Evropsku banku za obnovu i razvoj osnovale su 24 zemlje OECD 29.maja.1990.god, sa
ciljem da daju podrku privrednom razvoju i procesima tranzicije i transformisanja privrede zemalja Centralne i Istone Evrope, prestrojavanju od centralno planske privrede ka privredi u trinom nainu privreivanja i unapreenju privatnog sektora i preduzetnike inicijative. Sjedite Banke je u Londonu. Specifino za ovu banku je to to ojna zahtijeva od zemalja korisnica njenih zajmova da potuju i omoguavaju funkcionisanje viepartijske demokratije, pluralizma i trine privrede. To je jedinstven sluaj da se djelatnost banke uslovljava i vezuje za politike kriterijume. Znai, zajmovi se odobravaju zemljama u kojima je viepartijska demokratija i gdje se potuju ljudska prava. lanstvo u Evropskoj banci za obnovu i razvoj otvoreno je za sve zemlje koje prihvataju odredbe sporazuma o osnivanju banke. lanice ove banke podijeljene su u etiri grupe: zemlje lanice Evropske unije, zemlje korisnice sredstava, zemlje lanice EIB, ostale zemlje. Kada i zato se javila ideja, odnosno potreba da se osnuje banka? To se dogodilo tokom 1989.god a povod je bio da se obezbijedi finansijska pomo Maarskoj i Poljskoj radi lakeg prelaska iz dravno-planske u trinu privredu. Drugi momenat bio je ruenje Berlinskog zida i intenzivne promjene u Bugarskoj, ehoslovakoj i Rumuniji. U takvim okolnostima mnoge zemlje OECD-a davale su prednost uspostavljanju posebnih finansijskih olakica za zemlje u tranziciji, a to se moglo realizovati formiranjem posebne banke- slino programu obnove evropskih zemalja nakon Drugog svjetskog rata, kao to je bio Maralov plan. Savjet guvernera je najvii organ Banke, koji odluuje o prijemu novih lanica, kapitalu Banke kao i drugim znaajnim pitanjima za funkcionisanje Banke. Upravljanje je povjereno Izvrnom odboru direktora. On predstavlja sve lanice Banke koje su podijeljene u etiri grupe: u prvoj grupi od 11 lanova izvrnih direktora, devet imenuju zemlje EU i po jednog EU i Evrooska investiciona banka kao institurcije; u drugoj grupi izvrnih direktora zemlje Istone i Centralne Evrope imenuju etiri; u treoj ostale evropske zemlje imenuju etiri i etvrtu grupu od etiri izvrna direktora imenuju ostale zemlje. Predsjednik Odbora izvrnih direktora je po pravilu Francuz. Osnivaki kapital Banke je bio oko 10 milijardi ekija (evropska valutna jedinica). Od toga se 30% uplauje odmah, a ostatak predstavlja garantni kapital Banke. Kapital Banke se poveava svake etvrte godine. Prema sporazumu o osnivanju zemlje Evropske unije kao i EU i Evropska investiciona banka kao institucije imaju veinu kapitala Banke, SAD su najvei pojedinani akcionar sa 10%, Velika Britanija, Francuska, Njemaka, Italija i Japan svaka po 8,5%, bive republike Sovjetskog saveza 6% i zemlje Istone i Centralne Evrope zajedno oko 6%. Kao i ostale regionalne i ova banka finansira projekte u privatnom i javnom sektoru. Banka moe odobriti javnom sektoru do 40% ukupnih zajmova. Raspadom SSSR-a, Banka je intenzivirala finansiranje procesa privredne transformacije u 25 novonastalih drava. Do sredine 90-ih godina odobreno je preko 250 projekata, u iznosu oko 6 milijardi ekija. Meu najveim korisnicima bankovnih
sredstava od evropskih zemalja su: Poljska, eka, Maarska, Slovaka i Rumunija, a zatim slijedi jedan broj drugih zemalja u tranziciji, posebno onih iz bivseg SSSR-a.1
1 M.Bodiroa, S.Petkovi, G.Eri-Bodiroa, Meunarodne finansije-finansijske i trgovinske institucije,