta logiki,

ali emo i h naprosto koristiti . Ja, moda neopravdano, pretpostavljam
da su one i n tu itivno prihvatljive. U d rugoj ih se formu laciji moe nai
n a stranici 1 79 i u podsjetn i ku uz ovo poglavlje.

1 63

Logika

(V x) ( -

Svatko je n eiskre n .

lx)

Nitko nije iskre n .

. . Albert nije iskren .

. . - la

Al i ne doputa ovakve ( pogrene) izvode:

Ako je svatko iskren, Samuel e se zaprepastiti.

(Vx) ( lxl Zd
:

.'. Ako je Albert iskren , Samuel e se zaprepastiti.

la Zd

n iti

"

- (V x) ( Ix)

Nije svatko iskre n .

- la

Al bert nije i s kre n .

U l ne doputa n i sljedee izvode, koji jesu valjan i a l i s e to mora

pokazati na neki d rugi nai n :

(V x) ( Mx)

. . Ma v - K
R A. (V xl ( Px)
. . R A. Pz

Sve je m okro ili ne pada kia .

. . Al ice je mo kra ili ne pada kia

Gotov je rat i sve je poru eno.
Gotov j e rat i ova zgrada je poruen a .

Prije no krenemo na egzistencijaln u ge neralizaciju, treba rei jo

n eto. U l nema ogran ienja. To znai da ako je (Vx)(Fx) i sti n ito reci mo, ako je sve h rana za misli - onda je Al ice Jones h ra n a za
misli, gol u b n a krovu je hrana za m isl i , kao i oblak na horizontu i
vaa nelagoda i moj bol n i zub. A ako je (Vx)(Fx Gx) istin ito - re
cimo svi trajekti su ze l e n i - onda ako je Alice Adams trajekt, Alice
Adams je zelena, i ako je gol u b trajekt, gol u b je zelen . Nadalje, i
zan i m ljivije, ako je zadano (Vx)(Fx), onda moemo izvesti Fa i kad
ne znamo (ili nas n ije briga) to predstavlja 'a', jer moe biti bilo to.
'(Vx)(Fx)' nam govori da "za svako x, togod uzeli kao x, x e biti F".
S igurno da ete n eto moi uzeti ; poslui t e bi lo to.
H oete li zbi lja to moi? A to ako nema niega? Pravilo U l i m a
smisla samo a k o u u n iverzu m u postoji n eto z a to njegov u n iver
zal n o kvantifi cira n i iskaz moe vaiti . I opet dolazimo n a m etafi
ziku pretpostavku [usp. prvo poglavlje, str. 42, zakon neproturjeja :
1 &4

Naela izvoenja _
(p /\
p)l - ovaj put to je: " Postoj i neto . " I opet, ja n e m ogu
tvrditi da je to pretpostavka isti n ita; m e n i se i n i oigledno i sti n it
om, ve na prvi pogled. A l i mislim da je vano pri m ijetiti da se to
pretpostavlja i da je ta pretpostavka na djelu u naem rad u . 4 Osim
toga, treba u o iti kol i ko je ta pretpostavka slaba: ona nam n e go
vori da postoje trajekti, r i be i l i oblaci, zako n i i l i ak lju dska bia.
(Moemo, naravno, postulirati ili tvrditi postojanje takvih predmeta,
zasebno i eksplicitno, ako za to i mamo razloga . ) Ali za naelo uni
verzalne instancijacije potrebno je samo da postoji neto, da se nae
zakljuivanje odvija u nepraznam u niverzu m u .

Druga vrsta ope tvrdnje kojom emo s e baviti j e egzistenCijalna

tvrdnja, tvrdnja da je neto, a n e nita, takvo i takvo. Poput un iver
zal n i h tvrdnj i, egzistencija l ne tvrdnje su nespecifine, open ite, i
ta se openitost i tu notacijski izraava varijablama. Koristimo egzi
stencija l n i prefiks : obrn uto E, '3 ', s varijablom, pridjenut otvorenoj
ree n ici kod te varijable, koj i m se tvrdi da postoj i bar jeda n pred
met x, takav da je x F, odn osno, da mogu odabrati neki x takav da
je x F, i l i jednostavno, da je neto F.
O u n iverza l n i m iskazi m a m oe se m isliti kao o dugakim kon
jun kcijama: (Vx)(Fx) nam govori da Fa /\ Fb /\ Fc /\ . . , pri em u je
lista pred meta z koje se kae da su F nedohvatljivo dugaka i obuh
vaa sve na svijetu . O egzistencijal n i m se iskazima pak m oe m is
l iti kao o dugim d i sj u n kcijama : '(3x)(Fx) ' nam govori da Fa v Fb v
Fc v . U l je dakle analogno S I M Pl ifi kacij i (iako samo analogno,
ne vie od toga): ono nam omoguuje d a iz u n iverzal nog deduci
ram o bilo koju njegovu i n stanciju, i l i "konj u n ktivnu " sastavn icu . A
naelo egzistencijalne generalizacije ( EC, kvantifi kacijska tanjenje
ili slabljenje, i l i uvoe nje 3) je analogno TANjenj u : ono nam omo
guuje da iz bilo koje njegove instancije, njegove "disjunktivne" sas
tavn ice, deduciramo egzistencija l n i iskaz .
.

. .

Vidi, primjerice, Karel Lambert i Baas C. van Fraassen, Derivation and

Counterexample ( Encino, Ca l i f. : Dic kenson Publishing Company,
1 972), poglavlje 4, odjeljak 5, i poglavlje 9. Lambert i van Fraassen
koriste sistem ("slobodna logi ka"; vidi str. 1 29) koj i ne pretpostavlja
da " postoj i neto " (vidi str. 95).
165

Logika
Egzis tencijal n a general izacija ( EG) : Egzistencijalno kvantific i ran

iskaz sl ije d i iz bilo koje i nstancije toga iskaza.

Stoga,
Fa
(::J x) (Fx)

EG

Galerija Addisan ima etrdeset i etiri prozora; dakle, neto ima

etrdeset i eti ri prozora. Al ice vol i francuske filmove; dakle, neto
(ili pristojn ije, netko) voli francuske fi lmove. I tako dalje. Kao n i U l ,
EC nema ogran ienja. Za razliku od U l , EG n ije optereeno me
tafizikom p rtljagom .
Treba biti na oprezu da se ispravno razu m iju iskazi kao to je
"Neke ptice imaj u krila"; taj nam iskaz govori da postoji neto s dva
svoJstva : biti ptica i i m ati krila. On nam ne govori samo to da po
stoji neto to i ma kri la ako je to neto ptica. Napokon, to je isti n i
to i z a m e n e ( Le igh Cau man, nastavn icu logike u m i rovi n i , enu,
ne pticu) da ako sam ptica, onda i mam krila (vi d i prvi dio), i l i Pc
Ke. Znate da je tako zato to sam vam j a rekla da n isam ptica
pa dakle, budui da nisam ptica, znate da ako jesam ptica, da imam
krila. Iz toga slijedi, prema EC, da (::Jx)(Px Kx). A valjda me neete
- i l i tu inje n i cu o men i - smatrati dokazom za stajalite da neke
ptice i m aj u kri la. Dok se "Sve ptice i maj u krila" forma l iz i ra kao
'('v'x)(Px Kx) ' , " Neke ptice i maju krila" se mora formal izi rati kao
'(::Jx) (Px

1\

Kx)' .

Treba paziti i na t o d a nas ne zavedu jezin i tosavi , poput:

Onaj tko ide van po ovakvom vremenu je lud.

Tko se zadnji s mij e najslae se smije.
Izvia je u vij e k p ristojan.
,

Sve su to univerzalni iskazi .

I\l a kraj u , treba paziti i na to da se jasno razl ikuju specifin i, i l i
singularni iskazi o d egzistencijal n i h iskaza koji s e iz njih m ogu
izvesti, koj i su nespecifini i uto l i ko manje i nformativn i . Ta se ra
z l i ka lako zaboravlja, osobito zato to se u tradicionalnom jezi ku
1 66

Naela izvoenja .
aristotelovskog s i logizma ree n i ce oblika " N eki A su B" i l i " N ek i A
n isu B" [(3x)(Ax

Bx) ili (3x)(Ax

Bx)] nazivaju " parti k u larne" i l i

" pojedi n ane" reenice, a u obinom jeziku ' pojedinosti ' podsje
aju na 'detalje', ' potankosti' . Ja u pokuati posve izbjegavati u po
tre b u n aziva ' partiku larna ree n i ca' .
Tradicionalna logika kategorikog si logizma zn atno je ogra n i e n i
ja o d moderne l ogike predi kata - sli no men uetu u uspored bi sa
suvremenim drutvenim plesovima. Ona se bavi sudovima u obl i ku
su bjekt-predi kat, koj i se d i jele na eti ri sljedea ti pa:
A , univerzalno afirmativni ,

Svi A su a

to b is m o s i m bo l iki izrazi l i :

( Ifx) (Ax ax)

E, univerzalno negativni.
Nijeda n A nije a.

to b i s m o m i n a p i sal i i l i kao

(If x) (Ax - ax)

i l i kao
- (3x) (Ax A ax)

I , partikularno afirmativni,
Neki A s u a
to m i p iem o :
(3x) (Ax A ax)

i O , negativno partikularni,
Neki A su B

161

Logika

to m i piemo:
L3x) (Ax A

Bx)

o " kvantiteti" ( u niverzal n a i l i parti kularna, svi i l i neki) razm ilja se

kao o nee m u to pripada subjektu (A), a o " kvaliteti" (afi rmativ
na i l i negativna) kao o neemu to pripada pred i katu (B).

Iznenaujue ve l i k broj reenica obinog jezika se moe para

frazirati tako da se u klopi u neku od te eti ri sheme. Osobito sud
A, u n iverzal n o afirmativa n sud, p renose mnogi razliiti hrvatski
izriaji :
Svi F s u G.
Svi F G-uju .
Svako F G-uje.
Ako n eto F-uje, ono G-uje.
Samo G su F
togod F-uje , G-uje
Tkogod je F je G.
Sve to F uje je G.
Ako je neto F, onda je G
Sve je G ako je F
Ako je netko F, on je G
itd itd.
-

. ,

S i ngu larni iskazi, kao to je "Sokrat je fi lozof" tradicional n o se

asi m i l i raj u m eu u n iverzalne, kao da se osobna i menica n i malo
ne razlikuje od ope imenice, osi m to ima samo jedn og referenta.
"Sokrat je fi l ozof", to mi piemo

Fs
bez kvantifik atora tako se i nterpretira kao "Svi Sokrati su fi lozofi "
i l i "Svatko tko je Sok rat je fi lozof", i l i
(Vx) ( Sx Px)

Na taj emo se p roblem vratiti u osmom poglavlj u . 5

1 68

Naela izvoenja .

Sada idemo na pravila s ogran ienj i m a ; egzi

stencijalnu instancijaciju (El, pravilo i menovanja
ili elim inacija 3) i un iverzalnu generalizaciju (UG,
i l i uvoenje \i), dva pravila koja se, Q u i neovi m
rijeima, "ne moe izravno opravdati, i to s do
bri m razlogom - ona sl ue za to da deduci raju konkluziju iz pre
m isa koje nisu dovoljne da bi i m plicirale tu konkluziju " .6
I jedno i drugo pravilo uvod i i koristi p5eudoimena, tj. imena ko
ja se koriste u dedukciji ali nemaju izvanjske referencije. Pseudoime
je ime za primjer koji se koristi privremeno kako bi olakao zakljui
vanje. Kad obitelj daje ime djetetu ili kad zajednica i men uje rijeku
i l i grad, ime se, za razliku od pseudoi mena, pripisuje entitetu u svi
jetu i nakana m u je da traje generacijama. (Ne biva uvijek ba tako,
a l i to je namjera . ) Pseudoime je s l ino i m e n u u kakvoj pri povijet
ci; ono svoju referenciju zad rava privrem eno, u prostoru zaklju
ka i l i dedu kcije .
U tu svrhu, kako smo ve napom enu li, koristimo jedno malo
slovo s poetka abecede; pseudoime na se stoga lako raspoznaju
od varijabli, ali ne i od pravih i m ena. Dobro je jasno i m ati na u m u
u kojem jezinom prostoru o n a i maj u svoj identitet.
Na oba se p ravila mora gledati kao na neto to opravdava ko
rake u ded u kciji , a ne kao ne neto zasebno. Ded u kcije u kOj i m a
su na dje l u m oraj u biti dovrene u sm islu koj i emo defi n i rati ma
Io kasn ije. Pravila emo iskazati odvojeno, ali em o nji hova ogra
n ienja popisati zajedno. Odred imo prvo pravilo i menovanja :

Dva pravi la s
ogran ienj i m a

Egzistencijalna instancijacija ( E l ) : Iz egzistencijal no kvantificira

nog iskaza moemo i zvesti i n stanciju ako je pseudoi me koje
zamjenjuje va rijablu kvantifikacije novo.

Za domiljenu raspravu o odnosu singu larn i h sudova prema univer

zaln i m i parti kularnim, na tradicionalan nain, vidi Fred Sommers, "Do
We Need I d entity?", Journal of Philosophy LXV I , 1 5 (7. kolovoza
1 969): 499-504 . Som mers iznosi domiljatu sugestiju da se singu larn i
iskaz tretira kao "doker kvantiteta" (stranica 502), po analogiji s "do
keri ma" u pokeru. Ta e analogija postati jasnija u osmom poglavlju .
Methods, drugo izd . , Predgovor, str. vL,
1 69

Logika

Dakle,
[Jx) ( Fx)
Fa

El (a)

gdje je 'a' u zak lj uku novo, ne pojavljuje se u kon k l uziji, i n ije

"pravo" i me - to jest, ne pripisuje se nekom entitetu u svijetu .
Zam i s l i mo da jednog dana stignemo kui i otkrijemo da se netko
zakljuao u podrum u . Mogu ga nazvati "Joe" i koristiti ime 'Joe' ob
janjavajui mu kako da radi s bravom ako eli izai, ali ne sm ijem
zakljuiti da znam tko je on, n iti da razgovaram s, recimo, joeom
Jenkinsom , p rvi m susjedom . Ako i mamo egzistencijal n u tvrdnju,
ima s misla dati ime predmetu za koji je reen o da postoji , kako
bismo o njemu mogl i zakljuivati i pridavati mu relevantne infor
macije koje moda posjedujemo, ali to pseudoime je sredstvo koje
se treba odbaciti prije nego stignemo do vrste kon k l uzije.
Sada smo vidje l i zato pseudoime koje je uvel o E l mora biti
novo; to ne smije biti p ravo ime, ime koje je ve pripisano nekom
entitetu u svijetu, n iti ime koje se javlja u premisama i l i konkluzi
j i istog zakljuka. Kad bismo uve l i u ovom smislu "staro" i me, osta
vil i bismo dokazivaa u zabludi da zna neto to ne zna. M i s l i o b i
d a zna o em u govori . Isti na je pak d a on samo govori o nekom en
titetu za kojeg zna ili pretpostavlja da postoj i - to jest, o " ovom i l i
onom " .
Pseudoime to ga uvodi E l mora biti novo u jo jednom smislu . Ono
se n ije smjelo ve pojaviti kao pseudoime u istom zakljuku.
Uvoenjem i stog pseudoimena u zakljuak dvaput, dove l i bismo
se u opasnost da koristimo i sti izraz kako bismo u puivali n a dvije
razl iite stvari, ime bismo irom otvori l i vrata zabu n i . U obinom
ivotu takve zabu ne izbjegavamo na razne naine. Razlikujemo,
primjerice, Joh na jonesa m l aeg i Johna jonesa starijeg, Crace i Ti
- C race, Mem p h i s u d ravi Ten nessee i Mem p h i s u starom Egiptu .
Takve mehanizme trebamo, naravno, zato to nema n i bl izu dostat
no imena za sve o em u poe l i mo govoriti . U l ogici predi kata do
110

Naela izvoenja .

sl inog rezu ltata dolazimo propisom prema kojemu se jedno pseu

doi m e sm ije uvesti samo jednom u dedukcij i .
Sada je vrijeme za jedan pri mjer koritenja egzistencijalne i n
stancijacije. Utvrdimo valjanost " partikularnog" silogizm a : 7
Neke provalnike uhvati policija.
Svi provalnici su nep oteni.
Dakle. neke nepotene uhvati poli cija.

{1

[3x] ( Px /\ Ux)

2 (\7' x] ( Px Nx)

PREM

Dokaimo : C3xH Nx /\ Ux)

*

3 Pa

*
*
*
*

4
5
6
7
8
g

*
*

/\

Ua

1 El ( a)

Pa

3 SIMP

Ua

3 SIM P
2 Ul
6 , 4 MP
7 . 5 ADJ
8 EG

Pa Na
Na
Na /\ Ua
L3xH Nx /\ Ux)

QED

Uoite da premise ne jame "konkluziju" u koraku 8: Albert je ne

poten i uhvati la ga je pol icija . Taj je iskaz nerazum ljiv sam za sebe
jer ne znamo tko je Albert - i l i je pak neopravdan ako zam isl i m o
da znamo tko j e Albert; ta ne znamo. Prem ise jame kon kluziju
pokazan u u koraku 9, u kojoj se 'a' n e pojavljuje.
Uoite i slovo ' a ' u zagradama desno od koraka 3. To je zasta
vicaB za nas crvena zastavica koja kae "pazi ! " . Ona nas u po
zorava na n unost provjere naruavanja ogranienja El i l i UG. Kad
uvodimo neko slovo pri E l i l i ga e l i m i n iramo pri ue, istiemo ga
zastavicom . Ogran ienja E l i ue emo artiku l i rati s obzirom na
tako i stakn uta slova .
-

" Parti kularn i " silogiza m, osi m u n iverzal n e premise (koja je potreba u
sva kom sluaju), i ma jed n u "parti kularn u " (egzistencijal n u ) premisu,
i "parti kularn u " (egzistencijal n u ) kon kluziju.
8

Methods, prvo izd . , str

1 6 1 ; drugo izd . , str. 1 60.

171

Logika
U niverzalna genera l izacija ( U G) : Iz iskaza koj i sadri

pseu doime moemo izvesti u n iverzalno kvantif iciran iskaz

kojega je on instancija, ako smo pseu doime koj im smo zam i
jen i l i varija blu kvantifi kacije uveli bez posebn i h uvjeta; pred
met na koj i ono u p uuje n ije poseban sluaj.
Dakle,
Fa
(Vx) ( Fx)

UG ( a)

pri emu nema posebn ih uvjeta za a, n iti je 'a ' "stvarno" ime .
Genera l izacija u neformal nom zakljuivanju je, kako znamo,
osjetlj iva stvar. Ne sm ije se generalizirati iz posebnog sluaja. Ako
je Susie, m l adoj, jakoj i iskusn oj plani narki, lako popeti se na vrh
Katahd i n, iz toga ne sl ijed i da e svakome biti lako popeti se na vrh
Katahd i n . S d ruge strane, legitimno je (a esto i korisno) genera
l izirati iz samo jednog s l u aja kad smo sigurn i da nam razlog zbog
kojega vjerujemo u ono to stoj i za taj pojed i n i sl uaj jednako vai
i za bilo koji drugi sluaj. Al i moramo biti sigurni da je tako, da ne
rad imo s posebn im sluajem.
Ogran ienja na pravi la El i U G, koja emo uskoro popisati,
smiljena su za to da nas sprijee koristiti UG za neprikladne gene
ra lizacije, te da nas sprijee neprav i l no koristiti E l , ime bismo
napravi l i zabunu dajui isto ime razl iiti m stvarima. Ta ogran ienja
pojanjavaju naka n u zahtjeva da pseudoime koje se uvodi pri E l
bude novo, kao i o n u paralel nog zahtjeva d a pseudoime koje e l i
m i n i ramo p r i UG ne bude posebno.
Standard n i pri mjeri ispravne u potrebe U G dolaze iz geometri
je . Dokazujemo, pri mjerice, da ako je trokut ABC jednakostran ian,
onda su mu i svi kutovi jednaki.; iz toga slijedi da svi jednako
stranini trokuti imaj u i jednake kutove, budui da je trokut ABC
bilo koji trokut.9 Ovdje emo uzeti primjer iz logi ke, te emo utvrdi9

172

Tu treba jako paziti . N e panjom se l a ko pogrijei . J edan poznati

zakljuak, poznat matematiari ma, poi nje ovako :

Naela izvDenja

ti valjanost "un iverzalnog" si logizma, kl asinog silogizma AM prve

figu re :
Sva krilata bia mogu letjeti.
Sve ptice imaju kril a .
Dakle, s v e p ti c e mogu letjeti.

1 (V x) (/U' Lx)

PREM

2 (Vx] (Px KxJ

Dokaimo : (V x) ( Px Lx)

-- -----

Neka je ABC trokut.

Povucite okomicu jz vrha A do crte koja prolazi

tokama B i C i oznaite

sjecite D.

. ,
D

S a d a , dakle, ima m o BC

BO + DC

Iz tog nevinog poetka m oe se do kazati da je

Problem je u to me da n e m a mo

BC

o.

B O + D C ; ta j e jednakost ii

tana iz dijagrama posebnog sluaja . To jest, da je kut B t u p , a ne otar,

imali bismo BC '" DC - DB, a da je B p r avi kut BC bi bilo jednako

D C . Privid o pen i to sti koji da j e neoprezno (i l i do m i l jato a l i

zloesto) d ijagramiranje moe za ve st i
.

--,
D

Za s t i m povezan

geometrijski "dokaz" d a sva ki tro kut i ma dvije jed

nake stranice, vidi W. E. Jo h nson Logic, drugi dio (Cambridge : Un iver
sity Press, 1 92 2 ; New Yo r k : Dover, 1 964), str. 206/7. Johnson taj
p ogre n i "dokaz" izlae i o bja nj ava u k ont e kst u o d l ine ra sprave o
ge n e ra li zac i ji u geo m etr iji
.

1 13

Logika
*

3 Ka La
4 Pa Ka
** 5 Pa
*

**
**
*
*

6 Ka
7 La
8 Pa La
9 (\Ix) (Px Lx)

1 Ul
2

Ul

PREM (za Dil

4 , 5 MP
3 , 6 MP
5-7 DI
8 UG ( a)

QEO

Uoite da se da ded u kcija efi kasn ije m ogla n apraviti , n a kon

kora ka 4, ovako :
*

5 ' Pa La

6 ' {\lx) ( Px Lx)

4 , 3 lANAC
5' UG (a)
QEO

Al i ne ovako :
*

3 " (\I x) {Px Lx)

2 , 1 lANAC

Jer pravilo LANAC omoguuje ded u kciju i m p l i kacije iz dvije d ruge

implikacije, a n i te premise ni ta kon kluzija nisu i m p l i kacije. Naela
Ul i UG nam doputaju da od u n iverza l n i h i skaza doemo do sin
gularn i h (prema U l), napravimo posao u logici sudova (ovdje, koraci
3 do 8 i l i koraci 4 do 5') i zati m se vrati mo (prema UG). Taj se po
stupak ne sm ije zaobii .
S ljedei zakljuak, bitno razl iit od prethodnoga, jest i n stanci
ja p rav i l a LA NAC:
Ako sve ima krila, sve moe letjeti.
Ako je sve ptica, sve ima krila.

Dakle, ako je sve ptica, sve moe letjeti.

(\lx) ( l<Xl (\lx) ( Lx)
( \I x) ( Px) (\I x) (l<X)
(\I x) ( Px) (\I x) (Lx)

lANAC
QEO

174

Naela izvoenja .

Sada u iznijeti popis ogranienja za El i UG, koja valja shvatiti kao

dio znaenja ta dva naela. itate lj e dobro uin iti ako provjeri
ta dva dokaza - o provalnicima i pticama - kako bi se uvje rio da
se u njima ne kre ta ogran ienja.
1 . Ded ukcija u kojoj se javlja zastavica mora biti dovrena; to jest,
n ijedno istaknuto slovo ne sm ije se pojaviti ni u kon kluziji ni u
neod baenim prem isama .
2 . U n u tar dedu kcije, n ijedno slovo ne smije se dvaput istakn uti
zastavicom. Stavljanje dvije zastavice na isto slovo je pogreka
dvostruke zastavice.

Tre bat e nam i d ruga ogranienja koja e sprijeiti u nakrsno i cik

lina oznaavanje zastavicam a . Ali ona e biti irelevantna dok ne
stignemo do logi ke re lacija; zasad u ih preskoiti. l O
Navede na ogranienja pota n ko iznose ono to se namjeravalo
zahtjevom da pseudoime to ga se uvodi pri El bude "novo", a da
pseudoime koje se elimi nira pri UG ne bude "pose bno" . Sada u
navesti nekoliko oigledno neispravnih dedu kcija koje ta ograni
enja kre, kako bih pojasn i l a zato su potrebna . 1 1
Netko je u podrumu i eli izai.
Dakle, Joe Jenkins je u podru m u .

A.
*
*

1 [:Ix) (lx 1\ lx)

2 lj 1\ lj

3 lj

PREM
1 El (j)
2 SIMP

Ta je ded u kcija nedovrena, te joj se istaknuto slovo, j, javlja u kon

k l u ziji . Ta kon k l uzija ne sl ijedi iz prem ise, ali a ko n astavimo s jo
jednim korakom koji elim i n i ra istakn uto slovo :
*

4 (:lx) (lx)
(Netko je u kupaonici . )

3 EG
QEO

10
11

Vidi trei dio, esto poglavlje.

U oite da n e bi ljei mo

"QED" na kraj u pogren ih ded ukcija; takva

dedu kcija n ije u spjena i ne treba se p raviti da jest.

115

Logika

dolaz i m o do valjane kon k l uzije.

Ako Mary jede jagode, Mary dobiva osip.
D akle, svatko tko jede jagode dobiva osip.

B.
"

"

1 Jm D m
2 (VxHJx Ox)

PREM

1 UG (mj

To je takoer nedovrena dedu kcija (istaknuto slovo, 'm', javlja se

u prem isi, a ova n ije odbaena), al i nju n ije tako lako popraviti . Da
bi general izacija u ovom sl uaju b i l a pri hvatljiva moral i bismo dati
razlog za tu prem isu , kaji bi pojasn io da Mary nije poseban sl uaj .
Takvog razloga nema.
la u sporedbu s ti m nevaljanim zakljukom, pogledajmo jo jed
nom valjan silogistiki zakljuak o pticama (str. 1 73-1 74). U koraku
9, gdje se "Sve ptice mogu letjeti " izvodi iz "Ako je Albert ptica, Al
bert moe l etjeti" (korak 8) pozivamo se n a UG. No, taj je potez
l egiti man jer Al bert n ije pose ban sluaj . Korak 8 smo izve l i iz dvi
j u un ive rzal n i h p rem isa koje vae za sve, a ne samo za Alberta .
Istaknuto slovo 'a ' se ne j avlja u prem isama 1 i 2; ' a ' s e javlja u
prem isi 5, a l i prem isu 5 smo odbaci l i . Taj zakljuak se znatno ra
zl i kuje od pogrenog zakljuka o Mary i jagodama.
C.

Neke ivotinje su m ake i neke ivotinje su psi .

Dakle, neke make s u psi.

"

1 (:lx) (x 1\

Mx)

1\

(:lx) (b- 1\ Px)

Dokai mo : (:lx)(Mx 1\ Px)

" 2 [ :l x) L& 1\ Mx)
" 3 ( :l x) (b- 1\ Px)
"
"

"
"
"
"

176

4
5
6
7
B
9

a 1\ Ma
a 1\ Pa

Ma
Pa
Ma 1\ Pa
(:lx) [ Mx 1\ Px)

PREM

1 SIMP
1 S I MP

2 El ( a)
3 El [ al
4 SIMP
5 SIMP
4 . 5 ADJ
9 EG

Naela izvoenja .
Pogreka dvostru ke zastavice javlja se u koraku 5, a ta se pogreno
izvedena konkl uzija ne m oe izvesti bez nje. Korak 5 mogl i bismo
popraviti u

if

3 E l (bl

5 ' b /\ Pb

a l i on bi bio bespred meta n .

Ma

/\

Pb u kora k u 8 ne bi po luilo

kon kluziju do koje nam je b i l o stalo.

D.

Neto je zanimljivo.
Dakle , sve je zanimljivo.
if
if
if

1 C3x) (Zx)
2 Za
3 (l;;f x) (Zx)

PREM

1 El (al
2 UG (a)

Za kljua k D je oigledno nevalja n . Tehn iki, u njem u je poi nje

na greka dvostru ke zastavice. Moda vrijed i napomen uti da je obr
nuti zakljuak, u kojem u zastavice ne trebaj u, jednako tako oigled
no

valjan :

D'.

Sve je zanimljivo,
Dakle, neto je zanimljivo.
if

if
if

1 (l;;f x) (Zx)
2 Za
3 (3x) (Zx)

PREM
Hil

2 EG
QEO

Valjanost ovog zaklj uka od raava pretpostavku , koju smo ve iz

re kli, da rad imo u ne praznom u n iverzu m u . U korak u 2 koristim o

Ul d a bismo uveli pseudoime a, bez zastavice. Tu n e m a pogreke.

U koraku 3 mogl i smo koristiti UG da bismo izvel i konkluziju ( l;;fx)(Zx)
ili ( l;;fy)(Zy), umjesto (3x)(Zx), i opet bez pogreke, ali to bi bilo neza
nimljivo - bilo bi to puko pon avljanje i l i reformulacija premise.

E.

Sve je zanimljivo ili nezanimljivo.

Dakle, sve je zanimljivo ili sve je nezanimljivo.
11J

Logika
*

1 (V xl (lx v

2 Za

L *
L *
L .
D *
D *
D *
*

PREM
1 Ul
PREM [za
3 UG ( a)

lx)

la

3 la

4 (V x] (lxJ
5 ( V x) (lxJ

( V xl (

lx)

4 TAN

PREM (za Dill

la

7 [V xl (

lx)

8 (V x) (lx)
g [V x) (lx)

Dill

6 UG ( aj

( lfx] (

(V xl (

lx)

? TAN

lx)

2, 3 - 5 , 6-8 DILema

Do pogreke dvostruke zastavice dolo je u koraku 7, jer je a dobi

lo zastavicu ve u koraku 4, Ova je pogreka bitna za taj "dokaz",
kaji je oito pogrean, jer on polazi od prem ise za koju se zna da
je istin ita i dolazi do kon kluzije za koj u se zna da je neistin ita.
Sve navedene "dedukcije" za tri pogrena zak ljuka e, D i E,
poi n i le su pogreku dvostru ke zastavice. Dvije zastavice u
"dedu kcij i " za e rezu ltat su dva koritenja E l, pravila imenovanja :
dvama se entiteti ma nadjenulo isto pseudoime to je dovelo do za
bune. Dvije zastavice u "dedukcij i " za D rezu ltat su jednog kori
tenja E l, nakon kojega je uslijedilo koritenje UG: generalizirali smo
na osnovi pseudoimena oznaenog zastavicom - posebnog slua
ja. U "dedu kciji " za E, dvije zastavice su rezu ltat dvije upotrebe UG
i ta druga zastavica upozorava itatelja na genera l i zaciju iz
posebnog sluaja . itatelj e dobro uin iti ako ponovo proita svi h
pet zabranje n i h dedu kcija i uvjeri se da mu je pogrenost sva tri
zakljuka i ntu itivno jasna : njihove kon kl uzije ne sl ijede iz nji hovih
prem i sa.
Zaklj uci e i E pojanjavaju da ove (pogren e a l i prim a m ljive)
implikacije ne vrijede:

[ (:Jx] (Fx)

t\

(:Jx] ( GxJ ] (:Jx) ( Fx t\ GxJ

(VxHFx v Gx) [ ( V xHFx)

(Vx) ( Gxl l

(:Jx)(Fx) t\ (:Jx}(Gx) dakle nije ekvival entno s (:lx)(Fx t\ Gx), a (Vx)(Fx)

v (Vx)(Gx) nije ekvival entn o s (Vx)(Fx v Gx), i ti parovi form u l a nisu
118

N aela izvoenja .

meusobno zamjenjivi. Ta bi injen ica trebala u pozoriti itatelja na

vanost opreza kad je u pitanju doseg kvantifi katora. Pobrkati kon
j u n kciju egzistencija l n i h iskaza u eg dosega i egzistencija l n i iskaz
ireg dosega kOJ i sadri konjun ktivnu otvoren u reenicu, i l i pobrkati
disjun kciju u n iverzalnih iskaza ueg dosega i "odgovarajui" un iver
zal n i iskaz i reg dosega koj i sadri disj u n ktivn u otvorenu reenicu
moe oznaiti razl i k u izmeu zbrke i jasn oe u zakljuivanj u .
S ljedee dvije e kviva lentnosti , meuti m, stoje :
[ (::Jx) [FxJ v C3x) [GxJ ] (::Jx) [Fx v GxJ
[ [Vx) [FxJ A [VxH Gx] ] (VxHGx A Gxl

i one su esto korisne. B i l o b i dobro da itatelj izvede dokaze za

nj i h . Pritom valja paziti da izbjegne pogreku dvostru ke zastavice.
Time smo zavrili nae izlaganje eti ri osnovna naela izvoenja
koja su potrebna za monad iku logiku pre d i kata (uz pravila izvo
enja sudova uvedena u prvom poglavlju), tj . p ravila Ul i EC, koja
nemaju ogranienja, i pravila El i UG, koja ih imaj u . Prije nego nas
tavimo s raspravom o pomon im pravi l i ma, podsjetit u itatelja na
dva kvantifi kacijska naela zamjena, usput spomenuta n a poetku
ovog poglavlja . Ona eksp licitno pokazuju kako dolazi do zamjene
u kvantifi kacijsk i m konte ksti ma.

Kvantifikacijska ZAMjena (K-ZAM) : Meusobno su zamjenj ive

svake dvije otvorene reen ice za ije se i n stancije pokazalo da su
e kviva lentne, i l i ded u kcijom izved ive jed n a iz druge m etodama
logi ke isti nosn i h fu n kcija .
Promjena varijable (PV) : Ekviva lentna su i stoga meusobno
zamjenj iva svaka dva kvantificirana iskaza koja su u sve m u
ista osi m to imaj u raz l iite kvantifi kacijske varijable.

1 9

Logika

Sada prelazimo na pojam negacije u teoriji kvan

tifikacije. Odmah bi na poetku trebalo biti jasno
da e negacija u niverzalno kvanti fici ranog iskaza
biti egzistencij alno kvanti ficira n i i skaz . N egi rati
da je, na primjer, sve materijalno, znai potvrd i
t i da n eto nije m aterija l no, to jest, da je neto nematerijalno; to
ne znai potvrd iti da je sve nemate rijalno. Isto tako, negacija egzi
stencijalno kvantificiranog iskaza bit e u n i verzalno kvantificira n i
iskaz. Negi rati da postoji neto materijalno znai potvrd iti da je sve
nematerijalno. To zapaanje daje naelo negacije kvan tifi katora
(KN) i dvije kvantifikacijske ekvivalencije analogne NI i N I L ! iz teori
je isti nosnih fun kcija.

Kvantifi kacijska
negacija

Negacija kvantifikatora ( KN ) : N egacija u n ive rza l n o kvantifici ra

nog iskaza je egzistencijalno kvantificirana negacija njegove
otvoren e reen ice. Negacija egzistencijalno kvantifici ranog
iskaza je u n iverza lno kvantific i rana negacija njegove
otvorene reen ice.
Dakle,
- (\fxH Fx) H ( 3 x] ( - Fx)
- (3xHFxl H ( \fx) ( - Fx)

KN :

Te ekvivalentnosti n isu nezavisno postu l i rane i l i sti p u l i rane; one sli

jede iz ve naveden i h n aela. I zvedi m o nji h ove dokaze : Pon i mo
od druge :
Doka i m o :
(3x)(Fx ) H (\fx)(- Fx)
* 1 (\fx) [- Fxl
PREM (za DI, zdesna na lijevo)
**
2 (3x) (Fx)
PREM (za REOJ
-* 3 Fa
2 El (a)
** 4 - Fa
'I Ul
Fa
** 5 Fa /\
3 , 4 ADJ
* 6 - El xl ( Fxl
2-5 R ED
7 (\fxJ (- Fx) - (3x) ( Fx)
1 -6 DI
-

1 80

Naela izvoenja .

Kad se gleda zdesna na l ijevo (kao u gornjem dokazu), strategija re

ductio nam odmah pada na pamet i m oemo je odmah i koristiti
(vidi korak 2), budui da je traena konkl uzija (vidi korak 6) negacija.
I dui sl ijeva na desno, to jest, kad treba m o pokazati da
- ( 3 x) ( Fx) ( V x) (

Fx)

opet emo koristiti reductio, a l i potrebna strategija nee ba biti

odmah na vidjel u . Budui da treba pokazati da (Vx)(- Fx), posljed
nji korak mora biti u n iverzalna generalizacija; moramo dakle ciljati
n a instanciju form ule (Vx)( - Fx) na osnovu koje e se moi i zvesti
posljednji korak. Ne moemo dokazivati Fa jer bi nam tada tre
bala zastavica a za izvod (Vx)(- Fx), a a je istaknuto u koraku 3 .
Radije dokaimo - Fb. Drugi korak u ovom dijelu dedukcije bit e
dakle pomona premisa Fb (vi d i korak 9 dolje)
-

- [3x) Fx

**

Fb

PREM (za RED l

**

10

(3xl ( Fxl

9 EG

**

11

(3xl ( Fxl

12

- Fb

/\

PREM [za ClIl

(3xl (Fxl

1 0 . 8 ADJ
9 - 1 1 RED

1 2 UG [bl

13

( Vxl ( - Fxl

14

- [3x) [ Fxl

Fxl

8 - 1 3 [1 1

15

- [3x) ( Fxl

Fxl

7 . 1 4 ADJ. DEF

[ V x) ( ( Vxl ( -

QED

Ta je ekvivalentnosti, poput N I U, ugraena u obinu u porabu

jezi ka . Zatrai m o li koga da nam parafrazi ra, reci mo, " N i ta n ije
sigurno" gledajui da parafraza bude sim bolika, jednako je vjero
jatn o da pom isl i na u niverza l n u tvrdnju :
Sve ie nesig u rno.

(V xl ( -

Sx)

kao i to da pom isl i na negaciju egzistencija l n e :

N e postoji nita sig u rn o .
-

[3x) [ Sxl
1 81

Logika

To vrije d i i za izraze kao to su 'n itko' , 'nita', ' n i ka d ' .

Druga e kvivalentnost, meut i m n ije tako oita .
Dokaimo: (Vx)(Fx) H (::Ix)(- Fx) poevi zdesna na l ijevo:

-*

**

**

**

6
7

**

**

10

**

11

12

13
14
15

(::Ix) ( Fx)
(VxJ (Fxl
- Fa
Fa
Fa A - Fa
- (Vx] ( Fxl
(::Ix] ( - Fxl - [Vx) [Fxl
- (Vx) (Fxl
Fb
(V x] (Fx)
(V x] (Fx) A
(V x) (Fx)
Fb
(::Ix) ( Fxl
- ( V xl [Fxl (::Ixl [ - Fxl
- (Vx] ( Fxl H ( ::I x) ( Fx)

PREM [za [I I )
PREM (za REDl
1 E l [ al
2

Ul

3 , 4 ADJ
2-5 R ED
1 -6 D I
PREM

(za

Dil

PREM (za REDl

9 UG ( bl
1 0 , 8 ADJ
9 - 1 1 RED
1 2 EG
8- 1 3 D I
7 , 1 4 ADJ , DEF H
QED

Valja spomenuti jo jedan (dvostruko red u n dantan) par e kvi

valentnosti . One i maju povijesn u vanost jer se njima defin i ra " l ogi
ki kvad rat" aristotel ovske logi ke . A i vrlo su korisne .
Negacija u n iverzal no afi rmativnog iskaza je njem u odgova
raJ ui parti kularn i negativ n i iskaz. N egacija afi rm ativnog par
tikula rnog iskaza je njemu odgovarajui u n iverza l n i negativn i
iskaz.

KN ' :

Dakle,
KN ' :

- (Vx) (Ax Bx) H (::Ix) (Ax A - Bx)

(::Ixl [Ax A Bxl H [V xl [Ax - Bx)

B u d ui da naa eti ri n aela teorije kvantifikacij e : U l , EC, E l i

UG, polaze od opih i skaza i dolaze do njihovih instancija, i l i obrat
no, a l i ne u kazuju izravno na to to slijedi iz negacija u niverzalnosti
i l i negacija egzistencije, KN (i KN') e nam esto biti od koristi pri
182

Naela izvoenja

internaliziranju negacije i tako e omoguiti zakljuivanje s takvim

negacijama. Navest u dva primjera :
S vi uenici sluaju satove matematike.

F.

Ne sluaju svi uenici satove glazbe.

Dakle, neki od onih koji sluaju matematiku ne sluaju satove g l azbe .

1 (Vx) Wx Mx)

Dokai mo: (3x)(Mx

*
*
*
*
*
*
*
*

3
4
5

6
7

8
9
10

PREM

- (Vx) Wx Gx)
/\

Gx)

2 KN '
3 El (al

( 3 x) Wx /\ - Gx)

Ua /\ - Ga
Ua
- Ga
Ua Ma
Ma
Ma /\ - Ga

4 SIMP
4 SIMP
1 \JI
7, 5 MP
8 , 6 ADJ

9 EG

(3xHMx /\ - Gxl

QEO
Iskuenju da u mjesto koraka
* 3 ' - Wa Gal

napravi mo drukij i " kora k"

2 Ul

3':

treba se od uprijeti, iako 3 ' izgleda e kvivalentno s 4 (a l i n ije, jer

kora k 4 nosi zastavicu : (a ). Ul i m a sm isla kod 1 (vi d i kora k 7), a l i
n e i kod 2 , jer iskaz 2 nije u n iverzalan . B udui da pogrean "korak"
3' nema zastavicu, on bi nas doveo u iskuenje da izvedemo razne
u n iverza lne kon kluzije pre m a UG iz kora ka 5 , 6, 8 i 9, od koj i h
n ijedna nema smisla. (Svatko j e uen i k, i z 5 ; N itko n e sl ua satove
glazbe, iz 6; Svatko slua satove a l ge bre, iz 8; Svatko sl ua satove
m atemati ke, al i ne i satove gl azbe, iz 9).
G.

Nijedan ovjek nije besmrtan.

Nijedan aneo n ije smrtan.
Dakle, nijeda n ovjek nije aneo.
183

Logika

1 - [3x) (x /\ - Sx)

PREM

1 - (3x) (Ax /\ Sx)

Dokaimo: - (3x)(x /\ Ax)

*
*

3
4

(Vx) (x Sx)
[Vx) [Ax - Sx)

1 KN'
2 KN '

N egacija se mora i nternal izi rati barem u prem isama, ali kod kon
k luzije m oemo birati - odgovarat e oba sljedea rjeenja:
*
*

5
6

8
9

a Sa
Aa - Sa
Sa - Aa
a - Aa
(Vx) (x - Ax)

3 Ul
4 Ul
6 lAM (kontrapozicija)
5 , 7 LANAC

8 UG (a)

QED
ili
**

5'

**

6'

*"1:"

7'

**

8'
g'
1 0'
11'
1 2'

**
**
**
"*
**

1 3'

1 4'

(3x) ( x /\ Ax)
a /\ Aa
a
Aa
a Sa
Aa - Sa
Sa
- Sa
Sa /\ - Sa
- (3x) [x /\ Ax)

PREM (za REDl

5' El ( al
6 ' SIMP
6 ' SIMP
3 Ul

4 Ul
g ' , 7 ' MP
1 0' , 8 ' MP
1 1 ' , 1 2' ADJ

5'-1 3 ' RED

QED

u jednom i u drugom sluaju imamo jednu zvjezdicu : kad se pse

udoim e eliminira, prema UG vidi korak 9 i l i kad se pseudoime
uvede, prema El - vidi korak 6', Negaciju moramo i nternalizirati
uvijek kad namjeravamo koristiti U l i l i El (vid i korake 3 i 4, koji su
priprema za koraka 5 i 6 ili 9' i l O'),
I

1 84

N aela izvoenja .

Rad na takvi m dedukeijama zahtijeva vel i k i

oprez kad je rije o dosegu kvantifi katora. Citatelj se sjea da je doseg kvantifi katora sa njim
povezana otvorena reenica koju oznaavaju za
grade i l i uglate zagrade; dosegom se odreuje
jezin i p rostor u n utar kojega varijabla kvantifikacije zadrava svoj
identitet i postie cilj u nakrsnog upuivanja. Kad je doseg svi h kvan
tifikatora u nekoj form u l i kratak, za form u l u se kae da je u istom
obliku . Kad su dosezi dugi, a svi kvantifikatori se nalaze ispred jedne
otvorene reen ice, ili neksus3, form ula je u p reneksnoj form i . Ekvi
valentnosti poput KN i KN' nam omoguuju stezanje i rastezanje
dosega odree n i h kvantifi katora. U negacijama ( l ijevi m stranama
te eti ri e kvivalentnosti) doseg je kratak, i znak negacije nalazi se
izvan njega; u desn im stranama negaciJ3 je i n ternal izirana te je
doseg dug i obu hvaa znak negacije.
Sada u navesti popis osam ekvivalentnosti "pravi l a prijela
za " 1 2 - koje jame p rav i l n o stezanje i rastezanje d osega
kvantifikatora u jo osam sluajeva. Kao i pomona naela iz prvog
poglavlja (modus tol lens itd .), prav i la prijelaza su dokaziva i stoga
red undantna; ona su, meutim, korisna kao preice, a ponekad
nam pomau i razu mjeti struktu ru naeg zakljuivanja.
No, prije nego se pozabavimo p ravil i ma prijelaza, pogledajmo
primjer problema na kakav ci ljaj u ta pravila:

Pravi l a priJ'elaza

<

Ako j e netko telefonirao. Henry je primio poruku.

Joe je telefonirao.
Dakle . Henry je primio poruku.

Taj je malen i zakljuak oigledno valja n . Kako ga formalizirati ?

Prvu prem isu moemo itati na dva nai na: p rvo, kao im p likaciju
ij i je antecedens "netko je telefoni rao" i l i "ovaj i l i onaj je tel e
fon i rao", a konsekven s " H e n ry je p ri m io poruku" :
[3 xl ( Txl ---) Ph

12

Methods, etvrto izd . , str.

1 4 2- 1 4 3 .
1 85

Logika

a d rugu kao univerzalni iskaz, u kojemu je " H e n ry je prim io poru

ku" kon sekvens otvorene reenice, to j est,
(\7' x) ( Tx --t Ph)

Dedu kcije e se razlikovati, ovisn o o tome koju verziju p rve

prem ise budemo koristi l i . U tom su primjeru obje ded u kcije kratke
i lako ih je nai, a l i u kom pl iciranij i m sluajevi ma moe biti znaaj
n iji h razl i ka, bilo u itanju i l i u pogodnosti rada. Evo i dedu kcije :
*

1 C3x) ( Tx) --t Ph

2 Tj
3 C:lxl ( Tx)

4 Ph

i ' (\7' xl ( Tx --t Ph)

2 ' Tj
* 3 ' Tj --t
* 4 ' Ph

PREM
2 EG
1 , 3 MP
QEO

Ph

PREM
l ' Ul

3 ' , 2 ' MP
QEO

injenica da su obje ded u kcije uspjene ( i da obje koriste samo

pravila bez ogranienja) sugerira da su oba itanja prve prem ise
ekvivalentna, to u isti nu i jesu ; vidi pravilo prijelaza 7 dolje. Meu
tim itanjima prve prem i se dakle moemo, odabrati ono koje nam
vie odgovara.
U drugom zakljuku, meutim, kOji bi nepalj ivom itatelju mo
gao izgledati i sto kao prethod n i , tog izbora nemamo :
Ako je netko telefonirao, ostavio je poru ku.
George je telefonirao.
Dakl e , George je ostavio poruku.

Stru ktu rna razlika meu tim zakljuci m a je u tome to u ovome

subjekt " konsekvensa" p rve prem ise u puuje na s u bjekt " ante
cedensa " . Formal izacija kao to je "(:Jx)(Tx) --t Mx" ne bi b i l a dobra
jer tree 'x', u "x je ostavio poruku", "visi"; ono ne moe u p uivati
186

Naela izvaenja

natrag na "x" koji je telefonirao (iako je to namjera) zato to ga kvan

tifi kator ne pokriva . Tako u tom s l u aju a lte rnativne form al izacije
prve premise nema . Zakljuak se mora formal izirati ovako, s u n i
ve rzalnim kvantifikatorom i rokog dosega koj i pokriva itavu prvu
prem isu :
(V xl ( Tx ---) PxJ

Tg
Pg

Vie je pou ka koje va lja izvui iz razmatranja o tim zakljuci

ma. Prvo, pri form al izaciji reen ica koje zvu e poput impl ikacija
( i li neke d ruge vrste sloe ne reenice) i koje u kljuu j u open itost,
mudro je biti osjetlj iv na pitanja u nakrsnog upuivanja. Ako namje
ravamo u nakrsno upuivati meu elem enti ma koji se pojavljuju u
onome to e u form al izaciji biti razliite otvore ne ree n ice, mo
ramo paziti n a to da kvantifikatori u simbolikoj form u laciji imaju
dovoljno dug doseg da pokau to unakrsno upuivanje. Osjetljivost
na pitanja u n akrsnog upuivanja je vrijedna stvar, ne samo radi
postizanja ispravne fo rmal i zacije, nego i zato da se zna o emu se
govori.
Drugo, ako nam nije namjera u nakrsno upuivati druge sa
stavnice sloene reen ice koju formal iziramo, ta se reenica moe
prikazati i l i s kvantifi katorima kratkog dosega, i tad a j u je rel ativno
lako itati, ili s kvantifikatorima dugog dosega, koji su ponekad prik
ladn iji. E kvivalentnosti koje s l ijede e pojasn iti zato su te alterna
tive mogue.
Korisno je ne samo razumjeti da te ekvivalentnosti vae, nego
i biti osjetljiv na razlike u znaenju lijevih strana (gdje kvantifika
tor i m a kratak doseg) i desnih strana (gdje je doseg dug). Komen
ti rat u neke od njih i napraviti dedu kcije zadnje dvije; bilo bi dobro
da itate lj obrati panju na sve . U svima 'Fx ' predstavlja bilo koju
otvorenu reen icu koja sadri x, a 'p ' bilo koj u reenicu koja ne
sad ri 'x ' .

181

Logika

(1 l lp

/\

('Ifx) (Fxl J ('lfx)(p /\ Fxl

( 2 1 lp

/\

(:lx) ( Fx) ] (:lx) (p

/\

Fxl

(31 lp v (V xl ( Fxl I ('If xl (p v Fxl

(41 l p v (:l xl ( Fxl I (:l xl [p v Fxl
( 5 1 Ip ( Vxl lFxl l (Vx) (p Fxl

(6) (p (:lx) (FxJ I (:lx) (p FxJ

( 7 1 I (:lx) (Fxl pl ('If xJ [Fx pl
(8J ] ( Vx) (FxJ pl (:lx) ( Fx pJ
N avest u i osam i sti nosnofu n kcijski h e kvivale ntnosti , anal og
n i h s osam pravila prijelaza, koje mogu pomoi pri razum ijeva n j u
ti h pravil a onako kako su N I i N I L I pomogla p r i raz u m ijevanju K N .
Dvije od t i h ekvivalentnosti , (1 ') i (4'), trivijal ne s u ; n j i hove su obje
strane potp u no iste, osim nepotrebn i h zagrada i ponavljanja p na
desnoj stra n i . Ostal i h est su instancije pravila distribucije; vidi popis
ekvivalentnosti za prvo poglavlje. Ekvivalentnost (8'), kao n i (8), n ije
i ntuitivna - ali j e i sti n ita:

( 1 'J I p /\ ( Fa /\ Fbl ! [ (p /\ Fal

( 2 ' 1 [ p /\ [ Fa v Fb] ] [ (p
( 3 ' 1 [ p v (Fa

/\

/\

(p

/\

Fb) 1

Fal v (p

/\

Fbl l

Fb) ] [ (p v Fal

/\

/\

(p v FbI I

[ 4 ' 1 [ p v ( Fa v Fb) ] [ (p v Fal v [p v FbI I

[ 5 ' 1 [p ( Fa /\ Fb) ] [ (p Fal

/\

(p Fbl l

(6'1 lp (Fa v Fbl l I (p Fal v (p FbI I

( 7 ' 1 [ ( Fa v FbI pl [ (Fa pl /\ [Fb pJ l
( 8 ' ) [ ( Fa /\ Fb) pl [ ( Fa p) v (Fb p) ]
Prav i l o prije l aza ( 1 ), primjerice, govor i nam da je "Su n ce sja i
svi su dobre volje" ekvivalentno sa "Svi su takvi da su n ce sja i o n i
su dobre volje"; (4) n a m kae da j e " I l i e se k rov popraviti i l i e
se n etko smoiti " ekvivalentno s " N etko je takav da e se i l i k rov
popraviti i l i e se on smoiti " . Osam izraza sa "ako" je neto lake
prepoznati . Rije 'od rede n ' sugerira dug doseg egzistencijal nog
kvantifikatora 1 3 ; rije 'itko' sugeri ra dug doseg u n iverzal nog1 4 . Tako

lj

Na to

mi je prije dvadeset god i n a u kazao moj ue n i k Charl es John-

son .
14

188

Methods, etvrto izd., str.

1 44 .

Naela izvodenja
bi nam (6) moglo govoriti da je "Ako b u de oluje, netko e stradati "
ekvivalentno s "Odree n i l j u d i e stradati ako bude o l uje", a (7) da
je "Ako n etko pritisne ti pk u , d izalo e se popeti" ekvivalentno s
"Ako itko pritisne ti pku, d izalo e se popeti ". Evo dedukcije za (7):
Dokai m o : [ (3x) ( Fx) pl (Vx) ( Fx pl
*
1 (3xHFx) P
PREM (za DI, slijeva na
d esnol

2
3

Fa
C3x) ( Fxl

2 EG

1 . 3 MP

Fa p

2-4 DI

(VxJ ( Fx pl

5 UG (al

[ (3 x) ( Fxl pJ ( V x) ( Fx pl

1 -6 DI

6
7
8

(Vx) ( Fx pl

PREM (za DI. zd esna

**

(3x] ( Fx)

**

1 0 Fb

9 El (bl

**

1 1 Fb p

8 Ul

**

12 p

1 1 . 1 0 MP

1 3 (3x) ( Fxl p

9- 1 2 DI

**
**

**
*

PREM (za Dil

na lijevo)

1 4 (Vx) ( Fx pl

PREM (za Dil

[ (3 x) ( Fxl pJ

1 5 [ (3x) (Fxl pl [Vx) (Fx p)

8-1 3 DI
7 - 1 4 AOJ. D EF
QEO

Pravi la (1 )

(6) su jasna. (7), iako ukljuuje promjen u kvan

tifi katora, izgleda opravdano. Meuti m (8), kao i (8'), moe biti
il
nei ntu itivna: "Ako je sve F, onda p se ne ini ekvivalentno s "Ako
il
il
su n e ke stvari F, onda p . "Ako i Fa i Fb onda p se ne i n i ekviva
"
lentn o s " l J i ako Fa onda p i l i ako Fb onda p . Problem je i u jed
-

nom i u drugom s l u aj u s i m p l i kacijom sl ijeva n a desno, a ne s

o n om zdesna na l ijevo . Oito je da ako postoji neto takvo da je
to to je ono F, dovo lj n o za p, onda e i to to je sve F biti dovoljno
za p; jednako tako, ako je to to je Fa dovoljno za p ili to je Fb do
voljno za p, onda je e to da je istodobno i Fa i Fb biti dovoljno za

p. Ali obrat ne i de tako glatko. Tu nam moe pomoi kon trast slje
dea dva pri mjera .

189

Logika

Prvo, neka je Fx x skae po krovu, i neka je p krov se u rua

va. "Ako svatko skae po krovu , krov se u ru ava" i n i se ne i m pli
cira da se krov u ruava ako neki ljudi skau po krovu , i l i da postoji
bar jedna osoba pod kojom e se krov u ruiti ako bude skakala po
njem u . N iti, in i se, "Ako Albert i Bella budu skakal i p o krovu, krov
e se u ruiti " i m pl ici ra da "Ako Al bert bude skakao po krovu, krov
e se u ruiti i l i ako Bella bude skakala po krovu, krov e se uru iti " .
Drugo, neka je Fx x pokuava rijeiti matem atiki problem,
problem je rijeen . i n i se da "Ako svatko pokua
i neka je p
rijeiti matematiki problem, problem e biti rijee n " i m p l icira da
postoji barem jedan od nas takav da e, ako ga pokua rijeiti, pro
blem biti rijeen. Isto tako, "Ako Albert i Bel l a pokuaj u rijeiti ma
tematiki problem, problem e biti rijeen", in i se, impl icira da e
problem b iti rijeen ako ga A l bert pokua rijeiti i da e problem
biti rijeen ako ga Bella pokua rijeiti .
Razl ika meu ta dva sluaja je u tome to smo skloni zam isl iti
kako svi skau po krovu zajedno, a l i da svatko pokuava rijeiti
matem atiki problem sam za sebe. To zam iljeno zajedn i tvo u
primjeru s krovom nas zavod i na krivi put. '('I7'x)( Fx)' ne sugerira
zajednitvo nita vie od logikog " i", i l i ' J\ ' . Ako kod primjera s kro
vom zam isl imo kako ljud i skau po krovu u razl iite dane, ekviva
lentnost e se in iti smislen ijom .
N a (8) i (8') se moe gledati na jo jedan n ai n koj i e pomoi
da nam budu prihvatlj ivi; obratimo panju na tvrdnje da su negaci
je sljedei h formula ekvivalentne
=

- [('I7'xJ(Fxl pl H (3xJ (Fx pl

- [(Fa

J\

Fbl pl H [(Fa pl v (Fb pl ]

S obz i rom n a to da je, kako smo vidjeli u drugom poglavlju , , P

'
'
q ekvivalentno s 'p H q , ako pri hvatimo i shvatimo te ekvi
valentnosti, i (8) i (8') nam mogu biti smislenije. Ako uvi d i m o da
su negacije tih iskaza ekvivalentne, onda i sam i iskazi moraju biti
ekvival entn i . Ali
[('I7'x)(Fx) pl nam govori, prema NAKO, da
('I7'x) (Fx) J\ - p , tj . da svatko skae po krovu ali se krov ne u ru ava.
S d ruge strane, (3x)(Fx p ) nam govori , prema KN, da ( 'I7'x)

1S0

Naela izvoenja
(Fx

---+

p), te p rema NAKO, da (l;/x)(Fx

da skae po krovu

1 (1;/ x) ( Fxl

1\

1\

pl, tj . da je svatko takav

al i se k rov ne u ruava .

pl H (1;/ x) (Fx 1\

pl

je samo instancija formule ( 1 ), koja nije neintuitivna.

rati da (Fa

(Fa ---+ pl

Fb) ---+ P znai tvrditi da Fa

(Fb ---+ pl znai tvrditi da Fa 1\

1\

stvar, sam o s

1\
-

ponavljanjima.

Evo dedu kcije za (8)

Isto tako,

negi

Fb 1\
p; a negi rati da
P 1\ Fb 1\
P, to je ista
-

poevi sl ijeva na desno, s n ei ntu itivnom

i m p l i kaci jom :
Doka i m o : [ (1;/ xJ [ Fxl
**
. .

" "

..

1
2
3
4
5
6

---+

pl H r:JxJ [ Fx ---+ p)

(1;/ xJ [Fxl ---+ p

PREM [z a DI . slijeva)

Fa

PREM (za D i l

(l;/xl ( Fxl

2 UG ( al

1 , 3 MP

Fa ---+ p

2-4 DI
5 EG

( 3 xl (Fx ---+ pl

[ U oite da bi (l;/x)(Fx ---+ p ) p re m a UG (a) bilo pogreno u

koraku 6, jer bi se tim potezom na p rav i l a pogreka dvostru ke za
stavice . l

1 -6 DI
PREM (za DI , z d esnal
8 E l (bl

**

7 J [I;/ xJ [ Fxl ---+ pl ---+ I 3xl f Fx ---+ pl

8 (3x) ( Fx ---+ pl
9 Fb ---+ p
1 0 (1;/ x) (Fxl
1 1 Fb

**

12 p

9 , 1 1 MP

*
{**

1 3 (1;/ x) (Fxl ---+ p

1 4 (3x) ( Fx ---+ pl

PREM (za Dil

10 Ul
1 0- 1 2 DI

---+

[ ( 1;/ x) ( Fxl ---+ pl

1 5 [ (\I x) ( Fxl ---+ pl H l3xH Fx ---+ pl

8- 1 3 OI
1 - 1 4 ADJ, OEF H
QEO

191

Logika

Prije nego se pozabavimo ispitivanjem valjanosti

zakljuaka u logici p redikata, bilo bi dobro da po
n ovimo n eke deduktivne strategije provedene u
ded u kcijama ovoga poglavlja.
Prvo, kad je traena konkluzija kvantificirani iskaz,
planirajte deducirati instanciju tog iskaza kao posljednji korak prije
same kon k l u zije. Odmah obratite panju (kako biste mogli m udro
birati pomone prem ise) na to hoete li iz te instancije traen u kon
kluziju morati izvoditi prema prav i l u UG, koje zahtijeva oznaa
vanje zastavicom, i l i prema EG, koje to ne zahtijeva .
Drugo, ako je mogue, mijenjajte pseudoimena kad god bi vam
to moglo pomoi u izbjegavanju dvostru kih zastavica. Ako to n ije
mogue, kao u pogrenom dokazu zakljuka E (Sve je zan i m ljivo
i l i neza n i m lj ivo; dakle, sve je zan imlj ivo ili sve je nezan i m lj ivo), to
moe biti znak da pokuavate ui n iti neto to se ne moe uin iti .
Tree, uvijek, ako Je mogue, koristite E l p rije U I. Ako koristi
te E l u kasnoj fazi dedukcije, moda ete morati uvesti nepotrebna
pseudoimena i zam u titi vode.
Konano, prisjetite se strategija koje ste nau i l i u p rvom po
glavlju . Ako trebate dokazati i m p l i kaciju, uzm ite njezin antecedens
kao p rem isu i pokuajte deduci rati konsekvens. Ako trebate doka
zati negaciju, pretpostavite negirani iskaz i pokuajte deduci rati pro
turjeje. Kako biste koristil i disjunkciju, nezavisno pretpostavite nJe
zine disj u n kte i pokuajte deducirati zajedniku konkluziju, i l i pak
koristite e l i m i naciju disj u n kcije. Ako ste neodlun i , pokuajte s re
ductiom . A uvijek i m ajte na u m u da je m n ogo, m n ogo naina da
se p rovede dedukcija . Ako to jedna osoba i n i ovako, a druga
onako, oboje mogu biti u pravu .

Strategija u
ded u kciji

192

Naela izvoenja .

Podsjetn ik
etvrto
poglavlje

uz

Prav i l a izvoenja za logiku predikata

Dva pravila bez ogranienja

I z u n iverzalno kvantificiranog
iskaza bez og ranienja slijed i svaka njegova instancija

Univerzalna instancijacija ( U l ) :

Stoga,

('dx) ( Fx)
. . Fa

Ul

Egzistencija l na general izacija (EG):

Egzistencijalno kvantifici ran

iskaz slijedi iz bi lo koje instancije toga iskaza bez og rani
enja .

St og a ,

Fa
. . C3xH Fx)

EG

Dva pravila s ogranienjima

Egzistencijal na instancijacija (El ) :

Iz egzisten cijalno kvantifici

ranog iskaza m oemo izvesti instancij u ako je pse u doi me
koje zamjenjuje var ijab l u kvantifikacije novo.

Dakle,

[lx) (Fx)
Fa

B (a)

Iz iskaza koj i sadri pse u do

ime moemo izvesti un iverzalno kvantifici ran iskaz koj ega je
on instancija, ako p se u doime koje biva zam ije njeno vari
jablom kvantifikacije ne u p uuje na poseban sluaj .

Univerzalna generalizacija (UG):

1 93

Logika

Dakle,

Fa
:. ( VxH Fx)

UG ( a)

Ogra n ienja koja potanko iznose to se misl i zahtjevom da pse u

doi me to ga se uvod i pri E l bude novo, a da ono na to se pseu
doi menom u puuje pri UG ne bude poseban sluaj.
1 . Ded u kcija u kojoj se javlja zastavica mora biti dovrena ; to jest,
n ijedno se istakn uto slovo ne smije pojaviti n i u kon kl uzij i n i u
neodbaenim premisama.
2 . U nutar dedu kcije, nijedno slovo se ne smije dvaput ista knuti za
stavicom. Dvostruko istica nje istog slova je pogreka dvostruke
zastavice.

(Tree ogranienje smo odlo i l i do estog poglavlja.)

ZAMjena: B i lo koja dva iskaza za koje je pokazano da su

ekvivale ntn i, i l i izved ivi jedan iz drugog, mogu se meusob

no zamijen iti .
Kva ntifi kacijska ZAMjena ( K-ZAM) : LI kvantifi kacijskim su kon

te kstima meusobno zamjenj ive svake dvije otvorene

reenice za ije se i nstancije pokazalo da su isti nosnofu n kci
jski ekvivalentne.
Promjena varijable ( PV) : Ekvivalentna su i stoga meusobno

zamjenj iva svaka dva kvantifici rana iskaza koja su u svemu

ista osim to imaj u razl iite kvantifi kacijske va rijable.
Ekvivalentnosti za negaciju

KN :

( VxH Fx) B C3xH Fx)

C3xH Fx) B (VxH Fx)

KN ' :

(VxHAx Bx) B E3xHAx J\ Bx)

C3xHAx J\ Bx) B ( VxHAx Bx)

Druge ekvivalentnosti

[ ( VxH Fx)
[ ( 3xH Fx)
1 94

J\
v

( VxH GxJ J B ( VxH Fx J\ Gx)

[3xH GxJ J B ( 3 xH Fx v Gx)

Naela izvoenja -

Pravila prije laza

[ 1 1 lp

/\

(VxH Fx) ) ( Vx) [p /\ Fxl

( 2 1 lp

/\

[3xH Fx) ) [3x) [p /\ Fxl

(31 I p v [VxH Fxl ] (VxJ [p v Fxl

(4) lp v (3x) (Fx) ] (3x] (p v Fxl
{51 lp (V x) ( Fxl l (V x] (p Fxl
(61 lp t=3 xH Fx) ] [3xJ (p Fxl

(7) [ (3x] (Fxl pl (VxJ ( Fx pl

(Bl [ (V x) ( Fx) pl (3xJ (Fx pl

Ovdje je p bilo koja reenica koja

ne

sadri

x.

Prvi i drugi dio ovih problema mogu se rijeiti kad

se proue stranice [ 1 5 7 do 1 79 etvrtog poglav
u z etvrto
lja. Trei, etvrti i peti dio je najbolje rjeavati na
poglavlje
kraju, kad se proitaju odjeljci o negaciji i pravilima prijelaza; nadam se da e se posljednji odje
ljak ovog poglavlja, o strategiji u dedukciji, pokazati korisni m .
Problem i

I . Pokaite dedukcijom d a s u sljedei zakljuci valjani :

1.

Sve ose s u zloudne.

Sva tenad su dobroudna .
Dakle, nijedno tene nije osa.

2. Svi brucoi slue se raunalima.

Samo se dobro obrazovani slue raunalima.

Dakle, svi brucoi su dobro obrazovani .
3 . N ijedan kivi ne moe letjeti .

Neke ptice su kiviji.

Dakle, neke ptice ne mogu letjeti .
4 . Pametan ovjek bjei o d hijena.

Nijedan bankar nije nepametan.

Dakle, nema bankara koji ne bjei od hijena.

195

Logika
5.

N ijedan krtac n ije nesebian .

Samo krci uvaj u lj uske od jaja.
Dakle, svatko tko uva ljuske od jaja je sebian .

6.

Svi brucoi moraj u sluati satove h rvatskog .

Mary Jones je brucoica i priznata romansijerka .
Dakle, n e k i brucoi moraj u sluati satove h rvatskog .

7.

N ijedna ptica, osi m pauna, ne pon osi se svoj i m repo m .

Neke ptice, koje s e pon ose svoj i m repom, ne mogu
pjevati .
Dakle, neki pau n i ne mogu pjevati .

8 . Svi moji ujaci su i l i vrlo dareljivi i l i su ugod n i u drutvu .

Svatko tko je dareljiv je ugodan u drutvu .

Dakle, svi moj i ujaci su ugodni u drutvu .

II:

U sljedei m nevaljan i m zakljuci ma ispravite po jednu

reen icu (ili premisu i l i kon kluziju) i l i pa k dodajte kratku
p rem isu koja nedostaje da bi se poluio valjan zakljuak;
zati m nap ravite dedukcij u . Objasn ite zato je bila potrebna
promjena koj u ste u n ijel i .

1 . Svatko tko posjeduje oruje j e drutveni problem .

Neki ti nejderi n e predstavljaju drutveni problem .

Dakle, neki posjednici oruja n isu tinejderi .
2.

l\J ijed na aba n ije poetina.

Neke patke nisu poetine.
Dakle, neke patke nisu abe .

3 . N ijedna aba n ije poetina .

Svi labudovi su poetin i .

Dakle, neki labudovi n isu abe .

19&

4.

Svatko pametan hoda na nogama.

Svatko nepametan hoda n a ru kama.
Dakle, n itko ne hoda i na rukama i na nogama.

5.

Samo on i koji stu di raju fi lozofij u mogu pohaati ovaj se

m i nar.
Mary i George studi raju fi lozofiju.
Dakle, Mary i George mogu pohaati ovaj sem i nar.

Naela izuoenja
6. Mnogi od o n i h koji koriste automatsku kore kciju

pravopisa ne znaju pravopis.

Mnogi privi legirani studenti koriste automatsku korekciju
pravopisa.
Dakle, neki studenti ne znaju pravopis.
I I I : Utvrdite sljedee teoreme dedu kcijom :
1 . (:3x)(Fx /\ Gx) ---* [(:3x)(Fx) /\ (:3x)(Gx)]
2. [(Vx)(Fx) v (Vx)(Gx)] ---* (Vx)(Fx v Gx)

Utvrdite sljedee ekvivale ntnosti ded u kcijom :

3 . (:3x)(Fx v Gx) [ (:3x)(Fx) v (:3x)(Gx)]
4 . ( Vx)(Fx /\ Gx) [(Vx)(Fx) /\ (Vx)(Gx)]
5.
(:3x)(Fx /\ Gx) (Vx)(Fx ---*
Gx)
Gx)]
6.
(Vx)(Fx ---* Gx) [(:3x)(Fx /\

IV, Pokaite dedu kcijom da su sljedei zaklj u ci valjan i :

1.

B rucoi mogu biti u koarkakoj ekipi ako i samo a ko

imaju dobre ocjene.
Neki lanovi koarkake ekipe nemaj u dobre ocjene.
Dakle, neki l anovi koarkake eki pe nisu brucoi.

2 . Svi koarkai su i l i vrlo visoki i l i brzo tre .

Svi vrlo visoki koarkai brzo tre.

Dakle, svi koarkai brzo tre.
3. Svi visoki koarkai brzo tre.

Neki koarkai su visoki i l i pak brzo tre.

Dakle, neki koarkai brzo tre.
4 . Svi ribii su blagonakloni.

N ijedan sudac n ije blagonaklon .

Neki suci su ribii .
Dakle, neke kuan ice su blagonaklone.
5.

Ako tvrtka bankrotira, svi e dobiti otkaz.

Dakle, ako tvrtka bankrotira, Joe e dobiti otkaz.

6. Svatko e glasati za Henryja i l i e se Al ice razoarati .

Dakle, Joe e glasati za H enryj a i l i e se Al ice razoarati.

7.

Svatko tko posjeduje oruje je d rutve n i problem .

197

Logika

Dak le, ako netko posjeduje oruje, netko je drutve n i

problem.
8 . Ako netko posjeduje oruje, svi su u opasnosti .

Dak le, svatko tko posjed uje oruje je u opasnosti .

9.

Ako svaki oevidac zloina i l i kae isti n u i l i ne kae isti n u ,

zloinac e biti u hvae n .
Dakle, zloinac e biti u hvaen.

1 0. Postoji netko takav da e se svatko radovati ako on doe

na sastanak.
Postoji netko takav da e se svatko iznenad iti ako se on
bude radovao.
Dakle, postoji netko takav da e se svatko iznenad iti ako
on doe na sastanak.
V. Utvrd ite dedu kcijom svako od sljedea tri pravi l a prijelaza:
1 . [p !\ (l;;f x )(Fx)] (I;;fx )(p !\ Fx)

2 . rp !\ (:Jx)(Fx)] (:Jx)(p !\ Fx)

3 . [p (l;;fx )(Fx)] ( I;;fx )(p Fx)

4. Nastavite dedu kcij u problema 3 tako d a utvrd ite:
[p v (l;;fx )(Fx)] (I;;fx )(p v Fx)

Pod pretpostavkom da nam je posljednji korak bio, reci mo,

2 -1 [p (l;;f x )(Fx)] ( I;;fx )(p Fx)

bez zvjezdica, sljedei koraci bi mogl i biti :

2 2 [ - P (l;;fx )(Fx)] (I;;fx )( - p Fx)
2 3 [p v (l;;fx )(Fx)] (I;;fx )(p v Fx)

QED
Objasn ite i opravdajte ta dva koraka
5.

198

ili ih i spravite.

Konano, i zvedite nezavisnu dedu kciju , prema d i le m i , te

i ste e kvivalentnosti .

5.

poglavlje

I sti n o s n a stab l a za l ogi ku

p re d i kata

U drugom poglavlju vidjeli smo da istinosna stabla daJu odgovor da

i l i ne na pitanje: je l i ovaj istinosnofun kcijski zakljuak valjan ? Sada

emo p roi riti metod u isti nosn i h stabala tako da dobijemo sl ian
test za zakljuke logi ke predi kata. Metoda e opet biti posredna,
i stabla e izgledati vrlo sl ino istinosn i m stablima drugog poglav
lja. Stavke koje se na tim stablima pojavljuju bit e singu larn i iskazi
i l i negacije singula r n i h iskaza; kad budemo i m a l i kvantifikatore,
kvantificirane emo iskaze zam ijen iti nji hovim i n stancijama.
Za to e nam trebati dva nova pravila kojima emo jasno defi n i
rati kako izvesti tu zamjenu . Egzistencijal ni iskazi zamjenjuju se na
jedan nain, a u n iverza l n i na drugi .
Istinosna stabla su smiljena kao d ijagrami koj i slikovno prika
zuju kako sve iskaz i l i konjun kcija iskaza mogu biti istiniti . Egzisten
cija l n i iskaz nam govori da postoji barem jedna stvar takva je da
otvorena reen ica tog iskaza za nju istin ita ; to jest, da je barem je
dna instancija tog egzistencijalnog iskaza istin ita. Sadraj egzisten
cijalnog iskaza e dakle biti u potpunosti predstavljen na istinosnom
stablu ako ga zam ijenimo jednom od njegovi h i n stancija, a ko je
pseudoime koriteno u zamje n i novo.
itatelj e u mjeti prepoznati da je taj uvjet zapravo ogran ienje
koje se odnosi na pravi lo izvoenja E l . Poanta je u tom e da se ime
na bila to imena ljudi, mjesta ili predmeta u svijetu, ili imena ljudi,
mjesta i l i p re d meta u rom a n i m a ili pri povijetkama, i l i pak
1 99

Logika

pseudoimena u ogran ien im logikim kontekstima - moraj u oda

brati i koristiti tako da ne izazovu zbrku . Neka stvar moe imati vie
imena, ali odreeno ime se ne smije odnositi na vie od jedne stvari
- barem unutar danog konteksta u potrebe. Napokon, na svijetu ima
tisue "Mary", ali ako se nae vie od jedne u obitelji, u redu ili ui
onici, pronalazi mo neki mehan izam uz iju e pomo biti jasno o
kojoj Mary govorimo. U ogranien im konteksti ma logike kvantifi
kacije moramo u potpunosti izbjegavati svaku takvu priliku za zbrku.
Egzistencijaln i iskaz koji treba ui u istinosno stablo emo dakle
zam ijen iti jednom njegovom i n stancijom ; varijabl u kvantifikacije
zam ijenit emo novim pseudoimenom, slovom koje se ne javlja ni
u prem isama n i u kon kluziji zakljuka koj i ispitujemo, te koje n ije
uvedeno pri u lasku d rugog egzistencijalnog iskaza.
S univerzalnim iskazom emo rad iti drukije, budui da je nje
govo znaenje sasvim drugaije. U n iverza l n i nam iskaz govori da
je njegova otvorena reen i ca isti nita za sve. Ako dakle govorimo o
Mary, isti n it je za Mary, a ako govori mo o rijeci H udson, istin it je
za rijeku H u dson . A ako govorimo i o Mary i o rijeci Hudson, istinit
je za oboje. Kad na granu istin osnog stabla u nesemo zamjen u za
un iverzal ni iskaz, pokuat emo izbjei i m en ovanje ( uvoenje
novih imena) te emo u mjesto toga u nijeti niz instancija. Na mjesto
varijable kvantifikacije stavit emo sva imena i l i pseudoimena koja
su se ve pojavila na toj grani stabla. Tako obuhvaamo sve relevan
tne i nstancije - to je naime znaenje un iverzalnog iskaza. U n i
verza l n i i skaz j e u potpunosti predstavljen na otvorenoj grani onda
kad je zam ijenjen iscrpnim popisom svoji h relevantn i h instancija.
Ponekad neemo imati izbora nego zapoeti s u n iverza l n i m
iskazom, u kontekstu u kojemu n e m a imena n i pseudoimena za
koja bi ovaj vaio. U tom sluaju uvod i mo novo pseudoime, a l i to
i n i mo samo jedan put.
Valja upamtiti da ako se u danom kontekstu ime i l i pseudoime
pojavi dvaput (ili ee), tada dvaput (ili ee) u puujemo na isto,
a l i ako se u istom konte kstu pojave dva razliita i mena i l i pse
udoimena, tada nji hova razliitost ne jami da su i nji hove refere
n cije raz l iite; sasvim je m ogue da 'a' i 'b' u puuju na potpuno
istu stvar.
2DD

Istinosno stabla za logiku predikata .

Evo i ta dva nova pravi l a za isti nosna stabla.

ES: Na mjesto egzistenCijalno kvantifi ci rane ree n i ce i l i sas

tavnice reen ice koja treba ui na otvore n u gra n u isti nosnog
stabla u nosi m o njezi n u i nstanciju ; za svaku novu takvu
reen i cu i l i sastavn icu u nosimo novo i m e .

US: N a mjesto u n ive rza l n o kvantificirane reen ice i l i sastavn ice

reen ice koja treba ui na otvoren u gra n u istin osnog stabla
u nosimo sve njezi n e i n stancije koje koriste i me i l i pseudoi m e
koje s e ve pojav i l o na toj gran i .
Kad i m ate izbora, koristite E S p rije U S . Kad imate izbora, prvo
u n es ite "stvarna" i m e n a .
itatelj e prim ijetiti odnos t a d v a p ravi l a p re m a E l i Ul. U oit
e i jedn u zn aaj n u razl iku : i jedno i drugo pravi lo sadri izraz " i l i
sastavn i cu reenice" . U dedu kCij i se E l i U l mogu koristiti samo ako
kvantifikator koji el imo ispustiti pokriva cijel u reenicu koju i nstan
c i ramo. ES i US rade i sa sastavn icama - ali stablo se tada mora
palj ivo oznaiti kako bi b i l o jasno kol i k o je d u g opseg e l i m i n i ra
nog kvantifi kato ra.
Stoga bismo od ' (:Jx)(Fx

Fa
Ga

Cx)' mogl i dobiti

PREM 1 , ES ( a)

a od (:Jy)(Fy

Cy)

/\

Fa

Ga

PREM 2, ES (a)

201

Logika

Meuti m , kad i mamo dva egzistencijalna kvantifikatora, relativno

kratkog dosega, ES se mora koristiti dvaput pa emo imati dva pseu
doimena. Od '(3x)(Fx) A (3x) (Gx) ' bismo tako mogli dobiti
Fa
Gb

a od '(3x) (Fx)

ES ( a)
ES ( bl
v (3x) (Gx ) '

/\

Gb

ES ( al Fa

PREM 3

ES ( bl

Kao to nam j e poznato, (3x)(Fx

Fa
- Fa

ali (3x)(Fx)
Fa
- Fb

PREM 4

- Fx) Je i n konzistentno :

ES ( a)

(3x) ( - Fx) n ije:

ES ( al
ES ( bl

PREM 5

t
Kod ta dva nova pravi la, ES i US, nema spomena negacije. S
negacijama kvantificiran i h reenica i l i nji hovih sastavnica mora se
raditi kao s negacijama sloenih reenica i nj ihovih sastavnica u isti
nosnofu n kcijskim istinosn im stablima: negacija se internalizira. Da
bismo d ijagra m i ra l i negaciju kvanti ficirane kon kl uzije, prvo i nter
naliziramo negacij u a zatim koristi mo ES, odnosno US. Pri inter
nalizaciji negacije pomau nam dva para ekvivalentnosti za nega
ciju koje smo uve l i u etvrtom poglavlju :

KN:
202

- (V x] ( Fxl (3x) ( - Fxl

- (3x] (Fxl (Vx] ( - Fxl

Istinosna stabla za logiku predikata .

( '1;1x) (Ax Bx) B [3x) (Ax /\

- (3x] (Ax /\ Bx) B ('1;1 xJ (Ax

KN ' :

Bx)
Bx]

tu, kao i u drugom poglavlju, problemu "implicitne negacije" valia

pridati posebnu panju. Kako, primjerice, d ijagra m i rati i m p l i kaci
ju s kvantificira n i m antecedensom ? Uin iti e mo u p ravo ono to
i u drugom poglavliu kad smo htjeli d iiagra m i rati i m p l i kaciju sa
sloe n i m antecedensom. Podsjetimo se na osnov n i d ijagram za
AKO :
I

a zatim interna1iziraj mo negaciju u antecedensu prije nego sa

stav i m o isti nosno stablo. Na pri mjer,
Ako je n etko gladan ili eda n , Joe e ii u trgovi n u po namirnice.
Clara je g l a d n a .
Dakle, J o e e ii u trgovi n u .

(3x) ( Gx v X)
Ge

PREM 1 :
PREM 2 :

Tj

- Tj

- KKL:
PREM 1 :

- [3xJ ( Gx v xl v Tj
('1;1 xl - ( Gx v X) v Tj
('1;1 x) ( - Gx /\
Xl v Tj

prema AKO
pre ma KN
prema NIU

Ge

- Tj

us

Gc
e
- GJ

- Zj
X

PREM 2
- KKL

Tj
X

PREM 1

valj a n o
203

Logika

To je sta blo " potpuno" ; negaciju antecedensa n aprav i l i smo i za

Claru i za Joea, i ta se grana bavila i glau i ei . Sve bi to bilo po
trebno da je za kljuak bio nevaljan. Vano je znati da nam je sve
to na raspolaganj u , al i u ovom se sluaju grana zatvorila n a kon
prve stavke pa bi b i l o dostatno i ovo stabalce :
Gc

- Tj

us

PREM 2

KKL

PREM 1

- Gc
X

valjano

Vrijedi razmotriti jo dva pri mjera, izmeu ostalog i zato to uz nji

hovu pomo razli ka u znaenju izmeu dvije reenice koje se u
njima javljaju postaje sasvim jasna, a i da bismo n aglasili vanost
ispravn og bi ljeenja dosega kvantifi katora.
Ako svatko posjeduje oruje , svatko je u opasnosti.
Dakle, svatko tko posjeduje oruje je u o pasnosti.

I ntuitivno, kad proitamo taj zakljuak na h rvatskom, smatramo

prem isu isti n itom, a kon k l uziju neisti n itom . Skloni smo pom isl iti,
dakle, da je zakljuak nevaljan . Ta je sl utnja dakako ispravna, ali iz
grad nja ispravnog istinosnog stabla ovisi o tome hoemo li isprav
no u rediti dosege kvantifikatora i ispravno u potrijebiti ekvivalent
nosti za n egaciju .
P RE M :

KKL:
- KKL:

2D4

( lj x) (Px) -+ ( lj x) ( ox)
- ( ljx] [Px) v (ljx) ( Ox)
(3x) ( - Px) v ( lj x) ( ox)
(lj xJ ( Px -+ Ox)
(3x) (Px 1\
Ox)
-

prema AKO
prema KN
prema KN '

Istinosna stabla za logiku predikata .

Pa
- Oa

ES

(b)

- KKl, ES ( a)

PREM , US

Oa
X

- Pb

neva ljan o

Obratn i zakljuak je, meuti m , valjan :

Svatko tko pos jed u j e orulje je u opasnosti.
Dakl e , a ko svatko posjed uje oruje, svatko je u opasnosti .

(\7 xl ( Px -? Ox)
(\7 x) (Px) -? (\7 xl ( Ox)
(\7 xJ ( Pxl " - (\7 x) ( oxl
(\7x) [ Px) " [3xl ( - Ox)

PREM:
KKL:
- KKL:

- Oa

ES

Pa

US

- Pa
X

( a)

Oa
X

prema NAKO
prema KN

KKL

PREM , US
valjano

Sada idemo na dva silogizma koja smo dokaza l i uvodei E l i UG.

N e ke provalnike uhvati policij a .
S v i provalnici su nepoteni.
Dakle, neke nepotene uhvati po l i c jj a

PREM 1 :
PREM 2 :
KKL:
- KKL:

(3x) (Lx " Ux)

(\7 x) ( Lx -? Nxl
C3x) (Nx " Ux)
(\7x) ( Nx -? - Ux)

prema KN '
205

Logika

la
Ua

PREM 1, ES (a)

La

Na

PREM 2, US

Na

Ua

KKl, US

X
valjano

Nadalje:

Sva krilata bia mogu letjeti,

Sve ptice imaju krila.
Dakle, sve ptice mogu letjeti,

PREM 1:

('If x](kX Lx)

PREM 2:

('If x) (Px kXl

KKL:

('If x](Px Lxl

(3x](Px /\ Lx)

Pa

KKl:

la

Pa

KKl, ES (a)

Ka

prema KN'

PREM 2, US

Ka

la

PREM i, US

X
valjano

206

Istinosna stabl a za logiku predikata.

Uoite da, i ako poredak premisa u ovom sl uaju nije bio vaan,
prvo treba unijeti negaciju konkluzije. To n ije stvar naela, nego po
godnosti. Sljedei d ijagram pokazuje kako bi izgledalo istinosno sta
blo u kojemu smo u n ijeli egzistencijal n i iskaz nakon u n iverzaln ih:

- Pa

- Ka

PREM 1, US

La

- Ka

Pb

Pb

- Lb

- Lb

-Pb

Kb

Kb -Pb

PREM 2, US

Ka

/\ !\

PREM 2, US

Kb

-Pb
X

-KKL, ES (bl

!\

- Kb

Lb

-Kb

Lb

- Kb

Lb

PREM 1, US

valjano

to stablo radi, samo ako dovoljno pazimo na ponavljanje uni

verzalnih premisa, budui da one vae i za a i za b ali je nespret
n o.
Sada idemo na nevaljan zakljuak kojim smo u poglavlju 4 il us
trirali pogre n u upotrebu El i UG.
I

A. Netko je u podrumu i eli izai.

Dakle, Joe Jen kins je u podrumu.
PREM:

KKL:

[:lx) (Zx 1\ lx)

- Zj

Logika

- Zj
Za
/a

- KKL
PREM, ES (a)

nevaljano

Tu valja uoiti tri stvari. Prvo, Za (Albert je, recimo, u podrumu) i

zj Uoe Jenkins nije u podrumu) nije proturjeno; stabalce je stoga
otvoreno. Drugo, otvoreno stablo daje protuprimjer i time pojanja
va zato je izvorni zakljuak nevaljan: netko, recimo Albert, jest u
podrumu i eli izii, ali Joe Jenkins nije u podrumu - to se tie pre
mise, to je sasvim mogue. Tree, poredak u radu je i ovdje vaan;
tu smo se koristili drugom preporukom:
-

Kad god je to mogue, "stvarno ime" ili ime koje se pojavlju

je u premisama ili konkluziji zakljuka koji ispitujete unesite
prije nego to budete koristili ES ili US.
Ako se prvo koriste ES i US, moemo se nai u iskuenju da uve
demo pseudoime koje nije prikladno: to jest, koje se 'podudara
sa"stvarnim imenom" ako koristimo ES (u sluaju poput ovoga), ili
koje se pak ne podudara sa stvarnim imenom ako koristimo US.
B. Ako Mary jede jagode, Mary dobije osip.
Dakle, svatko tko jede jagode dobije osip.
PREM:
- KKL:

-Jm
Ja
- Da

208

JmOm
(3x](Jx /\

Ox)

prema KN'

Om
Ja

Da

PREM
- KKL, ES (a)

nevaljano

Istinosna stabla za logiku predikata .

Kao i u d rugom poglavlju, ekvivalentnosti za negaciju su koritene

prije nego to su na stablo u nesene stavke.
C. Neke ivotinje s u make i neke ivotinje su psi.

Dakle, neke make su ps i

PREM:
KK L:
- KKL:

(3x)[X /\ Mx] /\ (3x)(x /\ Pxl

(3xl[Mx /\ Pxl
('I7'x)(-Mxv -Pxl
prema KN'

J
J

a
Ma
b
Pb
-Ma

PREM, ES (al
PREM, ES (bl

-Pa
t

- KKL, US

nevaljano

To stablo nije ispravno. I strelica pod desnom granom i notacija "ne

valjano" napisane su pre u ranjeno. Preuranjeno zato to smo ne
gaciju konkluzije koristi l i samo jednom, kad smo je pri m ijenili na
a; ali i b se javlja na otvorenoj gran i. Potpuno stablo izgleda ovako:

J
J

a
Ma
b
Pb
-Ma
X

PREM, ES (a)
PREM, ES (bl

- Pa

- KKL, US

-Mb
t

-Pb

- KKL US

nevaljano
209

Logika

Otvorena grana sada daje protuprimjer koji objanjava nevaljanost

zakljuka: da je mogue, to se tie p remise, da Algernon, koji je
ivotinja, i to maak, ne bude pas, te da Bertrand, koji je ivotinja,
i to pas, ne bude maka: takva situacija zadovoljava premisu ali je
uskladiva s neistinitou konkl uzije. N epotpuno stablo daje samo
pola ti h informacija. Osim toga, ima sluajeva u kojima treba jo
jednom koristiti US kako bi se zatvorilo stablo za zakljuak kaji e
se pokazati valjanim; u tim sluajevima koritenje n epotpunog sta
bla moe dovesti u zabludu, da je valjan zakljuak nevaljan .
Uoite i struktu ru dijagrama za (Vx)(Fx v Cx), koji smo primi
jenili n a dva pseudoimena. (Vx)(Fx v Cx) nam govori da (Fa v Cal
i (Fb v Cb), tj.

Fa

Ga

AA

Fb

Gb

Fb

Gb

to je znaajno razliito od

Fa
Fb

lA
'

Ga
Gb

a to je dijagram za (Fa 1\ Fb) v (Ca 1\ Cb) ili za (Vx)(Fx)

Za razliku od zaklju ka C, sljedei zaklju ak:
C'. Neke ivotinje su psi i neke ivotinje su make.
Dakle, ima pasa i ima maaka.

je valjan (iako nezanimljiv).

210

(Vx)(Cx).

Istinosna stabla za logiku predikata.

PREM:

- KKL:

(3x)(X" Px]" (3x](x" Mxl

- [(3x](Px" (3x](Mxl]
- (3x](PxJ
(Vx](- Pxl

prema NI
prema KN

[3x)(Mxl

(Vx)(- Mx)

Pa

b
Mb

JS
J ES
E

(a)
(b)

- Ma

[-Pa

1-

- Pb
X

Mb

] ]

KKL

valjano
D. Neto je zanimljivo
Dakle, sve je zanimljivo.
PREM:

(3x)[/xl

KKL:

(V xl (/xl

la

- KKL: (3x](- lxI

- lb

prema KN

PREM, ES (a)

- KKL, ES (b)
nevaljano

Valjan pak zakljuak D' je primjer upotrebe

pseudoime kad nema alternative. D' je bio

US

kojom se uvodi

Sve je zanimljivo.
Dakle, neto je zanimljivo.

211

Logika

PREM:

(Vx) (bl

KKL:

[::Jxl[bl

prem a KN

(Vx) ( bl
Za
Za

PR EM US
,

KKL. US

valjano

Taj zakljuak, to je bilo jasno ve kod njegove ded u kcije u etvr

tom poglavlju, odraava metafiziku pretpostavku koju smo napo
men u l i u uvodnoj raspravi o Ul, da naime postoji neto, da radi
mo u nepraznom un iverzu m u .

S njim " povezan" zakljuak je meutim nevaljan.

D" Svi maioniari su zanimljivi.
Dakle, neki maioniari su zanimljivi.
PREM:

( V xl (Mx bl

KKL:

(::Jx) (Mx 1\ b)
.
KKL: ( V x) (Mx bl

prema KN'

AA
Ma

Za

Ma

Za

Ma

Za

PR EM US
,

KKL, us

nevaljano

Nema "metafizike" pretpostavke prema kojoj postoje maio

n i ari .
E.

212

Sve je zanimljivo ili nezanimljivo.

Dakle, sve je zanimljivo ili sve je nezan imljivo.

Istinosna stabla za logiku predikata .

PREM:
KKL:

('<ix) [lxv - Zx)

('<ix](lxl v ['<ix] ( - lxl

- KKL: - [('<ix)(Zx) v ('<ix)[- ZxlJ

prema NIL!
prema KN. DN

- ('<ix]( lxl " - ('<ix](- lxl

Elx)(- lx) " Elx)(lxl
- Za

ES (al

lb

ES (bl

- KKL

Za

lb

- lb

PREM, US

nevalja n o

Uoite da zastavice koje sam koristila s ES zapravo nisu bile potreb

n e, a l i su korisne kao podsjetn i k; svaki put kad koristim o ES uvo
d i m o novo pseudoime. Ako na stablu ve ima i mena i l i pseudoi
mena, koritenjem US se ne uvode n ova pseudoimena; US se
primjenjuje na ono to ve i mamo.
US treba koristiti dovoljno esto, a stabla oznaavati jasno, tako
da itatelj lako vidi otkud svaka stavka.

\jeki problemi u
ogici predikata

Pogledajm o sada n e k oliko malo kom pliciranij i h

prim j era. Dok rad i mo, naznait emo kako
prelim i n arno p roc i j e n iti n j ih ovu valjanost.

F. Svi brucoi moraju sluati ili matem atiku i li fiziku.

Ne sluaju svi brucoi matematiku.
Dakle. neki koji sluaju fiziku ne sluaju
matematiku.

213

Logika

(\7'x)[Bx (Mxv Fx)]

(\7'x)(Bx Mx)

.. (:lx) (Fx 1\

Mx)

To izgleda valjano; druga nam, naime prem isa govori (ako se sje
amo KN') da neki brucoi ne sl uaju matematiku, a prva da takvi
brucoi, budui da ne sluaju matematiku, moraju sluati fiziku. Ta
ko smo otkri l i koga konkl uzija proziva: one koj i sl uaju fizi ku ali ne
i matematiku. To e nam posluiti kao nacrt za dedukciju. Istinosno
stablo izgleda ova ko :
PREM 1:
Prem 2:

(\7'xllBx (Mx v Fxll

(\7'x)(Bx Mx)

(:lx) (8x 1\

KKL:

[:lx)(Fx 1\

KKL :

prema KN'

Mx)

Mx)

prema KN'

(\7'x) (Fx Mx)

Ba
- Ma

Ba

PREM 2, ES [al

Ma

Fa

PREM 1, US

Fa

Ma

KKL , US

valjano
G. Neki Grci su suci.
Neki Grci su kraljevi.
Svi suci su pravedni.
Svi kraljevi su oholi.
Dakle, neki pravedni Grci su oholi.

214

Istinosna stabla za logiku predikata.

Prem
Prem
Prem
Prem
KKL:

1:

[lx)(Gx 1\ Sxl

2:

(3x)(Gx 1\ Kxl

3:

(\7'x)( Sx Pxl

4:

(\7'xl (Kx oxl

C 3 x)[Px 1\ Gx 1\ Ox)
- KKL: (\7'x)[- Pxv - Gxv - oxl

Ga
Sa
Gb
Kb

prema KN, NI

]
]

nevaljano

Je l i taj zakljuak valjan? Prije n ego to pogledamo njegovo isti

nosno stablo, pozabavimo se tim pitanjem . Prva prem isa nam ka
e da su neki Grci suci, a trea da su ti suci pravedni; neki Grci
su dakle pravedn i . Druga premisa nam kae da su neki Grci oho l i.
N o , daju li premise razlog da vjerujemo kako te dvije skupine Grka
i maju zajedn ikih lanova? Ne d aju. Pokual i smo izraditi nacrt za
dedu kciju, ali na pokuaj je p ropao. Ocjenj ujemo da je zakljuak
nevaljan i d a e njegovo istinosno stablo i mati otvorenu gran u .
Tako i jest.
215

Logika

Otvorena grana, na kojoj se nalazi: Ga, Sa, G b, K b, Pa, - S b, - Ka,

Ob, - Oa i - Pb pokazuje da, to se tie premisa, moe postojati

grki sudac, Aristi d (a), koj i je pravedan ali n ije ni kralj ni ohol, kao
i grki kralj Brasidas ( b), koj i je ohol, ali nije ni sudac ni pravedan,
te da je to mogue ak i ako su prem ise istin ite a kon kluzija neis
ti nita, to jest, i kad nijedan pravedan Grk nije ohol. Zakljuak je ne
valjan. (Da bismo ustanovili nevaljanost bi lo je dovoljno zavriti sa
mo l ijevi dio njegova stabla.)
H. Svi brucoi imaju raunala.

Ako nitko tko ima raunalo ne zna pravopis onda svatko tko ima
raunalo koristi program za provjeru pravopisa.
Dakle, ako bilo koji bruco ne koristi program za provjeru pravopisa,
neki korisnici raunala znaju pravopis.

Taj zakljuak donosi tri problema formal izacije. Prvi se od nosi na

sm iljanje pokrata i izbjegavanje zbrke (i najlake ga je rijeiti), dru
gi se odnosi na doseg kvanti fi katora, a trei n a rije 'neki'.
Neka je
Neka je
Neka je
Neka je

Bx
Rx
Px
Kx

=
=
=
=

x je bruco.
x posjeduje raunalo.
x zna pravopis.
x koristi program za provjeru pravopisa.

N ad alje, u svemu je tome bitno uoiti da i su druga premisa i

kon kluzija impli kativn i iskazi, s kvantificiranim antecedensima i
kvantificiran i m konsekvensima. Stoga se treba oduprijeti iskuenju
da ijedan od njih formalizi ramo jednim kvantifi katorom kOji pokriva
cijel i iskaz. Antecedens druge prem ise treba itati i li kao '- (3x)(Rx
/\ Px)' i l i kao '(Vx)(Rx - Px)' - u svakom sluaju kao zatvorenu
formulu. Konsekvens te premise tada bi bio '(Vx)(Rx Kx)'. ita
nje druge premise kao, na primjer,
(Vx)[(Rx - PxJ (Rx KxJl

l ako moe zavesti na krivi put. Ta pogrena formu lacija n ije ekvi
va le ntn a ispravnoj
21&

Istinosna stabla za logiku predikata.

(VxHRx - Px) (VxJ(Rx Kx)

I m a jo mogunosti:
- (:lx)(Rx /\ Px) (Vx)(Rx Kx)
- (3x) (Rx /\ Px) - (3x)(Rx /\ - Kx)
(V xJ[Rx - Px) (Vy](Ry Ky)

Promjena va rijable u posljednjem itanju pom ae uto l i ko to n a

glaava kratkou dosega kvantifikatora te time odsustvo unakrsnog
u p uivanja. Rastezanje dosega oba kvantifi katora po toj osnovi,
(:lxJ((Vy)[(Rx - Px) (Ry KylJ

ili
(Vy)(3x)[(Rx - Px) (Ry KyIJ

bilo bi legiti m no, a l i ne odvie ko risno. Uoite razliku izmeu ti h

form u l a i neisp ravne
(Vx)[(Rx - Px) (Rx KxJJ

koju smo prije pred loi l i ( i od bacil i).

Dobro je zapaziti da, dok je dug doseg ponekad pogodan u
dedukciji , kad treba koristiti El i l i Ul, kratak doseg je obino pogo
dan pri d ijagrami ranju i stinosnog stabla.
Sada idemo na konkl uziju koju moe mo proitati ovako :
Ako neki brucoi n e koriste program za provjeru pravopisa,

neki korisnici raunala znaju pravopis.

gdje je rije 'neki' zamijenila sva pojavlj ivanja izraza 'bilo koj i ' u
izvorniku . Misl i m da e slinost u znaenju biti intu itivno oigledna
veini, a l i vrijed i porazm isliti o tome kako to fun kcionira. Izraz 'bilo
koji' (kao i izrazi 'bilo tko', 'bilo to', 'bi l o gdje') i ma snagu univer
zalnosti , ali ta se sn aga prenosi razliitim zamjenama u razliitim
kontekstima. U potvrdnom kontekstu, izraz 'bilo koj i' se moe
zam ijen iti rijeima 'svaki' i l i 'svi' :
217

Logika

Uivam u bilo kojoj aktivnosti na zraku.

Ako je bilo to aktivnost na zraku, ja u tome uivam.
Uivam u svim aktivnostima na zraku.
Uivam u svakoj aktivnosti na zraku.
(Vxl (Zx Uxl

A l i , u n ijenom ko ntekstu , izraz 'bi l o koj i' se ne smije zam ijen iti
rijei ma 'svi' ili 'svaki', nego (ako se u ope zamjenjuje) rijej u
'neki' (iako ona ponekad ne zvui pri rodno):
Ie uivam ni u kojoj aktivnosti na zraku.
Nije sluaj da uivam u nekoj aktivnosti na zraku.
Nije sluaj da postoji bilo koja aktivnost na zraku u kojoj uivam.
Nije sluaj da postoji neka aktivnost na zraku u kojoj uivam.
- (3x)[Zx

Uxl

A rez u ltat uistin u prenosi u n iverzal n ost, jer j e e kviva l enta n s

(Vx)[Zx

lUxl

Opet, kako smo vidjel i u vezi sa sedmim pravilom prijelaza, ovo

je e kvivalentno:
Ako itko pritisne gumb, dizalo e se popeti.
Ako netko pritisne gumb, dizalo e se popeti.
(Vx)[Px Dl
(3x)[Pxl

prema pravilu prijelaza (71

Da zakljuimo, kad se izraz 'bilo koji' pojavlj uje bilo u n ijenom

kontekstu bilo da prenosi "kvantitetu" antecedensa i mplikacije, on
se simbo lizira egzistencijal nim kvantifi katorom . Drugdje se s i m
bol izira u n iverza l n i m kvantifi katoro m .
Tako stiemo do sljedee formalizacije zakljuka H:
Prem 1:
Prem 2:

(Vxl (Bx Rxl

(3xl (Rx

(3x)[Rx

218

Pxl (Vxl (Rx Kxl

Pxl

(VxHRx Kxl

prema AKO

Istinosna stabla za logiku predikata.

KKL:
- KKL:

[:3x)[Bx 1\
(3x)(Bx 1\
(3x)(Bx 1\

- !(Xl
- !(Xl
- !(Xl

(3x)[Rx 1\ Pxl
1\

- (3x)(Rx 1\ Pxl

1\

(Vx)(Rx - Pxl

prema NAKO
prema KN '

No, prije nego to sagradimo istinosno stablo, pogledajmo izgle

l i taj zakljuak valjano. Pretpostavimo da neki brucoi ne koriste
program za provjeru pravopisa (sada radimo nacrt mogueg dokaza
po i m p l i kacij i, a to je antecedens eljene konkl uzije). Moemo li
pokazati da u tom sluaju neki posjedn ici raunala znaju pravopis?
Budui da nam prva prem isa govori da svi brucoi imaju rau na
lo te smo pretpostavili da neki brucoi ne koriste program za prov
jeru pravop isa, iz toga sl ijed i da neki posjednici raunala (brucoi)
ne koriste program za provjeru pravopisa. N o, to nam govori da je
konsekvens druge prem ise (svatko tko posjed u je rau nalo koristi
program za provjeru pravopisa) neisti nit pa (prema modus toIlen
su) neisti nit mora biti i antecedens. To jest, nije sluaj da n itko tko
ima rau nalo ne zna pravopis. Antecedens konkluzije nas je doveo
do iskaza ekvivalentnog konsekvensu kon k l uzije, i stoga prosuu
jem o da je zakljuak valjan .
No, taj se rezultat mora provjeriti istinosnim stablom i, ako rezul
tat bu de pozitivan, formalnom dedu kcijom:

da

-:l ]

- Ba

ES (bl

Rb
Pb

- KKL, US -Rb
Je

- KKL, ES (al

Ra

PREM 1, US

Ra Ka

Je

Je

US

PREM 2

Pb

Je

valjano
219

Logika

Treba uoiti da se na lijevoj stran i , gdje smo unije l i zamjenu za

'(Vx)(Rx - Px)' univerzalni kvantifikator odnosi i na a i na b, Na
d esnoj strani, gdje smo dvaput koristili US, i m a m o sam o pseu
doime 'a ', Umjesto

- KKL. US- Rb

- Pb

na d n u stabla, mogla sam staviti:

us

- Pa

- Ra

us - Rb
X

- Pb

- Rb

- Pb

Rezultat bi bio kom pl ici ra n iji dijagra m :

_:I 'J

- Ba

ES (bl

US

us

220

Rb

Ra

KKL. ES [al

PREM 1, US

- Ra Ka

Pb

A A

PREM 2

- Pa

- Ra

- Rb

US

- Pb - Rb

- KKL

- Pb

valjano

Istinosna stabla za logiku predikata .

Eksplicitna upotreba "Ra Pa " i "Rb Pb" bila bi potrebna

kad bismo uspostavljali nevaljanost, ali ovdje, time to smo koristil i
prvo 'b' a onda 'a', brzo zatvaramo t u granu i skraujemo stablo;
pokazuje se da bi spomi njanje a na l ijevoj strani bilo i relevantno.
Formalnu dedukciju treba izvesti itateljica, prema tom nefor
malnom nacrtu, ili, ako joj je drae, prema reductio ad a bsurdum
i l i nekom d rugom obrascu dokaZivanja.
-

Sada emo se pozabaviti parom iskaza kojima

emo ispitati valjanost, i koji e sadravati ugni
jeene kvantifikatore i stoga e, zbog jasnoe,
zahtijevati u potrebu dviju varijabl i . Kako se i
tatelj sjea iz prvog poglavlja, da bismo ispita l i
valjanost nekog iskaza , ispitujemo inkonzistentnost njegove negaci
je. Uoimo ipak prvo jedan poseban problem pri formalizaciji, po
vezan s ugnjeivanjem, to jest, pojavu kvantifikatora u nutar dosega
drugih kvantifjkatora.

Ugnijeeni
kvantifikatori

J. Svatko je takav da, ako je on budalast, onda je svatko budalast.

Trebamo od l uiti je l i taj iskaz valjan. Evo prvog pokuaja njegove

forma l izacije:
(V xl [ Bx (V x) (BxJ I

Ta je formu l a teka z a itanj e j e r d rugo 'Fx' pokrivaju dva kvan

tifikatora x pa ne m oemo odmah uoiti kOji se odnosi na x. Pri
sjetimo se, iz etvrtog poglavlja, da se promjenom varijable (Vx)(Fx)
moe zam ijen iti s Wy)(Fy)'. Stoga pokuajm o s,
J

(Vxl [Bx (VyHByl l.

Naravno, i '(\fy) [By (Vx) (BxJI' bi jednako dobro posluilo

svrsI.

221

LDgika

Je li taj iskaz valjan? Pomislite na neku budalastu osobu koju poz

najete, recimo Joea; je li za Joea isti na da ako je on budalast da j e
budalast svatko? To jest, budu i d a Joe jest budalast, j e l i budalast
svatko? Vjerojatno n ije. Iskaz izgleda nevalja n .
Uoite da t u moemo primijeniti i pravilo (7) iz pravila prijelaza:
[(3x)(Bx) pl

f--)

(Vx)[Bx pl

Supstitucijom '(Vy)(8y)' umjesto 'p' dobivamo :

[(3x)(Bxl (Vy) [By)]

f--)

(VxHBx (VyHByl]

i time

J' (3x)(Bxl (VyHByl

Ako je netko budalast, svatko je budalast. A to je sigu rno neva

ljano. Provjerimo tu i ntu iciju isti nosni m stablom:
- (VxJ[ By (VyHBy)]
(3xl - [Bx (Vy)(Byll
(3xl [Bx /\ - (VyHBy]]
(3xl IBx /\ (3y) [- By)]
(3x)(Bx) /\ (3y)(- ByJ

prema
prema
prema
prema

KN
NAKO
KN

pravilu prijelaza (2J

Mogli smo isto tako koristiti i prav i l a prijelaza prije n egiranja,

i poeti s n egacijom J':
- [(3x)(Bxl (Vy)(Byll
(3x)(BxJ /\ - [VyHByJ
(3x)(Bxl /\ [3y)(- Byl

prema NAKO
prema KN

Kon j u n kcija koj u em o dijagrami rati je ista . Dob ivamo

Ba
- Bb

ES

(al

ES (bl

t
nevaljano
222

Istioosoa stabla za logiku predikata.

(vx)[Bx --) (vy)(By)] je, kako smo i oekivali, nevalpno. Ali ovaj
iskaz: (:Jx)(Bx --) (vy)(By)] je, to moda i nismo oekivali, valja n .

K.

Postoji netko takav da, ako je o n budalast, onda je svatko budalast.

C3xllBx --)

(v yHByll

Poinjemo provjerom iskaza istinosnim stablom. Njegova n egac ija

Je :
[vx)

[Bx --) [vyHByll

[vx) [Bx t\
[vxHBx

t\

[vxHBx)
- Ba
Ba

(vyHByll

[:J yH - By]]
C3y)(- By)

t\

prema KN
p rema NAKO
prema KN
prema pravilu prijelaza (1)

ES [a)
US

X
valjano

Budui da j e njegova n ega cija i n konzistentna, iskaz

(vy)(By)] je valjan . Utvrdimo sada to ded u kc ij o m :
*1
*

Ba

(3x)[Bx

--)

PREM
1 UG (a)

(vyHBy)

B a --) (v y)(Byl

1-2 DI

(3xllBx--) (vyHByll

3 EG
QEO

Ta mala dedu kcija utvruje tu konkl uziju . Ona, meutim, ne

" utv ruj e " korak 3, jer je bez koraka 4 dedukcija nedovrena. Korak
4 eliminira istaknuto slovo a iz konkluzije; korak 4 se d ak l e ne moe
ispustiti . Ne m oe ga se ni zamijeniti alternativnim:
4'

[vxllBx-) [vyHBy)1

3 UG [a)

Taj bi korak, kad bi bio prihvatljiv, utvrdio J, a ne K. Korak 4' zabra

njen j e ogra n ie nje m dvostruke zastavice - koje sugerira d a j e J
uistinu neva lj a n o.
223

Logika

Na kraj u , pogledajmo mogu l i pravila prijelaza baciti neto svjet

la na valjanost K. Pravilo (8) kae nam da
[ ( VxHBx) pJ

H C3xJ(Bx pJ

te je stoga K, (3x}[Bx (Vy)(By)] zamje njivo s

( V x J ( Bx J (VyHByJ

to je oigledno valjano, budui da je instancija "zakona identiteta"

(p p), samo s prom ijenjenom varijablom, koja ne ostavlja
posljed ice. Tako smo i trei put pokazali valjanost K: "Postoji netko
takav da ako je on budalast, onda je svatko budalast."
Pokuajm o sada vidjeti koji je sm isao te neobine tvrdnje.
Zam islimo fi lozofa kako, poput Diogena, svjeti ljkom trai ne ba
mudrog ovjeka, nego nekoga takvog da ako je taj budalast, onda
je svatko budalast. Pretpostavimo da je prvi ovjek s koji m se su
sretne vrlo budalast; kako filozof ne zna je li svatko budalast, ne zna
ni udovoljava li taj ovjek njegovom kriterij u . Trai dalje. Pret
postavimo da drugi ovjek s kojim se susretne nije budalast; u tom
sluaju filozof je pronaao svog ovjeka; za tu nebudalastu osobu
je i sti na da ako je budalast, onda je svatko budalast (zbog neis
tin i tosti antecedensa). Tako imamo dvije mogunosti: filozof u svo
j im l utanji m a pronae nekog (a) tko n ije budalast pa je ' Ba
(Vy)(By)' istinito zbog neisti nitosti antecedensa. Il i pak on gdje god
doao nalazi samo ljude koji jesu budalasti i konano se uvjeri da
je svatko budalast, to jest (Vy)(8y), pa je 'Bb (Vy)(By)' istinito zbog
isti n itosti konsekvensa.
Ta priica nije dokaz - ali dokaz smo dali ve tri puta.
L. Vrati mo se zakljuku s ugnijeeni m kvantifikatorima iju
smo dedukciju zadali u etvrtom poglavlju:
Postoji netko takav da e se svatko radovati ako on doe na sastanak.
Postoji netko takav da e se svatko iznenaditi ako se on bude radovao.
Dakle. postoji netko takav da e svatko iznenaditi ako on doe na sas
tanak.
224

Istinosna stabla za logiku predikata

(3x) [ Sx (V'y) (Dyll

(3x) [ Dx (V'yHlyll
.. aHSx (V'ylllyll

Kako bismo ocijenili valjanost tog zakljuka, m isl i m da za poe

tak moemo dati nacrt dedu keije. Vie je n aina da se to napravi.
Prvo, kako ve jest:
Pretpostavimo da postoji n etko, recimo Alfred, takav da je sva
kome d rago kad doe na sastanak, i da postoji netko, recimo Bea
trice, takva da se svatko iznenadi ako se ona raduje. Pretpostavimo
da Alfred doe n a sastanak. Svatko e se radovati, pa i Beatrice, a
budui da se Beatrice raduje, svi e biti iznenaeni. Alfred (prema
naelu dokaza po i m p l i kaciji ) udovoljava kriteriju traene kon
kl uzije, i zakljuak je valjan. Formalno,
*

1 (3x)[Sx (V'y)[Dyll

2 (3xJ(Dx (V'yl(fyll

PREM

Dokai mo: (::3x)[Sx (V'y)(Iy)]

*

3 Sa (V'yl !Dyl

4 Db (V' yHlyJ

**

5 Sa

**

6 (V'yl( Dyl

1 E l (al
2 E l (bl

**

7 Db

**

8 (V' yH/yl

PREM
1.5 MP
6 Ul
4.7 MP

9 Sa (V' yH/yl

5-8

10 (::3xJ( Sx (V' ylUyl l 9 EG

DI

QEO

Drugo, u istoj form i :

Pre m ise su, prema p rav i l u prijelaza (8), ekvivalentne s "Ako
svatko doe na sastanak, svatko e se radovati" i "Ako se svatko
bude radovao, svatko e se iznenaditi" . Stoga, p ravi lom lanca do
bivamo "Ako svatko doe na sastanak, svatko e se iznenaditi", to
je opet ekvivalentno traenoj kon kluzij i . Fo rmalno,
225

Logika

1 [=3xHSx [VyHDyll
2 L"l x)[Dx (Vyl (Jy)]
3 (Vx)(Sxl (Vy)(Dy)
4 (Vx)(Dx) (Vy)(/y)
5 (Vy)(Dyl (VyHly)
6 (VxHSx) (VyJ(/y)
7 C3x)[Sx (VyHly)]

*
*
*
*
*

PREM
1 ZAM [prema pravilu prijelaza (8) l
(takoe r) 2 ZAM
4 ZAM (Oil
3,5 tANAC

6ZAM
QEO

Tu smo se triput pozval i na pravilo prijelaza (8); u koracima 3 i 4,

da bismo suzi l i doseg kvantifikatora za "x", kako smo ui n i l i i gore
s tvrdnjom K, i zatim u suprotnom smjeru, u koraku 7, da bismo
proiri l i doseg i vratil i ga u prijanje stanje .
Mogue je d a s e dosjetim o b i l o koje o d t e dvije dedu kcije kao
opravdanja ocjene da j e zakljuak L valjan; i za jedn u i za d rugu
je lako dati n acrt u obinom jezik u . Postoji j o jedna mogunost
koja intu itivno n ije tako bliska, ali je formalno zgodna.
Tree, u preneksnoj form i :
*

*
*
*
*
*
*
*
*
*
*

C3x)[Sx (Vy)[Dyll

2 (3x)[Dx (VyHly) l
3 (3x)(Vy)(Sx Dy)
4 (3x](Vy)(Dx Iy)
5 (Vy)(Sa Dy)
6 (Vy)(Db Iy)
7 Sa Db
8 Db lc
9 Sa lc
10 (V y)(Sa Iy)
11 ["lx) (Vy) [Sx Iy)
12 C"lx)[ Sx (V y)(Jy)]

PREM
1 ZAM [prema pravilu prijelaza (6)]
2 ZAM (takoer)
3 El [a)
4 E l (b)

5 IJI
6

Ul

7, StANAC
9 UG (c)
'ID EG

1 1 ZAM
QEO

Tu smo se triput pozva l i na p ravilo prijelaza (6): u koracima 3

i 4 da bismo proirili doseg kvantifikatora "y", a zatim u koraku 12,
da bismo ga suzi l i i povratili izvorn u formu konkluzije. Kako smo
226

Istinosna stabla za logiku predikata.

napomen u l i u etvrtom poglavlju, pravila se prijelaza - poput ekvi

valentnosti za negaciju - mogu koristiti i za suavanje i za proiri
vanje dosega kvantifikatora. Kad su dosezi kvantifikatora kratki pa
nema u gnjeivanja, kaemo da je ta form ula u istoj form i . Kad
su dosezi kvantifi katora d ugi, i svi se nalaze ispred jedne jedine
otvorene reen i ce (neksusa), kaemo da je ta reenica u prenek
snoj form i . O i ntern al iziranju negacije moe se razmiljati kao o
nekoj vrsti stavljanja u preneksnu form u .
Sada idemo na istinosno stablo za n a zakljuak o sastanku. Bit
e nam ga lake izraditi ako prije dijagram i ranja n apravim o
pripremu.
PREM 1 :
1 ':

PREM 2:
2':
KKL:
- KKL:

[3x)[Sx (Vy)(Dy)1

prema ES [al

Sa (VylWyl
(3xllDx (V yI (f y) ]
Db (VyI (fyl

prema ES (bl

(VyI Uy)]
- [lxllSx (VyHlyll
(Vxl - ISx (V y)(/yll
[Vx][ Sx /\ - (VyHlyl I

prema NAKO

(VxJ(Sx

prema KN

(3x)[Sx

/\

(Vx)(Sxl

/\

prema KN

(3y)(- ly)1

prema pravilu prijelaza (1 l

(3y](- Iyl

- KKL A:

(Vxl(Sxl

prema SIMP

- KKL B:

[lx][- Iyl

prema SIMP

- lc

prema ES [cl

- lc

ES (bl

ES (a) - Sa
- KKL A, US

- KKL B, ES (cl

- Db

Db

lc

US PREM 2'

US PREM l'

Sa

valjana
227

Logika

Isto tako, itavo proiavanje moemo napraviti i odmah:

PREM 1 :

PREM 2:

[3xIISx ('v'yHDyll
('v'x)(Sxl ('v'yHDyl
- ('v'xHSxl v ('v'yHDyl
C3x)(- Sxl v ['v'yHDyl
[3xllDx ('v'yHly)]

prema pravilu prijelaza (Bl

prema AKO
prema KN

S l ino,
(3x)( - Dxl v ['v'yH/yl
(3x)[ Sx ['v'y)(/yll

KKL:

S l ino,

- KKL:
- KKLA:
- KKL B:

(3x)(- Sxl v ('v'yHlyl

('v'x)(Sxl /\ (3yJ(- Iy)]
('v'xJ(Sxl
(3yJ(- Iyl

prema NILI, KN
prema SIMP
prema SIM P

ime dobivamo vrlo slino stablo:

- la

ES (bl

- KKL B. ES (al

- Db

la

US PREM 2

ES (c) - Sc
- KKLA. US

Db

US PREM 1

Sa
Sb
Sc

valjano

Metoda istinosnog stabla dakle, ba kao i dedukcija, utvruje

valja nost zakljuka L.

228

Istinosna stabla za logiku predikata.

Na kraj u, prije nego to se pozabavimo logikom

relacija, eljela bih u kratko raspraviti o dva ti pa
varljivih zaklju ka.

Neki varljivi
zakljuci

M. Zaklj u ci koj i ne izgledaj u va ljano a l i to

jesu , kao sljedei:
Svi ribolovci su velikoduni.
Nijedan sudac nije velikoduan.
Neki suci su ribolovci.
Dakle, neke domaice su velikodune.

PREM 1:
PREM 2:
PREM 3:
KKL:
- KKL:

(V xl (Rx Vxl
(V xl (Sx
Vxl
-

[:lxl (Sx 1\ Rxl

[:lxl (ox 1\ Vxl
(V xl (ox
Vxl

prema KN'

Sa
Ra

-Da

PRElIA 3,

ES

- Va

- KKL.

Va

-Ra

- Ra

(al

US

Va PREM 1,

US

- Sa

- Va

PREM 2,

US

valjano

Taj zakljuak izgleda nevaljano jer je kon kluzija, in i se, nepovezana

s premisama. No, njegovo je stablo zatvoreno. Moda e mo jas
n ije vidjeti zato se stablo zatvara ako slijedimo tu i ntuiciju "nepo
vezanosti" i ponovno izradimo isti nosno stablo s promijenjen im po
retkom u rad u :

229

Logika

Sa
X

REM 3, ES ( a)

Va

PREM

Va

Ra
X

2, US

PREM 1 , US

valjano

Stablo se zatvara i prije nego to smo un ijel i konk l uziju .

To stablo pokazuje da su prem ise bile i nkonzistentne. Iz takvi h
premisa se m oe izvesti bilo koja konkluzija, bilo reductiom bilo
nekim drugim slin im sredstvom. Ali takve prem ise, budui
i n konzistentne, ne stoje; takvi zakljuci stoga nikada nisu u potre
bljivi takvi kakvi jesu. S druge strane, o n i su bezopasni; kako ne
moemo pri hvatiti nji hove prem ise, takvi nas zakljuci ne mogu
zavarati to se tie toga kako stvari stoje. Zakljuci s i n konzistent
n im premisama moda ne izgledaju valjano, a l i oni to jesu .
N . Zakljuci koji izgledaju valjano, ali to nisu, kao sljedei:
Svi Spartanci su hrabri.
Svi Spartanci su Grci.
Dakle. neki Grci su hrabri.

['17' x) [ Sx Hx)
['I7'x)( Sx Gx)
[:lx) ( Gx i\ Hx)
('17' x)( Gx - Hx)

PREM 1:
PREM

2:

KKL:
- KKL:

prema KN'

- Ga

- Ha

KKL US

Ga
PREM 2. US
Ga - Sa
X

- Sa

- Sa

Ha

Sa

Ha

- Sa

Ha

PREM 1, US

nevaljano
230

Istinosna stabla za logiku predikata.

itatelj e uoiti da sve otvorene grana toga stabla sadre , Sa'.

Zakljuak je isprva izgledao valjano zbog prirodne pretpostavke
da Spartanci postoje. Ako ekspl icitno dodamo "Spartanci posto
je" m eu poetne premise, dobivamo valjan zakljuak, N '
PREM 1:

(\1' x)(Sx Hx)

PREM 2:

[\1' xl [Sx Gx)

PREM 3:

[3x)(Sx)

KK L:

(3x)[Gx

KKL

(\1' x)(Gx

Hx)

A
v

prema KN'

Hx)
Sa

PREM 3, ES (a)

Ga

Ha

KK L, US

Sa

Ga

Sa

Ga

PREM 2, US

Sa

Ha

PREM 1, US

valjano

Ta su dva zakljuka primjeri takozvanog "problema egzistencijalne

teine u niverzaln i h iskaza". Moderna notacija, kojom se "Svi A su
B " pie kao '(\1'x)(Ax Bx)', predstavlja odmak od aristotelovske
tradicije; Aristotel je naime smatrao da "Svi A su B" ima "egzisten
cijaln u tein u " , da prenosi informaciju da postoje neki A, '(\1'x)(Ax
Bx)' to n e pretpostavlja.
Aristotel, koji je bio logiar i filozof, a l i i biolog, m islio je da ne
bi i m alo smisla tvrd iti da sve abe krekeu kad ne b i bilo aba, ili
da sve ribe i m aju krge kad ne bi bilo ri ba. Modern i logiari, koji
ele da njihova notacija, osim za biologiju, bude korisna i za fiziku
i za etiku i za pravo, radije ne iznose takve egzistencijalne pret
postavke. Tvrdnje o savren i m pli novima i savre n i m lju d ima ite
kako i maju smisla, postoja l i savreni plinovi i ljudi i l i ne. A kad
231

Logika

donosimo zakone i kaemo, na primjer, "Svatko tko nezakon ito

stu pi na tui posjed bit e kanjen", nadamo se da prijestu pnika
nee biti.
Zahtjevima biologa moe se udovoljiti eksplicitnim iskazivanjem
egzistencijalnih tvrdnji kad je to potrebno - i opravdano. Postoje
dakle konteksti u kojima se m oe neto postii sim bol izacijom
iskaza kao to je "Svi Spartanci su h rabri" kao :
(\7x)( Sx Hx)

/\

C3x)(Sx)

p ri emu se eksplicitno tvrdi da je pojam s kojim se radi neprazan.

Ali tada to mora zbilja biti tako i tvrdnja o egzistenciji se mora izrei
eksplicitno. Za nae svrhe zakljuak N' je valjan a zakljuak N nije.
Jo neto o tumaenju univerzalnih iskaza. Reenice poput "Svi ljudi
nisu ugodni" na hrvatskom su radikalno vieznane. Moe i h se
itati kao univerzalne tvrdnje:
(Vx)(x

Ux)

(3x)(x /\ Ux)

Svi ljudi su neugodni.

Nijedan ovjek nije ugodan.

i l i pak kao negacije univerzal n i h tvrdnji:

(\7x)(x Ux)

E3x) (X /\

Ux)

Nisu svi l judi ugodni.

Neki ljudi su n e ugodni.

Tu je vieznanost, kol i ko mi je poznato, mogue izbjei jedino tako

da se potpuno izbjegavaju izrazi poput "Svi A nisu B" (ja se trudim
initi upravo to). U kontekstu moramo nagaati to je govornik mi
slio i drati se toga.

232

Istinosna stabla

za logiku

p redikata.

ES: Na mjesto egzistencijalrio kvantificirane

Podsjetnik
uz peto
poglavlje

reenice i l i sastavn i ce reen ice koja treba ui

n a otvore n u granu istin osnog stabla u n osimo
n jezinu i nstancij u ; za svaku novu takvu
reen icu i l i sastavn icu u n osimo novo ime.

US: N a mjesto u n iverzalno kvantifici rane reen ice ili sastavn ice

reenice koja treba u i na otvorenu granu isti nosnog stabla

unosimo sve njezine instancije koje koriste ime i l i pseudoim e
koje se ve pojavilo na toj gran i .
Kad j e to mogue, u nesite "stvarna" i m e n a - imena koja se
pojavljuju u prem isama il i u kon kl uziji zakljuka koj i i spitujete
prije koritenja ES i l i US.
Kad i m ate izbora, koristite ES prije US.
U svakom sluaju, negaciju internalizirajte ( koristite KN i l i KN')
prije n ego to ponete s izradom istinosnog stabla .

- (Vxl (Fxl H [:Ix) (- Fx)

KN:

- C3x](Fxl H (Vx](- Fxl

KN':

- (Vx](Ax Bxl H C:lxHAx

- (:lxl (Ax

J\

J\

- Bx)

Bxl H (Vxl (Ax - Bxl

Za pravila izvoenja, vidi Podsjetnik uz etvrto poglavlje.

Problemi
uz peto
poglavlje
I.

Prvi i drugi dio ovih problema ovi se samo o po

etnom objanjenju istinosn i h stabala za l ogiku
predikata (stran ice 1 99-2 1 3 ) i o komentaru za
kljuka N (stranice 230-231). Ostale je probleme
najbolje ostaviti dok se ne prijee cijelo poglavlje.

Razmotrite sljedee zakljuke, od koji h su m n ogi adaptacije iz

Lewisa Carrolla. Kod svakog se izjasn ite in i l i vam se zakljuak
valjan. Provjerite svoju prosudbu istinosnim stablom . Ako je za233

Logika

kljuak valjan, napravite formalnu dedukciju konkluzije

premisa. Ako je zakljuak nevaljan, objasnite zato.
1. Svaki orao leti.
Neke svi nje ne lete .
Dakle, neke svinje n isu orlovi .
2. Svaki orao leti.

Neke svinje lete.

Dakle, neke svinje su orlovi .
3. Svatko tko rado ui mnogo radi.

Neki od ovi h djeaka mnogo rade.

Dakle, neki od ovi h djeaka rado ue.
4. Svi lavovi su strani .

Neki lavovi n e piju kavu .

Dakle, neki kavopije n i su stran i .
5. Svi lavovi su strana stvorenja.

Neki lavovi ne piju kavu.

Dakle, neka strana stvorenja ne piju kavu.
6. N ijedan ravnatelj kole n ije nestaan .

Neki maj m u ni su nestan i .

Dakle, neki maj m u n i nisu ravnatelji kole.
7. Nema nesebin i h krtaca.

Samo krci uvaju ljuske od jaja.

Dakle, nitko nesebian ne uva ljuske od jaja.
8. Sve abe su nepoetine.
Neke patke su poetine.
Dakle, neke abe nisu patke.
9 . Graa n i s a staln i m boravitem m ogu glasati.
Samo graani i maju stalno boravite.
Dakle, svi koji imaj u stalno boravite mogu glasati.
10. N ee se zaposliti n i jedan i nenjer koji nije n iti kolovan
n iti iskusan .
Nema iskusn i h i nenjera ena.
Neke ene i nenjere zapoljavaju .
Dakle, neke ene i nenjeri su kolovane.
234

IZ

Istinosna stabla za logiku predikata.

11.Svi jastuci su meki.

N i jedan ara nije mek.
Dakle, ne ki jastuci nisu arai.
12. Vinopije su veoma kom uni kativni .
Veoma komunikativnoj osobi uvijek se moe vjerovati.
Dakle, vinopijama se moe vjerovati.
1 3. Zubari se uasavaju djece.

Nijedan car nije zu bar.

Dakle, carevi se ne uasavaju djece.
14. Svi moji ujaci su ili dareljivi ili zabavni.
Oni moji ujaci koji su dareljivi su i zabavni .
Dakle, svi moji ujaci su zabavni.
15. Ovom seminaru smiju pristu piti samo studenti fi lozofije

koji sl uaju logiku .

Neki studenti filozofije ne sluaju logiku .
Dakle, neki studenti filozofije ne sm iju pristupiti sem i naru .
1 6. N i jedan koarka nije ahist.

Neki matematiari su ah isti a neki nisu .

Dakle, neki matematiari nisu ni ahisti ni koarkai .
1 7. Svi koarkai su ah isti.

Neki m atematiari su ahisti a neki nisu.

Dakle, neki matematiari nisu ni ahisti ni koarkai.
18. Pametni putnici sa sobom nose dosta sitnog novca.
Nepametni putnici gube prtljagu, a neki pue cigare.
Dakle, neki puai cigara ne nose sa sobom dosta sitnog
novca.
1 9. N ijedan ara nije mek.

Neki jastuci su meki, a neki nisu .

Dak le, n ije sve ara.
20. Svi ahisti imaj u crtu borbenosti.
Svatko tko je informiran i borben moe biti dobar u
debatama.
Dakle, informirani ahisti mogu biti dobri u debatama.

235

Logika

21. Nepametn i putnici gu be prtljagu a neki pue cigare.

Svi bankari koj i putuju su vrlo pametni .
Dakle, neki koji gube prtljagu n isu ban kari.
22. Ban kari koji putuju su vrlo pametni .
Nepametn i putnici gube prtljagu.
Dakle, nek i koji gu be prtljagu nisu bankari.
23. Da biste se ulani li u ovaj kl ub morate imati ili kotu raljke
i l i bicikl.
Svi kotura ljkai u klubu i maju bicikl.
Dakle, svi u klubu i maju bicikl.
24. Moji najstariji p rijatelji su ene koje su sa m n om ile u
kolu.
N isu svi koji su sa mnom il i u kolu ene.
Dakle, neki koj i su sa mnom il i u kolu n e pripadaju
moj i m najstarijim prijateljima.
25. Nitko koga poznajem, osi m roaka, ne svi ra klavir.
Neki el isti koje poznajem sviraju i klavir.
Dakle, neki elisti su m i roaci .
II. Ocijen ite valjanost sljede i h iskaza i provjerite svoju prosudbu
istinosn i m stablom . Ako je iskaz valjan, napravite ded u kciju
kako biste to utvrdi li. Ako n ije valjan, objasn ite zato nije.
1.

N ije sluaj da samo sportski tipovi uivaju u ovoj igri, i da

n itko tko uiva u ovoj igri n ije sportski tip.

2. Ili vinopije jesu veoma komunikativn i ili vinopije n isu

veoma kom u n i kativni.
3. Ako su svi politiari koje poznajem poten i i svi pol itiari
koje poznajem su nepote n i , onda ja ne poznajem
n ijednog pol itiara.
4. Nekima od posjetitelja sinonjeg koncerta koncert se
svidio ili i m se n ije svidio.
S.

236

Svi kojima se sinonji koncert svidio ili znaju o emu gov

ore ili ne znaj u o em u govore.

Istinosna stabla za logiku predikata .

III. Napravite dedukciju, opisanu u tekstu, za sljedei zakljuak:

Svi brucoi imaju raunala.

Ako nitko tko ima raunalo ne zna pravopis, onda svatko tko
i m a raunalo koristi program za provjeru p ravopisa .
Dakle, a k o n e k i bruco n e koristi program z a p rovjeru
pravopisa, onda neki koj i i maju raunalo znaju pravopis.
IV. Uz pomo istinosnog stabla utvrdite sljedee etiri e kvivalen

cije koje smo ve utvrdil i dedukcijom; rad e biti jasniji ako

za svaki zadatak napravite dva istinosna stabla, tako da jed
n i m utvrdite im plikaciju sl ijeva na desno, a drugi m i m
pl ikaciju zdesna na lijevo. Stabla jasno oznaite.
1. [(VxHFxl pl
2.

OH (3xHFx

pl

(pravilo prijelaza 81
(pravilo prijelaza 31

[p v (Vx)[Fxll OH (Vx)[p v Fxl

3. [(3xHFxl v 13xHGxll

4. IIVxHFxl

OH (3x)(Fxv Gxl

(VxllGxll OH IVxHFx

Gx)

V. Ocijenite valjanost sljedeih zakljuaka, a svoju prosudbu

provjerite istinosnim stablom. Ako je zakljuak valjan, formal

no deducirajte njegovu konkluziju iz premisa; ako nije valjan,
objasnite zato.
1. Ako itko izae na ispit pl ivanja i poloi ga, Joe e poloiti
taj ispit ako izae na njega.
Dakle, ako Joe izae na ispit i poloi ga, poloit e ga
svatko tko izae na njega.
2. Ako itko izae na ispit i po loi ga, Joe e poloiti taj ispit
ako izae na njega.
Dakle, ako Joe izae na ispit ali ga ne poloi, n itko tko
izae na njega n ee ga poloiti.
3. Ako itko izae na ispit i poloi ga, Joe e poloiti taj ispit
ako izae na n jega.
Ako Joe i Henry izau na ispit, Joe e ga pol oiti ako ga
poloi Henry.

237

Logika

4. Ako su svi uviavni, svi su na dobitku.

Dakle, svatko tko je uviavan je na dobitku.
5.

Ako je netko uviavan, svi su na dobitku.

Dakle, svatko tko je uviavan je na dobitku.

6.

Ako neki oevidac zloina jest rekao istinu ili nije rekao
istinu, netko e biti uhapen.
Dakle, netko e biti uhapen.

7. Svi brucoi imaju raunala.

Ako nitko tko ima raunalo ne zna pravopis, svatko tko

ima raunalo koristi program za provjeru pravopisa.
Neki brucoi ne koriste program za provjeru pravopisa.
Dakle, neki brucoi znaju pravopis.
8.

Ako su novinski izvjetaji toni, upravitelju treba vjerovati i

nitko od odbjeglih zatvorenika nema oruje.
Ako je upravitelju za vjerovati, nisu svi odbjegli zatvorenici
opasni.
Dakle, ako su novinski izvjetaji toni, nisu svi ljudi s
orujem opasni.

9. Ako su novinski izvjetaji toni, upravitelju treba vjerovati i

nitko od odbjeglih zatvorenika nema oruje.
Ako je upravitelju za vjerovati, neki odbjegli zatvorenici su
opasni.
Dakle, ako su novinski izvjetaji toni, nemaju svi opasni
ljudi oruje.
1 O.Ako nijedan student povijesti umjetnosti ne bude sluao
ekonomiju, neki studenti povijesti umjetnosti sluat e
povijest filozofije.
Dakle, neki studenti studiraju povijest umjetnosti.
1 1 . Ako neki studenti ili plaaju kolarinu ili ne plaaju
kolarinu, neki studenti nee diplomirati.
Dakle, neki studenti nee diplomirati.
12. Ako svi studenti ili plaaju kolarinu ili ne plaaju

kolarinu, neki studenti e diplomirati.

Dakle, neki studenti e diplomirati.
238

Istinosna stabla za logiku predikata.

13. Ako netko ima pitolj, sva djeca trebaju zatitu .

Dakle, ako neka djeca i maju pitolj, svi trebaju zatitu.
14. Ako netko ima pitolj, sva djeca trebaju zatitu .
Dakle, ako svatko ima pitolj, sva djeca trebaju zatitu .
15. Ako netko i m a pitolj, sva djeca trebaju zatitu.
Dakle, sva djeca trebaju zatitu ako bilo tko ima pitolj.
16. Ako netko ima pitolj, sva djeca trebaju zatitu .
Dakle, ako neka djeca imaju pitolj, neka djeca trebaj u
zatitu .
17. Ako neki ti nejderi imaju pitolj, svi ti nejderi trebaju
zatitu .
Dakle, ako svi tinejderi imaju pitolj, svi tinejderi tre baju
zatitu .
18. Ako neki tinejderi i maju pitolj, sva djeca trebaju zatitu .
Dakle, ako svi tinejderi imaju pitolj, sva d jeca trebaju
zatitu .
19 . Ako nekim stu dentima ove godine dobro ide fizika, neki
stu denti ove godine e dobiti stipend iju.
Dakle, ako nekim stu denti ma ove godine dobro ide fizi ka,
ove e godine dobiti sti pendiju.
20. Svi stu denti ove godine koji ma dobro ide fiz i ka, dobit e

sti pendiju .
Dakle, ako nekim studentima ove god ine dobro ide fizi ka,
neki studenti ove godi ne e dobiti stipendiju .

239

trei dio

Logika relacija

6.

poglavlje

Nova ogranienja pravila

izvoenja

Sada kreemo na neto sloeniju kvantifi kaciju od one o kojoj smo

raspravljali u drugom dijel u : otvorene reenice ovdje e imati vie
od jedne varijable, a kvantifi katori e tipino biti ugn ijee n i ; to
jest kvantifi katori e se pojavlj ivati un utar dosega drugih kvan
tifi katora. Takva je kvantifi kacija potrebna da bismo mogl i rad iti s
odnos i m a.
Potreba za logi kom re lacija uoena je davno p rije nego to je
osm iljena notacija prikladna za njezin razvoj . Stari su Grci, pri
mjerice, znal i da su ovakvi zakljuci valjani:
(1 )

Netko je majka.
Dakle, netko ima majku.

(2)

Svaki krug je lik na ravnini.

Dakle, svatko tko nacrta krug crta lik na ravnini.

(3)

Postoji netko koga svatko voli.

Dakle, svatko nekoga voli.

Ni u aristotelovskoj teoriji si logizma, koja jest adekvatna za vei dio

logi ke pred ikata, koju smo obrad i l i u drugom d ijelu, ni u i skazn oj
logici stoika, koja se bavi vel i kim dijelom onoga to smo m i obradi l i
u prvom dijelu, n ije jasno zato s u takvi zaklj u ci valjan i . Koristit
e mo se nael i m a i zvoenja i notacijom etvrtog poglavlja, pro
ire n i m a samo utol i ko to e omoguiti postojanje vie od jedne
241

Logika

varijable u svakoj otvorenoj reenici, kako bismo mogli utvrditi va

ljanost ta tri gornja zakljuka. Trebat emo jo neka ogranienja
pravila izvoenja, ali o njima emo govoriti nakon poetne rasprave
o tim zakljucima.
(1)

Netko je majka
Dakle. netko ima majku.1
.

Treba nam samo jedna definicija:

Neka je Mxy = x je majka od y.

Ta nam definicija govori da

Mab

a je

majka od b.

Med

e je majka od d.

itd.

Uoimo da 'Mab' ne predstavlja ub je majka od a"; poredak je

vaan. Definiciju smo mogli postaviti i obratno: "Neka je Mxy
y je majka od x" ali nismo. Jednom kad stipuliramo definiciju,
moramo je potovati. A kako je poredak u definiciji vaan, moramo
uvijek paziti da u tom pogledu budemo eksplicitni i da termine
definiramo tako da bude jasno koliko je varijabli i kOji im je redosli
jed. Uoimo i da su
=

Neka je Myx

y je majka od x.

ili
Neka je Mwz

w je majka od z.

itatelj e vidjeti da to, osim za majke, stoji i za ujake i pretpo

stavljene, ali ne stoji za inenjere ili Francuze, drugim rijeima, da je
to u osnovi relacijski zakljuak.
242

Nova ogranienja pravila izvoenja .

ista defin icija kao i ona p rijanja; mogli bismo i h sve zap i sati i
ovako:
Neka je M_ . .
.

je majka od . . .

Kako onda zapisati tvrdnju da je Alice majka? Ne kao 'Ma ' . U tom
kontekstu 'Ma' nam ne govori n ita. To je gramatiki neispravan
zapis, jer je 'M' defin i rano kao dvomjesni predi kat, kao relacija, a
ne kao jednomjesn i predi kat, te j e izraz 'Ma' nedefi n i ran ; u tom
relacijskom kontekstu on ne f u n kcion i ra . Tako e nam zatrebati i
" pomona" defin icija.
Rei da je Alice majka znai rei da Alice i m a d ijete : postoj i
netko kome je Alice majka; tj.
(3yH Mayl

i l i , ako vam se vie svia, (3x)(Max) ; izbor vezane varijable n ije

vaa n . Vano je meutim to da se Al ice pojavljuje na p rvom mje
stu a varijabla kvantifikacije na d rugom mjestu .
S l ino, iskaz da Bernard ima majku parafrazi rat em o relacij
:
ski postoji netko tko je majka Bernardu; to jest,
(3xHMxbl

b ima majku .

(3yHMxyJ

x je majka.

[3x) ( MxyJ

y ima

Stoga imamo:

majku.

Uoite da u oba sluaja defi n i rane formule (obje su otvorene

reenice i sadre po jednu slobodn u varijablu) karakterizi raju entitet
koji naznaava slobod na varijabla, varijabla koju ne vezuje kvan
tifikator. Prva formu la govori nam o x da je x majka; druga nam kae
o y da y ima majku . Zakljuak koji form a l iz i ramo tako postaje
243

Logika

L3x) [ [3yHMxy) ] [ Postoji netko [xl tko je majka nekome [yl . ]

[3y) [ [lxHMxyl l [Postoji netko [yl ta kav d a m u je n etko [xl majka . 1

[1 l

Kvantifi kator '(3x), u prem isi ima d u g doseg: njegov je doseg kvan
tificirana a l i i p a k otvorena reen ica '(3y)(Mxy)', i l i /Ix je m ajka". I sti
kvantifikator u konkluziji i m a kratak doseg: 'Mxy' i l i /Ix je majka od
y" . I obratno za ' (3y) ' . Ugl ate zagrade pomau nam da jasno vidi
mo tu ugnijeen ost. Ali one zapravo nisu nune jer su form ule
posve jed noznane i bez nj i h pa emo i h obino ispustiti , kad se
itatelj navikne na ugn ijeene kvantifi katore.
Evo i dedu kcije :
*
*
*
*
*

1 [3 xH[3y] [Mxy] ]
2 [3yH Mayl
3 Mab
4 [3xl [Mxbl

PRE M
1 El [al
2 El [bl
3 EG

4 EG

(3yH(3x) ( Mxyl l

QEO

Uoite da svak i put kad se koristi mo s E l , vanjski kvantifi kator samo vanjski kvantifi kator - ispada, te da svaki put kad se koristimo
s E C uvod i m o vanjski kvantifi kator, kOj i pokriva cije l u formu l u .
N ijedna dva kvantifi kacijska koraka, nadalje, ne mogu s e sa
eti u jed a n . To je pri lino vano. Ako n e vod i m o rauna o tome
koj i korak rad i m o prvo, i n i m o pogreku . itaj ui tu ded u kciju
obin i m jezikom dobiva mo :
*

244

Netko je majka. To jest,

Postoji netko tko je majka nekome.

2 Nazovimo je Alice.
Alice je nekome majka.
To jest,
Postoji netko kom e je Alice majka .
3 Nazovimo ga Bertrand.
Alice je majka Bertrandu.
Alice je Bertrandova majka.

PREM

1 El ( a)

2 E l (bl

Nova ogranienja pravila izvoenja .

Postoji

netko tko je Bertrandova majka .

jest,
Bertrand ima majku.

To

3 EG

P o s toji netko t ko ima maj k u .

To jest ,
Netko ima majku.

4 EG
QEO

Korak po ko ra k , i ta mala dedukcija dobiva sm isao. Ali ne bi

imalo smisla s pre m i se ii izravno na korak 4 i ispustiti srednji kvan
t i fi kato r ' (:3y)' umjesto vanjskog kvan tifi kato r a '(3x)'. Taj bismo izvod
m og l i itati ovako:

Netko j e majka.

To jest,
PREM

Netko ima dijete.

*

2'

Nazovimo ga Barry.
Barry ima majku .

1 El ( bl

To ba i n ije razloan direktni izvod . On dakako sl ijedi, kako smo

vidjeli, ali to nije i nstan c i j a E l .
N a kraj u , uoim o i da su prihvatljive obje sl jede e simbolike
varijante koraka 4 i S , iako je go rnju verzij u veini i tatel ja n ajlake
pratiti :
4 ' (:3zJ ( Mzbl
5' (:3 w) [ (:3z) ( Mzwl l

3 EG
4' EG
QEO

II

4 " (3yHMybl

5 " {:3xJ { (:3y) (MyxJ I

3 EG
4" EG

*
*

QEO
Prednost prve verz i j e koraka 4 i 5 je u tome to su otvoren e
reenice u koraci ma 1 i 5 potpuno i ste : 'x' stoji namjesto m ajke;
'yi stoj i namjesto djeteta. Ta vrsta u n iformnosti - gdje ju je m ogu e
p o sti i - o l ak ava itanje . Njome se oponaa up otreb a zamjen i ca
245

Logika

u obinom jeziku. No, ona uope n ije relevantna. itatelj je moda

pri mijetio da u verziji ovog zakljuka na obinom jeziku ne izriem
gramati ki rod - zakljuak bi, naposljetku, funkcion i rao jednako i
da govorimo o oevi ma, roditeljima i l i nadreeni ma.
Kreni mo na drugi primjer:
[21

Svaki krug je lik u ravnini.

Dakle , svatko tko nacrta krug crta lik u ravnini.

On pred n as stavlja novi problem s formal izacijom . Znamo kako

form a l izirati "Svaki krug je lik u ravni n i " : '(Vx)(Kx Rx), ili '(Vy)(Ky
Ry) ' . Ali to sa "Svatko tko nacrta krug crta l i k u ravn i n i " ?
Neka j e Kx y je krug .
Neka je Rx x j e l i k u ravni n i.
N eka je Cxy x crta y.
I tu lomimo prob lem (formal izacije konk l uzije) n a manje
d i jelove i dajemo pomone defi n icije. Kon kl uzija na m govori
da, ma koga izabra l i , ako on crta krug, on crta l i k u ravn i n i :
=

[ Vxl (x crta krug x crta l i k u ravninil

(V xl ( x
. x .J
.

. .

Kako formalizi rati antecedens, "x crta krug"? Zapazi l i sm o da

otvorena reenica o x kae da postoji krug to ga crta x :
L:J yl (Ky /\ Cxyl

Konsekvens, "x crta l i k na ravni ni " na sl ian nain postaje

L:Jyl ( Ry /\ Cxyl

i l i , ako na m je d rae,
L:J zl ( Rz /\ Cxzl

te ta ko kon k l uzija postaje

246

Nova ogranienja pravila izvoenja .

[Vxl [ [3 yH Ky 1\ Cxyl (3yH Ry 1\ Cxyl l

ili
(V x) [ (3yH Ky 1\

Cxyl [3zHRz 1\ Cxz) ]

Nije vano pod udara li se varijabla kvantifikacije u antecedensu

otvorene reenice s varijablom kvan tifikacije u konsekvensu; to
nema nikakvog utjecaja jer i m se dosezi ne preklapaju. Osim toga,
reenica u obinom jeziku ne kae nita o tom e je l i nacrta n i krug
isti taj nacrtan i l i k u ravn i ni. Ali mora postojati, i postoji, unakrsno
upuivanje izmeu 'x' iz antecedensa i 'x' iz konsekvensa - i jedan
i d rugi su vezani vanjskim kvantifi katorom '(Vx)' .
Kad smo ispravno formalizirali konkluziju, vie nije teko nai ni
dedukciju . S obzirom na zadanu prem isu, pretpostavljamo da Al
fred crta krug ( korak 2 dolje). Tu vrijedi uoiti da kao pomonu pre
m isu nismo uzel i " Netko crta krug", nego "Alfred crta krug", a s
obzirom na strategiju dokaza koji planiramo slijediti - poznatu iz et
vrtog poglavlja. Trebat e nam slovo a, i to bez zastavice, tako da
moemo izvesti generalizacij u na kraj u dedukcije (vidi korake 10 i
1 1 dolje). Pokazat emo da, budui da Alfred crta krug a svi krugovi
su likovi u ravnini, Alfred crta lik u ravnini (korak 9 dolje); zatim
emo, uz pomo dokaza po implikaciji i U G, zavriti dedukciju .
Doka i m o : (Vx)[(3y)(Ky 1\ Cxy) (3z)(Rz 1\ Cxz)]
*
H
**
**

1
2
3
4

[V xHKx

Rxl

[3y) [ Ky 1\ Cayl

PREM
PREM

Kb

2 El ( bl
3 SIM P

Kb 1\ Gab

**

Gab

3 SIMP

**

Kb Rb

**

Rb

**

Rb 1\ Gab

1 Ul
6, 4 MP
7 , 5 ADJ

**

[3zH Rz 1\ Cazl

*
*

10 [3yH Ky 1\ Cayl (3zH Rz 1\ Cazl

1 1 [ V x) [ [3yH Ky 1\ Cxyl (3zH Rz 1\ Cxz) ]

EG
2-9 DI
10 UG ( al
DEO

241

Logika

Provjeri mo ima l i dvostru kih zastavica; nema. Zakljuak je valja n .

Ali postu pak provjere jo n ije gotov. Odloit u, meuti m , raspra
vu o novim ogranienjima potrebn i m za E l i UG (zbog kojih e tre
bati daljnje provjere) dok ne vidimo kako stoji stvar s posljednjim
od n aa tri zakljuka.
Postoji netko koga svatko voli.
Dakle, svatko nekoga voli.

(3)
Neka je

Vxy

x vo li Y

[3 x) [ (Vy) ( Vyx) )
..

(Vy) [ [3x) [ Vyxl l

i l i krae,
[3x) (V y) ( Vyx)
..

(V y) (:lx) ( Vyx)

Prije nego izloimo ded u kciju , eljela bih dodati jo dvije na

pomene u vezi s verzijom na obinom jez i k u . Prvo, ko nkl uzija
"Svatko nekoga voli" je, onako kako je napisana, vieznana: moe
je se i nterpretirati onako kako sam je ja i nterpreti rala, ali moe je
se itati i kao obinu preformulaciju prem ise . To se moe izbjei
m a l i m dodatkom :
Dakle, svatko voli neku , ovu ili onu osobu.

to n edvoj beno daje forma ln u verziju dane kon kl uzije. Ali u for
mal noj verziji - recimo 'v Vyz' - ne treba traiti n eto to bi odgo
varalo izrazu "ovu i l i onu". Izraz "ovu i l i on u " ne dodaje n ita. On
sl ui samo za to da otkloni vieznanost.
Drugo, taj zakljuak, takav kakav jest, odmah je prepoznatljiv
kao valjan : ako postoj i netko koga vole svi, recimo Joe, onda svatko
od n as vol i Joea pa tako svatko od nas vol i n ekoga.
A l i obratno, za zakljuak:
Svatko od nas voli neku, ovu ili onu osobu.
Dakle, postoji n etko koga svi vole.
248

Nova ogranienja pravila izvoenja .

se isto tako od mah vid i da je

nevaljan . S obzi rom na zada n u p re

m is u , mogl i bismo voljeti jedno drugo u parovima i l i gru pama, i l i

b i polovica nas mogla voljeti jed n u osobu, a d ruga polovica nekog
drugog, i tako d a lje - n i ta tu ak n i ne sugerira da postoji neka
od reena osoba koj u vole svi .
To nas vodi jednom novom za paanju - za koje emo dati pot
poru kasn ije u dedukciji i postu pcima ispitivanja - da poredak ugni
jee n i h kvantifikatora od reuje odnose i m p l ikacij e . Kad su otvo
rene reen i ce koje kvantifi kator pokriva i ste, ree n i ca o b li ka (:3x)
(Vy)L)

e i m p l i c i rati reen icu oblika (Vy)(::Jx)(_), ali ne i obratno.

To je zapaanje esto korisno, a l i pouzdano je samo kad su reenice

form al izi rane veoma palj ivo. Lako je pobrkati ::J V s V ::J , a lako se
grijei i u form a l i zaciji otvore n i h reen ica.
Evo dedu kcije za na valjan i zakl j u ak o l j u bavi :
*

(::J xJ [V yJ [ Vyxl

( V yH Vya)

3 Vba
4 (::Jx) ( Vbxl

*
*

(v yl (::J x) ( Vyx)

PREM

1 El (al
2 lli

3 EG
4 UG ( bl

QEO
Obin i m jezikom,
*

Postoji n etko kog a svi vol e .

PREM

Dokaimo : Svatko voli n e k u , o v u ili onu osobu .

*

Nazovimo ga Algernon. Svatko voli Algernon a .

1 E l (a)

Tako , na primjer, Barbara voli Algernon a .

2 UI

Postoji n etko (Algernonl kog a Barbara voli.

3 EG

To jest , Barbara voli n ekoga.

*

No . Barbara je zapravo bilo tko (vidi kora k 3) ;

stog a svatko voli neku . ovu ili onu osobu .

4 UG (b)
QEO

249

- logika

U n a krsne
zastavice

Evo i dedu keije za nevaljani zakljuak:

* 1
*

* 3

PREM

['lj y) [:=Jx] [ Vyx)

1 Ul

[:=Jx) [ Vax)

2 El

Vab

[ b)

* 4

(VyH Vyb)

3 UG ( a)

* 5

[ :=J xH V yH Vyx)

4 EG

to se dogod i lo ? Ded u kcija jest "dovrena"; n i 'a ' n i 'b' se ne

pojavljuju n i u premisama n i u kon kluziji. Nema dvostrukih za
stavica. I pak, ovaj je maleni izvod "utvrdio" oigledno nevaljan
zakljuak; dakle, mora biti da neto ne valja. Proitajmo ga korak
po korak na h rvatsko m .
*

Svat ko voli ba rem nekoga (ovoga

Stog a , primjerice Albert voli barem nekog a .

Nazovim o je Beatrice ; Al bert voli Beatrice.

1 El [b)

ili onoga) .

No, Albert je zapravo bilo tko [vidi korak

PREM

Ul

2) ;

budui da Albert voli Beatri c e ,

*

s v i vole Beatrice.

3 U G [ a)

Postoji netko (Beatrice) koga svi vole.

4 EG

Korak 4 nema smisla. Prisj eti mo se da su ogran ienja upotrebe

UG o koj i m a smo raspravlja l i u etvrtom poglavlju smiljena ta ko
ga sprijee generalizacij u iz posebnog sluaja.
Kad sm o u koraku 3 uveli Alberta, Albert je bio bil o tko; n ije bio
ni po em u poseban . togod u tom tren utku pokaza l i da je istin i
to z a Alberta znail o b i da j e to istinito z a b i l o koga - da smo, rec
i mo, pokazali da A l bert nekoga vol i ili da posjeduje ten iski re ket,
iz toga bi slijed ilo da svatko vol i nekoga i li da svatko posjeduje tenis
ki reket. Ali stanje se mije nja u koraku 4, s obzirom na korak 3. U
koraku 3 uvodi se specifinost. Beatrice nije bil o tko; ona je oda
brana iz vje rojatno vrlo male klase ljudi koje Albert voli, i ta se
posebnost registrira zastavicom ' (b)' . Ono za to smo pokaza l i da
je i stinito za Al berta u odnosu prema Beatrice lako mogue n ije
istin ito za svakoga .

Nova ogranienja pravil a izvoenja .

Da smo u koraku 4 ge nera l i z i rali od b ( Beatrice, u mjesto od

Alberta), kako sl ijed i :
*
*

3 Vab
4 ' ('v'x) ( Vax) (Albert vo l i svakoga . )

2 E l (bl

3 UG (b)

oigledno bismo pogrije i l i , tj . napravi l i bismo pogreku dvostruke

zastavi ce. Ali i na korak 4 je jednako pogrean; u koraku 4, nai me,
A l be rt je izgu b i o svoju ope n itost i postao, poput Beatrice, pose
ban s l u aj - bare m u odnosu p rema B eatrice. Beatr i c i n a pose b
nost se p ren ijela n a Al berta. I alternativ n i korak 4 ' je neu spjean
jer je b poseban s l u aj i slovo je istakn uto u koraku 3. Korak 4 , da
kle, ne uspijeva zato to je a pose ban s l u aj, kojega j e zaraz i l a
posebn ost b.
Kako bismo dakle sprijei l i takvo pogreno zakljuivanje, dono
simo i tree ogranienje2 u vezi s El i U G, i zabranjujemo unakrsne
zastavice .

1 . Dedu kcija u kojoj se javlja zastavica mora biti dovrena ; to jest,

n ijedno se istaknuto slovo ne smije pojaviti ni u kon kluziji n i u
neodbae n i m p re m isama.

2. U n utar dedukcije, n ijedno sl ovo se ne smije dvaput oznaiti za

stavicom . Koritenje iste zastavice dva puta je pogreka dvostru
ke zastavice .

3 . U n utar dedu kcije, ako se jedno pse u doi m e pojavljuje u istom

koraku u kojem je istaknuto neko drugo pseudoime, prvo pseu
doime n e sm ije biti istakn u to ni u kojem koraku u kojemu se
javlja drugo pse u doime.
Krenje tog ogra n i enja j e pogreka unakrsnih zastavica .
Kako bi nam bilo lake provjeriti ima li unakrsn ih zastavica u deduk
ciji, proirit em o sistem zastavica : u svakom emo koraku s istaknu
tom zastavicom oznaiti pseudoimena koja se u njem u j avljaj u , i
to u glati m zagradama. Ta bi malena i pogrena ded u kcija onda
izgledala ovako:
2

Prva dva ogranienja ponovili smo iz etvrtog poglavlja. Vidi takoer

Podsjetnik uz etvrto po glavlje. Novo je to tree ogranienje.
251

Logika
*

PREM
Ul
2 El (b) [ a l

(\;i y)( 3 x)( Vyx)

( 3 x)( Vax)
Vab

(lJ yH Vyb)
( 3 x ) ( 1J y)( Vyx)

3 UG ( a) [bl
4 EG

U koraku 3, a se javlja tamo gdje je istaknuto b. U koraku 4, b se

javlja tamo gdje je istaknuto a. Slova smo i zapisali tako da vizualno pokazuju to ukrtanje.
itatelj sada treba pogledati tri dedukcije iz ovog poglavlja i
eksplicitno provjeriti ima li unakrsnih zastavica.
Iznesimo konano i etvrto ogranienje upotrebe El i UG :
zabranjena je i ciklika zastavica . Ako se a pojavljuje tamo gdje je
istaknuto b, a b se pojavljuje gdje je istaknuto c, i tako sve do nekog
pseudoimena n , n se ne smije pojaviti tamo gdje je istaknuto a . To
je samo proirenje pojma unakrsne zastavice.
Da sumiram, dedukcija u kojoj se koriste El ili UG bit e valjana
samo ako je dedukcija ( 1 ) dovrena, ne sadri (2) dvostruke zasta
vice, kao i (3) unakrsne zastavice, niti (4) ciklike zastavice.
Tu je zanimljiv jo jedan s tim povezan zakljuak. I ako je on valjan,
njegova valjanost je za mnoge studente neintuitivna, i moda bi vri
jedilo da pokuamo shvatiti zato je ta ko.
Cijeli svijet voli Ijubavnika 3
Netko voli nekoga .
Dakle . svatko voli sva koga.
3

To je poznata izreka . Bartlett !John Bartlett, Familiar Quotations (Bo

ston: Little, Brown & Co. , 1 3 . izd. 1 95 5 ) , str. 4 1 1 J je pripisuje Ralphu
Waldou Emerso n u : "Cijelo ovjeanstvo voli ljubavnika" u Emer
sonovu eseju " Ljubav". Vidi Emerson 's Essays (London : l M . Dent &
Sons, Everyman Edition, 1 9 7 1 ), str 1 00; "Ljubav" je peti esej u prvom
nizu, izvorno objavljen 1 84 1 . U literaturi o logici dvadesetoga stoljea
ta se izreka poela pripisivati Richardu leffreyu; vidi Formal Logic, str.
1 45.

252

Nova ogranienja pravila izvoenja.

Za poetak, zakljuak se bazira na pri lino neobinoj defin ici

ji " ljubavnika", kao nekoga tko nekoga vol i , po analogij i s konven
cionalnom definicijom "maj ke" kao nekoga tko je nekom e m aj ka.
O ljubavniku obino misl i m o kao o nekom romantinom m ladiu
poput Shakespeareovog Romea, ili moda kao o ivotnom sudru
gu, a ne kao o nekom e tko samo nekoga voli . Ali m islim da zaklju
ak ne iznenauje zbog te m i ni m al n e definicije. Ako preform u l i
ramo prvu p remisu u skladu s tom definicijom ljubavn i ka, kao
recim o "Svi vole svakog tko nekoga vol i ", zakl juak i dalje iznena
uje . Moda b i t u dobro doao nacrt dedu kcije.
Pretpostavimo da cije l i svijet doista vol i ljubavnika, to jest, da
svakoga tko nekoga vol i vol i m o svi (pre m isa 1). Pretpostavimo na
d alje da (pre m i sa 2) netko uistinu voli nekoga, d a recimo Romeo
vol i J u l iju (pre m a dvama koracima E l ). S obzirom n a t o d a Romeo
vol i nekoga, ako prim ijeni m o prvu premisu, dobivamo da svi m i
vo l i m o Romea.
Svi d akle volimo Romea. Ali voli mo li zato sve? Tvrditi to u ovom
bi trenutku bilo pogreno, bila bi to generalizacija iz posebnog slua
ja. Uoimo, m eutim, da Romeo vol i J ul ij u . Svi vol i mo Romea, al i
volimo li uistinu, poput Romea, i juliju? Tvrditi to znailo bi opet
general izirati iz posebnog sluaja. Svaki put kad u ovoj fazi poku
amo generalizi rati spreava nas pogreka dvostruke zastavice. Kad
to shvatimo, m isl i m da emo i m ati potrebu da dovedemo u pita
nje valjanost tog zakljuka.
No, bud i m o ustrajni . Nacrt nas je dosad doveo u slijepu ulicu .
Ako el i mo stii do konkluzije "Svatko vol i svakoga", nuno mo
ramo general izi rati . A ne smijemo general izirati od Romea (ni od
J u l i je). Moemo li general izi rati od nekog d rugog? jesmo li poka
zal i za nekog drugog da je lju bavnik i l i lju bavnica? l l i ljubljeni ? Na
ravno da jesmo. Svi smo m i ljubavnici, jer svi vol imo Romea. Oda
beri m o dakle bi lo koga od nas, na pri mjer Pat. Pat je l jubavnica ( i l i
ljubavnik), jer vol i Romea. Prva premisa nam stoga govori da svi vo
l i mo Pat. A sada moemo general izi rati . Svatko vol i Pat; Pat je za
pravo bilo tko pa svatko vol i svakoga. Q ED.

253

Logika

Obavimo sada i formalni posao. Kako je pri mijetio profesor Jef

frey, prva se prem isa moe formalizirati na vie ekvivalentni h nai
na. Evo nekih:
(V'xl [ (3 yJ [ Vxyl

(V'z) ( Vzxl l

(V' x) ( V'y) [ Vxy (V' zJ [ Vzxl l

(V' xJ [V' y) (V' zJ ( Vxy Vzx)
(V'xJ [V'z) [ (3yJ [ Vxyl

Vzxl

itatelj bi trebao p rovje riti da se za sve njih (i d ruge) m oe

po kazati da su ekvivalentni, uz pomo pravila prijelaza. Kako je
prva fo rmal izacija naj laka za itanje - a u ovom s l u aju i pogo
dna za dedu kciju - koristit emo prvu .

[V'x) [ (3yH Vxyl

( Vz) ( Vzxl l

1 2 (3x) (3y) ( Vxyl

PREM

Dokaimo: (V' x)(Vy)(Vxy)

*
*

3 (3 yl ( Vryl
4 (3yJ [ Vryl

5 (V zJ ( Vzrl

6 Vpr
7 L3y) ( Vpy)
8 (3 yJ [ Vpyl

*
*
*

9 (V' zJ ( Vzp)

10
11
12

*
*

2 El

(V'z) [ Vzrl

( l1z) ( Vzpl

Vap
( VyH Vayl
(V'x) ( Vy) ( Vxyl

(rl

1 Ul
4 , 3 MP
5 Ul
6 EG
Hil
8 , 7 MP
9 '-II

1 0 UG (pl
1 1 UG (al
QEO

itatelj e se sjetiti da "motka " u ovoj dedukciji dolazi nakon

koraka 5 (Svatko voli Romea), gdje moemo biti u iskuenj u da ge
neraliz i ramo od Romea, dakako pogreno. Tada moramo krenuti
drugim pute m . Kad stignemo do koraka 9 (Svatko voli Pat), ge
nera l izacija je OK. Rezu ltat bi mogao biti

254

Nova ogranienja pravila izvoenja .

*

1 0 ' [Vx] (VzH Vzxl

g UG (pl

to je, prema PV, ekvivalentno s

*

1 0 " (V x) ( V y) ( Vyxl

1 0 PV

i l i, na hrvatskom,
Svatko j e volje n od sva koga .

A l i m i trebamo dokazati
(Vxl [Vyl [ VxyJ
Svatko voli sva koga.
Da bismo dokazali tono ono to elimo dokazati, trebala su nam
ta posljednja tri koraka.
Alternativno, mogi i smo koristiti UG u koraku 1 0 i odatle iz
vesti traen u konkluziju . To bi znai lo da su '(Vx)(Vy)(Vxy)' i
'(Vy)(Vx)(Vxy)' - zamjena mjesta un iverza l n i h kvantifikatora - me
usobno zamje njive formu l e, i one to u isti n u i jesu. S l in o, za
kljuak ( 1 ) o m ajkama, o kojemu smo raspravljali na poetku ovog
poglavlja, pokazuje d a su '(3x)(3y)(Mxy)' i ' (3y)(3x)(Mxy)' m e
usobno zamjenjive formule i one to u istin u jesu . Napokon, obrat
od ( 1 ) :
Netko ima maj ku.
Dakle . netko je majka .

(3 yH:lx) ( Mxyl
(3x) (:ly) ( Mxyl

je Oigledno valjan i na sl ian nain dokaziv.

D rugim rijeima, dva susjedna egzistencijalna kvantifikatora mo
gu zamjen iti mjesta, ba kao i dva susjed n a u n iverza l n a kvantifi
katara . Vae sljedee ekvivalentnosti :
255

Logika

( 3 x) (3 y) (Fxy) H ( 3 y) (3 x) ( Fxy)
( V x] ( V yH Fxy) H [ V yHVxHFxy)

itatelj bi se trebao uvjeriti da je tome tako i izvesti odgovarajue

ded ukcije, i kad to obavi, te dvije e kviva lentnosti moe slobod no
koristiti kad god m u zatrebaju .

Ve smo napomenu l i (u etvrtom poglavlju) da

ispravna formal izacija reen ica obinoga jezika
zahtijeva vel iku panju oko dosega kvantifikatora. U logici relacija varijable se m noe, a s nji
ma i prilike za zabunu, osobito za neuspjeh una
krsnog u puivanja. Kako nam je svi ma dobro pozn ato, prirod n i
jezici kojima s e koristi mo su bogati zamjenicama i drugim jezinim
sredstvima uz iju pomo moemo unakrsno upuivati izvan uskih
konteksta u kojima su zamjen ice uvedene; rezultat je da zamjenica
moe d rati referenciju gotovo beskrajno, ovisno o vjetin i govor
nika i pamenju sl uatelja. Nasuprot tome, kod kvantifi katorske
notacije vezana varijabla zadrava identitet samo u n uta r dosega
kvantifi katora koj i je vezuje, a unakrsno upuivanje strogo je ogra
n ieno. To ogran ienje vodi problem i ma s forma l izacijom .
Pogledajmo nekol i ko primjera.

Doseg
kvantifi kato ra

( 1)
(2)

Ako se neto slomi , netko e za to platiti.

Svatko tko glasa mora se prvo registrirati.

Kod formal izacije (1 l, u p rvi mah smo j e sk loni smatrati i m p l i ka

tivn i m iskazom, s antecedensom " N eto je slomljeno" i konse
kve nsom " Netko e za to platiti" .
[1 ' J

(3 x) [ Sx) [3 yH Pyx)

Napokon, tek poneto jed nostavn iji iskaz, "Ako se neto slomi,
nekoga e se globiti " sim bol izirao bi se "sl i no" :
256

Nova ogranienja pravila izvoenja.

C:lxl l Sx) !:l yl l Gy)

No, premda ova druga form ula fu nkcion ira, (1') ne funkcion ira. For
m u la ( 1 ') ne uspijeva prenijeti namjeravano u nakrsno upuivanje.
Ono 'to' u kon sekvensu ( 1 ) upuuje u n atrag na "neto" njegova
antecedensa, ali 'x ' u konsekvensu ( 1 ') "visi " : to 'x ' ne moe u pui
vati u natrag na 'x' njegova antecedensa jer je taj antecedens
zatvoren ; doseg kvantifi katora '(:lx)' je samo 'Tx ' .
Da bismo pren ijel i sm isao ( 1 ), moramo rastegn uti doseg kvan
tifikatora "x" u ( 1 ') tako da "u hvati mo" visee 'x ' konsekvensa :
[ 1 " ) [V'x) [ Sx [::Jyl l PyxJ l

Naravn o, sl i no se moe forma l izi rati i reen i ca o globa m a :

[ V' x) [ Sx l ::J yl l Gy) 1

a l i za to nema potrebe; bit e dobra i prijanja verzija. to se tie

( 1 ) ispravka jest potrebna. Dok je ( 1 ') negramatiki - to je otvore
n a reen ica sa slobodnom varijablom 'x' pod kri n kom reenice te
je meusobno zamjenjiva s, reci mo,
[ ::J z) [Sz) (::Jy) [Pyx)

gdje nema n i traga unakrsnom u puivanju (1") je gramatik i

ispravno (to j e reen ica, a ne otvorena reen ica) i pokriva sm isao
(1). Na prijelaz s (1') na (1") mogli bismo gledati kao da je "oprav
dan " sed m i m pravi lom p rijelaza :
-

(7) 1 (::J xl l Gx) pl

(V'x) [ Gx pl

analogno s prijelazom s nae prve verzije reen ice o plaanju na

d rugu verziju . No, udno je o odnosu otvorene, n egram atike
reenice ( 1 ') i gramatike reen ice (1 ") razm iljati kao o odnosu ekvi
valencije. ( 1 ) zap ravo prenosi ono to ( 1 ') tek pokuava prenijeti .
Razu m n ije je meuti m dobro pogledati izvorn u h rvatsku reenicu
( 1 ) i uvidjeti njezinu i n herentn u u n iverzalnost. (1) nam govori o bilo
"

251

Logika

kojoj stvari (x) za koju, ako se slomi, netko mora platiti ; stoga je pri
kladno koristiti vanjski u n iverzalni kvantifikator. Prisjeti mo se da egzi
stencijalnim jezikom esto obuhvaamo "obine" u n iverzalne iska
ze . "Ako je netko graanin, onda ona i l i on moe glasati" i "Svi
graani mogu glasati " su u h rvatskom meusobno zamjenjivi .
Uoimo nadalje da bi kontrastna egz istencijalna "form ulacija"
za (1 ) :
( 1 " ' ) C3x) [ Sx L3 y) [Pyxl l

bila sasvim pogrena. (1 ' '' l nam govori da postoji neto takvo da
ako se slom i, onda e netko za to platiti, ili moda, da ako se odre
ene stva ri sl ome, da e za njih netko platiti . Moe se za m i sl iti
situacija u kojoj e se platiti za neku posebn u ki nesku vazu ako
bude slomljena, ali za druge lomove to ne vai. N i ( 1 ) n i ( 1 ' f f l n isu
tone formal izacije ( 1 l; fu n kcio n i ra samo ( 1 ").
'

Na sl ian emo n ain formalizirati i ( 2 ) .

( 2 1 Svatko tko glasa mora s e p rvo registrirati.

Pon i m o s
(Vx) ( Gx Rx)

Svatko tko glasa mora s e registrirati .

To gramatiki jest ispravno, a l i je neadekvatno; usporedba to

je u ( 2 ) izraava rije 'prvo' ovdje je n estala. (2) nam govori da do
registracije mora doi prije glasanja; tu je koritena defi n i cip :
Neka je Gx ::: x g l asa .
Neka je Rx ::: x se registrira.

a ona ne zadovo ljava . Zbog uspored be, potrebna nam je vre

menska referencija.
N eka je Gxy
x glasa u vrijeme y.
Neka je Rxy := x se registrira u v rijeme y.
:=

258

Nova ogran ienja pravila izvoenja .

kao i
Neka je Pxy

x je prije y.

Parafrazirajmo (2) :
Svatko tko glasa u odreeno vrijeme mora se registrirati neko
vrijeme prije toga.

ili moda,
Svatko tko glasa u bilo koje vrijeme mora se registrirati neko
vrijeme prije toga.

Te dvije parafraze oito govore jedno te isto, ali sugeriraj u razliite

strategije pri formalizaciji:
(\fx) [ (3yHGxy)

--+ x se registrira u vrijeme z, koje je prije

yI

(\f x) (\f y] (G --+ x se registrira u vrijeme z, koje je prije yl

Prvom strategijom napravili bismo istu greku kao i kod ( 1 'l: 'y' kon
sekvensa ne moe u puivati unatrag na 'y' antecedensa (vrijeme
glasanja), zato to kvantifikator ( 3 y)' pokriva samo antecedens pa
se gubi eljeno unakrsno upuivanje. Drugom strategijom ta se gre
ka ispravlja tako to na mjesto egzistencijalnog kvantifikatora kra
tkog dosega '(3y)' dol azi univerzalni kvantifikator dugog dosega
'(\fy)'. Stoga se odluujemo za drugu verziju i dolazimo do
'

(2 ' ) (\fx) ('v'y) [ Gxy --+ [3z) (Rxz A PzyJ l

N a kraju, moemo - ako to elimo - i rastegnuti doseg drugog

(unutranjeg) kvantifikatora i kod ( 1 ) i kod (2). T ime izvodimo dvije
formule u preneksnoj formi, u kojoj su svi kvantifikatori na vanjskoj
lijevoj strani, pnje neksusa, tj. otvorene reenice. Koristit emo pra
vilo prijelaza 6 iz etvrtog poglavlja:
259

Logika

[p C3x) (Fx) ]

C3x) (p Fxl

i dobiti
(1 al (lj xl l:3y) (Sx Pyxl
(2al (ljx) (ljyl [3z) [ Gxy (Rxz /\ Pzy) ]

Tu vrijedi uoiti kako se pravila prijel aza mogu koristiti da bi se

bilo koja reenica stavila u preneksnu formu, ali njihova upotreba
u suprotnom smjeru - prema "istoj" formi, ili uskom dosegu kvan
tifikatora - ograniena je zahtjevima unakrsnog upuivanja, kako
smo upravo vidjeli.
Vrijedi uoiti i da pri svakom koritenju pravila prijelaza moramo
ouvati poredak ugnijeenih kvantifikatora. Pravila prijelaza su,
naposljetku, ekvivalencije koje opravdavaju produavanje odnosno
skraivanje dosega jednog po jednog kvantifikatora istovremeno.
Formulacije kao to su
(3y) (1j x) (Sx Pyxl

ili
(ljxJ (3zJ (ljy) [Gxy ( Rxz /\ Pzy) ]

u koj ima je egzistencijalni kvantifikator pomaknut ulijevo i "pre

skae" univerzalni, bile bi pogrene. Kako smo ranije vidjeli, dvama
istim kvantifikatorima (oba egzistencijalna ili oba univerzalna) mo
emo promijeniti poredak kad se nalaze jedan pokraj drugoga; to
je strogo zabranjeno kod dvaju razliitih kvantifikatora (1j3 ili 31j).
Ako se posluimo nekom ekvivalentnosti da bismo opravdali prom
jenu poretka ugnijeenih kvantifikatora, to moramo uiniti eks
plicitno.
Preneksna forma pokazuje se zgodnom za mnoge svrhe. Prije
svega, u njoj je mogue rutinski koristiti U l i E l u dedukcijama.
Naalost, preneksna forma je zloglasno teka za itanje; mnogo je
lake na prvi pogled vidjeti to znae ( 1 ") i (2') nego ( 1 a) i ( 2 a).

260

Nova ogranienja pravila izvoenja .

Sada prelazimo na problem razli kovanja \I::J i

3 \1 . Ree nice poput "Svi ljudi n isu ugod n i ",
kako smo vidjeli (pri kraju petog poglavlja) bez
nadno su vieznane, a takve su i m n oge reen ice obinog jezika koje ukljuuju ugn ijeene
kva ntifikatore ; itatelj se mora oslon iti na i ntu icij u i l i kontekst da
bi od luio to znae . Na primjer, Abraham Lincoln je neko rekao:
"Moete varati sve ljude neko vrijeme; ak moete varati neke ljude
sve vrijeme; a l i ne moete varati sve ljude sve vrijeme . "4 Je li Lin
coln (u prvoj reenici niza) m islio da se svakoga od nas povremeno
moe prevariti, i l i je m islio da u nekim pri l i kama m oete prevari
ti sve? Ako j e razm iljao o tome kakvi su ljudi, o injenici da sm o
svi pogreivi , moda je m islio ono prvo . Ako se fokusirao na poli
tike situacije - m islei da su u nekim ta kvim situacijama mogue
veli ke m a n i p u lacije - moda je mislio ono d rugo. Ako je bio
oprezan, m islio je ono prvo; jer je to, budui iskaz \13 , slabije od
d rugoga . Ako je davao hrabar iskaz, (to moda sugerira rije "ak"),
m oda je mislio ono drugo . Formalizi raj mo:

Poredak
ugnijee n i h
kvantifi katora

Neka je Ox
Neka je Px
Neka je Vxy

je osoba.
je pril ika .
x moze biti prevaren u y.

Prvu reen icu sada moemo it:lti kao :

A

(\lx) [ Ox (3y) (PY A Vxyl ]

Svaka osoba moze biti p reva rena

nekoj prilici .

ili
A'

(3y) [ Py 1\ ( \lx) (Ox VxyJ J

Postoje pri li ke u kojima svatko moe biti prevaren.

Citi rano

Bartlett,

Familia r Quotations, str. 5 4 2 .

261

Logika

S l ino, drugu ree n icu moemo itati kao :

B

( V y] [ Py [:Jx) ( Ox /\ Vxyl J

U svim prili kam a , poneko moze biti p revaren .

ili
B'

C3x) [ Ox /\ (Vy] ( Py Vxy) J

Po stoje ljudi koji mogu biti prevareni u svim prilikama.

Ako je Lincoln razm ilpo o lj udima, vjerojatno je m is l io A i B';

ako je razmiljao o pol itik i m situacija ma, vjerojatno je m islio A'
i B. Ako je bio oprezan vjerojatno je m islio A i B ; ako je bio h ra bar
vje rojatno je m islio A' i B'. eti ri su mogunosti . Kako odl u iti na
to je m islio Lincol n ?
U treoj reen ici nema takvih vieznanosti ; n j u j e mogue
napisati na vie naina, a l i oni su svi meu sobno ekvivalentn i .
itate lj se, a k o el i, moe u to uvjeriti i provjeriti kosi l i se trea s
b i l o kojom verzijom preostale dvije. Ja u se sada vratiti na A i A'
i demonstrirati moju dosad nepotvren u tvrd nju da A' i m p l icira A.
A'

[3y) [ Py /\ ( Vx) ( Ox VxyJ l

Dokai m o :
A

( Vx) [ Ox (3y] (Py

/\

Vxyl l

o strategij i : Kad el ite koristiti kvantificira n i iskaz, pon ite s

i n stancijacijom , moda i simpl ifi kacijom , tako da vidite s ime
morate raditi; da biste dokazal i kvantificirani iskaz, odaberite jed n u
njegovu i nstanciju i plan i rajte dokazati n j u , imajui u vidu da ete
je na kraj u genera l izirati .

262

C3y) [Py /\ ( V x) ( Ox VxyJ l

PREM

Pa /\ ( Vy) ( ox Vxa J

->

Pa

1 El ( a)
2 SIMP

[V x) ( Ox Vxa)

2 SIMP

Nova ogranienja pravila izvoenja .

Sada plan i ramo nau dedu kciju odozdo prema gore i namjerava
mo dokazati i nstanciju konkluzije: to jest, dokazati da Ob (Jy)(Py
/\ Vby) - a ne: Oa ( 3 y) (Py /\ Vay), jer emo na kraju koristiti UG
p ri genera l izaciji, a a je istakn uto ve u koraku 2. Kao prem isu za
dokaz po i m p l ikaciji stoga uzi mamo njezin antecedens Ob :
o o
o o

Ob

Ob Vba

**

Vba

**

Pa /\

**

t:3 y) [ P y /\

"

PREM
4 Ul
6 , 5 MP

Vba

3 , 7 ADJ

8 EG

Vbyl
1 0 Db (3yHPy /\ Vbyl

5-9

DI

i zavravamo dedu kciju kako smo plan i ra l i :

"

1 1 (\1'x) [ Ox (3y ) ( Py

/\

Vxyl ]

1 0 UG ( bl

QEO

Konano, uoimo da u dedukciji, u koracima 2 i 1 1 , imamo zasta

vice te provjerimo i ma l i dvostru k i h i l i u n ak rsni h zastavica. Ni a i
n i b n ije istakn uto dvaput; u koraku 2, gdje je istakn uto a , ne
pojavljuje se b; u koraku 11, ne pojavljuje se a ; dedukc ija je u sp
jeno dovrena.
A to s obratni m sluajem ? Intu itivno - i sjeajui se pogrenog
zakljuka o lju bavi s \1'3 3 \1' - zapaamo da i zgleda posve mo
gue da svatko bude pon ekad p revaren a da ne postoji situacija u
kojoj bi svi b i l i prevare n i odjednom. Stoga obrat (A . . . N) i zgleda
nevaljano. S l ino je i s B ... B ' .
Neki iskazi s ugnijee n i m kvantifikatorima - poput onog Lin
col n ovog - beznadno su vieznani, osim ako imamo jasne infor
macije ( i l i jasnu teoriju) o stavovima i interesima govorn ika, uz iju
pomo moemo pouzdano saznati na to se m is l i . Drugi takvi
iskazi, na primjer
Postoji student koji se dosauje na svakom predavanju
[Neka je Oxy x se dosauje na yl
=

(3x) [ Sx /\ (\1'y) (Py Oxyl ]

263

Logika

jednoznan i su . No, treba biti paljiv. I sljedei je iskaz jednozna

an, i izreen na hrvatskom zvui veoma slino iskazu o studentu :
Pota postoji u svakom gradu.

Al i tu bi reenicu bilo budalasto formal izirati po uzoru na prijanju

(tako da je Nxy = x se nalazi u y) :
[3il l Px J\ ( 't7yH Gy Nxyl l

Ta nam form ula govori da postoj i pota koja se n a l az i u svim

gradovima - koja se, primjerice, nalazi u Chicagu i u Los Ange l esu
- a hrvatska reenica kae da svaki grad ima potu koja se u njemu
nalazi, i l i
(\fy) [ Gy C::3 x) (Px /\ NxyJ l

Drugim rijeima, itajui takve reenice i imajui u vidu njihovu for

ma l izacij u u logike svrhe (pa i one koje nam se ine savreno
jasne), moramo paziti ne samo na jezine pojed inosti - poredak
rije;, izrazi kao to su "barem" i tako dalje - moramo u kljuiti i
zdrav rau m , uobiajene drutvene in formacije, kao i kontekst.

Podsjetn i k
u z esto
poglavlje
Ogran ienja kod E l i UG

Dva pravila s ogranienjim a u logici kvantifikacije, egzistencijalna

instancijacija ( E l ) i univerzalna generalizacija ( U G), zahtijevaju da
pseudoi mena koja se uvode pri El ili elim iniraju pri UG budu ozna
en a zastavicom u koraku u kojemu se na pravilo poziva, i da se
tako istaknuta slova koriste paljivo.
264

Nova ogranienja pravila izvoenja.

"Stvarno i me" ne sm ije se oznaiti zastavi com . Stvarno ime je

i menica i l i slovo pridrueno entitetu u "stvarnom svijetu" i koje se
tako shvaeno koristi u premisama i l i u konkl uziji zakljuka.
Pseudoime koje se uvodi pri E l mora biti novo, a pseudoime
koje se e l i m ini ra UG ne sm ije upuivati na pos e ba n sluaj. Ti su
zahtjevi artiku l i rani u sljedeim ogranienji m a :
1 . Ded ukcija u kojoj s e javlja zastavica mora biti dovrena ; to
jest, nijedno se istaknuto slovo ne sm ije pojaviti ni u kon
kluzij i ni u neodbaenim pre m i sama.
2 . Unutar dedu kcije, nijedno slovo ne sm ije se dvaput oznaiti

zastavicom . Koritenje i ste zastavice dva puta je pogreka

dvostruke zastavice .

3. Unutar ded ukcije, ako se jedno pseudoime pojavljuje u i stom

koraku u kojem je istaknuto neko d rugo pseudoime, prvo pseu

doime ne smije biti i staknuto ni u kojem koraku u kojemu se
javlja d rugo pseudoime.
Krenje tog ogranienja je pogreka unakrsnih zastavica .
4.

Analogno, zabranjena je i ciklika zastavica . Ako se a pojavlju

je tamo gdje je istaknuto b, a b se pojavljuje gdje je istakn uto
c, i tako sve do nekog pseudoimena n , n se ne sm ije pojaviti
tamo gdje je istaknuto a. Krenje tog ogranienja je pogreka cik
like zastavice.

Pravila izvoenja u logici kvantifi kacije

U n iverzalna i n stancijacija ( U l ) : Iz univerza lno kvantifici ranog

iskaza bez ogranienja sl ijedi svaka njezi na instancija.

Egzistencijal na general i zacija ( EG) : Egzistencijalno kvanti ficiran

iskaz bez ogranienja slijed i iz bilo koje instancije toga

iskaza .
Egzistencijaln a instancijacija ( E J) : Iz egzistencijalno kvantificira

nog i skaza moemo izvesti instanciju uz uvjet da je

pse u doime koje zamjenj u je varijablu kvantifi kacije novo .
265

logika

Iz iskaza koj i sa d ri
p seu do ime moemo izvesti univerzalno kvantificiran iskaz
kojega je on i n sta n cij a ako pseudoime koje smo za mijenili
varijablom kvantifikacije ne u puuje na poseban sluaj.

U n iverzal n a gene ral izacija (UG) :

U kvantifikacijskim su kon
tekstima meusobno za m je nj i ve svake dvije otvorene ree
nice za i je se instancije pokazalo da su isti nosnofu n kcijski
ekvi valentne.

Kvantifi kacijska ZAMjena ( K-ZAM) :

Ekvivalentna su i stoga m eusobno

zamjenjiva svaka dva kvantificirana iskaza koja su u svemu
ista osim to imaju razl iite kvantifikacijske varijable.

Promjena varijable ( PV) :

Negacija kvantifi katora

KN:

( \ixH Fxl C..l x) [ Fxl

(3xl (Fxl (\i xl ( Fxl

KN':

( \i xHAx Bxl (3 x) (Ax /\

Bxl

(3x) (Ax /\ Bx) B (\i x) (Ax Bx)

Druge ekvivalentnosti
1 (\i xH Fxl

/\

( \i xJ l Gxl l B (\ix) ( Fx /\ Gx)

1 (3 x) ( Fx) v (3x) [ Gx) 1 B (3x) [Fx v Gx)

( \i x) ( \i y) ( Fxy) B (\iy) (\ix) (Fx /\ Gx)
(3x) [3y) [Fxyl B (3y) [3x) (Fxyl

Prav i l a prijelaza

Ovdje je p bilo koj a reen ica koja ne s a d r i x .

266

( 1 ) lp /\ ( \i x) [Fxl l

B (\ix) ( p

(21 lp /\ (3 x) [ Fx) )

B (3x) [ p

/\

/\

Fxl
Fx)

(3) lp v (\i x) [Fx)]

B (\ix) [p v Fx)

(41 lp v (3xH Fx) )

B (3x) (p v Fxl

Nova ogranienja pralIila izvoenja .

(51 lp --). ('lj xl (Fxl l B ( V xl (p --). Fxl

[6J l p --). [3x) ( Fx) J [3x) (p --). Fxl
( 7 J I (3x) (Fxl --). pl B (V x) [ Fx --). pl

(8J { ( V x) ( Fxl --). pl (3x) ( Fx --). pl

I.

Probl e m i
u z esto
pogl avlje
B
B'

U citatu Lincolna otkri li s m o d v i j e verzije

nj egove druge ree n i ce ; "ak moete varati
n eke lj u d e sve vrijem e " :

(VyJ l Py --). [3x] ( Ox /\ VxyJ I

( 3 x) [ Ox /\ (Vy) ( Py --). Vxyl )

i zakljuil i d a B
*
*

n e i m p l i ci ra B ' , Evo "dokaza" d a B i m p licira B ' ,

[VyJ l Py --). (3x) ( Ox /\ VxyJ J

Pa --). [3x] ( Ox /\ Vxal
Pa

**

1
2
3
4
5

**

Ob

**

Vba

8
9
1D
11

Pa --). Vba
(Vy) (Py --). Vby)
Ob /\ (VyHPy --). Vby)
(3xH Ox /\ (Vy) (Py --). Vxyl l

**
**

*
*
*
*

(3x) ( Ox /\ Vxa)
Ob

/\

Vba

PREM
1 Ul
PREM
2 , 3 MP
4 El ( b)
5 SIMP
5 SIMP
3 7 DI
8 UG (aj
6 , 9 ADJ
1 0 EG
-

2&7

Logika

Obin i m jezikom :
*

* 2
*

* 4
** 5
** 6

** 7
* 8
* 9
*

10

11

U svakoj prili ci netko moe biti prevaren .

Ako je dan izbora [al p ri l ika ,
n etko moe biti prevaren na dan izbora.
Pretpostavimo da je dan izbora prilika.
U tom s l u aju netko moe biti prevaren
na dan izbora.
Nazovimo ga Joe Blow [b) : Joe Blow je osoba koja
moze biti prevarena na dan izbora.
Joe Blow je osoba.
Joe Blow moe biti prevaren na dan izbora .
Ako je dan izbora ta pri l ika [vidi korak 3) , Joe Blow
m oe biti prevaren na dan izbora [vidi kora k 7 1 .
Openito, Joe Blow moe b i ti prevaren
u svim prilikama.
Joe B l ow je osoba koja moze biti prevarena
u svim prilikama.
Postoji netko tko uvijek moze biti prevaren.

PRE M
1 Ul
PREM

2, 3 MP

4 El [ bl
5 SIMP
5 SIMP
3-7

DI

B UG [al

6 , 9 ADJ

1 0 EG

u toj se "dedukciji" nalaze dvije pogreke. Pronaite ih i obrazloite.

I I . Izved ite dedukcije koje podupiru ovih devet zakljuaka:
1.

Postoji Kreanin koji lae svakome.

Dakle, postoji Kreanin koji lae sam sebi.

2. Svatko tko teti svima koji tete njemu, teti samome sebi.

Dakle, netko teti nekome.

3. Svi konji su ivotinje.
Dakle, sve konjske glave su ivotinjske glave.
4. Svatko tko vjeruje svima je budala.
Svatko tko ne vjeruje n i kome je cinik.
N ije svatko budala ili cinik.
Dakle, neki (ljudi) vjeruju nekim (ljudima), a ne vjeruju
nekima d rugima.

268

Nova ogranienja privila izvoenja .

(Napomena: rije "drugima" tu treba zanemariti kao " retoriko

u ljepanje"; 'drugima' jo n ije dio naeg logikog rjen ika . )
5.

Cijel i svijet vol i lj u bavn ika.

Mary voli nekoga tko je ne vol i .
Dakle, pojest u svoj ei r.

6. U svakoj k u hinji postoji pen i ca .

Dakle, a k o ne postoj i pen ica, n itko ne j e d e u ku hinji.
7.

Postoji fi l m koji svaki Njujora n i n el i vidjeti .

Dakle, svaki Njujoranin el i vidjeti neki fil m .

8.

Joe j e naklon prem a svakome tko je zahtjevan prema sebi.

Joe n ije naklon prema n i kome tko je zahtjevan prema
svi ma koj i rade za njega.
Dakle, ako je netko zahtjevan prema svi m a koji rade za
njega, netko ne rad i za sebe.

9. Joe je naklon prema svakome tko je zahtjevan prema sebi .

Joe n ije naklon n i kome tko je zahtjevan prema svi m a koj i

rade za sebe.
Dakle, a ko je netko zahtjevan prema svi ma koj i rade za
njega, onda on ne rad i za sebe.

2&9

7.

poglavlje

I sti nos na stab la za logi ku relacija

Kako je itatelj zasigu rno postao svjestan bavei se problem ima e

stog poglavlja, prva potekoa na koju nai lazi uen i k logike relaci
ja jest iznoenje reen ica obinoga jezika u simbol ikom obl i k u .
G n ijeenje kvantifikatora donosi novu sloenost u izgradnju isti
nosn i h stabala. Gdje god je to mogue, dobro je poduzeti n une
instancijacije prije poetka izrade samog dijagrama. Prvo emo pro
uiti nekol i ko pri mjera.
Ve smo pokaza l i , dedu kcijom, da je zakljua k (2) estog po
glavlja valjan ; taj emo rezultat sada potvrditi istin osn i m stablom.
Svaki krug je lik

u ravnini.

Dakl e , svatko tko crta krug crta l ik

PREM :
KKL:
- KKL:

u ravn ini.

( V x) (Kx Rx)
(Vx) [ (3y H Ky !\ Cxy)

(3zH Rz !\ exz) ]

- (V x) [ (3 y H Ky !\ Cxy) [3zH Rz !\ Cxz) ]

KN '
KN'
prema ES ( a)

(3x) [ (3yH Ky !\ Cxy) !\ - (3zH Rz !\ Cxz) ]

prema

(3x) [ (3yH Ky !\ Cxy) !\ ( V zHRz - Cxz) )

prema

13yH Ky !\ Cxy) !\ (V z] ( Rz - Caz) ]

Tako, simpl ifi kacijo m, v i d i m o da e n ae stablo u sebi sad ravati

predstavn i ke sljedei h iskaza :

211

Logika

krugl

- KKL A:

C3yH Ky A Cayl

(Al bert crta

- KKL B :

(Vz) ( Rz - Cazl

(Nijedan lik n a ravnini ne crta

PREM :

(V xl (Kx Rxl

Albert]
Poet emo s egzistencija l n i m iskazom, a nakon toga s u n iverzal
n i ma, svejedno koj i m redom :
Kb
Cab

Rb

- Kb

PREM , US

- Rb

KKL A, ES ( bl

Cab

KKL B, US

X
valjan o

Na raspolaga nj u su bile jo dvije instancije: Ka Ra, iz prem ise

prema US, i Ra - Caa, iz negacije kon k l uzije, a l i one n isu bile
potrebne (u ovom sluaju te dodatne instan cije ne bi imale p u n o
smisla), budui da s e t o istinosno stablo zatvara i bez nji h .
Kre n i m o sada na jo jedan primjer iz estog poglavlja :
Svatko tko glasa mora se prvo re g i s tri rati
Dakle, svatko tko

g l asa

mora se re g ist ri r ati .

To izgleda kao valjan zakljuak, a ve smo vidj e l i da se pre m isa i

kon k l uzija, svaka za sebe, mogu forma l izi rati kao :
(V x) [V yl [ Gxy ( 3 zHRxz A Pzyl J
(V x) ( Gx Rxl

Al i , to i ne iznenauje, ta verzija kon kluzije ovdje ne odgovara

jer se ne m oe spariti s prem isom . Pokuajmo jo jedno m :
(Vx) (VyJ [ Gxy (3 zHRxz A Pzyl ]
( V x) (V y) [ Gxy RxyJ
212

Istinosna stabla za logiku relacija .

To je jo gore jer kon k l uzija ne prenosi ono to smo nam jerava l i .

Ta form u la govori da se svatko tko el i glasati u bi l o koje vrijeme
mora registrirati u to vrijeme: a ko Joe e l i glasati na dan izbo ra,
mora se registrirati na dan izbora . To, ini se, n ije ono to smo htjeli
a u svakom sluaj u ne sl ijedi iz prem ise. Parafraziraj mo stoga
n au konkluziju jo malo paljivije :
Svat ko t ko

nekom asu glasa mora se

nekom asu

registrirati.
I V xHl 3 yH Gxy) 13z) [ Rxzl l

PREM :
- KKL:

I V x) [ V y] [ Gxy 13zH Rxz A Pzy) l

- ( V x) [ (3 yH Gxy) ( 3 z) [ Rxz) ]
(3x) - [ (3y) [ Gxy) ( 3 z) ( Rxz) ]

p rema

(3x) [ (3 yH Gxy)

- ( 3 zH Rxz) ]

prema NAKO

(3x) [ [ 3yH Gxy)

[V z) [ - Rxzll

(3y) [ Gay)

PREM ' :

prema

KN
KN

prema ES ( a)

( V z) ( - Raz)

[ V yI [ Gay (3z] [Raz A Pzyl l

prema US
(koristei a)

Stablo e sad ravati predstavn ike sljedeega:

- KKl A :

(Postoji vrijeme kad

(3y) ( Gay)

Albert glasa)

- KKL B:

(Ne postoji vrijeme

( V yH - Ray)

kad se Albert registrira)

PREM ' :

( V y) [ Gay (3z] ( Raz A Pzy) l

Gab
- Rab
- Raa

PREM, US

- KKL

A, ES ( b)

- KKl B , US

Rae
Peb

ES ( e)

273

Logika

i n i se da je to otvoreno stablo, koje naznauje nevaljanost

zakljuka - ali n ije, jer univerza l n i iskaz - KKL B n ije potpuno
iskorite n . Dovreno stablo izgledat e ovako :
Gab
- Rab
- Raa

- KKL A, ES (bl
- KKL B, US

Rae

PREM, US

Peb

- Rae

ES (e]
- KKL B , US

valjano

Kod tog smo se primjera mogl i osigurati protiv takvih propusta uno
enjem prem ise, koja sad ri ugnijeeni egzistencijalni iskaz, prije
u n iverzal nog iskaza - KKL B :
Gab

PREM , US

;: ]

- Rae

ES (eJ
- KKL B, US

valjano

To je d obra pol i ti ka, ali se ne moe uvijek provesti . Osim toga,

kako smo vidjel i, njezino neprovoenje nas ne mora n avesti na
krivi put jer se uvijek moem o vratiti u niverzalnom iskazu, ak i
kad smo ga prerano u n ijel i , te ga koristiti ponovno, kao to sm o
to uin i l i u prvom stablu.
Sada prelazimo na dva s ti m povezana zaklj uka : pogren u
i nterpretaci j u istog zaklju ka, te njemu obratn i zakljuak.
214

Istinosna stabla za logiku relacija .

Prvo, pogrena i nterpretacija :

Svatko tko u nekom asu glasa , mora se prvo registrirati .
Dakle. svatko tko u n ekom asu glasa, m ora se t a d a registrirati.
PREM:

('lJx] ( 'lJyH Gxy E l z) (Rxz A Pzy) ]

KKL:
- KKL:

- ( 'lJ xH'lJyH Gxy Rxyl

('lJ xH'IJ yH Gxy Rxyl

( ::l x) - ('lJyHGxy Rxy)
[3yH Gay A - Ray)
Gab A - Rab

PREM:

( 'lJ yH Gay (3zHRaz A pzy] ]

Gab (3z) ( Raz A Pzb)
Gab
- Rab

]
Rae

P R E M , US

KN
KN '
ES ( al
E S ( b)
US
US

prema
prema
prema
prema
prema
prema

C3xH 3 yH Gxy A - Rxy)

Peb

- KKL, ES ( a, b)

ES ( cl

t
nevaljano

S obzirom na premisu, mogue je da Alice glasa u vrijeme b i reg

istrira se u vrijeme c, prije b, a ne registrira se u vrijeme b. Rac i
- Rab meusobno ne proturjee.
A sada obratni zakljuak:
Svatko tko glasa mora se registrirati.
Dakle, svatko tko glasa mora se prvo registrirati.
PREM :

('lJxH (::J yH Gxy) (3z] ( Rxzl l

- KKL:

- ( 'lJxH'lJy) [ Gxy (3z) (RxZ A Pzy) ]

(3x) - ( 'lJy] [ Gxy (3z] (Rxz A Pzy] ]
(:J x) (3yH Gxy A - ( :J z) ( Rxz A Pzy) ]
(:Jx) (3yH Gxy A ('lJz) [Rxz - Pzy) ]

prema KN
prema KN ' , NAKO
prema KN'
275

Logika

Kad instanciramo,
prema ES ( a)

(:ly] ( Gay /\ (l;jzJ [ Raz Pzy) ]

Vab /\ ( I;j z) [ Raz Pzb) prema E S (b)

PREM ' :

L3yJ ( Gay) C:l zH Raz)

prema US

(I;jy) [ Gay)

prema AKO, KN

C:lzJ (Raz)

Stablo e sadravati:
KKL A :

Gab

KKL B :

(I;j z) (Raz - Pzb)

PREM ' :

( l;j yH Gay)

C:l zJ ( Raz)
Gab

KKL A

PREM , US Gab

Rae

Rac

ES ( e)

Peb KKL B , US

t
nevaljano

S obzirom na prem isu, mogue je da Alice glasa u vrijeme b i reg

istrira se u vrijeme c, prije b; moda se registrirala i poslije, ili u vri
jeme glasanja. Treba u pamtiti da injen ica kako su vremena glasa
nja (b) i registracije (c) oznaena razl iitim slovima ne jami da su
to i razliita vremena: moda jesu, moda n isu. Osi m toga, n ita
u tim reen icama ne jami da se Al ice n ije registrira l a vie n ego
jednom, i l i glasala vie nego jed nom.
Na kraju, radi potpunosti, napravim o ded u kciju izvornog za
kljuka:
[l;jx) [l;jy) [ Gxy C:lz) ( Rxz /\ pzy) ]
( l;jxHC3y) [ Gxyl C3zJ ( Rxzl l

Plan nam je pokazati : (:ly)(Cay)

276

(3z)(Raz)

Istinosna stab la za log iku relacija .

*

(Vx] ( VyJ [ Gxy EJ zH Rxz 1\ Pzy] ]

**

2
3
4
5

(3 y) ( Gay)

**

( 3 z) ( Raz l\ Pzb)

**

7
8
9

Rae

**
**
**

**
**

Gab
( Vy) [ Gay ( 3 z) ( Raz l\ Pzy) 1
Vab l:lzJ ( Raz 1\ Pzb)
Rae 1\ Peb
( 3 zH Razl

1 0 (3y) (Gay) [3zHRaz)

1 1 [V xl [ (3 y] ( GxyJ (3z) [Rxzl

PREM
PREM ( z a Dil
1 El ( bl [al
1 Ul
4 Ul
5 , 3 MP
6 E l ( e) [a, b l
7 SIMP
8 EG
2-9 01
1 0 UG ( a)
QEO

Sada provjeravamo i ma l i greaka sa zastavicama. U koraku 3,

gdje je ista kn u to b, j avlja se a ; u koraku 7, gdje je ista k n uto c, jav
ljaju se i a i b; ali u koraku 1 1 , gdje je istakn uto a, ne pojavljuju se
ni b ni c. Nema dvostru kih zastavica; nema u nakrsni h zastavica;
nema c i kli kih zastavica. Deduk c iJa je OK.

Razmotrimo sada zakljuak ( 3 ) iz estog poglavlja :

Beskonana
stabla

(3x) (VyH Vyx)

..

PREM:
- KKL:

(VyJ (3x) ( Vyx)

L3x) (V y ) ( Vyx)
[3 yJ - (3x) [ VyxJ
(3y) (V x) ( - Vyx)

PREM ' :
-

KKL' :

[Vy) ( Vya)
[ Vx) (- Vbx)
Vaa
Vba
- Vba
- Vbb

prema KN
prema KN
iz PREM, prema ES ( a)
iz KKL. prema ES ( bl
-

J
]

iz PREM' prema US

iz - KKL' prema US

x
217

Logika

Sada idemo na obratn i zakljuak, za koji smo ve prosud i l i da

je nevalja n .
(\7 y] E3x) ( Vyx]
..

C3x) (\7 y) ( Vyx]

PREM :

(\7 y] [3x] ( Vyx]

- KKL:

- [3x) (\7 y) ( Vyx]

(\7x] - (\7y) ( Vyx]
(\7x) (3y) ( - Vyx]

prema KN
prema KN

Pogledajmo sada te dvije form ule svaku za sebe, i uoimo da

obje i m aj u stru kturu \73 .
PREM :

(\7 y] (3x] ( Vyx]

(3x] ( Vax]
Vab
(3x] ( Vbx]
( Vbc]
(3x] ( Vcx]
Vcd

prema US
prema ES (b]
prema US
prema ES ( cl
prema U S
prema E S ( dl

Lista ide u beskonanost.

S l ino je i s negacijom konkluzij e :
- KKL:

(\7 xH3 yH - Vyx]

(3y] ( - Vyb]
- Vb 'b
[3yH - Vyb' ]
- Vb "b '
(3yH - Vyb" )
- Vb "'b "

prema US (pokuavamo
to povezati s premisom]
prema ES ( b 1
prema US
prema US ( b ' 1
prema US
prema ES ( b " 1

i tako dalje. Lista: - Vb 'b . - Vb "b ', - Vb lllb ", . , kao i Vab, Vbc,
, ide u beskonanost, a tako e biti i s Vb'c', Vc 'd', , Vd'e'
koju generira prem isa, koja poinje s b', te - Vc "c', - VC '"C ", . .

Vcd,

218

. . .

. . .

Istinosna stabla za logiku relacija.

Ve""e"', . . . koju generira negacija kon k l uzije, koja poinje s e ' .

Stablo, koje e se sastojati od beskonane l iste iskaza obl i ka Vyx i
- Vyx, u konju n keiji, ne pokazuje n ikakve znakove zatvaranja, iako
je, budui da su neki afi rmativni a drugi negativn i iskazi, mogue
da postoji n eko protu rjeje koje nije vidljivo na prvi pogled . S d ru
ge strane, beskonanost toga stabla ne jami da su (V'y)(3x)(Vyx) i
(V'x)(3y)(- Vyx) konzistentn i, kako smo, dakako, s kloni vjerovati .
Stoga, umjesto da pustimo instancije da se umnaaju, zam islimo
da se svijet sastoji od samo dva l i ka, a i b. Ako je mogue da u tom
malom svijetu (V'y)(3x)(Vyx) i (V'x)(3y)(- Vyx) budu zajedno isti n i
ti, onda nijedan od njih ne im plicira n egaciju drugog . Ako imamo
samo a i b, (V'y)(3x)(Vyx) se svodi n a konj u n kciju : (3x)(Vax) /\
(3x)(Vbx); a (3x)(Vax) i (3x)(Vbx) se svode na disj u n kcije : Vaa v Vab,
odnosno Vba v Vbb. Stoga nam prem isa:
[ Vaa v VabJ /\ [ Vba v VbbJ

"Svatko vol i barem nekoga" govori da a vol i a i l i b, te da b voli a

i l i b. S l ino, negacija konkluzije ("Netko je voljen od svakoga"), to
jest iskaz, "Svatko je nevoljen od barem nekoga", i l i (V'x)(3y)(- Vyx),
svod i se na (3y)(- Vya) /\ (3y)(- Vyb), a onda i n a
( - Vaa v - Vbal /\ ( - Vab v - Vbbl

to nam govori da je a i l i nevoljen od a i l i nevoljen od b i da je b

i l i n evoljen od a i l i nevoljen od b.
PREM :
- KKL:

[ Vaa v VabJ /\ [ Vba v VbbJ

( - Vaa v - VbaJ /\ ( - Vab v - VbbJ

279

Logika

Vab

Vaa

1\ /\
a

- Vaa - Vba
1
1

/\

- Vba

va

/\

d D : l-1- v{L

- Vaa

_I

PREM :

- Vaa

- V

- Vba

- Vaa

- Vba

bb- a

KKL

valjano

Dvije su otvorene grane: Vaa, Vbb, - Vba, - Vab (a i b vole sam i

sebe, a l i ne jed no d rugo) ; te Vab, Vba, - Vaa, - Vbb (a i b vole
jedno d rugo, ali ne i sami sebe).
Tim se stablom utvrduje da je zakljuak o kojem smo raspra
vljal i nevaljan; ono naime donosi protu primjer za taj zaklju ak,
situaciju u kojoj je prem isa isti n ita, ali je kon kluzija neistin ita.
No, da se stablo zatvori lo, to ne bi pokazalo da je zakljuak va
ljan. Naposljetku, u jo m anjem svijetu, u kojem u je a samo, pre
m isa bi dala Vaa i negaciju konkl uzije, - Vaa . To bi se stablo zatvo
rilo:
Vaa

PREM

- Vaa

- KKl

Suavanje u n ive rzuma nam moe pomoi da pronaemo pro

tuprimjer, a l i ne i da pokaemo valjanost.
Postojanje beskonan i h stabala znak je vane razlike izmedu
logi ke relacija i onoga prije nje. U propozicijskoj logici i isti nosne
tablice i istin osna stabla su pruala rutinske - iako esto nespretne
- metode za dobivanje odgovora da-ne na pitanje: Je l i taj zakljuak
(ili iskaz za koji se dokazuje da je teorem) valjan? I isti nosna stabla
su davala takve odgovore da-ne u logici predikata. Al i, kad doe280

Istinosna stabla za log iku rel acija .

mo do relacija, isti nosna stabla vie n isu na taj nain adekvatna.

Uvedena je nova razina sloenosti.
Ako je zakljuak valjan, njegovo e se isti nosno stablo zatvoriti,
iako i u tim sluajevima treba prije svega obratiti panju na strate
gij u i uz to se oslanjati na ruti nske postupke. Ali ako je zakljuak
nevaljan, na istinosno stablo se vie ne moe rau nati da e utvrdi
ti tu nevaljanost i dati protuprimjer koji se moe iitati iz dovrenog
stabla. Neka isti nosna stabla u logici rel acija se ne mogu dovriti .
Nedovreno stablo e, naravno, i dalje biti i nformativno. Ono,
primjerice, m oe sugeri rati kako intel igentna osoba moe kon
strui rati protu primjer koji m opovrgava za kljuak (ili iskaz) za koj i
j e prosudio da je nevaljan . Ali o n o taj protu primjer nee konstru
i rati sam o po sebi.

Prije nego to prijeemo na l ogiku i dentiteta,

to se moe
p romotrimo jo dva za klju ka iz estog poglav
obrati s ist i n o sn i h
lja : problem I, s Li ncol novim citatom, i zaklj u
st a b ala
a k iz prem ise "Cijeli svijet vol i lju bavn ika".
Istinosno stablo za n evaljan zakljuak iz problema I :
U svakoj prilici netko moze biti prevaren.

I.

. . Postoji netko tko uvijek moze biti prevaren.

(Vy} [ Py (3xJ (Ox /\ Vxyl l
..

[3x) [ x /\ [Vyl ( Py Vxyl ]

ii e u beskraj, poput isti nosnog stabla za

(V y) [3x) [ Vyxl

..

(3 xl ( I;i yH VyxJ .

U n ato tome, to se kompl iciran ije stablo moe izravn o iskoristi

ti da se pokae n evaljanost zakljuka:
281

Logika

PREM :
- KKL:

('I7' yl ! Py v (3 yH Ox !\ Vxyl l

(\i xl ! ox (3y)(Py !\ - Vxyl l

PREM

US

- K

PREM
US

Ob

p
a

Vab

/\

ES ( bl

Pc

Pc
- Vbe

/\
_

Pc

- Vbc

ES ( cl

- Pc
X

Vod

- Od

- KKL

US

Pe

- Vde

ES

(01
itd .

Sredina toga stabla u m n aa se neuhvatlj ivo - barem s gledita ono

ga tko d ijagra m i ra. Desna grana daje poznatu l istu koja u k lj uuje :
Vab, - Vbc, Vcd, - Vde, , to je inkonkluzivno, ali sugerira kako
konstru i rati manje stablo koje bi m ogl i dati protu primjer.
Krajnje l ijeva grana je meuti m savreno konzistentna i ostat e
konzistentna kako raste, budui da su sve stavke na njoj negativne.
Ona nam govori da ako ( 'I7'x)(- Py) i ('I7'x)(- Ox), to jest, kad ne bi
bilo n i kakve pri l i ke (politike situacije, ako vam je d rae- m oda
je teko zam isl iti svijet bez vremena) n iti ljud i, premisa tog zaklju
ka bi bila isti n ita, a njegova kon kluzija neisti n ita.
Kod problema I ue n i k je trebao pronai dvije pogreke u za
da noj ded u kc ij i :
. . .

282

Istinosna stabla za lo g iku relaci j a.

1 (Vy) [ Py ---+ [ 3 x) ( Ox /\ Vxyl ]

2 Pa ---+ (:lx) (ox /\ Vxa)
3 Pa

*
*
**
**

4
5

**

(:lx) ( ox /\ Vxa)
Ob /\ Vba

Ob
Vba
8 Pa ---+ Vba
9 ( V y) ( Py ---+ Vby)
1 0 Ob /\ (V y) (Py ---+ Vby)
1 1 (:lx) [ ox /\ ( Vy) ( Py ---+ Vxy) l

**

6
7

**
*
*
*
*

PREM
1 Ul

PREM
2, 3 MP
4 El (b)
5 SIMP
5 SIMP
3-7 D I
8 UG (a)
6, 9

ADJ

1 0 EG

Na koj i nam nai n to stablo sugerira gdje se nalaze te greke ?

Prem isa
(Vyl l Py ---+ (:lx) ( ox /\ VxyJ l

e biti istin ita ako nema pri l i ke; rad i neisti nitosti antecedensa nje
zine otvore ne reenice, a bit e tad isti n ita ak i a ko nema lj u d i ,
ka ko pokazuje isti nosno stablo. A l i kon kluzija
(:lx) [ ox /\ ( V y) (Py ---+ VxyJ l

kae da ima lj udi pa je oigledno neistin ita a ko i h nema.

U kojem d ijelu dedukcije se nalazi potez kOj i m se uvod i tvrd
nja da postoje l j u di ? Odakle se stvori lo ono 'Ox' iz konkl uzije ?
U "ded u kciji" problema I kon kluzija je izvedena, i t o ispravno,
iz koraka 1 0 : Ob /\ ('I7'y)(Py ---+ Vby)
a Ob iz kora ka 1 0 je izvede no iz koraka 6. Ali pokazuje se da
korak 6 n ije na raspolaganj u ; njegova pre m isa, 'Pa ' u koraku 3,
od baena je u koraku 8. U koraku 1 0, d rugi m rijei ma, uinjena
je pogreka n edoputenog ponavljan ja.
To je moda duga pria - ali ona nam pokazuje da kraj nja lije
va gran a tog isti nosn og stabla ne sa mo da utvruje neva ljanost
zakljuka, nego i u kazuje na pogreku nedoputenog ponavljanja
u toj neuspjeloj dedukcij i . Pre m i sa nam ne jami da postoje pri
l ike ; ako nema prilika, ne jami n i da postoje ljudi; konkl uzija kae
da i m a ljudi - pa tako zakljua k pada.
'

'

283

Logika

Druga greka, u nakrsne zastavice u koraku 9, odgovara (sasvim

gru boj beskrajnosti stabla; vei na ueni ka lako otkrije tu greku jer
se o u nakrsni m zastavicama raspravljalo u estom poglavlju, a o
nedoputenom ponavljanju jo kod osnovnih isti nosnofu nkcijskih
naela iz prvog poglavlja, to se moda zaboravilo.
Vrati mo se sada na "Cijeli svijet vol i lju bavnika" :
Cijeli svijet voli ljubavnika .
Netko voli nekoga.
Dakle , svatko voli svakoga.
PREM 1 :

( V xJ [(3y) ( Vxyl ( V zJ [ Vzxl l

(V xl i - (3yJ ( Vxy)
[ Vxl [[Vyl [ - Vxyl

PRE M 2
-

v
v

[V zJ ( Vzxl I
(Vz] ( Vzx)]

prema AKO
prema KN

(3xl (3 yI ( VxyJ
- (V x) [V yl[ Vxyl

KKL

[3x) - (Vyl [ Vxy)

prema KN

(3x)(3y)( - VxyJ

p rema KN

Zaponimo to stablo uvoenjem dvaju egzistencijal nih iskaza :

d rugom prem isom i negacijom konkl uzije:
Vab
- Ved

PREM 2 , ES [ al , (bl
-

KKL, ES (cl , ( dl

vol i b, a e ne vol i d ) . Kod unoenja prve pre m i se , koristei US,

moemo b i rati kako poeti . Ima smisla pokuati izvesti proturjeje
od Vab ili - Ved. Ako prvo eiljamo na proturjeje od Vab, gledamo
na stranu "anteeedensa", gdje su znakovi "ne", i stavljamo a na
mjesto x i b na mjesto y. Ako a voli b, onda svatko (ovdje, a, b, e
i dl voli a . Time se zatvara l ijeva grana, a l i desna ostaje otvorena:

(a

284

Istinosna stabla za logiku relacija .

Vab

PREM 2, ES [ a l , [bl

- Vcd

PREM 1 ,
US, dvaput

Vab
X

KKL ES [cl , [dl

Vaa
Vba
Vca
Vda

PREM 1 . US. dvaput

[stavljamo a na
mjesto x , a zatim
a, b, c , d na mje sto zl

I m amo protu rjeje od Vab ; sada el i m o protu rjeje od

Vcd.

Gledamo n a stranu konsekvensa prve prem ise, gdje su afi rmativn i

iskazi, i stavljamo

na mjesto z i d na mjesto

desna grana i ostavlja grana "antecedensa" :

Time se zatvara

x.

Vda, - Vdb, - Vdc,

- Vdd . Odabiremo - Vda i stablo se zatvara :

PREM 2 , ES [al , (bl

Vab
- Vcd

PREM 1 .
US.

US - Vab
X

PREM 1 , US

KK L, ES (cl , (dl

vaa
Vba
Vca
Vda

Vda
X

US

Vcd US
X
valjano

" Pu na" verzija prve u potrebe PREM l , s a na mjestu

US

Vaa
Vab
Vac
Vad

Vaa
Vba
Vca
Vda

"Puna" verzija druge u potrebe, s d n a mjestu

l
x,

x,

j est:

us

jest:
285

Logika

us

Vda
Vdb
Vdc
Vdd

(l

Vad
Vbd
Vcd
Vdd

us

Du lje nego to je to n uno, ali moda transparentn ije istin osno sta
blo za taj bi zakljua k izgledalo ovako:
Vab

P REM 1 US
,

- Vcd

Vaa
- Vab
Vac
Vad

PRE M 1 . U S

KKL, E S (cl , ( dJ
Vaa
Vba
Vca
Vda

P REM 2 , E S (al , ( bl

- Vda
Vdb
- Vdc
- Vdd

us

Vad
Vbd
Vcd
Vdd

us

valjano

Tu i mamo jo dvije u potrebe koje n isu bile nune, ali ne postoji

jedna u potreba prem ise 1 koja bi bila dovoljna.
Ako ste i ma l i problema s izvoenjem ded u kcije, jer ste bili u
iskuenju da napravite dvostruku zastavicu i n iste znali kako je izb
jei, ovo vam istinosno stablo to govori : tako da prvu prem isu isko
ristite dva puta.

28&

Istinosna stabla za logiku relacija.

Osnovna isti nosna stabla

Podsjetn i k
u z sed mo
poglavlje

:
Iq

PA

ILI

Aq

AKO

AKKO

A A
q
I: I -q

-P

-P

ES: N a mjesto egzistencijalno kvantificirane reen i ce i l i sastav

n ice reen ice koja treba ui na otvorenu gran u isti nosnog

stabla unosimo njezinu instancij u ; za svaku novu takvu
reenicu i l i sastavn icu u n osimo novo ime.
U S : Na mjesto u niverzalno kvantificirane reenice ili sastavnice

reen ice koja treba ui na otvorenu granu isti nosnog stabla

u n osimo sve njezine i nstancije koje n ose i m e ili pseudoime
koje se ve pojavilo n a toj gra n i .
Pogledajte i podsjetn i k uz esto poglavlje.

Problem i
uz sed mo
poglavlje

I . N ai n ite istinosna stabla za zakljuke prob

lema l l iz estog poglavlja.

I I . Obratite panju na sljedee zakljuke. Prvo,
odluite se o njihovoj valjanosti . Svoju pro
sudbu zatim potvrdite ( i l i opovrgnite) istinos
n i m stablom, a rezultat objasn ite . Ako je
zakljuak valjan, nainite dedukcij u .

281

Logika

1 . U sva kom stan u postoji kuhinja.

Postoje stanovi u koj i ma nema ugodnog mjesta za jelo.

Dakle, neke kuh i nje nisu ugodna mjesta za jelo.
2. Svatko tko teti svakome tko nateti njemu, teti samome
sebi .
Dakle, svatko teti barem nekome.
3. Svatko tko teti svakome tko teti njem u, teti samom sebi.
Dakle, svatko je oteen barem od nekoga.
4. Svatko tko vjeruje svakome je budala.
Svatko tko ne vjeruje n i kome je cinik.
N ije svatko i l i budala ili cinik.
Dakle, nekim ljud ima vjeruj u neki, a ne vjeruju d rugi .
5.

Postoji netko tko e premono pobijed iti ako svatko tko

ga sada podrava bude glasao za njega.
Neki ljudi uope nee glasati, a n itko nee premono
pobijediti .
Dakle, neki ljudi e se predomisl iti kod glasanja (to jest,
glasat e za nekoga koga ne pod ravaju sada i l i nee
glasati za n ekoga koga sada podravaju).

6. Svatko tko vol i sve od Wagnera, ne vol i n i ta od Gersh

wina.
Svatko tko vol i sve od Gershwi na, ne vol i nita od
Wagnera.
Dakle, ne postoj i n itko tko vol i neto od Wagnera i neto
od Gershwina.
I I I. Shvaajui da biti roditelj znai biti neiji rod itelj, da imati
rod itelja znai da je netko nekome roditelj, i da je neiji djed
i l i baka roditelj nekome tko je neiji rod itelj, razmislite o
sljedei h dvanaest iskaza. Za svaki prosu dite je li valjan - je l i
teorem logike relacija. Ako jest, nai n ite dedukciju i to
utvrd ite. Ako n ije valjan, objasnite zato n ije.
Ponite formaliziranjem navedenih definicija. Razmiljajui o va
ljanosti iskaza pazite da ostavite po stran i sve ostalo to znate o
rod iteljima i djedovima i bakama. Tim se definicijama, na pri288

Istinosnil stabiiI ZiI logiku relilcijil

mjer, neposredno ne iskljuuje mogunost da netko bude vla

stiti roditelj .
1 . Svatko tko je rod itelj i m a roditelja.
2 . Ako je svatko roditelj, svatko ima roditelja .
3 . Ako nitko n ije roditelj, nitko nema roditelja.
4.

Ako nitko nema roditelja, n itko n ije roditelj.

S.

Svatko tko je djed il i baka je roditelj.

6. Svatko tko ima roditelja ima djeda ili baku .

7. Ako svatko ima djeda ili baku, svatko ima roditelja.
8.

Ako svatko ima roditelja, svatko ima djeda i l i baku.

9 . Ako n itko nema roditelja, n itko nema djeda ili baku .

1 0 . Ako n itko nije njegov roditelj, nitko n ij e vlastiti djed ili

baka.
1 1 . Ako nitko nije njezi n djed ili baka, n itko n ij e vlastiti

roditelj.
1 2 . Ako neki mukarci n isu ene, nije isti na da svatko tko ima

oca (rod itelja koji je m ukarac) ima i majku (roditelja koji

je ena).

289

etvrti dio

I dentitet i opis

8.

poglavlje

Logi ka i dentiteta

Da sam ja crnac, ne bih Jago htio b iti

I sluei njemu, sluim samo sebi .

. . . Ja nisam, to jesam.
OthelIo, in I , scena 1*

Pojam identiteta ima sredinj u u logu u naem uobiajenom razm i

ljanju, ali se vie koristi i m p l icitno nego eksp l icitno, i ee ne
gativno nego afirmativno. Prije emo n ekoga obavijestiti da je a
drugo nego b, nego da je a identino s b. Pojmove i dentiteta i dru
gosti koristimo kad u pozn ajemo svoje prijatelje i rodbinu jedne s
drugima, kad identificiramo krivce i l i nekoga oslobaamo krivnje,
kad priamo prie, kad piemo povijest, kad k l asificiramo biljke i
ivotinje i kad dijagnosticiramo bolesti.
U estom poglavlju ove knjige vidjeli smo da su zakljuci poput
ovoga valjani :
Mary je tolera ntna prema svakome.
Dakle, Mary je tolerantna prema sebi.

('v' xl ( Tmx)

Tmm

To jest, znamo da ako je Mary tolerantna p rema svi ma, onda m ora
biti tolerantna p re m a sebi. Ali ako nam netko, recimo Henry, kae

prev. M i lan Bogdanovi

291

Logika

da je Mary tolerantna prema svi ma a l i je netolerantna prema sebi,

neemo optuiti Henryja za inkonzistentnost iako ga bismo optuili
za i n konzistentnost da nam je rekao da je Mary tolerantna prema
svima ali je netolerantna prema Georgeu. Razm iljajui o Marynoj
netolerantnosti prema sebi, mogli bismo drati Mary i n konzistent
nom u njezinu ponaanju ili stavovima, ali vjerojatno ne bismo sma
trali Henryja inkonzistentnim u razmiljanj u . Jer, razu mjeli bismo ga
da kae, "Mary je tolerantna prema svakom drugom", to znai da
je Mary tolerantna prema svima osim prema Mary. A ta tvrdnja ne
impl icira konkl uziju da je Mary tolerantna prema seb i (Tmm) pa se
ne sukobljava s Henryjevom tvrdnjom "Mary je netolerantna prema
sebi " (- Tmm).
Li ngvistiki, identitet je problematian na jo jedan nai n : i n i
s e da n as on zavodi u gramatike zbrke. Uitelj engleskog jezika,
primjerice, objanjava da je George El iot identina s Mary An n
Evans. "George El iot i Mary Ann Evans su bile ista osoba", kae on .
Ali ako "su one (ona?) bile" ista osoba onda je postojala samo jedna
takva osoba pa je uitelj morao rei "George E liot i Mary Ann Evans
je bila ista osoba" - to zvu i grozno. Pokuat u izbjegavati takve
konstru kcije, ali ne oekujem da e mi to poi za rukom . Ponekad
u, osim toga, koristiti i navodn i ke kako bih skrenula panju na
upotrebu koja je uobiajena a l i moe zavesti na krivi put.
Pojam identiteta nas esto baca u tautologije i red undantnosti ;
i jedno i drugo je est o korisno ali ne i onda kad nam je cilj preni
jeti informacije. I ma, na primjer, jedna izreka Josepha Butlera koju
esto citiraju modern i fi lozofi : "Sve je ono to jest i ne neto dru
go. ,, 1 To " i " u citatu, poput onog "i" izmeu 'George Eliot' i 'Mary
Ann Evans', nekako nije ba na mjestu jer su dvije sastavne reenice
u citatu Butlera ekvivalentne: one prenose istu informaciju, ba kao
to ta dva imena denotiraju istu britansku knjievn icu. Drugost je
negacija identiteta; druga reenica je dakle dvostruka negacija prve.
Rei za a i b da su "on i " identin i jest rei da su "on i " ista stvar,
da je tamo samo jedna stvar - ne to d a su "on i " slini, i l i iste vel i Predgovor u Fifteen Sermons Preached a t the Rolls Chapel (Oxfo rd),
Stan hope, 1 7 9 2 , par. 3 9 . U razni m p retisci mai dostu pno u Joseph
B utler, Five Sermons ( N ew York: Li beral Arts Press, 1 950), str. 1 5 .
292

Logika identiteta .

ine, istog obli ka ili iste vrijednosti, pa ak n i da ih je nemogue ra

zlikovati. Ako su a i b uisti n u i dentin i , iz toga slijedi da su "on i "
isti, iste veliine, istog obl ika, iste vrijednosti i nemogue i h j e razli
kovati . "On i ", naime, n isu dva, nego jedno.

To je temelj onoga to je postalo poznato

kao "Leibnizov zakon " 2 ( LZ), kao jedno od
dva n aela identiteta to emo i h koristiti u
ovom i sljedeem poglavlj u .
Neodgovaraj ue reeno, Leibn izov za
kon nam kae da ako su bilo koje dvije stvari identine, onda je sve
to je istin ito za jednu, istin ito za drugu . Naravno, ako imamo iden
titet, ne postoje dvije svari, n iti vie njih. Ono to je drugo je i m e
i l i pseudoim e, a ne entitet n a koji se upuuje - to j e jezin i izraz,
a ne prenesena poruka.

N ael a
identiteta

Lei bn izov zakon (LZ):

Ako je da n iskaz identiteta, njegovi ter

m i n i su meusobno zamjenjivi u n utar bilo kojeg iskaza koj i
sadri bilo koji od ti h termi na.

{x= y
Fx

Stoga :

-:::ry- II

{ ;y=
:. Fx

a isto tako,
Y
II

Vlada ope slaganje da je taj naziv pogrean . Nai me, i a ko je l a ko

m ogue da je Leibniz vjerovao da je Leibnizov zakon isti nit, sigu rno
nije sebi pripisivao zasluge za njegovo otkrie niti ga je smatrao vanim
naelom u svojoj fi lozofiji. Tono je da ga je d u bo ko zan i mao poja m
identiteta, a l i m u je b i lo stalo do naela ide ntiteta nerazluljivih i
naela identiteta "salva veritate " , koje je obrat Lei b n izova za kona.
Vid i , primjerice, Hide Ishiguro, Leibn iz s Philosophy of Logic and Lan
guage (Ca m b ridge : U n iversity Press, 2. i zd . , 1 990), str. 1 7, 42. N e
znam kada j e i kako taj naziv u ao u opu upotre b u .
'

293

Logika

Tu koristimo slobodne varijable 'x' i 'y' onako kako smo u prvom

dijelu koristi l i 'p ' i 'q', a u drugom i treem ' F ' i 'C, u simbolikim
primjeri ma koritenja pravila. 'a' i 'b' e biti pri klad n i u stvarn i m
dedu kcijama i istin osni m stab l i ma .
U skladu s tradicijom, posudi l i s m o notaciju iz aritmetike; kori
stit emo znak jednakosti ' = ' za "je identino sa" te znak nejedna
kosti '*' za "nije identino sa" i l i "je drugo nego". (Aritmetika nam,
meutim, nee pomoi u pronalaenju znaenja tih znakova. ) Ko
ristit emo ' = ' i '*' za povezivanje imena i l i pseudoimena (ili imen
skih varijab l i ) , a ne za povezivanje iskaza ili predikata.
Leibnizov zakon emo koristiti kao naelo izvoenja. Ako je Ge
orge Eliot identina s Mary Ann Evans i ako je George Eliot napisala
Middlemarch, Leibnizov nam zakon doputa izvesti da je Mary Ann
Evans napisala Middlemarch .
Leibnizov emo zakon koristiti i da bismo deducira l i njegovu
negativno iskazanu verziju, izvedeno pravilo Ll' :
leibnizov zakon' (LZ') : Ako su dana dva iskaza, jedan afirmati

van, drugi negativan , koji su i nae posve isti osi m to je par

term i n a meu sobno zam ijenjen , onda slijedi da predmeti
koje ti term i n i denotiraju nisu identin i .
Stoga :

Fx

Fy

:. x * y

LZ '

(Usporedite to s dvama pravi l i ma odvajanja, modus ponensom i

modus tol lensom iz prvog poglavlja.) Ll' je naelo koje opravda
va parninu strategiju alibija (doslovno prevedeno s latinskog, "drug
dje"). Ako je u bojica bio na Times Squareu u podne u subotu (izvr
avajui u bojstvo) a Joe B low nije bio na Times Squareu u su botu
u podne (bio je u San Franciscu), onda u bojica n ije Joe B l ow.
Evo dedu kcije reprezentativne i nstancije Ll' :

294

{
*

LDgika identiteta .

1 Fa
2

Fb

PREM

Dokaimo: a =t b
**

3 a
b
4 Fb
5 Fb /\ - Fb

**

6 a =t b

**

PREM

3 , 1 II
4, 2 ADJ
3-5 RED
QED

Drugo naelo koje e nam trebati da bismo mogl i rad iti s poj
mom identiteta ne moe se sm atrati nae lom izvoenja; to je
naelo samo-identiteta, ili " B utie rov zako n " , BZ:
Butlero\' zakon (BZ) : Sve je identin o sa sa m i m sobom.

To jest,
(Vx) (x

xl

BZ

Istin itost ove tvrdnje ini se oiglednom; teko je zamisliti i kakvu

osnovu za njezi no dovoenje u pitanje, jer ona izraava znaen
je tog jed i n og pojma o kojem govori, pojma identiteta . Treti rat e
mo je kao da je teorem . Precizn ije, tretirat emo je kao aksiom :
koristit emo je onako kako koristimo teorem , ali joj dokaz n ije po
treban. Svaka instancija aksioma samo-identiteta se moe uvesti kao
korak u dokazu u bilo kojoj fazi svake dedu kcije.

295

Logika

Pon imo s dokazom da je '

kao i ' (;-7 ' , ' 1\ ' i
v
' ', kom utativna, tj . da je, na primjer, 'a
b'
ekvivalentno s 'b == a ' . Iskaz 'a b' nam govori
o a da je ono (a) identino s b, i o b da je a s
njim identino. Sl ino, 'b a ' nam govori o b
da je ono (b) identino s a, i o a da je b s njim identino. ( i n i se
da se te "etiri" tvrdnje svode na isto.) O aksiomatskom iskazu 'a
= a ' , koji emo koristiti u dedukciji, moe se m isl iti na tri naina:
ono nam govori o a, prvo, da je identino s a , tj. da je ono " a " ;
drugo, da je a s nji m i dentino, tj . da je "a
ono; i konano, da
je ono identino sa sam im sobom . Usredotoimo se na prvi od tih
naina (naravno, i drugi bi posluio jednako dobro).
=

Neke dedukeije

"

Neka
Onda e
i
'

'Fx' stoji u mjesto 'x

'
a

'Fa ' biti

a
e biti 'b

Fb '

'

==

==

/I

'
a .

'
a .

Ovo e, dakako, biti instancija Leibnizova zakona :

. .

a= b

a= b

a = a

Fa

b= a

Fb

Sl ino, koristei 'ex' umjesto 'x = b', i ovo e biti i n stancija

Leibn izovog zakona:

..

b= a

b= b

Gb

a = b

Ga

Ded u kcija e dakle izgledati ovako:

Dokaimo: a

296

b (;-7 b = a

Logika identiteta .
If

a = b

PREM

a= a

BZ

b= a

a= b b = a

If

b = a

2 II
DI
PREM

If

b= b

BZ

If

a= b

5 , 6 ll

1,

1 -3

b = a a = b

5-7

a = bH b = a

4 , 8 AoJ ,

DI
DEF H

QEO

Taj teorem opravdava uobiajenu praksu (koja m i se ini isprav

nom) slobodnog meusobnog zamjenj ivanja takvih parova iskaza
identiteta. Napokon, nema raz l i ke u znaenju izmeu 'a b' i 'b
= a', pa intel igentno ljudsko bie moe pri rodno zanemariti razli
ku u poretku rijei. Za razliku od toga, raunalo e se moda morati
palj ivo program i rati i obaviti odreene radnje kako bi postiglo us
pored ivu razinu indiferentnosti . Taj teorem potvruje gledite da
b' i 'b = a ' , poput 'George El iot' i 'Mary Ann Evans', dva
su 'a
izraza za istu zbilju.
Prva uobiajena predodba za koju je potreban pojam identi
teta (d ruga je broj 1) je drugost, jednostavno n ijekanje identiteta.
Ve smo prije napomenu l i (u vezi s problemom J I .4 iz estog
poglavlja) da naa logika notacija u ranij i m poglavljima n ije mogla
prenijeti pojmovnu razliku izmeu toga da se kae kako nekim lju
dima vjerujemo, a nekima ne, i toga da se kae da vjerujemo neki
ma, a drugima ne. U komentaru smo tada rekli da zasad moemo
zanemariti tu razl iku . I ntu itivno znamo da oni kojima ne vjeruje
mo moraju biti drugi. Zanemarivanje razlike izmeu tih dvaju iskaza
nas n ije navod i lo na krivi put jer su ekvivalentn i . Dokaimo sada
da drugi iskaz slijed i iz prvog:
=

Neka je 'Vxy' pokrata za 'x vjeruje y'.

(Tada je Vxy x n e vje ruje y.)

297

Logika

PREM: N e ki l j u d i vjeruju nekim ljudim a , a nekima ne vjeruju :

( 3x) [ (3yJ ( Vxy) 1\ (3 yH - Vxyl l
KKL:

N e ki ljudi vjeruju n ekim ljudi m a , a ne vjeruju d rugima:

[3 x] (3y) ( 3 z] ( Vxy 1\ - Vxz 1\ y *- z)

Uoite da, dok se prem isa mogla zapi sati bilo u re lativno istoj
form i, kao gore, b i lo u preneksnoj :
( 3 xJ (3y) (3z) ( Vxy 1\ - Vxz)

[ne (3x)(3 y )(Vxy 1\ - Vxy), to je u sebi protu rjeno],

je potreban iri doseg , jer sadri 'y o;t z ' .

kon k l uzij i

Oito j e da je obrat valjan :

( 3 xJ (3y) (3zH Vxy 1\ - Vxz 1\
..

Y *- z)

[3x) ( 3 y) (3 zJ ( Vxy 1\ - VxzJ

itatelj e m oda htjeti samostalno napraviti dedu kcij u. (Za to je

potrebno sedam koraka, ne samo jedan .)
M i emo deducirati sljedee :
E l xl l [:l y) [ VxyJ
. .

1\ (3y) ( - VxyJ ]
Y *- z)

[lxJ El y) (3z) [ Vxy 1\ - Vxz 1\

(3xJ l [3y] ( VxyJ

(3yJ ( Vay)

1\ (3y] ( - VxyJ ]
1\ (3y) ( - Vay)

Vab

- Vac

PREM
1 El (a)
2 SIMP
2 SIMP
3 El [ b)
4 El ( ej

b *- e

5 , 6 11'

8
9
10
11

Vab 1\ - Vac 1\ b o;t e

[3y) [ Vay)

(3y) [ - VayJ

*
*
*

[ 3 z) ( Vab 1\ - Vaz 1\ b o;t zJ 8

(3 yH3 zH Vay 1\

5, 6, 7

EG

Vaz 1\ y *- zJ

[3 x] [3 y) (3z) [ Vxy 1\ - Vxz 1\

Y *- zI

9 EG
1 0 EG

QED
298

ADJ

Lo g ika identiteta.

Sada prelazimo na broj 1, i po i njemo s neto

formal izacije.

B roj 1

H e n ry je u sobi :
Sh

Samo H e n ry je u sobi
N itko razl iit od Hen ryja n ij e u sobi :
i l i, p rema KN',
( V x] (Sx - H

hl

H e n ry i sam o Henry je u sob i :

Bar jedna osoba je u sobi :
Vie od jedne osobe je u sob i :
U sobi nema vie od jedne osobe:

Sh 1\ [V x) [Sx x hl
(3x) [ Sxl
(3x) [3y) (Sx 1\ Sy 1\ X 1:- yl
- (3x) [3y) [Sx 1\ Sy 1\ X 1:- yl
=

ili
(Vx) (VyJ I (Sx 1\ SyJ x

yI

U sobi je tono jedna osoba :

[3x) [Sxl 1\ [V x) (Vy] [ (Sx 1\ SyJ x

yI

Ovaj posljed nji iskaz se moe napisati tako, kao kon j u n kcija dva
gornja iskaza, i l i s dugi m dosegom, kako slijed i :

ili
(3x] ( Sx 1\ [Vy) [ Sy Y

xJ l

Postoji i zanimljiva konsolidacija prve i tree formule. No, dajmo

prvo n eto pozadine.
Ono to zovemo "singu larne" propozicije - " He nry je u sob i ",
"Sokrat je m udar" --- Grci su treti ral i n e kao odvojenu kategoriju,
nego kao un iverzalne, za razl i ku od partikularn i h iskaza. Za njihove
ci ljeve "Sokrat je m u dar" n ije znailo n ita vie (n iti manje) nego
299

Logika

"Svi Sokrati su mudri" i li "Svatko tko je Sokrat je m udar", to bismo

m i danas pisal i ' (Vx)(x s Mx) ', te je ta analiza postala dijelom
tradicije aristotelovskog si logizma.
Moderan bi pak student vjerojatno o "Sokrat je m udar" ili " Ne
tko tko je Sokrat je mudar" razmiljao kao o parti kularn im iskazima,
to jest, kao o " Netko po imenu 'Sokrat' je mudar" i l i " Netko tko je
Sokrat je mudar" i l i 'C3x)(x s /\ Mx)' . U etvrtom smo poglavlju
u pozori l i itatelja da ne brka reen ice kao to je "Sokrat je m udar"
- Ms - s manje informativnim egzistencijalnim iskazima poput
"Netko je m udar" i l i '(3x)(Mx) ' . I to je u pozorenje bilo potrebno.
Zan i m ljivo je, meuti m, da ispada da su, sada kad smo uve l i
pojam identiteta i notaciju koja n a m treba da bismo s nj ime radi l i,
i aristotelovac i m itski "moderan student" u pravu .
"Sok rat je m udar" je doista e kvival entno i sa "Svatko tko je
Sokrat je mudar" i s "Netko tko je Sokrat je mudar" . 3 Drugim rijei
ma, stoje sljedee tri ekviva lentnosti :
=

(Vx) (x

Ms B (Vx) (x
Ms B C3x) (x
s Mx) B C3x) (x

=
=
=

s Mx)
s /\ Mx)
s Mx)

Taj je rezultat neobia n . Trea ekvivalentnost posebno iznenau

je jer tvrdi da je u n iverzal n i iskaz e kvivalentan egzistencijal nom to obino ne vrijedi . Ona, naravno, ovisi o posebn i m svojstvima
" relacije" identiteta.
Vratimo se sada na prvu ekvivalentnost, jer e ona biti od koristi
pri konsol idaciji formu le 'Sh /\ (Vx)(Sx h x)' . N apravit emo
ded u kciju za tu ekvivalentnost, a druge dvije ostavljamo itatelju
(vidi probleme 1 . 3 i 1 . 4 dolje).
=

Z a zan i m ljivu rasp ravu o o d n o s u s i n gu larn i h iskaza s j e d n e , i u n i

verza l n i h i parti ku larn i h s druge strane, na trad icional n i nai n, vid i Fred
S o m m ers, " Do We Need I denti ty?", Journal of Philosophy LXV I , 1 5

(7. kol ovoza 1 969.): 499-504 . Sommers iznosi do m i ljat prijedlog da

502),

se si n gu l arn i iskaz tretira kao iskaz " do ker kvantitete" (stranica

po analogiji s "dokerima" u po keru . Ovdje iznesene ekviva l entn osti

o p ravdavaj u Sommersovu strategij u .
300

Logika identiteta .

Dokai mo: Fa
*

Fa

**

b =

( \7x ) (x

Fb

4
5
6

b = a Fb
(\7 x) (x = a Fxl

(\7x) (x = a Fxl

8
9

Fx)

Fa (\ix) [x = a Fxl

*
*

**

a Fa

a = a

PREM
PREM
2, 1 II
2-3 DI
4 UG (bl
1 -5 DI
PREM
7 Ul
BZ

1 0 Fa

8, 9 MP

1 1 ( \7 x) (x = a Fxl
12 Fa ( \7 x) [x = a {xl

7- 1 0 DI
6, 1 1

ADJ, DEF

QEO

Tu moda vrijedi napomen uti da je ded u kcija sl ijeva na desno

(koraci 1 do 5) posve drugaija od dedu kcije zdesna na l ijevo (ko
raci 7 do 1 0). Dedu kcija slijeva na desno koristi Leibnizov zakon
i u n iverzal n u genera l izacij u (s ogranienjima) te dokaz po i m p
l i kac i j i ; ded u kcija zdesna na lijevo koristi zakon samo-identiteta
(B utlerov zakon), un iverzalnu instancijaciju (bez ogranienja) i mo
dus ponens.
Pogledaj mo kako jedna i nstancija te dedukcije zvui na obi
nom jeziku :
*
**

**

Arthur je star etrdesetdvije godine.

Pretpostavimo da je Buzz identian s Arthurom
- nadjenuli smo Arthuru nadimak "Buzz " .
3 Prema Leibnizovom zakonu slijedi
d a je Buzz star etrd esetdvije godine.
4 Zakljuujemo (prema dokazu po implikacijil
da ako Arthur i Buzz "jes u " identini ,
ondq je Buzz star etrdesetdvije godine.
1

PREM

PREM
2 , 1 ll

2-3 DI

No 'Buzz' je nadimak, koji smo izabrali nasumce, pa moemo ge

n eral izirati :
301

Logika
*

5
6

Svatko tko je identian s Arthuro m je star

etrdesetdvije godine.
Ako je Arthur star etrdeseLdvije godine,
onda je svatko identian s Arthu rom star
etrdesetdvije godine.

4 U G [ bl

1 - 5 DI

Utvrdimo sada obratn i sluaj .

*

9
10
11

Svatko tko je identian s Arthurom je star

etrdesetdvije godine.
Stoga, a ko je Arthur identia n s Arthurom,
onda je Arth u r star etrdesetdvije godine.
Ali Arthur je identian s Arthurom.
Dakle, Arthur je star etrdesetdvije godine.
Pokazali smo da ako je svatko tko je identian
s Arthurom star etrdesetdvije godine,
onda je Arth u r star etrdesetdvije godine.

PREM
7 Ul

BZ
8, 9 MP

7- 10 DI

Ako spoj i m o te dvije kon k l uzije vidimo da smo utvrd i l i da

1 2 Arthur je sta r etrdesetdvije godine a ko

i samo ako je svatko tko je identian s Arthurom

6, 1 1 ADJ,
star etrdesetdvije godine.
Def B
QEO

Sada emo vidjeti to nam ta ekvivalentnost pokazuje o nainu

formalizacije iskaza " He n ry i samo Henry je u sobi " ili " H e n ry je
jedna i jedina osoba u sob i " :
Sh /\ [ \;IxJ [ Sx x

hl

Budui da je, kako smo pokazal i , Sh ekvivalentno i stoga za

mjenjivo s ( \;Ix )(x h Sx),
=

Sh /\ [ \;I x) [ Sx x

moe se napisati i ovako :

302

hl

Logika identiteta .

(V X) (X = h Sx)

1\

(V x) (Sx x

hl

a budui da je ( Vx)(Fx) 1\ (Vx)(Gx) ekvivalentno s ( V x)(Fx 1\ Gx) (vidi

ekvivalentnosti popisane u podsjetn ici ma za etvrto i esto
poglavlje), gornja kon j u n kcija se moe ovako form u l i rati :
(Vx) [ (x = h Sxl

1\

( Sx x

hI l

i, kon ano, prema defi n iciji ekvivalencije,

(VX) (SX B X

hl

o iskazu da je Henry jedna i jed ina osoba u sobi moe se razmi

ljati kao o konj u n kciji - Henry je u sobi i n itko drugi n ije u sobi
- i l i kao o un iverzalno kvantificiranoj e kvivalenciji, to bi open ito
znailo da je netko u sobi ako i samo ako je identian s Henryjem.
To se ini pojmovno ispravno (to zapaanje itate lj a ko el i moe
usporediti s vlastitim i ntuicijama), a notacijski je kratko i jasno. No,
ti m e se ne kae izravno da H e n ry jest u sobi te nam u zakljuku
moe zatrebati i ta i nformacija .
Vidjeli smo kako se forma ekvivalencije moe izgraditi iz forme
konjunkcije; preokrenimo sada taj proces naopako i pogledajmo
kako iz ekvivalencijske formulacije izvesti dva konjunkta : H enry je
u so bi, i n itko drugi n ije u sobi .
*

(VXJ ( SX B X = hl

PREM

Dokai m o : Sh
*
*
*
*

2
3
4
5

Sh B h = h

1 Ul

h = h

BZ

h = h Sh

2 DEF B , SIMP
4 , 3 MP

Sh

QEO

Dokaimo:

(3x)(Sx

1\

x :F- h )

303

Logika
**

**

**
**
**
**
*

(:3x] ( Sx /\ X;t:. hl
Sa /\ a :t::. h
h
8 Sa B a
9 Sa a h
10
(Sa a hl
1 1 (Sa a hl /\
(Sa a
1 2 - (:3x] ( Sx /\ x :t::. hl
=

hl

PREM (za REDl

6 El ( al
1 Ul
8 DEF B, SIMP
7 ZAM (NAKO)
9, '1 0 ADJ
6-1 1 RED
QED

Uoite raz l i itost koraka 4 i 9. S i m p l ifici raj ui e kvival encije

( koraci 2 i 8) odabrali smo i m p l i kacije koj e idu u suprotnom
smjeru .
S l ino tome, iskaz da postoj i tono jedna osoba u sobi, ako na
njega PNO gledamo kao n a konju n kcij u dva iskaza :
(:3xl ( Sxl
Postoji barem jedna osoba u sobi.

(V x) ( V yl [ ( Sx /\ Syl x yl
Postoji najvie jedna osoba u sobi.
=

moe se kondenzi rati u kvantifi ci ra n u ekvivalencij u :

(V x) (V yJ (Sx B x yl
Postoji tono jedna osoba u sobi.
=

Ta ko smo pronali dva naina formal izacije broja jedan - ne

apstraktno, nego u u potrebi. O pojmu jednosti moemo m isl iti kao
o konju nkciji egzistencije i jedinstvenosti - na matematiarski nain
- ili kao o elegantn ijoj (a l i i ntu itivno manje bliskoj) predodbi da
postoj i neto takvo da to to ima stanovito svojstvo (ovdje, da je u
sobi) znai da to jest to. "I mam jednog ujaka" znai da postoji netko
takav da to to je on moj ujak znai da je to on . To je neisti na ako
i m am vie ujaka i l i ako nemam n ijednog .
Ti se pojmovi mogu iskoristiti i da bi se izrazio iskaz da su u sobi
dvije osobe:
304

Logika i dentiteta .

E3x) (3y) { Sx /\ Sy /\ x *- Y /\ (\iz) [ Sz (z

xv z

yl ] }

ili
[3x) (3 y) { x *- y /\ (\iz) [ Sz ( z

xv z

yl l }

ali j e to saimanje u ovom sl uaju manje zan i m ljivo.

Ako nam je namjera koristiti istinosna stabla za

ispitivanje valjanosti zakljuaka koji sad ravaj u
identitet, morat emo odl uiti kako uvesti naela
identiteta u rutinu istinosnog stabla. Mogli bismo
kao dodatne prem ise takvim zakljuCima su
stavno uvoditi i nstancije BZ: (\ix)(x x) i l i pak (\ix)(\iy) [(x x /\ Fx)
Fy)] - ime navodimo LZ kao teorem , a ne kao naelo i zvoe
nja - i tako koristiti ta naela a da ne poremeti mo rutin u istinosnih
stabala. No, to bi bilo nezgodno i nepouzdano: ta ko bismo uveli
element ljudske domiljatosti (treba se sjetiti da je teorija identiteta
relevantna za dani zakljuak) u ono to bi trebalo biti ruti nski po
stu pak ispitivanja. Rad ije emo ta naela ugraditi u sam postupak
istinosnih stabala . Stoga emo i h iskoristiti da bismo defi n i rali nove
naine prepoznavanja i n konzistencije.
B udui da je sve identino sa sobom, slijedi da su reenice
poput ' a *- a ' i b *- b u sebi protu rjene. Stoga,

Isti nosna stabla

s identitetom

'

'

BS: Svaki iskaz ob l i ka x "" x predstavlja protu rjej e i zato zatvara

granu istinosnog stabla na kojoj se pojavi.

Da vidimo kako to fun kcion i ra u praksi . Kako bismo provjeri l i va
ljanost zakljuka ( \ix)(x a Fx), : Fa, kOj i smo ded ucirali gore,
izradit emo sljedee istinosno stablo:
=

PREM :
- KKL:

( \i x] ( x

a Fxl

- Fa
305

Logika

- Fa

- KKL

Fa PREM, U S
K

valjano

Desna grana se zatvara jer ' - Fa ' protu rjei ' Fa '; l ijeva grana se za
tvara zato to je 'a *" a' protu rjeno u sebi , prema Butlerovom
zakon u .
Kako bismo na slian nain mogl i koristiti Leibn izov zakon ( LZ,
i l i ako vam se vie svia, LZ'), pogledaj mo njegovu protu tvrdnju .
Svaka i n stancija izraza
Fx /\ - Fy /\ X

takoe r predstavlja proturjeje. To zapaanje koristi mo da bismo

ispita l i obrat zaklj uka to smo ga ispita l i maloprije, to jest : Fa , : .
(I:;fx)(x
PREM :
- KKL:

a Fx) .

Fa
- (I:;fx) (x = a Fxl
C3xl (x a /\ - Fxl
=

Fa

b= a
- Fb
K
LS

prema KN'
PREM

- KKL, ES

(bl

valja no

Tim se dvama isti nosn im stabl i m a utvruje ekvivalentnost:

Fa (I:;fx] (x

a Fxl

Naalost, ta poetna form u l acija n ije uvijek dovoljna. U kom pli

ciran iji m primjeri m a mogu se pojaviti konj u n kcije sljedeeg obli
ka, koje su takoer (oigledno) in konzistentne u odn osu na Leib
n izov zakon :
306

Logika identiteta.

Fx J\

Fy J\ X

J\

Sada emo dati opravdanje za tu tvrdnju, a l i rasp ravu o njezinoj

korisnosti ostavljamo za kasn ije. Dokazujemo "rastegn utu" verziju
Leibn izova zakona, teore m :
( Fa J\

a= e

J\

cl

...., Fb

1 Fa
2 a

PREM

e
3b= e
4 Fe
5 Fb
=

*
<-

6 ( Fa J\ a

2 , 1 Ll
3 , 4 Ll
=

J\

cl

...., Fb

( 1 , 2 , 3l ...., 5 D I
DEO

Alternativno, mogl i bismo se pozvati na tranzitivnost ' = ' (a

i e = b daju a = b) i l i na nae lo (koje podsjea na Eukl ida) da
"ono to je identino s istim je identino i meu sobom"; i jedno
i drugo oito stoj i zbog zn aenja identiteta, to je lako dokazati
pomou Leibn izova zakona. Kako bi lo, vjerujem da e itatelj ovo
smatrati pri hvatlj iv i m proirenjem p ravi l a za isti nosna stabl a :
=

LS:

ili

Svaka konjunkcija obl i ka

Fx J\ - Fy J\ X

Fx J\ - Fy J\ X

Z J\

oblika
Y =Z

predstavlja p rotu rjeje i stoga zatvara gra n u istinosnog stabla na

kojoj se pojavi .
'Fx' i ' - Fy' su naravno u poetku konzistentn i, a ne proturjen i,
u p ravo zato to 'x' i 'y' m ogu upuivati na razliite stvari pa tako,

kako smo vidjeli u petom poglavlj u , ne zatvaraju granu istinosnog

stabla na kojoj se pojavljuju zajedno. Ali ako se spoje sa iskazom
identiteta kao 'x = y' i l i sa dva iskaza identiteta koji identifi ciraj u
307

Logika

i x i Y s nekim "treim" entitetom z, rezu ltat je protu rjean pa zat

vara granu na kojoj se pojavi.
Tu treba napomenuti dvije stvari. Prvo,
Fx /\ Fy /\ x #- Y

ne tvori p roturjeje. To je oito ve na p rvo pogled . New York je

grad i Pariz je grad i New York n ije identian s Parizom, i u sve m u
tome n e m a niega i n konzistentnog. To je vrijedno spomena samo
zato to je lako biti nepaljiv kad je rije o a-ovima i b-ovima i y
ima ako se smetne s uma znaenje. N egacije identiteta ne pomau
kod Leibnizovog zakona . N a grani istinosnog stabla 'x #- y ' izravno
proturjei 'x y ' , a 'x of- x' je i samo u sebi proturjeno, prema But
lerovom zakonu, BZ; korisn e e stavke b iti afi rmacije i de ntiteta.
Drugo, iskaz identiteta 'a b' se moe itati kao da o b p redi
cira da "je identino s a " ili da o a pred icira d a "je identino s bu.
Slino,
'a #- b ' nam govori o b da je drugo nego a, i o a d a je drugo
nego b.
Stoga,
=

prema Leibnizovom zakonu predstavlja protu rjeje. Mora m o se

uvati ovakvih. p rotu rjeja.

Neki primjeri

(AJ

3DB

P1 .
P2.
P3.
P4.

Krenimo n a primjere. Prvo, posljedice injenice

da je George Eliot identina s Mary Ann Evans:

Mary Ann Eva ns je bila Engles kinja .

Mary Ann Evans je prevela Spinozinu Etiku na engleski .
George Eliot j e napisala Middlemarch.
George Eliot je bila Mary Ann Evans.

Logika identiteta .

Iz ti h se p re m i sa mogu izvui broj ne kon k l uzije , meu osta l i m :

C1 . George Eliot j e bila Engleskinja.
C2. Mary Ann Evans je napisala Middlemarch.
C3. Engleskinja je napisala Middlemarch.
C4. Netko je bio i prevoditelj i pisac.

Neka je Ex = x je Engleskinja
Neka je Pxy x je prevela y
Neka je Nxy = x je napisala y
Neka je a Mary Ann Evans
Neka j e g George Eliot
N ekq je e Spinozina Etika
Neka je m Middlemarch
=

P1 . Ea

C 1 . Eg

P 2 . Pae
P3 . Ngm

C2. Nam

P4 . a

C3 . L3x) ( Ex /\ Nxml

C4 . (3xl [(3y) ( Pxyl

/\

(3yH Nxyl ]

Provjeri m o C3 i C4.

- C3: ( V x) ( - Exv - Nxml

P1

Ngm

P3

- Ea
X

prema KN , NI

Ea

P4

- Nam
X
LS

- C3 , US

valjano
-C4:

- (3xl l C3yH Pxy) /\ C31HNxz) ]

( Vxl l - (3yH Pxyl v - L31H Nxll l
( Vx) ( ( V y) ( - Pxy) v ( V x) ( - NXll l

- C4 ' :
- C4 " :

( VyH - Pay) v (V zl ( - Naz)

( Vy) ( - Pgyl v ( V z) ( - NgzI

KN , NI
KN
US
US
309

Logika

Pae

P2

Ngm

P3

a= g

P4

- C4 ' , US - Pae

- Nam

C4 ' , US

X
LS
valjano

Stablo se zatvara i s - C4' i s C4". Sa C4' koristili smo Leibni

zov zakon na desnoj strani; s C4" koristili bismo ga s l ijeve.
A sada mali problem s formalizacijom.
-

(8)

Ako je netko telefonirao, telefonirao je Joh n .

Dakle, ako je netko telefonirao, bio j e t o John.

Premisu je lako simbolizirati. Mogli bismo je napisati ovako:

(3x) ( Tx)

Tj

ili, ako elimo, moemo rastegnuti doseg kvantifikatora i dobiti

(1;;1 x) ( Tx

Tjl

Ispravno je i jedno i drugo.

Konkluzija donosi poznat problem s unakrsnim upuivanjem. Na
to, u "Ako je netko telefonirao, bio je to John" upuuje ono "to"?
To "to" sigurno upuuje na "nekoga" iz antecedensa, i sigurno je
da emo trebati koristiti i u niverzalni iskaz dugog dosega i pojam
identiteta. Rezultat: (l;;I x )(Tx x = j).

310

Tj'

PREM :

[3x] ( Tx J

KKL:

(Vx) ( Tx x

jj

Logika identiteta

- KKL:

[3xJ ( Tx 1\ X o;t j )

prema KN '

l
PREM , US - Ta

- KKL, ES ( a)

Tj
t

nevaljano

Premisa, "Ako je netko telefonirao, telefonirao je John" ne isklju

uje mogunost da je telefo n i rao i netko drugi, recimo Algernon .
Tako se pokazuje da je zakljuak nevalja n . Zbog nepaljivog ita
nja mogli smo nagaati da n ije. No, obrat jest valjan .
P REM :

(Vx) ( Tx x

KKL:
- KKL:

(:lx) ( Tx)

---+

jl

Tj

( :l x) (Txl 1\ - Tj

I:

ES

(a)

- Ta
X

prema NAKO

T.

- KKL

P REM, U S

a=j
X
LS

valjano
I na kraju malo kom pliciraniji primjer: dva povezana zakljuka, od

koj i h je jedan oigl edno nevaljan, a d rugi je valjan :

(Cl

Neki ljudi vj eruj u sebi i nikom d ru gom

Dakle, ne postoji nitko kome vjeruju svi .
.

Postoji bar dvoje l ju d i k oji vjeruju sebi i nikom drugom.

Dakl e , ne postoji nitko kome vjeruju svi .
311

Logika

Prvi :
PREM :

L:Jx) [ Vxx /\ ( liyH VxyJ x = yl ]

KKL:
- KKL:

- C3xJ (liyH VyxJ

Vaa /\ (liyH Vay a

yJ

prema D N
prema ES ( bl

(3xJ (1iyH Vyxl

(liyH Vyb)

P REM , ES ( al

Vaa
Vab
Vbb

- KK L, ES ( bl , US

a= a

- Vaa

prema ES ( aj

- Vab

a= b

PREM , U S

nevaljano

Mogue je da svatko vjeruje nekom b, koj i j e identian s a .

Drugi :
PREM :

(3xJ (:J yl { Vxx /\ Vyy /\ X * Y /\ (Ii zJ [ ( Vxz x

zJ

/\ ( Vyz Y = zl l }
(3yJ { Vaa /\ Vyy /\ a * y /\ (liy) [ ( Vaz a
/\ ( Vyz Y

zJ

prema ES ( aj

zJ I }

Vaa /\ Vbb /\ a * b /\ (Ii zJ

[ r vaz a

KKL:
- KKL:

C:JxJ (1iyH Vyxl

(Ii yJ ( VyeJ

312

zJ /\ [ Vbz b

zl l

prem a ES [ bJ

- (3xHIi yH VyxJ

prema DN
prema ES ( el

Logika identiteta .

Vaa
Vbb
a c# b
Vae
Vbe
Vee
- Vae
X

l
l

PREM, ES la, bJ

- KKL, ES

a= e

b
- Vbe
X

US

X
LS

US

(e) , US

P R EM

valjano

Podsjetnik
os mo
o
p g lavlje
uz

Pravila izvoenja za identitet

Ako je dan iskaz i dentiteta, njegovi ter

m i n i su meusobno zamjenj ivi u nutar bilo kojeg iskaza koji
sadri bilo koji od tih term ina.

leibn izov zakon (lZ) :

Stoga :
X= Y
Fx
. . Fy

Ll

313

Logika

Ako su dana dva iskaza, jedan afi rmati

van , drugi negativan, koji su i n ae posve isti osim to je par
term ina meusobno zam ijenje n , onda sl ijedi da predmeti
koje ti term i n i denotiraju n isu identini

Lei bnizov zako n ' (LT) :

Stoga:
Fx
- Fy
X :; y

Ll'

Aks iom samo-identiteta, ili " Butlerov zakon" ( BZ) :

Sve je

identino sa sam i m sobom.

B Z : ('lj x) [x = xl

Taj aksiom treba koristiti kao da je teore m . Moe ga se, dakle, uvesti
kao korak u dokazu u bilo kojoj fazi svake ded u kcije. A svaka nje
gova abecedna varijanta, recimo
( 'lj l) [l = II

i svaka njegova i n stancija, rezu ltat supstitucije nekog slova u mje

sto x, recimo

b=b
takoer se moe uvesti kao korak u dokazu .
Prav i l a za istinosna stabl a s i dent itetom
BS:

Svaki iskaz obl ika

x :; x

tvori proturjeje i stoga uvijek zatvara granu isti nosnog stabla na

kojoj se pojavi.
314

Logika identiteta .

lS: Svaka konju n kcija obl i ka

i l i obl i ka
Fx /\

Fy /\

Z /\

predstavlja p rotu rjeje i stoga uvijek zatvara gra n u i stin osnog sta
bla na kojoj se pojav i .
Treba napomen uti da s u , za razl i ku o d ovi h , iskazi neidentiteta,
i l i d rugosti, bes korisn i za Leibn izov zakon, bilo da ih se uzme kao
naelo izvoenja u prirodnoj dedukciji bilo kao pravilo za istinosna
stabla.

Problem i
uz osmo
poglavlje
2.

l.

1 . Dvama istinosn i m stablima provjeri je

l i " Netko vjeruje nekima a nekima ne"
uisti n u e kvivalentno s " N etko vjeruje
nekima, a drugi ma ne" .

N ai n i dedukciju za :
Bar dvoje ljudi vjeruje sebi i n i kome drugome.
Dakle, ne postoji netko kome vjeruju svi .

3 . Pokai, i dvama istinosn im stabl i m a i dvjema dedukcija

ma, da je "Sokrat je m udar" ekvivalentno s "Netko tko je
i dentian sa Sokratom je m udar".

4. Pokai, i dvama istinosni m stabl i ma i dvjema dedukcija

ma, da je " Netko tko je identian sa Sokratom je m udar"
ekvivalentno sa "Svatko tko je identian sa Sokratom je
m udar" .
5. Ispitaj sljedei iskaz istinosn i m stablom i, ako je valjan,

napravi dedukcij u :

315

Logika

Ako je Mary tolerantna prema svi ma osim prema sebi,

Mary je tol erantna p rema svima.
6. Ispitaj sljedei iskaz istinosn i m stablom i , ako je valjan,
napravi dedukcij u :
Ako j e Mary tolerantna prema svi ma, Mary je tolerantna
prema svi ma osim prema sebi.

I I . Provjeri sljedee zakljuke istinosni m stablom i napravi

ded u kcije za one valjane:
1 . Netko tko ne voli Mary stavio je otrov u njezinu j u h u .

B e l l a godi n ama poznaje Mary i jako je vol i .

Dakle, tko god da je stavio otrov u Marynu juhu, to n ije
bila Bel la.
2.

Netko tko ne vol i Mary stavio je otrov u njezin u j u h u .

Bella godi nama poznaje Mary i jako je vol i .
Dakle, n etko tko n ije Bella stavio je otrov u Marynu j u h u .

3. N etko tko ne vol i Mary stavio je otrov u njezinu j u h u .

(Za razli ku od Belle) Alice i Clara ne vole Mary.
Dakle, Alice i l i Clara su sigurno stavile otrov u Maryn u
juhu.
4.

Netko tko ne vol i Mary stavio je otrov u njezin u j u h u .

I Henry i Joseph jako vole Mary.
Dakle, n i Henry n i Joseph n isu stavi l i otrov u Marynu
juhu.

5 . Netko tko n e vol i Mary stavio je otrov u njezinu j u h u .

Svi vole Mary osim Elinor i Dolores.

Dakle, i l i E linor i l i Dolores su stavile otrov u Marynu j u h u .
6. N e m a dva (ovjeka) koji vole iste knjige.
N itko ne vol i knjigu koju n ije p roitao.
Dakle, ako postoji knjiga koju su proitala bar dva (ovje
ka), postoji knjiga koju netko vol i , a netko d rugi ne vol i .
7.

31&

N e m a dva (ovjeka) koji vole iste knjige.

N i tko ne vol i knjigu koju n ije proitao.
Dakle, svaku knjigu koju su proitala bar dva (ovjeka)
netko voli, a netko drugi ne voli .

Logika identiteta .
8.

Jedna i jedina (osoba) koju svatko vol i n ije ista ona (osoba)
koja voli sve.
Dakle, postoje osobe koje neuzvraeno vole - osobe koje
vole ali n isu zauzvrat voljene.

[ Podsjetn ik: U rad u na ti m pri mjeri m a dobro je obratiti panju na

vlastite i ntu i cij e o valjanosti prije formalnog po s l a a tek tada koris
titi formalni rad za provje ru intuidja.l
,

317

9.

poglavlje

Od reeni o p i s

Odreen i lan (the u engleskom jezi ku, der, die, das u njemakom,
i l i la u francuskom, el ili la u panjolskom i tako dalje) koristi se
za m nogo toga, ali glavna m u je svrha ono to je Bertrand Russel l
nazvao "odreen i opis" . 1 U izrazima poput "knjiga koju ita",
" kua u kojoj sam roen", " ispravan nain dranja noa za reza
nje l u ka" i "cesta za Albany", odreeni lan je, grubo reeno, isto
znaan s 'jedan i jedini' i prenosi znaenja broja 1. Koritenje takvih
izraza pretpostavlja i postojanje i jedinstvenost opisanog entiteta,
dok u poraba neodreenog lana (u engleskom a i l i an) naznau
je samo postojanje. (Zanimljivo je pritom da je u drugim navedenim
jezicim a koji imaju lanove, rije za neodreen i lan ista kao i rije
za 'jedan ', iako znai samo "barem jedan " , a ne "tono jedan" . )
Jo otkad j e objavljena knjiga Principia Mathematica2 10giari kao
simbol za "jedan i jed i n i " koriste obrn uto grko jota " 1 " Ja u se
trud iti sl ijediti i objasn iti Russellovu analizu, a l i za samom jota-no-

le

B e rtrand Russe l l , " O n D enoti ng", Mind, n . s. vol . 1 4 ( 1 9 0 5 ) , str. 4799 3 , u razn i m p retisc i ma, n p r. Logic and Knowledge, R . C . Marc h ( u r. )
( Lo n don : A l l e n a n d Unwi n , 1 9 5 6 ) . " Descri ptio ns", pogl . 1 6 u Intro
duction to Mathematical Philosophy (London, Allen and Unwi n ; N ew
Yo rk: Macm i l l a n , 1 9 1 9) , ta koer u raz n i m p retisci m a .

Al fred North Wh ite h ead i Bertra n d Russe l l (Ca m bri dge : U n ivers i ty
Press, 1 9 1 0), nadalje PM.
319

Lo g ika

tacijom neemo imati mnogo potrebe. Povremeno e rije 'jedini'*

u zagradama podsjetiti itatelja da se radi o odreenom opisu .
Russe l l j e uoio da reen ice poput "Autobus koji upravo stie
je prepu n " ( Russel lov o m i ljen i primjer je bio "Sadanji kralj Fran
cuske je elav") tvrde tri stvari, u ovom sl uaju :
Postoji autobus koji upravo stie.
Ne stie n ijedan drugi autobus.
Taj autobus je prepun.

(egzistencijal
(jedinstvenostI
(to ve)

Prema tome, reenica "Autobus koji u pravo stie je prepun" moe

biti neistin ita iz bilo kojeg od tri razloga: sada ne stie nijedan auto
bus; stiu dva i l i tri autobusa; (stie jedan i samo jedan autobus, ali)
on n ije p repu n .
Primijetimo odmah da reenica "Autobus koji u pravo stie n ije
prep u n " nije n egacija iskaza o kojem raspravljamo; njome se nai
me, kao i u n aem iskazu, p retpostavlja postojanje i jedi nstvenost
a utobusa koji u p ravo stie. Negacija toga iskaza na h rvatskom se
mora izraziti nezgrapnom izjavom kao to je " Nije sluaj da je auto
bus koj i u p ravo stie prepu n " - ako n ismo u takvoj poziciji da je
jasno ako kaemo sam o "ne". Ta se negacija sastoji od disj u n kci
je tri lana, tj .
Sada ne stie nijedan autobus, ili
Stiu dva ili vie autobusa, ili
Sada stie jedan autobus. a l i n ije prepun.

"Autobus koji u pravo stie n ije prepu n" je samo jedan - trei - od
ti h disj u n kta. Neke negativne reen ice po jezinoj struktu ri sline
toj su sluajno vieznane; ova n ije. " Knjige koju treba nema u
knjinici", na primjer, moe se shvatiti na dva naina. Moe se shva
titi kao da znai " Postoji neka odreena knjiga koju treba koja se
ne nalazi u knjinici" i l i (otprilike) " N ijedna od knjiga u knjinici n ije
ono to ti treba".
*

320

U izvorn iku engl . one. Prijevod "onaj jed i n i " u daljnjem je tekstu uvje
tovan n epostojanjem l a n ova u h rvatskom jeZi ku. (op. prev. )

Odreeni opis .

Recimo to na formalniji nain . "Onaj jed i n i F je G" u jota-notacij i

emo zapisati :
G (l xHFxl

to se m oe itati kao:
G vrijedi za jedan i samo jedan entitet x takav da x je F.
A to se, u notac ij i iz osmog poglavlja, defi n i ra kao :
(3x) [ (VyHFY B Y

xl

/\

Gxl

ili
(3x) [ Fx /\ (V xH Fy y xl /\ Gyl
Postoji jedan i samo jedan F, i on je G.
=

PIVa gornja formu l acija (Q u i neova) je kom paktn ija i moda ja

sn ija . Naposljetku, reen ica "onaj jed i n i autobus koji upravo stie
je prepu n " kae neto posve razliito od reen ice "onaj jedini auto
bus koj i je prepu n upravo stie", a naa bi nas notacija trebala pod
sjetiti na tu razliku. Druga form u lacija (Russellova) s druge je strane
prikladn ija za mnoge svrhe. injen ica da su te dVije form u lacije
ekvivalentne ve je demonstrirana u osmom poglavlj u .
I ovako i onako, "ovo (jedino) F j e G" shvaa s e kao egzisten
cijalna tvrd nja, pie se s egzistencija l n i m kvantifi katorom s dugi m
dosegom, njegov se doseg ne moe skratiti. " Postoji entitet (x) takav
da je on F i samo on je F i on je ujedno G . " Usprkos svojoj kom
pleksn osti, "ovo jedino F je G" se ne moe shvatiti kao konjunkcija
koja se onda moe simplifici rati ; konj u n kcija je njezina otvoren a
reen ica. Simplifikacijom s e sm ijemo posluiti tek kad s e taj entitet
"imenuje", to jest, nakon pri mjene pravila E l .
S u k lad no tome, kad se reenica u obl i ku "ovo F je G " i l i "G
(l x)(Fx)" pojavi kao prem isa u dedu kcij i, dedu kcija moe poeti
ovako :

321

Logika

if
if
if

if

C3xl [ (\I y) (Fy y

(\I y) (Fy Y al

1
2
3

( \l y) (Fy

Ga

/\

xl

/\

PREM
1 E l ( al
2 SIMP
2 SIMP

Gxl

Ga

al

i l i ovako :
if
if
if

if
if

1
2
3

C3xH Fx /\ [\I y) (Fy y

Fa /\ (\l y) (Fy y
al
Fa

4
5

(\I y) (Fy y
Ga

==

/\

xl

/\

Gxl

Ga

al

PREM
1 El (al
2 SIMP
2 SIMP
2 SIMP

Ta otvaranja je zgod no saeti redom ovako :

if

1 (\ly] (Fy Y

al

PREM (al

2 Ga

odnosno
if

1 Fa

2 ( \l y] (Fy Y
3 Ga

al

PREM (al

pri em u izostavljamo kora ke 1 i 2 prvih verzija.

Priprema p rem isa prije poetka dedu kcije, na ravno, nije
novost. Tu je meutim zan i m ljiva zastavica, koja skree panju na
prijanju u potre bu prav i la imenovanja. Prem isa :
if

O G (1 x) ( Fx l

koju smo defi n i rali kao egzistencija l n u, takorei viri iz pozadine, a

zastavica '(a)' nas podsjea na tu injenicu. A podsjea nas i na to
da bi generalizacija onoga 'a ' kasnije u toku dedukcije bila pogrena.
Prije nego l i se pozabavimo n e k i m primjerima, trebamo
spomenuti jo jed n u stvar notacije. Od reen i opisi se opetovano
javljaju u kontekstu reenica kakve su "Joe je onaj ti p o kojem sam
ti priao" ili "Mary je predsjedn ica razreda"; to jest,
322

Odreeni

opis .

(Onaj jedinil F je identian s a .

ili
[ l xl l Fx ) =

Koritenjem gornje defin i cije za 'G(lx)(Fx)' dobivamo

(3x) [ [V y) [ Fy B Y

xl

1\

al

to je n ezgrapno. No, u osmom poglavlju smo vidjel i da se "Ovo

F je a" moe napisati kao
(VyH FY B Y = aj

U osmom poglavlju smo vi djel i i da je "Fa " open ito ekvivalent

no s "Postoji neto to je F i identino je s a " . (Tamo smo o tome
raspravljali na p rimjeru e kvivalentnosti iskaza "Sokrat je m u dar"
i " Postoji netko tko je m udar i identian je sa Sokratom " .
(3x) ( Fx 1\ x = al B Fa

Jedna instancija te e kvivalentnosti - stavljanja (Vy)(Fy B Y = x) na

m jesto Fx - je
(3x) [ ( VyH FY B Y

xl

1\

x = a l B (Vy) [ FY B Y = aj

Stoga moemo po volji koristiti krau formulaciju iz osmog poglav

lja, znajui da je obje defi n icije m eusobno slau . Stoga emo
(1 x) ( Fx J = a

pisati kao
( V xH Fx B X = aj

323

Lagika

Neke ded u kcije

i isti nosna stabla

Evo primjera kako premisa s odreenim opisom

fun kcion ira u ded u kcij i :
(Al

Ona osoba s kojom sam juer ruala je

armantna i govori svahili.
Dakl e , ona armantna osoba s kojom sam
juer ruala govori svahili.

C3x) [ (VyHRy B Y xl /\ x /\ Sxl

C3xl { (Vy) [ (y /\ Ayl B y xl /\ Sx}
=

. .

*
*
*
*
**
**
**
**
**
*
**
**
**
**
*
*
*
*
*

1 lVyH RY B Y al
2 Sa
3 Sa
4 Ra B a a
5a a
6 a a Ra
7 Ra
8 b /\ Rb
9 Rb
1 0 Rb B b a
1 1 Rb b a
12 b a
1 3 ( b /\ Rbl b a
14 b a
1 5 b
1 6 Rb
1 7 b /\ Rb
1 8 b a ( b /\ Rbl
19 ( b /\ Rbl B b a
20 (Vy) [ ( /\ Ryl B y al
2 1 ( Vy) [ (Sy /\ 'iyl B y al /\ Sa
22 C3xl { (Vy) [ ( Sy /\ Ryl B y xl /\ Sx}
=

=
=

PREM ( al
1 Ul
BZ
4 DEF B, SIMP
6 , 5 MP
PREM
e SIM P
1 Ui
1 0 DEF B, SIMP
1 1 , 9 MP
8- 1 2 DI
PREM
1 4 , 2 Ll
1 4 , 7 Ll
1 5 , 1 6 AOJ
1 4- 1 7 DI
1 3 , 1 8 ADJ, DEF B
1 9 UG ( bl
20 , 3 AOJ
2 1 EG
QEO

Istinosno stablo ostavljam itatelj u . No, prouimo detaljn ije tu

dedukciju. S obzirom na prem isu, opisna fraza 'osoba s kojom sam
juer ruala' uspjeno denotira; to jest, jedna i samo jedna osoba
s kojom sam juer ruala postoji [Whitehead i Russel]3 bi to zapisali
3

324

PM, p rvo izd . , str. 3 2 ; drugo izd . , str. 30, 3 1 .

Odreeni opis.

ovako: E ! (l x)(Lx) ] . Glavni cilj pri izvoenju konkluzije je pokaza

ti da i du lja opisna izjava 'ona arm antna osoba s kojom sam juer
ruala' denotira uspjeno, to jest, da jedna i jedina armantna osoba
s kojom sam juer ruala "takoer" postoji . (Oigledno, ako takva
osoba postoji, ona i l i on govori svah ili - taj dio dedukcije je lak; vidi
prem isu 3. ) Premisa 1 i sama za sebe dovoljna je da se pokae kako
sam juer ruala s ne vie od jedne armantne osobe. No, premisa
2 nam treba u koraku 1 5 . Drugim rijeima, sljedei zakljuak (bez
prem ise 2) bio bi nevaljan :
Ona osoba s kojom sam juer ruala govori svahili.
Dakle. ona armantna osoba s kojom sam juer ruala govori svahili.

Ta, manje i nformativna prem isa ne omoguuje u potrebu rijei

'armantna' u kon kl uzij i . Takve stvari se lako previde.
Uoi mo da je nevaljan i obrat zakljuka A:
Ona armantna osoba s kojom sam juer ruala govori svahili .
Dakle, ona osoba s kojom sam juer ruala je armantna i govori svahili.

injen ica da 'ona armantna osoba s kojom sam j u er rua la' us

pjeno denotira ne im plicira da to polazi za rukom i izrazu 'ona oso
ba s kojom sam j uer ruala'. S obzirom na prem isu, sigu rno je da
sam juer ruala s nekim, ali moda sam ruala s nekoliko ljud i, od
koj i h je samo jedan bio arma ntan . To se potvruje u istinosnom
stabl u :
PREM 1 :
PREM 2 :
- KKL:

(Vyl [ (y /\ Ryl Y al
Sa
- [3x) [ (Vy) [Ry y xl /\ x /\ Sxl
(V xl - [ (VyHRy y xl /\ x /\ Sxl
[Vx) [ - [VyHRy Y xl v - x v - Sxl
(Vx] ( (3yl - (Ry y xl v - x v - Sxl
[Vx) [ [3y) [ Ry y * xl v - x v - Sxl
(3y) ( Ry }';tal v - a v - Sa
=

prema
prema
prema
prema
prema

KN
NI
KN
NAKKo

US

325

Logika

PREM 2

Sa

- Ra
a* a
X
SS

Ra
a= a

ES [ bl

Rb
b*a

- Rb - Sa
X
b= a

- a
X

PREM 1 , US

- KKL

LS

- b

- Rb

Rb

b* a

b* a

b = a

PREM ' . U S
nevaljano

Otvoren i put p redstavlja situaciju u kojoj sam rua la s dvoje lj udi :

s Arnoldom (a) i Be l lom (b) ; Arnold je armantan i govori svah i l i ;
Bella n ije a rma ntna .
A sad malo kom pliciraniji pri mjer ( koj i bi trebao biti dvostru ko
poua n , to jest, i u p ravopisu i u l ogici).
(8)

" Rjenik" se p ravil n o pie sa samo jednim ' i ' .

' Rijenik' je nain pisa nja rijei " rjenik" s vie o d jednog ' i ' .
D a kle, ' rijenik' je nepravilno.

Kako smo vidjel i u treem poglavlju, iskazn i vezn i k 'samo ako'

u h rvatskom je jez i ku jednoznaan ; on ne znai "ako i samo ako".
Naravno, moe se i tu pogrijeiti, ali oba izraza su posve jasna. Stvar
se, m euti m , kom plicira kad doemo do onog "samo" u teoriji
identiteta. "Samo jedan" lako m oe znaiti "tono jedan ", a ne
samo "ne vie od jedan "; a obino iz konteksta moemo vidjeti na
koje se znaenje m isl i . Ovaj je zaklj uak upravo takav.
326

Odreeni opis .

Prva nam premisa, dakako, govori i da postoji jedan i samo je

dan nain pravil nog pisanja rijei "rje n i k", i da ona, prav i l no na
p isana, sadri j edno i samo jedno slovo ' i ' . Form u l i rati to drugai
je dovelo bi do zabune.
Istodobno, smisao zakljuka ovisi o jedinstvenosti, a ne o egzis
tencij i . "Jezgra" zakljuka, koj u skiciramo u glavi kad ocjenjujemo
valjanost zakljuka B prije n ego ga formal izi ramo, u oba sl uaja
ostavlja ono "jedan i" postrani i fokusira se na ono "samo". Sljedea
je jezgra zakljuka i ntuitivno valjana:
B':

Ne postoji vie od jednog naina pravilnog pisanja rijei " rjenik"

[nazovimo ga eJ ; e ne sadri vie od jednog slova ' i ' .
'Rijenik' je jedan nain pisanja rijei " rjenik" ; ' rijenik' sadri vie
od jednog slova ' i ' .
Dakle, ' rijenik' je nepravilno napisano.

U n acrt dedukcije za B ' ukljui l i bi samo eti ri koraka. Iz oba

druga dijela premisa, prema Lei bn izovu zakon u', LL', sl ijedi da
'rijenik' nije identino s c. Instancijacijom prvog d ijela prve pre
m ise, ako ga shvatimo kao u n iverzalnog, zakljuujemo da ako je
rije ' rijen ik' p ravi lno napisana rije "rjen i k", onda je identina
s c. Ali n ije. Tako, prema modus tollensu, 'rijenik' n ije pravilno na
pisana rije "rjen ik". Prvi dio druge premise podsjea nas da je
' rijen i k' jedan na i n pisanja rijei "rjen ik"; tako p rema nekon
j u n kciji slijed i da 'rijen ik' n ije pravi lno. QED.
Jo jedan komentar o jezikoj upotrebi. Kako smo vidjeli, "samo
ako" kao reenini vezni k :
Ii u samo a k o m e pozovu .

pa p rema tom e i "samo" u m n oi n i :

Samo budale voze kad popiju.

su jednoznano jednosmjern i . Al i to "samo" u jed n i n i je viezna

no te je ponekad m iljeno tako da podrazum ijeva egzistenciju, a
ponekad ne. Za razliku od tih sluajeva, "samo" u nijenom obli
ku j ednine je (barem veinom) jednoznano i dio izraza.
327

Logika

Nije samo Mary darovita studentica na ovoj godi n i

govori nam
i drugi h .

da je Mary darovita studentica, a da na

Vrati mo s e n a zaklj u a k

istoj godini ima

B kako je zadan :

Neka je Rxy
Neka je
Neka je
Neka je
N e ka je

Ixy
Px

=
:=

x je zapis za y.
x je slovo 'j' u y.
X je pravilno.
"rjenik" (hrvatska rije) .
' rijenik' (zapis) .

Stoga,

x je pravilan zapis rijei " rjenik"

emo kao

zapisat

( V' y) [ ( Rya 1\

Py)

y ::::

xl

a
x

z ap i sat

ima samo jedno 'j'

emo kao
( V' z) ( V' w) [ (lzx 1\ IwxJ z

PREM 1 :
PREM 2:

(3x) { (V'yJ [ ( Rya 1\ py1

wl

X
yI 1\
(V'z) (V' w) ( (/zx 1\ Iwx) B z
Rba 1\ (3z] (3 w] ( Jzb 1\ Iwb 1\ z of: w)
=

wJ }

Dokaimo: - Cb
Prva prem isa (uz

prethodno

i m e n ova n je cl daje :

PREM 1 A : ( V'yl l Rya 1\ Py] e

yi
PREM 1 B: (V' z) (V' wJ [ ( /zc 1\ Iwcl z
=

wl

d r u ga prem isa daje:

PREM 2A: Rba

PREM 2B: (3z) ( 3 w] (Jzb 1\ Iwb 1\ l;tw)

- KKl:

328

Pb

prema DN

Odreeni opis .

Pb

- KKL

Rba

PREM 2A

b= e
Pb
Rba
- Rba

Ifb
Igb
f*g

- Pb

]
]

PREM 1 A , ES, [ cl , U S

PREM 2B, ES,

Ige
Ife
f=g

[f.gl

PREM 1 B, US,

dvostruko

- Ife

- Ige

H
LS

H
LS

valjano

Stablo se zatvara, zak lj u ak je valjan ,

Proi m o ga ded u keijom :

*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*

(V yI [ (Py /\ Ryal y
cl
2 (V z) ( V wl l ( fze /\ Iwel z wl
3 Rba
4 [3z 1 [3 wl (fzb /\ Iwb /\ y wl
5 [3 w) [ ldb /\ Iwb /\ wl
6 Idb /\ Igb /\ d * g
7 ( V w) [ Ude /\ Iwe l d wl
B Ude /\ Ige l d g
g
9 Ude /\ Ige l d
1 0 - Ude /\ Ige /\ d * gl
11 b* e
1 2 [ Pb /\ Rba) b e
1 3 ( Pb /\ Rbal b e
1 4 - (Pb /\ Rbal
1 5 - Pb
=

PREM ( cl

4 E l [ dl
5 E l (gl
2 Ul

l li I
B D E F SIMP
,

ZAM, NAKO
6 , 1 0 ll'
Hi l
1 2 DEF , SIMP
1 3, 1 1 MT
1 4 , 3 N KO N
QEO
9

Kao to smo vidje l i , dedu kcija "jezgre" zakljuka je znatno jed

nostavnija:
329

Logika

II

II
*
*
II
II
II

cl

(Vy) [ ( Py /\ Ryal y

(VZ] (V w] [ ( fze /\ Iwel Z

Rba

4
5
6

(:3z) (3 w) (lzb /\ Iwb /\ u wl

- (;3z1 - (V [ (fze /\ Iwcl -+ z

==

wl

- (:3z) (3 wH lze /\ Iwe /\ z ", wl

7 b o# e
e Hi l
8 (Pb /\ Rbal -+ b
9 - Pb /\ Rbal
1 0 - Pb

PREM (e]

l-1il 2 KN
5 KN '

4 , 6 ll'

==

8 , 7 MT
9 , 3 NKON
QEO

Tu se moemo prisjetiti strategije, pred loene u treem po

glavlju (vidi stran icu 1 36), prel i m i narne ocjene zakljuka : maknu
ti sve nebitno i doi do "jezgre" zakljuka pa ocjen jivati nju . M is
l i m da u ovom sluaj u ta strategija pomae .
Autobus koji upravo stie kasni.

(Cl

Autobus koji upravo stie je prep u n .

D akle , a utobus koji upravo stie kasni i prepun je.
II

(3x][(Vy) ( By Y

Dokai m o : (:3x)((Vy)(8y
*
*
II
II
II
*
*
II
*
II
II
*
*
*
*

xl /\ Kxl

PREM

( 3 x] [(VyHBy Y = xl /\ Pxl

(VyH By Y = al
(VyH By y = bl
(Vy) ( By Y
al
Ba a
a
7 a= a
8 a
a -+ Ba
9 Ba
1 0 ( VyH By Y = bl
b
1 1 Ba a
b
1 2 Ba -+ a
b
13 a
1 4 Pb
1 5 Pa
al
1 6 [Vy)[By Y
1 7 [ 3 x) [ (VyH By y

3
4
5
6

x)

/\ Kx /\ Px]

/\ Ka
/\ Pb

El ( al
E l ( bl
SI M P

lli
BZ

==

1
2
3
5

/\ Ka /\ Pa
= xl /\ Kx /\ Pxl

6 DEF , SIMP
8 , 7 MP
4 SIMP
1 0 Ul
1 1 DEF , SIMP
1 2 , 9 MP
4 SIMP
1 4 , 1 3 Ll
3 , 1 5 ADJ
1 6 EG
QEO

330

Od reeni opis .

Kre n i m o sada n a isti nosno stablo:

PREM 1 :

(V yHBy (-) y

prema ES ( al
i SIMP
prema ES (bl
i SIMP
prema KN

al

Ka

PREM 2:
- KKL:

(V yHBy (-) y bl
Pb
(V x) [ [3 yH By (-) y ;to xl
=

Kx v

Pxl

Dijagram je podnoljivo n ezgrapan .

Ka

PREM 1 . ES ( a)

Pb

PREM 2, ES (b)

Ba

- Ba

a i' a

PREM 1 , US

SS

Bb

- Bb

b= b

b i' b
X

PREM 2, US

SS
Bb

- Bb

b= a

a
X

PREM 1 , US

SS

ES (e)

Bc

- Bc

- Pa

- Ka

8i'e

iJ=e

LS
Bc

- Bc

iJ=e

8i'e

LS

KKL, US

PREM 1 , US

valjano

Izgleda kao p u n o m uke da se dokae neto oigled no valjano.

No, to stablo ilustrira kol iko je nae svakodnevno m iljenje proeto
331

Logika

zakljuivanjem po n aelima odreenog opisa, a pokazuje i snagu

pojm a i dentiteta . Naposljetku, jednostavn iji zakljuak ija je ovo
i nstancij a :
[:lx) [Fx /\ Gx)
[:lx) [ Fx /\ Hx)
(:lx) [Fx /\ Gx /\ Hx)

gdje ' F ' n ij e odree n i opis, zloglasno je nevaljan (vi d i poglavlja 4

i 5).
Gornji zakljuak utvruje teu polovicu (slijeva na desno) jedne
korisne ekvivalentn osti , koja se skraeno moe napisati (u
"bastard noj" notacij i ) :
l G (1 xHFxl

/\

H ( 1 x) [Fxl l l G /\ Hl [ 1 xH Fxl

I m pl i kaciju zdesna na l ijevo lako je utvrditi prema nae l i m a iz po

glavlja 4, budui da je sljedea jednosmjerna i m p l i kacija valjan a :
(:lx) (Fx /\ Gx /\ Hx) [ C3x) (Fx /\ Gx)

/\

[:3x) (Fx /\ Hxl ]

Ekvivalentnost (sada bez kraenja) :

{ (:lx) [ ( Vy) ( Fy y xl /\ Gxl /\ (:lx) [ (V y) (Fy y
(]x) [ ( Vy) (Fy y xl /\ Gx /\ Hxl
=

xl

/\

Hxl }

govori nam da je naa p raksa zamjene "Onaj jed i n i F je C i onaj

jedi n i F je H" (konju n kcije) sa "Onaj jed i n i F je C i H" (egzisten
cijaln i m i skazom) logiki opravdana .

332

Odreeni opis .

itatelj j e ve pri mijetio da ocjena valja nosti za

klj ua ka s od reen i m opisima ovisi, kao prvo, o
tome da se odreeni opis prepozna i, kao drugo, o paljivoj analizi znaenja svakog takvog opi
sa; pritom nam esto pomae simbolika for
m u lacija, pa ak i bez daljnjeg formalnog rada.
Sljedei zaklj uak, na pri mjer, isprva moda izgleda va ljano:

e gz istencijal
noj tei n i

Svi odvjetnici studirali su pravo .

Dakle, onaj odvjetn ik koji je oslobodio Sacca i Vanzettija studirao je
pravo.

On je, meutim, itekako nevaljan, jer mu je premisa istinita, ali kon

kl uzija neisti n ita : Sacco i Vanzetti su pogu bljeni u kolovozu 1 9 2 7 ;
nitko i h n ije oslobod io. Ne palj ivo itanje koje je u poetku suge
ri ra lo njegovu va ljanost moe se izbjei ako ga formal iziramo:
(Vx) ( Ox PxJ
. , (3xJ { (Vy) [ Wy J\ SyJ B Y

==

xl

J\

Px}

Ve i povrn i m pogledom na taj novi formalni oblik trebalo bi uoi

ti da je zaklj uak nevaljan. Nai me, nita u prem isi ne sugerira ono
to se zahtijeva u prvom d ijelu otvorene ree n ice kon kl uzije - da
je jedan i samo jedan odvjetn i k os lobod io Sacca i Vanzettija. Pre
misa ne jami egzistencij u niti jed nog odvjetn i ka, a kamoli "onoga"
koj i je oslobod io Sacca i Vanzettija.
Poan ta je u tom da opisne reenice, reenice obl ika:
(3xl { (Vy) [ ( pY B Y

==

xl

J\

Gxl }

daj u jaku izjavu egzistencije - i maj u egzistencijalnu te i n u - a nj i

hova negacija i druge u n ive rza l n e tvrd nje ne. Palj iva provjera
egzistencijalne teine u premisama i kon kl uziji vana je za ocjenu
va ljanosti ili nevaljanosti kon kl uzija koje sadre opise .
Moda se tu dobro prisjetiti zaklj uka o S partancima o koj e
mu smo raspravljali na kraj u petog poglav lja (zaklj uak N ) . Tamo
je privid valjan osti stva ra l a pretpostavka o egzistencij i : mora da
333

Logika

postoje neki Spartanci, i n ae ne bismo o nj i m a ni govori l i . Ovdje

se privi d valjanosti stvara p retpostavkom o egzistenciji jo vee
teine : da postoj i (odree n i ) odvjetn i k, koj i je oslobodio Sacca i
Va nzettija. A da je ta pretpostavka bezrazlon a, postaje oito im
obrati m o panj u njezi n u u potrebu.
Iz prem ise tog zakljuka, meuti m, doista sl ijedi sljedea im
p l i kacija :
Ako postoji jedan i samo jedan odvjetnik koji je oslobodio Sacca i Vanzettija,
onda je onaj odvjetnik koji je oslobodio Sacca i Vanzettija studirao pravo.
(3x) (Vy) [ [ Qy !\ SyJ B Y
U

xl (3xJ { (Vyl [ [ Qy !\ SyJ B Y

xl !\ Px}

jota n otacij i :

E ! [l x) ( Oy !\ SxJ P[1 x) [ Ox !\ SxJ

l l i jezgrovitije,
Ako postoji jedan i samo jedan odvjetnik koji je oslobodio Sacca i Vanzettija ,
onda je taj odvjetni k studirao pravo .
(3xJ { (V yH [ Qy !\ SyJ B Y

xl !\ Px}

itatelj moe sam utvrd iti ekvivalentnost te dvije form u lacije. Ja

u pak raspraviti o jednom slinom, ali jednostavn ijem sluaj u .
Pri kraj u osmog pogl avlja (primjer B) formal izi ra l i smo
Ako je n etko telefonirao, bio je to John.
kao u n iverzalno kvantificiran u implikacij u, i to u preneksnoj form i :
(Vx) [ Tx x

JJ

pri e m u smo 'to' i nte rpreti ra l i kao zamje n icu koja u puuje na
onog nekog ("netko") tko je te lefo n i rao . Tu smo ree n icu, meu
ti m, m ogl i iitati kao da kae :

334

Odreeni opis .

Ako je netko telefonirao , onaj koj i je telefo nirao je bio Joh n .

!:lxHTxl [ (l xHTxl

ji

C3 xHTxl (\fyHTy B Y

jJ

Da l i to itanje ekviva lentno s '(\fx)(Tx x

jn

Provjeri m o to dvama istinosn im sta b l i m a .

PREM :
- KKL:

(\fx) ( Tx x = Jl
- [ (3x) ( TxJ (V yH Ty B Y

JI l

(3xH Txl /\ - (VyHTy B Y = JI

prema NAKO

C3x) ( Txl /\ (3y] - ( Ty B y *, JI

prema KN

!:3x) ( Txl /\ !:l y] ( Ty B

I ( Ty /\ Y *' JI

( - Ty /\ y= Jl l
Ta

prema NAKKO

- KKL. ES ( al

- Tb
b=j

PREM , US

- Tb

b =j

- Ta

- KKL, ES ( bl

PREM , US

X
LS

valjano

Uoi m o da se u desnoj gra n i koristi "rastegn uta" verzija LS.

PREM:

( 3 x) ( Txl (\fy) ( TY B Y
(\fx) ( - Txl

- KKL:

JI

[VyH Ty B Y = JI

- (\fxJ ( Tx x
(3x) ( Tx /\ x *' JI

prema AKO , KN

JI

prema KN

335

Log ika

Ta

PREM , US

- Ta
K

]-

KKL.

ES

I :.T,J.a ]

Ta
a=j

OT-

(al

P R EM US
,

valjano
Kao i zakl juak B iz osm og poglavlja, sljedei je zaklj uak dakle
pogrean ;
Ako je netko telefonirao, telefonirao je Joh n .
Dakl e , ako j e netko telefonirao, onaj tko je telefonirao b i o je John.

Onaj tko koristi takav za kljuak i l i j e prosudi o da je on va ljan

zap ravo (neopravdano) p retpostavlja da n ije telefon i ralo vie od
jedne osobe.
Lako je tako pogrijeiti . Jo je i lake pretpostaviti da je ovo teo
rem :
(1 x) (Fx)

(l x) (Fx)

zato to je to i nstancija aksioma identiteta, B utlerovog zakona, i l i

(Vx)(x = x) . A l i n ije. To znai i l i
Postoji jedno jedino F, i ono j e identino s tim jed nim jedinim F.
C3x) [ ( Vy) ( FY B Y xl
L3x] [ ( Vy) ( FY B y = xl
=

/\
/\

x ( 1 x) ( Fx) ]
(VyHFY B y = xl l
=

ili
Ono jed no i jedino F je identino sa samim sobom.
(3x) [ ( Vy) (Fy B Y = xl

/\

xl

a oba znaenja su oito i dokazivo e kvival entna s

336

Odreeni opis .

C3xHVyH FY B Y xl
Postoji jedno i samo jedno F.
=

i l i " E ! (lx)(Fx", to defin itivno n ije teorem . Ako i postoji jedan i

samo jedan entitet koji je F, onda je taj entitet identian sa sam i m
sobom i "(l x)(Fx) (l x)(Fx)" je isti n ito. Ali taj iskaz identiteta, koj i
moda izgleda valjano, nije neovisan o iskazu egzistencije; on m u
je e kviva lenta n ; prema tom e n ij e valjan .
Kako to kau Wh itehead i Russe l l , "Ako (l x)(<px) uope i m a
neko svojstvo, on mora postojati", a "ako (l x)(<px) postoji, onda ima
sva ko svojstvo koja pripada svemu", u kljuujui i svojstvo iden
tinosti sa sam i m sobom.4
=

Na kraju, raspravila bih ukratko o problemu for

maliziranja negativn i h iskaza koji sadre odre
en i opis. Mnogi od njih beznadno su viezna
ni, na primjer ova dva obl ika: s jedne strane

negaciji

-G!1 xHFxJ
- f:3xl l [VyHFY B y xJ I\ Gx!
Nije sluaj da (taj jedin il F j e G.
=

to je n egacija izraza
G (1 xH FxJ
C3xJ [ [VyJ [Fy B y
(Toj F je G.

xJ

1\

Gx!

i s druge strane,
Gh xH FxJ
C3x) [ (VyHFy B y
(To jednoj F je ne G

xJ

1\

Gx!

PM, 2 . izd . str. 1 74 , 1 7 5 ; stavci * 1 4 . 2 1 , * 1 4 . 1 8, * 1 4 . 2 8

331

Logika

U prvom sl uaju n egira se cijela opisna izjava; u drugom sl uaju

samo p redi kat (u tome j e snaga nad-crte, koju sada nakratko i pri
godn o uvod i m o ali je u l iteraturi uobiajena).
Sljedee reen i ce po mom m iljenju jed n oznano pripadaj u
drugoj vrsti :
Autobus koji upravo stie nije prepun.
ovjek u kutu se ne zabavlja .
N e znam gdje s a m stavila klju o d kue.

Sve one prenose m i sao da njihov opis n i dio uspjeno denotira; to

jest, prva da u pravo stie jedan i samo jedan autobus, druga da je
u kutu jedan i samo jedan ovjek, i trea da sam klju od kue
ostavila n a jednom i sam o jednom mjestu . Stoga bi se mogle
napisati ovako:
C=Jx) { ['v'yl l By /\ Ay) Y

L=Jx) { ('v'y) [ ( My /\ Cy) y

xl /\ Ox}

xl

te , ako je Mx x je mjesto , Pxy

moj klju od kue,
=

/\ Gx}
=

stavila sam x na y, Kx

znam x, a h

C=Jx) { ['v'yl l My /\ Phy) Y

xl

/\ Kx}

Sljedee su pak, po mom m iljenju, jednoznano reenice prve

vrste.
ovjek koji moe rijeiti taj problem nije glup.
Kua koja e vam se svidjeti nije dostu pna po vaoj cijeni.
Ne znam ovjeka koji moze prebiti mog brata.
Ne znam odgovor na vae pitanje.

Te reen ice, za razl iku od prethodn ih, nemaju usporedivu egzis

tencijal n u teinu. Prva, ini se, znai tek "N itko tko moe rijeiti taj
problem n ije glup", i l i (3x)(Rpx /\ ex). Sl ino vrijedi i za treu, koja
bi vjerojatno trebala pren ijeti hvalisanje da n itko ne moe p rebiti
mog brata, i l i (3x)(x /\ Pxb). Druga i posljednja reen ica obvezu
j u na malo to. Moda ima vie kua koje bi vam se svidjele; moda
338

Odreeni opis .

nema n i jedne. Moda i m a m n ogo odgovora na vae pitanje;

moda ga uope nema. Sve je etiri, dakle, najbolje si m bolizirati
kao negacije egzistencije, recimo:
- (3 xl { ( \fy] [(Ryp y

xl

/\

Gxl }

- (3 xl { ( \fyl ! ( /\ Sy) y
xl /\ Dx}
- (3 xl { ( \fyl [ ( Cy /\ Mybl y
xl /\ Zx}
=

- (3 x) { ( \fy) [ Oyq y

xl

/\

lx}

U zm i mo j o jedan poznat primjer. Poetkom studenog 1 9 6 3 .

god i ne, reen ica
(Sadanji) predsjed nik Sjedinjenih Drava v o l i modernu u mjetnost.
V (1 x) ( Pxu) m
(3x) [ (\fy) (Pyu y

xl

t\

Vxml

bila je istinita. John Kennedy je bio predsjedn i k Sjedinje n i h Drava,

i Ken nedy je volio modern u u mjetnost.
22. studenog 1 96 3 . John Kennedy je u bijen i nekol i ko sati,
izmeu Ken nedyjeve sm rti i prisege Lyndona Johnsona n a aero
drom u u Dallasu, n ije bilo predsjedn i ka Sjed injen i h D rava. Gor
nja reenica bila je dakle neisti nita, ba kao i ova :
P re d sj e dn ik

Sj ed inj eni h D rava ne voli modernu umjetnost.

ako je i nterpreti ramo, kao to veina i bi, s egzistencijal nom

tei nom :
(3x) [ (\fy) (Pyu x

yl

t\

Vxml

iako je
- (3x] [( \f y] (Pyu x

yl

t\

Vxml

tada, meutim , bila istin ita .

Dvadeset i treeg studenog i neko vrijeme nakon toga, dok je
p redsjed nik bio Lyndon Joh nson, i jedna i d ruga reenica je bila
i stin ita. Lyn don Johnson n ije vol io modernu u mj etnost.
339

Logika

Mnoge negativne reen ice s odreenim opisom su dvosmislene;

n e moemo se odl uiti kako ih n aj bolje i nterpretirati samo na je
zinoj osnovi. U konteksti ma zakljuka svejedno je vano biti osje
tljiv na te probleme tumaenja i dosljedno se drati tumaenja koje
smo prihvati l i .
Korisno je i m ati na u m u da je sljedei zakljuak valjan - a da
njegov obrat n ije.
(3x) [ (Vy) (FY H Y = x) 1\ - Gx]
O naj jedini F nije G.
. . - (3x) [ ( VyHFy H y x) 1\ Gx]
Nije sluaj da (onqj jedinil Fje G.
=

[Prva od tih reen ica doista i mplicira d rugu, ali sljedee dvije, kojih
su gornje ree n i ce i n stancije:
(3x) (Fx 1\ - Gx)
- (3xl (Fx 1\ Gx) .

posve su neovisne jedna o drugoj.]

Pokaim o tu valjanost dedu kcijom :
*

1 (3x) [ (Vy) (FY H y=x) 1\ - Gxl

2 (3x) [ (VyH FY H y=x) 1\ Gxl

PREM
PREM

Koristei se teoremom o kon j u n kciji koj i smo dokaza l i , kon

soli diramo kon j u n kciju te dvije prem ise :
**
**
**
*

3 (3x) [ (VyHFY H y= x) 1\ Gx 1\ - Gxl

4 (Vy) (FY H y= a) 1\ Ga 1\ - Ga
5 Ga 1\ - Ga
6 - (3x) [ (VyHFY H Y = x) 1\ Gx)

Potvrd imo taj rezu ltat istinosn i m stablom .

34 0

1 . 2 ADJ i TEO REM

3 El (a)

4 SIMP
2-5 RED
QED

Odreateni opis .

PREM:

(3x) [ (VyHFy H y= xl
(Vy) (Fy H Y = al

- KKL:

(3xl [ (Vyl (FY H y

(Vy) (Fy H Y

bl

i\
=

i\

i\

Gx]

prema ES ( al
prema DN
prema ES (bl

Ga
xl

i\

Gx)

Gb

I stinosno sta blo e se d ijagram i rati ovako :

PREM A:
PREM B:
-KKL A :
- KKL B :

(Vyl (FY H y = al
- Ga
(VyHFy H Y = bl
Gb

PREM B

- Ga
Gb

KKL B

Fa

- Fa

a* a

PREM A. US

X
BS

Fb

- Fb

b= b

b* b

KKL A . US

BS

Fb
b =a

PREM A. US

K
LS

valjano
Prim ijetimo, za kraj, da je obrat nevaljan :
- (3x) [ ( VyHFY H Y = xl
..

(3x) [ (Vy) ( Fy H Y = xl

i\

i\

Gx]

Gx]

To isti nosno stablo ne bi i m alo kraja, Jer su i premisa i negacija kon

kl uzije V3 . No, oito je da tvrdnja o e gz istenc i j i

kon k luzij i : da
341

Logika

postoj i jedno i samo jedno F, n i kako nema potporu u (un iverzal

noj) prem isi .

Dvije defi n icije:

Podsjetn ik
u z deveto
poglavlje

(Onaj) F j e G.
Onaj jedini F j e G.

(1)

G (1 xH Fxl
C 3 x) [ (VyH Fy y

xl

1\

Gxl (n a

Quineov nainl

il i
(3xl [ Fx 1\ (Vy) ( Fy ---+ Y

xl

1\

Gxl (na

Russellov nain)

(21 x je (onajl F.
x je
x

onaj jedini F.
(1 y) [Fy)

(Vy) (Fy Y

xl

ili
Fx 1\ (Vy) (Fy Y

Teore m i

xl

identitetom

Prvo, neke ekvivalentnosti utvrene u osmom poglavlj u :

Fx (3y) (Fy 1\ Y
Fx (VyHy
(3y) [ (Fy 1\ Y

xl

x ---+ Fyl
xl (Vy) (y

x ---+ Fyl

pa p re m a tome i ekvivalentnost n aveden ih defi n icij a :

(Vy] ( Fy Y

xl I Fx 1\ (VyH Fy ---+ y

(3x) [ (Vy) (Fy y

xl

1\

A sada, o odree n i m opisi m a:

1.

Ako x je (onaj jedinil F onda x je F.

(V yH (Fy Y
342

xJ J

Gxl (3x) [ ( Fx 1\ (V y) (Fy ---+ Y

xl ---+ Fx

xl

1\

Gxl

Odredeni opis .

2.

Ako x je (onaj jedinil F onda ne postoji nijedan drugi F

(V'yl [ ( Fy Y = x) (::ly) (Fy 1\ y,.=x)

3.

Ako ( on a j l F j e G o n d a postoji barem jedno F

(::lxl [ (V' y) (Fy 1\ Y = xl 1\ Gx] (::lx) (Fxl

4.

Ako (onaj F j e G o n d a ne postoji vie o d jed nog F

(::lx) [ (V'y) (Fy y xl 1\ Gx] (::lx) (::ly) ( Fx 1\ Fy 1\ x;tyl
=

5.

Ako (onaj) F j e G onda neki G su F.

(::lx) [ (V'y) (Fy y = xl 1\ Gx] (::lx) ( Gx 1\ Fxl

6.

Ako (onaj) Fje G i (onaj) G je F onda su " oni" identini.

(V' x) ( V'yl { [ (V' z) ( Fz z = xl 1\ Gx 1\ (V' z) ( Gz z yl
X = y}
=

1\

Fy]

7.

(Onajl F j e G i (onaj) F je H aka i samo ako (onajl F j e G i H.

{ (::lx) [ ( V'y) ( Fy y = xl 1\ Gxl l\ (::lx) [ (V'y) (FY I\ y = xl 1\ Hxl }
(::lx) [ (V' yJ ( Fy 1\ Y = xl 1\ Gx 1\ Hxl

8.

Ako (onaj) F je ne-G onda nije sluaj da (onaj) F je G .

(3x) [ (V'y) (Fy y = x) 1\ Gxl (3 x) [ (V'yJ ( Fy y = xl
Gx]

1\

i l i, u jota notaciji,
Gh xl Fx G(1 xl Fx

(ali

ne

i obrnuto).

Pogledajte i Podsjetni k

uz

osmo poglavlje.

I.
Utvrdite teoreme 1 do 6 s gornjeg
popisa teorema, i istinosni m stablom i ded u k
cijom. U rad u barem po jed nom i skoristite
Russelovu i Q u i neovu defin iciju "onog
jedi nog Fti. Pri klad n o je uvijek koristiti ' a ' i 'b'
' '
(pseudoimena, a ne slobodne varijable) u mjesto 'x' i y ,
kako su korite n i u zapisu teorema.

Problemi
u z deveto
poglavlje

343

Logika

Teorem 7 je utvre n u tekstu i koristi se pri utvrivanju teo

re ma 8. N ap ravite ded u kciju teorema 8 a da se ne pozivate
n a teorem 7.
II.

1 . Provjerite istinosn i m stablom valjanost zakljuka (A) iz tek

sta:
Osoba s kojom sam juer ruala je armantn a i govori
sva h i l i .
Dakle, armantna osoba s kojom sam juer ruala govori
svah i l i .
2.

Dedukcijom pokaite da j e "Ako j e netko juer telefoni

rao, bio j e to Joh n " ekvivalentno s "Ako je netko juer
tel efo n irao, telefonirao je J oh n " .

3 . Nefo rmalno objasnite zato s e reenica "Autor teksta 'O

denotiranj u ' napisao je Principia Mathematica" obino
smatra istin itom, a "Autor Principia Mathematica napisao

je tekst 'O denotiranj u '" neistin itom. (Ako i h se ne sjeate,

injenice o tom sl uaju nalaze se u bi ljekama za ovo
poglavlje.)
I I I . Razmotrite sljedee zakljuke . Izrazite i h u simbol ikoj formi i
odluite jesu li valjan i . Poduprite svoj sud, po mogunosti
dedukcijom i l i isti n osn i m stablom; ako to n ije m ogue, onda
jasn i m i palj ivi m objanjenje m .
1 . ovjek n a prozoru razgovara s Eleanor. Dakle, ovjek koji

razgovara s Eleanor je na prozoru.

2.

Pijan ist koji prati Stephena prati samo darovite glazben ike.
Dakle, Stephen je darovit glazbenik.

3 . H rabar mladi na trapezu je nevjern i lju bavnik. Dakle,

neki lju bavn ici su nevjern i .

4.

344

Jed i n i uenik u razredu koj i j e pao n a ispitu i z pl ivanja se

boji vode. Neki uenici u razredu se ne boje vode. Dakle,
netko u razredu n ije pao na ispitu iz p livanja.

Odreeni opis .

5.

ovjek na prozoru je l ijen ik koji je operirao Al ice. Dakle,

l ijen i k koji je operi rao Al ice je na prozoru .

6. Na p rozoru nema nikoga. Dakle, l ijen ik koji je operi rao

Al ice n i je na prozoru .
7.

Pijan ist koj i prati Stephena prati i Teresu. Dakl e, p ijan ist
koji prati Teresu prati Stephena.

B. Na to pitanje nema odgovora. Dakle, ja ne znam odgovor

na to pitanje.
9 . Mary j e na prozoru s aom vina. Alice je na prozoru sa

sendviem. Dakle, na prozoru stoj i vie od jedne osobe.

1 0. George sjedi za stolom u kutu i p ije marti n i . Henry ne
pije, ali takoer sjedi za stolom u k utu . Dakle, vie ljudi
sjedi za stolom u kutu .
1 1 . 0naj lijen i k koj i je operirao Alice je veoma neugodan.
Dakle, svi l ijenici koji su operi rali Alice su veoma neu
godn i .
l 2 . Svi l ijen ici s u neugodn i .
Dakle, lijen i k koji j e operirao Al ice j e neugodan.
1 3 . Uen i k u razredu kOji je pao na ispitu iz plivanja se boj i
vode.
Neki uenici u razredu se ne boje vode.
Dakle, u razredu postoje bare m dva uen ika.
1 4. ena koja je ukrala violi n u ne voli glazbu .
Dakle, neke ene ne vole glazbu .
I V. "George je najzani m ljiviji m ukarac kojeg poznajem " tu mai

se u sljedeim znaenjima:
(A) Ja poznajem Georgea, i on je zan i m ljiviji od svi h drugih
muka raca koje poznajem .
(B) Ja poznajem Georgea, i n ijedan mukarac kojeg poznajem

n ije zan imljiviji od Georgea.

(C) George je jedan i jedi n i m ukarac kojeg poznajem koj i je
zanimljiviji od svih d rugih mukaraca koje poznajem .
345

Logika

(D) George je jedan i jed i n i mukarac kojeg poznajem takav

da n ijedan m ukarac kojeg poznajem n ije zan i m ljiviji od
njega.
Osim toga preutno obino pretpostavljamo:
(E) N itko n ije zan i mljiviji od bilo koga tko je zani m ljiviji od

njega.
pa onda i
(F) N itko n ije zan i m lj iviji od samog sebe.

A takoer:
(G) Svatko tko je zan i m lj iviji od nekoga zan i m ljivijeg od nekih
takoer je zan i m ljiviji od tih neki h .
(H) Svatko tko n ije zan i mljiviji o d nekoga tko nije zan i mljiviji

od nekih n ije zan i m ljiviji ni od ti h nekih .

1 . Formal izi rajte svaku o d tih osam izjava.
2 . Pre l i m inarno p rosu dite predstavljaj u li A, B, e i D zado

voljavajuu i nterpretaciju izvorne izjave.

3.

Pokaite, isti nosni m stablom i dedukcijom, da E impl icira

F.

4. Pokaite, istinosni m stablom i dedukcijom, d a H i E zajed

no i m p liciraju G.
5. Pokaite, ekonomino kol i ko je mogue, da e i m p l ic i ra A.
6. U sporedite A i B. To jest, pod p retpostavkom E, odluite

i stinosn i m stablom da l i A i m p l icira B i da l i B i m p licira A.

Ako bar jedna i m p l ikacija ne stoji , objasnite zato. Ako vri
jede obje, pokaite to dedu kcijom .
7. Pokaite, i istinosni m stablom i ded u kcijom, d a A i E
zajedno i m pliciraju C.
8. Pokaite, i istinosn im stablom i ded u kcijom, da D i H

zajedno i m p l iciraju A.

34&

Ddreeni opis .

9. Pokaite, i isti nosn i m stabl om i dedukcijom da ako je A

istin ito, n ijedan m ukarac kojeg poznajem , osi m Georgea,

n ije takav da n ijedan mukarac kojeg poznajem n ije zan
i m lj iviji od njega.

1 0. Konano, vratite se na pitanje 2, provjerite svoju prosudbu

te razjasn ite kako rezultati do kojih ste u meuvremenu

dol i odgovaraju na to pitanje.

347

Pogovor
o imenima i varijab lama

Va rijable - si m bol i koj i se kori ste umjesto i menski h izraza, glagol

skih izraza, reen ica i l i drugih dijelova govora, da izraze openitost
- zauzimaju, kako smo vidjel i , sredinje mjesto u jezi ku logi ke. 1 U
ovoj smo se knjizi, uvodei itatelja u elementa rn u logi ku prvog
reda, prije svega bavi l i arti ku lacijom opih pravila za kljuivanja.
Stoga smo od poetka treba l i osnovna sredstva - va rijable - kako
bismo vizualno jasno pokazal i da su pravila zam iljena tako da vae
za sve zakljuivanje, neovisno o njegovu pred metu .
U skladu s tradicijom u tom pod ruju, manje-vie proizvoljno
smo odabrali slova iz razn ih dijelova a becede, uvijek u kurzivu, te
smo ih koristi li pri navoenju i l i objanjenju pravila i definicija. KorisPrije vie od ped eset god i n a napisala sam do kto rsku d i se rtaciju n a
te m u varija b l i ; v i d i Leigh D. Ste i n hardt, The Variable i n Its Relation to
Semantic Problems , Radc l i ffe Co l l ege, 1 9 40. U to j e doba b i l o iscrp
ne literatu re koja se bavi la varijablama. Literatu ra o i m en i ma i navod
n i c i ma je mahom recentn ija; vidi npr. Sau l Kri p ke , Naming and Neces
sity (Cambridge , Mass. : H arva rd, 1 9 80) [ u s p . Imenovanje i n unost

( Kruza k : Zagre b 1 9 99)], prvobitno kao p redavanja na Pri nceto n u

1 9 7 0 . , t e Dona l d Davidso n , " Q u otati o n " , u Inquiries into Truth and
Interpretation (Oxford : Clarendon Press, 1 985) [ u sp. Istraivanja o isti
ni i interpretaciji (Demetra, Zagreb 2000)]. prvobitno objavljeno u The
ory and Decision , 1 9 7 9 . Vi d i ta koer ogled W. V. Q u i nea "The Va ri

able", itan na Boston Logic Col loq u i u m 1 9 7 2 . , a pretisnut u The Ways

of Paradox (Cambri dge, Mass. : H a rvard, 1 9 7 6 ) .
349

Logika

ti li smo 'p ' , 'q ' itd . u mjesto reeni ca, 'x ' , 'y' itd. u mjesto i men ica i l i
imenski h izraza, F 'G' itd . umjesto glagola ili glagolskih izraza. Via
razina openitosti nam n ije bila potrebna. Dijelom i zbog tog razlo
ga, mogl i smo izbjei relativno neuobiajen grki i iril iki alfabet.
Slova koja se koriste kao varijable nemaj u referenta, n ego stoje
u mjesto d rugih si mbola koj i i maj u referente. Ona s u sredstva iji
je cilj odvratiti panju s referenta simbola koj i moe stu piti na nji
hovo mjesto, i svratiti panju na logiku strukturu reenine forme
u kojoj se pojavljuju .
Nesretna je injen ica da se u objanjenjima u potrebe varijabl i
esto poziva na "sistematsku vieznanost". (Zaostatak tog stajali
ta je u korijenjenost pojma 'varijabla', kao da tu neto "varira" ali to?) . 'Sistematska vieznanost' je krivi naziv: u u potrebi vari
jabl i ne bi smjelo biti vieznanosti .
U l i kovnosti i poeziji vieznanost je esto poeljna; u znano
sti i logici n ij e tako. Jednoznana u potreba temeljn i h termi n a bit
je znanstven e knj ige i l i projekta. Su kladno tome, a osobito nakon
Leibn iza i Boolea, logiari se trude govoriti jednoznani m Jezikom
- to je golem doprinos moderne s i m bol ike logike.
Kako vieznaan s i m bol i m a dva i l i vie razl iitih znaenja pa
ga se stoga moe shvatiti na dva i l i vie razliitih naina, on zbu
njuje itatelja. Varijabla ne moe na taj n ai n zbu njivati, budui da
nema vl astita znaenja. Moramo, meutim, paziti da posve j asno
odredi m o doseg varijabl i koje koristimo - jezin i prostor u kojem
i maj u svoj identitet - tako da struktura zakljuivanja n e moe doi
u pitanje. Treba paziti i na druge rijei i simbole u naim reen i
n i m formama, osobito na '', ' 1\ ' i ".
lako sam u prvom poglavlju izbjegla raspravu o u potrebi vari
jabli - tovie pokuala sa m izbjei raspravu o jeziku - pokuala sam
jasno dati do znanja da varijable koritene u obj anjenjima pravila
zakljuivanja, prvo 'taj i taj ' i 'to i to', a zati m 'p ' , ' q ' i Ir', nemaju
referente. Pravila bi trebala univerzalno vaiti . Stoga se u mjesto tih
varijabl i moe staviti bilo koja reen ica koja nas zan i ma .
U tekstu i u zadacima z a itatelja koristi la sam primjere, jed
nostavne reen ice poput "Henry je u kuhinji" i l i " Pada kia". Vjeru
jem da e itate lj shvatiti da je rjeavajui te zadatke samo vjebao,
'

1350

',

Pogovor .

pripremajui se za pravo zaklj uivanje i donoenje odluka, sl ino

glazbeniku kOji vjeba ljestvice ili ten isau kOji vjeba udarce p rije
mea. Prividna jednostavnost pri mjera je varlj iva; ona je samo pe
dagoko sredstvo. Jed nostavnost omoguuje uen iku da koristi vari
jable a da ga one n e zastrae. Prednost 'Al ice' pred 'a' i l i 'x' je u
tome to je 'Alice' b l ia i ti m e manje obeshrabruje.
U potreba varijabl i je svejedno temelj svake ope rasprave.
Nadalje, one n isu tako neuobiajene kako to mnogi od n as
ponekad m isle. Aristotel je uveo p redi katne varijable 'A' i ' B ' ('a'
i 'w u grkom) na prvim stranicama djela Analytica Priora 2 bez
vidljive potrebe da opravda i l i obrazloi svoj postu pak. U suvre
meni m raspravama ne koristiti varijable esto izgleda u mjetno. Kad
nam je cilj istraivanja i zakljuivanja usredotoiti se na stru ktu ru,
a izbjei da nam panju odvu ku i relevantn i sad raji, moe biti izv
jetaeno (pa ponekad i varavo) koristiti primjere u mjesto 'p'-ova
i 'q'-ova .
U ovoj su knjizi koritene tri vrste varijab l i : slobodne va rijable,
vezane varijable i pseudoimena. (Zanemarimo koritenje pri mjera
u tekstu .) Moda bi bilo tonije rei da su varijable koritene na tri
razl iita naina; s i m p licitn i m dosegom , s ekspl icitn i m dosegom, i
s dosegom ogranie n i m na dani zakljuak .
Slobodne varijable - varijable koje n isu vezane kvantifikatorom
ili kojim drugim mehanizmom "vezivanja", koriste se u cijeloj knjizi.
One se pojavljuju u objanjenj ima pravila, te u defin icija ma, teo
rem i ma i ekvi valentnosti ma.
Sve do ovog pogovora n isam se muila da skrenem panju na
tu u potrebU, prije svega zato to sam dola do spoznaje da pria
o varijablama esto odvue fokus rasprave s logi ke na fi lozofiju jezi
ka, to je izvan dometa ove knjige. Tu se jezik koristi kao orue u
slubi logi ke, a logika je smiljena kao orue koje se u potrebljava
u slubi istraivanja i racionalnog odl uivanja.
U prvom dijelu pojavljuju se samo reen ine slobodne varijable
('p'-ovi i 'q'-ovi). U drugom dijelu, kad se uvode zamjen ike vezane
2

Analytica Priora, knjiga I , d rugi odjeljak, The Works of Aristot/e, engl es

ki prijevod W. D. Ross, u r. (Oxford : Clarendon P r ess 1 9 28), str. 2 5 a .
,

351

Logika

varijable 'x ' i y u objanjenj u teorije kvantifi kacije, slobodne

predikatske varijable ' F ' i 'G' se uvode bez velike pom pe. Slobodne
reen ine varijable iz prvog d ijela bile su potrebne i dalje, osobito
kod pravi la prijelaza. Sve te slobodne varijable su impl icitno vezane
un iverzalnim kvantifikatorima, budui da su pravila, defin icije i teo
rem i pri mjenjivi u n iverzalno.
U etvrtom poglavlju, s dolaskom teorije kvantifi kacije, uvodi
se nova d i menzija. Vezane varijable, koje ekspl icitno pokrivaj u
kvantifi katori, oito i maju ogran ien doseg, odreen zagradama.
Imamo dvije vrste kvantifi katora; egzistencija l n i i u n iverzalni, koj i
ma arti ku l i ramo dvije vrste opeg iskaza, egzistencijalni i univerzal
n i . Eksplicitnost tog ustroja omoguuje nam i negirati i potvrditi u n i
verza l n u tvrdnju bez vieznanosti i bez opasnosti daivrdimo vie
nego el imo.
Jedine vezane varijable u ovoj knj izi su zamjen ike varijable, 'x ' ,
' '
y itd . , koje dolaze n a mjesto i men ica i imenskih izraza. Njih Whi
teh ead i Russe l l , po uzoru na Peana, zovu "prividne" varijable. 3
Budui da su kvantifikatori koj i ih vezuju eksplicitni, a njihov doseg
- otvorena reen ica u kojoj se javljaju - je ekspl icitan i uzak, moe
se posve jasno rei to znai da su ree n ice koje ih sadre isti n ite,
odnosno neisti n ite. "Visee" varijable, slova pod kri n kom vezanih
varijabl i koje meuti m pravilno ne zahvaa kvantifi kator, stigma
tizi raj u se kao neuspjene, negramatike.
Kon ano, koristi l i smo pseudoimena, pojedina slova s poetka
abecede ('a', 'b' itd.) te smo ih ad hoc uveli kod instancijacije kvan
tificira n i h iskaza un u tar dedu kcija i l i na isti nosn i m stablima. Pseu
doi mena n isu vezana kvantifi katorima, ali im je doseg i pak jasno
ogran ien .
Pseudoimena podsjeaju na imenice i zamjenice obinog jezi
ka. Zavrit u komentarom o njihovoj uspo red bi.
Varijable, kako smo vidjeli, nemaju refe renata. Osobn a i mena,
imenice obinog jezi ka, povijesni i zemljopisni nazivi, svi oni imaj u
referente : stvari - open ito reeno - koje se moe n ai i uprti n a
PM, I ntroduction, p rvo izd . , str. 1 7, drugo izd. str. 1 6 . O slobo dn i m
varijablama, koje Whitehead i Russe l l zovu "prave", raspravlja se na
str. 1 8 i 1 9 drugog i zdanja.
352

Pogovor .

n j i h prstom , i l i stvari koj i h se sjeamo da su b i l e pronaene i po

kazane.

S rastom jezika, i m e n a se pri pisuj u stvari ma, u kljuujui

lj ude.
Pseudoime gl u m i da j e ime u jednom uskom prostoru - trajanj u
zaklj u ka - a l i ga se mora e l i m i n i rati prije nego se doe do vrste
kon kluzije. Njegov referent je fikcija, usporediva s OthelIom i l i
Pepelj u gom .
Pse u doi mena su potrebna za dva pravila s ogran ienj i ma u
teorij i kvantifi kacije, UG (un iverza l n u general izacij u ) i El (egzisten
cijal n u i nstancijacij u ili p rav i l o i menovanja) . U G n a m omoguuje
da generaliz i ramo iz pseudoimena koje smo ispravno uveli j ame
i ti me da ono ne predstavlja poseban sluaj. UG ne doputa d ruge
ge neral izacije.

El nam, na temelj u iskaza egzistencije, omoguuje da u toku de

d u kcije uvedemo pseudoime. N o dokazivaa treba u pozoriti da
pseudoi me more biti novo: n e moe biti slovo koje se ve koristi ,
bilo u premisama zaklj u ka o kojem se raspravlja, bilo u pred
loenoj ko n k l uzij i , i l i igdje d r u gdje u dedu kcij i .
Open itije reeno, ovo nas posljed nje ogran ienje podsjea da,
ako e l i mo da j ezik fu nkcion i ra kako treba, entitet moe i mati vie
i m ena, a l i jed no i me smije u p u ivati na sa mo jed a n e ntitet, ba r
u n utar odreenog konte ksta u potrebe . Oito ne postoj i dovoljno
i m ena u uspored bi s gol e m i m brojem stvari o koj i ma e l i m o go
voriti . Potrebno se je dakle discip l i n i rati i briljivo omeiti kontekst.
U pozorenja o pogrenoj u potreb i pseudoi mena, koja smo
arti k u l i ra l i u etvrtom i estom poglavlju, kao i s nj i m a povezana
u pozorenja o pogrenoj u potrebi opisn ih izraza u deveto m
poglavlj u, suge ri raj u analogna u pozorenj a o pogrenoj u potrebi
vlastiti h i mena. N i kad ne genera l izirajte iz pojedi n og sluaja bez
razmiljanja. N i kad ne pripisujte i mena vie nego jedan p ut, da n e
b i dolo d o zabune. N i kad nemojte pri pisati i me u mjesto opisa a ko
nemate dokaze egzistencije i jedinstve nosti . UVijek to je j asn i j e
mogue od redite gra n i ce konteksta u potrebe. Ako b u d e m o po
toval i ta u pozorenja, ona e nas vod iti u palj i vom koritenju va
rij abli u logici i i me n a u obinom jezi k u ; uto l i ko e nam pomoi
da pravilno m i s l i mo .

Kazalo

(svi ) 1 5 9, 1 6 1 , 1 7 2
formule, 2 4 8
( n e k i ) vidi egzistencijal n i iskaz, 1 60
formule, 2 4 8
3'<;1 / '<;1 3

razl i kovanje, 2 4 9 , 2 6 1 - 2 6 4
(to, jedno i jedino) vidi opis, jata notacija, 3 1 9 - 3 2 3
(dakle) vidi zakljua k, 2 2 , 1 2 7
(ne) vidi negacija, 4 2 - 4 7
(jest, identian je sa) vidi identitet, 2 94 , 3 2 2- 3 2 3

(akko, ako i samo ako) vidi e kvivalencija, 5 2 , 5 9

(ako) vidi i m p l i kacija, 2 0- 3 2

of:.

(nije, d rugo je n ego) vidi drugost, 2 94

/\

( i ) vidi konj u n kcija, 3 7 - 4 1

( i l i ) vidi d i sj u n kcija, 4 8 - 5 2

355

Logika

ADJ u n kcija, 3 8 - 3 9

citi ranje, 7 0- 7 2 , 1 39- 1 40

afirmacija konsekvensa, 2 4 , 1 06-

ista forma, 1 8 5 , 2 2 5 - 2 2 6 , 260,

-107
AKKO (ekvival entnost) , 9 1 - 9 2

Davidson, D o n a l d , 3 4 9

AKKO (isti nosna tabl ica ) , 9 1

De Morga n , Au gustus, 8 9 , 1 2 4

A K KO (pravi lo z a i sti nosna stab la),

De Morga n ovi za ko n i , 61 , 8 9

1 00-1 0 1
A KO (ekvivalentnost), 5 5 , 8 3
A KO (isti n osna tab l i ca), 8 4
AKO (pravi lo z a isti nosna stabla),
99
a ksiom identi teta sa sa m i m
sobom ( Bl, Butlerov zakon ) ,
2 9 5 , 3 36- 3 3 7
A n d e rson , John M . , 2 7
antecedens, 2 0- 2 1
anti l ogiza m , 1 36
Aristote l , 44, 1 24 , 2 3 1 , 3 5 1
aristotelovska tradicija, 1 5 9 , 1 66- 1 68, 1 7 1 - 1 7 3 , 1 82 , 2 3 1 , 2 4 1 ,
299-300
Bergman n , Merrie, 2 7
beskonana stabla, 2 7 7 - 2 8 1
B izet, Georges, 1 2 6
B l u mberg, A l bert, 2 7
Bohnert, H erbert, 8 7
B oole, George, 1 24 , 3 5 0
broj jedan, 2 9 7 , 2 9 9 - 3 0 5
B S (Butlerov zakon z a istinosna
stabla), 305
B u tl e r, Joseph, 2 9 2
Bl ( B utl e rov zako n , i l i aksiom
identiteta sa sa m i m sobo m ) ,
295
Carro l l , Lewis, 2 3 3
c i k l i ka zastavica, 2 5 2
356

298

d e d u kcija, 1 2- 1 3
vidi takoer prezentacija

d ed u kcija
deklaracija n a pa kira n j u , 29, 66-67
D I (dokaz po i m p l i kacij i ) , 1 3 , 2 5
D I Lema, 48-49, 5 7
d i lema, 1 3 , 48-50, 5 8
d isju n kcija, 48-50

DN (dvostru ka negacija), 43-46,

86
vidi takoer isti nosna tab l i ca za

NE
dokazi e kvivalentnosti , 60-6 1 , 84,
88
doseg kvantifi katora, 1 6 1 , 1 85 - 1 89, 204, 2 1 6- 2 1 7 , 2 5 6-260
dovrena dedu kcija, 1 69, 1 7 5 - 1 76
d r u gost, 2 4 8 - 2 4 9 , 2 69, 2 9 1 - 2 9 4 ,
297
dvostru ka zastavica, 1 7 5 , 1 78 ,
1 92 , 2 2 3 , 2 5 1 , 2 5 2
E G (egzistencijalna generalizacija),
1 66
egzistencijalna teina, 2 3 1 -2 3 2 ,
33 3-334, 338
egzi stencija l n i i s kazi , 1 65 - 1 6 7 ,
1 99-200

Kazalo .
El (egzistencijal na i n sta ncijacija i l i

pravilo i menovanja), 1 69 , 1 99

identitet sa sam i m sobom, 2 9 5 ,

337

ekvivalencija, 5 2 , 5 9 , 89-90

vidi takoer B Z , B u tl erov zakon

e kvivalentnost, 4 6 , 5 9 - 6 1 , 2 5 7

identitet, 3 2 , 2 9 1 - 3 1 7 , 3 2 3

vidi tak oer dokazi

vidi tak oer identitet s a sam i m

ekvival entnosti

sobom

ekvival e ntnosti , 6 1

I LI (isti nosna tablica), 8 8

vidi tak oer popis e kviva l e n tnosti

I L I (pravi lo z a istinosna stabla), 9 5

ekviva l entnosti za negaciju, 1 0 2 ,

i mena, 1 6 1 , 1 6 9 , 1 99-200, 2 0 8 ,

1 04 , 1 80- 1 8 2

3 5 2- 3 5 3

E L i M i nacija, 6 3

i menovanje, pravilo, 1 6 9

Eliot, George (Mary Ann Evans),

vidi takoer E l

2 9 2 , 308

i m p l icitna negacija, 1 04 - 1 05 , 2 0 3

Emerso n , Ral p h Waldo, 2 5 2

i mpl i kacija, 2 1

e nti mem, 1 3 7

vidi tako er odgovarajua

ES (pravi l o za i stinosna sta b l a kod

egzistencijalnih iskaza), 2 0 1
formal izacija, 1 0, 2 1 , 2 3 , 1 2 2 - 1 2 5 , 1 2 9 - 1 30, 1 5 8 , 1 66

s i d e ntiteto m , 2 9 9 , 3 02-306,
u

i m p l i kacija
i nd i rektn i dokaz (red u ctio ad
absu rd u m), 1 3 , 1 8, 4 2 , 1 08 ,
110

i n d u kcija, 1 8- 1 9

3 1 9-3 2 3 , 3 3 7 - 3 3 9

i n konzistentne premise, 2 30

logici pred i kata , 1 8 5 - 1 8 7 ,

i n konzistentnost, 1 8, 2 2 , 9 5 , 1 3 6 ,

2 1 6- 2 1 8, 2 2 1

u l ogici relacija, 2 4 2 -2 4 7 , 2 5 6,
2 6 1 -264, 2 7 1

vidi takoer jota notacija

292, 305

i n stancije, 5 2 - 5 4 , 1 5 8 , 200-201
i nternalizacija negacije, 1 0 2 - 1 0 3 ,
1 83 , 202

gen eral izacija, 1 72 , 2 5 0

Ish i gu ro , Hide, 2 9 3

Gentzen, Gerhard, 5 0

iskaz, 1 1 , 5 2 , 5 3 , 8 1 -82 , 9 5-96,

glavn i vez n ici , 4 1 , 6 1 , 1 2 9- 1 3 1

Good man , Nelson, 1 2 6
grupiranje, 68-69, 9 7 , 1 2 3

1 08 - 1 1 2 , 1 2 6 - 1 2 7, 1 2 9

i sklj u enje treeg, 3 2 , 5 5 - 5 8 ,

1 09 - 1 1 1

hipotetiki si l ogiza m , 2 8

iskljuno " i l i " , 4 8 , 5 0 , 9 8 , 1 2 7

h ipoteti ko za kljuivanje, 1 8

ispitivanje valjanosti, 1 1 - 1 2, 8 1 - 8 2 ,

I (istinosna ta b l ica), 8 5
I (pravi lo za istinosna stabla), 9 4

9 2 - 94 , 1 01 - 1 02 , 1 08 , 1 09 - 1 1 1

isti na, 9 , 1 1 2

357

Logika

istinosna stabla, 1 2 , 94- 1 1 9, 1 99,

2 7 1 , 3 0 5 - 3 1 7 , 3 1 9- 3 4 7
istinosna vrijednost, 82

Leutz, E ma n u e l Gottlieb, 1 02

istinosne fu n kcije, 8 2 , 1 5 7
istinosne tabl ice, 8 2 - 9 4 , 1 1 2

LS (Leibn izov zakon za i stinosna

stabla), 307

jednost, 2 9 7 2 9 9 , 304, 3 1 9, 3 36-

LZ (Leibn izov zakon ) , 2 9 3

-337
Jeffrey, R i c h a rd C , 94, 1 03 , 1 26,
252
Joh nson, Charles, 1 88
Joh nso n , W. E . , 1 7 3
Johnstone, H e n ry w., 2 7
jota notacija, 3 1 9 - 3 2 3
KN (kvantifi kacijska n egacija), 1 80
K N ' (aristotelovska KN), 1 8 2
kon kl uzija, l l , 1 7 - 1 8
vidi

takoer s u marna kon kl uzija

konsekve ns, 2 0- 2 1
kontrafakti na i m p l i kacija, 1 2 6-1 27
kontrapozicij a, 74, 90
konzistentnost, 9 5 -96, 1 0 1 - 1 0 2 ,
1 08, 1 3 5 - 1 36
konju n kcija, 3 7-4 1
Kri pke, Sau l , 3 4 9
kvantifi kacija, 1 5 8
kvantifi kacijska n egacija, 1 80- 1 83
kvantifi katori, 1 5 9 - 1 6 1
vidi

takoer doseg kvantifi katora

K-ZAM ( kvantifikacijska
ZAMjena), 1 6 3 , 1 79
Ladd-Fra n kl i n , Christine, 1 3 6
Lam bert, Kare l , 1 65
LANAC, pravi lo, 28- 30, 62

358

Lei bn iz, Gottfried Wilhelm von '

1 24 , 2 9 3 , 3 5 0

L l ' (Lei b n i zov zakon u negati vnoj

form u lacij i ) , 2 94
mata, 1 0, 1 1
metafizike pretpostavke, 4 2 ,
1 64 , 2 1 2 , 2 3 1 -2 3 2
metalogi ka, 9, 4 6 , 5 9, 1 1 1 , 1 2 1 ,
1 63, 281
M iddleton , N a ncy, 2 6
Moor, James, 2 7
M P (modus po nens), 22
MT (modus tol l ens), 6 2 , 1 5 8
NAKKO (ekvivalentnost) , 92
NAKKO (istinosna tabl ica), 91
NA KKO (pravi l o za i stinosna
stabla), 1 03
NAKO (ekviva l entnost), 88
NAKO (istinosna tab l i ca), 8 7
NAKO (pravil o z a istinosna
stabla) , 1 03
N E (isti nosna tabl i ca ), 86
nedoputeno ponavljanje, 3 5 - 3 6 ,
40, B l , 2 8 3 , 2 84
n edovrena dedu kcija, 1 7 5- 1 7 6
n edovrena stabla, 2 1 0, 2 8 1
n egacija antecedensa, 9 3 , 1 3 8
n egacija, 1 4, 42-4 7, 86-92, 1 801 83 , 2 0 2 - 2 03 , 3 20 , 3 3 7 -340

vidi takoer ekviva l entnosti za

negaciju i intern aliziranje
n egacije

Kazalo .

n e - i stinosnofu n kcijski vezn i c i ,

1 2 6- 1 2 7

parti ku lam i si logiza m, 1 7 1

Peano, G i useppe, 3 5 2

N e l son , Jack, 2 7

Pi erce, Charles Sand ers, 1 2 4 , 1 3 6

neovlatena gen e ra l izacija , 1 7 2

pogreka, 2 4 , 1 06 - 1 0 7 vidi
takoer potvrivanje

n epotp u n a stabla, 209-2 1 0

n e p raz n i u n iverzu m , 1 6 5, 1 7 7 ,
212
neprotu rjeje, 4 2 , 1 64
n eva l janost, 1 2 , 1 4 - 1 5 , 1 3 5

konsekvensa, u n a krsne
zastavice, c i k l i ka zastavica,
n egacija antecedensa ,
dvostru ka zastavica,
n eovlateno ponavljanje vidi

N I (e kviva lentnost) , 8 9

takoer prepoznavanje

N I ( i sti nosna ta blica), 8 6

pogrea ka

N I (pravi lo z a i sti nosna stabla),

1 03
N I L ! (ekviva l entnost), 8 9
N I L ! ( i sti nosna tab l i ca), 88
N I L ! (prav i l o za i sti nosna stabla),
1 03
N KO N ( N e KO N J u n kcija), 6 2
ocjena va ljan osti , 1 3 1 - 1 3 8 , 2 1 9
ouvanje isti n e , 9, 1 8- 1 9, 5 0
odbacivanje p r e m i sa , 1 3 - 1 4 , 2 7 ,
3 6 , 4 2 - 4 3 , 48, 7 1
odgova raj u a i m p l i kacija, 1 3, 2 5 - 2 6 , 1 08- 1 09
odgova rajua pogreka, 2 4 , 9 3 ,
1 38
ogra n ie nja za E l i UG, 1 6 9, 1 7 2 ,
1 7 5 , 2 4 2, 2 5 1 - 2 5 2 , 264- 2 6 5
ogranienja z a P O N OVI , 3 5 - 3 6 ,
39
open itost, 1 5 7 - 1 5 9
opis, 3 1 9 - 3 2 3

pomona p rav i l a za klju ivanja,

30, 62-63, 76, 1 8 5
pomone p re m ise, 1 4 , 2 8 , 3 2 ,
247
pon avlja nje, pogre ka
neovl atenog, 3 5 - 3 6 , 4 0 , 1 3 1 ,
283
PO N OVI , 3 2
popisi e kviva lentnosti , 74- 7 5 ,
1 02 , 1 1 3 - 1 1 4, 1 4 5 - 1 46, 1 88 ,
1 94 , 2 5 6 , 2 6 6
popisi teorema, 7 3 , 1 4 6, 3 4 2- 3 4 3
poredak ugnijeen i h
kva nti fi katora, 2 4 9 , 2 60, 2 6 3
potp u nost, 2 0
p rav i l a i zvoenja, 1 7 , 1 9-20, 2 6 ,
52, 6 1 , 1 6 1 , 1 6 5 , 2 9 3 - 2 9 5
popisi, 63-66, 1 4 1 - 1 4 3 , 1 9 3- 1 94 , 2 6 5 , 294-295, 3 1 3- 3 1 4
p ravila prije laza , 1 8 5 - 1 9 1 , 2 5 9 - 2 60
p rav i l a za isti n osna stabla, 94, 99-

opravdanje, 2 9 , 3 6 , 70- 7 2

- 1 00, 1 0 2 - 1 0 3 , 2 0 1 , 3 0 5 - 3 08

osi m a ko, 1 2 5

popisi, 1 1 3, 201 , 233

otvo rena reen ica, 1 5 9, 1 60- 1 6 1 ,

P R E M ( " p ravi l o " PREMisa), 2 6 , 2 8

243-244
359

LDgih
pre m i se, 1 0- 1 1 , 1 7 , 1 9, 2 6
premise u igri , 2 6 , 3 9
preneksna forma, 1 8 5 , 2 2 6- 2 2 7,
2 5 9-260, 2 9 8

prepoznavanje pogreaka, 2 8 2 -284

pretpostavke, 1 0- 1 1
prezentacija dedukcija, 69-72
primjer i zakljuaka, 23, 3 1 , 6 2
prirodna dedu kcija, 1 2
p rotupri mjer, 8 1 , 9 2 , 1 08, 1 3 4 -135

proturjeje, 1 8, 4 2 - 4 3 , 305, 307-308

vidi takoer (zakon)

nep rotu rjenost
protutvrd nja, 1 0 1 - 1 02 , 1 08, 1 3 6
pseudoi mena, 1 6 1 , 1 69 , 1 7 8 ,
200 - 2 0 2 , 3 5 1 - 3 5 3

PV (promjena varijable), 1 63 , 1 79
Q E D (quod erat

demonstrandom), 2 9 , 6 8 , 1 7 5
Quine, Willard Van Orman, 2 7 ,
8 5 , 9 4 , 1 2 6 - 1 2 8 , 1 3 6 , 1 60,

-35 1

SIMPlifi kacija,

37

singularni i s kaz, 1 66 - 1 6 7 , 1 6 9 ,
2 9 9 - 3 00

sistem zvjezd ica, 2 5 - 2 6 , 2 7 - 3 0 ,

3 6 , 67-68, 1 3 9

slobodne va rijable, 1 6 1 , 2 4 3 ,
294, 3 5 1

So mmers, Fred, 1 6 9 -300

Steinhardt, Leigh D . 3 4 9
stoici, 1 5 9 , 2 4 1
strategija u

dedukCiji,

1 3, 32-35,

4 3 , 5 0, 5 6 - 5 7 , 1 3 8 - 1 40, 1 9 2 ,
24 7 , 2 6 2 , 3 3 0

strategija u forma l i zaciji, 1 8 7 ,

2 1 6 -2 1 8 , 2 4 3 , 2 5 6- 2 5 9 , 2 6 4 ,
2 72

strategija u ocjenj ivanju, 1 3 1 - 1 3 2 ,

1 3 6, 3 3 0

stru ktura za k ljuka, 1 0, 1 9, 2 3 ,

1 2 2 - 1 2 5 , 1 29 , 1 5 7 , 1 8 6

sumarna ko n k l u zija, 1 3 , 2 5- 2 7
TANjenje, 4 8 , 5 0- 5 1

1 6 9, 1 7 1 , 1 8 5 , 1 88 , 3 2 1 , 342,

tautologija, 5 3 , 1 06 , 1 08 - 1 09

349

telesko p i ranje, 1 2 8, 1 3 1

REDuctio ad absurd u m , 4 2

TEOREM, 5 2 - 5 5 , 7 5 - 7 6

rjeavanje viezn anosti , 1 2 7 - 1 28 ,

teore m i , 1 1 , 3 3 , 4 4 , 46-4 7 , 5 2 -

262-26 4

rupe u za kljuku, 1 3 2 - 1 3 3
Russe l l , Bertra nd, 1 5 9 , 3 1 9, 3 20,
3 2 1 , 324, 342

Sacco, N i ccola, 3 3 3
samo, 2 2 , 3 0 2 - 3 0 3 , 3 2 7
samo a k o , 2 2 , 1 2 5 , 3 2 7
s i l ogiza m , 1 3 6 , 1 5 9 , 1 6 7 , 20 5
360

s i m bo l i , 1 0, 2 1 , 2 3 , 8 1 , 1 2 2 , 3 5 0-

- 5 3 , 1 08 - 1 09 , 1 3 9

popisi, 7 3 , 1 4 6, 3 4 2 - 3 4 3
UG (un iverzalna genera l i zacija),
1 72

ugn ije e n i kvanti fi katori , 1 60 ,

2 2 1 -228, 24 1 , 244, 263, 2 7 1

vidi takoer poredak

ugn ijee n i h kvantifi katora

Kazalo .
Ul ( u n iverza l na i nsta ncijacija),
1 62

unakrsn e zastavice, 2 5 0- 2 5 2 , 284

u n a krsno u p u ivanje, 1 60, 1 6 1 ,
1 6 3 , 1 8 7 , 24 7 , 2 56-2 5 9 , 3 1 0

u n iverza l n i iskazi, 1 5 9, 1 6 6
US ( p ravi l o za isti nosna stabla za

u n iverzalne iskaze) , 2 0 1
valjanost, 9, 1 1 - 1 2 , 1 5 , 1 9, 5 3 ,
8 1 , 1 08

van Fraassen , Baas C, 1 6 5

varijable, 2 3 , 1 60 3 4 9 - 3 5 1
veza ne varijable, 1 6 1 , 3 5 1 - 3 5 2
veznici, 5 2 , 8 1 , 1 2 2 - 1 2 5 , 1 26-1 27

vidi takoer gl avn i vezn ici,

neistinosnofu n kcijski veznici
visee varijable, 1 6 1 , 1 86 - 1 8 7 ,
257

vi eznanost, 3 8 , 4 8 , 68-69, 2 3 2 ,
2 4 8 , 2 6 1 - 2 6 2 , 3 2 0 , 3 3 7-340-350

Wh i stI er, James McNei l l 1 26

Wh itehead, Alfred North 1 5 9 ,
3 1 9, 324, 3 3 7 , 3 5 2

zagrade, 40-4 1 , 6 8-69, 1 2 7 , 1 3 1 ,

1 47

za klj uak, l l , 1 9, 8 1
zakljuivanje, 1 0 , 1 3
ZAMjena e kvivalenata, 4 6 , 5 9-6 1 ,
1 63 , 1 7 9

zastavica, 1 69 , 1 7 1

361

CIP - Katalo g iza c i ja u publikacij

Nacionalna i sveumna knpnica

UOK

- Zag reb

1 64

leigh S.
Uvod u logiku prvog reda I Le i gh S. Cauman ; <preveo
Ognjen Strpi>. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk 2004 .
(Filozofska bib lioteka l

CAUMAN.

Prijevod djela : First order logi c

ISBN 953-222 - 1 75-1

I. M at mati ka
44 1 0 1 B 1 56

logika -- Osnovni pojmovi

Prikazi knjiga / Book Reviews

117

Leigh S. Cauman, Uvod u logiku prvog reda, preveo Ognjen Strpi,

Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 361 str.

Nakon dueg vremena u hrvatskom se prijevodu pojavio udbenik iz suvremene logike (logike prvog reda). Koliko mi je poznato, posljednji prijevodi
knjiga slinog sadraja objavljeni su jo osamdesetih godina prologa stoljea (ili ranije) i davno su postali zastarjeli ili nedostupni. Postoji nekoliko
knjiga domaih autora novijeg datuma, koje su, opet, ili teko dostupne
irem itateljstvu ili vie prilagoene srednjokolskoj razini, pa ne pruaju
obuhvatniji prikaz podruja. Ve je i zato objavljivanje Uvoda u logiku prvog
reda, ime se barem dijelom ukidaju spomenuti problemi, pohvalno. Prijevod knjige je dobar, a koritena je danas, vie ili manje, prihvaena terminologija.
Knjiga je namijenjena, kako autorica u predgovoru istie, uvoenju inteligentnih mukaraca i ena u naela i notaciju moderne simbolike logike,
te bi im trebala pomoi da koriste ta naela i provode tu disciplinu na drugim mjestima. Za razliku od slinih uvoda u kojima autori tvrde kako knjiga
ne pretpostavlja prethodno znanje logike ili da je primjerena za itateljevo
samostalno upoznavanje s njom, a to se ve na prvim stranicama obino
pokae netonim, Cauman je ostvarivanje takve pedagoke odlike uistinu i
polo za rukom.
itatelji upoznati s Quineovim Methods of Logic brzo e uoiti slinost
Uvoda s tom knjigom. Ona nije sluajna. Autorica upravo Methods istie kao
rad ija joj je struktura posluila pri oblikovanju Uvoda. Utoliko se Uvod u
logiku prvog reda moe upotrijebiti i kao uvod u tu Quineovu knjigu. Sadrajno, Uvod je vie ogranien. Tako, za razliku od Methods, Cauman u svojoj knjizi ne obrauje metateoriju, te se usredotouje iskljuivo na logiku u
quineovskom smislu (ne razmatrajui brojeve, skupove i sl.).
Knjiga je podijeljena u etiri dijela (tj. devet poglavlja). U uvodu su neformalno objanjeni osnovni logiki pojmovi poput premise, zakljuka,
teorema, valjanosti, i sl., te metode kojima e se sluiti u knjizi. Prvi dio
Uvoda, Logika istinosnih funkcija, bavi se logikom na razini iskaza. U
prvome su poglavlju uvedeni osnovni logiki veznici, te pravila izvoenja.
Metoda koju autorica razvija u tom poglavlju jest prirodna dedukcija. Drugo
poglavlje uvodi metode ispitivanja zakljuaka: istinosne tablice i istinosno
stablo. Prvi dio zavrava poglavljem koje se bavi pitanjem ocjene zakljuka,
pri emu se koriste i dedukcija i istinosno stablo. U drugome se dijelu, Logika predikata, iskazna logika proiruje na logiku predikata, tonije na monadinu predikatsku logiku koja doputa samo jednomjesne predikate. U
etvrtom je poglavlju uvedena teorija kvantifikacije. Pravila izvoenja iz
prvoga poglavlja upotpunjena su pravilima za logiku predikata, te je razmotrena dedukcija s kvantifikatorima. Ista je stvar u narednom poglavlju

118

Prolegomena 4 (1/2005)

uinjena s metodom istinosnog stabla. Trei dio, Logika relacija, predstavlja proirenje monadine predikatske logike na logiku relacija, ime su uvedeni i viemjesni predikati. To, opet, iziskuje daljnja upotpunjenja pravila
ranije koritenih metoda. U estom je poglavlju tako prirodna dedukcija prilagoena viemjesnim predikatima, a u sedmom je isto uinjeno s istinosnim
stablom. Filozofijski najzanimljiviji, etvrti dio, Identitet i opis, u posljednja
dva poglavlja obrauje logiku identiteta (tj. logiku relacija proirenu pravilima za identitet), pri emu su razmotrena neka formalna svojstva identiteta
zajedno s dedukcijom i istinosnim stablom, dok se deveto poglavlje na isti
nain bavi odreenim opisima. Knjiga zavrava kraim pogovorom gdje je
ukratko razmotreno pitanje uloge i upotrebe varijabli i imena.
Uvod je pisan pristupano. Odlikuje ga postupno i strpljivo razvijanje
ideja potkrijepljeno dostatnim brojem primjera. To je za posljedicu imalo da
stvari koje drugi autori nerijetko izlau na svega nekoliko stranica, Cauman
razvija ak i kroz vie poglavlja. Kada se u kasnijim dijelovima knjige obrauju stvari koje izravno pretpostavljaju ranije uvedene ideje (prvenstveno
pravila), autorica ih se ne ustruava sve ponavljati. Tim je izbjegnuta potreba
za itateljevim prelistavanjem ranijih dijelova knjige u potrazi za pretpostavljenim idejama, te je omoguen kontinuitet u slijeenju novog sadraja. No
to, kao i autoriina postupnost, nikada ne prelaze u zamorno ponavljanje ili
odugovlaenje. Svako poglavlje prate zadatci, nerijetko preuzeti od drugih
autora (poput Quinea ili Carrolla), i, to je posebno korisno, saetak (podsjetnik) kljunih ideja uvedenih u tom poglavlju.
Autorica u knjizi nije izbjegavala neformalna objanjenja koja su u
udbenicima logike ponekad svedena na minimum u korist formalizma. Ima
li se na umu tip itatelja kojemu je takva vrsta knjiga prvenstveno namijenjena, takav je autoriin pristup svakako poeljniji. Neformalna objanjenja
osposobljavaju i ne tako paljivog ili nadarenog itatelja da se uhvati u
kotac s naknadnim formalnim dijelovima. Jasnoi Uvoda pridonio je i autoriin izbor da u raspravi izostavi metateoriju, koja je u knjizi svedena na
svega nekoliko usputnih opaski. Time je izbjegnuta potencijalna pomutnja
koju bi paralelno izlaganje logike i njezine metateorije moglo uzrokovati pri
poetnim upoznavanjem s podrujem. Metateoriju je bolje uvesti nakon to
je sama glavnina logike svladana, jer je tada lake pojmiti njihov odnos, a
ujedno se smanjuje i mogunost njihova mijeanja.
Na kraju bih panju skrenuo na svojevrsni propust koji je uinjen u
knjizi. Naime, ne postoje savjeti o prikladnoj literaturi za daljnje itanje, to
bi se ipak trebalo oekivati od knjige ovoga tipa. To bi bilo od znatne koristi
onima koji ele nastaviti svoje istraivanje. Dodue, autorica se kroz knjigu
vie puta poziva na radove drugih autora, no uvijek u kontekstu neke specifine toke u radu, a ne s ciljem savjetovanja za daljnje bavljenje temom i ne
uvijek na najprikladnije radove za poblie upoznavanje s njom. Izuzetak su,
naravno, kroz knjigu vie puta spominjane Quineove Methods of Logic, koje
su svakako dobar poetak za nastavak istraivanja. Unato tome, sustavni

Prikazi knjiga / Book Reviews

119

popis literature ne bi bio na odmet, posebice danas, kada je itatelju ponueno nepregledno mnotvo logike literature, poevi od raznih uvoda i
pregleda podruja, pa sve do specijaliziranih rasprava ija pristupanost i
opseg znatno variraju.
Uvod u logiku prvog reda korisno je izdanje koje e se, vjerujem, takvim
pokazati i u praksi. Knjiga je dobar poetak za upoznavanje sa suvremenom
formalnom logikom, te pregledan podsjetnik onima koji su s disciplinom ve
upoznati.
Duan Doudi
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 68, HR-10000 Zagreb
ddozudich@yahoo.com

Edmund Husserl, Filozofija kao stroga znanost i druge rasprave, preveo i

pogovor napisao Ante Paanin, Naklada Ljevak, Zagreb 2003, 303
str.

Nakon Ogleda o izvoru geometrije objavljenog u Osijeku 1982, Kartezijanskih

meditacija objavljenih u Zagrebu 1975. i Krize evropskih znanosti i transcendentalne fenomenologije objavljene u Zagrebu 1990, u Zagrebu je 2003. na
hrvatski prevedena zbirka lanaka Edmunda Husserla, utemeljitelja fenomenologije, jednog od najznaajnijih filozofa prve polovice dvadesetog stoljea pod naslovom: Filozofija kao stroga znanost i druge rasprave. Tekst je preveo i pogovor napisao Ante Paanin, jedan od najboljih poznavaoca Husserlove filozofije u Zagrebu kojemu je to ve drugi prijevod jednog Husselova
djela i koji je o Husserlovoj filozofiji 1962. doktorirao u Klnu kod Ludwiga
Landgrebea. U proirenom obliku ta je disertacija objavljena na hrvatskom
pod naslovom Znanstvenost i povijesnost u filozofiji Edmunda Husserla.
Zbirka sadri kao glavni tekst prijevod rasprave Filozofija kao stroga
znanost u obliku kako ju je popraenu analizom sadraja i pogovorom objavio Wilhelm Szilasi (Frankfurt a/M 1965). (Prvi put je ta rasprava bila objavljena u asopisu Logos 1911.) Ostale rasprave u zbirci nastale su kasnije,
Znanost o realitetu i idealiziranje, Matematiziranje prirode prije 1928; Prirodoznanstveni i duhovnoznanstveni stav. Naturalizam, dualizam i psihofizika
psihologija prije 1930; Kriza europskog ljudstva i filozofija prije 1930; O izvoru geometrije 1936; Povijest i sjeanje 1937; Teleologija u povijesti filozofije 1936/37, a objavljene su jo mnogo kasnije, odnosno u cjelokupnom
izdanju Husserlovih djela, u estom svesku Husserliana, Haag 1954. i u
dvadesetdevetom svesku Husserliana, Haag, 1993.