Majka zemlja u indoeuropskoj mitologiji

Sara Grebenar

sgrebena@ffzg.hr
Opa lingvistika
Akademska godina 2014./2015.

Sadraj
Uvod ........................................................................................................................................... 3
1.Personifikacije majke zemlje .................................................................................................. 4
1.1.Pthv ................................................................................................................................ 4
1.2.Gaia .................................................................................................................................. 5
1.3.Jr ................................................................................................................................... 6
1.4.Anu ................................................................................................................................... 7
1.5.Netra ................................................................................................................................. 8
1.6.Slavenska boanstva ......................................................................................................... 9
Zakljuak .................................................................................................................................. 10
Literatura .................................................................................................................................. 11
Abstract .................................................................................................................................... 12

Uvod
Jo i dan danas fraza majka zemlja ili majka priroda esto se koristi u
svakodnevnom govoru. Zemlja, koja prua zatitu, sigurnost, prostor da ovjek izgradi dom,
mogunost da uzgoji ili ulovi hranu esto se povezuje s majinskim likom upravo radi tih
svojih svojstava. U neku ruku, ona uva i hrani ovjeka i brine se o njemu ba poput majke o
svom djetetu. Slinosti izmeu ta dva pojma i njihovo povezivanje traje ve tisuama godina,
te je ostavilo traga u mnogim mitologijama diljem svijeta. Zanimljivo je napomenuti da, iako
se zemlju i Zemlju esto povezuje s pojmoj majke, majka zemlja rijetko je uparena s mukim
boanstvom koje predstavlja oca. Ako takva figura i postoji u zapisima, onda je to najee
otac nebo. Takoer valja napomenuti da, u sutini, ne postoji ni muka verzija majke
zemlje, kao zatitnik, odgajatelj i hranitelj ovjeka.
U podruju indoeuropskih jezika majka zemlja bila je smatrana boanstvom u
najmanje dvije mitologije (Pthv i Gaa), za to postoji relativno vrst dokaz, to je malen
broj s obzirom na irinu geografskog podruja. Najvei problem predstavlja injenica da je
majka zemlja bila dio prvotne mitologije, to je veinom bilo prije opismenjavanja ljudi.
Zbog toga je mitologija vezana uz majku zemlju u veini sluajeva prenoena usmeno (to
je samo po sebi problem) i zapisana tek nakon opismenjavanja stanovnitva, koje je dolo s
pokrtavanjem. Jasno je da je vjerodostojnost svih tih zapisa upitna, s obzirom na uvjete u
kojima su zapisi napravljeni.
Ako je ve i bila spomenuta u religijskim ili bilo kakvim drugim tekstovima neke
kulture, velike su anse da su ti tekstovi izgubljeni to zbog zuba vremena, to zbog raznih
nepogoda poput poara ili ratova. Jo jedan problem predstavlja i to to se kroz vrijeme i
razvoj mitologije uloga majke zemlje mijenjala, smanjivala, oduzimala su joj se ili dodavala
svojstva, te je esto postajala manje bitan lik kroz vrijeme.
Tako, na alost, zbog nedostatka vjerodostojnih izbora, o majci zemlji u
indoeuropskoj mitologiji sa sigurnou ne znamo puno no u izvorima koji su ostali iz tih
davnih vremena i kasnijim zapisima sveenika i povijesniara, postoji mnogo podudarnosti,
koji se ne ine kao potpuna sluajnost.

1.Personifikacije majke zemlje

1.1.Pthv
Pthv, () boanstvo koje predstavlja majku zemlju u hinduistikoj mitologiji, u
usporedbi s ostalim boanstvima koja predstavljaju majku zemlju, najdetaljnije je opisana i
najee spominjana. Njeno ime u sanskrtu znai zemlja ili ona koja dri sve, a jo je nazivaju
i Dhra (Dharti, Dhrithri). Povezana je sa zemaljskom sferom, u kojoj ive ljudi. Izvori u
kojima se govori o njoj su Rgveda i Atharvaveda.
Rgveda spominje Pthv u prvoj, etvrtoj, estoj i desetoj knjizi, kao Pthv Mata,
odnosno doslovno kao Majku Zemlju. Prithvi Mata kontrast je Dyaus Pita, Otac Nebo. esto
u Rgvedi, njih dvoje spominju se kao Dyavaprthivi, dvojno boanstvo1. Skupa, Dyaus i Pthv
predstavljaju carstvo u kojem vlada red.
Prema Rgvedi za vrijeme stvaranja svijeta Dyaus je oplodio Pthv kiom, to je
izazvalo rast usjeva koji su nahranili ljude2. Dyavaprthivi zajedno ljube centar zemlje, a
prema zapisima su takoer i roditelji mnogih drugih bogova u toj mitologiji. Takoer, postoje
implikacije da su Dyaus i Pthv jednom bili spojeni (to objanjava i ime Dyavaprthivi), no
razdvojio ih je Varuna, bog oceana. Dyaus i Pthv nakon toga jedino se mogu spojiti kada
kii. Dugo je bilo ne jasno jesu li Dyaus i Pthv jedno ili dva boanstva, s obzirom da se u
cijeloj Rgvedi uvijek spominju skupa, pod jednim imenom. No kako se Dyavaprthivi uvijek
spominje u dualu3 zakljueno je da se ipak radi o dva boanstva.
Pthv se esto opisuje kao vrsta i iroka, ona koja uzdrava i podrava sve to na njoj
ivi. Takoer, esto ju se povezuje s kravom, jer je prema prii Prithu pomuzao Pthv dok je
bila u obliku krave kako bi se najeo4. U molitvama posveenim njoj moli se za mo,
bogatstvo i sreu, to su relativno uobiajene molitve za veinu boanstava. No takoer prema
Prithvi su upuene molitve za oprost grijeha, zatitu od opasnosti te uvanje mrtvih. U
pogrebnoj himni moli ju se da pokrije mrtve kao to majka haljom pokriva dijete, te se
spominje vraanje mrtvih natrag u majino krilo5.
U Athravavedi Pthv je posveena cijela jedna himna u dvanaestoj knjizi. U himni se,
ovaj put, Prithvi spominje sama, bez Dyausa. Svejedno, nabrajaju se mnoga muka boanstva
(kao Indra, Visnu, Parjanya, Parjapati, Visvakarma itd) koja stoje Pthv na usluzi bilo da je
u pitanju pomo ili zatita.
U himni se naglaava plodnost Pthv, koja se spominje kao izvor sivh biljaka i
ivotinja, te uvarica i zatitnica svih bia koja na njoj ive. Opisuje ju se kao strpljivu, jaku i
plodnu, s grudima punim nektara osoba koja pjeva njenu himnu, moli Pthv za njene grudi
1

Hindu Goddesses, Vision of the Divine Feminine in the Hindu Religious Traditions, David Kinsley, Motilal
Banarsidass, 2005., stranica 8.
2
David Kinsley (1), stranica 9.
3
David Kinsley (1), stranica 8.
4
David Kinsley (1), stranica 9.
5
David Kinsley (1), stranica 8.

kako bi dalje imao sretan i dobar ivot. Takoer, Pthv se moli za plodnost, te se ona
manifestira u mirisu ene i mukarca.
Danas je Pthv, znana kao Ibu Pertiwi, nacionalna personifikacija u Indoneziji.

1.2.Gaia
Gaa (Gaea ili Ge) personifikacija je zemlje u Grkoj mitologiji. Velik dio naeg znaja
o njoj proizlazi iz Hesoditovih Teogonija, gdje je opisano njeno roenje, obiteljski odnosi i
molitve. Teogonija je pjesma iz 8. stoljea prije krista, koja opisuje povijest grke mitologije.
Upitno je koliko je ono opisano u pjesmi pjesnika sloboda, no s obzirom na ostale izvore i da
vrijeme iz kojeg Teogonija datira, prilino je vjerodostojan izvor.
Prema Teogonijama Gaia je roena iz Kaosa, zauvjek sjedalo besmrtnika na Olimpu i
u Tartaru. Mitozom stvara Urana, boga neba, da ju pokriva sa svke strane, i Ponta boanstvo
mora. S Uranom nakon toga ima titane, kiklope i hektatonhire, a sa Pontom mnoga morska
boanstva. Uran, u strahu od svoje udovine djece, skriva kiklope i hektatonhire u nju, te joj
time proutroi veliku bol. Kako bi mu se osvetila, Gaia daje svojoj djeci veliki eljezni srp
kako bi ubili Urana. U tome na kraju uspjeva Kron, a iz krvi koja kaplje iz Urana nastaju
Erinije, divovi i Melie6.
Gaia u grkoj mitologiji ima veliku ulogu pobunama pomae Rhei spasiti Zeusa od
Krona koji je svoju djecu prodirao kako ga ne bi skinula s trona. To na kraju prouzroi pad
Krona, i poetak vladavine Zeusa. Takoer, ostaje Zeusova pomonica i kasnije mu pomae
poraziti titane i zatvoriti ih u Tartar. Sa Tartarom pak ima sina Tifona.
Toan broj djece koju Gaia ima u grkoj mitologiji nije poznat razliiti izvori navode
razliite rodbinske odnose. Prema Apollodoru, Gaia je s Tartarom imala ker Ehindu, a prema
Hyginusu Gaia se smatra djetetom Etera i Hemere7.
Gaijini hramovi i oltari postojali su mnogim Grkim gradovima, poput Atene, Sparte,
Olimpije i Delfija, te je iz toga oito da je Gaia bila tovana diljem Grke. Postoji sumnja da
je Gaia bila originalno boanstvo kojem je bilo posveeno proroite u Delfijima prije nego je
njeno mjesto preuzeo Apolon, jer pare koje izlaze iz nje stvaraju boansku inspiraciju8,
prema Eshiu u Eumenidi. U umjetnosti, Gaia je prikazivana kao ena, polu uskrsla iz zemlje
ili u zemlji, okruena boanstvima plodova zemlje. Vjeruje se da su njoj u ast dignuti i
mnogi kipovi, jer ih u svojim zapisima spominju Servi i Paus, no do sada ni jedan kip Gaije
jo nije pronaen.
U Ilijadi ju spominje Homer, kao sve proizvodnu majku koja hrani sve (Mater
omniparents et alma). Uz nju vee pridjeve poput iroka, plodna i koja titi. Takoer, Gaia se
zaziva u zakletvama, kao ona koja e osigurati da se zakletva ne prekri. Zakletve u njeno ime
6

A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology, vol. II, uredio William Smith, Little, Brown and
Company, 1867. strana 92.
7
Encyclopedia Britannica, Gaea
8
William Smith (6), strana 93.

bile su smatrane veoma ozbiljnima, a onaj koji bi tu zakletvu prekrio mogao je oekivati
bijes bogova i stroge kazne. Gaia se smatra i zatitnicom braka, a, prema Homeru, njoj u ast
rtvuju se crne ovce.
Vjeruje se da je, kao i mnoge druge stvari iz grke kulture, tovanje Gaije preneseno u
rimsku kulturu. U rimskoj mitologiji postoji boanstvo Tellus ili Terra, koje ima vie manje
identinu mitologiju i prikaz u umjetnosti.9

1.3. Jr
Za Jr se vjeruje da je bila boanstvo personifikacija majke zemlje u staronordijskoj
mitologiji. Ve samo njeno ime upuuje na to staronordijsk jr, farski jr, islandski
jr, danski, vedski i norveki jr, staroengleski eore su sve rijei koje oznaavaju
pojam zemlje.
Problem nastaje u tome to je najstariji zapis kojeg imamo o Jr iz 13. stoljea, to je
relativno nov zapis, te iz tog razloga upitne vjerodostojnosti. Ako se mit o Jr do tada
prenosio usmeno upitno je koliko mita je zapravo ostalo ne promjenjeno u prenoenju, a
koliko je cenzurirano pri zapisivanju od strane sveenika.
Jr se spominje u kompilaciji skandinavskih mitova pod nazivom Prosa Edda iz 13.
stoljea, zapisanih na Islandu. Mnogo toga je nejasno, poput obiteljskih odnosa Jr s drugim
boanstvima, jer u svakom zapisu naveden je drukiji podatak.
U Gylfaginningu, prvom djelu Prose Edde, Jr se spominje kao jedna od boica
Jr, majka Thora, i Tind, majka Vali, takoer su ubrojene u asynjur10.. Vjeruje se da je ona
bila jedna od Odinovih konkubina, jer ju se esto u zapisima naziva onom koja dijeli mua s
Frigg. U pjesmama Lokasenna i Thrymskvida naziva ju se Thorovom majkom, a u
Gylfaginningu se takoer spominje mogunost da je Jr bila Odinova ena ali ujedno i
sestra.11
U drugom dijelu Prose Edde, Skldskaparmlu, Thor se ak naziva Jarar burr,
odnosno Jrin sin, to bi definiralo njihov rodbinski odnos, da se kasnije kroz zapise Thor ne
naziva i mgr Hlyniar odnosno dijete Hlyn i Fjrgyniair Fjrgynino dijete. Nagaa
se da su Hlyn i Fjrgyn nazivi za Jr, no zapravo se sa sigurnou o tome pune ne zna.12
ini se da je jedina definitivna stvar da su Odin, kralj bogova, i Jr u jednom trenutuku u
mitolgiji bili u nekakvom ljubavnom odnosu, iako je upitno to je iz toga proizalo.
Jr se, za razliku od ostalih personifikacija zemlje, ne povezuje s plodnou, te se ne
zna da li su postojale molitve ili svetita posveena njoj, jer je jednin izvor informacija o
mitologiji vezanoj uz nju Prosa Edda.

Encyclopedia Mythica, Ron Leadbetter, 1997., www.pantheon.org/articles/g/gaia.html

Norse Mythology: A Guide to Gods, Heroes, Rituals, and Beliefs, John Lindow, Oxford University Press,
2002., stranica 5.
11
John Lindow (10), stranica 5.
12
Encyclopedia Britannica, Jrd
10

1.4. Anu
Anu ili Danu vjerujatno je bila personifikacija majke zemlje u staroirskoj mitologiji.
Problem je, ponovno, nedostatak vjerodostojne grae koja bi potvrdila ili opovrgnula tu
teoriju, s obzirom da je opismenjavanje naroda dolo skupa s pokrtavanjem, pa su svi zapisi
u neku ruku kontaminirani.
Najbolji izvor informacija je Lebor Gabla renn, kolekcija pjesama i proze koje
opisuju povijest Irskog naroda. Postoji vie verzija, najstarija za koju znamo je iz 11. stoljea,
a napisao ju je anoniman pisac, za kojeg se vjeruje da je bio sveenik Problema s Lebor
Gabla renn ima mnogo od toga da je i najstarija verzija relativno mlada, do toga da se i
prvi anonimni spisatelj trudi inkorporirati irsku mitologiju u kranstvo. Ideja stapanja
mitologije domicilnog stanovnitva i kranskih predavanja je dobra uvjeriti narod da je
njihova kultura i mitologija ustvari kranstvo, uz male promjene imena i radnje sigurno je
lake nego jednostavno zabraniti i ocrniti neto u to se vjeruje, emu se moli i to se razvija
generacijama na nekom podruju. No gledajui na tu situaciju sa stajalita povijesniara
danas, ti zapisi su gotovo ne upotrebljivi, jer se nezna koji dijelovi su izravno preuzeti (ako ih
uope ima), a koji su nastali zbog pieve mate i dosjetljivosti. Stoga, o Anu (ili Danu) samo
nagaamo.
Ostali izvori samo ukratko spominju Anu ili Danu. Sanas Cormaic, pojmovnik irskog
jezika iz 10. stoljea spominje Anu kao mater deorum Hiberniensium13 odnosno majkom
svih irskih bogova. Cir Anmann iz 14. stoljea spominje ju kao boanstvo prosperiteta i
bogatstva, koja se brine za cijeli Irski narod14. Prema Lebor Gabla renn Anand se navodi
kao irska boica rata, no postoje sumnje se pod time mislilo na Morrgu15. Danu se spominje
kao boica plodnosti, mudrosti i vjetra te doilja bogova.
Danu i Anu vjerojatno su kroz povijest bila razliita boanstva, prije nego su u
zapisima objedinjena u jedno, a sumnja se da se u liku Anu ili Danu skriva i vie od dva
boanstva, s obzirom na kontradiktorna podruja djelovanja koja joj se dodjeljuju. Ima vie
mitova i pria koji se veu uz Anu i Danu. Moda najvaniji mit je pria o Tuatha D
Danann, narodu boice Dane, kraljevima, kraljicama i bogovoma koji su doli naseliti Irsku,
kojima je Dana u neku ruku bila majka i zatitnica16.
O molitvama za Anu i Danu ne zna se puno. Jo se i danas u Munsteru nalaze dva
breuljka, D Chch Anann (Anine grudi) za koje se vjeruje da su zbog svoje plodnosti bila
posveena njoj. Naalost, vie od toga teko je zakljuiti, jer sve znaje koje imamo o Anu lei
na veoma nesigurnim temeljima.

13

Celtic Culture: a Historical Encyclopedia, vol. I, uredio John T. Koch, ABC-CLIO, 2005., stranica 77.
John T. Koch (13), stranica 77.
15
John T. Koch (13), stranica 77.
16
Myths & Legends of the Celtic Race, Thomas William Rolleston, ebook 2010,
www.gutenberg.org/files/34081-h.html
14

1.5. Netra
Za Netru se vjeruje da je bila Germanska boica zemlje. Naalost, jedine zapise o njoj
imamo iz Tacitove Germanije iz 1. stoljea. Vjeruje se da je Tacitova Netra Nethrus
latinizirano ime za germanski Nedrus, to je vjerojatno povezano sa staronordijskim bogom
Njrr. Tacit u Germaniji kae Nerthum, id est Terram matrem, odnosno Netra je majka
zemlje. Najbolji dokaz postojanju Netre su molitve, koje, iako se povrinski ine kranske,
skrivaju u sebi elemente poganskih vjera17 (iz razloga ve spomenutih kod Danu).
Netra i Njrr povezuju se iz vie razloga, prvi od kojih je njihova slinost (koja je
utvrena u staronordijskim djelima iz 13. stoljea). S lingvistike strane, Njrr i Nedrus
vjerojatno oboje potjeu iz protogermanske rijei *Neruz. Ako je i postojala veza izmeu
njih dvoje, nije jasno kakva neki se zalau za teoriju da je dvojac bio brat i sestra/mu i
ena18, neki vjeruju da se moda radi o istom boanstvu, koje je moda imalo oba spola ili se
je nekog razloga u jednom trenutku prelo iz mukog boanstva u ensko. Naalost, nema
vrstih dokaza ni za jednu teoriju.
Tacit u svom djelu detaljno opisuje tovanje boice Netre, prema vjerovanjima
plemena Suebi. Prema njemu, na nekom neimenovanom otoku odrava se sveanost. Boica
Netra nalazi se u kolima koja su umotana u tkaninu. Kola vuku junci, a jedini koji smiju
dotaknuti kola su sveenici koji se brinu o Netri. Njena kola vuku je gdje god ona eli ii, a
njoj u ast tamo se organiziraju slavlja. Netra mora biti pozdravljena s mirom, slavljem i
gostoprimstvom. Moraju se zakljuati svi metalni predmeti i ne smije se ratovati u vrijeme
Netrina posjeta. Kada Netra bude zadovoljna svojim posjetom, odvodi se na skriveno jezero u
kojem robovi peru platno kojima su kola bila zavijena, sama kola i Netru. Nakon toga robovi
se u tom jezeru utapaju.
Izmeu ostalog, Tacit spominje da je jedno od plemena koje slavi Netru i pleme pod
imenom Anglii, za koje se vjeruje da su predci stanovnika Engleske. U zapisima iz 11.
stoljea spominju se tovanja veoma slina onome to je opisao Tacit pod imenom cerbot,
pa se ini da je Netra, ili barem njezino tovanje, preivjelo pokrtavanje. Prema tim
zapisima, cilj tovanja bilo je uiniti zemlju plodnom. Spominju se molitve i rituali, koje se
ine kranske, no najvjerojatnije korjene vuku iz paganskih vjerovanja. cerbot poinje u
ranu zoru, kada se sa svake strane polja makne jedan busen trave. Pripremaju se ulje, med,
kvasac i mlijeko od svih ivotinja, drvo i biljke koje rastu na tom polju. Na to se kapa sveta
voda, uz molitvu rasti, razmnoavaj se i napuni zemlju, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga
budi blagoslovljen. Tada se skupljeno nosi u crkvu, polae na oltar te se odrava misa. Prije
zalaska sunca, skupljena hrana vraa se na polje, a na mjesto gdje su buseni trave izvaeni
postavljaju se kriii s imenima etiri evanelista. Pri vraanju zemlje na ta mjesta zazivaju se
imena evanelista, te se jo jednom svi mole.

17

Indo-European Poetry and Myth, Martin L. West, Oxford, 2007, stranica 56.
Odin's Wife: Mother Earth in Germanic Mythology , William P. Reaves, 2010.
www.germanicmythology.com/original/earthmother.html
18

1.6. Slavenska boanstva

O slavenskim boanstvima generalno zna se vrlo malo. Nema gotovo nikakvih zapisa, jer
je narod bio pokrten i ostavio svoja vjerovanja za sobom. Prvi zapisi datiraju tek iz 16.
stoljea 1582. poljski teolog i povijesniar Jan asicki napisao je De diis Samagitarum
caeterorumque Sarmatarum et falsorum Christianorum (O bogovima Samagitiana i ostalih
Samatiana i poganih krana), kratku litvansku mitologiju, a kasnije ju opisuju i Mikalojus
Dauka (1595), Daniel Klein (1653). U njoj spominje emynu, majku boicu i ujedno jednu
od glavnih boanstava te mitologije. Ona je boica plodnosti, uma, polja, kamenja, ivotinja,
vode i prirode openito. Takoer, pri ukapanju umrlih se u molitve se upuuju upravo emyni
sve to je dolo iz zemlje e se u zemlju i vratiti19.
Etimologija njenog imena je prilino intuitivna em je zemlja. asicki u svojim zapisima
spominje obiaj da glava kue prije pijenja piva na velikim proslavama prolije malo po zemlji
te se kratko pomoli emyni. Nakon toga se ubija pijetao ili koko, meso se kuha i jede. Satko
za vrijeme jela dobija komad kruha te izgovara molitvu, zahvalu, pozdrav ili blagoslov. Kosti
i ostatci sa proslave se zakopavaju ili spaljuju. Takoer, prije svake nove etve ostatci kruha
od stare etve bili bi zakopani, a zemlja poljubljena, kako bi nova etva bila uspjena20.
emyna se takoer spominje kao ena boga Perknasa/Praamiusa koji su bogovi
povezani s nebom. emynu je mogao oploditi bog neba, kiom, te bi tako nahranili svoju
djecu, ljude koji su ivjeli na zemlji. Prije nego to je emyna bila oploena, odnosno prije
prve oluje s kiom i gromovima, nije bilo doputeno obraivati zemlju.
emyna se povezuje sa latvijskom Zemes mte, latvijskom personifikacijom zemlje. S
obzirom na opise tovanja u ast Zemes mte, te geografsku bliskost podruja, postoji
mogunost da su njih dvije ustvari jedno boanstvo s razliitim imenima. Naalost, opet sve
nade polaemo u nagaanja, poto su svi zapisi o njima relativno mladi, a njihov kult
pretvoren u kult Djevice Marije dolaskom kranstva.

19
20

Martin L. West (17), stranica 12.

The Living Goddesses, Marija Gimbutas, University of California Press, 2001

Zakljuak
Teko je rei mnogo sa sigurnou o vjerovanjima povezanim s majkom zemljom na
indoeuropskom govornom podruju najvei problem stvara nedostatak grae koja bi sa
sigurnou potvrdila nagaanja. Takoer, tijekom vremena uloga majke zemlje se mijenjala
iz nje su nastajala druga boanstva koja su preuzimala njene uloge (kako se vjeruje da je bilo
izmeu Gaie i Demetre, koja je kasnije postala boanstvo zemlje, plodnosti i hrane), ili su se
njoj dodavale uloge drugih bogova.
No neke stvari znamo sa sigurnou majka zemlja uvijek se povezuje s plodnou
zemlje i ljudi, hranom, urodom. Ako ima partnera, on je bog neba, koji ju moe oploditi
kiom. tovanje majke zemlje uvijek je nekako vezano uz hranu rtvovanjem ivadi,
zakapanjem ostataka u zemlju, goenjem hranom za vrijeme tovanja. Takoer, tu se
provlai i kult smrti pri ukapanju umrli se vraju u naruje majke, te su preputeni majci
na brigu.
Najvjerojatnije je majka zemlja bila jedno od glavnih boanstava pri poetku svake
religije, koje su se bazirale na tovanju onog osnovnog zemlje hraniteljice i neba koje hrani
zemlju. Kasnije, razvojem drutva i kompliciranjem odnosa komplicirale su se i boanske
obitelji, dolazila nova boanstva ueg polja djelovanja, a stara su polako zaboravljena.
Na kraju, je li u davna vremena postojala jedna Majka Zemlja, iz koje su se razvila sva
ostala boanstva? Moj odgovor je, nakon istraivanja o indoeuropskim personifikacijama
majke zemlje, moda. Istina je da postoje mnogi isti pojmovi koji se veu uz te boginje, no
teko je razluiti da li su oni isti jer se u jednom trenutku radilo o jednom boanstvu, ili su se
razvila od logike da zemlja hrani ljude, majka hrani dijete pa su tu povuene paralele. Bilo bi
glupo tvrditi neto sa bilokakvom sigurnou, pogotovo kad se veina dokaza o postojanju
raznih boanstava u mitologijama dri na staklenim nogama.

10

Literatura
1. Hindu Goddesses, Vision of the Divine Feminine in the Hindu Religious Traditions,
David Kinsley, Motilal Banarsidass, 2005.
2. A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology, vol. II, uredio William
Smith, Little, Brown and Company, 1867. strana 92.
3. Encyclopedia Britannica
4. Encyclopedia Mythica, Ron Leadbetter, 1997.
5. Norse Mythology: A Guide to Gods, Heroes, Rituals, and Beliefs, John Lindow,
Oxford University Press, 2002.
6. Celtic Culture: a Historical Encyclopedia, vol. I, uredio John T. Koch, ABC-CLIO,
2005.
7. Myths & Legends of the Celtic Race, Thomas William Rolleston, 2010
8. Indo-European Poetry and Myth, Martin L. West, Oxford, 2007
9. Odin's Wife: Mother Earth in Germanic Mythology , William P. Reaves, 2010.
10. The Living Goddesses, Marija Gimbutas, University of California Press, 2001.

11

Abstract
To this day, phrases like mother earth are used in common language. Mother earth
refers to an omnipotent motherly being, that feeds and looks after the human race. In many
mithologies around the world mother earth was in fact a deity, served and prayed to.
It's interesting to note that in the indoeuropean mythology, mother earth is a charather
that appears quite often, and the attributes she has are always quite the same caring, feeding,
nurturing, female. She is not often paired, but if she has a husband, he is usually the sky god,
that impregnents the mother earth by rain. Those are the lightmotives that appear in almost
every of the mythologies revolving around mother earth. What is the connection between the
different personifivations of mother earth in mythologies, if there is any? I will try to answer
that questions by comparing the different personifications in different mythologies.

12