Krom, Cr

Krom je hemijski element koji u periodnom sistemu elemenata nosi simbol Cr, atomski
(redni) broj mu je 24, a atomska masa mu iznosi 51,9961(6).

Krom je sjajan, srebrnasti, vrlo tvrd metal gustoće 7,2. Hemijski je vrlo otporan što znači da
ni na vlažnome zraku ne oksidira, s kisikom izgara tek na veoma visokoj temperaturi, a isto se
tako tek na visokoj temperaturi spaja s fluorom, hlorom, bromom, sumporom, ugljikom itd.
Hloridna i sulfatna kiselina ga otapaju, osobito na višoj temperaturi; nitratna kiselina ga ne
nagriza, štaviše, ona ga pasivira, tako da postane za neko vrijeme otporan i prema drugim
mineralnim kiselinama.

Krom nema mirisa ni okusa, a pogodan je za kovanje. Otkrio ga je 1797.godine Louis-

Nicholas Vauquelin, francuski kemičar. Ime mu dolazi od grčke riječi chroma što znači boja,
zbog obojenosti njegovih spojeva.

Dobija se iz rude kromita (FeCr2O4), a u elementarnom obliku se nalazi mnogo rjeđe.

Komercijalni proces ekstrakcije kroma iz kromita sastoji se od zagrijavanja rude u prisustvu
aluminija i silicija. Oko dvije petine svjetskih zaliha kroma se nalaze u Južnoj Africi, a
značajni proizvođači su i Kazahstan, Indija, Rusija i Turska. Oko 15 milijuna tona kromove
rude proizvedeno je u 2000. godini.

Krom ima široku primjenu kao sastojak legura (naprimjer, nehrđajućeg čelika), kojima
povećava otpornost na koroziju, sjaj i tvrdoću. Dodaje se i antikorozivnim bojama, služi kao
katalizator u nekim kemijskim procesima, za izradu kalupa za proizvodnju cigli, a spojevi
kroma imaju široku primjenu u metalurgiji i hemijskoj industriji.
Najbolji izvor kroma je pivski kvasac (pekarski ga nema). Ima ga u žitaricama i hrani koja se
priprema u posuđu od kromiranog čelika.
Također ga ima i u nekim vrstama piva. Ipak ga je najbolje uzimati iz standardnog preparata -
kromova pikolinata.

O kromu kao metalu govorilo se malo sve donedavno, a onda je došlo do iznenađujućih
otkrića. Prvo je otkrivena njegova značajna uloga u metabolizmu šećera, a onda je sasvim
neočekivano otkriveno da dodavanje kroma bitno poboljšava stanje kod nekih oblika
depresije. Međutim, s kromom je potreban oprez jer bilo je i neugodnih iznenađenja, naime
ma-huang, kineska biljka koja sadrži krom, kofein i efedrin, izazivala je manijakalne napade.
Krom je esencijalni mikromineral ili mineral u tragovima koji pomaže tijelu normalizirati
razinu šećera u krvi. Trebalo je proći gotovo stoljeće i pol prije nego je otkriveno da je krom
sastavni dio biljnog i životinjskog svijeta, a da ga sadržava i ljudsko tijelo, dokazano je tek
prije četrdesetak godina. U ljudskom ga organizmu ima vrlo malo, svega 14 mg kod osobe
teške 70 kilograma. Krom dobivamo iz hrane, no tijelo uspije iskoristiti svega 1-2% u njoj
sadržanog kroma. Apsorbirani se krom uglavnom izlučuje urinom, a samo male količine gube
se stolicom, znojenjem ili putem žuči. Na pojačani gubitak kroma utječe visok unos šećera,
iscrpljujuće vježbanje, infekcije, trudnoća, dojenje i tjelesne ozljede. Do najvećeg gubitka
kroma dolazi pod utjecajem stresa.
U eksperimentima na životinjama i ljudima utvrđeno je da ubrzava gubitak masnih naslaga
(sala), što za posljedicu ima porast mišićne mase. Dvostruka slijepa proba je kod davanja u
dozi od 400 /μg dnevno tijekom 3 mjeseca pokazala znatnu redukciju masnog tkiva i pad
tjelesne težine. Upravo to je razlogom što se koristi u preparatima za redukciju tjelesne težine.
Zapravo, najviše ga koriste sportaši koji imaju probleme s pretjeranom težinom u kojoj
dominiraju masne naslage.

Krom sudjeluje u nizu značajnih bioloških procesa koji se svakodnevno odigravaju u našem
tijelu. Najznačajniju ulogu ima u metabolizmu glukoze, odnosno šećera, pojačavajući
djelovanje inzulina i povećavajući osjetljivost staničnih receptora na inzulin. Na taj način
omogućuje da inzulin bolje obavlja svoju funkciju u prijenosu šećera iz krvi u stanice tkiva.
To dovodi do stabilizacije razine šećera u krvi, smanjuje rizik naglog porasta i pada šećera u
organizmu, te se šećer bolje iskorištava kao pogonsko gorivo za stvaranje energije u
stanicama. Istovremeno se koči njegova pretvorba u masne naslage.  Nadomjestak kroma
može biti koristan i u smanjenju tjelesne težine te poboljšanju mnogih pokazatelja starosti.

Krom se u hrani obično nalazi u obliku kompleksa s organskim tvarima, i kao takav se
spremno apsorbira u organizam. U obliku anorganskih soli je iskorištenje vrlo loše. Također,
cjelovite žitarice imaju veći udio kroma nego procesirane. Hrana s primjesama kiselog umaka
ili druge kisele namirnice kuhana u posudama od kromiranog ("nehrđajućeg") čelika također
može ponekad dodati nešto kroma u obrok.
Krom se prilično lako gubi iz organizma, putem urina, znoja, žuči, kose i noktiju. To dodatno
potiče tjelovježba ili ozljede tkiva, te velika potrošnja energije općenito (ne zaboravimo, krom
je potreban za svaki unos glukoze u stanicu). Posljedica nedostatka kroma je rezistencija na
inzulin, učestalom hiperglikemijom i poremećajem u metabolizmu masti. U kliničkim
slučajevima, deficit kroma je zabilježen kod dugotrajne parenteralne prehrane formulama koje
ne sadrže krom. Stanje se vrlo lako popravlja unosom kroma u organizam, a učinkovita
kontrola ravnoteže glukoze u krvi vraća.

Toksičnost kroma i maksimalne doze

Zabilježena je iritacija kože kod unosa visokih doza kroma parenteralno. Nema zabilježenih
oblika toksičnosti od uzimanja kroma putem prehrambenih izvora. Treba razlikovati vrste
kroma. U hrani se prirodno nalazi krom u obliku koji je naš organizam spreman iskoristiti i
koji nije toksičan za nas. Međutim, krom koji se koristi u industriji i dolazi u nekim prirodnim
mineralnim rudama dolazi u oblicima koji su toksični po ljudski organizam. Tako je npr. kalij
bikromat otrovan za nas, a uobičajeni je reagens za laboratorijske potrebe.

Najniža doza koja je izazvala znakove otrovanja je 600 μg nakon uporabe tijekom 6 tjedana.
Utvrđeno je da C vitamin poboljšava apsorpciju kroma, o čemu, naravno, treba voditi računa.

Eventualnim intoksikacijama najviše su izloženi bodibilderi koji vode “bitku” s naslagama

sala.

Spojevi kroma

U spojevima krom nastupa sa svim valencijama od 2 do 6, ali su tehnički važni samo spojevi
trovalentnog i šesterovalentnog kroma. Krom(III)-oksid, Cr2O3, zeleni prašak koji se
upotrebljava kao boja i kao međuprodukt pri proizvodnji kroma. Od soli trovalentnog kroma
najvažniji je krom-alaun, KCr(SO4)2 x 12H2O, veliki tamnoljubičasti kristali ili
svjetloljubičasti prah; njegova ljubičasta vodena otopina pri grijanju pozeleni; služi za
proizvodnju drugih soli kroma, kao močilo u proizvodnji boja, za proizvodnju tkanina
nepropusnih za vodu, u kožarstvu i dr. Oksid šesterovalentnog kroma, CrO3, krom-trioksid,
anhidrid kromne kiseline, tvori tamnocrvene iglice koje navlače vlagu iz zraka i lako se tope u
vodi, dajući kromatnu kiselinu H2CrO4, (soli kromati) ili bikromatnu kiselinu H2Cr2O7,
(soli dikromati ili bikromati); upotrebljava se kao jako oksidacijsko sredstvo, u proizvodnji
boja i kožarstvu, za baterije, za kromiranje i dr. Najvažniji kromati, a ujedno i najvažnije soli
kroma - jesu natrij-kromat i bikromat, Na2CrO4 x 10H2O i Na2Cr2O7 x 2H2O. Natrij-
kromat, žuta sol lako topljiva u vodi, upotrebljava se za kromotisak, za proizvodnju kromovih
boja, u bojadisarstvu i dr. Natrij-bikromat je međuprodukt pri proizvodnji kroma i njegovih
spojeva, osim toga upotrebljava se u bojadisarstvu, u proizvodnji kromnih boja, za bijeljenje
ulja i masti, za impregniranje drva, konzerviranje tutkala i želatine i dr. Kromne boje, spojevi
kroma koji se upotrebljavaju kao pigmenti: kromoksidna zelena boja (krom(III)-oksid
Cr2O3), Guigetova zelena (Cr2O3 x 4H2O), kao i pigmenti na bazi olovnog kromata: kromna
žuta (olovo-kromat, također u smjesi s olovo-sulfatom), kromna narančasta i crvena (bazični
olovo-kromati), krornna zelena boja (smjesa olovo-kromata i berlinskog modrila) i dr.