IGROKAZ-umska svadja

Vjeverica: Gle, ovo drvo kao da je uplje, tu u sakriti svoje orahe i ir. Cijelu u zimu imati mir.
Zeko: Stani vjeverice! Koga si pitala je li slobodna rupa?
Ova je rupa u mome posjedu, odluio sam tako jo u prolu srijedu.
Vjeverica: Ba si ti zeiu neki napuhanko, to e tebi rupa kad ne sprema hranu i nisi
pospanko.
Zeko: Ma nemoj, to se tebe uope ne tie. Rupa je moja i kraj prie.
(dolazi medo mumljajui glasno)
Medo: to to ujem, tko to die graju u ovom mirnom umskom kraju? Jel to moda u pitanju
stan? I sam ga traim cijeli dan.
Vjeverica: U ovoj rupi nitko ne ivi, a zec me za otmicu doma ve krivi. Sigurno, zeiu opet
pria lai. Ovo je moja kua, a ti drugu trai!
Zako: E, nee to proi bez ljutog ljutog boja, ja sam neustraiv i rupa je moja! (odjednom
poskoi)
Joj, joj! to to uka? Kakva to iz lia viri njuka?
Jei: Ho, ho, ho! Ti si zeko hrabar, a od mene jea uhvatila te "frka", jedino ti je na umu mijeg i
trka.
Medo: Svaaju se njih dvoje oko zimskog stana i potroili su na to ve pola dana.
Vjeverica: Ova je rupa trebala biti moja kua, a onda je doao zec i poela prepirka vrua.
Jei: No dobro, bitno da se problem rijei, ne budimo strogi, svatko nekad grijei. Zei i nije
tako loe udi, a kraj moje kue ima prazna rupa, i ja ti je zeko, sada nudim.
Zeko: Hvala ti, jeu, prijatelju moj, neka ti bude vjeverice ugodan dom tvoj.
Vjeverica: Ne ljutim se vie i sve vas zovem prije prve kie na rucak jesenski.
Svi zajedno: Hvala ti, vjeverice za plodove sone, neka nam jesen radosno pone!

UREDNO PRASE
PRASE: Hej, mako! Ne bih ti elio smetati ali mogli bismo proetati.
MAKA: etnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi.
PRASE: Ali zato? zanima me ba. Gle kako sam zgodan, pravi stokila.
MAKA: Neuredan si, da zna. Samo oko vrata ima kilogram blata
PRASE: Valjam se u blatu, u tome uivam, rijetko kad se kupam, jo rijee umivam.
MAKA: Pogledaj mene! Uredna sam, ista dlaka mi se blista.
PRASE: Ba zbog tebe navike u promijeniti istog trena. Od sada mi je najvanije kupanje i
higijena