TERAPIJA SA IVOTINJAMA OSOBA SA INVALIDITETOM

Blatnik Stanko, Sanja Selimovi, Mujezinovi Amila

This project has been funded with support of the Lifelong Learning Programme of the European
Commission. This publication reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held
responsible for any use which may be made of the information contained therein.

SAETAK
Terapija sa ivotinjama daje osobama sa invaliditetom priliku interakcije sa ivotinjama kroz koje
dolaze do novih iskustava, stimuliu se ula, istrauju nove teksture, mirisi... Pokret ivotinje nudi
dobro modulisane senzorne inpute vestibularnog, proprioceptivnog, taktilnog i vizualnog sistema.
Ukljuivanje ivotinje kao pomonog sredstva terapeutu u radu sa osobama sa posebnim potrebama
se najprije koristilo u institucijama za mentalno oboljele osobe, jer istraivanja pokazuju najbolje
rezultate ukljuivanja ivotinja u rad na podruju poremeaja raspoloenja, fizikim nedostatcima ili
senzornim oteenjima.
Kada su u pitanju osobe sa invaliditetom vrlo malo su istraene dobrobiti terapije sa ivotinjama kod
osoba sa mentalnom retardacijom, autizmom, poremeajima u ponaanju ili motorikim smetnjama.
ivotinje koje uglavnom uestvuju u terapiji su posebno obueni kuni ljubimci, domae ivotinje ili
morski sisavci kao to su delfini. Dok znanstvena literatura ukazuje na openita istraivanja o
povoljnom odnosu ovjeka i ivotinje, metodoloki koncept nalae dodatna eksperimentalna
istraivanja usljed nedovoljno istraenih podataka.
Poboljavanje postojeih modela rada i istraivanje efikasnih i inovativnih metoda u radu sa osoba sa
invaliditetom je jedan od najvanijih zadataka terapeuta te se javlja potreba za osvrtom na rezultate
dosadanjih istraivanja sa podruja terapije sa ivotinjama kao i teorijske upute za primjenu ove
terapije.
U radu su opisane osnovne definicije terapije sa ivotinjama, sa osnovnim karakteristikama pojedinih
ivotinja u terapiji osoba sa invaliditetom kao i dosadanja istraivanja o koritenju terapije sa
ivotinjama kod nas i u svijetu.
Cilj preglednog naunog lanka je upoznati terapeute sa dobrobitima ukljuivanja ivotinja kao
pomonog sredstva rada, nainima i situacijama u kojima se terapija ivotinjama moe provoditi, te
pregled rezultata istraivanja o primjeni terapije sa ivotinjama.
Primjena terapije sa ivotinjama utie na: razvijanje kognicije, smanjenje stereotipija, smanjenje
spazma misia, senzornoj integraciji, izgradnja centralnog miinog tonusa, prekidanje patolokih
(nepravilnih) obrazaca kretanja, uravnoteeno ponavljanje pravilnih obrazaca gibanja, usvajanje
lateralizovanosti, poboljavanje panje i koncentracije, razvijanje samopotovanje i tolerantnosti,
razvoj govora i jezika, uticaj na senzornu stimulaciju, razvijanje brige o sebi i drugima, razvijanje i
njegovanje ljubavi prema ivotinjama, pozitivne promene miicnog tonusa, pozitivan odnos koji
nastaje izmeu pacijenta i ivotinje, a sve to u prirodnim uslovima van zatvorenog prostora.

I UVOD
AAT (eng. Animal assisted therapy) , Pet Therapy ili Terapija sa ivotinjama predstavlja novi nain
rada sa osoba sa invaliditetom.
Terapija ivotinjama se oslanja na veze izmeu ovjeka i ivotinje kako bi se pomoglo odrati ili
unaprijediti funkcionisanje pacijenta ili kao pomo u procesu poboljavanja kvalitete ivota starijih
osoba u starakim domovima.
ivotinje se mogu koristiti u razliitim situacijama kao to su zatvori, staraki domovi, bolnice,
mentalne ustanove ili u kui.
Terapija ivotinjama podrazumjeva tip terapije koja ukljuuje ivotinje u rad, s ciljem poboljavanja
socijalnog, emocionalnog ili kognitivnog funkcionisanja pacijenta.
Terapija sa ivotinjama je pokazala da pomae djeci koja su zlostavljana, djeci sa posebnim
potrebama, osobama oboljelih od kancera ili drugih tekih oboljenja, kao i kod ratnih vojnih invalida i
njihovih porodica koji se bore sa posljedicama trauma.
II OSNOVNE VRSTE TERAPIJE SA IVOTINJAMA
Osnovne vrste terapije sa ivotinjama su : hipoterapija, terapija sa psima i terapija sa delfinima.
2.1.Hipoterapija
Hipoterapija je fizikalna i okupaciona strategija lijeenja osoba sa invaliditetom koja koristi konjski
pokret za postizanje funkcionalnih ciljeva. Hipoterapija znai lijeenje uz pomo konja (grki
hippo=konj; therapeia=lijeenje) i odnosi se na upotrebu trodimenzionalnog naina kretanja konja
kao sredstva lijeenja osoba sa funkcionalnim ogranienjima, neuromotornim i senzornim
disfunkcijama.
Hipoterapija je dopuna postojeim programima rehabilitacije, gde se konj koristi kao terapeutsko
sredstvo. Konj je jedina ivotinja koja se trodimenzionalno kree i svoje impulse prenosi na jahaa.
Ovaj vid rehabilitacije koji je u svijetu uveliko priznat, namjenjen je osobama sa intelektualnim
potekoama, viestrukom ometenou, razvojnim poremeajima, hiperkinetikim sindromom,
autizmom, tjelesnim invaliditetom, multiplom sklerozom, psihoemocionalnim oteenjima,
reumatskim bolestima. Hipoterapija se odvija kao samostalna terapija, to znai da sama po sebi ima
terapijski uinak i predstavlja dopunu standardnim autorizovanim terapijskim postupcima.
Hipoterapija je prvenstveno usmjerena prema fizioterapijskim uincima te koristi konja kao sredstvo
za postizanje odreenih individualnih ciljeva. Moe je izvoditi samo educirani vii fizioterapeut s
dodatnom edukacijom. Korisnici su najee osobe s teim tjelesnim oteenjima. Kao dodatnu
metodu koristi i jahanje. To je metoda koja se upotrebljava kod pacijenata koji inicijalno ne osjeaju
dovoljnu stabilnosti na konju te kod pacijenata koji ne mogu samostalno sjediti tj. nemaju dovoljnu
kontrolu trupa i/ili glave.
U terapijskom jahanju sudjeluju korisnici sa irokim spektrom dijagnoza, od tjelesnih oteenja,
oteenja vida ili sluha, potekoe u psihikom razvoju, emotivne potekoe, autizam... Metoda rada
je razvijanje jahakih vjetina korisnika u okviru njegovih mogunosti, a cilj je pozitivno utjecati na

tjelesni, psihiki, socijalni i edukacijski aspekt ivota korisnika. Satove terapijskog jahanja izvodi
voditelj ili instruktor terapijskog jahanja koji osim znanja o voenju kole jahanja ima edukaciju o
specifinostima rada s osobama s invaliditetom.
2.2.Terapija sa psom
Terapija sa ivotinjama najee podrazumjeva obuavanje psa za pomo osobama sa invaliditetom.
Najpoznatije obuavanje psa i njegova asistencija u svakodnevnom ivotu je obuavanje za psa vodia
slijepih osoba, iako postoje i druge vrste psa u terapiji osoba sa invaliditetom.
Na osnovu postojee literature moemo napraviti podjelu izmeu psa vodia, rehabilitacijskog psa i
terapijskog psa.
2.2.1 Pas vodi
Pas vodi je kolovani pas pomaga koji osobama s oteena vida olakava kretanje u prostoru.
kolovanje psa vodia traje 8 mjeseci a obuhvaa : markiranje rubnika, stepenica, zaobilaenje
prepreka, pronalaenje pjeakih prijelaza, autobusnih i tramvajskih stajalita, te voenje u prometu i
sl. Uz ovladavanje naredbama pas mora znati samostalno pronalaziti najsigurnija i najprihvatljivija
rjeenja u brojnim situacijama ime e se poveati samostalnost, sigurnost i brzinu kretanja slijepe
osobe.
U zadnjoj fazi kolovanja psa instruktor radi s povezom na oima kako bi mu kretanje bilo to slinije
kretanju slijepe osobe i izbjegavajui vizualnu komunikaciju sa psom.
Program obuke ukljuuje inicijalnu procjenu temeljem koje se odabire psa vodia, koji po svojim
karakteristikama, kako temperamentalnim tako i radnim, najvie odgovara pojedinom kandidatu.
Osposobljavanje za kretanje uz pomo psa vodia provodi se kroz individualni rad s korisnikom u
trajanju od 6 sedmica.
Tijekom obuke slijepa osoba izgrauje kontakt sa psom, stie osnovna znanja o njezi i zdravlju psa te
ovladava naredbama koje je pas tokom kolovanja nauio. Kretanje sa psom vodiem od osobe
zahtjeva dobru orijentaciju u prostoru kao i poznavanje trase po kojoj se kree i procjenu prometa
dok pas vodi pronalazi sigurno rjeenje.
2.2.2 Rehabilitacijski pas
Rehabilitacijski pas je kolovani pas koji svakodnevno pomae svom korisniku - teko pokretnoj osobi
ili osobi u invalidskim kolicima.
kolovanje rehabilitacijskog psa traje 8 mjeseci, a obuhvaa : vjebe pozicioniranja u odnosu na
invalidska kolica, donoenje stvari (aport), pritiskanje (njukom ili apom) - sputanje papuica na
invalidskim kolicima, paljenje i gaenje svjetla, otvaranje i zatvaranje vrata, ormara i drugo,
povlaenje (podizanje osobe iz leeeg u sjedei poloaj, pomo pri skidanju (arapa, hlaa, jakne),
povlaenje invalidskih kolica do korisnika i drugo, te lajanje na komandu (privlaenje pozornosti
alarmiranje).

U zadnjim mjesecima kolovanje rehabilitacijskog psa usmjerava se ciljano prema potrebama i

mogunostima budueg korisnika (definiraju se opseg i ostali specifini zadaci te druge posebnosti
rada).
Program obuke ukljuuje inicijalnu procjenu kandidata temeljem koje se odabire odgovarajui pas,
koji po svojim karakteristikama, najvie odgovara pojedinom korisniku. Osposobljavanje tima
korisnik - rehabilitacijski pas provodi se kroz individualni rad u trajanju od 7 sedmica. Rehabilitacijski
pas omoguava teko pokretnoj osobi ili osobi u invalidskim kolicima ostvarenje samostalnijeg i
kvalitetnijeg ivota. Radni vijek rehabilitacijskog psa s korisnikom je 7 do 8 godina, nakon ega se,
prema procjeni strunog tima, pas umirovljuje.
2.2.3 Terapijski psi
Terapijski psi su posebno kolovani psi sa pomagakom i terapijskom namjenom, s ciljem poticanja
razvojnih procesa djece ili mladih osoba s tekoama u razvoju. Ovakav kombinirani pristup
omoguava da po zavretku kolovanja terapijski pas ima 2 uloge:
1.
pomagaa djetetu s tekoama u razvoju: kretanje, dodavanje predmeta, pomo u svlaenju i
drugim svakodnevnim zadacima, alarmiranje, smirivanje i drugo, ovisno o individualnim potrebama i
mogunostima djeteta
2.
motivatora u svakodnevnim aktivnostima te postojeim terapijskim i habilitacijskim
procesima u koje je dijete s tekoama u razvoju ukljueno.
Terapijski psi dodjeljuju se u obitelji djece s tekoama u razvoju, na nain da jedan od
roditelja/skrbnika prolazi obuku i postaje voditelj psa te usmjerava svakodnevnu interakciju djeteta i
terapijskog psa ili ustanove, kole, udruge gdje struni voditelj, takoer nakon prolaska obuke, radi
individualno ili u skupinama djece s tekoama u razvoju ukljuujui u svoj rad terapijskog psa.
Kroz ukljuivanje terapijskog psa u svakodnevni ivot i postojee habilitacije/terapije djeluje se na
razliite aspekte razvoja pojedinca: senzo-motoriki razvoj, socio-kognitivni razvoj, komunikacijski
razvoj, psiho-socijalni i emotivni razvoj.
kolovanje terapijskog psa traje 8 mjeseci, a obuhvaa bazine vjebe poslunosti dok se specifinosti
treninga definiraju prema potrebama svakog pojedinog dijeteta - korisnika (npr. hiperaktivnost,
razliite motorike, govorne ili intelektualne tekoe, gluhoa).
Program obuke ukljuuje inicijalnu procjenu kandidata temeljem koje se odabire odgovarajui pas,
koji najvie odgovara pojedinom korisniku. Obuka roditelja za rad s terapijskim psom provodi se kroz
individualni rad u trajanju od 4 sedmice. Radni vijek terapijskog psa je 7 do 8 godina, nakon ega se,
prema procjeni strunog tima, pas umirovljuje.
2.3.Terapija sa delfinima
Terapija sa delfinima je pristup nastao i razvijen od strane Davida Nathanson, dr.sc., psihologa sa
gotovo trideset godina iskustva u radu s djecom sa invaliditetom. Teorija i istraivanja terapije sa
delfinima se temelji na injenici sa e djeca i odrasli poveati pozornost i motivaciju za rad kao

rezultat elje za interakciju s delfinima. Svako dijete u terapiji mora da ostavi ciljeve koji se tiu
poboljanja kognitivnog, jezikog razvoja, razvoja grube i fine motorike, socio-emocionalnog razvoj.
Delfin terapija preporuuje se u sljedeim sluajevima kada odrasli i djeca pate od: sindroma
kroninog umora, emocionalnog stresa, fobija, depresije i neurastenije.
Terapijom se oekuje znaajno poboljanje zdravstvenog stanja kod djece koja pate od cerebralne
paralize, te rezultati su vidljivi na poveanje aktivnosti i sposobnosti socijalnog prilagoavanja pa se
preporuuje kod autizma.
U odabiru pacijenata za delfin terapiju treba imati na umu opa proturjeja povezane s Thalasso
terapiju kao i ranjivost na epileptine napade.
Tijekom formiranja programa terapije potrebno je uzeti u obzir da je uinkovitost delfina vea u
multi-sistemu kojeg ine lijenik-trener-delfin-pacijent, terapija mora ukljuivati psiholoke pripreme
pacijenta, oputajue postupke nakon terapije sa delfinom i dodatnu psihoterapiju, ukljuujui i
porodine terapije nakon zavrene terapije sa delfinom.
Optimalno trajanje delfin pacijent u izravnom kontaktu je 15-20 minuta jednom dnevno u razdoblju
od 7 do 10 dana.
Pored SAD-a gdje se primjenjuje delfin terapija postoje i centri : Onmega Dolphin Therapy Center u
Turskoj, Dolphin Reef Eilat u Israelu, Dolphin Swim u Ukraini.
III ZAKLJUAK
Predstavljeni naini terapije sa ivotinjama i njeni uinci pokazuju da terapeuti koji su ukljueni u rad
sa osobama sa invaliditetom mogu obogatiti svoje profesionalno iskustvo i standardizovane metode i
modele rada.
Kada je u pitanju primjena terapije sa ivotinjama u radu sa osobama sa invaliditetom terapeut mora
odrediti prema postojeim i moguim uslovima rada ali i stanju korisnika koji model terapije sa
ivotinjama moe primjeniti.
Koritenje ove terapije je nepristupano osobama sa invaliditetom jer su ivotinje i njihova dresura
vrlo skupa, te postoji mali broj institucija koje pruaju servis usluga gdje bi osoba sa invaliditetom
mogla doi na ovu terapiju. Veini OSI ovaj vid terapije je skup i nedostian, i treba se proiriti i
uskladiti sa standardom drave.
Za osobe koje se odlue na ovu terapiju treba isplanirati psiholoku podrku i pripremu za obuavanje
terapije, rad sa ivotinjom i mogui gubitak ivotinje.
Psiholoku pripremu svaki centar koji vri obuavanje i dresuru bi trebao imati i svaka osoba koja bi
eljela da zapone sa ovom terapijom imati na umu vezanost sa ivotinjom.
Treba ukazati na nedovoljan broj studija o terapiji sa ivotinjama koji ukljuuju osobe sa
invaliditetom, a na osnovu kojih bi terapeuti mogli da procjene kada i s kim trebaju provoditi terapiju
sa ivotinjama.

Ono to je sigurno jeste to da uvoenjem ivotinje u rad sa korisnikom stvara se novo iskustvo i
interakcija koju terapeut moe iskoristiti u postizanju ciljeva svoga rada.
Terapija ivotinjama je uspjean nain rada sa osobom sa invaliditetom, jer se kod nje stvara osjeaj
odgovornosti prema ivotinji, prisnosti,olakava se ispoljavanje emocija i svakodnevnih ivotnih
aktivnosti. Treba raditi na irenju terpije i njenoj praktinoj primjeni.