studije

rusmir mahmutehaji

o dizdarovom
kamenom spavau
u vidiku perenijalne
filozofije
Pjesnik, putovi i slovo
ovjek jeste volja, ljubav i znanje, ali vazda u jednome i
istom jastvu koje u dva asa ne ostaje jednako. Iako volju, ljubav i znanje u jastvu odreuju i pojave vanjskoga svijeta, oni su
ipak u tome jastvu kao svome prvom izvoru i svome krajnjem
uu. Ta razluenost volje, ljubavi i znanja izmeu ljudske unutarnjosti i vanjskog svijeta namee pitanje: ta je izvor volje,
ljubavi i znanja?
I pored toga to navedeno pitanje ima neizbrojivo mnotvo odgovora, ono nikada ne moe biti razrijeeno tako da znai
okonanje ovjekovog traganja za njim. Okonanje tog traganja
znailo bi i okonanje ovjeka. Svi se ti odgovori rasporeuju
izmeu dvije krajnosti.
U prvoj krajnosti svako pravo znanje je u ljudskome jastvu.
Na ovjeku je da ga ozbilji. A uloga svega na zemlji i nebesima,
kao i svega meu njima, jeste da podsjea ovjeka na to znanje u
njegovoj srijedi.
U drugoj krajnosti, vanjski svijet je postavljen naspram ovjeka tako da ine dvije odvojene zbilje. Znanje je odnos ovjeka
kao saznavatelja i svijeta kao saznavanog. Potinjavanje svijeta
je put njegovog saznavanja. Nema nieg u ljudskom znanju to u
njeg nije dospjelo preko osjetne veze s vanjskim svijetom.
Dva su izvora volje, ljubavi i znanja koja su, ini se, u modernim dobima postala zamraenija nego to su bila prije. To su
vjesnitvo i pjesnitvo. Bez tih izvora volje, ljubavi i znanja nije
mogue shvatiti svetost umjetnosti i nauka. Gdje god i kad god

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.395

se ti izvori pokau, javljaju se i lano vjesnitvo i lano pjesnitvo. A postoje li i pouzdani naini njihovog razluenja?
Oprenost lanog vjesnitva i lanog pjesnitva ukazuje
na ovjekovu razluenost izmeu najnie nizine i najvie visine.
Nijedan od oblika u kojima je ta razluenost pokazana nema
znaenje konanog ljudskog stanja. Gdje god ovjek dospio, u
mogunosti nizine ili visine, on ostaje otvoren i za sputanje i
za uzlaenje.
Ova knjiga je raspravljanje o perenijalnim pitanjima ovjekovih mogunosti, i to preko ukazivanja odnosa vjesnitva i
pjesnitva.
Svi oblici vjesnitva i pjesnitva obznanjuju se u odnosu
govornika i sluatelja, ili teksta i itatelja. Ali nema govora iza
kojeg nije tiina. A tiina nije isto to i nita. S obzirom na to da
svaki govor dospijeva u postojanje iz tiine, te da se njoj i vraa,
tiina vazda ostaje poetak i cilj kazivanja.
ovjekov odnos s vanjskim svijetom moe biti znanje. Taj
odnos postaje govor tek nakon unutarnjeg poticaja da znanje
bude izvedeno u kazivanje. Svijet sa svim svojim obzorjima, kao
i jastvo, jeste na neki nain tekst iznad kojeg je vazda govor kao
poelo. Ali, tiina ili tajna vazda su iznad govora. Kada je tekst
posve u tiini, on ostaje iv i otvoren za odnos sa ivim ovjekom.
To jeste tako, jer ovjekova srijeda pripada potpunoj tiini ili tajni
koja ima neizbrojive mogunosti obznanjenja u govoru.
Nijednome tekstu ne pripada samo jedan govor. Tiina je
i ispod i iznad teksta, jer se svako jastvo obznanjuje iz te jedne i
iste tiine na neponovljiv nain u usporedbi s bilo kojim drugim
jastvom. Preko govorenja i teksta ovjek se moe vraati tiini
ili Duhu. A Duh ne prestaje govoriti preko pojava u obzorjima i
jastvu, i to vazda na nain koji nije uvjetovan nijednom pojavom
od poetka do kraja. Ta njegova neuvjetovanost daruje ovjeku
slobodu kao odnos s posve Neuvjetovanim. Kada taj govor vodi
ili uznosi ovjeka prema Jastvu kao Jednosti svega, to je, prema
svetoj tradiciji, govor Svetog Duha preko vjesnika ili pjesnika.
Bude li usvojeno spoznanje da je vjesnitvo zavreno, te da
su vrata ljudske savrenosti i dalje otvorena, onda su u pjesnitvu, kao vezi jastva i Jastva osnaeni i obeanje i opasnost za ovjekovo ozbiljenje u savrenosti. Tim osnaenjem ovjek i svijet

Str.396

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

ubrzano idu prema nekom obratu u kojem e se zbiti razluenje

postojeeg sutona u jasnou tame i svjetlosti, pohlepe i dareljivosti, neznanja i znanja, te lai i istine.
Dizdareva je pjesnika objava sputena u dobu prevlasti
slike bia koje presudno odreuju koliina i mo. U toj slici razUm je jedini vodi na jednome putu prema kraju historije.
Od te lane razumske trezvenosti Pjesnik preokree sliku bia
u govor Spavaa, u san i smrt kao izvore znanja.
Spava se okree od novog, prenijetog znanja, u kojem
su odbaena transcendentna i ahistorijska nada u izbavljenje
na koje upuuje svaki sveti nauk. On se okree od razumske
varke o savrenom drutvu prema otkrivanju, ili zbilji savrenog ovjeka.
Pjesnik naspram raz-Uma i jednog i jedinog puta postavlja
Spavaevo kazivanje o putovima. Da bi odgovorio o putu meu
putovima, Spava se okree sebi kao onome koji se pita i saznaje.
Nije mogue nai odgovor o putovima mimo slova o ovjeku.
Naspram ovjeka, kao jedinog izvora znanja o putu, stoje
nebesa kao najvea i najstranija prijetnja nad ovjekovom
siunou i niskou. U tome rasponu, od svoje nizine do
najdaljeg neba, obznanjen je jedan i jedini put u jastvu od tijela
prema Duhu, od ja do Ja. Tek s tim znakom uspravnog puta,
od nizine prema visini, raspoznatljivi su zemaljski otisci neba.
Nakon Putova, Slova o ovjeku, Slova o nebu, Spava otvara
Slovo o zemlji. U svakome znaku svoje bosanske zemlje i njene
historije, on goneta pitanje svog ozbiljenja. Spava se sabire u
Poruci kao potpunom razluenju ja (kao slike Boga) i ti (kao
svih obzorja u kojima su prijetnje zaborava srijede ljudskosti kao
riznice svih slova).
Spava podsjea na prijelaske: od jave u san, i jo dalje
u smrt. Ali ta su java, san i smrt?
ovjek jest stvoren slab i zaboravan, ali u najljepoj uspravljenosti. Slabost mu stalno prijeti zaboravljanjem istine njegove stvorenosti. Zaboravljanje ga, pak, odvaja od najpresudnijeg
svjedoenja nema ja do Ja. To Ja jest ivi, Stojei, ni snenou
ni snom obuhvaeni, ivi koji ne umire. Na Njega ga kao Mir,
Znajueg, Voleeg i Lijepog podsjeaju mirni u svim svjetovima i
mnogi meu ljudima. Na to ga podsjeaju znakovi u obzorjima i

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.397

njegovom jastvu. Tek u snenosti i snu u odnosu na javu kao privid

u kojem zaboravlja da nema ja do Ja, tek sa smru svog zaborava,
ovjek se budi u svjedoenju da nema ja do Ja i da je Njegovo
Lice svugdje. Kada ovjek umre kao zaboravljajui, probudi se
kao onaj za kojeg ivi kae: Kada ga zavolim, Ja sam sluh kojim
slua, vid kojim vidi, ruka kojom hvata i noga kojom hodi.1
Mehmed Alija Dizdar, najpoznatiji bosanski pjesnik ovog
doba, roen je 1917. godine u Stocu, sredinjem gradu Huma,
june pokrajine Bosne.
itatelji Dizdara uglavnom ne znaju po imenima koja su
mu dali njegov otac Muharem i majka Nezira, roena Babovi.
Oni ga znaju po njegovom knjievnom imenu Mak - tajnom nadimku koji je koristio kao lan antifaistikog pokreta tokom
Drugog svjetskog rata. (Makova majka i sestra Refika ubijene su
1945. godine u logoru Jasenovac. Tako su nacisti kaznili nedostupnog Maka.)
Iako je pisao i objavljivao pjesme od rane mladosti pa sve
do smrti 1971. godine, Mak Dizdar je najpoznatiji po pjesnikoj
knjizi Kameni spava, meau u bosanskom i junoslavenskom
pjesnitvu dvadesetoga stoljea.
Prvo izdanje Kamenog spavaa objavljeno je 1966. godine.
Netom pred svoju smrt, pjesnik predaje Prvoj knjievnoj komuni
(mostarska izdavaka kua) rukopis inaice te knjige, iji oblik jo
jasnije odraava tajanstvo sudbine Bosne.2 To izdanje Kamenog
Bukhari, 8:336-37.
Formalno gledajui, jezik, znaenja i simboli u kazivanjima, koja su u ovoj
knjizi, jesu bosanski ali u vidiku perenijalne filozofije. O njihovoj povezanosti sa
srednjevjekovnim grebljima, zemljom i bosanskim identitetom u pjesnitvu Maka
Dizdara vidjeti u Buturovi, Stone Speaker. O kljunim initeljima bosanske zagonetke
u modernim vidicima Noel Malcom kae: Bila je to zemlja s politikom i kulturnom
historijom, drugaija od svake druge zemlje u Europi. Velike religije i velike sile
europske historije tu su se nametnule povezane: carstva Rima, Karla Velikog, Osmana
i Austro-Hungara, i vjere zapadnog kranstva i istonog kranstva, judaizma i
islama. (Malcom, Bosnia: A Short History, xix). Dizdarevo kljuno pitanje je o Bosni
kao neodredljivoj i neuhvatljivoj polifoniji koja izmie uobrazilji jave. U Kamenom
Spavau to Pjesnik sabire ovako: Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki: /A kto
je ta ta je ta da prosti/Gdje li je ta/Odakle je/Kuda je/Ta/Bosna/Rekti/A zapitani
odgovor njemu bitan tad dade: /Bosna da prosti jedna zemlja imade/I posna I bosa
da prosti/I hladna i gladna/I k tomu jo/Da prosti/Prkosna/Od/Sna (Dizdar, Kameni
Spava/Stone Sleeper, 172-75). O tome istom pitanju o Bosni, Selimoviev Hasan,
junak romana Dervi i smrt, kae: Ni sahat hoda odavde postoji zaostali vilajet kakav
je teko i zamisliti. Tu, pored vas, nedaleko od ovog vizantijskog sjaja i bogatstva koje
1
2

Str.398

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

spavaa objavljeno je 1973. godine, dvije godine nakon pjesnikove smrti.3

Dizdarev Spava kazuje o perenijalnim pitanjima porijekla, puta i svrhe ovjekovog bivanja u svijetu, i to preko krstjana,
vjernika zasebne srednjovjekovne Crkve bosanske, koji poivaju
ispod steaka, grebnih kamenova, ekajui Sudnji dan.4 Osamljeni
ili okupljeni u greblja, steci jo uvijek odreuju prostorni,
kulturni i vjerski lik Bosne.5 Oni su i dalje u sreditu nesporazuma
i rasprava o porijeklu i budunosti bosanske pluralnosti.
Knjiga Kameni spava je osjeana kao cjelovit pjesniki govor. Doekana je s radou i uenjem, jer su njeni itatelji u njoj
pronalazili neko njima pripadajue izgubljeno blago. Veina njih
nije mogla prepoznati taj govor u vidiku perenijalne mudrosti, jer
su u novome dobu okrutno poreeni tradicijska intelektualnost
i svi oblici kulture s njome povezani. U vrijeme njegovog prvog
objavljenja, Spavaev govor je vie osjean nego shvaan. Od ovjeka komunistikog doba oekivano je da se odrekne svega to
nije mjerljivo, te da se pokloni pred obeanjima o kraju historije
se sakuplja iz cijelog carstva, ive vaa vlastita braa, kao prosjaci. A mi nismo niiji,
uvijek smo na nekoj mei, uvijek neiji miraz. Zar je onda udo to smo siromani?
Stoljeima mi se traimo i prepoznajemo, uskoro neemo znati ni ko smo, zaboravljamo
ve da neto i hoemo, drugi nam ine ast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje
nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluimo, najtuniji vilajet na
svijetu, najnesreniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tue ne moemo da primimo,
otkinuti a neprihvaeni, strani svakome i onima iji smo rod, i onima koji nas u rod ne
primaju. ivimo na rezmeu svijetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek
krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila,
i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz
bijesa. Ko je onda zaostao? (Selimovi, Dervi i smrt, 340-41).
3
Na osnovi tog izdanja Francis R. Jones je napravio engleski prijevod koji
je objavljen kao Dizdar, Kameni spava/Stone Sleeper. Uz to dvojezino izdanje
Jones je u svome pogovoru dao i povijest svog prijevoda. Vidjeti takoer Jones,
Bringing Mak into the Mainstream Textual and Cultural Issues in Translating
Dizdars Kameni Spava.
4
Amila Buturovi pie o stecima u Dizdarevom vienju Bosne: Uz to, steak je, u Dizdarevoj pjesnikoj kartografiji, u sreditu bosanskog bivanja izmeu:
tekstovno, na rubovima starih rukopisa; topografski, na okrajcima prastarih uma;
kulturno, na granici zaborava. To viestruko bivanje na rubu okree steak u pupak
Bosne, samu jezgru njene graninosti: Takva njena situacija odrazila se i u njenoj
staroj pismenosti, knjievnosti i umjetnosti. (Buturovi, Stone Speaker, 48; navod
na kraju kazivanja Buturovieve je Dizdarev, Stari bosanski tekstovi, 11).
5
Vidjeti Belagi, Steci - Kultura i umjetnost; Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine; Wenzel, Ukrasni motivi na stecima / Ornamental
motifs on tombstones from Medieval Bosnia and surrounding regions.

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.399

koji je na dohvat ruke revolucionarnoj eliti. I ne samo da se pokloni, ve i da rtvuje i sebe i druge za taj zemaljski cilj.
Godine 1945. u Bosni je uspostavljena komunistika vlast.
Ta zemlja je postala dio jugoslavenske komunistike federacije.
Vladajua elita je svoju sliku svijeta proglasila apsolutnom
istinom. Sve to je bilo suprotstavljeno toj ideologiji smatrano je
nedovrenou koju treba ili promijeniti ili otkloniti. Budunost
je pokazivana kao zemaljski raj, a sve mimo dostinih granica
prostora i vremena proglaavano je nepostojeim.
Gledajui izvana, Mehmed Alija Dizdar je u cijelosti bio
u toj prii o ovjeku, drutvu i svijetu. Odrastao je u vremenu
okrutnog poricanja sveg njegovog kolektivnog naslijea, teko
opisive patnje i siromatva, uz komunistika obeanja o sretnoj
budunosti. Osim komunizma, irile su se i ideologije nacionalizma i liberalizma, nacizma i faizma, u kojima je pretpostavljena
mogunost da se ovjek ozbilji u drutvu kao presudnoj pozornici, a ne u sebi i svome sredinjem poloaju, u ukupnosti vidljivog
i nevidljivog svijeta.
U gotovo svakom prikazu ivota Mehmeda Alije Dizdara,
on je, zajedno s veinom svojih drugova, ukljuen u tokove drutvenog preureivanja koji e, prema tvrdnjama avangarde
radnike klase, nuno dovesti, preko revolucionarnih promjena,
do besklasnog drutva i zemaljskog raja. U njegovom privatnom i javnom ivotu nije, ini se, vidljivo nita od tradicijskog
naslijea. Nije potovao zakon o doputenom i zabranjenom jelu
i piu, niti zagovarao ustegnutost pred nasladnim izazovima. Ali
njegov Kameni spava je, moda, najodlunije govorenje, miljenje
i pjevanje koje stoji upravo nasuprot moderne slike svijeta. ini
se da ni u jednome govoru tog doba istina nije tako uvjerljivo
obznanjena kao u Spavaevom pjesnikom otkrivenju. Sve je u
tome govoru obrnuto u odnosu na ideologijsku sliku. Pred jedan
i jedini put prema kraju historije postavljeni su putovi. Slovo
o svijetu kazano je preko svjedoenja nerazdvojivosti ovjeka,
neba i zemlje.
Dizdar je svjedok i sudionik poricanja i razaranja tradicijskog naslijea Bosne. I upravo u trenutku kada prelazi granice
svog prisilno zatvorenog jastva, dogaa se obrat od ideologijskih
konstrukcija prema jastvu kao oceanu nad kojim lebdi Duh. U

Str.400

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

tome se pojedinana volja, potinjena instrumentalnom razUmu, pokazuje posve nemonom. Moda Spava govori o tom
Pjesnikovom obratu:
(Boe
Oprosti mi
to sam tek doao
Tamo odakle sam pun nade i poao)
(bbbb 14)
Tim Dizdarevim pjesnikim otkrivenjem posvjedoeno
je da ni jedno jastvo ne moe odabrati svojom voljom istinu
a da mu ona bude potinjena. Istina odabire svoje govornike
jer ona je vazda iznad jastva, neovisno o tome koliko je ono u
nizini ili u visini. Ni jedno od ljudskih mjerila ne moe biti nametnuto istini. Ona je u svakome jeziku i vremenu, ali vazda
dostupna i u skladu sa stanjem jastva koje je u neprestanome
mijenjanju.
U knjizi Kameni spava posvjedouje se glas iz najdublje
ljudske srijede, glas nestvorivog i neunitivog Duha u ovjeku,
onaj glas koji je u postrenesansnim stoljeima bio zagluivan
galamom po trgovima i u pohodima na tvrave starog svijeta. To
je glas ovjeka kao takvog, sume sveg stvaranja, koji svoje oblike
prima u svim vremenima i svim jezicima, a koji je preko Kamenog
spavaa obznanjen iznova kao bosanski, jezikom i obzorjima u
koje je primljen. Obznanjen je u svijet nakon njegove utajenosti,
iza znakova isklesanih po stecima, ispisanih u poveljama i
knjigama6, preostalih i rasprenih nakon svih pokuaja da budu
uniteni. Preivjele knjige i njihovi dijelovi su samo tragovi onog
govora koji ne iezava, sve dok ima ljudi povezanih s njima.
Govor je riznica znanja, vijenac svjetlosti oko slova koji
traje u razliitim jezicima, a da njegova veza s prvim govornikom
nikada nije prekinuta. Neovisno o odgovoru na pitanje kako
je ljudski govor razgranat u neizbrojivo mnotvo jezika, u svim
vremenima i krajevima, svakome sudioniku u njemu ostaje
mogunost da preko njega bude povezan i s prvim i s posljednjim.
Nema nieg ljudskog, a da ono moe biti izgubljeno tako da ga
vie nije mogue pronai.
Vidjeti Dizdar, Stari bosanski tekstovi i Kuna, Hrestomatija starije bosanske
knjievnosti; ista Srednjovjekovna bosanska knjievnost.
6

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.401

Knjiga Kameni spava moe da se ita kao pjesnika objava

u punom smislu tog pojma, kao pronalaenje onog to se veini
inilo zauvijek izgubljenim. Ona nije propovijed: u njenome
govoru prisutni su krstjani, ljudi koji tragaju za oienjem i
povratkom. Njihov se govor u Dizdarevom pjesnikom otkrovenju pokazuje kao sakralni, jer svjedoi istotu ljudskog
poetka i kraja. A nita na zemlji i nebesima i meu njima nije
vrijedno ovjekovog odustajanja od te istote. Ti su bosanski
ljudi nastojali da slijede Pomazanog i/ili Hvaljenog, te tako
ozbilje ili otkriju pomazanje i hvaljenost kao najviu mogunost
svog jastva, kao onu jednu i istu srijedu koja je razlog i svrha
sveg postojanja.
Zemlja i nebesa, kao i sve meu njima, jesu vazda dovoljni
za takvo zapuenje. Nema nieg nedostajueg u ovjekovom
sada to bi moglo biti razlog izostajanja iz te velike vojne
protiv svake ljudske pohlepe i svakog neznanja. Cilj krstjanskog
(i muslimskog) puta jeste oienje kao uvjet primanja Mira
i bivanja initeljem Mira (eirenopoi, muslimun), pa je iza svih
slova njihovog nasljedstva mogue traiti to ime su objavljivane
njihove ljudskosti.
Bosanski krstjani (i bosanski muslimani) okrivljivani su i
progonjeni. A pisci povijesti su obrtali to stradanje, predstavljajui
krstjane (i muslimane) kao otpadnike od prave vjere i progonitelje
drugih. Njihove knjige su unitavane i raznoene. Njihovi ostaci
su danas svuda po svijetu u Njemakoj, Italiji, Srbiji, Hrvatskoj,
Rusiji, Bugarskoj, Irskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Sloveniji i
Ukrajini.7 Ali njihovo usmeno tumaenje je jo uvijek meu
bosanskim ljudima, u ivom govoru koji nikada ne ostaje bez
nestvorene svjetlosti, one koja se stalno pokazuje u svojim novim
objavljenjima.8
7
O sadraju i sudbini tih knjiga vidjeti u Kuna, Srednjovjekovna bosanska
knjievnost, Nazor, Rukopisi Crkve bosanske, Riedlmayer, Convivencia under
Fire: Genocide and Book-Burning in Bosnia.
8
Helenist Milman Parry je tridesetih godina 20. stoljea otkrio do tada malo
poznato usmeno naslijee Bosne. To njegovo otkrie je bilo pravo znanstveno udo.
Preko dvije stotine tisua stihova do tada nepoznatog usmenog naslijea zabiljeili
su Milman Parry, Albert B. Lord i njihovi saradnici. Tako je nastala poznata zbirka
usmenog naslijea Milman Parry na univerzitetu Harward. Vidjeti Lord, The
Singer of Tales; olakovi, Bosniac epics problems of collecting and editing the
main collections i Vidan, Embroidered with Gold, Strung with Pearls.

2 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.402

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

Nakon stoljea nejasne prisutnosti u ostacima krstjanskog

naslijea i ivom toku usmenog pjesnitva u bosanskom siromatvu, taj je duh, ini se, preko Maka Dizdara razgovijetno i opet
progovorio preko Spavaa.
Lovci heretika, koje su mone vlasti otpravljivale protiv
krstjana, i spaljivatelji knjiga u mnogim dobima, nisu jedine
mrane sile koje su pokuavale uguiti taj glas. Stanje jastva je
vazda izmeu nebeskih visina i zemaljskih dubina. Ta okomica
je samo znak uzlaznog puta u jastvu, od najnie nizine prema
najljepoj uzvisini. Kada ovjek izgubi usmjerenost prema toj
svojoj najljepoj uzvisini, znakovi u obzorjima prestaju biti
prozori iza granica, pa se pokazuju kao prozori i vrata kroz koje
nije mogue ni gledati ni proi. U takvome stanju ovjek je sebi
najvei neprijatelj, jer je posve okrenut vanjskom svijetu i bez
potovanja prema blagu koje je oduvijek i zauvijek u njemu.
Moda nije sluajnost to Dizdarevo nom de guerre i
knjievno ime znai mak (papaver), simbol zemlje, sna i smrti.
Obrnuti red slova te imenice oznaava kam, srednjovjekovnu
rije za kamen.
Kameni spava prvi put je objavljen u dobu hotimine gluhoe za sveti nauk i svetu umjetnostdobu u kojem su njegovi
sveenici mislili da su zablude o nevidljivome ostavili iza sebe
jednom i zauvijek, te da su oni neopozivo dokazali da mjerljivi
svijet jeste i jedini postojei, pa kao takav i dovoljan za ispunjenje
svih ovjekovih elja i namjera. Oni su pokazivali na skoru budunost zemaljskoga raja, pri emu su ljudske patnje u njihovome
dobu i kroz sve minule milenije ostajale bez objanjenja. U imaginaciji sretnoga ivota izmeu roenja i smrti, na potinjenoj i
preoblikovanoj zemlji, govoreno je o rajskome dobu i njegovoj
osvijetljenosti iz pretpostavljenog savrenog drutva koje jame
revolucionari, iako su u svemu tome kljuna pitanja o razlogu i
svrsi ovjekovog bivanja postajala zamraenija i zagluenija.
Dizdarevo ustrajno usredsreivanje na znakove isklesane
po stecima i ispisane u rijetkim preivjelim srednjovjekovnim
bosanskim rukopisima, kao i njegovo trajanje u ivom toku
usmenog naslijea koje protjee kroz stoljea, omoguilo mu
je da se spusti do najdaljih dubina jezika, te da se odatle vrati s
govorom vjenosti. Mogao se vratiti, jer taj govor nikada nije

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.403

bio posve uguen: ostajao je u svima onima koji su, u svim razdobljima, svjedoili narav svoga bivstva i svoju vjeru u znakove
koje su vidjeli u svijetu oko sebe. To je tako, jer je u svakome
ovjeku punina koju je mogue otkriti i objaviti u svakome
vremenu i na svakome mjestu. U svim vremenima i mjestima
sauvani su znakovi koji podsjeaju ovjeka na riznicu u
nestvorenoj srijedi njegovog jastva. Kada god je neka pojava
svijeta prepoznata kao znak Stvoritelja, ona postaje prozor
od jedne prema drugoj razini postojanja, pa usmjerava prema
nestvorenoj srijedi ovjeka.
Knjige i natpisi bosanskog naslijea uvaju vezu sa svetim
predanjem jedino u njihovoj povezanosti sa ivim usmenim
tokom kroz brojne narataje. Vanjskost im je bosanska, ali njihova unutarnja bit jeste izvan granica pojedinanosti. U njima,
preko znakova itljivih jedino u svjetlosti svetog nauka, svetost
postaje dosegljiv ljudski cilj. Dosegljiv, jer je potpuno znanje
najdublja srijeda svake ljudskosti. Ako ovjek hoe da mu ta
srijeda prozbori preko vanjskih znakova, potrebno je da prizna
istinu svega u postojanju i svoju stvorenost u punini i s njome.
ovjek jeste stvoren radi potpunosti. Doveden je na povr
zemlje, s njenim dolinama i uzvisinama, te rijekama i morima.
Nad njim je nesvladivo prostranstvo nebesa. Neizbrojivo je
mnotvo puteva koji su pred njim i lijevo i desno, i natrag i
naprijed, i dolje i gore. Gdje god i kada god krenuo, znakovi
u obzorjima svijetlit e u njemu i pokazivat se kao njegovo
unutarnje blago. Hoe li ovjek odabrati da krene prema toj
svjetlosti u sebi ili prema znakovima u obzorjima kao kraljevstvu
koje eli osvojiti? To je vazdanje pitanje o njegovom putovanju.
Nema ni mjesta ni doba u kojima ovjek izmie tom pitanju.
ovjek u sebi ima sve to mu treba za putovanje, kako
Mesih Isa, Merjemin sin, kae: Boije kraljevstvo je u vama9;
pa iite, i bit e vam dato; traite, i nai ete; kucajte, i bit e
vam otvoreno.10
Te Kristove rijei obznanjuju ovjekovo dolaenje u svijet
iz punine, kao i njegovo prolaenje kroz taj svijet radi te jedne i
iste punine. I pitanje i odgovor o ljudskosti u svakome su jastvu.
9
10

2*

Luka, 17:21.
Matej, 7:7.

Str.404

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

Osim savrenosti, nema nieg to bi moglo biti razlog i svrha

ovjekovog bivanja u svijetu.
Ta poruka je, ini se, nepogreivo vodila Pjesnikovo pero
po bjelini lista. Na taj je nain Pjesnik slijedio nalog s vie razine
svog jastva, a ne nagaanje i strast. Nije njegovo govorenje bilo
odozdol, iz tmaste tvari postojanja. Pjesnik je inom pisanja
postao jo jedan svjedok prvotnog i opeg predanja. ili one
mudrosti koja proima svaku svetu tradiciju. Pa ipak, iako
sveti nauk i njegovi simboli tako snano osvjetljuju Kamenog
spavaa, njegove rijei pisane su u okolnostima uvjetovanim
postrenesansnim poricanjem veze izmeu pjesnitva i svetosti.
Drukije reeno, uzajamnost izmeu Dizdareva pjesnikog
glasa, na jednoj, te jezika i znakova svete umjetnosti i svetog
nauka, na drugoj strani, mogue je rasvjetljavati ako ovjek sebi
dopusti da bude voen perenijalnom mudrou koja ne ovisi
ni o mjestu ni o dobu. A srijeda ljudskog jastva carstvo je te
mudrosti. Tek u toj uzajamnosti mogue je shvatiti Pjesnikovu
ulogu - graditelja mosta izmeu bosanske prolosti i budunosti,
vidljivog i nevidljivog, tvari i Duha, te utnje i govora.11
Perenijalna mudrost nema ni prolost ni budunost. Ona
je jedna i ista, i kada je skrivena u dubini jastva, i kada je u
govoru vjesnika i pjesnika. Govor Spavaa je jasan i nadlazi
prevlast pohlepe i neznanja veine ljudi njegovog vremena.
Vjena jednost Istine otkriva se u razliitim vremenima
preko razliitih vjesnika. Nebesa, zemlja i sve to je meu
njima, njena su pozornica. U ukupnosti postojanja objavljeno
je neizbrojivo mnotvo njenih strana i mogunosti. Sve to je
sputanje ili potvrda Jednosti. Onako kako je ta Jednost poetak
11
Dizdar pie svoju knjigu iz egzistencijalne uronjenosti u zaboravljenu, poreenu i iznakaenu Bosnu. O njegovoj smjetenosti u odnosu na preovlaujue vidike jedne
zemlje razdijeljene u brojne ideologijske konstrukcije Amila Buturovi pie: Viestruko
je Dizdarevo uplitanje u skupno zamiljanje. Prvo, on okree nacionalni asovnik na
vrijeme koje je obino odbaeno kao nevano za pitanje nacionalnog pripadanja. inei tako, on premouje postojee nacionalne kategorije Bosne i Hercegovine Srbina,
Hrvata i Muslimana neizravno odbijajui nacionalno razdijeljenje koje zahtijeva institucijska rasprava o nacionalnosti. Drugo, on odreuje bosanski identitet smjetajui ga
topografski oko grebalja sa stecima koja ukazuju na kulturnu usaenost i priroenost
u predio. I tree, Dizdar se okree od neke vrste epike i/ili novelistikog prianja o pripadanju koje velia nacionalne osobine kao priroene, istraujui umjesto toga razliite
pjesnike oblike da bi izgradio meutekstovnu tapiseriju od obinih glasova, slika i ivotopisa koji lee u bosanskoj zemlji. (Buturovi, Stone Speaker, 83)

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.405

i kraj svih svjetova, isto tako je i poetak i kraj svake ljudske

pojedinanosti. U toj ljudskoj pojedinanosti je sve znanje
nebesa, zemlje i svega to je meu njima. To znanje moe biti
zaboravljeno ili izgubljeno, ali nikada i uniteno. Svi svjetovi su
s ovjekom da bi ga na to podsjeali. S njime su i vjesnici koji
mu pokazuju to on ima kao svoje najvee blago: ovjek slazi od
savrenosti i njoj uzlazi.
Ta jednost svijeta ima neizbrojivo mnotvo pokazanja. I
vijesti koje Jednost sputa svojim vjesnicima, kao govore i knjige,
imaju brojne i razliite oblike. Tako, razliite objave - bilo da su
nazvane judejstvom, hindustvom, kranstvom, islamom i tome
slino - uvijek uvaju vezu s Istinom. Ti su sveti oblici esto
preinaeni u ustrojstva ideologije i vlasti. Iako se moe initi
da takva ustrojstva uvaju vezu sa Svetim, pristajanje samo uz
njih, uz zanemarivanje njihovog jednog i istog izvora, nikog ne
pribliava Istini, jer nerijetko ustrojstva i poreci gube vezu s
Istinom, pa je, umjesto svjedoenja, pokrivaju i zamrauju.
Tokom mnogih stoljea u Bosni su se susretala i preplitala
razliita sveta predanja. Ta predanja prvenstveno se osnivaju
na razliitim tumaenjima istine o Kristu, Pomazanom (Ma,
Mesija, al-Mash, Hristos). Svojim zemljopisnim poloajem
Bosna je bila pozornica na kojoj dvije tisue godina traju
rasprave i svjedoenja te istine. Njezina povijest nosi neizbrisiv
otisak razliitih nauka, od kojih su najjasniji oni to ih zovemo
krstjanskim, pravoslavnim, katolikim i muslimanskim. Razliiti naini itanja jedne i iste Biti kao Njenih razliitih
objavljenja dodijelili su Bosni posebnu ulogu u uobliavanju
svijeta kao jedinstva u mnotvu. Okupljenost bosanskih ljudi
oko mogunosti razliitog itanja jedne i iste Poslanice, kao i
objavljenja jedne i iste Sutine u razliitim poslanicama, ostavila
je naslijee dokaza i protivdokaza o naravi Krista, preko kojeg
su njegovi sljedbenici pokuavali u sebi pronai odgovor na
pitanja o Bogu, svijetu i ovjeku.
Iako Bosna postaje ime koje upuuje na raznolikost
svetog predanja, razliiti putevi prema Istini svjedoe jednu i
istu svrhu: ljudsko pravo na izbavljenje ili sreu u savrenosti.
U skladu s tim znanjem, nijedan ljudski dug nije prihvatljiv ako
ne podrava pravo na sreu u savrenosti. Ni za jedno ljudsko

Str.406

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

stanje nije mogue rei da ozbiljuje to pravo. Sve dok je ovjek

u svijetu, on je na putu prema tome cilju u sebi. Taj cilj ostaje
vazda vrijedniji od svakog ljudskog postignua: prava ljudska
vrijednost nadlazi svako stanje na putu prema njoj.
U srednjovjekovnim vremenima nauci dva velika svjetska
ustrojstva, katolianstva i pravoslavlja, potiu odluniji, zaseban
bosanski pristup poruci Pomazanog, kao svojoj vjeri koja nema
imena, jer joj ono, kao najdubljoj zbilji jastva, i ne treba.
U neko doba, poetkom trinaestog stoljea ili poslije,
Bonjani uspostavljaju svoju zasebnu crkvu12, raspaljujui
tako neprijateljstvo vjerskih i vladavinskih ustrojstava koja
su ih okruivala. Crkva bosanska traje kroz stoljea. Pa ak i
kada je preinaena u vie drugih predanja, ona nastavlja svoju
prisutnost preko perenijalne mudrosti koja je jedna i ista u
razliitim historijskim pokazanjima. Vrhovni mostar te crkve
bio je djed koji je smatran Kristovim vikarom i nasljednikom
apostola Petra.13 Njezini lanovi, krstjani i krstjanice, jesu,
prema vlastitom uvjerenju, pripadnici Crkve Kristove14 i
prave vjere apostolske15. A prema crkvenim i dravnim
tumaenjima iz susjedstva, oni su opasni patareni heretici16
i prokleti jeretici naricajutei se krstijane i krstijanice, a ne
klanjajute se svetim ikonam i krstu stnomu17.
O povijesti, nauku i ustrojstvu Crkve bosanske, te znanstvenim i drugim
sporovima u vezi s tim, vidjeti okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu; anjek,
uredio, Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu; isti, Bosanskohumski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.st.); isti, Bosansko-humski krstjani i
katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku; Fine, The Bosnian Church: A New
Interpretation; idak, Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu; Loos, Dualist Heresy
in the Middle Ages; irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave; Mandi,
Bogumilska crkva bosanskih krstjana. U nacionalnim ideologijama devetnaestog
i dvadesetog stoljea bosanska religijska pluralnost je tumaena kao anomalija.
Takva tumaenja su glavni sadraj antibosanskih programa. O nedostajanju kognitivnog instrumentarija za razumijevanje drutvenih, kulturnih i politikih
prilika u Bosni, te posljedinom nesnalaenju najvanijih initelja meunarodnog
poretka u odnosu na razaranje te zemlje na kraju dvadesetoga stoljea, vidjeti
Campbell, National Deconstruction: Violence, Identity and Justice in Bosnia; i
Malcom, Bosnia: A Short History.
13
Morellio, Codices manuscripti latini Bibliothecae Nanianae, 12-13.
14
Ibid.
15
Truhelka, Testamenat Gosta Radina, 368.
16
Vidjeti npr. Ilarino da Milano, Fra Gregorio O. P. Vescovo di Fano e la Disputatio inter catholicum et paterinum hereticum, 85-140.
17
irilski rukopisi, Zagreb: Arhiv JAZU,III, a, 41, fol. 31r - 34 r.
12

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.407

Istraivanja uenja Crkve bosanske, na osnovi preostalih

njihovih knjiga i zapisa, ne potvruju odvojenost bosanskih
krstjana od slova Evanelja. Mnotvo je naznaka o njihovim
tumaenjima tog jednog i istog teksta kojima su gnjevili svoje
neprijatelje. Sakrament krtenja, koji bosanski krstjani nazivaju
krtenjem Kristovim ili krtenjem knjigom, dijeli se kod
njih polaganjem ruku i predavanjem Svete Knjige.18 Krtenje
ili pomazanje Knjigom znailo je krstjanima okretanje prema
istoti i svjetlosti, izvornoj svjetlosti Hvaljenog, koja zaeem
biva prenijeta svakome biu, dok je jo zatieno u istoti
Rijei i njenom prvom pokazanju u milosti maternice.
Bosanski muslimani, koji su u povijesnoj neprekinutosti
i duhovnoj jednosti s bosanskim krstjanima, sauvali su sve
do ovog vremena obred pomazanja Knjigom. Prema tom predanju, kada nevjestu dovedu u enikovu kuu, odmah nakon
to prekorai avlijski prag, ona desnom nogom prevrne ibrik
s vodom. inei tako, nevjesta posvjedoi svoje pristajanje uz
Boiju Objavu: Boije pomazanje! A ima li ikog ko pomazuje ljepe od Boga?19 Nevjesti, potom, na glavu polau Svetu
Knjigu, Kuran. To odraava poziv dan u odjeljku pete sure:
Od Boga vam je dola Svjetlost i Jasna Knjiga, kojom Bog
vodi svakog koji slijedi Njegovo zadovoljstvo na putovima
Mira, i izvodi ih iz tmina u svjetlost, Njegovim doputenjem; i
On ih vodi uspravnim putem.20
Svijest o Knjizi kao svjetlosti i slavi Utjeitelja okree
krstjane velikoj vojni u sebi, kako bi na taj nain bile okonane sve vojne u svijetu - da otvree se neastivije i pltske
pohot i cilo mudro blagovrno poivmo v ninanem vici ajute blaenoga ujupvanije i prosvetenije slavi velikago Boga.21 Okreui se prema toj pozornici jastva, Spava svjedoi
pred onim ovjekom koji je u tminama svog pristajanja uz
privid jave:
Torquemada, Symbolum pro informatione Manicheorum, 39.
Kuran, 2:138.
20
Isto, 5:15-16.
21
Dio Pavlove poslanice Titu (2:12-13) ukljuen u Obrednik Crkve bosanske,
koji je u drugoj polovini petnaestog stoljea napisao krstjanin Radosav za krstjanina
Goisava, a iji se izvornik sada uva u Vatikanskoj knjinici kao Manoscritto Borgiano
Illirico, 12, fol. 59. Vidjeti Nazor, Radosavljeva bosanska knjiga, 58 v.
18
19

Str.408

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

Jer najmanje zna da u svome iu

Najtea rvanja su
I ratovi pravi
U samome
Biu
(Putovi)
Tako, svoj grad i svoju kuu kao znakove jastva usmjerenog Miru krstjani/miritelji posveuju osvjeenju onog to je za
jastvo najpresudnije, ali i najmanje znano, kako Spava kae,
Za sve vojnike u velikoj vojni
to vojuje se
Protiv
Vojne
(Hia u Milama)
Krstjansko ili Spavaevo ustrajavanje na neodvojivosti
spoznaje sebe od spoznaje Boga, to je, prema njihovome vjerovanju, uvjet za otkrivanje ovjekovog izvornog dostojanstva
ili saveza s Bogom, poticalo je i pokretalo protiv njih gnjev i
nasilje. Nastojanje tih ljudi da im vjera bude odnos s Bogom
kao Vjernim, a to znai da im ni sveeniko ni carsko ja
ne odreuje cilj, raspaljivalo je mrnju nositelja vladavinskih
ustrojstava u njihovome okruenju. to su krstjani/miritelji
vie ustrajavali na otvorenosti svoga ja, neprijateljstva njihovog ti postajala su ea: inkvizicijski pohodi i istrage
proimaju njihova vremena i mjesta. Ali krstjani/miritelji time
nisu uniteni.
Ti su pohodi bili samo neka od brojnih pokazanja borbe koja
odreuje historiju Bosne, borbe izmeu okrutnog neprijatelja
koji se izvana ustremljuje na one kojima je rat u sebi prei od
svakog drugog, pa im se ognjevi i maevi stranih pohodnika pokazuju kao nemona prijetnja. Njihova su jastva nesvladiva, kada
god svjedoe nestvorenost i nestvorljivost svoje srijede.
Mnogi su se osvrtali nasljedstvu bosanskih krstjana kako bi
u njemu pronali potvrde svojih zatvorenih predstava o svijetu.
U tim su nastojanjima oblikovana razliita i suprotstavljena
tumaenja. U Dizdarevoj su pjesnikoj objavi ta tumaenja
predstavljena kao mnotvo putova preko kojeg se ovjek okree
svojoj srijedi kao izvoru i uu.

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.409

Svako ja odreuje njegovo ti. Nema naina da ono

utekne od tog ti, osim u svoju otvorenost, u nestvorenu i
nestvorljivu srijedu koja sve obuhvaa, koja je jedini izlaz iz
ogranienosti u beskonanost i vjenost. Zato Spava poruuje svome neprijatelju:
(Shvatam te:
ovjek si u jednom prostoru i vremenu
to ivi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranini
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog juer
Do dalekog sjutra
Mislei
O tebi
Ali to nije sve)
(Putovi)
Gdje je ivot, tamo je i svijest. A gdje je svijest, tamo je i
znanje kao odnos svjesnog koji saznaje i onog to on saznaje.
Taj odnos saznavatelj-saznavano dodjeljuje predmetu saznanja
poloaj izvora. Najvei dio onog to ovjek zna dolazi mu iz
vanjskih izvora preko uenja ili primanja. Kada su ti vanjski
izvori znanja uzeti kao najvaniji, ovjekovo jastvo je potinjeno
pojavama koje uglavnom nisu njegove. U toj potinjenosti
jastvo koje saznaje nerijetko je zanemareno i pokriveno. Vanjski
izvori znanja su na svim stranama. Oni su u meusobnom
neprijateljstvu, a svi se usmjeravaju prema saznavatelju.
Mogu je i drukiji slijed odnosa saznavatelj-saznavano.
Ljudsko jastvo ima u svojoj srijedi znanje svega. Nema nieg
u svim svjetovima a da nije objedinjeno u srcu, Umu ili Duhu
kao nestvorenoj srijedi svakog jastva. U skladu s time, ovjek
se ozbiljuje u odnosu sa svojom srijedom. Samo ta srijeda kao
znanje svega moe dovesti jastvo do istosti bivanja i znanja.
Sve to je u svjetovima, svi putovi i zakoni, svi vjesnici i
carevi, mogu na to ili podsjeati ili vojevati protiv te neosvojive
tvrave ljudskosti. Nikada ovjek nije bez mogunosti da otkrije ili ozbilji svoje jastvo u toj srijedi. A to znai da je u ovjeku

Str.410

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

vazda njegov savreni poetak, pa tako i savreni povratak. Ni

jedno vanjsko prijateljstvo ili neprijateljstvo ne moe biti presudnije od tog ozbiljenja u srijedi jastva. Zato ja pred svakim
neprijateljem moe rei:
Ti ne zna dakle da zlo si moje najmanje
izmeu mnogih
Mojih
Velikih
Zala
Ti ne zna s kim
Ima posla
Ti ne zna nita o mojoj mapi putova
Ti ne zna da put od tebe do mene
Nije isto to i put
Od mene
Do tebe
(Putovi)
Ako je ljudska srijeda nestvorena i nepovrediva, i sa svojom
mapom putova, ta je, onda, narav svetog nauka sadranog u
vjeri krstjana i Dizdarevom djelu?
Uvjet odgovaranja na to pitanje je usredsreivanje na
pojam svetost. ta je sveto?
Sveto je neizmjerljivo, nadlazee, skriveno u krhki oblik
koji pripada ovom svijetu; ono ima svoja odreena pravila, svoje strahotne iskaze i svoje milosne kakvoe; uz to,
svaka povreda svetog, ak i u umjetnosti, ima neprocjenljive posljedice. Sveto je sutinski nepovredivo, i to tako
da svaka pokuana povreda pada na glavu nasilnika.22
Dizdarev Spava nije ni u javi ni u smrti, ali jeste odmaknut
od jave prema smrti, pa tako blii Zbilji. Blii, jer se potpuna sigurnost ovjeku pokazuje u dvoje, u njegovom sada i njegovoj
smrti. Potpunost sigurnosti dokida tu dvojinu. Nisu mogue dvije
potpune sigurnosti. Sada i smrt su samo dva pokazanja jedne i
iste potpune sigurnosti. Zato je Spavaevo kazivanje s tog mosta
izmeu privida i Zbilje. Njegov odgovor je Slovo razlueno u tri
22

Schuon, Art from the Sacred to the Profane, 4.

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.411

slova izmeu svih putova i Poruke: Slovo o ovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji. A slovo je poelo i prvina sveg stvaranja, rije
i govor, znak i tumaenje, zapovijed i oprotenje, prokletstvo i
slava, glas i sluanje, kazivanje i pisanje.
Bog stvara Rijeju. Njegova Rije je poelo svega: Njegova zapovijed, kada neto hoe, jeste da za to kae: Budi!
i to jest.23 Rije je tako i onaj koji je govori, ali i ono to on
govori i njome izvodi u postojanje.
Iskoni b slovo. I slovo b ot B(og)a. I B(og) b slovo. I se
b iskon u B(og)a. I vsa tm be: i be nego nitoe ne
b, ee b. V tom ivot b, i ivot b svt lov()kom.
I svt b v tmi svitit se, i tma ego ne obu.24
U svakome svetom nauku presudan je taj odnos Svjetlosti
i tame, ili Uma i svjetova. I svijet i ovjek u nestvorenoj Jednosti
kao Svjetlosti i Umu imaju svoj poetak i kraj. Ali i svijet i ovjek
su vazda izmeu poetka i kraja. Potpun poetak je isto to i
potpun kraj. Sve u postojanju kazuje o ta dva imena Jednog.
Zemlja i nebo znakovi su tih dviju krajnosti kojim Jednost
obznanjuje Sebe.
U svetome nauku kljuni pojam je Um. Iako je u razliitim
vrstama znanja i neznanja zadobio brojna i meusobno raznolika
tumaenja, samo u svetome predanju njegovo znaenje ima
jasnou i istotu. Njime je tu oznaena ista umnost koja nije
ograniena miljenjem, niti je vezana za nekog odreenog
pojedinca. Valja naglasiti oznaena, ali ne i odreena. Um nije
odredljiv, a to znai da obuhvata ukupnost mnotva u njegovoj
povezanosti s Jednou. Cjelina sveg postojanja, sa svim svojim
pojedinanostima je u njemu, ali ga ne iscrpljuje i ne obuhvaa.
Zato Um sve odreuje, iako nema nieg u postojanju to bi
njega moglo odrediti.
Um jeste Jednost. Ali, sve dok ustrajava razluni privid
u dubini svakog stvora, Um se predstavlja u tri osnovna iskaza.
Prvi je Boiji Um: ista Svjetlost i in. Drugi je kozmiki Um:
prijemnik i ogledalo u odnosu prema Bogu, a Svjetlost u odnosu
Kuran, 36:82.
Ivan, 1:1-5. Poetak Evanelja po Ivanu (1:1-17) je zavretak Obrednika
crkve bosanske. Vidjeti Nazor, Radosavljeva bosanska knjiga, 57-57v; i anjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, 160.
23
24

Str.412

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

prema ovjeku. I trei je ljudski Um: ogledalo u odnosu na oba

prethodea iskaza, a Svjetlost u odnosu na pojedinano jastvo.
Uloga Uma u zbilji je obrnuta: on razluuje povanjtinjeno da
bi ujedinio pounutarnjeno.25
Stvaranje Uma prethodi stvaranju nebesa, zemlje i ovjeka, kao i svega drugog. Ta ga prvotnost ini najbliim Bogu. Ali,
Um je i iznad svakog pojedinanog oblika. Zato je mogue rei
da je Um najproetiji Nestvorenim. Budui da je Um iznad svega stvorenog, on se odraava u svemu. S obzirom na to da je on
najblii Jedinosti, sve to je njime osvijetljeno svjedoi Jednost.
Zato Um povezuje svijet pojava s Nestvorenim Stvoriteljem i
proima sve pojave Istinom. A te pojave, budui da su znakovi
koji pokazuju prema Jednosti, mogu onda postati Govor jer nose
trostruki peat - Bog, Duh i Hvaljeni. Budui da Bog objavljuje
Sebe Duhom preko Hvaljenog, to to Hvaljeni kazuje kao Rije
prenosi mu Duh.
Jednost se pokazuje u mnotvu, a Mir u kretanju. Mnotvo
i kretanje su u Jednosti i Miru, i obrnuto. Sve to je u mnotvu
i kretanju svjedoi Jednost. Svaka pojedinanost u obzorjima
i ljudskim jastvima ima, u skladu s tim, narav znaka stvorenog
s Istinom. A najunutarnjija bit svakog znaka ono to je iza
njegove prostorne i vremenske ogranienosti jest u ukupnome
lancu postojanja povezanosti s Umom.
I ovjek, kao znak, ogleda svojstva svog Stvoritelja. Zato
nije zaudno to upravo etiri imena, koja je pjesnik primio,
prividno mimo svoje volje - Mehmed (Muhammad), Alija (Al),
Muharem (Muharram) i Dizdar - oblikuju znakovni okvir njegovog
pjesnitva, kao to to ine i znakovi na bosanskim stecima i
starim knjigama. S tim u vezi su i oba imena Pjesnikove majke
Nezira (Ndhra) Babovi.
Bit koja upravlja svakim znakom jeste posve neovisna o
obliku ili jeziku. Pokazanja znakova u vanjskome svijetu dostupna
su ovjeku preko raz-Uma, ali njihova unutarnja punina jedino
preko Uma. Raz-Umu odgovara mozak, a Umu Srce. Otvorenost
ovjeka prema Umu omoguuje da svi znakovi u obzorjima i
jastvu budu povezani sa svojim prauzorima u Jednosti, te tako
O razvijenijim tumaenjima tih uzajamosti vidjeti naprimjer Schuon, Gnosis:
Divine Wisdom, 7883, i Chittick, Science of the Cosmos, Science of the Soul, 29-30.
25

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.413

prevedeni u puninu Istine, gdje su znanje i bivanje jedno i isto.

To je tako jer su riznice svega u Jednosti, odakle svjetovi i sve u
njima slaze u postojanje, i to vazda u poznatoj mjeri.26 Kada su
na taj nain povezana mnotva stanja Bia, Boija Rije postaje
poznata kao Poslanica, koja obznanjuje da sve to je stvoreno
hvali svoga Stvoritelja.
ovjek s puninom takvog poslanja jeste Poslani. On je zvan
Muhammad (Hvaljeni), jer se u njemu i preko njega pokazuje:
Hvala Bogu svitovim gospodu, milostnomu primilostnomu,
dni dlga cisaru!27 Njegove rijei i njegova djela prenijeti su
kao Predanje, kojim se obnavlja i potvruje ljudska veza s
Istinom. Hvaljeni je, zato, granica dva mora, slatkog i slanog,
svijeta uzora i svijeta oblika. U drugi, to jest svijet razuma, on
donosi Um, kao Slovo, a iz njega podie smisao svih znakova,
u obzorjima i jastvima, na vie razine Bia. Tako se, preko
uzoritosti Hvaljenog, sputeno ponovno uzdie. Ta veza izmeu
prvog i posljednjeg, te vanjskog i unutarnjeg, ozbiljuje se u Srcu.
Zato je Srce, kao veza pojedinanosti s Nadpojedinanou ili
stvorenosti s Nestvorenim, Oko kojim Bog gleda Sebe.
Ako je svaka pojedinanost znak, o njoj je mogue govoriti
samo preko drugih znakova. Nia stanja u lancu stvaranja
oznaavaju via stanja. Svaki znak na svakoj razini postojanja
pokazuje prema prauzoru u Umu. Tako, svi znakovi u obzorjima
bivaju jasni tek kada se, preko Srca, ponovno spoje sa svojim
prauzorima ili s Jednou kao svojom izvornom riznicom.
Ali (Uzvieni) u svijetu jeste osoba najblia Hvaljenome.
On nije isto to i Hvaljeni, jer sm nije granica izmeu dva mora,
ali zna, svjedoi i slijedi njega. Uzvieni jeste, u skladu s tim,
primjer ljudima kako je slijeenjem Hvaljenog mogue uzlaziti
od tvari prema Duhu ili od mnotva prema Jednosti. Njegovom
poloaju odgovaraju vrata na Gradu Znanja, kako Hvaljeni
kae: Ja sam grad znanja, a Uzvieni je njegova kapija: pa ko
hoe znanje, neka ga ui od Uzbienog.28
Zbiljni svijet uinjen je svetim preko Hvaljenog, jer Bog
zabranjuje da ijednome znaku bude dodata ili oduzeta istina
Vidjeti Kuran, 15:21.
Kuran, 1:2-4. Starobosanskom prevodu u tekstu odgovara: Hvala Bogu,
Gospodu svjetova, Milosnome Premilosnome, Kralju Dana duga!
28
Mufd, Kitb al-Irshd, 21; Tabarn, Al-Mujam al-kabr, 11:65.
26
27

Str.414

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

mimo Istine. Zato je ovjek u ovome svijetu Muharram onaj

koji je pod zabranom ili sveti, pa tako i nepovrediv. ovjek
znanja, koji shvaa da je to istina za sve svjetove, jeste onaj ije
cijelo znanje i bivanje oblikuju jedan i jedini odgovor na pitanje:
Zar niste svjesni da Bogu seddu ini
sve to je u nebesima i na Zemlji
i Sunce, i Mjesec,i zvijezde, i planine,
i drvea, i ivotinje, i mnogi od ljudi?29
Tako, gdje god bio, ovjek znanja shvaa da je u Hramu
ili u mjestu gdje voljno moe iskazati poniznost, pa se preko
mirenja povezivati s Bogom kao Mirom Ali, vrata Hrama, ili
Grada Znanja, stalno ugroavaju kriva miljenja, jer neki ljudi
nijeu Jednost bilo pridruivanjem neeg iz mnotva Njoj, bilo
zastiranjem Nje neim. Zato je potpuni ovjek - dobri, pravedni
ili sveti u neprestanome ratu protiv opaina svijeta izvan Hrama
budui da je svijet izvorno ist, te da kao takav podsjea ovjeka
na savez s Bogom koji je najdublja srijeda svakog ljudskog jastva.
Taj ovjek poznat je, takoer, kao dizdar, uvar grada.
Majka Mehmeda Alija, Muharemovog sina, Dizdara je
Nezira, to znai Zakletvom obeana, Navjestiteljica ili
Opominjateljica. Njeno porodino ime Babovi izvedeno je
od arapske imenice bb koja znai vrata. I kada ono oznaava
oca, i tada u svom najdubljem znaenju kazuje o vratima. Ta dva
imena mogu biti tumaena kao opominjanje ovjeka na njegov
ulazak u svijet i izlazak iz njeg, na tri bitna sadraja svetog
predanja Jednost, Vjesnitvo i Povratak.
To su obrisi svetog nauka koji osvjetljava pjesnitvo Mehmeda Alija Muharema Dizdara. Taj je nauk neovisan o mjestu
i vremenu. On je iskaziv u svakome jeziku.
Kada je ovjek izgnan iz Raja zato to je prekrio nalog
o zabranjenome (haram), sveti nauk je zastrt, ali nije i nestao.
Iako tim inom pojedinana unutarnjost biva zamraena, tama
nikada nije potpuna. A kada ovjek naui da razluuje zbiljno
od nezbiljnog, zastrtost ili tama na znakovima u obzorjima i
jastvu opet moe biti skinuta. ovjek otrgnut od Neba moe
se ponovno povezati (religare) s njime, uzlazei stubama koje su
mu sputene kao izbaviteljsko ue.
29

Kuran, 22:18.

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.415

Sputanje tog izbaviteljskog ueta je Rije koja povezuje

Boga kao govornika i ovjeka kao sluatelja. ovjekovo sluanje
tog govora znai okretanje od vanjskog znaka kao predmeta
koji potvruje volju da se pree postavljena granica i usmjeri
unutarnjosti sebe u kojoj nema nieg nedostajueg. Te su dvije
mogunosti ljudskosti posve obznanjene odnos s vanjskim
svijetom kao dovoljnom pozornicom ovjekovog podsjeanja i
potvrivanja, na jednoj, i odnos prema srijedi jastva kao cijeloj
ljudskosti, na drugoj strani. Pred ovjekom su stalno te dvije
mogunosti. A samo jedna moe biti poelna. Tradicija je izbor
druge mogunosti: ovjek se moe ozbiljiti jedino u sebi. Ali taj
izbor je vazda s izazovom i prijetnjom prve mogunosti.
Ako ovjek trai znaenje svog bivanja u svijetu, to jeste
razlog dolaska i cilj prema kojem odlazi, onda ga ne moe,
prema tradicijskom uenju, nai nigdje izvan sebe. Ne moe,
jer ga nema i ne moe biti izvan jastva traitelja. Saznavanje
kao odnos saznavatelja i Saznavanog poinje u Zbilji pa se njoj
i vraa. A Zbilja se pokazuje kao Bie, Svijest i Srea. Ako je
Svijest isto to i saznavatelj, onda Bog jeste saznavano Bie. A
Srea je ujedinjenost saznavatelja i Saznavanog.
Jastvo kao saznavatelj i obzorja svega svijeta kao predmet
saznavanja priinjavaju se razdvojeni i neovisni. Taj privid
uzrokuje ljudsko osjeanje neznatnosti i nemoi, ili potie
jastvo na groteskno sukobljavanje sa svijetom kao predmetom
saznavanja i vladanja. A te razdvojenosti zapravo i nema.
ovjek i svijet su samo dvije strane jednog i istog obznanjenja
Zbilje. Uvjet znanja je objedinjenje Bia i Svijesti u Sreu. To
ne znai da postojanje svijetova ovisi o ovjeku i da ono svoju
zbilju duguje njemu. Nije tano ni obrnuto. Ni ovjek ne duguje
svoju zbilju svjetovima. I svijet i ovjek svoje postojanje duguju
Nunom Biu, kao Svjesnom i Znajuem. I bie svijeta i bie
ovjeka izvedeno je iz kakvoa i svojstava Zbiljnog. Sve pojave
u obzorjima i jastvu nisu nita do tragovi Zbiljnog. On je vazda
i iznad i ispred tih tragova koji su Njegov govor ili Njegova
knjiga. Sluati taj govor i uiti iz te knjige znai ostavljati sve
tragove radi Onog koji je ispred i iznad njih.
Kako to postavljaju neki od sufija, svijet je Boiji san, ili,
kako vedantist kae, sve je Maja. Pitanje o traenju znaenja

Str.416

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

dolazi, onda, na ovo: Moemo li znati znaenje svijeta ili

bilo koje pojave u njemu, a da ne znamo znaenje Zbiljnog? Moemo li znati znaenje sna, a da ne znamo Tog
Koji Sanja? Moemo li znati sebe bilo gdje osim u sebi?30
Pjesnik ulazi u groblja, meu steke: iitava znakove i
zapise na njima i preostalim knjigama. On o tome kae:
Sa kamenih gromada ulazili su u mene raznoliki simboli
sunca, isprepletenog bilja i ispruenih ljudskih ruku. Nou
sam opkoljen zapisima sa margina starih knjiga iji redovi
vrite upitnicima apokalipse. U pohode mi tada dolazi
spava ispod kamena. Njegove blijede usne od miljevine
otvaraju se da bi njegov nemuti jezik postao zvuan. U
njemu prepoznajem sebe, ali jo nisam siguran, da sam na
putu skidanja plata sa ove tajne.31
Spava u utnju svog jastva sabire cijelo postojanje nebesa,
zemlju i sve to je meu njima. Njegovi su znakovi u tome svemu
i to u oba smjera od obzorja prema jastvu i od jastva prema
obzorjima. Nita od tog nije svrha sebi. Skidanje zastora s jastva
nije dovrivo ni u emu do u Jastvu. Ni nebesa ni zemlja, niti
ita meu njima nemaju znaenje do podsjeanja na to skidanje
zastora ili saznavanja sebe. Spava kazuje o pet mudraca
koji odgonetaju udni zapis na grebnome kamenu. Brojne su
mogunosti tumaenja tog zapisa na razliitim stupnjevima
postojanja od smrti kao dubokog sna do prividne jave. Ali, samo
je jedno tumaenje sigurno - ono koje nije izrecivo. U njemu su
objedinjeni i saznavatelj i saznavani, kazivatelj i sluatelj. Takvo
tumaenje zbiva se u potpunom buenju ili u smrti zaborava.
Ogledalo izvre privid, pa svijet postavlja naspram svijeta, i jastvo
naspram jastva. Na taj se nain znakovi u obzorjima okreu ili
vraaju Jastvu kao Licu koje je na svakoj strani i koje nikada ne
iezava, i pored zaborava u prividu jave, snu i smrti:
A peti od nas iz vrstih pesti i drhtavih prsti
Ogledalo spasonosno i jasno
Nehotice
Na tle
Pusti
30
31

Chittick, Science of the Cosmos, Science of the Soul, 145.

Durakovi, Govor i utnja tajanstva, 108.

Br.5-6

O Dizdarevom Kamenom spavau...

Str.417

Prepoznavi u tome trenu u njemu

Izgubljeno
Svoje
Davno
Lice
(Zapis o jednome zapisu)
Bibliografija
Belagi, efik, Steci - Kultura i umjetnost, Sarajevo: Veselin Maslea, 1982.
Bukhari, Imam al-, Sahih al-Bukhari, prijevod Muhammad Muhsin Khan,
9 vols, Beirut: Dal al-Arabia, 1985.
Buturovi, Amila, Stone Speaker: Medieval Tombs, Landscape, and Bosnian
Identity in the Poetry of Mak Dizdar, New York: Palgrave, 2002.
Campbell, David, National Deconstruction: Violence, Identity and Justice in
Bosnia, Minneapolis: University of Minnesota Press, 1998.
Chittick, William C., Science of the Cosmos, Science of the Soul: The Pertinence
of Islamic Cosmology in the Modern World, Oxford: Oneworld, 2007.
irkovi, Sima, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd: Srpska
knjievna zadruga, 1964.
okovi, Pejo, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju,
2005.
olakovi, Zlatan, Bosniac epics problems of collecting and editing the
main collections, Forum Bosnae 39 (2007): 323-61.
Dizdar, Mak, Kameni spava/ Stone Sleeper, prijevod Francis R. Jones,
Sarajevo: Did, 1999.
______, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo: Svjetlost, 1971.
Durakovi, Enes, Govor i utnja tajanstva: Pjesniko djelo Maka Dizdara,
Sarajevo: Svjetlost, 1979.
Fine, John, The Bosnian Church: A New Interpretation, Boudler: East European
Quaterly, 1975.
Ilarino da Milano, Fra Gregorio O. P. Vescovo di Fano e la Disputatio inter
catholicum et paterinum hereticum, Aevum, 14 (1940): 85-140.
Jones, Francis R., Bringing Mak into the Mainstream-Textual and Cultural
Issues in Translating Dizdars Kameni Spava, Forum Bosnae,
11(2001): 261-85.
Kuna, Herta, Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Sarajevo: Meunarodni
Forum Bosna, 2008.
______, Hrestomatija starije bosanske knjievnosti, Sarajevo: Svjetlost, 1974.
Lord, Albert B., The Singer of Tales, Cambridge, Mass.: Harvard University
Press, 2003.
Loos, Milan, Dualist Heresy in the Middle Ages, Prague: Academia, 1974.
Malcom, Noel, Bosnia: A Short History, London: Macmillan, 1994.
3 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.418

Rusmir Mahmutehaji

Br.5-6

Mandi, Dominik, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago: The

Croatian Historical Institute, 1962.
Morellio, Jacobo, Codices manuscripti latini Bibliothecae Nanianae, Venezia:
Antonii Zattae, 1776.
Mufd, Shaykh al-, Kitb al-Irshd (The Book of Guidance into the Lives of
the Twelve Imams), New York: Tahrike Tarsile Quran, Inc., 1981.
Nazor, Anica, uredila, Radosavljeva bosanska knjiga: Zbornik krstjanina
Radosava, Sarajevo: Meunarodni forum Bosna, 2008.
______, Rukopisi Crkve bosanske, u anjek, Fenomen krstjani u
srednjovjekovnoj Bosni i Humu, 539-62.
Raki, Franjo, Dva nova priloga za povijest bosanskih paterena, Starine
JAZU, 14 (1882): 1-29.
Riedlmayer, Andrs, Convivencia under Fire: Genocide and Book-Burning
in Bosnia, u Rose, The Holocaust and the Book, 266-294.
Rose, Jonathan, uredio, The Holocaust and the Book: Preservation and Loss,
Amhest: University of Massachusetts Press, 2001.
Schuon, Frithjof, Art from the Sacred to the Profane: East and West, Bloomington: World Wisdom, 2007.
______, Gnosis: Divine Wisdom, prijevod George E. H. Palmer, Middlesex:
Perenial Books, 1990.
Selimovi, Mea, Dervi i Smrt, Sarajevo: Svjetlost, 1970.
anjek, Franjo, uredio, Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i
Humu, Sarajevo: Institut za istoriju, 2005.
______, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.st.), Zagreb:
Barbat, 2003.
______, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem
vijeku, Zagreb: Kranska sadanjost, 1975.
idak, Jaroslav, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb: Liber,
1975.
Tabarn, Ab al-Qsim Sulaymn al-, Al-Mujam al-kabr, 20 vols., Mawsil:

Maktaba al-ulum- wa al-h ikam, 1983.

Torquemada, Johannes, Symbolum pro informatione Manicheorum, u
Raki, Dva nova priloga za povijest bosanskih patarena, 1-20.
Truhelka, iro, Testamenat Gosta Radina, Glasnik Zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, 23 (1911): 355-75.
Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, 4 vols.,
Sarajevo: Zemaljski muzej, 1962-70.
Vidan, Aida, Embroidered with Gold, Strung with Pearls: The Traditional
Ballads of Bosnian Women, Cambridge, Mass.: The Milman Perry
Collection of Oral Literature, 2003.
Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stecima/Ornamental motifs on tombstones
from Medieval Bosnia and surrounding regions, Sarajevo: Veselin
Maslea, 1965.