Restauracija knjiga

Zatita pisane batine vana je i potrebna radi povijesne i kulturoloke vrijednosti.

Produljenjem trajnosti pisane batine usporava se proces prirodnog starenja pa je na taj nain
mogue pisanu batinu sauvati za budue narataje. Restauracija i konzervacija pridonose
ovakvom ouvanju. Preventivna zatita vrlo je vana u ouvanju pisane batine, a
podrazumijeva optimalne uvjete uvanja i rukovanja graom, zatitu tijekom koritenja u
itaonici, tijekom prijevoza izvan ustanove i tijekom izlobi, zatitu izvorne pisane batine
prenoenjem na druge medije, te poduzimanje preventivnih mjera za sluaj krae, prirodnih
katastrofa i ratova. imbenici koji najvie utjeu na propadanje pisane batine su utjecaji
okoline - vlaga, temperatura, svjetlost, kiselost, te utjecaj ovjeka, odnosno rukovanje i
skladitenje. Negativan utjecaj moe se oitovati oteenjem same podloge, tj. papira ili
oteenjem otiska. Temeljni princip restauracije knjiga je taj da se restauratorskim zahvatom
ne narui izvorni izgled knjiga i da se ne naprave nova oteenja. Restauracija je krajnji oblik
zatite koji se provodi kad je teta ve uinjena. Njome se obnavlja graa koja je oteena,
dok konzervacija podrazumijeva zaustavljanje procesa degradacije.

Uzroci oteenja knjiga

Uzroci oteenja knjiga mogu biti fizikalni, kemijski i bioloki.
Fizikalna oteenja ukljuuju utjecaj svjetla, topline i vlage. Pod utjecajem svjetla dolazi do
slabljenja i krhkosti celuloznih materijala, ljepila, tkanine i koe. Svjetlo moe uzrokovati
izbljeivanje, pouivanje ili tamnjenje papira i tinte ime utjee na itljivost i izgled
dokumenata, fotografija i umjetnikih djela. Ove promjene posljedica su fotokemijskih
reakcija. tete koje nastaju utjecajem svjetlosti su nepovratne i akumuliraju se. Najbolja
zatita od ovakvih oteenja je mrak. Umjetnine na papiru na primjer ne smiju biti osvijetljene
sa vie od 50 luksa.
Pri porastu temperature kemijske reakcije u organskim materijalima odvijaju se bre. Sa
svakim poveanjem temperature za 10
C udvostru

uje se brzina kemijskog propadanja

knjiga. Pod utjecajem topline celuloza se moe isuiti, postati krta i lomljiva. Vie
temperature ubrzavaju rast biolokih organizama, pa se tako insekti bre hrane i
razmnoavaju, a plijesan bre raste. Temperatura pogodna za uvanje papira je izmeu 17 i

19 C, iako se kroz razliitu literaturu vidi da ove vrijednosti esto variraju. Tako se smatra da
su povoljne i temperature izmeu 20 i 22 C, ali nikako ne vie od 24 C. Vano je izbjegavati
nagle promijene temperature, koje uzrokuju ekspanziju i skupljanje materijala, to pridonosi
destrukciji grae. Izravna posljedica promjene temperature zraka jest promjena relativne
vlage.
Relativna vlaga izraava se u postocima i iskazuje se kao odnos stvarne i najvee koliine
vodene pare koju zrak moe primiti pri istoj temperaturi. Niska relativna vlaga (ispod 40%
RV) uzrokuje suenje papira ljepila, punila, vlakana, to uzrokuje krtost papira. Pri niskoj
relativnoj vlanosti papir najprije otputa vodu s povrine, a kada nje ponestane otputa vodu
iz svoje molekularne strukture, to papir ini krtim. Krti papir znai da je teta ve nastala i taj
gubitak vode iz strukture papira je trajan. Krti papir je manje elastian pa se rukovanjem lake
oteuje i mnogo lake puca. Kako bi ostao fleksibilan, papir treba konstantnu koliinu vlage.
Previsoka relativna vlaga (iznad 70% RV) omoguava razvoj bakterija i plijesni, smanjuje
vrstou papira, ljepila u papiru bubre, otapaju se i mogu slijepiti listove knjige. Kemijske
reakcije se u ovakvim uvjetima ubrzavaju, pojavljuju se neravnine, nabiranje i bubrenje
papira. Veina literature navodi da se za uvanje knjiga preporua stabilna temperatura od
13-18 C i relativna vlaga 55-65% .
Kemijska oteenja odnose se na utjecaj kiselina i atmosferskih zagaivaa. Kiseline u papiru
dovode do hidrolize celuloznih makromolekula, ime se smanjuje stupanj polimerizacije te
mehanika vrstoa celuloznih vlakana. Kiseline u papiru mogu nastati djelovanjem zraka
koji je oneien tetnim plinovima (duikovi i sumporni oksidi) u prisutnosti vlage i kisika,
kao posljedica ivotnih aktivnosti biolokih uzronika oteenja (bakterija, plijesni, kukaca i
glodavaca), djelovanjem kiselih crnila i pigmenata, te kao produkt razgradnje same celuloze
pod utjecajem svjetla i vlage. Takoer mogu nastati tijekom industrijske proizvodnje papira,
kad se kao sirovina upotrebljava drvenjaa, odnosno kad se u papirnu masu dodaju sredstva
koja su kisela ili razgradnjom daju kiseline (sredstva za bijeljenje, ljepila ili punila).
Atmosferski zagaivai mogu biti u plinovitom i krutom stanju. Najei tetni plinovi u
zraku su sumporovodik, razni ugljikovodici i duikov dioksid koji u prisutnosti vlage i kisika
u zraku stvaraju kiseline koje nagrizaju knjige. Ozon kao jaki oksidans ima izuzetno tetno
djeluje na sve organske materijale. Duikovi oksidi su takoer izraziti oksidansi s
mogunou reakcije s celulozom. Brzina reakcije poveava se pod utjecajem suneva svjetla
i poviene temperature. Kruti zagaivai poput praine, ae i neistoe oteuju, deformiraju
i oneiuju knjige, a mogu pospjeiti i razvoj plijesni i kukaca.

Bioloki uzroci oteenja zauzimaju vano mjesto meu uzrocima oteenja knjiga. Oni mogu
potjecati iz biljnog (bakterije, plijesni) ili ivotinjskog svijeta (kukci, glodavci) te ovjeka.
Razmnoavanje i rast mikroorganizama ovise o kiselosti, organskom sadraju materijala te o
temperaturi, vlazi i atmosferi. Bakterije koje su vane sa stajalita zatite knjiga su one
bakterije koje svojim enzimima mogu izazvati razgradnju celuloze. Pojedine bakterije
uzrokuju gnjiljenje koe, pergamene i drugih materijala koji se koriste za sastavne dijelove
knjige. Bakterije koje razgrauju celulozu najee su aerobne, nazivaju se celulolitikim
bakterijama, a celulozu razgrauju uz pomo enzima do glukoze koju upotrebljavaju za
ishranu.
U povoljnim uvjetima visoke vlage, mraka, topline i loeg strujanja zraka razvit e se plijesan.
Plijesan uzrokuje slabljenje vrstoe papira, koji postaje sve tanji. Plijesan se najprije razvija
na koricama knjiga jer one sadre najvie organskog materijala za hranu. Prisutnost plijesni
na papiru oituje se u obliku razliito obojanih mrlja. Boja mrlje ovisi o sastavu papira,
kiselosti, vrsti ljepila i punila, prisutnosti metala i svih ostalih komponenti. Boja ovih mrlja
tako moe biti zelena, ruiasta, ljubiasta, smea, crna, crvena...
Veliku tetu pisanoj batini nanose kukci. Zbog svoje brze i lake prilagodbe najbrojnija su
skupina organizama te su svoje mjesto pronali i u knjinicama i arhivima. Hrane se
raznolikim organskim proizvodima biljnog ili ivotinjskog porijekla kao to su koa,
pergamena, drvo, te razliite vrste ljepila, a mogu se hraniti i samim papirom. Pogoduju im
topli, mrani, prljavi i loe provjetravani prostori a teta koju uine je nepovratna. Odravanje
temperature izmeu 16 i 18C, relativne vlage izmeu 50 i 65%, te stalna ventilacija mogu
sprijeiti pojavu i razmnoavanje kukaca. Najvie tete uzrokuju knjina u, srebrni moljac,
ohari i termiti.
Glodavci poput mieva i takora takoer nanose veliku tetu knjininom materijalu jer se
zavlae na tamna i skrovita mjesta i mogu opustoiti cijele zbirke. Ukoliko im se ne
onemogui pristup knjinici, treba ih unititi deratizacijom.
Na alost, ponekad i sam ovjek uzrokuje neprocjenjivu tetu pisanoj batini. Uzroci
destrukcija mogu biti namjerni uzroci (masovno unitavanje knjiga s motivima ideolokog,
politikog, kulturolokog i religioznog karaktera, ljudski nemar, vandalizam) i nenamjerni
uzroci (uvanje knjiga u neprimjerenim prostorima, u neodgovarajuoj mikroklimi, pogrene
procjene prilikom konzervacije i restauracije), te ratna razaranja i terorizam.

Restauracija knjiga i radovi koji prethode restauraciji

Prvi korak u restauraciji je evidentiranje gradiva i opis vrste i uzroka oteenja, identifikacija
materijala od kojih je graa sainjena, podaci o punilima, ljepilima i pigmentima. Takoer se
izrauje (foto)dokumentacija vezana za knjini blok i korice kako bi konana restaurirana
knjiga mogla biti to slinija izvornoj.
Zatim se odreuje nain obrade gradiva. Koja e se metoda restauracije primijeniti ovisi o
samom dokumentu, knjizi ili rukopisu, odnosno da li se on restaurira zbog svoje povijesne ili
estetske vrijednosti. Nain rada takoer ovisi i o stupnju oteenja i kakvoi papira, o
materijalnim sredstvima kojima raspolaemo i veliini zbirke koju treba restaurirati.
Na knjizi se prvo radi suho mehaniko ienje povrinske prljavtine, ietkavanjem
mekanom etkom, struganjem skalpelom, brisanje gumicama (elektrinom i runom). U
sluaju pljesni, listovi se moraju dezinficirati (u 5% otopini timola u 96% etilnom alkoholu).
Potom se odreuje pH papira i listovi se zatim peru u otopini alkohola i vode, te neutraliziraju
u vodenoj otopini kalcij hidroksida. Zatim se ponovno mjeri pH vrijednost papira.

Restauracija papira - metoda rune restauracije

Osnova ove tehnike rada jest dopuna dijelova dokumenta koji nedostaju papirom i
pojaavanje rubova. Nain na koji se izvodi varira od radionice do radionice, pa ak i od
restauratora do restauratora.
Kad listovi nisu jako oteeni, princip rada se sastoji u nadomjetanju dijelova koji nedostaju
papirom sline kakvoe i izgleda i fiksiranju ljepilom za dokument. Oni listovi koji su jae
oteeni, cijelom se povrinom kairaju na japanski papir ili se presvlae japanskim papirom
sa obiju strana, pri emu se odabire to tanji papir kako bi itljivost bila bolja.
Posebne probleme predstavljaju dokumenti pisani tintama koje su osjetljive na vodu. Naime,
sva ljepila sadre vodu pa se pri radu tekst oteuje. Da bi se mogli obraivati tekstovi pisani
tintama osjetljivim na vodu, a stabilnim u organskim otapalima, oni se prethodno fiksiraju.
Danas se za fiksiranje rabe sintetiki organski polimeri, tzv. topljivi najlon te preparati na bazi
polivinil-acetata.
Metoda rune restauracije prikladna kad su oteenja dokumenta manja te kada se popravci
oteenih listova knjige izvode u samom knjinom bloku. Prednost ove metode je to ne
iziskuje velika i skupa postrojenja.
4

Nedostaci ove metode su to zahtijeva mnogo vremena i struni kadar te je za obradu novije
tiskane grae preskupa. Naime, mnogo je jeftinije zamijeniti oteeni primjerak grae novim
nego ga restaurirati. Takoer, teko se postie jednolinost, kako u boji, tako i u debljini
popune u odnosu na izvorni dokument.
Postupak rune restauracije sastoji se u tome da se dijelovi papira koji nedostaju nadomjeste
japanskim papirom. Listovi se namoe i uz pomo mekog kista premau ljepilom
(karboksimetil celuloza) kako bi ojaali i kako bi se japanski papir to bolje zalijepio za list
knjige. Preko oteenja, na primjer hrpta knjige, lijepi se uska traka japanskog papira Ino-shi,
a preko mrlja od plijesni lijepi se Nassfest ili Kozu-Rolle japanski papir, ovisno o tome koliko
su plijesni izraene. Japanski papiri rabe se u takvoj kombinaciji kako bi popune bojom i
debljinom to vie odgovarale izvornom papiru te se s pomou ljepila karboksimetil celuloze
lijepe na list, s obiju strana, kako bi popuna bila jaa i vra. Restaurirani se listovi sue i
preaju najprije meu bugaicama, a potom se u slogovima preaju meu muzejskim
kartonima. Nakon to se listovi ispreaju i osue, viak japanskog papira upotrijebljenog pri
restauraciji odree se karama ili noem.

Restauriranje listova knjiga dolijevanjem papirne kae

Princip rada ove metode je u nadopunjavanju dijelova dokumenta koji nedostaju posebno
pripremljenom papirnom kaom, koja se priprema od celuloznih vlakana, ljepila i velike
koliine vode. Razlikuju se runo dolijevanje papirne kae i rad pomou stroja.
Kako bi se nadomjestili dijelovi dokumenta koji nedostaju, a da pritom debljina popune bude
jednaka izvornoj debljini papira, moraju se napraviti prorauni.
Prednosti ove metode su brojne. Stroj omoguava restauraciju velikog broja dokumenata,
izvedba je bra, estetski izgled dokumenta bolji. Takoer, ovom se metodom mogu proizvesti
papir i dijelovi lista koji nedostaju te postii debljina i boja popune jednake debljine i boje kao
na izvornom listu papira. Ova je metoda prikladna i za restauraciju izrazito oteenih listova,
kao i listova koje su otetili kukci.
Nedostaci ove metode su veliki izdaci, pa se ona koristi za restauraciju iskljuivo stare i
vrijedne knjinine grae. Nedostatak je i dugotrajna priprema koja prethodi samoj izvedbi
restauracije.
Veliina radne povrine stroja za dolijevanje papirne kae moe se podeavati polaganjem
gumenih traka raznih veliina. U raunalo se unose parametri visine, irine, debljine, povrine
5

dijelova lista koji nedostaju, te broja listova koji e se restaurirati u jednoj operaciji, te se
proraunom dobiva koliina potrebnih vlakana, te koliina radne vode. Vlakna koja se koriste
u procesu ovise o stupnju i vrsti oteenja grae koja se restaurira. Odabire se uzorak boje koji
najvie odgovara boji originalnoga papira, podaci o irini, visini, debljini lista, zatim povrina
dijelova koji nedostaju te odabrani uzorak boje unose se u raunalni program koji potom
proraunava koliinu celuloznih vlakana, radne vode i empresola, te dimenzije maski za
odreenu operaciju. Listovi se potom namoe vodom, oteenja se premazuju ljepilom te se u
stroj polau posloeni na plastinu mreicu.
Tekst na papiru poeljno je zatiti od mogueg prekrivanja vlaknima, pomou maski votanog
papira. Zatim se na listove nalijeva ranije pripremljena suspenzija razrijeene papirne mase.
Djelovanjem slobodnog pada voda u stroju se sputa, pri emu vlakna papirne mase nasjedaju
na rubove i oteene dijelove lista. Listovi se vade iz stroja zajedno sa plastinom mreicom i
kratko preaju u prei izmeu dva filca. Nakon to filc upije viak vlage, listovi se vade iz
pree, skidaju s plastine mreice i nastavljaju preati izmeu dvije bugaice. Suhi listovi se
obrezuju, pri emu se najee slijedi originalni rub, slau u slogove te ponovno preaju meu
muzejskim kartonima, nakon ega se prenose u knjigovenicu.