Instrumenti procjene

Mjerenje grube motorne funkcije (GMFM) je opservacijski klinički alat dizajniran za procjenu
promjena u gruboj motoričkoj funkciji u djece s cerebralnom paralizom. Procjena motoričke
funkcije neophodna je za praćenje i prilagodbu terapije kako bi se optimizirao učinak
rehabilitacije djece s cerebralnom paralizom. Istražuje pet područja motoričkih sposobnosti,
koje su poznate kao dimenzije:ležanje i kotrljanje, sjedenje, puzanje i klečanje,stajanje,
hodanje, trčanje i skakanje. Rezultati mjerenja stavki mogu se sabrati kako bi se izračunali
sirovi i postotni rezultati za svaku od pet GMFM dimenzija. Iako je GMFM razvijen za djecu s
cerebralnom paralizom, pokazao je određene kvalitete i kod djece s Downovim sindromom i
stečenim oštećenjem mozga.Potpuno testiranje jednog djeteta traje od 45 do 60 minuta.
Pri pregledu osobe sa cerebralnom paralizom procjenjuje se senzorno ponašanje, posturalni
tonus i kvaliteta kontrole glave, stabilnosti trupa i upotreba ruku za potporu i posezanje.
Senzorni stimulansi se mijenjaju tokom cijelog tretmana. Posturalni tonus se procjenjuje u
mirovanju i aktivnosti. Pravilan mišićni tonus omogućuje tijelu da se prilagodi promjenama u
položaju i učini pokrete fluidnima i koordiniranima. Cerebralna paraliza je uzrokovana
oštećenjem sposobnosti mozga da prenosi i integrira bitne informacije o kretanju mišića. To
se oštećenje može manifestirati kao oštećenje određenih mišićnih skupina ili svih
mišića.Zahvaćeni mišići postaju neučinkoviti i ne mogu pravilno raditi zajedno.
Neurorazvojna terapija
Neurorazvojna terapija je pristup koji obuhvata cijelu osobu, njezine senzomotorne i
razvojne probleme, perceptivno-kognitivne poremećaje, emocionalne, socijalne i
funkcionalne probleme svakodnevnog života. Postoje razni pristupi, koncepti i metode koje
se koriste u ranoj habilitaciji djece s neurorazvojnim odstupanjima. Sa neurorazvojnom
terapijom je potrebno krenuti što ranije, prije nego što abnormalni uzroci kretanja postanu
dominantni i navike. Cilj svake razvojne terapije definiran poznavanjem normalnog razvoja
djeteta i promatranjem funkcionalnih vještina, te da je potrebno razvijati vještine koje će
djetetu omogućiti najbolju interakciju sa svijetom.
Najčešći i najprimjenjivaniji su Bobath koncept neurorazvojne terapije i terapija po Vojti.
Bobath koncept je neurorazvojni pristup kod tretmana osoba s cerebralnom paralizom i
drugim bliskim neurološkim stanjima. Bobath terapiju može provoditi samo educirani
terapeut i među ostalim podrazumijeva učenje pokreta kroz različite vrste igre. Cilj terapije
omogućiti osobi sudjelovanje u svakodnevnom životu, a dječja svakodnevica je igra. Igrajući
se djeca uče pokret, time se utječe na tonus (napetost mišića), stvaraju se obrasci kretanja,
te utječe na kognitivni razvoj.
U Vojta terapiji se normalni dijelovi kretanja, primjerice dohvatanje i hvatanje, stajanje i
hodanje kao takvi ne uče niti vježbaju. Umjesto toga, Vojta terapija potiče mozak u
aktiviranju „urođenih“ i „pohranjenih“ obrazaca pokreta(pritiskom odgovarajućih tačaka-
refleksnih zona) koji se onda uključuju u koordinirano kretanje mišića trupa i udova. Vojta
terapiju mogu provoditi i roditelji kod kuće, nakon uputstva od strane stručnog terapeuta.
Važan dio terapije je edukacija roditelja za provođenje terapije kod kuće.
Postoje i druge terapije kao što su: Kabath, Phelps, TempleFay, Peto, neuromuskularni
tejping, Halliwick –terapijsko plivanje, radna terapija, terapijsko hranjenje, Hipoterapija i
muzikoterapija.
Tehnička pomagala-stabilizacija položaja za funkciju:ležanja, sjedenja, stajanja, kretanja.U
pomagalu je svijesnost o tijelu statična.Ne treba stavljati dijete u tehničko pomagalo prije
nego što je iskusilo kretanje.

https://www.physio-pedia.com/Gross_Motor_Function_Measure

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ufzg%3A3413/datastream/PDF/view

https://www.bib.irb.hr/685225

http://www.djecjaposla.com/bobath-terapija-za-ucenje-pokreta-i-ucvrscivanje-tonusa-misica/