Glava prva, u kojoj se opisuje jedan cinini ispad

U ponedjeljak 13. svibnja 1876. godine u dva sata poslijepodne, proljetno svjeeg i ljetno toplog dana, u Aleksandrovskom vrtu, pred oima mnogobrojnih svjedoka zbio se gnusan dogaaj, koji se nije mogao smjestiti ni u kakve okvire. Alejama, izmeu rascvjetalih jor-govana i cvijetnjaka koji su plamtjeli rumenim tulipanima, etala se otmjena publika - dame pod ipkastim (da izbjegnu pjege) suncobranima, odgojiteljice s djecom u mornarskim odijelcima, mladi ljudi koji su se dosaivali u modernim redengotima od eviota ili u kaputima, kratkim na engleski nain. Nita nije nagovijetalo neugodnosti. Zrakom punim mirisa zrelog, punog proljea, razlijevali su se lijeno zadovoljstvo i ugodna dosada. Sunce je peklo bez ale i sve klupe u sjeni bjehu zauzete. Na jednoj od njih, smjetenoj nedaleko Grota i okrenutoj prema ogradi iza koje je poinjala Neglina ulica i vidio se zid Manea, sjedile su dvije gospoe. Jedna, posve mlada (po svoj prilici uope nije bila gospoa, ve gospoica), itala je knjigu u safijanskom uvezu, svakog asa pogledavajui uokolo s rastresenom znatieljom. Druga, kudikamo starija, u solidnoj tamnoplavoj vunenoj haljini i praktinim cipelama s vezicama, usredotoeno je vezla neto otrovno ruiaste boje, ravnomjerno prebirui pletaim iglama. Pritom je uspijevala okretati glavu as lijevo, as desno, a hitri pogled joj je bio tako uporan da mu zacijelo nije moglo promaknuti nita imalo vrijedno panje. Na mladoga ovjeka u uskim kariranim hlaama, redengotu nemarno raskopanom preko bijelog prsluka i s okruglim vratarskim eirom, gospoda je odmah obratila panju - vrlo udno je hodao alejom: as se zaustavi i promatra nekog meu etaima, pa naglo naini nekoliko koraka, as se ponovo ukoi. Najednom neuravnoteena osoba pogleda prema naim damama i, kao da je donijela neku odluku, krene k njima velikim koracima. Zaustavi se pred klupom i, obraajui se mladoj gospoici, usklikne objeenjakim falsetom: Gospoo! Je li vam itko ikada rekao da ste neizdrivo prekrasni? Gospoica, koja je zapravo i bila neobino lijepa, zagleda se u drznika malice otvorivi od zaprepatenja usne boje jagode. ak se i njezina starija pratiteljica zabezeknula od takve neuvene neotesanosti. Oborio me prvi pogled! - lakrdijao je nepoznati mladi, posve, uostalom, pristale vanjtine (moderno podian, visoko blijedo elo, nemirno plamtee smee oi). - Dopustite da utisnem na vae nevino elo jo neviniji, sasvim bratski poljubac! Gospotine, pa vi ste potpuno pijani! - pribrala se gospoa s pletivom, pri emu

se ispostavilo da govori s karakteristinim njemakim naglaskom. Pijan sam iskljuivo od ljubavi - uvjeri je drznik i istim neprirodnim, zavijajuim glasom zatrai: - Jedan jedini poljubac, inae u odmah podii ruku na sebe! Gospoica se nagnula na naslon klupe okrenuvi lie svojoj zatitnici. Ova je pak, bez obzira na opasnost situacije, pokazala potpunu prisebnost: Zmjesta se kupite otavle! Vi ste ludi! - povisi ona glas i prui pred sebe pletivo s iglama koje su ratniki strale. - Posfat u policiju! I tada se zbilo neto posve apsurdno. A tako! Odbijen sam! s himbenim oajem zavapi mladi, izraajno prekrije rukom oi i iznenada izvue iz unutranjeg depa mali revolver kojem zablijeti crni elik. - Zar vrijedi nakon ovoga ivjeti? Jedna vaa rije i ja u biti iv! Jedna vaa rije i ja u pasti mrtav! - zazva on gospoicu koja je i sama sjedila ni iva ni mrtva. - utite? Onda zbogom! Prizor gospodina koji se razmahao orujem nije mogao da ne privue panju etaa. Nekoliko ljudi od onih koji su se nali u blizini -punaka dama s lepezom u ruci, uvaeni gospodin s Aninim kriem oko vrata, dvije institutkinje u jednakim zagasitim haljinicama s pelerinama - zamrli su na mjestu, a ak s druge strane ograde na ploniku se zaustavio neki student. Jednom rijeju, moglo se oekivati da e se nedolina scena ubrzo svriti. Ali ostalo se zbilo tako brzo da se nitko nije stigao umijeati. Na sreu! - vikne pijanac (a moda i luak), iz nekog razloga digne ruku s revolverom visoko iznad glave, zavrti bubanj i prisloni cijev uz sljepoonicu. Klaun! Lakrdija! - zaita hrabra Njemica pokazavi solidno znanje ruskog razgovornog jezika. Mladievo lice, i inae blijedo, postajalo je sivo i zeleno, zagrizao je donju usnu i zamirio. Gospoica, za svaki sluaj, takoer zatvori oi. I dobro je uinila - to ju je izbavilo od jeziva prizora: u trenutku kada je prasnuo hitac, samoubojiina glava se snano trznula u stranu i iz probuena otvora iznad lijevog uha iskoio je mali crveno-bijeli vodoskok. Nastalo je neto neopisivo. Njemica se ozlojeeno obazrela kao da sve poziva za svjedoke takvog neuvenog bezobrazluka, a zatim je oajniki zavritala prikljuivi svoj glas vrisku institutkinja i punake dame, koje su proizvodile prodorne krikove ve nekoliko trenutaka. Gospoica je leala bez svijesti naas je malko otvorila oi i odmah izgubila snagu. Sa svih strana dotrae ljudi, a student koji je stajao kraj ograde, osjetljiva narav, pojuri na suprotnu

stranu preko kolnika, u smjeru Mohove. *** Ksaverij Feofilaktovi Gruin, naelnik Istranog ureda moskovskog upravitelja policije, s olakanjem je uzdahnuo i odloio nalijevo, na hrpu pregledano, pregled vanih prijestupa za jueranji dan. Ni u jednom od dvadeset etiri policijska rajona grada od est stotina tisua itelja proteklog dana, to jest trinaestog dana mjeseca svibnja, nije se dogodilo nita znaajno to bi zahtijevalo intervenciju Istranog ureda. Jedno ubojstvo kao posljedica pijane tunjave izmeu obrtnika (ubojica je uhien na mjestu), dva opljakana koijaa (neka se time bave rajoni), nestanak sedam tisua osam stotina pedeset tri rublja i etrdeset tri kopjejke iz blagajne Rusko-azijske banke (to je sasvim u nadlenosti Antona Semjonovia iz odjela trgovinskih zloporaba). Hvala Bogu, prestali su slati u Ured svakakve trice poput deparenja, sobarica koje su se objesile i podmetnutih beba - za to sada slui Policijski pregled gradskih dogaaja koji alju poslijepodne po odjelima. Ksaverij Feofilaktovi s ugodom zijevne i pogleda povrh cvikera od kornjaevine pisara, inovnika etrnaestog razreda Erasta Petrovia Fandorina, koji trei put prepisuje tjedni izvjetaj za gospodina upravitelja. Tako, pomisli Gruin, neka se od mladosti ui tonosti, poslije e se sam zahvaljivati. Vidi ti to, uveli modu - krabati elinim perom, i to jo visokoj upravi. Ne, dragi moj, ti fino bez urbe, po starinski, gujim perom, sa svim arama i viticama. Njegova ekselenci-ja su za vrijeme cara Nikolaja Petrovia odrastali, znaju to je red i potivanje pretpostavljenih. Ksaverij Feofilaktovi je iskreno elio dobro deku, oinski ga je ljubio. A doista je okrutno sudbina postupila s novopeenim pisarom. S devetnaest godina ostao je puko siroe - majku nije znao od malena, a otac, usijana glava, protratio je imetak na beskorisne projekte, pa preminuo. Za vrijeme eljeznike groznice se obogatio, za vrijeme bankovne groznice je propao. Kada su prole godine trgovake banke poele bankrotirati jedna za drugom, mnogi su ugledni ljudi spali na prosjaki tap. Tako i gospodin Fandorin, umirovljeni porunik, gotovo istodobno izdahnuvi od kapi, nita osim mjenica nije ostavio sinu jedincu. Deko bi trebao zavriti gimnaziju, pa i fakultet, a umjesto toga - izvoli iz rodnog doma na ulicu, zaraduj za kruh. Ksaverij Feofilaktovi sa aljenjem zakaljuca. Ispit za kolekog registratora sirotan je poloio, to je laka stvar za dobro odgojenog mladia, ali to ga je dovelo u policiju? Mogao je raditi kao statistiar ili na sudu. Sve je to romantika u glavi, svi matamo o hvatanju tajnovitih Kardudala. A kod nas, dragi moj, nema Kardudala (Ksaverij Feofilaktovi s negodovanjem odmahne glavom), kod nas uglavnom dere hlae sjedei i pie zapisnike o tome kako je graanin Golopuzov, u pijanstvu,

zakonitu suprugu i troje male djece usmrtio sjekirom. Trei tjedan je radio u Istranom uredu mladi gospodin Fandorin, a Ksaverij Feofilaktovi, iskusni istraitelj koji je proao sito i reeto, ve je pouzdano znao da od deka nee biti koristi. Vrlo njean, vrlo fino odgojen. Jednom, ve prvoga tjedna, Gruin ga je bio poveo na mjesto zloina (kada su zaklali trgovkinju Krupnovu). Kad je Fandorin pogledao ubijenu, sav je pozelenio i oslanjajui se na zid izaao van. A trgovkinja je zaista izgledala neugodno - grlo od uha do uha rasjeeno, jezik ispao, oi iskolaene, a krvi cijelo more. Na koncu je Ksaverij Feofilaktovi sam morao i provesti istragu, i voditi zapisnik. Iskreno reeno, stvar se pokazala jednostavnom. Pazikua Kuzikin je tako izbjegavao pogled da je Ksaverij Feofilaktovi odmah zapovjedio redarstveniku da ga zgrabi za vrat i strpa u pritvor. Dva tjedna sjedi Kuzikin, porie, ali nema veze, priznat e, nitko drugi nije mogao zaklati trgovkinju - naelniku se za trideset godina slube izotrio njuh. No, Fandorin e dobro doi i u uredu. Savjestan je, pie vjeto, poznaje jezike, bistar je, ponaa se pristojno, a ne kao ispiutura Tro-fimov, koji je prolog mjeseca premjeten s mjesta pisara meu nie pomonike nadzornika na Hitrovki. Neka se tamo opija i bude drzak prema pretpostavljenima. Gruin srdito zabubnja prstima po stolu presvuenom alosnim obinim suknom, izvadi iz depia na prsluku sat (oh, jo je mnogo do ruka) i odluno privue k sebi novi broj Moskovskih novina. No, da vidimo ime e nas danas iznenaditi - ree on naglas, i mladi pisar spremno odloi mrsko guje pero znajui da e naelnik sada stati glasno itati naslove i tota drugo, dodajui' svoje komentare - takav je obiaj imao Ksaverij Feofilaktovi. Pogledajte samo, Eraste Petroviu, na prvoj stranici, na najuoljivijem mjestu! Najnoviji ameriki steznik Lord Byron" od najvre riblje kosti za mukarce koji ele biti vitki. Struk uzak, ramena iroka! A slova, slova su metarska. I ispod, tako siuno: Car odlazi na Ems. Moe misliti kakva je zvjerka car u usporedbi s Lordom Byronom"!

Gunanje dobroudnog Ksaverija Feofilaktovia neobino je djelovalo na pisara. Zbog neega se smeo, obrazi mu se zarumenjeli, a duge djevojake trepavice zadrhtale. Kad je ve rije o trepavicama, bit e zgodno podrobnije opisati vanjtinu Erasta Petrovia, budui mu je sueno da odigra kljunu ulogu u zapanjujuim i stranim dogaajima koji su ubrzo uslijedili. Bio je to vrlo mio mladi, crne kose (kojom se potajno ponosio) i plavih (jao, da su barem i one crne) oiju, prilino visoka stasa, bijele koe i s mrskim, neunitivim crvenilom na obrazima. Otkrijmo usput i razlog zbog kojega se koleki registrator tako smeo. Radi se o tomu da je prekjuer potroio treinu svoje prve mjesene plae

na taj zavidno opisani steznik. Drugi dan je nosio Lorda Byrona" trpei povelike muke u ime ljepote i sada je posumnjao (apsolutno bezrazlono) da je otroumni Ksaverij Feofilaktovi odgonetnuo podrijetlo krne pojave svog potinjenog i eli ga ismijati. A naelnik je itao dalje: Zvjerstva turskih razbojnika u Bugarskoj. Tb nije za itanje prije ruka... Eksplozija na Ligovki. Na petrogradski dopisnik javlja da se juer u 6:30 ujutro u Znamenskoj ulici, u trgovakoj zgradi savjetnika Vartanova zaula eksplozija koja je potpuno raznijela stan na treem katu. Policija je na mjestu eksplozije pronala ostatke mladog mukarca, unakaene do neprepoznatljivosti. Stanje unajmio g. P, privatni docent, iji je le, po svoj prilici, i pronaen. Sudei po izgledu stana, tamo je bilo ureeno neto poput tajnog kemijskog laboratorija. Dravni savjetnik Brilling, koji vodi istragu, pretpostavlja da su se u stanu pripremali pakleni strojevi za teroristiku organizaciju nihilista. Istraga se nastavlja. M-da, hvala Svevinjemu to kod nas nije kao u Petrogradu. Mladi Fandorin, sudei po sjaju u oima, imao je drukije miljenje o tome. Cijela njegova pojava je rjeito govorila: eto, u prijestolnici se ljudi bave pravim poslom, trae bombae, a ne prepisuju po deset puta papire u kojima, iskreno reeno, i nema niega zanimljivog. Tako - zautao je novinama Ksaverij Feofilaktovi - pogledajmo to ima na gradskoj stranici. Prvi moskovski esternat. Glasovita engleska dobrotvorka barunica Astair, ijom brigom su u raznim zemljama otvoreni takozvani esterna-ti", uzorni domovi za siroad, priopila je naem dopisniku da su se konano i u Moskvi otvorila vrata prve takve ustanove. Lady Astair, koja je prole godine zapoela svoje djelovanje u Rusiji i ve uspjela otvoriti esternat u Petrogradu, odluila je pomoi i moskovskim sirotanima... M-m-m... Dobro, Bog s njima, sa sirotanima! Sto je ovo? Cinini ispad. Hm, zanimljivo.

Srdana zahvalnost svih Moskovljana... Gdje su nai Owen i Astair?

Juer se u Aleksandrovskom vrtu zbio alostan dogaaj, posve u duhu cininih naravi suvremene mladei. Pred oima etaa ustrijelio se g. N., naoiti 23godinji mladi, student Moskovskog sveuilita, jedini nasljednik milijunskog imetka. -Oho! Prije nego to e izvriti taj nerazumni in, N. se, prema svjedoenju oevidaca, razmetao pred publikom maui revolverom. U poetku su oevici njegovo ponaanje shvatili kao pijano izazivanje, ali N. se nije alio i prostrijelivi si glavu, preminuo je na mjestu. U samoubojiinu depu pronaena je poruka uznemirujue bezbonikog sadraja iz koje jasno proizlazi da N-ov postupak nije bio kratkotrajna pobuda ili posljedica tekog pijanstva. Dakle, moderna epidemija bezrazlonih samoubojstava, koja je dosada bila bi Petropola, doprla je i do zidina majice Moskve. O vremena, o obiaji! Do kojeg stupnja bezvjerja i nihilizma je dola naa zlatna mlade ftada ak od vlastite smrti pravi lakrdiju? Ako je takav odnos naih Brutova prema vlastitu ivotu, treba li se uditi da im nimalo nije stalo ni do ivota drugih, kudikamo dostojnijih ljudi? Kako li su ovdje prikladne rijei potovanoga Fjodora Mihajlovia Dostojevskog iz tek izale svibanjske knjige Pieva dnevnika": 'Dragi, dobri, estiti (sve to vi jeste!), kamo vi to idete, zbog ega vam je postala tako draga ta mrana, gluha grobnica? Pogledajte, na nebu je arko proljetno sunce, prolis-tala su stabla, a vi ste se umorili ne proivjevi. ' Dirnuti Ksaverij Feofilaktovi mrcne i strogo pogleda svoga pomonika nije li ovaj to zamijetio, nakon ega nastavi mnogo suhoparnije. I tako dalje, i tako dalje. A vremena zaista s tim nemaju nita. udna mi uda! Kod nas u Rusiji su za takve odavna govorili da su obijesni od dobra ivota. Milijunski imetak? Tko bi to mogao biti? Ba su lupei ti rajonski naelnici, dojavljuju svakakve trice, a ovo nisu uvrstili u izvjetaj. ekaj sad pregled gradskih dogaaja! Iako je ovo jasan sluaj, ustrijelio se pred svjedocima... A ipak je zanimljivo. Aleksandrovski vrt, bit e to Gradski odsjek, drugi rajon. Ovako, Eraste Petroviu, meni za ljubav, skoknite do njih u Mohovu. Toboe u kontrolu i tome slino. Raspitajte se tko je taj N. I najvanije, dragi moj, obavezno prepiite oprotajnu poruku, naveer u je pokazati svojoj Jevdokiji Andrejevnoj, ona voli takve sladunjave stvarice. I ne muite me, vratite se to bre. Posljednje su rijei ve bile upuene pisarevim leima, koji se tako urio

napustiti svoj tuni, prekriveni stol da umalo nije zaboravio kapu. *** U rajonu su mladog inovnika iz Istranog ureda uveli samom naelniku. Ovaj pak, vidjevi da nisu poslali Bog zna kakvu linost, nije stao tratiti vrijeme na objanjenja, nego je pozvao pomonika. Evo, izvolite za Ivanom Prokofjeviem - ljubazno ree naelnik deku (mada je sitna riba, ipak je iz Istranog ureda). - On e vam sve pokazati i objasniti. Upravo on je juer iao u pokojnikov stan. A Ksaveriju Feofilaktoviu predajte moj pozdrav. Fandorina su posjeli za visoki pult i donijeli mu mravi dosje. Erast Petrovi proita naslov (SLUAJ samoubojstva plemenitog cijenjenog graanina Petra Aleksandrovia KOKORINA, 23 godine, studenta Pravnog fakulteta Moskovskog carskog sveuilita. Zapoeto 13. svibnja 1876. godine, zakljueno ... 18... godine) i rukama, drhtavim od predosjeaja uitka, razvee vrpcu. Sin Aleksandra Artamonovia Kokorina - pojasni Ivan Prokofje-vi, mravi i visoki iskusni slubenik zguvana lica kao da ga je krava vakala. Bio je vrlo bogat ovjek. Tvorniar. Tri su godine otkako je preminuo. Sve je ostavio sinu. ivio bi student u veselju. ime sve ljudi nisu zadovoljni? Erast Petrovi kimne jer nije znao to da kae na to i zadubi se u itanje iskaza oevidaca. Zapisnika je bilo podosta, oko desetak, najiscrpniji su sainjavale izjave keri djelatnog tajnog savjetnika Elizavete von Evert-Kolokoljceve (17) i njezine odgojiteljice gospoice Emme Pfull (48), s kojima je samoubojica razgovarao neposredno prije pucnja. Ipak, nikakve podatke, osim onih koji su ve poznati itatelju, Erast Petrovi nije izvukao iz zapisnika - svi oevici su ponavljali vie ili manje jedno te isto, razlikujui se meusobno tek razinom pronicljivosti: jedni su govorili da je mladiev izgled odmah u njima pobudio uznemiravajui predosjeaj (Kada sam pogledala u njegove bezumne oi, u meni se sve sledilo - objasnila je ena titu-larnog savjetnika gospoa Hohrjakova, koja je pak kasnije svjedoila daje mladia vidjela samo s lea); drugi su svjedoci, naprotiv, priali o gromu iz vedra neba. Na kraju dosjea nalazila se zguvana poruka na plavom papiru s monogramom. Erast Petrovi se zapilji u neravne (valjda od uzbuenja) retke. Gospodo koja ete ivjeti poslije mene! Ako itate ovo moje pisamce, znai da sam vas ve napustio i spoznao tajnu smrti koja je skrivena od vas iza sedam peata. Ja sam slobodan, a vi jo

morate ivjeti i strahovati. Ipak se kladim da tamo gdje sam sada i odakle se, kako se izrazio danski kraljevi, nijedan putnik dosad nije vratio, nema ama ba niega. Tko se ne slae sa mnom - neka izvoli provjeriti. Uostalom, do svih vas nije mi ni najmanje stalo, a poruku piem zato da vam ne bi palo na pamet da sam podigao ruku na sebe zbog kakve cmizdrave budalatine. Zlo mije u vaem svijetu i, bogami, taj je razlog sasvim dovoljan. A da nisam potpuna stoka neka posvjedoi kona mapa. Petar Kokorin Ne ini se daje napisano u uzbuenju - bilo je prvo stoje pomislio Erast Petrovi. Na kakvu to mapu misli? - upitao je. Pomonik naelnika slegne ramenima: Nije imao nikakvu mapu uza se. to biste vi htjeli, ovjek nije bio pri sebi. Moda se spremao da neto uini pa se predomislio ili zaboravio. Po svemu sudei, bio je neuraunljiv gospodin. Jeste li proitali kako je vrtio bubanj? Kad smo ve kod toga, u bubnju je od est mjesta samo u jednom bio metak. Ja, na primjer, mislim da se on uope nije spremao ustrijeliti, nego sije htio malo pokakljati ivce -radi vee otrine ivotnih osjeta, da tako kaem. Da bi se poslije slae jelo i pikantnije banilo. Samo jedan metak od est? Zaista nije imao sree - raalostio se zbog pokojnika Erast Petrovi kojemu jo nije davala mira kona mapa. Gdje on ivi? To jest, gdje je ivio... Osmerosobni stan u novoj zgradi na Ostoenki, vrlo raskoan -rado podijeli Ivan Prokofjevi svoje dojmove. - Od oca je naslijedio kuu u Zamoskvoreju, cijeli majur s gospodarskim zgradama. Ipak nije elio tamo ivjeti, preselio se daleko od trgovaca. I, ni tamo nije pronaena kona mapa? Pomonik naelnika se zaudi: to, zar vi smatrate da smo trebali obaviti pretres? Kaem vam da je stan takav da se bojim agente pustiti u sobe, da ih avo ne zavede. A i emu? Jegor Nikifori, istrani sudac iz okrunog tuilatva, dao je pokojnikovu sobaru etvrt sata da skupi stvari, i to pod paskom redarstvenika da ne bi, ne daj Boe, digao neto od gazde, i naredio mi da zapeatim vrata. Do objave nasljednika. A tko su nasljednici? - upita Erast Petrovi. Tu je kvaka. Sobar kae da Kokorin nema ni brae ni sestara. Ima neke roake u treem koljenu, ali njih ni na prag nije putao. Kome li e pripasti

tolike pare? - uzdahne Ivan Prokofjevi sa zaviu. -Pa to je strano i zamisliti... Ah, ne tie nas se to. Odvjetnik ili izvritelji oporuke e se danas-sutra pojaviti. Nisu prola niti dvadesetetiri sata. Tijelo zasad lei kod nas u hladnjai. Moda Jegor Nikifori sutra zakljui sluaj, tad e se sve razjasniti. Ipak je to udno primijeti mladi pisar namrtivi elo. Ako je ovjek u oprotajnom pismu posebno spomenuo nekakvu konu mapu, onda to nije tek tako. I ta potpuna stoka nije sasvim jasna. A to ako je u toj mapi neto vano? Vi kako hoete, ali ja bih svakako potraio u stanu. ini mi se daje cijela poruka napisana zbog te mape. Tu ima neka tajna, asna rije. Erast Petrovi se zarumeni plaei se da mu je ovo s tajnom izletjelo previe djetinjasto, ali pomonik naelnika nije uoio nita neobino u njegovu razmiljanju. Trebalo je barem u kabinetu pretraiti papire priznao je. - Jegor Nikifori vjeno uri. Ima ih osam u obitelji pa uvijek nastoji s uviaja ili istrage to prije strugnuti kui. Star je ovjek, godina dana do mirovine, to biste vi htjeli... Ovako, gospodine Fandorine. A da sami odemo? Zajedno emo pogledati. Poslije u staviti novi peat, to je as posla. Jegor Nikifori nee zamjeriti. Naprotiv - bit e nam zahvalan to ga nismo jo jednom uznemiravali. Rei u mu daje stigao zahtjev iz Istranog ureda, a? Erastu Petroviu se uinilo da e mravi pomonik ba sa zadovoljstvom ponovo pregledati stan, a i stavljanje novog peata nije predstavljalo tekou, ali iskuenje je bilo veliko. Tu je doista mirisalo na tajnu. *** Ureenje stana pokojnoga Petra Kokorina (na katu raskone skupe zgrade blizu Preistenske kapije) nije ostavilo jak dojam na Erasta Petrovia - za vrijeme tatina prenaglog bogaenja ivio je u nimalo loijim hramovima. Stoga se pisar nije zadravao u mramornom predsoblju s venecijanskim zrcalom od tri arina, nego je produio ravno U sobu za primanje, iroku, sa est prozora, u najmodernijem ruskom stilu: s oslikanim krinjama, izrezbarenom hrastovinom na zidovima j otmjenom kaljevom pei. Fino su izvoljeli ivjeti, ve sam to govorio - dahnuo mu je u zatiljak njegov pratitelj, iz nekog razloga aptom. Erast Petrovi je sada neobino sliio na mladog setera prvi put putena u umu i oamuena od otrog, primamljivog mirisa bliske divljai. Zavrtjevi glavom nalijevo i nadesno nepogreivo se orijentirao:

Ovo su vrata kabineta? Tako je. Idemo! Konu mapu nisu morali dugo traiti leala je nasred masivnog pisaeg stola, izmeu svijetlozelenog pribora za pisanje i sedefne koljke-pepeljare. Ali, prije nego to su nestrpljive Fandorinove ruke dodirnule smeu kripavu kou, njegov je pogled pao na fotografiju u srebrnu okviru koja je stajala takoer na stolu, na najvidljivijem mjestu. Lice na slici bilo je tako upadljivo da je Erast Petrovi zaboravio i na mapu: napola okrenuta, promatrala ga je Kleopatra bujne kose, golemih zagasito crnih oiju, s uznositim pregibom duga vrata i jedva uoljivom bezdunou u samovoljnoj liniji usta. Vie od svega, pisara je opinio izraz spokojnog i vrstog samoljublja, tako neoekivanog na djevojinu licu (Fandorin je zbog neega elio da to svakako bude djevojka, a ne gospoda). Lijepa je - zazvidi Ivan Prokofjevi koji se pojavio pored njega. - Tko je to? Dopustite... I on bez imalo ustruavanja svetogrdnom rukom izvue arobni lik iz okvira i okrene sliku na drugu stranu. Tamo je kosim, razvuenim rukopisom pisalo: Petru K. I Petar izae odande i zaplaka gorko. Kada zavalite, ne odriite se! A.B. To ona njega s apostolom Petrom usporeuje, a sebe, valjda, s Isusom? Dosta ambiciozno! - ljutnuo se pomonik naelnika. - Nije li ba zbog te osobe na student podigao ruku na sebe, a? Aha, tu je i mapa, nismo uzalud dolazili. Rastvorivi kone korice Ivan Prokofjevi izvadi jedini list. Bio je to Erastu Petroviu ve poznati plavi papir, iako ovog puta s biljenikim peatom i nekoliko potpisa na dnu. Odlino - zadovoljno kimnu policajac. - Nali smo i oporuku. Dajte, ba me zanima. Za as je preletio pogledom dokument, ali i taj as se Erastu Petroviu uinio kao vjenost, a viriti preko ramena bilo mu je ispod asti. Eto to smo doivjeli! Lijep dar roacima u treem koljenu! -uskliknu Ivan Prokofjevi s neshvatljivom zluradou. - Gle ti Koko-rina, svima je natrljao nos. Samo to nije patriotski. Sada je jasno i ono sa stokom. Izgubivi od nestrpljivosti bilo kakav pojam o pristojnosti i potovanju pretpostavljenih, Erast Petrovi istrgne list od vieg po inu i proita sljedee: OPORUKA

Ja, dolje potpisani Petar Aleksandrovi Kokorin, pri punoj svijesti i zdravoj pameti, pred dolje spomenutim svjedocima objavljujem svoju oporuku glede imovine koja mi pripada. Svu moju imovinu, iji se potpuni popis nalazi kod mog povjerenika Semjona Jefimovia Berenzona, ostavljam gdi barunici Margareth Astair, britanskoj dravljanki, za koritenje svih sredstava po njezinu nahoenju za potrebe obrazovanja i odgoja siroadi. Uvjeren sam da e ga Astair raspolagati tim sredstvima razboritije i potenije nego nai generali-dobrotvori. Ova moja oporuka je posljednja i konana, ima zakonsku snagu i ponitava moju prethodnu oporuku. Izvriteljima oporuke imenujem odvjetnika Semjona Jefimovia Berenzona i studenta Moskovskog sveuilita Nikolaja Stepanovia Ahtirceva. Ova oporuka je sastavljena u dva primjerka, od kojih jedan ostaje meni, a drugi se daje na uvanje u odvjetniki ured g. Berenzona. Moskva, 12. svibnja 1876. Petar Kokorin

Glava druga, u kojoj nema nieg osim razgovora

Kako hoete, Ksaverije Feofilaktoviu, ali to je udno! - uzbueno ponovi Fandorin. - Tu ima neka tajna, potenja mi! - I uporno naglasi: - Da, upravo tako, tajna! Prosudite sami. Kao prvo, ustrijelio se nekako besmisleno, nasumce, jednim metkom u bubnju, kao da se uope nije namjeravao ustrijeliti. Kakva fatalna smola! I ton oprotajne poruke, morate se sloiti, nekako je neobian, kao daje pisana na brzinu, usput, a meutim, dotaknut je najvaniji problem. Ozbiljan problem! - glas Erasta Petrovia ak je zadrhtao od uvstva. No, o problemu u poslije govoriti, sada neto o oporuci. Nije li sumnjiva? to vam se tono, dragi moj, u njoj ini sumnjivim? - blago e Gruin, s dosadom listajui Policijski pregled gradskih dogaaja za protekli dan. To itanje, koje nije bilo lieno svjesnog zanimanja, obino se odvijalo poslijepodne jer u tom dokumentu nije bilo sluajeva od velike vanosti uglavnom svakakve sitnice, prave malenkosti, ali katkad bi se nalo i togod zanimljivo. Bilo je tu i izvjee o jueranjem samoubojstvu u

Aleksandrovskom parku, ali, kako je i predvidio iskusni Ksaverij Feofilaktovi, bez ikakvih pojedinosti i, naravno, bez teksta oprotajne poruke. Evo to! Kokorin kao da nije ozbiljno pucao u sebe, a ipak je oporuka, bez obzira na izazivaki ton, sastavljena po svim pravilima: s biljenikom, s potpisima svjedoka, s imenovanjem izvritelja-savijao je prste Fandorin. Informirao sam se: dvije tvornice, tri poduzea, kue u raznim gradovima, brodogradilita u Libavi, samo vrijednosnih papira u Dravnoj banci pola milijuna! Pola milijuna? - uzdahne Ksaverij Feofilaktovi odvojivi se od papira. Usreila se ta Engleskinja. I objasnite mi, kad smo ve kod toga, to ima s tim lady Astair? Zato je ba njoj sve ostavio, a ne nekom drugom? Kakve veze ona ima s Kokorinom? To bi trebalo razjasniti! Pa napisao je da naim pronevjeriteljima ne vjeruje, a Engleskinju ve nekoliko mjeseci veliaju u svim novinama. Ne, mili, bolje vi meni neto drugo recite. to se to dogaa da va narataj tako malo cijeni ivot? Svaki as paf-paf, i to jo oholo, sa zanosom, s prezirom prema cijelom svijetu. Kakve vi to zasluge imate da moete prezirati, kakve? - rasrdio se Gruin sjetivi se kako je drsko i bez potovanja prole veeri s njim govorila ki ljubimica, esnaestogodinja gimnazijalka Saenjka. Ipak, pitanje je bilo vie retoriko, pisarevo miljenje o tome malo je zanimalo estitog naelnika, i stoga se on ponovo zadubio u pregled. Zato je Erast Petrovi jo vie ivnuo: To i jest problem o kojem sam htio posebno govoriti. Pogledajte takva ovjeka kakav je Kokorin. Sudbina mu daje sve: i bogatstvo, i slobodu, i obrazovanje, i ljepotu (ljepotu je Fandorin spomenuo onako usput, iako nije imao nikakvu predodbu o pokojnikovu izgledu). A on se igra sa smru i na koncu se ubije. elite li znati zato? Nama mladima je zlo u vaem svijetu, Kokorin je upravo to i napisao, samo nije obrazloio. Vai ideali - karijera, novac, poasti - za mnoge od nas nita ne vrijede. Mi sad ne matamo o tome. to vi mislite, da bez razloga piu o epidemiji samoubojstava? Najbolji od obrazovane mladei odlaze uguivi se od nedostatka duhovnog kisika, a vi, oci drutva, ne izvlaite nikakvu pouku! Ispalo je da je itav optuujui zanos usmjeren na samog Ksaveri-ja Feofilaktovia, poto drugih oeva drutva nije bilo u blizini, no Gruin se nimalo nije uvrijedio i ak je vidno zadovoljan kimnuo glavom. Evo, zgodno - podsmjeljivo e on gledajui u pregled - glede nedostatka duhovnog kisika. U Cihaevljevoj ulici, u treem odsjeku Meanskog rajona, u 10 sati ujutro, pronaeno je mrtvo tijelo objeenog postolara Ivana Jeremejeva

Buldigina (27). Prema iskazu pa-zikue Petra Silina, razlog samoubojstva je pomanjkanje sredstava za opijanje. - Tako e svi najbolji otii. Samo emo mi, stare budale, ostati. Vi se rugate gorko ree Erast Petrovi. - A u Petrogradu i Var-avi svakog se dana neki student, studentica, ak i gimnazijalac, otruje, ustrijeli, utopi. Vama je to smijeno... Pokajat ete se, Ksaverije Feofilaktoviu, ali bit e kasno - pomisli osvetljivo, iako mu dotad misao o samoubojstvu nikada nije pala na pamet mladi je bio preivahne naravi. Nastala je tiina. Fandorin se inio poput skromnog groba, iza crkvene ograde i bez kria, a Gruin je as prelazio prstom redove, as utao listovima. Ipak je to sve zapravo budalatina - progunda on. - to je s njima, jesu li svi poludjeli? Evo, dva izvjetaja, jedan iz treeg odsjeka Mjasnickog rajona, na osmoj stranici, drugi iz prvog odsjeka Rogo-kog rajona, na devetoj stranici. Dakle. U 12 sati i 35 minuta u Pod-kolokoljnu ulicu, u zgradu Moskovskog drutva za osiguranje od poara" pozvan je policijski nadzornik Fedoruk na zahtjev kaluke vlas-telinke Avdotje Filipovne Spicine (privremeno boravi u hotelu Bojarskaja"). Ga Spicina je izjavila da se pored ulaza u knjiaru, pred njenim oima, neki dolino odjeveni gospodin, dobi od otprilike 25 godina, pokuao ustrijeliti. Prinio je pitolj k sljepoonici, ali je oito zatajio, i nesueni samoubojica se skrio. Ga Spicina je zatraila da policija pronae mladia i preda ga duhovnim vlastima radi crkvenog pokajanja. Potraga nije poduzeta zbog nepoinjenog prijestupa. Eto vidite, a to sam ja govorio! - likovao je Erast Petrovi osjeajui se u potpunosti osveenim. Priekajte, mladiu, to jo nije sve - zaustavi ga naelnik. - Sluajte dalje. Deveta stranica. Izvjetaj redarstvenika Semjonova (on je iz Rogoke). Poslije deset sati pozvao gaje graanin Nikolaj Kukin, prodava u trgovini Brikin i sinovi" koja se nalazi nasuprot Malog jauskog mosta. Kukin je izjavio da se prije nekoliko minuta na kameni stupi mosta bio popeo neki student i prislonio pitolj uz glavu, oito sa eljom da se ustrijeli. Kukin je uo metalno kljocanje, ali hica nije bilo. Nakon toga student je skoio na plonik i brzo otiao u smjeru Jauske ulice. Drugi oevici nisu pronaeni. Kukin se zauzima za postavljanje policijskog nadzora na mostu, zato to se prole godine tamo ve utopila jedna djevojka laka vladanja, i otada promet u trgovini opada. Nita ne razumijem - rairi ruke Fandorin. - Kakav je to ritual? Da nije neko tajno drutvo samoubojica? Kakvo drutvo - polako e Ksaverij Feofilaktovi, a zatim stane govoriti sve bre i bre, postajui sve ivljim. - Nikakvo drutvo, moj gospodine, sve je

mnogo jednostavnije. Sad je jasno i ono s bubnjem, a prije to nismo ni sanjali! To je uvijek jedan te isti, to je na student Kokorin izvodio ludorije. Pogledajte ovdje ustao je i ustro priao zemljovidu Moskve koji je visio na zidu pored vrata. - Ovo je Mali jauski most. Odatle je krenuo Jauskom ulicom, negdje se zabrbljao na sat vremena i naao se u Podkolokoljnoj, pokraj osiguravajueg drutva. Prestraio je vlastelinku Spicinu i poao dalje, u pravcu Kremlja. A poslije dva sata stigao je do Aleksandrovskog vrta, gdje se njegovo putovanje i zavrilo, znamo na koji nain. Ali, zato? I to to sve znai? - zagledao se u zemljovid Erast Petrovi. Nije na meni da prosuujem to to znai. Ali, slutim kako se zbilo. Na student, dijete bogatuna, zlatna mlade, odluio je svemu rei adieu. Ali, prije smrti htio si je malo pokakljati ivce. itao sam negdje o tome, zove se ameriki rulet. U Americi su to izmislili, u nalazitima zlata. Stavi u bubanj jedan metak, okrene i bum! Ako ti se posreilo - rui banku, ako nije - zbogom. I tako je na student krenuo na put po Moskvi, iskuavati sudbinu. Lako je mogue da nije okinuo tri puta nego i vie, samo to nee svaki oevidac pozvati policiju. Vlastelinka-spasiteljica dua i Kukin sa svojim privatnim interesom su pokazali budnost, a koliko je ukupno pokuaja imao Kokorin - Bog zna. Ili se dogovorio sam sa sobom, kao - toliko puta u se poigrati sa smru i dosta. Ako preivim tako mora biti. Zapravo, to su ve moje fantazije. Nije bilo nikakve fatalne smole u Aleksan-drovskom, jednostavno je student u dva sata bio ve potroio svoju sreu. Ksaverije Feofilaktoviu, vi ste pravi analitiki talent iskreno se ushitio Fandorin. - Tono vidim pred sobom kako je sve bilo. Zasluena pohvala, iako od utokljunca, bila je ugodna Gruinu. Eto. Moe se neto i od starih budala nauiti ree on pouno. - Vi biste posluili u istrazi isto kao i ja, ali ne u dananje visokokulturno doba, nego za cara Nikolaja Pavlovia. Tada nisu razlikovali istrano od neistranog, u Moskvi jo nije bilo ni naeg ureda, ak ni istranog odjela. Danas trai ubojice, sutra stoji na sajmu, ljudima dijeli opomene, prekosutra po krmama tjera one bez isprava. Zato stjee dar opaanja, poznavanje ljudi, dobiva debelu kou, bez toga se nikako ne moe u naem policijskom poslu - zavrio je naelnik s aluzijom i iznenada primijetio da ga pisar ba i ne slua, nego se mrti od neke svoje misli, po svemu sudei ne previe ugodne. No, to vas jo mui, istresite. Pa evo, ne shvaam... - Fandorin nervozno mrdnu lijepim, poput dva polumjeseca, obrvama. Taj Kukin kae da je na mostu bio student... Naravno, student, tko drugi? Ali, odakle Kukin zna da je Kokorin student? Imao je redengot i kapu, i u

Aleksandrovskom parku nitko od oevidaca nije ga smatrao studentom... u zapisnicima se stalno spominje mladi i taj gospodin. Zagonetno! Vama su same zagonetke na pameti mahne rukom Gruin. -Budala je taj va Kukin, i gotova stvar. Vidi, mladi gospodin, u civilu, pa pomislio da je student. A moda prodava ima otro oko, prepoznao je studenta - ipak ima posla s kupcima od jutra do veeri. Kukin takvog kupca kakav je Kokorin u svojoj trgovini nikada nije vidio razumno odvrati Fandorin. I to s tim? Pa ne bi bilo loe vlastelinku Spicinu i prodavaa Kukina podrobnije ispitati. Vama, Ksaverije Feofilaktoviu, naravno, ne pristaje da se bavite takvim sitnicama, ali, ako dopustite, ja bih sam... - Erast Petrovi se ak pridigao sa stolice, toliko je elio da mu Gruin dopusti. Spremao se Ksaverij Feofilaktovi pokazati strogost, ali se predomislio. Neka deko onjui pravi posao, neka se naui razgovarati s oevicima. Moda i bude neto od njega. Ree uzvieno: Ne zabranjujem vam - i preduhitrivi radostan usklik, koji je ve bio spreman odjeknuti iz pisarevih usta, doda: - Ali, najprije izvolite zavriti izvjetaj za njegovu preuzvienost. I jo neto, dragi moj. Ve su tri sata. Idem ja polako kui. A vi ete mi sutra ispriati odakle prodavau student. Glava trea, u kojoj se pojavljuje pokureni tudent Od Mjasnicke, gdje se nalazio Istrani ured, do hotela Bojarska-ja, gdje je, prema Pregledu, privremeno boravila vlastelinka Spicina, bilo je dvadesetak minuta hoda, i Fandorin je, usprkos nestrpljivosti koja ga je grizla, odluio ii pjeice. Muitelj Lord Byron, koji je nemilosrdno pritiskao pisareve bokove, probio je takvu rupu u njegovu budetu da se izdatak za koiju mogao dramatino odraziti na dnevnim obrocima. Jedui u hodu piroku kupljenu na uglu Gusjat-nikove ulice (nemojmo zaboraviti da je u zanosu istrage Erast Petrovi ostao bez ruka), brzao je Cistoprudnim bulevarom gdje su pretpotopne starice u pelerinama i nonim kapama sipale mrvice tustim, drskim golubovima. Kamenim plonikom hitro su se kotrljali fijakeri i koije koje Fandorin nikako nije mogao dostii i on je u mislima postajao uvrijeen. U biti, istraitelj bez kola ne moe nita protiv onih koji se voze. Dobro to je Bojarskaja na Pokrovki, ali ipak jo odatle treba otii na Jauzu do prodavaa Kukina - to je sigurno pola sata. Kao odlaganje smrti, izjedao se Erast Petrovi (da budemo iskreni, malo je preuveliavao), a gospodinu naelniku bilo je ao

petnaest dravnih kopjejki. Njemu samom, valjda, svakog mjeseca ured po osamdeset rubalja daje za stalnog koijaa. To su ti naelnike povlastice: jednog vozi kui osobni koija, a drugi na svoje dvije noge ide po slubenoj dunosti. No, slijeva, iznad krova kavane Suchet, ve se vidio toranj Ticke crkve pored koje se nalazio hotel Bojarskaja, i Fandorin zakoraa jo bre predosjeajui vana otkria. Pola sata kasnije, nesigurnim i pokunjenim hodom, vukao se niz Pokrovski bulevar gdje su golubove, isto tako uhranjene i drske kao na Cistoprudnom, hranile trgovkinje, a ne vie plemkinje. Razgovor sa svjedokinjom bio je obeshrabrujui. Erast Petrovi je ulovio vlastelinku u posljednji as. Ve se bila spremila sjesti u koiju pretrpanu kovezima i paketima kako bi otputovala iz prvostolne u Kaluku guberniju. Iz ekonomskih razloga, Spicina je putovala na stari nain, ne eljeznicom, ve svojim konjima. Tu je Fandorin bez sumnje imao sree, jer da se vlastelinka urila na kolodvor do razgovora uope ne bi dolo. Ali, bit razgovora s razgovorljivom svjedokinjom, kojoj je Erast Petrovi pristupao i ovako i onako, svodila se na jedno: Ksaverij Feofilaktovi je u pravu, Spicina je vidjela upravo Kokorina spomenula je i redengot, i okruglu kapu, ak i lakirane cipele s dugmadi koje nisu spominjali oevici iz Aleksandrovskoga parka. Sve nade su preostale na Kukinu, glede kojega je Gruin, po svoj prilici, takoer bio u pravu. Bubnuo je prodava bez razmiljanja, a sad tumaraj zbog njega po itavoj Moskvi, izvrgavaj se ruglu pred naelnikom. Trgovina Brikin i sinovi gledala je staklenim vratima s nacrtanom glavom eera tono na obalu i most se odatle vidio kao na dlanu Fandorin je to odmah uoio. Uoio je i to da su prozori trgovine bili otvoreni (oito zbog sparine), pa je prema tome Kukin mogao i uti kljocanje eljeza, jer do najblieg kamenog stupica na mostu nema vie od petnaest koraka. Kroz vrata je radoznalo provirio mukarac etrdesetih godina u crvenoj koulji, crnom suknenom prsluku i plianim hlaama u izmama. - Treba li vam togod, vase blagoroe? - upitao je. - Kao da ste zalutali? Vi ste Kukin? - strogo ga upita Erast Petrovi ne oekujui od skoranjih izjava nita ohrabrujue. Tako je - uznemiri se prodava namrtivi se, ali odmah potom se dosjeti. - Vi mora da ste iz policije, vae blagoroe? Pokorno zahvaljujem. Nisam tako brzo oekivao vau panju. Gospodin nadzornik su rekli da e pretpostavljeni razmotriti, ali nisam oekivao, nikako nisam oekivao. Ma to mi tu stojimo na pragu! Izvolite u trgovinu. Zahvalan sam, ba sam zahvalan.

I poklonio se, i vrata je otvorio, i jo ga je pozvao gestikulirajui rukom dobrodoli, ali Fandorin se ne pomaknu s mjesta. Ree mu sugestivno: Kukine, ja nisam iz okruga, nego iz istrane policije. Zadatak mi je pronai stu... onog ovjeka o kojem ste obavijestili policijskog nadzornika. Mislite studenta? spremno se nadovezao prodava. - Kako da ne, jako dobro smo ga upamtili. Strano neto, Boe oprosti. Kad sam vidio kako su se popeli na stupi i pitolj prislonili uz glavu odmah sam pretrnuo - mislim si, sve e biti kao i prole godine, opet nitko nee ni priviriti u trgovinu. A to smo mi krivi? Zar im je tu medom namazano pa da diu na sebe ruku? Idi tamo dalje, do rijeke Moskve, tamo ti je i dublje, i most je vii, pa... Zautite, Kukine - prekine ga Erast Petrovi. - Bolje mi opiite studenta. Stoje nosio, kako je izgledao i odakle vam uope to daje on student. Pa stvarno je student, vae blagoroe - zaudio se prodava. - I uniforma, i dugmad, i oale na nosu. Kakva uniforma? - napadne ga Fandorin. - Zar je bio u uniformi? A kako drukije? - Kukin saalno pogleda nedosjetljivog inovnika. Kako u bez toga znati je li student ili ne? Pa valjda razlikujem studenta od inovnika po uniformi. Na tu umjesnu primjedbu Erast Petrovi nije nita mogao rei, paje izvadio iz depa urednu biljenicu i olovku kako bi zapisao izjavu. Tu je biljenicu Fandorin kupio prije nego to je stupio u slubu u Istranom uredu, tri tjedna ju je beskorisno nosao, i evo tek danas je posluila - ve tijekom jutra koleki registrator je sitno ispisao nekoliko stranica. Recite kako je izgledao taj ovjek. ovjek kao ovjek. Neugledan, malko pristava lica. Pa oale... Kakve oale - naoale ili cviker? Onakve, na pagi. Znai, cviker - drljao je olovkom Fandorin. - Je li bilo jo kakvih osobitih obiljeja? Bili su jako pogureni. Ramena umalo u visini tjemena... Ma, student ko student, kaem vam... Kukin je zbunjeno promatrao inovnika, a ovaj je na due vrijeme zautio: mrtio se, micao usnama, ukao malom biljenicom. Ukratko, ovjek je o neemu razmiljao. Uniforma, pristav, cviker, vrlo poguren - pisalo je u biljenici. No, malo je

pristav, to je nevano. O cvikeru nema ni rijei u spisku Kokorinovih stvari. Da ga nije izgubio? Mogue. Oevici takoer ne spominju cviker, ali njih i nisu posebno ispitivali o samoubojiinoj vanjtini - emu to? Poguren? Hm. Sjea se da je u Moskovskim novinama opisan stasiti mladi, ali reporter nije prisustvovao dogaaju, nije vidio Kokorina, tako da je stasita mladia mogao dodati radi jaeg efekta. Ostaje studentska uniforma, a to je teko osporiti. Ako je na mostu bio Kokorin, znai da se u razdoblju od jedanaest sati i pola dvanaest iz nekog razloga preodjenuo u redengot. I gdje se to moglo zbiti? Od Jauze do Ostoenke i zatim natrag do Mos-kovskoga drutva za osiguranje od poara nije kratak put, za sat i pol vremena se ne stigne. I Fandorin shvati s bolnim zamiranjem u grudima da ima samo jedan izlaz: uhvatiti prodavaa Kukina za vrat, odvesti ga u Mohovu, gdje u mrtvanici jo uvijek lei samoubojiino tijelo obloeno ledom, i obaviti identifikaciju. Erast Petrovi zamisli probuenu lubanju s osuenim slojem krvi i mozga, i to ga je savim prirodno asociralo na zaklanu trgovkinju Krupnovu, koja je jo i danas pohodila njegove none more. Ne, zaista mu se nije ilo u hladnjak. No, izmeu studenta s Malog jauskog mosta i samoubojice iz Aleksandrovskoga parka postojala je veza koju je svakako trebalo otkriti. Tko moe rei je li Kokorin bio pristav i poguren, je li nosio cviker? Prvo - vlastelinka Spicina, ali ona je sigurno ve na ulazu u Kalu-gu. Drugo pokojnikov sobar, kako li se ono preivao? Nije vano, ionako ga je istrani sudac izbacio iz stana, tko e ga sada nai. Preostaju oevici iz Aleksandrovskog, prije svih one dvije dame s kojima je Kokorin razgovarao posljednjih trenutaka svoga ivota, one su ga morale detaljno promotriti. Evo, u biljenici pie: Ki d.t.s. Eliz. Alek-sandr-na von Evert-Kolokoljceva (17), gospoica Emma Gotlibovna Pfull (48), Mala Nikitska, priv. kua. Ipak se nije mogao izbjei troak za koiju. *** Bio je to dug dan. Snano svibanjsko sunce koje je neumorno obasjavalo zlatoglavi grad nerado se sputalo k liniji krovova kada je Erast Petrovi, osiromaen za etrdeset kopjejaka, siao s koije kod otmjene vile s dorskim stupovima, ukraenim proeljem i mramornim trijemom. Vidjevi da se putnik neodluno zaustavio, koija ree: - To je generalova kua, ne sumnjajte. Nije ovo prva godina da vozim po Moskvi. A to ako me ne puste - zadrhtao je iznutra Erast Petrovi od straha zbog mogueg ponienja. Primio je sjajnu mjedenu alku i dvaput pokucao. Masivna

vrata s bronanim lavljim njukama odmah se otvorie i izviri vratar u bogatoj livreji sa zlatnim gajtanima. Gospodinu barunu? Iz Ureda? ozbiljno zapita. - Treba li vas najaviti ili samo predati kakav dokument? Ta, uite. U prostranu predsoblju, snano osvijetljenom i lusterom i plinskim svjetiljkama, posjetitelj se posve zbunio. Zapravo, trebam do Elizavete Aleksandrovne - objasnio je. -Erast Petrovi Fandorin, iz istrane policije. Po hitnom zadatku. Iz istrane? - prezirno se namrti uvar vrata. - Nije valjda zbog onoga juer? Nemojte ni pomisliti. Gospoica su skoro pola dana plakali i noas su loe spavali. Neu vas pustiti niti najaviti. Njegova ek-selencija su ionako prijetili vaima iz rajona da e im glave poskidati zato to su juer Elizavetu Aleksandrovnu muili presluavanjima. Izvolite na ulicu, na ulicu. - I jo ga je nitkov stao svojim debelim trbuhom gurati prema izlazu. A gospoica Pfull? - povikne u oaju Erast Petrovi. - etrdesetosmogodinja Emma Gotlibovna? Barem s njom bih trebao popriati. To je dravni posao! Vratar vano zamljacka usnama. K njoj u vas pustiti, neka bude. Eno tamo, idite ispod stubita. Hodnikom nadesno, trea vrata. Tamo ivi gospoa guvernanta. Na kucanje je otvorila visoka kotunjava osoba i utke se zagledala u posjetitelja okruglim smeim oima. Ja sam iz policije, Fandorin. Vi ste gospoa Pfull? - nesigurno e Erast Petrovi i za svaki sluaj ponovi na njemakom. - Polizeiamt. Sind Sie Frdulein Pfull? Guten Abend. Topro fee otro odgovori kotunjava. Da, ja sam Emma Pfull. Uite. Zjednite na stolac. Fandorin sjedne gdje mu je bilo nareeno - na beku stolicu sa savijenim naslonom koja se nalazila pored pisaeg stola, na kojem su vrlo uredno bili rasporeeni nekakvi udbenici i hrpe papira za pisanje. Soba je bila lijepa, svijetla, ali vrlo dosadna, kao daje neiva. Samo su na prozorskoj dasci stajala tri zemljana lonca s bujnim geranijem. Bila je to jedina upadljiva toka u cijeloj prostoriji. Toli ste zbok onog glupok mlatia koji je pucao u sebe? - upita gospoica Pfull. - Juer sam odgovorila na sva pitanja gospodina po-! licajca, ali ako elite pitati jo neto, moete pitati. Shvaam da je posao policije vrlo vaan. Moj ujak Gunther je sluio u sachsenskoj policiji kao narednik. Ja sam koleki registrator - pojasni Erast Petrovi, ne elei da i njega smatraju

narednikom - inovnik etrnaestog razreda. Da, znam razlikovati inove - kimne Njemica pokazujui prstom na zapuak njegova fraka. Dakle, gospodine koleki registratoru, sluam vas. U taj as se bez zvuka otvore vrata i u sobu uleti svijetlokosa gospoica arobno zarumenjenog lia. Frdulein Pfull! Morgenfahren wir nach Kuntsevo! asna rije! Ta-tica je dopustio! - zabrza ona s praga, ali, ugledavi neznanca, zapne i zbunjeno zauti, iako su joj se sive oi sa ivom znatieljom uprle u mladog inovnika. Odgojene barunice ne tre, ve hodaju - ree joj guvernanta s prijetvornom strogou. - Osobito ako im je ve punih zedamnaest godina. Ako ne trite, nego hodate, tada imate vremena vidjeti nepoznati ovjek i pristojno pozdraviti. Dobar dan, gospodine - zautala je udesna prikaza. Fandorin skoi i nakloni se, osjeajui se vrlo loe. Djevojka mu se uasno svidjela, i jadni se pisar uplaio da e se odmah zaljubiti u nju na prvi pogled, a to se nikako nije smjelo dogoditi. I u prijanja, sretna tatina vremena takva princeza mu ne bi bila par, a sada pogotovo. Dobar dan - rekao je vrlo suho, namrtio se i u sebi dodao: Naumili ste me prikazati u alosnoj ulozi? On bijae titularni savjetnik, a ona ki generala? Ne, draga moja, neete to doekati! Ja jo i do titularnoga imam za sluiti. Koleki registrator Erast Petrovi Fandorin, Ured istrane policije - predstavi se slubenim tonom. - Provodim dopunsku istragu povodom jueranjeg alosnog dogaaja u Aleksandrovskom vrtu. Pojavila se prijeka potreba za postavljanjem jo nekih pitanja. No, ako vam je neugodno - ja vrlo dobro razumijem kako ste bili rastrojeni bit e mi dovoljan samo razgovor s gospoom Pfull. Da, bilo je to uasno - gospoiine oi, ionako povelike, rairie se jo vie. Dodue, ja sam bila zamirila i gotovo nita nisam vidjela, a potom sam se onesvijestila... Ali, meni je to tako zanimljivo! Frdulein Pfull, mogu li ostati? Molim vas! Ja sam, izmeu ostalog, isto takva svjedokinja kao i vi! Ja bih sa svoje strane, u interesu istrage, takoer vie volio da gospoica barunica bude nazona - klonuo je Fandorin. Red je red - kimnu Emma Gotlibovna. - Lischen, uvijek sam vam ponavljala: Ordnung mufi sein. Mora se biti posluan prema zakonu. Moete ostati. Lizanjka (tako je Elizavetu Aleksandrovnu u sebi ve nazivao Fandorin koji'se sve bre topio) se spremno spustila na koni divan budno gledajui u naega junaka. On se pribere, okrene se prema frdulein Pfull i zamoli:

Opiite mi, molim vas, kako je izgledao taj gospodin.

Gospodin koji je pucao u zebe? - precizirala je ona. Na ja. Smee oi, smea kosa, prilino visok, bez brade i brkova, bez zalisaka takoer, lice zasvim mlado, ali ne osobito lijepo. Zatim odjea... O odjei poslije - prekine je Erast Petrovi. - Kaete da nije imao lijepo lice. Zato? Zbog priteva? Pickeln - prevede Lizanjka pocrvenjevi. A ja, prievi - guvernanta sono ponovi rije koju nije odmah razumjela. - Ne, prieve taj gospodin nije imao. Imao je lijepu, zdravu kou. A lice nije bilo lijepo. Zato? Bilo je zlo. Gledao je kao da ne eli ubiti zebe, nego netko zasvim drugi. Oh, to je bila strava! - uznemirila se zbog sjeanja Emma Gotlibovna. Proljee, zunano vrijeme, sve dame i gospoda etaju, udesni trt saf u cvijeu! Od tih njenih rijei Erasta Petrovia obli rumenilo i on ispod oka pogleda Lizanjku, ali ona je oito odavno navikla na poseban izgovor svoje odgajateljice i gledala je i dalje otvoreno i blistavo. A je li imao cviker? Moda mu nije bio na nosu, nego je virio iz depa? Na svilenoj vrpci? sipao je pitanja Fandorin. I nije li vam se uinilo da je poguren? Jo neto. Znam da je bio u redengotu, ali nije li togod na njemu odavalo studenta, primjerice, hlae od uniforme? Niste primijetili? Ja sam uvijek sve primijetila - dostojanstveno odgovori Njemica. - Hlae su bile karirane, od skupe vune. Cviker sikurno nije imao. Nije bio niti pokuren. Taj gospodin je imao dobro dranje. - Zamislila se i neoekivano zapitala: Pokuren, cviker i student? Zbog ega ste tako rekli? Zato? - uznemirio se Erast Petrovi. udno. Tamo je bio jedan gospodin. Pokureni student s cvikerom. Molim! Gdje? jaukne Fandorin.

Vidjela sam takvog gospodina... jenseits... s druge strane ograde, na ulici. Stajao je i gledao nas. Jo sam pomislila kako e nam sat kos-potin student pomoi da otjeramo taj uasni ovjek. I bio je vrlo pokuren. Vidjela sam to nakon to se onaj kospotin ve ubio. Student se okrenuo i brzo-brzo otiao. I vidjela sam kako je pokuren. To se dogaa kada djecu od malena ne ue pravilno zjediti. Pravilno zjediti je vrlo vano. Moje odgajanice uvijek zjede pravilno. Pogledajte frdulein barunicu. Vidite kako ona dri lea? Jako lijepo! Tada je Elizaveta Aleksandrovna pocrvenjela, ali veoma milo, tako da je Fandorin na as izgubio nit, iako je izjava gospoice Pfull nesumnjivo imala

izuzetnu vanost.

Glava etvrta, u kojoj se pripovijeda o pogubnoj snazi ljepote Sljedeeg dana u deset sati ujutro, s naelnikovim blagoslovom i s ak tri rublja dodijeljena za dodatne trokove, Erast Petrovi je stigao do ute sveuiline zgrade u Mohovoj. Zadatak nije bio teak, ali iziskivao je neto sree: trebalo je pronai pogurenog, neuglednog i malo pritavog studenta s cvikerom na svilenoj vrpci. Sasvim je vjerojatno da taj sumnjivi gospodin uope nije studirao u Mohovoj, ve na Visokoj tehnikoj koli, na umarskoj akademiji ili na nekom Geodetskom institutu. Ipak je Ksaverij Feofilaktovi ( koji je promatrao svog mladog pomonika sa stanovitim uenjem ne lienim radosti) bio potpuno suglasan s Fandorinovom pretpostavkom -pokureni je najvjerojatnije studirao na sveuilitu kao i pokojni Kokorin, i lako je mogue da je studirao na istom, Pravnom fakultetu. Odjeven u civilno odijelo, Erast Petrovi je bezglavo uzletio izlizanim stubama od lijevana eljeza na glavnom ulazu, proao kraj bradatog sluitelja u zelenoj livreji i zauzeo prikladnu poziciju u polukrunoj udubini prozora, odakle su se odlino vidjeli i predvorje s garderobom, i dvorite, ak i ulazi u oba krila. Prvi put otkako je mladiu umro otac i ivot skrenuo s ravnog i jasnog puta, gledao je Erast Petrovi na drage ute zidove sveuilita bez aljenja u srcu za onim to se moglo zbiti, a nije se zbilo. Jo se ne zna kakvo ivljenje je privlanije i korisnije za drutvo: studentsko trebanje ili mukotrpni ivot istranog agenta koji obavlja vaan i opasan posao. (Dobro, nije opasan, ali je ipak osobito odgovoran i tajnovit.) Otprilike svaki etvrti student koji je dolazio u vidno polje paljivog promatraa nosio je cviker, i to mnogi ba na svilenoj vrpci. Otprilike svaki peti imao je na licu odreenu koliinu priteva. Bilo je i dosta pogurenih. Ipak, sva tri obiljeja nikako se nisu htjela sastati u jednoj individui. U jedan sat ogladnjeli Fandorin je izvadio iz depa sendvi s kobasicom i okrijepio se ne naputajui poloaj. Dotad je Erast Petrovi uspio uspostaviti sasvim prijateljske odnose s bradatim portirom koji mu je rekao da ga zove Mitri i koji je ve uspio dati mladiu nekoliko vrijednih savjeta povodom stupanja na vakultet. Fandorin, koji se priljivom starcu predstavio kao provincijalac koji mata o dugmadi sa sveuilinim

grbom, ve je bio pomiljao da promijeni verziju i otvoreno upita starca za pokurenog i pritavog, kad se portir sljedeeg trena uurbao, skinuo kapu s glave i otvorio vrata. Tu je proceduru Mitri provodio kada je prolazio netko od profesora ili bogatih studenata za to je katkad dobivao kopjejku ili ak petak. Erast Petrovi se osvrne i opazi kako se prema izlazu kree neki student koji je na garderobi upravo dobio raskoni barunasti ogrta s kopama u obliku lavljih apa. Na kicoevu nosu svjetlucao je cviker, a na elu su se crvenjeli rasuti pristii. Fandorin se napregnuo pokuavajui vidjeti kakvo dranje ima student, ali prokleta pelerina ogrtaa i podignuti ovratnik smetali su mu da postavi dijagnozu. Ugodnu veer, Nikolaje Stepaniu. elite li koiju? - nakloni se portir. Stoje, Mitriu, kiica je stala? - tankim glasom upita pristavi. Onda u proetati, nasjedio sam se. I dvama prstima u bijeloj rukavici spusti u postavljenu ruku novac. Tko je taj? - apne Erast Petrovi napregnuto se zagledavajui u gizdaveva lea. Kao daje poguren? Ahtircev Nikolaj Stepani. Najvei bogata, kneevske krvi -smjerno e Mitri. Nikad ne daje manje od petnaest kopjejki. Fandorinu postade vrue. Ahtircev! Ta nije li to onaj to je u oporuci imenovan kao izvritelj! Mitri se klanjao redovnom profesoru, dugokosom magistru fizike, a kada se okrenuo ekalo ga je iznenaenje: potovani provincijalac kao da je u zemlju propao. Crni barunasti ogrta vidio se izdaleka i Fandorin je sustigao sumnjivca za tren oka, ali nije se odluio da ga zovne: to zapravo moe saopiti tom Ahtircevu? No, pretpostavimo da ga prepoznaju i prodava Kukin i gospoica Pfull (Erast Petrovi teko uzdahne sje-tivi se opet, po tko zna koji put, Lizanjke). Pa to s tim? Nije li bolje, prema nauku veilkog Foucheta, nenadmanog korifeja istrage, organizirati praenje objekta? Reeno - uinjeno. Tim bolje to se pokazalo sasvim lakim pratiti ga: Ahtircev je bez urbe, euim korakom iao u smjeru Tverske, nije se okretao, samo je povremeno pratio pogledom zgodne velje. Nekoliko puta se Erast Petrovi ohrabrio i priao sasvim blizu, te ak uo kako student bezbrino zvidi Smithovu ariju iz Pertske ljepotice. ini se da je nesueni samoubojica (ako je to bio on) bio vrlo optimistiki raspoloen. Pored Korfove trafike student je stao i dugo razgledavao u izlogu kutije s

cigarama, ali ipak nije uao unutra. U Fandorinu se poelo stvarati uvjerenje da objekt odugovlai do utvrenog vremena. To je uvjerenje ojaalo kada je Ahtircev izvadio zlatni sat, kljocnuo poklopcem i, malo ubrzavi korak, krenuo prema gore plonikom, preavi na izvedbu odlunijeg Zbora djeaka iz moderne opere Carmen. Skrenuvi u Kamergersku, student je prestao zvidati i zakoraao tako ustro da je Erast Petrovi bio primoran zaostati - inae bi izgledalo vrlo sumnjivo. Sreom, ne dospjevi jo do enskog modnog salona d' Arsans, objekt je usporio korak, a uskoro se i posve zaustavio. Fandorin prijee na drugu stranu i zauzme poloaj pored pekarnice koja je ugodno mirisala na svjee pecivo. Petnaestak minuta, pa ak i dvadeset, Ahtircev je, pokazujui sve oitiju nervozu, hodao amo-tamo pred ukraenim hrastovim vratima kroz koja su svakog asa ulazile ozbiljne dame, a raznosai iznosili otmjene pakete i kutije. Na ploniku je ekalo nekoliko koija, neke ak s grbovima na lakiranim vratima. U dva sata i sedamnaest minuta (Erast Petrovi je to primijetio na satu u izlogu) student se trgnuo i poletio prema vitkoj dami s koprenom koja je izala iz trgovine. Skinuo je kapu i stao neto govoriti maui rukama. Fandorin, s izgledom nekoga tko se dosauje, prijee preko kolnika - moda bi i on mogao malo pogledati kod d' Arsansa. Danas mi nije do vas - uo je zvonki glas dame koja je bila odjevena po posljednjoj parikoj modi, u svijetloljubiastu haljinu od moarea sa lepom. - Poslije. Doite u sedam sati, kao i obino, tamo e se sve rijeiti. Ne gledajui vie uzbuenog Ahtirceva ona krenu prema otvorenoj koiji s dva sjedita. Ali, Amalija! Amalija Kazimirovna, oprostite! - kriknu za njom student. Ja sam u nekom smislu imao na umu privatni razgovor! Poslije, poslije! - dobaci dama. - Sada mi se uri! Lahor joj je podigao s lica laganu koprenu i Erast Petrovi se skamenio. Te none, sanjive oi, taj egipatski oval, tu hirovitu iskrivljenost usana ve je vidio, a kada jednom vidi takvo lice vie ga nikada ne zaboravi. To je ona, tajanstvena A.B., koja je naredila nesretnom Kokorinu da se ne odrie ljubavi! Sluaj je, ini se, dobivao sasvim drugi smisao i ton. Ahtircev se izgubljeno ukoio na ploniku runo uvukavi glavu meu ramena (poguren je, bez sumnje je poguren, uvjerio se Erast Petrovi), a u meuvremenu je koija polako odvozila egipatsku caricu u pravcu

Petrovke. Trebalo je donijeti neku odluku i Fandorin, zakljuivi da student sada ionako nikamo nee nestati, digne ruke od njega i potri naprijed, prema uglu Velike Dmitrovke gdje se stvorio red fijakera. Policija - apnuo je na uho pospanom fijakeristu u vatiranom kaftanu i s kapom. - Brzo za onom koijom! Mrdni ve jednom! Ma ne tresi se, bit e plaeno! Fijakerist se isprsi, s preuvelianom revnou zasue rukave, protrese uzde, pa jo i zavie, i arac zvonko zazveketa kopitima po kaldrmi. Na uglu Rodestvenke, nasred ulice stajala su teretna kola natovarena daskama posve zagradivi prolaz. Krajnje uzbueni Erast Petrovi je skoio i ak se podigao na prste gledajui za koijom koja je uspjela proi. Dobro to je barem uspio vidjeti kako ovaj skree na Veliku Lubjanku. Nema veze, Bog je milostiv, stigli su koiju kod Sretenke i to ba na vrijeme - ova je ula u usku, grbavu uliicu. Kotai poskoie po rupama. Fandorin vidje da se koija zaustavlja i dodirne njakeristova lea - vozi dalje, nema stajanja. Sam se namjerno okrenuo na stranu, ali krajikom oka je vidio kako kod dotjerane obiteljske kuice damu u svijetloljubiastom, klanjajui se, doekuje ovjek visoka stasa u livreji. Iza prvog ugla Erast Petrovi otpusti koijaa i polako, kao da seta, zakoraa u suprotnom smjeru. Evo i kue - sada se moe razgledati kako treba: mansarda sa zelenim krovom, na prozorima zavjese, glavni ulaz s malom nadstrenicom. Mjedena ploa na vratima nekako se ne vidi. Zato se na klupi kod zida dosaivao pazikua s pregaom i zguvanom kapom. Erast Petrovi se zaputi k njemu. Reci, prijatelju - u hodu e on vadei iz depa dravnih dvadeset kopjejki - ija je ovo kua? Zna se ija - namrgoeno odvrati pazikua pratei sa zanimanjem Fandorinove prste. Evo, dri. Kakva je to dama maloprije dola? Primivi novac pazikua dostojanstveno odgovori: To je kua generalice Maslove, samo to oni ne ive ovdje, iznajmljuju je. A dola je stanarka, gospoa Beecka, Amalija Kazimirovna. Tko je ona? - navalio je Erast Petrovi. - Odavno tu ivi? Mnogo ljudi dolazi? Pazikua ga je utke promatrao i neto vakao. U mozgu mu se odvijao

neki neshvatljivi proces. Zna to, gospodine - ree ustajui i iznenada vrsto primi Fandorina za rukav. - ekaj samo. Odvukao je Erasta Petrovia koji se opirao na trijem i povukao bronano zvonce. Sto ti je?! - uasnu se istraitelj uzaludno se pokuavajui osloboditi. - Ma ja u te... Zna li ti s kim...? Vrata se otvorie i na vratima iskrsne dugonja u livreji s golemim zaliscima boje pijeska i obrijane brade. Odmah se vidjelo da nije Rus. Hode okolo, pitaju za Amaliju Kazimirovnu - sladunjavim glasom izvijesti podli pazikua. -1 novce su nudili. Nisam uzeo. Pa sam, Johne Karliu, odluio... Majordom (a to je nesumnjivo bio majordom, iako Englez) odmjeri uhienika bezosjeajnim pogledom malih otrih oiju, utke prui izdajici srebrnih pola rublja i malo se odmakne. Ma to je zapravo potpuni nesporazum! - jo nije mogao doi k sebi Fandorin. It's ridiculous! A complete misunderstanding1. - prijee na engleski. Ne, izvolite, izvolite - zavijao je otraga pazikua, radi sigurnosti uhvatio Fandorina jo i za drugi rukav i ugurao ga unutra. Erast Petrovi se naao u prilino irokom predsoblju, tono nasuprot prepariranog medvjeda sa srebrnim pladnjem - za posjetnice. Staklene oice upave zvijeri gledale su smetenog registratora bez imalo samilosti. Tko? Zato? kratko upita s jakim akcentom majordom potpuno ignorirajui sasvim pristojni Fandorinov engleski. Erast Petrovi je utio ne elei ni u kom sluaju razotkriti svoju anonimnost. What's the matter, John? - zau se zvonki glas ve poznat Fandorinu. Na stubitu prekrivenom sagom, koje je oito vodilo na polukat, stajala je gazdarica stigavi skinuti eiri i koprenu. A, mladi brinet - podsmjeljivo ree ona obraajui se Fandorinu koji ju je prodirao pogledom. - Primijetila sam vas jo u Ka-tiu'i'nmkom. Zar se smije tako zuriti u nepoznate dame? Snalaljiv, nema to. Pronaao me! Student ili tek tako, besposliar?

Fandorin, Erast Petrovi - predstavi se on ne znajui to dalje da kae, ali Kleopatra je, ini se, njegovo pojavljivanje protumaila na svoj nain. Volim hrabre - osmijehne se. - Osobito ako su tako zgodni. Ali, nije lijepo uhoditi. Ako sam vam toliko interesantna, doite naveer, tko sve ne dolazi kod mene. Tako ete moi u potpunosti zadovoljiti svoju znatielju. I odjenite frak, kod mene je vladanje slobodno, ali mukarci, ako nisu vojna lica, obavezno su u frakovima, takav je zakon.

Uveer je Erast Petrovi bio u punoj spremi. Dodue, oev frak je bio malko irok u ramenima, ali ga je divna Agrafena Kondratjevna, ena gubernijskog tajnika kod koje je Fandorin unajmljivao sobu, privrstila iglama po avu i ispalo je sasvim pristojno, osobito ako se nije zakopavao. Bogata garderoba, u kojoj se samo bijelih rukavica nalazilo pet pari, bila je jedina svojina koju je naslijedio sin zlosretnog bankarskog ulagaa. Najljepe su izgledali svileni prsluk od Bourgesa i lakirane cipele od Pironeta. Nije bio lo ni gotovo novi cilindar od Blanca, samo to je malo padao na oi. No, to nije vano - na ulazu ga da lakaju i gotovo. Stap je Erast Petrovi odluio ne uzeti: moda je neprilino. Malo se vrtio u tamnom predsoblju ispred neravnog zrcala i bio je zadovoljan sobom, prije svega strukom kojeg je idealno drao grubi Lord Byron. U depiu na prsluku nalazio se srebrni rubalj kojeg je dobio od Ksaverija Feofilaktovia za buket (dolian, ali bez hirova). Kakvi hirovi za rubalj, uzdahne Fandorin i odlui dodati vlastitih pola rublja - onda e biti dosta i za parmske ljubiice. Zbog buketa je morao rtvovati koiju i u Kleopatrin (taj je nadimak najbolje pristajao Amaliji Kazimirovnoj) dvorac Erast Petrovi je stigao tek u osam i petnaest. Gosti su se ve bili skupili. Pisar, kojeg je u kuu pustila sobarica, jo je iz predsoblja uo um mnotva mukih glasova, ali se povremeno razlijegao i onaj srebrno kristalni, arobni. Malo priekavi na pragu, Erast Petrovi se pribere i ue sa stanovitim neustruavanjem nadajui se da e ostaviti dojam svjetskog i iskusnog ovjeka. Uzalud se trudio - nitko se nije ni osvrnuo na pridolicu. Fandorin je ugledao salon s udobnim safijanskim divanima, barunastim

stolicama, otmjenim stoliima - sve u stilu i moderno. U sredini, gazei prostrtu tigrovu kou, stajala je gazdarica u grimiznoj haljini s prnjakom i sa skrletnom kamelijom u kosi. Bila je tako lijepa da je Erastu Petroviu zastao dah. ak nije ni goste razgledao odmah, samo je primijetio da su svi mukarci i da je tu Ahtircev, sjedi malo podalje i prilino je blijed. A evo i novog ucviljenika - ree Beecka s podsmijehom gledajui Fandorina. - Sad vas je tono nesretnih trinaest. Neu vam sve predstavljati, dugo bi trajalo, vi recite svoje ime. Sjeam se da ste student, a prezime sam zaboravila. Fandorin - pisne Erast Petrovi izdajniki drhtavim glasom te ponovi jo jednom, odlunije: - Fandorin. Svi se osvrnu na njega, ali nekako letimino, oito ih novopridoli mladac nije previe zainteresirao. Vrlo brzo je postalo jasno da ima samo jedno sredite panje u tom drutvu. Gosti izmeu sebe gotovo uope nisu razgovarali, i svi su, ak i naduti starac s briljantnom zvijezdom, prekidali jedan drugoga pokuavajui samo jedno - privui na sebe njezinu panju i makar na as zasjeniti ostale. Drugaije su se ponaala samo dvojica: utljivi Ahtircev koji je neprestano pijuckao pjenuac iz ae i husarski asnik, ili momak pomamnih, malo izbuljenih oiju, crnih brkova i s osmijehom koji je otkrivao bijele zube. On se, izgleda, prilino dosaivao i gotovo nije pogledavao Amaliju Kazimirovnu, ve je s prezrivim osmijehom razgledavao druge goste. Kleopatra se oito drugaije odnosila prema tom probisvijetu, zvala ga je jednostavno Ipolit i nekoliko puta mu uputila takav pogled da se Erastu Petroviu od alosti steglo srce. Iznenada se on trgne. Jedan tusti gospodin s bijelim kriem oko vrata upravo je rekao iskoristivi stanku: Amalija Kazimirovna, vi ste onomad zabranili da se raspravlja o Kokorinu, a ja sam saznao tota zanimljivo. On zauti, zadovoljan postignutim efektom - svi su se okrenuli prema njemu. Nemojte nas muiti, Antone Ivanoviu, govorite - ne izdri debeljko ispupena ela, uspjeni odvjetnik sudei po izgledu. Da, da, ne muite nas - prihvatie ostali. Nije se samo tako ustrijelio, nego igrajui ameriki rulet. Danas su mi to apnuli u uredu generalnog guvernera - znaajno priopi tusti. - Znate li to je to?

Poznata stvar - slegne ramenima Ipolit. - Uzme revolver, ubaci metak. Glupo je, ali uzbudljivo. teta to su to Amerikanci smislili, a ne nai. A zato rulet, grofe? - nije shvatio starac sa zvijezdom. Par ili nepar, crveno ili crno, samo da nije nula! - povie Ahtircev i neprirodno prasne u smijeh gledajui izazovno Amaliju Kazimirovnu (tako se barem uinilo Fandorinu). Upozorila sam: tko bude brbljao o tome, istjerat u ga! - razljuti se bez ale gazdarica. - I zabranit u mu pristup zauvijek! Nali ste temu za spletke! U zraku je visjela neugodna tiina. Ipak mi ne moete zabraniti pristup - istim neotesanim tonom ree Ahtircev. - ini mi se da sam zasluio pravo da kaem sve to mislim. A ime to, dopustite da pitam? - okomio se na nj pleati kapetan u gardijskoj odori. Time to se naljoskao, balavac - odluno usmjeri sluaj prema skandalu Ipolit, kojega je starac nazvao grofom. - Dopustite, Amelie, poslat u ga da se malo prozrai. Kada mi bude zatrebala vaa zatita, Ipolite Aleksandroviu, svakako u vas o tome obavijestiti - otpovrne na to Kleopatra, ne bez pakosti, i konflikt bude suzbijen u samom zaetku. - Onda e biti bolje ovako, gospodo. Budui da se od vas ne moe oekivati zanimljiv razgovor, igrajmo se zaloga. Proli put je bilo zabavno: kada je Frol Luki izgubio i izvezao cvjetove, pa si sve prste izbo iglom! Svi se veselo nasmijae osim ravno podianog bradatog gospodina na kojemu je frak stajao prilino ukoso. Da, majice Amalijo Kazimirovna, narugali ste se trgovcu. Tako mi i treba, glupanu - mirno e on, naglaavajui o po provincijski. Samo to u trgovini vrijedi: ist raun - duga ljubav. Onda smo mi riskirali, a danas ne bi bilo loe da i vi riskirate. Pa u pravu je trgovaki savjetnik! - usklikne odvjetnik. - Pametno! Neka i Amalija Kazimirovna pokae hrabrost. Gospodo, imam prijedlog! Tko od nas dobije, trait e od nae arobnice... no... neto posebno. Tako je! Bravo! - zau se sa svih strana. Ovo je pobuna? Pugaovtina? - nasmija se zanosna gazdarica.

to elite od mene?

Znam! - uplete se Ahtircev. - Iskreni odgovor na bilo koje pitanje. Bez izbjegavanja, bez igranja make i mia. I obavezno u etiri oka. Zato u etiri oka? - protestirao je kapetan. - Svima e biti zanimljivo uti. Bude li svima, nee biti iskreno - sijevne oima Beecka. - U redu, poigrajmo se iskrenosti, neka bude po vaem. Samo da se nee sretnik bojati uti istinu od mene? Istina se moe pokazati neugodnom. Grof podsmjeljivo ubaci ralajui na pravi pariki nain: -J 'en ai le frisson que d 'ypenser. Pustite istinu, gospodo. Kome je potrebna? Moda je bolje da odigramo ameriki rulet? to je, ne primamljuje vas? Ipolite, ini mi se da sam vas upozorila! - prasne boginja. -Neu ponavljati! O tome ni rijei! Ipolit smjesta umukne i ak podigne ruke - toboe, nijem kao riba. A okretni kapetan je u meuvremenu ve skupljao zaloge u kapu. Erast Petrovi je stavio oev rubac od batista s monogramom PF. Izvlaenje su povjerili tustom Antonu Ivanoviu. Prvo je iz kape izvadio cigaru koju je sam ondje stavio i umiljato zapitao: to za ovaj zalog? Rupu od pereca - odvrati Kleopatra koja se okrenula prema zidu, i svi, osim tustog, zlurado se nasmijae. A ovome? - ravnoduno izvue Anton Ivani kapetanovu srebrnu olovku. Lanjski snijeg. Potom uslijedie medaljon sa satom (riblje ui), igraa karta (mes condoleances), igice (Kutuzovljevo desno oko), jantarna mutikla (puste brige), novanica od sto rubalja (tri puta nita), ealj od kornjaevine (etiri puta nita), bobica grozda (vlasi Oresta Kirilovia - dugotrajni smijeh na raun potpuno elavog gospodina s Vladimirovim ordenom u zapuku), karanfil (tomu - nikada i ni za to). U kapi su ostala samo dva zaloga: rubac Erasta Pet-rovia i Ahtircevljev zlatni prsten. Kada je u objaviteljevim prstima otro bljesnuo prsten, student se sav nagnuo naprijed i Fandorin je vidio kako su na pristavom licu izbile kapi znoja. to tome dati? - rastegne Amalija Kazimirovna kojoj je oigledno

dosadilo razveseljavati publiku. Ahtircev se pridigne i, ne vjerujui svojoj srei, skine s nosa cviker. - Ma ne, bolje ne njemu, nego posljednjemu zavri muiteljica. Svi se okrenue k Erastu Petroviu prvi put ga ozbiljno promatrajui. On je pak posljednjih nekoliko minuta, kako su se anse poveavale, sve grozniavije razmiljao to da uini u sluaju da mu se posrei. to sada, sumnje su se razrijeile. Dakle, sueno je. Tada mu skoivi s mjesta pritra Ahtircev i strastveno zaapta: Prepustite mi, preklinjem vas. to e vam to... vi ste tu prvi put, a meni sudbina... Prodajte mi, na kraju krajeva. Koliko? elite pet stotina, tisuu, ha? Vie? Uz samom sebi iznenaujuu, spokojnu odlunost, Erast Petrovi je odstranio aptaa, ustao, priao gazdarici i uz naklon upitao: Kamo zapovijedate? Ona je gledala Fandorina s veselom radoznalou. Od tog upornog pogleda zavrtjelo mu se u glavi. Pa moe ondje, u kut. Bojim se s vama, tako hrabrim, biti nasamo. Ne obraajui panju na podrugljivi hihot ostalih, Erast Petrovi je krenuo za njom u udaljeni kut salona i spustio se na divan s izrezbarenim naslonom. Amalija Kazimirovna stavi cigaretu u srebrnu mutiklu, zapali je na svijei i slatko povue. No, koliko vam je za mene nudio Nikolaj Stepani? Znam to vam je aptao. Tisuu rubalja - poteno odgovori Fandorin. - Nudio je i vie. Kleopatrine sjajne crne oi opako bljesnue: Oho, koliko mu je stalo. to ste vi, milijuna? -Ne, siromaan sam skromno e Erast Petrovi. Ali, smatram da je nisko trgovati sreom. Gostima je dojadilo prislukivati njihov razgovor - ionako se nita nije moglo uti - i oni, razdijelivi se na grupe, povedoe neke svoje razgovore, meutim je svatko malo-malo pa pogledavao u udaljeni kut. A Kleopatra je s otvorenim podsmijehom prouavala svog privremenog zapovjednika. to elite pitati? Erast Petrovi se kolebao.

Odgovor e biti poten? Potenje je za potene, a u naim igrama nema mnogo potenja osmijehne se Beecka uz jedva zamjetnu gorinu. - Ali, obeajem otvorenost. Samo me nemojte razoarati, ne pitajte gluposti. Smatram vas zanimljivim primjerkom. I Fandorin navrat-nanos prijee u napad: to znate o smrti Petra Aleksandrovia Kokorina? Gazdarica se nije uplaila, nije se trgnula, ali Erastu Petroviu se uinilo da su joj se oi na tren malo suzile. A to e vam to? Poslije u vam to objasniti. Najprije odgovorite. to sad, rei u vam. Kokorina je ubila jedna vrlo okrutna dama. Beecka na tren spusti guste crne trepavice i sijevne ispod njih brzim pogledom, poput udarca maem. - A ta se dama zove ljubav. Ljubav prema vama? On je dolazio ovamo? Dolazio je. A osim u mene tu se, po meni, nema u koga zaljubiti. Ne valjda u Oresta Kirilovia - nasmije se ona. I vama uope nije ao Kokorina? - zaudi se Fandorin takvoj bezosjeajnosti. Egipatska carica ravnoduno slijegne ramenima: Svatko je gazda svoje sudbine. Nije li dosta pitanja? Nije! - uurba se Erast Petrovi. - A kakve veze ima Ahtircev? I to znai oporuka za lady Astair? um glasova postade buniji, i Fandorin se razdraeno okrene. Ne svia vam se moj ton? - gromoglasno je pitao Ipolit navaljujui na pripitog Ahtirceva. - A ovo e ti se svidjeti, mahuno? - i on gurne studenta dlanom u elo, nije se inilo jako, ali krljavi Ahtircev odleti na naslonja, svali se na nj i ostane sjediti smueno trepui oima. Oprostite, grofe, ne moete tako! - pojuri naprijed Erast Petrovi. Ako ste jai, to vam ne daje pravo... No, njegove nesuvisle rijei, na koje se grof jedva osvrnuo, bile su zagluene visokim gazdariinim glasom: Ipolite, idi van! I ne stupaj vie nogom ovdje dok se ne otrijezni!

Grof opsuje i zatutnji prema izlazu. Ostali gosti su radoznalo gledali onemoalog Ahtirceva koji je bio posve kukavan i nije uope pokuavao ustati. Vi jedini ovdje liite na ovjeka - apne Amalija Kazimirovna Fandorinu krenuvi prema hodniku. - Odvedite ga. I ne ostavljajte ga. Gotovo odmah se pojavio dugonja John, koji je promijenio livreju u crni redengot i utirkani plastron. Pomogao je dovesti studenta do vrata i nataknuo mu na glavu cilindar. Beecka nije izala da se pozdravi, i pogledavi mrko majordomovo lice, Erast Petrovi shvati da treba otii. Glava peta, u kojoj junaka oekuju ozbiljne neugodnosti Na ulici je Ahtircev, udahnuvi svjeeg zraka, malo ivnuo - stajao je vrsto na nogama, nije se ljuljao i Erast Petrovi je smatrao da ga vie ne mora pridravati za lakat. Proeimo do Sretenke - rekao je. - Tamo u vas smjestiti u koiju. Je li vam daleko kua? Kua? - Pod neravnomjernim svjetlom plinske svjetiljke blijedo studentovo lice je izgledalo poput maske. - Ne, kui ni za to! Poimo nekamo, ha? elim porazgovarati. Vidjeli ste... to rade sa mnom. Kako se zovete? Sjeam se, Fandorin, smijeno prezime. Ja sam Ahtircev. Nikolaj Ahtircev. Erast Petrovi se lagano nakloni rjeavajui sloeni moralni problem: hoe li biti poteno okoristiti se slabim Ahtircevljevim stanjem kako bi saznao od njega neophodne informacije, tim prije to je po-kureni i sam bio voljan povjeriti se. Odluio je da to nije vano, moe. Ve se vrlo dobro snalazio u istranom hazardu. Krim je tu blizu - prisjetio se Ahtircev. - Ne trebamo se voziti, moemo i pjeice. To je rupa, naravno, ali imaju solidna vina. Idemo, ha? Pozivam vas. Fandorin se nije nekao i oni polako (ipak se student malo njihao) krenue tamnom ulicom tamo gdje su u daljini sjala svjetla Sretenke. Vi me vjerojatno smatrate kukavicom, Fandorine? - progovori Ahtircev malo zapliui jezikom. - Zato to nisam izazvao grofa, to sam

otrpio uvredu i napravio se pijanim? Ja nisam kukavica, moda u vam ispriati neto to e vas uvjeriti... Ta on je namjerno provocirao. To ga je po svoj prilici ona nagovorila da bi me se otarasila i izbjegla vraanje duga... O, kakva je to ena, vije ne poznajete!... A Zurovu je ubiti ovjeka isto to i zgnjeiti muhu. Svako jutro po sat vremena vjeba gaanje iz pitolja. Kau da s dvadeset koraka metkom pogodi petak. Zar je to dvoboj? On nita i ne riskira. To je ubojstvo, samo se ljepe zove. I to je najvanije, nita mu nee biti, izvui e se. Ve se izvukao vie puta. Otii e u inozemstvo na skijanje. A ja sada elim ivjeti, zasluio sam. Skrenuli su sa Sretenke u drugu uliicu, neuglednu, ali ipak ne vie s petrolejskim, ve s plinskim svjetiljkama i naprijed se pojavila dvokatnica s jarko osvijetljenim prozorima. Mora biti da je to Krim, uzbueno pomisli Erast Petrovi, koji je mnogo toga uo o tom mjestu ozloglaenom u Moskvi. Pred irokim ulazom s jarkim svjetiljkama nitko ih nije doekao. Ahtircev iskusnom gestom gurne visoka arena vrata, ona lako popuste, i u susret im dahne toplina, miris kuhinje i alkohola, nahrupi um glasova i cvile violina. Ostavivi cilindre u garderobi, mladii su pali u ape okretnog momka u crvenoj koulji koji je Ahtirceva nazvao presvijetlim i obeao im najbolji, posebno sauvani stol. Stol je bio kod zida i, hvala Bogu, daleko od podija gdje je zavijao i zveckao defovima ciganski orkestar. Erast Petrovi, koji se prvi put naao u pravoj jazbini razvrata, vrtio je glavom na sve strane. Drutvo je bilo sasvim raznoliko, ali trijeznih, ini se, nije se moglo nai. Glavnu rije su vodili trgovii i burzovnjaci sa zalizanim razdjeljcima - zna se tko danas ima novaca, no bilo je tu gospode nesumnjivo gospodskog izgleda, ponegdje bi ak bljesnuo zlatni monogram na epoleti krilnog pobonika. Ali, najvei interes kod kolekog registratora izazivale su djevojke koje su sjedale za stolove na prvu gestu. Dekoltei su im bili takvi da se Erast Petrovi zacrvenio, a suknje su imale proreze kroz koje su bestidno virila okrugla koljena u mreastim arapama. Sto je, zagledali ste se u djevojke? - naceri se Ahtircev naruujui od konobara vino i jelo. - A ja ih nakon Amalije niti ne smatram osobama enskoga spola. Koliko imate godina, Fandorine?

Dvadeset jednu - odvrati Erast Petrovi dodavi godinu.

A meni su dvadeset tri i ve sam mnogo toga vidio u ivotu. Ne gledajte ove koje se prodaju, ne vrijede one ni novaca, ni vremena. A 1 gadi vam se poslije. Ako morate nekoga voljeti, neka to bude carica! No, to ja vama tu priam... Pa niste se tek tako pojavili kod Amalije? Oarala vas je? To ona voli, skupljati kolekciju, i da se eksponati obavezno obnavljaju. Kako ono pjevaju u opereti, elle ne pense qu 'a exciter les hommes... Ali sve ima svoju cijenu, i ja sam svoju cijenu platio. elite li da vam ispripovijedam jednu zgodu? Neto mi se sviate, ' jako dobro utite. I vama e biti korisno saznati kakva je to ena. Moda se opametite dok niste zaglibili kao ja. Ili ste ve zaglibili, a, Fandorine? to ste joj tamo aputali? Erast Petrovi obori pogled. Dakle, sluajte - lati se prie Ahtircev. - Malo prije ste sumnjali da sam kukavica, da sam oprostio Ipolitu, nisam ga izazvao na dvoboj. A ja sam imao takav dvoboj kakav va Ipolit nije ni sanjao. Jeste li uli kako je zabranila govoriti o Kokorinu? Naravno! Na njezinoj je savjesti krv, na njezinoj. Pa i na mojoj, razumije se. Samo to sam ja svoj grijeh iskupio smrtnim strahom. Kokorin je student s moje godine, takoer je zalazio k Amaliji. Bili smo prijatelji nekada, a zbog nje smo postali neprijatelji. Kokorin je drskiji od mene, a i ljepukast je, ali, entre nous, trgovac je uvijek trgovac, plebejac, makar studirao na sveuilitu. Dosta se Amalija zabavljala malo priblii jednog, malo drugog. Zove me Nicolas, pa jo na ti, kao da se brojim u miljenike, a onda me zbog neke gluposti baci u nemilost: zabrani da joj tjedan dana izlazim na oi, i opet na vi, opet Nikolaj Stepani. Ima takvu politiku, tko se ulovio na udicu, nee otpasti. A to joj je onaj Ipolit? - oprezno upita Fandorin. Grof Zurov? Ne znam tono, ali ima izmeu njih neto posebno... Ili on nad njom ima vlast, ili ona nad njim... No, on nije ljubomoran, nije u njemu stvar. Takva nikomu nee dopustiti ljubomoru. Jednom rijeju carica! On zauti zato stoje za susjednim stolom buno zagalamilo drutvo podnapitih trgovaca spremali su se otii i posvadili se tko e platiti. Konobari su za tren oka odnijeli prljavi stolnjak, prostrli novi, i za as je za slobodnim stolom sjedio silno nacvrcani inovnik s bjeliastim, gotovo prozirnim (jamano od pijanstva) oima. Do veseljaka je doleprala punaka brineta, obgrlila mu rame i koketno prebacila nogu preko noge -

Erast Petrovi se zagledao u koljeno u vrsto zategnutoj crvenoj svili. A student, iskapivi punu au rajnskog i bodui vilicom krvavi odrezak, nastavi: Mislite da je Petar Kokorin zbog nesretne ljubavi digao ruku na sebe? Ni govora! Ja sam ga ubio. to?! - ne povjeruje svojim uima Fandorin. To to ste uli ponosno kimne Ahtircev. - Sve u vam ispripovijedati, samo sjedite tiho i ne upadajte s pitanjima. Da, ubio sam ga i nimalo ne alim zbog toga. Poteno sam ga ubio, u dvoboju. Da, poteno! Zato to potenijeg dvoboja od naega nije bilo od pamtivijeka. Kada dvojica pucaju jedan u drugoga, onda je to gotovo uvijek prijevara: jedan gaa bolje, drugi slabije, ili je jedan debeo i lake ga je pogoditi, ili je proveo besanu no i ruke mu se tresu. A kod Pierrea i mene nije bilo prijevare. Kae ona - bilo je to u Sokolnikima, na trkalitu, vozili smo se nas troje u koiji - kae: Dojadili ste mi obojica, bogati, iskvareni klipani. Kad bi se barem poubijali meusobno. A Kokorin, stoka, veli joj: I ubit u ga ako za to dobijem od vas nagradu. Ja kaem: Za nagradu u i ja ubiti. Takvu nagradu, kaem, koja se ne moe podijeliti izmeu dvojice. Znai, jednome ravan put u vlanu zemlju ako sam ne odustane. Eto do ega smo Kokorin i ja doli. Sto, zar me toliko volite? - pita ona. A on: Vie od ivota. I ja isto potvrdim. Dobro - kae ona - ja u ljudima cijenim samo hrabrost, sve ostalo moe se krivotvoriti. Posluajte moju volju. Ako jedan od vas uistinu ubije drugoga, za hrabrost e dobiti nagradu, znate ve kakvu. I smije se. Vi ste samo brbljavci, obojica. Nikoga vi neete ubiti. Nema u vama niega zanimljivog osim roditeljskog bogatstva. Ja planem. Za Kokorina, rekoh, ne jamim, ali ja za takvu nagradu neu poaliti ni svoj ni tui ivot. A ona e ljutito: Ovako emo, dojadili ste mi svojim kukurikanjem. Odlueno je, pucat ete, ali ne u dvoboju jer se poslije nee moi izbjei skandal. I nesiguran je taj dvoboj. Jedan e drugome probuiti ruku i potom mi se javiti kao pobjednik. Ne, neka jednome bude smrt, a drugome ljubav. Kako sudbina presudi. Bacite kocku. Tko izgubi neka se ustrijeli. I neka napie takvu poruku da ne pomisle da je zbog mene. to je, uplaili ste se? Ako ste se uplaili, onda ete barem od stida prestati dolaziti k meni, barem neka korist. Pierre me pogleda i ree: Ne znam za Ahtirceva, ali ja se neu uplaiti....... Tako smo i odluili... Student zauti poniknuvi glavom. Potom se strese, nalije au do vrha i

ispije naduak. Za susjednim stolom se zvonko nasmijala djevojka u crvenim arapama - svijetloooki joj je neto aptao na uho. Ali, to je s oporukom? - upita Erast Petrovi i ugrize se za jezik jer on toboe o tome ne bi trebao nita znati. No, Ahtircev, obuzet sjeanjima, samo mlako kimne: A, oporuka... To je ona smislila. Htjeli ste me kupiti novcem? - kae. Pa, dobro, neka bude novac, ali ne sto tisua kao to je Ni-kolaj Stepani obeavao (jednom prilikom sam joj ponudio, zamalo me izbacila). I ne dvjesto. Nego sve to imate. Koga zapadne smrt neka ide gol na onaj svijet. Samo to meni, kae, va novac nije potreban, mogu sama koga hou obdariti. Neka novac ode na neko dobro djelo: u manastir ili jo nekamo. Na molitve za spas od smrtnog grijeha. Kako e, rekla je, Petrua, sigurno biti debela svijea od tvoga milijuna? A Kokorin je bio ateist, i to borbeni. Odmah se razjario. Samo ne popovima, kae. Bolje da ostavim sve palim djevojkama, neka svaka kupi ivau mainu i promijeni zanat. Nee u Moskvi ostati nijedne uliarke, bit e to spomen na Petra Kokorina. A Amalija e: Koja se raspustila, ta se nee promijeniti. Ranije je to trebalo, u nevino doba. Kokorin je mahnuo rukom: Onda djeci, siroadi nekakvoj, zavodu za nahoad. Ona sva upravo zablista: E, za to bi ti se mnogo toga oprostilo, Petrua. Dodi da te poljubim. Mene obuze bijes. Pokrast e tvoj milijun u zavodu, rekao sam. Jesi li itao to piu u novinama o dravnim sirotitima? A i previe im je to. Bolje je dati Engleskinji, barunici Astair, ona nee pokrasti. Amalija i mene poljubi - dajte, natrljajte nos naim domoljubima. Bilo je to jedanaestoga, u subotu. U nedjelju sam se naao s Kokorinom i sve dogovorio. udan je to bio razgovor. On se sve neto kooperio, razmetao se, ja sam vie utio, a jedan drugom nismo gledali u oi. Kao da sam otupio... Pozvali smo sudskog inovnika, sastavili oporuke prema svim propisima. Pierre je moj svjedok i izvritelj, a ja njegov. inovniku smo dali svaki po pet tisua da dri jezik za zubima. A i nema koristi da brblja o tome. A s Pierreom sam se ovako dogovorio on je sam to predloio. Naemo se u deset ujutro kod mene na Ta-ganki (ivim u Gonarnoj). Svaki u depu ima revolver od est naboja s jednim metkom u bubnju. Idemo odvojeno, ali tako da vidimo jedan drugoga. Koga odabere drijeb, pokuava prvi. Kokorin je negdje neto proitao o amerikom ruletu, svidjelo mu se. Rekao je, zbog nas dvojice, Kolja, preimenovat e ga u ruski, vidjet e. I jo kae, dosadno je ustrijeliti se doma, na kraju krajeva napravit emo panciranje sa lagerom. Sloio

sam se, bilo mi je svejedno. Priznajem, snudio sam se, mislio sam da u izgubiti. I u mozgu mi lupa: ponedjeljak, trinaesti, ponedjeljak, trinaesti. Nou uope nisam spavao, htio sam otputovati i preko granice, ali kad pomislim da e on ostati s njom i da e mi se smijati... Uglavnom, ostao sam. A ujutro je bilo ovako. Pierre je stigao odjeven kao kico, u bijelom prsluku, jako veseo. Bio je srekovi, oito se nadao da e i sad imati sree. Bacili smo kocke u mom kabinetu. Meni devet, njemu tri. Ja sam ve bio spreman za to. Ne idem nikamo - rekoh. - Radije u ovdje umrijeti. Zavrtio sam bubanj, cijev prislonio uz srce. Stani! - on e meni. - Ne pucaj u srce. Ako metak krivo proe, dugo e se muiti. Bolje u sljepoonicu ili u usta. Hvala na brizi rekao sam i tako ga mrzio u tom asu da bih ga, ini mi se, ustrijelio bez dvoboja. No, savjet sam posluao. Nikada neu zaboraviti onaj kljocaj, prvi. Tako je zazvealo kraj uha da... Ahtircev se stresao i nalio si jo. Pjevaica, debela Ciganka sa zlatnim alom, zapjevala je dubokim glasom neto razvueno to stee srce. - ...ujem Pierreov glas: No, sad je moj red. Poimo na zrak. Tek tada sam shvatio da sam iv. Poli smo prema Svivom brijegu odakle se vidi grad. Kokorin sprijeda, ja dvadesetak koraka iza njega. Malo je zastao iznad padine, lice mu nisam vidio. Zatim je podigao ruku s pitoljem, tako da ja vidim, zavrtio bubanj i brzo ga stavio na sljepoonicu - kljoc. A ja sam znao da mu nee biti nita, ak se nisam ni nadao. Opet smo bacali kocke - opet je mene zapalo. Spustio sam se na Jauzu, ni ive due. Kod mosta sam se popeo na stupi, tako da poslije odmah padnem u vodu... Opet nita. Otili smo na stranu, Pierre kae: Postaje nekako dosadno. Da malo poplaimo graane? Drao se junaki, odajem mu priznanje. Zali smo u uliicu, a tamo je ve bilo ljudi, koije su prolazile. Stao sam na drugu stranu. Kokorin skine eir, nakloni se lijevo i desno, ruka uvis, zavrti bubanj nita. Odatle smo se morali brzo izgubiti. Krianje, galama, dame vrite. Skrenuli smo u veu, to je ve na Marosejki. Bacali smo kocke, i to mislite? Opet ja! Njemu dvije estice, meni dvojka, kunem se! Mislim si, sve jefinito, ne moe biti vee simbolike. Jednome sve, drugome nita. Trei put sam pucao kod Kosme i Damiana, ondje sam krten. Stao sam na trijem, tamo gdje su prosjaci, dao svakom po rubalj, skinuo kapu... Otvorim oi - iv sam. A jedan suludi mi ree: U dui svrbi Bog e oprostiti. U dui svrbi Bog e oprostiti, zapamtio sam. Dobro, pobjegli smo odatle. Kokorin je izabrao ele-gantnije mjesto, odmah

pored Galoftejevskog pasaa. U Neglinom je uao u slastiarnicu, sjeo, a ja stojim vani iza stakla. Neto je rekao dami za susjednim stolom, ona se nasmijeila. Vadi revolver, pritie obara - ja sve vidim. Dama se jo vie smije. On spremi pitolj, jo je malo s njom proavrljao, popio kavu. Ja sam se ve skamenio, nita ne osjeam. U glavi mi samo jedno: sad opet bacati kocke. Bacali smo u Ohotnoj, pored hotela Loskutnaja, i tada je on ispao prvi. Meni sedmica, njemu estica. Sedmica i estica samo jedan razlike. Doli smo do Gurovskog svratita skupa, a razili smo se tamo gdje se gradi Povijesni muzej. On je krenuo kroz Aleksandrov-ski vrt, drvoredom, a ja plonikom iza ograde. Posljednje to mije rekao: Budale smo nas dvojica, Kolja. Ako sada ne opali, poslat u sve k vragu. Htio sam ga zaustaviti, stvarno sam htio, ali nisam ga zaustavio. Zato, ne znam ni sam. Laem, znam... Pala mi je na pamet podla misao. Neka jo jedanput zavrti bubanj, onda emo vidjeti. Moda i prekinemo. Samo vama to priznajem, Fandorine. Sada sam kao na ispovijedi... Ahtircev jo popije, oi iza cvikera bile su mu crvene i mutne. Fandorin je ekao zadravi dah, iako su mu daljnji dogaaji bili uglavnom poznati. Nikolaj Stepanovi izvadi iz depa cigaru i drhtavom rukom zapali ibicu. Dugaka, debela cigara zauujue nije pristajala njegovu runom djeakom licu. Rastjeravi od oiju oblak dima, on naglo ustane. Konobar, raun! Ne mogu vie ovdje. Buno je, zaguljivo. Povukao je svilenu kravatu na grlu. Poimo jo nekamo. Ili samo proeimo. Na trijemu su se zaustavili. Ulica je bila mrana i pusta, na svim kuama osim Krima prozori su bili u mraku. U oblinjoj svjetiljci treperio je i titrao plin. Ili emo ipak kui? - nerazgovijetno e Ahtircev s cigarom stisnutom meu zubima. Ia ugla bi trebali biti fijakeriti. Otvorie se vrata i na trijem izae nedavni susjed, svijetlooki inovnik s naherenom kapom. Glasno tucnuvi, zavue ruku u dep fraka i izvadi cigaru. Mo-oete li mi dati vatre? - upitao je pribliivi se mladiima. Fandorinu se priini lagani akcent, baltiki ili finski. Ahtircev se opipa po depu, pa po drugom, zaute ibice. Erast Petrovi je strpljivo ekao. Neoekivano, u vanjtini svijetlookoga doe do

neshvatljive promjene. Kao da je postao malo nii rastom i lagano se nagnuo na stranu. Idueg trena u njegovoj lijevoj ruci kao da se sam od sebe pojavio iroki kratki no, i inovnik hitrim, naglim pokretom zabode otricu Ahtircevu u desni bok. Sljedei dogaaji zbili su se vrlo brzo, u dvije-tri sekunde, ali Erastu Petroviu se priinilo da je vrijeme stalo. Mnogo toga je stigao primijetiti, mnogo stvari je pomislio, ali nikako se nije mogao pomaknuti, kao da ga je hipnotizirao odsjaj svjetla na povrini elika. Najprije je pomislio: u jetru ga je, i u sjeanju mu, tko zna odakle, iskrsne reenica iz gimnazijskog udbenika biologije: Jetra je organ koji odvaja u od krvi. Zatim je vidio kako umire Ahtircev. Erast Petrovi nikada prije nije vidio umiranje, ali iz nekog razloga je odmah shvatio da je Ahtircev umro. Oi kao da su mu postale staklene, usne su se grozniavo nadule, i iz njih se probio mlaz tamnocrvene krvi. Veoma polako i ak, kako se uinilo Fandorinu, elegantno, inovnik je izvukao otricu koja vie nije blijetala, lagano-lagano se okrenuo prema Erastu Petroviu i lice mu se pojavilo sasvim blizu: svijetle oi s crnim tokama zjenica, tanke beskrvne usne. Usne se pomaknue i razgovijetno izgovore: Azazel. I tada se prekinulo rastezanje vremena, vrijeme se stisnulo kao opruga i izravnavi se, vrue udarilo Erasta Petrovia u desni bok, i to tako snano da je pao na lea i bolno udario zatiljkom o rub ograde na trijemu. Stoje to? Kakav sad jo azazel? - pomisli Fandorin. Sanjam li, to li? I jo je pomislio: Pogodio je noem Lorda Byrona. Riblja kost. Struk uzak. Vrata se s trzajem otvorie i na trijem s grohotom ispadne buno drutvo. Oho, gospodo, pa ovdje je pravo Borodino! - veselo vikne pripiti glas trgovca. - Iznemogli su, jadnici! Ne znaju piti! Erast Petrovi se pridigne drei se rukom za vrui i mokri bok kako bi pogledao svijetlookog. Ali, udno, nikakvog svijetlookog nije bilo. Ahtircev je leao tamo gdje je pao - licem dolje preko stuba, podalje se valjao otkotrljali cilindar, a inovnik je icezao bez traga, rastvorio se u zraku. I na itavoj ulici nije se vidjelo ni ive due, samo su mutno gorjele svjetiljke. Najednom se svjetiljke ponu udno ponaati - okrenue se, zavrtie, i postade najprije svijetlo, a zatim sasvim tamno.

Glava esta, u kojoj se pojavljuje ovjek budunosti Leite samo, dragi moj, leite - ree s praga Ksaverij Feofilakto-vi kada je Fandorin, u neprilici, spustio noge s tvrdog divana. Sto vam je doktor naredio? Sve znam, raspitao sam se. Dva tjedna nakon otpusta strogo mirovanje, da rana zaraste kako treba i mozak se oporavi od potresa, a vi jo ni deseti dan niste odleali. Sjeo je i obrisao kariranom maramicom crvenu elu. Uh, pri sunce, pri. Donio sam vam marcipana i svjeih treanja, posluite se. Gdje da ih stavim? Naelnik osmotri oronulu sobicu u kojoj je stanovao koleki registrator. Nije imao gdje odloiti zaveljaj s darovima: na divanu je leao domain, na stolici je sjedio sam Ksaverij Feofilaktovi, na stolu su bile nagomilane knjige. Drugog namjetaja nije bilo u sobiku, ak niti ormara mnogobrojni odjevni predmeti visjeli su na avlima zabije-nim u zid. I, boli li? Uope ne malo slae Erast Petrovi. Sutra bih mogao vaditi konce. Samo je malo po rebrima prolo, inae nita. I glava je posve dobro. Ma emu to, samo vi prebolite, plaa ide. - Ksaverij Feofilaktovi se namrti s izrazom krivnje. - Ne ljutite se, mili moj, to vam dugo nisam navratio. Sigurno ste loe mislili o starom - kad je trebalo zapisati izvjetaj, odmah je doletio u bolnicu, a poslije mu vie nisam trebao, ni glasa od njega. Slao sam po obavijesti kod lijenika, a do vas nikako nisam mogao skoiti. Kod nas u Uredu je da te Bog sauva, provodimo tamo i dan i no, asna rije. - Naelnik odmahne glavom i povjerljivo stia glas. - Ispostavilo se da taj va Ahtircev nije bilo tko, nego roeni unuk njegove ekselencije kancelara Korakova, ni vie ni manje. Ma nemojte! - zaudi se Fandorin. Otac mu je poslanik u Nizozemskoj, po drugi put oenjen, a va poznanik je ivio u Moskvi kod tetke, kneginje Korakove, ima vlastitu palau u Gonarnoj ulici. Kneginja je prole godine preminula, sav imetak je prepisala njemu, a on je i od pokojne majke mnogo imao. O, i poeo je lom kod nas, kaem vam. Najprije su zatraili da sluaj ide na osobnu kontrolu kod generalnog guvernera, samog kneza Dolgorukog. A sluaja i nema, ne zna se odakle poeti. Ubojicu nije vidio nitko osim vas. Beeckoj se izgubio svaki trag, kako sam vam rekao proli put. Kua je

prazna. Nema ni slugu, ni papira. Uzaludna potraga. Tko je ona - ne zna se, odakle je - nije poznato. Prema putnim ispravama je plemkinja iz Vilniusa. Poslali smo upit u Vilnius - tamo nema takvih. Dobro. Pozove mene prije tjedan dana njegova preuzvienost. Kae, ne zamjeri mi, Ksaverije, dugo te poznajem i cijenim tvoju savjesnost, ali ovo je sluaj iznad tvoje kompetencije. Doi e iz Petrograda specijalni istraitelj, slubenik za posebne zadatke zapovjednika andarmerije i naelnika Treeg odjela njegove preuzvienosti general-autanta Lavrentija Arkadjevia Mizinova. uje li, kakva zvjerka? Jedan od novih, raznoinac, ovjek budunosti. Sve radi znanstveno. Majstor za sloene sluajeve, nije nam par. - Ksaverij Feofilaktovi srdito zaguna. - Znai, on je ovjek budunosti, a Gruin je ovjek prolosti. Dobro. Dolazi prekosutra ujutro. To je, dakle, bilo u srijedu, dvadeset drugoga. Zove se Ivan Francevi Brilling, dravni savjetnik. S trideset godina! No, i kod nas je poelo. Evo, danas je subota, a od devet sam na poslu. I juer smo do jedanaest naveer vijeali, crtali sheme. Sjeate li se bifea gdje smo pili aj? Ondje je sad umjesto samovara telegrafski aparat i dvadeset etiri sata deura telegrafist. Moe poslati brzojav u Vladivostok, ili u Berlin, i odmah stie odgovor. Polovicu agenata je otjerao, dovezao polovicu svojih iz Petrograda, samo njega sluaju. Mene je o svemu pedantno ispitao i paljivo sasluao. Mislio me poslati u mirovinu, ali ne, dobro e zasad doi naelnik Gruin. Zato sam zapravo doao k vama, dragi moj - dosjeti se Ksaverij Feofilaktovi. - elim vas upozoriti. Danas se sprema k vama, eli vas osobno ispitati. Nemojte se plaiti, vi nita niste krivi. ak ste ranjeni pri vrenju dunosti. I jo - nemojte dovesti u nepriliku starog. Tko je mogao znati da e stvar krenuti tim putem? Erast Petrovi alosno promotri svoj bijedni stan. Ba e dobar dojam stei o njemu veliki ovjek iz Petrograda. A moda je bolje da ja sam doem u Ured? Ve mi je sasvim dobro, asna rije. Ni ne pomiljajte! - zamae rukama naelnik. - elite odati da sam vas doao upozoriti? Leite samo. Zapisao je vau adresu, danas e sigurno doi. ovjek budunosti je stigao uveer u osam sati i Erast Petrovi se uspio valjano pripremiti. Rekao je Agrafeni Kondratjevnoj da e doi general, pa neka Malaka u predsoblju opere pod, odnese tronu krinju i, to je najvanije, neka ni ne pomilja da kuha i. U svojoj je sobi ranjenik izvrio generalno pospremanje: odjeu na avlima je objesio urednije,

knjige je spremio pod krevet, ostavio je na stolu samo francuski roman, Filozofske eseje Davida Humea na engleskom i Zapise parikog istraitelja Jeana Debreta. Potom je maknuo Debreta i umjesto njega stavio Upute za pravilno disanje pravog indijskog brahmina g. Chandre Johnsona, prema kojima je svakoga jutra izvodio tjelovjebu koja je jaala duh. Neka vidi majstor za sloene sluajeve da ovdje ivi ovjek koji je siromaan, ali se nije zapustio. Kako bi naglasio teinu svoje rane Erast Petrovi je stavio na stolicu pored divana boicu s nekakvim lijekom (posudio ju je od Agrafene Kondratjevne), a sam je legao i povezao glavu bijelim rupcem. ini se da je postigao eljeno - bol i muevnost. Napokon, kada mu je silno dojadilo leati, zaulo se kucanje na vratima, i odmah, ne ekajui odgovora, ue energini gospodin odjeven u lagani, udobni sako, svijetle hlae i posve gologlav. Brino poeljana svijetlosmea kosa otkrivala je visoko elo, u kutovima samovoljnih usta protegle su se dvije podsmjeljive bore, obrijana brada s rupicom odisala je samouvjerenou. Prodorne sive oi u trenu su promotrile sobu i zaustavile se na Fandorinu. Vidim da se ne trebam predstavljati veselo ree gost. - Osnovno o meni ve znate, iako u nepovoljnom svjetlu. Gruin se poalio na telegraf? Fandorin zatrepe oima i nita na to ne ree. To vam je deduktivna metoda, najdrai Fandorine. Reprodukcija itave slike po nekim sitnim detaljima. Pri tome je glavno da se ne zaletite, da ne doete do netonog zakljuka, ako dobivena informacija doputa razliita tumaenja. No, o tome emo jo porazgovarati, bit e vremena. A to se tie Gruina, to je sasvim jednostavno. Vaa gazdarica mi se naklonila gotovo do poda i nazvala me preuzvie-nou to je prvo. Kao to vidite, ja uope ne sliim na preuzvie-nost, a to i nisam budui da moj in pripada samo razredu visoko-blagoroa - to je drugo. Nikome osim Gruinu nisam govorio o svojoj namjeri da vas posjetim - to je tree. Jasno je da se o mojoj djelatnosti gospodin naelnik moe izjanjavati samo nepovoljno - to je etvrto. No, a telegraf, bez kojega je, sloit ete se, suvremena istraga nemogua, ostavio je na itav va ured uistinu neizbrisiv dojam, i na pospani Ksaverij Feofilaktovi to nikako nije mogao preutjeti - to je peto. Je li tako? - - Tako je - sramotno je odao dobrog Ksaverija Feofilaktovia potreseni Fandorin. to, zar ve tako mladi imate hemoroide? - upita okretni gost

premjetajui lijek na stol i sjedajui. Nemam! - silovito pocrvenje Erast Petrovi i usput se odrekne i Agrafene Kondratjevne. - To je... To je gazdarica zamijenila. Ona stalno neto brka, vae visokoblagorode. Tako je tupa ta ena... Shvaam. Zovite me Ivan Francevi, ili jo bolje samo ef, budui da emo raditi skupa. itao sam va izvjetaj - nastavi Drilling bez ikakva prijelaza. - Razborito. Pronicljivo. Uspjeno. Ugodno sam iznenaen vaom intuicijom, to je u naem poslu najdragocjenije. Jo ne zna kako e se razviti situacija, a osjeaj ti doaptava da poduzme mjere. Kako ste naslutili da bi posjet Beeckoj mogao biti opasan? Zato ste smatrali neophodnim odjenuti zatitni steznik? Bravo! Erast Petrovi se jo jae zacrvenio. Da, sjajno smiljeno. Od metka nee spasiti, naravno, ali uope nije loe protiv hladnog oruja. Naredit u da se nabave takvi stezni-ci za agente kada idu na opasne zadatke. Koja marka? Fandorin bojaljivo odgovori: Lord Byron. Lord Byron - ponovi Brilling zapisujui u konu knjiicu. - A sada mi recite kada biste mogli stupiti na posao? Imam posebne planove s vama. Boe, ve sutra! - vatreno usklikne Fandorin zaljubljeno gledajui novog naelnika, tj. efa. - Skoit u ujutro do doktora, izvadit u avove i moete raspolagati sa mnom. Pa to je sjajno. Vaa karakteristika Beecke? Erast Petrovi se zbuni i, pomaui si silnom gestikulacijom, pone prilino nesuvislo: To je... To je jedinstvena ena. Kleopatra. Carmen... Neopisive ljepote, ali ak i nije stvar u ljepoti... Magnetian pogled. Ne, nije ni pogled... Ovo je glavno: u njoj se osjea golema snaga. Takva snaga kao da se sa svima igra. I igra se po nekim neshvatljivim pravilima, to je okrutna igra. Taje ena, po meni, vrlo porona i istovremeno... apsolutno nevina. Kao daje nisu tako uili u djetinjstvu. Ne znam kako to objasniti... Fandorin se zarumeni shvaajui da valja gluposti, ali ipak zavri. - ini mi se da nije tako loa kakvom se eli prikazati. Dravni savjetnik ispitivaki pogleda mladia i vragolasto zazvidi: A to je... Tako sam i mislio. Sad vidim da je Amalija Beecka zaista

opasna osoba... Osobito za mlade romantike u vrijeme spolnog sazrijevanja. Zadovoljan efektom koji je ta ala proizvela na mladog sugovornika, Ivan Francevi ustane i jo jednom pogleda uokolo. Za rupu plaate deset rubalja? Dvanaest - dostojanstveno odvrati Erast Petrovi. Poznata mi je dekoracija. Sam sam tako ivio neko vrijeme. Kao gimnazijalac u uvenom gradu Harkovu. Vidite, ja sam, poput vas, u ranoj dobi ostao bez roditelja. No, to je za formiranje linosti ak i korisno. Plaa trideset pet rubalja, u skladu s listom? - opet bez ikakva prijelaza zapita dravni savjetnik. I tromjeseni dodatak za prekovremene. -Naredit u da vam iz posebnog fonda dadu pet stotina rubalja premije. Za revnost i pretrpljenu opasnost. Dakle, do sutra. Doite, obraivat emo varijante. I vrata se zatvorie za neobinim posjetiteljem. *** Ured istrane policije uistinu se nije mogao prepoznati. Hodnicima su marljivo kasala neka nepoznata gospoda s dosjeima pod mikom, a ak su i stari kolege hodali bez geganja, brzo i disciplinirano. U prostoriji za puenje - o uda! - nije bilo ive due. Erast Petrovi je iz radoznalosti zavirio u bivi bife, i doista - umjesto samovara i alica na stolu se nalazio aparat Bodo, a telegrafist u propisanoj bluzi pogledao je posjetitelja strogo i upitno. Istrani stoer se smjestio u kabinetu naelnika ureda, budui da je gospodin pukovnik juer otputen. Erast Petrovi, jo pomalo blijed nakon bolne procedure vaenja avova, pokuca i zaviri unutra. Kabinet se takoer izmijenio: udobni koni naslonjai su nestali, umjesto njih tu su bila tri reda obinih stolica, a kod zida su stajale dvije kolske ploe potpuno iarane nekakvim shemama. Izgleda da se upravo bio zavrio dogovor: Brilling je brisao krpom ruke zamrljane kredom, a inovnici i agenti su polako ili prema izlazu zabrinuto raspravljajui. Uite, Fandorine, uite, ne tapkajte na pragu - pouri preplaenog Erasta Petrovia novi vlasnik kabineta. - Pokrpani ste? Odlino. Radit ete

izravno sa mnom. Stol neu nabavljati, ionako neemo imati kada sjediti. teta, kasno ste doli, imali smo ovdje vrlo zanimljivu diskusiju o Azazelu iz vaeg izvjetaja. Znai, on postoji? Nisam krivo uo? - nauli ui Erast Petrovi. - Ve sam se pobojao da mi se priinilo. Nije vam se priinilo. Azazel je pali aneo. Koju ocjenu ste imali iz vjeronauka? Sjeate li se rtvenih jaraca? Dakle, ako se sjeate, bila su dva. Jedan je bio namijenjen Bogu za iskupljenje grijeha, a drugi Azazelu, da se ne naljuti. Kod Zidova, u Henohovoj knjizi, Azazel ui ljude svakakvim glupostima: mukarce ratovati i praviti oruje, a ene mazati lice i pobacivati. Rijeju, buntovni demon, duh progonstva. Ali, to to moe znaiti? Jedan va moskovski koleki asesor je razvio cijelu hipotezu. O tajnoj idovskoj organizaciji. Priao je i o judejskom Sinedriju i o krvi kranskih beba. Kod njega je Beecka ispala kerkom Izraelovom, a Ahtircev jaganjcem prinesenim na oltar idovskog Boga. Uglavnom, bedastoa. Ta antisemitska bulanjenja su mi dobro poznata iz Petrograda. Ako se dogodila nesrea, a uzroci su nejasni - odmah spominju Sinedrij. A kakva je vaa pretpostavka... efe? - izgovori Fandorin neuobiajenu rije, ne bez unutarnjeg trepeta. Pogledajte ovamo, molim vas. - Brilling je priao jednoj ploi. -Ova etiri kruga na vrhu su etiri verzije. Prvi krug je, kao to vidite, s upitnikom. To je najbeznadnija verzija: ubojica je djelovao sam, i Ahtircev i vi ste bili sluajne rtve. Moda je manijak, luak opsjednut demonizmom. Tu smo u slijepoj ulici dok se ne dogode novi slini zloini. Telegrafom sam poslao u sve gubernije upite je li bilo slinih ubojstava. Sumnjam u uspjeh: da se taj manijak pojavio ranije, ja bih znao za to. Drugi krug je sa slovima AB - to je Amalija Beecka. Ona je svakako sumnjiva. Od njene kue su Ahtirceva i vas lako mogli pratiti do Krima. Jo i bijeg. Ipak je nejasan motiv ubojstva. Pobjegla je, znai da je upletena - vatreno ree Fandorin. - I proizlazi da svijetlooki nikako nije bio sam. To nije injenica, nipoto. Znamo daje Beecka samozvanka i da je imala krivotvorene isprave. Vjerojatno je avanturistkinja. Vjerojatno je ivjela na raun bogatih pokrovitelja. Ali, ubijati, pa jo rukama tako spretnog

gospodina? Sudei po vaem iskazu, to nije bio nekakav diletant, nego profesionalni ubojica. Kakav udarac u jetru - majstorski rad. Bio sam u mrtvanici, pregledavao sam Ahtirceva. Da nije bilo steznika i vi biste sada tamo leali, a policija bi mislila da se radi o pljaki ili pijanoj tunjavi. No, vratimo se Beeckoj. Mogla je saznati za dogaaj od nekog od posluge, Krim je nekoliko minuta hoda od njene kue. Bilo je mnogo buke: policija, probuene dangube. Netko od slugu ili, recimo, pazikua, je prepoznao u ubijenom Beeckina gosta i javio joj. Ona se brzo skriva opravdano strahujui od policijskog ispitivanja i neizbjenog razotkrivanja. Vremena za to ima i previe - va Ksaverij Feofilaktovi je banuo s nalogom tek sljedeeg dana poslijepodne. Uglavnom, objavio sam potragu za njom. U Moskvi je nema, po svoj prilici. Mislim da nije ni u Rusiji - nije to malo, deset dana je prolo. Radimo popis njenih posjetitelja, ali to su veinom posve solidni ljudi, treba biti delikatan. Ozbiljne sumnje u meni pobuuje samo jedan. Ivan Francevi pokae tapom na trei krug u kojem je pisalo GZ. Grof Zurov, Ipolit Aleksandrovi. Oigledno Beeckin ljubavnik. ovjek bez ikakvih moralnih naela, kockar, prznica, luckast. Tip TolstojaAmerikanca. Postoje indicije. Otiao je vrlo razdraen poslije svae s ubijenim - to je prvo. Imao je mogunost i uhoditi, i pronai, i poslati ubojicu to je drugo. Pazikua je posvjedoio da se Zurov vratio kui tek pred jutro - to je tree. Motiv, iako slabaan, takoer postoji: ljubomora ili bolesna osvetoljubivost. Moda je bilo jo neega. Glavna sumnja: Zurov nije od onih koji ubijaju tuim rukama. Uostalom, prema podacima agenata, oko njega se uvijek motaju neke mrane osobe, tako da se verzija ini perspektivnom. Vi ete se upravo njome pozabaviti, Fandorine. Zurova obrauje cijela grupa agenata, ali vi ete djelovati samostalno, vama dobro ide. Pojedinosti zadatka utvrdit emo poslije, a sada prijeimo na posljednji krug. Njime se ja sam bavim. Erast Petrovi namrti elo pokuavajui pojmiti to oznaavaju slova NO. - Nihilistika organizacija - pojasni ef. - Tu postoje neka obiljeja urote, ali ne idovske, nego ozbiljnije. Zato su me zapravo i poslali. To jest, naravno, zvao me i knez Korakov. Kao to vam je poznato, Nikolaj Ahtircev je sin njegove pokojne keri. Ipak, tu sve moe ispasti daleko od jednostavnog. Nai ruski revolucionari su na rubu raskola. Najodlunijim i najnestrpljivijim od tih Robespierrea dojadilo je prosvjeivati seljaka - to je dugotrajan posao, zamoran, jedan ivot nije dovoljan. Bomba, no i

revolver su kudikamo zanimljiviji. Ja oekujem u najskorije vrijeme veliko krvoprolie. Ovo to je bilo dosad je ala. Teror protiv vladajue klase moe postati masovan. Ve neko vrijeme vodim u Treem odjelu sluajeve najdivljijih i najkon-spirativnijih teroristikih grupa. Moj patron, Lavrentij Arkadjevi Mizinov, koji rukovodi andarmerijom i Treim odjelom, povjerio mi je zadatak da otkrijem kakav se to Azazel pojavio u Moskvi. Demon je revolucionarni simbol. Tu je sudbina Rusije na kocki, Fandorine. -Od uobiajene Brillingove podrugljivosti nije ostalo ni traga, u glasu mu je zazvualo ogorenje. - Ako se tumor u samom zaetku ne operira, ti e nam romantici za trideset godina, a moda i ranije, takvu revoluciju prirediti da e se francuska giljotina pokazati kao ljupki nestaluk. Nee nam dati da mirno ostarimo, upamtite moje rijei. Jeste li itali roman Bjesovi gospodina Dostojevskog? teta. Tamo je sve uvjerljivo prognozirano. Dakle, etiri verzije? - neodluno upita Erast Petrovi. Malo? Neto smo ispustili iz vida? Recite, recite, ja ne priznajem inove u poslu - obodri ga ef. - I ne bojte se ispasti smijenim, to vam je zbog mladosti. Bolje je rei glupost, nego propustiti vano. Fandorin pone, isprva zbunjeno, a potom sve vatrenije: Meni se ini, vae visoko... to jest, efe, da nepotrebno ostavljate po strani lady Astair. Ona je, naravno, vrlo potovana i uvaena osoba, ali... ali ipak milijunska oporuka! Beecka nema nikakve koristi od toga, grof Zurov takoer, nihilisti - samo u smislu ope dobrobiti... Ne znam to s tim ima lady Astair, moda nema nita, ali trebalo bi reda radi... Pa i istrano naelo je cuiprodest, kome koristi? Hvala za prijevod - naklonio se Ivan Francevi, i Fandorin se zbuni. Primjedba je potpuno opravdana, iako je u Ahtircevljevoj prii, koja je navedena u vaem iskazu, sve iscrpno objanjeno. Ime barunice Astair pojavilo se sluajno. Nisam je ukljuio u popis sumnjivaca, prvo zato to je vrijeme dragocjeno, a drugo - jo i zato to pomalo znam tu damu, imao sam sreu sresti se s njom. - Brilling se blago nasmijei. - Uostalom, vi ste formalno u pravu, Fandorine. Ne elim vam nametati svoje zakljuke. Mislite svojom glavom, nikomu ne vjerujte na rije. Posjetite barunicu, ispitajte je o svemu to mislite da treba. Uvjeren sam da e vam to poznanstvo, izmeu svega ostalog, donijeti jo i zadovoljstvo. U deurnoj gradskoj slubi priopit e vam moskovsku adresu lady Astair. I jo neto, prije nego to otiete, svratite kod krojaa, neka vam uzmu

mjeru. Nemojte vie dolaziti na posao u uniformi. Barunicu pozdravite, a kada se vratite pametniji primit emo se posla, to jest grofa Zurova. Glava sedma, u kojoj se tvrdi da je pedagogija najvanija znanost Stigavi na adresu koju je dobio od deurnog, Erast Petrovi je ugledao veliku dvokatnu zgradu, na prvi pogled pomalo slinu vojarni, ali okruenu vrtom i s gostoljubivo rastvorenom kapijom. Iz prugaste kuice izvirio je sluitelj u otmjenom plavom redengotu sa srebrnim gajtanom i ljubazno mu objasnio da gospoa milady ne stanuje ovdje, ve u bonom krilu, ulaz je iz sporedne ulice, iza desnog ugla. Fandorin vidje kako je kroz vrata zgrade istralo mnotvo djeaka u plavim uniformama i uz silnu viku stalo jurcati po travnjaku igrajui se lovice. Sluitelju nije ni palo na pamet da pozove vragolane na red. Uhvativi zaueni Fandorinov pogled, on pojasni: - Nije zabranjeno. Na odmoru moe naglavce hodati, samo ne trgaj stvari. Takav je red. Pa to, ini se da je siroadi ovdje bilo veselo, ne kao uenicima Gubernijske gimnazije, meu koje je jo sasvim nedavno spadao na koleki registrator. Radostan zbog jadniaka, Erast Petrovi krene uz ogradu u pokazanom smjeru. Iza ugla zapoinjala je sjenovita uliica kakvih je ovdje, u Hamovnikima, bilo bezbroj: pranjavi kolnik, snene obiteljske kue s vrtovima, razgranate topole s kojih e uskoro poletjeti bijelo paperje. Jednokatno krilo u kojem je odsjela lady Astair bilo je spojeno s glavnom zgradom dugakom galerijom. Pored mramorne ploe s natpisom Prvi Moskovski Esternat. Uprava grijao se na suncu nadu ti vratar sa sjajnim raeljanim zaliscima. Tako dostojanstvene vratare, s bijelim arapama i trorogim eirom sa zlatnom kokardom, Fandorin nije viao ni pokraj rezidencije generalnog guvernera. Danas nema primanja - isprui ruku poput rampe taj janjiar. -Doite sutra. Za slubene poslove od deset do dvanaest, za privatne od dva do etiri. Ne, zaista se nisu dobro razvijali odnosi Erasta Petrovia s vratarskim rodom. Ili nije izgledao ozbiljno, ili mu neto s licem nije valjalo. Istrana policija. Moram hitno do lady Astair - procijedi on, osvetoljubivo iekujui kako e se sad poeti klanjati kip sa zlatnim

iritima. Ali kip ni uhom nije mrdnuo. Nemojte ni pomiljati da u vas pustiti k njezinoj svjetlosti. Ako elite, mogu javiti mister Cunninghamu. Ne treba meni nikakav Cunningham - zarei Erast Petrovi. -Da si odmah javio barunici, stoko, ili e mi prenoiti u postaji! Reci im - iz Istranog ureda, po hitnom, dravnom poslu! Vratar odmjeri ljutitog inovnika pogledom punim sumnje, ali ipak nestane iza vrata. Istina, nije ga ponudio da ue, gad. Morao je ekati prilino dugo, ve se spremao upasti bez poziva, kad iza vrata opet proviri namrtena njuka sa zaliscima. Primit e vas, ali oni ne znaju ba naki, a mister Cunningham nema vremena, zauzet je. Jedino ako ne priate francuski... - Po glasu je bilo oito da vratar malo vjeruje u takvu mogunost. Mogu i na engleskom - hladno dobaci Erast Petrovi. - Kamo trebam ii? Otpratit u vas. Idite za mnom. Kroz isto predsoblje presvueno tkaninom, kroz svijetli hodnik zaliven suncem s nizom visokih nizozemskih prozora Fandorin je slijedio janjiara do bijelo-zlatnih vrata. Erast Petrovi se nije bojao razgovora na engleskom. Odgojila ga je nanny Lisbeth (u trenucima strogosti - missis Jason), prava engleska dadilja. Bila je to srdana i brina, ali krajnje sitniava usidjelica koju se ipak moralo nazivati missis, a ne miss, iz potovanja prema njenoj asnoj profesiji. Lisbeth je nauila svog gojenca ustajati u pola osam ljeti i pola devet zimi, prati zube dok ne izbroji do dvjesto, nikada ne jesti dosita, a takoer masu drugih stvari neophodnih dentlmenu. Na kucanje se odazvao mek enski glas: - Come in! Entrez! Erast Petrovi dade vrataru kapu i ue. Naao se u prostranom, bogato namjetenom kabinetu gdje je glavno mjesto zauzimao vrlo iroki pisai stol od mahagonija. Za stolom je sjedila prosijeda dama ne samo simpatine, ve nekako osobito tople vanjtine. Njezine izrazito plave oi, iza zlatnog cvikera, svijetlile su ivahnim umom i ljubaznou. Neugledno, energino lice s pajim nosiem i

irokim, nasmijeenim ustima Fandorinu se odmah svidjelo. On se predstavi na engleskom, no o cilju svog posjeta zasada je utio. Imate izvrstan izgovor, sir - pohvali ga lady Astair na istom jeziku razgovijetno izgovarajui svaki zvuk. - Nadam se da vas na grozni Timothy... Timofej nije previe uplaio? Priznajem, i sama ga se pomalo bojim, ali u upravu esto dolaze slubene osobe, a onda je Timofej nezamjenjiv, bolji je od engleskog lakaja. Ta sjednite, mladiu. Bolje tamo, na naslonja, ondje e vam biti udobnije. Dakle, radite u kriminalistikoj policiji? Jamano vrlo zanimljivo zanimanje. A ime se bavi va otac? Umro je. Jako mi je ao, sir. A mama? Takoer - proguna Fandorin, nezadovoljan tijekom razgovora. Jadni deko. Znam kako ste usamljeni. Evo ve etrdeset godina pomaem takvim jadnim djeacima da se izbave od samoe i nadu svoj put. Da nau put, milady} - nije dobro shvatio Erast Petrovi. O da - ivne lady Astair, oito nainjui svoju omiljenu temu. - Nai svoj put - to je najvanije u ivotu svakog ovjeka. Duboko sam uvjerena daje svaki ovjek neponovljivo talentiran, u svakome je poloen Boji dar. Tragedija ovjeanstva je u tome to ne znamo, pa i ne nastojimo taj dar u djetetu otkriti i odnjegovati. Kod nas je genij rijetkost i ak udo, a tko je zapravo genij? To je naprosto ovjek koji je imao sree. Njegova se sudbina tako uredila da su ivotne okolnosti same potaknule ovjeka na pravilan izbor puta. Klasian primjer je Mozart. Rodio se u obitelji glazbenika i od malih nogu se naao u sredini koja je idealno hranila njegov prirodno steeni talent. A zamislite sad, dragi sir, da se Wolfgang Amadeus rodio u seljakoj obitelji. Od njega bi nastao odurni pastir koji bi razveseljavao krave arobnom svirkom na fruli. Da se rodio u obitelji nekakvog vojniine, postao bi sitni asnik koji oboava vojnike koranice. O, vjerujte mi, mladiu, svako, svako dijete bez iznimke skriva u sebi blago, samo je potrebno znati dokopati se tog blaga! Ima jedan dragi sjevernoameriki pisac koji se zove Mark Twain. Sugerirala sam ideju za priu u kojoj ljude ne vrednuju po njihovim stvarnim uspjesima, ve po onom potencijalu, po onom talentu, koji je priroda usadila u njih. I onda e se ispostaviti da je najvei vojskovoa svih vremena neki neznani kroja koji nikada nije sluio vojsku, a najvei slikar nikada nije uzeo u ruku kist

zato to je itav ivot radio kao postolar. Moj odgojni sustav se osniva na tome da veliki vojskovoa obavezno doe do vojne slube, a veliki slikar na vrijeme dobije pristup bojama. Moji pedagozi istraivaki i strpljivo ispituju duevni ustroj svakog gojenca traei u njemu Boju iskru, i u devet sluajeva od deset je i pronalaze! Aha, ipak je nema u svakome! - pobjedniki podie prst Fandorin. U svakome, dragi mladiu, apsolutno svakome, samo smo mi, pedagozi, nedovoljno umjeni. Ili pak dijete ima talent koji se u dananjem svijetu ne moe upotrijebiti. Moda je taj ovjek bio neophodan u prvobitnoj zajednici ili e njegov genij ustrebati u dalekoj budunosti, u sredini koju mi danas ne moemo ni zamisliti. Sto se tie budunosti - u redu, ne elim prosuivati - pone raspravljati Fandorin, protiv volje oaran govorom. - Ali, neto mi nije jasno glede prvobitne zajednice. Na kakve to talente mislite? Ne znam ni sama, moj djeae - razoruavajue se nasmijei lady Astair. - No, pretpostavimo, dar pogaanja gdje se pod zemljom nalazi voda. Ili dar za naslutiti divlja u umi. Moda sposobnost razlikovanja jestivog korijenja od nejestivog. Znam samo da su u ta davna vremena upravo takvi ljudi bili glavni geniji, a mister Darwin ili Herr Schopenhauer, da su se rodili u peini, ostali bi u plemenu na poloaju budala. Usput reeno, ona djeca koju danas smatraju mentalno zaostalom takoer posjeduju dar. Naravno, to nije dar racionalnog svojstva, ali zato nije manje dragocjen. Kod mene u Sheffieldu postoji specijalni esternat za one od kojih je odustala tradicionalna pedagogija. Boe, kakva genijalna udesa pokazuju ti djeaci! Ima tamo jedno dijete koje je do trinaeste godine jedva nauilo govoriti, ali on lijei dodirom dlana svaku migrenu. Drugi, koji je potpuno nijem, moe zadrati dah cijele etiri i pol minute. Trei pogledom ugrije au s vodom, zamislite. Nevjerojatno! Ali, zato samo djeaci? A djevojice? Lady Astair uzdahne, rairi ruke. U pravu ste, moj prijatelju. Naravno, treba raditi i s djevojicama. Ipak, iskustvo mi govori da su talenti usaeni u ensku narav esto takvog karaktera da ih moral suvremenog drutva nije spreman pojmiti na pravi nain. ivimo u mukom vremenu i s tim treba raunati. U drutvu kojim upravljaju mukarci izuzetna, talentirana ena izaziva sumnju i neprijateljstvo. Ne bih eljela da se moje gojenke osjeaju nesretnima. Kako je organiziran va sustav? Kako se provodi, da tako kaem,

selekcija djece? sa ivom radoznalou upita Erast Petrovi. Uistinu vas zanima? - obraduje se barunica. - Poimo u nastavni dio i sami ete vidjeti. Ona skoi zauujue okretno za svoje godine, spremna voditi i pokazivati. Fandorin se nakloni, i milady povede mladia najprije hodnikom, a zatim dugakom galerijom u glavnu zgradu. Putem je pripovijedala: Ovdanja ustanova je potpuno nova, prije tri tjedna se otvorila, i tek smo poeli s radom. Moji ljudi su uzeli iz sirotita, a katkad i ravno s ulice, sto dvadeset djeaka u dobi od etiri do dvanaest godina. Ako je dijete starije, ve je teko neto s njim uiniti - linost se formirala. Za poetak smo djeake podijelili prema uzrastu, svaka grupa ima svog uitelja, specijalista za odreeni uzrast. Glavna obaveza uitelja je promatrati djecu i postupno im davati jednostavne zadatke. Ti zadaci su nalik na igru, ali pomou njih je lako odrediti opu usmjerenost karaktera. U prvom stadiju vano je prepoznati to je u odreenom djetetu talentiranije: tijelo, glava ili intuicija. Zatim e se djeca podijeliti na grupe ne prema uzrastu, ve prema profilu: racionalisti, artisti, majstori, lideri, sportai, i tako dalje. Postupno se profil sve vie suava i djeake starijeg uzrasta nerijetko ve pripremaju individualno. Radim s djecom etrdeset godina i vi ne moete zamisliti koliko mnogo su postigli moji gojenci - u najrazliitijim podrujima. To je grandiozno, miladyl - ushitio se Erast Petrovi. - Ali, gdje nabaviti toliko umjenih pedagoga? -Ja vrlo dobro plaam svoje uitelje zato to je pedagogija glavna znanost s dubokom uvjerenou ree barunica. - Osim toga, mnogi moji bivi gojenci izraavaju elju ostati u esternatima kao odgajatelji. To je tako prirodno, jer esternat je jedina obitelj koju su poznavali. Uli su u iroku dvoranu za odmor na koju su izlazila vrata nekoliko razreda. Kamo da vas odvedem? - zamisli se lady Astair. - Idemo barem na fiziku. Tamo sad ima ogledno predavanje moj sjajni doktor Blank, uenik cirikog esternata, genijalni fiziar. Primamila sam ga u Moskvu sagradivi mu ovdje laboratorij za pokuse s elektrikom. Zauzvrat mora pokazivati djeci razne sloene fizike trikove kako bi izazvao zanimanje za tu znanost.

Barunica pokuca na jedna vrata i oni zavirie u razred. U klupama je sjedilo petnaestak djeaka od jedanaest-dvanaest godina u plavim odorama sa zlatnim slovom E na ovratniku. Svi su oni, zadravi dah, gledali kako namrgoeni mladi gospodin s pregolemim zaliscima, u prilino neurednom redengotu i ne sasvim novoj koulji, vrti nekakav stakleni kota koji je frcao plave iskrice. Ich bin sehr beschaftigt, milady! - ljutito vikne doktor Blank. -Spater, spater! - I preavi na nepravilni ruski ree obraajui se djeci: - A sat, moja gospodo, vi vidjeti prava mala duga! Naziv - Blank Regenbogen, Blankova duga. To ja smisliti kada tako mlad kao vi. Od neobinog kotaa prema stolu prekrivenom svim moguim fizikim priborom iznenada se protegla mala, neobino jarka sedmo-bojna duga, i djeaci oduevljeno zabrujae. Malo je lud, ali pravi genij - proapta Fandorinu lady Astair. U taj as iz susjednog razreda doleti glasni djeji krik. Boe! - uhvati se za srce milady. - To je iz gimnastike dvorane! Idemo brzo! Ona istri na hodnik, a Fandorin za njom. Zajedno su upali u praznu, svijetlu dvoranu u kojoj je pod gotovo posve bio prekriven konim prostiraima, a du zida bijahu razmjetene najrazliitije gimnastike sprave: vedske ljestve, karike, debela uad, trambulini. Floreti i maske za maevanje nalazili su se pored boksakih rukavica i utega. Grupa maliana od sedam-osam godina skupila se oko jednog prostiraa. Razmaknuvi djecu, Erast Petrovi ugleda djeaka zgrena od boli nad kojim se sagnuo mladi mukarac od tridesetak godina u gimnastikom trikou. Imao je plameno rie uvojke, zelene oi i odluno, vrlo pjegavo lice. Hajde, mili - govorio je ruski s laganim akcentom. - Pokai noicu, ne boj se. Neu te povrijediti. Budi mukarac, otrpi. Fell from the rings, m 'lady - pojasni barunici. - Weak hands. I am afraid, the ankle is broken. Would you please tell Mr. Izyumoff? Milady utke kimne i pozvavi sa sobom Erasta Petrovia brzo izae iz dvorane. Idem po doktora, mister Izjumova - zabrza ona. - Takve neugodnosti se esto dogaaju - deki kao deki... Ono je bio Gerald Cunningham, moja desna ruka. Gojenac londonskog esternata. Sjajan pedagog. Upravlja cijelom ruskom podrunicom. Za pola godine je nauio va teki jezik koji

meni nikako ne ide. Prole jeseni Gerald je otvorio esternat u Petrogradu, sada je privremeno ovdje, pomae u uhodavanju. Bez njega sam kao bez ruku. Kod vrata s natpisom Lijenik ona se zaustavi. Ispriavam se, sir, ali moramo prekinuti na razgovor. Drugi put, dobro? Doite sutra i dogovorit emo se. Sto zapravo trebate od mene? Nita vano, milady pocrvenje Fandorin. U stvari sam... poslije emo o tome. elim vam uspjeh u vaem plemenitom poslu. On se nespretno nakloni i brzo zakoraa prema izlazu. Erasta Pet-rovia bijae stid. I, jeste li uhvatili zlotvorku na djelu? - veselo pozdravi posramljenog Erasta Petrovia naelnik podigavi pogled s nekakvih zamrenih dijagrama. Zavjese u kabinetu bile su navuene, na stolu je gorjela svjetiljka jer se iza prozora ve poelo mraiti. - Dajte da pogodim. Za mister Kokorin milady nikad u ivotu nije ula, za miss Bezhetskaya pogotovo, vijest o samoubojiinoj oporuci uasno ju je uzdrmala. Je li tako? Erast Petrovi je samo uzdahnuo. Tu sam osobu susretao u Petrogradu. Njezina molba za pedagoku djelatnost u Rusiji razmatrala se kod nas u Treem. Priala vam je o genijalnim debilima? Dobro, na posao. Sjedite za stol pozove ef Fandorina. Oekuje vas uzbudljiva no. Erast Petrovi osjeti ugodno-nemirno kakljanje u grudima - ve je takvo djelovanje na njega imalo druenje s dravnim savjetnikom. Vaa meta je Zurov. Ve ste ga vidjeli, imate nekakvu predodbu. Doi do grofa je lako, preporuke nisu potrebne. U njegovu domu je neto poput kockarskog gnijezda, ne ba vrlo konspirativnog. Atmosfera je husarsko-gardijska, ali svraa i dosta svakojake bagre. Takvu kuu je Zurov imao i u Petrogradu, a nakon policijskog posjeta prebacio se u Moskvu. Gospodin je rasputen, u vojsci se ve treu godinu vodi kao na neogranienom dopustu. Izloit u vam va zadatak. Potrudite se da mu se pribliite, promotrite njegovu okolinu. Moda tamo sretnete vaeg svijetlookog poznanika? Ali bez samoinicijative, s takvim neete sami izai na kraj. Uostalom, teko da e on biti tamo... Nije iskljueno da e se

grof sam zainteresirati za vas - ipak ste se susretali kod Beecke prema kojoj Zurov oito nije ravnoduan. Djelujte u skladu sa situacijom. Samo ne pretjerujte. S tim gospodinom ale su loe. On igra neasno, kako govore u tom drutvu, igra na ziher, a ulove li ga na djelu izaziva skandal. Ima na popisu desetak dvoboja, a jo se za sve ni ne zna. Moe on i bez dvoboja smrskati lubanju. Primjerice, sedamdeset druge se na niegorodskom sajmu, prilikom kartanja, porjekao s trgovcem Sviovim pa izbacio bradonju kroz prozor. S prvoga kata. Trgovac se razbio, mjesec dana je leao nijem, samo je mukao. A grofu nita, izvukao se. Ima utjecajne roake u visokim krugovima. Sto je ovo? - kao i obino, bez prijelaza upita Ivan Francevi stavivi na stol pil karata. Karte - zaudi se Fandorin. Kartate li? Uope ne. Tata mi je zabranio da ih primim u ruke, govorio je da se on naigrao i za sebe, i za mene, i za tri narataja Fandorinih unaprijed. teta - zabrinu se Brilling. - Bez toga nemate to raditi kod grofa. U redu, uzmite papir, zapiite... etvrt sata poslije Erast Petrovi je ve mogao bez kolebanja razlikovati boje i znao je koja karta je jaa, a koja slabija, samo su ga slike malo zbunjivale - stalno je zaboravljao tko je jai, dama ili deko. Vi ste beznadni sluaj - rezimirao je ef. - No, to nije tako strano. Preferans i druge umne igre kod grofa se ionako ne igraju. Tamo vole najprimitivnije, to bre i to vie novca. Agenti javljaju da Zurov najradije igra tos, i to pojednostavljeni. Objasnit u vam pravila. Onaj tko dijeli karte naziva se bankar. Drugi je ponter. I jedan i drugi imaju svoj pil. Ponter bira iz svog snopa kartu, recimo devetku. Stavlja je ispred sebe poleinom prema gore. Tako da se ne vidi karta? - precizira Fandorin. Da. Sada ponter stavlja ulog, recimo deset rubalja. Bankar poinje bacati: otkriva iz snopa gornju kartu nadesno (naziva se elo), drugu nalijevo (zove se sanovnik). Celo - d., sanovnik - l. - marljivo je zapisivao u biljenicu Erast Petrovi. Sada ponter otkriva svoju devetku. Ako je elo takoer devetka, bez obzira koje boje, bankar uzima ulog. To se naziva ubiti de-vetku.

Tada banka, to jest suma za koju se igra, raste. Ako je devetka sanovnik, to jest druga karta, to je ponterov dobitak, naao je devetku. A ako nema devetke? Ako u prvom paru nema devetke, bankar stavlja sljedei par karata. I tako dok se ne pojavi devetka. I to je sva igra. Elementarno, ali moete sve izgubiti, osobito ako ste ponter i cijelo vrijeme igrate na dvostruko. Zato upamtite, Fandorine: morate igrati samo kao bankar. Jednostavno je stavljate kartu nadesno, kartu nalijevo; kartu nadesno, kartu nalijevo. Bankar nee izgubiti vie od poetnog uloga. Ne gurajte se u pontere, a ako vas zapadne drijeb, igrajte za mali ulog. U tosu nije mogue vie od pet pokuaja, poslije itav ostatak banke prelazi bankaru. Sada ete na blagajni dobiti dvjesta rubalja za igru. ak dvjesto? - zaudi se Fandorin. Ne ak dvjesto, nego samo dvjesto. Potrudite se da vam ta svota bude dovoljna za cijelu no. Ako brzo izgubite, ne morate odmah otii, moete se jo neko vrijeme ondje vrzmati. Ali, ne izazivajui sumnju, jasno? Igrat ete svake veeri, dok ne postignete uspjeh. ak i ako se razjasni da Zurov nije umijean, pa to, i to je takoer uspjeh. Jedna verzija manje. Erast Petrovi je micao usnama gledajui u podsjetnik. Bube - to su crvena srca? Da. Jo ih katkad nazivaju davli, ili herevi, od Herz. Idite u garderobu. Pripremili su vam odijelo po mjeri, a sutra do ruka sait e i cijelu garderobu za sve sluajeve. Naprijed mar, Fandorine, i bez vas imam dovoljno posla. Odmah poslije Zurova, ovamo. U bilo koje vrijeme. Veeras spavam u uredu. I Brilling zabije nos u svoje papire. Glava osma, u kojoj se u nezgodan as pojavljuje pikov deko U zadimljenom salonu kartalo se za est stolova: negdje zbijeno, po etvorica, negdje po dvojica. Kraj svakoga stola jo su stajali promatrai: tamo gdje se igralo za male uloge bilo ih je manje, tamo gdje je bilo otrije bila je vea guva. Pie i jelo kod grofa se nije posluivalo, tko je

htio, mogao je izai u sobu za primanje i poslati lakaja u krmu, ali slali su samo po pjenuac povodom osobite sree u kartama. Odasvud su se razlijegali nepovezani usklici, nerazumljivi za one koji ne igraju: Je coupe! Je passe! Drugo dijeljenje. Retournez la carte! Pala karta, gospodo! - i slino. Najvie su se okupljali oko stola gdje se igralo za velike svote, jedan na jedan. Dijelio je sam gazda, a ponter je bio znojni gospodin u modernom, neobino uskom redengotu. Ponteru oito nije ilo, grizao je usne, uzrujavao se, no zato je grof bio potpuno hladnokrvan i samo se slatko smijeio ispod crnih brkova uvlaei dim iz svijenog turskog ibuka. Snani njegovani prsti sa sjajnim prstenjem vjeto su bacali karte - jednu nadesno, jednu nalijevo. Meu gledateljima, skromno stojei malo straga, nalazio se crno-kosi mladi rumenog, nimalo kockarskog lica. Iskusnom ovjeku je odmah bilo oito da je momak iz dobre obitelji, na kartanju je prvi put i sve izbjegava. Nekoliko puta su mu upuena gospoda s briljantinom u razdjeljcima predlagala baciti jednu, ali su se razoarala: momak je ulagao iskljuivo po pet rubalja i odluno je odbijao po-debljati. Iskusni majstor Gromov, kojeg je znala sva kockarska Moskva, ak je bacio deku mamac - izgubio je sto rubalja, ali novac je uzalud nestao. Oi rumenog nisu se zaarile i ruke mu nisu zadrhtale. Muterija je bila besperspektivna, pravi papak. Zurov, pored kojega se Fandorin katkad pojavljivao, oigledno se osjeao u tom drutvu kao riba u vodi, pa vjerojatno i ne kao obina riba, ve glavna ribetina. Jedna njegova rije bila je dovoljna da u zaetku suzbije nagovijeteni skandal, a jednom su, na gazdin pokret ruke, dva krna lakaja primila ispod ruku galamdiju koji se nije htio smiriti i u tren oka ga iznijeli iza vrata. Erasta Petrovia grof oito nije prepoznao, iako je Fandorin nekoliko puta ulovio na sebi njegov hitri, opaki pogled. Peti, dragi moj - oglasi Zurov i ta je izjava zbog neega krajnje uzrujala pontera. Zavrem patku! - povika on drhtavim glasom i zavrne na svojoj karti dva

kuta. Medu promatraima proe apat, a uznojeni, maknuvi s ela pramen kose, baci na stol itavu hrpu arenih novanica. Sto je patka? - bojaljivo poluglasno upita Erast Petrovi staria crvena nosa koji mu se uinio najbezazlenijim. To znai uetverostruenje uloga - rado objasni susjed. - eli se u posljednjem dijeljenju sve povratiti. Grof ravnoduno ispusti oblai dima i otkrije nadesno kralja, a nalijevo esticu. Ponter pokae as srce. Zurov kimne i potom stavi crnog asa nadesno, a crvenog kralja nalijevo. Fandorin zau kako je netko ushieno apnuo: Majstor! Znojni gospodin je izgledao jadno. Prelazio je pogledom preko gomile novanica koje su se premjetale pod grofove ruke i plaljivo upitao: Ne biste li moda na dug? Ne bih - lijeno odvrati Zurov. - Tko jo eli, gospodo? Neoekivano se njegov pogled zaustavi na Erastu Petroviu. Mi smo se, izgleda, susretali? - upita domain uz neljubazan smijeak. - Gospodin Fedorin, ako se ne varam? Fandorin - ispravi Erast Petrovi estoko pocrvenjevi. Pardon. to vi stalno pogledavate? Ovo nije kazalite. Doli ste pa igrajte. Izvolite - pokae na slobodnu stolicu. Sami izaberite snopove - zauta Fandorinu na uho dobri stari. Erast Petrovi sjedne i slijedei instrukcije ree posve odluno: Samo mi dopustite da drim banku, presvijetli. Kao novajlija. A snopove bih izabrao... ovaj tu i ovaj. - I on uzme s pladnja dva naj-donja neotvorena snopa. Zurov se jo neljubaznije nasmijei: Pa, gospodine novajlijo, uvjet je prihvaen, ali dogovor je: sruim li banku, nema bjeanja. Dajte potom i meni da bacam. No, koliki je ulog? Fandorin se smeo, odlunost ga je napustila isto tako iznenadno kao to ga

je posjetila. Sto rubalja? - bojaljivo upita. alite se? Nije vam ovo krma. U redu, tristo. - I Erast Petrovi stavi na stol sav svoj novac ukljuujui i ranije dobivenu stotinu. Lejeu n 'en vaut pas la chandelle - slegne ramenima grof. - No, bit e dosta za poetak. On izvue iz svog snopa kartu, nehajno baci na nju tri novanice od sto rubalja. Idem na sve. Celo nadesno, sjeti se Erast Petrovi i paljivo poloi nadesno damu s crvenim srcima, a nalijevo pikovu sedmicu. Ipolit Aleksandrovi dvama prstima preokrene svoju kartu i lagano se namrti. Bila je to karo dama. Gle novajliju - zazvidi netko. - Fino je damu izvukao. Fandorin nespretno promijea snop. Na sve - podrugljivo e grof bacajui na stol est novanica. -Eh, ne lupaj glavom u zid i nee izgubiti. Kako se zvala karta nalijevo? - nije se mogao sjetiti Erast Petrovi. Ova je elo, a druga... kvragu. Neugodno. A kako pitati? Zagledavati u podsjetnik bilo bi neozbiljno. Bravo! - zagalamie promatrai. - Grofe, c 'est unjeu interessant, zar ne? Erast Petrovi shvati da je opet dobio. ' - Nemojte mi na francuskom! Stvarno je glupa ta navika ubacivanja u ruski pola francuske fraze razdraeno se osvrne Zurov, iako je sam svaki as umetao francuske izraze. - Dijelite, Fandorine, dijelite. Karta nije konj, nee ii do jutra. Na sve. Nadesno deko, to je elo, nalijevo osmica, to je... Ipolitu Aleksandroviu se otvori desetka. Fandorin ju je pobio iz etvrtog pokuaja. Stol je ve bio okruen sa svih strana i uspjeh Erasta Petrovia bijae zapaen.

Fandorin, Fandorin - rastreseno je mrmljao Ipolit Aleksandrovi bubnjajui prstima po snopu. Napokon izvue kartu, izbroji dvije tisue etiristo. Pikova estica legla je pod e!o iz prvog dijeljenja. Ma kakvo je to prezime? - povika grof u bijesu. - Fandorin! Grko, to li? Fandoraki, Fandoropulo! Zato grko? - uvrijedio se Erast Petrovi kojemu su u sjeanju jo uvijek bila iva ruganja razrednih mangupa njegovu drevnom prezimenu (gimnazijski nadimak Erasta Petrovia bio je Funduk6). -Na rod je isto tako ruski kao i va, grofe. Fandorini su jo Alekseja ^ Prema turskom nazivu za ljenjak. Mihajlovia sluili. Dakako ivnu onaj stari crvena nosa koji je bio dobrohotan prema Erastu Petroviu. - Za vrijeme Ekaterine Velike bio je jedan Fandorin, ostavio je vrlo zanimljive zapise. Zapisi, zapisi, danas sam u opasnosti - mrko je rimovao Zurov sloivi itav breuljak od novanica. - Na cijelu banku! Bacajte kartu, vrag vas odnio! Le dernier coup, messieurs! zau se u gomili. Svi su pohlepno gledali dvije podjednake hrpe zguvanih novanica: jedna je leala pred bankarom, druga pred ponterom. U potpunoj tiini Fandorin je otvorio dva nova snopa mislei stalno o istom. Malinik? Limunik? Nadesno as, nalijevo takoer as. Kod Zurova kralj. Nadesno dama, nalijevo desetka. Nadesno deko, nalijevo dama (tko je pak jai: deko ili dama?). Nadesno sedmica, nalijevo estica. Ne dahite mi u zatiljak! - razjareno povie grof. Odmaknue se od njega. Nadesno osmica, nalijevo devetka. Nadesno kralj, nalijevo desetka. Kralj! Okolo su urlikali i hihotali. Ipolit Aleksandrovi je sjedio kao skamenjen. Sanovnik! - prisjeti se Erast Petrovi i radosno se nasmijei. Karta nalijevo je sanovnik. udan neki naziv. Najednom se Zurov nagne preko stola i elinim prstima stisne Fandorinu usne.

Da se niste cerili! Dobili ste veliku lovu, pa sad budite odgojeni i ponaajte se civilizirano! gnjevnim glasom prosikta grof sasvim se pribliivi. Njegove zakrvavljene oi bile su strane. Idueg trena gurnuo je Fandorina u bradu, zavalio se na naslon stolice i prekriio ruke na grudima. Grofe, to je ve previe! - usklikne jedan asnik. Izgleda da ne bjeim - procijedi Zurov ne skidajui pogled s Fandorina. - Ako se netko osjea povrijeenim, spreman sam odgovarati. Zavlada uistinu grobna tiina. Erastu Petroviu je uasno umilo u uima i on se sada bojao samo jednoga: da se ne uplai. Dodue, jo se bojao i da mu ne zadrhti glas. Vi ste hulja bez asti. Jednostavno ne elite platiti - ree Fandorin i glas mu ipak zadrhti, ali bilo je ve svejedno. - Izazivam vas na dvoboj. Pred publikom ste junak? - iskrivi usta Zurov. - Vidjet emo kako ete zaplesati ispred cijevi. Na dvadeset koraka, s crtom razdvajanja. Puca tko kada zaeli, ali potom obavezno izvolite na crtu. Nije strano? Strano, pomisli Erast Petrovi. Ahtircev je priao da on s dvadeset koraka pogaa petak, a kamoli elo. Ili, jo gore, u trbuh. Fandorin se strese. Nikada nije drao u ruci pitolj za dvoboj. Jednom gaje Ksaverij Feofilaktovi vodid u policijsku streljanu na pucanje iz kolta, ali to je neto posve drugo. Ubit e ga, ubit e ga ni za to. I sve e isto obaviti, bez slabe toke. Svjedoka je dosta. Svaa na kartanju, uobiajena stvar. Grof e odsjediti mjesec dana u vojnom zatvoru, ima utjecajne roake, a Erast Petrovi nema nikoga. Poloit e kole-kog registratora u daani lijes, zakopati ga u zemlju, i nitko nee doi na sprovod. Moda samo Gruin i Agrafena Kondratjevna. A Lizanjka e proitati u novinama i pomisliti usput: teta, bio je tako obziran policajac, i sasvim mlad. Ma ne, nee proitati, Emma joj vjerojatno ne daje novine. A ef e sigurno rei: ja sam budali vjerovao, a on nasjeo kao glupo tene. Pucati naumio, plemike budalatine izvoditi. I jo e pljunuti. Zato utite? - upita Zurov s okrutnim osmijehom. - Ili vie ne elite na dvoboj? A Erastu Petroviu je upravo sinula spasonosna ideja. Na dvoboj nee morati ii sada, najranije sutra ujutro. Naravno, pobjei i aliti se efu podlo je i nedostojno. No, Ivan Francevi je rekao da na Zurovu rade i drugi agenti. Lako je mogue da je i ovdje, u salonu, netko od efovih

ljudi. Izazov se moe prihvatiti, sauvati ast, a ako, primjerice, sutra u zoru ovdje nahrupi policija i uhiti grofa Zurova zbog dranja kockarskog okupljalita, tomu Fandorin nije kriv. On nee nita ni znati - Ivan Francevi e se i bez njega dosjetiti kako treba postupiti. Spas je bio, moe se rei, nadohvat ruke, ali glas Erasta Petrovia najednom je zadobio samostalan ivot, neovisan o svom vlasniku, stao je trabunjati neto neuveno i, za divno udo, vie nije drhtao: elim. Ali zato sutra? Hajdemo sad odmah. Kau da vi, grofe, od jutra do mraka vjebate na petacima, i upravo na dvadeset koraka? (Zurov pocrveni.) Dajte da mi to drugaije sredimo ako se ne bojite. - Eto, kako je dobro dola Ahtircevljeva pria! Nita se nije moralo smiljati. Sve je ve smiljeno. - Bacat emo kocku i koga zapadne, izai e van i ustrijeliti se. Bez ikakvih crta razdvajanja. I poslije e neugodnosti biti minimalne. Izgubio ovjek na kartama pa metak u elo - uobiajena stvar. A gospoda e dati rije da e sve ostati tajna. Je li tako, gospodo? Gospoda zabrujae, pri emu su im se miljenja podijelila: jedni su izraavali bezuvjetnu spremnost dati rije, a drugi su pak predlagali zaboraviti svau i popiti jednu za pomirenje. Jedan major raskona brka ak uskliknu: A deko je junaina! - to je dalo jo vie drskosti Fandorinu. No, grofe? - usklikne s odvanou potpuno se razuzdavi. -Zar je lake pogoditi u petak, nego u vlastito elo? Ili se bojite da ne promaite? Zurov je utio s radoznalou gledajui junaka i izgledao je kao da neto rauna. to sad - ree napokon s neobinom hladnokrvnou. - Uvjeti su prihvaeni. Jean! Do grofa za as doleti ustri lakaj. Ipolit Aleksandrovi ree: Revolver, novi snop i bocu pjenuca. - I jo mu je apnuo neto na uho. Nakon dvije minute Jean se vrati s pladnjem. Morao se progurati jer su se oko stola skupili ba svi posjetitelji salona. Zurov spretnim, munjevitim pokretom otvori bubanj revolvera s dvanaest naboja, pokae da su svi meci na mjestu. Tu je snop. - Njegovi prsti uz izrazito utanje otvore vrsti omot. Sad je moj red za dijeljenje. - On prasne u smijeh. ini se da je bio odlino raspoloen. - Pravila su jednostavna: tko prvi izvue kartu crne boje,

smjestit e si metak u lubanju. Slaete li se? Fandorin utke kimne, ve poinjui shvaati da je prevaren, monstruozno smotan oko prsta i, moe se rei, ubijen - jo sigurnije nego na dvadeset koraka. Nadigrao ga je vjeti Zurov, potpuno nadigrao! Da takav znalac ne izvue pravu kartu, i jo iz vlastita snopa! Zacijelo ima cijelo skladite oznaenih karata. Za to se vrijeme Zurov slikovito prekriio i bacio gornju kartu. Bila je karo dama. Ovo je Venera - bestidno se nasmijei grof. - Uvijek me spaava. Na vama je red, Fandorine. Protestirati i pogaati se bijae poniavajue, traiti drugi snop prekasno. A okoliati - sramno. Erast Petrovi prui ruku i okrene pikovog deka. Glava deveta, u kojoj se Fandorinu otvaraju dobri izgledi za karijeru Ovo je Momus, to jest luda - pojasni Ipolit i slatko se protegne. - Ve je malo kasno. Hoete li popiti pjenuca za hrabrost ili ete odmah van? Erast Petrovi je sjedio sav crven. Guila ga je srdba - ne na grofa, ve na sebe, najveeg idiota. Takav i nema za to ivjeti. Ja u ba ovdje - promumlja on u gnjevu, odluivi da barem na koncu napakosti domainu. - Neka va lukavac poslije opere pod. A od pjenuca me potedite, od njega me boli glava. Isto tako ljutito, trudei se da ni o emu ne misli, Fandorin zgrabi teki revolver, napne ga i na tren se dvoumei - kamo da puca -ah, svejedno je, stavi cijev u usta, u sebi odbroji tri, dva, jedan i stisne obara tako snano da mu je cijev bolno prignjeila jezik. Pucnja ipak nije bilo, samo je suho kljocnulo. Nita ne shvaajui, Erast Petrovi stisne jo jednom i opet kljocne, samo to je sada metal gadno zakripao po zubu. No, dosta je, dosta je! - Zurov mu oduzme pitolj i potapa ga po ramenu. - Junaina! I pucao je bez pia, bez histerije! Dobar narataj nam raste, a, gospodo? Jean, nalij pjenuca, gospodin Fandorin i ja emo popiti bruderaft. Erast Petrovi, obuzet udnom bezvoljnou, bio je posluan: mlitavo je ispio pjenuavu tekuinu do dna, mlitavo se izljubio s grofom koji mu je

naredio da ga od danas zove jednostavno Ipolit. Svi uokolo su agorili i smijali se, ali njihovi su glasovi stizali do Fandorina nekako nejasno. Od pjenuca ga je zakakljalo u nosu i na oi mu na-vrnue suze. Jeste li vidjeli Jeana? - smijao se grof. - Za as je izvadio iglu. Zar nije vjet, Fandorine, reci? Vjet je - ravnoduno se sloi Erast Petrovi. Tako je. Kako ti je ime? Erast. Idemo, Eraste Roterdamski, sjest emo malo u mom kabinetu, popiti konjak. Dojadile su mi ove njuke. Erazmo - automatski ga ispravi Fandorin. -to? Nije Erast, nego Erazmo. Oprosti, krivo sam uo. Idemo, Erazmo. Fandorin posluno ustane i pode za domainom. Proli su niz mranih prostorija i nali se u krunoj sobi gdje je vladao upadljivi nered: razbacani ibuci i lule, prazne boce, na stolu su blistale srebrne ostruge, u uglu je iz nekog razloga lealo gizdavo englesko sedlo. Zato se taj prostor nazivao kabinetom, Fandorin nije shvaao - ni knjiga, ni pribora za pisanje nigdje nije bilo. Krasno sedlo? - pohvasta se Zurov. - Juer sam ga dobio na okladi. Nalio je u ae crnog vina iz trbuaste boce, sjeo pored Erasta Petrovia i vrlo ozbiljno, ak prisno, rekao: Oprosti mi zbog ale, stoka sam. Teko mi je, Erazmo. Oko mene je mnotvo, a ljudi nema. Dvadeset osam mi je godina, Fandorine, a kao da mi je ezdeset. Osobito ujutro, kada se probudim. Naveer, nou je jo dobro - galamim, izvodim gluposti. Samo mi se gadi. Prije nita, a sada mi se sve vie i vie gadi. Vjeruje li mi, maloprije kada smo izvlaili drijeb, najednom sam pomislio: a da se zaista ustrijelim? I tako mi je postalo primamljivo, zna... Zato stalno uti? Pusti, Fandorine, ne ljuti se. Ja jako elim da ne osjea zlo prema meni. Pa to trebam uiniti da mi oprosti, a, Erazmo? I tad Erast Petrovi otrim, ali sasvim razgovijetnim glasom ree: Priaj mi o njoj. O Beeckoj. Zurov makne s ela bujni pramen. Ah da, zaboravio sam. Ti si iz lepa.

Odakle? To sam ja tako zvao. Amalija je kraljica, njoj treba lep od mukaraca. to dui, to bolji. Posluaj dobar savjet, izbij je iz glave, propast e. Zaboravi je. Ne mogu - iskreno odgovori Erast Petrovi. Ti si jo mladune, Amalija e te sigurno odvui u vrtlog, kao to je ve mnoge odvukla. Moda se i meni zato pribliila jer nisam htio za njom u vrtlog. Nije mi to potrebno, imam svoj vrtlog. Ne tako dubok kao njezin, ali nema veze, dosta mi je i do glave. Voli li je? - otvoreno upita Fandorin kao uvrijeeni. Ja se nje bojim - mrano se nasmijei Ipolit. - Vie nego to je volim. A i to uope nije ljubav. Nisi probao puiti opijum? Fandorin odmahne glavom. Proba li jednom, cijelog ivota e te privlaiti. E takva je i ona. Ne puta me! I vidim da me prezire, omalovaava, ali ipak je neto zapazila u meni. Na moju nesreu! Zna, drago mi je stoje otila, tako mi Boga. Katkad pomislim da je ubijem, vjeticu. Udavit u je vlastitim rukama da me ne mui. I ona je to dobro osjeala. O, brate, pametna je ona! Bio sam joj i drag zato to se sa mnom igrala kao s vatrom, malo raspiri, malo prigui, i jo cijelo vrijeme pamti da se poar moe razgorjeti, a onda ona nee iznijeti ivu glavu. to u joj ja inae? Erast Petrovi sa zaviu pomisli da se ljepotan Ipolit, usijana glava, moe zavoljeti i bez ikakvog poara. Tako kran momak zacijelo moe birati ene. I kako samo ljudi imaju takvu sreu? No, takva razmiljanja nisu imala veze sa sluajem. Trebalo je postavljati pitanja o sluaju. Tko je ona, odakle je? Ne znam. Ne voli mnogo govoriti o sebi. Znam samo daje odrasla negdje u inozemstvu. Izgleda u vicarskoj, u nekakvom pansionu. A gdje je sada? - pitao je Erast Petrovi, dodue ne raunajui previe na uspjeh. No, Zurov je oito oklijevao s odgovorom, i u Fandorinu je sve zamrlo. to je, tako te stisnulo? - mrko e grof, i letimina zlobna grimasa nagrdi njegovo lijepo, hirovito lice. -Da!

M-da, ako leptira privlai svijea, svejedno e izgorjeti... Ipolit stade kopati po stolu izmeu snopova karata, zguvanih maramica i rauna iz duana. Gdje je, k vragu? A, sjetio sam se. - On otvori lakiranu japansku kutijicu sa sedefnim leptirom na poklopcu. - Dri. Stiglo je gradskom potom. Erast Petrovi drhtavim prstima uzme uski omot na kojem je kosim, energinim rukopisom pisalo: Presvijetlom grofu Ipolitu Zuro-vu, JakovApostolska ulica. Sudei po igu pismo je bilo poslano 16. svibnja - onog dana kada je nestala Beecka. Unutra se nalazila kratka nepotpisana poruka na francuskom: Primorana sam otputovati ne oprostivi se. Pii mi u London, Grey Street, hotel Winter Queen, za Ms. Olsen. ekam. I ne usuduj se zaboraviti me. A ja u se usuditi - vatreno zaprijeti Ipolit, ali odmah se snudi. - U svakom sluaju u pokuati... Uzmi, Erazmo. ini s tim to te volja... Kamo e? Otii u ree Fandorin skrivajui omot u dep. - Treba pouriti. Hajde, hajde - suosjeajno kimne grof. - Samo daj, leti na plamen. To je tvoj ivot, ne moj. Vani je Erasta Petrovia sustigao Jean s nekakvim zaveljajem u ruci. Evo, gospodine, zaboravili ste. to je to? - zlovoljno se osvrnu uurbani Fandorin. alite se? Va dobitak. Presvijetli su zapovjedili da vas svakako dostignem i predam vam ga.

Erast Petrovi je usnio udesan san. Sjedio je u klupi, u razredu svoje Gubernijske gimnazije. Takve snove, obino uznemirujue i neugodne, sanjao je dosta esto: kao da je opet gimnazijalac i odgovara pred ploom na satu fizike ili algebre, ali ovoga puta nije bilo samo tuno, ve uistinu strano. Fandorin nikako nije mogao shvatiti uzrok tog straha. Sada nije bio pred ploom, nego u klupi, uokolo

su sjedili uenici: Ivan Francevi, Ahtircev, neki ljepukasti momak visoka blijeda ela i drskih smeih oiju (za njega je Erast Petrovi znao da je to Kokorin), dvije gimnazijalke s bijelim pregaama i jo netko okrenut leima. Fandorin se bojao okrenutog i trudio se da ga ne gleda, i stalno je krivio vrat kako bi bolje razgledao djevojke - jednu crnokosu i jednu svijetlokosu. One su sjedile u klupi revno prekriivi ispred sebe tanke ruke. Jedna je bila Amalija, a druga Lizanjka. Prva je vatreno pogledala velikim crnim oima i pokazala jezik, a druga se stidljivo osmjehnula i spustila pahuljaste trepavice. Tad Erast Petrovi ugleda lady Astair kako stoji pred ploom sa tapom u ruci i sve se razjasni: to je najnovija engleska odgojna metoda prema kojoj se djeaci i djevojice zajedno obuavaju. I to jako dobro. Kao da je prislukivala njegove misli, lady Astair se tuno nasmijei i ree: Ovo nije zajednika obuka, to je moj razred siroia. Vi ste svi siroii i ja vas moram izvesti na put. Oprostite, milady zaudi se Fandorin - ja ipak pouzdano znam da Lizanjka nije siroe, nego ki tajnog savjetnika. Ah, my sweet boy jo alosnije se nasmijei milady. Ona je nevina rtva, a to je isto to i siroe. Onaj strani, koji je sjedio sprijeda, polako se okrenuo i gledajui netremice bjeliastim, prozirnim oima, zaapta: Ja, Azazel, takoer sam siroe. - Zavjereniki namignu i potpuno se raspojasavi, ree glasom Ivana Francevia: - I zato, moj mladi prijatelju, ja vas moram ubiti, zbog ega iskreno alim... Hej, Fandorine, nemojte sjediti kao kip. Fandorine! Fandorine! - Netko je tresao za rame Erasta Petrovia muenog morom. - Probudite se, ve je jutro! On se trgne, ustane i zavrti glavom. Ispostavilo se da je spavao u efovu kabinetu, san ga je svladao ba za stolom. Kroz prozor s razmaknutim zavjesama prodiralo je radosno jutarnje svjetlo, a pored njega je stajao Ivan Francevi, iz nekog razloga odjeven kao obrtnik: kapa sa titom od tkanine, kaftan s naborima i izme sa sarama zaprljane blatom. to je, klonuli ste, niste mogli doekati? - veselo upita ef. Oprostite na maskaradi, morao sam noas otii na specijalni zadatak. Pa umijte se, dosta je zijanja. Naprijed mar! Dok je Fandorin iao na umivanje prisjetio se doivljaja prole noi, sjetio se kako je navrat-nanos jurio od Ipolitove kue, kako je uskoio iza koijaa koji je drijemao i naredio mu da hita u Mjasnicku. Nije mogao doekati da kae efu za uspjeh, a Brillinga nije bilo na svom mjestu. Erast Petrovi je najprije obavio jedan hitan posao, a zatim je sjeo u kabinet i ekao, pa nije ni primijetio kako je pao u san.

Kada se vratio u kabinet, Ivan Francevi je ve bio preodjeven u svijetlo odijelo i pio aj s limunom. Jo jedna aa se dimila na srebrnom tanjuriu nasuprot, a na pladnju je bilo pereca i emlji. Dorukovat emo predloi ef - a usput emo i porazgovarati. Vai noni doivljaji su mi u cijelosti poznati, ali imam pitanja. Odakle su vam poznati? - raalostio se Erast Petrovi koji je ve osjeao zadovoljstvo od skoranjeg pripovijedanja u kojem je, iskreno govorei, namjeravao ispustiti neke detalje. Kod Zurova je bio moj agent. Ja sam se vratio jo prije sat vremena, ali mi vas je bilo ao buditi. Sjedio sam, itao izvjetaj. Zanijelo me itanje, ak se nisam stigao presvui. On potapa rukom sitno ispisane listove. Pametan agent, ali strano kitnjasto pie. Uobraava si da je knjievni talent, piskara u novinama pod pseudonimom Maximus Zorki, mata o cenzorskoj karijeri. Evo, posluajte, bit e vam zanimljivo. Gdje je to... A, evo. Opis objekta. Ime: Erazmo von Dom ili von Doren (utvreno prema sluhu). Dob: ne vie od dvadesetak godina. Portret: visina 1.80; tjelesna graa - mrav; kosa - crna, ravna; brade i brkova nema i ini se da se ne brije; oi plave, usko smjetene, prema kutovima malo kiljave; koa bijela, ista; nos- tanak, pravilan; ui stisnute, male, s malim resicama. Osobit znak - s obraza mu ne silazi rumenilo. Osobni dojmovi: tipini predstavnik porone i razuzdane zlatne mladei s istaknutim primjesama svadljivca. Nakon gore opisanih dogaaja udaljio se s Kockarom u kabinet istoga. Razgovarali su dvadeset dvije minute. Govorili su tiho, sa stankama. Iza vrata se gotovo nita nije ulo, ali jasno sam razaznao rije o-pijum i jo neto o plamenu. Smatrao sam neophodnim provesti praenje von Dorena, no taj me oito razotkrio - vrlo vjeto se udaljio i otiao u koiji. Predlaem... No, dalje nije zanimljivo. - ef s radoznalou pogleda Erasta Petrovia. - I to ste vi to tamo raspravljali o opijumu? Nemojte me muiti, gorim od nestrpljivosti. Fandorin je kratko izloio bit razgovora s Ipolitom i pokazao pismo. Brilling je sluao posve pozorno, postavio je nekoliko pitanja o pojedinostima te zautio zagledavi se kroz prozor. Stanka se oduila oko minute. Erast Petrovi je mirno sjedio, bojao se da ne zasmeta misaonom procesu, iako je imao i vlastitih prosudbi. Vrlo sam zadovoljan vama, Fandorine - ree ef vrativi se u ivot. Demonstrirali ste sjajnu efikasnost. Kao prvo, sasvim je jasno da Zurov

nije umijean u ubojstvo i da ne sluti kakva je vaa profesija. Zar bi vam inae dao Amalijinu adresu? To nas oslobaa od tree verzije. Kao drugo, silno ste napredovali u verziji Beecke. Sada znamo gdje nam je traiti tu damu. Bravo. Namjeravam prikljuiti sve slobodne agente, medu njima i vas, u etvrtu verziju, koja se meni ini temeljnom. - On pokae prstom na plou gdje su se, u etvrtom krugu, slova NO bijelila od krede. Ali, kako? - uznemiri se Fandorin. - Oprostite, efe... Prole noi sam imao sreu da naiem na vrlo primamljiv trag koji vodi u jedan ljetnikovac u okolici Moskve - s oitim zadovoljstvom priopi Ivan Francevi (tako su razjanjene i prljave izme). - Ondje se okupljaju revolucionari, i to krajnje opasni. Izgleda da postoji i nit koja vodi do Ahtirceva. Naradit emo se. Tu e mi svi ljudi biti potrebni. A verzija s Beeckom, po meni je besperspektivna. U svakom sluaju, to nije hitno. Poslat emo molbu Englezima diplomatskim putem, zamolit emo da zadre tu miss Olsen do razjanjenja, i gotovo. Upravo to ne treba initi ni u kom sluaju! - zavie Fandorin, i to tako estoko da se Ivan Francevi zabezeknuo. Zbog ega? Zar ne vidite da se sve slae jedno s drugim! - Erast Petrovi pone govoriti vrlo brzo bojei se da ne bude prekinut. - Ne znam za nihiliste, to je vrlo lako mogue, shvaam i vanost, ali i ovo je takoer vano, takoer dravno! Gledajte kakva je slika, Ivane Franceviu. Beecka se sakrila u Londonu - to je prvo (ni sam nije primijetio kako je poprimio efov nain izraavanja). Majordom joj je Englez, i to vrlo sumnjiv, takav e i zaklati, a da okom ne trepne. To je drugo. Svijetlooki koji je ubio Ahtirceva govorio je s akcentom i takoer slii na Engleza to je tree. Sada etvrto: lady Astair je, naravno, vrlo plemenito stvorenje, ali je takoer Engleskinja, a Kokorinovo nasljedstvo je ipak njoj pripalo, ma to vi rekli! Dakle, oito je da je Beecka namjerno navodila svoje oboavatelje da svoju oporuku sastave u korist Engleskinje! Stop, stop - namrti se Brilling. - Na to vi zapravo smjerate? Na pijunau? Pa to je oigledno! - pljesne rukama Erast Petrovi. - Engleske spletke. Sami znate kakvi su sada odnosi s Engleskom. Ja ne elim nita takvo rei o lady Astair, ona vjerojatno i nema pojma, ali njenu ustanovu mogu iskoristiti kao zaklon, kao trojanskog konja, kako bi prodrli u Rusiju!

No, da - ironino se nasmijei ef. - Kraljici Viktoriji i gospodinu Disraeliju je malo afrikog zlata i indijskih dijamanata, daj im jo tvornicu sukna Petrue Kokorina i tri tisue desetina zemlje Nikolenjke Ahtirceva. Tada Fandorin izvue svoj glavni adut: ak ne ni tvornicu i novac! Sjeate li se popisa njihova imetka? Ni ja nisam odmah obratio panju! Kokorin, izmeu ostalih tvrtki, ima brodogradilite u Libavi, a tamo primaju narudbe od vojske, raspitao sam se. Kada ste to stigli? Dok sam vas ekao. Poslao sam upit telegrafom ratnoj mornarici. I tamo deuraju nou. A tako, dobro. I to dalje? To to je Ahtircev osim desetina, kua i kapitala imao nalazite nafte u Bakuu, tetka mu ga je ostavila. itao sam u novinama kako Englezi mataju o tome da se dokopaju kaspijske nafte. A ovako to mogu potpuno zakonskim putem, molim lijepo! I kako je to samo zamiljeno bez gubitka: ili brodogradilite u Libavi, ili nafta, u svakom sluaju Englezi neto dobivaju! Vi kako hoete, Ivane Franceviu -raspalio se Fandorin ali ja to neu samo tako ostaviti. Izvrit u sve vae naloge, a nakon slube u sam kopati. I dokopat u se! ef se opet zagledao kroz prozor i ovog puta je utio dulje nego prije. Erast Petrovi se sav izvrtio od nervoze, ali je pokazao karakter. Brilling napokon uzdahne i stane govoriti - polako, zapinjui, jo neto smiljajui u hodu. To je najvjerojatnije budalatina. Edgar Poe, Eugene Sue. Puste podudarnosti. Ipak, u jednome imate pravo: neemo se obraati Englezima... Preko nae podrunice u londonskom veleposlanstvu, takoer neemo. Ako grijeite - a zacijelo grijeite - pokazat emo se kao potpune budale. Ako pretpostavimo da ste u pravu, veleposlanstvo svejedno nee nita moi uiniti - Englezi e sakriti Beecku ili e neto nalagati...A i ruke naima u poslanstvu su vezane, previe su uoljivi... Rijeeno! - Ivan Francevi energino zamahne akom. -Naravno, Fandorine, vi biste mi dobro doli i ovdje, ali, kako kau u narodu, ljubav se ne da iznuditi. itao sam va dosje, znani da vladate ne samo francuskim i njemakim, ve i engleskim. Bog s vama, putujte u London k vaoj femme fatale. Instrukcije

vani neu nametati - vjerujem u vau intuiciju. Dat u vam u veleposlanstvu jednog ovjeka, Piov mu je prezime. Radi kao skromni pisar, poput vas, ali bavi se drugim poslovima. U Ministarstvu vanjskih poslova vodi se kao gubernijski tajnik, ali kod nas ima i drugo, vie zvanje. Ima raznolike talente taj gospodin. Kad stignete, odmah idite k njemu. Vrlo je snalaljiv. Uostalom, uvjeren sam da putujete uzalud. Ali, na kraju krajeva, zasluili ste pravo na greku. Pogledajte Europu, malo ete se provozati na dravni raun. Iako sad imate vlastitih sredstava, ini se? ef pogleda ispod oka na zaveljaj koji je uoljivo leao na stolu. Oamuen od onoga to je uo Erast Petrovi se prene: Oprostite, to je moj dobitak. Devet tisua est stotina rubalja, izbrojao sam. Htio sam dati na blagajnu, ali bilo je zatvoreno. Ma idite k vragu - odmahne Brilling. - Jeste li vi pri sebi? Sto e, po vama, blagajnik napisati u knjizi prihoda? Uplata od igre tos kolekog registratora Fandorina?... Hm, ekajte malo. Nekako nije dolino da obini registrator ide na slubeni put u inozemstvo. On sjedne za stol, namoi pero u tintarnici i pone pisati izgovarajui naglas: Ovako. Hitni brzojav. Knezu Mihailu Aleksandroviu Korakovu, osobno. Kopija general-adutantu Lavrentiju Arkadjeviu Mizinovu. Vaa visoka ekselencijo, u interesu poznatog Vam sluaja, a takoer kao priznanje iznimnih zasluga, molim Vas da izvanredno i bez obzira na sta unaprijedite kolekog registratora Erasta Petrovia Fandorina... Eh, kud puklo da puklo, odmah u titularnog. Ni to, naravno, nije Bog zna kakva zvjerka, ali ipak... ...u titularnog savjetnika. Takoer molim da se Fandorina privremeno vodi u Ministarstvu vanjskih poslova kao diplomatskog kurira prve kategorije. To je zato da vas ne zadravaju na granici - pojasni Brilling. - Tako. Datum, potpis. Kad smo ve kod toga, zaista ete putem razvoziti diplomatsku potu: u Berlin, Be, Pariz. Zbog konspiracije, da ne izazivate suvine sumnje. Primjedbi nemate? - Oi Ivana Francevia nestano bljesnue. Nikakvih - promuca Erast Petrovi ije misli nisu stizale pratiti dogaaje. A iz Pariza, ve pod drugim imenom, prijei ete u London. Kako se ono zove hotel? Winter Queen, Zimska kraljica.

Glava deseta, u kojoj nastupa plava aktovka 28. lipnja prema zapadnom raunanju vremena, a prema ruskom 16. lipnja, pred veer ispred hotela Winter Queen koji se nalazi u ulici Grey zaustavila se iznajmljena koija. Koija s cilindrom i bijelim rukavicama skoi sa sjedita, spusti preku i uz naklon rastvori crna lakirana vrataca s natpisom DunsterDunster. Since 1848. London Regal Tours. Najprije se kroz vrataca pomolila safijanska putna izma okovana srebrnim avliima, a zatim je na plonik spretno iskoio mlaahni dentlmen bujnih brkova koji su neobino odudarali od njegova svjeeg lica, s tirolskom kapom s perom i u irokom alpskom ogrtau. Mladi se ogledao uokolo, vidio tihu, po niem osobitu uliicu i s nemirom se zagledao u hotelsku zgradu. Bila je to prilino neprivlana trokatna vila u georgijanskom stilu koja je oito znala za bolja vremena. Kratko oklijevajui dentlmen ree na ruskom: - Eh, kud puklo da puklo. Nakon te zagonetne fraze on se popne stubama i ue u predvorje. Doslovno sljedee sekunde iz puba koji se nalazio nasuprot izaao je netko u crnom ogrtau i nataknuvi do oiju visoku kapu sa sjajnim titnikom, stao hodati amo-tamo pored hotelskih vrata. Ipak je ta znaajna okolnost umakla panji gosta koji je ve stajao ispred recepcije razgledajui izblijedjeli portret neke srednjovjekovne dame s raskonim aboom - vjerojatno, ba te Zimske kraljice. Recepcionar, koji je bio drijemao, prilino ravnoduno je pozdravio stranca, ali vidjevi kako ovaj daje boyu, koji je upravo bio donio putnu torbu, cijeli iling, pozdravio je jo jedanput, kudikamo ljubaznije, pri emu je gosta sada nazvao ne samo sir, nego your honour. Mladi zapita ima li slobodnih soba, zatrai najbolju, s toplom vodom i novinama, i zapie se u knjigu gostiju kao Erasmus von Dorn iz Helsingforsa. Poslije toga je recepcionar bez ikakva povoda dobio pola sovereigna i poeo zvati poremeenog stranca your lordship. U meuvremenu su gospodina von Dorna morile ozbiljne sumnje. Teko je bilo zamisliti da bi divna Amalija Kazimirovna odsjela u ovom treerazrednom hotelu. Tu oito neto nije bilo u redu. ak je smeteno pitao iskrivljenog od revnosti recepcionara nema li u Londonu hotela s istim imenom i dobio je uvjeravanje pod zakletvom da

ne samo to nema, nego nikada nije ni bilo, ako se ne rauna ona Winter Queen koja je stajala na istom mjestu i potpuno izgorjela prije vie od sto godina. Zar je sve uzalud - i dvadesetodnevno kruno putovanje po Europi, i zalijepljeni brkovi, i raskona koija unajmljena na kolodvoru Waterloo umjesto obinih kola, i potroenih pola sovereigna? No, odradit e ti meni napojnicu, dragi moj, pomisli Erast Petrovi (zvat emo ga tako, bez obzira na inkognito). Recite, prijatelju, nije li odsjedala tu jedna osoba, neka miss Olsen? s lanom nemarnou upita on nalaktivi se na recepciju. Odgovor, iako posve predvidiv, prisilio je Fandorinovo srce da se alosno stegne: Ne, milorde, lady s tim imenom ne ivi kod nas niti je ivjela. Proitavi u oima gosta smetenost, recepcionar nakon efektne pauze priopi: Ipak, ime koje je spomenula vaa ekselencija nije mi posve nepoznato. Erast Petrovi se zaljulja i izvue iz depa jo jedan zlatnik. Govorite. Recepcionar se nagne naprijed i irei miris jeftine kolonjske vode apne: Na ime te osobe dolazi nam pota. Svaku veer u deset sati dolazi neki mister Morbid, po vanjtini sluga ili majordom, i uzima pisma. Golema stasa, s velikim svijetlim zaliscima, a imate osjeaj da se nikad u ivotu nije smijeio? - brzo upita Erast Petrovi. Da, milorde, to je on. A pisma esto dolaze? esto, milorde, gotovo svaki dan, a katkad i ne samo jedno. Danas, primjerice - recepcionar se znaajno osvrne na ormari s otvorima - ak tri. Aluzija je bila odmah shvaena. Bacio bih pogled na omote, tek tako, iz znatielje - dometne Fandorin lupkajui po pultu sljedeim zlatnikom. Recepcionarove oi planu grozniavim bljeskom: zbivalo se neto nevjerojatno, umom nepojmljivo, ali neobino ugodno.

Inae je to najstroe zabranjeno, milorde, ali... Ako ete samo baciti pogled na omote... Erast Petrovi udno zgrabi pisma, ali doeka ga razoarenje -omoti su bili bez povratne adrese. ini se da je trei zlatnik bio uzalud potroen. Sef je, dodue, sankcionirao sve trokove u razumnim granicama i u interesu sluaja... A to je ono na igovima? igovi su primorali Fandorina da se zamisli: jedno pismo je bilo iz Stuttgarta, drugo iz Washingtona, a tree ak iz Rio de Janeira. Oho! Miss Olsen odavno dobiva ovdje korespondenciju? - upita Erast Petrovi raunajui u sebi koliko dugo plove pisma preko oceana. I jo je valjda trebalo ovdanju adresu javiti u Brazil! Ispadalo je nekako udno. Jer Beecka je mogla stii u Englesku najranije prije tri tjedna. Odgovor bijae neoekivan: Odavno, milorde. Kada sam ja poeo ovdje raditi, a tomu ima etiri godine, pisma su ve bila dolazila. Molim?! Niste pobrkali? Uvjeravam vas, milorde. Istina, mister Morbid radi za miss Ol-sen odnedavno, otprilike od poetka godine. U svakom sluaju, prije njega je po korespondenciju dolazio mister Moebius, a jo prije mister... m-m, oprostite, zaboravio sam kako se zvao. Bio je dosta neupadljiv dentlmen i takoer nerazgovorljiv. Strano je htio zaviriti u omote. Erast Petrovi ispitivaki pogleda informatora. Vjerojatno nee izdrati. Meutim, tada novopeenom titularnom savjetniku i diplomatskom kuriru padne na pamet bolja ideja. Recite, taj mister Morbid dolazi svaku veer u deset? Toan je kao sat, milorde. Erast Petrovi poloi na pult etvrtih pola sovereigna i nagnuvi se zaapta sretniku recepcionaru na uho. Vrijeme koje je ostalo do deset sati bilo je iskoriteno na najproduktivniji nain. Najprije je Erast Petrovi podmazao i napunio svoj kurirski kolt. Potom je otiao u toalet i naizmjence stiui pedale tople i hladne vode za nekih petnaestak minuta napunio kadu. Pola sata je ljenario, a kada se voda ohladila, plan daljnjih dogaaja bio je definitivno sastavljen.

Ponovo prilijepivi brkove i kratko se divei sebi u ogledalu, Fandorin se odjenuo kao neupadljivi Englez: crni polucilindar, crni sako, crne hlae, crna kravata. U Moskvi bi ga po svoj prilici drali za grobara, ali u Londonu e ga, po svemu sudei, smatrati nevidljivim. A i nou e biti ba prikladno: prikrije reverima koulju na grudima, pritegne manete, i rastvori se u zagrljajima tame, a to je za plan bilo krajnje vano. Ostalo je jo pola sata za etnju radi upoznavanja okoline. Erast Petrovi je skrenuo iz Grey Streeta u iroku ulicu prepunu koija i gotovo odmah se naao kraj glasovitog kazalita OId Vic, podrobno opisanog u vodiu. Proao je jo malo i - o uda! - ugledao poznate obrise kolodvora Waterloo odakle ga je koija vozila do Zimske kraljice dobrih etrdeset minuta koija, lukavac, uzeo je pet ilinga. A potom se pokazala i siva, u predveernjem polumraku neugodna Temza. Prolaznici su gledali u stranu, nijedan nije pogledao u lice, to bi, sloit ete se, u Moskvi bilo potpuno nezamislivo. Ali pri tome Fandorina nije naputao udan osjeaj da mu je u leda uprt neiji opaki pogled. Nekoliko puta mladi se osvrtao i jednom kao da je zamijetio kako je iza kazalinog stupa uzmaknula figura u crnom. Tada se Erast Petrovi pribrao, izgrdio se zbog sumnjiavosti i vie se nije osvrtao. Sve su to prokleti ivci. ak se pokolebao - da prieka s ostvarivanjem plana do sutranje veeri? Onda e moi ujutro navratiti u veleposlanstvo i nai se s tajnovitim pisarom Piovom o kojem je govorio ef. Ali, bojaljiva opreznost je sraman osjeaj, a i nije htio gubiti vrijeme. Ionako su gotovo tri tjedna otila na trice. Put po Europi pokazao se manje ugodnim nego to je mislio na poetku oduevljeni Fandorin. Teritorij koji se nalazio s druge strane pograninog Verbolova potitio ga je zapanjujuom neslinou s domaim skromnim prostorima. Erast Petrovi je gledao kroz prozor vagona i sve ekao da ista seoca i maleni gradii zavre i pone normalan pejza, ali to je dalje od ruske granice odlazio vlak, to su kuice postajale bjelje, a gradii ivopisniji. Fandorin se sve vie mrgodio, ali nije si doputao da se rascmizdri. Na koncu konca, nije zlato sve to sija, govorio je on sebi, ali u dui mu je ipak nekako postalo muno. Poslije nita, malo se priviknuo i ve mu se inilo da u Moskvi nije mnogo prljavije nego u Berlinu, a Kremlj i zlatne kupole crkvi kod nas su takvi kakve Nijemci nisu ni sanjali. Muilo gaje neto drugo: vojni agent ruskog veleposlanstva komu je Fandorin predao paket s peatima naredio mu je da zasad ne putuje dalje i da eka tajnu potu radi predaje u Be. ekanje se

razvuklo na tjedan dana i Erastu Petroviu je dojadilo lunjati sjenovitom Unter den Linden, dojadilo mu je raznjeivati se na uhranjene labudove u berlinskim parkovima. Isto se ponovilo i u Beu, samo stoje sada pet dana morao ekati paket namijenjen vojnom agentu u Parizu. Erast Petrovi se ivcirao zamiljajui kako je miss Olsen, ne doekavi vijesti od svog Ipolita, otila iz hotela i sada je nikada nee nai. Zbog ivaca je Fandorin dugo sjedio u kavani, jeo mnogo bademovih kolaa i na litre pio krem-sodu. Zato je u Parizu preuzeo inicijativu u svoje ruke: u rusko diplomatsko predstavnitvo svratio je na pet minuta, uruio poslanikom pukovniku papire i kategorino izjavio da ima posebnu zadau i ne moe se zadravati ni jednog asa. Za kaznu zbog nekorisno utroenog vremena ak nije ni razgledao Pariz, samo je proao u fijakeru novim, tek izgraenim bulevarima i na Sjeverni kolodvor. Poslije, na putu natrag, bit e jo vremena. U etvrt do deset, prikrivi se Timesom s rupom probuenom radi osmatranja, Erast Petrovi je ve sjedio u foajeu Zimske kraljice. Na ulici je ekala koija unajmljena zbog opreza. U skladu s dobivenom instrukcijom, recepcionar demonstrativno nije gledao prema gostu koji nije bio ljetno odjeven i ak je nastojao okrenuti se na suprotnu stranu. U deset sati i tri minute zazvoni zvonce, vrata se otvorie i ude mukarac divovskog stasa u sivoj livreji. On je, John Karli! Fandorin je posve pribliio pogled stranici s opisom bala kod velkog princa. Recepcionar je podmuklo pogledao ispod oka na mister von Dor-na koji se u nevrijeme zadubio u itanje i jo je, podlac, upavim obrvama zamrdao gore-dolje, ali objekt to sreom nije primijetio ili je smatrao da mu je ispod asti osvrnuti se. Koija je dobro dola. Ispostavilo se da majordom nije doao pjeice, nego se dovezao egoisticom lakom koijom s jednim mjestom u koju je bio upregnut snani vranac. Dobro dola je bila i neprekidna kiica. John Karli je podigao koni krov i sad uz najbolju volju ne bi mogao otkriti praenje. Koija se nije nimalo zaudio naredbi da slijedi ovjeka u sivoj livreji, pucnuo je dugakim biem i plan je stupio u svoju prvu fazu. Smrailo se. Na ulicama su gorjele svjetiljke, ali Erast Petrovi koji nije poznavao London vrlo brzo je izgubio orijentaciju zaplevi se u jednakim

kamenim etvrtima stranog, prijetei nijemog grada. Malo kasnije kue postadoe nie i rjee, u mraku kao da su zaplovili obrisi stabala, a nakon jo petnaestak minuta uslijedile su obiteljske kue okruene vrtovima. Kod jedne od njih egostica se zaustavi, od nje se odvoji divovska silueta i otvori visoku reetkastu kapiju. Izvirivi iz koije, Fandorin vidje kako kola prolaze kroz ogradu, nakon ega se kapija ponovo zatvori. Dovitljivi koija sam zaustavi konja, okrene se i upita: Moram li o ovom putu obavijestiti policiju, sir? Evo vam kruna pa rijeite to pitanje sami - odvrati Erast Petrovi odluivi da ne trai od koijaa da prieka, previe je bistar. A i tko zna kada e ii nazad. Oekivala ga je potpuna neizvjesnost. Preskoiti ogradu nije bilo teko, u gimnazijskim danima prelazile su se i drukije. Vrt je plaio sjenama i negostoljubivo zabadao grane u lice. Sprijeda, izmeu stabala, mutno su se bijelili obrisi katnice pod izboenim krovom. Trudei se da to tie pucketa, Fandorin je priao posljednjim grmovima (mirisali su na jorgovan - to je vjerojatno i bio nekakav engleski jorgovan) i zapoeo izvianje. Nije tek kua, nego ak i vila. Kod ulaza je svjetiljka. U prizemlju svijetle prozori, ali ondje je po svoj prilici smjetena posluga. Mnogo zanimljivije je svjetlo na prozoru prvog kata, ali kako doi tamo? Sreom, nedaleko od njega je lijeb, a zid je obrastao neim kovravim i naizgled dosta podesnim za hvatanje. Navike nedavnog djetinjstva opet su se mogle pokazati prikladnima. Crna sjena Erasta Petrovia prebacila se k zidu i potresla oluk. ini se vrstim i ne zvei. Budui da je bilo od ivotne vanosti ne lupati, podizanje je ilo sporije nego stoje htio. Napokon noga napipa izboenje koje je vrlo sretno okruivalo cijeli kat, i Fandorin, oprezno se uhvativi za brljan, divlju lozu, povijue - vrag zna kako su se zvale te zmijolike grane - stane se sitnim koraiima pribliavat i eljenom prozoru. U prvi as gaje obuzelo vrue razoarenje - u sobi nije bilo nikoga. Svjetiljka ispod ruiastog sjenila osvjetljavala je otmjeni pisai stol s nekakvim papirima. U uglu se, izgleda, bijelila postelja. Nije jasno je li to kabinet ili spavaa soba. Erast Petrovi je priekao pet minuta, ali nita se nije dogaalo, samo je na svjetiljku podrhtavajui runja-vim krilima, sletio krupni noni leptir. Nee se valjda morati sputati nazad? Ili da riskira i uulja se unutra? Lagano je gurnuo prozorski okvir i on se malo otvori.

Fandorin se pokoleba korei se zbog neodlunosti i oklijevanja, ali dobro to je oklijevao - vrata se otvori-e i u sobu uoe dvoje, ena i mukarac. Pri pogledu na enu Erastu Petroviu se umalo ote ushieni povik - bila je to Beecka! S glatko poeljanom crnom kosom, stegnutom grimiznom vrpcom, u ipkastom ogrtau preko kojeg je bila prebaena arena ciganska marama, ona mu se uinila zasljepljujue prelijepom. Oh, takvoj eni se mogu oprostiti bilo kakvi grijesi! Okrenuvi se mukarcu - lice mu je ostalo u sjeni, ali sudei po stasu bio je to mister Morbid - Amalija Kazimirovna ree na besprijekornom engleskom (pijunka, nesumnjivo pijunka!): Znai, to je sigurno on? Da, madam. Danas je tamo deurao Franz. Javio je da je klinac stigao u est sati. Opis u potpunosti odgovara, ak ste i za brkove pogodili. Beecka se zvonko nasmije. Ipak ga ne treba potcjenjivati, Johne. Deko je iz roda sretnika, a taj tip ljudi dobro poznajem - nepredvidljivi su i vrlo opasni. Erastu Petroviu se stegne srce. Nije li o njemu rije? Ma ne, nemogue. Gluposti, madam. Trebate samo narediti... Otii emo Franz i ja i odmah zavriti s tim. Soba broj petnaest, drugi kat. To je to! Upravo u sobi broj petnaest na drugom katu Erast Petrovi je odsjeo. Ali kako su ga prepoznali? Odakle? Fandorin jednim trzajem, bez obzira na bol, otkine svoje sramotne, beskorisne brkove. Amalija Kazimirovna se, ili kako se ve zapravo zvala, namrti, u glasu joj zazvui metal: Da se niste usudili! Sama sam kriva, sama u i ispraviti svoju greku. Jedanput u ivotu sam se povjerila mukarcu... Samo me udi zato nas iz veleposlanstva nisu obavijestili o njegovu dolasku? Fandorin se sav pretvorio u uho. Znai, oni imaju svoje ljude u ruskom veleposlanstvu! Gle-gle! A Ivan Francevi je jo sumnjao! Reci tko, reci! Ipak Beecka pone o drugom: Pisama ima? Danas ak tri, madam. - majordom uz naklon preda omote. U redu, Johne, moete ii spavati. Danas mi vie neete trebati. Ona savlada zijevanje.

Kad su se za mister Morbidom zatvorila vrata, Amalija Kazimirovna je nehajno bacila pisma na stol i prila k prozoru. Fandorin uzmakne, srce mu je mahnito udaralo. Odsutno gledajui golemim oima u vlanu tamu, Beecka (da nije bilo stakla moglo bi je se dodirnuti rukom) zamiljeno promrmlja na ruskom: Koja dosada, oprosti mi Boe. Sjedi ovdje, kisni... Zatim se stala ponaati vrlo udno: prila je aljivoj zidnoj svjetiljci u liku Amora i stisnula prstom maloljetnom bogu ljubavi pupak. Gravira koja je visjela pored (ini se, s nekim lovakim motivom) beumno se makne u stranu otkrivi mjedena vrataca s okruglom kvakom. Beecka izvue iz prozranog rukava tanku golu ruku, zavrti ruicu amo-tamo, i vrataca se otvorie melodino se oglasivi. Erast Petrovi pritisnu nos uz staklo u strahu da ne propusti najvanije. Amalija Kazimirovna, kao nikad dosad nalik egipatskoj carici, graciozno prui ruku, uzme neto iz sefa i okrene se. U rukama je imala plavu barunastu aktovku. Sjela je za stol, izvadila iz aktovke veliki uti omot, a iz njega nekakav sitno ispisani list. Razrezala je noem dobivena pisma i prepisala neto iz njih na list. To je trajalo ne vie od dvije minute. Zatim, opet stavivi pisma i list u aktovku, Beecka zapali cigaretu i nekoliko puta duboko povue zamiljeno gledajui nekamo u daljinu. Erastu Petroviu je natekla ruka kojom se drao za grane, u bok mu se bolno urezao drak koka, a jo su ga i stala boljeti neudobno iskrenuta stopala. Nije mogao jo dugo stajati u takvom poloaju. Napokon Kleopatra ugasi cigaretu, ustane i ode u udaljeni, slabo osvijetljeni kut sobe. Otvorie se neka niska vrata, ponovo se zatvorie i zau se zvuk tekue vode. Oito, tamo se nalazila kupaonica. Na stolu je primamljivo leala plava aktovka, a ene se, kao to je poznato, naveer dugo bave higijenom... Fandorin gurne krilo prozora, poloi koljeno na prozorsku dasku i za tren oka nae se u sobi. Svaki as pogledavajui prema kupaonici, gdje je kao i prije ravnomjerno umila voda, stao je prazniti aktovku. Unutra je bila velika hrpa pisama i onaj uti omot. Adresa na omotu: Mr. Nicholas M. Croog, Poste restante, 1'Hotel des postes, S.-Petersbourg, Russie. Nije loe. Unutra su leali listovi s crtama ispisani na engleskom, Erastu Petroviu dobro poznatim kosim rukopisom. U prvom stupcu je

nekakav broj, u drugom ime drave, u treem in ili poloaj, u etvrtom datum, u petom takoer datum -razni datumi lipnja, od manjeg prema veem. Primjerice, posljednja tri zapisa, tek pribiljeena sudei po tinti, izgledala su ovako: N.1053F, Brazil, zapovjednik osobne zatite cara, poslano 30. svibnja, primljeno 28. lipnja 1876; N.852F, Sjedinjene Amerike Drave, pomonik predsjednika senatskog odbora, poslano 10. lipnja, primljeno 28. lipnja 1876; N.354F, Njemaka, predsjednik okrunog suda, poslano 25. lipnja, primljeno 28. lipnja 1876. Stoj! Pisma koja su danas stigla u hotel na ime miss Olsen bila su iz Rio de Janeira, Washingtona i Stuttgarta. Erast Petrovi prekopa hrpu pisama, pronae brazilsko. Unutra je bio list bez naslova i potpisa, samo jedan red: 30. svibnja, zapovjednik osobne zatite cara, N.1053F. Znai, Beecka zbog neega prepisuje sadraj pisama koje je dobila, zatim ih alje u Petrograd nekom monsieur Nicolasu Croogu, ili, prije, mister Nicholasu Croogu. emu? Zato u Petrograd? Sto to sve uope znai? Pitanja su se gurala laktovima navaljujui jedno na drugo, ali nije bilo vremena za bavljenje njima - u kupaonici je prestala tei voda. Fandorin na brzinu utrpa papire i pisma nazad u aktovku, ali nije stigao povui se prema prozoru. Na vratima se skamenila tanka bijela figura. Erast Petrovi izvue iza pojasa revolver i sikuim aptom zapovjedi: Gospoo Beecka, jedan glas i ustrijelit u vas! Pridite i sjednite! Brzo! Ona se utke priblii opinjeno ga gledajui bezdanim sjajnim oima i sjedne pored stola. Sto je, niste me oekivali? - zajedljivo e Erast Petrovi. - Drali ste me za blesana? Amalija Kazimirovna je utjela, pogled joj je bio pozoran i malo zauen, kao da prvi put vidi Fandorina. to znai ovaj spisak? - upita on trznuvi koltom. - Zato Brazil? Tko se skriva iza brojeva? No, odgovarajte!

 Odrastao je - neoekivano progovori Beecka tihim, zamiljenim glasom. - I, ini se, postao muevniji. Ona spusti ruku, i ogrta spuzne s okruglog ramena, tako bijelog daje Erast Petrovi progutao slinu. Hrabri, napasni blesan - ree ona isto tako tiho i pogleda ga ravno u oi. - I vrlo, vrlo zgodan. Ako ste me naumili zavesti, onda uzalud tratite vrijeme promrmlja on crvenei se. - Nisam ja takav blesan kao to vi mislite. Amalija Kazimirovna alosno ree: Vi ste jadni djeak koji ak ni ne shvaa u to se upetljao. Jadni lijepi djeak. I sada vas ne mogu spasiti... Mislite najprije o vlastitom spasu! - Erast Petrovi se trudio da ne gleda prokleto rame koje se jo vie razgolitilo. Zar postoji takva sjajna, snjeno-mlijena koa? Beecka naglo ustane, i on odskoi ispruivi naprijed cijev. Sjednite! Ne bojte se, glupavko. Kako ste rumeni. Mogu li dodirnuti? Ona prui ruku i lagano dotakne prstima njegove obraze. Vreo... Sto da radim s vama? Njena druga ruka njeno legne na njegove prste koji su stiskali revolver. Zagasite netreptave oi bile su tako blizu da je Fandorin ugledao u njima dva mala ruiasta odsjaja svjetiljke. udna pasivnost obuzme mladia. Sjeti se kako ga je Ipolit upozoravao na leptira, ali sjetio se nekako odsutno, kao da ga se to i ne tie. A evo to se dogodilo dalje. Lijevom rukom je Beecka odmaknula kolt na stranu, a desnom je uhvatila Erasta Petrovia za ovratnik i trgnula ga prema sebi istodobno ga udarivi elom u nos. Fandorin je od otre boli oslijepio, a uostalom nita ne bi ni vidio jer je svjetiljka s treskom poletjela na pod i zavladao je mrkli mrak. Od sljedeeg udarca - koljenom u prepone - mladi se napola sagnuo, prsti su mu se grevito stisnuli i sobu osvijetli bljesak, raspara pucanj. Amalija grozniavo udahne zrak, napola zajeca, napola krikne, i nitko vie nije udarao Erasta Petrovia, nitko mu vie nije stiskao zapee. uo se zvuk padajueg tijela. U uima mu je zvonilo, po bradi je u dva mlaza tekla krv, iz oiju su lile suze, a na dnu trbuha bilo mu je tako loe da je elio samo jedno - sklupati se i priekati,

pretrpjeti, odjau-kati tu nepodnoljivu bol. Ali, nije bilo vremena za jaukanje - odozdo su se uli gromki glasovi, topot koraka. Fandorin zgrabi sa stola aktovku, baci je kroz prozor, popne se na prozorsku dasku i zamalo padne zato to je u ruci jo uvijek stiskao pitolj. Ne sjea se kako je siao po oluku, jako se bojao da nee uspjeti nai aktovku u tami, ali je ipak bila dobro vidljiva na bijelom ljunku. Erast Petrovi je podigne i potri ravno kroz grmlje brzo mrmljajui: Dobar diplomatski kurir... ubio enu... Boe, to da radim, to da radim... sama je kriva... ja uope nisam htio... kamo sad... policija e traiti... ili ovi... ubojica... ne mogu u veleposlanstvo... pobjei iz zemlje, to prije... isto ne mogu... na kolodvorima, u lukama e traiti... za svoju aktovku e zemlju prevrnuti... sakriti se... Boe, Ivane Franceviu, to da radim, to da radim?... Fandorin se u trku osvrne i ugleda neto zbog ega se umalo spotaknuo i pao. U grmlju je nepomino stajala crna figura u dugakom plastu. Na mjeseini se bijelilo ukoeno, neobino poznato lice. Grof Zurov! Zacvilivi, potpuno oamueni Erast Petrovi preskoi ogradu, poleti nadesno, nalijevo (odakle je ono dola koija?), i odluivi da je svejedno, potri nadesno. Glava jedanaesta, u kojoj je opisana vrlo duga no Na Pasjem otoku, u uskim uliicama iza dokova Millwalla, no pada brzo. Ne stigne se ni osvrnuti, a sumrak od sivog postane mrkim i rijetke svjetiljke gore. Prljavo je, turobno, od Temze se osjea vlaga, a od smea trule. I prazne su ulice, samo kod sumnjivih pubova vrvi nekakav lo, opasan ivot. U sobama Ferry-roada ive islueni mornari, sitne varalice i ostarjele luke drolje. Plati est penija dnevno i ivi u vlastitoj sobi s krevetom nitko nee gurati nos u tvoje poslove. Ali, dogovor je: za oteeni namjetaj, tunjavu i krike po noi gazda, Masni Hugh, og-lobit e za jedan iling, a tko odbije platiti - izbacit e ga. Masni Hugh je od jutra do veeri iza pulta, kod ulaza. To je strateko mjesto - vidi se tko je doao, tko je otiao, tko je to donio ili, obratno, eli odnijeti. Drutvo je aroliko, od takvih se svata moe oekivati. Evo, naprimjer, riokosi raupani slikar Francuz, koji je upravo mugnuo

pokraj gazde u sobu u kutu. Novca abar ima - bez rasprave je platio za tjedan dana unaprijed, ne pije, sjedi sam u sobi, prvi put za sve vrijeme je izaao. Hugh je naravno iskoristio priliku, zavirio mu je u sobu, i to mislite? Slikar, a u sobi nema ni boje, ni platna. Moda je nekakav ubojica, tko e ga znati - zato inae skriva oi iza tamnih naoala? Da javi policiji, to li? Novac je ipak plaen unaprijed... A riokosi umjetnik, ne znajui u kakvom opasnom smjeru su krenule misli Masnoga Hugha, zakljuao je vrata i stao se vladati uistinu vie nego sumnjivo. Najprije je dobro navukao zavjese. Zatim je stavio na stol ono stoje kupio: zemiku, sir i bocu portera, izvadio je iz pojasa revolver i gurnuo ga pod jastuk. Na tome se nije zaustavilo razoruavanje neobinog Francuza. Izvukao je iz sare derringer -mali pitolj s jednim metkom, kakvim se obino slue dame i politiki ubojice. Smjestio je to oruje nalik na igraku pored boce portera. Gost je iz rukava izvukao uski, kratki bode i zabio ga u zemiku. Tek nakon toga je zapalio svijeu, skinuo plave naoale, umorno protrljao oi. Osvrnuo se prema prozoru nisu li se pomaknule zavjese i skinuvi s glave ridu vlasulju, pokazao se kao nitko drugi doli Erast Petrovi Fandorin. S obrokom je bilo svreno za pet minuta - oito je titularni savjetnik i ubojica u bijegu imao vanijeg posla. Stresavi sa stola mrvice, Erast Petrovi je obrisao ruke o dugaku boemsku bluzu, priao pohabanom naslonjau u kutu, prekopao po presvlaci i izvadio malu plavu aktovku. Jedva je ekao da nastavi posao kojim se bavio itav dan i koji ga je ve doveo do vrlo vanog otkria. Nakon traginih dogaaja protekle noi, Erast Petrovi je ipak bio prisiljen svratiti u svoj hotel kako bi uzeo makar novac i putovnicu. Neka sada dragi prijatelj Ipolit, hulja, izdajnik, trai sa svojim ulizicama Erasmusa von Dorna po kolodvorima i lukama. Koga e zanimati bijedni francuski slikar koji se nastanio u samoj kloaci londonskih jazbina? A ako je ipak morao riskirati i izai do pote, onda je za to postojao osobit razlog. Ali stoje sa Zurovom! Njegova uloga u toj prii nije bila posve jasna, ali je u svakom sluaju bila runa. Nije nevinace presvijetli, nije nevinace. Zamrene krivine izvodi odvani husar, iskrena dua. Kako je spretno podmetnuo adresu, kako je sve predvidio! Rijeju - maher. Znao je da e zagristi glupi som, da e progutati mamac skupa s udicom. Ili ne, presvijetli je neto o leptiru alegorizirao. Poletio je leptir na plamen, poletio je lako. I zamalo je izgorio. Tako budali i treba. Ta bilo je jasno da

Beecka i Ipolit imaju neki zajedniki interes. Samo takav romantini zvekan kao jedan titularni savjetnik (usput, promaknut u to zvanje zaobilazei druge dostojnije ljude) mogao je ozbiljno povjerovati u kobnu strast na kastiljski nain. I jo je Ivanu Franceviu napunio glavu. Kakva sramota! Ha-ha! Krasno je to izloio grof Ipolit Aleksandrovi: Volim je i bojim se vjetice, udavit u je vlastitim rukama! Eto, vjerojatno je ismijao utokljunca! I kako je to majstorski odigrao, nita loije nego onda s dvobojem. Raun je bio jednostavan i bez greke: straari kod hotela Winter Queen i mirno ekaj dok glupi leptir Erazmo ne doleti na svijeu. Nije ti ovo Moskva - nema ni istranog ureda, ni andara, hvataj Erasta Petrovia golim rukama. I nema mu vie traga. Nije li ba Zurov onaj Franz kojeg je spominjao majordom? Uh, gnusni konspiratori. Tko je tamo kod njih glavni: Zurov ili Beecka? Po svoj prilici, ipak ona... Erast Petrovi se najeio sjetivi se dogaaja protekle noi i alosnog krika s kojim se sruila ustrijeljena Amalija. Moda je ranjena, a ne ubijena? Ali, jeza ispod srca je govorila da je ubijena, ubijena je prekrasna carica, i Fandorin mora ivjeti s tim tekim teretom do kraja ivota. Dodue, sasvim je mogue da je taj kraj sasvim blizu. Zurov zna tko je ubojica, vidio je. Sigurno je poeo lov po itavom Londonu, po itavoj Engleskoj. Ali, zato ga je Zurov pustio noas, dao mu da ode? Uplaio se pitolja u ruci? Zagonetka... Meutim, postojala je i zamrenija zagonetka - sadraj aktovke. Fandorin dugo nije mogao shvatiti to znai tajanstveni spisak. Provjera je pokazala da zapisa na listiima ima isto toliko koliko i pisama i da se svi podaci podudaraju. Jedino je, osim datuma oznaenog u pismu, Beecka dopisivala jo i datum primitka. Ukupno je bilo etrdeset pet zapisa. Najraniji je datiran prvog lipnja, posljednja tri su se pojavila u nazonosti Erasta Petrovia. Redni brojevi u pismima bili su svi razliiti: najmanji N.47F (Kraljevina Belgija, upravitelj departmana, primljeno 15. lipnja), najvei N.2347F (Italija, dragunski porunik, primljeno 9. lipnja). Nabrojao je devet zemalja iz kojih su poslana pisma. Najee su bile Engleska i Francuska. Rusija samo jednom (N.994F, djelatni dravni savjetnik, primljeno 26. lipnja, na omotu je petrogradski ig od 7. lipnja. Uf, da se ne zapetlja s kalendarima-. 7. lipnja, to je po europskom 19. Znai, dolo je prije tjedan dana.) Veinom su se spominjale visoke dunosti i inovi: generali, vii asnici, jedan admiral, jedan senator, ak jedan portugalski ministar, ali bilo je tu i sitnih riba poput porunika iz Italije, istranog suca iz Francuske ili kapetana

pogranine strae iz Austro-Ugarske. Uglavnom, izgledalo je kao da je Beecka bila posrednica, prijenosna karika, ivi potanski sandui ija je obaveza bila registrirati primljene podatke i slati ih dalje - oigledno, mister Nicholasu Croogu u Petrograd. Razumno je pretpostaviti da se spisak slao jednom mjeseno. Jasno je i to da je prije Beecke ulogu miss Olsen glumila neka druga osoba, to hotelski recepcionar nije ni slutio. Na tome se ono oigledno iscrpljivalo i pojavljivala se gorua potreba za deduktivnom metodom. E, da je tu ef, on bi istog trena nabrojao mogue varijante, sve bi sjelo na svoje mjesto. Ali ef je bio daleko, a nametao se ovakav zakljuak: u pravu je Brilling, tisuu puta je u pravu. Postoji razgranata tajna organizacija s lanovima u mnogim zemljama - to je prvo. Kraljica Viktorija i Disraeli nemaju nita s tim (zato onda slati izvjetaje u Petrograd?) - to je drugo. Sto se tie engleskih pijuna, Erast Petrovi je nasjeo i ovdje doista smrdi ba na nihiliste - to je tree. A i tragovi vode ne bilo kamo, nego upravo u Rusiju gdje se nalaze najstraniji i najnepopustljiviji nihilisti - to je etvrto. I medu njima je podli vampir Zurov. Neka je ef u pravu, ali ni Fandorin nije uzalud putovao. Ivan Francevi valjda ni u najgoroj mori nije sanjao s kakvom monom hidrom vodi rat. Nisu to studenti niti histerine gospoice s bombicama i pitoljiima, to je cijeli tajni red u kojem sudjeluju ministri, generali, dravni tuitelji i ak neki djelatni dravni savjetnik iz Petrograda! Eto kada je Erast Petrovi doao do spoznaje (bilo je to ve nakon podneva). Djelatni dravni savjetnik - i nihilist? Nekako nije ilo u glavu. Nema veze to se tie zapovjednika brazilske carske strae - u Brazilu Erast Petrovi nikada nije bio i tamonji poredak nije mu bio poznat, ali zamisliti ruskog civilnog generala s bombom, mata nikako nije htjela. Jednog djelatnog dravnog savjetnika Fandorin je poznavao prilino dobro: Fjodora Trifonovia Sevrjugina, ravnatelja Gubernijske gimnazije gdje se kolovao gotovo sedam godina. Da bi on bio terorist? Glupost! I najednom se Erastu Petroviu stegne srce. Nisu to nikakvi teroristi, sve su to solidna i potovana gospoda! Oni su rtve terora! To su nihilisti iz raznih zemalja, ifrirani svaki pod svojim brojem, izvjetavaju sredinji revolucionarni stoer o poinjenim teroristikim inovima! Ali ne, ini se da u lipnju nisu ubijali ministre u Portugalu, o tome bi svakako pisale sve novine... Pa znai da su to kandidati za rtve, eto!

Brojevi trae doputenje od svog stoera za izvrenje teroristikog ina. A imena nisu spomenuta zbog konspiracije. I sve je stalo na svoje mjesto, sve se razjasnilo. Pa govorio je Ivan Francevi neto o niti koja vodi od Ahtirceva do nekog podmoskovskog ljetnikovca, ali Fandorin nije sasluao efa do kraja, raspaljen svojim pijunskim buncanjem. Stoj. A dragunski kapetan, to e im on? To je presitna riba. Vrlo jednostavno, odmah si odgovori Erast Petrovi. Izgleda da im je stao na put neznani Talijan. Isto kao to je svojevremeno stao na put svi-jetlookom zloincu jedan mladi koleki registrator iz moskovske istrane policije. Sto da radi? On tu sjedi, a toliko asnih ljudi ide ususret smrti! Osobito ao je bilo Fandorinu neznanog petrogradskog generala. Sigurno je astan ovjek, u godinama, zasluan, mala djeca... I ini se da ti karbonari svaki mjesec alju svoje zloinake izvjetaje. Pa onda se svaki dan po itavoj Europi lije krv! A tragovi ne vode bilo kamo, nego u Petrograd. I Erast Petrovi se sjeti rijei koje mu je jednom rekao ef: Tu je sudbina Rusije na kocki. E, Ivane Franceviu, e, gospodine dravni savjetnie, ne samo sudbina Rusije cijelog civiliziranog svijeta. Obavijestiti pisara Piova. Tajno, da izdajnik iz veleposlanstva ne nanjui. Ali kako? Jer izdajnik moe biti bilo tko, a i opasno je za Fan-dorina da se pojavljuje blizu veleposlanstva, makar i kao riokosi Francuz u umjetnikoj bluzi... Morat e riskirati. Poslat e gradskom potom na ime gubernijskog tajnika Piova i dopisati predati osobno. Nita suvino samo svoju adresu i pozdrav od Ivana France-via. Pametan je to ovjek, sve e shvatiti. A kau da ovdanja gradska pota pismo dostavlja adresatu za neka dva sata... Tako je i postupio Fandorin, i evo sada, naveer, eka hoe li se zauti oprezno kucanje na vratima. Kucanja nije bilo. Sve se zbilo posve drugaije. Kasno naveer, ve iza ponoi, sjedio je Erast Petrovi u poderanom naslonjau gdje je bila skrivena plava aktovka i drijemajui sputao glavu. Na stolu je gotovo dogorjela svijea, u kutovima sobe spustio se zloslutni polumrak, iza prozora je nemirno tutnjala sve blia oluja. U zraku se osjeala tjeskoba i zaguljivost kao da je netko teak, nevidljiv sjeo na grudi i ne da udahnuti. Fandorin se njihao negdje na neodreenoj granici izmeu jave i sna. Vane, ozbiljne misli mijeale su se u nekakvu nevanu besmislicu i tada je mladi trgnuvi se tresao glavom da ne bude odvuen u

sneni vrtlog. Za vrijeme jednog takvog razbistravanja zbilo se neto udno. Isprva se zauo nerazumljivi tanki pisak. Zatim, ne vjerujui vlastitim oima, Erast Petrovi ugleda kako se klju koji je virio iz kljuaonice stao sam od sebe okretati. Vrata se pomaknue prema unutra odbojno zakripavi i na pragu se pojavi udnovata utvara: mali krljavi gospodin neodreene dobi s obrijanim, okruglim liem i uskim oima meu sitnim boricama. Fandorin se trgne i zgrabi sa stola derringer, a utvara se slatko osmjehne i zadovoljno kimne te gukne neobino ugodnim, medenim tenorom: No, evo i mene, dragi mome. Porfirij Martinov sin Piov, rob Gospodnji i gubernijski tajnik. Doletio sam na prvi znak. Kao vjetar na Eolov zov. Kako ste otvorili vrata? - preplaeno proapta Erast Petrovi. - Sjeam se da sam okrenuo klju dva puta. A evo, magnetni otpira - drage volje mu objasni dugooekivani gost i pokae neku dugaku polugu koja mu brzo nestade u depu. -Vrlo zgodna stvarica. Posudio sam je od jednog ovdanjeg tata. Zbog prirode posla moram stupati u odnose s uasnim tipovima, iteljima samog drutvenog dna. Potpune mizerije, uvjeravam vas. Gospodin Hugo nije ni sanjao takve. Ali, i oni su takoer ljudske due i od njih se moe nauiti smicalica. Ja ak volim te izrode i donekle ih skupljam. Pjesnik je rekao: svak se zabavlja kako zna, ali sve e sputati ista smrt. Ili, kako kae vabo, jede tirhen hat zajn plezirhen - svaka zvjerka ima svoje igrake. ini se da je neobini ovjeuljak posjedovao sposobnost mljeti o bilo kojoj temi bez ikakvih tekoa, ali njegove prodorne oice nisu uzalud gubile vrijeme - temeljito su pregledale i samog Erasta Petrovia, i namjetaj ubogog sobika. -Ja sam Erast Petrovi Fandorin. Od gospodina Brillinga. Po krajnje vanom poslu - ree mladi, iako je prvo i drugo bilo spomenuto u pismu, a treeg se Piov bez sumnje i sam dosjetio. - Samo to mi nije dao nikakvu lozinku. Zacijelo je zaboravio. Erast Petrovi nemirno pogleda Piova od kojega je sad ovisio njegov spas, ali ovaj samo pljesne kratkoprstim ruicama: Nije ni potrebna nikakva lozinka. Gluposti, djeje igre. Sto, zar Rus ne prepoznaje Rusa? Pa meni je dovoljno da pogledam u vae jasne oi (Porfirij Martinovi se sasvim primakne) i vidim sve kao na dlanu. Mladi

ist, smion, plemenitih namjera i domoljub. Ta naravno, u naoj ustanovi drukije i ne dre. Fandorin se namrgodio - uinilo mu se da se gubernijski tajnik sprda, dri ga za glupavka. Stoga je Erast Petrovi svoju priu izloio kratko i suho, bez emocija. Tada se ispostavilo da Porfirij Martinovi zna ne samo blebetati, ve i vrlo pozorno sluati: jednostavno je bio talentiran po tom pitanju. Piov je sjeo na krevet, ruice prekriio na trbuhu, oi, od kojih se i inae vidjela samo crtica, sasvim zaklopio, i kao da je nestao. To jest, on se doslovno pretvorio u uho. Nijednom Piov nije prekinuo govornika, nijednom se nije pomakao. Dodue, povremeno je, na kljunim mjestima prie, sijevala sjajna iskrica ispod sputenih vjea. Svoju hipotezu o pismima Erast Petrovi nije podijelio - sauvao ju je za Brillinga, a naposljetku je rekao: I eto, Porfirije Martinoviu, pred vama je bjegunac i nehotini ubojica. Moram se hitno prebaciti na kontinent. Moram u Moskvu, k Ivanu Franceviu. Piov je micao usnama, priekao nee li jo togod biti reeno i zatim tiho zapitao: A aktovka? Da je prebacimo s diplomatskom potom? Tako e biti mudrije. Nikad se ne zna... Gospoda su, po svemu sudei, ozbiljna, oni e vas i po Europi traiti. Preko kanala u vas, anele moj, naravno, prebaciti, to je lako. Ako ne odbijete lomni ribarski amac, sutra ete otploviti zbogom. Lovei pod jedro vjetar huei. to on to stalno vjetar pa vjetar, ljutito pomisli Erast Petrovi, kojemu se, da budemo iskreni, uope nije rastajalo od aktovke koju je dobio za tako visoku cijenu. A Porfirij Martinovi, kao da nije ni primijetio dvoumljenje sugovornika, nastavi: -Ja se u tue poslove ne paam. Jer sam skroman i neznatieljan. Ipak, vidim da mi mnogo toga preuujete. I to je u redu, cvijete moj, rije je srebro, a utnja zlato. Brilling, Ivan Francevi je ptica koja visoko leti. Moe se rei, orao preponosni meu drozdovima, kojima se vaan posao ne povjerava. Kako emo onda? Na to mislite? Na aktovku? Ja bih je sa svih strana oblijepio peatnim vosjkom, dao bih je snalaljivom kuriru, zaas bi doletio do Moskve, kao na trojci s

praporcima. A jo bih i brzojav ifrirani poslao - primite vladara nebeskog dar neprocjenjivi. Vidi Bog da nije za poastima udio Erast Petrovi, ne za odlikovanjima pa ak ni za slavom. Dao bi on Piovu aktovku jer bi to koristilo sluaju, a i s kurirom bi uistinu bilo pouzdanije. Ali, mata mu je ve toliko puta crtala sliku trijumfalnog povratka efu, s efektnim uruenjem dragocjene aktovke i napetom priom o pretrpljenim dogodovtinama... Zar nita od toga nee biti? I pao je duhom Fandorin. Rekao je strogo: Aktovka je skrivena u sigurnom skrovitu. I sam u je dostaviti. Glavom odgovaram za nju. Vi se nemojte ljutiti, Porfirije Martinoviu. No to sad, to sad - nije navaljivao Piov. - Vaa volja. I meni je tako udobnije. Neka ih, tuih tajni, imam dosta i svojih. Ako je u skrovitu, onda je u skrovitu. - Ustao je, preao pogledom po golim zidovima sobice. - Vi se malo odmorite, prijatelju. Mladost treba sna. A ja, starac, ionako patim od nesanice pa u za to vrijeme srediti amac. Sutra (a to znai ve danas), im svane, bit u kod vas. Otpre-mit u vas na obalu mora, poljubiti na oprotaju i prekriiti. A sam u ostati u tuini kao siroe bez doma ivotariti. Oh, muno je Afo-njuki u tuoj zemlji. Tada je Porfirij Martinovi i sam oito shvatio da je zabljutavio i rairio je ruke svjestan krivnje: Kajem se, zabrbljao sam se. Zaelio sam se ivog ruskog govora, sve me vue na krasnorjeivost, znate. Nai pametnjakovii u veleposlanstvu se vie sporazumijevaju na francuskom, nema s kime dati si oduka. Iza prozora je ve ozbiljno zagrmjelo, ini se i daje kia poela. Piov se uznemirio, uurbao. Idem. O-joj, burno je nevrijeme vani. Na vratima se okrenuo, naposljetku blagonaklono pogledao Fan-dorina i duboko se poklonivi, rastvorio u tami hodnika. Erast Petrovi zakrauna vrata i zimogrozno strese ramena - grom je udario gotovo u krov. Mrano je i jezivo u ubogoj sobici iji jedini prozor gleda na golo dvorite bez ijedne travke. Tamo je tmurno, tamo su vjetar i kia, ali crno-sivim nebom s razderanim oblacima tumara mjesec. uto svjetlo kroz procijep meu zavjesama dijeli sobiak nadvoje, sijee ga do samog kreveta gdje se bacaka u hladnom znoju Fandorin obuzet morom. Potpuno je odjeven, obuven i naoruan, samo je revolver kao i prije pod jastukom.

Savjest optereena ubojstvom alje jadnom Erastu Petroviu stranu utvaru. Nad krevet se nagnula mrtva Amalija. Oi su joj poluzatvorene, ispod vjea tee kapljica krvi, u goloj ruci crna rua. Sto sam ti uinila? - alosno jeca ubijena. - Bila sam mlada i lijepa, bila sam nesretna i usamljena. Zapleli su me u mreu, obmanuti su me i zaveli. Jedini ovjek kojeg sam voljela me izdao. Poinio si straan grijeh, Eraste, ubio si ljepotu, a ljepota je udo Boje. Zgazio si udo Boje. I zato, emu? Krvava kap pada s njezina obraza ravno na elo izmuenom Fan-dorinu, on zadrhti od hladnoe i otvara oi. Vidi da nema nikakve Amalije, hvala Bogu. San, sve je samo san. Ali, na elo opet kaplje neto ledeno. to je to, u uasu se zgrozi Erast Petrovi potpuno se razbudivi, i zau zavijanje vjetra, um kie, duboku tutnjavu groma. Odakle kaplje? Nije nita nadnaravno. Proputa strop. Smiri se, glupo srce, stiaj se. No, tada se iza vrata tiho, ali jasno zauje utanje: Zato, emu ? I jo jednom: Zato, emu? To je neista savjest, ree sebi Fandorin. Zbog neiste savjesti imam halucinacije. Ali zdrava, racionalna misao nije ga izbavila od gnusnog, ljepljivog straha koji se uvlaio kroz pore po itavom tijelu. ini se da je tiho. Munja osvijetli gole, sive zidove i opet postade tamno. A as poslije zaulo se tiho kucanje na prozor. Tok-tok. I opet: tok-tok-tok. Mirno! To je vjetar. Drvo. Grane po staklu. Uobiajena pojava. Tok-tok. Tok-tok-tok. Drvo? Kakvo drvo? Fandorin naglo sjedne. Nema tamo iza prozora nikakvog drveta! Tamo je prazno dvorite. Gospode, to je to? uti procijep jzmedu zavjesa se ugasio, posivio - oito, mjesec je zaao iza oblaka, a idueg trena ondje se zalelujalo neto tamno, grozno, nepoznato. Bilo to, samo ne leati ovako, osjeajui kako se miu korijeni vlasi. Samo da ne poludi. Erast Petrovi ustane i na neposlunim nogama krene prema prozoru ne skidajui pogled sa strane tamne mrlje. Tog trena kada je razmaknuo zavjese nebo je osvijetlio bljesak munje, i Fandorin je ugledao iza stakla, tono ispred sebe, mrtvaki bijelo lice s crnim dupljama oiju.

Svjetlucajui nezemaljskim svjetlom, ruka s rairenim zrakastim prstima polako prijee po staklu, i Erast Petrovi postupi glupo, kao dijete: grozniavo zajeca, ustukne i, bacivi se unazad prema krevetu, padne na nj niice pokrivi glavu dlanovima. Probuditi se! Brzo se probuditi! Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvoje... Kucanje na staklo je prestalo. On odmakne lice od jastuka, oprezno baci pogled prema prozoru, ali nita uasno ne vidje - no, kia, uestalo sijevanje. Prividjelo mu se. Sigurno mu se prividjelo. Sreom, Erast Petrovi se sjetio uputa indijskoga brahmina Chan-dre Johnsona za pravilno disanje i pravilan ivot. Mudra je knjiga tvrdila: Pravilno disanje je temelj pravilnog ivota. Ono e te podrati u tekim trenucima bivstvovanja, u njemu e nai spas, smirenje i prosvijetljenje. Udiui ivotnu silu pranu, ne uri izdahnuti je nazad, zadri je u svojim pluima. to je dulje i ravnomjernije tvoje disanje, to je vie u tebi ivotne sile. Prosvijetljenje dostigne onaj tko, udahnuvi pranu naveer, ne izdahne je do zore. No, od prosvijetlje-nja je zasad Erast Petrovi bio daleko, ali zahvaljujui vjebama svakoga jutra ve je nauio zadrati disanje do sto sekundi. Tom pouzdanom sredstvu pribjegao je i sada. Skupio je pune grudi zraka i utihnuo, pretvorio se u drvo, kamen, travu. I pomoglo je lupanje srca se malo ujednailo, uas je popustio. Na broju sto Fandorin glasno izdahne, umiren pobjedom duha nad praznovjerjem. I tada se zauo zvuk od kojeg je glasno zacvokotao zubima. Netko je grebao po vratima. Pusti me - proapta glas. - Pogledaj me. Hladno mi je. Pusti me... No, to je ve previe, iz posljednjih ostataka ponosa pobunio se Fandorin. Sad u otvoriti vrata i probuditi se. Ili... Ili u shvatiti da to nije san. U dva skoka je doao do vrata, maknuo zasun i povukao ih prema sebi. Na tome se njegov oajniki zanos iscrpio. Na pragu je stajala Amalija. Bila je u bijelom ipkastom ogrtau, kao onda, samo joj se kosa zamrsila od kie, a na grudima se razlila crvena mrlja. Najstranije je bilo njezino lice koje je sjalo nezemaljskim svjetlom s ukoenim, ugaenim oima. Bijela ruka s plamteim iskrama pruila se k licu Erasta Petrovia i dodirnula njegov obraz -ba kao nedavno, samo to je iz prstiju izbijala tako ledena hladnoa da je nesretni Fandorin, koji je silazio s uma, uzmaknuo natrag.

Gdje je aktovka? - iteim aptom upita sablast. - Gdje je moja aktovka? Za nju sam prodala duu. Ne dam! - omakne se sa suhih usana Erasta Petrovia. Uzmaknuo je do naslonjaa, u ijoj se utrobi skrivala ukradena aktovka, svalio se na sjedite i radi sigurnosti jo ga obgrlio rukama. Privienje prie stolu. Kresnuvi ibicu zapali svijeu i najednom zvonko povie: tur turn now! He 's all yours! U sobu upadnu dvojica: vrlo visoki, s glavom do stropa Morbid i jo jedan mali, hitri. Posve zbunjeni Fandorin nije se ak ni pomakao kad mu je majordom prislonio no uz grlo, a drugom rukom opipao bokove i naao u sari derringer. Trai revolver zapovjedi Morbid na engleskom, i hitri ga ne iznevjeri - u trenutku je naao kolt skriven pod jastukom. Sve to vrijeme Amalija je stajala kraj prozora briui rupcem lice i ruke. No, gotovo? - nestrpljivo upita ona. - Kakva gadost je taj fosfor. I to je najvanije, sva ta maskarada bila je uzaludna. Nije bio dovoljno pametan ni da sakrije aktovku kako treba. Johne, pretraite naslonja. Fandorina nije ni pogledala, kao da se iznenada pretvorio u neivi predmet. Morbid lako izvue Erasta Petrovia iz naslonjaa, i dalje mu pritiui otricu uz grlo, a hitri gurne ruku u sjedite i izvadi odatle plavu aktovku. Dajte ovamo Beecka prie stolu, provjeri sadraj. - Sve je na mjestu. Nije stigao prepraviti. Hvala Bogu. Franz, donesite ogrta, sva sam prozebla. Znai, to je bio spektakl? - nesigurnim glasom ree ojunaeni Fandorin. Bravo. Vi ste velika glumica. Drago mi je to je moj metak promaio. Propao bi takav talent... Ne zaboravite zapua- ree Amalija majordomu i, nabacivi na ramena ogrta koji je donio Franz, izae iz sobe. Na kraju nije ak ni pogledala osramoenog Erasta Petrovia. Hitri kepec - evo tko je motrio na hotel, a ne Zurov izvadi iz depa klupko tankog ueta i vrsto svee zarobljenikove ruke za bokove. Potom primi dvama prstima Fandorina za nos, i kada je Erast Petrovi guei se

otvorio usta, gurne unutra komad gume. U redu - s laganim njemakim akcentom obznani Franz, zadovoljan rezultatom. - Idem po vreu. On skokne u hodnik i vrlo brzo se vrati. Posljednje to je vidio Erast Petrovi prije nego to su mu na ramena, do samih koljena, navukli grubu tkaninu, bilo je bezosjeajno, apsolutno kameno lice Joh-na Morbida. Naravno, teta je to je bijeli svijet na oprotaju Erastu Petroviu pokazao upravo taj, ne ba najprivlaniji svoj lik, iako je u pranjavom mraku vree bilo jo gore. Daj, jo u ga uzetom preko vree stegnuti zau se Franzov glas. - Ne idemo daleko, ali tako e biti sigurnije. A kamo moe on? - basom odvrati Morbid. - im se pomakne, zabost u mu no u trbuh. Ipak emo pritegnuti - propjeva Franz i omota ue preko vree tako snano daje Erastu Petroviu postalo teko disati. Kreni! - gurne majordom zarobljenika, i Fandorin naslijepo krene naprijed, ne shvaajui sasvim zato ga ne mogu zaklati odmah ovdje, u sobi. Dva puta se spotaknuo, na pragu hotela je zamalo pao, ali Johno-ve ape ga na vrijeme uhvatie za rame. Osjeala se kia, frktali su konji. Vas dvojica, kad zavrite, vratite se ovamo i sve pospremite -zau se glas Beecke. - A mi se vraamo. Ne brinite, madam - zabruji majordom. Vi ste obavili svoj posao, mi emo svoj. O, kako je elio Erast Petrovi rei Amaliji na koncu neto takvo, neto osobito, da ga ne upamti kao glupog preplaenog utokljunca, nego kao junaka koji je hrabro pao u neravnopravnoj borbi s cijelom vojskom nihilista. Ali, prokleta guma liila ga je ak i tog posljednjeg zadovoljstva. A tada je jadnog mladia doekao jo jedan udarac, iako, reklo bi se, poslije svega pretrpljenog kakvi su ga jo udarci mogli ekati? Duice Amalijo Kazimirovna - ree na ruskom poznati ugodni tenor. Dopustite starcu da se s vama provoza u koiji. Porazgovarat emo, a i bit e mi sue, vidite sami da sam sav pokisao. A neka va Patrick sjedne u moj fijaker i ide za nama. Nemate nita protiv, mila?

 Sjedite - suho otpovrne Beecka. - Samo, ja vam nisam, Pio-ve, nikakva duica, a jo manje mila. Erast Petrovi prigueno zamue, jer je bilo posve nemogue zari-dati s gumom u ustima. itav svijet se okomio na nesretnog Fandorina. Gdje prikupiti toliko snage da se izdri u borbi s gomilom zloinaca? Uokolo su sami izdajnici, guje otrovne (fuj, zarazio se od prokletog Porfirija Martinovia brbljarijama!). I Beecka sa svojim razbojnicima, i Zurov, ak i Piov - svi su neprijatelji. U tom asu nije htio ni ivjeti Erast Petrovi takvo gaenje je osjetio i takav umor. Uostalom, nitko ga ba i nije nagovarao da ivi. Izgleda da su njegovi pratitelji imali s njime planove sasvim druge vrste. Snane ruke prihvatile su zarobljenika i posadile ga na sjedite. Slijeva se uzverao teki Morbid, zdesna lagani Franz, pucnuo je bi, i Erast Petrovi se zabacio unazad. Kamo? upita majordom. Nareeno je na esti gat. Tamo je dublje. Sto ti misli? Meni je svejedno. Ako je na esti, onda na esti. Dakle, daljnja sudbina Erasta Petrovia inila se prilino jasnom. Odvest e ga na neko gluho pristanite, privezati mu kamen i poslati ga na dno Temze da trune meu zahralim sidrenim lancima i krhotinama boca. Nestat e bestraga titularni savjetnik Fandorin, jer e ispasti da ga nije vidjela nijedna iva dua nakon parikog vojnog agenta. Ivan Francevi e shvatiti da je negdje posrnuo njegov pitomac, a istinu ionako nikada nee doznati. I nemaju pojma tamo u Moskvi i Petrogradu da im se u tajnoj slubi pojavio podli gad. Eto koga treba razobliiti. A moda ga jo i razobliimo. ak iako je bio svezan i gurnut u dugu, pranjavu vreu, Erast Petrovi se osjeao neusporedivo bolje nego dvadeset minuta ranije, kada je kroz prozor zurila fosforescentna utvara, a od uasa mu se paralizirao razum. Radi se o tome da je zarobljenik imao ansu za spas. Spretan je Franz, a nije se dosjetio prepipati lijevi rukav. U tom je rukavu bode, u njemu je nada. Kad bi se nekako izmigoljio, pa prstima dohvatio drak... Oh, nije to samo tako, kada je ruka svezana za bedro. Koliko ima vonje do tog estog gata? Hoe li stii? Sjedi mirno - Morbid gurne laktom u bok zarobljenika koji se previjao

(sigurno od uasa). Prijatelju, vrtio se, ne vrtio, sve ti je isto - filozofski primijeti Franz. > ovjek u vrei se jo minutu trzao, potom je gluho i kratko riknuo i stiao se, pomirivi se sa sudbinom (prokleti bode mu je bolno zarezao zapee prije nego to ga je izvukao). Stigli smo - objavi John i pridigne se ogledajui se naokolo. - Nema nikoga. A tko bi tu bio po kii, usred noi? - slegne ramenima Franz. -Daj, mrdni se. Moramo se jo vratiti. Primi za noge. Podigli su zaveljaj stegnut uzetom i ponijeli ga k daanom pristanitu za amce, koje je poput strijele visjelo iznad crne vode. Erast Petrovi je uo kripu dasaka pod nogama, zapljuskivanje rijeke. Izbavljenje je bilo blizu. im voda Temze prekrije njegovu glavu, treba prijei sjeivom po sponama, izrezati vreu i tiho izroniti ispod pristanita. Odsjediti dok ovi ne odu, i gotovo - spas, ivot, sloboda. I tako se to lakim i jednostavnim uinilo daje najednom unutranji glas apnuo Fandorinu: ne, Eraste, tako ne biva u ivotu, obavezno e se dogoditi neka gadost koja e pokvariti sav tvoj udesan plan. Jao, privukao je nevolju unutranji glas, zloguko je prorokovao. Gadost uistinu nije oklijevala pojaviti se, ali ne sa strane jezivog mister Morbida, nego na inicijativu dobrodunog Franza. ekaj, Johne - ree ovaj kada su stali na samom kraju gata i poloili svoj teret na pod. Ne valja to, iva ovjeka kao tene bacati u vodu. Bi li htio biti na njegovu mjestu? Ne - odgovori John. Eto - obradova se Franz. - To ti i kaem. Udaviti se u ustajaloj, prljavoj tekuini - br-r-r. Takvo to nikome ne bih poelio. Postupimo poteno: zakolji ga najprije da se ne mui. rk - i gotovo, ha? Erastu Petroviu je od takvog ovjekoljublja postalo loe, ali mili, divni mister Morbid proguna: Ma da, ba u no prljati. Jo u i rukav poprskati. Kao da smo imali malo briga s tim utokljuncem. Nema veze, ionako e crknuti. Ako si ve tako dobar, zadavi ga uzetom, ti si za to majstor, a ja u za to vrijeme sii

potraiti nekakvo eljezo. Njegovi teki koraci se udaljie, i Fandorin ostade nasamo s ovjenim Franzom. Nije trebalo zavezati oko vree - zamiljeno ree ovaj. - Cijelo ue sam potroio. Ohrabreni Erast Petrovi zamue - nema veze, toboe, ne uz-buuj se, ve u se nekako snai. Eh, nesretnice - uzdahne Franz. - Kako stenje, srce mi se kida. Dobro je, mome, ne boj se. Striek Franz za tebe nee poaliti svoj remen. Zaue se koraci kako se pribliavaju. Evo, komad tranice. Bit e taman zabruji majordom. - Gurni pod ue. Nee isplivati prije nego to proe mjesec dana. Priekaj asak, samo da mu omu stavim. Ma goni se sa svojim njenostima! Vrijeme ne eka, skoro e zora! Oprosti, mome - alosno e Franz. - Oito, takva ti je sudbina. Das hast du dir selbst zu verdanken. Erasta Petrovia opet podigoe, zanjihae. Azazel! - strogim, sveanim glasom usklikne Franz, i sljedeeg trena zamotano tijelo uz pljusak padne u ustajalu vodu. Ni hladnou, ak ni masnu teinu vodenog oklopa nije osjeao Fandorin, komadajui bodeom smoeni konopac. Najvie muke je bilo s desnom rukom, kada se pak ona oslobodila sve je krenulo brzo: jedan! - i lijeva stane pomagati desnoj; dva! - i vrea je razrezana od vrha do dna; tri! - i teki odlomak tranice zaroni u meki mulj. Sada samo da ne ispliva prerano. Erast Petrovi se odgurne nogama, a ruke prui naprijed i zamae njima u mutnoj tami. Tu negdje, sasvim blizu, moraju biti potpornji na kojima stoji pristanite. Evo, prsti su dodirnuli sklisko drvo obraslo algama. Polako, bez urbe, gore po stupu. Samo bez pljuskanja, bez zvuka. Ispod drvenog poda gata sasvim je mrano. Najednom crna voda bezglasno izbaci iz svoje dubine bijelu, okruglu mrlju. U bijelom krugu odmah se stvorio jo jedan, malen i crn to je titularni savjetnik Fandorin udno progutao rijeni zrak. Zaudaralo je na trule i kero-zin. Bijae to arobni miris ivota.

A za to vrijeme je gore, na pristanitu, polagano tekao razgovor. Dolje skriveni je uo svaku rije. Nekada je Erast Petrovi dovodio sebe do dirljivih suza, zamiljajui kakvim e se rijeima prisjeati njega, prerano palog junaka, prijatelji i neprijatelji, kakvi e govori odjekivati nad otvorenim grobom. Moe se rei da mu je sva mladost prola u tim matanjima. Kakvo je onda bilo mladievo ogorenje kada je uo o kakvim tricama brbljaju oni koji su se smatrali njegovim ubojicama! I ni rijei o onome nad kojim su se zatvorile mrane vode o ovjeku s umom i srcem, s plemenitom duom i visokim ciljevima! Oh, platit u ovu etnju napadom reumatizma - uzdahne Franz. Kako se osjea vlaga. to tu stojimo? Idemo, ha? Rano je.

Sluaj, zbog ove jurnjave sam ostao bez veere. to misli, hoe li nam dati da se naklopamo ili e smisliti jo kakav posli? To se nas ne tie. Kako nam kau, tako emo i uiniti. Barem da hladne teletine prigrizemo. U trbuhu mi kruli... nee nas valjda micati s uobiajenog mjesta? Tek sam se prilagodio, navikao se. Zato? Pa sve se dobro svrilo. Ona zna zato. Ako je tako naredila, znai da treba. To je tono. Ona ne grijei. Zbog nje bih sve uinio - roenog oca ne bih poalio. Naravno, ako bih ga imao. Roena mati ne bi za nas toliko uinila kao ona. Razumljivo... Gotovo je, idemo. Erast Petrovi je priekao dok se u daljini nisu utiali koraci, radi sigurnosti je odbrojao jo do tristo i tek tada krenuo prema obali. Kada se uz veliku muku, nekoliko puta se sruivi, uspeo na niski, ali gotovo okomiti parapet obale, tama je ve poela nestajati, potisnuta svitanjem. Nesuenog utopljenika tresla je drhtavica, cvokotali su mu zubi, a jo ga je i tucanje uhvatilo - oito, nagutao se ustajale rijene vode. No, ipak je sjajno biti iv. Erast Petrovi prijee njenim pogledom preko sivog rijenog prostora (na drugoj strani su ljupko gorjela svjetla), ganuo se solidnou niskog skladita, svidjelo mu se ravnomjerno ljuljanje tegljaa i velikih amaca koji su se pruali niz pristanite. Spokojan osmijeh ozario je mokro lice, s prugom mazuta na elu, ustalog iz mrtvih. Slatko se protegnuo, ali i zamro u toj neskladnoj pozi - od ugla skladita

odvojila se i brzo-brzo pola mu usus-ret niska, ustra silueta. Eto izroda, eto vucibatina - zakukala je silueta u hodu tankim glasiem, ujnim izdaleka. - Nita im se ne moe povjeriti, sve treba nadzirati. to bi vi svi bez Piova, to? Propali bi kao slijepa tenad, propali bi. Obuzet pravednikim gnjevom Fandorin jurnu naprijed. Izgleda da je izdajnik mislio da je njegovo sotonsko otpadnitvo ostalo neotkriveno. Ipak, u ruci gubernijskog tajnika sijevne zloslutnim bljeskom neto metalno, i Erast Petrovi se najprije zaustavi, a potom i uzmakne. Pravilno ste odluili, jabuko moja - pohvali ga Piov, i postade oito kako mu je hod gibak, maji. - Vi ste razumno mome, odmah sam to primijetio. Znate li to je ovo? - Zamahao je onim eljeznim u ruci, i Fandorin je razaznao dvocijevni pitolj neobino velikog kalibra. - Strana stvar. U ovdanjem razbojnikom argonu naziva se smasher. Evo ovdje, izvolite pogledati, stavljaju se dva rasprsna metka, isti kakvi su zabranjeni 68-e Petrogradskom konvencijom. Ali prijestupnici su zloinci, Erastuka. to je za njih ovjekoljubiva konvencija! A kad rasprsni metak pogodi neto meko sav se rascvjeta. Meso, kosti, ile, sve pretvara u gustu kau. Vi, mili moj, samo polako, ne trzajte se, inae u od straha opaliti, a onda si neu oprostiti takvo zvjerstvo, kajat u se. Jako je bolno ako pogodi u trbuh ili negdje u tom predjelu. tucnuvi, ali ne vie od hladnoe nego od straha, Fandorin povie: Ikariot! Prodao domovinu za trideset srebrnjaka! - I opet uzmakne pred zlokobnom cijevi. Kako je rekao veliki Deravin, nepostojanost je usud smrtnika. I nepotrebno me vrijeate, prijatelju. Nisam se polakomio na trideset sikala, ve na kudikamo ozbiljniju sumu, koja se vrlo lako moe prebaciti u vicarsku banku - za stare dane, da ne crknem pod plotom. A kamo ste vi to navrli, budalice? Na koga vi to mislite kevtati? Gaanjem u kamen samo e te strijele gubiti. To je silesija, piramida Keopsova. Ne moe se elom sruiti. Erast Petrovi je u meuvremenu uzmaknuo do same ivice obale i bio je primoran stati, osjeajui kako mu se niski rub upro u gleanj. Po svemu sudei, Piov je to i elio postii. Ba lijepo, ba krasno - propjeva on zaustavivi se na desetak koraka od svoje rtve. - Kao da mi je lako tako uhranjena mladia poslije vui do

vode. Vi se, dragulju moj, ne brinite, Piov zna svoj posao. Bum - i gotovo. Umjesto lijepa lia - lijepa kaica. Ako ga i izvuku nee ga identificirati. A dua e odmah poletjeti k anelima. Nije jo stigla zgrijeiti, ta mlada dua. Uz te rijei podigne svoj top, zamiri na lijevo oko i slasno se osmjehne. Nije urio s pucanjem, oito, naslaivao se trenutkom. Fandorin baci oajniki pogled na pustu obalu, obasjanu mutnim svjetlom. Nikoga, nijednog ovjeka. To je doista bio kraj. Pored skladita kao da se neto pomaknulo, ali nije bilo vremena da dobro pogleda -grunuo je uasno glasan, glasniji od samog groma pucanj, i Erast Petrovi, zanjihavi se unazad, srui se s prodornim krikom u rijeku, iz koje se prije nekoliko minuta tako teko izvukao. Glava dvanaesta, u kojoj junak saznaje da oko glave ima aureolu Svijest ipak nije napustila ustrijeljenoga, a i boli, iz nekog razloga, uope nije bilo. Nita ne shvaajui, Erast Petrovi zamlatara rukama po vodi. Sto je ovo? Je li iv ili ubijen? Ako je ubijen, zato je tako mokro? Iznad ruba obale pojavi se Zurovljeva glava. Fandorin se nimalo ne zaudi: kao prvo, u tom trenutku bi ga teko ita moglo zauditi, a kao drugo, na onom svijetu (naravno, ako je to on) svata se moe dogoditi. Erazmo! Jesi li iv? Pogodio sam te? - s bolom zavie Zurovljeva glava. - Daj ruku. Erast Petrovi je izvadio iz vode desnicu i bio jednim monim trzajem izvuen na kopno. Prvo to je ugledao kad je stao na noge, bila je malena figura koja je leala niice ispruivi naprijed ruku s masivnim pitoljem. Kroz masne arene vlasi na potiljku crnjela se rupa, dolje se razlijevala tamna lokva. Ranjen si? - zabrinuto upita Zurov, vrtei i pipajui mokrog Erasta Petrovia. - Ne znam kako se to moglo dogoditi. Jednostavno revolution dans la balistique. Ma ne, nemogue. Zurove, vi? - zapiti Fandorin, napokon shvativi da se jo uvijek nalazi na ovom, a ne na onom svijetu. Ne vi, nego ti. Pili smo bruderaft, jesi li zaboravio? Ali za-zato? - Erast Petrovi je opet poeo drhtati. - Zaista me elite

sami dokrajiti? Sto, zar vam je za to obeao nagradu taj va Azazel? Pa pucajte, pucajte, prokleti bili! Dojadili ste mi svi vie nego griz na mlijeku! Griz na mlijeku mu je ispao tko zna odakle - vjerojatno neto davno zaboravljeno iz djetinjstva. Erast Petrovi je htio i koulju na grudima razderati - kao, evo ti moja prsa, pucaj, ali Zurov ga bezobzirno prodrma za ramena. Prestani buncati, Fandorine. Kakav Azazel? Kakav griz? Daj da te ja osvijestim. - I smjesta prilijepi izmuenom Erastu Petroviu dva zvuna amara. - Pa to sam ja, Ipolit Zurov. Nije ni udo to ti je poslije takvih nevolja mozak otiao na kvasinu. Podupri se na mene. -On obuhvati mladia za ramena. - Sad u te odvesti u hotel. Tu mi je privezan konj, ovaj (on gurne nogom Piovljevo nepomino tijelo) ima fijaker. Zaas emo dojuriti. Ugrijat e se, popit e groga i objasniti mi kakav se to cirkus zbiva. Fandorin snano odgurne grofa: Ne, to ti meni objasni! Otkud (hik) ti ovdje? Zato si me pratio? Jesi li ti s njima? Zurov zbunjeno zasue crni brk. To se ne moe ispriati u dvije rijei. Nema veze, imam (hik) ja vremena. Ne miem se odavle! U redu, sluaj. I evo to je ispripovijedao Ipolit. - Misli da sam ti tek tako dao Amalijinu adresu? Ne, brate Fandorine, to ti je cijela psihologija. Svidio si mi se, strano si mi se svidio. Ima u tebi neto... ne znam, biljeg nekakav, to li. Za takve kao ti imam nos. Kao da ovjeku vidim aureolu iznad glave, neki lagani sjaj. Posebni su ti ljudi koji imaju aureolu, sudbina ih uva, titi ih od svih opasnosti. Zato ih uva ovjek ni sam nema pojma. S takvim ne treba na dvoboj - ubit e te. S njim se ne kartaj - izgubit e, ma to vadio iz rukava. Kod tebe sam vidio aureolu kada si me operuao u tosu, a poslije me natjerao da kockamo u samoubojstvo. Takvi kao ti se rijetko sreu. U naem odredu, kad smo ili po pustinji u Turkes-tanu, bio je jedan porunik, preivao se Uli. U svaki pakao je ulazio i sve mu je bilo kao ala, samo se cerio. Vjeruje li, jednom

kod Hive vlastitim sam oima vidio kako je upao pod plotun kanskih gardista. Ni ogrebotine! A onda je popio pokvareni kumi - i gotovo, zakopali Ulica u pijesku. Zato ga je Bog uvao u boju? Zagonetka! Tako si i ti, Erazmo, jedan od tih, vjeruj mi. Zavolio sam te, onog trena sam te zavolio, kada si bez imalo dvoumljenja prislonio pitolj uz glavu i pritisnuo okida. Samo to je moja ljubav, brate Fandorine, himbena tvar. Onoga tko je nii od mene ne mogu voljeti, a onome tko je vii smrtno zavidim. I tebi sam pozavidio. Bio sam ljubomoran na tvoju aureolu, na neuvenu sreu. Gledaj, i danas si izaao suh iz vode. Ha-ha, to jest izaao si, naravno, mokar, ali zato iv, i ni ogrebotine. A naizgled - utokljunac, tene, nema ga to vidjeti. Do tog asa Erast Petrovi je sluao sa ivim zanimanjem i ak se lagano rumenio od zadovoljstva, privremeno je i prestao drhtati, ali na tene se namrgodio i dva puta ljutito tucnuo. Ma, ne ljuti se, to ja prijateljski - potapa ga po ramenu Zurov. Uglavnom, pomislio sam tada: to mi ga sudbina alje. Na takvoga e Amalija sigurno zagristi. Dobro e ga razgledati i zagristi. I to je sve, izbavit u se od vraje tlapnje jednom zauvijek. Pustit e me na miru, prestat e me muiti, voditi na lancu kao medvjeda na sajmu. Neka tog deka unitava svojim robijakim torturama. Pa sam ti dao nit, znao sam da od svoga nee odustati... Prebaci ogrta i na, poteg-ni iz uture. Stalno tuca. Dok je Fandorin, cvokotajui zubima, gutao iz velike pljoske ja-majkanski rum koji je pljeskao na dnu, Ipolit mu je nabacio na ramena svoj kicoki crni ogrta s grimiznom atlasnom podstavom, a zatim spretno prekotrljao nogama Piovljev le do ruba obale, prebacio ga preko i gurnuo ga u vodu. Jedan prigueni pljusak - i ostade od pravednog gubernijskog tajnika samo tamna lokva na kamenoj ploi. Pokoj, Gospode, dui roba tvojega ne-znam-kako-se-zvao pobono e Zurov. Pi-piov - opet tucne Erast Petrovi, ali zubima vie nije cvo-kotao, zahvaljujui rumu. - Porfirij Martinovi Piov. Svejedno neu zapamtiti - bezbrino slegne ramenom Ipolit. -Ma, k vragu s njim. Bio je smee taj ovjeuljak, po svemu sudei. Na nenaoruanog s pitoljem - fuj. Pa on te je htio ubiti, Erazmo. Ja sam ti, uostalom, spasio ivot, jesi li ti to shvatio? Shvatio sam, shvatio. Pripovijedaj dalje.

 Dobro, dalje. Dao sam ti Amalijinu adresu, i idueg dana obuzela me potitenost, ali takva da te Bog sauva. I pio sam, i djevojure obilazio, i spiskao na kocki pedeset tisua - ne puta me. Ne mogu spavati, ne mogu jesti. Piti, istina, mogu. Sve vidim kako se Amalija i ti milujete i kako mi se rugate. Ili, jo gore, uope me se ne sjeate. Deset dana sam patio, osjeam - mogao bih enuti. Sjea li se Jeana, mog lakaja? Lei u bolnici. Navalio na mene s opomenama, pa sam mu razbio nos i slomio dva rebra. Sramota, brate Fandorine. Bio sam kao u groznici. Jedanaestog dana sam se slomio. Odluio sam, gotovo je: ubit u ih oboje, a zatim u i sa sobom svriti. Gore nego sad, ionako ne moe biti. Kako sam putovao kroz Europu - Bog me ubio, ne znam. Pio sam kao deva karakulska. Kada smo prolazili kroz Njemaku izbacio sam iz vagona neku dvojicu Prusa. Uostalom, ne sjeam se. Moda mi se prividjelo. Osvijestio sam se tek u Londonu. Najprije sam otiao u hotel. Ni nje, ni tebe. Hotel je rupa, Amalija u takvima nikada nije odsjedala. Recepcionar, bitanga, ne zna ni rijei francuskog, ja engleski znam samo batl viski i muv jur as, jedan mornar me nauio. To znai: daj flau ljute, i ivlje malo. Pitam ja tog recepcionara, kepeca engleskog, za miss Olsen, a on lupeta neto na svom, vrti tikvom, i pokazuje prstom negdje iza. Kao, otila je, a kamo tko zna. Onda probam za tebe: Fandorin, kaem, Fandorin, muv jur as. Tad on - samo se nemoj uvrijediti - izbei oi. Oito, tvoje prezime na engleskom zvui nepristojno. Uglavnom, nismo se sporazumjeli, kmet i ja. Nemam izbora, nastanio sam se u toj buha-ri, ivim tamo. Raspored je ovakav: ujutro do recepcionara, pitam: Fandorin? On se klanja, odgovara: Morning, ser. Jo nije stigao, valjda. Idem ulicom, prema krmi, tamo mi je promatranica. amotinja, uokolo dosadne njuke, jedino im dobro ide batl viski i muv jur as. Krmar je isprva buljio u mene, poslije se privikao, doekuje me kao svoga. Zbog mene mu je posao ivnuo: narod se skuplja gledati kako trusim rakiju iz aa. Ali, boje se prii, gledaju izdaleka. Nauio sam nove rijei: din - to je klekovaa, ram - to je rum, brendi - to je ugavi konjak. Uglavnom, nasjedio bih se ja na toj promatranici do delirium tremensa, ali etvrtog dana, slava Alahu, ti si se pojavio. Doao si kao pravi gizdelin, u lakiranoj koiji, s brkovima. Usput, nisi ih trebao brijati, s njima izgleda mlae. Gle, mislim si, pijetlia, rairio rep. Sad e umjesto miss Olsen dobiti figu. Ali, tebi je hotelski nitkov drugu pjesmu zapjevao, ne kao meni, i odluio sam se pritajiti, priekati dok me ne izvede na trag, a onda kako karta krene. uljao sam se za tobom po ulicama kao njukalo iz istrane policije. Fuj! Nisam znao gdje mi je

glava. Vidio sam kako se dogovara s koijaem, poduzeo sam mjere: uzeo sam konja u konju-nici, omotao mu kopita hotelskim runicima da ne lupaju. eeni tako rade kada se spremaju za napad. No, ne mislim hotelskim runicima, ve nekakvim krpama, razumije, ha? Erast Petrovi se sjeti pretprole noi. Toliko se bojao da ne izgubi Morbida, pa mu nije palo na pamet pogledati nazad, a praenje je oigledno bilo dvostruko. - Kada si joj se popeo na prozor, u meni kao da je prokljuao vulkan nastavi svoju priu Ipolit. - Do krvi sam si izgrizao ruku. Evo, pogledaj. On gurne Fandorinu pod nos lijepu, snanu ruku -i zaista, izmeu palca i kaiprsta vidio se idealno ravan polumjesec od ugriza. - Gotovo je, govorim sam sebi, sad e tu odmah tri due odletjeti: jedna na nebo (to se odnosi na tebe), a dvije ravno u pakao... Zadrao si se tamo kod prozora zbog neega, onda si skupio drskosti, uao. Posljednja mi je nada: moda te otjera. Ne voli ona takve nasrtaje, vie joj se svia da sama zapovijeda. ekam, klecaju mi koljena. Najednom se svjetlo ugasi, pucanj i njezin krik! Oh, mislim si, ustrijelio ju je Erazmo, usijana glava. Dolijala je. I tako sam ja, brate Fandorine, najednom postao tako alostan kao da sam sam na bijelom svijetu i nemam vie za to ivjeti... Znao sam da e ona loe svriti, sam sam je htio ubiti, a ipak... Vidio si me kada si protrao? A ja sam se ukoio, kao da sam paraliziran, ak te nisam ni pozvao. Stajao sam kao u snu... Onda se poelo dogaati neto udnovato, i to dalje, to udnovatije... najprije se razjasnilo da je Amalija iva. Oito si promaio u mraku. Ona je tako kriala i grdila sluge da su se zidovi tresli. Zapovijeda neto na engleskom, slugani tre, komeaju se, motaju se po vrtu. Ja sam se skrio u grmlju. U glavi mi potpuna zbrka. Takvim glupanom se osjeam u preferansu. Svima ide osim meni. Ali ne, ne trae mene. U vrtu je bila zakovana straarnica, veliine dviju pseih kuica. Odvalio sam dasku, sjeo unutra. Vrim promatranje, iskolaio sam oi, naulio ui. Satir koji vreba Psihu. A tamo kod njih takav tam-tararam! Pravi stoer korpusa pred najvanijom smotrom. Sluge lete as iz kue, as u kuu, Amalija podvikuje, potari donose brzojave. Ne mogu shvatiti - to je to tamo moj Erazmo uinio? inio se dobro odgojenim mladiem. to si joj uinio, ha? Vidio si joj ljiljan na ramenu, to li? Nema ona nikakvog ljiljana, ni na ramenu, ni na drugim mjestima. No, reci, ne mui me. Erast Petrovi samo nestrpljivo odmahne - nastavi, nije mi sad do gluposti. Uglavnom, prevrnuo si mravinjak. Ovaj tvoj pokojnik (Zurov kimne prema rijeci gdje je naao posljednje utoite Porfirij Martinovi) je

dolazio dva puta. Drugi put ve predveer... Sto, zar si svu no i sav dan tamo prosjedio? - zaudi se Fandorin. - bez hrane, bez pia? Pa, bez hrane mogu dugo, samo da je pia. A pia je bilo. - Zurov potape uturicu. - Naravno, morao sam ograniiti porcije. Dva gutljaja na sat. Bilo je teko, ali za opsade Mahrama izdrao sam i gore, poslije u ti ispriati. Zbog rekreacije sam dva puta izlazio obii konja. U susjednom parku sam ga privezao za ogradu. Naupam mu trave, popriam s njim da mu ne bude dosadno, pa nazad u straarnicu. Kod nas bi kobilu bez sklonita odmah odveli, a ovdanji narod je slabunjav, nesnalaljiv. Nisu se sjetili. Naveer mije moj rian jako dobro doao. Kada je pokojnik (Zurov opet kimne prema rijeci) banuo po drugi put, spremili su se tvoji neprijatelji u pohod. Zamisli prizor. Naprijed, kao pravi Bonaparte, Amalija u koiji, na sjeditu dva snana mladia. Iza njih u fijakeru, pokojnik. Zatim u kolima, dva la-kaja. A malo dalje u mraku, ja na svom rianu, kao Denis Davidov, samo etiri runika idu amo-tamo u mraku. - Ipolit zagrohota, kratko pogleda crvenu prugu svitanja koja se pruila niz rijeku. - Zali su u nekakakav jad i bijedu, prava Ligovka: jadne kuice, skladita, blato. Pokojnik ude u Amalijinu koiju, oito da se posavjetuje. Ja sam privezao konja u vei, gledam to e biti dalje. Pokojnik je uao u kuu s nekakvim cimerom, bio je tamo oko pola sata. Tada se vrijeme stalo kvariti. Na nebu kanonada, kia lijeva. Kisnem, ali ekam, zanima me. Ponovo se pojavio pokojnik, mugnuo je k Amaliji u koiju. Opet, valjda, imaju konzilij. A meni procurilo za vrat, i uturica sve praznija. Ve sam im htio prirediti objavljivanje Krista narodu, razjuriti svu tu bagru, pozvati Amaliju na odgovornost, ali odjednom se vrataca na koiji otvorie i ugledah takvo neto da te Bog sauva. Sablast? - upita Fandorin. - Svjetlucava? Tako je. Br-r-r, jezovito. Nisam odmah shvatio da je to Amalija. Opet mi je postalo zanimljivo. Ponaala se udno. Najprije je ula kroz ista vrata, zatim je nestala u susjednoj vei, zatim je opet prola kroz vrata. Lakaji za njom. Malo nakon toga izvode oni neku vreu na nogama. Tek poslije sam shvatio da su te epali, a tada mi to uope nije palo na pamet. Onda im se vojska razdijelila: Amalija i pokojnik su sjeli u koiju, fijaker je krenuo za njima, a lakaji s vreom, to jest s tobom, krenue kolima na drugu stranu. Dobro, mislim si, vrea me ne zanima. Treba spaavati Amaliju, u gadnu priu se uplela. Idem za koijom i fijakerom, kopita

tapkaju, tap-tap. Nisu se dugo vozili i -stop. urio sam, drim riana za gubicu da ne re. Iz koije izae pokojnik, kae (no je tiha, daleko se uje): Ne, duice, bolje da provjerim. Srce mi je neto nemirno. Vrlo je snalaljivo nae mome. A ako vam zatrebam - znate gdje ete me nai. Isprva sam se uznemirio: kakva je ona tebi duica, biljko jedna gadna. A zatim mi je sinulo. Nije li o Erazmu rije? - Ipolit kimne glavom, oito se ponosei svojom dosjetljivou. - No, dalje je jednostavno. Fijakerist se preselio na koiju. Ja sam krenuo za pokojnikom. Stajao sam tamo iza onog ugla, pokuavao sam shvatiti ime si mu zapaprio. Ali, tiho ste govorili, avo bi vas ita uo. Nisam mislio pucati, a i bilo je mrano za dobar hitac, ali on bi te sigurno ubio, po leima sam vidio. Imam dobro oko za takve stvari, brate. Kakav hitac! Reci, bui li Zurov uzalud rupe u petacima? Na etrdeset koraka tono u tjeme, a raunaj jo i osvijetljenje. Nije bilo ba etrdeset - odsutno e Erast Petrovi, mislei o neem drugom. Kako nije bilo etrdeset?! - raesti se Ipolit. - Izbroji! - I umalo je ve poeo odmjeravati korake (moda malo kratke), ali Fandorin ga zaustavi. Kamo e sada? Zurov se zaudi: Kako kamo? Dovest u te u ljudsko stanje, zatim e mi podrobno objasniti kakve se to svinjarije tu zbivaju, dorukovat emo, a potom u otii do Amalije. Upucat u zmiju, u vraju mater. Ili u je oteti. Samo mi reci, jesmo li ti i ja saveznici ili suparnici? Znai, tako - namrti se Erast Petrovi, umorno protrljavi oi. - Pomo mi nije potrebna - to je prvo. Nita ti neu objanjavati - to je drugo. Upucati Amaliju je dobar potez, ali samo da tebe tamo ne upucaju - to je tree. I nisam ja tebi nikakav suparnik, ona se meni gadi - to je etvrto. Izgleda daju je ipak najbolje upucati - na to e Zurov zamiljeno. Zbogom, Erazmo. Vidimo se, ako Bog da.

Nakon nonih uzbuenja, dan Erasta Petrovia, uza svu svoju sadrajnost, bio je nekako rastrgan, kao da se sastoji od zasebnih fragmenata, loe meusobno povezanih. Kao da je Fandorin i razmiljao, i donosio odluke, ak i djelovao, ali sve to kao da se zbivalo samo od sebe, izvan opeg scenarija. Posljednji dan lipnja na je junak zapamtio kao niz ivih slika

izmeu kojih se protezala praznina. Evo jutra, obala Temze u rajonu dokova. Mirno, sunano vrijeme, zrak je svje poslije oluje. Erast Petrovi sjedi na limenom krovu niskog skladita samo u donjem rublju. Pored njega je rairena mokra odjea i izme. Sara jedne je rasparana, na suncu se sue otvorena putovnica i novanice. Misli onoga koji je izaao iz vode se mijeaju, lutaju, ali stalno se vraaju u glavni tijek. Oni misle da sam mrtav, a ja sam iv - to je prvo. Oni misle da za njih vie nitko ne zna, a ja znam - to je drugo. Aktovka je izgubljena - to je tree. Nitko mi nee povjerovati - to je etvrto. Smjestit e me u ludnicu - to je peto... Ne, ispoetka. Oni ne znaju da sam iv - to je prvo. Vie me ne trae - to je drugo. Dok ne primijete da nema Piova, proi e dosta vremena - to je tree. Sada mogu otii u veleposlanstvo i poslati ifrirani brzojav efu - to je etvrto... Ne. Ne mogu u veleposlanstvo. to ako ondje Piov nije jedini izdajnik? Amalija e doznati i sve e poeti iznova. U tu priu ne treba nikoga upuivati. Samo efa. I brzojav nee biti pogodan. Smatrat e da je Fandorin enuo umom od europskih dojmova. Da poaljem pismo u Moskvu? To mogu, ali doi e kasno. to da radim? to da radim? to da radim? Danas je po ovdanjem kalendaru posljednji dan lipnja. Danas e Amalija podvui crtu u svojem lipanjskom knjigovodstvu, i paket e otii u Petrograd k Nicholasu Croogu. Prvi e nastradati djelatni dravni savjetnik, zasluan ovjek, s djecom. On je tamo, u Petrogradu, zaas e ga se doepati. Prilino glupo s njihove strane - pisati iz Pet-rograda u London da bi opet dobili odgovor u Petrograd. Cijena konspiracije. Oigledno, podrunice tajne organizacije ne znaju gdje se nalazi glavni stoer. Ili se stoer premjeta iz zemlje u zemlju? Sada je u Petrogradu, a za mjesec dana negdje drugdje. Ili nema stoera, ve samo jedan ovjek? Tko, Croog? To bi bilo prejednostavno, ali treba zadrati paket za Crooga. Kako zaustaviti paket? Nikako. To je nemogue. Stoj. Ne moe ga se zaustaviti, ali moe ga se pretei! Koliko dana putuje pota do Petrograda? Sljedei in odigrava se nekoliko sati poslije u kabinetu ravnatelja Istono-

sredinjeg potanskog okruga grada Londona. Ravnatelj je polaskan Fandorin se predstavio kao ruski knez - i zove ga prince i your highness, izgovarajui titule s neskrivenim zadovoljstvom. Erast Petrovi je u elegantnom aketu i sa tapom, bez kojeg je pravi prince nezamisliv. -Jako mi je ao, prince, ali izgubit ete okladu - ve trei put objanjava potanski upravitelj nerazumnom Rusu. - Vaa zemlja je lanica pretprole godine osnovanog Svjetskog potanskog saveza, koji okuplja 22 drave s vie od 350 milijuna stanovnika. Na tom prostoru vrijede zajedniki propisi i tarife. Ako je pismo poslano iz Londona danas, 30. lipnja, hitnom potanskom poiljkom, ne moete ga pretei - tono za est dana, ujutro 6. srpnja, ono e stii u petro-gradsku potu. No, ne estoga, nego kojega po vaem kalendaru? Zato e ono stii, a ja ne? - ne moe shvatiti knez. - Pa nee doletjeti zrakom! Ravnatelj s vanim izrazom pojanjava: Vidite, vaa visosti, paketi sa igom hitno dopremaju se bez ijedne minute zakanjenja. Pretpostavimo da ste na kolodvoru Waterloo sjeli u isti vlak kojim je otpremljena hitna poiljka. U Doveru hvatate isti trajekt. U Pariz, na Sjeverni kolodvor, takoer stiete istovremeno. Pa u emu je onda stvar? Pa u tome - slavodobitno e ravnatelj - to nema nieg breg od hitne pote! Stigli ste u Pariz i trebate presjesti na vlak koji ide do Berlina. Trebate kupiti kartu, jer niste je prije rezervirali. Treba nai koiju i voziti se kroz itavo sredite na drugi kolodvor. Treba ekati berlinski vlak koji putuje jednom dnevno. Sad se vratimo naoj hitnoj poiljci. Ona se sa Sjevernog kolodvora specijalnom potanskom dre-zinom, po krunoj eljeznici, dostavlja na prvi vlak koji se kree u istonom smjeru. To ak ne mora biti putniki, nego teretni vlak s potanskim vagonom. Ali, i ja mogu uiniti to isto! - uzbueno usklikne Erast Petrovi. Potanski privrenik nato strogo odgovara: Moda je kod vas u Rusiji to i dozvoljeno, ali ne i u Europi. Hm, pretpostavimo da se Francuz jo i moe potkupiti, ali pri presjedanju u Berlinu nita neete moi - potanski i eljezniki inovnici u Njemakoj na glasu su po svojoj nepotkupljivosti. Zar je sve propalo? - usklikne na ruskom Fandorin, posve oajan.

to, oprostite?

Dakle, vi smatrate da sam izgubio okladu? - utueno upita knez, ponovo preavi na engleski. A u koliko sati je poslano pismo? Uostalom, nije vano. Cak i da odavle odmah pojurite na kolodvor, ve je kasno. Englezove rijei stvaraju magino djelovanje na ruskog aristokrata. U koliko sati? Pa da, naravno! Danas je jo lipanj! Morbid e uzeti pisma tek u deset naveer! Dok ona prepie... A ifriranje? Pa nee poslati samo tako, otvoreno? Sigurno e ifrirati, kako ne! A to znai da e paket otii tek sutra! I nee stii estog, ve sedmog! Dvadeset petog lipnja, po naem! Imam jedan dan prednosti! Nita ne razumijem, prince - iri ruke ravnatelj, ali Fandorina vie nema u kabinetu - iza njega su se upravo zalupila vrata. Za njim se razlegne: lour Highness, va tap!... O, ti ruski boyars. I napokon, veer tog napornog, kao obavijenog maglom, ali vrlo vanog dana. Vode La Manchea. Nad morem se razuzdao posljednji lipanjski zalazak. Trajekt Vojvoda Gloucester dri kurs za Dunker-que. Na pramcu stoji Fandorin poput pravoga Brita - kapa sa titom, karirano odijelo i kotski plat. Gleda samo naprijed, na francusku obalu, koja se pribliava muno sporo. Na bijele hridi Dovera Erast Petrovi nije se nijednom osvrnuo. Njegove usne apuu: - Samo da prieka sa slanjem do sutra. Samo da prieka... Glava trinaesta, u kojoj su opisani dogaaji koji su se zbili 25. lipnja ivo ljetno sunce iscrtalo je pod u dvorani petrogradske Glavne pote zlatnim kvadratima. Predveer je jedan od njih, pretvorivi se u dugaki pravokutnik, doao do altera Poste restante i zaas ugrijao pult. Postalo je sparno i dremljivo, umirujue je zujala muha, i slubenik koji je sjedio za alterom je iznemogao, tim vie stoje rijeka ljudi polako presuivala. Jo pola sata i vrata pote e se zatvoriti, a onda treba jo samo predati evidencijsku knjigu i moe se kui. Slubenik (uostalom, nazovimo ga po imenu - Kondratij Kondratjevi Stu-kin, sedamnaest godina slube u poti, slavan put od obinog potara do ina), predao je poiljku iz Revela vremenoj Finkinji smijena prezimena Pirvu i pogledao sjedi li jo

Englez. Sjedi Englez, nikamo nije otiao. Zaista uporna nacija. Pojavio se Englez u rano jutro, im se otvorila pota, i, kako je sjeo s novinama pored pregrade, tako je i prosjedio itav dan, nije pio, nije jeo, ak, pardon, nije nijednom otiao obaviti nudu. Pravi kip. Oito, netko mu je tu ugovorio sastanak, pa nije doao - kod nas je to normalno, ali Britancu je nezamislivo, discipliniran narod, pedantan. Kada je netko, osobito ako je izgledao kao stranac, prilazio alteru, onda se Englez sav uozbiljio i ak je plave naoale micao na sam vrh nosa. Ali, nikad nisu bili oni pravi. Netko na bi se odavno razbjesnio, zamahao rukama, stao bi se svima okolo aliti, a ovaj se zadubio u svoj l'imes i sjedi. Ili moda ovjek nema kamo otii. Stigao je ravno s kolodvora ima putno karirano odijelo i koveg - mislio je, doekat e ga, a nema nikoga. Sto mu je preostalo? Vrativi se s ruka, Kondratij Kon-dratjevi se saalio nad sinom Albiona, poslao mu vratara Trifona da ga priupita - ne treba li mu togod, ali karirani je samo razdraeno zavrtio glavom i pruio Trifonu 20 kopjejki: pusti me, toboe. No, kako hoe. Pred alterom se pojavio neki seljo, po izgledu koija, pruio zguvanu ispravu: Vidi, pajdo, ima li to za Kruga Nikolu Mitrofania? Odakle oekuje? - strogo upita Kondratij Kondratjevi, uzimajui ispravu. Odgovor je bio neoekivan: Iz Engleske, iz grada Londona. Najudnije je to je pismo iz Londona bilo tamo - samo ne pod K, ve pod latininim C. Gle, Mr. Nicholas M. Croog je ovdje! to se sve ne vidi na poste restante! To si ti? - ne toliko zbog sumnjiavosti, koliko iz radoznalosti upita tukin. Nita ti ne sumnjaj, ja sam - prilino grubo otpovrne koija, gurne kroz alter svoju apu i zgrabi uti paket sa igom hitno. Kondratij Kondratjevi mu prui evidencijsku knjigu. Zna se potpisati? Ne gore od drugih. - I prostak stavi u stupac primljeno nekakvu

rku. Isprativi neugodnog posjetitelja srditim pogledom, tukin iz navike baci pogled prema Englezu, ali ovaj je nestao. Vjerojatno mu je dojadilo ekanje. Erast Petrovi je uzrujano ekao koijaa na ulici. Evo ti Nichola-sa Crooga! to dalje, to mu je manje jasno. Ali, glavno je da estodnevni mar kroz itavu Europu nije bio uzaludan! Prestigao je, dostigao, presreo! Sad e imati to pokazati efu. Samo da ne izgubi tog Crooga. Kod stupica je drijemao koija, unajmljen na cijeli dan. Sasvim je otupio od prisilne besposlice i jako je patio to je od udnovatog gospodina traio samo pet rubalja - za takvu muku Boju mogao je uzeti i est. Ugledavi napokon svoju muteriju, koija se uspravio i pri-tegao uzde, ali Erast Petrovi nije ni pogledao prema njemu. Objekt se pojavio. Siao je stubama, navukao plavu kapu i krenuo prema koiji koja je stajala u blizini. Fandorin bez urbe krene za njim. Kod koije objekt stane, opet skine kapu i, naklonivi se, preda uti paket. Kroz prozor se prui muka ruka u bijeloj rukavici, uzme paket. Fandorin pouri kako bi stigao vidjeti neznanevo lice. I stigao je. U koiji, razgledavajui na svjetlu igove, sjedio je riokosi gospodin prodornih zelenih oiju i s rasutim pjegama na licu. Erast Petrovi ga je odmah prepoznao - naravno, mister Gerald Cunningham osobno, sjajni pedagog, prijatelj siroadi i desna ruka lady Astair. Ispalo je da se koija uzalud izmuio - adresu mister Cunninghama nije teko doznati. U meuvremenu, bilo je hitnijeg posla. Kondratija Kondratjevia je ekalo iznenaenje: Englez se vratio. Sada se uasno urio. Dotrao je do altera na kojem se predaju brzojavi, progurao glavu unutra i stao diktirati Mihalu Nikolajiu neto vrlo hitno. I Mihal Nikolaji se takoer nekako uskomeao, uurbao, to je inae malo liilo na njega. tukin postade znatieljan. Ustao je (budui da nije bilo ljudi) i, kao da se eta, otiao na drugu stranu dvorane, do brzojavnog aparata. Stao je blizu Mihala Nikolajia koji je usredotoeno radio tasterom, malo se iskrivio i proitao na brzinu nakrabano: U Istrani ured moskovske policije. Krajnje hitno. Dravnom savjetniku gospodinu Brillingu. Vratio sam se. Molim da bez odlaganja stupite sa mnom u vezu. ekam odgovor kraj aparata. Fandorin.

A to je to, sada je jasno. tukin pogleda Engleza drukije. Detektiv, znai. Lovimo razbojnike. Gle-gle. Agent se motao dvoranom desetak minuta, ne vie, a Mihal Nikolaji, koji je ostao ekati pored aparata, ve mu da znak rukom i povue vrpcu s odgovorom. Kondratij Kondratjevi - ve je bio tu - odmah s vrpce proita: G. Fandorinu. Gospodin Brilling se nalazi u Petrogradu. Adresa: Kateninska, Siversova kua. Deurni inovnik Lomejko. To je priopenje zbog neega neopisivo obradovalo kariranog. ak je pljesnuo dlanovima i upitao Stukina koji je zainteresirano promatrao: Gdje je Kateninska ulica? Je li daleko? Ne, uope - uljudno odvrati Kondratij Kondratjevi. - Sjednite na liniju, izaite na uglu Nevskog i Litejnog, a dalje... Nema veze, imam koiju - ne saslua do kraja agent i, maui kovegom, potri prema izlazu. Kateninska ulica se jako svidjela Erastu Petroviu. Izgledala je tono kao najuglednije ulice Berlina ili Bea: asfalt, nove elektrine svjetiljke, solidne kue od nekoliko katova. Jednom rijeju, Europa. Siversova kua s kamenim vitezovima na zabatu i s jarko osvijetljenim ulazom, bez obzira na jo svijetlu veer, bila je osobito lijepa. A gdje bi ivio takav ovjek kao to je Ivan Francevi Brilling? Potpuno je nemogue zamisliti ga kao stanara neke trone obiteljske kuice s pranjavim dvoritem i jabunjakom. Usluni vratar je umirio Erasta Petrovia, rekao je da je gospodin Brilling doma, pet minuta kako su stigli. Sve je danas Fandorinu ilo kao po loju, sve mu je uspijevalo. Preskaui po dvije stube uzletio je na prvi kat i pozvonio na elektrino zvonce oieno do zlatnog bljeska. Vrata je otvorio sam Ivan Francevi. Jo se nije stigao presvui, samo je skinuo redengot, ali pod visokim utirkanim ovratnikom, duginim bojama sjao je Vladimirov kri7. efe, to sam ja! - radosno objavi Fandorin, naslaujui se efektom. Efekt je doista premaio sva oekivanja.

Orden svetog Vladimira ili Vladimirov kri - odlikovanje u carskoj Rusiji. Ivan Francevi se zabezeknuo i ak zamahao rukama kao da eli rei: Odlazi, Sotono! Erast Petrovi prasne u smijeh: Sto je, niste me oekivali? Fandorin! Ali, otkuda? Nisam oekivao da u vas vidjeti meu ivima! Zato? - na to e putnik, ne bez koketerije. Ali kako!... pa vi ste nestali bez traga. Posljednji put ste vieni u Parizu dvadeset estoga. U London niste stigli. Pitao sam Piova, odgovara nestao bez traga, policija traga! Poslao sam vam iz Londona iscrpno pismo na adresu moskovskog Istranog ureda. Ondje pie i o Piovu, i o svemu ostalom. Vjerojatno e stii ovih dana. Nisam znao da ste u Petrogradu. ef se zabrinuto namrti: Loe izgledate. Razboljeli ste se? Da budem iskren, uasno sam gladan. Cijeli dan sam straa-rio na poti, nisam nita okusio. Straarili ste na poti? Ne-ne, ne priajte. Ovako emo. Prvo u vam dati aja i kolaa. Moj Semjon, bitanga, ve trei dan pije, tako da sam vodim kuanstvo. Hranim se uglavnom bombonima i kolaima od Filipova. Volite li slatko? Jako - vatreno potvrdi Erast Petrovi. Ja takoer. To mi se zadralo od sirotinjskog djetinjstva. Ne smeta vam u kuhinji, momaki? Dok su ili hodnikom, Fandorin je stigao primijetiti da je Bril-lingov stan, iako ne jako velik, namjeten sasvim praktino i uredno - sve neophodno, ali nita suvino. Mladia je osobito zainteresirala lakirana kutija s dvjema metalnim cijevima, koja je visila na zidu. To je pravo udo moderne znanosti - objasni Ivan Francevi. - Zove se Bellov aparat. Nedavno je stigao iz Amerike, od naeg agenta. Tamo ima jedan genijalni izumitelj, mister Bell, zahvaljujui kojemu se sada moe razgovarati na znaajnoj udaljenosti, sve do nekoliko vrsta8. Zvuk se

prenosi icama nalik telegrafskim. Ovo je pokusni primjerak, proizvodnja aparata jo nije poela. U cijeloj Europi samo su dvije linije: jedna je provedena iz mog stana u tajnitvo naelnika Treeg odjela, druga je uvedena u Berlinu izmeu carskog kabineta i Bismarckove kancelarije. Tako da ne zaostajemo u napretku. Izvanredno! - ushitio se Erast Petrovi. - I, uje li se dobro? Ne ba, ali moe se razabrati. Ponekad u slualici jako praska... Ada vam napravim umjesto aja oranadu? Nekako ne baratam previe vjeto samovarom. Moe, dakako - uvjeri Erast Petrovi efa, i Brilling, kao dobri arobnjak, postavi pred njega na kuhinjski stol bocu soka od narane i tanjur na kojemu su leale kremaste koarice, lagani marcipan i posuti bademovi kolaii. Klopajte - ree Ivan Francevi a ja u vas za to vrijeme uputiti u stvar. Onda je va red za ispovijed. Fandorin kimne punih usta, brada mu je bila zapraena eerom u prahu. Dakle - pone ef - koliko se sjeam, vi ste otili u Petrograd po diplomatsku potu dvadeset sedmog svibnja? Odmah nakon toga, kod nas su poeli vrlo zanimljivi dogaaji. Zaalio sam to sam vas pustio, svaki ovjek je bio neophodan. Uspio sam rasvijetliti preko obavjetajne slube da se prije nekog vremena u Moskvi formirala mala, ali izvanredno aktivna grupa radikalnih revolucionara, pravih luaka. Ako si obini teroristi uzimaju za zadatak istrijebiti one ruku ogrezlih u krvi, drugim rijeima, najvie dravne velikodostojnike, onda su ovi odluili pritegnuti one koji likuju i prazno brbljaju. Koga, koga? - nije razumio Fandorin, koji se zanio najmekani-jim kolaiem. Ma ona Nekrasovljeva pjesma: Od onih koji likuju i prazno brbljaju, ruku ogrezlih u krvi, odvedi me u tabor onih koji ginu za veliku stvar ljubavi. Tako su ovi nai koji ginu za veliku stvar ljubavi podijelili specijalnosti. Glavnoj organizaciji pripali su ogrezli u krvi ministri, gubernatori, generali. A naa moskovska frakcija je odluila pozabaviti se onima koji likuju, oni su pak ugojeni i siti. Kako sam uspio razjasniti, preko agenta ubaenog u grupu, frakcija je uzela ime Azazel - zbog bezbonike smionosti. Planirali su itav niz ubojstava meu zlatnom mladei, parazitima i rasipnicima. Azazelu se

prikljuila i Beecka, po svemu sudei, izaslanik meunarodne anarhistike organizacije. Samoubojstvo, a faktiki ubojstvo, Petra Kokorina, koje je ona organizirala, bila je prva akcija Azazela. No, mislim da ete mi vi jo tota ispriati o Beeckoj. Sljedeom rtvom postao je Ahtircev, koji je urotnike zanimao vie nego Kokorin, zato to je bio unuk kancelara, kneza Korakova. Vidite, moj mladi prijatelju, zamisao terorista bila je bezumna, ali istodobno vraki promiljena. Proraunali su da je kudikamo lake doi do potomaka vanih osoba, nego do tih samih osoba, a udarac na dravnu hijerarhiju time nije nita manje moan. Knez Mihail Aleksandrovi, primjerice, tako je pogoen unukovom smru, da se gotovo povukao s posla i ozbiljno razmilja o ostavci. A on je ipak vrlo zasluan ovjek, koji je u mnogome odredio oblik suvremene Rusije. Kakav zloin! - uzbudio se Erast Petrovi i ak odloio nepoje-deni marcipan. A kada sam uspio razjasniti da je konaan cilj djelovanja Aza-zela umorstvo prijestolonasljednika... Nemogue! Joj, mogue. Dakle, kada se to razjasnilo, dobio sam uputu da poduzmem odlune korake. Morao sam se pokoriti, iako bih ja vie volio prethodno u potpunosti rasvijetliti sliku. Ali, i sami razumijete, kada je na kocku stavljen ivot njegove carske visosti... Operaciju smo obavili, ali nije ba ispalo dobro. 1. lipnja teroristi su imali dogovoren sastanak u ljetnikovcu u Kuzminkima. Sjeate li se, priao sam vam o tome? Vi ste, dodue, tada bili zaneseni svojom idejom. No, i kako je bilo? Jeste li otkrili togod? Erast Petrovi zamumlja punih usta, proguta neprovakani komad kremastog kolaa, ali Brilling se zastidi: - Dobro, dobro, poslije. Jedite. Okruili smo ljetnikovac sa svih strana. Morali smo raditi samo s mojim petrogradskim agentima, nismo angairali moskovsku andarmeriju i policiju. Trebalo je pod svaku cijenu izbjei publicitet. - Ivan Francevi srdito uzdahne. - To je moja krivica, bio sam previe oprezan. Uglavnom, zbog nedostatka ljudstva zauzimanje ljetnikovca nije sasvim uspjelo. Poelo je puka-ranje. Dva agenta su ranjena, jedan ubijen. Nikada si neu oprostiti... Nikoga nismo uspjeli uhvatiti iva, dobili smo etiri lea. Jedan je po opisu slian vaem svijetlookom. Oiju kao takvih, uostalom, nije imao - posljednjim metkom

va poznanik si je raznio pola lubanje. U podrumu smo otkrili laboratorij za izradu paklenih strojeva, nekakve papire, ali, kako sam ve rekao, mnogo toga glede planova i veza Azazela ostalo je zagonetkom. Bojim se, nerazrjeivom... Bez obzira na to, car, kancelar i ef andarmerije visoko su ocijenili nau moskovsku operaciju. Govorio sam Lavrentiju Arkadjeviu i o vama. Istina, vi niste sudjelovali u zavrnici, ali ipak ste nam veoma pomogli tijekom istrage. Ako nemate nita protiv, radit emo skupa i dalje. Uzet u vau sudbinu u svoje ruke... Jeste li se okrijepili? Sada vi pripovijedajte. Sto je bilo u Londonu? Jeste li uspjeli ui u trag Beeckoj? Kakve su to nevolje s Piovom? Je li ubijen? I po redu, po redu, nita ne isputajte. Sto se vie bliila kraju efova pria, to je vie plamtjela zavist u pogledu Erasta Petrovia, i vlastiti dogaaji, kojima se jo nedavno tako ponosio, blijedih su i tamnjeli u njegovim oima. Atentat na prijestolonasljednika! Pukaranje! Pakleni stroj! Sudbina se zlobno naalila s Fandorinom, primamila gaje slavom i odvela ga s magistralne ceste na jadni poljski put... I ipak je podrobno izloio Ivanu Franceviu svoju epopeju. Jedino je o okolnostima u kojima je ostao bez plave aktovke govorio donekle neodreeno i ak je malko pocrvenio, to, izgleda, nije promaklo Brillingovoj panji, koji je pripovijedanje sluao utke i mrko. Pri kraju se Erast Petrovi ohrabrio i ivnuo, pa se nije suzdrao od efektnosti. I vidio sam tog ovjeka! - uskliknuo je, stigavi do prizora na petrogradskoj poti. - Znam u ijim je rukama sadraj aktovke i sve niti organizacije! Azazel je iv, Ivane Franceviu, ali imamo ga u aci! Ma recite ve jednom, k vragu! - povika ef. - Dosta djetinjarija! Tko je taj ovjek? Gdje je? Ovdje, u Petrogradu - naslaivao se revanom Fandorin. - Neki Gerald Cunningham, pomonik one iste lady Astair, na koju sam vam vie puta skretao panju. - Tad Erast Petrovi delikatno zakalje. -Time se razjanjava i Kokorinova oporuka. Sada je jasno zastoje Beecka svoje oboavatelje upuivala upravo na esternate. Kako se snaao taj riokosi! Kakvo prikrivanje, a? Siroad, podrunice po cijelom svijetu, altruistika pokroviteljica pred kojom su otvorena sva vrata. Vjet je, nema to. Cunningham? - uznemireno zapita ef. - Gerald Cunningham? Ali, ja dobro poznajem tog gospodina, zajedno smo u jednom klubu. - On rairi ruke. - Zaista vrlo interesantan tip, ali ipak ne mogu zamisliti da bi bio

povezan s nihilistima i ubijao dravne savjetnike. Pa i nije ih ubijao, nije! - usklikne Erast Petrovi. - To sam ja isprva mislio da su na popisu imena rtava. To sam rekao da bih vam iznio tijek svojih misli. Jer u urbi se ne moe odmah sve shvatiti. A poslije, kad sam se u vlakovima drndao po cijeloj Europi, iznenada mi je sinulo! Ako je to popis buduih rtava, zato su stavljeni datumi? I to sve proli! Ne slae se! Ne, Ivane Franceviu, to je neto drugo! Fandorin je ak skoio sa stolice - toliko su ga uzbudile misli. Drugo? to drugo? - zakilji Brilling svijetlim oima. Mislim da je to popis lanova mone meunarodne organizacije. A vai moskovski teroristi su samo njen mali, najsitniji dio. - Od tih je rijei efovo lice postalo takvo daje Erast Petrovi osjetio nedolinu zluradost osjeaj kojeg se odmah zastidio. - Sredinja figura u organizaciji, iji nam je glavni cilj jo nepoznat, je Gerald Cunningham. Obojica smo ga vidjeli, to je posve izuzetan gospodin. Miss 01sen, iju ulogu od mjeseca lipnja igra Amalija Beecka, je registracijski centar organizacije, neto poput upravljanja kadrovima. Tamo se iz cijelog svijeta slijevaju podaci o promjeni slubenog poloaja lanova zajednice. Miss Olsen redovito, jednom mjeseno, dostavlja nove podatke Cunninghamu, koji se od prole godine nastanio u Petrogradu. Govorio sam vam da Beecka u spavaoj sobi ima tajni sef. Vjerojatno se u njemu uva puni popis lanova tog Azazela -mogue je da se organizacija zaista tako zove. Ili im je to parola, neto poput zaklinjanja. uo sam tu rije dva puta, i oba puta prije nego to se trebalo izvriti ubojstvo. Openito, sve to slii na masonsko drutvo, samo je nejasno emu taj pali aneo. A opseg je, po svoj prilici, znatniji nego kod masona. Zamislite samo za jedan mjesec etrdeset pet pisama! I kakvi ljudi senator, ministar, generali! Sef je strpljivo gledao Erasta Petrovia oekujui nastavak, budui da mladi oito nije zavrio svoj govor - namrtivi elo, napregnuto je o neemu razmiljao. Ivane Franceviu, mislim o Cunninghamu... On je ipak britanski dravljanin, njemu se ne moe tek tako uletjeti s pretresom, zar ne? Pa, recimo - obodri ef Fandorina. - Nastavite. A dok vi dobijete dozvolu, on e paket tako sakriti da mi nita neemo nai i nita neemo dokazati. Jo ne znamo kakve veze ima u viim

krugovima i tko e se zauzeti za njega. Tu je, ini se, nuan osobit oprez. Da zahvatimo najprije ruski lanac, da izvuemo kariku po kariku, ha? A kako to uiniti? - sa ivim zanimanjem upita Brilling. - Tajnim uhoenjem? Pametno. Moe i uhoenjem, ali izgleda da ima i bolji nain. Ivan Francevi malo promisli i rairi ruke kao da se predaje. Polaskani Fandorin delikatno natukne: A djelatni dravni savjetnik, promoviran u taj in 7. lipnja? Provjeriti najvie naloge za imenovanje? - lupi se po elu Brilling. Recimo, za prvu dekadu lipnja? Bravo, Fandorine, bravo! Naravno, efe. ak i ne za cijelu dekadu, ve samo od ponedjeljka do petka, od treeg do osmog. Teko da bi novopeeni general dulje odugovlaio s radosnom vijeu. Pojavljuje li se u carstvu za tjedan dana mnogo novih djelatnih dravnih savjetnika? Moda dva-tri, ako je izdaan tjedan. Uostalom, nisam se interesirao. No, treba ih sve motriti, provjeriti slubenike kartone, krug poznanika i ostalo. Pronai emo naeg azazelca bez problema. U redu, recite, svi podaci do kojih ste doli poslani su potom u moskovski Istrani ured? - po svojoj uobiajenoj navici bubne Brilling. Da, efe. Ovih dana paket e stii na odredite. A zato, sumnjate na nekog iz moskovske policije? Zbog vee vanosti napisao sam na omot: Njegovom visokom blagorou dravnom savjetniku Brilllingu osobno ili, zbog odsutnosti istog, njegovoj ekselenciji gospodinu upravitelju policije. Tako da se nee usuditi otpeatiti. A upravitelj policije, kada proita, sigurno e stupiti u vezu s vama. Pametno - odobri Ivan Francevi i nadugo zauti, gledajui u zid. Lice mu je postajalo sve mranije i mranije. Erast Petrovi je sjedio zadravi dah, znao je da ef vae sve to je uo i da e sada priopiti rjeenje - sudei po izrazu lica, teko je dolazio do njega. Brilling glasno uzdahne i gorko se neemu osmjehne. Dobro, Fandorine, preuzet u sve na sebe. Postoje bolesti koje je mogue izlijeiti samo kirurkim putem. Tako emo postupiti i nas dvojica. To je

stvar od dravne vanosti, a u takvom sluaju imam pravo ne optereivati se formalnostima. Ulovit emo Cunninghama. urno, na djelu - to jest, s paketom. Smatrate li da je poiljka ifrirana? Nesumnjivo. Podaci su previe vani. Ipak je poslano obinom potom, iako hitnom. Tko zna - moe pasti u tue ruke, zagubiti se. Ne, Ivane Franceviu, ovi ne vole uzalud riskirati. Tim bolje. Znai, Cunningham e deifrirati, proitati, zapisati u kartoteku. Mora imati kartoteku! Bojim se da mu Beecka u popratnom pismu dojavljuje o vaim pustolovinama, a Cunningham je pametan ovjek - zaas e se dosjetiti da ste mogli poslati izvjetaj u Rusiju. Ne, sada ga treba uloviti, smjesta! A i bilo bi zanimljivo proitati popratno pismo. Piov mi ne da mira. A to ako nisu samo njega potkupili? S engleskim veleposlanstvom emo poslije raspraviti. Jo e nam zahvaliti. Vi tvrdite da su na popisu bili i podanici kraljice Viktorije? Da, gotovo tuce - kimne Erast Petrovi zaljubljeno gledajui naelnika. Naravno, najbolje je sad uloviti Cunninghama, ali... to ako iznenada doemo i ne naemo nita? Nikada si neu oprostiti ako vas zbog mene... Zapravo, ja sam spreman pred svim instancama... Prestanite govoriti gluposti - razdraeno trne bradom Brilling. - Zar mislite da u se u sluaju fijaska skrivati iza utokljunca? Ja vjerujem u vas, Fandorine. I to je dovoljno. Hvala - tiho ree Erast Petrovi. Ivan Francevi se sarkastino nakloni: Nije vrijedno zahvaljivanja. Dosta njenosti. Na posao. Znam Cunninghamovu adresu, ivi na Apotekarskom otoku, u dvorinoj kui petrogradskog esternata. Imate li oruje? Da, kupio sam u Londonu revolver Smith & Wesson. U torbi je. Pokaite ga.

Fandorin brzo donese iz predsoblja teki revolver, koji mu se strano sviao zbog svoje teine i pouzdanosti. Smee odsijee ef, izvagavi pitolj na dlanu. - To je za amerike kauboje, da pucaju pijani u krmi. Nije prikladan za ozbiljnog agenta. Oduzimam vam ga. U zamjenu ete dobiti neto bolje.

Nakratko se udaljio i vratio se s malim plosnatim revolverom koji je gotovo cijeli stao na njegov dlan. Evo, belgijski herstal sa sedam metaka. Novitet, specijalna narudba. Nosi se na leima, ispod redengota, u maloj futroli. Nezamjenjiva stvar u naem zanatu. Lagan, ne puca daleko i precizno, ali sam se napinje, a to osigurava brzu paljbu. Neemo gaati pticu u letu, zar ne? A obino ostaje iv onaj agent koji puca prvi i ne jednom. Umjesto okidaa tu je osigura - evo, ovo dugme. Dovoljno je kruto da se ne opali sluajno. Kad ovako kljocne moe ispucati i svih sedam metaka za redom. Jasno? Jasno - Erast Petrovi se zagledao u zgodnu igraku. Poslije ete se nagledati, nema sada vremena - pogurne ga Brilling prema izlazu. Nas dvojica emo ga uhititi? - oduevljeno upita Fandorin. Ne brbljajte gluposti. Ivan Francevi se zaustavi pored Bellova aparata, podigne cijev nalik na rog, prisloni je uz uho i zavrti nekakvu ruicu. Aparat zakri, u njemu neto zabrenca. Brilling prisloni uho uz drugu cijev koja je strala iz kutije, i u rogu zapiti. Fandorinu se uini daje razabrao kako je tanki glasi smijeno izgovorio rijei deurni autant i kancelarija. Novgorodcev, vi ste? - zaurla Brilling u cijev. - Je li tamo njegova ekselencija? Nije? Ne ujem! Ne, ne, ne treba. Ne treba, kaem! - On udahne jo zraka i zavie jo glasnije. - Hitni nalog za uhienje! Odmah poaljite na Apotekarski otok! A-po-te-kar-ski! Da! Dvorina kua esternata! Es-ter-na-ta! Nije vano to to znai, oni e razumjeti. I neka doe grupa za pretres! to? Da, bit u osobno ondje. Bre, bojnie, bre! Namjestio je cijev na mjesto i obrisao elo. Uf. Nadam se da e mister Bell usavriti aparat, inae e svi moji susjedi biti informirani o tajnim operacijama Treeg odjela. Erast Petrovi je bio pod dojmom arolije koja se upravo dogodila pred njegovim oima. Pa to je Tisuu i jedna no! Pravo udo! I jo ima ljudi koji O napretku emo popriati putem. Naalost, pustio sam koijaa, osuuju napredak! tako da emo jo morati traiti kola. Ma, pustite tu vau vraju torbu!

Naprijed mar! Meutim, nisu uspjeli popriati o napretku na Apotekarski su se vozili u potpunoj tiini. Erast Petrovi se tresao od uzbuenja i nekoliko puta je pokuao uvui efa u razgovor, ali uzaludno: Brilling je bio loe raspoloen - oigledno, ipak je mnogo riskirao poduzevi samonicijativnu operaciju. Blijeda sjevernjaka veer jedva se ocrtala nad prostorom Neve. Fandorin pomisli kako je svijetla ljetna no prikladna ionako nee veeras spavati. A i prolu no, provedenu u vlaku, nije oka sklopio, uzrujavao se da ne izgubi paket... Koija je tjerao riana poteno zaraujui obeani rubalj, i na mjesto stigoe brzo. Petrogradski esternat, lijepa uta zgrada koja je prije pripadala inenjerskom korpusu, veliinom je zaostajao za moskovskim, ali zato se utapao u zelenilu. Rajsko mjestace - uokolo su bili vrtovi, bogati ljetnikovci. Eh, to e biti s djecom uzdahne Fandorin. Nita nee biti s njima - neljubazno otpovrne Ivan Francevi. -Milady e imenovati drugog ravnatelja i gotova stvar. Dvorina kua esternata je bila impozantna ekaterinska obiteljska kua koja je izlazila na ugodnu, sjenovitu ulicu. Erast Petrovi ugleda brijest pougljenjen od udara groma, koji je pruao mrtve grane prema osvijetljenim prozorima visokog prvog kata. U kui je bilo tiho. Odlino, andari jo nisu stigli - ree ef. - Neemo ih ekati, glavno da ne preplaimo Cunninghama. Ja u govoriti, vi utite. I budite spremni na sva iznenaenja. Erast Petrovi gurne ruku pod sako i osjeti umirujuu hladnou herstala. Srce mu je zamiralo u grudima, ali ne od straha, jer se s Ivanom Franceviem nije imao ega bojati, nego od nestrpljivosti. Sada, sada e se sve razrijeiti! Brilling energino zatrese mjedeno zvonce i zauje se zvonko tandrkanje. Iz otvorenog prozora na prvom katu proviri ridokosa glava. Otvorite, Cunninghame - glasno ree ef. - Imam hitnog posla kod vas! Brilling, to ste vi? - zaudi se Englez. - Sto je bilo? Izvanredan dogaaj u klubu. Moram vas upozoriti. Samo minutu, sii u. Lakaj danas ima slobodan dan. - I glava nestane. Aha - apne Fandorin. - Namjerno je uklonio lakaja. Sigurno sjedi s

papirima! Brilling je nervozno lupkao prstima po vratima - Cunningham se neto nije ba urio. A da nee kidnuti? - uplaio se Erast Petrovi. - Kroz sporedni ulaz, ha? Moda bih trebao obii kuu i stati s druge strane? No, tada se iznutra zauju koraci i vrata se otvore. Na pragu je stajao Cunningham u dugakom mantilu. Njegove prodorne zelene oi na as se zadrae na Fandorinovu licu i kapci mu jedva primjetno zadrhtae. Prepoznao ga je! What 's happening? oprezno upita Englez. Idemo u kabinet - odvrati Brilling na ruskom. - Vrlo je vano. Cunningham je asak oklijevao, a zatim ih gestom pozvao da podu za njim. Popevi se stubitem od hrastovine, domain i nezvani gosti nali su se u bogatoj, ali oigledno ne praznoj sobi. Po zidovima su se protezale police s knjigama i nekakvim mapama, kod prozora, pored golemog pisaeg stola od karelske breze, vidjela se tezga s ladicama, a na svakoj je blistala zlatna oznaka. Ipak, Erasta Petrovia nipoto nisu zainteresirale ladice (nee Cunningham uvati tajne dokumente tako da se vide), nego papiri koji su leali na stolu, na brzinu prikriveni novim brojem Burzovnog izvjea. Ivan Francevi je oito slino razmiljao - preao je kabinet i stao pored stola, leima okrenut otvorenom prozoru s niskom prozorskom daskom. Veernji povjetarac lagano je njihao zavjesu od tila. Odlino shvativi efov manevar, Fandorin ostane pokraj vrutu. Sada Cunningham nije imao kamo. Izgleda da je Englez posumnjao da se sprema neto loe. udno se ponaate, Brilling - ree on na pravilnom ruskom. - I zato je ovdje ovaj ovjek? Vidio sam ga ranije, on je policajac. Ivan Francevi je gledao Cunninghama ispod oka, drei ruke u depovima irokog redengota. Da, policajac je. A za minutu-dvije ovdje e biti mnogo policajaca, zato nemam vremena za objanjenja. Sefova desna ruka izleti iz depa, Fandorin ugleda svoj Smith &

Wesson, ali ne stigne se zauditi, zato to je takoer izvukao revolver evo ga, poinje! Don 't... podigne ruku Englez, i istog trena grune pucanj. Cunninghama je bacilo na lea. Zapanjeni Erast Petrovi ugleda iroko rastvorene, jo ive, zelene oi i pravilnu tamnu rupu nasred ela. Boe, efe, zato?! Okrene se prema prozoru. Ravno u lice gledala ga je crna cijev. Vi ste ga smaknuli nekakvim neprirodnim tonom ree Brilling. Predobar ste istraitelj. I zato, moj mladi prijatelju, moram vas ubiti, zbog ega iskreno alim. Glava etrnaesta, u kojoj pripovijedanje skree na sasvim drugu stranu Jadni Erast Petrovi, koji nita nije shvaao, naini nekoliko koraka naprijed. Stani! - bijesno grakne ef. - I ne maite pitoljiem, nije napunjen. Mogli ste barem zaviriti u bubanj! Ne treba biti tako povjerljiv, vrag vas odnio! Vjerovati moete samo sebi! Brilling izvadi iz lijevog depa isti takav herstal, a Smith & Wesson, koji se dimio, baci na pod, ravno Fandorinu pod noge. Evo, moj je revolver napunjen do kraja, u to ete se sad uvjeriti grozniavo e Ivan Francevi, sa svakom rijeju sve razdraeniji. - Stavit u ga u ruku zlosretnog Cunninghama i izgledat e kao da ste ubili jedan drugog u pucnjavi. Poasni pokop i dirljivi govori su vam zagarantirani. Znam da vam je to vano. I ne gledajte me tako, prokleto tene! Fandorin s uasom shvati daje ef potpuno neuraunljiv i, u oajnikom pokuaju da mu probudi iznenadno pomueni razum, povie: efe, pa to sam ja, Fandorin! Ivane Franceviu! Gospodine dravni savjetnie! Djelatni dravni savjetnik - usiljeno se nasmijei Brilling. - Izgubili ste vezu sa ivotom, Fandorine. Unaprijeen visokim ukazom od sedmoga lipnja. Za uspjenu operaciju eliminiranja teroristike organizacije Azazel. Tako da me moete zvati vaa ekselencijo. Tamna Brillingova silueta na pozadini prozora izgledala je kao da je izrezana karama i zalijepljena na sivi papir. Mrtve brijestove grane iza

njegovih leda irile su se na sve strane poput zlokobne pauine. Fandorinu sijevne kroz glavu: Pauk, otrovni pauk, ispleo je mreu, a ja sam upao u nju. Brillingovo lice se bolno iskrivi, i Erast Petrovi shvati da je ef ve doao do potrebnog stupnja gnjeva i da e sada opaliti. Tko zna odakle, pojavila se munjevita misao, koja se odmah rasula u niz kratkih misli: na herstalu treba pomaknuti osigura, bez toga se ne moe pucati, osigura je krut, to je pola sekunde ili etvrt sekunde, ne stigne se, nikako se ne stigne... Uz prodoran krik, zatvorenih oiju, Erast Petrovi se baci naprijed, ciljajui glavom efovu bradu. Dijelilo ih je ne vie od pet koraka. Fandorin nije uo osigura, a pucanj je zagrmio prema stropu, zato to su se obojica - i Brilling, i Erast Petrovi - preletjevi nisku prozorsku dasku, sruila kroz prozor. Fandorin je svom snagom udario prsima u deblo suhog brijesta i, lomei grane, derui lice, stropotao se dolje. Od glasnog udarca u zemlju gotovo je izgubio svijest, ali vreli ivotni nagon nije mu to dozvolio. Erast Petrovi se pridigne etveronoke, bezumno se ogledajui. Sefa nigdje nije bilo. Zato je kod zida leao mali crni herstal. Fandorin iz etverononog poloaja skoi na njega kao maka, zgrabi ga i zavrti glavom na sve strane. Ali, Brilling je nestao. Erast Petrovi se dosjetio pogledati uvis tek kad je uo muno hroptanje. Ivan Francevi je nezgrapno, neprirodno visio nad zemljom. Njegove oiene cipele trzale su se tik iznad Fandorinove glave. Ispod Vladimirovog kria, tamo gdje se na utirkanoj koulji irila tamnocrvena mrlja, pomaljala se otra, slomljena grana, potpuno probivi novopeenog generala. Najuasnije je bilo to to je pogled svijetlih oiju bio uperen ravno u Fandorina. Gadost... - razgovijetno izgovori ef, mrtei se od boli ili od gnuanja. - Gadost... - I promuklim, neprepoznatljivim glasom iz-dahne: - A-za-zel... Fandorinovim tijelom je proao ledeni val, a Brilling je hroptaojo pola minute i utiao se. Kao da su ekali taj trenutak, iza ugla zazvee kopita, zakloparaju kotai. To su dojurila kola sa andarima. ***

General-autant Lavrentij Arkadjevi Mizinov, naelnik Treeg odjela i ef andarmerije, protrlja oi crvene od umora. Zlatne naramenice na sveanoj uniformi tiho zazveckae. Proteklog dana nije bilo vremena da se preodjene, a da odspava jo manje. Juer naveer kurir ga je odvukao s bala povodom imendana velikog kneza Sergeja Aleksandrovia. I poelo je... General neprijateljski pogleda klinca koji je sjedio blizu njega, razbaruene kose i izgrebana nosa zabijenog u papire. Dvije noi nije spavao, a svje je kao jaroslavski krastavac. I ponaa se kao da je itav ivot prosjedio u kabinetima uglednika. Dobro, neka baja. Ali, to je to bilo s Brillingom! To mu jednostavno ne ide u glavu! to je, Fandorine, hoe li to jo dugo? Ili vas je opet neka ideja odvukla? - upita general strogo, osjeajui da poslije besane noi i napornog dana njemu samom vie nikakve ideje ne mogu pasti na pamet. Odmah, ekselencijo, odmah - promrmlja balavac. Ostalo je jo pet zapisa. Upozoravao sam da popis moe biti ifriran. Vidite kako je sloena ifra, polovicu slova nisu odgonetnuli, a ni ja se ne sjeam svih koja su bila tamo... Aha, ovo nam je upravitelj pote iz Danske. Tako, a to je ovo? Prvo slovo nije deifrirano - krii, drugo isto krii, tree i etvrto dva m, zatim opet krii, zatim n, zatim d pod upitnikom, i posljednja dva su isputena. Dobivamo ++MM+ND(?) + + . Nekakva besmislica - uzdahne Lavrentij Arkadjevi. - A Brilling bi se zaas dosjetio. Sigurni ste da to nije bio napad ludila? Ne mogu zamisliti da bi... Potpuno sam siguran, vaa ekselencijo po tko zna koji put ree Erast Petrovi. - I jasno sam uo kako je rekao Azazel. Stop! Sjetio sam se! Kod Beecke je na popisu bio neki commander. Po svemu sudei, to je on. Commander, to je in u britanskoj i amerikoj mornarici - pojasni general. - Odgovara naem kapetanu druge klase. - On Ijutito pro-eta po sobi. - Azazel, Azazel, kakav e nas jo Azazel unesreiti! Jer ispada da mi ba nita o njemu ne znamo! Brillingova moskovska istraga ne vrijedi ni prebijene pare! Izgleda da je sve to ludorija, fikcija, izmiljotina - i teroristi, i atentat na prijestolonasljednika! Uklanjao je tragove, izgleda? Podvalio nam nekakve mrtvace! Ili je zaista podmetnuo nekog od tih

budala nihilista? Od njega se svata moglo oekivati - bio je vrlo, vrlo sposoban ovjek... Do vraga, pa gdje su rezultati pretresa? Ve cijeli dan eprkaju! Vrata se tiho odkrinue, kroz prorez se provue suho, mravo lice sa zlatnim naoalama. Vaa ekselencijo, konjiki kapetan Belozerov. Pa, konano! Mi o vuku... Neka ue. Umorno mirkajui, u kabinet ue andarski asnik srednjih godina kojeg je Erast Petrovi ve vidio prethodnog dana u Cunningham-ovoj kui. Da, vaa ekselencijo, nali smo - on tiho saopi. - itavu kuu i vrt podijelili smo na kvadrate, sve smo prekopali, sve proeljali -nula. Tada se agent Eilensson, istraitelj profinjena njuha, dosjetio da u podrumu esternata malo pokucamo na zidove. I to mislite, Lav-rentije Arkadjeviu? Pronali smo tajnu niu, poput fotografskog laboratorija, a u njoj dvadeset kutija, u svakoj otprilike dvjesto kartica. udna ifra, poput hijeroglifa, nimalo nalik na onu u pismu. Naredio sam da kutije prevezu ovamo. Podigao sam cijeli odjel za ifre, sad e krenuti na posao. Bravo, Belozerove, bravo - pohvali ga udobrovoljeni general. A tog koji ima njuh predloite za nagradu. Pa, posjetit emo odjel za ifre. Hajdemo, Fandorine, i vas e to zanimati. Poslije ete zavriti, sada nije hitno. Popee se dva kata, brzo zakoraae beskrajnim hodnikom. Skre-nue iza ugla. U susret im je trao inovnik, mahao je rukama. Nesrea, ekselencijo, nesrea! Tinta blijedi naoigled, ne znamo o emu se radi! Mizinov potri sitnim koracima, to uope nije pristajalo njegovoj korpulentnoj figuri; zlatna srma na epoletama lelujala se poput lepti-rovih krila. Belozerov i Fandorin s nepotovanjem prestignu pretpostavljenog i prvi prou kroz visoka bijela vrata. U velikoj sobi, potpuno zauzetoj stolovima, vladala je pometnja. Desetak inovnika skakalo je nad hrpicama urednih bijelih kartica rasporeenih po stolovima. Erast Petrovi zgrabi jednu, ugleda jedva raspoznatljiva pismena, nalik na kineske hijeroglife. Pred oima mu hijeroglifi nestae, i kartica postade potpuno istom. Kakva je to vradbina! - usklikne zadihani general. - Nekakva nevidljiva

tinta? Bojim se, vaa ekselencijo, da je sve kudikamo gore - ree gospodin nalik na profesora, razgledavajui karticu na svjetlu. - Kapetane, rekli ste da se kartoteka uvala u nekakvom spremitu nalik fotografskom? Tako je - smjerno potvrdi Belozerov. A ne sjeate se kakvo je tamo bilo osvijetljenje? Da nije crvena svjetiljka? Tono, upravo crvena elektrina svjetiljka. To sam i mislio. Jao, Lavrentije Arkadjeviu, kartoteka je izgubljena i ne moe se obnoviti. Kako? - raspali se general. - A ne, gospodine koleki savjetnie, smislite neto. Vi ste majstor svog zanata, vi ste znameniti... Ali nisam arobnjak, ekselencijo. Oito su kartice obraene specijalnom otopinom i s njima je mogue raditi samo uz crveno osvijetljenje. Sada je sloj na koji su zabiljeena pismena eksponiran. Pametno, nema to. Prvi put se susreem s takvim neim. General namrti upave obrve i prijetei zadahta. U sobi postade tiho pribliavala se oluja. Ipak, grom nije zatutnjao. Idemo, Fandorine - slabim glasom ree naelnik Treeg odjela. Trebate zavriti posao. Posljednja dva ifrirana zapisa nije uspio odgonetnuti - to su bili podaci koji su stigli posljednjeg dana, tridesetog lipnja, i Fandorin ih nije mogao raspoznati. Dolo je vrijeme za svoenje rauna. Hodajui amo-tamo po kabinetu, umorni general Mizinov je razmiljao naglas: Dakle, zbrojimo to malo ime raspolaemo. Postoji neka internacionalna organizacija pod uvjetnim nazivom Azazel. Sudei po koliini kartica, koje nikada neemo moi proitati, sastoji se od 3854 lana. O etrdeset sedam od njih, tonije o etrdeset pet, budui da dva zapisa nisu deifrirana, poneto znamo. Dodue, ne mnogo - samo nacionalnu pripadnost i slubeni poloaj. Nema ni imena, ni dobi, ni adrese... Sto nam je jo poznato? Imena dvaju pokojnih azaze-laca Cunninghama i Brillinga. Osim toga, u Engleskoj je Amalija Beecka. Ako je va Zurov nije ubio, ako je jo uvijek u Engleskoj i ako se zaista tako zove... Azazel djeluje agresivno, ne preza od ubojstava, tu oito postoji

neki globalni cilj. Ali koji? To nisu masoni, zato to sam i sam u masonskoj loi i nisam od obinih lanova. Hm... Pazite, Fandorine, ovo niste uli. Erast Petrovi pokorno spusti glavu. To nije Socijalistika internacionala - nastavi Mizinov - jer gospoda komunisti nisu sposobni za takva djela. A i Brilling ne bi mogao biti revolucionar - to je iskljueno. Cime god da se on potajno bavio, ali nihiliste je moj dragi pomonik lovio ozbiljno i posve uspjeno. Sto onda treba Azazel? To je najvanije! I nema nikakve poveznice. Cunningham je mrtav. Brilling je mrtav. Nikolaj Croog je obini izvritelj, pijun. Podlac Piov je mrtav. Svi tragovi su odsjeeni... - Lavrentij Arkadjevi srdito rairi ruke. - Ne, nita ja tu ne razumijem! Poznavao sam Brillinga vie od deset godina. Sam sam ga izveo na ivotni put! Sam sam ga pronaao! Recite sami, Fandorine. Dok sam bio harkovski generalni guverner, provodio sam sve mogue natjeaje meu gimnazijalcima i studentima kako bih potaknuo u mladom narataju domoljubne osjeaje i tenje prema korisnim reformama. Predstavili su mi krljavog, nespretnog mladia, gimnazijalca zavrnog razreda, koji je napisao pametan i strastven rad na temu Budunost Rusije. Vjerujte mi, po duhu i biografiji, bio je to pravi Lomonosov - bez roda i obitelji, puko siroe, kolovao se od sitnia, dao ispite odmah za sedmi razred gimnazije! isti talent! Postao sam mu pokrovitelj, odredio stipendiju, usmjerio ga na Petrogradsko sveuilite, a zatim ga primio kod sebe u slubu i nijednom nisam zbog toga zaalio. Bio je moj najbolji pomonik, moj opunomoenik! Ostvario je sjajnu karijeru, pred njim su bili otvoreni svi putovi! Kakav blistav, paradoksalan um, kakva poduzetnost, kakva savjesnost! Boe, pa ja sam se spremao ki udati za njega! - General se primi rukom za elo. Erast Petrovi, potujui osjeaje pretpostavljenog, naini taktiku pauzu i nakalja se. Vaa ekselencijo, palo mi je na pamet... Poveznica nema mnogo, naravno, ali neeg ipak ima. General zamae glavom, kao da tjera suvine uspomene, i sjedne za stol. Sluam. Govorite, Fandorine, govorite. Nitko ne poznaje tu priu bolje od vas. Evo to sam zapravo htio... - Erast Petrovi je gledao u popis potcrtavajui neto olovkom. - Tu su etrdeset etiri ovjeka, dvojicu nismo odgonetnuli, a djelatni dravni savjetnik, to jest Ivan Francevi,

vie se ne rauna. Od njih barem osmoricu nije tako teko izdvojiti. No, promislite sami, ekselencijo. Koliko zapovjednika strae moe imati brazilski car? Ili broj 47F - belgijski upravitelj depar-tmana, poslano 11. lipnja, primljeno 15-og. Bit e lako ustanoviti tko je to. To je ve dvoje. Trei: broj 549F - viceadmiral francuske mornarice, poslano 15. lipnja, primljeno 17-og. etvrti: broj I007F - novopeeni engleski baronet, poslano 9. lipnja, primljeno 10-og. Peti: broj 694F - portugalski ministar, poslano 29. svibnja, primljeno 7. lipnja. To je uzaludno prekine ga general koji je sluao s neobinim zanimanjem. - U svibnju se u Portugalu promijenila vlada, tako da su svi ministri u kabinetu novi. Da? - raalosti se Erast Petrovi. - No dobro, znai, dobit emo ih sedam, a ne osam. Onda je peti Amerikanac: broj 852F - pomonik predsjednika senatskog komiteta, poslano 10. lipnja, primljeno 28-og, ba kad sam ja bio ondje. esti: broj 1042F, Turska, osobni tajnik princa Abdul-Hamida, poslano 1. lipnja, stiglo 20-og. Ta je obavijest osobito zainteresirala Lavrentija Arkadjevia. Zaista? O, to je vrlo vano. I upravo 1. lipnja? Tako. 30. svibnja u Turskoj je dolo do prevrata, sultana Abdul-Aziza su svrgli, i novi vladar Midhat-paa postavio je na prijestol Murata V A ve slijedeeg dana je Abdul-Hamidu, mlaem Muratovu bratu, dodijelio novoga tajnika? Vidite li kakva urba! To je izvanredno vana vijest. Ne planira li Midhat-paa rijeiti se i Murata, a na tron postaviti Abdul-Hamida? Ehehe... Dobro, Fandorine, to se vas ne tie. Tajnika emo zaas otkriti. Jo danas u brzojaviti Nikolaju Pavloviu Gnatjevu, naem veleposlaniku u Istanbulu, mi smo stari prijatelji. Nastavite. I posljednji, sedmi: broj 1508F, vicarska, prefekt kantonalne policije, poslano 25. svibnja, stiglo 1. lipnja. Otkriti ostale bit e mnogo tee, a neke ak i nemogue. No, ako imenujemo barem ovih sedam i organiziramo potajno nadgledanje... Dajte ovamo popis - prui ruku general. - Odmah u narediti da u odgovarajua veleposlanstva poalju ifrirane dopise. Oito, morat emo suraivati sa specijalnim slubama svih tih zemalja. Osim Turske, gdje imamo predivnu vlastitu mreu... Znate, Eraste Petroviu, bio sam otar prema vama, ali nemojte se uvrijediti. Ja vrlo cijenim va doprinos i tako... jednostavno mije bilo teko... zbog Brillinga... no, razumijete.

Razumijem, ekselencijo. Ja i sam, u nekom smislu, ne manje od vas...

Dobro, odlino. Radit ete kod mene. Obraivati Azazela. Osnovat u posebnu grupu, postavit u tamo najiskusnije ljude. Bez sumnje emo razmrsiti to klupko. Vaa ekselencijo, trebao bih otputovati u Moskvu... Zato? Htio bih porazgovarati s lady Astair. Sama ona, budui da nije toliko zemaljska osoba, koliko nebeska (ovdje se Fandorin nasmijei), teko da je bila upuena u bit prave Cunninghamove djelatnosti, ali poznaje tog gospodina od djetinjstva i opnito bi mogla rei togod korisno. S njom ne bi trebalo slubeno, preko andarmerije, ha? Imam sreu da malo poznajem milady, nee me se uplaiti, a i govorim engleski. to ako se pojavi neka poveznica? Moda naiemo na neto u Cunninghamovoj prolosti? to sad, posao je posao. Idite. Ali na jedan dan, ne dulje. Sad odlazite na spavanje, moj autant odvest e vas u stan. A sutra veernjim vlakom u Moskvu. Ako bude sree, dotle e ve stii prvi ifrirani dopisi iz veleposlanstava. 28-og ujutro ste u Moskvi, popriajte s lady Astair, a naveer izvolite natrag, i odmah k meni s izvjetajem. U bilo koje vrijeme, jasno? -Jasno, vaa ekselencijo.

U hodniku vagona prve klase vlaka Petrograd-Moskva, dostojanstveni gospodin zavidnih brkova, s briljantnom iglom na kravati, pu-io je cigaru i s neskrivenim zadovoljstvom pogledavao na zakljuana vrata kupea broj jedan. Hej, prijatelju - pozove on punakim prstom konduktera koji se pojavio kao naruen. Ovaj zaas doleti do uvaenog putnika i nakloni se: Izvolite. Mladiu, ovaj to je u prvom - tko je taj? Zna li? Vrlo je mlad. Gospodin ga primi dvama prstima za ovratnik i ree priguenim basom: I meni samom je udno - aptom izvijesti kondukter. - Jer, kao prvo, zna

se da se kupe rezervira za vrlo vane osobe, ne putaju bilo kakvog generala. Samo one po hitnom i odgovornom dravnom poslu. Znam - gospodin ispusti struju dima. - Sam sam jednom tako putovao, s tajnom inspekcijom u Novorusiju9. Ali ovaj je pravi uto-kljunac. Moda je neiji sini? Iz zlatne mladei? Ne, nikako, sinie ne putaju u prvi, strogi su s tim. Jedino ako nije neki veliki knez. A za ovoga sam se interesirao, zavirio sam u putni list gospodina vlakovoe - jo vie snizi glas slubenik. No! - pouri ga zaintrigirani gospodin. Iz Treeg odjela. Istraitelj posebno vanih sluajeva. Predosjeajui izdanu napojnicu, kondukter stavi prst na usta: Shvaam da je posebno vaan. One koji su samo vani ne smjetaju u prvi. - Gospodin znaajno zauti. - I to radi? A otkako su se zatvorili u kupeu, potovani, nisu uope izlazili. Dva puta sam nudio aj - ma kakvi. Zagnjurili se u papire i sjede, glavu ne podiu. Odgodili smo polazak iz Petrograda za dvadeset minuta, sjeate li se? To je zbog njih. ekali smo da dou. Oho! zaueno e putnik. Pa to je neuveno! Dogaa se, ali vrlo rijetko. A prezime u putnom listu nije navedeno? Ne. Ni prezime, ni in. A Erast Petrovi se zadubljivao u krte retke izvjetaja i nervozno mrsio kosu. Obuzimao gaje mistiki uas. Ba prije odlaska na kolodvor, u dravni stan, gdje je Fandorin prespavao gotovo cijeli dan dubokim snom, doao je Mizinovljev autant i poruio mu da eka - stigla su prva tri brzojava iz veleposlanstava, sada e ih deifrirati i donijeti. Morao je ekati gotovo cijeli sat i bojao se da ne zakasni na vlak, ali autant ga je umirio. im je uao u golemi kupe presvuen zelenim barunom, s pisaim stolom, mekim divanom i dvjema stolicama od orahovine nogu privrenih za pod, Fandorin je otvorio pismo i zadubio se u itanje. Stigla su tri brzojava: iz Washingtona, Pariza i Istanbula. Zaglavlje im je

bilo isto: Hitno. Odgovor njegovoj ekselenciji Lavrentiju Arkadjeviu Mizinovu na brzojav izl. br. 13476-8 od 26. lipnja 1876. god. Izvjetaje su potpisali sami veleposlanici. Na tome je zavravala slinost. Tekst je bio sljedei: 27. lipnja (9. srpnja) 1876. god., 12:15, Washington Osoba koja vas zanima je John Pratt Dobbs, 9. lipnja o.g. imenovan za pomonika predsjednika Senatskoga odbora za proraun. Vrlo je poznat u Americi, milijuna od onih koje ovdje zovu self-made man. Dob: 44 godine. Rano razdoblje ivota, mjesto roenja i podrijetlo nepoznati. Pretpostavlja se da se obogatio za vrijeme kalifornijske zlatne groznice. Smatra se genijem poduzetnitva. Za graanskog rata izmeu Sjevera i Juga bio je savjetnik predsjednika Lincolna za financijska pitanja. Postoji miljenje da je upravo zahvaljujui Dobbsovim nastojanjima, a uope ne junatvu federalnih generala, kapitalistiki Sjever ostvario pobjedu nad konzervativnim Jugom. 1872. godine drava Pennsylvania gaje izabrala za Senat. Iz upuenih izvora zna se da je Dobbs predodreen za ministra financija. 09. srpnja (27. Upija) 1876 god., 16h45min, Pariz Zahvaljujui poznatom vam agentu Cocou uspjelo se razjasniti preko Ministarstva rata daje 15. lipnja u in vice-admirala unaprijeen J can Entrepid, koji je nedavno postavljen za zapovjednika Sijamske eskadre. On je jedna od najlegendarnijih osoba francuske mornarice. Prije dvadeset godina francuska fregata je kod obala Tortuge na otvorenom mom pronala amac, a u njemu deka, oigledno spaenog nakon brodoloma. Deko je od oka potpuno izgubio pamenje, nije mogao rei ni svoje ime, ak ni nacionalnost. Uzeli su ga za malog od palube, dali mu prezime prema nazivu fregate koja ga je pronala. Ostvario je blistavu karijeru. Sudjelovao je u mnogim ekspedicijama i kolonijalnim ratovima. Posebno se istaknuo u doba Meksikog rata. Jean Entrepidje prole godine u Parizu izazvao pravu senzaciju oenivi stariju ki vojvode od Rogana. Pojedinosti osobnog kartona osobe koja vas zanima poslat u u sljedeem izvjetaju. 27. lipnja, 1876. god., 2 sata poslijepodne, Istanbul Dragi Lavrentije, tvoja molba prilino me zaudila. Radi se o tome da se Anvar-efendija, za

kojega si iskazao tako urno zanimanje, od prije nekog vremena nalazi u podruju moje napregnute panje. Ta osoba, povjerljiva linost Midhatpae i Abdul-Hamida, prema podacima koje imam jedna je od sredinjih figura urote na dvoru. Treba oekivati skoro svr-gnue sadanjeg sultana i stupanje na prijestol Abdul-Hamida. Tada e Anvar-efendija neizbjeno postati neobino utjecajna figura. Vrlo je pametan, europski obrazovan, zna neizmjeran broj istonih i zapadnih jezika. Naalost, ne raspolaemo podrobnim biografskim podacima o tom zanimljivom gospodinu. Zna se da nema vie od 35 godina, rodio se ili u Srbiji, ili u Bosni. Podrijetlo mu je nejasno i nema rodbine, to nagovjetava velike koristi za Tursku ako Anvar ikada postane vezir. Zamisli samo -vezir bez horde gramzivih roaka! Ovdje jednostavno nema takvog. Anvar je neto poput Midhatpaina sivog kardinala*, aktivni lan stranke novih osmana. Jesam li udovoljio tvojoj znatielji? Sada ti udovolji mojoj. Zato ti treba moj Anvar-efendija? Sto zna o njemu? Odmah me obavijesti, to se moe pokazati vanim. Erast Petrovi je po tko zna koji put itao pisma, u prvom je potcrtao: Rano razdoblje ivota, mjesto roenja i podrijetlo nepoznati, u drugom: nije mogao rei ni svoje ime, ak ni nacionalnost, u treem: Podrijetlo mu je nejasno i nema rodbine. Postalo je pomalo jezivo. Ispadalo je kao da su se sva trojica pojavila niotkuda! Iznenada su u jednom trenutku izronili iz nebitka i odmah se stali uspinjati doista neljudskom upornou. Pa to je to - lanovi neke tajanstvene sekte? O, a to ako su to neljudi koji su doli s drugog svijeta? Recimo, izaslanici s planeta Marsa? Ili jo gore nekakva vradbina? Fandorin se najei sjetivi se svojeg nonog susreta s Amalijinom sablasti. Pa i ona je osoba nepoznata podrijetla, ta Beecka. I jo to sotonsko zaklinjanje - Azazel. Oh, pomalo zaudara na sumpor... Na vrata netko obzirno pokuca, Erast Petrovi, trgnuvi se, gurne ruku iza lea, u skrivenu futrolu, napipa izbrazdani drak herstala. Kroz prorez se promoli umilno kondukterovo lice. Ekselencijo, pribliavamo se stanici. elite li malo protegnuti noge? Tamo ima i bife. Zbog ekselencije Erast Petrovi se isprsio i kradom pogledao u ogledalo. Zar ga se doista moe smatrati generalom? Pa to, ne bi bilo loe protegnuti noge, a i bolje se razmilja hodajui. Vrtjela mu se po glavi nekakva mutna ideja, ali je stalno nestajala, jo se nije davala u ruke, ali je

hrabrila - kopaj, samo kopaj. Pa dobro. Koliko dugo stojimo? Dvadeset minuta. Ali, vi se nemojte brinuti, samo etajte. -Kondukter zahihota. - Bez vas nee otii. Erast Petrovi skoi sa stepenica na peron obasjan staninim svjetlima. Ponegdje u prozorima kupea svjetlo vie nije gorjelo - oito, neki putnici su usnuli. Fandorin se slatko protegne i prekrii ruke iza lea, pripremivi se za etanje, kao stvoreno za bolju misaonu aktivnost. Meutim, u to vrijeme iz istog vagona sie otmjeni, brkati gospodin s cilindrom, baci pogled pun znatielje prema mladiu i prui ruku mladoj suputnici. Pri pogledu na njezino draesno, svjee lie Erast Petrovi zamre, a gospoica zasja i zvonko usklikne: Tata, to je on, onaj gospodin iz policije! Sjea li se, priala sam ti? Onaj koji je fraulein Pfull i mene ispitivao! Posljednja rije bila je izgovorena s oitim zadovoljstvom, a jasni' si ve oi gledale su Fandorina s neskrivenim zanimanjem. Mora se pri/ nati da su izvanredni dogaaji posljednjih tjedana oslabili sjeanja na onu koju je Erast Petrovi u sebi nazivao iskljuivo Lizanjka, a katkad, u osobito sanjarskim trenucima, ak i njeni aneo. Ipak, uz pojavu tog milog stvorenja plamen, koji je neko opekao srce jadnog kolekog registratora, u trenu je buknuo, oprio plua vatrenim iskrama. Ja zapravo nisam iz policije - promrmlja Fandorin crvenei se. -Ja sam Fandorin, inovnik za posebne zadatke pri... Sve znam, je vous le dis tout eru - tajanstveno e brkati, bljesnuvi briljantom na kravati. - Dravni posao, ne morate o pojedinostima. Entre nous sois dit, i sam sam, ne jednom, zbog posla bio u takvoj situaciji, tako da sve odlino razumijem. - On pridigne cilindar. -No, dopustite da se predstavim. Djelatni tajni savjetnik Aleksandar Apolodorovi EvertKolokoljcev, predsjednik Moskovskog gubernijskog vrhovnog suda. Moja ki Liza. Samo me zovite Lizi, Liza mi se ne svia, slii na ulizicu - zamoli gospoica i naivno prizna. - A ja sam se vas esto sjetila. Svidjeli ste se Emmi. Sjeam se i kako se zovete - Erast Petrovi. Lijepo ime - Erast. Fandorinu se uini daje zaspao i usnio udesan san. Najvanije je ne pomaknuti se, inae se, ne daj Boe, probudi.

Glava petnaesta, u kojoj se na najuvjerljiviji nain dokazuje vanost pravilnog disanja U Lizanjkinu drutvu (na Lizi se Erast Petrovi nekako nije mogao priviknuti) jednako dobro se i razgovaralo, i utjelo. Vagon se ravnomjerno njihao na spojitima, vlak je, s vremena na vrijeme trubei, jurio vrtoglavom brzinom kroz snene valdajske ume, obavijene predjutarnjom izmaglicom, a Lizanjka i Erast Petrovi sjedili su na mekim stolicama u prvom kupeu i utjeli. Uglavnom su gledali kroz prozor, ali povremeno su pogledavali jedno u drugo, a ako su im se pritom pogledi nehotice susretali, onda im to uope nije bilo neugodno, ve, naprotiv, zabavno i ugodno. Fandorin je ve namjerno nastojao okretati se od prozora to ustrije, i svaki put kada bi uspio uhvatiti pogled sa suprotne strane, Lizanjka bi tiho prasnula u smijeh. Nije valjalo govoriti jo i zato to su mogli probuditi gospodina baruna koji je mirno drijemao na divanu. Jo maloas je Aleksandar Apolodorovi zaneseno raspravljao s Erastom Petroviem o balkanskom pitanju, a zatim je iznenada, gotovo u pola rijei, zahrkao i spustio glavu na prsa. Sada mu se glava ugodno njihala u ritmu lupe kotaa vagona: ta-dam, ta-dam (tamoamo, tamo-amo), ta-dam, ta-dam (tamo-amo, tamo-amo). Lizanjka se tiho nasmije nekim svojim mislima, a kada ju je Fandorin upitno pogledao, objasni: - Vi ste tako pametni, sve znate. Tati ste objasnili sve i o Mihat pai i Abdul-Hamidu. A ja sam tako glupa, ne moete ni zamislili. Vi ne moete biti glupi - s dubokom uvjerenou proapta Fandorin. Ispriala bih vam, ali stid me... Ipak u ispriati. Zbog neega mi se ini da mi se neete smijati. To jest, smijat ete se skupa sa mnom, a bez mene neete. Je li tako? Tako je! - usklikne Erast Petrovi, ali barun se namrti u snu, i mladi ponovo prijee na apat. - Nikada vam se neu smijati. Pazite, obeali ste. Nakon onog vaeg posjeta svata sam si zamiljala... I sve mi je ispadalo tako lijepo. Samo vrlo tuno i obavezno s traginim krajem. To je zbog Bijedne Lize.10 Liza i Erast, sjeate li se? Uvijek mi se uasno svialo to ime - Erast. Zamiljam si: leim u lijesu prekrasna i blijeda, sva okruena bijelim ruama, ili sam se utopila, ili umrla od suice, a vi ridate, i tata i mama ridaju, i Emma mrca. Smijeno, zar ne? Smijeno - potvrdi Fandorin.

 Stvarno je udo da smo se sreli na stanici. Ili smo u goste k ma tante i trebali smo se jo juer vratiti, ali tata se zadrao poslom u ministarstvu pa smo zamijenili karte. Pa, zar to nije udo? Kakvo je to udo? - zaudi se Erast Petrovi. - To je prst sudbine. udno nebo se vidjelo kroz prozor: sve crno, a du horizonta rumena linija. Na stolu su se turobno bijelili zaboravljeni dopisi. *** Koija je vozila Fandorina kroz jutarnju Moskvu, od Nikolajev-skog kolodvora do Hamovnika. Dan je bio ist i radostan, a Erastu Petroviu u uima nikako nije nestajao oprotajni Lizanjkin usklik: Svakako doite veeras! Obeajete li? Vremenski se sve odlino slagalo. Sada e u esternat, do milady. U andarmeriju je bolje svratiti poslije - popriati sa zapovjednikom, a ako uspije kod lady Astair raistiti togod vano, onda moe i poslati brzojav Lavrentiju Arkadjeviu. S druge strane, preko noi su mogli stii ostali dopisi iz veleposlanstava... Fandorin izvadi iz nove srebrne doze cigaretu i zapali ne odve vjeto. Da ipak ode najprije u andarmeriju? Ali, konj je ve trao Ostoenkom i bilo je glupo okretati nazad. Dakle: do milady, zatim u andarmeriju, pa kui - pokupiti stvari i preseliti se u pristojan hotel, zatim se preodjenuti, kupiti cvijee i oko est sati u Malu Nikitsku, do Evert-Kolokoljcevih. Erast Petrovi se blaeno nasmijei i zapjevui: On bjee titularni savjetnik, ona generalska ki-i, on joj plaljivo prizna ljubav, ona ga otjera ku-ui. Evo i poznate zgrade sa eljeznim vratima i sluge u plavoj uniformi kod prugaste kuice. Gdje mogu nai lady Astair? - viknu Fandorin, nagnuvi se sa sjedita. U esternatu ili doma? U ovo vrijeme obino su doma - ivahno odraportira vratar, kola zatutnjae dalje, u tihu uliicu. Kod jednokatnice uprave Fandorin naredi koijau da eka, upozorivi ga da bi se ekanje moglo oduiti. Isti naduti vratar, kojeg je milady nazvala Timofejem, besposliaru je pored vrata, samo to se nije grijao na suncu kao proli put ve se prebacio u sjenu, jer je lipanjsko sunce bilo pripeklo neusporedivo jae od svibanjskog.

Sada seTimofej ponio sasvim drugaije, pokazavi izuzetan psiho loki talent - skinuo je kapu, naklonio se i slatkim glasom upitao ko ga da najavi. Oito, neto se promijenilo na vanjtini Erasta Petrovi: za proteklih mjesec dana, nije vie pobuivao u vratarskom rodu in stinkt dri i ne putaj. Ne najavljuj, sam u ui. Timofej se savio poput luka i pokorno rastvorio vrata, propustu jui posjetitelja u predsoblje presvueno tkaninom, odakle je po hod niku jarko osvijetljenom suncem Erast Petrovi doao do poznatih bi jelo-zlatnih vrata. Ona mu se otvore ususret, i neki dugonja u isti takvoj livreji kao i Timofej i isto takvim bijelim arapama upitno se zagleda u doljaka. Slubenik Treeg odjela Fandorin, po hitnom poslu - strogo e Erast Petrovi, meutim konjsko lakajevo lice ostane suzdrano, pa je morao pojasniti na engleskom: State police, inspector Fandorin, on urgent official business. Opet se nijedan mii nije trznuo na kamenom licu, no smisao reenog bio je shvaen - lakaj usiljeno obori glavu i nestane iza vrata, paljivo ih pritvorivi za sobom. Nakon pola minute ponovno se otvorie. Na pragu je stajala sama lady Astair. Ugledavi starog znanca ona se radosno nasmijei: O, to ste vi, moj djeae. A Andrew je rekao, neki vani gospodin iz tajne policije. Uite, uite. Kako ste? Zato izgledate tako umorno? Tek sam stigao vlakom iz Petrograda, milady - stane objanjavati Fandorin ulazei u kabinet. - Ravno s kolodvora sam doao k vama, vrlo je hitno. O da - alosno kimne barunica sjedajui u naslonja i gestom pozivajui gosta da sjedne nasuprot. - Naravno, elite porazgovarati sa mnom o milom Geraldu Cunninghamu. To je nekakav straan san, nita ne razumijem... Andrew, uzmi gospodinu policajcu eir... To je moj stari sluga, tek je stigao iz Engleske. Divni Andrew, nedostajao mi je. Idi, Andrew, idi, moj prijatelju, zasad te ne trebamo. Kotunjavi Andrew, koji se Erastu Petroviu uope nije inio divnim, udalji se uz naklon, i Fandorin se promekolji u tvrdom naslonjau udobnije se namjetajui - razgovor se mogao oduiti. Milady, ja sam jako raaloen onim to se dogodilo, no gospodin

Cunningham, va najblii i dugogodinji pomonik, bio je umijean u vrlo ozbiljan kriminalni sluaj. I sad ete zatvoriti moje ruske estemate? - tiho upita milady. -Boe, to li e biti s djecom... Tek su se poeli privikavati na normalan ivot. I koliko je talenta u njima! Obratit u se s molbom na najviu adresu - moda mi dopuste odvesti moje gojence u inozemstvo. Bez razloga se uzbuujete - blago e Erast Petrovi. - Nita se nee dogoditi s vaim esternatima. Na kraju krajeva, to bi jednostavno bio zloin. Samo vas elim ispitati o Cunninghamu. Svakako! Sve to elite. Nesretni Gerald... Znate, on je iz vrlo dobre obitelji, unuk baroneta, ali roditelji su mu se utopili na povratku iz Indije, i djeak je s jedanaest godina ostao siroe. Kod nas u Engleskoj su vrlo surovi zakoni nasljeivanja, sve ostaje najstarijem sinu i titula, i imetak, a mlai esto nemaju ni prebijene pare. Gerald je bio najmlai sin najmlaega sina, bez sredstava, bez doma, roake nije zanimao... Evo, upravo piem pismo suuti njegovu stricu, posve beskorisnom dentlmenu, koji s Geraldom nije imao nita. Sto ete, mi Englezi pridajemo veliko znaenje formalnostima. - Lady Astair pokae list ispisan krupnim, staromodnim rukopisom s viticama i zamrenim arama. - Uglavnom, uzela sam dijete k sebi. U Geraldu su otkrivene izvanredne matematike sposobnosti, mislila sam da e postati profesor, ali ivahan um i astoljublje ba i ne idu uz znanstvenu karijeru. Brzo sam primijetila da djeak uiva autoritet medu drugom djecom, da mu se svia upravljati. Posjedovao je priroeni liderski talent: rijetka snaga volje, discipliniranost, sposobnost nepogreivog uoavanja slabih i jakih strana u svakom ovjeku. U manesterskom esternatu bio je izabran za starjeinu. Mislila sam d:i e Gerald htjeti stupiti u dravnu slubu ili se baviti politikom - oil njega bi postao sjajan kolonijalni slubenik, a vremenom moda ak i generalni guverner. Koliko je samo bilo moje uenje kada je izrazit: elju da ostane kod mene i bavi se odgojnim radom! Dakako - kimne Fandorin. - Tako je dobio mogunost podviga vati svom utjecaju nejake djeje umove, a zatim odravati kontakte ; bivim uenicima... - Erast Petrovi ne dovri, zapanjen izncnanon slutnjom. Boe, kako je sve jednostavno! Zapanjujue je da to nije ra nije otkrio! -Vrlo brzo je Gerald postao moj nezamjenjivi pomonik nast;i vi milady, ne primjetivi kako se promijenio izraz sugovornikova lira Kakav je to bio samoportvovan, neumoran radnik! I jedinstveni lin

gvistiki talent - bez njega bi mi bilo jednostavno nemogue pazili ni rad podrunica u tolikim zemljama. Znam da mu je neprijatelj uvijek bilo pretjerano astoljublje. To je djeja psihika trauma, elja da se dokae roacima da e sve stei i bez njihove pomoi. Ja sam osjeala, osjeala sam udan nesklad - uz njegove sposobnosti i ambicije on nikako nije morao biti zadovoljan skromnom ulogom pedagoga, ak i s vrlo pristojnom plaom. Meutim, Erast Petrovi vie nije sluao. Kao da mu se u glavi upalila elektrina svjetiljka, obasjavi sve ono to je prije tonulo u mraku. Sve se slagalo! Senator Dobbs, za kojeg se ne zna otkud se pojavio, francuski admiral koji je izgubio pamenje, turski efendija nepoznata podrijetla, a i pokojni Brilling - da, da, i on takoer! Neljudi? Marsovci? Doljaci s onog svijeta? Ma, da ne bi! Svi su oni pitom-ci esternata, eto tko su! Oni su nahoad, samo to nisu podmetnuti pred vrata sirotita, ve obratno - iz sirotita su ih podmetnuli u drutvo. Svaki od njih bio je pripremljen na odgovarajui nain, svaki je imao vjeto otkriveni i brino odnjegovani talent! Nisu sluajno Jeana Entrepida podmetnuli na put francuskoj fregati - oito je momak imao izuzetnu pomorsku darovitost. Samo, zato je trebalo tajiti odakle se on tako talentiran pojavio? Pa, jasno je zato! Ako bi svijet saznao koliko sjajnih karijerista izlazi iz odgajalita lady Astair, sigurno bi se uznemirio. A ovako se sve zbiva kao samo od sebe. Pod-strek u nunom pravcu - i talent e se neizbjeno ispoljiti. Eto zato je svatko iz kohorte siroadi postigao tako frapantne uspjehe u karijeri! Eto zato im je bilo tako vano izvjetavati Cunninghama o svojem napredovanju u slubi - time su potvrivali opravdanost, pravilnost svog izbora! I sasvim je prirodno to su svi ti genijalci ozbiljno predani samo svojoj zajednici, jer to je njihova jedina obitelj, obitelj koja ih je obranila od okrutnog svijeta, odgojila ih, otkrila u svakom njegovo neponovljivo ja. Obitelj od gotovo etiri tisue genijalaca razbacanih po itavom svijetu! Bravo Cunninghame, liderski talentu! Ali, ekaj... - Milady, a koliko je godina imao Cunningham? - upita Erast Petrovi namrgodivi se. Trideset tri - ljubazno odvrati lady Astair. - A 16. listopada bi navrio trideset etiri. Na svoj roendan Gerald je uvijek organizirao slavlje za djecu, pri emu nisu njemu davali darove, ve je on svakome neto darivao. Mislim da bi to progutalo gotovo cijelu njegovu plau... Ne, ne slae se! - povika Fandorin u oaju.

 to se ne slae, moj djeae? - zaudi se milady. Entrepida su nali u moru prije dvadeset godina! Cunninghamu je tada bilo svega trinaest godina. Dobbs se obogatio prije etvrt stoljea, Cunningham tada jo nije ni postao siroe! Ne, nije to on! Ma o emu vi to govorite? - pokuala je shvatiti Engleskinja, smeteno trepui jasnim plavim oicama. A Erast Petrovi se utke zagleda u nju, potresen stranom slutnjom. Znai, nije to Cunningham... - proapta on. - To ste sve vi... Vi sami! Vi ste bili i prije dvadeset, i prije dvadeset pet, i prije etrdeset godina! Naravno, pa tko drugi! A Cunningham je uistinu bio samo vaa desna ruka! etiri tisue vaih gojenaca, zapravo vae djece! I svakome ste poput majke! To su o vama razgovarali Morbid i Franz, a uope ne o Amaliji! Vi ste svakome dali ivotni cilj, svakog ste izveli na put! Ali to je strano, strano! - Erast Petrovi zastenje kao da ga boli. - Vi ste se od samog poetka pripremali iskoristiti vau pedagoku teoriju radi stvaranja svjetske urote. Pa, ne od samog poetka - spokojno odvrati lady Astair u kojoj se dogodila nekakva neuhvatljiva, ali posve oigledna promjena. Vie se nije inila mirnom, ugodnom staricom, u oima su joj zabljesnuli pamet, vlastoljublje i neslomljiva snaga. - Isprva sam samo htjela spa siti jadnu, unesreenu ljudsku mladunad. Htjela sam ih uiniti sretnima - koliko budem mogla. Makar stotinu, makar tisuu. Ali moja nastojanja bila su zrno pijeska u pustinji. Spaavala sam jedno dijete, a krvoloni Moloh drutva je za to vrijeme slamao tisuu, milijun malih ljudi, od kojih u svakom od iskona gori Boja iskra. I shvatila sam da je moj trud besmislen. licom se ne moe iscrpiti more. Glas lady Astair postade jak, pogurena ramena se ispravie. - I shvatila sam jo da mi je Bog dao snage za vie. Mogu spasiti ne samo aicu siroia, mogu spasiti ovjeanstvo. Ne mora to biti za mog ivota, neka bude za dvadeset, trideset, pedeset godina nakon moje smrti. To je moj poziv, to je moja misija. Svako moje dijete je dragocjenost, kruna univerzuma, vitez novoga ovjeanstva. Svako e donijeti neprocjenjivu korist, svojim ivotom e promijeniti svijet nabolje. Oni e napisati mudre zakone, otkriti tajne prirode, stvoriti remek-djela umjetnosti. I iz godine u godinu ima ih sve vie, s vremenom e preobraziti ovaj mrski, nepravedni,

zloinaki svijet! Kakve tajne prirode, kakva remek-djela umjetnosti? - gorko zapita Fandorin. - Vas zanima samo vlast. Vidio sam, gotovo sve sami generali i budui ministri. Milady se milostivo osmjehne: Moj prijatelju, Cunningham je kod mene upravljao samo kategorijom F, koja je vrlo vana, ali daleko od toga da je jedina. F - to je Force, to jest sve to ima dodira s mehanizmom izravne vlasti: politika, dravni aparat, oruane snage, policija i tako dalje. A postoji jo kategorija S Science, kategorija A Art, kategorija B - Business. Ima i drugih. U etrdeset godina pedagoke djelatnosti izvela sam na put esnaest tisua osam stotina devedeset tri ovjeka. Zar ne vidite kako se naglo posljednjih desetljea razvijaju znanost, tehnika, umjetnost, zakonodavstvo, industrija? Zar ne vidite daje u naem devetnaestom stoljeu, poinjui od njegove sredine, svijet najednom postao bolji, razumniji, ljepi? Zbiva se prava svjetska revolucija. I ona je prijeko potrebna, u suprotnom e nepravedni drutveni ustroj dovesti do druge, krvave revolucije, koja e baciti ovjeanstvo nekoliko stoljea unatrag. Moja djeca svakodnevno spaavaju svijet. Priekajte, tko zna to e biti iduih godina. Usput, sjeam se kad ste me pitali zato ne primam djevojice. Taj put sam vam lagala, priznajem, ao mije. Primam djevojice. Sasvim malo, ali ih primam. U vicarskoj imam posebni esternat gdje se odgajaju moje drage keri. To je sasvim poseban materijal, moda ak dragocjeniji od mojih sinova. Jednu od mojih odgajanica poznajete, ini mi se. Milady se vragolasto nasmijei. - Sada se, dodue, ponaa nerazumno i privremeno je zaboravila na svoju dunost. To se dogaa s mladim enama. Ali, ona e se sigurno vratiti k meni, znam ja svoje djevojice. Iz tih rijei Erastu Petroviu je postalo jasno da Ipolit ipak nije ubio Amaliju, ve ju je, oito, nekamo odveo, no podsjeanje na Beecku dotaklo je stare rane i pomalo oslabilo dojam (treba priznati, prilino snaan) koji su na mladia ostavila baruniina razmiljanja. Koristan cilj, to je sjajno, naravno! - on strastveno uzvikne. - Ali to je sa sredstvima? Jer za vas je ubiti ovjeka isto kao i zgnjeiti komarca. To nije istina! - vatreno odvrati milady. Meni je iskreno ao svakog izgubljenog ivota. Ali, ne moete oistiti Augijeve tale a da se ne ukaljate. Jedan poginuli spaava tisuu, milijun drugih ljudi. I koga je spasio Kokorin? - zajedljivo e Erast Petrovi.

Za novac tog beskorisnog rasipnika odgajam za Rusiju i svijet tisuu bistrih glava. Tu se nita ne moe, moj djeae, nisam ja stvorila ovaj okrutni svijet u kojem sve ima svoju cijenu. Po mom miljenju, u danom sluaju cijena je posve razumna. No, a Ahtircevljeva smrt? Kao prvo, malo je previe brbljao. Kao drugo, previe je dosaivao Amaliji. A kao tree - sami ste govorili Ivanu Brillingu: nafta iz Bakua. Nitko se nee moi aliti na oporuku koju je napisao Ah-tircev, ostala je na snazi. A rizik policijske istrage? Sitnica slegne ramenima milady. Znala sam da e moj dragi Ivan sve srediti. Od djetinjstva se odlikovao sjajnim analitikim umom i organizatorskim talentom. Kakva tragedija to ga vie nema... Brilling bi sve sredio na idealan nain, da nije bilo jednog neobino ustrajnog mladog dentlmena. Zaista nismo imali sree. ekajte malo, milady - napokon se Erast Petrovi dosjeti da bi se trebao uznemiriti. - A zato ste vi tako otvoreni sa mnom? Zar se nadate da ete me privui u svoj tabor? Da nema prolivene krvi ja bih u potpunosti bio na vaoj strani, no vae metode... Lady Astair ga, spokojno se nasmijeivi, prekine: Ne, moj prijatelju, ne nadam se da u vas uvjeriti propagandom. Na alost, upoznali smo se prekasno: va um, karakter, sustav moralnih vrijednosti stigli su se formirati, i sad ih je gotovo nemogue promijeniti. A otvorena sam prema vama zbog tri razloga. Prvo: vi ste vrlo otrouman mladi i pobuujete u meni iskrenu simpatiju. Ne elim da me smatrate udovitem. Drugo: ozbiljno ste pogrijeili krenuvi s kolodvora ravno ovamo i ne obavijestivi o tome svoje pretpostavljene. I tree: nisam vas sluajno posjela u taj krajnje neudoban naslonja s tako neobino iskrivljenim naslonom. Napravila je rukom nekakav neodreeni pokret i iz naslona za ruke iskoie dvije eline ipke, vrsto prikovavi Fandorina za naslonja. Jo ne shvaajui to se dogodilo, on se trgne kako bi ustao, ali nije se mogao ak ni pomaknuti, a noge naslonjaa kao da su prirasle za pod. Milady pozvoni i istog trena ue Andrew, kao daje prislukivao iza vrata. Divni moj Andrew, molim te, dovedi brzo profesora Blanka - zapovjedi lady Astair. - Putem mu objasni situaciju. Da, i neka ponese

kloroform. A Timofeju prepusti koijaa. - Ona tuno uzdahne. - Tu se nita ne da uiniti... Andrew se utke nakloni i izae. U kabinetu zavlada utnja: Erast Petrovi je dahtao, batrgajui se u elinoj klopci i pokuavajui se izmigoljiti kako bi dosegao spasonosni herstal na leima, no prokleti obrui su ga tako vrsto pritisnuli da je morao odustati od te ideje. Milady je suosjeajno pratila mladieve pokrete povremeno kimajui glavom. Prilino brzo u hodniku se zaue koraci i uoe dvojica: genij fizike profesor Blank i utljivi Andrew. Letimino pogledavi zarobljenika, profesor upita na engleskom: Je li to ozbiljno, milady} Da, prilino ozbiljno - uzdahne ona. - Ali, moe se ispraviti. Naravno, moramo se malo potruditi. Ne elim bez potrebe pribjegavati krajnjem sredstvu. Ba sam se sjetila kako ste vi, moj djeae, nekada matali o eksperimentu s ljudskim materijalom. Izgleda da se prilika pojavila. Ipak nisam jo posve spreman raditi s ljudskim mozgom - nesigurno ree Blank razgledavajui Fandorina koji se utiao. - S druge strane, bilo bi rasipno propustiti takvu ansu... U svakom sluaju, treba ga uspavati - napomene barunica. -Jeste li donijeli kloroform? Da, da, odmah. - Profesor izvadi iz irokog depa boicu i obilno namoi maramicu. Erast Petrovi osjeti otar medicinski miris i ve se htio pobuniti, ali Andrew u dva skoka priskoi do naslonjaa i s nevjerojatnom snagom uhvati zatoenika za grlo. Zbogom, jadni djeae - ree milady i okrene se. Blank izvadi iz depa na prsluku zlatni sat, pogleda ga iznad naoala i prekrije Fandorinovo lice mirisnom bijelom krpom. Eto kada je Erastu Petroviu posluio spasonosni nauk neusporedivog Chandre Johnsona! Podmukli miomiris, koji oito nije sadravao pranu, mladi nije udisao. Bilo je pravo vrijeme za vjebu zadravanja daha. Jedna minuta bit e vie nego dovoljna - izjavi znanstvenik, snano stiui maramicu na usta i nos osuenika. I-i osam, i-i devet, i-i deset - brojao je u sebi Erast Petrovi, ne

zaboravljajui grozniavo otvarati usta, beiti oi i oponaati greve. Kad smo ve kod toga, uza svu elju za disanjem to ne bi bilo tako jednostavno izvesti, budui da je Andrew stezao grlo eljeznim stiskom. Brojanje je prelo osamdeset, plua su se posljednjim snagama borila protiv udnje za udahom, a ogavna krpa je i dalje vlagom hladila plamtee lice. Osamespet, osameest, osamesedam Fandorin je nepoteno ubrzao, posljednjim silama se trudei nasamariti nepodnoljivo spori kronometar. Najednom je shvatio da je dosta trzanja, odavno je vrijeme da izgubi svijest, pa se primiri, zamre, a zbog vee uvjerljivosti ak opusti donju vilicu. Na broju devedeset tri Blank makne ruku. Gle - konstatirao je - kakva otpornost organizma. Gotovo sedamdeset pet sekundi. Onesvijeteni je zabacio glavu na stranu i pretvarao se da die ravnomjerno i duboko, iako je uasno elio grabiti zrak ustima gladnim kisika. Gotovo, milady - priopi profesor. - Moemo poeti s eksperimentom. Glava esnaesta, u kojoj se elektrici predskazuje velika budunost Prenesite ga u laboratorij - ree milady. - Ali moramo se uriti. Za dvanaest minuta poet e kolski odmor. Djeca to ne moraju vidjeti. Netko pokuca na vrata. Timofej, vi ste? - ree barunica na ruskom. - Come in! Erast Petrovi se nije usuivao viriti ak ni kroz trepavice primijeti li tko, gotovo je, kraj. uo je teke korake vratara i gromki glas kao da se obraa gluhima: -Tako daje sve u najboljem stanju, presvijetla. Olrajt. Pozvao sam koijaa na aj. aj! Ti! Drink! ilav je, vrag. Pije, pije i nita. Drink, drink nating. Ali poslije se sruio. A fijaker sam odvezao iza kue. Bihajnd na haus. U dvorite sam ga odvezao, kaem. Neka ga tamo, poslije u se ve pobrinuti, nemojte se brinuti. Blank reeno prevede barunici. Fine - otpovrne ona i doda poluglasno: - Andrew, just make sure that he doesn 't try to make a profit selling the horse and the carriage. Fandorin nije uo odgovor utljivi Andrew je vjerojatno samo kimnuo.

No, hajde, gadovi, oslobodite me - pouri u sebi zlikovce Erast Petrovi. Uskoro e odmor. Sad u vam ja prirediti eksperiment. Samo da ne zaboravim osigura. Meutim, Fandorina je ekalo duboko razoarenje - nitko ga nije oslobaao obrua. Tono pored uha ulo se dahtanje i zasmrdio je luk (Timofej, nepogreivo ustanovi zatoenik), neto je tiho zakripalo jedan, dva, tri, etiri puta. Gotovo. Odvrnuo sam - izvijesti vratar. - Hvataj, Andrjuha, da ga odnesemo. Erasta Petrovia podignu skupa s naslonjaem i ponesu. Malice otvorivi oi, on ugleda galeriju i nizozemske prozore osvijetljene suncem. Sve je jasno - odvlae ga u glavnu zgradu, u laboratorij. Kada su nosai, trudei se da ne budu glasni, kroili u dvoranu za odmor, Erast Petrovi se ozbiljno zamislio da li da se osvijesti i narui nastavni tijek prodornim krikovima. Neka djeica vide kakvim se poslovima njihova draga milady bavi. Ali, iz razreda su dopirali tako mirni, ugodni zvui - ravnomjerni bas nastavnika, provala djejeg smijeha, pjevanje zbora - da Fandorin nije imao smjelosti. Nema veze, jo nije vrijeme za otkrivanje karata, opravdao je on svoju neodlunost. A onda je ve bilo kasno - kolska galama ostala je iza njih. Erast Petrovi je kriom vidio da ga vuku gore po nekom stubitu, zakripa-la su vrata, okrenuo se klju. Nadam se da e sve dobro zavriti - uzdahne lady Astair. - Bit e mi ao ako momak nastrada. I ja se nadam, milady - oito uznemiren, odvrati profesor i zalupa neim eljeznim. - Ali, nema znanosti bez rtava. Za svaki novi korai spoznaje mora se platiti skupa cijena. Na osjeajnosti se ne moe daleko dogurati. A ako vam je taj mladi tako drag, onda va medvjed nije trebao otrovati koijaa, ve mu podmetnuti sredstvo za uspavljivanje. Tada bih poeo s koijaem, a mladia ostavio za poslije. To bi mu dalo dodatnu ansu. U pravu ste, moj prijatelju. Apsolutno ste u pravu. To je bila neoprostiva greka. U glasu milady osjealo se istinsko ogorenje. No, ipak se vi potrudite. Objasnite mi jo jednom to zapravo namjeravate uiniti? Erast Petrovi nauli ui - i njega je veoma zanimalo to pitanje.

Poznata vam je moja osnovna ideja - sa zanosom ree Blank i ak prestane lupati. - Drim da je pokoravanje elektrine sile klju za nadolazee stoljee. Da, da, miladyl Do dvadesetog stoljea ostale su dvadeset etiri godine, no to nije ba tako dugo! U novom vijeku svijet e se preobraziti do neprepoznatljivosti, i ta e se velika promjena dogoditi zahvaljujui elektrici. Elektrika nije samo sredstvo rasvjete, kako smatraju laici. Ona moe stvarati i velika, i mala udesa. Zamislite koiju bez konja koja ide na elektromotor! Zamilsite vlak bez parne lokomotive - brz, ist, beuman! A moni topovi koji tuku neprijatelja usmjerenim pranjenjem munje! A gradska diliansa bez konjske vue! Sve to ste ve mnogo puta rekli - barunica meko prekine entuzijasta. Objasnite mi medicinsku upotrebu elektrike. O, to je najzanimljivije - jo vie se uzbudi profesor. - Upravo toj sferi znanosti o elektrici namjeravam posvetiti svoj ivot. Makro-elektrika turbine, motori, moni dinamo-strojevi - promijenit e svijet koji nas okruuje, a mikroelektrika e promijeniti samog ovjeka, ispravit e nedostatke prirodne konstrukcije homo sapiensa. Elektro-fiziologija i elektroterapija - to e spasiti ovjeanstvo, a ne oni vai pametnjakovii koji se igraju velikih politiara ili, smijeno je rei, maljaju slike. Niste u pravu, moj djeae. I oni rade vrlo vaan i potreban posao. No, nastavite. Ja u vam dati mogunost uiniti ovjeka, bilo kojeg ovjeka, idealnim, osloboditi ga mana. Svi defekti koji odreuju ovjekovo ponaanje kriju se evo ovdje, u ivanim sreditima pod korom velikog mozga. - Tvrdi prst prebolno kucne Erasta Petrovia po tjemenu. -Ako emo objanjavati pojednostavljeno, u mozgu se nalaze podruja koja upravljaju logikom, uicima, strahom, okrutnou, spolnim osjetilom i tako dalje, i tako dalje. ovjek bi mogao biti harmonina linost ako bi sva podruja funkcionirala ravnomjerno, ali to ne biva gotovo nikada. Kod nekoga je prekomjerno razvijeno podruje odgovorno za instinkt samoodranja i taj je ovjek patoloki straljivac. Kod drugoga je nedovoljno aktivna zona logike i taj je ovjek prava budala. Moja teorija se sastoji od toga da je uz pomo elektroforeze, to jest usmjerenog i strogo doziranog pranjenja elektrine struje, mogue stimulirati neka podruja u mozgu, a suzbijati druga, nepoeljna. To je vrlo, vrlo zanimljivo - ree barunica. - Vi znate, dragi Geb-hardte, da vas dosad nisam financijski ograniavala, ali zato ste tako sigurni

daje takva korekcija psihe u principu mogua? Mogua je! U to nema ni najmanje sumnje! Je li vam poznato, milady, da su kod pokopanih Inka pronaene lubanje s jednakim otvorima evo ovdje? - Prst opet kucne Erasta Petrovia dvaput po glavi. - Tu je smjeteno podruje koje upravlja strahom. Inke su to znali i pomou svojih primitivnih instrumenata dubli su djeacima iz ratnike kaste kukaviluk, inili su svoje vojnike neustraivima. A mi? Sjeate li se? Da, va neustraivi mi, koji se baca na maku, ostavio je dojam na mene. O, to je samo poetak. Zamislite drutvo u kojem nema zloinaca! Okrutnog ubojicu, manijaka, lopova nakon uhienja ne pogubljuju i ne alju na robiju. Samo ga malo operiraju i taj nesretni ovjek, zauvijek spaen od abnormalne okrutnosti, prekomjerne pohote ili pretjerane pohlepe, postaje koristan lan drutva! A zamislite da nekog od vaih djeaka, i bez toga vrlo sposobnog, podvrgnu mojoj elektroforezi koja e jo pojaati njegov dar? No, svoje djeake vam neu dati - odree barunica. - Od prekomjernog talenta se moe poludjeti. Bolje vi eksperimentirajte sa zloincima. A to je isti ovjek? To je relativno jednostavna operacija. Mislim da sam ve gotovo spreman za nju. Moe se zadati udarac na podruje pamenja i tada ovjekov mozak postaje isti list, kao da ste preko njega preli gumicom. Ouvane su sve intelektualne sposobnosti, ali steene navike i znanja nestaju. Dobivate istog ovjeka, kao novoroene. Sjeate li se eksperimenta sa abom? Poslije operacije je zaboravila skakati, ali motorike reflekse nije izgubila. Zaboravila je hvatati muice, ali refleks gutanja je ostao. Teoretski bi bilo mogue ponovo je svemu tome nauiti. Uzmimo sad naeg pacijenta... A vas dvojica, to ste se zapiljili? Primite ga, stavite na stol. Macht schnell! Evo ga, sad! Fandorin se pripremio. No, podli Andrew ga je tako vrsto primio za ramena da nije imalo smisla ni pokuati doi do revolvera. Timofej neim kljocne i elini se obrui, koji su pritiskali zatoenikova prsa, maknue. Je'n, dva, dii! - zapovjedi Timofej, hvatajui Erasta Petrovia za noge, a Andrew, i dalje vrsto stiui zarobljenikova ramena, lako ga podigne iz naslonjaa.

Pokusnog kunia prenesu na stol i poloe ga na leda, pri emu ga je Andrew pridravao za laktove, a vratar za glenjeve. Futrola se nemilosrdno urezala Fandorinu u lea. Ponovno se zau zvuk zvona -odmor je zavrio. Nakon to simultano obradim elektrinim pranjenjem dva podruja mozga, pacijent e se potpuno oistiti od prethodnog ivotnog iskustva i, tako rei, pretvoriti u bebu. Morat e ga se ponovno svemu uiti - hodati, vakati, koristiti zahod, a kasnije itati, pisati, i tako dalje. Mslim da e to zainteresirati vae pedagoge, tim vie to vi ve imate neku predodbu o sklonostima ove individue. Da. Odlikuje se izvrsnom reakcijom, smion je, posjeduje dobro razvijeno logiko razmiljanje i unikatnu intuiciju. Nadam se da to podlijee obnavljanju. U drugoj prilici Erast Petrovi bi se osjetio polaskanim tako pohvalnom karakterizacijom, ali sada se zgrio od uasa - zamislio se kako lei u ruiastoj kolijevci s dudom u ustima i besmisleno gue, a nad njim se naginje lady Astair i prijekorno govori: U, kako smo zloesti, opet leimo mokli. Ne, bolje smrt! Ima greve, sir - prvi put otvori usta Andrew. - Da se nee osvijestiti. Nemogue - odree profesor. - Narkoza je dovoljna za minimalno dva sata. Lagani konvulzivni pokreti su normalni. Ima jedna opasnost, milady. Nisam imao dovoljno vremena izraunati potrebnu snagu pranjenja. Ako bude vie nego to je potrebno, to e ubiti pacijenta ili e ga zauvijek uiniti idiotom. Bude li nedovoljno, u ivanim sreditima pod korom velikog mozga ouvat e se mutne slike koje se pod utjecajem vanjskog podraaja mogu jednom sloiti u jasno sjeanje. Nakon kratke utnje, barunica ree s oitim aljenjem: Ne moemo riskirati. Neka bude jae pranjenje. Zaulo se udno zujanje, a zatim pucketanje od kojeg Fandorina proe jeza. Andrew, oiajte dva kruia, evo ovdje i ovdje - ree Blank dotaknuvi kosu leaa. - Morat u spojiti elektrode. Ne, neka to obavi Timofej - odluno e lady Astair. - A ja idem. Ne elim to vidjeti, neu moi zaspati noas. Andrew, ti ide sa mnom. Napisat u neke hitne brzojave, a ti e ih odnijeti. Treba poduzeti mjere opreza -

uskoro e primijetiti nestanak naeg prijatelja. Da, da, milady, samo ete mi smetati - rastreseno odvrati profesor, zauzet pripremama. - Odmah u vas izvijestiti o rezultatu. eljezna klijeta, kojima su bili stisnuti laktovi Erasta Petrovia, napokon popustie. im su se iza vrata stiali udaljeni koraci, Fandorin otvori oi, trzajem oslobodi noge i, munjevito izravnavi koljena, udari Timofeja u prsa tako daje ovaj odletio u kut. Idueg trena Erast Petrovi je ve skoio sa stola na pod i, kiljei zbog svjetla, zgrabio ispod skuta skriveni herstal. Ni makac! Pucat u! - osvetoljubivo prosikta uskrsnuli i tog asa je zaista elio ustrijeliti obojicu - i Timofeja koji je tupo treptao oima, i ludog profesora, koji se zbunjeno ukoio s dvjema elinim iglama u ruci. Od igala su se protezale tanke ice prema nekakvom sloenom stroju koji je treperio lampicama. U laboratoriju je openito bilo mnotvo svakakvih zanimljivih stvarica, ali nije bilo vremena za njihovo razgledavanje. Vratar se nije pokuavao podii s poda i samo se brzo kriao, ali s Blankom nije bilo dobro. Erastu Petroviu se uinilo da se znanstvenik uope nije uplaio, nego je samo razjaren neoekivanom preprekom koja je mogla sprijeiti eksperiment. Kroz glavu mu proe: sad e napasti! I elja za ubijanjem splasne, raspline se u cijelosti. Bez gluposti! Stojte na mjestu! - povie Fandorin malko drhtavim glasom. Istog trena Blank zaurla: Schweinhund! Du hast alles verdorben! - i baci se naprijed, uda-rivi bokom u rub stola. Erast Petrovi stisne obara. Nita. Osigura! kljocne dugme-tom. Stisne dva puta za redom. Bam-bam! - grune dvostruki pucanj i profesor padne niice, s glavom ravno pred noge strijelcu. Uplaivi se napada s lea, Fandorin se naglo okrene, spreman da i dalje puca, ali Timofej se stisnuo leima uza zid i planim glasom zabrzao: Vae blagoroe, nemojte me ubiti! Nisam svojom voljom! Isusa mi! Vae blagoroe! Ustaj, bitango! - zavie polugluhi, podivljali Erast Petrovi. -Mar naprijed! Gurajui vratara revolverom u lea, potjerao ga je hodnikom, zatim niz

stubite. Timofej je brzo tapkao, ojkajui svaki put kada bi mu cijev dotakla kimu. Kroz dvoranu za odmor su brzo protrali i Fandorin se trudio ne gledati u otvorena vrata soba, odakle su pogledavali uitelji i utljiva djeca u plavim uniformama koja su virila iza njihovih lea. Policija! - vikne Erast Petrovi. - Gospodo uitelji, ne putajte djecu iz razreda! Ni vi sami nemojte izlaziti! Kroz dugaku galeriju, i dalje polukorakom-polutrkom stigli su do dvorinog krila. Kod bijelo-zlatnih vrata Erast Petrovi gurne Timofeja iz sve snage - vratar elom rastvori vrata i jedva se zadri na nogama. Nema nikoga. Prazno! Mar naprijed! Otvaraj sva vrata! - naredi Fandorin. - I pazi, ako pokua neto, ubit u te kao psa. Vratar samo pljesne rukama i zakaska natrag u hodnik. Za pet minuta pregledali su sve sobe u prizemlju. Ni ive due - samo je u kuhinji, nezgrapno nalegavi grudima na stol i okrenuvi na stranu mrtvo lice, spavao vjenim snom jadni koija. Erast Petrovi samo baci pogled na mrvice eera u bradi, na lokvicu prolivenog aja, i zapovjedi Timofeju da krene dalje. Na prvom su katu bile smjetene dvije spavae sobe, garderoba i knjinica. Barunica i njezin lakaj nisu bili tamo. Gdje su? uli su pucnjeve i sakrili se negdje u esternatu? Ili su pobjegli? Erast Petrovi od ljutine zamahne revolverom i iznenada grune pucanj. Metak se s fijukom odbije od zida i izleti kroz prozor, ostavivi na staklu urednu zvjezdicu rairenih krakova. K vragu, osigura je pomaknut, a obara je slab, sjeti se Fandorin i strese glavom kako bi se oslobodio zvonjave u uima. Na Timofeja je neoekivani pucanj ostavio magian dojam - vratar se sruio na koljena i stao moljakati: Vae bla... vae visokoblagorode... Ne uzimajte mi ivot! avo me zaveo! Sve u rei, kao na ispovijedi! Imam djecu, enu bolesnu! Pokazat u vam! Kunem se Bogom, pokazat u vam! U podrumu su oni, u tajnoj prostoriji! Pokazat u vam, samo me potedite! U kakvom podrumu? - grozno upita Erast Petrovi i podigne pitolj, kao da se zaista sprema odmah izvriti presudu.

 Za mnom, izvolite za mnom. Vratar skoi na noge i, neprestano se osvrui, povede Fandorina opet u prizemlje, u baruniin kabinet. Sluajno sam jednom zavirio... Nisu nas putali. Nisu imali povjerenja u nas. A kako e - Rus, pravoslavna dua, nije engleske krvi. Timofej se prekrii. - Samo je njihov Andrej ondje imao pristup, a mi nikako. On potri iza pisaeg stola, okrene polugu na sekreteru i sekreter se najednom pomakne u stranu otkrivi nevelika mjedena vrata. Otvaraj! - zapovjedi Erast Petrovi. Timofej se jo tri puta prekrii i gurne vrata. Ona se bezglasno otvore i pokae se stubite koje vodi dolje, u tamu. Gurkajui vratara u lea, Fandorin se stane oprezno sputati. Stubite se zavravalo zidiem, ali iza ugla, nadesno, skretao je niski hodnik. Hajde, hajde! - psikne Erast Petrovi na Timofeja koji je oklijevao. Skrenue iza ugla, u mrkli mrak. Trebalo je svijeu ponijeti, pomisli Fandorin i krene lijevom rukom u dep po ibice, ali sprijeda iznenada neto jarko bljesne i grune. Vratar jaukne i sjedne na pod, a Erast Petrovi isprui herstal i stane pritiskati obara sve dok udarna igla nije zakljocala po praznom bubnju. Zavlada odjekujua tiina. Drhtavim prstima Fandorin izvadi kutiju, kresne ibicu. Timofej je poput bezobline hrpe sjedio kod zida i nije se micao. Uinivi nekoliko koraka naprijed, Erast Petrovi ugleda Andrewa kako lei na leima. Drhtavi plamen kratko zatreperi kraj staklenih oiju i ugasi se. Kada se naete u mraku, ui veliki Fouchet, potrebno je zatvoriti oi, izbrojati do trideset da se suze zjenice, i tada vid moe uoiti i najneznatniji izvor svjetla. Erast Petrovi radi sigurnosti izbroji do etrdeset, otvori oi - i tono: odnekud se probijala pruga svjetla. Ispruivi ruku s beskorisnim herstalom, on zakorai jednom, dvaput, triput i ugleda naprijed malko otvorena vrata, odakle se i irilo slabo svjetlo. Barunica se mogla nalaziti samo tamo. Fandorin odluno krene prema prugi svjetla i snano gurne vrata. Njegovu pogledu se pokae nevelika sobica s nekakvim policama du zida. Nasred sobe stajao je stol, na njemu je gorjela svijea u bronanom svijenjaku i osvijetljavala lice lady Astair iscrtano sjenama.

Uite, moj djeae - mirno ree ona. - ekam vas.

Erast Petrovi stupi preko praga i vrata se iznenada zalupie iza njegovih lea. On se strese, okrene se i vidje da na vratima nema ni ruice, ni kvake. Priite blie - tiho ga zamoli milady. - elim dobro razgledati vae lice, jer je to lice sudbine. Vi ste kamen koji se naao na mom putu. Kameni o kojeg mi je sueno spotaknuti se. Pogoen takvom usporedbom, Fandorin se priblii stolu i ugleda kako ispred barunice na stolu lei glatka metalna kutija. to je to? - upita. O tome malo poslije. to ste uinili s Gebhardtom? Mrtav je. Sam je kriv - nije se trebao bacati na metak - grubo odgovori Erast Petrovi, trudei se da ne misli kako je u proteklih nekoliko minuta ubio dvoje ljudi. To je veliki gubitak za ovjeanstvo. Bio je udan, sumanut ovjek, ali veliki znanstvenik. Jedan Azazel manje... to je to Azazel? - trgne se Fandorin. - Kakve veze ima taj demon s vaom siroadi? Azazel nije demon, moj djeae. To je veliki simbol spasitelja i prosvjetitelja ovjeanstva. Bog je stvorio ovaj svijet, stvorio je ljude i prepustio ih samima sebi. Ali ljudi su tako slabi i tako slijepi, pretvorili su Boji svijet u pakao. ovjeanstvo bi odavno propalo da nema izuzetnih linosti koje se povremeno pojavljuju meu ljudima. Oni nisu demoni ni bogovi, ja ih zovem civilisateur. Zahvaljujui svakom od njih, ovjeanstvo je inilo skok naprijed. Prometej nam je dao vatru. Mojsije nam je dao ideju zakona. Krist je dao moralni oslonac. Ali, navredniji od tih junaka je hebrejski Azazel koji je ovjeka nauio samosvijesti. Reeno je u Henohovoj knjizi: On je zavolio ljude i otkrio im tajne koje je saznao na nebesima. Darovao je ovjeku zrcalo da bi ovjek vidio iza sebe - to jest, da bi imao pamenje i razumio svoju prolost. Zahvaljujui Azazelu mukarac se moe baviti obrtima i tititi svoj dom. Zahvaljujui Azazelu ena se od pokorne enke koja raa pretvorila u ravnopravno ljudsko bie koje posjeduje slobodu izbora - biti runa ili lijepa, biti majka ili amazonka, ivjeti za obitelj ili za itavo ovjeanstvo. Bog je samo dao ovjeku karte, Azazel pak ui kako treba igrati da bi se dobilo. Svaki moj gojenac je Azazel, iako to svi ne znaju.

 Kako svi ne znaju? - prekine je Fandorin. U tajnu svrhu posveeni su malobrojni, tek najodaniji i nesalomljivi pojasni milady. - Oni i preuzimaju na sebe sav prljavi posao, kako bi druga moja djeca ostala neokaljana. Azazel je moja prethodnica koja mora neprimjetno, postupno prigrabiti kormilo upravljanja svijetom. O, kako e procvjetati na planet kada mu na elo stanu moji Azazeli! I to bi se moglo dogoditi tako brzo - za nekih dvadesetak godina... Ostali gojenci esternata, koji nisu posveeni u tajnu Azaze-la, jednostavno idu kroz ivot svojim putem, donosei ovjeanstvu neprocjenjivu korist. A ja samo pratim njihove uspjehe, veselim se njihovim dostignuima i znam, bude li neophodno, nitko od njih nee odbiti pomo svojoj majci. Ah, to e biti s njima bez mene? Sto e biti sa svijetom?... Ali, nema veze, Azazel je iv, on e privesti moje djelo kraju. Erast Petrovi se uzbudi: Vidio sam ja vae Azazele, vae odane i nesalomljive! Morbid i Franz, Andrew i onaj bezbojnih oiju koji je ubio Ahtirceva! Je li to vaa garda, milady} Jesu li oni najdostojniji? Ne samo oni. Ali i oni takoer. Sjeate li se, moj prijatelju, govorila sam vam da ne uspijeva svako moje dijete nai svoj put u suvremenom svijetu, zato to je njihova darovitost ostala u dalekoj prolosti ili e zatrebati u dalekoj budunosti? Dakle, od takvih gojenaca nastaju najodaniji i najprivreniji izvrioci. Neka moja djeca su mozak, a druga su ruke. A ovjek koji je likvidirao Ahtirceva nije moje dijete. On je na privremeni saveznik. Baruniini prsti rastreseno poglade poliranu povrinu kutije i, kao sluajno, usput, pritisnu malo okruglo dugme. To je sve, dragi mome. Ostale su nam dvije minute. Skupa emo otii iz ivota. Na alost, ne mogu vas ostaviti meu ivima. Nakodit ete mojoj djeci. to je to? - zavie Fandorin i zgrabi kutiju, koja se pokae prilino tekom. - Bomba? Da - saalno se osmjehne lady Astair. - Satni mehanizam. Izum jednog od mojih talentiranih djeaka. Takvih kutija ima od trideset sekundi, dvosatnih, ak dvanaestosatnih. Nemogue ju je otvoriti i zaustaviti mehanizam. Ova mina je navijena na sto dvadeset sekundi. Poginut u skupa sa svojom arhivom. Moj ivot je zavren, ali uspjela sam dosta

uiniti. Moje djelo e se nastaviti i jo e me se sjetiti dobrom rijeju. Erast Petrovi pokua uhvatiti dugme noktima, ali od toga nije bilo nita. Zatim se bacio na vrata i stao ih opipavati prstima, lupati akama. Krv mu je pulsirala u uima odbrojavajui vrijeme. Lizanjka! - u oaju zastenje umirui Fandorin. -Miladyl Ne elim umrijeti! Ja sam mlad! Ja sam zaljubljen! Lady Astair ga je gledala sa suosjeanjem. U njoj se oito zbivala nekakva borba. Obeajte da lov na moju djecu nee postati cilj vaeg ivota - tiho ree gledajui Erasta Petrovia u oi. Kunem se! - uzvikne on, spreman tog asa obeati bilo to. Nakon mune, beskrajno duge stanke milady se osmjehne blagim, majinskim osmijehom: Dobro. ivite, moj djeae. Ali pourite, imate etrdeset sekundi. Ona gurne ruku pod stol i mjedena vrata se uz kripu otvore prema unutra. Bacivi posljednji pogled na nepominu sijedu enu i treperavi plamen svijee, Fandorin golemim skokovima pojuri tamnim hodnikom. U zaletu je udario u zid, etveronoke se uspentrao stubitem, uspravio se, u dva skoka presjekao kabinet. Nakon deset sekundi su hrastova vrata dvorinog krila zamalo sletjela sa arki od monog udarca, i niz trijem je glavake sletio mladi izobliena lica. Projurio je tihom, sjenovitom ulicom do ugla i tek se tamo zaustavio teko diui. Osvrnuo se, zamro. Prolazile su sekunde, a nita se nije dogaalo. Sunce je dobroduno zlatilo kronje topola, na klupi je drijemala ria maka, u nekom dvoritu su kokodakale kokoi. Erast Petrovi se primi za srce koje je mahnito lupalo. Prevarila me! Preveslala me kao utokljunca! Otila je kroz sporedni prolaz! On zarie od nemonog bijesa i, kao da mu odgovara, dvorir krilo se odazva isto takvom rikom. Zidovi zadrhtae, krov se jed primjetno zanjiha, i odnekud ispod zemlje zau se duboka tutnja eksplozije. Glava posljednja, u kojoj se junak oprata s mladou

Pitajte bilo kojeg stanovnika prvostolnog grada kada je najbolje stupiti u brak i, naravno, kao odgovor ete uti da e se razuman i ozbiljan ovjek, koji od samog poetka eli svoj obiteljski ivot postaviti na vrste temelje, neminovno vjenati samo krajem rujna, zato to je to vrijeme na najidealniji nain prikladno za polazak na mirno i dugo putovanje valovima ivotnog oceana. Moskovski rujan je sit i lijen, ukraen zlatnim brokatom i rumen od javorova grimiza, kao gizdava trgovkinja iz Zamoskvoreja. Ako je vjenanje posljednje nedjelje, onda e nebo sigurno biti isto, plavetno, a sunce e sjati obzirno i diskretno mladoenja se nee uznojiti u krutom utirkanom ovratniku i tijesnom crnom fraku, a nevjesta nee ozepsti u svojoj laganoj, arobnoj, prozranoj... to se ne moe ni prikladno imenovati. Izabrati crkvu za izvrenje obreda je itava nauka. Izbor u zlato-glavoj je, hvala Bogu, velik, ali je zato i odgovornost vea. Pravi moskovski starosjedilac zna da je dobro vjenati se na Sretenki, u crkvi Uznesenja Marijina u Peatnikima: suprunici e dugo poivjeti i umrijeti istog dana. Za stjecanje mnogobrojnog potomstva najprikladnija je crkva Nikole od Velikog Kria, to se rasprostrta u Kitajgorodu preko cijele etvrti. Tko najvie cijeni mirno i udobno kuanstvo neka odabere Pimena Velikog u Starim Vorotnikima. Ako je mladoenja vojno lice, ali ne eli okonati svoje dane na bojnom polju, ve pored obiteljskog ognjita, u krugu ukuana, onda je najpametnije dati brani zavjet u crkvi Svetog Georgija na Vspolju. I, naravno, nijedna majka nee dopustiti keri vjenanje na Varvarki, u crkvi muenice Varvare - jadnica bi poslije cijeli ivot ivjela u mukama i patnji. No, osobe s ugledom i visokim poloajima nisu previe slobodne u izboru, budui da crkva mora biti dostojanstvena i prostrana, inae se nee moi smjestiti gosti koji predstavljaju cvijet moskovskog drutva. A na vjenanju, koje se zavravalo u otmjenoj i pompoznoj Zlatoustinskoj crkvi, skupila se sva Moskva. Dangube, koje su se nagomilale kod ulaza, gdje su se u dugaku povorku postrojila kola, pokazivale su koiju samog generalnog guvernera, kneza Vladimira Andrejevia Dolgorukog, a to je znailo da je svadba pripremljena na najviem nivou. U crkvu su putali samo specijalno pozvane, a ipak se skupilo dvjesto ljudi. Bilo je mnogo sjajnih uniformi, kako vojnih, tako i civilnih, mnogo golih damskih ramena i visokih frizura, traka, zvijezda, briljanata. Gorjeli su svi svijenjaci, obred je davno zapoeo, i uzvanici su se umorili. Sve ene, neovisno o dobi i obiteljskom stanju, bile su uzbuene i dirnute, no

mukarci su se oigledno dosaivali i potiho su razgovarali o neem drugom. Mladence su davno prouili. Nevjestina oca, djelatnog tajnog savjetnika Aleksandra Apolodorovia von Evert-Kolokoljceva, znala je sva Moskva, lijepu Elizavetu Aleksandrovnu su ne jednom vidjeli na balovima - poela je izlaziti jo prole godine - zato je radoznalost, uglavnom, izazivao mladoenja, Erast Petrovi Fandorin. O njemu se malo toga znalo: zvjerka iz prijestolnice, navraa ponekad u Moskvu zbog vanih poslova, karijerist, ivi kraj samog oltara dravne vlasti. Dodue, jo nema visok in, ali je vrlo mlad i brzo napreduje. Nije to mala stvar - u tim godinama ve ima Vladimira u zapuku. Dalekovidan je Aleksandar Apolodorovi, gleda u budunost. ene su bile raznjeenije mladou i ljepotom mladenaca. Mladoenja je bio vrlo dirljivo uzbuen, as se crvenio, as je blijedio, brkao je rijei zavjeta, rijeju - bio je nevieno zgodan. No, a nevjesta, Lizanjka EvertKolokoljceva, uope se nije inila ovozemaljskim biem, jednostavno bi ostali bez daha pogledavi je. I bijela haljina nalik na oblak, i lagani veo, i vjeni od saksonskih rua - sve je bilo upravo onako kako treba. Kada su mladenci otpili crnog vina iz kalea i izmijenili poljupce, nevjesta se nimalo nije zbunila, naprotiv, veselo se nasmijeila i apnula mladoenji na uho neto od ega se i on nasmijeio. A evo to je Lizanjka apnula Erastu Petroviu: - Bijedna Liza je odustala od utapanja i udala se. Erasta Petrovia je itav dan strano muila opa panja i potpuna ovisnost o okolini. Pojavilo se mnotvo bivih kolega iz gimnazije i oevih starih prijatelja (koji su posljednjih godina kao u zemlju propali, a sad su se opet javili). Fandorina su najprije poveli na momaki doruak u arbatsku krmu Prag, gdje su ga mnogo gurkali, namigivali mu i zbog neega izjavljivali suut. Zatim su ga odveli natrag u hotel, doao je frizer Pierre i bolno mu upao kosu, kovrajui bujni pramen. Lizanjku nije smio vidjeti prije crkve, i to je takoer bilo muno. Tri dana nakon dolaska iz Petrograda, gdje je sada radio mladoenja, nevjestu gotovo uope nije vidio - Lizanjka je sve vrijeme bila zauzeta vanim svadbenim pripremama. Zatim je, crven nakon momakog doruka, Ksaverij Feofilaktovi Gruin, u fraku i s bijelom kumovskom trakom, posjeo mladoenju u otvorenu koiju i povezao ga u crkvu. Erast Petrovi je stajao na stubama i ekao nevjestu, a iz gomile su mu neto dovikivali, jedna je gospoica bacila na

njega ruu i ogrebala mu obraz. Napokon dove-zoe Lizanjku, koja se gotovo uope nije vidjela ispod valova prozirne tkanine. Stajali su jedno uz drugo ispred analoja, pjevao je zbor, sveenik je govorio Ako milostivi i ovjekoljubivi Bog jesi i jo neto, izmijenili su prstenje, dizali se na sag, a onda je Lizanjka rekla ono o bijednoj Lizi, i Erast Petrovi se najednom nekako smirio, ogledao se okolo, ugledao lica, ugledao visoku crkvenu kupolu, i postalo mu je dobro. Dobro je bilo i poslije, kada su svi prilazili i estitali, vrlo iskreno i srdano. Osobito simpatian bio je generalni guverner Vladimir Andrejevi Dolgorukov - punaak, dobroduan, okrugla lica, s brkovima koji su visjeli. Rekao je daje uo mnogo pohvalnog o Erastu Petroviu i od srca zaelio sretan brak. Izali su na trg, svi uokolo su vikali, ali slabo se vidjelo zato to je sunce vrlo snano sjalo. Lizanjka i on su sjeli u otvorenu koiju, zamirisalo je cvijee. Ona skine dugaku bijelu rukavicu i vrsto stisne Erastu Petroviu ruku. On bojaljivo priblii svoje lice njezinom i brzo udahne miris kose, parfema i tople koe. Tog asa (prolazili su Nikitsku kapiju) Fandorinov pogled sluajno padne na trijem Voznesenske crkve - i kao da mu je hladna ruka stisnula srce. Fandorin je ugledao dva maliana od osam-devet godina u odrpanim plavim uniformama. Izgubljeno su sjedili medu prosjacima i pjevali tankim glasovima neto alosno. Okrenuvi tanke vratove, mali su prosjaci sa znatieljom pratili pogledom raskonu svadbenu povorku. - to ti je, dragi? - uplaila se Lizanjka, vidjevi kako je muu problijedilo lice. Fandorin ne odgovori. Pretres u tajnom podrumu esternatskog dvorinog krila nije dao nikakve rezultate. Bomba nepoznate izrade proizvela je monu, kompaktnu eksploziju, koja gotovo nimalo nije otetila zgradu, ali je potpuno unitila podzemlje. Od arhive nije ostalo nita. Od lady Astair takoer - ako ne raunamo krvavi komad svilene haljine. Ostavi bez rukovoditeljice i izvora financiranja, meunarodni sustav esternata se raspao. U nekim su zemljama sirotita prela pod upravu drave ili dobrotvornih drutava, ali vei dio domova je jednostavno prestao postojati. U svakom sluaju, oba ruska esternata su odredbom

Ministarstva narodne prosvjete bila zatvorena kao legla bezbonitva i tetnih ideja. Uitelji su se razili, djeca su se veim dijelom razbjeala. Prema popisu, koji je naen kod Cunninghama, uspjelo se utvrditi osamnaest bivih gojenaca esternata, ali od toga je bilo malo koristi, jer je bilo nemogue odrediti tko je od njih povezan s organizacijom Azazel, a tko nije. Bez obzira na to, petorica su (medu njima i portugalski ministar) dali ostavke, dvojica su izvrila samoubojstvo, a jednoga (brazilskog tjelohranitelja) su ak pogubili. Opsena meudravna istraga pronala je mnotvo poznatih i vanih osoba koje su svojevremeno zavrile esternat. Mnogi to nimalo nisu skrivali, pono-sei se dobivenim obrazovanjem. Dodue, poneko dijete lady Astair se ipak skrilo, maknulo se od nametljivog zanimanja policije i tajnih slubi, ali veina je ostala na svojim mjestima, jer ih se ni za to nije moglo okriviti. No, put prema najviim dravnim dunostima odsad im je bio zabranjen, a pri postavljanju na visoke poloaje opet se, kao u feudalna vremena, stala obraati izuzetna panja na podrijetlo i rodoslovlje - ne daj Boe da se na vrh provue nahoe (tim terminom su u kompetentnim krugovima okrstili gojence lady Astair). Uostalom, iroka publika nije primijetila napravljenu istku, budui da su bile poduzete mjere opreza i tajnosti, brino usuglaene izmeu vlada. Neko vrijeme su kruile glasine o svjetskoj uroti ili masona, ili Zidova, ili i jednih i drugih zajedno, spominjao se gospodin Disraeli, ali poslije se sve nekako utialo, tim vie to se na Balkanu nazrijevala ozbiljna kriza od koje se tresla sva Europa. Fandorin je po slubenoj dunosti bio primoran sudjelovati u istrazi Sluaja Azazel, no pokazivao je tako malo revnosti da je general Mizinov smatrao razumnim dati mladom, sposobnom suradniku drugi zadatak kojeg se Erast Petrovi prihvatio s kudikamo vie volje. Osjeao je da u zbivanjima oko Azazela njegova savjest nije posve ista, a uloga mu je prilino dvosmislena. Zakletva, koju je dao barunici (i koju je protiv svoje volje prekrio), dosta mu je pokvarila sretne predsvadbene tjedne. I ba danas se trebalo dogoditi da na sam dan svadbe Erast Petrovi vidi rtve svoje samoportvovnosti, odvanosti i pohvalne marljivosti (tako je stajalo u visokom ukazu o nagradi). Fandorin se snudio, pokunjio, pa je Lizanjka nakon dolaska u roditeljsku kuu u maloj Nikitskoj odluno uzela stvari u svoje ruke: povukla se s muem u garderobu, koja se nalazila kraj predsoblja, i najstroe zabranila ulazak bez doputenja. Sreom, ukuani su imali dovoljno briga s gostima koji su pristizali i koje je trebalo zabaviti prije gozbe. Iz kuhinje su se irili

boanski mirisi, specijalno pozvani kuhari iz Slavenskog bazara trudili su se od samog jutra bez predaha; iza vrsto zatvorenih vrata plesne sale, orkestar je posljednji put isprobavao beke valcere - uglavnom, sve je ilo svojim redom. Ostalo je samo dovesti u red demoraliziranog mladoenju. Uvjerivi se da razlog iznenadne melankolije uope nije u nekoj ljubavnici koje se prisjetio u nezgodan as, nevjesta se potpuno umirila i sa sigurnou se primila posla. Na otvoreno postavljena pitanja Erast Petrovi je odgovarao mumljanjem i stalno je pokuavao okrenuti se, pa je trebalo promijeniti taktiku. Lizanjka pogladi zarunika po obrazu, poljubi mu najprije elo, zatim usne, pa oi, i zarunik se smeka, rastopi, opet se njime moglo upravljati. Ipak, mladenci nisu urili pridruiti se gostima. Barun je ve nekoliko puta izlazio u predsoblje i pribliavao se zatvorenim vratima, ak je diskretno kaljucao, ali nije se usuivao kucati. Ali, ipak je morao pokucati. Eraste! - pozove ga Aleksandar Apolodorovi, koji je od dananjeg dana poeo zetu govoriti ti. - Oprosti, moj prijatelju, ali stigao je kurir iz Petrograda. Po hitnom poslu! Barun se osvrnuo prema naoitom asniku u kacigi s perjanicom, koji se nepomino ukoio kraj vrata. Pod mikom je kurir drao kockasti zaveljaj, omotan sivim slubenim papirom s orlovima od peatnog voska. Kroz vrata proviri pocrvenjeli mladoenja. Mene trebate, porunice? Gospodin Fandorin? Erast Petrovi? - upita asnik razgovijetnim glasom s gardijskom intonacijom. Da, ja sam. Hitna tajna poiljka iz Treeg odjela. Kamo zapovijedate? Pa moe i ovamo - pomakne se Erast Petrovi u stranu. - Oprostite, Aleksandre Apolodoroviu (jo se nije navikao oslovljavati tasta rodbinski). Razumijem. Posao je posao - spusti glavu tast, zatvori iza porunika vrata i sam stane vani, da ne bi, ne daj Boe, uao netko nepoznat. A porunik stavi poiljku na stolicu i izvadi iza revera uniforme list papira. Izvolite potpisati primitak. Sto je to? - upita Fandorin potpisujui se.

Lizanjka je s radoznalou gledala zaveljaj, ne pokazujui nikakvu elju ostaviti mua nasamo s kurirom. Nisam upoznat - slegne ramenima asnik. - Tei etiri funte1 Danas imate radostan dogaaj? Moda je u vezi s tim? U svakom sluaju, osobno vam estitam. Tu je jo i pismo koje e vam vjerojatno sve objasniti. On izvue iz posuvratka na rukavu mali omot bez natpisa. Doputate li da se udaljim? Erast Petrovi kimne, provjerivi ig na omotu. Salutiravi, kurir se odvano okrene i izae. U zasjenjenoj sobi bilo je mrano, i Fandorin, otvarajui u hodu omot, pride prozoru koji je gledao ravno na Malu Nikitsku. Lizanjka obgrli mueva ramena, zadie mu u uho. I, to je to? estitka? - nestrpljivo upita i, ugledavi sjajnu karticu s dvama zlatnim prstenima, usklikne. - Pa da! Oh, kako je to draesno!
11

Funta = 409,5 g.

Tog trena, privuen nekakvim brzim kretanjem iza prozora, Fandorin podigne pogled i ugleda kurira koji se vladao pomalo udno. Brzo je otrao niz stube, u trku uskoio u fijaker koji ga je ekao i zavikao koijau: Kreni! Devet! Osam! Sedam! Koija zamahne biem, na as se osvrne. Koija kao koija: visoki eir, sijeda brada, samo su mu oi neobine - vrlo svijetle, gotovo bijele. Stani! - bijesno povie Erast Petrovi i bez razmiljanja skoi preko prozorske daske. Koija pucne biem i par vranaca pojuri s mjesta. Stani! Pucat u! derao se Fandorin trei, iako nije imao ime pucati - zbog svadbe je vjerni herstal ostao u hotelu. Eraste! Kamo e? Fandorin se u trku osvrne. Lizanjka se naginjala kroz prozor, na licu joj se ocrtavala potpuna nedoumica. Sljedeeg trena kroz prozor buknu vatra i dim, prsnu stakla, a Erast Petrovi bude oboren na zemlju. Neko je vrijeme bilo tiho, tamno i mirno, ali zatim mu u oi udari jarko dnevno svjetlo, u uima mu glasno zazvoni, i Fandorin shvati da je iv. Vidio je kamenje plonika, ali nije shvaao zato mu je tono pred oima. Bilo mu je muno gledati u sivi kamen pa je skrenuo pogled na drugu

stranu. Bilo je jo gore - tamo je leala kugla konjske balege i pored toga neto neugodno bijelo, s dva zlatna kruia koji su se bljetavo caklili. Erast Petrovi naglo ustane i proita redak, napisan krupnim staromodnim rukopisom, s viticama i sloenim arama: My Sweet Boy, This Is a Truly Glorious Day! Smisao rijei nije stigao do njegova zamagljenog razuma, tim vie to je pozornost ozlijeenog privukao drugi predmet, koji je leao tono na sredini kolnika i sjajio veselim iskrama. Prvog momenta Erast Petrovi nije shvaao to je to. Pomislio je samo kako tome nikako nije mjesto na zemlji. Zatim je razabrao: tanka djevojaka ruka, otrgnuta u laktu, sjajila je zlatnim prstenom na prstenjaku. Tverskim bulevarom, brzim, nesigurnim koracima, ne videi nikoga okolo, hodao je kicoki odjeven, ali strano neuredan mladi: skupi zguvani frak, prljava bijela kravata, na reveru pranjavi bijeli karanfil. etai su se micali u stranu i pratili udnu osobu znatieljnim pogledima. I nije stvar bila samo u kicoevu mrtvakom bljedilu - kao da je malo suiavih, pa ak ne i u tome to je bez sumnje bio mrtav pijan (teturao je s jedne strane na drugu) - udnog li uda. Ne, panju prolaznika, a posebno dama, privlaila je intrigantna osobitost njegova lica: usprkos oiglednoj mladosti, veseljak je imao potpuno bijele, kao zaleene injem, sljepoonice.

KRAJ

KIKA
05.12.2009