Sjeanje sa putovanja na had 1969.

godine
Autor: Fejzulah Hadibajri
Kada sam itao prospekt Vrhovnog islamskog starjeinstva
SFRJ o planu putovanja na had za 1969. godinu, i vidio
kuda se sve prolazi i ta se posjeuje, duboko sam zaelio
da i ja tako doivim put na had. Meutim, iznenada,
ukazala mi se mogunost da i poem. Poeo se
odmotavati toak uzroka i razloga (sebeba), u skladu sa
principom "Kada Allah neto odredi pripremi njegove
uslove Iza eradellahu ej-en hejje-e esbabehu". Zahvalnost
za ovo pripada u prvom redu Stvoritelju Allahu, delle
anuhu, a zatim, i ljudima preko kojih se izvode i ostvaruju
tokovi ovozemaljskog ivota.
U ivotu svakog ovjeka ima momenata (dana i sedmica)
koje nikada ne moe zaboraviti niti eli da ih zaboravi. To
su obino sjeanja na preivjele dogaaje i doivljaje. Ova
sjeanja mogu biti i vrlo gorka, i o njima se nerado govori i
pie, a mogu biti i vrlo slatka, tako i toliko, da ih ne
moemo ni iskazati. Vrijeme od 4. februara, kada sam
krenuo na had, do 29. marta 1969., kada sam se vratio
kui, za mene su zlatni dani ivota. Susreti sa Kabom u
Mekki i Revzom u Medini utisnuli su u moje srce i mozak
svoj sjaj i toplinu, i molim Stvoritelja, da me taj sjaj
obasjava i u kaburu i grije na Sudnjem danu. Amin!
U odlasku, putovanje se odvijalo ovim smjerom: Sarajevo,
Beograd, Ni, Plovdiv, Edrene, Istanbul, Izmit, Brusa, Eski
eher, Konja, Tarsus, Adana, zatim Bagdad, Basra, Kuvejt,
Rijad, Taif, Mekka i Medina. U povratku, kretali smo se
ovako: Medina, Kasimija, Rijad, Kuvejt, Basra, Bagdad,
Kerbela, Nedef, Kufa, zatim preko Babila opet Bagdad,
Rutba, te Damask, Homs, Halep, Adana, Ankara, Adapazar,
Istanbul, Edrene, Plovdiv, SofIja, Ni, Beograd i Sarajevo. U
odlasku na had, 19. dan smo stigli u Mekku, a u povratku
kui 21 dan smo proveli na putu od Medine do Sarajeva.
Program putovanja je bio brino pripremljen i uglavnom
sve se po njemu odvijalo. Karakteristika vremena u kome
ivimo je planiranje raznih ljudskih aktivnosti, uih i irih
zahvata. Neki planovi i programi predviaju i reguliu

stvari koje se imaju dogoditi poslije sto godina i niko ne

negira mogunost njihova ostvarenja. Ovo ukazuje na
istinitost vjerovanja u est Istina islamske vjere, konkretno,
da sve to se dogaa biva sa Boijim odreenjem.
Obino, jo u toku ramazana, pone se govoriti o
hadijama. Ko e ii i za koga se sve uje da e ii. Kod nas
u Bosni obiaj je da hadija ikrari. Naime, proui se u
damiji hadsko aere i hadijska dova licu koje e ii na
had. Dotini hadija obue svoje najbolje odijelo i sjeda
prema imamu pred mihrab. Kad se zavri dova prvi mu
estita imam i zagrli hadiju. Dok ostali demat estita
hadiji i grli ga, dotle mujezini, praeni od naroda, ue
glasno tekbire. To su vrlo dirljivi momenti i pod dojmom tih
hadijskih tekbira vrlo esto se ljudi odlue da naredne
godine krenu na had. ene ne sjedaju pred mihrab, nego
u sofe ili musandaru, i mukarci im ne estitaju izravno.
Dolazak mukaraca u damiju na dovu enama jest ujedno
i estitanje. Iz damije se ide hadijinoj kui na estitanje i
goenje. U sadanjim uslovima ivota teko je davati
hadijske jemeke (ruke ili veere) i aenje je moderno:
kahva, cigarete, rahat lokumi i erbe. Od ikrara do
polaska, hadija je kao u nekoj groznici. Rodbina, komije i
prijatelji donose svoje darove za puta. Ovi darovi nisu od
naroite koristi za hadiju, jer ih ne moe sve ponijeti, i
kada se vrati, stidi se da ne uzvrati svojim darom. Stotinu
darova jednom ovjeku predstavlja materijalnu vrijednost
koju on ne moe lino konzumirati u toku putovanja, a
njegovih stotinu darova za uzvrat, makar i sitnih, tereti
njegov budet. Ali, adet je jai od sela, kae na narod.
Odlazak i dolazak hadija su zajednika vjerska slavlja
(eari din). Po selima, uo sam, to su prava narodna
veselja. I u Sarajevu je to veselje primjetno. Naime, smatra
se, da su hadije u neku ruku delegati (vufud) dotinih
muslimana na sveopi muslimanski kongres u Mekki
(Arefat), pa ih njihova rodbina, komije i mjetani prate i
doekuju. Ponegdje i nae komije drugih vjera ispraaju i
doekuju svoje komije hadije i na tome im treba
zahvaliti. Oni e za tu svoju komijsku panju dobiti
nagradu od Boga, delle anuhu.

U ranija vremena i mektebska su djeca izvoena da

isprate i doekaju hadije i za to su posebno vjebala
uenje kasida i ilahija.
U Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva SFR
Jugoslavije, godite XXIX/1966: 5-6, Kolegijum autora
napisao je prikaze putovanja na had 1966. godine.
Informacije i utisci tog Kolegijuma lijepo nam osvjetljavaju
haremi-erife u Mekki, Medini i Kudusu, Arefat i druge
usputne zijarete, te znamenitije islamske spomenike koje
su na tome putovanju vidjeli. Osim Kudusa, koji je za
kaznu muslimanima sada u suanjstvu idovskom, i
Ammana, prijestolnice Jordana, i ovogodinje hadije su
bile na mjestima koja su opisana u lancima Kolegijuma,
pa se na njima neemo zadravati, osim usputno. Izuzetak
su Mekka i Medina, dva Bogom odabrana muslimanska
svetita, gdje se doivljuju utisci prema pulsu krvotoka
istine i sadraja vjere. Ove utiske nije suvino nikada
obnavljati, makar to bilo i ponavljanje.
Ovogodinja
putanja
hodoaa
za
obrazovanijeg
muslimana bila je kao divan san. Istanbul, Brusa, Konja,
Bagdad, Basra, Kerbela, Nedef, Damask, Halep, Ankara,
te Kuvejt, Rijad i Taif, u odlasku u Mekku i Medinu i u
povratku, predstavlja za muslimana izuzetno dragocjen
put i duhovno obogaenje. U svim gore spomenutim
gradovima susreti sa ljudima razliitih narodnosti, ali
srodnih misli i osjeaja, izazivali su prijatno uvstvo i
zadovoljstvo.
Basra i Kufa su poznati muslimanski privredni i kulturni
centri iz doba vladavine Hulefai-raidina, Bagdad je slavna
prijestonica abasovikih halifa, koji kao bajka i danas ivi u
Hiljadu i jednoj noi, a Kerbela i Nedef su dva druga
svetita muslimana iijskog pravca, pa o njima treba dati
bar
informativna
obavjetenja
historijsko-kulturnog
karaktera. Da bismo uoili razlike izmeu sunnija i iija,
treba kazati rije-dvije i o tarikatu.
Od Sarajeva do Bagdada

Osvanuo je 4. februar, utorak, dan polaska. Sabah sam

klanjao u Begovoj damiji (svratio je Imam-ef. na
pae/doruak svome bratu Feridu), otiao kui da se
oprostim sa porodicom i, praen tekbirima, doao do
Careve damije. Bila je velika guva i jedva sam se probio
do mjesta u autobusu. Vodi autobusa br. 1, hadi hafiz
Mustafa-ef. Sahai (moj razredni drug iz medrese), dao je
znak za polazak i autobus se poeo probijati kroz narod. U
vonji do Koeva pratioci hadija formirali su kolonu
automobila to je uljepavalo izgled i poveavalo
raspoloenje. Mi smo u autobusu uili tekbire.
Na izlasku iz grada kolonu su ekali reisul-ulema hadi
Sulejman-ef. Kemura sa hadi Naim-ef. Hadiabdiem,
Husein-ef. ozom i drugim funkcionerima IVZ. Od Vogoe
do Oraja na Savi, u gradovima i selima koji su leali na
putu, narod je ispraao hadije, uz pozdrave koloni sa
hadijama. U Oraju se od hadija oprostio reisul-ulema,
zaelivi sretan put i povratak, dok su ozo i Hadiabdi
produili put na elu kolone od 10 autobusa. U Beogradu
nam se prikljuio Hamdi-ef. Jusufspahi, glavni beogradski
imam, kao glavni voa hodoasnika.
Autobusi su imali 42 sjedita, raunajui ofera i vodia, ali
nisu bili dovoljno pogodni za duge vonje. Sjedita su bila
gotovo tijesna, bez ruki i bez vjealica za sitnije stvari, sa
uskim spremitem iznad glave, dok se ispod sjedita jedva
stavljala i runa tana. Pri dnu prozora su bili ventili, a
prozori se nisu mogli otvarati. U tri reda sjedilo je est
ena, tri ene su imale svoje mueve i uz njih sjedile, dok
je jedna ena sjedila uz drugog mukarca. itao sam, a i
sluao od starijih hadija, da treba imati druga (refika) sa
kojim e biti na sofri. Mujagi Baaueviu i hadi Sejdagi
Kalajdisalihoviu bio sam trei drug, zajedno smo jeli i
pili, veseli li se i ibadetili sve do Istanbula u povratku. Na
vodi Sahai nam je uio Kur'an u autobusu, alio se i
brinuo o nama, a sarajevski imami Halil-ef. Huremovi i
ul-ef. Olovi su uili tekbire i kaside. Putem smo se svi
zbliili toliko, da je direktor Putnika Mio zaplakao kada se
rastavljao od hadija u Kuvejtu. I hadije su plakale.

U Niu nam je bio prvi konak. Na naoj granici je bilo

neprijatnosti zbog nepoznavanja carinskih propisa sa nae
strane i daljine puta i karaktera hada sa strane carinskih
organa.
Preli smo jugoslovensku granicu i stupili na tlo susjedne
Bugarske. Proli smo kroz Sofiju i stigli na konak u Plovdiv.
Proetao sam do plovdivske damije i turske itaonice i uz
obalu Marice vratio se u hotel. Podranili smo i nastavili
put. Ostavili smo Bugarsku, preli u Tursku i stigli u
Edrenu. Razgledali smo Selimijju damiju sa njene etiri
munare, klanjali, penjali se na munaru koja ima troje
basamke, razgledali ariju. Ipak, u odnosu na historijski
znaaj Edrene u rano i kasno doba Turske carevine, gradu
se ne poklanja panja koju zasluuje. Sa akamom smo
stigli u Istanbul- drevni Carigrad. Vonja uz morsku obalu i
kroz naselja sve do Aksaraja bila je ugodna. U Istanbulu
smo ostali tri noi i dva dana, petak i subotu. Izmeu
ostalog, posjetio sam i Omer Nesuhi-ef. Bilmena, uvenog
turskog alima (uenjaka). Istanbul u zimsko vrijeme nije
onako lijepo kao ljeti. Ulini travnjaci i cvijetnjaci pod
snijegom postanu pjeaki prolazi sa kojih se raznosi blato.
U nedjelju ujutro 9. februara prevezli smo se zajedno u
autobusima u brodu na azijsku stranu Istanbula,
Hajdarpau i nastavili put. U Brusi smo se zadrali samo tri
sata, to je vrlo malo, i stigli na konak u Eski eher. U
ponedjeljak 10. 2. rano krenuli smo dalje i pred veer stigli
u Konju. Koristio sam svaki as u elji da doznam izvjesne
stvari u vezi s Mesnevijom. Naalost, predavanja
Mesnevije se ne odravaju blizu 40 godina i osim muftije,
tek poneko da poznaje perzijski jezik. udom se ude da
se u Sarajevu predaje Mesnevija. Uvaeni Abdulbaki-ef.
Glpinarli ivi u Istanbulu, ali sam se okoristio i od drugih.
Rekli su mi da u Konji ima dosta Bonjaka, a roeni
Sarajlija prof. Tajjib-ef. Aki dolazi iz Ankare i predaje Hadis
na Visokom islamskom institutu (Akademiji) u Konji. Radi
jugoslovenskih hadija Mevlanino turbe muzej otvoreno je
ranije. Bilo mi je ao to se nije uo glas naja, jer je aparat
bio u kvaru. Utorak 11. 2. smo proveli na putu prema
Adani. U prolazu kroz Tarsus posjetili smo peinu "Ashabi
Kehf".

O Ashabi Kehfu
Desetak kilometara istono od Tarsusa lei osrednje brdo u
kome je peina Ashabi Kehfa. Na padinama brda je
istoimena damija sa kubetom i kamenom munarom. Blizu
damije je starinska kuica, a kojih stotinjak metara ispod
nje je solidna zgrada na sprat, vakuf Fatima-hanume
Yenice vezan za damiju i peinu. Zamiljao sam da je ulaz
u peinu kroz stijene, meutim, to je sputanje u zemlju
niz basamake za dva-tri metra. Prostor peine je dosta
velik i izgleda kao golemi ator na kube, neto vii od
ovjeijeg rasta. U jednoj grupi stalo nas je vie od stotine.
Na desnoj strani ima duboka pukotina u utrobi brda, a
iznad ulaza se vidi nebo kao kroz poveliki prozor. Objasnio
sam prisutnim sluaj Ashabi Kehfa i prouili smo dovu.
Kur'ani azimuan je najpouzdaniji izvor o Ashabi Kehfu. U
novije vrijeme o tome se u Turskoj mnogo pie, ali ipak
nekritiki. etvorica kairskih uenjaka izdali su posebnu
knjigu pod naslovom Kasasul-Kur'an (Kur'anska prianja)
gdje se govori i o Ashabi Kehfu. Daemo izvod u najkraim
crtama.
Sedmorica razboritih i odgojenih mladia napustili su
kradom grad (Efsus, Efes) iz bojazni od ondanjeg vladara
da e ih kazniti, jer nisu usvajali bezvjerstvo i opaine. U
putu za njima je pristao i jedan pas. Savladani sunevom
egom sklonili su se u jednu peinu da se odmore i kad
padne no da nastave put. Nebo su mogli vidjeti kroz
prolaz kada su unili. Kada su se probudili i pogledali nebo,
poeli su nagaati koje je to doba dana, te da su moda
prespavali i cijelu no, a da je to ve drugi dan. Jednog
izmeu sebe poslali su u grad da kupi hljeba i dozna ima li
potjere za njima. Kada je ovaj za uzeti hljeb dao novac,
prodava je razgledao novac i rekao da ne vrijedi i nije u
prometu. Mladi mu je poeo objanjavati da novac vrijedi,
te su se obratili treem licu da prosudi. Zajedniki su se
obratili mjenjau (zlataru) i ustanovilo se da je novi iz
doba vladara koji je vladao prije tri stotine godina. Mladi
je tvrdio da su tek juer izali iz grada i naveo imena svojih
drugova. O ovome sluaju je obavijeten i ondanji vladar,

a dvorski arhivar je dokumentirao da su prije tri stoljea

nestali mladii pod takvim imenima. Zbunjeni mladi
uputio se peini, praen vladarom i njegovom svitom.
Kada su nestali mladii sve ovo uli i saznali, vladar ih je
pozvao sebi u dvor, jer je sav njihov rod davno izumro.
Mladii su ovu ponudu odbili i zaelili od Boga smrt. U
tome asu sva sedmorica i pas su umrli. Kralj i narod ostali
su zapanjeni, a uenjaci su rekli, da je to dokaz istinitosti
vjerovanja u tjelesno proivljenje poslije smrti.
Inicijativni odbor za podizanje zgrade Visokog islamskog
instituta u Tarsusu izdao je 1967. god. posebnu brouru o
Ashabi Kehfu. U ovoj brouri su citirani pojedini mufessiri,
ta su rekli o Ashabi Kehfu, kao i druga literatura, pa i
evropska. Donesen je i natpis (tarih) sa ploe iznad peine,
Tugra (ig) sa imenima Ashabi Kehfa i dvije fotografije brda
i damije. Poto i u naem narodu ima biljenica
(medmua) sa imenima Ashabi Kehfa, to emo njihova
imena i ovdje donijeti: Jemliha, Mislina, Mekselina, Mernu,
Debernu, Sazenu, Kefe1tatju i Kitmir (pas).
I najnoviji egipatski komentator Kur'ana merhum Sejjid
Kutb daje vrlo lijep osvrt na Ashabi Kehf, i kae, da se iz
teksta Kur'ana ne moe zasigurno zakljuiti da ih je bilo
sedam.
uo sam da je ovih dana u nekom arapskom asopisu
osporeno da je peina kod Tarsusa zaista ona ista peina u
koju se sklonio Ashabi Kehf.
Ne treba preutiti da posjeta peini djeluje na
ovjeka. Akam smo klanjali u dotinoj damiji i vratili se u
Adanu na konak.
U srijedu 14. februara napustili smo Adanu i nastavili put
preko Anadolije do sirijske granice. Putovali smo cijeli dan.
Put je odlian sa brojnim oznakama. No nas je zatekla
blizu sirijske granice i turska pogranina straa nam je
dala pratnju da ne zalutamo. Dip je iao pred nama, dok
su dva vojnika pratioca unila u na autobus. Obadvojica
su bili hafizi i zamolili su da u njihovo ime izreknemo

Salatu-Selam (pozdrav) hazreti Muhammedu, salIallahu

alejhi ve sellem.
Preli smo sirijsku granicu i prenoili u autobusu i pred
autobusom (na poljskim duecima). Bilo je zabavno i bez
tekoa. Ovo je bila sporedna pogranina granica, pa smo
se dosaivali, ekajui 9 sati, evropski poetak radnog vremena. Po evropskom radnom vremenu posluje se u Turskoj
i arapskim zemljama, osim Saudijske Arabije. Nae satove
smo pomakli jo za jedan sat naprijed. Na granici je bilo
mnogo autobusa sa turskim hadijama. Koristio sam priliku
i stupao u razgovore. Organizacija putovanja na had je u
Turaka raznovrsnija, jednostavnija i primitivnija. Graani
veinom koriste avione, a seljaki svijet autobuse. Nailazio
sam na vrlo pobone i uene ljude. To me je udilo, jer su
medrese bile zatvorene. Na moje pitanje gdje ste uili,
odgovarali su: tahtel-erd ili jeraltinde - pod zemljom. Tako
sam saznao, da su irom Anadolije vrijedni i poboni alimi
u svojim kuama imali zemunice i u tim zemunicama drali
predavanja i svoja zaduenja i emanete prenosili na
mlade. Ne znam kome bih se vie divio, uiteljima ili
uenicima. Umrlim ustazima sam uio Fatihe, a ivim,
preko njihovih bivih uenika, slao selame. Svojevremeno
postojanje ovih podzemnih uilita spomenuo je Savjetnik
Vrhovnog islamskog starjeinstva iz Ankare Jaar-efendija
na predavanju u Kuvejtu. I on je bio uenik tih uilita.
Ovakvi su kasnije polagali ispite ili se dokolovali u
arapskim zemljama. Turske hadije su se mnogo
interesovali o nama i bili iznenaeni brojem naih hadija.
Vidio sam i dosta Kurda.
Sirijsku teritoriju na ovoj relaciji brzo smo preli i doli na
granicu Iraka. Ovdje je procedura ulaska bila bra. Preko
Mosula ili smo put Bagdada. Put je i u Iraku vrlo dobar, ali
su oznake vrlo rijetke i nedovoljne. Bili smo izali sa glavne
ceste, tako smo tu no nepredvieno prenoili vani. U
Bagdad smo doli u petak 14. februara, kad se je odjutrilo.
Nai studenti u Bagdadu bili su pripremili doek kod
damije Azamija i ekali nas do 10 sati navee. Rekli su
nam, da je bilo dosta svijeta koji je ekao jugoslovenske
hadije. Propala nam je posjeta Samerri, to vrlo alim.
O Bagdadu

Prvi put sam uo za Bagdad u IV razredu medrese na asu

historije islama iz usta rahmetli direktora Muhamed Eminef. Dizdara. Bio je vrlo strog i znali smo, da jednim
pogledom i u razredu i izvan razreda, sve ocjenjuje. Kako
sjedi ili stoji, kako si odjeven i koliko ist, kako
odgovara i kada zna i ne zna itd. Ali ponekad, i pored
svega toga, alili smo da prekine predavanje iz pojedinih
jedinki historije islama, kada zvono oglasi prestanak asa.
Jedno takvo nezaboravno predavanje bio je i Bagdad.
Kasnije kroz itanje znanje o Bagdadu je raslo, i napokon,
u putu na had dolo se i u Bagdad.
Radi zakanjenja, koje sam spomenuo, grupni program je
odgoen sa petka na subotu, i u petak smo mogli ii kud
ko eli. Dobro su nam doli nai studenti, mukarci i
enske, i brzo se kolona hadija razila po divnom
Bagdadu. Sa trojicom drugova odmah sam posjetio turbe
Abdul-Kadira Gejlani, u istoimenoj damiji klanjao dumu i
prisustvovao halkai-zikru. U meuvremenu predstavio sam
se Sejjid Jusufu Gejlani, glavnom ejhu kaderijskog tarikata
(reda) za sve zemlje gdje ima kaderija (Hadimulsedadetil-kadirijje). Od iindije do kasno poslije jacije
vodao je po Bagdadu mene i Mujagu Baauevia mladi
ejh Sejjid Burhanuddin Gejlani. Ne mogu ni da se
prisjetim koja sve mjesta smo posjetili, posebno mezarluke
(grobove) bagdadskih uenjaka i pobonjaka.
U subotu, 15. februara, bio je grupni obilazak. Posjetili smo
tri centra: Kjazimijju, Azamijju, ejh Abdul-Kadira, zatim
ehidsku damiju, Luk neznanog junaka, Trg rtava
slobode i vozili se kroz Bagdad i uz obalu Tigrisa. To je sve
bilo kao kratak san. Proslavljeni Bagdad iz Hiljadu i jedne
noi nije se mogao pregledati za tako kratko vrijeme.
Nisam udovoljio elji Sejjid Burhanuddina da i u subotu sa
njime nastavim razgledanje Bagdada, smatrajui se
moralno obaveznim da budem na usluzi naim hadijama,
gdje se bude uo perzijski govor, ili vodiima, ako im
zatreba usluga historijsko-eriatskog karaktera. Toga dana
nae rukovodstvo: Hadiabdi, ozo, Sahai i Jusufspahi,
u pratnji Nijaza ukria, predstavnika naih studenata,

primljeno je kod Predsjednika Irake Republike. Od

predvienog programa nije ostvarena posjeta uvenom
gradu Samerri (Serre men rea - Razveseli se ko ga vidi),
nadajui se da emo tamo otii u povratku s hada.
Meutim, hadi hafiz Fuad-ef. Subai, sa grupicom
Zeniana, nisu dananji posao ostavili za sutra, i posjetili
su Samerru u veernjim satima.
O Bagdadu e pisati opirno Nijaz-ef. ukri, a ja u
ukratko dati ope informacije iz knjige: Vodi kroz Bagdad
iz 1958. god. koju su napisali dr. Mustafa Devad i dr.
Ahmed Suse.
U Enciklopediji Leksikografskog zavoda (Zagreb, 1955.)
kae se za Bagdad ovo: "Bagdad (iranski Boji dar), glavni
grad Iraka, na plovnom dijelu rijeke Tigris u Centralnoj
Mezopotamiji,
oko
400.000
stanovnika,
stari
ali
modernizirani grad; veliko trgovako sredite i vano
raskre karavanskih puteva, cesta, eljeznikih i
avionskih linija za Perziju i Tursku. Bagdad je uzeo za svoju
prijestolnicu abasidski halifa El-Mensur (762.); otada se on
razvija kao snano politiko i kulturno sredite
muslimanskog svijeta. Najvei procvat za halife Harun alRaida, petog halife Abasida (VIII-IX st.), koji ga je znatno
proirio i uljepao znamenitim graevinama. U Bagdadu je
postojala i Akademija, u kojoj su se razvile i mnoge nauke,
osobito prirodne (medicina, alkemija, astronomija i druge).
Kao trgovaki centar Bagdad je ve u XI st. imao dva
miliona stanovnika. U XIII st. stradao je od mongolskih
provala: 1258. kan Hulaku, unuk Dinkiskana, razorio ga i
ukinuo halifat. Poslije se opravio, ali ponovo 1393. i 1401.
stradao od Tamerlana (Timurlenka), koji je poubijao na
desetine hiljada graana. Bagdad je u XVI st. u rukama
Turaka, a od 1623. Perzijaca; 1638. ponovo su ga osvojili
Turci i drali sve do I. svjetskog rata. Za njihove vlasti
Bagdad je mnogo nazadovao te je XVII st. imao svega
150.000 stanovnika. Za I. svjetskog rata takoer je
stradao; u martu 1917. zauzeli su ga Englezi. Od 1920.
prijestolnica je Arapskog kraljevstva Irak. Za vrijeme II
svjetskog rata Bagdad je bio poprite vojnikih operacija:
Britanci su u maju 1941. oborili proosovinsku vladu.
Bagdad je zavrna toka tzv. Bagdadske eljeznice (Konia-

Bagdad). 1958. godine dolo je do revolucije, te je

svrgnuta dinastija i proglaena Republika Irak sa sjeditem
u Bagdadu. Bagdad je esto stradao i od poplava u
godinama: 802, 815, 904, 932, 941, 945, 978, 1010, 1074,
1108, 1159, 1168, 1174, 1218, 1237, 1243, 1256, 1284,
1324, 1356, 1635, 1657, 1822, 1831, 1895, 1907, 1910,
1914, 1941, 1946 i 1950. Naime, izmeu Tigrisa i Eufrata
ima mnogo manjih rjeica, a prokopano je i mnogo plovnih
kanala, ali teren je ravnica pa nasipi teko izdre. Sada se
ulau veliki napori da se izbjegne poplavama. (Poplave
Bagdada od dr. Ahmeda Suse, Bagdad, 1963.).
Kjazimijja
Halifa Ebu Dafer el-Mensur otkupio je od nekih
ezdesetak vlasnika zemlju u naselju Bagdad na desnoj
obali Tigrisa, u elji da na tim povrinama podigne novu
prijestolnicu i udalji se od Kufe, tvrave alevija (alevije su
direktni potomci Muhammeda, alejhisselam, od keri
Fatime). Mensur je konzultovao hiljadu raznih strunjaka,
od krupnih graditelja do najsitnijih zanatlija, i pristupio
gradnji dvorca Kasruz-zeheb sa zelenim kubetom. Kamen
temeljac poloio je lino Mensur 145. hidretske tj. 767.
kalendarske godine. Odmah uz dvorac poela je i gradnja
velebne damije. Oko ove dvije prve graevine i linije
krunice poela je i izgradnja ostalih dvorskih i dravnih
zgrada. Ovaj tzv. okrugli grad opasan je visokim zidom sa
nizom osmatranica i etvera velika vrata po imenima:
am, Basra, Kufa i Horasan. Oko zida je iskopan dubok
kanal sa vodom. Ispred etiri kapije poela je izgradnja
novih poslovnih i stambenih zgrada, iz ega je kasnije
izrastao slavni Bagdad. Slubeni naziv novog grada bio je
Darus-selam (Grad spasa i mira). Domalo poto je zavren
Zlatni dvorac sagraen je i drugi, Kasrul-Huld.
Prva rtva neminovne smrti u novoj prijestolnici bio je
Halifin najstariji sin Dafer. Ukopan je na posebnoj parceli
prozvanoj Kurejeviko groblje. U ovo groblje ukopan je
183/799. imam Musa Kjazim, sin Da'feri Sadika i mjesto
prozvano Kjazimija, kao to se i danas zove. Uz Musa
Kjazima, ukopan je 220/835. njegov unuk imam
Muhammed Devad Tekij. Nad Kjazimovim i Devadovim
rakama danas stoje dva zlatna kubeta i uz njih velebna

damija sa etiri pozlaene munare - uvena Kjazimija o

kojoj je ovdje govor. Ja sam nemoan da opiem vanjsku i
unutarnju ljepotu Kjazimije. Posebnu radnju o Bagdadu
napisae Nijaz-ef. ukri sa fotografijama. Ne mogu
preutiti da sjaj, dragulji i zlato na grobovima ove dvojice
imama odudaraju od smjernica ivota koje su oni
preporuivali i odvodi srce od skruenosti. U Kjazimijji je
ukopano niz drugih znamenitih muslimanskih linosti,
izmeu ostalih i Imam Jusuf prvi bagdadski nadkadija
(kadil-kudat), i prvi uenik Imama Ebu Hanife.
Predio Kjazimijja je zapadni dio Bagdada, za razliku od
Azamijje, istonog dijela.
Mensurova damija je nekoliko puta proirivana i petsto
godina je slovila kao prva. U njoj je uvedena sluba
mubelliga - prenoenje tekbira i selama u namazu i nonja
crnih dubeta. Govorilo se da su tri posebne ljepote i
manifestacije: teravih-namaz u Mekki, duma u Bagdadu
(Mensurovoj damiji) i ramazanski Bajram namaz u
Tarsusu.
Kasnije halife, emiri i sultani sagradili su niz objekata, ali ih
je veina stradala od ratova i poplava. Turbeta su nadivila
dvorce. Turbeta su kasnije podignuta i na njih se i danas
troi iz Petine koju daju iije.
Azamijja
Na istonoj strani u predjelu Horasanske kapije halifa
Mensur
je
sagradio
dvorac
svome
sinu
prijestolonasljedniku
Mehdiji
i
vojne
kasarne,
iz
predostronosti i opreznosti. U ovome predjelu je ukopan
Imam Ebu Hanife, i kasnije, po njegovom turbetu, i damiji
cijela ova strana je nazvana Azamijja. Dvorci uvenih
velikana Bermekija su nicali u ovome kraju. Kjazimija, kao
da je bila arapska, a Azamija perzijska tvorevina. U
istonom dijelu su palate: Kasrut-Tad i Kasrul-Firdevs,
zooloki vrtovi, tri arije, Daru-edere (Cvijetni park),
medrese Nizamijja, Mustansirija i Ismetijja te brojne druge
znamenite naune i kulturne ustanove. Obadva dijela

Bagdada imala su svoje uvene bolnice. Imami Azamova

damija i turbe su danas centar Azamijje.
Krani i idovi ve u prvim godinama podizanja Bagdada
sagradili su svoje crkve, manastire i bogomolje i uivali
punu vjersku autonomiju.
Ako uporedimo postanak i sadanji znaaj Kjazimijje i
Azamijje vidjeemo da su im izmijenjene uloge. Kjazimijja
je iijski, a Azamijja sunnijski centar. U sjaju i raskoi
Azamijja danas zaostaje za Kjazimijjom, ali sam se u njoj
osjeao blaenije. Skrueno sam sjedio pokraj Imam EbuHanifinog kabura i prisjeao se rijei svoga nezaboravnog
profesora Ahmed-efendije Bureka, da je budunost
hanefijskog mezheba.
Neuporedivo su manje razlike izmeu islamskih sunnija i
iija
nego
izmeu
kranskih
crkava:
katolike,
pravoslavne i protestantske. Kljuno pitanje je Imamet
Vrhovno vjersko starjeinstvo. Po iijskom uenju legitimne
vjerske starjeine su poslije hazreti Alije bili njegovi
potomci po imenu: Hasan, Husejn, Ali Zejnul-Abidin,
Muhammed Bakir, Dafer Sadik, Musa Kjazim, Ali Rida,
Muhammed Devad Tekij, Ali Nekij, Hasan Askeri i
Muhammed el-Mehdi. Muavija je iznevjerio obeanje dato
hazreti Hasanu i posve suprotno tradiciji po kojoj je izvren
izbor prve etvorice halifa uzurpirao zvanje halife i svog
zloestog sina Jezida proglasio za budueg halifu, to jest
zaveo monarhiju. Sunnije pak smatraju da je ipak valjan
hilafet i nedostojne osobe ako to izravno ne teti vjeri
(mutekelliminsko uenje). Sunnije mutesavvifini smatraju
da se hazreti Hasan odrekao vlasti u korist Muavije u
namjeri da sprijei bratoubilaki rat meu muslimanima i
da je za nagradu od Boga dobio Kutbijjet (Stvarno
prvenstvo u vjeri) koje je prelo na njegove potomke do
Muhammeda Mehdije. Od nestanka Mehdije kutbijjet je bio
sakriven do Abdul-Kadira Gejlani, prvog osnivaa Tarikata.
On je Srednji kutb. Posljednji kutb e biti Imam Muhammed
el-Mehdi. Mutekellimini su miljenja da oekivani Mehdija
obnovitelj islama koji e zavesti pravdu - ne mora biti
linost Imama Muhammed el-Mehdije kojeg je nestalo.
Kroz stoljea u ovo pitanje se uvukla politika i zasjenila ga.

ejh Abdul-Kadir Gejlani

Babu-ejh je dio grada gdje se nalazi turbe, damija,
tekija, medresa i biblioteka ejh Abdul-Kadira Gejlanija.
Poloaj i raspored ovih zgrada slian je rasporedu i
poloaju Gazi Husrevbegovih objekata: turbeta, damije,
Hanikaha i Kurumlije, s tim to su Abdul-Kadirovi u jednoj
avliji, dok ih kod Gazi Husrevbega dijeli ulica. Turbe je vee
od Gazijina i unutranjost mu je od kristala, a oko kubure
je srebrena ograda. Po sredini ograde su stihovi posveeni
Abdul-Kadiru. Po prostoru damija je moda vea od
Begove, ali nema tetimmi. Prostor ispred turbeta i damije
je kasnije adaptiran i pokriven, ali umanjuje ljepotu izgleda
graevina. Izmeu turbeta i damije s jedne strane i tekije,
biblioteke i medrese s druge strane je povelika avlija. Ove
tri zgrade su vrlo sline naem ulaginom dvoru. U
odajama prizemlja su kaburi porodice Gejlani, a iznad njih
na spratu su pomenute ustanove. To je za nae pojmove
neobino. Ovakova primjena je i u dvorinim zgradama
Kjazimijje i Azamijje, te u Kerbelatu i Nedefu, a donekle i
oko Emevijske damije u Damasku. Biblioteka je moderno
ureena i spada meu najbolje ureene biblioteke
Bagdada. Ima vrlo vrijednih rukopisa, ali su dvije biljeke
naroito privukle moju panju. Jedna knjiga je pisana 444.
hidretske godine, a na drugoj je zapisano, da je izvaena
iz Tigrisa, to jest da je pripadala biblioteci ije su knjige
Mongoli bacili u Tigris. Knjiga je oteena i na njoj se jasno
vidi da je bila u vodi.
Medresa ima 50 uenika i tri muderisa. Muderrisi su
ujedno i imami u dotinoj damiji, i to: jedan za sabah
namaz, drugi za podne i ikindiju a trei za akam i jaciju.
etvrti imam je afijskog mezheba i klanja rani sabah.
Zikir se obavlja u damiji, svakim danom poslije jacije
namaza i petkom poslije dume. Imaju dva ejha zaduena
zikrom. Sejjid Jusuf Gejlani je starjeina svega. Duhovno,
on je predstavnik cjelokupnog kaderijskog tarikata, a
pravno, on je i mutevelija ogromnih kaderijskih vakufa. Na

povratku sa hada jedan dan smo ostali u Bagdadu. Na

irem prijemu posjetnika iz raznih zemalja Sejjid Jusuf je
istakao da cijeni posjetu koju su mu uinili predstavnici
jugoslovenskih muslimana hadi Husein-ef. ozo i hadi
Naim-ef. Hadiabdi, i izjavio, da se Hadi Sinanova tekija
u Sarajevu moe ubrojiti u listu najstarijih kaderijskih
arita. Saglasan je da se zgrada tekije koristi jo i za
druge srodne slube u svrhe koje su korisne Islamskoj
vjerskoj zajednici u Jugoslaviji. Prisutni su bili prijatno
iznenaeni kad sam im pruio izvjesna obavjetenja o
ivotu muslimana u Sarajevu. Sejjid Jusuf ukazuje i
izvjesnu panju naim studentima koji se koriste
bibliotekom. U knjizi Vodi kroz Bagdad u prolosti i danas,
iz 1958. godine, spominje se 48 medresa, 65 musafirhana
i tekija, 19 biblioteka, te niz velikih i poveih damija,
zatim turbeta, banja i slino, razasutih u 48 gradskih
centara. Mi pak, imali smo vremena vidjeti samo tri centra.
Od Bagdada do Mekke
esnaestog februara u nedjelju rano ostavili smo Bagdad,
cijeli dan putovali kroz Irak i predveer stigli u Basru.
Basra je najvea luka i trei grad po veliini u Iraku. Broji
blizu pola miliona stanovnika. Dananja Basra je udaljena
dvadesetak kilometara od stare Basre koju je osnovao
halifa Omer. Lei na rjeici Asmar, pritoci atul Areba, tzv.
Arapskog mora koje nastaje od sliva Eufrata sa Tigrisom. U
odnosu na Bagdad, uinilo mi se, da je Basra i danas
onakva kao to se spominje u Hiljadu i jednoj noi (kue i
arija). Avlije su opasane visokim zidovima, a mnoge
stare kue su i na tri sprata, sa bogatom rezbarijom na
balkonima i balkonskim drvenim zidovima. Primjeuje se
da i krovovi slue kao terasa. Prenoili smo u hotelima koji
zaostaju za bagdadskim i sutra rano nastavili put prema
granici. Putovali smo cijeli dan i prenoili na granici
izmeu Iraka i Kuvejta. Kod Arapa se jo uvijek ne cijeni
vrijeme, ponaaju se na granicama kao da su velike i
posve jedna drugoj tue drave, to putnici ispataju na
graninim prelazima gubei tolike sate. Jedinstveni su u
odravanju autostrade, jer zaista put je svugdje odlian.

Prilaz Kuvejtu je carski. U svoje vrijeme Kuvejt je bio tek

gradi Basranskog okruga i zahvaljujui nafti on je danas
vrlo bogata grad-drava, lanica Ujedinjenih nacija.
Stanovnici drave Kuvejt jedva da broje pola miliona od
kojih su dobra treina palestinske izbjeglice. Nove
graevine su super moderne i prema njima stari dio
arije, koja je basnoslovno bogata, izgleda kao obini
kuerak prema dvorcu. Ovaj put smo se zadrali samo trietiri sata, jer smo prema programu, u povratku imali
ostati due. Hadi Sejdaga Kalajdisalihovi je imao adresu
jedne Sarajke, iz uvene porodice Smailage engia, koja
se udala za Arapa iz Palestine dok je studirao u Sarajevu.
Jedan vrlo usluan potanski slubenik je elio da nam
pomogne da naemo engiku i koristio moda 20
telefonskih brojeva, i kad smo htjeli platiti, rekao nam da
su i telefonski razgovori u Kuvejtu besplatni. U Kuvejtu
smo susreli neke nae strunjake i bili obostrano
zadovoljni. U prvi mrak produili smo putovanje prema
granici Saudijske Arabije. Osim bogate elektrine rasvjete
na autostradi, cio predjel kuda smo prolazili bio je
osvijetljen buktinjama plamena sa linije naftovodnih cijevi
usmjerenih prema moru. Osjeaji raspoloenja su bili kao
iz bajki. ule su se rijei, da je zaista lijepo ii na abu.
Dugo smo se vozili i kroz "Niiju zemlju", predjel izmeu
Kuvejta i Saudijske Arabije koji je nenastanjen i niiji. I
ovdje je put odlian. Kad su se oferi zamorili, Sahai je
odabrao pogodno mjesto za noivanje. Za koji as,
pripremljene su veere, ajevi i kafe i poelo goenje.
Mujezin iz Kjafi-efendijina Prusca kod Donjeg Vakufa je
svojim prusakim mekamom uio ezan i pozivao na
namaz. Uspostavljalo se po nekoliko demata. Ovdje je
prouena i ikrar dova bedeli hadu rahmetli Ahmedage
Arnautovia - Mae iz Sarajeva. U ranu zoru klanjali smo
sabah i nastavili put prema graninom ulazu u Saudijsku
Arabiju.
Zadravanje na ovoj granici nije bilo toliko dugo kako su
vodii predviali. Propis je da se upiu u knjige generalije
putnika, to slui kao provjeravanje pripadnosti islamskoj
vjeroispovijesti na temelju imena. Naime, nemuslimani ne
mogu posjeivati Mekku i Medinu. Na granici je bilo mnogo

turskih, irakih i iranskih hadija. Ovdje smo se nali i sa

jugoslovenskim hadijama iz Kosova i Makedonije.
Opet smo putovali cijeli dan, prenoili u pustinji i sutradan
stigli u Rijad, prijestolnicu Saudijske Arabije. Nisam ni
slutio da je Rijad po svome poloaju i ureenju onoliko
privlaan. Nisam bio ni izaao iz hotela, a ve su se neki
nai ljudi vratili zbunjeni iz arije. Rekli su nam da se
arija naglo zatvorila, pa se boje da nije poeo rat sa
Izraelom. Prisjetili smo se, da je to bio nastup vremena
ikindijskog namaza i da se dok traje namaz u damiji
obustavlja poslovanje u ariji, u nadletvima i
ustanovama. Radnje su krcate svakovrsnom robom, a u
izlozima ima ak i mini suknji. Osjetno se zapaa
angloamerikanski presti i elja da se govori engleski.
Pored novih damija vide se i nove kole, te bolnice i
hoteli. U Rijadu smo kupili ihrame i japanske papue kao
odjeu obreda hada.
U etvrtak 20. februara nastavili smo putovanje prema
Taifu. Na trgu smo iekivali formiranje kolone naih 10
autobusa. Huremovi i Olovi su primijetili kolsku
zgradu, te i mene pozvali da uemo. To je bila osnovna
kola sa est razreda. Nastavnici su vidjeli nae autobuse,
napravili pauzu i nekoliko nas uveli u kolu. Osnovna kola
ima est razreda, a srednja kola ima dva stupnja sa po tri
razreda. U II. razredu smo prisustvovali uenju Kur'ana, a u
VI. predmetu domainstva. Nastava je predmetna i tri
nastavnika su iz Palestine. Interesovali su se o naem
drutvenom ureenju, a posebno o poloaju muslimana.
Svojim sarajevskim arapskim jezikom na kolskoj tabli
objasnio sam im etnikog Muslimana i religijskog
muslimana. Bili su vrlo zadovoljni i toplo su nas ispratili do
autobusa. Susret je bio bratski iskren. Razgledao sam
nastavne planove i programe. U viim razredima ima 30
sati sedmine nastave. U srednjim kolama ue strani
jezik.
Cijeli dan smo putovali kroz pustinjsku visoravan Nedd,
koja je pokrivena sitnim bunjem, i nailazili na rijetke oaze
sa vodom. Kod ovih oaza su obino benzinske pumpe,
ajdinica i bife te bakalski duan. Neke hadije su se

snabdjele vodom koju su iz bunara izvlaila djeca, ali

veina ih nije djeci dala nikakav poklon ili novi. ene su
punile vodu u harare od kozije koe, tovarili na deve i
gonili kuama. Kako mi se ini, sada se deve koriste samo
na ovim pustinjskim stazicama. Uz benzinske pumpe
nailazili smo i na cisterne sa vodom. Naalost, hadije su i
ovu vodu nerado plaali. U ovakvim sluajevima bilo mi je
jasno zato su u vjeronauke stare udbenike uvrteni i
propisi o kupovini vode za uzimanje abdesta. U naoj
koloni od 10 autobusa samo jedan ili najvie dva autobusa
su se brinuli o enama da im pri kratkim odmorima za WC
pripreme paravan od arafa. I ovu no smo prenoili u
pustinji, i sutra rano nastavili put prema Taifu. Na itavom
putu kao pridruni lanovi kolone bila su jo tri mala
osobna auta: brani par iz Sarajeva, brat i sestra sa sinom
iz Doboja i majka sa sinom iz Pritine. Ponekad smo im i
zavidili, a osobito oni koji su ostavili svoja auta kod kue i
krenuli na ovaj daleki put autobusom.
U Taifu nas je doekao Salih Mursija, delil-vodi iz Mekke
koji je bio zaduen da nam obezbijedi konake u Mekki. I u
Rijadu i Taifu za smjetaj u hotele uspjeno se brinuo
slubenik naeg prevoznog preduzea Nuhi iz Pritine.
Taifa sam se prisjeao iz dva momenta. Kad u njemu nije
ukazano gostoprimstvo hazreti Pejgamberu nego je
kamenjem napadnut, i odmah poslije Prvog svjetskog rata,
gdje su se bile sklonile sarajevske hadije hadi hafiz Asim
Safa-ef. Siro i hadi Mustafa-ef. Begler-eh, i jedva iznijeli
ivu glavu ispod noa vehabija koji su osvojili Mekku i Taif i
protjerali novog arapskog kralja Husejna, kojeg su postavili
Englezi.
Taif je uvijek bio zrana banja za Mekku, a to je i danas i za
Saudijsku Arabiju, gdje kralj ima svoju ljetnu rezidenciju.
Koliko se zna, mi smo bili prve hadije iz Evrope preko
Taifa. Klima je pogodna, agrikultura razvijena, urbanistiki
plan nenametnut i prirodan sa kontrastima kao
karakteristikama istoka. U centru grada u susjedstvu su:
Ibni-Abbasova damija, gradska bolnica, stara arija i
mejdan-trg tada krcat kurbanima. Tri etiri pasmine ovaca
sa tolikim razlikama, da su slinije kozi ili teletu nego

drugoj ovci, i kao janjad sitnim ovcama. U ariji "i ptiijeg

mlijeka", sve po izboru.
U novosagraenoj Abdullah ibni-Abbasovoj damiji u
arapskom stilu sa brojnim malim i niskim kubetima i
itavom umom stubova osjea se kao u Kordobi u doba
zenita Arapa u paniji. U dvoritu damije je moderna i
vrlo higijenski ureena abdesthana i WC, a jo blie
damiji je zidom opasano groblje sa est kabura ija su
kubeta sruile vehabije u prvim danima svoje vlasti, dok
su ivjeli izolovano od drugih islamskih eriatsko-teolokih
pravaca. Treba se popeti na zid i vidjeti kabure. Meu
njima je najpoznatiji Abdullah ibni-Abbas, amidi Bojeg
poslanika, kome je predskazao fenomenalnu uenost i
gubljenje vida pred smrt, valiji u Basri i drugoj politikoj
linosti hazreti Alijine vladavine, koji se pred omejevikim
reimom sklonio u Taif prije katastrofe na Kerbeli. Od
njegovih unuka je potekla Abasovika dinastija, ije smo
osnivae spomenuli govorei o Bagdadu.
Veina hotela u Taifu pripada Buharelijama, tj.
muhadirima (izbjeglicama) iz Buhare, koji su napustili
svoju domovinu u doba poslije 1917. Meusobno gaje svoj
turski jezik, i kako su mi rekli, nerado se ene Arapkama, iz
bojazni da ih u datom asu ene Arapke ne mogu odvratiti
od povratka u Buharu. Ima ih nekoliko stotina porodica u
Taifu, Mekki i Medini, i svi su radie i dobrostojei. O tome
sam se uvjerio u Mekki i Medini. Dumu smo klanjali u
Taifu.
U subotu 22. februara obrijali smo se i okupali, a potom
obukli ihrame i nijjet uinili had. ene u svojim ihramima
izgledale su vrlo dostojanstveno. Brzo smo stigli na Mikat,
mjesto gdje se klanjaju dva rekata radi obavljanja hada.
Sahai nas je poduio o pripremi hada i glasno smo
prouili nijjet. Kroz eter je zabrujilo Lebbejke Odazivam Ti
se, Dragi Stvoritelju, a u naim ilama kao da je zastala
krv od velikog duevnog zadovoljstva i uzbuenja, a na oi
su navirale suze radosti.
Taif je udaljen od Mekke 78 kilometara. Put i pejsa su
odlini, osobito sputanje prema Arefatu. Na mjestima niz

stijene kapala je voda. Proli smo kroz Arefat, Muzdelifu i

Minu, tri mjesta za koja su usko povezani obredi hada.
Prostor Arefata uinio mi se kao Sarajevo sa sarajevskim
poljem, od Bakija do Igmana, Muzdelifa kao prostor od
Darive do eherehajine uprije, a Mina kao dolina
Sarajeva od Kovaa do Magribije damije. Vidjeli smo ih
prije vremena hada, u miru i svojoj originalnosti. Kroz
nekoliko dana ova mjesta bie ispunjena ljudima kao glava
gustom kosom. Vodi nam je pokazao iz auta peinu, gdje
je dola prva objava, i peinu u kojoj su se sklonili
Pejgamber i Ebu-Bekir pred potjerom koja ih je gonila
prilikom hidreta u Medinu.
U srcu i mislima pripremali smo se za ulazak u Mekku i
susret sa Kabom.
U Mekki
Prema muslimanskim djelima, Mekka je prva beika
ljudskog roda, a Kaba je prva bogomolja za ljude na
zemaljskoj kugli. Adem i Hava su iz nekog denneta
sputeni na zemlju na tlu Mekke i iz toga je vremena i
haderul-esved (crni kamen) u zidu Kabe. Zemlju obvija
sedam katova nebesa, sve jedno iznad drugog, sedmo
nebo obavija Kjurs, a njega Ar, onda je Levh, pa Kalem.
Neovisno o geografskim duinama i irinama tlo u Mekki
na kome je Kaba je pol na zemlji nevidljivog stuba koji
povezuje svu vasionu. Drugi pol toga stuba je prostor
ispod Ara zvani Bejtul-Mamur. Kaba je svetite za ljude, a
Bejtul-Mamur je svetite za meleke. Oni su koordinata
svemira, i to je linija Kible prema kojoj se okreemo kad
klanjamo. Zrake Bojeg svjetla sa linije Zemlja-Ar bacaju
svjetlo na svaki milimetar prostora na zemlji, stoga, kud
god se okrenemo tamo je Lice Boje Veliine - Fesemme
Vedhullah, i vrijedi kao Kibla.
O Mekki i Kabi je pisano na bosanskom jeziku u mnogim
muslimanskim knjigama i asopisima. U Fikhul-ibadatu od
merhum Serdarevia, izdanje Vrhovnog islamskog
starjeinstva SFRJ iz 1967., detaljno je obraen had i
opisana Kaba, a prof. h. aban Hodi u svome Vodiu na

had iz 1968. godine dao je i tlocrt Harema u Mekki i

Medini, Kabe i Revzai-Mutahhere. Fikhul-ibadat treba da
ima svaka muslimanska porodica, stoga i neemo govoriti
o obredima hada. elja je iskazati samo utiske koji se
preivljavaju u Mekki i Medini prilikom hada, jer ti utisci
su refleksi ljepote vjere.
Mina je danas udaljena od Mekke 4-5 km, stoga smo se
brzo nali na periferiji Mekke na putu Taif - Mekka. Lijepo
sagraene kue, oleanderi, rue, mali park sa adrvanom,
duani i damije nestajali su nam ispred oiju. Osim
Sahaia kome je ovo bio deveti had u autobusu je bilo
jo 4-5 hadija-bedela i oni su bili vie uzbueni od nas u
oekivanju da ugledaju munare Haremi-erifa. Kad sam
uo rijei "eno munara" bio sam kao elektrizovan. U
autobusima smo proli kraj Harema prema mahali gdje su
bile rezervisane kue za na smjetaj. Rasporedili smo se,
smjestili stvari, klanjali pojedinano ikindiju, i nas etiri pet
pohitali smo u harem na akam namaz. Bilo nam je dugo
ekati da grupno idemo, a hadi Sejdaga nam je posluio
kao vodi. Teko smo se probijali kroz svijet, koji je hrlio u
Harem. Kasao sam kroz novi i stari dio Harema, nespretno
i ispod oka, kao da se od sebe krijem, pogledao kada e se
ukazati silueta Kabe. I ugledao sam je! Zatvorio sam oi i
otvorio ih, da se uvjerim je li to istina. Svjetina nas je
potiskivala, ali je spretni h. Seid opazio strunog vodia,
koji nas je brzo prihvatio i uveo u krug tavafa. Kao muica
pervana oko svjetiljke, tako smo i mi sagorijevali u
Boanskoj ljubavi, svjesni i nesvjesni momenata i
uzbuenja. Kaba kao silni magnet sve je privlaila.
Akam nas je zadesio u tavafu. Prekinuli smo tavaf i
klanjali akam-namaz, a onda nastavili tavaf. Sjeam se da
je imam uio Li-ilafi Kurejin, i kada je izgovorio rijei feljabudu Rabbe hazel-Bejt (Nek ibadet ine Gospodaru ove
kue) - glas mi je dolazio kao sa drugog svijeta. Stajanje u
namazu, gledajui oima u Kabu, i sluajui zvuke Kur'ana
ije rijei kao da srce govori, neuporedivo je po milini i ni
sa im to znaju obini ljudi. Allah te vidi svugdje, i gdje
god klanja pred Njim si, ali tu kod Kabe ipak je drugaije,
blie i intimnije. Ipak, u svakom tome momentu prisutno je
strahopotovanje (mehaabet) i ono to je jae od ljubavi

(mehabbet). U Medini kod Revzai-Mutahhere mehabbet je

jai od mehaabeta. Zavrili smo sedam tavafa (obilazaka),
klanjali dva rekata i napili se Zemzema. Prvi put u ivotu
napio sam se Zemzema koliko sam htio i mogao. I to je
znak milosti Boje, a to je briga za ovjeka, u tavafu se
zamara i Zemzemom obavezno osvjei. Sastav
Zemzema je specifian u odnosu na druge vode, a to
potvruje i ukus Zemzema.
Probijajui se sa delilom kroz mase ljudi u starom i novom
dijelu Harema, doli smo do predjela Safa-Merva, da
izvrimo ibadet sa'j, izvjesni hod ubrzanog koraka. I ovih
hodova ima sedam. U obavljanju sa'ja zatekla nas je jacija,
koju smo tu klanjali, i opet nastavili sa'j. Kako vidimo, sve
ove radnje su ibadeti, i ne smeta prekid jedne da se izvri
druga, prenija. Kada je zavren sa'j, delil je prouio dovu i
time je zavren pristupni dio hada. Delila smo pristojno
nagradili i od njeg se srdano oprostili. U ovom prvom
zijaretu bio nam je nuno potreban i koristan. I u
posljednjem sa'ju, kad smo se spremali za Medinu uzeli
smo delila.
Nedjelju, ponedjeljak i utorak, 24., 25. i 26. februara
proveo sam uglavnom u Haremi-erifu. Iz raznih kutova
gledao sam Kabu, osvjeavao se Zemzemom i posmatrao
ljude. Susreo sam se sa nekim poznanicima iz Turske i
Sirije, prisjedao uz pojedine grupice i prislukivao uenja.
Sluao sam turske mevlude i misirske zikrove i u tavafu u
stopu slijedio duboko skruene iije. U jednom tavafu sam
uspio poljubiti Haderul-esved, a u nekoliko tavafa pomilio
sam ga. Klanjao sam pod Zlatnim olukom i dovu inio.
Molio sam se za oprost grijeha meni i mojim roditeljima,
drugoj rodbini, uiteljima i ahbabima. U tafavu dove sam
inio prisjeajui se imena i likova onih koji su me zamolili
da ih se tamo sjetim, a tako sam i ja druge zaduivao kad
su odlazili na had. U Mekki sam dobio i pismo od kue sa
paketom elja ta sve treba da zamolim kod Kabe. To me
je podsjetilo na prianje hadi Mujage Merhemia, da je
travniki muftija Korkut molio pod Zlatnim olukom stotinu
stvari, izmeu ostalog, i putasta konja. Dove sam inio
kako sam znao i osjeao, a najslae na materinom jeziku.

Jednu veer sam do iza pola noi obilazio po terasama

novog i po kutovima starog Harema, u elji da vidim to
oitije razlike meu muslimanima razliitih nacija i jezika u
shvatanju institucije hada i arolikosti mezheba. Dvije
noi sam do kasno ostajao kod teheranske uleme u
njihovom hotelu koji je bio u istoj ulici gdje smo i mi
odsjeli. Iznenadila me njihova uenost i realno gledanje na
ivot i vjeru. Sejjid Sadruddin Belagi je dvije godine proveo
u Americi i na tamonjim univerzitetima i institutima
objanjavao islam. Slovi kao najbolji poznavalac islama u
Iranu i napisao je tefsir. Interesovali su se o organizaciji
Islamske vjerske zajednice u Jugoslaviji, i iskazuju elju za
upoznavanjem. Znao sam da se je svojevremeno (1930.
god.) hadi ejh Selim Sami-efendija iz Vuitrna (Kosovo)
prilikom hada upoznao sa ulemom citirajui odmah pri
prvom susretu arapske stihove: Petero ja svojih imam...,
ime sam se i ja posluio u susretu sa teheranskom
ulemom. Oni su, ini mi se, najorganizovanije skupine koje
sam susreo u Mekki.
U prolazu kroz Stambol znao sam da se stambolske
hadije okupljaju u Haremu u Mekki pod mujezinskim
mahfilom, a u Medini u predjelu Ashabi-suffe, te sam se i
tamo zadravao. Milina je u haremima za nas iz studenijih
krajeva, jer na stotine elektrinih ventilatora osvjeava
zrak. U predjelu prema Zlatnom oluku zadravaju se
hadije iz Damaska i Halepa. Tamo sam susreo ejh AbdulKadir Isaa, imama i muderisa iz Halepa, iji su neki uenici
bili u Sarajevu i gdje on ima svojih simpatizera, azilija.
udo je kako nae hadije za sve uju i svugdje stignu.
Hibba-hanuma Nuhi ro. Goro je elila da izvede bedeli
had za svoju rahmetli majku i ula je da tu dunost
najrevnije obave uenici jedne medrese u Mekki. Posluio
sam kao tuma muu joj i njoj u medresi. Stigli smo u
zadnji as i obezbijedili bedele i za mueve joj roake.
Upravitelj medrese Muhamed Selim Rahmetullah je krepak
starac osamdesetih godina i vrlo spretno otprema stranke,
potpisuje novane dokumente i sl. u vezi sa bedelima.
Medresu je podigao poznati uenjak indijskih muslimana
Rahmetullah prije 1. svjetskog rata i izdrava se iz pomoi
muslimana Pakistana i Indije. U sezoni hada medresa

slui kao centar drube Teblig, iji lanovi posljednjih

godina dolaze i u Jugoslaviju (Pakistanci). Oni su u
izvjesnom smislu "misija dobre volje" meu muslimanima.
Bio sam primljen kod njegovog generalnog starjeine
(emira). On je u znak zahvalnosti, koju jugoslovenski
muslimani ukazuju Tebligu, priredio prijem za nae
hadsko rukovodstvo i jo neke hadije. Na ovome prijemu
govorili su ozo i Jusufspahi, a pored hadi Naim-ef.
Hadiabdia, predsjednika Starjeinstva IVZ BiH, bio je i
hadi hafiz Ibrahim-ef. Rianovi, predsjednik Ulemamedlisa BiH u penziji. Rianovi je sa svojom hanumom
proveo ramazan u Kartumu (Sudan), gdje mu je sin kao
jugoslovenski strunjak profesor na Elektro-mainskom
fakultetu u Kartumu.
Jednog dana nekoliko sati proveo sam u razgledanju
mekkanske arije. Na skupe stvari nisam ni gledao, a
svile i zlata ima i kod nas, nego sam traio sitnije stvarice
kojih nema kod nas, a koje u odreenom smislu pripadaju
vjeri. Na mnoge ove stvarice bih zaboravio da mi nije bilo
spiska Mujage Gvozdena, u kome je zapisao ta su stare
Sarajlije donosile kao poklon sa abe. Nekoliko stvarica
nisam uspio nai, pa je Gvozden ostao bez zembilja.
Hadijama je manjkao hadi hafiz Ismail-ef. Fazli iz
Sarajeva, koji idui 11 puta na had poznaje zavuene
duanie gdje se kriju oni predmeti koji mladi narataji
zaboravljaju. Posmatrao sam mekkanske trgovce i sinove
im pomonike i u njihovim likovima traio Ebu Bekra,
Osmana, Talhu, Abdurahmana i druge prve ashabe.
Iako sam veinu vremena provodio u Haremi-erifu, sada
mi je ao to jo vie nisam u njemu boravio. Drago mi je
to sam u njemu prouio i ikrar dove u svojstvu imama
branom paru Nuhi.
Utorak 23. februara poslije ikindije posjedali smo u
mekkanske autobuse i odvezli se na Arefat. Brzo su
postavljeni atori i stupio ivot koji treba da podsjea na
Sudnji dan. Uveer smo prouili mevlud, a ozo i
Jusufspahi su odrali prigodne vazove. Mada se tamo
doivljuju uzbudljivi momenti, vjersko-drutveni znaaj
hada nije iskorien i neko je krivac za to. Primjeuje se

da muslimani nemaju vjerskog centra, a ni autoriteta

halife. Saudijska vlast je uvar obaju harema i tehniki
organizator hada, ali duhovni znaaj hada i takva
organizacija pripada svima muslimanima svijeta, i njegov
dnevni red treba da sastave i njime rukovode
najeminentniji vjerski uenjaci priznati i poznati kod svih
muslimana Meu-muslimanski centar. Pod bujicom mase
ljudi koja iz godine u godinu raste u Haremi-erifu prilikom
tavafa ne mogu da se primijene propisi nijednog mezheba.
Ne moe se rei da se ovo pitanje ne prouava, a u Medini
su mi rekli da su dva pitanja najznaajnija: permanentno
olakavanje meunarodnog saobraaja i priliv ena zbog
olakica u saobraaju. Mora se priznati da je saudijska
vlast proirila hareme i uinila ih velianstvenim, da je
regulacija prostora Safa-Merva odlina, da je Mekami
Ibrahim izvanredno uspjeno konzerviran i slino. Vojna
straa kod Kabe i Revze je blagodat za hadije. I naa
organizacija hada u odnosu na hareme treba da evoluira.
Nisam mogao ni zamisliti da je na Muzdelifi i na Mini
onakva stiska. Meutim, i pored stvarnih i objektivnih
tekoa nema nikakvih delikta iz razloga to svak tei i
udi da svoj had izvri to bolje i savjesnije i najee eli
da u tome bude prvi. Niko ne eli da drugome bilo ta
pokvari ili ga oteti. To je misao vodilja svakog hadije.
Saobraaj Mina - Mekka je vrlo ubrzan i nije predstavljao
nikakvu tekou. Nas nekoliko stigli smo na Bajram namaz
u Harem u Mekki, istina u posljednji as. Obavili smo tavaf
i skinuli ihrame. Postali smo hadije i taj osjet nas je ario.
U Mekki i Haremi-erifu se osjea tiina u dane Bajrama,
jer glavnina ostaje tri dana na Mini. Vratili smo se na
konak u Minu. Ostao mi je u uspomeni ovaj povratak.
Trojica profesora iz Sirije na radu u Mekki priali su mi o
nainu ivota u Saudijskoj Arabiji, prosvjeti, kulturi,
zdravstvu, sudstvu itd. Smatraju da se ostvaruje progres
laganog tempa, ali siguran. Kau, da avionski saobraaj
najbre kultivira zaputena pustinjska sela i da su oferi i
avijatiari misionari modernijeg ivota u pustinji.
Noivanje na Mini ima svoju posebnu dra. Mina je kao
veliki vaar. U petak smo trojica nas u gepeku doli u

Mekku na dumu namaz i opet se predveer vratili. U

subotu smo se opet zajedniki u autobusima vratili u
Mekku. Vozio sam se na krovu da bolje posmatram
okolinu. Dvojica hadija iz Breze kod Visokog bila su dola
avionom preko Sirije pa su se toga dana istim putem
vraali kui, i na brzu ruku na krovu autobusa napisao sam
cedulju svome bratu Feridu i javio se. Nisam imao
vremena za pisanje i javio sam se samo iz Bagdada.
Nedjelju smo proveli u Mekki, a predveer opet obukli
ihrame i otili na umru u blizini Mekke, gdje treba klanjati
akam namaz. I ovo je poseban i znaajan ibadet. Sa umre
smo se vratili u Haremi-erif, klanjali jaciju, obavili Oprosni
tavaf, zatim saj i opet tavaf i vrlo teka srca oprostili se od
Kabe. To su zaista teki momenti, ne mogu se opisati ni
jezikom iskazati. Kaba mi je izgledala kao ljepotica od koje
ne mogu da odvojim pogled. Sve potekoe da se do nje
doe rado i slatko se podnose. Jedan pjesnik o Kabi ovako
kae:
Demali Kabe cunan midevandem beniat,
Ki harhaji Mugilan harir ajed,
to znai:
Ljepota Kabe donosi nam toliko raspoloenje,
da nam hod po otrim bocama izgleda
kao hod po kadifi.
Znaaj Kabe ukazuje i ova izreka Imama Daferi Sadika:
La jezalud-dinu kaimen ma kametil-Kjabetu.
Vjera (din) e postojati dotle, dok bude postojala Kaba.
Te posljednje noi svi smo bili na svoj nain uzbueni. Neki
nisu spavali cijelu no. Svako prema svojoj snazi i znanju
voli Svemonog Stvoritelja i kao znak te ljubavi eli da
upije u svoju duu, srce i sliku ljudske graevine Stare

kue, prema kojoj se u svakom asu okreu milioni ljudi.

Jedan uenjak je rekao, da se Kaba moe nazvati kuom
sagraenom od ljudskih oiju i srca.
Bilo je reeno da emo krenuti iz Mekke u ranu zoru, pa
sabah nismo klanjali u Haremi-erifu, jer srce ne bi moglo
odoljeti da se izostavi tavaf. Kad smo posjedali u nae
autobuse i proli kraj Haremi-erifa, kandilji na haremskim
munarama su jo gorjeli. Jezik je izgovarao tekbire, ali su
srca jecala zbog rastanka i govorila: Boe, daj mi da jo
jednom vidim Kabu!
U Medini
Put od Mekke do Medine dug je 455 km i vodi preko
modernog lukog grada Dide. Cijeli dan smo proveli u
vonji sa odmorima za podne-namaz i iindiju. Kratko smo
se zadrali u maloj oazi Bedr gdje pored zelenila ima i
potoi. Nismo ili na bojite Bedr. I akam smo klanjali u
putu uz krai predah.
Sluao sam da se prvo ugledaju munare medinenskog
Haremi erifa bilo da se dolazi autom ili avionom, i tu sliku
smo oekivali, sa posebnim uzbuenjem. I ugledali smo ih
pa ustali na noge. Kroz autobus se zabrujalo uenje
salavata i osjetili smo se kao elektrizovani. Primjeivalo se
da ulazimo u grad, ali smo ipak skrenuli sa glavne ceste i
izgubili munare. Sahai se obratio jednom taksi oferu i
on nas je ubrzo uveo u grad i doveo do traenog skvera
gdje nas je ekao delilov sin, kojeg smo vidjeli u Mekki,
kad se interesovao o naem dolasku u Medinu. Deset
naih autobusa sa blizu 400 hadija razmjeteno je u
nekoliko zgrada. Zgrada gdje je na autobus rasporeen
bila je velika i komforna. Nas pet-est uz Sahaia smjestili
smo se u potkrovlju sa dvije terase i hladnim holom. Sa
terase sam posmatrao haremske kandilje. Klanjali smo
jaciju, pripremili poljske dueke i spremali se na poinak.
Na ofer Mehmed me je pitao zato drugaije ne okrenem
svoj leaj i ne napuem duek. Indiskretno sam dao
odgovor, da ne elim u Pejgamberovom gradu spavati na
dueku i nogama biti okrenut Revzai-Mutahheri. Iako

nisam elio da brzo zaspim, umor me je savladao. Budnost

je zamijenio san.
Dobro smo podranili, ali jedva unili u harem od svjetine.
Tada sam utonuo u pravi san. elja da se naem u
Pejgamberovom haremu postala je stvarnost. Kao u
groznici, klanjao sam sabah. Medinenski harem je nekoliko
puta manji od mekkanskog, pa glasovi i imama i mujezina
kao da su kraj tebe (prenosi preko zvunika). Kao automat
sam koraao prema asnom mjestu, gdje je ukopano
ovozemaljsko tijelo ponosa svjetova, posljednjeg Boijeg
vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu teala alejhi ve
sellem, i njegovih drugova hazreti Ebu-Bekira i hazreti
Omera, radijallahu teala anhuma. Znao sam da me od
toga mjesta dijeli nekoliko pregrada. Guio sam se od
ljubavi, uzbuenja i stida. Isprekidano, slog po slog, kao
dijete koje tek progovara, izgovarao sam rijei esselamu
alejke ja Resulallah... Vjerovao sam i znao da me on, Boiji
poslanik, vidi, uje i odvraa selam. Pa zar ima veeg
zadovoljstva i sree od takvog doivljaja!?
Upute koje sam dobio u Konji od hadi Husejn-ef. Holata,
kako se treba ponaati pred Revzai-Mutahherom nisam
mogao izvriti, jer se nisam mogao savladavati. Suze
same teku, a srce drugaije kuca. Kroz ograde sam gledao
a srcem ljubio zemlju oko Mubarek Revze i jezikom micao:
efaat Ja-Resulallah, efaat, efaat...
Medinenski harem je opasan sa etiri strane visokim
zidovima, prednjim od strane juga prema Kibli, desnim od
strane zapada, lijevim od strane istoka i zadnjim od strane
sjevera kroz koji se obino ulazi u nae damije to jest
prema mihrabu. Prednji zid je dug 86 metara, desni i lijevi
po 116, a zadnji 66 metara. Razlika u duini izmeu
prednjeg i zadnjeg zida je 20 metara. Ima pet znamenitih
vrata (kapija). Na desnoj strani su Vrata Mira (Babusselam)
i Vrata Milosti (Babur-rahmeti), na lijevoj Babu-Dibrile
(Debrailova vrata) i Vrata za ene (Babunnisai) i na
sjevernoj strani Babul-Medidi (Medidova vrata). Osim
ovih kapija ima jo vrata: Ebu-Bekrova, Omerova,
Osmanova, Sultan Abdul-Aziza (Turskog) i Kralja AbdulAziza Saudi Arapskog. U prolosti, Pejgamberova damija

je nekoliko puta proirivana i dograivana, te adaptirana.

Te radove izvodili su: halife Omer i Osman, Velid iz
dinastije Omejevia, Mehdija iz dinastije Abasovia, Zahir
Barbaros, Eref Berispaj, Zahir Berkuk, Kajitbaj, te turski
sultani Selim II, Sulejman, Abdul-Aziz, Abdul-Medid,
Abdul-Hamid II (uveo elektrino svjetlo) i kralj Abdul-Aziz i
sin mu Saud.
Prema slovu vjere povrinu Medinenskog harema dijelimo
ovako: prostor damije iz vremena Muhammeda,
alejhisselam (Mesdidi-Nebevijj), prostor gdje su ukopani
Boji poslanik i prva dvojica halifa Ebu-Bekr i Omer, i
prostor dobiven kasnijim proirivanjima harema.
U prednjem dijelu od Minbera pa lijevo do Turbeta je
prvobitna damija, ona je 22 metra duga a 15 iroka.
Zgrada turbeta je 16 metara duga, a 15 iroka. Oni su
kako se vidi u istim ravnim linijama. Preostalih 48 metara
prednje duine je proireni prostor.
Desna strana Muhammed-Pejgamberovog, alejhisselam,
tijela okrenuta je liniji Kible. Iz poasti Bojem poslaniku,
Ebu-Bekrova glava je pored nogu Muhammedovih,
alejhisselam, a Omerova glava je iz poasti prema EbuBekru prema njegovom ramenu, sa lijeve strane
Pejgamberovog
tijela.
Njegujui
ovakav
princip,
muslimanski kaburi (grobnice) nisu u ravnim linijama (po
koncu).
Njihova tri kabura opasana su zidom visokim pet metara
od bijelog i crnog kamena sa kubetom, u obliku
peterokuta, za razliku od Kabe. Iza ovog prvog zida je
drugi zid izliven od olova jajolikog oblika do duboko ispod
tla zemlje. Ovaj olovni zid zastire nekoliko skupocjenih
prekrivaa, koji takoe slue kao zidovi. Posljednji je
reetkasti zid od bakra (kao muebak) iznad koga je
zeleno kube (El-Kubbetul-Hadrau). U meuprostoru izmeu
muebak-zida i posljednjeg zelenog zastiraa su smjeteni
skupocjeni predmeti.

Na dvije strane (prednjoj i lijevoj) ovog reetkastog zida

imaju prozori prema kojima se stane kada se iskazuje
potivanje Bojem poslaniku, pa Ebu-Bekru i onda Omeru.
Za te pozdrave i dove sastavljeni su naroiti tekstovi na
arapskom jeziku, ali se hadije mogu sluiti i izrekama na
naem jeziku. Sa sve etiri strane imaju po jedna vrata.
Svaki prozor i vrata imaju svoje ime.
Imao sam sreu uhvatiti mjesto za podne namaz pred
Teheddud vratima Hudrei-Seade. Sa toga mjesta nisam
se micao sve do zavretka ikindije namaza. Te asove
nikada neu zaboraviti i za njih je vrijedno ivjeti.
Stvarnost da si pred Pejgamberom proima te i budi
uvstvo miline i to nije mogue ni kazati. Nije mogue da
ovjek, koji makar i povrno spozna sebe, ne vjeruje Boga.
Svijest da si bie obdareno savrenstvima, dovodi do
pijedestala najvee asti da si rob, ali Boji, a ne ovjekov.
Stoga je najvee zadovoljstvo sluenje Tvorcu Bogu za
dobro ovjeku.
Poslije zavrene ikindije ovog prvog dana boravka u Medini
utopio sam se u ariju - more ljudi raznih jezika i boja
koe - zadovoljan i ponosan to sam obavio had i kao
ovozemaljsku nagradu za to koraam po MedineiMunevveri. Sa sve etiri strane harema je veliki trg na koji
se nadovezuju arije sa irokim ulicama i uskim
sokaiima. Sve duan do duana. Svega u izobilju i ta ti
dua zaeli. U svakom kutku moe nai po kojeg naeg
hadiju kako neto trai i kupuje. Niti trae prevodioce niti
se boje da e se zagubiti. Po neka ena u tome ak i
prednjai. Haremi-erif i haremske kapije su kao
orijentacija u kretanjima.
Na ariji od mihrabske strane je nova biblioteka u zgradi
pod kubetom sa tri sprata i galerijama kao to su loe i
balkoni u naim kinima i pozoritima. Organizacija u radu
biblioteke je na evropskom nivou. Kad su saznali da sam i
ja bibliotekar, bili su jo srdaniji i elili da mi pokau sve
svoje raritete. Priao sam im o naoj Gazi Husrev-begovoj
biblioteci.

Od Babul-Dibril vrata vodi put prema Denneti Beki'i

(Bekiji), medinenskom groblju jo iz doba Bojeg poslanika.
Skrene se na desno i doe ravno pred zidine groblja. Imaju
dvije velike kapije do kojih vodi po nekoliko basamaka.
Unutra je kao u konici, jedni dolaze a drugi odlaze. Prvi
zijaret su hazreti Fatima, hazreti Hasan i jo dva njihova
potomka - imama. U vrhu groblja u lijevom oku je hazreti
Osman, trei halifa. Ovdje je ukopano puno ashaba i
drugih znamenitih islamskih velikana. Izmeu ostalih i
Imam Malik. Pri ulazu, prepoznao me je muderis iz
Nedefa, s kojim sam razgovarao na saudijskoj granici, i on
mi je bio vodi (delil). Kaburi su obiljeeni obinim
kamenim nianom, a predjel oznaen sa malim zidom od
sitnijeg kamenja.
Podue sam se zadrao u posmatranju hazreti Fatimina
kabura, prisjeajui se velike ljubavi koju prema njoj gaje
nae muslimanke. Ljubav muslimana prema Ehli-Bejtu to
jest najblioj Muhammedovoj, alejhisselam, rodbini je vrlo
velika. To su ovih petero: Muhammed, Fatima, Alija, Hasan
i Husejn. No, ponegdje, ta ljubav se i profanie, najee
zbog tekog neznanja.
Posebno me interesovalo to, kako se i danas u to isto
groblje kopaju Medinelije. U Medini, a i Mekki, drugaije su
geografske prilike, i kosti se skupljaju u jedan kraj, a u istu
raku nakon odreenog vremena polae se drugo umrlo
lice. Tako se radi kroz stoljea sve do danas.
Prisjeao sam se jednog hadisa, kad je Muhammed,
alejhisselam, obno otiao u Denneti-Bekiju, pa sam
jedno poslije jacije otiao da vidim kako je sada tamo.
Vrata su obno zakljuana, ali je pred njima kao vaar sve
do kasno u no.
Jednog prijepodneva smo obili zajedniki Uhud i Hendek,
dva poznata historijska mjesta, i klanjali u Mesdidi-Kuba i
Mesdidi-Kibletejnu. Nismo ili ba na bojite Uhuda. I na
ovim mjestima je glavni vodi Jusufspahi bio na korist
hadijama, iznosei im ukratko znaaj dotinih mjesta.
Jednog prijepodneva, sa naim rukovodstvom bio sam u
studentskoj etvrti na periferiji Medine. Prodekan mladog

teolokog fakulteta je vitalan mladi ovjek i kao da sumnja

u vjerske slobode kod nas. Nije ga zadovoljilo to to je
slobodan dolazak na had i znatieljno je pitao ozu da li
nam je odobrena koliina novca zaista dovoljna. Njihov
fakultet jo nije dao svoje prve apsolvente. Najtei im je
problem kuhinje u studentskim domovima. Studenti su iz
69 razliitih zemalja, raznih klimatskih podruja i raznih
nacionalnih kuhinja. Fakultet je prisiljen da im obezbjeuje
hranu kod privatnika i u gradskim ainicama. Ovdje kod
prodekana doao sam u vezu i razgovor sa jednom
delegacijom iz Mauritanije i u ali im prigovorio, zato se
ne ujedine sa Marokom. Objasnili su mi da oni ne bjee od
ujedinjenja, ali nee prostog prisajedinjenja. Oni imaju
svoju tradiciju, a kultura im je starija nego u Maroka. Nisu
mi zamjerili na prigovoru. Zajedno smo obili i fakultetsku
biblioteku koja je vrlo moderno ureena. Tamo su nam
nudili na poklon knjiga kakvih smo htjeli.
Po preporuci iz Konje, u Medini sam se sastao sa hadi
Fehmi-efendijom Konjalijom, koji je zbog negodovanja na
neke antimuslimanske poteze Kemala Ataturka odselio u
Medinu. Iako je zagazio u deveti decenij ivota, ipak je
svje i ivahan. Uoi petka sam bio kod njega na medlisizikru. Posebno su mi godile arapske melodije. Najei
refren je ovaj sastav:
La ilahe illallah! La ilahe illallah!
Muhammed Resulullah, Alejhi Salatullah.
Bilo nas je iz raznih zemalja, od Indije do Maroka. Zgrada u
kojoj stanuje vlasnitvo je kaderijskog vakufa iz Sudana,
klasini medinenski tip kue sa vrlo prostranim prizemljem
ispod cijele zgrade, zbog bolje hladovine.
U ranije vrijeme oko Harema je bilo nekoliko medresa u
kojima su stanovali uenici i studenti iz raznih krajeva
muslimanskog svijeta. U nekoliko mahova bilo je tamo i
studenata iz naih krajeva. Posljednji na ivi ovjek koji je
uio u Medini bio je hadi hafiz Fehim-ef. Gui, poznati
sejjar vaiz iz Banje Luke (umro 1968. god.). U Medini su
uili u doba austrougarske okupacije ovi nai alimi: hadi

Husni-ef. Numanagi, fojniki, pa visoki muderis, kasniji

travniki muftija, hadi Abdulah-ef. Sofi, posljednji
cazinski muderis, hadi hafiz Junus-ef. Sokolovi, otac
hadi hafiz Sinan-ef. Sokolovia, te hadi Ibrahim-ef.
Bukvi, imam i mualim iz Sarajeva. Hadi hafiz Husni-ef.
Numanagi i hadi Hasanaga Nezirhodi (trgovac iz
Sarajeva) imali su svoj vakuf u Medini.
Bilo se uvelo u praksu da se unaprijed zakupi po jedan sat
rada za slubu istaa u Haremu i na to se dobivao
poseban dokumenat. Jedan takav sat kupio je za sebe i
Tajib-ef. Saraevi, muderis iz Sarajeva, ali mu nije dola
reda (turnus) te slube. Dokument za ovo otkupio je Arhiv
grada Sarajeva. I nae hadije iz 1954. godine iz poasti
Haremu mijeali su malter prilikom radova na proirivanju
Harema.
uvari Hudrei-Seade zovu se age. Uvjet je da su sterilni i
da su hafizi. Raspoznaju se po odjei i imaju poseban
mahfil (mahsuru) gdje se mogu nai. U znak panje
hadije im donose darove.
Od Sultan Medidovih vrata do mahsure aga je odjeljenje
za ene u Haremu. Ovaj enski predjel je vrlo koristan i
praktian za ene i obezbjeuje im iri prostor za namaz.
Svaka pokrajina na svijetu, gdje stalno ive muslimani,
ima svoje delile, to jest lica koja se brinu za smjetaj
hadija iz dotinog kraja. To vrijedi i za Mekku i za Medinu.
Koliko se sjeam, Bosna i Hercegovina ima 4-5 delila.
Sandak, Kosovo i Makedonija imaju svoje delile. Delili
imaju svoje pomagae (irake). Smatram da tradiciju treba
uvati i hadije upuivati delilima gdje pripadaju. Delil u
Medini, Abbas Zahid je prerastao u mjenjaa stranog
novca (sarraf) i ne pokazuje dovoljno interesovanje.
Meutim hafiz Dafer Fakih (nije delil) koji je manje
boravio u Sarajevu od Abbas Zahida, impresionira svojim
prisjeanjima iz Bosne. Sahai je opravdano reagirao na
Zahidovu aljkavost.
U Medini smo ostali est dana i tako nismo imali priliku
klanjati 40 namaza kako to preporuuje hadis. Turske

hadije redovno ostaju osam dana. Osim redovnih pet

namaza, nema drugih obaveznih ibadeta. Nekoliko puta je
uveni kairski hafiz Abdul-Basit uio Kur'an. Za poaliti je
to i primas carigradskih hafiza Hendeklija nije uio. Na
desetine mjesta se kazuju vazovi. U Sudanu postoji
poseban vakuf za vaize u dva harema. Ove godine prvi put
kroz Harem je zabrujao i srpskohrvatski jezik u vazu. Taj
na prvi vaiz bio je beogradski glavni imam Jusufspahi.
Neka je sretno. U budue ovo treba da bude zadatak.
Muslimani irom svijeta gajili su ljubav prema
stanovnicima dvaju harema, Mekki i Medini. Oni su u neku
ruku bili veza unutranjosti sa ta dva duhovna centra.
Delili, Arapi koji su ili po muslimanskim zemljama i
obavljali bedeli had, usputno su vrili i jednu kulturnu
misiju. Preko njih se irio govorni arapski jezik. aci
medresa su preko njih nauili razgovarati arapski, makar i
oskudno. Takav je bio sluaj i sa nama u Sarajevu. I drugi
graani, koji su se druili sa delilima, poneto su nauili
arapski. Radi uspomene i rahmeta, spomenuu ove delile,
ijih e se imena sjetiti starije Sarajlije, Mostarci,
Banjaluani i Tuzlaci: Sejjid Emin Akkad, ejh Abbas i
Muhammed Mursi, ejh Hasan Adeb, ejh Muhammed
Bonjak, Sejjid Husejn Budejri, ejh hafiz Ibrahim Fakih i
njegov sin hafiz Dafer Fakih i drugi. Poznati muslimani
natjeu se ko e se sprijateljiti sa Mekelijom ili Medinlijom,
koji radi bedeli hada doe u Kinu, a oni ga oene i prime
kao zeta. Naime, to su vrlo udaljene pokrajine, i putovanja
i zadravanja su trajala i po nekolike godine. Medinelije su
vie voljeni od Mekelija i smatrani su blii nama
Bonjacima, jer hazreti Pejgambera vie volimo od Kjabe.
ak i turska vlast je vie simpatisala Medinu, to je Medina
kasnije i opravdala. Medina se ilavo branila i opirala blizu
15 mjeseci saudijskom napadanju i predala se tek poto je
sklopljeno primirje, pa mir. U to vrijeme (1924/25) zadesio
se u Carigradu hafiz Ibrahim Fakih sa svojim sinom hafiz
Daferom. Kako je kemalistika vlast bila kivna na Arape,
Fakihu su prijatelji predloili da se privremeno skloni u
Bosnu i Sarajevo i dali mu preporuku na reisul-ulemu
auevia i ejh Behauddin-ef. Sikiria. Otac i sin doli su u
Sarajevo i konaili u nakibendijskoj tekiji Nadmlinima.
Behauddin-ef. im je ukazao svu moguu panju kao

starjeina tekije, a takoer i auevi. U kratkom vremenu

pristiglo je jo Arapa koji se nisu mogli vratiti kui, pa su
hadi Hasanaga Nezirhodi i braa Hadiabanovii
smjestili Fakihe u Moria han. Graanstvo Sarajeva im je
ukazalo punu panju. Zadesio ih je i ramazan pa su uili
mukabelu u Begovoj damiji. I ja ih se sjeam iz tih dana.
Stari Fakih je iao kao bedeli had za reisul-ulemu arca.
Jednom drugom prilikom je dobio bedel iz Bijeljine, i u
fijakeru od Tuzle do Bijeljine, prouio cijeli Kur'an napamet
i u Bijeljini uinio hatmu. Hafiz Dafer je dolazio jo
nekoliko ramazana. Klanjao je teravih namaz jednu
sedmicu kod dr. Mehmeda Spahe, a drugu sedmicu kod
brae Hadiabanovia u Moria hanu. Ikindijsku mukabelu
je uio u stanu dr. Vejsila Biakia. U znak panje prema
Sarajevu, hafiz Dafer poziva na ruak sarajevske hadije
kad dou u Medinu.
Doao je i dan rastanka sa Medinom i Revzai Mutahherom.
Veini nas to je padalo teko. Zaklonio sam se za jednu
ursiju (stup) da posmatram kako se pojedinci odvajaju od
Revze. Tik do mene dola je jedna crnkinja, stala i gledala
u Revzu. Iskosa sam je posmatrao. Zasjale su joj suze u
oima, zatim se oi napunile suzama i kao kia poele
kapati niz lice. To me je duboko ganulo. Ljubav prema
Muhammedu, alejhisselam, je Bogom dani dar koji se
teko moe objasniti. Prisjetio sam se hadi Mehmed-ef.
Handia, koji se jednom prilikom skrio za prozor da slua
enski tevhid u kui gdje je stanovao. To je bilo 1942. ili
1943. godine u Bistriku. U mislima je povezao Bistrik u
Sarajevu i Revzai Mutahheru u Medini, ratno pustoenje i
skup muslimanki koje su sa puno pobonosti i skruenosti
inile zikir, veliale Boje Uzvieno Ime i uile razne
salavate. Tom prilikom Hadi efendija je doao do
uvjerenja i zakljuaka da je naa stara ulema bila u pravu
to je vjerske pobude pri radosti i alosti koristila i davala
im oblik ibadeta. Rekao nam je tada, da vie nee tevhide
po smrti smatrati nekorisnim vjerskim novotarijama
(bid'atima). Na veliki ustaz Ahmed-ef. Burek bio je uvijek
na strani ovih skupova. Za momenat slika Hadi-efendije i
Bureka odvojila me od gledanja Revzai-Mutahhere.
Posljednji asovi su mi bili najtei. I Sahai je jecao. ini
mi se da bi i smrt postala slatki napitak uz Revzu. uvstva

blaenosti i vjerskog zanosa uz Revzu toliko uzdiu i

zanose, da se ljepe moe zamisliti samo Huzur pred
Stvoriteljem u Dennetu.
U
vrijeme
Muhammeda,
alejhisselam,
povrina
Medinenskog harema zapremala je 2.475 m. Kasnija
proirenja su tekla ovako: hazreti Omer 1.100 m, hazreti
Osman 496, halifa Velid - 2.396, halifa Mehdija 2.450,
Melik Eref Kajtbaj 120, sultan Abdul-Medid 1.293 i
kralj Abdul-Aziz ibn-Saud 6.024 m. Kako vidimo povrina
je gotovo sedam puta poveana.
Priliv hadija iz godine u godinu raste, to se vidi iz
statistike hadija koji prelaze saudijsku granicu. U proteklih
pet godina poveanje hadija iz inostranstva teklo je
ovako: 1965. 283.319, 1966. 294.118, 1967. 301.226,
1968. 318.507 i 1969. 373.373. Ako se ovom broju
dodaju i hadije iz Saudijske Arabije sa cjelokupnim
stanovnitvom Mekke milionski broj hadija je ipak u
pitanju.
Odmah poslije Dana Arefata, to jest za vrijeme Kurban
Bajrama, specijalna statistika sluba objavi podatke o
broju prispjelih hadija iz raznih zemalja: arapskih,
azijskih, afrikih i evropskih sa Amerikom. Za 1969. godinu
ta slubena statistika glasi ovako:
Arapske zemlje; ukupan broj: 187.900, kako slijedi:
Sirija
12.814
Dabi
93
Libija
16.560
Irak
24.858
Juna Arabija
7.865

Jordan
5.179
Palestina
536
Ebu Zabj
441
Tunis
1.349
Libanon
3.901
Udman
24
Bahrejn
1.967
Egipat
12.413
Sudan
21.645
Alir
7.053
Umman
1.617
arika
32
Maroko
9.445
Kuvejt
6.684
Jemen
51.577
Katr
1.690
Resu1-Hajme
24

Azijske zemlje, ukupan broj: 147.356, kako slijedi:

Turska
51.055
Indija
16.154
Indonezija
17.072
Ma1ezija
6.591
Cejlon
450
Kamboda
80
Nacionalistika Kina
8
Filipini
2.823
Iran
13.642
Pakistan
27.402
Afganistan
8.744
Tajland
2.399
Nepa1
79
Juni Vijetnam
194

Singapur
255
Ostali
418

Afrike zemlje, ukupan broj 366.695, kako slijedi:

Nigerija
16.177
Senega1
2.076
Mali
1.010
Gornja Volta
1.184
Uganda
400
Tanganika
392
Liberija
48
Zambija
258
Somalija
1.517
Juna Afrika Repub.
1.333
Togo
50
Srednja Afrika
129
Sjera Leone
188

Deziretu Muris
45
Niger
2.058
Kenija
1.616
Mauritanija
448
Gana
295
Kenija
326
Obala Slonovae
597
ad
3.065
Malakasi
32
Abesinija
1.840
Kongo Kinasa
33
Kamerun
1.263
Ostale afrike zemlje
74
Dahomej
214
Evropske zemlje i Amerika, ukupni broj 2.831, kako slijedi:
Britanija
573
Grka
183

Portugal
41
Francuska
346
Jugoslavija
1.554
Ostali
44
Sjedinjene A. Drave
92
Najbrojnije su hadije iz Jemena i Turske. Jemenske hadije
su dosta neobazrivi, a najbolje paze na svoje ene. Cmci,
osobito iz Konga i Senegala, vrlo su paljivi i uljudni. Kad
ovjek ne bi bio okupljen ibadetom, pruila bi mu se
izvanredna prilika da na jednom mjestu posmatra ljude
svih boja i svih moguih rasa i jezika. Snaga vjere, koja ih
sjedinjuje pri obredima hada, je dominirajua. U
namaskim radnjama svaki pojedinac je dovoljno uvjeban,
svaki pojedinac skrueno slua uenje Kur'ana i svak na
svoj nain osjea odreeni uitak.
Imami Gazalija, govorei o hadu, iznosi i ovu crticu:
Jedan uenjak poslije povratka kui sa hada usnije san da
je samo kod est hadija primljen had, a da ih je na
Arefatu bilo esto hiljada. Zabrinut za svoj had upitao je,
ta je sa ostalih, pa mu je odgovoreno, da je Allah d.. iz
svoje dobrote i milosti zbog one estorice primio kao
valjan (kabul uinio) i sve ostale hadove, a da je on jedan
od estorice odabranih iz te godine. Ova crtica daje nam
pouku da pravimo razliku izmeu zasluenog i poklonjenog
radi drugog. Obadvoje je kabul (primljeno), ali postoji
velika razlika u njihovu kvalitetu.
Od Medine do Sarajeva

Rano u nedjelju 9. marta 1969. ostavili smo Medinu i

krenuli kui. Prvi konak je bio u pustinji, drugi u Rijadu,
trei opet u pustinji, a etvrti i peti u Kuvejtu. U Kuvejtu se
proulo za na dolazak, pa su nas odmah potraila dva
mlada brata porijeklom Mostarca. Njihov djed je u doba
austrougarske okupacije ostavio Mostar i hidret uinio
(iselio se) u Tursku, i nastanio se u Palestini. Njegovi unuci
su pred izraelskom okupacijom nali sklonite u Kuvejtu.
Drago im da vide svoje zemljake i da razgovaraju
"bosanski". Vrua im je elja da se oene iz stare
domovine, te je u toj namjeri stariji bio nekoliko sati u
Mostaru. ali to nije uspio nai svoje roake. Od njih sam
saznao da su palestinske izbjeglice vrsto organizovani u
Oslobodilaki front i da svagdje ulau odreeni postotak
od svojih zarada za osloboenje domovine. Puni su
optimizma i vjeruju u uspjeh preko svojih vlastitih snaga.
Za poaliti je to i mi muslimani sa jugoslovenskog
podruja ne osnujemo drutvo za vezu sa naim
iseljenicima kao to imaju Hrvati, a vjerovatno i Srbi.
Svugdje ima naih iseljenika koji se interesuju o svojoj
staroj domovini i vole je.
Mene lino nije zanimao Kuvejt, kao to me ne bi zanimao
dnevni ivot kakvog bogatog princa ako ivi sam za sebe.
Ni posjeta vjerskom udruenju koje je priredilo prijateljsko
vee naim i turskim hadijama nije mi mnogo prijala.
Naime, prvo su dali rije naem predstavniku Jusufspahiu,
pa onda turskom predstavniku Jaar-ef. Ma koliko da je IVZ
u Jugoslaviji sanirala svoj rad i ivot, ipak smo mala
vjerska zajednica u odnosu na Turke i prvu rije trebalo je
dati Turcima. Ali, netrpeljivost iz prolosti izmeu Arapa i
Turaka i ovdje je pokazala svoju prisutnost. Najnovija
historijska dokumentacija govori, da je turski sultan AbdulHamid II, volio Palestinu i Kudusi erif nita manje nego ih
danas vole arapski kraljevi i predsjednici republika. On nije
prihvatio nijedan prijedlog cionista, prema kome bi trei
muslimanski Harem i Mesdidi Aksa, pripao idovskoj
administraciji. Za osvetu, onaj isti turski dravljanin Jevrej
kojeg je Abdul-Hamid odbio i nije htio prodati Jerusalim,
bio je u Mladoturskoj delegaciji od tri lana koja je imala
zadatak da na svoje ruke primi Abdul-Hamidovu
abdikaciju. udan je ovozemaljski ivot, ali, nita ne treba

shvatiti posve katastrofalno. Prema Imami Gazaliji, pod

zlom koje se ve zbilo lei skriveno budue dobro.
Okupacija Jerusalima po Izraelu tea je za kranstvo, jer
tamo se rodio i ivio Isus (Isa pejgamber). U blizini
Jerusalima je Betlehem - kranska aba, i teko pada, da
tom abom upravlja ko ne vjeruje Isaa alejhisselam.
Ipak se ovjek mora diviti upornosti idova da osnuju
svoju dravu u Palestini. Sa njihovog vjerskog stanovita
teko im je vratiti Jerusalim. Za vrijeme Drugog svjetskog
rata imao sam priliku kao bolniki imam doi u dodir sa dr
Kaunicom, poznatim ljekarom idovom. Od njega sam uo
da idovi u svojim dnevnim molitvama mole da umru u
Palestini.
13. marta krenuli smo prema Basri, gdje smo stigli
predvee. elio sam da posjetim kabur Hasani Basrije. To
je u mjestu zvanom Zubejr, 20 km daleko od Basre. Sa
Huremoviem i Solakom uzeli smo taksi i vodia, pa
odmah poslije akama krenuli za Zubejr. Na ovoj dionici
puta posjetili smo jo dvije damije koje nose ime
znamenitih ashaba, hazreti Alije, etvrtog halife i hazreti
Talhe koji se ubraja u desetoricu koji e zasigurno ui u
Dennet (Aerei-mubeera). Kod ulaza u Zubejr zadesila
nas je pjeana bura. Vjetar je bio toliko jak da je obarao i
veliko drvee i nosio ljude. Auto se skloni o u jedan kut uz
Zubejrovu damiju dok je bura prestala. Ovamo je prije
nas stigao Subai sa svojim Zenianima. Zbog jake bure
svjetla su bila ugaena i tekom mukom nas je ofer doveo
do Hasani Basrijinog turbeta. Ovdje je i turbe Ibni-Sirina,
osnivaa nauke o tumaenju sna (Tabiru ruja). Iskazali smo
im duno potovanje i prouili Fatihe. ofer nas je u znak
panje provozao kroz cijelu Basru, uzdu i poprijeko. Iako
je hotelijer bio vrlo paljiv i usluan, neke hadije je
nerviralo nono kucanje novoprispjelih gostiju i estok
lave pasa.
Sutradan preko Ammare nastavili smo put prema
Bagdadu. Bio je mrak kad smo stigli. Put je vodio kroz
oficirsko naselje i vidjeli smo da je vojna pripravnost.
Naime, u to vrijeme je u Siriji odravano zasjedanje Bas
partije. Na zamolbu Sahaia vojnik motorist nas je proveo

kroz Bagdad na drum za Kerbelu. Bagdad je u noi kao

arobni grad. Na autobus je morao usporavati vonju jer
je iao prvi, da se ostali autobusi ne zagube, pa je to dobro
dolo da gledamo iluminacije na Eufratu i Tigrisu, i brojnim
mostovima. Kad smo ostavili grad i stupili na magistralu,
oferi su pourili i brzo prevalili 105 kilometara. Oko pola
noi stigli smo u Kerbelu. Iz daleka smo ugledali zlatne
munare iz dva velika turbeta i damije. Brzo smo nali
udoban konak, a veina je prenoila u autobusima. Ja sam
odmah otiao do hazreti Husejna. Moglo se je ui u veliku
avliju, dok su damije i turbe bili zakljuani. Jedva sam
poslije uspio nai nae konaite i svoje drutvo. Vodi i
ofer imali su krevete, a nas trojica smo koristili svoje
poljske dueke.
Kerbela je ime grada, a i pokrajine sa jo dva velika grada
Nedef i Kufa i etiri manja: Ajnuttemre, Abbasijja,
Husejnijja i Han-Hammad. Pokrajina broji 340.000
stanovnika, a Kerebela 84.000. Kroz grad protjee rijeka
Husejnijja koja se ulijeva u Eufrat. Na ovom mjestu se
odigrala kobna bitka i pao kao ehid sa 72 rane hazreti
Husejn, 10. muharrema 61. (680.) godine. Jezidova vojska
muila ga je prije toga sa eom jer su im zabranjivali
prilaz vodi. To je dan alosti kod iija, a i znatnog dijela
sunnija, simpatizera i pristaa tarikata.
U doba vladavine Omejevia hazreti Husejnovo turbe je
bilo posve primitivno. Abasoviki halifa Memun, drugi sin
Haruni Reida, prvi je podigao pristojno turbe. Kasnije su
ga dograivali i proirivali: halifa Muntesir, emir
Muhammed Ebu-Zejd i emir Urman Ibn-ahin, sultan
Adudud-Devle Bujevi i turski sultan Murat IV. Turbe danas
ima osam prostorija i slui ujedno i kao damija, sa
dimenzijama 95x75, 27 metara visine i 10 vrata. Kabur je
ograen sa 12 muebaka. Sve blista u zlatu, draguljima i
raznom kristalu, da pamet staje. Desno i lijevo do glavne
kapije sagraena je po jedna munara obloena suhim
zlatom. I kube je obloeno zlatom, a na vrhu je stalak sa
velikim draguljima. U jednom odjeljenju je bogata riznicamuzej.

Kojih 400 metara juno od hazreti Husejnova turbeta je

turbe Abbasa, hazreti Alijinog sina iz drugog braka koji je
poginuo na Kerbeli uz Husejna. I ono je vrlo bogato, ali
munare nisu od zlata. U prvi mah mislio sam da je ovo
turbe hazreti Husejnovo. Bio sam i u jednoj nereformisanoj
medresi u sklopu arije na dersu fikha. arija je vrlo
bogata. Ovdje smo jeli najljepe hurme. Kuriozitet je; da
vodaju po gradu krave i na licu mjesta ih muzu koliko
zaeli mlijeka. Uz jednu kravu bilo je i vrlo mlado tele.
Zaelio sam da kupim knjigu o Kerbelau i obratio se
jednom prolazniku u hodinskoj nonji. Nije me odveo u
knjiaru nego u jednu kuu. Domain nas je primio vrlo
lijepo i kazao mi se da je on murid (vaiz) u hazreti
Husejnovoj damiji, a njegov stariji brat da je imam. Moj
vodi je mislio da sam iija i moda me zato i doveo njima.
Kazao sam da smo mi jugoslovenski muslimani Sunnije
Hanefije, to je domain i predosjeao. Zaustavljao me je
na konaku ili bar na ruku. Meutim mi smo po programu
jo za koju minutu trebali krenuti. Za uspomenu mi je
poklonio knjigu koju je napisao pod naslovom: Kelimatu
Resulil-Azam (Rijei najveeg poslanika), tampanu u
Bejrutu 1967. i drugu knjigu koju je napisao njegov stariji
brat Sejjid Muhammed irazi pod naslovom erhussahifetis-seddadijje (Komentar Stranice padanja na
seddu od Daferi Sadika), koja je tampana u Nedefu
1967. Domainova je adresa Sejjid Hasan irazi. Jo mi je
iz svoje biblioteke poklonio Vodi kroz Kerbela. Srdano
smo se rastali uz obostranu elju da se opet vidimo.
Na putu prema Bagdadu iz drugog pravca 80 km daleko od
Kerbele je drugi znameniti grad Nedef, a na putu za
Nedef je Kufa, pa smo i njih posjetili.
U Nedefu smo se zadrali tek toliko da klanjamo podne u
hazreti Alijinom turbetu, koje je ujedno i damija. To je
velebna zgrada sa zlatnim kubetom i dvije zlatne munare,
sahat kulom i vrlo prostranim haremom koji je okruen
nizom drugih turbeta slivenih kao zid. Ovo se smatra
zvaninim hazreti Alijinim turbetom, iako je njegovo
mubarek tijelo bilo preneseno na drugo mjesto iz
opreznosti i sigurnosti. O tome postoji ogromna literatura.

Mit je opleo lovorov vijenac oko Istine i na ovom pitanju se

moe vrlo lahko posrnuti.
1966. godine Nedef je slavio hiljadugodinjicu svoga
Univerziteta. Tim povodom izdata je spomenica pod
naslovom Delilun-Nedefil-eref. Prema toj knjizi Nedef
ima 20 velikih damija, mnogo mahalskih mesdida, 80
kola, 12 biblioteka, 16 prosvjetno-kulturnih drutava, 6
tamparija, 3 izdavake kue, 29 novina i asopisa, 2
velika trga, 2 velike gasulhane, 4 velike banje, 4 velika
groblja, 12 velikih ulica i arija i nizom drugih
znamenitosti i spomenika kulture. U Nedefu je sjedite
mudtehida, vrhovnog vjerskog starjeine svih iija na
svijetu. Oni se zvanino nazivaju "daferi" i tretiraju se kao
peti mezheb, za razliku od gulati-ie pretjeranih iija koji
su zalutali. U krugovima mudtehidove kancelarije vrlo je
cijenjen hadi Husein-ef. ozo i IVZ u Jugoslaviji.
Proli smo kroz periferiju Kufe, jer magistrala zaobilazi
centar, a hadije se ve i zasitile turizma. Najvanije
graevine u Kufi su damija u kojoj je izvren atentat na
hazreti Aliju i Emirov dvorac (Kasrul-Emare) kojeg je
podigao hazreti Omerov namjesnik Sad ibn Vekkas, ashab
iz grupe Aerei-mubeere, 17. godine po Hidri. Kufa i
Basra su prvi organizovani centri islamske nauke i dva
njihova metoda u izuavanju arapskog jezika i danas ive
na katedrama arapskog jezika i kiraetima uenja Kur'ana.
Inae, Kufa je bila prijestonica hazreti Alije.
Nije mi polo za rukom nagovoriti Sahaia da svratimo u
Samerru, a Jusufspahi nije htio mimo njeg, dok su
Hadiabdi i ozo ostali u Kuvejtu, pa smo se oko ikindije
vratili u Bagdad. Odmah sam otiao na Babu-ejhi Gejlani.
U hazreti Abdul-Kadirovu turbetu su postavljali skelu, ali se
moglo unii. Uspio sam prepisati tekstove sa ograde oko
kubure. Sada je ovo lijepo turbe u odnosu na Kerbela i
Nedef izgledalo kao kapija u dvorcu. Od akama do jacije
bio sam kod Sejjid Jusufa Gejlani, a poslije jacije
sudjelovao medlisi-zikru u damiji. Odlazak mi je teko
padao. Zahvalio sam se Sejjid Jusufu na izdatom mi
dokumentu iz kaderijske centrale u Bagdadu.

U hotelu drutvo je bilo na okupu i pripremalo se za

odlazak u Siriju. Rano u ponedjeljak 17. marta ostavili smo
Bagdad. Proli smo pokraj Kazimijje i izali na autostradu
Bagdad - Damask, dugu 1.050 km.
Damask, Halep, Adana, Ankara i Istanbul, gdje smo se
zadravali i noivali u povratku, opisani su u putovanju na
had 1966., stoga bi pisanje o njima bilo suvino
ponavljanje. Usputno u spomenuti samo neke crtice.
udio sam da posjetim turbe ejhi Ekbera Muhjiddin
Arebije i znamenitog islamskog vladara Salahuddina Ejjubi.
U ejh Ekberovoj damiji smo se upoznali sa trojicom:
profesorom, uiteljem i studentom, koji su nas bratski
prihvatili. Odmah su nas odveli sebi na sijelo i veeru, i
dva dana pozivali, prizivali i gostili. U dva maha sam bio
kod Sejjid Nasiruddina Elbanija, a profesor i knjievnik,
kandidat za Nobelovu nagradu, Mahmud Mehdi Istanbuli
nam je priredio poseban ruak. Nasiruddin slovi kao
najbolji poznavalac hadiske nauke u Damasku i kao takav
tri godine je predavao Hadis na novom teolokom
fakultetu u Medini. Napisao je niz djela iz oblasti hadisa.
Njegov otac je 1925. godine iselio iz Skadra gdje je bio
imam i muderis i nastanio se u Damasku. U Damasku ima
vrlo jaka kolonija Albanaca sa nekoliko briljantnih
uenjaka. Svojom rukom mi je Nasiruddin nacrtao tlocrt
Revzai Mutahhere sa nekoliko dragocjenih biljeaka. Na
nesreu taj papir sam nosio u novaniku i ukraden mi je
29. avgusta u autobusu na denazi rahmetli Dervi-ef.
Korkuta. To mi je bila dragocjena uspomena od Elbanije.
Damask me je frapirao ljepotom i ljudima. Posljednju veer
ostao sam do kasno kod jednog prijatelja i doivio
iznenaenje. Padala je kia i voda toliko nadola da se nije
moglo prii hotelu. Morali smo se prevesti autom na drugu
stranu ulice gdje je bio hotel. Voda je bila jo via sutra
kad smo morali putovati. ofer je autom otiao do
autobusa. Srea to su autobusi visoki pa se pri ulazu
nismo skvasili.
U Halepu nas je nekoliko bilo pozvano na kuno veselje
kod jednog njihovog hadije koji se vratio kui. Prireen je

mevlud. Interesovali su se o
Jugoslaviji, a posebno u Sarajevu.

ivotu

muslimana

U Adani, raspitujui se o jednom Kemal-ef. s kojim sam se

upoznao 1965. u Carigradu, a ijeg prezimena nisam
zapamtio, dospio sam u drutvo pristaa Bediuz-zemana
Seida Nursije, vrlo interesantnog i populamog turskog
uenjaka porijeklom Kurda. On je svojevremeno pomagao
Kemala Ataturka, a kasnije se od njeg odvojio, sa izjavom
da ne eli saraivati sa muslimanima koji ne obavljaju
redovno namaz. On je jo u doba Turske carevine, kao
mlad fenomen uenjak, doao na glas. Lino su ga
poznavali nai uvaeni uenjaci hafiz Hasan-ef. Mavri,
muftija iz Ulcinja i Hamid-ef. Hadibegi, profesor iz
Sarajeva. Za vrijeme Kemala, a kasnije Ismeta Inenija, oko
trideset godina je proveo u zatvoru ili zatoenitvu, gdje je
pisao svoje risale - poslanice. Umro je 1956. u Sparti.
Jednu no smo ostali u Ankari i tri u Carigradu. U Carigradu
smo se osjeali kao da smo stigli kui. Japanska papua mi
je nauljila petu i hramajui sam obiao nekoliko najdraih
mjesta. Carigrad je za mene ipak najblii, ali moda i stoga
to sam ga makar i vrlo povrno upoznao. Ovo je bila trea
godina mojih boravaka u njemu. Moja dva, sa sofre,
hadska druga hadi Mujaga Baauevi i hadi Sejdaga
Kalajdisalihovi pohitali su za Sarajevo sa svojom
rodbinom ne dospjevi mi rei ni Allahemanet. Dunjaluk je
odmah stupio na ivotnu scenu. Unekoliko postao sam
slobodniji u svojim posjetama.
U Sofiji smo podue ekali na smjetaj u hotel, jer smo
stigli sahat ranije nego je bilo ugovoreno. Bilo mi je ao to
u Sofiji nismo klanjali dumu, nego smo krenuli oko 10
sati.
Na naoj granici zbog carine bilo je izvjesnih potekoa,
opravdanih i neopravdanih. Nije pravo od hadije nakit,
svilu i razne tkanine prikazivati kao hadske darove kao
to su tespihi, sedade, jagovi i slini suveniri, a nije
pravilno ni od carinskih vlasti da ove tradicionalne hadske
darove carine kao uvoznu robu. Jo je udnije to carinski
organi trae od nekih hadija da na licu mjesta plate

carinu u naim dinarima, kad su pri izlazu oduzimali viak

iznad 5.000 starih dinara. To su oite suprotnosti. Mislim
da u budue Vrhovno islamsko starjeinstvo posreduje kod
carinskih vlasti da odlazak na had nije isto to i uobiajeni
turizam, ali i da hadski vodii ne dozvole hadijama
kupovine koje dobivaju boju obine trgovine.
Posljednji konak, 28. marta, bio je u Niu. Doekala su me
dva osobna auta sa rodbinom. Bio sam duboko ganut i
osjetio da zaista krv nije voda. Srea te nisu doli u
Stanbol, jer bih moda i ja ostavio drutvo i bez pozdrava.
U subotu 29. marta u ranu zoru oprostio sam se od
preostalih saputnika iz autobusa suznim oima jer smo 54
dana proveli zajedno i to ugodno i zadovoljno. Gotovo da
nismo imali ta jedno drugom halaliti. Od Oraja do
Sarajeva muslimanski narod je uzbueno i sa veseljem
ekao i doekivao hadije. U ikindijskom vaktu stigao sam
kui. Sve mi se inilo i ljepim i draim nego to sam
ostavio.
Kao rezime mogu rei ovo:
- posjeta Mekki i Medini ne moe se ni sa im mjeriti ni
porediti,
- posjeta i ostalim znamenitim mjestima iako vrlo kratka
ipak je dragocjena,
- susreti sa ljudima i duhovno obogaenje je neprocjenjivo.
Zavriu sa ovim arapskim dvostihom:
In nilte ja rihas-sab
jevmen il Erdil-Harem
Bellig selmi Revdaten
fihen-Nebijjul-Muhterem!
To u prevodu znai:

Istoni vjetre kad stigne

jednoga dana u Harem
Revzi od mene selam e
u Njoj je Nebijj-Muhterem!
Napomena: Preuzeto iz Glasnika VIS-a XXXII/1969, br. 5-6,
str. 201-207; br. 9-10, str. 395-402; br. 11-12, str. 497-508;