UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST

SEMINARSKI RAD
BOSANSKOHERCEGOVAKA KNJIEVNOST IV
ZBIRKA POEZIJE KAO NAKON DOBRO OBRANOG
BOSTANA- BRANKO UAK

MENTOR:
Prof.dr.sc. Vedad Spahi

Sadraj

STUDENT:
Armina Bai
Mersida oli

Uvod ............................................................................................
........................ 2
Postmoderna poetika/politika...............................................................................
3
Branko
uak ..........................................................................................
.............4
Interpretacija poezije Branka
uka....................................................................5
Karakteristike knjievnog stila Branka
uka....................................................11
Zakljuak......................................................................................
.......................15
Literatura ....................................................................................
... ..................16

1. UVOD

Branko uak jedan je od posljednjih autentinih kafanskih akademika i bohema,

pjesniki meetar stare kole . Branko uak u svojoj oprotajnoj knjizi Kao nakon
dobro obranog bostana, otkriva se kao pjesnik koji podsredsvom teksta putuje kroz
razliite sfere ovjekovog ivota, odnosno svojim pjesmama nastoji prikazati sve motive koji
zaokupljuju panju moderna ovjeka.
Branko se u svojoj posljednjoj knjizi javio sa trideset i tri pjesme, sa razliitom tematikom
i motivima, zbirkom punom arenila toposa, iskriavosti alegorija, ironija, i metafora kojim
se vjeto igra i doima se sjajnim igraem rijeima.
Tekstovi pjesama pisani slobodnim stilom, bez ikakve sputanosti, bilo jezike ili ritmike,
odiu mislima jednog uurbanog ovjeka koji se smijei ivotu, poznaje historiju i zbog toga
se esto igra na njen raun, tako to je parodira, poznaje tradiciju i uvaava je na taj nain to
ona pronalazi mjesto u njegovim redovima pjesama, a to je moda i najvanije stihovi
progovaraju o modernosti epohe u kojoj njihov autor ivi.
Dakle uak je jedan apsolutni poeta postmoderne umjetnosti u ijim stihovima
progovaraju naela te epohe, od kojih su metatekstalnost, intertekstualnost, igra rijei,
upotreba metafora, alegorije, ironije, parodiranje, te oslikavanje drutvenih okolnosti koje se
reflektuju kroz autora, te sam ivot autora u tom svijetu i njihovom funkcionisanju.

2. POSTMODERNA POETIKA/ POLITIKA

Pojava postmodernizma i kulturolokih studija oznait e jednu potpunu otvorenost
prema razliitim kritikim postupcima. Postoje brojne definicije, ali sve su se svele na dvije
odlike postmodernizma.
Definicije proizilaze iz odreenja dviju temeljnih perspektiva u diskusiji, pri emu jedna
od njih vidi postmodernizam kao antimodernizam ili kulturu koja je asimetrina u
diskontinuitetu sa modernizmom, kao globalna kultura koja se razvijala kao kritika
nostalgija prema logocentriranoj tradiciji Zapada i njegovoj Velikoj prii; a druga kao
umjetnost koja eklektiki uvlai u sebe i reciklira svu prethodnu civilizaciju.
U modernizmu prevladavaju pitanja Kako mogu interpretirati svijet, kojeg sam
dio?" ili ta mogu znati o svijetu?", a u postmodernizmu pitanja poput ta je svijet?",
ta se dogaa kada se prekorauju granice meu svjetovima?" i sl.
Ontoloka pitanja postaju u posljednjoj treini dvadesetog stoljea osnovnim pitanjem
svih podruja kulture, od knjievnosti i umjetnosti do politike i drutva. U tom smislu
postmoderna je cjelovita povijesna kultura u posljednjoj treini dvadesetog stoljea u kojoj na
svim kulturnim podrujima prevladava ontoloka dominanta. Tako shvaena postmoderna ima
jasnu poetnu vremensku granicu, godinu 1968.
Svijet je u postmodernoj kulturi postao na svim podrujima nesiguran, krhak ili na bilo
koji drugi nain poljuljan. Takav koncept shvaenog svijeta pronalazimo i u poeziji Branka
uka.

3. BRANKO UAK

Branko uak je roen 1. 7. ili 1. 8. 1948. u Sarajevu, za

vrijeme agresije izbjegao je u Banja Luku, iz koje se
poslije rata vraa natrag u Sarajevo. Umro je 11. decembra
2008. godine, nakon krae bolesti, u bolnici Kasin do u
Istonom Sarajevu.
Po zanimanju knjievnik, romansijer, dramski pisac,
pjesnik, publicista, endemini slikar intelektualne naive. Negdje izmeu Paula Klea i teorije
"nacrtanih omaki". Objavio je petnaest knjiga poezije, dva romana, jednu knjigu novela,
zbirku kolumni i, kako on kae, tri knjige dramskih lapsusa.
Za ivota je u pisanim medijima izjavljivao da je oduvijek volio rokenrol, narodnu
muziku i sve drugo o emu pisci nemaju pojma, a svoje romane nazivao meusobnim
biografijama. Poznat je po svom boemskom ivotu.
Lista Cukovih knjiga1:
Poezija:
O Nita i ostalom; estoka marmelada ; Gorio ko ove novine ; Vo u kupusu; Umijee gutanja
knedle; Psihiki izgled; Dirljivi magacin; Lupa ekia u remontnom zavodu ; Pisana malim
slovima; Pomrina via emotinja; tipaljkom za vjetar (Izabrani stihovi); Mrsna pernica;
ovjee, u ivotu nisam uo ovako tunu priu; Ovu bi vodu trebalo okupati
Romani:
Mi se znamo od poslednjeg dana; Ljuta bitka za sobu Sarlot
Publicistika: uvo sam Titu
Novelle: Iva putuje radnikom klasom
Dramski lapsusi: Jedna u majke; Merkalije bjei iz epicentra; Crna mrlja brzog za Sarajevo.

1 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.61

4

1. INTERPRETACIJA POEZIJE BRANKA UKA

U zbirci Kao nakon dobro obranog bostana" ve u prvim stihovima slutimo koncept
svijeta koji opstoji na praznini, troan je i prolazan. U pjesmi Jo jedna emfatina jesmica o
prolaznosti 2, meutim, iako to pitanje okupira cijelu umjetnost Branko nam nudi svoju priu o
prolaznosti:
Dok si dlanom o dlan, proao je ivot.
Prolaznik te proe ko cigansko groblje.
Dobro si ti prola, kada su te vojske prolazile.
Imao pa nemao. Kako dolo, tako prolo.
Vaa kijavica je prolazna, ali sumnjiimo na debelo crijevo.
U prolazu ljubismo. Sluaj sine, kurcu vrijeme mine.
Prola te prolaznica, prola te volja.
Zemaljska je slavica prolazna, care govedare.
Proe vitez na bijelu konju.
Sluajni prolaznik na namjernom mjestu.
Eno njega, proe kroz crveno!
Ljepoto prolazna, prolaze rugobe, u
Oktobru ode paradizo, u novembru svadbe prolazile.
Proli su toliki put da ga nisu osjetili.
Svuda proi, svom kuerku doi.
Proi me se ostarjela snajko!
Toliki je svijet prolazio. Zato uti
taje prelazio?
Prela ti je crna maka. Davno.
Proe doba da stignem do groba.
Proi me se neznana delijo, proi me
se,ne umei kavge.
Prooh Bosnom kroz gradove.
2 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.11
5

Al ne naoh, al ne zae srcu mira!

Proi me se ljepoto s djevojkom.
Proi me se i okom i bokom.
Sluaj sinak, proi onom stranom kud sve tee,
gdje sve mijenja, gdje je dovienja.
Branko u je pjesmi okrenut narodnoj tradiciji, pa umee stihove narodnih pjesama,
ironino se odnosi prema narodnom sujevjerju da crna maka donosi nesreu, meutim on je
unato narodnom vjerovanju hodio po tom putu, i zadesila ga je nesrea, stigao je do groba,
ali smrt je neminovnost, ljudska sudbina a ne kobna srea.
Vrijeme tee, odnosi sa sobom i ene, sluajne prolaznike sve odnosi u nepovrat, a
subjekt ne nae svrhu ivljenja. Obraa se direktno nama da nas upozori da mi imamo
mogunost biranja, da ne idemo njegovim koracima nego da izaberemo put gdje postoji
promjena ili da mi sami stvaramo promjene. Njegov put je bio ciklian, vrijeme je prolazilo,
prelivalo se iz praznine u prazninu, ivot koji mu je sve oduzeo a nita mu nije dao , vrijeme
je prazno i nije mu mogao nita ni da prui jer nije imalo odakle.

Pojedine pjesme imaju i politiki karakter, kritiki se odnosi prema komunistikom

sistemu ili prema bilo kojem totalitarnom sistemu, prema svim silama koje su obiljeile
razliite epohe u toku historije.

U pjesmi Povodom sterilnog konca carskog reza3, totalitarni sistem kao to je

komunizam, plodna je ideologija koja raa djecu velike ideje. Dobro je uljuljkan u utrobi
rotkinje, majke, a mukarac kao donor ne moe da bude sterilan niti ena nerotkinja:
im pristignu dvojica, od tri sveta kralja, Carski e rez
pustiti dijete koje valja.
Bie ovoliko. Zvaemo ga ivko!

3 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.16

6

Kad blavor bude otrovnica, skupie se selo s

konopca i konca.
pritegni, bre, izmu na carskom ivku. U
Sterilnom komunizmu".
Skepsa i sepsa, sterilno i plodno.
Ko no ree: "Navodno, navodno "?
Kad se miiavi povue u smre,
na alatu konju, skoro bez gubitka.
Puno e trudnica ueljeti ivka.
Uposlene vunen-vezom, biser ivka, s Carskim rezom!
Ne bi vee bruke na Dan Republike.
eram im ga majci, gdje su policajci!
Kad kometa s jarca padne u bistru orbu, konac iz
Torbe uboe od igle uice.
Na svaku balegu sletie Muice, na svakog ivka carske naunice.
Zvaemo ga ivko.Bie ovoliko!
U svojim pjesmama se osvre i na hriansku tradiciju, dotie se biblijske tematike o svijetu,
o ovjenosti uopte, a sve s ciljem analiziranjem i aludiranjem na sadanje stanje drutva u kojem
se kreu .
U pjesmi Ulica Golgotska b.b4 raspeti Isus koji je svoj ivot rtvovao za milost, i dobrotu,
svoju misiju ipak nije izvrio. Jeruzalim od njegove smrti nije se promijenio ali ljudi koji su ga
raspeli iz nasilnikih razloga i danas su opstali, a Isusova milost nestala.
Subjekta je strah u ta se svijet pretvorio, da je uzaludan bio vapaj Isusov za Ijubav.
Halokaust, logore, ratove, prolivena krv, svaki oblik zla je opstao i dalje opstoji a ljubav prema
Isusu i traenje milosti u sebi je nestala, i to mnogo brine razoaranog subjekta jer ne pronalazi
ideju u ljudima koju hrianstvo propovijeda:
U sirotom kvartu Jerusalima stanujem,
Gdje od dolaska Rima, vlada red, rad i mir.
Rano se ide na spavanje.
Rano na poslove ustaje.
Jednog sam dana uo neku graju,u
4 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.22
7

Tijesnoj mojoj ulici i to vodi Golgoti.

Tukli su, pljuvali i ismijavali
Nekog ovjeka, koji je krst na leima nosio.
Vidio sam svjetinu i bijes,
I zatvorio sam okna Da izbjegnem
prizor.
Kad sve se utialo, i kad je no pala, Otvorio sam prozor, i
vidio na Gori Tri raspeta ovjeka, i Magdalenu povijenu u
Traku mjeseine.
Kad sam silazio niz basamake, Susjed mi ree: "Gore
je raspet Gospodin na, Isus Hristos, iz Nazareta.
Odjue vie nita nee biti isto "
Otiao sam docnije na pijacu, da kupujem za kuu.
Nisam primijetio znakove promjena uJerizalimu.
Samo su ljudi bili drugaiji.
Skoro da ne smijem da vam kaem, kako
Druaiji.
Ne smijem jo da kaem.
Jedna od odlika postmodernizma je svakako i koritenje vulgarizama, psovki da bi se
javila zaudnost kod itatelja. Stereotipno se vee za junoslavenski narod da u svom govoru
koriste mnogo psovki, a to Branko nije ni nastojao opovrgnuti, te u njegovim pjesmama
mnogo emo primjetiti neumjesnih rijei.
U pjesmi Wassermann Whytmen, welcome Wunderkind5 koristi engleske izraze,
engleska slova u kombinaciji sa b/h/s jezikom. Engleski jezik se globalizirao i u sve veoj
mjeri potire individualnost i razliitost meu jezicima. Kroz ovu pjesmu nastoji provui tu
ideju i okarakterisati dananje jezike da u sebe uvlae sve vie engleskih rijei i da bi jednoga
dana moglo sve da ode u materinu, kao to i sam uak kae.
Nakon pada komunizma i raspada Jugoslavije posljednja pedagoka osobina koja je ostala
iz tog reima je da ovjek uvijek mora biti na oprezu. Majka amarima ui dijete da mora biti
oprezan kada prelazi ulicu pa ako treba i ubiti Boga u njemu . Pjesma Posljednja

5 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.29

8

osobina pedagoke poeme propagira Titovu ideju da se junoslavenski narod dri zajedno
jer samo u zajednici mogu da pobijede zlo.
Treba se, majke mi, tako spremiti kao Da e
sto godina trajati mir, kao da e Sutra poi
stogodinji rat.
Problem seksualnosti prvi je u junoslavenskoj knjievnosti problematizirao Vitomir upan
svojim romanom Levitan. Pojam seksualnosti se kroz epohe mijenjao, u antiko vrijeme su stari
Grci na izuzetan otvoren nain prihvatali pojam seksualnosti, dok u srednjem vijeku, kad Crkva
preuzima primat nad drutvom, porobljava drutvo svojim uenjem. Seksualnou drutvo se
porobljava pa su i Krista nastojali ocrniti da bi okaljali njegovu misiju optuivali su ga za bludne
radnje sa Magdalenom.
Dakle, u zatvorenom drutvu najvie se kanjava seksualnost, i Branko pjesmom U vlasti
bikini zone6, nastoji da taj problem takoer problematizira, postavlja se pitanje da li se treba
raspravljati o odnosima mukarca i ene na otvoren nain ili ga treba izbjegavati:
Po izbijanju umnjaka u
podruju tvoje bikini zone Bivalo bi
gue.
Nadzirao sam tvoje velebilje, kao
batovan, vrcajui mlijeko iz tebe,
Obamrle u riem krznu.
U vlasti, u slasti tvoje bikini zone, kujo!
Usta su ti od iste stvari kao vrak moj.
Koji te spreava da govori.
Slinosti se privlae ba zato
to umujemo razlikovati.
Umnjak mije upravo rekao da si mokra
Meu bedrima.
Zakasnio sam da uem, kad su tvoje ruke
Pokidale zavjese s prozora.

6 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.31

9

E nek te uzme prvi koji naie ulicom para

Masters-Donsonnovih.
Ne ogradim li te bodljikavom icom
Sve tri stvari iskae jo jednu osobu
U ovoj odaji od ampanjca i spermovae.
Cijelu bogovetnu no, u snu zubima krgue
Kao da smo preko puta meterooloke stanice
Osnovali jo jedno ivotinjska carstvo.
Da bi umnjak ruku poloio na korice
Istorije seksualnosti", govorei
,, Istinu,istinu, i samo istinu".
U rijetkim pjesrnama on pronalazi svoj smiraj u eni, ali on je muen njenom ljubavlju, to je
postala posesivna ljubav, on zahtijeva od nje da ga nikada ne ostavlja, da mu nikada ne uskrati
ljubav svoju, meutim, on nastoji da ima u svom posjedu enu. Predaje joj svaku vlast nad sobom,
da ga sjae" i uzjae" kad god to ona eli, ali da nikada ne doe u pitanje njihova ljubav.

U jamici tvog obraza7

Skriven u jamici tvog obraza, Glavu ne

pomaljam, od trone Teorije odraza.
Nek se ja uutim, konkretno preutim, Jamica u
obrazu ne mene sluti.
Kad se nasmije, protegne se
Probuena posteklja, kad se mrti
Pucaju mi kosti. Ko bi se nado bie veselja.
Ovdje u te ekati dok digne zastore
Dok ne ostari do prve bore.
Celkam te u aneksu, da spusti zastore.
Zasad se razmei, jamicom mai
Kai mi sjai, reci uzjai.
7 Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.57
10

Prestani Anelka, jamicom pozivati

U ljubav sam upo. Tu mije bivati.
Nemoj nam jamicu niim umivati.

2. KARAKTERISTIKE KNJIEVNOG STILA BRANKA UKA

U oprotajnoj pjesnikovoj knjizi Kao nakon dobro obranog bostana, koja se
pojavila uoi same autorove smrti, nema ni traga ispovjednoj lirici ili intimnom svoenju
rauna ukova britka ironija u ovoj je zbirci jednako lucidna, eretski infantilna,
duhovita, prkosna.
Pjesnik parodira poznata mjesta iz knjievne batine, preispituje ih i ironijski
razgrauje, te dovodei ih u nov kontekst upisuje u njih neoekivana znaenja.
Pjesma Blago onom koji me ocrnio, koja otvara ovu neveliku zbirku, nije samo
duhovita parodija Lazarove kletve iz narodne epske tradicije, ije obrtanje smisla
naglavake aludira na poremeenu poslijeratnu drutvenost, ve i ironijskim rezom
depatetizirani pjev o egzistencijalnoj tjeskobi i duhovno otkupljujuem smislu patnje.
Pjesme su pisane vrlo pristupanim stilom, s brojnim neformalnim i duhovitim
komentarima koji itanje ine dinaminijim i lakim. No, istodobno je oito da je svaki stih
dobro promiljen i domiljen, te da autoria ne vodi toliko strast za pisanjem,
koliko strast za miljenjem i razumijevanjem, kao i razobliavanjem. U tu plemenitu svrhu
uvijek

je

sklon

narugati

se

aroganciji

kratkovidne

samouvjerenosti,

kao

parodirati pretencioznost, da bi na kraju itatelj otkrio da poezija Branka uka sadri

svekoliku historiju svjetske umjetnosti, ali i onu iz okruenja, te druteveno historijskih
zbivanja i da bez poznavanja istih teko da se moe snai itajui parodirane retke Brankove
poezije.

uak se u svim pjesmama otkriva kao moderni nomad koji radije putuje tekstom
nego stvarnou, otvoren je za jeziku igru i istraivanje, te za sagledavanje stvarnosti iz
suprotstavljenih uglova. Duhovita jezika osvjetljenja i drske etimoloke dosjetke nose peat
samo njemu svojstvene ekstravagancije. Ja brisanjem piem, / ja gumicom crtam, kae na
jednom mjestu.
11

Iz pjesme u pjesmu uak ispisuje svoj cinini vijonovski testament, u kojem se

prizori iz sjeanja mijeaju sa ironinim parodiranjem tuih lirskih motiva. U pjesnikoj grai
ravnopravni su sadraji koji dolaze iz ivota i oni iz knjievnosti, ali i iz trivijalne literature i
sveprisutne medijske kulture. Sluei se tehnikom neobinih asocijacija, dosjetljivo i hirovito
u isti mah, pjesnik mijea arhaini glas biblijskog propovjednika i mitskog kazivaa sa
ulinim argonom svakodnevnice, u naporu da istroenom jeziku vrati svjeinu, te da
svekolikoj jalovosti svijeta udahne smisao.
ukova pjesnika radionica je svojevrsna laboratorija u kojoj su utisci iz stvarnosti
podvrgnuti jednom pronicljivom asocijativnom propitivanju, gdje konfrontirani motivi iz
literature, filmova i popularne kulture amblematski oivljavaju duh jednog vremena. Prizvuci
nostalginog lirizma ironijski se potiru u eklektikoj igri citatima i kulturolokim aluzijama, te
neprestanim dovoenjem u pitanje jezika svakidanje komunikacije.
ukove provokativne poetske vizije oblikovane u samosvojnom crno-humornom
kljuu, povremeno su svjee i lucidne, a povremeno proizvoljne i nerazvijene, rasplinute u
leernosti jedne neobavezne jezike igre, ili pak zaahurene u odve neprozirnu, samosvojno
grotesknu, enigmatinu simboliku.
Iako posjeduju visoku drutvenu aluzivnost, pa i plakatsku zaumnost, pjesnik se
oigledno uzdrava od transparentne angairanosti, pribjegavajui metaforikom i
alegorijskom iskazu. Koliko jo ima dovde?, zapitae se njegov pjesniki subjekt, sa
svojim dirljivim stavom gordog autsajderstva - ovjek svjestan da se naao u ekaonici za
biranje: ili balzamovanje ili prepariranje, i neko kome je ivotna svakodnevnica postala
surova i opasna poput bavljenja ekstremnim sportovima ( Ono to me plai, vue me toliko,
da u / iskoiti bez padobrana, da bi ti bila blia)
uak je ponekad previe lagan i komotan, vie efektan nego dubok, prije armantan
nego istinski uzbudljiv. U pojedinim pjesmama dolazi do izraaja nekonzistentnost u
organizovanju poetskog materijala, svojeglava razbaruenost slika, te nedostatak cjelovite
poetske zamisli, ili pak zavrne poente koja bi dala precizniji znaenjski okvir pjesme, to
djeluje veoma zbunjujue na itatelja.
No uprkos i ovim manjkavostima, ukova oprotajna knjiga ne prestaje da fascinira
svojim matovitim jezikim igrakama, nepredvidivim slikama lucidne metaforinosti i
sugestivnosti, te neoekivanim prijelazima iz trivijalnog u udesno. Pjesnik jo jednom
12

suvereno potvruje da je bio jedan od velikih istraivaa pjesnikog izraza, i da je ostavio

neizbrisiv trag u modernoj bosanskohercegovakoj knjievnosti.
Meutim govorei u jednom listu o svojoj posljednjoj knjizi uak je naglaavao da ne voli i
ne moe da podnese knjige koje su statine, da ih je nazivao verbalni delikatesima, te da
koristi namjerno stilske greke jer kako kae ...sa dobro sloenim stilskim grekama moe
nastati fantastina pjesma koja izgleda sumanuto, ali na drugo itanje je super....8
to se tie metatekstualnosti i intertekstualnosti, toga nalazimo dosta u Brankovoj zbirci.
Protee se jedan patos izreka bosanskohercegovakog podneblja, fragmenti tekstova
dominantnih historijskih umjetnikih ostvarenja iz razliitih oblasti. A svemu tome poseban
timung pjesmama daju argonski umeci, potapalice, koje autora u njegovoj svakodnevnici
okruuju i koje su mu toliko bliske da ih nije mogao zaobii, a kamo li odbaciti i na taj nain
on prikazuje jeziku kulturu retoriara iz okruenja i time pravi sponu fiktivnog, tekstualnog
svijeta sa zbiljskim.
U pjesmi koja se zove "Povratak u vigvam", vigvam nije grad nego indijanski ator,
odakle su korijeni jedne kulture koja sada dominira u svijetu, a najvie u ovom vremenu
ekranizacijom i njenom hiperprodukcijom audio- vizuelnim informacijama. U toj pjesmi se
spominje da vie voli pare Grejs Keli, nego pare Garija Kupera, to odaje autorovu
naklonost enama, i to ne u smislu ene samo kao seksualnog objekta i njegove prirodne
naklonosti prema enskom spolu. On naglaava potrebu enske svijesti u gradnji umjetnosti i
rado eli da mu u njegovoj proizvodnji umjetnosti ena bude sauesnik i pratilac od nevinosti
do velikog djela. On kao postmodernista time nastoji da podri feministiki pokret u
njegovom nastojanju prema slobodi u izrazu ena.
U knjizi ima i stih: "Stefan Malarme bjee vrstan pisac samo se nije depilirao." 9 On
time obiljeava velikog pisca koji je ivio od pisanja za enske novine, a isto tako nije izgubio
nita od svoje mukosti, nije izgubio ugled kod drugih ljudi, nego naprotiv da je stekao toliku
slavu koja i danas ivi, i na taj nain uak iznosi svoje miljenje, svoju filozofiju i jedan
politiki stav. A kao vrhunac ukovog nastojanja da ga shvate ozbiljno on ak i citira i vjeto
umee dijelove iz enske literature, enskih ljubavnih romana i enskih revija, koji su tako
8 Autor izjavio u jednom intervjuu u Nezavisnim novinama, izdanje 16. 11.2008 godine
9 Dok jo ima papira to mirie na slova- Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana,str.32
13

ukomponovani da izgleda kao da sam ja napisao, a i sam govori da ima potrebu da ita
ljubie.
ukovo djelo obiluje jakim zvukom cinizma, a na taj nain se dotie i Titovog
putovanja na proslavu Perzijskog carstva, i zeza se s tim drutvom takozvanog komunistikog
izobilja, te se i tu moe govoriti o jednom politiziranom laku ijom su bojom obojene neke od
ukovih pjesama, a sve nam to svjedoi o razliitim tematskim toposima kojim putuje
uak u svojim pjesmama.
Prema njegovim rijeima, poetika i poezije Branka uka su jedinstvene i nema ih na
prostoru zajednikog jezika. Dakle u svom posljednjem djelu uak se pokazuje kao
osvjedoeni majstor ivotnih misterija i mistifikacija, ije su pjesme i stil, koji se sastoji od
igre rijeima, jedinstvene. U ijem se sluaju umjetnost i stvarnost teko mogu razluiti. U
njegovom djelu je stvarnost umjetnosti i umjetnost stvarnosti: svijet kao umjetnilo djelo i
umjetniko djelo kao svijet.

14

3. ZAKLJUAK

itajui posljednju zbirku poezije Branka uka, otkrivamo da je on jedan apsolutni

poeta postmoderne umjetnosti na itavom zajednikom jezikom podruju.
On je pjesnik u ijim stihovima progovaraju naela te epohe, od kojih su
metatekstalnost, intertekstualnost, igra rijei, upotreba metafora, alegorije, ironije,
parodiranje, te oslikavanje drutvenih okolnosti koje se reflektuju kroz autora, te sam ivot
autora u tom svijetu i njihovom funkcionisanju.
Branko uak u svojoj poeziji vjeto evocira, likove, dogaaje i djelatnike iz obilne
svjetske literaturne, a u posljednje vrijeme i iz scenske, ekranizovane umjetnosti. Parodira,
ironizuje i ciniki se odnosi prema svijetu oko sebe, ali i onome koga je upoznao putem
literature. Kroz takav prikaz vjeto iznosi svoje stavove o svijetu, branei ili napadajui
politiku situaciju, ploaj ena u drutvu ili neke pojedinosti iz fenomena jezike i openito
kulturne tradicije bosanskohercegovake.
Tematika Brankov je arolika, on je nomad koji putuje od jednog toposa do drugog i to
ga ini jednog istraivaa, ne samo predjela umjetnosti, ve i okruenja u kom se nalazi i
kojeg izvanredno stapa u cjelovitu sliku stvarnog svijeta sa svijetom umjetnosti.

15

Literatura
1. Branko uak, Kao nakon dobro obranog bostana, Naklada ZORO,
Sarajevo- Zagreb, 2008.
2. Dubravka Orai Toli, Paradigme 20. Stoljea Avangarda i
Postmoderna, Zagreb, 1996.
3. www.depo.ba/page.php?

16