METODIKA NASTAVE HRVATSKOG JEZIKA

literatura: Teak: teorija i praksa nastave hrv. jezika Teak: Govorne vjebe Rosandi: Pismene vjebe

Prva sredstva izraavanja: 1. ENTIMEMA zakljuak izveden iz jedna pretpostavke dok je druga neizreena (priuvana misao) npr. Marko e umrijeti jer je ovjek /izostaje: Svi ljudi su smrtni) 2. SILOGIZAM logiki zakljuak izveden iz dviju ili vie pretpostavki (premisa) Kriteriji odrivanja govornih vrsta: 1. TEMATIKA 2. FUNKCIJA 3. STIL 4. ARGUMENTACIJA 5. KOMPOZICIJA 6. VRSTA AUDITORIJA 7. BROJ GOVORNIKA 8. BROJ SLUAA 9. AUDIO, AUDIO-VIZUALNA VEZA 10. POVRATNA SVEZA 11. DULJINA GOVORA 12. AMBIJENT GDJE SE DRI 13. OKOLNOST Stara Grka- tri vrste govora 1. EPIDEIKTIKI GOVOR - najee pohvalni govor /svadbeni g., pogrebni, zdravice, razni g. uz proslave, promaknue) - moe biti i pokudni govor (Demosten Filipike) - visoki stil (kieni stil) slikovit, pun ukrasa, mnotvo metafora, epiteta, poredbi, basni, parabola, personifikacija - argument: etika- razlikovanje lijepog i runog, loeg i dobrog; pokdni govor ima samo funk. zaustavljanja - cilj: upozoriti na vrline (velikodunost, razboritost, hrabrost, mudrost)

2. POLITIKI GOVOR 1

- srednji stil: -manje slikovit od e., nema toliko ukrasa - ne bi trebao sadravati stilske figure, posebice mataforiku, ali politiari se koriste lijepim izrazima - mora biti osloboen rijei s prenesenim znaenjem i voditi rauna kome se obraa - koncentriran na zadobivanje povherenja sluatelja i osobni probitak - argument: budunost - cilj: uiniti zajednicu sretnom, zadobiti njeno povjerenje 3. SUDSKI GOVOR - jednostavan, zananstven stil- jezgrovit i saet, bez ukrasa, odluan i razgovijetan - argument: istina - cilj: razlikovanje pravednog od nepravednog - dobar govornik mora savledati sva tri stila , ali i tehniku stranu govora pronalazak tema, rasporeivanje, dikciju, pamenja, majstor izvedbe 4. VOJNIKI GOVOR - saet, jezgrovit, odluan - obilje imperativa, vrlo malo pridjeva - metaforika nije prihvatljiva 5. DUHOVNI GOVOR - usmjeren na produhovljenje i promjenu sluatelja - vezan za propovjednitvo ( propovijed mora biti razumljiva ) - slikovitost i kienost slike raja i pakla, metafore, parabole, dosjetke, moni imperativi, prijetnje 6. ZNANSTVENI GOVOR - najtei i nadosadniji govor - mona argumentacija povezane reenice koje proizlaze jedna iz druge .- raspravljeki konstruiran. Vrste govora po stilu: 1. govor visokog stila prikladan za pohvale, govore 2. govor srednjeg stila prikladan za politiki govor 3. govor jednostavnog stila

Suvremena podjela vrsta govora - ona donosi nove govorne vrste:

1. RAZGOVOR - podrazumijeva nekoliko sugovornika (2 ili vie!) - umijee je ciljano i promiljeno razgovarati - imaju posebnu strukturu, naela i ciljeve - moraju biti svrhoviti - vrste: a) SLUBENI, POSLOVNI R. - podrazumijeva 2 ili vie sugovornika ili 2 ili vie strana u slubenom odnosu - jezgrovit stil- kratke replike, razgovjetno oblikovanje misli - tovanje sugovornika- paljivo sluanje - konvencionalnost- esto rabljene rijei i pohvale u svrhu postizanja cilja, ali mora postojati odreena mjera, prikladne rijei - cilj: nastoji se doi do novih spoznaja ili usuglaavanja stajalita tijekom stvaranja oslovne politike i ostvarbe poslovnih nastojanja - odvija se u naposrednom kontaktu ili telefonski b) ANKETA - kratak razgovor izmeu onoga tko pita i onoga tko odgovarasudionici: ispitiva, osoba koj aodgovara - dobra pitanja mogu pripremiti samo vrhunski strunjaci - pitanja moraju biti prilagoena onome koga se pita te trebaju proizlaziti iz odgovora c) RASPRAVA - vrti se oko strunih, zananstvenih, politikih i sudskih dvojbi - tovanje sugovornika - velika mogunost manipuliranja d) NABACIVANJE MISLI - nabacivanje ideja i predlaganje - sugovornici se ne suprotstavljaju, oni predlau e) RAZGOVOR O NEKOJ TEMI - produbljivanje neke tematike da bi se dolo do istine ili suglasnosti - njima pripada i kolsko predavanje - heuristiki razgovor- dok sluatelj ne kae: Otkrio sam! (Heureka, Arhimed) - moe biti i unutar znanstvenog predavanja f) INTERVJU 1. intervju iz asopisa 2. rasprava o proitanom 3. razovor o zvedbenim mogunostima u razredu 4. priprava uenik aza intervju 5. izvedba 6. ralamba i prosudba 7. domaa zadaa g) REKREATIVNI RAZGOVOR

2. KRATKI MONOLOZI - kratke nedijaloke vrste: a) UVODNA RIJE - svrha: otvaranje neke druge vrste govora - poinje uobiajenim frazama: tovani, Dragi, Uvaeni, Dopustite da... b) IZJAVA kratka obavijest povodom nekog dogaaja c) VIJEST - nema komentara niti vlastitog stajalita - tei objektivnosti - govori o posebnom dogaaju d) KOMENTAR - jezgrovito i obrazloeno iznoenje svoga stajalita o neemu s uvjerenjem u ispravnost svoga stajalita e) IZVJEE - po stilu izmeu vijesti i komentara - ne zahtijeva previe obrazlaganje svoga stajalita - objektivnost, neutralnost, dokumentiranost - najee na TV-u i radiju - teko je izvjetavati o neemu, ane iznijeti svoje stajalite - u strunom izvijeu vrlo su vane vremenske odrednice jer prikazuju nastanak i kronologiju zbivanja - takav je pisani ili govorni oblik vrlo est u poslovnim odnosima - oblikovanje strunog izvjea: - uvodni dio: - redovno zapoinje reenicom u obliku vijesti, a zatim se iznose najvaniji podaci kako bi se moglo pratiti izvjeivanje - sredinji dijelovi: razradba to su obino posebno podnaslovljeni odjeljci - kratak zakljuak ili zakljuci: - tamelji se na cijlom izvijeu

3. GOVORI - dui monolozi - podvrste: prema stilu, funkciji, argumentaiji

4. POSEBNE GOVORNE VRSTE - stvorene su u okviru suvremenih sredstava priopavanja : voditeljstvo, najava, crtica, obavijest, prevoenje, reportaa (prijenos), krasnoslov(recitiranje) Odlike dobra stila govorenja: a) jasnoa b) istinitost

c) ljepota d) ostale osobine kao npr. jezgrovitost, jednostavnost, loginost, muzikalnost, ritminost, slikovitost Za govor je bitno: - misliti na cilj kojeg elimo svojim govorom postii - zanos, strast, ljubav prema poslu, volj, vrsta vjera - vjeba i dobra pripremljenost - pozdrav, neto o govorniku, najava i isticanje venosti teme - jezgrovit i jasan govor s dobrom dikcijom -srdano pbraanje sluateljima - govorno umijee donosi ugled i poloaj, ono osobu ino korisnom u drutvu, donosi mu utjecaj na drutvo Samopouzdanje misliti na cilj koji se eli postii govorom/ predavanjem sustavno se pripremati pripremati se u duhu ( vjeri ) za uspjeh zamisliti sebe kao uspjena govornika ( predavaa ) - potrebno je svim ljudima, a posebno je vano za govornika koji treba pozitivan stav o sebi - takoer je vano za prof. koji takoer mora poticati svoje uenike i njihovo samopouzdanje od najranijeg doba - treba misliti na cilj koji elimo postii zamisliti to e nam zaniti samopouzdanje i uspjenost naega g- treba zamisliti sebe pred sluateljstvom i to uvijek kako govorimo uspjeno i kako smo zadovoljni zamiljati lica ljudi koji nas sluaju, nastojati osjetiti ili barem usmisliti da vas sluaju sa zadovoljstvom, zamisliti pljesak nakon govora - treba uvjeriti sebe da se moe biti uspjean i bit emo uspjeni, pozitivno misliti o svojim izgledima za uspjeh (zatajiti dvojbe, sumnje) - treba si rei: donosim odluku i dobro u govoriti to treba ponavljati u sebi, ai druge to nauiti - kao profesori moramo hrabriti onoga koji nije siguran u sebe, moramo biti svjesni da nitko ne zna sve pa tako niti ja (Ja nisam ovjek koji zna sve na svijetu ili Nauit u-odgovoriti ako ne znas) - treba odbaciti osjeaj sumnje i dvojbe u sebe, vjera u svoje mogunosti - moramo iza sebe zatvoriti vrata i tako iskljuiti svaku mogunost bijega - moramo biti glasni - potrebno je vjebati i dobro se pripremiti - autosugestija - ponekad je potrebno iz sebe napraviti smijena ovjeka

korisno je osjeati malu tremu dobro je imati respekt prema onima koji nas sluaju nije potrebno uiti govor napamet ve zapamtiti smisao o kojem govorimo imati uz sebe podsjetnicu

Pripreme za predavanje ( govor ) 1. razmiljanje o temi i namjeni 2. pronalaenje i prikupljanje podataka 3. rasporeivanje prikupljenih podataka 4. sastavljenje predavanja 5. zapamivanje predavanja 6. izricanje predavanja

Predstavljanje govornika a) pozdraviti prisutne - nitko nije vaniji od onih koji e sluati npr. Dragi prijatelji, Gospoe i gospodo, Kolegice i kolege b) predstavlja se tema i istie se vanost teme - unosi se i malo patosa i osobne zainteresiranosti za temu - moramo se obraati sluateljstvu srdano i priladno c) predstavljanje govornika - jezgrovito i jasno s priladnom dikcijom - moramo cijelo vrijeme pokazivati zainteresiranost i sreu to e govornik govoriti d) izgovoriti ime i prezime govornika - na prikladan nain, bez vike - posljednji slog neijeg imena je trenutak kada se okreemo prema govorniku, a ostalo vrijeme obraamo se sluateljima e) predstavljanje sebe - inimo to toliko da nas oni koji nas sluaju preoznaju (nikada ne smijemo iznositi hvalospjeve o sebi ) Disanje - ono je u izravnoj vezi s govorom - moe biti presudan za dobar govor -glasni i ubrzani govor izaziva brzo disanje - disanje treba vjebati

Glas -moramo pripaziti na uenike glasove i popotrebi pomoi - glas treba kontrolirati i usklaivati s potrebama u odnosu na auditorij i mjesto gdje drimo govor - nisu prikladi niti vrlo tihi glasovi - moramo govoriti malo glasnije nego u svakodnevnoj komunikaciji Sluanje - blisko govoru dio je govornikog umijea - sluanjem se pripremamo za govor pasivni nain uenja - ono je i tednj avremena - oni koji znaju paljivo sluati pomau govorniku -velik br. ljudi koji mogu govoriti, ali ne mogu sluati - vei broj ljudi su vizualni tipovi (bolje ue itajui nego sluajui) - vjebe sluanje valja organizirati radi: a) osposobljavanja za usredotoenost na usm. izlaganje b) privikavanja na kontinuirano praenje usmenog izlaganja c) razumijevanja sadraja usm. izlaganja d) razlikovanja bitnog i nebitnog, opeg i posebnog, sredinjeg i rubnog u usm. izlaganju e) zapaanja jez. obiljeja usm. izlaganja ( artikulacija glasova, naglaivanje rijei, re. melodija, stil i dr. ) f) zapamivanja sadraja usm. izlaganja g) ponavljanja i oponaanja bilo sadrajnih bilo izgovornih sastavnica usm. izlaganja - kao izvor sluanja u nastavi moe se koristiti: a) uiteljevo govorenje ili itanje b) uenikovo govorenje ili itanje c) govorenje ili itanje na radiju d) govorenje ili itanje na filmu ili televiziji e) govorenje ili itanje snimljeno na gramofonskoj ploi, magnetofonskoj ili kasetofonskoj vrpci f) govorenje ili itanje prenoeno putem kolskog razglasa - tri metode za pozorno sluanje: 1. IMAGINATIVNA METODA (ili sluanje) - stvaranje predobi, posebice slikovitih u svijesti sluatelja, tj. prisiljavanje sebe na stvaranje slika o onome to se slia - uenike treba vjebati tako da sveku izgovorenu reenicu zamisle kao u stripu, tazmiljajui vizualizirajui, na kraju sa stvori vie slika, a posljednja neka bude zakljuak - imag. sl. teko je ostvariti kod apstraktnih predmeta. zato se oni ne sviaju uenicima npr. u naem predmetuje to gramatika 7

2. LOGIKA METODA (LOGIKO SLUANJE) - nastojanje sliatelja da log. povee ono to govornik govori, pronae odreenu vezu izmeu izgovorenih reenica i uspostavi izmeu njih odreeni red - uspostava reda i poretka - nije vana samo memorija ve i logika - veliku ulogu ima red, plan izlaganja: uvod, glavna tvrdnja, argument, dokazi, primjeri i ponavljanje - dobri sluai prepoznaju red izlaganja, tj. imaju logiku kontrolu koja im slui kao smaokontrola jesu li dobro sluali - iznimno vana za starije uenike (od 12 g.), a kod malih ne daj erezultate 3. ANTICIPACIJSKA METODA - IMEGINATIVNA + LOGIKA METODA - vrlo aktivno sluanje koja pretpostavlja imaginativnu i logiku metodu - sluanje unaprijed- nasluivanje to e govornik sljedee rei, kako e oblikovati reenicu, a iz uvodnih rijei nasluivanje i glaven tvrdnje - ne moemo sve predvidjeti, a to je dobro jer onda skua i dalje ostaje zainteresiran - pretpostavlja zanimanje, aktivno sluanje - smanjuje govorni um - vano ga je uvjebati - poznavanje retorike pomae sluanju i obratno najbolji govornici su i najbolji sluai - dobri govornici velik dio svog ivota moraju posvetiti sluanju i sustavnom sluanju Ustroj govora/ predavanja 1. UVOD a) POZDRAVLJANJE I ZADOBIVANJE NAKLONOSTI SLUATELJSTVA POZDRAVALJANJE - uspostavljanje komunikacije s auditorijem - uvijek moramo imati na umu kome govorimo i njihovo prethodno znanje - moramo postavljati pitanja, ako tema doputa, zainteresirati ih vizualno sa slikama - prepisivanje cijele pjesme s ploe nije dobro SKROMNO PREDSTAVLJANJE SEBE UKAZIVANJE TOVANJA PREMA SLUATELJSTVU - uvijek moramo uputiti lijepu rije i osmijeh onima kojima se obraamo b) STVARANJE ZANIMANJA ZA TEMU

- treba navesti razloge dranja govora/predavanja, napomenuti povod govora, - navesti motivaciju onog tko govori i onog tko slua - iznijeti ciljeve govora c) JEZGROVITO UPOZNAVANJE SA SADRAJEM GOVORA - najvljivanje ciljeva g. - strogi saetak - povezivanjes onim to sluatelji ve znaju UVOD ne smije biti predug, na vei od petine govora - najavljuju se stil i ton govora (miran, patetian, tuan, svean, odrjeit) - oituje se hoemo li kreuti INDUKTIVNIM PUTEM-od pojedinanog prema openitom izvodu ili DEDUKTIVNIM PUTEM od zakljuka, uopenog prema pojedinostima - u govor se moe ui i naglim poetkom to pojaava efektivnost tzv. hallo efekt 2.SREDINJI DIO - RAZRADBA glavni dio, izlaganje - 2 dijela: a) KAZIVANJE - rasporeivanje i predstavljenje injenica, podataka, obavijesti - izlaganje teme i obrazlaganje - iznoenje tvrdnji b) DOKAZIVANJE - dokazima se podupire govornikova tvrdnja ili pobijaju suprotne tvrdnje - onaj koji eli dobro podupirati ili pobijati suprotnu stranu treba dobro uti suprotnu stranu - ponavljanje kako bismo uvjerili sluateljstvo - DOKAZI: 1.objektivni- bolji dokazi a) izravni b) izvedeni- logikim izvoenjem iz neke druge oite ili dokazane istine 2. subjektivni- ponekad bolje prihvaeni od objek. - ciljaju na emocije i sluatelja dovode u poloaj razumijevanja za subjektivne dokaze - govorniko umijee poiva na tome koliko netko te subjektivno to moe uvjerljivo predoiti 3. ZAKLJUAK ZAVRNI DIO 1. DIO: - kratka i jezgrovita sinteza (saetak) govora/predavanja pridodaje se

kratka argumentacija 2. DIO: - poziv na pamenje i prihvaanje govora - na kraju efektan zavretak (koji obino kree iz mirnog tona da bi se podigao ton (ponekad afektivnost) uz pomo patetike) sa poantom - zahvalnost na panji Openito o strukturi govora - moramo govoriti u skladu s okolnostima - ne smijemo koristiti metaforike izraze - moramo biti to razgovijetniji - dobro je koristiti neke izreke uz tvrdnje - ne ponavljati vie puta ponovljeno - mora postojati logika - ne smijemo ii u prevelike digresije, omeavanje teme Ustroj i izricanje predavanja - u predavanju treba biti zastupljen znanstveni ili znanst.- polupul. stil koje treba prilagoditi potrebama uenika - razumljivost a) IZLAGANJE - povezano iznoenje misli i tvrdnji koje se obrazlau b) TUMAENJE - usmeni ili pismeni tekst kojim se neto objanjava s nakanom odreenja to je to, te zato je to tako - tumaiti moe osoba koja im aodreena znanja - objasnidba je spoznaja o svijetu odreivanjem i ralambom pojava i pojmova - svrha: dokazivanje (subjektivni i objektivni dokazi) i uvjerljivost c) OBRAZLAGANJE - netko tko obrazlae zan kome se obraa i pritom izlae razloge toga d) NAVOENJE - navodi se iz tuih teksova ili spominjanje odrenih injenica - navod se najavljuje, ako i njegova zavrnica - u pisanom obliku kao upravni govor - svrha n:objektivni dokaz e) UPUIVANJE - upuivaki ili instruktivni tekstovi su usmejreni na djelovanje u budunosti - propisi, upute ili naputci, zakoni, zapovijedi, izdvojene pouke, pripomene, elje, zamolbe, zahtjevi, pozivnice, estitike, zaalnice, pohvalnice...

- postoje i razne vrste uputa: za uporabu lijekova, za rukovanje strojevima f) RASPRAVLJANJE - zananstveni stil - karakteristino je lanano povezivanje reenica (jedna reenica prizlazi iz druge) - vrste rasprava: 1. USMENA RASPRAVA 3 stupnja: 1. postavljenje tvrdnje (teze) 2. postavljanje proutvrdnje (antiteze) 3. dokazivanje tvrdnje - poticajno uvodno izlaganje pridonosi raspravi sudionika nekog skupa 2. PISANA RASPRAVA - znanstveni tekst u kojem se razvija neka zaokruena misao i rjeava neki problem - ustroj : a) postavljanje teze ( otkrivanje problema) b) dokazivanje teze ( rjeavanje problema) c) potvrivanje ili odbacivanje teze ( prihvaanje najboljeg rjeenja) - oblik strunog i znanstvenog rada sa svrhom dokazivanja ispravnosti neke tvrdnje ili odbacivanje tvrdnje - u pismenim raspravama se prosuuje, tumai, obrazlae, dokazuje - sustavno se ralanjuje tema - misli se razvijaju logino, to se oituje u lananoj svezi meu reenicama

g) OPISIVANJE - za opisivanje je vaan prostor, zapaanje pojmova u prostoru h) PRIPOVIJEDANJE -tekstovna vrsta koja izraava promjenu u vremenu i prostoru - za prip. je vano vrijeme Krasnoslov - interpretativno itanje i izgovaranje napamet (recitiranje) knjievnoumjetnikih tekstova u skladu sa suvremenim odreenjima u kojima se oituje nastojanje govornog izraavanja vlastitog doivljaja i razumijevanja teksta - krasnoslovitelj: - govorno oblikuje pieve rijei - posreduje izmeu teksta i itatelja oitujui stvaralaki odos prema tekstu - u gr. i let. kol. je imao vanu ulogu u podizanju razine govornog 11

izraavanja vjebali k. na odabranim tekstovima - Aristotel i Kvintilijan su se bavili krasnoslovom - klasicisti su nametnuli estetsku normu koj aje vaila do prve.pol. 20 st. uspostavili su stroga naela kako treba krasnosloviti ABLONE boja, intonacija, stav, geste ruku tijela, glave - nae vrijeme- malo gestikulacije (samo dranje glave, izraz lica) - u pripremi krasn. se nastoji uvijek pribliiti razini koja mu daje znaenje interpretativne govorne umjetnosti to zahtjeva posebnu pozornost, napore, usustav - u ovom stolj. bilo je veliko protivnika krasn. - nema usustavljena pristupa krasnoslovu u programima (posebna pozornost darovitim uenicima) - krasnoslov treba ukljuiti u kolovanje svih uenika Strategija sluanja - poseban posao u krasnoslovu - zahtjeva sustavno promiljeno sulanje i koncentraciju Fonetika korekcija - dijagnosticiranje govornih tekoa je posao prof. - artikulacija se stabilizira u 9-oj g. ivota - sluajui uenike prof. hrv. jez. rjeavaju njihove probleme - nepravilnosti : 1. suglasja s dijalektalnim govorima koji ne poznaju odreene glasove 2. razvojne i govorne tekoe 3. znaajan je br. uenika povratnici iz inozemstva koji su se sluili stranim jezicima u svakodnevnoj komunikaciji i u koli, a izravna je posljedica utjecaja tih jezika nepravilan izgovor hrv. jezika - velik br. uenika nije imao susret s logopedom opsebno u malim gradovima, otocima, selima - roditeljska nebriga - najee govorne tekoe u izgovori u 5-om razr.- korijeni od roenja a) nepravilno izgovaranje glasova s,z,,,p,,,d,,t,h,f jer ih ne izgovaraju u svojoj svagdanjoj dijalektalnoj komunikaciji - c, z, s jer im nedostaju zubi r nepravilno izgovaranje ili zamjenjivanje s drugim gl. b) landicizam nepravilan izgovor l i lj c) tetacizam t d) deltacizam d e) mucanje danas muca 50% vie djece nego prije 15 g. i to zbog rata, rastava, agresivnih roditelja. proivljenih trauma f) nazalnost izgovaranjeglasova kroz nos g) brzopletost

moramo korigirati osjetljivo, bez napada na djeju duu oni koji slabo artikuliraju glasove prenose to i u pismo u 5 om razredu ima 16% u. s govornim potekoama, au 8. 1011%, usrednjoj k 5-8%, govorne tekoe gube se kod 2% u. moramo nauiti u. brzini i tempu izgovora, boji glasa, intonaciji

Retorike figure u izraavanju - izrazi kojima se neto kae na neobian nain A) AFEKTIVNE B) POETINE kari U potrazi za igubljenim govorom LOGIKE FIGURE 1. najava teme (uvod) 2. smjetaj teme 3. razradba (dihotomija 4. tvrdnja 5. proirivanje trvdnje 6. paradiks 7. primjer (uzorak) 8. definicija (odreenje) 9. razabiranje (razluivanje) 10. sjedinjenje 11. objanjenje 12. obrazloenje 13. dokaz 14. silogizam 15. entimema 16. sorit (niz skraenih silogizama) 17. analogija 18. indukcija/dedukcija 19. dvojba 20.konglobacija? (nizanje nekoliko dokaza) 21. podatak 22.podatak s navoenjem izvoda 23.pogled s druge strane 24.pobijanje 25. antiprastaza logiki obrat (optubuprotiv nekoga pretvaramo u pozitivnu stvar) 26.odbijanje (apodioksa)

13

27.zakljuak 28.saetak TROPI FIGURE RIJEI - nastaju promjenom osnovnog, uobiajenog znaenja 1. mtafora 2. personifikacija 3. katahreza imenovanje pojmova za koje u rjenicim anmamo pojam 4. usporedba 5. metonimija 6. sinegdoha 7. alegorija 8. zagonetka 9. simbol 10.amblem 11.perifraza 12. aluzija 13. eufemizam 14. onomatopeja 15. epitet FIGURE MISLI - odnosi se na iri smisao onoga to je reeno 1. retoriko pitanje 2. eksklamacija (u visokom stilu) 3. komunikacija- uspostavljanje glumljenog razgovora Znai, vi me pitate) 4. apostrofa 5. sermonicija 6. prozopoeja 7. ironija 8. antifraza 9. sarkazam 10. parodija 11. parafraza 12. emfaza pretjerivanje u rijeima ili tonu 13. litota 14. metalepsa izbjegavanje tekog ilinepristojnog sadraja 15. hipolaga 16.sentencija 17.izreka 18. epifonem sentencijski usklik an kraju g. 19. anegdota

20. dosjetka 21. parabola 22. peterlucija pozornost na neto, ali o tome se ne eli govoriti 23. prekid 24. epifraza 25.koncesija 26.prolepsa 27. odlaganje 28. retorika skromnost 29.digresija 30. umetanje 31.ivoopisivanje 32. nabrajanj 33.kumulacija 34. amplihikacija 35.gradacija 36.antiklimaks 38.oksimorona 39.antiteza rijei 40.antiteza renice 41.korekcija NASTAVA IZRAAVANJA -svrha nastave izraavanja: praktino osposobljavanje u. za usmeno i pismeno komuniciranje sa svijetom u kojem ivi i djeluje- to se ostvaruje: a) oslobaanjem uenika za javnu i privatnu uporabu govorene i pisane rijei u svim ivotnim situacijama b) razvijanje uenikih pravopisnih i pravogovornih navika u skladu s knjievnojezinom normom c) razvijanje u. sposobnosti za usm. i pis. komuniciranje na svim jez. , stilskim i tekstovnim razinama hrv. stand. jezika d) upoznavanje uenika u osnovnim znaajkama najeih tekstovnih vrsta i funkc. stilova te s osnovama tekstovne lingvistike i stilistike koje su uvjeti za stvaralaku proizvodnju tekstova te uspjeno usm. i pis. komuniciranje - ciljevi se ostvaruju u nastavi: a) usm. i pis. izraavanja b) gramatike povezano s odreenim gradivom ( reenica, tvorba rijei i sl. ) c) knj evnosti ( pripovijedanje, opisivanje, raspravljanje o tekstovima i sl.) d) filmske i scenske umjetnosti e) pravopisa i pravogovora f) cjelokupnoj nastavi hrv. jez. iskoritavanjem razl. oblika govorenja i pisanja u metod. svrhe ** naela: 15

n. ope naobrazbe i strune usmjerenosti n. praktinosti n. jez. standarda n. ivotnosti n. zaviajnosti n. sadrajne kompetencije n. sadrajne i tekstovne raznolikosti n. meuovisnosti govornih i pismenih vjebi n. demokratinosti n. organizacije n. prosudbe - metodiki sustavi u nastavi izraavanja: a) gramatiko- knjievni b) pragmatiko- pedagoki ( povezivanje nastave izraavanja s ostalim podrujima hrv. jez.) c) retoriki ( usmene produktivne i reproduktivne vjebe) d) komunikacijsko- stvaralaki - metodiki pristupi u nastavi izraavanja: a) utilitaristiko- govorniki ( gov. vjebe usmjerene na situacijske oblike koji su najpotrebniji u ivotu- tel., poslovni, drut. razgovor, oglas, diskusija) b) drutveno- odgojni ( vjebe su usmjerene prema ciljevima drut. moralnog ili polit. odgoja- prepriavanje novinskih vjesti, saimanje publicist. tekstova- razgovor o aktualnim temama ) c) gramatiko- ortoepski ( usredotoenost vjebi na gramatiku i pravogovor- funkcija razvoj uenikih jez. navika i provjeravanje gram. znanja) d) leksiko- kmpozicijski ( vjebe usmjerenje na prouavanje knji. tekstova i na prakt. primjenu tog iskustva- naglasak na bogaenju rjenika i umijeu komponiranja sloenijih cjelina) e) lingvistiko- komunikacijski ( cilj upoznavanje lingv. znanosti i teorije komunikacije- vjebe minimalne ili ih nema) f) didaktiko- komunikacijski ( cilj uravnoteiti teoriju i praksu komuniciranja- teite na prakt. osmiljenim metod. vjebamanastava mora biti prilagoena psihofiz. mogunostima i potrebama uenika) GOVORENI JEZIK - prvotni oblik komunikacije - specifian - -sluna senzacija - -ima svoje vrijednosti i norme PISANI JEZIK

proizaao iz govorenog jezika izraajne strukture ne poklapaju se sa izraajnim strukturama govorenog jezika u poetku pismenosti razlike izmeu govorenog i pisanog izraza bila je zanemariva

KULTURA IZRAAVANJA: a) kultura govora - kulturno govoriti znai govoriti rijeima i nainom koji odgovaraju danim uvjetima, tj. temi, sadraju, problemima, idejama, sluaocima, trenutnim okolnostima - jezik se mora harmonizirati sa sdrajem koji se iznosi i sluaocem kojem je sad. usmjeren - temelji se na zakonitostima govorenog jezika, tj. pretpostavlja poznavanje zakonitosti glasovnog, gram. i leksikog ustrojstva jezika te pravogovorne norme i stilistike govora b) kultura pisanja- temelji se na zakonitostima pisanog jezika koji ima svoju pravopisnu, gram., stilist. i leksiku normu te svoje funkcionalne stilove i oblike JEZINI OSJEAJ - uenikova naviknutost n aodreni jez. sustav - stjee u svakodnevnoj govornoj praksi ima osjeaj 1. ZAVIAJNI GOVOR reagira na njegovo naruavanje 2. SUSTAV STAND. JEZIKA- u. je stekao znanje i vejtine za izraanjae u pravilnom stand.jez. i reagira na njegovo naruavanje KNJIEVOJEZINE NORME 1. gramatika 2. leksika 3. stilska 4. pravogovorna (ortoepska) 5. pravopisna (ortografska) DIJALEKT - jezik nosilac zaviajne kulture - pogodan za komunikaciju u zaviaju i u uem krugu te za literarno stvaralatvo KNJIEVNI JEZIK - slui za sporazumijevanje na irem prostrou (ljudi razli. govor. navika) - standardni, normiran - povezuje pripadnike istog naroda u vremenu i prostoru 17

RAZGOVORNI JEZIK - manje podloan normama - govor svakodnevice - pod utjecajem tiska, tv sve je blii standardnom A) Govorne vjebe - svrha govronih vjebi: 1. suvereno priopavanje svojih misli i osjeaja 2. poticanje da se izraava idiomom 3. da se izvjeba u pravilnoj uporabi stand. jezika - naela govornih vjebi 1. NAELO PRAKTINOSTI 2. NAELO JEZINOG STANDARDA 3. NAELO POSTUPNOSTI u. razliite ivotne dobi moramo prii prikladno njihovoj ivotnoj dobi - 3 razdoblja: a) ludika faza do 9. g. b) pojaana radoznalost do 14. g. c) sposobnost apstraktnog razmilj. do 14. .g. - stupnjevite govorne vjebe: na razliitim stupnjevima razvoja u. se govori malo vie 4. NAELO IVOTNOSTI 5. NAELO ZAVIAJNOSTI mora se upozoriti na razliku izmeu stand. i zaviajnog g.

OSNOVNI TIPOVI GOVORNIH VJEBI govorne: - gramatiko- pravogovorne - stilsko- kompozicijske pismene: - gramatiko- pravopisne - stilsko- kompozicijske 1 GRAMATIKO-PRAVOGOVORNE: a) gramatike: - fonoloke: - poistovjeivanje i razlikovanje - zamjena - premetanja - dometanja - izostavljanja - razlike i - dvoglasnik ie ( ije ) - naglaivanje - zvuni pokusi

- istraivake vjebe - morfoloke: - tvorba imenica od glagola - tvorba pridjeva od imenica - vritelj radnje - umanjenice - zatvoreni prostor - akuzativ jednine - genitiv mnoine - instrumental jednine - glagolski i pridj. oblici - sintaktike: - sreivanje izobliene, negramatike reenice - slaganje re. od zadanih rijei uz slobodnu uporabu oblika - dopunjavanje reenice - proirivanje reenice - saimanje reenice - preoblikovanje reenice - premjetanje re. dijelova - zamjene sintakt. jedinica - izborni diktat - ispisivanje - iz teksta razvrstaj re. lanove u tablicu - analiza reenice - tvorba reenice... b) leksike: - leksiko- gramatike: a) leksiko- fonoloke b) leksiko- morfoloke c) leksiko- sintatike d) leksiko- rjeotvorne e) leksiko- etimoloke - leksiko- semantike ( vjebe sa sinonimima i antonimima, homonimima i paronimima, arhaizmima i neologizmima, vj. s tematskim grupama rijei) - leksiko- stilistike ( nepravilna uporaba rijei, nemotivirano ponavljanje iste rijei, suvino gomilanje rijei, neuspjele tvorbe, nepravilna uporaba rijei istoga korijena, mijeanje leksika iz razl. epoha, upotreba neknji. rijei, nepotrebna upotreba fraza, mijeanje razl. stilova - leksiko- ortografske

c) pravogovorne: -artikulacijske- pravilan izgovor glasova i glas. skupina u govornom lancu - dvije razine: a) izgovor fonema ovisnih o razlici izmeu uenike imanentne 19

gramatike i gram. stand. hrv. jezika b) izgovor fonema u glas. lancu, tekstu, gdje dolazi do otklona od norme - najee: - slivenika , , d, - jedrenika h - otvornika e, a, o - dvoglasnika ie - zvunika pred izgovornom stankom - zvonanika v pred bezvunikom i izgovornom stankom - rjeavanje potekoa: a) upozoravanje u. na pogreku kada govore stand. jezikom b) vjebama itanja i govorenja usmjerenih na izgovor c) ispravljanjem pogreke kada je u. napravi i to tako da nastavnik rije izgovori pravilno, a u. za njim ponovi d) upozoravanjem na pravilo u vezi s nastavom gram. - akcenatske- na ope obrazovnoj razini u. treba osposobiti: a) da uje i raspoznaje nagl. novotok. inventar u tuem govoru b) da uz pozornost i trud sam uspijeva izgovoriti sva etiri naglaska i nenagl. duljinu c) da naui osnovna pravila o mjestu nagl. u rijeima d) da sluajui novotok. govornike i oponaajui njihovo naglaivanje steknu sposobnost usm. izraavanja knji. jezikom sa to manje povreda naglasne norme - vrste: - razlikovanje dugih i kratkih slogova - vjebe u izgovoru pojedinih naglasaka - vjebe proklize - vjebe odreivanja nagl. cjelina - vanost naela postupnosti - intonacijske: - vrste: a) vj. re. naglaska b) vj. re. tempa c) registra i jaine glasa d) vj. iskoritavanja stanki e) vj. re. melodije - najee u obliku fonetikog diktata, zvunog pokusa ili autodiktata - dijelovi intonacijske vjebe: brzina, intenzitet, ton, stanka, intonacija, naglasak - pravogovorno pravopisne- najee u obliku diktata ( istraivaki, nadzorni, izborni, stvaralaki, samodiktat, d. za spreavanje pogreaka, proueni, objanjeni, d. s obrazloenjem )

-razine fonetikog diktata: 1. zapisivanje izgovornih stanki 2. zapisivanje naglasaka 3. biljeenje naglasaka 4. biljeenje ostalih intonacijskih parametara 2. STILSKO-KOMPOZICIJSKE a) dijaloke: - razgovorne igre - telefonski razgovori - rekreativni razgovor - poslovni razgovor - usmena dramatizacija - intervju b) monoloke: - opisivanje - pripovijedanje - tumaenje - raspravljenje - upuivanje 3. GRAMATIKO PRAVOPISNE a) gramatike b) leksike c) pravopisne: - grafijske ( pisanje slova, velika i mala slova, strane rijei ) - glasovne ( pisanje i glas. skupova ) - interpunkcijske ( interpunkcijski i ostali pravopisni znakovi ) - leksike (sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei ) Teme govornih vjebi: O- teite na razgovornim vrstama, opisivanjima i pripovijedanju S raspravljanje, sintaksa, stilistika vezanog teksta Govorne vjebe po stupnju izvornosti sadraja: 1. usmene: a) itanje b) recitiranje c) govorenje napamet d) usmeni diktat e) davanje odgovora na tua pitanja f) izlaganje vlastitih sadraja

21

2. pismene: a) prepisivanje b) autodiktat c) pismeni diktat d)pisanje odgovora na tua pitanja e)sastavljanje vl. sadraja

Gramatiko-pravogovorne vjebe - vjeba se na zasienim i uenicima zanimljivim tekstovima - provoenje g-p vjebi : 1. vjebati ono u emu se grijei 2. za uenike koj egirje organizirati dodatne stove 3. u. koji dobro izgovaraju zaposliti drugim zadacima 4. nastavnik mora biti siguran u izgovore, prepoznati situaciju Stjecanje govornih navika 1.NEHOTINA IMITACIJA- sluajuu u. usvaja od prof. 2.SVJESNA IMITACIJA- u. je aktivniji, svjesno pazi na nastavnikov izgovor i imtira ga svjesno - nastavnik u. upozorava, ispravlja, potie - u okviru itanja, recitiranja, prepriavanja 3. ORGANIZIRANA IMITACIJA- najbolji su usmeni diktati 4. STVARALAKA PRIMJENA- kad se u. izvjetae u ortoepskom problemu da mogu stvarati due originalne sadraje polazei od uvjebanih primjera Stilsko-kompozicijske vjebe - vjebe za bogaenje rjenika, tenost govora, razvijanje izraavanja... - svrha: razvijanje spsobnosti stvaranja funkcionalnih tekstova MONOLOKE VJ. - Egon Werlich- podijela tekstova na 5 osn. tipova s obzirom na govornika i osnov. jezi. struktruru: 1. DESKRIPCIJA- zapaanje pojava u prostoru 2. NARACIJA zapaanje pojava i njihovih promjen u prostoru 3. EKSPOZICIJA - razumijebanje pojmova s obzirom na njihovu sloenost a) sintetika kompozicija - definiranje pojava, imenovanja, svrstavanja u razr. vrstu b) analitika komp. - povezivanje pojmova 4. ARGUMNETACIJA- odnosi meu pojmovima 5. INSTRUKCIJA

A) VJEBE OPISIVANJA - opisivanje se zasniva na zapaanju pojava u prostoru - ustroj vjebe: a) prouavanje uzora b) opisivanje ( usm. ili pis. vjeba )- na osnovi: - neposrednog ili posrednog promatranja - biljeaka nainjenih za vrijeme neposrednog promatranja - sjeanja - mate c) itanje/ govorenje d) rasprava - prema sudjelovanju osjetila: a) vizualni b) auditivni c) olfaktivni d) gustativni e) taktilni - prema svrsi: a) zanastveni b) popularno- zananstveni c) tehniko- poslovni d) knjievnoumjetniki - prema stajalitu opisivaa: a) subjetkivni b) objektivni c) romantini d) naturalistini e) humoristini f) sentimnetalni - prema stupnju kreativnosti: a) reproduktivni b) stvaralaki ili produktivni - prema nainu uporabe: a) samostalni b) uklopljeni - nainu ukomponiranosti u vei cjelinu: a) neprekinuti b) razloeni

23

- prema stanju u kojem se nalazi opisana pojava: a) statini b) dinamian c) opis osobe ( portret ) d) opis kraja ( krajolik ) e) opis zatvorenog prostora ( interijera ) f) opis otvorenog prostora ( eksterijera ) g) opis mora ( marina ) h) opis mrtve prirode ( nature morte ) i) opis ivotinja j) opis biljaka k) opis prirodnih pojava l) opis graevina lj) opis umjetnina... - prema zapaanju bitnog i nebitnog: a) supstancijalni b) akcidentalni - prema jez. konkretizaciji zapaenih pojedinosti: a) apstraktni b) konkretni B) VJEBE PRIPOVIJEDANJA - zasniva se na zapaanju promjena u vremenu i prostoru - vrste: 1. PREPRIAVANJE - reprodukcija proitane ili odsluane prie - svrha: to prikladnije obavijestiti itatelja ili sluatelja o najvanijem u odreenom djelu ili to se ulo u prii o nekom dogaaju ili pojavi - obiljeja: jasnoa, kratkoa i ujednaenost u u iznoenju podataka - vrste: a) informativno- cilj obavijestiti sluatelja o bitnim sastavnicama neke prie ( lieno subjektivnih dodataka ) b) rekreativno- proirivanje ili oduzimanje el. izvornom tekstu 2. PRIANJE - prianje utemeljeno na stvaranju prie o zamiljenom ili zbiljskom dogaaju - stvaralaki in, stvaranje subjektivnog, fikcijskog teksta - treba stvoriti pogodnu emocionalnu i intelektualnu okolinu - prie nastaju na temelju vl. doivljaja, knji. djela, uz glazbu, sliku i sl.

3. IZVJEIVANJE - priopavanje zapaanja o stvarnim pojavama i promjenama u vremenu - tonost, objektivnost, jasnoa, kratkoa - lieno svega subjektivnog, emocionalnog, bez komentara - vrste: a) vijest - najjezgrovitiji izvjetaj o dogaaju - nije popraena komentarom ili iznoenjem vl. stajalita - odgovara na pitanja: tko, to, gdje, kada, zato - vjebe prema novinama i radiju b) izvjee- nastaje opirnijim izvjeivanjem - struno izvjee: - vane vrem. odrednice jer prikazuje nastanak i kronologiju zbivanja a) uvod- poinje re. u obliku vijesti iza kojih slijede podaci da bi se moglo pratiti izvjeivanje b) razrada- najee u obliku posebno podnaslovljenih odjeljaka c) kratak zakljuak- u vezi s cijelim izvjeem C) VJEBE TUMAENJA - sintetiko i analitiko izlaganje pojava, pojmova, predobi - 2 bitna oblika tumaenja: 1.OBJANJAVANJE- to je to? 2. OBRAZLAGANJE- zato jeto? - najei oblici tumaenja: 1. PREDAVANJE - ciljevi: pouavanje i znan. objanjavanje - popul.-znan. ili znanstveni stil - vrste: - itano - djelomono itano - govorenje uz podsjetnik - predavanje bez podsjetnika 2. REFERATI 3. REKLAME 4. GOVORI - govornik se obraa sluateljstvu da bi objasnio i obrazloio svoje stavove, ideje i tako djelovao na auditorij - govornik mora poznavati: 1. sadraj usmene poruke 2. nain i oblik slanja poruke 3. sluateljstvo tako govornik postie samopouzdanje 5. PROMIDBENI OGLASI 6. UDBENIKI I POPULARNOZNAN. LANCI - u nastavi se prakticiraju: a) predavanja- o temama koje u. zanimaju i koje su im bliske b) popularnoznan. lanak- o temama kojima su pojedini u. zadivljeni c) obavijesni prikaz- knjiga, filmova, izlobi, predstava... 25

D) VJEBE UPUIVANJA - zasniva se na planiranju djelovanja u budunosti - vjebe: - upute o upravljanju aparatom - izviaka dnevna zapovijed - razredni ili kolski kuni red - pravilnik ake udruge - prometni propisi - pravila lijepog ponaanja... - mjeoviti oblici: - obavijest - molbe i zahtjevi - estitke E) VJEBE RASPRAVLJANJA - zasniva se na prosudbama osnosa meu pojavama i pojmovima - temelji se na dokazivanju, poniranju u sr problema (pojma pojave) - stvaralaka aktivnost - vrste: 1. RASPRAVA/TRAKTAT - znanast. tekst u kojem se razvija zaokruena misao i rjeava neki problem - pretpostavlja: 1. postavljanje teze/otkrivanje problema 2. dokazivanje teze/rjeavanje problema 3. potvrivanje ili odbacivanje teze/prihvaanje najboljeg rjeenja 2. PROBLEMSKI LANCI - rasprava u kojoj se rjeavaju znanst., ali o bini svakianji problemi - pretpostavlja: 1. postavljanje problema 2. nizanje mogunosti rjeenja problema 3. predlaganje najboljeg rjeenja 3. POLEMIKA - suprotstavljanej dvaju razl. miljenja o istoj pojavi 4. KNJIEVNA INTERPRETACIJA - vrste rasprave kojoj je cilj pribliavanje djela itateljima 5. MEDITACIJA/RAZMATRANJE -vrsta rasprave u kojoj autor sam sebi nastoji razbistriti pojmove o pojavama oko sebe - ponekad moe prerasti u esej ili ogled 6. ESEJ/OGLED - znanstveno-umjetnika knji. vrsta 7. KRITIKA/OCJENA - rasprava u kojoj se djelo svestrano prosuuje i vrednuje - mogue je ii putem indukcije i dedukcije 8. DISKUSIJA -usmena rasprava u kojoj sudjeluje vie ljudi i u kojoj se rjeava neko vano pitanje

- u O zastupljeni su problemski lanak, usmena kritika i diskusija DIJALOKE 1. RAZGOVORNE IGRE- radi bogaenja rjenika, predk. doba 2. TELEFONSKI RAZGOVOR- fingirani razgovori 3. POSLOVNI RAZGOVOR- ugovaranje portskih natjecanja, izleta, posjeta... 4. REKREATIVNI RAZGOVOR- razgovor na aktualnu temu radi osposobljavanja za drut. komunikaciju 5. USMENA DRAMATIZACIJA- pretakanje nedijalokih djela u dijaloke radi usavravanja usm. i pis. razgovornog izraza 6. INTERVJU- stvarni ili zamiljeni, kao govorna vjeba B) Pismene vjebe - pismeno izaraavenje je sustavan proces u kojem se smjenjuju najraznovrsniji postupci, oblici i sadraji izbor oblika i sadraja uvjetovan je dobi uenika, njihovim psihofizikim mogunostima - temelji se na: 1. jezinim djelatnostima- sluanje, govorenje, itanje, pisanje 2. na zakonitostima pisanog jezika koji ima svoju: pravopisnu, gramatiku, leksiku, stilistiku normu te funkcionalne stilove i oblike Faze u razvijanju pisanog izraza 1. LUDIKA FAZA - od 6. do 10. godine - dijete doivljeva svijet kao igru - dobro i loe doivljeva kao u bajci te se teko suoiti s objektivnim svijetom - razigranost i matovitost 2. RAZDOBLJE POJAANE INTEL. RADOZNALOSTI - od 10. do 14 g. - djeca pokazuju pojaano zanimanje za svijeet oko sebe - sve nastoje obrazloiti i ralaniti - fantazijska djelatnost i dalj epostoji - postavljaju se pitanja: zato, kako? 3. SPOSOBNOST APSTRAKTNOG MILJENJA - stvaralaki odnos prema svijetu - nastav pism. mora potvati dobi u., pokrenuti doivljajni svijet u. - izvorno doivljajne pojave kojim se u. kree Naela pismenog izraavanja 1. NAELO PRMJERENOSTI/PRIKLADNOSTI U. DOBI

27

2. N. POSTUPNOSTI - oituje se u izboru sadraja, oblika i postupaka - sadraji se proimaju i nijansiraju te uvode u nova tematska podruja iz razr. u raz - u viim razr. O primijenjuju se svi oblici: - opisivanje - izvjeivanje - pripovijedanje, prepriavanje - raspravljanje 3. NAELO INTERESA - imati to izraziti, osjeati potrebu da se to izrazi i pronai odgovarajua izraajna sredstva - potie se izborom sadraja- u. s radou piu o onome to vole i poznaju - tijekom kolovanja proiruje se opseg sadraja, mijenja se vidni kut, uoavaju se odnosi Izvori grae za pismeno izraavanje 1. NEPOSREDNA STVARNOST dom, kola, dogaaji, priroda, prirodne pojave 2. POSERNA/TRANSPONIRANA STVARNOST umjetnika djela, fotogafije, crte, tv 3. PRIPREMLJENA STVARNOST pripremljena situacija: pokusi , vjebe Pismeno izraavanje u programu 5.RAZR. - 30 sati godinje pripada pismenom izraavanju - najmanja stanice materinskog jezik au Europi - pismeno prepriavanje, stvaralako prepriavanje,opisivanje, pismo kao vrsta teksta, objanjavanje, dokazivanje,diktat, programirani tekstovi, aktualno ralanjivanje re. - 3 pismene k. zadae 6. RAZR.- pismeno prepriavanje, stvaralko prepriavanje,vjebe sreivanja reenice, diktat, povezivanje re. u opisivanju, programski tekstovi - 3 pismene k. zadae 7. RAZR. - vjebe pisanja odgovora na pitanja, dopunjavanje i proirivanje re., saimanje re. i tekstova, opis zatvorenog prostora, opis osobe s karakterizacijom (etika, psih., govorna ), izvjeivanje ( izvjee, komentar, rasprava ), stvaranje tekstova za film i tv, problemski lanak, obavijesni prikaz diktat, vezivanje re. u raspravljakom tekstu

8. RAZR.- uporaba funkc. stilova, pisanje zamolbe, zahtjeva, prijave, zapisnika, stvaralaki diktat, programska sekvencija, logiko-gramatika i stilskokompozicijska organizacija, samostalno tumaenje stranih i nepoznatih rijei Pisanje kolske zadae - podrazumijeva: 1. pripravu u. za pisanje kolske zadae 2. pisanje k. zadae- temu zadaje nastavnik, uenik ili nastavnik nudi vie naslova, a u. biraju 3. nastavnikovo itanje i ispravljanje k. zadaa- vie puta svaka zadaa: a) prvi put za stjecanje opeg dojma o sadraju i pismenosti b) drugi put radi ispravljanja jezinih i nejezinih pogreaka c) trei put za konanu prosudbu i odluku o ocjeni i potrebnim primjedbama, savjetima, uputama 4. nastavnikov osvrt na rezultate k. zadae 5. pojedinano ispravljanje k. zadae 6. ispravak ispravka - ocjenjuje se: a) sadraj b) tekstovna vrsta c) kompozicija d) stil e) gramatika i pravopis f) vanjtina teksta Pogreke u pis. u. radovima POGREKE- svako odstupanje od norma standardnog jezika u neumjetnikom izraavanju PRAVOPIS sadri normu pisanog jezika PRAVOGOVORNI PRIRUNICI sadre pravogovornu normu OMAKE - nisu neznanje, ve propust, este u koritenju raunala i pisaih strojeva

vrste pogreaka 1. JEZINE nastaju zbog nepoznavanja jez. normi a) gramatike: morfoloke- nenormativna upotreba prijedloga, vremena i naina, padea, komparativa, gl. aspekata, sronost sintaktike- u redoslijedu enklitika, u redu rijei u re., nelogino povezivanje re. tvorbene- tvorba rijei (npr. motorista-ispravno je motorist!) - tuice ,posuenice, strane rijei b) leksike - naruavanje leksike norma stand. jez. 29

- nastaje mijeanjem leksika koji pripada razl. funkc. stilovima c) stilistike - naruavanje stil. norme - za uoavanje potrebno poznavati kontekst - vrste: - leksiko- stilistike - gramatiko-stilistike: a) morf.- stilist. ( nepravilna upotreba vremena, zamjenica, padea, pozitiva i komparativa, mijeanje razl. glag. oblika...) b) sintakt.- stilist. ( naruavanje granica re., naruavanje reda rijei, kaotino nizanje re., isputanje rijei ili zareza....) d) pravopisne- odstupanje od pravopisn. pravila - alternacije ije/je ( odnos jd. i mno., umanjenice i uveanice, komparativ i superlativ...) - povezuju se uz: - jednaenje sugl. - ispadanje sugl. - ispadanje samoglasnika - povezane uz gl. promjene: palatalizaciju, sibikarizaciju, jotaciju, nepostojano a, zamjenu l/o, prijeglas, glas h, glasove , , , d

2. NEJEZINE a) sadrajne- naruavanje semantikog jedinstva teksta - ostvaruju se ako: - sadraj nije u skladu s temom - sadraj je nepotpun, oskudan - podaci su netoni - obavijesti su netone - za otklanjanje se organiziraju tematsko- sadrajne vjebe ( prikupljanje, sistematiziranje,osmiljavanje i vrednovanje sadraja te omeivanje sadraja i teme ) b) logike- naruavanje log. zakonitosti teksta - ostvaruju se: - ako se sadraj ne povezuje u jedinst. cjelinu - ako se tekstovne jedinice meusobno ne povzuju - ako ne postoji dokazni materijal za tvrdnju - ako generalizacije nisu izvedene na dovoljnom br. injenica - pogreni zakljuci i sudovi - pogrene tvrdnje - vj. koje razvijaju log. miljenje: a) vj. segmentiranja teksta b) vj. organiziranja teksta c) vj. s deformiranim re. d) vj. odreivanja semant. jezgre teksta e) vj. odreivanja naslova segmentima

teksta f) vj. razvijanja teksta na temelju po. Reenica g) vj. povezivanja reenica h) vj. organiz. teksta na temelju poticajnih tematskih rijei c) kompozicijske - naruavanje kompozicije teksta - ostvaruju se: - naruavanjem redoslijeda u iznoenju sadraja - naruavanjem log. cjelina - naruavanjem odjeljka kao kompoz. jedinice - neadekvatnim umetanjem citata - naruavanjem naela ravnomjernosti - za otklanjanje se organiziraju kompoz. vjebe d) interpretacijske- ako se tema interpretira suprotno objektivnoj istini Metode oznaavanja pogreaka 1. LEKTORSKA METODA ispravak konanog slaganja prije prijeloma 2. KOREKTORSKA METODA korigiranje ve sloenog/upisanog teksta 3. KOMBINIRANA KOLSKA METODA LEKTORSKA + KOREKTORSKA Nastavni plan i program - prilagoeni su uzrastu uenika 1. NASTAVNI PLAN - kolski dokument kojim se u obliku tablice propisuju odgojno- obrazovna podruja odn. nast. predmeti koji e se pouavati u odr. koli, redoslijed pouavanja tih podruja ili predmeta po razredima ili semestrima te tjedni br. sati za pojedino podruje ili predmet - hrvatski jezik-satnica: 5. razr.- 5 sati 6. r- 4 sata 7. r- 4 h 8. r- 4 h 2. NASTAVNI PROGRAM - kolski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nast. sadraja u pojedinom nast. predmetu - on je konkretizacija - hrv. jez. u O: 5. razr. deklinacije 6. r.- glagol. bolici 7. r. reenica 31

8. r. dijalekti, povijest jezika - hrv jezik kao nastavno podruje zastupljenoje u O oko 50%, a u S 26% - podruja nastave hrv. jezika : O: 1. hrvatski jezik 2. knjievnost 3. jezino izraavanje 4. medijska kultura S: 1. hrvatski jezik 2. knjievnost 3. jezino izraavanje Razine usvajanja znanja 1. PREPOZNAVANJE- u. prepoznaju neto i iskazuju zanimanje 2. REPRODUKCIJA/PONAVLJENJE reprodukcija definicije, pamte se obavijesti i mogu se ponoviti 3. PRIMJENA u. mogu rjeiti i odreene tipove zadataka i vjebi te pronai i sline uzorke - razvijaju sposobnosti rjeavanja zadataka 4. TRANSFORMACIJA /PREOBRAZBA okretnost u praktinoj primjeni i samostalnosti Nastavni sat 1. PRIPREMA/MOTIVACIJA na poetku nast. sata mora biti uvijek! 2. OBRADA NOVOG GRADIVA 3. VJEBANJE 4. PONAVLJENJE I TVRIVANJE 5. DOMAI RAD Nastavni oblici 1. FRONTALAN RAD svi uenici rjaavaju isti problem (pismeno ili usmeno) - prednosti: a) uenici su kolektiv navike ponaanja u kolektivnom radu b) uenici stjeu isto znanje c) potjeu nastvanikovu kreativnost d) natjecateljski duh e) razvijanje heuristikog razgov. 2. GRUPNI RAD -pogodan za rjeavanje nekih jednostav. jezinih pitanja (npr. ponavaljanje znanja o pad.)

TANDEMSKI RAD/ RAD U PARU - u. u grupi dijela poslove, ali ijedan dugog kontroliraju 3. INDIVIDUALAN RAD - ukida u. pasivnost na anstavi, naglask na stvaralatvu - problem: motivacija u. i osposobljavanje za invidualnu nastavu - treba: a) procijeniti stupanj samostalnosti primjeren svakom pojedincu opseg, teinu, nain obrade b) motivirati uenike c) dozirati gradivo svakom pojedincu prema njegovim mogunostima d) naelo postupnosti - vrste: a) programirana nastava - programirana tema = sekvencija - s. se satoji od niza lanova koji sadre: - 1. obavijest- npr. o gramatikoj injenici, 2. zadatak 3. operacija- rjeavanje zadatka 4. povratna obavijest- je li tono rjeeno, tj.kako treba biti tono rjeeno - treba je kombinirati s ostalim oblicima - nedostatak: esto daj eprednost dedukciji b) samostalan rad s udbenikom- djelomino - u potpunosti c) algoritam - skup gram. simbola i postupaka potrebnih za rjeenje bilo kojeg gram. zadatka ili problema pomou odr. gram. operacija tono utvrenim redom - zastupljene sve misaone operacije: analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, transformacija, komparacija, supstitucija... d) nastavni listii- najee se koristi Tipovi nastavnih sati 1. SAT OBRADE NOVOG GRADIVA najei tip sata 2. SAT PONAVLJANJA I VJEBANJA 3. SAT UTVRIVANJA I VJEBANJA 4. SAT PROSUIVANJA UENIKOG ZNANJA Struktura problemskog sata 1. stvaranje uvjeta za nastajanje probl. situacije 2. formuliranje problema 3. traenje naina za rjeavanje problema 4. formuliranje razl. hipoteza 5. individualno ili kolektivno rjeavanje problema, provjeravanje i ispravljanje

33

pogreaka 6. rjeavanje gl. problema Struktura sata jezika 1. priprava: a) motivacija b) osvjeivanje potrebnog predznanja c) najava naobrazbene zadae d) priprava polaznog teksta 2. itanje i kratka interpretacija polaznog teksta 3. zapaanje novih jez. injenica 4. otkrivanje ostalih vanih obiljeja 5. uopavanje 6. provjeravanje steenih spoznaja 7. utvrivanje znanja 8. davanje uputa za uenje i domau zadau

SVRHA UENJA HRVATSKOGA JEZIKA 1. spoznaja o biti, osnovama i znaajkama hrv. jezika 2. svijest o potrebi uenja i njegovanja hrv. jezika 3. pravilna uporaba knji., odnosno stand. hrv. jezika u govorenju i pisanju - pretpostavlja razlikovanje i proimanje etiriju razina: a) naobrazbena- postie se stjecanjem znanja o jez. uope i o hrv. posebice b) odgojna- ostvaruje se pokretanjem volje za uenje i njegovanje hrv. jez. i poticanje osjeajnog odnosa prema hrv. jez. kao jednoj od temeljnih znaajki hrv. narodnosnog bia i nositelju sveukupne hrv. kult. batine - pretpostavlja i poz. odnos prema nestand. inaicama hrv. jez., jez. snoljivost te kulturan odnos prema dr. jezicima c) psihofunkcijska- razvoj psihofiz. funkcija: 1. promatranje tekstova u pis. i usm. emitiranju, zapaanja jez. injenica i njhovih obiljeja 2. loginog zakljuivanja i apstraktnog miljenja nunog za spoznaju jez. zakona i pravila 3. lingvist. miljenja koje u. omoguuje razlikovanjenelingv. od lingv. pojava u uporabi jez. matanja i zamiljanja kao neizbjenog imbenika u stvaralakoj uporabi jezika d) komunikacijska- obuhvaa sve usm. i pis. oblike priopavanja kao rezultante razvijenih psihofiz. funkcija te steenog znanja i umijea Naela nastave hrv. jezika 1. n. ope naobrazbe i strune usmjerenosti

2. n. znanstvenosti 3. n. odgojnosti 4. n. stvaralatva 5. n. stand. jezika 6. n. zaviajnosti 7. n. meuovisnosti nast. podruja 8. n. razlikovanja i povezivanja jez. razina 9. n. obavijesne i estetske funkcionalnosti 10. n. teksta 11. n. sadrajne, tekstovne i stilske raznovrsnosti 12. n. sadrajne kompetencije 13. n. prosudbe 14.n. demokratinosti 15. n. sustavnosti i nesustavnosti 16. n. primjerenosti i akceleracije 17.n. ekonominosti i selektivnosti 18. n. analize i sinteze 19. n. indukcije i dedukcije 20.n. zornosti 21. n. zanimljivosti

Sustavi i pristupi u nastavi hrv. jezika - sustavi koji se odnose na cjelokupnu nastavu hrv. jez. a) gramatiko- knjievni- temelji se na shvaanju da se jez. kultura stjee uenjem gramatike i knjievnosti b) integracijsko- korelacijski- zasniva se na sjedinjavanju, povezivanju i usklaivanjuprogramskih sadraja na razini predmetnog podruja ili na razini prog. cjelina ( u nastavi hrv. jez. nema integracije jer se koristi knji. predloak ) - u nastavi gramatike: a) dogmatsko- reproduktivni - nastavnik prosuuje, ispravlja i klasificira jez. proizvodnju u. prema formalnim gram. pravilima - preferira se dedukcija, zapamivanje napamet def., pravila ili paradigme, metoda diktiranja, uenja napamet i katehet. razgovora b) analitiko- eksplikativni - potie u. da prouavanjem teksta analitiki otkriva gram. pojave na razini norme hrv. stand. jez. - preferira indukciju, samostalno izvoenje pravila, paradigme, def., heuristiki razgovor c) problemsko- stvaralaki - temelji se na naelu stvaralatva 35

- u. treba nastupiti u ulozi istraivaa pred kojeg se postavlja odr. jez. problem - najei oblici: - promatranje pojedinih gram. injenica - rjeavanje gram. zadaa - ispravljanje jez. pogreaka - k. jez. pokus ( pokuspremjetanja, p. zamjene, p. preoblike, zvuni pokus ) - stvaranje tekstovnoh jedinica prema zadanom gram. uzorku Programske 1. 2. 3. 4. 5. vrste nastave hrv. jezika obavezna nastava dopunska nastava izborna nastava slobodna nastava uenike slobodne ( izvannastavne ) aktivnosti

Izvori nastave hrv. jezika - prema tekstovnim nositeljima: 1. iva rije nastavnika, uenika i dr. sudionika u nastavi 2. usm. rije prenesena bilo kojim sredstvom ( zvunikom, telefonom, gramofonom, kazetofonom, radijem, videom...) 3. pisana rije predstavljena razl. nainima ( knjigom, novinama, plakatom, ekranom...) - nastavni izvor: svaki ostvaraj hrv. jez. u svim njegovim usm. i pis. pojavnostima - nastavno sredstvo: prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst ueniku predstavlja, predouje - nastavno pomagalo: naprava, aparat ili stroj potreban za pokazivanje tekstova naroitim tehnikama, najee razl. projekcijama - jedini izvor nastave nekog jez. su tekstovi stvoreni na tom jeziku- mogu biti dani: a) neposrednom ivom rjeju b) prijenosom ive rijei c) pismom ( rukopisni, strojopisni, tiskani, elektronski ) - vrste: 1. auditivni ( ujni )- iva rije nast., u. i dr. sudionika nastave - radioprijenos, radiosnimke i dr. audiosnimke 2. vizualni ( vidni )- pisani tekstovi - tekstovi s ekrana ( na grafoprozirnicama, iz tiskovina, na dijapozitivima i disketama ) - crtei, slike, modeli, fotografije, skulpture, iva i neiva priroda ( s tekstom ili bez teksta

3. audiovizualni ( ujno- vidni )- zvuni film - televizija - video - raunalo sa zvunim programom Nastavne metode - svrsishodni naini zajednikog rada nastavnika i uenika tijekom nast. procesa, pomou kojih u. stjeu znaja, vjetine i navike te pomou ojih razvijaju sposobnosti - osnovne vrste: 1. metode usm. izlaganja ( monoloke )- opisivanja. pripovijedanja, tumaenja, raspravljanja i upuivanja 2. metode razgovora ( dijaloke )- po samostalnosti uenika: vezani, usmjereni i slobodni razgovor - po metod. namjeni: motivacijski, heuristiki, raspravljalaki, reproduktivni i katehetiki - po prakt. usmjerenosti: razgovorne igre, tel. razgovor, poslovni razg., rekreativni razg., usm. dramatizacija, intervju 3. metode itanja ( tekstovne )- . s podcrtavanjem, . s pribiljekama, . s promataranjem, . s usm. izlaganjem - po kriteriju glasnosti: . na glas i u sebi - prema doivljajno spoznajnim zadacima: metoda log. itanja, m. usmjerenog( analitkog i kritikog ) ., m. interpretativnog ., m. stvaralakog itanja 4. metode pisanja ( grafijske ) - m. odgovora na itanja - m. diktiranja- diktati mogu biti: a) udbeni b) vjebeni i provjerbeni- istraivaki, nadzorni, izborni, stvaralaki, samodiktat, d. sa sprjeavanjem pogreaka, proueni, objanjeni, d. s obrazloenjem, slobodni - m. sastavljanja - m. ispravljanja - m. preoblikovanja - m. prepisivanja - m. oznaivanja - m. upisivanja 5. metode crtanja ( likovne )- m. slobodnog crtanja - m. usmjerenog crtanja - m. geometrijskog crtanja 6. metode pokazivanja ( demonstracije )- vizualna, auditivna, taktilna, olfaktivna i gustativna metoda 7. metode fizikog rada ( prakseoloka)- m. runog rada

37

- m. strojnog rada - m. tjelesnih pokreta

TRADICIONALNA I MODERNA NASTAVA GRAMATIKE tradicionalna spoznajni objekt moderna usredotoena na spoznajni subjekt te je objektivna kolektivna pojmovna analitika apstraktna formalna usmjerena prema svrsi ishoditu radi vezanoj uz statiku prolost dinamine budunosti pa razvija dogmatizam osjeaj autoriteta slobode pojam transcedencije i apsolutnosti imanentnosti i relativnosti osjeaj univerzalnosti i esencijalnosti posebnosti i egzistencijalnosti i osposobljava jez. reproduktivca jez. stvaratelja pojam osjeaj skepticizam osjeaj subjektivna individualna ivotna globalna konkretna intuitivna usmjerena k osiguranja

NASTAVA FONETIKE I FONOLOGIJE FONETIKA - nauk o prirodi glasova

jezina disciplina koja se bavi artikulacijskim svojstvimaglasova (materijalan str. glasova) - mjesto tvorbe, zvunost, glasovne promjene FONOLOGIJA - nauk o funkciji glasova u govornome lancu - jezina discipl. koja se bavi funkcionalnim svojstvima glasova u govornome lancu FONOSTILISTIKA - znanstv. discipl. koja se bavi fonetskim i fonolokim sredstvima individualiziranog izraza - nastav obuhvaa teorijsko i praktino znanje fonetike, fonoslogije, fonostilist. - osnovna kola: integracijski pristup a) NII RAZR. O- podjednako je zastupljenafonetika i fonolog. - podjela glasova, razlikovanje glasova b) VII RAZR. O- fonologija je zastupljena vie od fonetike - srednja kola: odreivanje osnovnih pojmova: govor i jezik, fonetika, fonologija, fonostilistika, morfonologija, morfonostilistika, fon, fonem, alofon, tvorba glasova, podjela glasova, gl. promjene, prozodija- znanstveni pristup - teme/sadraji - govor i govorne jedinice - govor i pismo - govorni organi i tvorba glasova - glasovi u hrv. jeziku - podjela glasova - glasovne promjene - naglaivanje - reenina intonacija - stilogenost glasova - znanje se stjee: u poetnom itanju i pisanju, u nastavi pravogovora i pravopisu, u nastavi gramatike, knjievnosti, filmske i scenske umjetnosti, u nastavi usmenog i pismenog izraav.

Sustavno-teoretsko upoznavanje fonetike i fonologije stjee se na 3 razine: 1. SUVREMENOG HRV. STANDARDNOG JEZIKA 2. DANANJIH HRVATSKIH NARJEJA 3. JEZIKA STARIJIH HRVATSKIH PISACA Naini uenja fonetike i fonologije - spoznaje o f i f stjeu se na 2 razine:

39

1. TEORETSKA RAZINA pojmovi, pojave, procesi, zakonitosti, pravila, razvrstavanje 2. PRAKTINA RAZINA - vjebe, stvaralaka primjena Vjebe 1. TEORETSKE VJEBE: a) fonetike vj.- spoznavanje govornih organa i tvorba glasova koji zbog drukijih gov. navika ueniku ine potekoe u izgovoru prema normi stand. jezika b) fonoloke vj.- problematika gl. promjena c) fonostilistike vj.- promatranje stilske uinkovitosti glasova 2. PRAKTINE VJ. a) pravopisne: - vrste: - reenini glasovi - vel. po. slovo - sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei - razlike izmeu govorene i pisane rijei - tue rijei - organizacija: 1. prepisivanje pojedinih rijei, sintagmi, odlomaka 2. diktati- ispravljanje je tandemski, frontalno, pojedinaano 3. vjebe dopunjavanja dijakritiki znakovi... 4. vj. sastavljanja npr. sastavak s rijeima i 5. problemske vjebe b) pravogovorne: - vrste: - artikulacijske - akcenatske - intonacijske - pravopisno- pravogovorne

NASTAVA MORFOLOGIJE MORFOLOGIJA - dio gram. koja prouava vrste rijei i i njihove oblike, znanost o oblicima rijei - obliko slovlje, likoslovlje-stari naziv za morf. - razlozi promjena oblika rijei: 1. leksiki 2. gramatiki - morf. u irm znaenju: 1. deklinacija 2. konjugacija 3. tvorba rijei - morfo. nije lako odvojiti od fonol. i sintakse u kolskom programu - osnovna kola: a) NII RAZ: - uvoenje u m. na dvije razine:

a) NA RAZINI OTLANJANJA POGREAKA b) NA RAZINI SPOZNAVANJA OSNOVNIH POJMOVA rije, imenice, rod, br., gl., lice., vrijeme b) VII RAZ. : vrste rijei, deklinacija imenskih rijei i konjugacija - srednja kola: usustavljivanje osnovnok. znanja te povezivanje s tvorbom rijei, sintaksom i stilistikom te uenje strunog nazivlja s kojim se uenici nisu upoznali Najvei didaktiki problemi: a) duga i kratka mnoina b) sibilarizacija u nom. i vok. mno. imenica m. roda te u dat. i lok. jd. imenica . r. c) akuzativ za ivo i neivo imenica m. i sr. roda u jednini te zamjenice i pridjeve koji se slau s padeom d) gen. mno. imenica e- vrste s viesuglasnikim osnovnim zavretkom e) vok. jd. imenica m. i . roda, posebno vl. imena f) instrumental imenica i- vrste g) alomorfi u pridjevnoj i zamj. deklinaciji h) prez. nastavci u 3. l. mno. te 1. l. jed za jadranski pojas i) pisanje i izgovor futura I j) izgovor gen. mno. u pridjevnoj deklinaciji k) zamjena gl. vrste l) sklonidba brojeva dva, tri, etiri lj) nepostojano e m) kondicional Didaktiki postupci 1. INDUKCIJA 2. DEDUKCIJA 3. INDUKTIVNO-DEDUKTIVNA METODA 4. KONTRASTIVNA ANALIZA- analiza i usporedba primjera iz mjesnog ili zaviajnog govora sa primjerima iz stand. jezika u. izvode zakljuke - razlikovna gramatika opisuje jez. injenice u. govora koji po svojim obiljejima odstupaju od gramat. norme stand. jezika 5. PROBLEMSKI PRISTUP postavlja se pitanje: to je pravilno? 6. SAMOSTALNA UPORABA UDBENIKA

NASTAVA TVORBE RIJEI - osnovna kola: a) NII RAZ.- zapaanje sufikasa imenica m., . i sr. roda b) VII RAZ.- tvorba rijei se povezuje s rjenikom i stilom srednja kola: sustavno se prouava: tvorbene i netvorbene rijei, 41

tvorba izvoenjem i slaganje, pref., suf., pref.- suf. tvorba, sloenice, sloenosuf. tvorba, sraivanje, unutarnja tvorba, tvorba kratica, preobrazba, novotvorba, stilska obiljeenost novotvorenica i zastarjelica - spoznaje se stjeu: u nast. gram. i pravopisa, knji., usm. i pis. izraavanja Vjebe - tvorba rijei prema nast. naputku - problemski pristup - stvaralake vjebe - povezivanje snastavom knjievnosti

NASTAVA SINTAKSE SINTAKSA - dio gramatika koji prouava reenicu, re. ustrojstvo, vrste re., sluba rijei u re., sluba rijei u re., sronost rijei u re - osnovna kola: a) NII RAZ.- pojam reenice, subj. i predikata na razini prepoznavanja u jednost. primjerima glagol kao jezgra re., gl. lica i vremena, imenica kao subjekt i dio predikata, line zamj. u nom., pridjevi kao dopune imenici b) VII RAZ.- re. ustroj, sklapanje re. nizanjem, spajanjem i uvrtavanjem, osnovne slube vrsta rijei u re., sronost i red rijei u re., slaganje re. u diskurz - srednja kola: a) gimnazije- usustavljivanje osnovnok. znanja te povezivanje sa semantikom i stilistikom b) strune- usustavljivanje osnovnok. znanja funkcionalno je podreeno komunikacijskim potrebama u vezi s izabranom strukom Razine pristupa sintaksi 1. RAZINA RIJEI - rije kao polazite - zanima nas: rije kao rije, vrste rijei, tvorbeni naini i znaenja u odnosu prema sintagmama, reenicama ili kontekstu 2. RAZINA SINTAGME - zanima nas rezultat slaganja - sintakt. nazivlja nije prikladno u svim razredima - moe se promatrati kao prvi sintaktiki stupanj i to ako sintagmu razumijemo kao vielanu strukturu sastavljenu od dvije ili vie rijei/uzastopnih jedinica - struktura via od rijei, a nia od reanice - samostalno sintagma dolazi u elipasama i naslovima i tada se tretira kao reenica

3. RAZINA REENICE - pristup je ukorijenjen u nastavi hrv. j. ! - vani metodiki postupci u prouavanju i analizi reenice u nastavi sintakse: A) GENETIKA ANALIZA/RALAMBA - ostvaruje se u postavljanju pitanja (vritelj?, radnja?..) - ide se od izvora re. , a zatim se otkrivaju reenini lanovi B) SINTAGMATSKA A. RE. - ostvaruje se u razlaganju re. na subjektni i predikatni skup - razvija logiko miljenje . pogodno tijekom prouavanja dvodijelnih re. - omoguuje jez. promatranje u kojem se moe razotkriti da neka re. nije oblikovana tj. ne prenosi misao C) OBAVIJESNA ANALIZA - temelji se na razlikovanju teme i reme - bitan je komunik. i semant. postupak: radnja, vritelj, predmet, okolnosti - reenino stablo: vizualna analiza re. - lik, predodba, stablo od formula, znakova, simbola D) KOMPARATIVNI/TRANSFORMACIJSKI POSTUPAK U RAZMATRANJU RE. - razliite preoblike re. i njihove usporedbe - razotkrivanje semant. i sintakt. obiljeja pojedinih re. i sintagmatskih oblika - koristan za kulturu govorenja, kulturu pisanja i za jezinu naobrazbu 4. RAZINA TEKSTA - osnovna kola: a) NII RAZ.- zapaanje i shvaanje bitnih misli u tekstu, izdvajanje re. koje sadre bitne misli, zapaanje logikog jedinstva re. u tekstu, zapaanje uih ustrojstvenih cjelina u tekstu, zapaanje komunik. povezanosti re. u tekstu, zapaanje sintakt. paralelizama b)VII RAZ.- paralelne veze ostvarene anaforikim subjektom, predikatom, objektom ili pr. oznakom, lanane veze ostvarene leksikim ponavljanjem, zamjenicama i sinonimima, vezani tekstovi s jednakim subjektom, komunik. povezanost re. u tekstu, intonacija teksta - srednja kola: - paralelne veze u opisnim i pripovijednim strofama, nominativne strofe, lanane veze u tekstovima s dinamikim, modalnim i vremenskim poecima, lanane veze ostvaren razl. leks. jedinicama, razl. oblici komunik. povezanosti re. , intonacija vezanog teksta Sintaktike vjebe - na razini prepoznavanja, reprodukcije, primjene 1. SREIVANJE IZOBLIENE GRAMATIEKE RE. npr. Iao trgovina. 2. SLAGANJE RE. OD ZADANIH RIJEI UZ SLOBODNU UPORABU OBLIKA 43

npr. student, studentica, knjiga, knjinica 3.DOPUNJAVANJE RE. npr. Ja pjevam pjevam pjesmu (S;P;PO...) 4.PREMJETANJE REENINIH DIJELOVA 5.PREOBLIKA REENICE npr. Proljee nam donosi obilje cvijea, Obilje cvijea nam najavljuje proljee. 6.PROIRIVANJE RE. npr. iz jednost. u zavisno-sl. re. 7.SAIMANJE RE. 8.ISPISIVANJE 9.ANALIZA RE. ....

NASTAVA LEKSIKOLOGIJE LEKSIKOLOGIJA -znanstv. discipl. koja prouava leksik -najzanimljivija u. u okviru jez. podruja hrv. jezika zbog igre rijeima i njihovog znaenja - sustavno se ui u 4. razr. gimnazije - od 5.r.O do 4.razr.GIMAZIJE jez. sustav, jez. zankovi, sporazumijevanje, komunikacija LEKSEM ukupnost svih oblika to ih ima jedna rije + sadraj Grane leksikologije 1. FRAZEOLOGIJA 2. TVORBA RIJEI 3. LEKSIKO POSUIVANJE 4. ONOMASTIKA 5. NAZIVOSLOVLJE ILI TERMINOLOGIJA 6. LEKSIKOGRAFIJA Nastava obuhvaa: - jednoznanost rijei - vieznanost rijei metafora i metonimija - homonimija i sinonimija istounanice, bliskoznanice, naderenice, podreanice, suporeenice - antonimija i antonimai - homonimij ai homonimi - vremenska raslojenst jezika opi ili opeuprabni leksik, struno nazivlje ili termini, aktivni leksik, pasivni l. (historicizmi, arhaizmi, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice -prostorna raslojenost l. lokalizmi, regionalizmi, dijalektalizmi, argonizmi - funkcionalan raslojenost l. fonostilistika, fonostilem, semantostilistika,morfostilistika, sintaktostilistika - viefunkcionalnost, kolokvijalizam, atgonizam, vulgarizam - leksiko posuivanje unutarjezini i izvanjez. razlozi

- sociolingv., posuenice, internacionalizmi, prevedenice, znaenjske posuenice, prilagodba posuenica (najvei problem.grafijska,pravopisna,frazem...) - leksika norma purizam, frazeologija i frazem,vieznani frazem - leksikografija rjenik, leksikograf,podjela rjenika, enciklopedije,leksikoni

Leksike vjebe 1. ZAPAANJE ODREENIH RIJEI U TUIM I VL. TEKSTOVIMA 2. ITANJE RJENIKIH ULOMAKA LEKSIKOLOKE I LEKSIKOGRAF. LIT. 3. PREDAVANJE O RIJEIMA 4. PISANJE O RIJEIMA 5. SASTAVLJANJE RJENIKA 6. STAVRANJ TEKSTOVA O LEKSIKIM CILJEVIMA 7. PREDSTAVLJANJE RJENIK AILI LEKSIKE GRAE 8. RAUNALNE IGRE - po Pandiu/ Teaku: 1. SEMANTIKE VJ. prepoznavanje, razvrstavanje, tvorbe 2. ETIMOLOKE VJ. 3. RJEOTVORNE VJ. tvorbe rijei, prie o rijeima 4. RJENIKE VJ. rad s rjenicima 5. FRAZEOLOKE VJ. a) frazemske upoznati fr. u uem smislu b) perifrazne zamijeniti rije opisnim izrazom c) aforistine jezik na razini primjene: izreke, poslovice, citati Nastavni pristupi i postupci 1. zapaanje rijei u tuim i vl. tekstovima 2. itanje rjenikih odlomaka leksikoloke i leksikografske literature 3. predavanje o rijeima 4. oisanje o rijeima 5. sastavljanje rjenika 6. stvaranje tekstova s leks. ciljem 7. predstavljanje rjenika i leksikografske grae 8. raunalne igre

NASTAVA STILISTIKE STIL nain izraavanja - zanima nas stil pisanog i usmenog izraavanja u svim vrstama i oblicima a jezunog priopavanja - s obzirom na cilj: 1. EMOCIONALNI/AFEKTIVNI 45

- eli djelovati na matu i osjeaje pomou odreenih stilskih sredstava 2. RACIONALNI/INTELEKTUALNI - izraajna sredstva koja bre djeluju na razum A) ZNANSTVENI STIL - apstraktan, struan, strane rijei - sloene re. - tenja za postupnou i preciznou - izbjegavanje subjektivnosti B) ADMINISTRATIVNI S. - uredsko,opslovni rjenik, ustaljene fraze - bez slikovitosti i muzikalnog izraza i rjeih gl. oblika C) KOMBINIRANI- ispreplitanje racional. i emocional. stilskih znaajki 1. popularno-znan.- tenja za tonou i strunou - jasnoa, jednostavnost znanstv. izraavanja 2. novinski/publicistiki - objektivnost i tonost iz znanstv. izraav. - budi zanimanje i zadrava panju iz knjiev. izraav. Funkcionalni stilovi 1. KNJIEVNOUMJETNIKI 2. PUBLICISTIKI 3. ZNANSTVENI 4. ADMINISTRATIVNI 5. RAZGOVORNI Stilovi po svojstvima 1. rafinirani 2. intelektualistian 3. biran 4. nemaran 5. vulgaran 6. originalan 7. klieiziran 8. razvuen 9. jezgrovit 10.tean 11.soan 12. jak 13. rogobatan 14.bombastian 15. jedak 16. dobar 17. lo - prema odnosu na izraz i onoga koji se njime slui: 1. DESKRIPTIVNA/ STILISTIKA IZRAZA- promatra strukture i njihovo

funkcioniranje u jez. sustavu 1. GENETIKA/ STILISTIKA POJEDINCA- promatra uzorke zato se netko slui ovim ili onim izrazom, uzorke - u nastavi hrv. jezika: 1.ESTETSKA/KNJIEVNO-TEORETSKA u nastavi knji. 2.LINGVISTIKA STIL. u nastavi jez. Svrha uenja stilistike - stjecanje stil. naobrazbe, tj. osnov. znanja o stilu i stilistici koji omoguuju: 1. prepoznavanje i prosudbu stilskih osobina i vrijednosti pojedinih tekstova, pisaca i knji. smjerova 2. funkcionalno iskoritavanje steenih spoznaja za oblikovanje vlastitog stila u govorenju i pisanju Nastava stilistike - troslojna: - analiza konkretnih tekstova i zapaanje njihovih stilistikih svojstava - teoretsko stjecanje znanja o stilu i stilistici - primjena steenog znanja u vlastitoj praksi - obuhvaa pouavanje, uenje: a) sredstava jezinog izraavanja b) izbora najprikladnijih izraza, oblika i konstrukcija prema naravi i svrsi iskaza c) svrhovitosti uporabe sredstava koja postoje u jeziku i odgovaraju njegovim normama te slue onim zadaama to ih mogu imati sudionici sporazumijevanja d) jezinih pojava s motrita njihova znaenja i izraajnosti uz ocjenu koliko su one pogodne za tonije, jasnije i jae izraze neku ideju e) razliitih sitnih nijansa znaenja s motrita njhove uporabe kao pomo u izboru po znaenju srodnih jezinih postupaka koji nisu s ovim istoznani nego se razikuju po nekim nijansama katkad vrlo lijepim a teko prepoznatljivima f) jezinog umijea i izgradnje svjesnog odnosa prema jeziku Vjebe - tri stupnja: - vjebe zapaanja i prepoznavanja stilema, stil. sredstva, stil. osebujnosti, stil. pripadnosti - vj. vrijednosnih prosudabastilskih izbora u tekstu - vj. uporabe odr. stil. sredstava u vl. stvaralatvu a) lingvostilistike: - fonostilistike - grafostilistike 47

morfostilistike sintaktostilistike leksostilistike semantostilistike

b) po kriteriju tekstovnih vrsta: - prozne - versifikacijske - dijaloke - monoloke c) namjenske- razmiljaju o izboru rijei, formulaciji re., oblikovanju osnovnog tona s obzirom na tip sluateljstva/ itateljstva, njihov obzor oekivanja, mogunosti recepcije - vrste: - pis. i usm. obraanje najmlaima - pis. i usm. obraanje vrnjacima - pis. i usm. obraanjestrunoj publici - pis. i usm. obraanje publici razl. naobrazbe i zanimanja d) medijske - govorenje pred nazonom javnou - govorenje mikrofonom - pisanje za graf. medije - pisanje za auditivne medije - pisanje za audiovizualne medije

Vrste tekstova ( Werlich ) - polazite je odnos priopivaa prema svijetu kojega je i sam dio 1. OPISNI TEKSTOVI - zasnivaju se na zapaanju pojava u prostoru - jednostavna re. struktura- subjekt, predikat, prilona oznaka mjesta ( u predikatu gl. biti ili gl. stanja) - oblici: subjektivni ( doivljajni opis ) objektivni ( znan., tehniki opis ) 2. PRIPOVIJEDNI TEKSTOVI - zasniva se na zapaanju pojava i promjena u vremenu - jednost. re. struktura- subjekt, predikat, prilona oznaka mjesta ( predikat ima procesualni glagol ) - oblici: subjektivni ( od anegdote do romana ) objektivni ( vijest, izvjee )

3. IZLAGAKI TEKSTOVI - pojave se identificiraju na temelju njihove sloenosti ili razloenosti - oblici: subjektivni ( popularno predavanje ) objektivni ( def., saetak, eksplikacija ) - vrste: a) sintetiki- pojave se identificiraju imenovanjem, svrstavanjem u razred, vrstu, rod i sl. - struktura- subjekt, imenski predikat b) analitiki- pojave se identificiraju razlaganjem u dijelove, navoenjem bitnih odrednica - struktura- subjekt, predikat, objekt 4. RASPRAVLJAKI TEKSTOVI - zasniva se na prosudbi odnosa meu pojmovima, pojavama, predmetima... - struktura- subjekt, zanijekani imenski predikat ili slo. re. u kojoj se razvija nijeno- jesna oprekaglag. skupova povezanih suprotnim veznikom - oblici: subjektivni ( komentar, usm. rasprava ) objektivni ( znan. rasprava, kritika ) 5. UPUIVAKI TEKSTOVI - nakon zapaanja pojava u prostoru i mijena u vremenu, njihove identifikacije i prosudbe priopiva daje upute za djelovanje u budunosti - jednostavna re. struktura- jezgra predikat u imperativu ili kojoj od njegovih sintakt. zamjena - oblici: subjektivni ( pouke, savjeti), objektivni ( teh. upute. propisi, zakoni ) NASTAVA DIJALEKTOLOGIJE 1. r. O prva znanstvene injenice iz dijalektologije 2. r. O susutavnij eupoznavanje injenica + primjeri dijalektalne knji. 4. r. S gimnazije cjelovito uenje dijalektologije - razlozi unoenja dijalektalnih i dijalektolokih sadraja u nastavu: a) kulturoloki- proizlazi iz uloge i vanosti narjeja u hrv. kulturi b) metodiki- proizlazi iz potrebe za to boljim iskoritavanjem zaviajnog idioma za svladavanje stavd. jezika - svrha dijal. sadraja: svijest o njihovoj ulozi u komunik. i stvaralakoj praksi te o njihovu odnosu prema stand. jeziku - kolska razlikovna gramatika- opisuje i prepisuje one jezine injenice u. govora koje po svojim gram. odstupaju od stand. jez. norme - svojstva: - razlikovna (sadri samo razlike ) 49

- opisna (opisuje razlike ) - sinkronijska (ne prelazi okvir suvremenosti) - didaktika (izabire razl. koje utjeu na u. osposobljav. za uspjenu komunik. na stand, jez. ) NASTAVA POVIJESTI JEZIKA - o pov. jezika dobivamo temeljna znanjaod 5. r. O - do 1990. nezastupljena ili skromno zastupljena - u sadanjim programima od 1995. : a) osnovna kola- pojam stand. jezika, narjeja, podjela narjeja, poeci pismenosti i prvi spomenici pismenosti te pravopisni prirunici i asopisi b) srednja kola - gimnazija 1. r. - do 15 stoljea 2. r.- 16. do kraja 18 st. 3 .r.- 19 st. 4. r.- 20 st. + periodizacija, znaajke pojedinog razdoblja, drut. i polit. poloaj hrv. stand. jez., nastojanja jez. unitarista, Skerlieva anketa, novosadski ustanak, borba za ravnopravnost hrv. jez. deklaracija, odnos hrv. i srpskog jezika, pravopisna problematika, vanija leksikografska djela - strukovne a) etverogodinje- gradivo propisano kao i za gimnazije b) trogodinje- zastupljena samo u 1. raz. i obuhvaa: poetke hrv. pismenosti, hrv. pisma, glagoljski, iriliki i latiniki spomenici, glagoljai i latinisti Izborna nastava i slobodne u. djelatnosti: a) prouavanje glagoljice b) prouavanje bosanice c) zapaanje grafija i graf. svojstava d) prijenos u dananju grafiju i pravopis e) zapaanje fonetskih i fonolokih obiljeja f) zapaanje padenih nastavaka g) odreenje glagolskih oblika h) zapaanje sintakt. obiljeja i) zapaanje manje poznatih ili nepoznatih rijei j) zapaanje stilskih svojstava tekstova k) utvrivanje narjene pripadnosti teksta l) prilagodba starih tekstova suvremenom hrv. stand. jeziku Povijest hrv. jezika ( prema Brozoviu ) 1. 9/10.- 15. st 2. 16. st.

3. 4. 5. 6.

17. i 1.pol.18. st. 2.pol.18. st.- 1. desetljea 19. st. hrv. narodni preporod i kraj 19. st. 20. st.

PITANJA ZA JEZIK 1. osnovna obiljeja prepriavanja 2. metodika naela nastave pismenosti 3. razine pristupa sintaksi 4. svrha nastave jezika- tri odrednice 5. opisi prema svrsi 6. Aristotelova i Kvintilijanova knjiga o govornitvu 7. svrha nastave izraavanja 8. pristup sintaksi na razini rijei 9. fonoloke promjene u koli se promatraju na kojim razinama 10.stilistiko- kompozicijske vjebe 11. glavni oblici pripovijedanja 12. osam morfolokih vjebi 13. svrha nastave stilistike 14. auditivni izvori 15.to su upuivaki tekstovi 16. na kojim se jez. djelatnostima temelji jez. izraavanje 17.opisi prema motritu opisivaa 18.svrha prepriavanja 19.lingvostilistike vjebe 20.u stjecanju govornih navika razlikujemo- 4 odrednice 21. struktura uvodnog dijela govora 22. naelo zornosti- primjer na norfologiji 23.osam logikih figura i pet figura misli 24.vizualni izvori 25.nejezine pogreke 26.osam fonolokih vjebi 27.struktura zavrnog dijela govora 28.pristup sintaksi na razini teksta 29.izvori hrv. jez. prema tekstovnim nositeljima 30.' dunost je nastavnika da uenike zadae pomno proitaju, analiziraju i ocjene. Korisno je da se svaka zadaa proita vie puta: - treba citirati tri odrednice iz Teaka 31. tri stupnja rasprave 32. pet antikih uitelja govornitva

51

33.tradicionalna nastava gramatike 34.naelo teksta 35.struktura pismene rasprave 36.opisi prema osjetilima 37.razlikovna gramatika 38.redoslijed priprema za govor/ predavanje 39.jezine pogreke 40.didaktika gramatika 41. pristupi i postupci u nastavi leksikologije 42.naelo zaviajnosti 43.Ciceronova knjiga o govornitvu 44.prof. hrv. jez. izrauje svoje planove nastave: - dvije odrednice se trae 45.didaktiki problemi nastave morfologije

PITANJA ZA KNJIEVNOST 1. Platon i knjievni odgoj 2. polazita u oblikovanju metodikog modela romana 3. knievno iskustvo i recepcija Kiklopa 4. interpretacija bajke 5. knjievnost u starom grkom odgoju: od Homera do Aristotela 6. eksplikacijski pristup 7. povijest recepcije Zlatarovog zlata 8. katalini pristup dramskom djelu 9. interpretativno itanje 10. vizualna sredstva u nastavi 11. knjievnost u starorimskom odgoju 12. interpretacijski pristup romanu 13.pristup pjesnikoj zbirci 14. psiholoki pristup Krleinom 'Povratku Filipa Latinovicza' 15. vertikalno- spiralni smjer programiranja 16. najava i lokalizacija teksta 17. interpretacija basne 18. razgovor o int. problemima u Zlatarovom zlatu 19.pozitivistiko- socioloki pristup romanu 20.planiranje nastavnog programa 21. knjievnost u helenistikom razdoblju 22.tv u nastavi 23.motivacija za lirsku pjesmu 24.radio u nastavi 25.film u nastavi

26.kolska knjinica 27.semiotika obrada lirske pjesme 28.scenska pitanja 29.tehnika sredstva i pomagala u nastavi 30.problemska pitanja 31.istraivaka metoda 32.problemski pristup nastavi 33.kolska interpretacija kao metodiki sustav 34.interpretacija epohe i pravca 35.metode knjievnog odgoja 36.prirunici za nastavnike 37.odreivanje kompozicije stvaranjem plana 38.kompozicijska analiza lirske pjesme 39.struktura udbenika za 5. raz. osnovne i 1. raz. srednje kole 40.stilska analiza pripov. djela 41. karakteroloke tablice za dramski lik 42. recitatorska druina 43.dramska druina 44.tipologija zadataka i pitanja 45.usmena knjievnost u sred. koli 46.teorija knji. u osnovnoj koli 47.objava doivljaja 48.ocjenjivanje 49.sekundarni izvori u nastavi 50.literarne sposobnosti 51. Aristotel i knjievni odgoj 52.lirika u osnovnok. programima 53. najaktualniji problemi u Kiklopu i metode rada 54.knjievnoumj. proza u srednjok. nastavi romana

literatura: 1. Rosandi: Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja 2. Pandi: Hrvatski roman u koli 3. Pandi: Putovima kolske recepcije knjievnosti 4. biljeke s predavanja

53

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI STILSKA INTERPRETACIJA DJELA - obuhvaa lingvostilistiku analizu - odnosi se na: a) rjenik b) stil u uem smislu rijei- znaenje rijei i izraza te njihova umj. u tekstu c) sintaksu- re. konstrukcije i posebitosti pojedinih pisaca d) versifikaciju- faktura stiha i struktura strofe - poezija- specifinosti pjes. jezika: sugestivnost, muzikalnost, slikovitost, ritminost - vrsta stiha, strofe, rime - ponavljanja i refreni - izraajna sredstva: a) figure misli- poredba, hiperbola, metafora... b) figure konstrukcije- inverzija, ret. pitanje, elipsa... c) figure dikcije- anafora, epifora, aliteracija... - uloga gramatikih kategorija - proza- govorna karakterizacija likova - monolozi, dijalozi - pripovjeda i prip. tehnike KOMPOZICIJSKA ANALIZA - poezija- raspored strofa, pjes. slika i motiva - mogue prikazati tablicama - odnos pjes. slika meusobno i njihova organizacija - drama- ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet - otkrivanje unutarnje i vanjske dramatike - proza- kompozicijske tablice vezane uz lokalizaciju zavisnog teksta - praenje fabule KLASIFIKACIJA PITANJA I ZADATAKA - dijele se na pitanja i zadatke koji: a) pokreu zapaanje b) intelektualnu djelatnost c) imaginaciju

d) kritiku refleksiju e) asocijativne procese f) trae analogiju i razgranienje g) problemska pitanja

SEMIOTIKA OBRADA - zaetnik Lotman - razlikuje kji. znak od jez. znaka- knji. znak je cijeli tekst u kojem se nalaze manje jedinice koje dobivaju znaenje samo u odnosu na druge jedinice koje se nalaze u tekstu- svaka ima oznaeno i oznaitelja te tri aspekta ( semantiki, sintaktiki i pragmatiki )- u skladu s time, lirska pjesma se sastoji od motiva i pjes. slika koje dobivaju znaenje samo u odnosu jedne na druge te se ne mogu promatrati izvan konteksta pjesme koju tvore - odnosi se na prouavanje odnosa: a) fonema prema rijei b) morf. karakteristika prema rijei c) rijei prema stihu d) stiha prema strofi te odnos stihova meusobno e) strofe prema tekstu te strofi meusobno f) teksta prema izvantekstovnim injenicama g) teksta prema viim umj. ostvarajima RECITATORSKA DRUINA - u izvannastavnim i izvankolskim aktivnostima - cilj razvijanje usmenog izraavanja - pretpostavlja interpretativno itanje nakon kojeg se tekst ui napamet - zasniva se na vrednotama govornog jezika ( intonacija, intenzitet, boja i brzina glasa te stanke) - podrazumijeva pravilnu: a) artikulaciju glasova b) akcentuaciju te potivanje prozodije c) intonaciju

55