Bruno Motik Draen imlea

Zeleni alati za odrivu revoluciju

Zagreb, oujak 2007.

www.stocitas.org

www.zmag.hr

Autori: Izdavai: Skeniranje i obrada ilustracija: Grafika obrada:

Bruno Motik i Draen imlea to ita i ZMAG Bruno Motik Marko Strpi

Na naoj internet stranici potraite ostala izdanja i velik broj besplatnih elektronikih knjiga i tekstova:

www.stocitas.org
2

Sadraj
Uvod Ekoloki otisak - kako gazimo planet? Hrvatska mala zemlja za preveliki otisak Permakultura trajna revolucija Pazi, hrana pada Praktini savjeti za stvaranje permakulturnog vrta Permakluturni dizajn Izumiranje naftnog dinosaura Zelena energija Energija sunca Energija vjetra Transport Energija biomase Graditeljstvo Odrivo graditeljstvo Otpad Voda Organizacija Kako hodati njenije - gradske prie Prema praktinim stazama odrivosti Literatura 5 8 15 22 26 33 57 66 76 79 94 104 107 127 132 153 162 174 182 191 202

UVOD
Najbolje vrijeme za posaditi stablo bilo je prije deset godina. Slijedee najbolje vrijeme je sad. Kineska poslovica

U redu, najbolje vrijeme za objaviti ovakvu knjigu bilo je prije deset godina. Ali to da se radi. Prije deset godina smo brijali na pank, klupice u parku, gutali fanzine i ivali priivke do zauvijek. Lagali bi kad bismo rekli da nam je ao. Uostalom, najljepa i najjaa iskrica koja nas je zapalila za anarhopank uradi sam kultura danas je zaista priivena na naim srcima. I to e normalnije nego da mi nakon deset godina napiemo ovakvu knjigu. Zato jer je sad slijedee najbolje vrijeme. Prije etiri godine smo krenuli u stvaranje Recikliranog imanja, naeg odsanjanog ivotnog prostora, ali i otvorenog edukacijskog centra. No, osim otvorenih srca i brda energije nismo imali previe znanja i vjetina kako izgraditi jednu takvu priu. Stvarno smo bili nabrijani dripci i dripice koje nita nije moglo zaustaviti da krenemo na to zajedniko putovanje. Jedna ovakva knjiga bi nam sigurno olakala put. No kao to je i do tada bilo sasvim ok da nema pojma svirati, a ipak uzme gitaru ili bubanj i kao svira, tako smo i mi, premda nismo znali izmjeriti duinu kue i hvatati energiju sunca, krenuli stvarati na mali raj. Tijekom putovanja upoznali smo ljude sa slinim vizijama i eljama i kod svih se pojavljivao problem manjka znanja i vjetina kako neto praktino napraviti. Polako se poelo s nabavkom literature, meusobnim kontaktima, razmjenom iskustva i pomaganjem. Bio je to super osjeaj. Znao si da kada god padne, uvijek su blizu ruke da te pridignu. Kada smo doli do radionica, to je bilo to. Radionica je super rije. Oznaava da se neto radi. I zabavno je. Trenutak kada nekome moe pokloniti dio sebe je neto najljepe na svijetu. I ova knjiga je plod svega toga. Nekoliko je vanih stvari vezanih za knjigu. Glavni cilj nam je bio prikazati to je vie mogue praktinih rjeenja za odrivi ivot. Premda i sami piemo o razvoju obnovljivih izvora energije, smatramo kako je u ovom trenutku vanije pokazati kako se na primjer gradi solarni kolektor za toplu vodu. Premda i 5

sami piemo o biodizelu, smatramo kako je vanije nauiti kako, ovdje i sada, samostalno proizvesti gorivo na bazi ulja, a ne ekati da se biodizel pojavi na benzinskim crpkama. Manje nas dakle zanimaju high-tech rjeenja ili iekivanje i lamentiranje o nekom novom i neotkrivenom resursu koji e spasiti svijet. Ne zanimaju nas komplicirane i skupe tehnologije koje bi navodno trebale biti alternativa utrci prema dnu koju vode politike i ekonomske elite. S obzirom na sve vee siromatvo i unitavanje prirode, ratove za naftu i druge resurse, smatramo kako je najvaniji oblik aktivizma onaj koji e nas nauiti konkretnim tehnikama i strategijama za borbu protiv neoliberalnog kapitalizma, onaj koji e nas uiti kako stvarati drugaije svjetove. Dodue, treba otvoreno rei kako je neoliberalni sistem dobio svog partnera u zelenom kapitalizmu gdje sve to je eko, bio, organski, prirodno, zeleno ili slino ima nevjerojatno visoku cijenu, neovisno da li govorimo o hrani, kozmetici, energiji ili gimnasticiranju. Kako li je samo ekipica nanjuila lovu. Time su od ekoloke prie uinili elitistiki hram za bogate novcem i odabrane duhom. Naa poruka je da vam za odrivi ivot nisu potrebni niti opaki strunjaci, niti puno novaca niti samoproglaene voe. Zato smo se i trudili knjigu ispuniti s jednostavnim i praktinim receptima kako proizvesti, napraviti i primijeniti neku od inspirativnih mogunosti za odrivi ivot. Uz liicu osmijeha to to sve radite sa svojim prijateljima i ljudima koje volite. U knjizi su sakupljena znanja i vjetine koje smo sami usvojili i danas ih prakticiramo. To je druga stvar koju elimo istaknuti. Veina od predstavljenih znanja i vjetina stvara se ovdje u Hrvatskoj ili ire u regiji. Nismo htjeli navoditi lijepe prie iz svijeta koje za nas ovdje postoje samo na slikama, ve prikazati kretanja prema odrivosti u naim zajednicama i susjedstvu. Nekoliko je razloga za to. Od lijepih slika malo koristi u praksi ako ih ne moemo preslikati u stvarnost. Te lijepe slike ve postoje u literaturi na stranom jeziku i dostupne su preko Male Alternativne Knjinice (MAK) koju vodi naa udruga Zelena mrea aktivistikih grupa (ZMAG). Ukoliko vas zanima literatura iz nekih od podruja koje emo spominjati, moete nas kontaktirati. Kao to smo ve rekli, osjeamo nedostatak knjige na naem jeziku sa primjerima iz nae regije. Tako e vam biti i lake povezivanje sa svim tim priama i projektima, a ukoliko elite neto slino probati, imat ete modele koji su blizu. Od nae prve frustracije kako nemamo dovoljno za proitati u dostupnoj literaturi o temama koje nas zanimaju do danas kada imamo knjigu punu primjera iz naih ivota, moemo samo zakljuiti kako nije li to ba lijepo em prekrasno. Hodamo polako, malim, ali upornim koracima po praktinim stazama odrivosti. Dva su temeljna pojma oko kojih se vrte teme u knjizi. Prvi je ekoloki otisak koji nam opisuje koliko jako pritiemo nau planetu, odnosno koliko nam je zemljine povrine potrebno da zadovoljimo sve nae potrebe. Ekoloki otisak je izvrstan alat za opisati socijalnu nepravdu i ekoloku neodrivost naih drutava. 6

Drugi pojam je permakultura kao sistem dizajniranja naeg okolia uenjem od prirode. Mogli bismo rei kako su socijalna pravda i odrivost na cilj, a permakultura sredstvo za postizanje tog cilja. U knjizi emo vidjeti kako nam sve permakultura pomae smanjiti ekoloki otisak koji ostaje iza nas. U permakulturnim prirunicima i knjigama za dizajniranje, uglavnom su prikazani idealni i imaginarni modeli kakve rijetko tko od nas susree u stvarnosti. Stoga emo permakulturni dizajn pokazati uz pomo stvarnog modela, a to je Reciklirano imanje, ZMAG-ov projekt stvaranja otvorenog edukacijskog centra na Vukomerikim Goricama u selu Vukomeri, 20-tak kilometara juno od Zagreba. Praktina rjeenja podijelit emo u nekoliko cjelina koje predstavljaju i glavni fokus nae udruge: hrana, energija i graditeljstvo. U knjizi emo se zbog iznimne vanosti posebno osvrnuti na otpad i ouvanje vode. Govorit emo i o organizacijskim strukturama i meuljudskim odnosima, jer je to najvanije podruje na kojem danas trebamo raditi. Na kraju emo prikazati kako si olakati ivot i u urbanim prostorima. Rjeenja o kojima govorimo mogu se primjenjivati svugdje, bez obzira gdje ivimo. Ovdje treba naglasiti kako je ovakvoj podjeli razlog preglednost i lake praenje knjige. U stvarnosti gotovo sva odriva rjeenja provlae se kroz nekoliko podruja. Primjerice, za izgradnju kompostnog wc-a potrebno je imati znanja iz graditeljstva, povezan je s naom eljom da smanjujemo otpad te da recikliramo, zahtijeva i svijest o potrebi za tednjom pitke vode, a niti znanje o tome kako funkcionira proces kompostiranja organske biomase nije naodmet. Slino, pasivno solarno graditeljstvo stavili smo pod poglavlje Odrivo graditeljstvo, ali ga ne moemo shvatiti izdvojeno od energije. Jedan od osnovnih principa permakulture jest da smo svjesni povezanosti razliitih funkcija i elemenata. Za kraj naglaavamo kako nam nije namjera glumiti velike i prepametne strunjake. Mi sami imamo jo mnogo ganaca za popapati i toga smo i vie nego svjesni. Ipak, miljenja smo kako i to malo to znamo vrijedi doi do to vie ljudi i rezultat je pred vama. Ovo nije konana suma odrivih rjeenja, i na toj duzi postoji mjesta za jo mnogo boja. Ovo nije jedino vrijedno to ljudi danas rade kako bi uinili ovaj svijet boljim mjestom za ivot. Napravili smo pregled onoga to smo mi nauili ili saznali u posljednjih nekoliko godina. Ukoliko sami znate ili poznajete nekoga tko ima slian praktini savjet ili recept, slobodno nas kontaktirajte i uvrstit emo to u slijedeim izdanjima. Do mnogih lijepih rjeenja doli smo nakon brojnih greaka i padova, uz ponovno dizanje, trud i ulaganje energije. Stoga je i to nekakva poruka da budete uporni i ne odustajete. Ovo je knjiga za ljude koji imaju energije. Neka vas njen sadraj jo vie napuni. Ukoliko elite u vaim ivotima primijeniti neku od predstavljenih pria kontaktirajte nas da se zajedno punimo. Toliko je toga ispred nas. A mi mladi i puni energije. Sigurno emo pobijediti. Vidimo se tamo. 7

Ekoloki otisak - kako gazimo planet?

Do danas je bruto drutveni proizvod (BDP) ostao najprihvaeniji faktor odreivanja uspjeha i razvoja neke zemlje. No, raunanje neije razvijenosti po BDP-u moe dati iskrivljenu sliku ukoliko elimo saznati manje o ekonomiji, a vie o kvaliteti ivota stanovnika neke zemlje. Zato nas mogu zbunjivati pojmovi kao to su ivotni standard i kvaliteta ivota koji se esto koriste kao istovjetni pojmovi, premda su zapravo prilino razliiti. Prvi pojam je tehnikog karaktera i oznaava stopu troenja kupljenih roba i usluga po glavi stanovnika (Douhtwaite, 1999). Drugi pojam je blii mjerenju neijeg osjeaja o stupnju ope dobrobiti u drutvu, srei ili zadovoljstvu sa ivotom. Kada raunamo bruto drutveni proizvod mjerimo samo stvari koje se kupuju i prodaju novcem. Izvan njegova dosega ostaju pitka voda, prirodne ljepote i bioraznolikost, isti zrak, rad u kui, meuljudski odnosi, slobodno vrijeme i brojne druge kategorije vane za na osjeaj o kvaliteti ivota. Pojasnimo; ukoliko neka zemlja posijee sva svoja stabla i preradi ih u drvnu grau, te je izveze, njen BDP po stanovniku e porasti, premda bi to ostavilo katastrofalne posljedice u prirodi, a posredno i na zdravlje ljudi. Dapae, gotovo uvijek kod izvoza drvne grae radi se o zemljama u razvoju koje zaradu od tog izvoza ne koriste za razvoj svojih drutava, ve za otplatu nepravednih dugova (Douthwaite, 1999). Najmonije globalne institucije poput Svjetske banke i MMF-a zadovoljne su i alju pohvale takvim zemljama, jer BDP raste. Po BDP-u bismo zakljuili kako je stanovnitvu bolje, premda je oito da BDP ne daje potpune rezultate i vrlo esto iskrivljuje sliku o stanju u nekoj zemlji. BDP ne ukljuuje iskoritavanje prirode u proizvodnji i pruanju usluga. Ekoloke katastrofe i saniranje istih uzrokovat e porast BDP-ja, kao i lijeenje opasnih bolesti poput raka. No, ljudi sigurno nee osjeati zadovoljstvo ili sreu zbog toga. Dakle, dogaa se da BDP raste, ali se smanjuje kvaliteta ivota stanovnika na koje se BDP odnosi. Nadalje, BDP na kriminal, rastave, sudske presude i druge oblike socijalnih problema gleda kao na ekonomsku korist. Kao to smo naveli, BDP ne ukljuuje oblike rada ili transakcije ukoliko nisu novane. Realniji pokazatelj kvalitete ivota na Zemlji i naeg odnosa prema prirodi, ali i meuljudskih odnosa jest ekoloki otisak.1 8

Ekoloki otisak je kvantitativna mjera koja nam govori koliko jako svojim nainom ivota pritiemo zemlju. Ekoloki otisak rauna koliko nam odreeni prostor moe podrati nau proizvodnju, potronju i odlaganje otpada. Tu se misli na Zemljine resurse - tlo (ume, polja, panjaci), more, povrina potrebna za proizvodnju energije, povrina potrebna za razvoj (zgrade, ceste, parkiralita...) te bioraznoliko podruje koje akumulira CO2 i osigurava dom brojnim biljnim i ivotinjskim vrstama. Ekoloki otisak se izraava prvenstveno u hektarima (1 ha = 10 000 m2) zemljine povrine potrebne da ostvari neiji ivotni stil. Na taj nain moemo izraunati ivimo li odrivo ili neodrivo, i u kojoj mjeri. Budui da ljudi u razliitim dijelovima svijeta ne ive na isti nain, varira i njihov ekoloki otisak. Tako je prosjenom stanovniku SAD-a da bi zadovoljio sve svoje potrebe potrebna povrina od 9,57 ha, dok prosjean stanovnik Hrvatske svoje potrebe zadovoljava na 2,9 ha. Najvea ekoloka organizacija na svijetu WWF objavila je godinji Living Planet Report 2004.2 Unutar te analize dobiva se Living Planet Index (LPI) koji prati stanje biljnih i ivotinjskih vrsta, te ga moemo shvatiti i kao indikator svjetske bioraznolikosti. U razdoblju od 1970. godine do 2000. godine LPI je opao za 40%. Opadanje bioraznolikosti je u direktnoj vezi sa naim ekolokim otiskom. U razdoblju 1991.-2001. na svjetskom nivou biokapacitet je smanjen za 12%, pa se smanjila i koliina raspoloivih resursa koje moemo iskoritavati za odravanje naeg ivotnog stila. To znai da moramo moi zadovoljiti sve nae potrebe na sve manjoj povrini. U izvjetaju Ecological Footprint of Nations 2004 koji radi Redefining Progress, istie se kako je ekoloki otisak je u razdoblju 1961-2000 porastao za 150%. Od konferencije u Riju pa do one u Johannesburgu ekoloki otisak 27 najbogatijih zemalja je porastao za 8% po stanovniku, a istovremeno u ostatku svijeta se smanjio za 8%. Situacija postaje traginija poto je upravo to razdoblje obiljeeno brojnim konferencijama i sporazumima o odrivom razvoju. Izgleda kako je sveprisutno zaklinjanje u odrivi razvoj, posebno kada govorimo o vodeim politikim i ekonomskim elitama, postalo model amortiziranja kritike koja im se upuuje. Prosjean ekoloki otisak stanovnika planete Zemlje je 2,2 ha. No, trenutno raspoloivi resursi zahtijevaju da zadovoljimo sve svoje potrebe na svega 1,8 ha. To znai da sada ivimo preko granica odrivosti, troimo vie nego to imamo. Moemo rei da globalni ekoloki dug iznosi 20%. Kada oduzmemo ekoloki otisak od nosivog kapaciteta nekog podruja dobijemo ekoloki dug ili ekoloki minus.3 SAD imaju ekoloki dug od 3,6 Velika Britanija od 3,5,
1

Drugi bolji pokazatelji kvalitete ivota od BDP-ja su: UN-Human Development Index HDI, Index of Sustainable Economic Welfare, Genuine Progress Indicator (GPI) i brojni drugi. 2 Vidjeti Living Planet Report 2004 na URL:http://www.panda.org (08. 08. 2005.).

Njemaka i Japan 3,4, a Italija 2,9 ha po stanovniku.4

To je posljedica dvostrukog napada na Zemlju. Priroda se sve vie unitava, njene mogunosti su u silaznoj putanji. Istovremeno se na mahniti konzumerizam kontinuirano poveava, posebno u ekonomski bogatim zemljama. Zamislite situaciju da se sa sve manjom tortom pokuavate sve vie prederavati. SAD i EU imaju najvee otiske na planeti, a SAD je broj jedan sa ak 9,57 ha po stanovniku. Po regijama ekoloki otisak je:
Afrika Azija-Pacifik Srednji istok i Centralna Azija Ju. Amerika i Karipska otoja Centralna i Istona Europa Zapadna Europa Sjeverna Amerika \ 1,3 2,1 3,1 3,8 5,1 9,2

Izvor: LPR 2004, URL:http://www.footprintnetwork.org (08.05.2005.).

Time dolazimo do kljunog znaenja ekolokog otiska. Prosjena osoba SAD-a troi 9,57 hektara, a EU (prije proirenja 2004. godine) 5,1 hektar. Rekli smo prije kako na raspolaganju imamo 1,8 hektara po stanovniku.5 To doslovno znai da kada bismo svi htjeli ivjeti kao stanovnici SAD-a trebalo bi nam 5 planeta. Idiotski je da se takav ivotni stil namee cijelom svijetu kao 10

poeljan i ostvariv! SAD, Kanada i zemlje Zapadne Europe imaju vei otisak od ostatka svijeta zajedno. Ekoloki otisak po regijama dovoljno nam govori o moi i nejednakosti u svijetu. to se dogaa kada neka zemlja, regija, grad ili skupina ljudi troe vie nego to imaju resursa na podruju gdje ive? Krenu u agresiju na Irak izmiljajui kao razlog oruje za masovno unitenje, privatiziraju izvore pitke vode u siromanim zemljama, jer svoju troe previe, kre tropske kine ume, jer su veinu svojih odavno iskrili, a preostale pretvorile u zatiene parkove i rezervate. Moemo nizati u nedogled. Jasno je kako e netko da osigura svoj neodrivi nain ivota, ukoliko nema dovoljno resursa u vlastitoj okolini, krenuti u pljaku drugdje. Ekoloki otisak nam savreno opisuje kako su bogati organizirali svijet tako da ih siromani opskrbljuju resursima, uz sve vee vlastito siromatvo. Siromani sudjeluju u globalnoj trgovini s resursima i sirovinama koje imaju kako bi otplatili vanjski dug. Resursa je sve manje, a dugovi su sve vei. Praktiki financiraju vlastito osiromaenje uz sve goru situaciju u okoliu. ivotni stil kakav imaju SAD bio bi dovoljan za svega 1,2 milijarde ljudi. To raunamo: 12,5 mrd. ha na planeti X 88% = 1,2 mrd. ljudi 9,6ha ekoloki otisak SAD-a

12,5 milijarde ha na planeti / 9,6 ha ekolokog otiska (SAD) x 88% (12% ostavlja se za druge vrste) = 1,2 milijarde ljudi. Ista raunica ukoliko na primjer, uzmemo u obzir kineski otisak bila bi 7,9 milijarde ljudi. Problem dananjeg svijeta je to Kina ide prema otisku SAD-a, a ne obrnuto. Najvei utjecaj na ekoloki otisak ima iskoritavanje i potronja fosilnih goriva koja utjeu sa 47% na kasniji rezultat. Poljoprivreda i panjaci utjeu sa slijedeih 29%. Odnos prema umama slijedeih 9%, ribarstvo 6%, zemlja prekrivena razvojem (ceste, zgrade, parkiralita...) 5% i nuklearna te hidroenergija 4%. S obzirom da se energetski otisak od 1961. do 2001. godine poveao za gotovo 700%, ne trebamo previe razmiljati to znai gotovo 50%-tni utjecaj fosilnih goriva na ukupan otisak.Ukoliko bi svi prihvatili prehranu kakva je najprisutnija u SAD-u, trebao bi nam urod itarica etiri puta vei nego to je sada ukupna svjetska godinja proizvodnja. U SAD-u se troi trostruko vie
3

Neke zemlje imaju veliki otisak, ali ne i ekoloki minus, jer su bogate resursima (npr. Brazil). To naravno, opet ne znai kako njihov ekoloki otisak nije prevelik. 4 Vidjeti cijelu tablicu na URL: http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/english/footprint/ ranking.htm (20. 09. 2005.). 5 Potrebno se prisjetiti kako u tih 1,8ha dozvoljenih za svakoga od nas ulaze i ne-ljudske vrste.

11

hrane i drvnih preraevina nego to je globalni prosjek. To je oruje za masovno unitenje! Jasno je iz ovih rezultata kako konzumerizam bogatih unitava mogunosti i budunost siromanih.6 London ima 125 puta vei otisak od svoje povrine, a Britanija osam puta (Girardet, 2003). Jasno je da ne moemo usporeivati vrijednost razliitih vrsta koritenja zemlje. Na primjer, plodna zemlja je 2,8 puta produktivnija od prosjeka. Panjaci su samo 0,4% produktivniji od prosjeka. Svi pokazatelji upuuju da krivo upravljamo tim povrinama, a najeu uzroci degradacije su: deforesterizacija, pretjerana ispaa i loe poljoprivredne metode.7 U skladu s tim smanjuje su stopa dostupne koliine poljoprivrednog zemljita po osobi. Od 1950 do 1997. godine stopa je pala s 0,23 ha na 0,12 ha po osobi. Ukoliko se ne zaustave gore spomenuti destruktivni trendovi do 2030. godine pasti e na 0,08%. ume unitavamo u prosjeku 11 do 15 milijuna ha svake godine, otprilike za veliinu Grke. Deforesterizacija je odgovorna za petinu ukupne emisije CO2 u jednoj godini. To sve uzrokuje daljnje osiromaivanje zemalja, unitavanje biljnih i ivotinjskih vrsta, irenje pustinja, razvoj zaraznih bolesti te smanjivanje izvora pitke vode. Najbolje je na odnos prema prirodi opisao francuski diplomat Vicomte de Chateaubriand: ume dolaze prije civilizacija, pustinje dolaze poslije (Chamber, N., Simmons, C. and Wackernagel, M., 2004: 41). Prosjena uma godinje po hektaru upije 1,8 tona ugljika. IPCC procjenjuje kako bi se 12-15% predviene emisije CO2 do 2050. godine moglo anulirati usporavanjem deforesterizacije i odrivim gospodarenjem umama. Vano je spomenuti kako oceani upijaju 35% emisije CO2 , no i morski ekosustavi su pod ogromnim stopalom zagaivanja i izlova. Pritom se 90% svog ribarstva odvija u svega 8% morskih povrina. Ekoloki otisak nije lako mjeriti, jer je potrebna preciznost i transparentnost podataka. Na primjer, ponekad su podaci UN-a ili drugih velikih institucija o istoj temi drugaiji u razliitim publikacijama, a mogue su zloupotrebe i u
6 Dobar izvor o ratovima za resurse predstavlja knjiga Michaela Rennera (2002) The Anatomy of Resource Wars, Worldwatch Institute, URL:http:www.worldwatch.org (02. 04. 2005.). 7 Ovdje ne smijemo ne spomenuti i ogromnu nejednakost u vlasnitvu nad zemljom u pojedinim dijelovima svijeta, to dodatno jaa siromatvo. Na primjer, u Brazilu treina seoskog stanovnitva posjeduje manje od 1% ukupnih poljoprivrednih zemljita.

12

podacima kod samih drava i dravnih agencija koje ih alju. Najpotrebnija je elja za dijeljenjem podataka, a mnoge drave to ne ele, kako bi prikrile svoj stvarni utjecaj na planet. Stoga ponekad za odreena podruja nema dovoljno tonih podataka. I sami autori ekolokog otiska priznaju neke njegove manjkavosti (Wackernagel, et al., 2004). Moemo rei kako je izraunati ekoloki otisak manji od realnog, jer se ne uzimaju svi oblici zagaenja u izraun. Na primjer, CO2 se rauna, ali emisija sumpornog dioksida (SO2) nije zabiljeena u ekolokom otisku, tako da utjecaj kiselih kia nije ukljuen. Nadalje, ne uzimaju se u izraun neobnovljivi oblici otpada koji su dugotrajni ili trajni u svom zagaivanju (radioaktivni otpad, PCB, CFC). Autori koji promoviraju i razvijaju ekoloki otisak istiu kako nema smisla usporeivati utjecaj na planet koji imaju raspadajui elementi, spojevi ili proizvodi s onima koji ostaju u prirodi po nekoliko stotina, ak i tisua godina, jer priroda nema dovoljno kapaciteta i sposobnosti apsorpcije. Po autorima ekolokog otiska takvi oblici otpada trebali bi biti izbaeni iz upotrebe ili ukoliko bi ih se koristilo ne bi smjele ulaziti u bioloko kruenje. Unitavanje voda, deforesterizacija i irenje pustinja takoer nisu ukljuene u ekoloki otisak. Isti je sluaj i s unitavanjem biljnih i ivotinjskih vrsta. Jasno je da vrijednost prirode prelazi iskoritavanje dobara i usluga samo za ljude. to se tie ekolokog otiska za meunarodnu trgovinu, ukoliko se na primjer auto proizvodi u Njemakoj, a proda te koristi u Francuskoj, ekoloki otisak e se raunati za Francusku, a ne za Njemaku. Time se javlja opasnost da se izvoznoj zemlji dodijeli manji ekoloki otisak nego to bi trebala imati s obzirom na utjecaj odreene proizvodnje na prirodu. Ista stvar je i s turizmom. Utjecaj turista rauna se samo za zemlju koja dobiva turiste, a ne i za zemlju od kuda turisti dolaze i vrlo esto svojim neodrivim nainom ivota ostavlja ju otisak u zemlji gdje su doli. Dakle, ekoloki otisak ne uzima u obzir apsolutno sve intervencije u prirodi te moemo zakljuiti kako je zapravo jo i vei, nego to nam sada brojke pokazuju. Po nama najvea mana ekolokog otiska jest odreena nedosljednost. Naime, ekoloki otisak istovremeno istie kako je manje vana kvantiteta ljudi na nekom podruju, a vie kvaliteta ivota, nain na koji ti ljudi ive. Ipak, kako smo vidjeli na mnogim drugim mjestima problem populacije stavlja se nezaslueno visoko mjesto. Tako se i u izvjetaju LPR 2004 i na Internet stanici www.footprintnetwork.org istie kako se ekoloki otisak moe smanjiti: smanjivanjem svjetske populacije, smanjivanjem konzumerizma i implementiranjem efikasnijih tehnologija za uslune i proizvodne djelatnosti. Ne elimo rei kako u odreenim podrujima svijeta problem populacije ne postoji, ali uvijek je potrebno naglasiti kako siromatvo prethodi velikom broju stanovnika, a ne obrnuto. Isto vrijedi i za ekoloki otisak. Edukacija, odriva znanja i tehnike te pravedna raspodjela su puno bolje metode za smanjivanje ekolokog otiska od brojanja gladnih usta. Danas se na svijetu proizvede i vie 13

od dovoljno hrane da svi ljudi budu siti, a opet imamo preko 800 milijuna gladni, a skoro svaka druga osoba na svijetu ivi u siromatvu. ivimo u svijetu obilja gdje je normalnije baciti hranu nego nahraniti gladna ovjeka. Siromatvo je proizvod drutva, a ne krte prirode. Konzumerizam bogatih najvie unitava ovu planetu, i dapae proizvodi siromatvo siromanih. Ovdje treba naglasiti kako je u najnovijoj knjizi o ekolokom otisku (Chamber, N., Simmons, C. and Wackernagel, M., 2004) istaknut cilj ekolokog otiska da ne mjeri glave, ve veliinu stopa koje ostavljaju. Sam izvjetaj LPR 2004 istie kako je ekoloki otisak u razdoblju 19612001 rastao bre od broja stanovnitva te se istie kako je dokazan pad rasta populacije u podrujima gdje se enama omoguava edukacija, vlastita ekonomska nezavisnost i zdravstvena zatita. Svi ovi nedostaci ekolokog otiska ne umanjuju njegovu ukupnu vrijednost koju nam daje kao metoda otkrivanja stvarnog utjecaja na prirodu. Ekoloki otisak je najbolji odraz naeg odnosa istovremeno prema planetu i jednih prema drugima. ivimo u svijetu u kojem je najvanije da kapitalizam napreduje i da se novci okreu. Ekoloki otisak nas upozorava kako je najvanije da kvaliteta ivota napreduje, a da se proizvodnja, potronja i odlaganje otpada, odnosno iskoritavanje resursa, krue odrivo. Moramo uvijek imati na umu kako se nosivi kapacitet moe poveati globalnim irenjem proizvodnih povrina, boljim upravljanjem resursima i jaanjem zdravlja u ekosistemima. Tako bismo na planeti ostavljali manji otisak koji nas ne bi vodio (samo)unitenju. Kao i siromatvo i ekoloki otisak je posljedica politikih odluka. To je dakle, a ne planet, podruje koje trebamo jae pritiskati.

14

Hrvatska - mala zemlja za preveliki otisak

Hrvatska se nalazi u skupini srednje pozicioniranih zemalja s ekolokim otiskom od 2,9 ha po osobi. To znai: kada bi cijeli svijet preuzeo na ivotni stil bilo bi potrebno 2,9 ha po osobi, a napomenuli smo kako nam je u ovom trenutku na raspolaganju tek 1,8 ha po osobi na globalnoj razini. Nas u ovom trenutku od velikog ekolokog minusa spaava bogati biokapacite. Mala smo zemlja bogata resursima. No, to i dalje ne znai da s njima dobro i pametno upravljamo. Dakle, u podjeli zemalja na bogate, srednje bogate i siromane zemlje Hrvatska je stavljena u srednju skupinu. Ekoloki otisak od 2,9 ha po osobi manji je od prosjeka Centralne i Istone Europe gdje je Hrvatska svrstana, iji je ekoloki otisak 3,8ha. Od zemalja s kojima Hrvatska dijeli granice imamo otisak vei samo od Bosne i Hercegovine, dok sve ostale susjedne zemlje imaju vei otisak od Hrvatske. Izraun od 2,9 ha po osobi dobiven je od strane WWF-a u njihovom Living Planet Report 2004. Kao to je izraunao globalni ekoloki otisak, WWF daje i izraun za svaku pojedinu zemlju. Nije nam poznat podatak da se u Hrvatskoj na dravnom, upanijskom i lokalnom nivou koristi, a pogotovo rauna ekoloki otisak, tako da smo u ovom trenutku prisiljeni sluiti se Living Planet Reportom. to se tie izrauna za Living Planet Index (LPI) koji prati ugroenost biljnih i ivotinjskih vrsta, moemo rei kako u Hrvatskoj vie od 10% ukupnih biljnih i ivotinjskih vrsta, njih 514 ima status ugroenih. Sada emo na primjeru Hrvatske nabrojati kategorije koje se uzimaju u obzir prilikom raunanja ekolokog otiska. Kao to smo rekli obuhvaa se: iskoristiva povrina zemlje i mora, energija, tlo na kojem su graevine, ceste i sl., povrina za upijanje CO2 te biokapacitet odreenog podruja. Na otisak za tlo i more je 1,24 ha. U to su ukljueni:
poljoprivreda/hrana 0,78 ha ume 0,37 ha panjaci 0,0 ha ribe 0,06 ha

Hrvatska je jedna od bioloki raznolikijih zemalja na svijetu, posebno u odnosu na veliinu i broj stanovnika. Gotovo 45% kopnenog dijela Hrvatske su 15

ume, a od toga je ak 95% prirodnog sastava to uvjetuje bioloku raznolikost. Koriteni hektari za proizvodnju hrane i iskoritavanje uma po stanovniku su neto vii od svjetskog prosjeka (0,9ha). Od ukupnih poljoprivrednih povrina proizvodnja hrane zauzima 51,5%, a travnate povrine zauzimaju 48,5%, od ega su dvije treine panjaci, a livade jedna treina. ivimo u zemlji koja bi mogla proizvoditi hrane za izvoz, a opet 2004. godine smo uvezli hrane u iznosu od 1,4 milijarde dolara. Prema studiji Agronomskog fakulteta, a na osnovi kvalitete zemljita, Hrvatska bi mogla hraniti 27 milijuna ljudi (Lay, 2005). Proizvodimo svega sedam proizvoda dovoljno za nae potrebe. Uvozimo ak i sijeno. Istodobno s pribliavanjem EU, sve je jasnije kako se seljak odavde nee moi nositi s visoko subvencioniranom robom iz EU. Ipak, i nai seljaci vole se pozicionirati unutar subvencioniranog sektora penice ili kukuruza, a vrlo malo kreu prema proizvodnji voa i povra. Eh, ali za to ne postoje tako lake domae subvencije, a zahtijeva i vei rad. Hranu uvozimo, hranu bacamo. Samo u Zagrebu se godinje baci izmeu 8 i 10 tisua tona hrane. to se tie razvoja ekoloke poljoprivrede kao mjere odrivog razvoja, a kao i naina proizvodnje s naglaeno manjim ekolokim otiskom, Hrvatska je na samom svjetskom dnu, a u Europi je samo ispred Albanije. Time sve nae prie o istom i nezagaenom tlu, zdravoj domaoj hrani te ouvanom okoliu i biolokoj raznolikosti dobivaju gorak okus. Jasno je kako se u konvencionalnoj poljoprivredi koja prevladava obilno koriste razna sintetika kemijska sredstva koja osim to loe utjeu na zdravlje ljudi, dodatno osiromauju tlo i dugorono ga ine neplodnim. Kod ovog dijela izrauna ekolokog otiska, zanimljivo je primijetiti kako je otisak za konzumiranje ribe manji ak od prosjenog otiska siromanih zemalja. Nulta suma u rubrici koja izraunava koritenje panjaka dovoljno nam govori o problemima na koje se ponekad nailazi u raunanju ekolokog otiska. Za pretpostaviti je kako nema relevantnih ili znanstveno utemeljenih podataka koliko iskoritavamo panjake. Podataka za povlaenje vode i za izvore pitke vode takoer nema. To je teta budui da smo zemlja koja obiluje izvorima pitke vode kojoj mnogi predviaju budunost kakvu danas ima nafta. No i tu moemo postaviti pitanje jesmo li svjesni vanosti pitke vode za budui svijet koji se kreira ve danas. U Zagrebu se gubi gotovo 40% vode zbog loih i dotrajalih cijevi. A i mirno smo odutjeli otkrie glavnog dravnog inspektora u 2003. godini da jedna od najbeskrupuloznijih korporacija na svijetu Bechtel, krade vodu iz rijeka Like i Gacke. Uslijed njihove krae vode, dolazilo je i do pomora ribe i rakova. Bechtel je krau vode platio gradnjom autoceste i zatitom dobro potkoenih domaih lobista. Za sada imamo sreu to je na snazi zakon koji sprjeava rasprodaju vodovoda sve do 2018. godine. Time smo makar privremeno zatieni od 16

sudbine mnogih gradova u svijetu koji su predali upravljanje vodom globalnim korporacijama, a zauzvrat dobili skuplju vodu i neuinkovitije upravljanje vodoopskrbom. To preuzimanje jednog od najvrednijih sektora u drutvu gotovo uvijek se dogaa pod paskom Svjetske banke ili Europske banke za obnovu i razvoj. Budui da najmonije korporacije u kontroli vode dolaze iz EU, te moemo pratiti osvajanje vodoopskrbe u susjedstvu, ne bi nas trebao iznenaditi pritisak da se zakon olabavi. ivimo u zemlji gdje zakoni koji sprijeavaju profit i neije interese nisu ba sveta krava, a znamo kako se lako zakoni i mijenjaju. Moemo prilino sigurno pretpostaviti kako e vode i ume biti slijedee u napadu privatizacije. Uostalom, imamo iskustvo s Bechtelom, a njemaka korporacija RWE je ve osvojila izgradnju proistaa otpadnih voda u Zagrebu, premda im je projekt komisija Gradskog poglavarstva ocijenila neprimjerenim. Gradsko je poglavarstvo razumljivo, nakon negativne ocjene komisije odobrilo projekt RWE-u. I poetkom 2006. godine voda je u Zagrebu poskupjela za 40%. No kao to smo rekli, esto se niti mi sami ne moemo previe pohvaliti da cijenimo obilje pitke vode nad kojom se kreemo. Zagreb izgubi 40 posto pitke vode zbog dotrajalih cijevi koje putaju. U Hrvatskoj nije rijetkost da se stvaraju divlja odlagalita smea uz vodocrpilita. Vrlo je vjerojatno da otpad odlau upravo ljudi koji i piju vodu iz tih vodocrpilita, jer ive u tom podruju. Energetski otisak Hrvatske je vei od svjetskog prosjeka i prelazi dobivene rezultate za srednje razvijene zemlje te iznosi 1,6ha. Za otisak unutar ove skupine koriste se:
CO2 od fosilnih goriva 1,57 ha drvo za ogrjev i kuhanje 0,03 ha nuklearna 0,00 ha hidro 0,00 ha

Za energetski dio ekolokog otiska Hrvatske treba jo naglasiti kako su kod izrauna LPR-a 2004 koriteni rezultati iz 2001. godine kada Hrvatska nije koristila struju iz NE Krko, premda je to danas sluaj. U Nacionalnoj strategiji zatite okolia koju je donio i prihvatio Hrvatski sabor 25. sijenja 2002. godine istie se kako nuklearna energija osigurava 4,1% od ukupne energetske potronje u Hrvatskoj. Takoer, moemo izraziti uenje to nisu dobiveni rezultati za iskoritavanje energije pomou vode, jer su to poznati podaci i samoj javnosti, a ne samo poesto zatvorenim znanstvenim krugovima. Hidroelektrane osiguravaju Hrvatskoj preko 20% energije (toni godinji podaci variraju s obzirom na koliinu vode), to nikako nije zanemariv podatak posebno ako uzmemo u obzir da se radi o vie od polovice proizvedene struje u Hrvatskoj. Ovdje je potrebno spomenuti kako sami proizvodimo 52,8% od ukupnih energetskih potreba, a procjene govore kako e taj broj do 2030. godine pasti na oko 20%. Znai, kao i veina zemalja u svijetu i Hrvatska e postajati sve ranjivija zbog ovisnosti 17

o centraliziranim fosilnim gorivima. U tom kontekstu zabrinjavajui je podatak kako solarni izvori energije u Hrvatskoj ine svega 0,01% energetske proizvodnje (Potonik i Lay, 2002). Situacija s koritenjem energije vjetra jo je poraznija. Situaciju donekle popravlja vjetroelektrana na Pagu, postavljena 2004. godine i nedavno izgraena pored ibenika. No viegodinje natezanje s birokracijom dovoljno govori o odnosu prema obnovljivim izvorima energije u dravnoj vlasti. Tablica iskoritavanja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj:
Vrsta izvora Vjetar Sunce Biomasa i otpad Geotermalni Male hidrocentrale Ukupno Velike hidrocentrale Sveukupno Potencijal (Peta Jul) 12,6 118,8 74,00 10,00 2,5 217,9 32,8 250,7 Koritenje 0,00 0,01 14,00 0,01 0,36 14,38 22,00 36,38

Izvor: Lay, V. (2005) Integralna odrivost i uenje, u: Drutvena istraivanja 77, God.14, br.3: 369.

Nevjerojatno je da tako malo iskoritavamo resurse kao to su vjetar i sunce. Solarni kolektori za toplu vodu se poinju stidljivo pojavljivati u Dalmaciji, Istri i na otocima, premda bi ih se moglo koristiti i drugdje u Hrvatskoj s obzirom na povoljan poloaj. Tek nekoliko veih takvih sustava imamo u hotelima u Visu, ibeniku, Puli i kraj Zadra. U nama susjednoj Sloveniji proizvodnja solarnih kolektora se subvencionira od strane drave. Na nama je da se i u Hrvatskoj izborimo za poticaje na kupnju solarne opreme. U kombinaciji s edukacijom ova tehnologija bi mogla napokon zaivjeti. Drugi nain da se zaobie problem skupoe je samogradnja solarne opreme. Naime, ljudi koji znaju koristiti osnovne stolarske alate bez veih tekoa se mogu upustiti u gradnju vlastitog solarnog sustava, to emo pokazati u slijedeim poglavljima. Na taj nain moe se utedjeti golema koliina novca, a izraena oprema ne mora nuno biti loija od komercijalne. Kada se god spomene nestaica struje u Hrvatskoj, prvo se poinju spominjati nove elektrane, uglavnom nuklearne, premda bi najvie energije mogli jednostavno sauvati i utediti. U zgradama se troi 40% od ukupne energije. U Energetskom institutu Hrvoje Poar istiu kako su tu i najvee mogunosti utede energije. U prosjeku se u Hrvatskoj u zgradama na prozore i vanjske zidove izgubi 70% toplinske energije. Takoer se istie kako ak 83% zgrada 18

ne zadovoljava toplinske propise niti iz daleke 1987. godine (Gordana Petrovi, Vjesnik, 02.06.2005.). Kao to je ve reeno, glavni doprinos ukupnom ekolokom otisku daje koritenje fosilnih goriva, to je u sluaju Hrvatske i vie nego oito. Struktura koritenja fosilnih goriva moe se vidjeti na sljedeoj slici (Dui, 1999):

Iz priloenog grafikona vidljivo je kako i u Hrvatskoj udio fosilnih goriva prednjai za potrebe grijanja i transporta. Unato tome, i dalje se grade energetski neefikasne zgrade, a Nacionalni program za proizvodnju bio-dizela koji pokriva sve proizvodne i pravne aspekte, ve etiri godine ami u ladici. Iz dravnog Povjerenstva nadlenog za provedbu projekta uvoenja biodizela u Hrvatsku istaknuli su kako e tek 2007. godine biti proizvedene prve vee koliine biodizela u Hrvatskoj. 2007? To je sedam godina nakon to je osnovana radna skupina pri Ministarstvu poljoprivrede i umarstva. I to sve u trenutku kada nam neobraeno stoji 368817 hektara1 , a pristupanjem EU emo biti obavezni oko 5% goriva za transport proizvoditi od obnovljivih resursa. Nema veze, bar znamo uvoziti. U Hrvatskoj se svugdje navode obnovljivi izvori energije kao na interes, a poticaji za investiranje u zelenu energiju su neznatni, a nije doraen niti zakon koji bi regulirao otkup tako dobivene struje. ak i kue koje u veoj ili manjoj mjeri imaju instalirane solarne module, nikako da privole ekoloki svjesni HEP da im otkupljuje struju kada je imaju previe za vlastitu potronju. Ekoloki proizvoai hrane bi trebali pokretati i svoju mehanizaciju na ekoloki nain da dobiju certifikat, a bio-dizel nije reguliran. elimo tediti energiju, a primjerice, kue od balirane slame nisu dozvoljene. Nevjerojatno je kako Hrvatska nema jasnu strategiju, viziju pa ak niti vidljivu
1

Hrvatska ima vie od 1,8 milijuna hektara obradivog zemljita (Lay, 2005).

19

elju da pone iskoritavati obnovljive izvore energije kojima obiluje (sunce, vjetar, voda, biomasa). Mogli bismo rei kako se odnos prema hrani moe preslikati i na odnos prema energiji. Gubici u distribuciji energije iznose 1530%. Ipak, struju plaamo skuplje od ljudi koji ive u Londonu ili Monaku, Finskoj ili Australiji, a najvie od svih tranzicijskih zemalja. Time Hrvatska neopisivo kaska za Europskom Unijom, u kojoj je iskoritavanje energije iz obnovljivih izvora shvaeno ne samo kao deklarativna podrka odrivom razvoju, ve i kao konkretan i stvaran program razvoja. U pojedinim naprednim zemljama i regijama EU-a proizvodnja energije iz obnovljivih izvora dosee i do 20% od ukupne proizvodnje energije. to se tie zemlje koja je iskoritena za razvoj, zgrade i graevine te ceste, Hrvatska se nalazi u prosjeku srednje razvijenih zemalja s 0,09ha po stanovniku. Taj broj je sigurno danas vei poto graditeljstvo (uglavnom runo) i cestogradnja predstavljaju rastui sektor u Hrvatskoj. Totalni biokapacitet Hrvatske iznosi 2,8ha po osobi. Za raunanje totalnog biokapaciteta koriste se: Zanimljivo je kako je unutar razdoblja 1991-2001 biokapacitet Hrvatske
poljoprivreda/hrana

panjaci 0,33 ha

ume 1,28ha

riblji fond 0,27 ha

0,83 ha

ostao stabilan, ali smo poveali ekoloki otisak za 6%, premda je polovinu tog razdoblja obiljeilo ratno stanje kada je pritisak na iskoritavanje resursa puno manji. Iz dobivenih rezultata za totalni biokapacitet i ekoloki otisak Hrvatske dobiva se ekoloki deficit Hrvatske koji iznosi 0,1ha po osobi. Dakle, Hrvatska je u minusu za 0,1ha, dok je svjetski prosjek 0,4. Ukoliko bi poeli poveavati ekoloki otisak uz smanjivanje biokapaciteta, znailo bi da smo prihvatili neodrivi koncept neoliberalnog kapitalizma, kakvog danas predvode SAD i ostale ekonomski najjae zemlje. Mali ekoloki deficit i bogat biokapacitet nudi Hrvatskoj ansu da uz odreene konkretne programe i projekte krene putem odrivije budunosti. No, i dalje je premalo upravo te konkretnosti. Hvale vrijedni pokuaj u Samoboru 2002. godine da se od bacanja u smee spasi hrana iz supermarketa i pekara dok je jo uvijek dobra za konzumiranje, brzo je utihnuo bez da je ostavio dublji trag. O nekim programima ili projektima kakve emo upoznati u poglavljima o energiji ili graditeljstvu, jo emo uvijek itati u novinama pod rubrikom dogodilo su u svijetu. Moemo istaknuti i dobre primjere: organske farme su sve vie okrenute kolskim i inim posjetima, pa neke poput Bernarde Orehovec iz akovca i hrane vrtie; grad Koprivnica sa svojim programom biciklistikih staza moe posluiti kao primjer (posebno Zagrebu) kako smanjiti ekoloki otisak od transporta; obnavljaju se znanja iz tradicijskog graditeljstva 20

koje takoer ostavlja manji otisak od tako popularnih betonskih zdanja, to na obali to u velikim gradovima. Ipak postavljamo pitanje: koliko dugo e nam trebati okrenuti se oko sebe ili baciti pogled preko plota i vidjeti kako njeniji otisak na planet, moe znaiti i kvalitetniji otisak na naim ivotima? Zakljuak je kako ponaanje socijalnih aktera vitalnih za projektiranje i ostvarivanje odrivog razvoja pokazuje da je odrivi razvoj danas jo marginalna preokupacija upravljakih elita u Hrvatskoj (Lay, 2001: 35).

21

Permakultura - trajna revolucija

Permakultura je nain dizajniranja ljudskih prostora s ciljem stvaranja uravnoteenih i odrivih sustava. Jedan od vanih kriterija koji se uzima u obzir u ocjenjivanju uspjenosti permakulturnih projekata je upravo ekoloki otisak. Dakle, permakultura je u stvari sredstvo kojim je mogue doi do cilja - odrivog naina ivota. To podrazumijeva reorganizaciju sadanjeg naina ivota, a to se posebice oituje u tome kako koristimo resurse, nain na koji troimo energiju, gradimo kue, uzgajamo hranu itd. Ne kae se bez razloga kako je permakultura dobro promiljeni dumbus sakupljenih znanja iz biologije, proizvodnje hrane, energetike, arhitekture i graditeljstva, gospodarenja otpadom, ouvanja vodenih resursa, ekonomije i jo svata ega. Naravno, nije nam namjera tvrditi kako u drugim pravcima nema svijesti ili prakse o ovome, ali u permakulturi je to njen integralni dio. Mogue je imati eko-markicu i proizvoditi organsku hranu, a imati sve druge dimenzije naih ivota neodrivima. Nemogue je stvoriti funkcionalan permakulturni projekt, a da ne pokaete u praksi kako primjenjujete znanja iz gore nabrojenih dimenzija. I to je nama super, to opraktiavanje odrivosti. Dodatni je mamac bila i injenica da se permakultura ne vee za bilo kakvu ideologiju ili duhovnu prosvijetljenost. Kao aktivisti i aktivistkinje iz antiratnih, mirovnih, anarhistikih, altermedijskih i ekolokih organizacija, s tim stavljanjem naglaska na praksu i na praktinu primjenu odreenih principa i etike, konano smo dobili alat kako neke od snova trajno ostvariti. Nema trebanja iz nejasnih knjiga niti polaganja ispita kod nezainteresiranih profesora. Nama kao mladcima i mladicama iz urbane aktivistike scene to je sve fino leglo. Permakulturu je prvi poeo osmiljavati Bill Mollison na Novom Zelandu. Jasan i zaokruen sustav razradio je poetkom 70-ih zajedno s Davidom Holmgrenom. Tada je stvorena i jedna od prvih definicija permakulture kao naina stvaranja uravnoteenog ljudskog okolia (Mollison, 1996: 9). Proirena knjiga Permakultura 1 je izala 1978. godine, a Permakultura 2 dvije godine kasnije. Njih dvoje je i stvorilo rije permakultura kao izvedenicu od dvije rijei:

22

PERMAnentna agriKULTURA. Mollison je izmeu ostalih, ve tada uviao kako je konvencionalna proizvodnja hrane destruktivna u dugoronom pogledu i prema nama samima i prema prirodi. Stoga je stvorio temelje za trajnu poljoprivredu, dizajniranje sustava koji e nam osiguravati hranu bez opasnosti za budunost. Kasnijim razvojem permakulture u 80-ima, a posebno urbanim dijelom prie, permakulturu se sve vie shvaalo kao ideju i nain rada koji nadilazi granice poljoprivredu, te je izvedenica postala sinonim za stvaranje permanentne kulture. Uostalom, jasno je da ljudska kultura ne moe postojati bez uravnoteene i odrive proizvodnje hrane te etike osnove u odnosu prema resursima. Permakultura ima mnoge definicije, a pogotovo postoje brojni stavovi o permakulturi s obzirom na neije osobne osjeaje i povezanost s njom. Moemo rei kako bi znaila preuzimanje prirodnog ekosistema kao modela za nae, ljudske ivotne prostore (Whitefield, 2004: 3). Ekosustavi u prirodi su odrivi i to je kljuna rije za kojom tragamo dok se bavimo permakulturom. Ukoliko promatramo i uimo od ekosistema kako ivjeti odrivo, otvara nam se itav niz metoda i tehnika koje moemo primijeniti u naim drutvenim okoliima. Rekli smo da permakultura stvara uravnoteeni ljudski okoli. Dvije su kljune rijei ovdje. Stvaranje je prva. Znai permakultura podrazumijeva akciju, dizajn, kultiviranje nae okoline. Druga vana rije je ravnotea ili balans. Permakultura nam pomae stvarati trajne sustave kojima je cilj da ne naruavaju balans niti u prirodi niti izmeu ljudi. Najbolja uiteljica i za stvaranje i za balans je priroda. Trebamo oslukivati, mirisati, opaati, shvaati sve te silne procese i kruenja u prirodi te primijeniti steeno znanje za dizajniranje naeg ljudskog okolia kako bismo dobili jo vie. Simbol permakulture je stablo. ire reeno simbol je uma, jer predstavlja iznimno bogat, raznolik i stabilan ekosustav. Nain na koji funkcioniraju ume ideal je u permakulturi. Nebrojene su funkcije koje jedno stablo prua. Stablo u umama nam daje hranu i pie, gorivo, drvnu grau, papir, iz mnogih stablaica dobivamo lijekove, tite nas od vjetrova i upijaju CO2, sprjeavaju eroziju i liem maliraju tlo, rezervoari su pitke vode, pruaju dom milijunima biljnih i ivotinjskih vrsta te potiu bioraznolikost. I zato ne rei, pruaju nam hladovinu i divno mjesto za odmor. Dobro, zato ne rei jo, ispod stabla se super i cmakati! U veini logoa i simbola permakulturnih projekata, organizacija i udruenja stoji stablo oko kojeg vidimo i kruenje ciklusa i procesa u prirodi. Stoga nije udno da se u permakulturi naglaava vanost uma i sadnja stabala. Svima nam se srce usplahiliro od sree kada je Nobelovu nagradu za mir 2004. godine dobila Wangari Maathai, hrabra ena iz Kenije. Maathai je 1977. godine pokrenula Green Belt Movement kako bi potaknula siromane ene da kao borbu protiv siromatva, unitenja okolia i potlaenosti ena sade to vie 23

stabala. Tako nam je na najljepi nain pokazana povezanost izmeu ekolokog aktivizma, borbe protiv siromatva i za enska prava. Aktivistkinje Green Belt Movementa posadile su do danas preko 30 milijuna stabala. ume nam najbolje oslikavaju procese kruenja i odrivosti u prirodi. Shvaanju prirodnih procesa dodajemo usvajanje novih znanja i tehnologija te revitaliziranje tradicionalnih odrivih vjetina. Permakultura usvaja mnoga rjeenja iz prolosti. Ona su vrlo esto plod dugotrajnog iskustva i promiljanja te su jednostavna za primjenu. Time smo doli do klasine dileme: to je novo u permakulturi, a to staro? Permakultura je skup starih metoda i tehnika, ali i novih znanja te primjenjivih tehnologija bez obzira govorimo li o vrtu, graditeljstvu ili neemu treem. Mnogi ljudi koriste permakulturne metode i tehnike, a da toga nisu svjesni ili ih tako ne nazivaju. To je u redu, jer je etiketiranje manje vano. Na primjer, Chagga narod sa sjevera Tanzanije i stanovnici Kandy regije na Sri Lanci od davnina stvaraju permakulturne umske vrtove (Whitefield, 2004). Zajedno rastu trajnice, stabla, voke i grmolike biljke, meusobno se pomaui hranjenjem i zatitom od nametnika. Sustavi su odrivi bez velikog unosa energije, sprjeavaju eroziju i donose velike prinose. Takoer, mnoga znanja i vjetine nije stvorila permakultura, ali ih je uvelike popularizirala i proirila. Jedna od takvih je i maliranje (esto u literaturi kod nas nazivano i nastiranjem), odnosno prekrivanje tla organskim materijalima. Maliranje se koristilo mnogo prije poetka 70-ih i nastanka permakulture, ali danas je nezamisliv permakulturni vrt bez maliranja. Mogli bismo rei da svi koji maliraju nisu permakulturnjaci, ali svi permakulturnjaci maliraju. To se odnosi i na mnoge druge tehnike i metode koje nisu nikakvo vlasnitvo permakulture, ali je permakultura bez njih nemogua. Ovime ne elimo rei kako su sva znanja i pravila iz prolosti korisna i prihvaena u permakulturi. Tradicionalno kuhanje na otvorenoj vatri je prilino neefikasno troenje energije. Openito tradicionalni pristup kuhanju hrane ima svega 5-15% iskoristivosti energije biomase. Takoer moemo rei i za dio tradicionalnog graditeljstva energetski je neefikasno jer smo u prolosti bili okrueni obiljem uma i druge biomase pa se ljudi nisu previe osvrtali na koliinu drveta koje se koristi za zagrijavanje kua. Na primjer, tradicionalne drvene kue imale su zidove od svega 7 cm tvrdog drveta koje je bilo prekriveno tankim slojem trske i glinene buke. Toplina kroz ovakav zid prolazi ak deset puta bre nego kroz zid neke odrive niskoenergetske ili pasivne kue. U tradicionalnom nainu ivota moemo osim energetske efikasnosti nai i mnoge druge zamjerke. Na primjer patrijarhat. Odnos prema enama u prolosti je bio uasan, i premda je danas bolje, to je borba koja i dalje traje. No, na staro se sigurno ne elimo vratiti. Kao i mnogo puta, i ovdje nam je potrebna ravnotea na korist svima. U permakulturi imamo tri prekrasna etika principa koji bi nas trebali voditi: briga za Zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjela. Premda su ovi etiki 24

principi u neku ruku razumljivi sami po sebi, spomenimo par rijei za svakoga od njih. Briga za Zemlju sadrava ne samo sva znanja i vjetine kojima pojaavamo odrivost naeg naina ivljenja, ve i svijest o vanosti ovog planeta. Briga za ljude naglaava solidarnost i meusobno pomaganje. Ona ukljuuje i organizacijske i ekonomske oblike koji poivaju na suradnji i razumijevanju drugih. Trei princip moemo shvatiti kao most izmeu brige za Zemlju i ljude. Bez svijesti o potrebi za pravednom raspodjelom resursa naa briga za Zemlju i ljude ostaje na plitkoj razini. Briga za pravednom raspodjelom resursa najblia je tenji da zadrimo kvalitetu ivota, a smanjimo ekoloki otisak. Netko je lijepo rekao: Ima dovoljno za sve nae potrebe, ali ne i za svu nau pohlepu (Burnett, 2004:17).

25

Pazi, hrana pada

Ovo je super naziv filma u kojem nam Mollison predstavlja osnovne principe permakulture. Mi ga ovdje moemo shvatiti dvostruko. U konvencionalnom smislu mi se zaista esto ponaamo kao da hrana pada s neba. Rijetko se kad pitamo o nainu uzgoja nae hrane, posljedicama koje takva proizvodnja ostavlja za sobom, ne samo ekoloke, ve i socijalne i ekonomske. S druge strane, u permakulturnom smislu moemo rei kako stvaramo trajno odrive sustave gdje u naim vrtovima, posebno u naim umskim vrtovima zaista moramo paziti na glavurdu jer hrana doslovce pada. Jasno je zato zapoinjemo s hranom. Bez unosa energije i u nae organizme malo e nam koristiti znanja o npr. biodizelu. Osim toga, hrana ima toliko utjecaja na nae ivote, a pored svog obilja kojeg proizvodimo kao ljudska rasa, i dalje kaskamo u izraavanju obilja u solidarnosti i meusobnoj pomoi, pa imamo stotine milijuna gladnih i milijarde siromanih. Pri kraju Drugog svjetskog rata destruktivni model konvencionalne poljoprivrede poeo se masovno primjenjivati. Korporacije koje su proizvodile sintetike kemikalije za vojne potrebe, izgubile su veliko trite. Umjesto da ostanu bez posla, radije su poele svoje proizvode prodavati poljoprivrednicima i tako zapoele, kako su je kasnije nazvale zelenu revoluciju. Koritenjem sintetikih kemijskih gnojiva i pesticida, zajedno sa skupom mainerijom (proizvoai tenkova i kamiona takoer nisu htjeli ostati bez posla) nastala je nova poljoprivredna metoda koja je davala vrlo visoke prinose. Dananja konvencionalna poljoprivreda uzrokuje: eroziju tla, iroko zagaenje tla i podzemnih voda, gubitak plodnog tla, stvrdnjavanje tla i smanjenje bioloke aktivnosti u tlu, pretjerano koritenje umjetnih gnojiva i kemijskih pesticida, herbicida i slino. U SAD-u su u posljednjih 40 godina izgubili 20 cm humusa zbog ispiranja najkvalitetnijih povrinskih dijelova tla. Konvencionalna poljoprivreda ima sve vie problema sa proizvodnjom uz daljnje unitavanje prirode i pojaavanje irenja klimatskih promjena. Koritenje kemijskih sredstava i GMO-a dodatno je ugrozilo podzemne pitke vode, zagadilo zemlju i vodene tokove, te smanjilo bioraznolikost. Koritenje teke mehanizacije i ovisnost o nafti te ogromno iskoritavanje energije, injenice su koje konvencionalnu poljoprivredu ine neodrivom. Samo svaka tona umjetnog gnojiva proizvede 5 tona CO2. WHO procjenjuje kako je barem tri milijuna 26

ljudi godinje otrovano pesticidima, od ega vie od 200000 umre, uglavnom u siromanim zemljama. Na primjer, studija koja je provedena na radnicima na plantaama cvijea u Kolumbiji otkrila je kako su izloeni 127 vrsti pesticida, od kojih je 20% zabranjeno za koritenje u SAD-u. Po podacima Columbian Human Rihgts Committeea dvije treine tih radnika ima zdravstvene probleme zbog svog posla. Iz Kolumbije dolazi dvije treine cvijea koje se koristi u SAD te tako pesticidi nalaze svoj put nazad (French, 2000). Na alost, konvencionalna poljoprivreda prouzrokovala je smanjenje bioraznolikosti, ubijanje ivota u zemlji, kojim inae zdrava zemlja buja, te je time unitena sposobnost zemlje da dalje proizvodi hranu bez sve veeg i veeg unosa sintetikih kemijskih gnojiva, pesticida i ostalog. Jasno, tako se smanjila i kvaliteta hrane koju konzumiramo. Poljoprivrednicima koritenje kemijskih gnojiva nije bilo nita novo. Stoljeima su se koristili razni pripravci, kao to su kameni fosfati, guano (izmet imia i nekih ptica), morska trava itd. Meutim ove tvari su prirodne, a prirodni ekosustavi imaju ugraeni mehanizam kako da se nose sa tvarima koje sami proizvedu. Nove kemikalije su tvorevine ovjeka, uglavnom ekstremno koncentrirane prirodne kemikalije ili potpuno sintetske tvari. Prirodni ekosustavi se s ovim tvarima ne mogu nositi. Velike ekoloke tete su uinjene, a u veem djelu svijeta ova praksa se nastavlja. Istovremeno s najjaim globalnim irenjem zelene revolucije, zagovornici zdravog ivotnog stila poeli su traiti bolje naine uzgoja hrane. Pogled u prolost omoguio im je da posude i usvoje znanja i tehnike iz razdoblja prije sintetskih kemikalija. Nali su poljoprivredne tehnike pomou kojih je mogue godinama uzgajati kvalitetnu hranu na istoj parceli s visokim prinosima bez iscrpljivanja tla. Kako ne bi ovisili o globalnom tritu hrane koje proizvodi siromatvo, glad i unitavanje prirode, permakultura nas ui kako osigurati na malom prostoru obilje hrane. Prije nego krenemo dalje, spomenimo neke druge vrijedne ekoloke pristupe u proizvodnji hrane. Pokret koji je nastao kao tendencija da se izbjegnu negativne posljedice sintetike poljoprivrede, razvio se u pokret prema neemu to je ekoloki prihvatljivo neemu to se ugrubo moe definirati kao odriva poljoprivreda.

Odriva poljoprivreda
Openito, odriva poljoprivreda je metoda proizvodnje hrane uz pomo zdrave zajednice biljaka i zemlje bez upotrebe gnojiva i pesticida sintetskog porijekla. Odriva poljoprivreda dugorono poboljava kvalitetu tla i ini ga sve plodnijim iz godine u godinu. Meutim, na odrivu poljoprivredu ne smijemo gledati samo kao na tehnoloki postupak koji bi trebao zamijeniti postojeu praksu, ve kao na dio ireg drutvenog pokreta koji e poboljati kvalitetu ivota itavog drutva u socijalnom, ekonomskom i ekolokom smislu.

27

Organska poljoprivreda
Termin organsko povrtlarstvo prvi se put pojavio u knjizi Look to the Land (Pogled prema zemlji), koju je napisao Lord Northbourne 1940. godine. Dvije godine kasnije objavljeno je prvo izdanje knjige Organic Gardening and Framnig (Organsko povrtlarstvo i poljoprivreda). Mnogi fundamentalni principi organske poljoprivrede stari su koliko i najstariji oblici poljoprivrede. Jednostavno reeno, organska poljoprivreda (u Hrvatskoj se koristi termin ekoloka poljoprivreda) je uzgoj hrane bez upotrebe sintetskih i umjetnih kemikalija. Zabranjeno je koritenje svih sintetskih gnojiva, pesticida, a nadgleda se i lijeenje ivotinja. Podrazumijeva se izbjegavanje GMO-a. Unutar ove definicije postoji irok spektar poljoprivrednih metoda i tehnika. Bitno je shvatiti da je termin ekoloka ili organska poljoprivreda vrlo irok i u stvari nam malo govori o tome kako je hrana u stvari uzgojena. Da bi neka hrana bila ekoloki uzgojena, mora biti zadovoljen pravilnik o ekolokoj poljoprivredi. U pravilniku ete uglavnom nai koja kemijska sredstva i tehnoloki postupci nisu dozvoljeni u ekolokoj poljoprivredi. injenica da neka hrana zadovoljava ovaj pravilnik manje nam govori o tome da li je hrana uzgojena u plasteniku/stakleniku, da li se zemlja ore ili prirodno odrava rahlom, u kojoj mjeri se koristi mehanizacija itd. U ekoloku poljoprivredu spadaju i metode kao to je hidroponija uzgoj biljaka u plastenicima bez zemlje, u umjetnom mediju pod umjetnim svjetlom i kontroliranim klimatskim uvjetima. Kako se udaljavamo od ovog ekstrema, poinje upotreba zemlje, ali jo uvijek se koristi mnogo umjetnih materijala. Na primjer, mnogi koriste plastine crne folije kao mal, premda je maliranje prirodnim pokrovima puno korisnije i efikasnije. Kako se kreemo dalje prema prirodnijim metodama poveava se koritenje organskih materijala (slama, sijeno, lie...) te je na okoli ukupni utjecaj neke metode manji. Na potpuno suprotnoj strani nalaze se metode uzgoja hrane koje potpuno nadilaze oranje tla, gnojenje i plijevljenje, kao to je primjerice metoda Masanobu Fukuoke iz Japana.

Biodinamika
Biodinamika je poljoprivredna metoda koju je razvio austrijski znanstvenikfilozof Rudolf Steiner (1861-1925). Steiner je 1924. godine odrao niz od osam lekcija poljskim poljoprivrednicima u blizini Wroclawa. Ovih osam lekcija, zajedno sa dodatnih etiri, objavljeno je pod naslovom Duhovni temelji za obnovu poljoprivrede. Steiner je vjerovao da zemlja kao supstanca sadri esenciju ivota i da je treba tretirati raznim preparatima da bi se obogatila ivotna snaga i pobudila mikrobioloka aktivnost te da bi se stvorili idealni uvjeti za rast biljaka. Biodinamika promovira ideju o samoodrivosti u smislu proizvodnje vlastitog 28

sjemena, gnojiva, pripravaka i hrane. Obuhvaa povrtnjake, oranice, vonjake, jezera, ume i panjake. Specifino za biodinamiku je koritenje devet pripravaka, koji se pripremaju na poseban, ponekad ak mistificirajui nain. Pripravci su mineralnog, biljnog i ivotinjskog porijekla, najee fermentirani, a primjenjuju se u malim koliinama na kompost, ivotinjsko gnojivo, zemlju ili direktno na biljke. Osim pripravaka u biodinamici vanu ulogu zauzimaju tehnike kompostiranja, maliranja, mijeanja kultura i druge organske tehnike. U biodinamici se uzima u obzir i utjecaj planetarnih i kozmikih sila na rast biljaka. Mjeseevi i astroloki ciklusi imaju kljunu ulogu pri vremenskom rasporedu sadnje. Biodinamika koketira s mistinim te pokuava nai ravnoteu izmeu fizikog i metafizikog aspekta.

Prirodna poljoprivreda (Nature farming)

Prirodno poljodjelstvo je slino biodinamici u tome to se takoer bazira na upotrebi pripravaka. Najvaniji pripravak je miks mikroorganizama koji aktiviraju kljune mikrobioloke procese vezane za zemlju i rast biljaka. Naglasak je na azijskoj filozofiji prema kojoj ovjek ui od prirode. Utemeljitelj ove metode je Mokichi Okida (1882-1950), japanski filozof koji se prvi na tom podruju zauzimao za izbjegavanje kemikalija u poljoprivredi.

Biointenzivna poljoprivreda
Ova metoda takoer je poznata pod imenom francuska intenzivna metoda. Razvio ju je Alan Chadwick (1909-1980), a smatra se kriancem izmeu biodinamike i intenzivne komercijalne poljoprivrede koja se koristila 1900-te u okolici Pariza. Ova metoda bazira se na gusto zasaenim dvostruko prekopanim visokim gredicama, kompostiranju i mijeanim kulturama. Ova metoda daje dva do deset puta vee urode po jedinici povrine u odnosu na klasinu poljoprivredu, pritom koristei samo jednu treinu do jednu desetinu vode. John Jeavons, zagovornik ove metode, napisao je nekoliko knjiga o ovoj metodi, ukljuujui i popularnu knjigu How to Grow More Vegetables And Fruits, Nuts, Berries, Grains, & Other Crops Than You Ever Thought Possible on Less Land Than You Can Imagine.

Miroljubiva zemljoradnja
Pokret prisutan najvidljivije u Njemakoj. Karakteristian mu je miroljubiv odnos prema ivotinjama. Na ivotinje se gleda kao na prijatelje koje se ne iskoritava ili ubija. Dapae, ne koriste se kao gnojiva niti stajski gnoj. Tlo se obrauje kroz dvije godine, a treu godinu se odmara te se ivot u njemu obnavlja.

29

umski vrtovi
ume su ljude tisuljeima opskrbljivale hranom, odjeom, ljekovitim biljem i zaklonom. Tijekom 1960-ih, Robert Hart je u okolici Shropshirea (Engleska) poeo eksperimentirati sa kreiranjem potpuno integriranih uma i umskih vrtova. Trideset godina kasnije, njegov umski vrt, veliine samo 500 m2, postao je svjetski poznat model na kojem se bazira umska poljoprivreda. Kreiranje umskih vrtova bazira se na uspostavi sedmeroslojne vegetacije, a biljke su odabrane tako da imaju najmanje jednu praktinu primjenu. Tu spadaju hrana, ljekovito bilje, boje, vlakna, ulja, privlaenje poeljnih kukaca i ivotinja, odbijanje nepoeljnih kukaca i ivotinja, fiksiranje i akumuliranje hranjivih tvari u tlu, mal, stelja i drvo za ogrjev. umski vrt se sastoji od sedam slojeva: 1. kronja (visoko drvee) 2. nisko drvee (npr. patuljaste voke, oraasti plodovi) 3. grmlje (drvenaste biljke kao npr. kupine) 4. zeljaste biljke (trajnice) 5. vertikalne biljke (biljke penjaice) 6. pokrovni sloj (puzavci ne vii od 15 cm) 7. rizosfera (korijenjaste biljke) Hart je objavio detalje o svojim eksperimentima u kratkom priruniku The Forest Garden (umski vrt). Kasnije je od tog prirunika nastala detaljna knjiga Forest Gardening: Cultivating an Edible Landscape (umsko vrtlarstvo: kultiviranje jestivog krajolika). Ova metoda postala je vrlo rairena meu poklonicima permakulture. Zato nas ne treba uditi to premda se i u permakulturi koriste vrtovi s jasnim i odijeljenim gredicama, puno vie se cijene umasti vrtovi koji izgledaju pomalo divljasto, pomalo dunglasto.

Sinergijska poljoprivreda
U periodu od gotovo 40 godina, Emilia Hazelip je razvila metodu uzgoja ljekovitog bilja i povra koju je nazvala sinergijska poljoprivreda. Iako se u poetku svog rada oslanjala na metode Fukuoke, Bonfilsa i Ruth Stout, njezina metoda je kroz eksperimentiranje evoluirala u sasvim novi princip koji ima potencijalnu vrijednost u komercijalnoj proizvodnji povra i ljekovitog bilja. Metoda Emilie Hazelip bazira se na poticanju i kreiranju tzv. divljeg tla. Njezini vrtovi svjesno su dizajnirani tako da potpomau razvoj dinaminog ivota u tlu. Kako sama kae: Ja istinski vjerujem da dok ne uspostavimo mir sa zemljom, neemo moi uspostaviti niti mir iznad povrine tla. Dokle god opravdavamo iskoritavanje bilo kojeg ivog organizma, ostat emo paraziti, troei vie nego to doprinosimo.... 30

Dok se Fukuokina metoda uglavnom bavi vonjacima i uzgojem itarica, fokus ove metode je uzgoj povra i ljekovitog bilja. Cilj je stvoriti profitabilne povrtnjake uz minimalno ulaganje energije, a da se pritom ne razori ivot u tlu. Hazelip je praktinost svoje metode dokazala u najmanje tri razliite drave, pritom uzdravajui obitelj prodajom povra koje je uzgojila. Sama metoda se temelji na visokim gredicama koje se, nakon to se prve godine pripreme za sjetvu, vie nikad ne prekopavaju (niti duboko niti plitko). Umjesto kopanja tlo se odrava rahlim i redovitim obilnim maliranjem te zelenom gnojidbom. Hazelip nikad ne doputa da njene gredice budu prazne jer to dovodi do sabijanja tla - one su konstantno zasaene, bilo jestivim kulturama bilo pokrovom za zelenu gnojidbu. Ono to je revolucionarno kod ove metode je otkrie da je oranje u stvari glavni krivac za osiromaenje tla, suprotno uvrijeenom miljenju da su biljke te koje iscrpe tlo. U sinergijskoj poljoprivredi ne koriste se gnojiva. Kompost se koristi samo za presadnice. Obrazloenje za ovakvu praksu je to to dodavanje gnojiva remeti cikluse bakterija koje su kljune za ivot tla. Umjesto da gnoji tlo, Hazelip radije potie prirodnu plodnost tla i uistinu, njezine gredice iz godine u godinu su sve plodnije.

Fukuoka metoda
Japanski znanstvenik-filozof-poljoprivrednik Masanobu Fukuoka roen je 1914. godine u malom selu na otoku Shikoku na jugu Japana. Kao mikrobiolog, radio je kao znanstvenik na pitanjima tla, a specijalizirao se za biljnu patologiju. U doba kada je navrio 25 godina ivota, poeo je preispitivati sebe i imati dvojbe o udima moderne poljoprivrede. Dao je otkaz i vratio se na oevu farmu na otoku Shikoku. Tu je poeo s eksperimentiranjem i razvijanjem vlastite metode. Kroz 30 godina razvio je vlastitu metodu neinjenja u poljoprivredi, gdje je polako iz godine u godine ostavljao sve vie samoj prirodi i prirodnim procesima da rade za njega. Bez okopavanja zemlje, bilo gnojiva i kompostiranja, plijevljenja korova i dodavanja pripravaka, Fukuoka je proizvodio hranu sa prinosima jednakima, pa i veima od prinosa u konvencionalnoj poljoprivredi. Njegova metoda se bazira na usporednom uzgoju itarica rie i jema zajedno sa bijelom djetelinom. Budui da je djetelina leguminoza ona obogauje tlo duikom. Osim toga Fukuoka sije slijedeu generaciju itarica u polje na kojem prethodna generacija jo raste. To na primjer znai, da se ria sije u polje jema koji jo nije sasvim zreo. Tek kada mladice rie izbiju iz zemlje, anje se jeam. Na taj nain polje nikada ne ostaje prazno i na taj nain nema anse da se zemlja sabije i stvrdne. Sva slama od jema vraa se na polje te tako dodatno titi zemlju od isuivanja i sabijanja. Slama pogoduje formiranju stabilnog sloja humusa, koji je temelj plodnosti tla. Osim toga slama zajedno 31

s bijelom djetelinom sainjava pokrov koji ne dozvoljava korovu da se probije. Osim u uzgoju itarica, Fukuoka je velike uspjehe postigao u voarstvu, posebice uzgoju citrusa.

32

Praktini savjeti za stvaranje permakulturnog vrta

Za permakulturu bi se najbolje mogla primijeniti stara izreka: ivi kao da ti je sutra zadnji dan, ali obrauj zemlju kao da e ivjeti zauvijek (Whitefield, 2004: 225). U konvencionalnoj poljoprivredi plodnost tla odreuje se unosom kemijskim sastojaka. U permakulturi ne odreujemo plodnost tla tako da ga unitavamo kemikalijama. Na plodnost ili kvalitetu tla utjee mnogo faktora: Dubina tla je vana zato to u dubljoj zemlji biljke lake rastu. U plitkom tlu vrlo brzo e nestati hranjivi sastojci i voda. Struktura tla znai kako su dijelovi tla meusobno povezani. Pore u tlu stvaraju mree linija koje osiguravaju biljci vodu, hranjive sastojke i zrak. Prozranost tla je vana jer tlo treba disati. Zrak treba i ivotu u tlu, neovisno govorimo li o mikroorganizmima, glistama ili neemu treem. Propusnost tla je povezana sa prozranou. Plodna zemlja ima dobru strukturu na povrini da voda prolazi kroz pore, i dobru strukturu ispod da voda dalje prolazi. Kapacitet za zadravanje vode ne treba brkati s dobrom propusnou vode. Jednostavno, plodno tlo treba biti kao spuva upiti vodu i polako je tokom dueg vremena otputati za biljke. Ukoliko voda odlazi prebrzo, biljke e patiti. Tome e doprinijeti i stalni gubitak vode koje biljke imaju kroz listove. Temperatura je povezana sa zadravanjem vode. Tlo koje slabo proputa vodu trebati e vie vremena da se ugrije na proljee. Sadraj hranjivih elemenata dijelimo u dvije grupe: a) Ugljik, vodik i kisik su potrebni u velikim koliinama i dolaze od CO2 u zraku, od vode, od biljaka i organskih materijala b) Mineralni hranjivi sastojci, premda ih treba manje, takoer su vani, a radi se o duiku, fosforu, kaliju i drugim elementima. Kapacitet za zadravanje hranjivih elemenata znai injenicu da plodno tlo kao i vodu ima dovoljno snage zadrati hranjive elemente. Kiselost i lunatost tla. Ako nam je tlo pH0, znai da je ekstremno kiselo, a ako je pH14, onda je ekstremno lunato. Neutralnu vrijednost imamo kod pH7. Stabilnost oznaava dobro plodno tlo koje odolijeva eroziji, jer voda ne ispire zemlju. 33

Ugrubo reeno, najee spominjemo tri vrste tla: pjeskovito, ilovasto i glinasto. Ova klasifikacija bazira se na veliini estica mineralne komponente tla. Pjeskovito, ilovasto i glinasto tlo u stvari imaju isti mineralni sastav, ali se razlikuju u veliini estica, pa tako pjeskovito tlo ima najkrupnije estice a glinasto najfinije. Dosta je nevjerojatna injenica da je glina u stvari tvar koja se sastoji od vrlo finih mineralnih estica. Ilovasto tlo je po veliini estica negdje izmeu pijeska i gline. Drugu komponentu tla sainjava organski materijal u tlu. To se najvie odnosi na humus. to imamo vie humusa, biti e i nae tlo kvalitetnije. Humus se najee nalazi u povrinskom sloju zemlje, a sastoji se od celuloznih vlakana i drugih organskih tvari koje se konstantno raspadaju. U tablici to slijedi moemo vidjeti karakteristike faktora koji utjeu na plodnost tla za svaku od tih vrsta.

Karakteristike tla
Pjeskovito Struktura Manje vana u pjeskovitim tlima. Nema zbijenosti. Ilovasto Treba strukturu, ali se ne stvaraju grumeni. Sklona zbijenosti. Glinasto Treba strukturu. Glinasti dijelovi tendiraju stvaranju grumena zemlje. Sklona zbijenosti. Loa bez dobre strukture. Loe bez dobre strukture. Drenaa spora. Dobro. Sporo se ugrije u proljee. Moe biti visok, ovisi o vrsti gline. Dobro zadrava vlagu. Obino lunato. Otporno eroziji samo ako je dobro strukturirano.

Prozranost Propusnost

Vrlo dobra, zna biti Vrlo loa bez dobre pretjerana. strukture. Vrlo propusno, dre- Vrlo loe bez dobre naa obino dobra. strukture. Jako sklono blokiranju vode. Obino loe. Sklono Pretjerano. Problem sui. natopljivanja. Brzo se ugrije u Sporo se ugrije u proljee. proljee. Lo. Lo. Nema. Ovisi.

Zadravanje vode Temperatura Sadraj hranjivih elemenata

Zadravanje Nema. Problem hranjivih elemenata zadravanja vlage. pH Stabilnost Obino kiselo.

Fino pjeskovito sklo- Sklono eroziji. no eroziji, krupno pjeskovito manje.

Izvor: Whitefield, P. (2004) The Earth Care Manual, East Meon: Permanent Publications: 41.

U svakom tlu ima malo od svo troje. Vano je da svako tlo ima gline, jer ona vee hranjive elemente. No, mnogi od nas znaju kako je teko raditi sa 34

pretjerano glinastim tlom. Glina esto varira od ljepljive navlaene mase do gotovo pa tvrdih cementnoidnih blokova. No, ukoliko stvorimo dobru strukturu, glina moe biti najzahvalnije tlo. Mnogi vrtlari i vrtlarke preferiraju pjeskovito tlo, jer se s njim lako radi. Stoga ga se i zove lakim tlom, nasuprot tekim tlima kako nazivamo ilovasta i glinasta tla. No, pjeskovita tla imaju problem gubitka i vode i hranjivih elemenata. Ona mogu biti vrlo plodna, ali bez dovoljne koliine gline u sebi, s njima je teko raditi i sklona su looj strukturi. Tlo koje je dobra kombinacije svog troje te okuplja prednosti svake varijacije tla, a umanjuje nedostatke je tlo kojem teimo (Whitefield, 2004). Testiranje naeg tla moemo provesti jednostavnim postupkom. Iz dijela vrta koji nas zanima uzmemo aku zemlje te ju oistimo od kamenia, korijena ili druge neistruljene organske materije. Tu zemlju navlaimo i gnjeimo dok ne stvorimo lopticu. Zatim pratimo slijed naih odgovora:
Da li je tlo tamno smee ili crno, jako spuvasto kada se smoi ili navlai, te se u potpunosti sastoji od organskog materijala? Ne. Da li je tlo u najveoj mjeri pjeano? Da. Moe li se formirati kuglica? Da. Da li se kuglica lagano lomi? Ne. Ne. Da li se ini njenom i svilenkastom? Ne. Da. Pjeskovita ilovaa. Pjeskovito muljevita ilovaa. Muljevita ilovaa. Da. Ilovast pijesak. Ne. Pijesak.

Da.

Treset.

Kada je oblikujete u kuglu da li je putrasta i lako deformirajua?

Da.

Da li tvori vrstu kuglicu koja prlja, ali se ne da ugladiti?

Da.

Ne [sljedea stranica].

Da li se doima pjeskovita? Ne. Da li se doima glatkom i sapunastom?

Da. Da. Ne.

Pjeskovita ilovaa. Muljevita ilovaa. Zrnatija ilovaa.

35

Da li se oblikuje kao plastelin, polira i da li postaje ljepljiva kada se navlai? Ne.

Da.

Da li se doima pjeskovito ili ljunkovito?

Da.

Pjeskovita ilovaa.

Da li se doima glatkom i sapunastom?

Da. Ne.

Muljevita ilovaa. Zrnata ilovaa.

Kreni ispoetka ili je zemlja bogata tresetom

Upozorenje: visok sastav organskih tvari u mineralnoj zemlji moe utjecati na osjete koje ona prua, inei ilovau manje ljepljivom i pijesak manje muljevitim. Visoki sastav vapna moe imati isti utjecaj. Poboljavanjem organskog sloja tla, poboljavamo i sve ostale karakteristike. 80% mikroba ivi u gornjih 5% tla. U prosjeku nam treba svega 3,5cm organskog sloja. Za tlo su nam vani mikroorganizmi (bakterije, gljive, alge i protozoe), jer razgrauju organski materijal u humus, osiguravaju biljkama mineralne elemente, proizvode tzv. ljepilo koje dri zemlju skupa, i sprjeavaju nastanak patogena. Najaktivniji su nekih tri milimetara od korijena biljke prema dolje. Gliste ili gujavice su nai najbolji vrtni prijatelji. Najljepe im je ljakati u tlu koje ima pH vrijednost veu od 5. Moramo im osigurati stalni dotok organskog materijala kojim se hrane i vuku dublje u tlo. Gliste su puno brojnije u organskim vrtovima, jer ih kemikalije ubijaju, ali vano je znati kako ih se jo vie ubija preoravanjem i prevrtanjem zemlje (Whitefield, 2004). Vrlo je korisno napraviti

Najbolji vrtni prijatelji

36

kompostite s kalifornijskim glistama koje e nam proizvesti visoko kvalitetan humus. U jednom leglu kada ga rasprostremo na 2 m2 imamo 100000 glista u razliitim razvojnim stadijima. Razlikujemo je od uobiajene kine gliste po izrazitom crvenom tijelu i utom ispruganom repiu. Premda su i one manje aktivne tijekom zime, kalifornijske gliste bolje podnose hladnou pa su dulje aktivne, bre se razmnoavaju i ne smeta im gustoa u stanitu. Jedna kalifornijska glista u jednom danu proizvede humusa kolika je njena teina. Jedno leglo je u stanju godinje preraditi 800-1000 kg organskog materijala, pri emu dobijemo 400-600 litara istog humusa. Podloga za kompostite sa glistama treba biti vodopropusno pa je najbolji materijal netkani tekstil (geotekstil). Geotekstil podupremo drvenim koliima, najbolje na 40 cm visine tako da nastane bazen za gliste. Na dno geotekstila stavimo karton. Kompostite sa glistama nije dobro staviti na mjesto gdje cijeli dan pii sunce, a niti na mjesto gdje se osjea podrhtavanje tla (npr. u blizini ceste), jer su gliste na to vrlo osjetljive. Tokom ljeta kompostite ne smije ostati presuho, jer bi gliste mogle uginuti. Tada je dobro, posebno ako neemo dui period nadgledati kompostite, prekriti ga navlaenim kartonom. Najvanije za kompostite je da bude dovoljno vlano, ali ne natopljeno vodom, da ima pH vrijednost to blie neutralnom te da ga tokom ekstremnih temperaturalnih vremenskih uvjeta titimo debljim slojem na vrhu. Sloj kojim poinjemo hraniti gliste mora dobro zadravati vlagu i dozvoljavati prolazak zraka. Stoga koristimo stajnjak s veim udjelom slame, staru slamu, poluzreo kompost, suhu travu ili neki drugi materijal bogat celulozom. Openito je za hranjenje glista najbolje koristiti zreli stajnjak, vrtni korov, otkos, lie, mokri karton, papir i slino. Stajnjak ne bi smio biti svjei, jer bi gliste mogle uginuti. Isto vrijedi i za korov, travu i lie. Ako ih i dodajemo svjee, treba ih balansirati sa suhim materijalima. Moemo dodavati i sav zeleni otpad iz kuhinje, osim otpatke voki koje se jako prae pesticidima (narane, limuni...), dijelove otrovnih biljaka (oleander...) te ostatke od jako zainjene hrane. Uglavnom, vrijedi isto kao i za uobiajeno kompostiranje. Humus dobijemo na dnu kompostita i tamno smee ili crne je boje, vadimo ga runo, a gliste sele u gornje dijelove gdje ima hrane. Najbolje je to raditi u rano proljee ili kasnu jesen. Ovisno o veliini kompostita prvi humus vadimo nakon godinu do dvije godine (Mandek, 2003). Permakultura u uzgoju hrane daje
Vaenje humusa

37

prednost metodama kojima se postiu visoki prinosi s minimalnim ulaganjem energije i resursa (Fukuoka metoda, umski vrtovi, sinergijska poljoprivreda, itd.). Dakle, u permakulturnom vrtu prakticiramo:

I. Nekopanje ili vrtove bez motike

Najei razlog koji se navodi za oranje je borba protiv korova i zbijenosti tla. I to je svakome tko je makar malo radio u vrtu dovoljno dobar razlog. Ipak, i korov i zbijenost tla se mogu sprijeiti i prijateljskijim metodama, poput maliranja i zelenom gnojidbom, a ne smijemo zaboraviti koliko oranje unitava gujavice koje su nam iznimno vane, upravo jer oru umjesto nas. Organski materijal koji dodajemo tlu preuzimaju gujavice i odnose u dublje slojeve tla. Ako je zemlja zaista tvrda proces e ii sporo i dobro ga ja ubrzati zelenom gnojidbom, biljkama koje imaju duboko korijenje kao to je djetelina ili ra. U permakulturi se naglaava korist i prednosti neokopavanja vrta, posebno se izbjegava duboko oranje. Za to se navode bar dva razloga: prvi koji istie kako je potrebno puno energije za dii 7000 tona zemlje koliko u prosjeku iskopamo po jednom hektaru, te drugi koji istie kako time naruavamo prirodnu plodnost tla. Naruavamo strukturu tla, mikroorganizme i gujavice vane za kvalitetu ivota u tlu, te ostavljamo tlo otvoreno ime se olakava erozija i gubitak najkvalitetnijeg dijela tla. Naravno, tu se ne radi o svetom pravilu kojeg nikada ne smijemo kriti. Permakultura ne smije biti dogma, ve niz praktinih metoda i tehnika za odriviji nain ivota. Dakle, ako imamo mogunost ne kopati, tada nam permakultura savjetuje da tako i uinimo. Zaoravamo u zelenoj gnojidbi ako se radi o biljkama koje imaju dubok korijen. Ponekad emo na izrazito kompaktnim i tekim tla, te u situacijama kada viegodinje livade elimo pretvoriti u plodne vrtove biti primorani za prvu sadnju jednom prekopati zemlju. Na primjer, postoje biljke koje e sigurno teko rasti u kompaktnim tlima, kao to je primjerice mrkva. Ali nakon uspostavljanja odrivog sustava, kopanje je gubitak vremena, energije i kvalitete tla. Ukoliko i odluimo preorati zemlju trebamo paziti kako na tekim tlima to nije dobro raditi kada je povrina mokra ili za vrijeme mrazeva. Logina posljedica nekopanja je orijentiranost na stvaranje trajnih sustava oko kojih imamo manje posla. U istraivanju Colorado State University i saveznog Agricultural Research Servicea nakon 12 godina prouavanja prinosa dobili su rezultate kako poljoprivreda bez oranja donosi vee prinose, poveava bioraznolikost i smanjuje eroziju tla. S obzirom da je u vrtu bez motike najvanija priprema, utedi se 11,3% od ukupne energije rada u vrtu, ali fosilnih goriva se utedi ak 88,5% (Whitefield, 2004), a znamo koliko je to danas vano.

II. Maliranje
Mal je bilo koji materijal kojim prekrivamo tlo. Kako je ve reeno, u permakulturi emo preferirati maliranje organskim materijalima, a ne tamnim 38

plastinim folijama koje ukoliko i jesu u nekim sluajevima razgradive, ne hrane i obogauju tlo. Mal se koristi jer: sprjeava rast korova, uva vlanost tla, pospjeuje bioloke aktivnosti u tlu i obogauje tlo. Time odrivom metodom inimo nepotrebnim koritenje herbicida i ostalih sintetikih proizvoda te smanjujemo koliine vode potrebne za na vrt. Ako i kopamo zemlju, uvijek ju je dobro imati pokrivenu, odnosno maliranu, jer je time vie titimo. Maliramo u nekoliko slojeva, a kao prvi pokrov esto stavljamo karton ili stare novine koje su otisnute po mogunosti u crno-bijeloj tehnici. Druge boje mogu biti otrovne, posebno crvena, ali ako je ima u manjim koliinama nee se nita loe dogoditi. Novine se trebaju preklapati 20 cm, a debljina im treba biti 1520 listova. Sigurno e se poveati broj gujavica dodavanjem organskog materijala tlu. Dobro je malirati, jer to gujavicama prua dodatnu zatitu od iznenadnog mraza ili prehladnog vremena. Dobro je i malirati prije zime kako bi titili tlo od tekog smrzavanja, erozije i kako bi stvorili topli dom gujavicama. Na proljee je dobro maknuti mal kako bi se zemlja dovoljno ugrijala. Ljetno maliranje je dobro raditi na vlanom ili mokrom tlu, jer blage ljetne kie e se za vrijeme sparnih dana teko probiti kroz debeli sloj mala do naih biljaka. Kao i kod drugih rjeenja i ovdje ne robujemo dogmama. Maliranje moe uzrokovati problem s odvodnjom vode ukoliko padne previe kie. Tada se poveava i mogunost za gljivina oboljenja. Kako god ga koristili i od kojih god materijala dobro je ostaviti prostor oko korijena biljke slobodnim da zrak moe cirkulirati. Neki niti ne savjetuju direktno sijanje u tlo sjemenjem, jer je mal ponekad dobro sklonite za pueve, voluharice i druge ivotinjice kojima mlade biljke predstavljaju slastan zalogaj, a nisu se u mogunosti obraniti.

Malirani vrt obitelji Feranda pokraj Pule

Voluharice su este u vrtovima za koje se ne brinemo. Mnogi tada predlau micanje na oko tjedan dva u proljee kako bi se tlo bre zagrijalo i kako bi se sprijeilo gomilanje pueva. U kontekstu pokrivenosti tla nije sluajno da je simbol permakulture stablo, jer nam trajnice osiguravaju najbolju pokrivenost tla. Saenjem trajnica najvie suraujemo s prirodom.

39

III. Raznolikost
Raznolikost se smatra samim srcem permakulture. Uei od prirode znamo kako e na sustav biti zdraviji, produktivniji i odriviji ukoliko je utemeljen na principima raznolikosti. Kod raznolikosti u permakulturi naglaavamo etiri aspekta: a) Raznolikost vrsta kao usmjerenje prema sadnji vie kultura zajedno, a ne monokulturnoj sadnji, to je tendencija u konvencionalnoj poljoprivredi. Polikulture je tee imati na velikim, intenzivnim poljima koja zahtijevaju rad teke mehanizacije. Alelopatija je svaki proces gdje biljke utjeu jedna na drugu kemijskim procesima. Zajedno sadimo biljke koje imaju povoljan uinak jedna na drugu ili se meusobno tite. To nam osigurava vee prinose, bolje iskoritavanje prostora, bolji rast, aromu i okus biljaka zbog meusobnog djelovanja jednih na druge, kao i manju izloenost bolestima i nametnicima, jer tite jedna drugu. Miguel Altieri je radio po cijelom svijetu eksperimente usporeujui prinose monokulturnih i polikulturnih nasada. Dobio je ne samo

Odlian primjer maliranog vrta s mijeanim kulturama Blanke Motik - Pua pored Zagreba

vee prinose u mijeanim nasadima, ve su se prinosi poveavali s veim brojem zasaenih kultura. Oznaio je taj odnos kao Land Equivalent Ratio to je podruje potrebno monokulturi da dobije istu koliinu hrane po hektaru kao i polikultura. Naravno, ovdje je potrebno naglasiti kako mijeana sadnja zahtijeva dobar dizajn i poznavanja meusobnih odnosa izmeu biljaka. b) Genetska raznolikost kao saenje vie varijacija iste vrste ime 40

poveavamo genetsku raznolikost. Smanjivanje genetske razliitosti biljaka moemo pratiti od pojave zelene revolucije. Posljednjih godina glavna opasnost dolazi od biotehnolokog sektora i tiranije GMO-a. Zato nam je danas iznimno vano uvati razliite varijacije iste kulture. Danas postoje tzv. genetske banke koje uvaju velik broj raznih kultura i bioraznolikost. No, premda je korisno takvo ouvanje vrsta, jasno nam je kako je najbolji nain uvanja genetske raznolikosti praksa, odnosno sadnja u naim vrtovima, ime sjeme izlazi iz muzejsko-sterilnih uvjeta i postaje dio ivog svijeta. Drave takoer oteavaju genetsku raznolikost strogim i skupim pravilima za registriranje novih sorti. Tako na primjer, u Britaniji je potrebno izdvojiti 7000 funti ako hoete registrirati bolju i rodniju varijantu odreene kulture, dok je u Francuskoj etiri puta skuplje (Whitefield, 2004). Pravila EU-a nalau da ne smijete legalno prodavati svoje sjeme ukoliko nije slubeno registrirano. Takav odnos obeshrabruje mnoge. Zato je puno bolje i ljudskije kada sami sakupljamo sjeme i stvaramo tzv. banke sjemena na otvorenom. Razmjenjujui sjeme sa drugim ljudima irimo i svoju vlastitu zbirku. Lijep primjer iz Hrvatske moemo vidjeti kroz rad udruge Rustica koja skuplja sjeme iz svih dijelova Hrvatske te slui kao prostor razmjene vrijednih sakupljaa i sakupljaica. Najljepe je to se sjeme razmjenjuje besplatno, a jedino je pravilo da se dio vlastitog sjemena kojeg smo sakupili nakon sezone, vrati u zbirku kako bi se stvorio dovoljno veliki fond za nove organske vrtlare i vrtlarke. c) Ekoloka raznolikost koja se odnosi na ukupan broj razliitih biljnih i ivotinjskih vrsta koje su dio naeg sustava. Iz poglavlja o ekolokom otisku vidjeli smo koliko se unitava bioraznolikost nae planete. Ljudi sve vie unitavaju biljne i ivotinjske vrste, a time naruavaju i stabilnost naih ekosustava. d) Kulturna raznolikost koja se odnosi na bogatstvo naih kultura i ukljuuje socijalni ili drutveni aspekt raznolikosti, to je takoer nae bogatstvo. Permakultura ne trpi rasizam, ba kao i ni priroda. Kao pomo pri stvaranju raznolikih vrtova nudimo vam tablicu dobrih i loih susjeda. Koristite ovu tablicu pri dizajniranju vrtova sa mjeovitim kulturama. DOBRI SUSJEDI
vrtne paroge mlada salata blitva tikvice-cukete, tikva

NA ISTOJ GREDICI
rana salata, salata u glavicama, kopar luk

LOI SUSJEDI

vrtne paroge, crni korijen, kopar, niski perin grah, rajica, rabarbara, radi, cikla, anis mrkva, niski grah, radi, rotkva, kupusnjae luk, visoki grah, dragoljub, kukuruz, cikla

41

DOBRI SUSJEDI
cikorija luk

NA ISTOJ GREDICI
salata u glavicama, mrkva, rajica, visoki grah tikvice-cukete, tikve, crni korijen, salata u glavicama, kopar, mrkva, krastavci, matovilac, cikla, vrtne jagode, ubar, radi mrkva, krastavci, matovilac, rajica, vrtne jagode, voke, malina, ljiljani, rue, tulipan rana salata, luk, mrkva, poriluk, koraba poriluk, visoki grah, kupusnjae, komora paroge, luk, crni korijen, graak, kopar, kukuruz, krastavci, matovilac, niski grah, rajica, metvica, poriluk, rabarbara, rotkva, anis, visoki grah, celer salata u glavicama, koraba, kopar, mrkva, radi, kupusnjae, komora, tikvice, rotkvice krumpir, voke paroge, luk, crni korijen, graak, kopar, kukuruz, krastavci, matovilac, niski grah, rajica, metvica, poriluk, rabarbara, rotkva, anis, visoki grah, celer perin paroge, rana salata luk, salata u glavicama, graak, mrkva, krastavci paroge, salata, luk, graak, mrkva, krastavci, blitva, graak, kopar, niski grah, rajica, pinat, visoki grah, enjak, koraba, korijander, kim matovilac, rajica, radi, rotkva

LOI SUSJEDI

enjak

enjak, graak, krumpir, niski grah, poriluk, visoki grah, kupusnjae graak, kupusnjae, grah

crni korijen endivija salata u glavicama

perin

graak

luk, enjak, krumpir, rajica, poriluk, visoki grah

hren koraba

kopar cikla

mrkva, kukuruz, krumpir, poriluk, pinat, visoki grah salata u glavicama

perin metvica poriluk

salata u glavicama, mrkva, rajica crni korijen, endivija, salata u glavicama, luk, graak, niski koraba, mrkva, matovilac, rajica, vrtne grah, perin, cikla, jagode visoki grah, kupusnjae rana salata, salata u glavicama, niski grah, vrtne jagode, pinat, kupusnjae rana salata, blitva, salata u glavicama, krastavci, perin graak, mrkva, matovilac, niski grah, rajica, pinat, visoki grah, kupusnjae, koraba

rabarbara radi

42

DOBRI SUSJEDI
crvena rotkvica mrkva

NA ISTOJ GREDICI
rana salata, graak, mrkva, niski grah, perin, pinat

LOI SUSJEDI

blitva, cikorija, luk, enjak, crni cikla korijen, graak, kopar, rajica, poriluk, radi, rotkva, rumarin, kadulja, vlasac salata u glavicama, rajica, lubenica, tikvice, grah, krastavac cikla, celer

kukuruz krumpir

krastavci

hren, koraba, niski grah, bob, metvica, graak, krastavci, pinat, dragoljub, kim, kadifica rajica, cikla, celer, suncokret, bundeve luk, enjak, salata u glavicama, krumpir, rajica, kopar, niski grah, cikla, anis, visoki radi, rotkva grah, celer, kupusnjae, komora, korijander, kim rana salata, salata u glavicama, niski grah rana salata, blitva, salata u glavicama, luk, enjak, krumpir, krastavci, matovilac, rajica, graak, poriluk cikla, rabarbara, radi, rotkva, cikla, kupusnjae blitva, salata u glavicama, crvena visoki grah rotkvica, pinat rana salata, cikorija, enjak, salata u graak, krumpir, glavicama, koraba, mrkva, kukuruz, krastavci, komora niski grah, pinat, cikla, perin, metvica, poriluk, radi, rotkva, celer, kupusnjae rana salata, luk, koraba, mrkva, poriluk paroge, luk, enjak, salata u glavicama, niski grah, perin, poriluk, radi, rotkva, cikla, kupusnjae rana salata, kopar, niski grah, pinat enjak, hren, pinat paroge, blitva, krumpir, krastavci, rajica, rabarbara, cikla, crvena rotkvica, repa, celer kopar, mrkva, matovilac, cikla, vrtne jagode koraba, krumpir, matovilac, rajica, cikla, rabarbara, radi, rotkva, visoki grah, celer, kupusnjae graak, niski grah, poriluk, celer, kupusnjae cikla

maline niski grah

paprika rajica

pastrnjak jagode

repa voke soja

vlasac

pinat

43

DOBRI SUSJEDI
visoki grah

NA ISTOJ GREDICI
tikvice-cukete, tikve, cikorija, endivija, salata u glavicama, koraba, krastavci, cikla, radi, rotkva, vrtne jagode, pinat, celer, ubar salata u glavicama, koraba, krastavci, niski grah, poriluk, visoki grah, kupusnjae, kamilica, rajica

LOI SUSJEDI
enjak, luk, graak, poriluk, cikla, komora kukuruz, krumpir

celer

kupusnjae

enjak, luk, rana salata, blitva, endivija, salata u graak, poriluk, glavicama, krumpir, krastavci, jagoda, goruica matovilac, niski grah, rajica, rabarbara, radi, rotkva, vrtne jagode, visoki grah, celer, pelin, kopar, korijander, kim, metvica anis luk, enjak endivija, graak, matovilac, krastavac, kopar, grah, kim, rajica salata u glavicama, kadulja, radi kopar, komora, kupusnjae, crvena rotkvica, rotkva, cikla krastavac crni korijen, paroga, rajica krumpir

kadulja jagodiastvo povre, voke komora lisnata / kovrava salata suncokret

Za ovu tablicu dugujemo napomenu: tablicu smo napravili koristei tri iskusna izvora te iz vlastitih saznanja. Pored naeg iskustva izvori koje smo koristili su: M. Omahen (1984) Moj Bio-vrt, L. Komes i dr. (1996) Sluaj kako zemlja die, i M-L. Kreuter (2002) Bio-vrt. Problem nastaje kad ih pokuate usporediti i naiete na razliite podatke. Tih razlika je malo, ali ipak emo ih spomenuti kako bi bili svjesni da ete dio znanja pronai u vlastitom iskustvu. Ova tablica neka bude poetni orijentir, a slobodni ste je nadopunjavati. Primjerice, u permakulturi jedna od najdraih kombinacija u mjeovitim kulturama je ona pokupljena iz indijanske prakse, a ukljuuje kukuruz, grah koji se penje po njemu i bundeve sa strane. U ove tri knjige samo smo u Biovrtu pronali ovu kombinaciju. Dalje, u Bio-vrtu se kao lo susjed celeru navodi salata u glavicama, dok se u Sluaj kako zemlja die salata u glavicama navodi kao dobar susjed, a u Moj bio-vrt se kao dobar susjed istie salata openito, premda autorica dijeli razliite vrste salata. Mi smo ostavili salatu u glavicama kao dobrog susjeda, jer se ipak na dva mjesta tako spominje. Jednostavno nemamo dovoljno vlastitog iskustva s tim kombinacijama da bi odredili svoj stav jasnije, jer smo do sada sadili samo celer u listu. Nadalje, pod celer kao dobre susjede smo stavili i rajicu i kamilicu, premda se od toga oboje spominje 44

samo u Bio-vrtu, a rajica bez kamilice u Moj bio-vrtu. Slino je i s jagodama i kupusnjaama koje neki stavljaju kao dobre, a neki kao loe susjede. Premda vie kao iznimke, takvih primjera ima jo, to je u neku ruku i normalno, jer se prie s mjeovitim kulturama razvijaju novim iskustvima.

Mijeanne kulture - luk i mrkva odlino pau

IV. Kompostiranje
Kompost nam osigurava dugotrajniji dotok hranjivih sastojaka biljkama. Osim toga regulira strukturu zemlje, pogotovo kod tekih, neprozraenih tala. Komostiranje je proces gdje glumimo prirodu. Svi se organski materijali i ostaci raspadaju i stvaraju humus. Proces raspadanja organskih materijala i izdvajanja hranjivih tvari u tlo zovemo mineralizacijom, a proizvod tog procesa humusom, najvanijim dijelom tla, jer predstavlja najplodniji dio. Mi radimo istu stvar kompostiranjem organskih otpadaka koji ostaju iza nas. To je posebno vano danas kada ogromne koliine zelenog otpada zavravaju na velikim odlagalitima, ime gubimo vrijedan resurs. Oko 50% otpada koji zavri na komunalnim odlagalitima je organski/zeleni otpad i papir/karton koji se takoer lako kompostira. Jo jedan primjer neodgovornog odnosa prema energiji. Pravljenje komposta smanjuje i emisiju metana. Primjerice, u Britaniji 20% od ukupne emisije metana dolazi od sporog anaerobnog truljenja biorazgradivog otpada na odlagalitima. Kompostnu hrpu, neovisno da li smo je ostavili otvorenu ili ogradili, slaemo 45

u slojevima. Prvo ide oko 10 cm sloj grubih i veih otpadaka od granica, stabljika biljaka i slino. Onda slijedi sloj usitnjenih otpadaka kao to su karton ili papir pa sve to izmijeamo. Moemo posuti vapnom. Dodamo 10 cm nezrelog stajnjaka ili nasjeckane koprive, gaveza, kamilice, odoljena, stolisnika i drugih ljekovitih biljaka u tankom sloju. Pospemo u 2cm prosijane vrtne zemlje ili jo bolje zrelog komposta. Malo to skupimo i pritisnemo lagano, jer ne smijemo zgnjeiti i sprijeiti dovod zraka. Na kraju stavimo sijeno, slamu ili druge biljne otpatke (Komes i dr., 1996). Kompost moe biti kao otvorena hrpa, moemo napraviti drvene kutije, a moemo ga proizvoditi i u stanu u kutiji sa gujavicama. Dobro je da bude u zavjetrini, djelomino u sjeni, a djelomino na suncu. U kompost ne bismo trebali stavljati: meso i ribu, cigarete i duhan, izmet pasa i maaka, kore agruma (mirisom odbijaju korisne organizme, a esto su i prepuni pesticida), bolesne dijelove biljaka, obojeno ili lakirano drvo, novine u boji, kosti, kou, masti, staklo, metale, plastiku, sve vrste kemikalija, lakove, ostatke boja, lijekove, ulja, ambalau (tetrapak, pelene), higijenske proizvode te otpatke iz usisavaa (Bagari, 2003). Za dobar kompost najvaniji je balans ugljika i duika, tzv. C:N omjer. Odravanje dobrog C:N balansa je velik komad puta prema dobrom kompostu. Kod C:N omjera vano je znati kako sve to je djelomino kompostirano, kao na primjer stara hrpa ili piljevina ima manji C:N omjer, nego to isto svjee. C:N omjer raznih materijala (oni koji imaju vei odnos od 30:1 smatraju se visokima u ugljiku, a oni koji imaju manje smatraju se visokima u duiku) Materijal Ostaci od povra Otkos lucerne Morska trava Izmet,truo Jabuna komina Ljuske leguminoza (graak, soja) Lie, suho Otpaci eerne trske Kukuruzovina Otkos od zobi Pljeva i ljuske od raznih itarica Slama Sijeno majeg repa (vrsta trave) Vlakna eerne trske Piljevina C:N omjer 12:1 13:1 19:1 20:1 21:1 30:1 50:1 50:1 60:1 74:1 80:1 80:1 80:1 200:1 400:1

Izvor: Gershuny, G. (1993) Start with the Soil, Emmaus: Rodale Press: 79.

46

Materijali bogati ugljikom su: lie, usitnjeno suho granje, slama i sijeno, ostaci od obrezivanja voaka i vinove loze, hoblovina i piljevina, iglice etinjaa i drugi. Materijali bogati duikom su: ostaci voa i povra, talog kave i aja, pokoena trava, korov i ostaci biljaka iz vrta, uvelo cvijee i drugi. Moemo ih podijeliti i na tzv. smee i zelene materijale. Smei (papir, karton, jesenje lie, piljevina, slama, drvni otpaci...) osiguravaju prozranost hrpi i bogati su ugljikom. Bez njih kompost e vrlo brzo postati ljigavast i smrdljiv. Zeleni (ivotinjski izmet, kuhinjski otpaci, otkos trave, urin, gavez, perje) su bogati duikom. Zelene jo zovemo i vlanim materijalima, a smee suhima. Posebno su korisne ljuske od crvenog luka, jer privlae gujavice. Trebamo paziti na nekoliko stvari. Kompostna hrpa ne smije biti niti prevelika niti premala. Mala hrpa e prije izgubiti toplinu potrebnu da zapone i da se odri proces kompostiranja. Prevelika e trebati dugo da se zagrije, a kada to uspije velike su anse da pregrije. Ako je hrpa premokra, imat emo manjak zraka, ako je presuha mikroorganizmi nee imati dovoljno vode. Kompostna hrpa mora istovremeno biti vlana (ako kada je stisnemo voda pone curiti onda je premokra), ali ne i natopljena, jer onda zrak tee prolazi. Bolje je ako imamo vie materijala imati dvije uobiajene kompostne hrpe, nego jednu veliku. U prevelikoj e tee zrak strujati kroz hrpu. Dobro je dodavati i aktivatore u kompost koji pospjeuju proces raspadanja. Dobar kompost mirie po umskoj zemlji. Najbolje ga je dodavati u proljee i jesen (mergo, 2004). Dobro je preokretati kompostnu hrpu (Whitefield, 2004). Kompost je zreo nakon devet mjeseci do godinu dana i tada ga trebamo prosijati. Vee komade koji su eventualno ostali treba ponovno vratiti na kompostnu hrpu. Kada nau kompostnu hrpu ostavimo bez daljnjeg nadzora i rada s njom, to nazivamo Savjeti za kompost Problem
mokar i zaguen, neugodna mirisa sredite je suho i nema kompostiranja

Rjeenje
preokrenuti hrpu, dodati materijale bogate ugljikom, zatititi od kie preokrenuti hrpu, navlaiti svaki dio kako se preokree, prekriti s neim vodonepropusnim da se zadri vlaga poveati koliinu materijala na hrpi, navlaiti

hrpa je vlana i topla samo u sredini

hrpa je vlana, i smrduckava, ali se ne dodati materijale bogate duikom, zagrijava preokrenuti hrpu mutan, nekompostirani nivoi lia i otkosa veliki, nekompostirani dijelovi razmaknuti te nivoe vilama, presloiti nivoe odmaknuti nekompostirane dijelove i iskoristiti ih za novu hrpu

Izvor: Gershuny, G. (1993) Start with the Soil, Emmaus: Rodale Press: 78.

47

lijenim kompostom (Gershuny, 1993). Jednostavno, proces kompostiranja e se usporiti i nee se postii potrebna temperatura.

V. Zelena gnojidba
Pored kompostiranja za kvalitetno tlo vrlo su nam korisne biljke koje fiksiraju duik iz zraka i kroz svoje korijenje ga inkorporiraju u tlo. U tu svrhu se koriste leguminoze, najee razliite vrste djeteline, te druge leguminoze kao to su soja, graak i sl. Pored leguminoza kao zelena gnojidba mogu se koristiti uljana repica, goruica, pa ak i neke itarice. Zelenu gnojidbu izvodimo tako da na nekoj povrini zemlje jednu sezonu uzgojimo samo kulturu kojom elimo poboljati svojstva tla. Na kraju sezone kultura se zaore u tlo i biljna biomasa ostaje u povrinskom sloju tla i na taj nain slui kao prihrana tlu te poboljava strukturu na isti nain kao i kompost.

Zelena gnojidba - djetelina raste izmeu vinove loze - obitelj Feranda pokraj Pule

Mnogo je primjera iz cijelog svijeta o koristi zelene gnojidbe. 223000 poljoprivrednika iz junog Brazila koriste zeleno gnojivo ime su poveali urod kukuruza i penice za etiri do pet tona po hektaru. Slina iskustva moemo pratiti i u Gvatemali i Hondurasu, gdje je tim putem budunost sebi osiguralo 45000 poljoprivrednika, sprijeivi time iseljavanje u gradove (Anderson, 1999).

48

VI. Visoke gredice

U vrtovima jo koristimo i visoke gredice ili lijehe posebno ukoliko nam padine i nagibi prevladavaju na mjestu gdje elimo proizvoditi hranu. Visoke gredice radimo, jer se u njima stvara toplina, pa ih moemo koristiti ve od ranog proljea. Toplinu dobivamo tako to u gredicu stavljamo ostatke iz kuhinje ili iz vrta. Radimo ih po pravcu sjever-jug, a najbolje je zapoeti s radom na jesen da se ostaci do proljea slegnu. Visoke gredice su super, jer je na njima lake raditi bez saginjanja, a i manje je korova. Rekli smo kako su terase korisne na kosom terenu, ali se mogu koristiti i inae kao mali humci. Moe se pripremiti na vie naina, a osnovne radnje jesu: a) iskopavanje povrinskog dijela zemlje (20-30 cm) i stavljanje na stranu; b) polaganje ranije pripremljene bio mase u nekoliko slojeva (npr. granje, granice, lie, neosjemenjena trava, bio-otpaci i sl.); c) pokrivanje ranije iskopanom zemljom. Jedan od najljepih primjera smo vidjeli u selu Bataji pokraj Motovuna. Prekrasni permakulturni vrt s terasama plod je vrijednog rada Miroslava i Karmele Ki. Dragi Kievi su nam ispriali korake u stvaranju visokih gredica. Nakon planiranja broja i rasporeda gredica, ilo se u pripremu zemljita. Iskopani su rovovi irine 140 cm, duljine do 40 m i meusobno razmaknuti oko 80 cm. Zemlja je odloena odmah pored rovova, jer e biti potrebna za predzadnji sloj u gredicama. Reciklirane krovne grede izrezane su na potrebnu duljinu (od 1,5m do 2,2 m), prema ranije isplaniranom rasporednu gredica u skladu s reljefom. Bukovi opiljci rezani na duljine do 60 cm sluili su kao okomiti potpornji za grede. Grede su spajane u kvadrate vanjske duljine do 2,4 metra i irine od 1,4 m (unutarnji, zemljani prostor gredica iznosi oko 1 m). Gredice su postavljane u rovove samostalno ili dvije po dvije, a izmeu gredica je ostavljan prolaz od oko 80 cm. Napravljeno je 5 redova gredica s ukupno 50 izdignutih kvadratnih povrina (od kojih su dvije pokrivene staklom, izolirane i slue kao izdignute tople gredice), s pojedinanom iskoristivom zemljanom povrinom od 1,5 do 2,2 kvadratna metra, a ukupno ima oko 100 kvadratnih metara iskoristive vrtne povrine. Nakon dovretka sastavljanja drvenih sanduka u kutove su zabijene letve (8x4cm duljine 2,5m), a zatim su povezane drvenim letvama na vrhu. Nakon toga polagan je prvi sloj biomase u gredice, a sastojao se od grana, granica u raznim stupnjevima raspadanja, humusne umske zemlje i krupnijih biootpadaka. Oni su dugotrajno biognojivo, jer im je vrijeme raspadanja sporije. Drugi sloj sastojao se od lia, humusa, groanog tropa i groanih ostataka nakon cijeenja, neto pokoene trave, konjskog gnojiva i sitnijeg organskog materijala. Nakon toga, vraa se ranije iskopana zemlja, kao pretposljednji sloj u lijehama. Posljednji sloj je mal, odnosno pokoena trava, a stavlja se do 30 cm debljine (nakon mjesec-dva se stanji na 10 cm). S time su zavreni zemljani radovi. Letve koje su zabodene u zemlju (priavlane za okvire od greda) i letvama spojene na vrhovima sada se isprepliu paljenom icom po horizontalama i vertikalama (po elji). Ona slui za povezivanje biljaka 49

(paradajza, graha) ili za biljke penjaica (visoki grah, graak itd.). ica je preplitana tako da ne smeta u radu sa zemljom, sadnji, upkanju korova, berbi). Dio gredica ostaje bez gornjih okvira i bez ice, jer su planirane za nisko povre (mrkva, luk).

Visoke gredice - terase - obitelj Ki pored Motovuna

Maliranje se obavlja dva do tri puta godinje: ujesen (ako stignete), u proljee (obavezno), tokom ljeta (dodatno uklanja korov, uva vlagu). Kievi istiu iskustvo nakon tri godine: Prednosti: Najizraenija pogodnost za biljke, to smo znali i ranije, bila je i jest prozraivanje vrtne zemlje, pa korijenje uvijek ima dovoljno elemenata iz zraka. Nije potrebno za prekopavanje, ak ni zasijecanje zemlje posebnim alatima za prozraivanje. Zima je uvijek dobro razrahlila zemlju u uzdignutim gredicama, a dobro malirana gredica privlai gliste i ostale ivotinjice u stvarno velikom broju (to ete i sami primijetiti kad u proljee na njih navale kosovi i rasture mal). Nakon tri godine maliranja zemlja se pretvorila u humus. Pogodnosti za ljude: a) korov je pod kontrolom. Ako i izraste, vizualno je posloen u kvadrate, ne mijea se s korovom po stazama i nemate osjeaj da je cijeli vrt obrastao. Korov sa staza izmeu gredica sasvim je dovoljan za permakulturnu koegzistenciju biljaka, a s onim u gredicama moete odahnuti; b) moete sjesti na gredicu i odmarati se radei. Sve je na dohvat ruke i ne treba se puno saginjati; 50

c) planiranje vrta je veliko zadovoljstvo. Kievi su pronali samo jednu manu s njihovim visokim gredicama. Naime, zemlja u visokim lijehama bre se i lake isuivala, osobito u toplijim ili vjetrovitijim predjelima, pa je ljeti bilo potrebno vie zalijevanja. Openito sadnja biljaka u kontejnerima zahtijeva vie vode nego biljke posaene u otvorenoj zemlji. Znai potrebno je pojaati maliranje i problem isuivanja e biti rijeen. Dodatno si pomaemo to u visoke gredice zbog njihove topline moemo ranije poeti sa sadnjom dok jo nisu velike vruine. Za osiguravanje ranije sadnje jako e nam pomoi klijalita, rasadnici i staklenici u kojima ranije dobivamo sadnice. Obino koristimo stara prozorska stakla i iskoritene daske za napraviti dobro klijalite. Ukoliko elimo produiti sezonu hrani koju proizvodimo ili za to imamo ekonomski interes, mogli bismo razmiljati i o nabavi veeg plastenika ili staklenika. Nikad ne smijemo zaboraviti skupljati nae vlastito sjeme i dijeliti ga s drugima kako bismo oteali posao biotehnolokim korporacijama koje nas ele uiniti ovisnima o patentiranom sjemenu koje traje samo jednu sezonu. Hranu je super uzgajati jer: imamo esto svjee hrane, vjerujemo u kvalitetu, osiguravamo razliitost prehrane, vjebamo i uivamo na svjeem zraku, osiguravamo budunost i radimo na jaanju zajednice. Moemo u tu svrhu upotrijebiti i nae prozorske daske i balkone. Za proizvodnju hrane dobro je kada moemo iskoristiti i unutranje prostore. Na primjer gljive se mogu uzgajati i u podrumima, budui da ive od hranjivog materijala, organskog supstrata u koji ih stavljamo, a ne od fotosinteze. Klice takoer ubrajamo u vrste koje je dobro uzgajati u zatvorenim prostorima. Openito je super saditi biljke u prostorima u kojima ivimo: vlanost u mnogim kuama i stanovima je ispod zadovoljavajueg minimuma za ljudsko zdravlje, posebno u zimskim danima kada radi grijanje (posebno kod centralnog grijanja). Biljke vraaju vlanost u nae prostorije. Takoer mogu micati spore plijesni i ostale tetne mikrobe iz zraka. Bostonska paprat odlino mie formaldehid kao najei oneiiva u unutranjim prostorima. No, nije ju lako uzgojiti, a ne djeluje na druge zagaivae pa to treba imati na umu. Druge biljke koje su gotovo jednako djelotvorne, ali lake za uzgojiti su: areka palma, bambus palma, fikus, obini brljan, patuljasta datulja, i druge (Whitefield, 2004). Nadalje to se tie vrta, korisno je zapisivati sve promjene u vrtu i voditi tzv. vrtni dnevnik, imati crte vrta i numerirane gredice. Posebno nam je voenje vrtnog dnevnika vano zbog praenja plodoreda. Plodored je naizmjenina sadnja biljaka na istoj povrini, pri emu uspijevamo najekonominije iskoristiti tu povrinu. Pri tome pazimo da na istu povrinu sadimo drugaije biljke kako ne bi iscrpili tlo i olakali nakupljanje nametnika i bolesti. Nije svejedno kakav nam je redoslijed sadnje biljaka, jer neke biljke su veliki potroai i u hranjivim elementima i u vodi, dok druge hrane tlo kao to je sluaj s biljkama koje 51

koristimo u zelenoj gnojidbi. Treba paziti i na duinu dozrijevanja biljaka, jer neke imaju kratku vegetaciju pa ih moemo koristiti kao meukulture (npr. zelena salata, rotkvice, pinat i druge). Druge biljke sadimo kao glavne kulture, jer imaju duu vegetaciju (rajica, krumpir, kupus, paprika, tikve i bue, patlidani i druge).Takoer, pritom moramo paziti i na sadnju biljaka koje si pomau i koje su dobri susjedi. Dodatno nam za zatitu slue pripravci ili tzv. biljne juhe koje dobivamo od vrsti sa zatitnim svojstvima kao to su kopriva, preslica, gavez, paprat, vrati, pelin, kamilica, listovi rajice, aloa i druge. Pri sadnji koristimo i pomo mjeseevog sjetvenog kalendara, jer taj pratitelj nae planete utjee i na razliite dijelove biljaka. Stoga uz pomo mjeseevog kalendara moemo znati kada saditi biljke iz porodice listova, plodova, korijena ili iz porodice cvijea. Moemo saznati i za sve druge radove u vrtu, sa ivotinjama ili kada je dobar dan za primjerice ruenje stabala, kako bi dobili kvalitetnije drvo za gradnju ili ogrjev. U Hrvatskoj se mjeseev sjetveni kalendar moe dobiti od udruge Duga iz Meimurja. U permakulturi prevladava misao malo je lijepo. Mnogi principi permakulture se lake primjenjuju na manjim podrujima, nego na velikim ekstenzivnim poljima i farmama. Primjerice slave se mali, intenzivni, nabijeni vrtovi, gdje se na najmanjem moguem prostoru dobije najvei mogui prinos. Prednost malih vrtova nalazimo u mogunosti intenzivne sadnje, lakog ubiranja plodova, utede vremena. Krajnji cilj je stvoriti sustav u kojem je najvei posao skupljati plodove. Za voke je najvanije kvalitetno tlo, dobra drenaa i ne previsok pH. Sadnjom trajnica imamo manje posla, osiguravamo dodatni izbor hrane, titimo i obogaujemo tlo, a biljke nam manje podlijeu bolestima i tetoinama. U mnogim tropskim podrujima umski vrtovi nisu nepoznanica, no za nae europsko podruje prouavao ih je i usavrio Robert Hart. Najvaniji je dizajn. Premda je umski vrt za mnoge permakulturnjake ideal, i ovdje ne trebamo robovati tome i dobro je zapitati se koliko nam je potreban umski vrt i koliko smo dorasli takvom dizajnu. Jasno je da u malim vrtovima neemo imati prostora za pravi umski vrt, takoer moe nam biti prioritet sezonska godinja hrana pa nam umski vrt nee biti previe atraktivan. Ipak, mogui su umski vrtovi i u gradovima kao Naturewise u sjevernom Londonu. Permakulturu je dakle, puno tee primijeniti na velikim nepreglednim poljima na kojima uglavnom imamo posaenu samo jednu kulturu. Raznolikost je lake stvarati i poveavati ako radimo na manjem sustavu. Jedna od vizija permakulture i je da se moemo bolje i efikasnije prehraniti od vrtova nego od velikih farmi. Prinosi su nam u manjem sustavu mnogo vei nego na velikim monokulturnim poljima. FAO istie kako su imanja koja imaju pola do est hektara veliine, etiri puta produktivnija od imanja koja idu preko 15 hektara (Whitefield, 2004). To je posebno vano ako znamo da se permakulturnim principima i metodama na svega 250-370 m2 mogu potpuno nahraniti dvoje ljudi. Ipak i permakultura pokuava odgovoriti na izazove veih poljoprivrednih 52

povrina. Kako pribliiti farme permakulturnim principima? Mnoge farme koriste mijeane kulture, slojeve, nekopanje i drugo. Slijede neke od metoda koji se prakticiraju na veim povrinama uz zadovoljavanje nekih od osnovnih principa i metoda u permakulturi.

1. Dvoredno sijanje (bicroping)

S ovom metodom se proslavio Masanobu Fukuoka ija metoda poiva na poljima bez oranja. On koristi metodu istovremenog sijanja dvije kultura od kojih je jedna glavna prehrambena vrsta (ria, jeam...), a druga kultura koja obogauje tlo, u ovom sluaju bijela djetelina. Fukuokua je svoju metodu razvio za klimatsko podneblje sjevernog Japana, pa se ova metoda jasno ne moe na isti nain primijeniti u Europi. U Francuskoj je Marc Bonfils eksperimentirao sa Fukuokinom metodom, prilagoavajui je europskoj klimi. Po Whitefieldu bicrop metoda ima prednosti: nema micanja tla, pa plodnost raste godinama; nema erozije tla; nema nedostatka duika; koritenje fosilnih goriva je manje za 50% od konvencionalne farme; nametnika gotovo nema; nema koritenja kemikalija, jer nema bolesti; smanjeno je i pojavljivanje plijesni; visok broj gujavica brzo reciklira ostatke prethodne kulture; korova praktiki nema, a samim time nestaje i potreba za herbicidima; opi rast bioraznolikosti. Mane su: ponekad prevelike koliine fosfata i kalija; pojava pueva u nekim sluajevima; ako se ipak pojave korovi nemogue ih je maknuti ekolokim metodama; problem infekcije korijena djeteline (rjeenje u saenju vie vrsta djeteline); potrebno je vie znanja; prinosi u itaricama, jer se bore za vodu s bijelom djetelinom. Ova metoda se koristi i u povrtlarstvu, gdje se koriste manje intenzivne vrste djeteline.

2. Domaa prerija
Ova metoda se bazira na sadnji itarica kao trajnica u mijeanim kulturama. Ideal je da se postigne prekrivenost prerija nekadanjim kulturama itarica, kako bi se smanjila erozija tla. Poljoprivredni znanstvenik Wes Jackson iz Kansasa najdalje je otiao s testiranjem ove metode u okviru svog Land Institute of Salina. To je dugoroan projekt i oni sami istiu kako e im trebati 50 do 100 godina da uspiju pronai zadovoljavajue varijacija itarica koje e moi postati trajnice unutar ove metode.

3. Agroumarstvo
Podrazumijeva istovremeno saenje stabala i prehrambenih biljaka na istom mjestu. Time se takoer pribliavamo permakulturnom idealu. Prednosti su izbjegavanje kompeticije (npr. ljenjak i ozima penica ljenjak poinje listati dok je ozima penica ve u poodmaklom stadiju tako da i jedni i drugi imaju dovoljno prostora za fotosintezu). Takoer se efektivnije koriste voda i hranjivi minerali. Dublje korijene stablaica osigurava proces koji nazivamo 53

hidraulikim liftom gdje svojim korijenima prebacuju vodu iz dubljih dijelova tla u plitkije i time ostalim biljkama osiguravaju dovoljne koliine vode. Takoer, stablaice budui da due ive, imaju bolju mogunost stvarati mikorize koje su vane za raspodjelu fosfora. To dijeljenje hranjivih sastojaka dogaa se kroz tri oblika: preko lia koje pada sa stabla na tlo, preko konstantnog preokretanja korijena (stariji korijeni umiru, a pojavljuju se manji i novi), i dijeljenjem mikorize. Mikoriza je ivotna zajednica izmeu korijena biljaka i gljivica koja ima sposobnost biti istovremeno povezana s korijenjem vie biljaka. Tako kao preko mosta hranjivi elementi poput duika mogu prei s biljke koja ih vee na onu kojoj trebaju. Poveava se bioraznolikost i analogno tome smanjuju se problemi s nametnicima. Nametnika je manje, jer zbog stabala raste broj korisnih kukaca. Zbog stabala itarice imaju i veu zatitu od vjetra, sprjeava se erozija, a i poveavamo apsorpciju CO2 na naem imanju. Dobivamo i graevno drvo na vlastitom imanju. Velik dio poslova oko stablaica, kao to je saenje, podrezivanje grana i slino radi se u periodu kada nas vrt s godinjim biljkama ne treba. Prepreke za bolji razvoj agroumarstva su: odijeljenost poljoprivrede i umarstva u konvencionalnom pristupu, a to znai nedostatak znanja za primjenu agroumarstva; poveanje posla za poljoprivrednike u vidu teeg manevriranja na polju; u poetku nema istu ekonomsku korist za poljoprivrednike koji su ovisni o tritu, jer da drvo zamijeni gubitak od prodaje godinjih biljaka treba odreeno vrijeme rasta. Ipak, sve to dobici od agroumarstva nadmauju (Whitefield, 2004).

Panjaci sa stablaicama
Kombinacija koritenja ivotinja koje vodimo na ispau sa sadnjom stablaica. Eksperimentira se u Britaniji i Sjevernoj Irskoj. Poboljano zdravlje ivotinja, treba paziti da zatitimo stabla kako ih ivotinje ne bi unitile. Polikultura u ivotinjama je isto tako korisna kao i polikultura u biljkama (Whitefield, 2004).

Sijanje u alejama (Alley Croping)

Saenje stabla u redovima izmeu usjeva u polju. Whitefield istie kako su eksperimentalni pokuaji u Britaniji dali manje rezultate nego kombinacija s panjacima. Sigurno ste primijetili kako piemo o proizvodnji hrane, vrtovima i poljima, a ne spominjemo previe uzgoj ivotinja. Permakultura u svojoj tradiciji ne iskljuuje uzgoj ivotinja za hranu. Rekli smo kako se ova knjiga temelji na naem iskustvu, a budui da nemamo iskustva u dranju ivotinja kao budue hrane, ne moemo pisati o tome. Mollison je stvorio ideal male odrive farme gdje je svo meso kontroliranog porijekla. Whitefield istie kako su nam domae ivotinje korisne za odravanje tla plodnim. On pravi razliku izmeu ivotinja 54

koje se hrane itaricama i time su nam direktna konkurencija u proizvodnji hrane i ivotinja koje pasu travu. To je razlika izmeu preivaa i nepreivaa. Prvi su goveda, ovce i koze koje mogu probavljati celulozu iz trave i lia. Poto ljudi ne mogu, Whitefield ih svrstava u nekonkurentne ivotinje. Svinje i kokoi to ne mogu i direktna su nam konkurencija u prehrani. Ako je ovo najbolji argument malo je klimav. Mi se protivimo uzgoju ivotinja kao nae hrane ne samo iz etikih razloga prema njima. Industrija mesa jedna je od najneekolokihijih stvari koje danas inimo. Proizvodnja mesa zahtijeva vie prostora (2 do 4 puta) i energije od proizvodnje biljaka. Ekoloki otisak osobe koje jede meso biti e puno vei od one koja ne jede meso. Ne samo da unitavamo prirodu, ve je masovna industrija mesa jedan od uzronika problema gladi. ivotinje u SAD-u pojedu itarica koje bi direktnim putem mogle nahraniti 2 milijarde ljudi. Neemo vam sad ovdje propagirati vegetarijanstvo, ali iz ovih razloga apeliramo da makar smanjite potronju mesa, barem onog iz masovne industrijske proizvodnje. Za kraj sumirajmo zlatna pravila za poetak vrtlarenja, kojih se dobro drati u prvim koracima. Mi to znamo, jer se nismo pridravali niti jednoga, i to onda prilino zna zakomplicirati ivot. Pozitivno je to smo sada na vlastitim grekama uili, ali potroeno je previe energije i vremena da nauimo neke stvari. Pravila su stvorena upravo kako bi nam olakala korake stvaranja permakulturnog vrta i moemo rei kako su meupovezana. a) poeti s malim vrtom Logino, zar ne? Ako neto tek ui, ide polako od jednostavnijeg prema kompleksnijem, od manjeg prema veem. No, mi smo na naem imanju krenuli od vrta ko da emo sutra na Dolcu prodavati. Preporua se da uenje ponemo na ne vie od 9 m2, a to uglavnom moemo nai u svojoj najblioj okolici. Ako kraj vrta jo nije i kua u kojoj ivi, kao to je sluaj s nama koji jo uvijek gradimo imanje, problemi se gomilaju. Da ne spominjemo kako uope nije fora tegliti niz i uz brijeg kanistere s vodom za zalijevanje vrta. Time dolazimo do drugog pravila: b) najblie/najlake mjesto Sadite tamo gdje jeste, ba kao to prakticirate permakulturu tamo gdje jeste. Koliko god moete. U naem kontekstu dok je imanje tek u izgradnji bilo bi efikasnije proizvoditi hranu na naim balkonima ili terasama. Ovo jo nazivamo i pravilom kuhinjskog prozora, dakle da vlastiti vrt moemo vidjeti iz naeg kuhinjskog prozora. Ovime ne elimo rei kako ljudi nemaju super vrtove u svojim vikendicama ili dalje od mjesta ivljenja. Samo da postoje prioriteti. Prilino je teko skakati s pokrivanja krovita na pomidore, pa s izgradnje cisterne za vodu na kupus, pa s postavljanja vjetrenjae na klijalite. Mi probali, ne funkcionira, vjerujte nam! 55

c) pronai svoj stil Vrlo esto emo sretati pametnjakovie koji nisu doli da neto podijele ili razmijene s nama, ve da nam propovijedaju. Ispada da jedino njihove metode i tehnike uspijevaju i da su ba one najbolje. Poaljite ih vrit, rekli bi stari. Pronaite svoj stil koji e razumljivo biti odraz vaeg temperamenta, stavova, estetskih vrijednosti, energije i vremena te svega to vam je vano. d) budite njeni prema sebi Stvari se u prirodi odvijaju polako, a mi uimo od prirode. Ne treba oekivati da emo za godinu, dvije imati luda permakulturna imanja. Nije bitno koliko smo brzi, koliko je bitno da se kreemo jasnim i konkretnim koracima. Bitno je da ljakamo. elimo vam bogate vrtove i puno slavlja. to drugo rei, osim lijepe misli jedne drage tete: Ja na primjer, kad me najjae, boli glava, onda mislim Ne bu me bogme bolela. Idem na vrt i bum kopala! I odem na vrt. I tak dugo kopam i glava me prestane boleti! Sve me prestane boleti. I onda se naslonim na motiku i popijem si pivicu (Komes i dr., 1996: 76). ivjeli!

56

Permakulturni dizajn
projekt Reciklirano imanje
Ve smo rekli da je permakultura u stvari skup znanja, razliitih tehnika i tehnologija kojima raspolaemo. Ono to te razliite elemente povezuje u jednu cjelinu je permakulturni dizajn. On je glavna okosnica permakulture on je proizvod prouavanja, uenja, planiranja i paljivog kombiniranja razliitih elemenata. Permakulturni dizajn se najee izrauje za vlastito ivotno okruenje, bilo da se radi o imanju, stambenom bloku ili ak cijelom naselju. U zemljama kao to su Danska i Njemaka ve danas imamo vrlo uspjene primjere cijelih naselja pri ijem planiranju su se koristila neka permakulturna naela. Tako danas na primjer postoje kvartovi u kojima se skuplja kinica, u parkovima proizvodi hrana, sav organski materijal se kompostira na licu mjesta, a u podrumima zgrada se proizvodi vlastita elektrina energija i toplina koritenjem obnovljivih izvora energije poput biomase. Krovove ovih zgrada krasi zelenilo isprepleteno sa solarnim kolektorima i malim staklenicima. Sada emo predstaviti primjer permakulturnog dizajna. Radi se o dizajnu za Reciklirano imanje. Dizajn je nastao na teaju permakulture koji se odrao 2004. u Lubenicama na otoku Cresu. Mentor i uitelj permakulture te kasnije potpisnik certifikata, bio je ve spominjani Tony Anderson iz Danske s European Institute of Permaculture. Vi moete ponoviti ove korake za vae prie, neovisno o teaju permakulture i certifikatima. Ili nas moete pozvati da vam pomognemo. Ovaj dizajn su stvorili ljudi koji e ivjeti na Recikliranom imanju ili su do tada pomagali u njegovoj izgradnji. Kao i svako planiranje, permakulturni dizajn poinje s istraivanjem potreba, elja i namjera onoga za koga se sustav stvara. U tu svrhu radio se intervju s korisnicima Recikliranog imanja. Budui da su neke stvari iz intervjua intimne, ovdje ih neemo prikazati, ve emo samo naznaiti kakva su sva pitanja dio intervjua: 1. GRUPA RECIKLIRANO IMANJE - VUKOMERI Pod brojem jedan se identificiraju osobe koje su vezane za priu. Te osobe su vane, jer znamo da na njih moemo raunati u izgradnji i ivotu imanja. Dijelimo ih u nekoliko grupa: osobe koje e ivjeti na imanju, osobe koje

57

namjeravaju povremeno boraviti na imanju, te osobe koje nemaju namjeru ni u kojem obliku nastaniti se na imanju, ali pomau projekt u izgradnji i simpatizeri su cijele prie. Mi smo tada iskristalizirali estero ljudi koji e ivjeti na imanju, plus jo nekoliko koji su u potrazi za novim stambenim objektima (postojeim ili za izgraditi) te se ele prikljuiti cijeloj prii. Danas je puno vie ljudi ukljueno u priu imanja, pa je ovaj dio potrebno ponovno proi. 2. MEUSOBNI ODNOSI Na najvaniji meusobni odnos je prijateljstvo. Dio ljudi je u ljubavnom ili brano-ljubavnom odnosu. 3. ELJE I POTREBE: TRENUTNE I DUGORONE Ovdje svaka osoba ukljuena u projekt iznosi svoja oekivanja. U naem sluaju se isprepliu potrebe za stanovanjem, radnim, zabavnim i kulturnim prostorom sa eljom da cijelo imanje bude otvoreno za edukacije, radionice, posjete te sline susrete. 4. IVOTNI STILOVI Svaka osoba iznosi svoj ivotni stil, jer o njemu uvelike ovisi i dizajniranje cijelog prostora. Na ivotni stil je esto ogledalo naih stavova i preko njih se izraavamo. Neki od nas su se izjasnili da im je ivotni stil sporedna tema te da se nemaju potrebu izjasniti. 5. HENDIKEPI Hendikepi su vjerojatno slini kao i kod mnogih drugih koji se uputaju ili e se tek upustiti u neto slino: nemanje zadovoljavajueg ivotnog prostora dok je projekt u izgradnji, nedostatak novca, nedovoljno vremena da se imanju potpuno posvetimo dok tamo ne ivimo ne moemo ga dovesti u fazu da je zadovoljavajue za ivjeti dok mu se ne posvetimo vie. Klasina kvaka 22 i zato su esti osjeaji da se projekt nedovoljno brzo razvija. 6. EKONOMIJA: PITANJE FINANCIRANJA I ODRIVOSTI Danas je ekonomija esto ta koja nam odreuje ivote. Mali obini ljudi ne kontroliraju ekonomiju koja upravlja njihovim ivotima i zato je dananja ekonomija opasna. Stoga, u ovakvim projektima treba ostaviti to vie novaca u zajednici, potrebno ga je staviti u kruenje. Kao vodu na primjer. Time izbjegavamo da smo ranjivi na pekuliranje neoliberalnog kapitalizma, gdje se ljudske sudbine briu kao da su kreda na ploi. Razliite su strategije da novac ostavimo onima koji ga najvie trebaju. Jedna od mogunosti je i da sami proizvodimo. Druga je da kupujemo proizvode i usluge od ljudi koje cijenimo i koji su nam dragi. To je neka vrsta fair tradea ili potene trgovine, gdje smo 58

sigurni kakav proizvod kupujemo i da financiramo direktnog proizvoaa. Jo korak dalje je da dijelimo proizvode i usluge i ukinemo novac u smislu uobiajenih valuta. Takvi sistemi se zovu LETS Local Exchange Trading System (Lokalni sistem trgovinske razmjene). Danas u svijetu postoji 2500 komplementarnih ekonomskih sistema (Lietaer, 2001). Ono to je vano naglasiti je kako nam praktine staze odrivosti, pored zatite okolia, nude i smanjivanje financijskih trokova. Naravno, uvijek se trebamo vraati i na ljepotu poklanjanja. to se tie naeg projekta, za sada se financira iz privatnih izvora te djelomino preko projekata. Tenja je da se u budunosti to vie proizvodi te da imanje to manje ovisi o vanjskom unosu novca. 7. DUHOVNOST Duhovnost je privatna stvar i nema organiziranog upranjavana vjerskih obreda. 8. AKTIVNOSTI Izgradnja imanja, radionice (edukacija), financiranje, umreavanje, izdavatvo. Nakon to smo obavili intervju, kreemo s izlaskom na teren s olovkom i papirom. Kao to smo rekli, prije nego krenemo u obraivanje nae zemlje, oslukujemo i upoznajemo nau okolinu. Ne smijemo zaboraviti na obiaje i tradiciju odreenog kraja. Kao to u permakulturi postoje opi etiki principi, tako je iznimno vano prilagoditi svaki dizajn lokalnim uvjetima, posebnostima i kontekstu. Vano je upoznati se i s lokalnom florom i faunom. Dobro je za vrt uoiti koji korovi prevladavaju na naem tlu, poto je vrlo esto korov indikator tla. Poznavanje nae mikroklime je jako vano: od kuda puu vjetrovi i koliko su esti, kada i gdje su najjai mrazevi, temperature i vlaga, godinja koliina sunca. Nama je bilo jako korisno saznati od lokalnih ljudi kako su tue vrlo rijetke na Vukomeriu. Manje nam je bilo drago uti kako tlo nije kvalitetno te kako emo morati unositi umjetna gnojiva da mu poboljamo kvalitetu. No dobro, to smo shvatili kao izazov vie. Fokus pri svakom ekolokom dizajniranju mora biti na utroku svih vrsta energije, koja ne samo da se ne smije gubiti, ve se mora stvarati i njeno neprekidno kruenje mora biti omogueno. Kako bi nam sustav bio odriv potrebno je povezati razliite dijelove u njemu. Tako tedimo i na utroenoj energiji, a output nam je vei. Takoer u permakulturi svaki element treba imati nekoliko funkcija. Kvalitetan dizajn kojim se dovode u skladan suodnos svi elementi i resursi kojima raspolaemo, kljuan je imbenik za planiranje uspjenog permakulturnog projekta. Usklaivanje... razmjetaj... podravanje... viestruke funkcije... samo su neki faktori koji u pemakulturnim sustavu, dizajnom moraju biti vrhunski osmiljeni. Kad dizajniramo u permakulturi, bitnija 59

nam je meusobna povezanost elemenata u sustavu, negoli njihova koliina. Permakultura inzistira na umreavanju razliitih elemenata, jer se time poveava njihova efikasnost. Svaki element ima dvije ili vie funkcija. Svaka funkcija potpomognuta je s vie elemenata. Primjer funkciju grijanja moemo zadovoljiti na nekoliko naina: dobrom izolacijom stambenih objekata, solarnim pasivnim dizajnom, efikasnim peima i solarnim kolektorima. Staklenik koji je dio pasivnog solarnog dizajna pored grijanja osigurava jo i druge funkcije: dodatni prostor za uzgajanje hrane, prostor u kojem moemo boraviti zimi, prostor za odmor i drugo.

Zeleni krov osigurava nekoliko funkcija - ima estetsku funkciju, mjesto je za odmor i druenje, a prua i energetsku funkciju, jer slui kao dodatna toplinska izolacija ljeti

Nakon toga kreemo u analizu pet elemenata na imanju. Analizom prirodnih elemenata dolazi se do svih kljunih informacija za projekt. Analiza se obavlja promatranjem, mjerenjem i praenjem prirodnih utjecaja kroz idealan period od jedne godine. Analizom se utvruju: smjerovi i intenziteti vjetrova, pogodnosti strana svijeta, zimske i ljetne putanje sunca, sunane klopke, hladni depovi, geoloka struktura podloge..., a na temelju tih podataka dizajnom predjela smiljamo poloaj za izgradnju domova, gospodarskih objekata, prilaza, vrtova, vonjaka... VJETAR Imanje je potpuno zatieno od vjetrova. Sa sjevera ga titi pedesetogodinja uma bukve i hrasta, s istoka i juga dvadesetogodinja uma bagrema, a s 60

zapada je brijeg koji onemoguuje zapadni vjetar. Negativni aspekti ove situacije su nedostatak vjetra za vjetrenjae, sporija izmjena zraka (sparina) i oteano opraivanje biljaka vjetrom. Pozitivni aspekti zaklona od vjetra su temperaturne konstante, suneva klopka, neizloenost snanijim provalama vjetra (npr. snjenim zapusima). Prouavanjem na terenu utvreno je da e vjetra biti dovoljno za pogon manjih vjetrenjaa koje su dizajnirane tako da iskoritavaju vjetar slabijeg intenziteta. TLO Na zemljitu prevladava glineno tlo, a mjestimino je primijeeno i tlo s manjim udjelom pijeska. Zemljite je smjeteno na jugozapadnoj padini s koje je prisutna povrinska erozija humusnog sloja. Proljetni mrazevi i magle su redovito problematine u dolini ispod imanja. Parcele su primarno klasificirane kao uma, vonjak i oranica. Tlo je kiselo (indikatori: kupine, umske jagode i paprat). VODA Voda je element kojeg na samom imanju nedostaje u prirodnom obliku. U blizini (200-300 m) postoji neureen izvor koji bi se mogao osposobiti. Samim imanjem ne prolazi nikakav potok, niti ima izvora. Jedine prirodne vode su slivne vode koje se pojavljuju u periodima veih oborina. Takve vode su nepredvidljive, same nalaze putove u desecima kanala i kao takve ne predstavljaju znaajniji resurs. Na imanju emo kopanjem bunara, skupljanjem kinice sa krovova i kopanjem jezera rijeiti potrebe za vodom i stvoriti sustav u kojem e te vode neprestano kruiti.

61

ENERGIJA Imperativ ovog projekta je da bude energetski neovisan. Energiju emo stvarati koritenjem biomase (ogrjevno drvo u masivnim zidanim peima), sunca (pasivna solarna arhitektura, solarni kolektori za toplu vodu i fotonaponske elije za struju, solarna kuhala) te vjetra (mala vjetrenjaa) te proizvodnjom biodiezel goriva za generatore i vozila. ORGANIZACIJA Sudionici Recikliranog imanja organizirani su u nevladinu udrugu ZMAG pod ijim pokroviteljstvom se projekt izvodi. Imanje jo nema stalnih stanovnika. Zemljite i kua ugovorno su dani udruzi na koritenje na 49 godina i dio imanja je zajedniki te se s njima tako i upravlja. Odluke se donose konsenzusom. SEKTORI Kad se govori o sektorima u permakulturnom sustavu rije je o razmatranju odnosa svih energija koje se kreu i koje e se kretati sustavom. Materijalnu manifestaciju sektora predstavljaju glavne ceste, putovi i staze, smjerovi kretanja energije, vodeni tokovi, komunikacijski protoci itd. Da bismo to manje energije gubili, na dizajn dijelimo u zone, koje odreujemo u odnosu na nae prisustvo u njima. Kako bi se olakao dizajn, permakultura dijeli u pet zona svaki na prostor u kojem stvaramo, neovisno nalazi li se on u ruralnim podrujima ili u gradu. Svrha takvog zoniranja je da objekte/funkcije koje nam trebaju na 62

svakodnevnom nivou smjestimo blie kako bi troili to manje energije. Takoer, olakava nam se povezivanje razliitih cjelina naeg imanja, to je jedan od glavnih ciljeva permakulturnog dizajna. Nudimo vam primjer zoniranja na Recikliranom imanju. Zona 0 Zona 0 je stambeni objekt, dom. U njima se odrivim obitavanjem reducira potronja energije koritenjem suneve energije, vjetra, skupljanjem kinice, reciklaom sivih i crnih voda. Permakulturni dizajner, Jan Martin Bang je na predavanju o ekolokom graditeljstvu u Zagrebu 2005. godine lijepo zakljuio kako imamo tri koe. Jedna je ona na nama. Druga je naa odjea. Trea koa je objekt u kojem ivimo. Zona 1 Prva zona je najblii dio oko kue gdje najvie obitavamo. to se tie vrta ovdje su kulture koje trebamo svaki dan ili one same zahtijevaju eu brigu. Ljudi tu imaju i male ivotinje. Na naem imanju to je ira okunica, balkoni, terase. Tu su smjeteni elementi koji zahtijevaju svakodnevnu brigu ili se svakodnevno koriste. Manji kuni vrtovi, kompostite, staklenik, rasadnik, vanjska kruna pe... 1. OBJEKT- zajednika kua Tradicionalna drvena gradnja s elementima pasivne solarne arhitekture. 2. OBJEKT - obiteljska kua Klasino graena kua, tehnikama ekoloke renovacije pretvaramo j u odrivi objekt.

63

Zona 2 Zona dva je zona s vrtom gdje su kulture koje zahtijevaju vie prostora, a manje brige. I dalje je to zona gdje smo esto prisutni. Mjesto za ivotinje koje trebaju svakodnevnu brigu. Tu se mogu nalaziti i vonjaci, jezerca i bazeni, proizvodni staklenici, igralita, kompostita.

Zona 3 Zona tri je zona gdje imamo polja za itarice i panjake ukoliko drimo ivotinje. Na Recikliranom imanju namijenjena je za sustave koji se veim djelom sami odravaju i u koje nije potrebno ulaziti ee od jednom na tjedan, osim za vrijeme sezonskih radova. To su vei nasadi, vonjaci, umski vrtovi, vea jezerca.... Zona 4 U zoni etiri nae su aktivnosti osjetno smanjenje. Radi se o livadama ili umama gdje je veina biljaka tu prirodno, a ne od nas zasaeno. To je podruje koje obuhvaa ume (ogrjevno i graevinsko drvo), panjake za ispau ivotinja, podruja za skupljanje samoniklog jestivog bilja i gljiva.... Na Recikliranom imanju trenutno nemamo zonu 4 s obzirom na konfiguraciju terena i nau sadanju aktivnost na imanju. Znai, nije potrebno izmiljati zone iskljuivo da zadovoljite formu. Znamo da emo sigurno imati zonu etiri kada ponemo ivjeti na imanju i kada se ponemo iriti, ali sada to nije sluaj.

64

Zona 5 Zona 5 je potpuna divljina iji resursi ne pripadaju direktno ovjeku. Svrha ove zone je edukativne naravi, u njoj se priroda iskljuivo promatra. Tu se zbivaju izrazito vrijedni prirodni procesi (ivot divljih ivotinja, rijetkih ptica, razmnoavanje kukaca, rijetko bilje i slino). Sve ovo doprinosi bioraznolikosti i odravanju tako potrebne prirodne ravnotee. U ovoj zoni smo eventualno posjetioci, koji samo promatraju i ue. Ponekad se naziva i divljom zonom, odnosno zonom bez ljudskog uplitanja. Kod nekih dizajna ak se i iskljuuje prisutnost ljudi. Zona pet je zona bez intervencije. Osim u sluaju poara naravno. Onda neemo vikati po imanju, joj joj gori mi zona pet, a reko mi Mollison da u nju ne idem. U zemljama gdje vie nema netaknute prirode, ili prirodnih stanita zona pet se stvara, ali je nakon toga u njoj najvanije ostaviti biljke i ivotinje na miru. U gradovima gdje je mala ansa za zonu 5, permakulturni projekti podravaju projekte zatite uma u njihovoj blizini. Mi na imanju imamo jedno idealno mjesto koje nam je ve godinama zona pet.

Sad se moe ii graditi....

65

Izumiranje naftnog dinosaura

Nain na koji se odnosimo prema energiji najvie e odrediti budunost svijeta. Ve smo nauili koliko na ekoloki otisak ovisi o potronji energije, posebno fosilnih goriva. Energija je svuda oko nas. esto smo nesvjesni te injenice. Kada jedemo svoj obrok vrlo rijetko se pitamo koliko je bilo potrebno energije da jelo doe na stol. Kada upalimo obinu arulju, rijetko kada se zapitamo je li energija za nju dobivena ogromnim destruktivnim hidroelektranama ili moda onima koje rade na ugljen i uzrokuju klimatske promjene. Na je svijet obiljeen ratovima za resurse - voda, rudae, nafta i drugi resursi postaju temelj za ratove i lou energiju. Zato je, kao nikad prije, vano kakvu energiju koristimo za zadovoljavanje svojih potreba, na koji nain koristimo energiju, koliko je i kako troimo. Ako nastavimo sadanjim neodrivim putem loe nam se pie. Fosilna goriva sudjeluju u globalnoj potronji goriva s 80%. Na naftu otpada vie od treine ukupne potronje energije, a u transportu ak 90%. Do 2030. godine potreba za elektrinom energijom poveat e se za dvostruko u svijetu, najvie u zemljama u razvoju i to u kuanstvima. Meunarodna agencija za energiju (IEA) istie kako e se globalna potronja energije do 2030. godine poveati za 50-60%. EU procjenjuje kako e unutar Unije do 2010. godine proizvodnja struje iz elektrana sudjelovati sa ak 46% u ukupnoj emisiji CO2. Transport e sudjelovati sa slijedeih 25% u ukupnoj emisiji CO2, ne raunajui poljoprivredu (EC, 2002).1 Bilo koji pokuaj smanjivanja ekolokog otiska koji ne bi ukljuivao smanjivanje koritenja fosilnih goriva bio bi unaprijed osuen na neuspjeh. Pretjerana ovisnost i konzumerizam fosilnih goriva ostavljaju globalne posljedice na klimu. Naim ivotnim stilovima nagomilali smo prevelike koliine staklenikih plinova u atmosferi. CO2 u staklenikim plinovima sudjeluje s 5060%, od ega ak dvije treine dolazi od izgaranja fosilnih goriva. Jedna treina dolazi od deforesterizacije i gubitka organskog materijala tla. CO2 se zadrava u atmosferi do 100 godina. Metan u staklenikim plinovima sudjeluje s 15%. Najznaajniji dio metana dolazi od goveeg izmeta, a emitira se uvijek kada se organski materijal stavi u anaerobne uvjete. Premda se zadrava u atmosferi svega 10 godina, stakleniki utjecaj molekule nekoliko je puta jaa od molekule
1

Podaci se odnose na EU s 15 lanica prije proirenja 2004. godine.

66

CO2. U stotinu godinu, jedna molekula metana vrijedila bi kao 11 molekula CO2. CFC i HCFC su odgovorni za 15% od ukupnih staklenikih plinova. Danas se manje koriste zbog izbacivanja iz hladnjaka, sprejeva, klimatizacijskih ureaja i drugdje. No i tu imamo problem njihove dugotrajnosti. Ako je jedna molekula metana 11 puta jaa od molekule CO2, onda je jedna molekula CFC-a jaa nekoliko tisua puta. Ostaje u atmosferi oko 50 godina. Duikov dioksid (NO2) sudjeluje s pet posto, uglavnom od poljoprivrednih aktivnosti. Takoer je potentniji od molekule CO2, za nekih sto puta (Whitefield, 2004). Oni svi sada lebde iznad nas mijenjajui sastav zatitnog tkiva u atmosferi, koje se bezbroj godina tkalo kako bi nas titilo. Trendovi sadanjih ratova za resurse i naftu nastavit e se sve dok ti resursi upravljaju naim ivotima. Posebno e sukobi i imperijalni ratovi doi do izraaja s obzirom da se pribliavamo vrhuncu iskoritavanja nafte i plina. to se tie nafte, vie se ne piu himne zlatnom sjaju crnog zlata. Najvee naftne korporacije poput Chevron Texaca ili ConocoPhillipsa, poele su priznavati kako su im rezerve sve pliih razina, a Shell je ak i kanjen zbog namjernog laganja o vlastitim rezervama koje su prikazivali veima nego to jesu. Vodea naftna korporacija Exxon i dalje pjeva ode u ast predsjednika Busha, no mora se priznati kao su i sami poeli vie ulagati u kupovinu vlastitih dionica, ime ih odravaju visokima, nego u otkrivanje novih naftnih polja kojima toliko tepaju. Ono to znamo i to je injenica jest da od 23 najvee zemlje proizvoaice nafte, ve ih je 15 dosegnulo vrhunac iskoritavanja nafte na svom teritoriju. Izmeu ostalih tu su: SAD, Velika Britanija, Venecuela i Norveka. Zemlje OPEC-a kukaju kako im je sve tee odravati ovu suludu glad za naftom, a neke poput Indonezije priznaju kako proizvode manje nego ikada. Jedino se Saudijska Arabija grevito dri verbalnog optimizma. Matthew Simmons jedan je od najcjenjenijih energetskih analitiara koji je godinama prouavao stotine slubenih dokumenata o produktivnosti glavnih naftnih polja u svijetu, a posebno u Saudijskoj Arabiji gdje se najvie proizvodi i gdje su najvee svjetske rezerve. Simmons je doao do zakljuka kako vlast Saudijske Arabije lae o sposobnosti naftnih polja na svom teritoriju da zadovolje potrebe sve gladnijih zahtjeva naeg svijeta. Pronaao je kako ak i pri sadanjoj nedovoljnoj proizvodnji nafte, Saudijska Arabija za vaenje 8 milijuna barela na dan, mora upumpavati izmeu 15 i 18 milijuna barela vode na dan. Razlog je starost najplodnijih nalazita kojima je potrebna dodatna snaga, dodatni pritisak kako bi se nafta crpila. Kada govorimo o smanjenju crpljenja i zaliha nafte mislimo na tzv. laku naftu, koja je lako dostupna i jeftina. Vrlo esto nas naftoljupci pokuavaju umiriti nalazitima nafte u arktikim i ledenim podrujima, u dubinama mora i slinim udaljenim podrujima za koja je potrebna sofisticiranija tehnologija te bi crpljenje bilo puno skuplje. Vremenske razlike u najavljivanju vrhunca crpljenja nafte izmeu nezavisnih 67

strunjaka i zaduenih korporativno-vladinih konzultanata i agencija sve je tanja. Dok bi vas samo prije koju godinu za najavu vrhunca crpljenja nafte optuili kako ste protivnik tehnologije i ljudske civilizacije, danas se gore spomenute strane jedino razlikuju u godini za koju predviaju taj vrhunac. Neovisno da li emo prihvatiti stavove prve skupine koja vrhunac smjeta u nadolazee godine trenutnog desetljea ili druge skupine koja taj dogaaj vidi za 20 do 30 godina, nitko vie ne negira injenicu kako e se vrhunac dogoditi. Nae generacije e ga sigurno doivjeti. Ovdje je vano napomenuti kako se pod vrhuncem crpljenja ne misli da e nafte nestati, ve e se dosegnuti vrhunac proizvodnje nakon koje slijedi pad. Jasno nam je kako e i to radikalno promijeniti nae ivote s obzirom koliko ovisimo o nafti. Nafta e postajati sve skuplja i ukoliko se ne pripremimo to e uzrokovati socijalne nemire nevienih razmjera, siromatvo i glad, lokalne sukobe i irenje globalnih ratova. Dodatni problem pored pojave samog vrhunca crpljenja nafte, nalazimo i u injenici kako u trenutku kada je nafte sve manje, mi je sve vie koristimo. Bush je to lijepo objasnio kako ameriki nain ivota nije za pregovaranje, kada su ga ili gnjaviti s minornim Kyoto protokolom. to to znai, nauili smo u poglavlju o ekolokom otisku. EU takoer puno troi i ovisna je o nafti, a s nadolazeom Kinom i Indijom potronja nafte raste, stara polja se polako gase, a bogatih nalazita je sve manje. Simmons ispravno istie kako idemo prema stanju gdje sa 70% manje nafte pokuavamo zadovoljiti 150% vee potrebe. U poglavlju o ekolokom otisku naznaili smo donekle mogunosti koje nam mogu pruiti obnovljivi izvori energije, pogotovo kada bi se u njih vie ulagalo u odnosu na fosilna goriva. Kad to kaemo mislimo na goriva koja danas najvie koristimo: nafta, ugljen i plin. Obnovljivi izvori energije su svi oni koji se mogu obnoviti. To su: vjetar, sunce, voda, biomasa (drvo i ostale biljke), geotermalna energija i ostalo. Pritom nam mora biti jasno kako i neodgovorno koritenje obnovljivih izvora energije moe dovesti do njihovog iscrpljivanja. ume danas uglavnom koristimo na neobnovljiv nain i unitavamo plua planeta. No postoje i tehnike odrivog umarstva, gdje uma ne nestaje ve se iskoritava onom brzinom kojom se i obnavlja. U tom smislu mogu nas ohrabriti podaci o kretanju trendova u koritenju izvora energije: Trendovi u koritenju energije, 1995-2001 Izvor energije Vjetar Solarni moduli Geotermalna energija Hidroelektrane Nafta 68 Godinji rast u postocima +32 +21 +4 +0,7 +1,4

Izvor energije Prirodni plin Nuklearna energija Ugljen

Godinji rast u postocima +2,6 +0,3 -0,3

Izvor: URL:http://www.earth-policy.org

Ovakvi podaci nesumnjivo govore u korist obnovljivih izvora energije kada gledamo prema sutra. Obnovljivi izvori energije danas su hit, a sve im ide na ruku da budu jo i hitoidniji u budunosti. Danas svjedoimo pravom procvatu unutar sektora obnovljivih izvora energije. Ako se zadri sadanji trend rasta koritenja solarnih modula i vjetrenjaa, do 2020. godine ti izvori osiguravat e 45% globalnih potreba za energijom. Energija vjetra kotala je 10 puta vie prije 20 godine, a solarni moduli 15 puta vie prije 25 godina. Solarne elije su efikasnije za 60% nego prije 20 godina. Proizvodnja vjetrenjaa je donedavno bila najbre rastua energetska tehnologija, ali ove godine ju je prestigla solarna energija. Jo poetkom stoljea elektrina energija dobivena energijom vjetra postala je jeftinija od elektrine energije dobivene iskoritavanjem ugljena, a predvianja istiu kako e ubrzo kotati manje i od energije iz nuklearnih elektrana. Danska dobiva 15% svoje energije od vjetra, sjeverna njemaka pokrajina SchleswigHolstein 19%, a panjolska pokrajina Navarra 22%. U panjolskoj je donesen zakon koji nalae kako se sve nove zgrade moraju opremiti solarnim kolektorima. Obnovljivi izvori energije unato svim otporima fosilnih lobija zauzimaju sve vee mjesto u naim ivotima i to je trend koji e se nastaviti. To je navuklo mnoge da objave kako se blii doba eko-efikasne industrije. Lester Brown (2001), direktor Earth Policy Institute istie kako je dananja ekonomija neodriva, ali vjeruje kako je mogua ekonomija koja respektira principe ekologije. Dapae, smatra kako je dugorono neodriva ekonomija nemogua. Slino misle i kreatori pojma prirodni kapitalizam Paul Hawken, A.B. Lovins i L.H. Lovins. Ovi su autori u istoimenoj knjizi istaknuli naznake pojavljivanja kapitalizma koji prirodne resurse i okoli uzima kao temelj odravanja ukupne ekonomije, a ne resursom koji je neograniena potrona roba (1999: 9). Nadalje istiu kako oni koji nee moi u budunosti koristiti prirodni kapital, jer su ga unitili u prolosti ili ga jo uvijek podreuju financijskom, imati e velika ogranienja na budui ekonomski razvoj. Smatraju kako nam se pred nosom odvija nova velika revolucija u proizvodnji, ali prije svega ona je nemogua bez rekonceptualizacije sustava (politikog, ekonomskog, obrazovnog) po ijim pravilima proizvodimo i ivimo, jer prirodni kapital je ekonomski neprocjenjiv. Lester Brown (2001: 91) ak istie kako moemo poeti s obrazovanjem za profesije 21. stoljea, gdje s obzirom na razvoj, ulaganja i nadolazee potrebe nee biti nezaposlenih. Te profesije su inenjeri 69

recikliranja, hidrolozi, akvakulturni veterinari, ekoloki ekonomisti i arhitekti, geotermalni geolozi, inenjeri turbina za vjetrenjae i metereolozi specijalizirani za vjetrove, mehaniari bicikala, inenjeri umarstva te strunjaci za planiranje obitelji.2 Po Brownu (2001: 89) ukoliko se prihvate principi eko-ekonomije moemo sa zadovoljstvom poeti mahati jedno veliko zbogom kopanju ugljena, nuklearnim elektranama, nekontroliranoj sjei uma, iskoritavanju nafte, porastu u proizvodnji automobila te jednokratnim proizvodima. To je dakle temelj te nove magine rijei eko-efikasnost, pri emu se dakle inzistira da ekonomija nije (dugorono) efikasna ukoliko ne usvaja ekoloke principe po Brownu ili ukoliko ne shvaa i prihvaa neprocjenjivu vrijednost prirodnog kapitala po Hawkenu, A.B. Lovins i L.H. Lovins. Ipak, trebamo biti svjesni kako je procvat obnovljivih izvora energije jo uvijek malog i ogranienog dosega. Kao to smo rekli, ak 80% energije se i dalje dobiva od fosilnih goriva. Prema podacima Meunarodne agencije za energiju (IEA) u proizvodnji energije sudjeluju: nafta 34,8%, ugljen 23,5% i plin 21,1%. Na nuklearnu energiju otpada slijedeih 6,8%. Obnovljivi izvori energije (bez velikih hidrocentrala) zajedno zauzimaju svega 4% od ukupne proizvodnje energije (REN21, 2005). Zanimljivo je da se od toga gotovo pola (44%), odnosi na zemlje u razvoju. Koritenje vjetra za energiju ini svega 1% ukupne potronje energije, a u SAD-u manje od 1%. Kao najvei potroa SAD dobiva 22% struje iz nuklearnih elektrana, a 55% iz elektrana na ugljen. ini se da je business as usual mantra jo uvijek jaka, jer nema drugog razloga da se u obnovljive izvore energije ne investira puno vie. Trebamo znati demistificirati esta opravdanja kako obnovljivi izvori energije nisu konkurentni onima koji nemjerljivo vie zagauju okoli. Konkurencija je teka rije kada vlade u svijetu godinje subvencioniraju naftnu industriju i industriju nuklearne energije s oko 300 milijardi dolara. Trokovi vojnog osiguranja naftnih nalazita u stranim zemljama kotaju SAD-a 57 milijardi dolara poreznog novca godinje. Naftne korporacije dobiju porezne olakice za jo 4 milijarde dolara, a ekoloki trokovi su 45 dolara po barelu nafte. I tako imamo jeftinu naftu. Ukupna svjetska ulaganja u obnovljive izvore energije su svega 20 milijardi dolara. To znai da SAD godinje vie plati vojsci da uva osvojena naftna polja, nego to su godinja ulaganja u sve obnovljive izvore energije. Prema podacima Worldwatch Institutea potrebno je svega 660 milijuna dolara da se solarna energija uini potpuno konkurentnom energiji dobivenoj od iskoritavanja fosilnih goriva, to je svega 0,5% ulaganja naftnih korporacija u
2 U WWF-US su izradili studiju u kojoj su pokazali kako bi prihvaanje Kyoto protokola i prebacivanje proizvodnje energije s ugljena i nafte na obnovljive izvore energije moglo rezultirati sa 750000 novih radnih mjesta do 2010., a 1,3 milijuna do 2020. godine. Do slinih rezultata doli su i u Redifining Progressu s 1,4 milijuna novih radnih mjesta uz 50% smanjenja zagaenja koje dovodi do klimatskih promjena (NRDC, 2005).

70

istraivanja i proizvodnju krajem 90-ih. Kao gotovo i svi najvei problemi u svijetu i ovo je pitanje politike volje i odluke, a ne ekonomije ili efikasnosti.3 Po McBurneyu (1998: 5) biznis juri pravocrtnom linijom nemajui se vremena ni osvrnuti i pogledati kakve posljedice ostavlja, a u prirodi je sve ciklino, sve se vraa i kao meupovezano ini jedan sistem koji tei ravnotei. Ovdje se ne vjeruje kako je eko-efikasnost uope realan termin, jer nije problem u bolje, ve u manje. Istie se da ukoliko uzimamo vie nego li nam treba, uzimamo od nekoga drugoga, od budunosti ili od okolia i drugih vrsta.4 Time se sva nadanja o eko-efikasnosti kao maginom tapiu koji e rijeiti nae dananje ekoloke probleme rasplinu u trajanju jedne fejk reklame gdje plavetni kitovi plivaju na krilima naftnih kompanija ili gdje gladna djeca slau nasmijeene figurice GMO hranom. Vjeito lano pitanje: Koji e energent zamijeniti naftu? samo nas i dalje ostavlja nagomilanih krmelja, napumpane sanjivim nadama dok tapkamo u mjestu. Pogledajmo sada koja nam sve rjeenja nude tehno-fix spasitelji:

Jo nafte, makar i teke nafte

Premda se danas gotovo svi relevantni subjekti slau kako e dobrano prije polovice ovog stoljea iscrpljivanje nafte dosegnuti svoj vrhunac, uporno se pokuava stvoriti dojam kako nafte ima u nedogled. To je sve nevjerojatnije budui da i dosadanji izvori sve vie tekaju pred pretjeranim iskoritavanjem. Naime, sadanja nafta ima i naziv laka nafta u smislu da je lako doi do nje. Naftu do koje je tee doi, jer je u dubinama, na ledom okovanim podrujima i slino, nazivamo tekom naftom. Teka nafta pokuava se prikazati kao dovoljna podrka, pa i zamjena sadanjoj potronji lake nafte. Osoba koja se proslavila izjavom da e energetski problem rijeiti nova nalazita nafte i iskoritavanje na Aljaski, a ne nekakvo ouvanje i tednja energije, ima ime Dick Cheney. Jedno od tih spasonosnih rjeenja trebao bi biti i katranski pijesak. Katranski pijesak pun bitumena trebao bi nas uvjeriti kako jeftine nafte ima tamo gdje je i nema. Troe se plahte i plahte papira kako bi se ovakav oblik iskoritavanja nafte proglasio spasonosnim rjeenjem. To ide do te mjere da se Kanada ija pokrajina Alberta obiluje katranskim pijeskom proglaava novom naftonosnom silom (Driessen, 2003). No nigdje se ne kae kako se radi o jako skupom biznisu, s ogromnim ulaganjima energije, da ne spominjemo uasne posljedice po okoli prilikom same proizvodnje. Bitumen istimo od zemlje, i odvajamo
Kritika esto istie kako bi nam bilo potrebno postaviti solarne module na 200000 etvornih kilometara ako bismo htjeli dobiti istu energiju kakvu danas dobivamo od fosilnih goriva, ali da danas imamo solarnih modula da pokriju svega 10 etvornih kilometara. Pri tom se dakle rjee postavlja pitanje zato ih imamo tako malo? Za podatak vidjeti David Goodstein (2004) Out of Gas The End of the Age of Oil, New York: W.W.Norton & Company Inc. 4 Vidjeti Christopher Plant & Judith Plant (1991) Green Bussiness Hope or Hoax, Devon: Green Books: 8.
3

71

od duika i sumpora kroz zahtjevan proces ubacivanja velikih koliina vode i vodika. Takoer se ogromne koliine tla miniraju i raiavanju. Dvije tone zemlje se minira kako bi se dobio svega jedan barel nafte (158,8 litara). Najbolje je iskreno opisao ovaj sluaj Neil Camarta, potpredsjednik Shellove podrunice u Kanadi, specijalizirane za proizvodnju nafte iz katranskog pijeska: Ova nafta je sranje (Hall, 2005). Kae Camarta i krene nam prodavati to to je rekao. Slinog statusa je i nafta koja se dobiva iz kriljevca sa svim blagodatima miniranja, velikih energetskih trokova, dodavanja vode i vodika te ogromnih koliina kancerogenog otpada. Sadanje tehnike vaenja nafte iz kriljevca emitiraju etiri puta vie staklenikih plinova od vaenja lake nafte.

Plin
Premda je plin kao fosilno gorivo ii od nafte i ugljena, sve se ee spominje i njegov vrhunac proizvodnje. S tim e se posebno sresti najvei potroa, a to su SAD. Procjene za plin istiu kako na globalnoj razini jo 20 do 30 godina nee doi do pada proizvodnje. No, problem je u tome to je plin najpogodniji za regionalnu ili nacionalnu upotrebu, odnosno najjeftinije ga je distribuirati kopnenim putem kroz plinovode. Proizvodnja plina u SAD-u pada za 5% godinje, a ak je i donedavni direktor Exxona Lee Raymond na Reuters Energy Sumitu u lipnju 2005. godine priznao kako je proizvodnja plina u SAD-u dosegnula svoj vrhunac. Ne treba nas uditi to, premda u sjeni nafte, cijena plina takoer raste. to to znai u trenutku kada se 60% kuanstva u SAD-u grije na plin, ne treba previe razglabati. Dapae, taj postotak raste pa vie od 70% novih stambenih zgrada ima grijanje na plin. Da ironija bude vea, kako bi se zadovoljili ekoloki standardi do 2002. godine 90% svih novoizgraenih elektrana bilo je na plin. Plin se puno tee i skuplje transportira bordovima preko oceana. Za to je potrebno uskladititi plin visokom tehnologijom, a potrebno je prilagoditi i luke za prihvat i daljnju distribuciju takvog plina, to sve poskupljuje njegovu cijenu. Tako da e kao zamjena i od industrije i politike hvaljeni LNG (liquid natural gas tekui prirodni plin) ostati jo samo jedno prenapuhano tehnoloko rjeenje. Naime, u ovom trenutku svega je etiri luke u SAD-u koje su sposobne obaviti prihvat i distribuciju takvog plina. Tako dopremljen plin 2003. godine pokrivao je svega 2% dnevne potronje u SAD-u. Do kraja desetljea oekivani rast u ukupnom udjelu LPG-a nee dosei niti 6% (Pfeiffer, D.A., 2005).

Ugljen
Trenutno se ne nalazi na listi ugroenih energetskih vrsta. No time nije nita vie prihvatljiviji za koritenje. Radi se o najprljavijem obliku fosilnih goriva. Pritom je opasan ne samo za one koji ga iskapaju, ive u blizini odlagalita otpada od njegove proizvodnje, ve i za cijeli svijet, jer njegovo izgaranje emitira najveu koliinu zagaenja. Pored termoelektrana na ugljen, sve su ei i 72

postupci proizvodnje nafte iz ugljena, u emu najvee iskustvo imaju Njemaka i Juna Afrika.

Nuklearna energija
Nuklearna energija je dobila svoj zamah nakon pojave naftnih okova u 70ima. Pojedine zemlje poput Francuske veinu svoje struje dobivaju iz nuklearnih elektrana. U SAD-u sudjeluju u ukupnoj proizvodnji energije sa 22%. Na svjetskoj razini proizvode 6,8% elektrine energije. Lobi koji zagovara nuklearne elektrane esto zaboravlja spomenuti nekoliko injenica. Premda tokom rada nuklearnih elektrana, struja dobivena iz njih nije skupa, u raunicu nikada nisu ukljueni ogromni trokovi izgradnje takvih postrojenja, a u budunosti i odravanja sigurnosti. Prema studiji organizacije New Economics Foundation, upravo zbog dravnih i drugih subvencija nuklearnoj industriji cijena kasnije struje je manja od realne.5 Takoer, Paul Mobbs autor knjige Energy Beyond Oil (2005) istie kako se donedavno smatralo kako su zalihe urana neograniene u smislu potreba nuklearne industrije, ali da zadnja istraivanja opovrgavaju ta nadanja. Ovakve elektrane ne ubrajamo u one iji rad doprinosi klimatskim promjenama, pa se tu kriju vjerojatno sulude tvrdnje kako se radi o ekolokoj energiji. Mnogi zastupnici nuklearnog lobija kriju podatak, kako moemo govoriti o nepostojanju emisije staklenikih plinova za vrijeme rada elektrane, to se nikako ne moe tvrditi za ukupno potroenu energiju potrebnu da se iskopa, procesuira te distribuira gorivo za nuklearnu elektranu. Ostaje vjeiti problem radioaktivnog otpada ostaje kao nerjeiv problem u svijetu sa 4000 reaktora, osim ako kao rjeenje ne prihvatimo pretvaranje tog otpada u bombe s osiromaenim uranom to siju smrt po svijetu od bive Jugoslavije do Iraka. S obzirom na cinizam najmonijih korporacija moemo izraziti uenje to ve neka od grupacija za irenje nuklearne energije nije prijavila takav postupak kao doprinos odrivom razvoju - sektor recikliranje.

Nuklearna fuzija
Nuklearna fuzija je sveti Gral tehnolokih rjeenja za dananji problem energetskih resursa. Takva energija bi bila nevjerojatno efikasna i jeftina. Mali problem je to jo uvijek nismo niti blizu stvaranja takve energije u stabilnom obliku. Nuklearna fuzija je jo uvijek slatki sanak koji kota puno novaca uz rezultate koji su daleko od bilo kakve primjene. Problem je to jedan izotop vodika treba zagrijati na sto milijuna stupnjeva celzijusa kako bi se dobila tzv. plazma, ali koja ima izrazito neuhvatljiv karakter. Trenutno se s eksperimentiranjem najdalje otilo unutar projekta ITER (International Thermonuclear Experimental Reactor) koji je vrijedan est milijardi dolara. ak ako projekt i uspije, iri oblici koritenja najavljeni su za 50-ak godina.
5

Vidjeti URL:http://www.neweconomics.org /gen/news_mirageandoasis.aspx (13.12.2005.).

73

Velike hidroelektrane
Energija vode je obnovljiv izvor energije, ali velike hidroelektrane ne predstavljaju odriv i ekoloki nain proizvodnje energije. Hidroelektrane se vrlo esto eli utrpati u obnovljive izvore energije, premda velike hidrocentrale uzrokuju nemali broj ekolokih i socijalnih problema. Prema meunarodnoj komisiji za svjetske brane (ICOLD), brana se smatra velikom ako ima 15 m od temelja. Ako su brane visoke izmeu 5 i 15 metara, a imaju rezervoar vei od 3 milijuna m3, takoer ih klasificiramo kao velike brane (Miralem, 2004). Moemo rei i kako su velike brane one koje imaju snagu veu od 10 MW. Istraivanja su pokazala kako se prilikom izgradnje velikih brana oslobaaju velike koliine CO2, zbog krenja uma i poplavljivanja dolina. Takoer se emitira i metan, jer biljke trule pod naplavljenom vodom u anaerobnim uvjetima. Dodatno se unitava bioraznolikost i itavi ekosustavi. Ukoliko nam je zaista stalo do odrivosti, nikada ne smijemo zanemariti socijalne posljedice odreenog djelovanja. Do danas je zbog izgradnje velikih brana iseljeno nekoliko desetaka milijuna ljudi. Samo zbog velikih hidrocentrala koje je financirala Svjetska banka iseljeno je vie od 10 milijuna ljudi. Da se te ljude shvaa kolateralnim tetama lanog progresa govori i podatak kako sama Svjetska banka u svom izvjetaju iz 1994. godine Resettlement and Development istie pogoranje ekonomskog stanja za veliku veinu mukaraca, ena i djece koji su preseljeni zbog projekata financiranih od strane Svjetske banke bez ikakve direktne koristi od tih projekata. Istovremeno e Svjetska banka u reklamiranju svoje politike ekoloki svjesnom i zelenom, hvaliti se kako iz godine u godinu poveava svoja ulaganja u obnovljive izvore energije. Istovremeno nee rei kako se od tih projekata ak 60% odnosi na financiranje gradnje velikih brana. S druge strane, u bogatim zemljama primjeuje se trend dekomisije ili micanja velikih brana zbog njihovih negativnih ekolokih utjecaja. U SAD-u se tijekom 90-ih zapoelo s micanjem nekoliko stotina brana, to i nije veliki broj u odnosu na ukupni, ali predstavlja trend koji je u porastu (WWI, 2002). Trenutno se u svijetu dobiva 5,7% energije od hidroelektrana. Naravno, u ekolokim krugovima se podravaju male brane, vodenice i potoare. Ovdje isto naglaavamo kako i one neovisno o svojoj malenkosti trebaju biti paljivo smjetene u prostor u odnosu sa prirodom i u dogovoru s lokalnom zajednicom s obzirom na njihove potrebe i nain ivljenja. Ukoliko se ne pazi na to, i male brane mogu imati negativne socijalne i ekoloke uinke kao to je uvijek sluaj s velikim branama. Svo ovo propagandno pumpanje tehnolokih rjeenja za dananji energetski problem zanemaruje prvotni uzrok tog problema. Dananja energetska kriza nije nastala jer koristimo neefikasne resurse, ve zato to ih troimo neefikasno i rastrono. Moemo zakljuiti kako sva ta preokupacija da pronaemo neki novi i spasonosni izvor energije zapravo i ima cilj da nas ostavi zatvorene u svijetu neodrive potronje. Pasivnim ekanjem da netko drugi otkrije novi 74

energetski resurs koji e rijeiti sve nae probleme preko noi, ostajemo tupi potroai, a ne aktivni graani i graanke. Pardon, i aktivni seljaci i seljanke. To je poruka kako je zapravo sve u redu, kako moemo i dalje bahato koristiti naftu, jer e se ionako pronai zamjena predanim i nesebinim radom korporacija, drava i znanstvenika. Ovime naravno ne elimo rei kako smatramo nepotrebnima, a jo manje nekorisnima znanstvena istraivanja i tehnoloke inovacije. Dapae, no traenjem rjeenja problema energetske krize izvan nas samih najobinije je zavaravanje. No s druge strane, odlina je vijest to upravo u nama samima imamo znanje i vjetine kako proizvesti i koristiti energiju pomou obnovljivih izvora. Imamo aktivizam koji stvara energiju. Energija za raju. Od ljudi ljudima. Vrijeme je da upoznamo priu uradi sam zeleno.

75

Zelena energija
Kada vam netko spomene obnovljive izvore energije, vrlo je vjerojatno da ete prvo pomisliti na nizove velikih vjetroelektrana, solarne elektrane ili benzinske pumpe koje prodaju biodizel. I sve OK. Mi vas ipak elimo odvesti korak dalje i nauiti kako da sami napravite veinu tih stvari. Kao to smo ve napomenuli, ekoloki otisak je u ovom trenutku najrealniji pokazatelj kako se odnosimo prema prirodi i jedni prema drugima. No, istovremeno ekoloki otisak nam nudi i odgovore kamo i kako krenuti da ga smanjimo. Dovoljno nam je pogledati tablicu ekolokog otiska razliitih energetskih resursa:
Izvor energije Produktivnost (u gigadulima po ha u godinu dana) Otisak za 100 gigadula u godinu dana u ha

Fosilna goriva (zamjena) Etanol CO2 apsorpcija (ume) zamjena biomasom Hidro-elektrane (prosjek) nii tok visoke Solarni kolektori Solarni moduli Vjetar Izvor: Wackernaegel & Rees, 1996: 69. 80 100 80 1000 150 - 500 15000 do 40000 1000 12500 1,25 1,0 1,25 0,1 0,2 - 0,67 0,0067 0,0025 0,1 0,008

To znai da hektar prosjene ume moe godinje upiti emisiju CO2 jednaku 100 gigadula fosilnog goriva. Iz ovih izrauna jasno je kako upravo koritenje obnovljivih izvora energije, posebno solarnih kolektora i vjetrenjaa, moe biti jedno od najboljih alata za smanjivanje ekolokog otiska. No, moemo slobodno zakljuiti kako gotovo svi obnovljivi izvori energije imaju manji ekoloki otisak 76

od bilo kojeg izvora fosilnih goriva. Samim time smo vam duni dati i poziciju ZMAG-a kada openito govorimo o obnovljivim izvorima energije. Jasno je da u trenutku kada nam je svijet obiljeen sukobima i ratovima za neobnovljive resurse, trebamo podrati svaki pomak prema veem koritenju obnovljivih izvora energije. Obnovljivi izvori energije su upravo rjeenje zato to predstavljaju decentralizirane sisteme i gotovo svugdje prisutne besplatne resurse. No ve je i sad jasno kako smo u ZMAG-u puno skloniji jednostavnijim energetskih sustavima. Takvi sustavi zovu se primjenjivim tehnologijama, dakle uz malo novaca i poneto znanja mogue je da ih svatko primijeni. Pored ekolokih pitanja, jako su vani i odnosi moi i kontrole. Moramo biti svjesni kako je mogue da se ogranii i monopolizira koritenje i obnovljivih izvora energije. Ukoliko neka korporacija kontrolira solarnu elektranu kojom dobivamo struju, odnosi moi ostaju nepromijenjeni. U ovom trenutku meu prvih deset najveih korporacija solarne opreme nalazimo i takve miroljubive i zelene firme kao to su BP Solar, Shell Solar, Mitshubishi Electric, RWE Schott Solar i druge. Energija sunca moda je slobodna, svuda i za sve, ali kroz kontrolu znanja i tehnologije koje omoguuju njeno pretvaranje u iskoristivu energiju, prirodna sveprisutnost sunca postaje umjetno ograniena. Bilo bi zaista loe zakljuuju Berman i OConnor (1996: 207) kada bi umjesto podravanja lokalne samoodrivosti i neovisnosti, solarni fotonaponski moduli postali sredstvo centraliziranih sistema. Biti ovisan o solarnim modulima koje kontrolira BP ili Shell nije alternativa ovisnosti o nafti koju kontroliraju BP ili Shell. U biti tih korporacija je profit i kontrola na tritu, stoga nas ne treba uditi to postoji mogunost da i odreene sektore obnovljivih izvora energije gurnu u tom smjeru. Berman i OConnor (1996) navode kako je na primjer Clinton podravao vie od Busha starijeg investiranje u obnovljive izvore energije, ali se radilo o subvencijama velikim energetskim korporacijama. Koliko je njima stalo do razvoja obnovljivih izvora energije dovoljno govori podatak da su najjae energetske korporacije u Kaliforniji predloile 2003. godine poveanje poreza na otkup elektrine energije dobivene iz obnovljivih izvora energije, ime bi se takvi sistemi manje isplatili. Mnogi strahuju kako se upravo korporacije iz naftnog, energetskog i drugih sektora koji ne doprinose zatiti okolia, spremno stvorile teren zelenog kapitalizma. Dapae, svjedoci smo kako korporacije koje kontroliraju trite fosilnih goriva poinju kontrolirati i trite obnovljivih izvora energije. Moemo izraziti strah kako e se time rast ekolokih alternativa usporiti, sve dok fosilna goriva donose profit. U ovom trenutku nam se ini kako bi bilo zaista suludo i nemogue da netko ogranii ili patentira energiju sunca ili vjetra, ali ne zaboravimo kako nam je isto tako bilo nemogue do prije svega nekoliko godina da netko patentira stoljeima prisutne biljke i njihova ljekovita ili korisna djelovanja. Danas biotehnoloke korporacije gdje god stignu patentiraju itave biljke ili njihova korisna svojstva. Time im je kroz WTO otvoren put prema privatizaciji 77

znanja koja su ljudi stoljeima prenosili iz generacije u generaciju na korist svima. Korporacija Bechtel koja se bavi energetikom i graditeljstvom je u bolivijskom gradu Cochabamba dobila pravo na pitku vodu i vodoopskrbu grada. No, Bechtel je dobio i pravo na vodu iz bunara. Objanjenje je bilo kako bi ta voda zavrila u vodoopskrbnom sustavu da je ne pokupe bunari, pa je onda logino da se plati za to skupljanje. Bechtel je dobio pravo na kiu(?!). Tek nakon velikih prosvjeda, voda je vraena u ruke onih kojima i pripada ljudi. Trebamo biti svjesni kako emo se kao i za ljudska, enska, radnika i druga prava, trebati (iz)boriti i za pravo na obnovljive izvore energije. Neoliberalni kapitalizam je uao u svoju najbrutalniju fazu kada nas se polako i perfidno navikava da resursi i usluge koji su prije bili dostupni svima (voda, obrazovanje, zdravstvo i drugi) postaju sve vie privilegirani za bogatu elitu i tretiraju se kao najobinija roba, a ne ljudsko pravo svake osobe na planeti. Potrebno je da zajedno s naim susjedima, kroz zadruge i gradska vijea, inicijative odozdo i aktivistike organizacije, stvorimo uvjete za primjenu obnovljivih izvora energije na lokalnom nivou. Danska nam ovdje moe biti svijetli primjer, budui da je tamo 80% kapaciteta za proizvodnju vjetra u rukama individualnih poljoprivrednika i poljoprivrednih kooperativa. Stoga nam se i ovdje ponavlja najvanija potreba za edukacijom, razmjenom znanja i vjetina te meusobnim pomaganjem. Organizirajmo festivale stvaralatva! Dijelimo slobodno!

78

Energija sunca
Koritenje suneve energije, iako je u porastu, jo uvijek se smatra alternativnim nainom proizvodnje energije, a potencijal koji predstavlja iskoriten je u toliko maloj mjeri da je to sramotno! Paradoksalna je injenica da je tehnologija za koritenje solarne energije poznata ve tisuljeima. Na primjer, za Arhimeda se tvrdi da je 214. godine prije Krista, kad su Rimljani opsjedali Sirakuzu, uz pomo zrcala i sunca zapalio neprijateljske brodove. U Plutarhovim spisima moe se nai podatak da su vestalinke u vrijeme Naume Pompilija (714-671 g. p. K.) za paljenje vatre koristile konine metalne plitice kojima su reflektirale suneve zrake u jednu toku. Ista tehnologija se danas koristi kod solarnih kuhala. Ve 1699. godine na Francuskoj akademiji znanosti eksperimentiralo se sa sabirnim staklima promjera od 80 cm koja su se koristila za taljenje keramikih masa i raznih metala. Takoer su konstruirani ureaji s kojima se mogla zapaliti hrpa drveta sa udaljenosti od 60 m, a s udaljenosti od 39 m moglo se taliti olovo. U Parizu je 1882. godine konstruiran prvi parni stroj pogonjen energijom sunca. Sastojao se od velikog parabolinog zrcala povrine 3,8 m2 u ijem se fokusu nalazio parni kotao. Dobivena para je pokretala parni stroj koji je bio spojen s tiskarskim strojem. U SAD-u je 1868. godine sagraen slian ureaj koji je bio sposoban razviti snagu od 2,5 konjske snage. Koritenje solarnih kolektora poelo je jo krajem 19. stoljea. Solarni fotonaponski moduli su se poeli koristiti ve u drugoj polovici 19. stoljea, a u 50-ima su se poeli primjenjivati u smjeru u kojem ih danas koristimo i razvijamo. Ovo su samo neki od mnogobrojnih primjera kako su ljudi kroz povijest pokuavali iskoristiti tu silnu koliinu energije. Na alost, pojavom jeftinih fosilnih goriva panja se usmjeruje prema neobnovljivim izvorima energije i solarna energija gotovo da pada u zaborav. Danas je savren trenutak da se okrenemo prema alternativnim tehnologijama, unaprijedimo ih i uinimo konkurentnima. Suneva energija je resurs koji je dostupan svim ljudima. Nekima u veoj mjeri, a nekima u manjoj, ovisno o klimatskom podneblju, ali ak i u najsjevernijim krajevima koje naseljavaju ljudi insolacija je dovoljna da bi se trebalo razmiljati o tome kako iskoristiti ovaj oblik energije. Za vrijeme sunanog dana, na svaki kvadratni metar osunane povrine prosjeno pristie energija 79

od 1000 W. Sunce alje energiju veu od svih zaliha fosilnih goriva. Kada govorimo o energiji u fizikalnom smislu, ograniavaju nas dva zakona termodinamike: 1. ZAKON Energija se ne stvara niti unitava. Ona se samo moe pretvoriti iz jednog oblika u drugi. 2. ZAKON Kada se energija pretvara, uvijek se mijenja iz efikasnije u manje efikasnu. (Whitefield, 2004). Termin emergy dolazi od spajanja rijei embodied energy - energije koja je utjelovljena. To je ukupna koliina energije i materijala koji se koriste tijekom ivotnog ciklusa odreenog proizvoda ili usluge. Pod ivotnim ciklusom misli se na proizvodnju, transport, skladitenje i odlaganje. Emergy nas ui da ne zanemarujemo troenje energije koje ne vidimo golim okom potroaa. Pritom se dakle javlja svijest o tome kako pojedinu energiju treba iscrpiti/uzeti, zatim transportirati, zatim uskladititi i na kraju koristiti. Mi uglavnom volimo misliti kako postoji samo ovo posljednje. Sva ta etiri nivoa vezana za energiju usporeuju se s onim kada raunamo koliko nam odreena vrsta energije donosi, odnosno koliko smo energije dobili za koritenje.

Solarna kuhala i penice

Jedan od najjednostavnijih naina da se energija sunca iskoristi prua nam ova praktina tehnologija. Kljuni element solarnog kuhala je zrcalo parabolinog oblika. Ono ima svojstvo da kada se okrene prema suncu reflektira suneve zrake u jednu toku - fokus. Oko zrcala se obino izradi konstrukcija

Solarno kuhalo u funkciji na Recikliranom imanju

80

koja omoguava okretanje ureaja prema suncu, sa stalkom za lonac koji se nalazi u fokusu zrcala. Solarna kuhala se mogu koristiti za kuhanje, pa ak i prenje hrane. Koritenje je vrlo jednostavno - lonac se stavi na stalak i cijelo se kuhalo okrene prema suncu. Budui da se kut sunca mijenja, bitno je za vrijeme kuhanja svakih 10 - 15 minuta okrenuti kuhalo prema suncu. Kao reflektirajua povrina mogu se koristiti razni materijali - od obine kuhinjske aluminijske folije, komadia zrcala, poliranog metala, raznoraznih samoljepivih zrcalnih folija, pa do posrebrenih ili kromiranih metalnih povrina. Takoer je mogue kao parabolu koristiti odbaene satelitske antene, ime nam solarno kuhalo zaista postaje jako jeftini i jednostavni proizvod. Totalno je super pobrati hranu iz vrta i spremiti neto fino na solarnom kuhalu. Veliina solarnog kuhala moe varirati, ovisno o snazi koju elimo postii. Ve pomou manjeg kuhala, promjera 50 do 100 cm moemo skuhati manje koliine hrane. Veliina kuhala nije niim ograniena. Najvee solarno kuhalo na svijetu promjera 15 metara nalazi se u Indiji, u ekogradu Auroville, a koristi se za zagrijavanje vodene pare koja se koristi za kuhanje. Po sunanom vremenu ovo kuhalo je sposobno kuhati za preko 1000 ljudi. Drugi princip koritenja suneve energije za pripremanje hrane predstavljaju solarne penice. Princip rada solarnih penica bitno je drukiji od kuhala. Penica se sastoji od izolirane komore ija je jedna stjenka staklena. Staklena strana se okrene prema suncu te se na taj nain postie efekt staklenika zrake svjetlosti prolaze kroz staklo, udaraju o stjenke komore koje su crne da bi se poveala apsorpcija te se pretvaraju u toplinsku energiju koja ostaje zarobljena ispod stakla. Da bi se poveala efikasnost i brzina zagrijavanja oko staklene povrine dodaju se zrcala koja slue kako bi se zahvatila vea koliina sunevog zraenja. Koritenje solarne penice je takoer vrlo jednostavno. Komora se koristi kao klasina penica, osim to se opet mora paziti na kut sunca. Solarne penice bez problema mogu razviti temperature vee od 200C to je dovoljno za peenje kruha.

Solarni kolektori - sustavi za toplu vodu

Ova tehnologija je u posljednjih dvadesetak godina ve postala uobiajena u zemljama poput Cipra, Izraela i drugih. U Austriji drava iznimno pomae instaliranje solarnih kolektora, premda imaju manje sunanih dana od nas. Kod nas se stidljivo poinju koristiti, pogotovo u junijim dijelovima Hrvatske gdje je mnogo sunanih dana godinje. U takvim krajevima mogue je dobiti energije za toplu vodu do 80% pa ak i vie, dok u krajevima s manje sunanih dana moemo ostvariti 50-60%. Solarni sustav za zagrijavanje vode sastoji se od solarnog kolektora, spremnika topline i ostale opreme (pumpe, termostati, cijevi...). Sam solarni kolektor u stvari je izolirana kutija s jednom prozirnom stranicom 81

u kojoj se nalaze cijevi kroz koje prolazi voda. Na cijevima se nalaze limena krilca koja su obojana u crnu boju. Krilca su u jeftinijoj i manje efikasnijoj varijanti od aluminija, ili u skupljoj, ali efikasnijoj varijanti od bakra. Na taj nain sunevo svjetlo ulazi kroz prozirnu stranicu i udara o crnu limenu povrinu te se pretvara u toplinsku energiju. Pritom se lim zagrijava, a kako je fiziki spojen s cijevima, zagrijavaju se i same cijevi, grijui tako vodu koja prolazi kroz njih. Zagrijana voda se zatim odvodi u spremnik gdje se energija akumulira. Vano je da nam spremnik bude dobro izoliran ili na toplom mjestu, jer tako smanjujemo gubitak energije. Kada je uobiajeni ljetni dan temperatura u kolektoru dosegne 60-80C, za vrijeme hladnog, ali sunanog zimskog dana dosegne 50-65C, kada je toplo, ali oblano 20-30C, a kada je oblano i hladno 10-15C (Zelena akcija, 2005). Sve dok nam je temperatura u kolektoru toplija nego temperatura koja dolazi u kolektor imamo utedu energije. Topla voda zagrijana u kolektoru koristi se u kuanstvima za pranje posua, rublja, tuiranje itd. Za potrebe jednog kuanstva dostatan je manji solarni sustav koji se sastoji od 2 do 6 m2 povrine kolektora i spremnika za vodu od oko 200 do 300 litara. Meutim isplati se instalirati i vei sustav od npr. 10 do 12 m2 povrine kolektora sa spremnikom od 750 do 1000 litara. Takav sustav moe i zimi akumulirati dovoljno energije da se moe spojiti na centralno grijanje te na taj nain smanjiti raun za grijanje. Ovakav nain grijanja zovemo aktivnim solarnim grijanjem. Najjednostavniji termosifonski sustav je jednostavno za napraviti. I iznimno vano, jeftino ga je napraviti. ZMAG je zajedno sa Zelenom akcijom krenuo raditi prvi put takav sustav 2004. godine, a Zelena akcija ga je od tada obnavljala i poboljavala. Pokuat emo vam prenijeti dio iskustva u gradnji solarnih kolektora.

Samogradnja solarnih kolektora

Ako uzmemo u obzir trenutne cijene fosilnih goriva i elektrine energije, primjetit emo da e se SVAKO novano ulaganje u ugradnju solarne opreme isplatiti. Rok povrata investicije e najvjerojatnije biti 8 do 12 godina. Proizvoai solarne opreme najee daju garanciju na svoju opremu do 20 godina. To znai da ako imamo period povrata investicije od 10 godina, da emo slijedeih 10 godina energiju dobivati besplatno. Ali budui da se radi o tako jednostavnoj tehnologiji, nema razloga zato solarni sustavi ne bi trajali i puno due od 20 godina. Ako uzmemo u obzir poskupljenje energenata koje nas eka u blioj budunosti, rok povrata investicije e se jo smanjivati. Pitat ete se, ako je ova tehnologija toliko isplativa, zato nije vie rasprostranjena? Najvea prepreka je razmjerno veliko poetno novano ulaganje. U ovom trenutku se na tritu nude razni tipovi kolektora i solarnih sustava. Cijenom variraju od jeftinijih i manje efikasnijih (npr. obini ploasti kolektori), pa do skupljih i vrlo efikasnih (npr. cijevni vakumski kolektori). 82

Meutim, najmanji i najjednostavniji solarni sustav ima cijenu od nekih dvadesetak tisua kuna, to je jo uvijek prilino puno za prosjenog graanina. to je sustav vei i bolji, naravno i cijena je puno vea. Samo emo spomenuti da se u Sloveniji dobivaju veliki poticaji za ugradnju solarne opreme, a u Austriji je ak mogue na ulici dobiti kupon s kojim moete ostvariti subvenciju od ak 50% za ugradnju solarne opreme! Meutim, u Hrvatskoj sluha za ovakvu praksu nema i jo vjerojatno dugo nee biti. Jedan od naina da se doskoi ovom problemu je da se sami pokuamo upustiti u samogradnju solarnih kolektora. Iako su kolektori samo jedna od komponenata u solarnom sustavu, moemo ostvariti veliku novanu utedu ako kolektore izradimo sami, a ostatak opreme kupimo. Izraeni kolektori, ako se dobro izvedu, mogu biti jednako efikasni kao i neki jeftiniji modeli kupljenih kolektora. A to je najvanije, mogu se izgraditi uz pomo jednostavnih runih alata.

Izrada ploastog solarnog kolektora

Postoje brojni naini kako se moe u kunoj radinosti izraditi solarni kolektor. Mi emo vam ovdje pokazati dizajn koji smo preuzeli od centra CAT (Centre For Alternative Technology) iz Walesa. Iako dizajn nije savren te smo sami uvidjeli mnoge mogunosti za unapreenje, smatramo da je postupak izrade prilino jednostavan i prikladan za poetnike. Kolektor ima povrinu od 2 m2. Ako izraujete kolektore za upotrebu u kuanstvu najvjerojatnije e vam ih trebati 2 ili 3, pa je najbolje odmah kupiti materijale za izradu svih planiranih kolektora. Najbolje je na poetku na jedno mjesto sakupiti sve potrebne materijale i alate. NAPOMENA: Najee nismo u mogunosti kupiti materijale tono zadanih veliina. Na primjer aluminijski limovi mogu varirati u veliini od dobavljaa do dobavljaa. Isto vrijedi i za polikarbonatne ploe. Takoer pri kupnji materijala elimo paziti da nam na kraju ostane to manje otpada. Zato u postupku izrade kolektora nismo dali fiksne mjere i veliine pojedinih komponenti. Precizne mjere je potrebno izraunati u skladu s materijalima koje smo u mogunosti nabaviti. Dizajn je prilagodljiv i uz pomo malo raunanja, moi emo iz kupljenih materijala izvui maksimum. MATERIJALI: 2 x Drvo 2000x100x20 mm 3 x Drvo 1000x100x20 mm 3 x Drvo 2000x30x7 mm 2 x Drvo 2000x10x10 mm 2 x Aluminijski lim 2000x1000x0.5 mm 1 x Staklena ploa (idealno je kaljeno staklo) ili polikarbonatna ploa s dvostrukom stjenkom 2000x1000x4 mm 83

1 x Aluminijska folija 2000x1000 mm 1 x Bakrene cijevi, promjera 22 mm 2000 mm 5 x Bakrene cijevi, promjera15 mm1900 mm 8 x Bakreni fitinzi T 22/15/22 mm 2 x Bakreni fitinzi Knee/L 22/22 mm 2 x Bakreni fitinzi - redukcija 22/15 mm 20 x Vijci za drvo 80x6 mm 100 x Vijci za drvo20x4 mm 1 x Mineralna vuna 2000x1000x50 mm 1 x Crna mat boja za metal 750 ml 1 x Boja za zatitu drveta 750 ml 2 x Plastini dra za cijev, promjera 22 mm, 2 komada 1 x Silikon 1 tuba 1 x Ljepilo za drvo 750 g 1 x ica za lotanje (vodoinstalaterska) 1 rola 1 x Pasta za lotanje (vodoinstalaterska) 1 tuba ALATI: 1. Izvijai, krini i plosnati 2. Runa pila za drvo ili manja elektrina 3. Builica 4. Borer za metal = 4 mm 5. Boreri za drvo = 3.5, 7, 22 mm 6. Brusni papir 7. Brener za lemljenje 8. ica za ienje bakrenih spojeva 9. kare za lim 10. eki 11. Gumeni eki 12. Kistovi 13. Reza za bakrene cijevi ili pila za metal 14. Skalpel 15. Alat za zakovice 16. Rukavice 17. Metar Alati i materijali na broju? Spremni smo za akciju! Gradnju solarnog kolektora zapoinjemo izradom samog srca kolektora - apsorbera. Apsorber je kljuni dio kolektora i na njemu se odvija pretvorba suneve svjetlosne energije u toplinsku. Drugim rijeima, suneve zrake udaraju u tamnu povrinu apsorbera i griju ga, a budui da je fiziki spojen s cijevima kroz koje prolazi voda, i ona se grije. Apsorber se sastoji od bakrene reetke i aluminijskih krilaca. Prvi korak 84

je izraditi bakrenu reetku kao na slici:

Rezaem izreite bakrene cijevi prema mjerenjima. Morate izrezati 5 komada 15 mm i 10 komada 22 mm. Izlazna i ulazna cijev (22 mm) trebaju biti due od ostalih tako da izlaze 10 cm van iz kutije kolektora. Na stolu ili podu sloite bakrenu reetku. icom za ienje bakrenih cijevi oistite sve spojeve i fitinge. Zatim moete poeti s lotanjem. Ovo je poetnicima vjerojatno najtei dio izrade kolektora. Ako imate mogunosti, bilo bi dobro da nauite lotati uz nekog tko ima iskustva (npr. vodoinstalateri). Ako nemate tu mogunost, eksperimentirajte s ostacima bakrenih cijevi i pokuavajte dok ne dobijete spoj koji ne puta. Lotanje: 1. Pastom za lotanje namaite oiene spojeve. Nemojte krtariti na pasti u poetku jer premala koliina paste moe dovesti do spojeva koji putaju. Sa vremenom ete skuiti koliko paste je dovoljno, a da se ne rasipate pastom bez veze. 2. Brenerom grijte cijev koju treba zalotati. Nemojte prelaziti plamenom direktno preko budueg spoja jer e se pasta spaliti. Umjesto toga plamen usmjerite tik do spoja. Ovisno o vanjskoj temperaturi, bit e dovoljno zagrijavati otprilike manje od jedne minute. Ugasite brener i odloite ga. 3. icu za lotanje prislonite uz spoj. Ako je cijev ispravno zagrijana ica e se rastaliti i ui u pore izmeu bakrenih cijevi. Kada zalotate sve spojeve, potrebno je provjeriti da li reetka negdje puta. Nalijte vodu u reetku i provjerite sve spojeve. Slijedei korak je izrada aluminijskih 85

krilca. Krilca su pravokutnici izrezani iz aluminijskog lima s utorom u sredini. Krilca se slau na bakrenu reetku tako da utorom prianjaju uz bakrene cijevi. Aluminijsko krilce: Slaganje aluminijskih krilca na bakrenu reetku:

S obzirom na dimenzije bakrene reetke, morate izraunati dimenzije alu krilca. Kada ste izraunali izreite ih. Trebate 15 komada. Utore na krilcima emo nainiti pomou posebnog alata koji ete izraditi posebno za ovu funkciju. Jednom kada ste izradili alat za savijanje krilca, moete ga koristiti nebrojeno puta. Alat se sastoji od: 1. Postolja: Postolje se sastoji od 2 eljezna U profila koji su postavljeni na udaljenost od 16 mm i fiksno spojeni u toj poziciji (mogu se zavariti ili vijcima spojiti na drvenu ili metalnu podlogu). Postolje je dugako koliko i krilca, moe biti i malo due. 2. Komada za nabijanje (presjek):

Komad za nabijanje se sastoji od komada tvrdog drveta duine krilca, na koji je vijcima privrena bakrena cijev punjena pijeskom. Kada je alat sloen, spremni ste za izradu utora na alu krilcima. Savijanje je prilino jednostavno - izrezani komad lima poloite na postolje. Na lim stavite komad za nabijanje (cijev prema dolje) i gumenim ekiem udarajte dok se u limu ne stvori otisak bakrene cijevi - utor. Pazite da utor bude tono na sredini lima!

86

Aluminijska krilca treba privrstiti na bakrenu reetku. To radimo pomou malih aluminijskih trakica izrezanih od ostataka lima. Trakice ne moraju biti vee od 2 x 6 cm. Trebamo ih 30 komada - po dvije za svako alu krilce. Spajamo ih zakovicama kao na slici (donja strana):

Zakovice se umeu tako to se pomou borera za metal u oba lima najprije napravi rupica. Zatim se u rupicu umetne zakovica te se pomou alata za zakivanje pritisne tako da se zakovica rairi i vrsto spoji s limom. Na taj nain trebamo zakovati sva krilca na bakrenu reetku kao na slici 6., naravno po cijeloj povrini. Apsorber je jo malo pa gotov! Potrebno ga je samo jo obojiti crnom mat bojom. Boja mora biti otporna na visoke temperature. Bojimo gornju stranu apsorbera (ona na kojoj nisu zakovice). Bit e potrebna dva nanosa boje da bi se u potpunosti prekrila refleksna povrina aluminija. Slijedei korak je izrada drvenog okvira. Trebate izraditi drveni okvir kao na slici: Spojeve je najbolje spojiti i ljepilom za drvo i vijcima. Uz rubove je potrebno probuiti rupe za ulaznu i izlaznu cijev. Zatim se izree trokutasti komad drveta tako da nesmetano moemo umetnuti apsorber u 87

kutiju: Kada je apsorber u kutiji trokutasti komadi drveta se nazad zalijepi i privrsti vijkom tako da asporber ne moe ispasti iz kutije. No, prije umetanja apsorbera, potrebno je na okviru dodati jo neke stvari. Najprije ga treba obojiti bojom za zatitu drveta. U tu svrhu e posluiti lak za amce ili neki drugi lak koji je otporan na atmosferske utjecaje. Zatim je sa stranje strane potrebno staviti poleinu aluminijski lim. On se takoer lijepi ljepilom za drvo i dodatno uvruje malim vijcima za drvo. Zatim se u okvir ubacuje toplinska izolacija mineralna vuna debljine 5 cm. Preko vune se stavlja aluminijska folija koja e sluiti kao fizika barijera izmeu apsorbera i mineralne vune, te e reflektirati dio topline nazad na apsorber. Aluminijsku foliju privrstite klamericom. Tek tada apsorber moete umetnuti u okvir i zapeatiti trokutastim komadima. Kako se apsorber ne bi klimao unutar okvira, potrebno ga je dodatno uvrstiti plastinim draima za cijevi koji se vijcima spajaju na drveni okvir. Posljednji korak izrade solarnog kolektora je stavljanje staklene ili polikarbonatne ploe. Ako ste sve dobro izraunali vanjske dimenzije prozirne ploe bi trebale odgovarati unutranjim dimenzijama drvenog okvira, tako da ploa lako upada u unutranjost okvira. Kako ploa ne bi stvarno upala u okvir, s unutranje strane je potrebno staviti letvice kojima se podupire prozirna ploa: Rubovi se moraju dobro zatvoriti silikonom. Zatim se preko rubova stavljaju drvene letve koje e drati da prozirna ploa ne moe ispasti iz okvira. Letve se takoer moraju zatititi zatitnom bojom za drvo, a spojevi izmeu letvi i prozirne ploe takoer se trebaju zabrtviti silikonom. 88

estitamo! Va prvi solarni kolektor je gotov! Spajanje kolektora sa spremnikom je dosta komplicirana stvar i, osim ako ste vrlo vjeti sa instalacijama, najbolje je da ju prepustite profesionalcima, pogotovo ako spremnik i ostalu opremu kupite. Druga mogunost je napraviti i ostatak sustava po uradi-sam principu.

Prilaemo vam skicu pomou koje moete sami izraditi jednostavan sustav za skladitenje solarne topline. Vano je napomenuti da u ovakvom sustavu nema tlaka koji normalno imate u vodenim instalacijama. To znai da e voda na tuu izlaziti prilino sporo. No ako spremnik stavite na viu poziciju od tua, voda e potei dovoljno velikim tlakom da se moete istuirati.

Solarni fotonaponski moduli

Solarni moduli se sastoje od niza fotonaponskih elija koje su meusobno spojene u seriju. Da bi proizvele elektrino strujanje elektrona, elije koriste fotoelektrini efekt kojeg je jo 1839. godine otkrio Alexandre Edmond Becquerel pri eksperimentiranju s galvanskim elementima. Praktino iskoritavanje ovog postupka je tek novijeg doba. Dugo godina se ovaj efekt koristio samo u fotografiji pri mjerenju osvjetljenja. Preokret je nastao 50-tih godina pojaanim razvojem svemirske industrije. Kod svemirskih brodova i satelita ovo je jedini 89

mogui nain snabdijevanja elektrinom energijom kroz dui period. Princip rada je jednostavan; ako suneva svjetlost padne na poluvodi u njemu se oslobode elektroni. Time dolazi do stvaranja pozitivnih i negativnih naboja. Kroz unutarnje elektrino polje naboji se razdvoje i time nastaje podruje vika elektrona (negativan naboj) i podruje manjka elektrona (pozitivan naboj). Na oba kontakta, koja se nalaze na poluvodiu, nastaje napon istosmjerne struje od oko 0,6 volti po eliji. Glavni materijal dananjih solarnih modula je silicij. Imamo etiri tipa solarnih fotonaponskih elija: a) monokristalne najefikasniji na dovoljno osunanim prostorima, b) polikristalne dosta dobro efikasni na svjetlu, manji emergy od monokristalnog tipa, c) s debelom membranom efikasni na prostorima s malo svjetla, jako mali emergy, najekolokiji tip, d) s tankom membranom - najefikasniji na prostorima s malo svjetla, vrlo vrsti moduli. Solarni moduli nam pruaju mogunost da na jednostavan i prilino pouzdan nain generiramo elektrinu energiju. Naravno, koliina energije koju e moduli generirati ovisit e o insolaciji. Vana je i dobra pozicija solarnog modula. Treba biti okrenut prema jugu, te za nae podneblje pod kutom od 30 do 45 stupnjeva u odnosu na horizont. Logino, da bi radio, modul ne smije biti u sjeni. Kako su elije spojene u seriju dovoljno je da sjena pada na samo jednu eliju pa da cijeli modul prestane raditi. Ovako generirana energija najee se skladiti pomou baterija pa se koristi prema potrebi. Iako je mogue u tu svrhu koristiti automobilske akumulatore, to se ne preporuuje, jer nisu predvieni za duboko pranjenje. Nekoliko potpunih pranjenja automobilskog akumulatora otetit e ga te e izgubiti veinu kapaciteta. Kod solarnih sustava je najbolje koristiti baterije koje su predviene upravo za ovu svrhu. To su baterije koje se mogu isprazniti i do 50% i nee se otetiti. ak i potpuno pranjenje, iako nije preporuljivo, nee unititi bateriju, samo e joj malo smanjiti kapacitet. Osim toga baterije za solarne sustave su hermetiki zatvorene i prilikom punjenja ne stvaraju zapaljivi plin, pa se mogu koristiti i u zatvorenom prostoru i u njih se ne treba nadolijevati destilirana voda, za razliku od automobilskih baterija koje se ne smiju puniti u zatvorenom prostoru! Budui da baterije imaju ogranien rok trajanja, one e prije ili kasnije postati otpad. Iako ih je mogue reciklirati, ako gledamo samo sa stajalita otpada, dobro ih je izbjei. Ako je korisnik ve spojen na mreu, postoji i druga solucija, a to je spojiti solarni sustav na mreu i generiranu energiju prodavati kompaniji koja nas inae snabdijeva elektrinom energijom. U nekim zemljama je to tehniki rijeeno tako da se brojilo za potronju struje jednostavno okree unazad kada solarni sustav stvara viak energije i vraa je u mreu. U Hrvatskoj 90

zbog monopola, HEP premda u par sluajeva i prima takvu struju, ne plaa proizvoaima. Meutim koritenje baterija takoer ima svoje prednosti ostajemo neovisni, a elektrinu energiju moemo koristiti bilo kada i bilo gdje. Osim toga, ako ve ne posjedujemo elektrini prikljuak, cijena spajanja na mreu bit e nekoliko puta vea od cijene baterija i pripadajue opreme. Osim solarnih modula i baterija solarni sustav ukljuuje jo neke elektronike sklopove. Na prvom mjestu tu je kontrolor punjenja, ureaj pomou kojega moemo oitati kakvo je stanje u bateriji, generiraju li moduli energiju ili miruju i jo mnogo drugih informacija, ovisno o tome koliko je kontrolor punjenja sofisticiran. Zatim je tu jo i inverter - pretvara izmjenine u istosmjernu struju. Naime, baterije daju istosmjernu struju, a napon na polovima iznosi 12V. Da bismo mogli ovu energiju iskoristiti moramo imati troila koja su predviena za ovakvu struju. Mogue je nai ureaje koji rade na 12V, primjerice rasvjeta (prodavai solarne opreme najvjerojatnije prodaju i tedne arulje na 12V), te razni elektroniki ureaji koji su predvieni za koritenje u automobilu. Za sva druga troila, potreban nam je inverter ili pretvara, ureaj koji istosmjernu struju pretvara u izmjeninu, a napon pretvara u 220V. Ovaj ureaj je vrlo praktian, jer veina elektrinih troila koja ve imamo rade na ovom naponu. Meutim, ako je ikako mogue, inverter je bolje izbjei, jer i on sam troi neto dragocjene energije. Solarni fotonaponski moduli se smatraju najmanje efikasnim oblikom iskoritavanja suneve energije.1 Opet pitanje je koliko je uope fer usporeivati razliite tipove iskoritavanja suneve energije, jer ih ne koristimo za iste stvari. Mnogi su, pa i u permakulturnom svijetu, skloni odbaciti solarne module kao sredstvo iskoritavanja obnovljivog izvora energije. Istie se kako su solarni moduli preskupi s obzirom na iskoristivost i efikasnost, kako ih je nemogue proizvesti u vlastitom aranmanu te kako se prilikom proizvodnje solarnih modula isputaju kancerogeni elementi, kao i oni koji unitavaju ozon. Mnogi istiu kako i poslije procesa proizvodnje ostaje otrovni otpad (Leeb and Leeb, 2004). Niti jedan tip solarnih modula ne isputa dovoljno toksinih materijala da prouzroe ikakvu znaajniju tetu prilikom instaliranja i odravanja. Pojedini moduli sadre kadmij koji je toksian. Mogu ostaviti toksine elemente ako ih se razbije ili ako ih se nepropisno odloi. Protivnici koritenja obnovljivih izvora energije esto navode kako bi se velike povrine trebale prekriti solarnim modulima ili vjetrenjaama kako bi bili u stanju proizvesti istu koliinu energije kao elektrane pogonjene fosilnim gorivima (Driessen, 2003). Pritom se solarne ploe stavlja na mjesto napadaa prirodnih podruja, a ignorira se mogunost instaliranja na krovove i terase zgrada. To je u ovom trenutku nemogue ne zato to nema prostora, ve zato to nema novaca i potrebne infrastrukture za proizvodnju solarnih modula. Kada bi se samo na
1

U posljednje vrijeme sve se ee spominje nanotehnologija kao rjeenje za efikasnost solarnih modula, jer bi se na znaajno manjoj povrini dobila vea iskoristivost suneve energije.

91

krovove u SAD-u postavili solarni moduli, to bi bilo dovoljno za proizvodnju 710000 megavata, a sadanji ukupni kapacitet proizvodnje struje u SAD-u je 950000 megavata (Carlstrom, 2005). Velika Britanija bi instalacijom solarnih modula na svega pola svojih krovova namirila svoju sadanju potronju. Proizvodnja solarnih modula kritizira se i sa stavom kako je za komplet modula potrebnih da se zadovolji potronja jedne kue, potrebno isto toliko fosilnih goriva kao i za izgradnju jednog SUV (sport utility vehicle kod nas poznatiji kao terenci) vozila. Na to se nadovezuje stav kako solarni moduli tijekom svog rada jedva uspiju vratiti koliinu fosilnih goriva koju potroimo za proizvodnju jednog modula. Pri tome se ipak zaboravlja da SUV itekako zagauje Zemlju i nakon proizvodnje dok se za module to ne moe rei. Dapae daju nam energiju sljedeih 30 godina uz gotovo nikakve trokove odravanja. David Holmgren, jedan od utemeljitelja permakulture, na predavanju tijekom 7. Svjetskog permakulturnog kongresa u Motovunu 2005. godine, istaknuo je dobro kako solarne module moemo smatrati proizvodom za kojeg je jo uvijek potrebno potroiti dosta energije, ali nam daje veliku korist tijekom svog rada. Naime, u isticanju kako solarni moduli tijekom svog rada jedva uspiju vratiti utroenu energiju u njegovoj proizvodnji, zanemaruje se injenica da solarni modul ne proizvodi samo zelenu energiju tijekom svog rada, ve nam osigurava i manji ekoloki otisak, jer ne koristimo fosilna goriva. Koritenjem obnovljivih izvora energije u SAD-u, u samo jednoj godini, po kuanstvu se sauva CO2 kao da je posaeno 8 ha ume, makne auto s ceste ili ne vozi 20000 kilometara (WWI, 2004). Ve smo rekli kako je problem efikasnosti obnovljivih izvora energije problem politike odluke da su u njih investira i pomogne njihov razvoj. Stoga bismo kao najvei problem solarnih modula izdvojili to su jo uvijek preskupi za ljude sa prosjenim primanjima, premda se i to sve vie mijenja i cijena im iz godine u godinu pada. Takoer, u zemljama gdje se na obnovljive izvore energije ne gleda kao na mrtvo slovo na papiru, podupire se kupovina solarnih sustava sa subvencijama ili osloboenjem od plaanja poreza. Mi smo u ZMAG-u za na energetski program dobili veliku podrku od firme Solaris iz Novigrada koja je proizvoa solarnih modula i pripadajue opreme. Da nije bilo te podrke nikada ne bismo imali projekte gdje poklanjamo odrive energetske sustave lokalnim partnerima: ekolokim udrugama, kolama, turistikim zajednicama, volonterskim kampovima i drugima. Solaris d.o.o. je osnovan 1999. godine u Novigradu, gdje je i danas sjedite te tvornica. Imali su 50 zaposlenih 2004. godine. U Solarisu su pristali osigurati posebnu, osjetno manju cijenu od trine, za sve ZMAG-ove projekte koji imaju socijalni i ekoloki karakter. Naim odabirom mi smo kao dio aktivistike civilne scene odluili podrati lokalnu proizvodnju i zapoljavanje, a ne naftne korporacije koje sve vie ulaze na trite obnovljivih izvora energije kako bi umanjile kritike prema sebi i zagospodarile znanjem o resursima koji su im 92

alternativa. Nikada nas nisu obvezali da ih reklamiramo niti su traili potpisivanje nekakvog sporazuma ili dokumenta koji bi nas odveo u tom smjeru, to je danas gotovo pravilo poslovnog sektora. Time su pokazali veu dobru volju i iru viziju i od mnogih dravnih institucija kojima stoji u opisu posla podraavanje koritenja obnovljivih izvora energije. Dapae, upravo zbog nikakve podrke od drave i ne postojanja subvencija za instaliranje solarne opreme, Solarisovi proizvodi su i dalje skupi za veinu stanovnika u Hrvatskoj. Premda u Hrvatskoj prodaja raste, 90% proizvoda Solarisa odlazi u izvoz. ZMAG je kroz 2004/5 instalirao 10 odrivih energetskih sustava po cijeloj Hrvatskoj za drutvene aktere koje smo gore nabrojali. To nas vodi i do slijedeeg zakljuka: solarna energija je mnogo efikasnija kada se s njome upravlja decentralizirano, za jednu kuu, imanje, zgradu, ili kvart. Solarna energija ne moe osigurati visoko koncentriranu energiju (kao to moe nafta) u koliinama na koje smo mi navikli. Entropija bi bila prevelika (Whitefiled, 2004). Lijep primjer kod nas je vikend naselje Selce kraj sela Veleevca blizu Velike Gorice gdje veina stanovnika dobiva struju od suneve energije. Od 25 kua, 16 ih ima solarne module na krovovima pa je cijelo naselje dobilo naziv solarno selo. Dakle, u ZMAG-u vie ohrabrujemo ljude da sami preuzmu odgovornost i sami instaliraju solarne sustave na svojim kuama ili blizu mjesta ivljenja. Ohrabrujemo ljude da umjesto pasivnih konzumenata postanu proizvoai energije. Moemo postaviti upitnim da li se ita mijenja u odnosu prema pretjeranoj potronji energije kod potroaa koji su spojeni na velike solarne elektrane ili vjetroelektrane te su i dalje u mogunosti troiti kako i koliko ih volja tipkanjem na prekida ili ukljuivanjem aparata. U trenutku kada smo i proizvoai energije puno se odgovornije odnosimo prema njoj i samim tim radimo Solarne elije na Recikliranom imanju - na manju tetu i za okoli i za ljude. vrhu krova je mala vjetrenjaa

93

Energija vjetra
Iskoritavanje energije vjetra za elektrinu energiju bazira se na poznatoj i jeftinoj tehnologiji. Ve smo istaknuli kako energija vjetra postaje sve konkurentnija u odnosu na termo i nuklearne elektrane. No, kao i za sunce, i ovdje moemo spomenuti premalo koritenje s obzirom na mogunosti. Kina bi od vjetra mogla udvostruiti svoju sadanju proizvodnju elektrine energije, Zapadna Europa mogla bi se cijela opskrbiti koristei energiju vjetra sa svojih obala, a prema podacima Ministarstva energije SAD-a, tri vjetrom najbogatije savezne drave (Sjeverna Dakota, Kanzas i Texas) mogle bi zadovoljiti potronju struje cijelog SAD-a. No, i energija vjetra se suoava sa mnogim protivnicima i vrlo esto bedastim kritikama. Uglavnom su se kritike kretale oko tri glavne teme: opasnost za ptice, prevelika buka i estetska vrijednost. Premda se na poetku razvoja koritenja energije vjetra za proizvodnju struje, moglo govoriti o neopreznom postavljanju vjetrenjaa na uobiajene koridore ptica, danas je taj problem i kod graditelja vjetrenjaa osvijeten i uspjeno ga se izbjegava. Naravno, i prije su ovdje problem bile samo velike vjetroelektrane, a ne manji tipovi vjetrenjaa. Danas su protesti kako vjetrenjae ubijaju ptice uglavnom prenaglaeni. Detaljnija i kompletna istraivanja pokazala su kako je broj poginulih ptica od vjetrenjaa daleko manji od bilo koje druge velike graevine ili nebodera. Poznati koridori za ptice mogu se izbjei suradnjom s udruenjima koja se brinu za sigurnost ptica te vjerojatno ne postoji vei napori u bilo kojem graevinskom sektoru kao u onom od vjetrenjaa da se ovaj problem rijei. Buka je takoer sve manji problem poboljavanjem rada vjetrenjaa, a takoer nije tendencija da ih se gradi u naseljenim podrujima. to se tie estetike, e pa ako su nekom ljepi stupovi za mobitele od prelijepih elisa koje se okreu, onda stvarno ne znamo. O ukusima se ne raspravlja, ali vjetrenjae su fakat lijepe. Vjetar je u stvari indirektan oblik solarne energije jer do pojave vjetra dolazi zbog razlike u temperaturama izmeu jae zagrijanih dijelova na Zemlji (ekvator) i slabije zagrijanih dijelova (polovi). Temperaturna razlika stvara razliku u tlakovima to uzrokuje pomicanje zranih masa. Topli zrak zagrijan oko ekvatora die se u visinu sve do oko 10 km, a istovremeno putuje prema polovima. Kada Zemlja ne bi rotirala topao zrak bi jednostavno samo doao do polova, 94

ohladio se, potonuo i krenuo nazad prema ekvatoru. Budui da Zemlja rotira, na vjetar utjee i koriolisova sila. Naravno i mikroklima ima svoj utjecaj, posebice u podrujima uz more. Ljudi su energiju vjetra najprije poeli koristiti za pokretanje amaca s jedrima koji su se kasnije razvili u jedrenjake. Zanimljiva je injenica da se do pojave nafte sav morski transport temeljio na vjetru kao jedinom energentu. Prekooceanska putovanja su ostvarena pomou jedrenjaka, koristei iskljuivo energiju vjetra za pokretanje. Izgradnjom vjetrenjaa prvi su ovladali stanovnici Perzije, koji su ve u 7. stoljeu gradili vrlo jednostavne mehanizme s vertikalnom osi koji su se koristili za mljevenje ita. Prve vjetrenjae u Europi pojavile su se tek u 12. stoljeu, a pretpostavlja se da su ovu tehnologiju donijeli kriari sa svojih pohoda po Bliskom Istoku. Osim za mljevenje ita, vjetrenjae graene u Europi koristile su se za pumpanje vode, mlaenje ita i kao pogon za mehaniko piljenje drveta. Tijekom stoljea vjetrenjae su evoluirale u sofisticirane i efikasne ureaje za proizvodnju elektrine energije. Vjetrenjaa za proizvodnju struje pretvara kinetiku energiju vjetra direktno u elektrinu energiju. Koliko energije e vjetrenjaa proizvesti ovisi o veliini lopatica, to jest povrini rotora, gustoi zraka i brzini vjetra.1 Zato je vano vjetrenjau instalirati na mjestu gdje su prosjene brzine vjetra dovoljno velike da se investicija isplati. Sve do sada nabrojane kritike koje su se upuivale vjetrenjaama tiu se velikih vjetroelektrana. Iz permakulturnih krugova im se pak upuuje kritika kako se previe energije potroi u samoj proizvodnji. Jasno je s obzirom na slijed knjige kako se i ovdje moe pojaviti problem obnovljivog izvora energije koji je centraliziran i kontroliran. Ponovno se javlja problem sveprisutnosti obnovljivih izvora energije, naspram sveprisutnosti znanja, vjetina i tehnologija kako ih koristiti. Kao i u sluaju solarnih modula, i ovdje puno vie podravamo koritenje malih vjetrenjaa s izlaznom snagom od nekoliko stotina vata. One zauzimaju malo prostora i ne smetaju drugim ivim biima, neujne su, a jednako lijepe. Njih je mogue koristiti i na mjestima gdje vjetra nema toliko puno, jer ih pokree i slabiji vjetar. Osim toga svojom su cijenom pristupane prosjenom kupcu. Male vjetrenjae se danas najee koriste za punjenje baterija na mjestima do kojih elektrina mrea nije doprla. Ovakve vjetrenjae se esto kombiniraju sa solarnim fotonaponskim modulima inei tako odlinu kombinaciju tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. est je sluaj da u periodu godine kad su vjetrovi slabiji, ima vie sunanih dana, dok u vjetrovitijem dijelu godine ima manje sunanih dana, pa se vjetrenjaa i solarni moduli odlino nadopunjavaju. Stoga je ZMAG u sezoni 2004/2005 kroz projekte Vjetar i sunce prijatelji prirode i ovjeka te Mladi razvijaju alternative
1

Premda rjee, postoje i Aerogenerator vjetrenjae, vjetrenjae s tzv. horizontalnim okretanjem.

95

Zelena energija upravo i instalirao odrive energetske sustave koji su se sastojali od male vjetrenjae i solarnog modula uz pripadajuu opremu. Partneri u tim projektima su bili ve spomenuti Solaris d.o.o. i Tehnoelektro d.o.o. za vjetrenjae. to se tie malih vjetrenjaa, Tehnoelektro proizvodi samo manje tipove takvih od 60W, 120W i 240W. Tehnoelektro vjetrenjaa od 120W se sastoji od:

1. krilca/lopatice 2. zvijezda prednja 3. zvijezda stranja 4. generator/motor 5. prikljune stezaljke za spajanje sa troilima 6. usmjeriva/rep 7. vrh/konfozor za vjetrenjau (spojni elementi, vijci, matice i stezaljke) Osnovna konstrukcija je lijevani aluminij kako bi se poveala otpornost na sol, a lopatice su od otporne i vrste plastike kako bi im se pojaala otpornost na jake vjetrove. U motoru vjetrenjae nema etkica ili kliznih kolutova, ve radi na principu elektromagnetskih polja to je puno bolje. To su tzv. beskontaktni generatori koji traju due, gotovo bez odravanja. Okretni zglob unutar vjetrenjae pomou kojeg se vri prijenos elektrine energije smjeten je unutar tijela vjetrenjae kako ne bi doao u kontakt s kiom. Lagani rep usmjerava vjetrenjau uvijek prema smjeru vjetra. Vjetrenjaa ima u motoru 96

ugraeni regulator punjenja kako bi se zatitilo baterije od prekomjernog punjenja ili previsokog napona. Prilikom postavljanja vjetrenjae vano je odabrati dobru lokaciju. Najbolja su otvorena mjesta, bez zapreka koje bi mogle vjetar pretvoriti u turbulencije. Ako na terenu ima drvea, vjetrenjaa mora biti postavljena na visini veoj od najvie kronje u radijusu od najmanje 30 metara. Isto vrijedi i za zgrade i za zapreke bilo koje druge vrste. Takoer je vano vjetrenjau postaviti dovoljno visoko. Za najmanju vjetrenjau od oko stotinjak vati bit e dovoljna visina stupa od 5 - 6 metara, dok bi za jae ureaje bilo bolje podii stup od 12 - 15 metara. Naravno i jaa vjetrenjaa e dobro raditi na 6 metara visine ako se nalazi na otvorenom polju ili uz obalu i nema zapreka u blizini. Ali kao neko openito pravilo moe se rei da to je vjetrenjaa vie, to bolje.

Postavljanje sustava na krovu bive vojarne Karlo Rojcu u Puli za udrugu Zelena Istra

to oekivati od malog kombiniranog sustava vjetar+solarno?

Nivo potronje elektrine energije prosjenog kuanstva daleko je izvan domaaja malih solarnih sustava. Osim ako ne instaliramo enormnu koliinu solarnih modula i baterija, nikad neemo moi elektrinu energiju troiti na nain na koji smo navikli. A i u tom sluaju cijena solarnog sustava bi bila toliko visoka da si to gotovo nitko ne bi mogao priutiti. Ali to nije problem, jer se potronja lako moe smanjiti. Ogromna koliina energije se troi vrlo neuinkovito. Na primjer, koritenje elektrinih kuhala, penica, grijaih tijela, rashladnih ureaja te pei na struju vrlo je neuinkovit nain koritenja energije, a svim ovim troilima moe se nai alternativa. Kuhati je bolje kombiniranjem 97

sunca i biomase, a imati u rezervi plinski tednjak. O tome kako se neefikasno troi energija te kako je to uvjetovano naom kulturolokom razmaenou, najbolje govori injenica da se u SAD-u u nekim knjigama o koritenju energije sunca navode sustavi sa 7 kW i vie. Cilj im je da sustav podrava elektrina vrata od garae, klima ureaje, mikrovalne, grijanje bazena i sline proizvode koji troe puno elektrine energije, a nisu nam potrebni. U Hrvatskoj se uobiajeno navodi kako bi po kuanstvu bilo dovoljno 4-5 kW. No u energetski efikasnoj kui koja koristi zelenu energiju mogue je zadovoljiti sve potrebe sa 2-3 kW, pa ak i manje. Solarni sustavi su idealni za elektronike ureaje niske potronje. Tu spadaju rasvjeta (tedne arulje), audio ureaji, TV, raunala (laptopi imaju prednost zbog male potronje), telekomunikacijski ureaji, kuhinjska pomagala, hladnjaci itd. U nekim sluajevima, gdje sunca ima u obilju, mogu se koristiti i elektrini alati, npr. builica, elektrina pila, pa ak i mijealica za beton itd. Samo moramo biti sigurni da snaga stroja ne premauje sposobnosti invertera. Ono to kao troilo predstavlja najvei problem kod solarnih sustava je stroj za pranje rublja. Budui da stroj grije vodu koju koristi za pranje rublja troi veliku koliinu energije. Drugi veliki potroa je elektromotor, koji za centrifugiranje trai puno struje. Potronja je jo i vea ukoliko imamo ugraenu suilicu. Iako je rjeenje daleko od idealnog, za sustave koji su potpuno neovisni, rjeenje bi moglo biti koritenje generatora (agregata) koji troi fosilna ili biogoriva. U drugom sluaju i dalje ostajemo u domeni obnovljivih izvora energije, a ne moramo prati rublje na ruke. Kako bilo, danas postoje energetski efikasni strojevi za pranje rublja koji vrlo malo troe.

Nekoliko savjeta za korisnike malih odrivih energetskih sustava

Kako bismo pomogli ljudima koji razmiljaju o fotonaponskom sustavu sastavili smo kratak naputak o tome kako pravilno dimenzionirati vlastiti solarni sustav. Veliina i cijena fotonaponskog sustava ovisit e o dva faktora: 1. o optereenju, to jest potrebama za elektrinom energijom, koju definiraju troila i njihova snaga i 2. o koliini sunca koje obasjava nau lokaciju to jest insolaciji OPTEREENJE ILI POTRONJA ELEKTRINE ENERGIJE Optereenje se definira kao koliina elektrine energije koju troi instalirana snaga troila u odreenom vremenu. Da bismo znali koliko je optereenje, najprije moramo znati koja troila elimo koristiti. Ako fotonaponski sustav elimo koristiti za potrebe kuanstva, troila e najvjerojatnije biti razliiti elektrini i elektroniki ureaji, rasvjeta i slino. Slijedei korak je utvrditi snagu svakog zasebnog troila. Snaga se izraava u vatima (W). Snaga nekog elektrinog ureaja najvjerojatnije pie na poleini ureaja ili uputstvima za upotrebu ili ambalai koju ste dobili pri kupnji ureaja. 98

U nekim sluajevima snaga je umjesto u vatima izraena u volt-amperima (VA), to je jednako kao da je izraena u vatima (jer je snaga jednaka umnoku napona i jakosti struje). Ako je na ureaju specificirana samo jakost struje (u amperima A) onda morate tu vrijednost pomnoiti sa naponom (220 V), kako bismo utvrdili snagu u vatima. Npr. ako kupite elektrini mikser na kojem ne pie snaga nego samo 2,5 A, onda taj mikser ima snagu 2,5 x 220=550 W. Naposljetku morate odluiti koliko sati dnevno (u prosjeku) e se svako troilo koristiti. Definiranje optereenja bi trebalo biti to preciznije kako solarni sustav ne bi bio prevelik ili premalen. Prosjeno dnevno optereenje izraava se u vat-satima (Wh) ili kilovat-satima (kWh), a rauna se na slijedei nain: optereenje za svako pojedino troilo = snaga troila x vrijeme u upotrebi prosjeno dnevno optereenje = zbroj optereenja svih troila Npr. ako elimo koristiti: - 5 tednih sijalica od 21 W, 5 sati dnevno (5 x 21 x 5 = 525 Wh) - stolno raunalo sa LCD monitorom od 100 W, 7 sati dnevno (100 x 7 = 700 Wh) - televizor od 80 W, 1 sat dnevno (80 x 1 = 80 Wh) - runu builicu od 500 W, 5 min (0,083 sati) dnevno (500 x 0,083 = 41,5 Wh) - solarni tedljivi hladnjak od 58 W, 5 sati dnevno (58 x 5 = 290 Wh) Ukupno optereenje bit e: 1166,5 Wh dnevno. Zaokruit emo ovu brojku na 1200 Wh dnevno. INSOLACIJA Insolacija ili osunanje se izraava u vrnim satima. To je dnevno oekivani broj sati dnevno za vrijeme kojih e solarni modul raditi svojim punim kapacitetom. Za Hrvatsku moemo uzeti podatke iz slijedee tablice:
vrnih sati dnevno prosinac 2 2,5 3,5 3,3 vrnih sati dnevno srpanj 5,6 6,4 7,1 5,4 prosjena godinja vrijednost 3,6 4,7 5,4 4,4

klimatski pojas sjever centar jug gorje

Izvor: tvrtka Solaris

Paneli imaju nazivni kapacitet, izraen u vatima (W). Koliina vat-sati (Wh) 99

koje e panel dnevno proizvesti izraunat emo tako da nazivni kapacitet panela pomnoimo sa brojem vrnih sati za nae podneblje. Npr. ako koristimo solarne panele od 75 W, a ivimo u centralnoj Hrvatskoj, svaki e prosjeno proizvesti 75 x 4,7 = 352,5 Wh dnevno. ENERGIJA VJETRA Tablica priblino prosjeno dobivene elektrine energije vjetrenjae po danu u Wh (vat satima) tablica je raena na temelju iskustva dosadanjih korisnika vjetrenjaa tvrtke Tehnoelektro d.o.o. Samobor
Snaga (W) nizinski krajevi l j e t proljee, jesen zima gorski krajevi ljeto proljee, jesen zima jadran ljeto proljee, jesen zima VT-30 o 15-30 30-45 45-60 30-45 45-60 60-75 45-60 60-75 75-90 i vie VT-60 60-90 90-105 105-120 90-105 105-120 120-150 105-120 120-150 150-240 i vie VT-120 120-150 150-200 200-240 150-200 200-240 240-300 200-240 240-300 360 i vie

Izvor: Drutvo inenjera i tehniara grada Samobora (2003): Primjena energije vjetra i sunca za potrebe navodnjavanja poljodjelskih povrina, Samobor.

100

VELIINA SUSTAVA Budui da baterije i ostala pripadajua elektronika (najvie inverter) takoer troe neto elektrine energije, mudro je sustav dimenzionirati tako da ukupni kapacitet bude najmanje 20% vei od proraunatog. Broj panela se dakle rauna ovako: prosjeno dnevno optereenje x 1,2/snaga koju svaki panel moe dnevno proizvesti Npr. ako nam je prosjeno dnevno optereenje 1200 Wh, imamo panele od 75 W i ivimo u centralnoj Hrvatskoj, broj potrebnih panela bit e (1200 x 1,2)/352,5 = 4,08, dakle 4. KOLIINA BATERIJA Da bismo utvrdili koliko nam je potrebno baterija, moramo odluiti koliko dana rezerve elimo imati. Baterije moraju biti sposobne davati elektrinu energiju i za vrijeme perioda u kojima nema ili ima vrlo malo sunca. Takoer moramo utvrditi kapacitet pojedine baterije. Kapacitet baterija se najee izraava u amper-satima (Ah), a ne u vat-satima (Wh). Da bismo utvrdili broj vat-sati, brojku izraenu u amper-satima moramo pomnoiti sa naponom baterije, a to je 12 V. Npr. ako imamo bateriju od 100 Ah, pri naponu od 12 V, ona ima kapacitet od 1200 Wh. Jednom kad znamo kapacitet baterija, broj baterija se lako izraunava na slijedei nain: broj baterija = (prosjeno dnevno optereenje x broj dana rezerve)/kapacitet pojedine baterije Npr. ako imamo prosjeno dnevno optereenje od 1200 Wh i elimo imati rezervu od 4 dana, potrebni broj baterija bit e (1200 x 4)/1200 = 4 baterije. Dimenzioniranje solarnog sustava trebalo bi biti to preciznije kako na sustav ne bi bio prevelik ili premalen. Kupovina prevelikog sustava je direktan gubitak novca jer jedan dio kapaciteta opreme stoji neiskoriten. Budui da je elektrina energija dobivena fotonaponskom tehnologijom jo uvijek prilino skupa ne bismo smjeli dopustiti da doe do rasipanja radi nesmotrenog dizajna sustava. Naravno, takoer je vano da sustav ne bude premalen jer bi se moglo desiti da potrebe premauju mogunosti sustava. U tom sluaju mogli bismo se nai u mraku na nekoliko dana, ako ovisimo iskljuivo o solarnoj energiji kao jedinom energentu. Dobra stvar kod solarnih sustava je to to ih se uvijek 101

moe vrlo lako nadograditi. Openito je vano da znate kako je puno tee brinuti se za vjetrenjau, nego za solarne module. Vjetrenjaa je puno osjetljivija na vremenske nepogode (ekstremno jak vjetar, mraz...). Opet, njena korist pa i estetska ljepota vrijedni su vaeg truda.

Tehnoelektro vjetrenjaa je testirana na zaista jakim vjetrovima. No, znamo to vjetar zna uiniti krovovima, stablima, prometnim znakovima i ostalome kada dosegne veliku snagu. Ukoliko saznate da dolazi orkanska bura spustite konstrukciju vjetrenjae. Ve smo imali loih iskustva (na jadranskim otocima) da se neto loe desi vjetrenjai kada zapuu orkanske bure. Posebno je bilo neugodno na Lastovu kada je za vrijeme jedne oluje vjetrenjaa pala. Bilo nam je uasno neugodno, premda ju je trebalo spustiti, jer je oluja kidala sve pred sobom. Poslije se to sve popravilo i vratilo na svoje mjesto, ali bolje je sprijeiti nego lijeiti. Takoer je dobro maknuti vjetrenjau ukoliko odlazimo na due od mjesta gdje smo je postavili da ne bi dobila noge. U zimskim mjesecima ako padne snijeg ili se nakupi led na lopaticama vjetrenjae potrebno ga je skinuti kako bi se mogle ponovno slobodno i bez otpora vrtiti ukoliko zapue vjetar. Rotacioni dijelovi su dobro podmazani tako da oko njih uglavnom nije potrebno voditi posebnu brigu. Bateriju je dobro imati u prostorijama gdje temperatura ne pada ispod 0 C. Hermetiki zatvorene baterije Solarisa pogodne su za dranje u kui, a ne 102

sadre kiselinu, ve gel. Takoer za razliku od automobilskih akumulatora, imaju velik broj ciklusa pranjenja. Openito, osim modula, Solaris ima vrhunsku i pripadajuu opremu koja ima dugi vijek trajanja i garanciju. Solarisovi moduli imaju radni vijek preko 30 godina, a garanciju na 25 godina. Baterije rade osam do deset godina. Snaga/potronja nekih tipinih troila u kuanstvima TROILO hladnjaci - stariji - noviji - tedljivi (solarni) zamrziva perilica za posue - bez suenja - sa suenjem mikrovalna penica - manje zapremine - vee zapremine el. aparat za kavu sokovnik toster mlinac za kavu mikser blender pumpe za vodu - 1/3 hp 1m3/h AC - potopna 1/2 hp AC - DC pumpa - DC potopna pumpa builica ubodna pila cirkular kutna brusilica TV (27) TV (19) TV (12 C/B) W 500 200 58 350 700 1450 700 1500 1200 400 1200 100 120 500 750 1000 60 50 600 500 1000 800 170 80 16 TROILO video rekorder satelitski sistem CD player linija AC linija DC beini telefon mobitel el. orgulje gitarsko pojaalo tedna arulja obina arulja el. pokriva pegla perilica za rublje suilica za rublje usisiva klima ureaj kompjutor - monitor 17 - monitor 17 LCD laptop printer - ink jet - laser fax - standby - dok printa el. pisai stroj fen za kosu W 30 30 30 55 15 5 5 30 100 20 100 400 1200 1800 5750 900 1500 55 100 45 25 35 900 5 50 200 1500

103

Transport
Jasno je da od ukupne energetske potronje velik dio odlazi na transport. U Britaniji 35%, u panjolskoj se istie kako vie od 50% potroenih fosilnih goriva odlazi na transport. Rekli smo kako nafta sudjeluje u osiguravanju goriva za transport sa ak 90%. I ovdje nam je prioritet smanjiti potronju, ali kao i prethodnom dijelu o proizvodnji struje i ovdje imamo brojna rjeenja za obnovljiviji transport. Navest emo sada neke od mogunosti za proizvodnju goriva, koje se nude kao alternativa nafti.

Vodik
Vodik se esto i u znanstvenim krugovima i u medijima predstavlja kao najbolja budua zamjena za transportno gorivo. Meutim najvea zabluda u vezi vodika je u tome to, suprotno miljenju laika, vodik nije izvor energije! Vodik je samo sredstvo skladitenja energije! Dakle, kako nastaje vodik? Nekoliko je naina proizvodnje vodika, ali kada govorimo o vodiku u okviru obnovljivih izvora energije, vodik bi se trebao proizvoditi elektrolizom vode. To znai da ulaganjem elektrine energije nastaju vodik i kisik. Budui da je vodik zapaljiv, on se skladiti i moe se koristiti kao gorivo. Prilikom sagorijevanja ponovno se spaja s kisikom te se oslobaa energija, a jedini produkt izgaranja je vodena para. Tijekom rada vozila na vodik sagorijevaju efikasnije od fosilnih goriva i ne proizvode nikakvo zagaenje. Zbog istog sagorijevanja vodik je dobio etiketu zelenog goriva. Problem je to je vodik prilino nestabilan element i za njegovo skladitenje trebamo posebne uvjete i visoku tehnologiju. To iziskuje dodatne trokove i dodatno koritenje energije.1 Meutim, kljuno pitanje jest: odakle dolazi energija koja se u prvom redu koristi za proizvodnju vodika? Ako je ta energija dobivena iz nekog odrivog izvora, onda je ta energija ista. Meutim, ako za proizvodnju vodika koristimo energiju iz termoelektrana na ugljen ili plin, pitamo se u emu je uope prednost njegovog koritenja? Koritenje obnovljivih izvora energije ne moe zadovoljiti neuhvatljivi vodik,
1

Takoer, gorive elije koje se koriste za direktnu pretvorbu vodika u elektrinu enenergiju, da bi se proizvele zahtijevaju materijale poput platine, kojih nemamo u izobilju (Lebb and Lebb, 2004). Posljednjih godina to se pokuava rijeiti zamjenom katalizatora od nikla.

104

a ako govorimo o sadanjoj proizvodnji, radi se zapravo o daljnjem koritenju fosilnih goriva iz drugog plana. Naime, program proizvodnje automobila na vodik niti smanjuje emisiju staklenikih plinova niti smanjuje zagaenje. Danas se vodik kao gorivo dobiva upravo od fosilnih goriva ili kao nus proizvod od petrokemijskih procesa. Gotovo 50% vodika koji se danas prodaje dolazi od prirodnog plina, a sljedeih 20% vadi se iz ugljena (Morris, 2003). ak bi bilo ekolokije voziti automobile na plin, jer vaditi iz plina vodik, pa onda iskoritavati vodik kao gorivo samo jo vie poveava emisiju staklenikih plinova. Kao to smo rekli, bolja varijanta, izdvajanja vodika iz vode jo je uvijek skupa ili iznimno energetski zahtjevna, pa bi bile potrebne nove nuklearke ili elektrane na ugljen kako bi se ta separacija mogla nesmetano odvijati. Magazin Science je istaknuo kako e dobivanje vodika pomou sunca ili vjetra biti jo uvijek skupo u narednim godina (Tanja Rude, Jutarnji list, 10.10.2004.). Ne treba nas uditi to je poznati ekolog George W. Bush 2003 donio plan razvoja vodika kao goriva sa 1,7 milijardi dolara (Gallon, 2003).2 Bush je istovremeno smanjio financiranje projekata energetske efikasnosti.

Hibridna vozila/vozila na struju

Slijedee velike nade polau se u tzv. hibridna vozila, nazvana tako jer mogu raditi i na fosilno gorivo u spremniku i na elektrinu energiju pohranjenu u baterijama. Rade na dva razliita principa. U osobnim automobilima imamo serijski hibridni sustav gdje uglavnom radi uobiajeni motor, dok elektrini motor radi samo u nekim sluajevima (vonja uzbrdo, naglo ubrzanje...). Koristi se i tzv. regenerativno koenje, gdje se prilikom koenja energija vraa u baterije i puni ih. U regenerativnom koenju i lei bit efikasnosti hibridnih vozila, jer nam se velik dio energije koji inae nestane, vrati i pohrani u bateriju. Uobiajeni motor se moe ak i potpuno iskljuiti kad ne vozimo brzo kao to je esto u gradu pa su ova vozila dobra za gradsku vonju. Paralelni hibridni sustavi prisutni su uglavnom kod veih vozila kao to su kamioni, autobusi i drugi. Ovdje oba motora rade cijelo vrijeme, i elektrini motor pokriva energiju potrebnu za normalnu vonju, a uobiajeni motor sve iznad toga. Reklamiraju se kao ekoloka vozila pa im prodaja raste i do 2003. godine oko 150000 ljudi je kupilo hibridne automobile. Najpoznatije hibridno vozilo Toyota Prius ima brojne utede i prednosti u usporedbi s vozilima koja voze iskljuivo na fosilna goriva. (pogledajte tablicu na sljedeoj stranici)

Zbog Gallonovog teksta protestirale su neke ekoloke udruge, meu njima najpoznatiji Worldwatch Institute, ali bez jakih kontraargumenata u najbitnijim zamjerkama automobila na hidrogen koje je iznio Gallon.

105

Potronja Godinji benzina trokovi (godinje prijeenih 20000km) Toyota Prius 2004 Toyota Camry 2004 850,5 452 U$D

Emisija CO2

U godinu dana po kilogramima Emisija Emisija Emisija CO NO2 HC

1980,8

94,5

2,8

1863,5

952 U$D

4343

139,5

3,9

3,1

Izvor: URL:http://www.environmentaldefense.org (10.09.2005.).

Evidentno je da su hibridna vozila efikasnija od klasinih vozila. Meutim postavlja se pitanje; koliko efikasnija? Naime po gornjim tablicama moemo zakljuiti da Toyota Prius troi 4,25 litre benzina na prijeenih 100 kilometara. Poznato je da ve najmanje 20 godina postoje klasina vozila (obino dizelai) koji troe isto toliko ili malo vie. Pitanje je da li se uope isplati ulaganje u dvostruki pogon motora i svu tu visoku tehnologiju za mizernu razliku u potronji? Nadalje, osnovno pogonsko gorivo i dalje ostaje neki od derivata nafte, pa o hibridnim vozilima uope ne moemo govoriti kao o ekolokim vozilima.

106

Energija biomase
Biogoriva
Sve zelene biljke imaju sposobnost da energiju sunca pomou procesa fotosinteze pretvaraju u kemijsku energiju te je na taj nain uskladite u obliku kemijskih spojeva. Na taj nain biljke u stvari djeluju kao solarni kolektori. Fotosinteza se odvija u svim zelenim dijelovima biljke, dakle najvie u liu te u stabljici kod zeljastih biljaka. Za proces fotosinteze potrebni su: svjetlosna energija, klorofil (spoj koji se nalazi u zelenim dijelovima biljke), voda i ugljini dioksid. Dok je biljka izloena svjetlosti ona apsorbira ugljini dioksid iz atmosfere i vodu iz tla te sintetizira eer glukozu, a isputa viak kisika. Napisano kemijskom formulom to izgleda ovako: 6CO2+6H2O -> C6H12O6 + 6O2 Najprimitivniji i najstariji nain koritenja energije biomase je upravo sagorijevanje drveta. Ovaj princip su poznavali jo peinski ljudi. U stvari do pojave ugljena i nafte sva potronja energije na Zemlji bila je zasnovana na obnovljivom izvoru energije - biomasi drveta. Kroz stoljea ono se koristilo za grijanje ivotnog prostora, pripremanje hrane, paljenje keramike, taljenje metala, proizvodnju vapna za graditeljstvo itd. Ve tada, zbog pretjeranog nivoa potronje, proizvodnja je postala neodriva, jer smo poeli troiti vie drveta nego to ga je uspijevalo ponovno izrasti prirodnim procesima. Kao rezultat takvog neodgovornog ponaanja prema prirodnim resursima danas imamo dvije najvee pustinje na svijetu - Saharu i australsku pustinju. Naime, ova nekad intenzivno poumljena podruja ostala su ogoljena uslijed ovjekove aktivnosti, to je uzrokovalo eroziju tla i ispiranje sve zemlje u more, a to je sprijeilo uspostavu nove vegetacije. Dakle kada govorimo o biomasi kao obnovljivom izvoru energije uvijek moramo imati u vidu da se sva potroena biomasa mora nadoknaditi novim uzgojem, u sluaju uma poumljavanjem, inae ovaj sustav nije odriv. Proces fotosinteze je ono to omoguuje biljci da raste i ivi. U drvetu je veina suneve energije pohranjena u obliku celuloze - kemijskog spoja koji sainjava veinu ukupne mase suhog drveta. Po sastavu celuloza je zapravo dugaki lanac molekula glukoze nastalih fotosintezom. Kada drvo sagorijeva 107

dolazi do kemijske reakcije koja je upravo suprotna fotosintezi. Sagorijevanjem se troi kisik iz atmosfere, a nastaje ugljini dioksid, uz oslobaanje energije koja je bila zarobljena u ovim spojevima u obliku vatre. Energija uskladitena u drvetu najee se koristi za zagrijavanje ivotnog prostora i za zagrijavanje vode. No manje je poznata injenica da se drvo moe upotrijebiti i kao pogonsko gorivo za vozila. Dakako, ne mislimo na parnu lokomotivu.

Rasplinjanje
Rasplinjanje je u stvari jedan oblik nepotpunog sagorijevanja krutog goriva. Uslijed zagrijavanja na visokoj temperaturi kruto gorivo poinje isputati zapaljive plinove koji ne sagorijevaju zbog nedostatka kisika. Dakle pomou ovog postupka mogue je od drveta ili nekog drugog oblika biomase proizvesti plin koji se moe koristiti kao pogonsko gorivo za motore s unutranjim izgaranjem, najee za pogon vozila ili za proizvodnju elektrine energije pomou agregata. Rasplinjanjem drveta nastaje mjeavina sljedeih zapaljivih plinova: vodik (20%), ugljini monoksid (20%) i metan (3%). Osim ova tri plina nastaju i duik i ugljini dioksid koji nisu zapaljivi. Iako je postupak rasplinjanja poznat ve od 1800. godine ova tehnologija je na ovaj nain prvi put upotrijebljena 1880. godine. Plin koji je nastao rasplinjanjem drveta (wood gas), prvi put se tada koristio kao pogonsko gorivo za motor s unutranjim izgaranjem, koji je pogonio generator elektrine energije. Proizvodnja elektrine energije od biomase na ovaj nain i dan danas predstavlja vrlo zanimljivu alternativu na mjestima gdje drvene ili druge biomase ima u obilju, a elektrina energija nije dostupna ili korisnik eli koristiti obnovljive izvore. Pojavom plinovoda 1930. godine ova tehnologija pada u zaborav. Meutim, za vrijeme Drugog svjetskog rata, zahvaljujui nedostupnosti drugih energenata, u Europi je sagraeno nekih milijun generatora drvenog plina koji su koristili uglavnom civili, dok je benzin bio strogo uvan za vojsku. Danas se interes za proces rasplinjanja i proizvodnju drvnog plina ponovo pojavljuje. Na primjer, u vedskoj se na dravnoj razini provode projekti poticanja poljoprivrednika da svoju mehanizaciju pogone upravo na ovaj nain. Traktori sa ugraenim generatorima plina poljoprivrednicima mogu ostvariti znatnu utedu, jer ne moraju kupovati benzin. Osim toga neovisni su, a njihovo gorivo je obnovljivo i ne pridonosi efektu staklenika i globalnom zagrijavanju.

Tekua biogoriva
Osim u obliku celuloze, biljke mogu energiju skladititi i u obliku drugih kemijskih spojeva, na primjer u obliku kroba koji se nalazi u zrnu itarica i gomolju krumpira. Zatim su tu jo i razne uljane kulture koje energiju pohranjuju u obliku biljnih ulja kojima obiluju njihove sjemenke. Efikasnije je koristiti gorivo od stabla nego od jednogodinjih biljaka. Biogoriva su tekua goriva proizvedena od biljne biomase koja se koriste 108

kao zamjena za fosilna goriva u motorima s unutranjim izgaranjem. Neka od njih u ovom trenutku predstavljaju vrlo izglednu alternativu koja bi mogla zamijeniti barem jedan dio fosilnih goriva. U nekim sluajevima kao glavna sirovina za proizvodnju biogoriva moe posluiti neki otpadni materijal. Na taj nain mogu se proizvesti vrlo jeftina i ekonomski isplativa goriva. U drugim pak sluajevima sirovinu je potrebno uzgojiti odgovarajuim poljoprivrednim postupkom. Kako raste cijena nafte morat emo pribjei svim raspoloivim alternativama, a i nae navike kako troimo energente e se morati drastino promijeniti. Gorivo proizvedeno od poljoprivrednih kultura morat emo troiti vrlo racionalno i efikasno. Nee biti dovoljno prijanje fosilno gorivo samo zamijeniti biogorivom. Za poetak e biti nuno smanjiti ukupnu koliinu transporta koja se dogaa na planeti. I gradski promet e morati proi kroz velike promjene. Nuno je ulaganje u bolju infrastrukturu i kvalitetu javnog prijevoza i biciklistikog prometa, kako bi se smanjile gradske guve i nesmotreno rasipanje energije u obliku gradskog automobilistikog prometa. U stvari sve je bolje od automobila, pogotovo kad se u njemu vozi samo jedna osoba. ak i koritenje laganih mopeda predstavlja korak prema smanjenju potronje goriva. U svakom sluaju biogoriva nisu nadomjestak fosilnim, ve samo jedno od moguih rjeenja koje e se pokazati odrivim u specifinoj situaciji za zadovoljavanje specifinih potreba. Kada govorimo o biogorivima potrebno je naglasiti da se radi o vrlo jednostavnoj tehnologiji, toliko jednostavnoj da se ak pojedinci irom svijeta uputaju u proizvodnju vlastitih biogoriva u kunoj radinosti. Sve vie ljudi posvuda sakuplja otpadno jestivo ulje iz restorana i koristi ga za proizvodnju biogoriva koje koriste za vlastite potrebe.1

Etanol/alkohol
Etanol je odlino zamjensko gorivo za benzinske motore. Etanol (isto to i medicinski alkohol CH3CH2OH) se najee proizvodi od poljoprivrednih kultura bogatih krobom, kao to su itarice ili krumpir. Mogue ga je proizvesti i od drugih kultura bogatih eerom, kao to je eerna repa i eerna trska. Jo je bolje koristiti celulozne kulture, kao to su otpaci od stabla, trave i slino. Dapae, vrlo esto su kukuruzovina, slama od penice i riine vlati, otpaci koji se ne iskoritavaju, a imaju veu efikasnost od uobiajenih kultura koje se koriste za proizvodnju etanola. Najbolja je trava panicum virgatum koja ima najveu iskoristivost, a zahtijeva manje gnojiva, zatite i vode (Murray, 2005). No kod materijala koji su bogati celulozom, kao to su otpadni papir ili drveni otpaci, potreban nam je kompliciraniji sustav proizvodnje. U Brazilu je kao odgovor na prvu naftnu krizu 1975. godine zapoeo pro1

Mnogo vie detalja o biogorivima, od ekonomske isplativosti, do recepata kako ih sami proizvesti moe se nai na Internetu. Jedna stranica koju svakako treba izdvojiti je: www.journeytoforever.org/biofuel.html

109

gram proizvodnje goriva na bazi alkohola ProAlcool, te je i danas ta zemlja prva u koritenju tog alternativnog izvora kao gorivo. U Brazilu se ve nekih tridesetak godina uzgaja eerna trska od koje se na industrijskoj razini proizvodi etanol. Direktno je zaposleno 700000 ljudi, dok je broj onih koji indirektno sudjeluju u cijelom poslu tri do etiri puta vei. Danas se ve moe kupiti na benzinskim postajama, a cijena naftnog benzina je ve gotovo dvostruko vea od cijene etanola. Iako je potronja etanola u benzinskom motoru neto vea od potronje benzina, kupcima se jo uvijek isplati kupovati etanol za potrebe transporta. U Brazilu korisnici etanola najee imaju vozila koja mogu voziti i na benzin i na etanol ili na njihovu mjeavinu u bilo kojim proporcijama. Oko 40% goriva koje se proda u Brazilu je etanol. To je i zemlja koja ga najvie proizvodi. Brazil zauzima od ukupne proizvodnje etanola u svijetu 37%, a slijede SAD sa 31%. Etanol kao gorivo proizvode i pojedinci irom svijeta. To su najee poljoprivrednici koji se ionako bave uzgojem kultura pogodnih za proizvodnju etanola. Na taj nain dio ili svu svoju mehanizaciju pogone ovim obnovljivim gorivom. Uz pomo odgovarajue opreme etanol je mogue proizvesti u kunoj radinosti. Postupak proizvodnje se sastoji od usitnjavanja materijala, kuhanja, fermentacije te destilacije. Moda najvea mana ove tehnologije je u tome to je za destilaciju potrebno uloiti veliku koliinu energije. No i taj problem bi se mogao rijeiti koritenjem solarne energije za potrebe destilacije. Da bi vozilo moglo etanol koristiti kao gorivo potrebno je napraviti manje preinake na vozilu. Meunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje kako bi do 2050. godine etanol mogao sudjelovati kao globalno transportno gorivo sa ak 50% (WWI; 2005). Oito IEA oekuje da do tog datuma koloniziramo neki planet Etanolium na kojem bi stvorili uvjete i samo uzgajali kukuruz, jer nam nije jasno gdje oni vide zemlju za tih 50%. Kada bi cijeli SAD htio zadovoljiti svoju potronju goriva, proizvodnjom alkohola od kukuruza trebalo bi zasijati 97% njihovog teritorija. U svijetu se proizvodi etanola dovoljno da zamijeni svega 3% ukupne potronje benzina. U SAD-u se zbog nepravednih poljoprivrednih subvencija podupire i proizvodnja etanola od kukuruza, to je neefikasniji oblik dobivanja etanola. Na primjer, eerna repa i eerna trska mogu na istoj povrini dati duple prinose za proizvodnju etanola od kukuruza. Prinosi razliitih kultura dani su u tablici dolje:
Biljka eerna repa (Francuska) eerna trska (Brazil) tapioka (Nigerija) slatki sijerak (Indija) kukuruz (SAD) penica (Francuska) litara goriva po hektaru 6658,05 6173,15 3823,25 3515,6 3301,05 2583,03

Izvor: URL:http://www.earthpolicy.org/Books/PB/pb2ch2_table2.htm

110

Takoer, u Brazilu iskoritavaju i stabljike od eerne trske, ime zapravo iskoritavaju otpad. No s kukuruzom, SAD i agro-biotehnoloke korporacije podupiru masovnu proizvodnju koja zahtijeva veliki unos sintetikih gnojiva, pesticida i herbicida. Kada govorimo o industriji biogoriva jasno je kako tu vanu ulogu imaju i dravne subvencije. Inzistiranje SAD-a na proizvodnji etanola od kukuruza nije udno s obzirom da je 34% kukuruznih usjeva genetski modificirano. Najvei korisnik dravnih subvencija za proizvodnju etanola je najvei proizvoa itarica na svijetu, korporacija Archer Daniels Midland. U tom kontekstu ne treba nas uditi to u ovom trenutku od svih biogoriva na etanol otpada 95%, a goriva na bazi ulja svega 5% (WWI, 2005). U SAD-u se openito manje koriste dizel vozila. Manje od 1% novo prodanih vozila u SADu ima dizel motore. Razlog je vrlo loa kvaliteta dizelskog goriva u SAD-u koje se smatra jednim od najgorih u svijetu. Razlog vie da preu na biodizel jer je ie gorivo.

Biogoriva na bazi biljnog ulja

Iako se jestivo ulje tek u posljednjih desetak godina poelo koristiti za proizvodnju biogoriva, ovaj koncept i nije toliko nov. Naime dr. Rudolf Diesel je 1985. godine razvio svoj motor, a ve 1900. godine u Parizu je predstavio svoj novi motor koji je radio na isto ulje kikirikija. Njegov stroj je bio toliko moan i robustan da je mogao bez problema kao gorivo koristiti isto jestivo ulje. Kasnije je najavljivao svoju viziju razvoja lokalnih poljoprivreda kroz proizvodnju vlastitih goriva (Tickell, 2003). Ali Dieselova nadanja i elje unitila je naftna i automobilska industrija, pa ga tako danas i poznajemo vie po jednom od naftnih derivata, a ne po njegovoj ukupnoj viziji i radu. Od tada je moralo proi itavo stoljee, i nekoliko naftnih kriza, da bi se ova tehnologija poela detaljnije istraivati. Spoznaja o smanjivanju viskoziteta jestivog ulja pomou kemijskog procesa poela se javljati 70-ih godina da bi se negdje poetkom 90-ih poela sve vie koristiti. Proizvodnja goriva na bazi ulja ima velike mogunosti upravo zbog irokih mogunosti lokalne proizvodnje goriva. U slijedeoj tablici moemo vidjeti prosjene prinose nekoliko vrsta uljarica: Prosjena proizvodnja za uljarice
Biljka palma (palmino ulje) kokos jatropa maslina uljana repica kikiriki kg ulja po hektaru 5000 2260 1590 1019 1000 890 litara ulja po ha 5950 2689 1892 1212 1190 1059

111

Biljka

kg ulja po hektaru

litara ulja po ha

suncokret goruica lan soja konoplja kukuruz

800 481 402 375 305 145

952 572 478 446 363 172

Iznosi su prosjeni na globalnom nivou i mogu varirati od regije do regije i od varijacija iste kulture. Izvor: URL:http://www.journeytoforever.org/biodiesel_yield.html

Naravno, poznavajui nae podneblje znamo koje kulture najbolje uspijevaju u krajevima gdje ivimo. Primjerice, britansko Ministarstvo okolia istie kako bi po hektaru uljane repice dobili 1450 kg ulja. Logino je da biljke koje ive u toplijim krajevima imaju i veu produktivnost u ulju zbog vie sunca. Veina biodizela u EU dobiva se od uljane repice, a u SAD-u od soje. Najdalje je otila Njemaka koja godinje troi 1,7 milijardi litara biodizela godinje, to je oko 3% njihove ukupne potronje (National Geographic Hrvatska, 2005). Od ukupno proizvedenog biodizela, na Europu odlazi gotovo 90%, a od toga Njemaka sama proizvodi vie od pola. U Njemakoj postoji iroka mrea 1900 benzinskih pumpi na kojima je mogue napuniti biodizel. Ostaje nam kao tajna zato se kultura koja nam najvie moe dati u proizvodnji goriva se najmanje koristi. To su alge. Po istraivanju koje je provodilo ameriko Ministarstvo energetike istie se kako bi alge mogle zadovoljiti sve potrebe SAD-a u gorivu. Bazen od 1000 m2 mogao bi godinje proizvesti ak preko 7,6 tona ulja. Znanstvenici na National Renewable Energy Laboratory (NREL) proveli su istraivanje i dobili rezultat kako bi svega 400000 hektara bazena s algama bilo dovoljno da zadovolje sve potrebe SAD-a. Podsjeamo da je to svega 1/60-ina od godinje neiskoritene zemlje u SAD-u (Tickell, 2003). Algama najvie pogoduje toplo i suho vrijeme, ali Tickell zakljuuju kako je to super, jer se bazene moe stavljati u nenaseljena pustinjska podruja. Dakle, premda bi ovakav tip proizvodnje goriva na poetku zahtijevao vea ulaganja, koristi bi bile viestruko uveane. Michael Briggs s University of New Hampshire, Odsjek za fiziku, istie kako je razlog sporog irenja proizvodnje goriva od algi, koritenje slane vode nakon ega bi se sol nagomilavala u spojevima. Takoer, potreba da se bazeni rade na sunanim i klimatski suhim mjestima, dovela je do problema evaporacije (2004). Briggs smatra da su to sve rjeivi problemi, posebno s obzirom na ogromne koristi. Oito je ipak kako u dogledno vrijeme ostajemo ostavljeni na koritenje poljoprivrednih kultura bogatih uljem. Iako je Rudolf Diesel u svoj dizel motor trpao isto ulje kikirikija, dananji dizelski motori su neto drugaiji. isto jestivo biljno ulje ima previsok viskozitet 112

da bi se koristilo bez ikakvih modifikacija. Premda ljudi stavljaju i isto jestivo ulje u svoje motore, obino se savjetuje to raditi u manjim koliinama. Osim toga, za hladnijeg se vremena viskozitet jo i poveava to uzrokuje probleme s paljenjem. Da bi prevladali ove zapreke moemo izabrati izmeu tri razliita naina proizvodnje goriva na bazi biljnog ulja. Njih odabiremo s obzirom na uvjete, klimu i vozilo koje koristimo. Mogue ih je kombinirati i koristiti ovisno od prilike do prilike. 1. POMIJEATI ULJE S PETRODIZELOM Ako u biljno ulje dodamo odreenu koliinu obinog petrodizela, viskozitet e se dovoljno smanjiti da veina dizelskih motora nee imati problema s ovim gorivom. Biljno ulje i dizel se mijeaju najee u omjeru 50-50%. Kod nekih robusnijih strojeva mogue je koristiti ak 70% biljnog ulja pomijeanog sa 30% petrodizela. Bitno je naglasiti da biljno ulje ne mora biti novo, dapae, u ovom sluaju staro iskoriteno biljno ulje ak pokazuje neke bolje karakteristike od novog ulja. Kada za proizvodnju biogoriva koristimo ve koriteno biljno ulje vrlo je vano dobro ga profiltrirati kako bi se sve krute estice hrane odstranile iz goriva. 2. KEMIJSKI MODIFICIRATI ULJE (BIODIZEL) Gorivo koje se proizvodi od novog ili rabljenog biljnog ulja uz pomo kemijske modifikacije zove se biodizel. Cilj kemijskog postupka proizvodnje biodizela je razbiti molekulu masti te na taj nain smanjiti viskozitet ulju. Taj se postupak naziva transesterifikacija. Molekula masti je triglicerid, to znai da se sastoji od tri lanca masnih kiselina (estera) koje su povezane sa molekulom glicerola. Procesom transesterifikacije lanci masnih kiselina se odvajaju od molekule glicerola i veu se s metanolom. Glicerol tone na dno, inei nusprodukt glicerin. Na mjesto glicerola dolazi metanol. Od jedne molekule triglicerida, dobit emo tri molekule alkilnog estera kako openito nazivamo biodizel. Ukoliko elimo naglasiti s kakvom vrstom alkohola (u ovom sluaju metanolom) smo radili biodizel, imenujemo ga metilnim esterom. Mogue je u nekim sluajevima umjesto metanola koristiti etanol. Ipak, za proizvodnju biodizela uglavnom se koristi metanol, jer osigurava stabilniju reakciju potrebnu za proizvodnju biodizela. Metanol treba biti 99,5%-tni, dakle vrlo visoke istoe jer voda smeta procesu transesterifikacije. Potrebno je naglasiti da je metanol izuzetno opasna kemikalija koja, ako se proguta, moe izazvati sljepilo, a u veim koliinama je i smrtonosna. Zato je izrazito vano paziti da ne udiemo pare metanola i da ga naravno ne progutamo, a pri radu je takoer obavezno nositi gumene rukavice i zatitnu odjeu, a niti zatitne naoale nisu naodmet. Kako bismo uope razbili molekulu triglicerida, dodajemo katalizator NaOH, takoer opasnu kemikaliju vrlo nagrizajuih svojstava. NaOH, poznat jo i pod 113

nazivom kaustina soda je izrazito toksina kemikalija koja moe otetiti kou, oi i plua, a moe biti i smrtonosna ako je progutamo. Treba kupiti NaOH 96%-tne istoe. Koristite plastine polietilenske, staklene, emajlirane ili posude od nehrajueg elika. Soda reagira s aluminijem, kositrom i bakrom, pa trebamo izbjegavati koristiti te materijale pri proizvodnji biodizela.

Procedura proizvodnje biodizela:

1. Filtriranje Iskoriteno ulje uvijek moramo zagrijati i filtrirati kako bi uklonili krute ostatke od prenja. U tu svrhu se najee koristi gaza u dva sloja, ili filteri za kakvu kakvi se koriste u restoranima, a nama se iz iskustva pokazalo da je jo bolje koristiti gusto pletenu sintetiku tkaninu za zavjese. Tkanina za zavjese se lako pere, a vrlo dobro filtrira mrvice hrane jer je gusto pletena. Zagrijavanje ulja e u velikoj mjeri olakati filtriranje, jer toplo ulje tee puno bre. 2. Uklanjanje vode Kao to smo ve rekli, voda smeta procesu transesterifikacije jer se vee sa kaustinom sodom i pretvara ulje u sapun. U najgorem sluaju moe nam se desiti da umjesto biodizela proizvedemo bavu gela, koji je po sastavu sapun, ali neupotrebljiv za koritenje. Ako u otpadnom ulju ima puno vode, moramo ga zagrijati na 100 C, kako bi isparila. 3. Postupak titracije Ovo je najtei i najkritiniji dio postupka. Trebali bismo biti to toniji. Naime, proces titracije nam daje odgovor koliko kaustine sode trebamo za proces. Soda mora biti suha bez kontakta s vodom. Titracija: Pomijeati 1 g kaustine sode s 1 l destilirane vode. Soda se mora potpuno rastopiti (oznaimo to kao 0.1%-tna NaOH otopina). Pomijeati 10 ml izopropil alkohola (tj. izopropanola) s 1 ml iskoritenog ulja od kojeg radimo gorivo. Otopinu lagano zagrijati i mijeati dok se svo ulje ne rastopi u izopropanolu. 114

Pomou lakmus papira ili jo bolje elektronikog mjeraa pH, izmjerite pH otopine ulja u izopropanolu. pH e najvjerojatnije biti oko 5. Izmjeriti 1 ml otopine NaOH i izliti u otopinu ulja. Ponovo izmjeriti pH otopine. Dodavati po 1 ml otopine NaOH i nakon svakog dodavanja izmjeriti pH otopine ulja. Cilj je postii pH oko 8 do 9 i tada je titracija zavrena. Vano je zapamtiti koliko smo ukupno mililitara otopine NaOH dodali u otopinu ulja. Dakle potrebna koliina NaOH za potpunu transesterifikaciju jest: 3,5 g + onoliko grama koliko smo mililitara otopine NaOH dodali tijekom titracije Na primjer: Ako smo u procesu tiracije 2 puta morali dodati po 1 ml vodene otopine NaOH, ukupna potrebna koliina NaOH e biti: 3,5 + 2 = 5,5 g 4. Priprema natrij-metoksida Izmjeriti potrebnu koliinu metanola. Potrebna koliina je 20% od koliine ulja. To znai da ako radimo sa 100 litara ulja, potrebno nam je 20 litara metanola. Izvagati potrebnu koliinu kaustine sode. Na primjer, ako bi titracijom odredili da nam je potrebno 5,5 grama po litri ulja, za koliinu od 100 litara ulja trebamo izvagati 550 g kaustine sode. Kaustinu sodu usipati u metanol. Mijeanjem NaOH i metanola nastat e natrij-metoksid. Posudu u kojoj pripremamo natrij-metoksid treba dobro protresti ili jo bolje miksati 15tak minuta uz pomo builice i nastavka za mijeanje boje, kako bi se kaustina soda otopila u metanolu. Zatim otopinu ostavimo da odstoji najmanje 24 h da bismo bili sigurni da je sva kaustina soda otopljena u metanolu. Ako i nakon 24 h na dnu posude vidimo nerastopljene kristalie kaustine sode, NEMOJTE nastaviti s postupkom dok se sva soda ne otopi. Praktino je koristiti bijele, poluprozirne HDPE kanistere ili bavice kako bismo mogli vidjeti to se deava unutar posude. Ponekad se, posebice za hladnijeg vremena, kaustina soda tvrdoglavo ne eli rastopiti u metanolu. Budite uporniji od sode! OPREZ!!! Ako natrij-metoksid doe u dodir s koom spalit e je bez da i primijetimo, jer ubija ivce. Trebamo hitno oprati s vodom koju imamo Za vrijeme mijeanja natrij-metoksida treba imati
zatitnu opremu i po mogunosti ne piti crno

115

spremnu za svaki sluaj. Takoer, korodira boje pa trebamo paziti u kakvoj posudi radimo biogorivo. Vrijedi isto i za kaustinu sodu. 5. Grijanje i mijeanje Ako je ulje prehladno, moramo ga zagrijati na najmanje 20C. Jedan od naina je koristiti veliko plinsko kuhalo s veim loncem u kojem dio ulja zagrijemo na oko 100C i zagrijano ulje pomijeamo s ostatkom. Jo jednom provjeravamo da li je sva kaustina soda otopljena u metanolu. Ako jest, natrij-metoksid izlijemo u ulje. Da bi reakcija bila uspjena, dobivenu mjeavinu je potrebno dobro izmijeati, ponovo koristei runu builicu s nastavkom za mijeanje boje. Mijeanje obino traje oko sat vremena. Da ne bismo morali stajati iznad bave sat vremena s builicom u ruci, trebamo sagraditi metalni stalak na kojem e builica biti vrsto privrena. Nakon to se mjeavina mijeala 1 h, ekamo narednih 8 h da se na dnu bave nataloi nastali glicerin. 6. Taloenje i separacija Dakle, najmanje 8 sati pustit emo mjeavinu da odlei. Glicerin e pasti na dno, a svjetliji, prozirni biodizel e ostati iznad. Dobro je da proizvedeni biodizel odstoji oko tjedan dana kako bi bili sigurni da se glicerin dobro nataloio.

Na dnu se treba odvojiti tamniji dio glicerin

7. Konano biodizel! estitamo, napravili ste svoje prvo biodizel gorivo. Recite dovienja naftnoj industriji. I ratovima za naftu! Sada je samo preostalo da ga izvadite biodizel iz bave i natoite u svojeg dizelaa. Pazite da prilikom prelijevanja ne povuete malo glicerina zajedno s biodizelom, jer glicerin moe zaepiti filter za gorivo u vaem vozilu.

Jo neki savjeti
Za poetak je bolje poeti s manjim koliinama biogoriva. Promatrajte ponaanje vaeg vozila. Prvo krenite sa uenjem samog procesa, vee koliine ostavite za kasnije kad ete imati vie iskustva i znanja. Dobro je ugraditi mali prozirni predfilter za gorivo. Tako e nam on uvijek pokazivati koliko nam je kvalitetno nae gorivo. Predfilter je takoer koristan i zbog sklonosti biodizela da pokupi sa sobom prljavtine iz rezervoara koje su se nataloile od obinog dizela ili radi korozije rezervoara. Tijekom zime, ako imate problem s paljenjem, mogu se koristiti uobiajeni aditive za dizelske 116

motore. Rjei sluaj, ali takoer mogu je da se u iznimno vruim i suhim podrujima pojavi na biodizelu zelenkasta sluz, odnosno bakterija kojoj pogoduju takvi uvjeti. Njeno odstranjivanje je takoer mogue sredstvima koja se mogu kupiti u duanima koji prodaju auto opremu. Ukoliko koristimo 100%-tni biodizel savjetuje se promjena svih gumenih dijelova u vozilu kroz koje prolazi gorivo. Potrebno ih je zamijeniti sintetikima. Ukoliko to ne napravite, biodizel e kao kiselije gorivo od obinog dizela nagristi te dijelove. To se moe napraviti kod automehaniara i nije skupo. Uglavnom se radi o vozilima starijima od polovice 90-ih, ali se preporua provjeriti svako vozilo zasebno. Ovdje je vano naglasiti kako to nije najbitnija stvar koju trebate napraviti odmah ve vie neto to dugorono treba imati na umu. VANO: za razliku od mnogih zemalja EU-a i svijeta, koritenje bilo koje vrste biogoriva za kretanje vozila u Hrvatskoj jo uvijek nije regulirano. Nafta iz Iraka je regulirana. Trenutno je situacija negdje izmeu neba i zemlje pa levitirate iznad rupa u zakonu. Nije niti dozvoljeno, jer nema zakona koji to regulira, ali nije niti zabranjeno. Ipak, mogue je da vas kazne ukoliko vas ulove kako se vozite na biodizel. Ne biste trebali imati problema ukoliko koristite biogoriva za pokretanje generatora za struju, jer radite na vaem privatnom vlasnitvu. Teoretski biste mogli biodizelom pokretati i vau poljoprivrednu mehanizaciju na vaem ZMAG-ov biodizel generator za struju polju. to se tie proizvodnje, to ne smijete raditi po zakonu bez dozvole. Jo jedna vana stvar je geliranje i smrzavanje biodizela. Ovisno o vrsti ulja, biodizel se moe poeti gelirati na razliitim temperaturama. Zato ako smo u hladnijim krajevima ili gorivo koristimo zimi trebamo paziti s uljima koja su sklonija geliranju (palmino ulje, kokosovo ulje, mast). U tom sluaju bolje je koristiti suncokretovo ulje, repiino ili sojino ulje. No, ako smo u toplijoj klimi ili koristimo biogorivo tokom ljeta, bolje je koristiti prvotno nabrojana ulja, jer imaju vei cetanski broj. to je cetanski broj vei, zakanjenja u paljenju su manja. Cetanski broj oznaava kvalitetu dizelskog goriva, odnosno sposobnost samozapaljenja goriva kada pokrenemo vozilo. Cetanski broj biodizela je vei od obinog dizela. U tablici koja slijedi dajemo vam razine geliranja, odnosno razina kada ulje prelazi iz vrstog stanja u tekue. Ispod tih razina ulje se poinje gelirati do smrzavanja te ga ne moemo koristiti kao gorivo. (pogledati tablicu na sljedeoj stranici...)

117

Tip ulja

repiino suncokretovo maslinovo sojino kukuruzno kokosovo palmino

Razina geliranja u stupnjevima C isto jestivo ulje/ metil-ester (biodizel etil-ester (biodizel s etanolom) SVO s metanolom) -5 -10 -12 -18 -12 -12

-5

+20 do24 +30 do 38 Izvor: URL:http://www.journeytoforever.org/

-12 -6 -10 -10 -9 14

-14 -8 -12 -12 -6 10

Unato nekim negativnim aspektima ove metode, biodizel je pouzdano gorivo koje se lako moe koristiti bez ikakvih preinaka u svim dizelskim vozilima, u svim uvjetima, ak i pri vrlo niskim temperaturama. Biodizel moemo direktno sipati u na rezervoar bez straha da e stvoriti ikakve probleme u naem vozilu. Isto ga moemo mijeati s obinim dizelom u omjerima koje elimo. U Francuskoj se ve ubacuje u obian dizel, do 5% biodizela kako bi se naftnom dizelu digla kvaliteta. Ne trebamo se brinuti niti za rad motora, potronju ili brzinu. Zanimljivo je da auto proizvoai imaju prilino neprijateljski odnos prema biodizelu i po tome je jasno kako su im veze s naftnim korporacijama jo uvijek jake. Veina proizvoaa automobila e upozoriti kako za ubacivanje vie od 5% biodizela (95% obini dizel, 5% biodizel) u spremnik auta ne daju garanciju. Reakcije su razliite i kod istog proizvoaa u razliitim zemljama ovisno kakva je institucionalna podrka biodizelu u pojedinoj zemlji. Stoga vam se moe dogoditi da naiete na kontradiktorne podatke. U trenutku kada ljudi na svakojakim vozilima irom svijeta rade promjene kako bi ih vozili na isto jestivo ulje (SVO) prava je sramota da nam prebogate novcem, znanjem i tehnologijom auto korporacije nude udio biodizela od 5% kao jedino sigurno rjeenje. Televizijska kua Channel 4 u svojoj anketi koju je provodila na ljeto 2004. godine dobila je slijedee odgovore auto korporacija. O biodizelu nemaju nikakav stav ili nisu provodili istraivanje o ponaanju biodizela u svojim vozilima te ne daju nikakvu garanciju i ne preporuaju koritenje biodizela uope: Crysler/ Jeep, Daihatsu/Isuzu, Hyundai, Land Rover, Mazda, Mercedes (osim jedan dio proizvodnje koji ide direktno za taxi slubu u Njemakoj), Mitsubishi, Renault, Saab, Suzuki, Toyota, i Vauxhall/Opel. Najbolji su iz korporacije Kia gdje kau kako zaista ne vide zato njihova vozila ne bi ila na biodizel, ali da oni ne daju garanciju. U Nissanu Njemaka kau kako oni aktivno ne obeshrabruju koritenje biodizela, ali eto niti aktivno ohrabruju pa je sve na nama. Austrijski institut za biogoriva pak tvrdi kako Nissan Primera, proizveden nakon 2001. 118

godine ide bez problema na biodizel. Samo do 5% biodizela u svojim automobilima preporuuju: Alfa Romeo, Citroen, Deawoo, Fiat, Ford, Honda, i MG Rover. Volvo takoer priznaje granicu od 5%, ali istie da u veim tipovima proizvedenim nedavno mogu ii i vee koliine biodizela. Ipak, Volvo savjetuje konzultiranje oko modela vozila. Takoer, Peugeot istie kako su svi dizel modeli kompatibilni da voze na biodizel. Naglaavaju kako garantiraju biodizel koji zadovoljava sve propisane standarde koji vrijede i za obini dizel. Ako se radi o biodizelu slabije kvalitete, HDI modeli bi mogli imati problema.2 BMW u Njemakoj osigurava kompletnu opremu za biodizel koja se moe naruiti pri kupnji automobila. Grupacija Volkswagen (VW, Audi, koda, Seat) je do polovine 2004. godine garantirala da njihova vozila mogu ii na biodizel, ali su poslije promijenili tu odluku zbog osjetljivosti novog sistema za ubrizgavanje goriva. Promijenili su odluku i odredili samo 5% biodizela kao dozvoljenog. Na drugom pak mjestu pronali smo kako u Njemakoj gdje se prodaje 100%-tni biodizel na benzinskim pumpama samo VW i Opel preporuuju koritenje biodizela.3 Ukoliko ste obini potroa dovedeni ste u izofrenu situaciju. Na pumpama se (dakle legalno i provjereno) prodaje biodizel, a savjetuje vam se od korporacija ije aute vozite da to ne koristite. Svako vozilo je mogue prebaciti na biogoriva ukoliko to elimo, neovisno to nam kau iz auto korporacija. Potrebno je samo znati da lau i imati vjeru u nae sposobnosti da sami proizvedemo biogorivo. Samo to. 2a. KEMIJSKI MODIFICIRATI GORIVO (BIOPOWER) Osim transesterifikacije postoji i jednostavniji nain da se ulje kemijski izmijeni i pretvori u biogorivo. Zadruga proizvoaa biogoriva u Velikoj Britaniji Biopower UK4 razvila je svoj vlastiti nain proizvodnje istoimenog goriva. Oni djeluju na podruju itave Velike Britanije, na nain da posvuda sakupljaju iskoriteno jestivo ulje te ga prerauju u biopower gorivo. Osim na podruju Velike Britanije mrea proizvoaa biopower goriva je sve razgranatija i ima lanove diljem svijeta. Princip je da lanovi zadruge ulau u sakupljanje, proizvodnju i rad zadruge, za to nazad dobivaju kanistere pune biogoriva. Ovo je stvarno lijep primjer organiziranja vie ljudi u proizvodnji biogoriva. Ve smo rekli kako u proizvodnji biogoriva na bazi biljnog ulja velik potencijal predstavlja ulje koje je ve iskoriteno za prenje hrane. Takvo ulje se najee moe dobiti besplatno ili vrlo jeftino u svakom restoranu, menzi ili peenjari koja koristi fritezu. Biopower zadruga koristi upravo takvo ulje. Uvijek je bolje ostaviti sirovo jestivo ulje za prehranu, a koristiti iskoriteno ulje kada god moemo.
2

Vidjeti rezultate na URL: http://www.channel4.com/4car/buying-guide/faq/biofuels/biofuels10.html (12.11.2005.). 3 Vidjeti URL:http://www.europa.eu.int/energu_transport/atlas/htmlu/lbeucomp.html (11.12.2005.). 4 Vidjeti na URL: http://www.bio-power.co.uk (14.12.2005.).

119

Princip proizvodnje biopower goriva jednostavniji je od proizvodnje biodizela. Prvi korak s uklanjanjem krutih estica je isti. Nakon toga se metode razlikuju. lanovi biopower mree razvili su posebne procesore pomou kojih se iz iskoritenog jestivog ulja lako separiraju nezasiene masnoe od zasienih, to je od velike vanosti, jer su zasiene masnoe preguste. Nakon to se ulje kroz odreeni vremenski period (oko est tjedana, ovisi o kvaliteti) rasloji, za proizvodnju goriva se koristi samo prozirno, nezasieno ulje. Zatim se ono jednostavno razrijedi dodatkom otapala, te se na taj nain postie smanjenje viskoziteta. Kao otapala mogu se koristiti razliita sredstva, primjerice parafinsko ulje, kerozin, obian dizel, uljni razrjeivai, white spirit, terpentinsko ulje, ovisno o tome u kojoj mjeri elimo da nae gorivo bude prirodnog porijekla. Na primjer ako kao aditiv koristimo terpentinsko ulje, dobiveno gorivo bit e 100% proizvod prirodnog porijekla. Osim otapala za smanjenje viskoziteta, u gorivo se dodaju i aditivi koji poboljavaju kakvou goriva, osiguravaju bolje paljenje, smanjuju dim, odravaju dijelove istima i drugo. No biopower gorivo nije idealno za hladnija podneblja. Zato lanovi biopower-a preporuuju da se u vozilo ugradi mali izmjenjiva topline kojim se gorivo pri dovodu u motor zagrijava pomou vrue tekuine za hlaenje motora, te se na taj nain gorivu dodatno smanjuje viskozitet. Biopower gorivo moe imati problema kod temperatura niih od 8 C. Ukoliko nemamo izmjenjiva topline preporuuje se smanjenje koliine biopower goriva i dodavanje obinog dizela ili ubrizgavanje spreja koji e olakati zapaljenje u cijev za zrak motora. Po iskustvu ljudi iz biopower mree najboljim vozilima za njihovo biogorivo do sada su se pokazali: Mercedes, Volvo, VW i BMW. Jako su dobri i Renault, Audi, Peugeot, Nissan, koda, Land Rover, Toyota i drugi. Najvie problema su imali, pa predlau i intervencije na vozilu u Fordu, Vauxhallu, GM i Morrisu (BioPower, 2005). Svaka od ovih metoda (biodizel i biopower) ima svoje prednosti i mane. Moemo rei kako su prednosti jednoga mane drugog i obrnuto. Biopower metoda ima prednosti jer: nema kemikalija, mogunost potpuno ekolokog goriva, jednostavan proces proizvodnje, bez gubitaka i proizvodnje otpada. Mane su mu: poeljno je izvriti promjene na autu ukoliko ivimo u hladnijim podrujima, openito je osjetljivije na hladnija podruja. Biodizel je: kompliciraniji i opasniji za proizvodnju, ali stabilniji i bolje podnosi hladnou, te nema potrebe za promjenama u vozilu. Zbog koritenja metanola koji je fosilnog porijekla, biodizel nije potpuno obnovljivo gorivo. Biodizel biznismeni vrlo esto se vole reklamirati kao proizvoai goriva u kojem se uope nisu koristila fosilna goriva. Ukoliko nas neko ide uvjeravati u to, dvije su mogunosti: ili je biodizel industrijalac ili nema pojima. Premda je biodizel ogroman korak u odnosu na naftu, ne treba lagati. Bilo bi najbolje kada bismo za vrijeme toplijih mjeseci kakvih je veina, vozili na biopower gorivo, a tijekom hladnijih mjeseci na biodizel. Posebno s obzirom da je biopower metoda i jeftinija.

120

3. MODIFICIRATI VOZILO Nain da se prevladaju negativni aspekti biodizela, kao to su koritenje toksinih kemikalija fosilnog porijekla i nastajanje glicerina kao nusprodukta, prua nam trea mogunost, a to je modifikacija vozila. Uz odgovarajue preinake na vozilu mogue je direktno u rezervoar toiti nepreraeno jestivo ulje. U literaturi emo najee naii na pojmove straight vegetable oil (SVO). Naravno, ako koristimo koriteno ulje, moramo ga dobro profiltrirati da bi se uklonile bilo kakve krute estice. Osim kemijskom preinakom, biljnom ulju se viskozitet moe smanjiti i zagrijavanjem na 70C. Postoje raznorazni naini da se biljno ulje u rezervoaru zagrije. Kod nekih vozila to se provodi pomou elektrinih grijaa. Bolja, ali kompliciranija metoda, je u vozilo ugraditi jo jedan spremnik za gorivo. Kad se vozilo pokrene prvih 5 minuta vue gorivo iz prvog spremnika u kojem je biodizel ili petrodizel. Zatim, kad se motor zagrije, tekuina za hlaenje motora zagrijava biljno ulje koje se nalazi u drugom spremniku. Kad se nakon 5 minuta ulje u drugom spremniku zagrije, prebacimo sklopku na komadnoj ploi ili negdje blizu i motor pone vui zagrijano biljno ulje iz drugog spremnika. Pet minuta prije gaenja motora potrebno je ponovno prebaciti na prvi spremnik da bi se cijevi i motor oistili od obinog ulja, kako bi se motor mogao upaliti sljedeeg dana kad se motor i gorivo ohlade. Trebate znati kako su dizel motori s direktnim ubrizgavanjem goriva (TDI, CDI ili CRD, PDI ili PD) manje prijemivi za SVO. Ovo je prilino komplicirana metoda, ali jednom kad je oprema instalirana u vozilo, vrlo je praktina pri samom koritenju. Ulje nije potrebno kemijski modificirati, a moe se koristiti i novo i rabljeno jestivo ulje. Koritenje istog jestivog ulja je najekolokija metoda koritenja biogoriva.

Koliko su zelena biogoriva?

Na kraju krajeva ovo je i najvanije pitanje. Pod ovim opim pitanjem saeto je nekoliko manjih. Koliku korist biogoriva ine za zatitu prirode i klimu? Mogu li biogoriva u potpunosti zamijeniti naftu? Koliki je emergy biogoriva? Koliko bi prosjenoj obitelji bilo potrebno zemlje da zadovolji svoje potrebe biogorivima? To su pitanja na koja emo sada pokuati odgovoriti. Ogromne su utede emisije CO2 koje ostvarimo vozei naa vozila na biodizel. Za svaku litru benzina u naem automobilu emitira se 2,6 kg CO2 (Tickell, 2003). To znai da auto koji ima rezervoar od 45 litara s jednim punjenjem emitira 117 kg CO2. Ako mjeseno potroite dva rezervoara to znai da godinje samo s koritenjem vaeg automobila emitirate 2 tone i 808 kg CO2. Veina nas potroi i vie od dva puta mjeseno. U SAD-u se godinje u prosjeku napravi ak vie od 20000 km godinje. To je znai direktna emisija iz naeg auta, a kada bi izraunali ukupnu bila bi jo i vea. Naime, ovdje nije ukljuena potrebna energija pa onda i emisija od fosilnih goriva koja su nam potrebna da uope izvadimo, pretvorimo i transportiramo sirovu naftu kao gorivo. 121

Ukoliko se vozimo na 100-tni biodizel emisija CO2 je za ak 78,5% manja od emisije vozila koje vozi na dizel, zbog tzv. zatvorenog kruga ili CO2 zamke. CO2 zamka je pojava kruenja CO2 u ciklusu proizvodnje i potronje biogoriva. Naime sav CO2 koji se ispusti u atmosferu tokom sagorijevanja, slijedea generacija biljaka ponovno apsorbira. Na taj nain ne dovodimo novi CO2 u sustav, ve dolazi do kruenja, za razliku od troenja fosilnih goriva. Usporedba emisije biodizela s konvencionalnim dizelom prema Ministarstvu okolia SAD-a (EPA)
Tip emisije Regulirane ukupni nesagorjeli ugljikovodici CO oneiujue estice duini oksidi Neregulirane sulfati PAH (policikliki aromatski ugljikovodici) nPAH (duini PAH-ovi) specifini ugljikovodici koji stvaraju smog -100% -80% -90% -50% -20% -13% -50% -10% -67% -48% -47% +10 -20% -12% -12% +2% B100 (100%-tni biodizel) B20 (20% biodizela)

Izvor: URL: http://www.nbb.org/pdf_files/fuelfactsheets/emissions.pdf (11.09.2005.).

Ugljikovodici i sitne estice su uzronici lokalnog oneienja zraka te zbog njih nastaju astmatina oboljenja te kancerogene bolesti dinih sustava. PAHovi i nPAH-ovi su potencijalni uzronici raka. CO je izrazito otrovan, smrtonosan plin. Duini oksidi kojih jedino ima vie takoer stvaraju smog, ali kod biodizela pomae nedostatak sulfata. Emisija NO2 ovisi o vrsti vozila, ali i poljoprivrednoj kulturi od koje smo dobili nae ulje. Istie se kako je poveanoj emisiji NOx uzrok vei cetanski broj kod biodizela. Stoga, premda e to smanjiti snagu motora, dobro je usporiti zapaljenje i tako smanjiti emisiju NO2. Takoer, danas su na tritu aditivi koji smanjuju emisiju NOx pri koritenju biodizela. Kao i kod drugih izvora energije i ovdje se pitamo o ukupno utroenoj energiji potrebnoj da neki izvor energije ponemo koristiti. I biodizel, a posebno etanol dobivali su od zaduenih krugova, kritike kako je ukupna energija potrebna da ih se proizvede vea od one koju daju. S tim se posebno proslavio profesor David Pimentel s Cornell Universityja koji je u dva navrata proglasio etanol crnom rupom energije. Pimmentalova upornost je zanimljiva poto je nemali broj puta dobio ozbiljne kritike i neodgovorena pitanja zato koristi krive i zastarjele podatke? Pimmental je dobio 2005. godine podrku od 122

profesora sa sveuilita Berkeley Teda Patzeka, gdje su ponovili svoje teze o etanolu te zakljuili slino kada je rije i o biodizelu. Ponudili su kao rjeenje ulaganje u nuklearnu industriju. Kao i Pimmental prije i ovaj put su dobili kritike od mnogih organizacija i institucija, od kojih izdvajamo onu od Davida Morrisa s Institute for Local Self-Reliancea.5 Morris je napisao posebnu studiju u kojoj je sumirao sve rezultate o emergyju biogoriva te je izloio zanimljive rezultate kako ne samo da su biogoriva energetski pozitivna ve i donose vie od naftnih goriva. Ministarstvo energije zajedno s Ministarstvom poljoprivrede izradilo je analizu iskoristivosti biodizela, gdje su dobili kako za svaku jedinicu utroene energije fosilnog goriva, biodizel daje 3,2 dvije jedinice energije. Da se proizvede jedinica naftnog dizela potrebno je 1,2 jedinice fosilnih goriva.6 Energetski prinos nam oznaava odnos izmeu jedinice energije koju smo dobili i jedinice energije u fosilnim gorivima potrebne za dobivanje odreene energije. isti energetski dobitak (net energy gain) nam je iznimno vana vrijednost kada govorimo o energiji. Oznaava razliku izmeu energije potrebne da ulovimo/uberemo odreeni resurs energije i energije koju nam taj resurs nakon toga daje. S obzirom na uloeno, etanol je 81% efikasnije gorivo od benzina. Biodizel ima veu ukupnu energetsku iskoristivost od dizela za ak 280%, to se vidi u slijedeoj tablici: Gorivo Benzin Dizel Etanol Biodizel Energetski prinos 0,805 0,843 1,34 3,20 Ukupni gubitak ili dobitak energije -19,5% -15,7% 34% 220%

Izvor: Minnesota Department of Agriculture, URL: http://www.mda.state.mn.us/Ethanol/ balance.html7

Poetkom 2006. godine u asopisu Science (No. 311) objavljena je studija skupine znanstvenika sa Sveuilita u Berkeleyu na elu s energetskim strunjakom Alexom Farrellom. Oni su izraunali kako etanol daje 20% veu energiju od utroene. Time su i oni demantirali kako se radi o energetski neefikasnom gorivu. Ipak, u svom su istraivanju istaknuli kako je uteda CO2 koritenjem etanola svega 13% s obzirom na CO2 koji se emitira prilikom proizvodnje. Ovdje je vano napomenuti kako se radi o proizvodnji etanola od kukuruza, to je kako smo ve rekli najneefikasniji resurs za proizvodnju goriva.
Vidjeti URL:http://www.ilsr.org (13.12.2005.). Vidjeti URL:http://www.biodiesel.org/ (19.09.2005.). 7 Vidjeti i studiju USDA and US DoE (1998) Life Cycle Inventory of Biodiesel and Petroleum Diesel for Use in an Urban Bus, na URL:http://www.nrel.gov/docs/legosti/fy98/24089.pdf (13.12.2005.).
6 5

123

Ali je zato vezan za masovnu industrijsku proizvodnju SAD-a i to je cijela pria s inzistiranjem na kukuruzu kao glavnom resursu za proizvodnju goriva u SADu.8 U Velikoj Britaniji Central Science Laboratory istaknuo je kako etanol dobiven od itarica ima 65% manje emisije staklenikih plinova od benzina. Po energetskom prinosu biodizel je energetski najefikasnije gorivo. Pa super onda, no koliko zaista imamo biogoriva? Odmah na poetku da kaemo kako ga nemamo dovoljno, no to manje govori o biogorivima, a vie o naem suludom konzumerizmu. U ovom trenutku nemamo dovoljno obradivih povrina za proizvodnju biogoriva s obzirom na pretjeranu potronju. Joshua Tickell je u svojoj knjizi probao izraditi raunicu o mogunostima koritenja biodizela. Svake godine SAD potroe 475 milijarde litara benzina i 228 milijardi litara dizela. U SAD-u samo fast-food restorani proizvedu 11,3 milijarde litara iskoritenog ulja.9 Iznos od 11,3 milijardi iskoritenog ulja iz restorana pokrio bi 5% ukupne potronje. Svake godine 24 milijuna hektara zemlje ostane neobraeno u SAD-u. Sadnjom uljane repice dobilo bi se dodatnih 23 milijarde ulja, to je oko 10% potronje SAD-a. Dakle, koritenjem iskoritenog ulja i neiskoritene zemlje SAD bi mogle zadovoljiti vie od 15% od svoje potronje (Tickell, 2003). To nam pokazuje rezultate pri maksimaliziranju proizvodnje, premda i za to postoje prepreke. No opet naglaavamo, problem je u pretjeranoj ovisnosti o automobilima u SAD-u. Kada bi Britanija poeljela zamijeniti svu svoju potronju u transportu biodizelom, bilo bi joj potrebno 25,9 milijuna hektara zemlje. U Britaniji je trenutno 5,7 milijuna hektara. Velika Britanija bi od recikliranja iskoritenog ulja mogla zadovoljiti tek 1/380 svojih potreba za potronju samo u transportu (Monbiot, 2004). Drugdje se istie kako bi mogli dostii 2% (CAT, 2005). Za pokretanje svih svjetskih vozila biogorivom, trebalo bi udvostruiti obradive povrine (National Geographic Hrvatska, 2005). Konzultant za okoli Paul Mobbs, u svojoj knjizi Energy Beyond Oil (2005) istie kako prosjenoj obitelji godinje treba 0,85 do 1 hektar neke uljane kulture da zadovolje svoje godinje potrebe za gorivom. Ukoliko kao omjer uzmemo uljanu repicu ili suncokret kao kulture koje uspijevaju u Hrvatskoj, mogli bismo od jednog hektara dobiti oko 1000 litara biodizela. Mobbsova raunica vrijedi samo ukoliko uspijemo postii potronju manju oko 90 litara mjeseno, to je za veinu automobila dva tankanja mjeseno. Dapae, trebali bismo troiti i manje u odreenim mjesecima u godini kada uglavnom boravimo u mjestu gdje radimo, jer emo sigurno troiti vie tokom ljetnih mjeseci kada putujemo. Napomenuli smo
8 U tom kontekstu moemo istaknti kako bi prosjenom stanovniku SAD-a bilo potrebno ak 11,6 nogometnih igralita da zadovolji svoje godinje potrebe za benzinom ukoliko bi ga dobivao od kukuruza. Od repice bi trebala 3,9 nogometnih igralita, to je isto previe i neodrivo. Vidjeti:http://www.gristmill.grist.org/story/2006/1/25/173315/103?source=daily (01.05.2006.). 9 ivotinjske masti se takoer mogu koristiti u proizvodnji te se godinje proizvede 3,8 milijardi ivotinjske masti (Tickell, 2003).

124

kako je biodizel najbolje gorivo. No ovdje ponovno dolazimo do politike i biznisa. Ponovno dolazimo do trenutka kada je jasno da su nam potrebniji proizvoai biodizela, a ne samo pasivni potroai koji ekaju da se biodizel pojavi na pumpama. Ne trebamo smetnuti s uma kako se masovna proizvodnja biodizela bazira na saenju monokultura, vrlo esto podebljana nepravednim poljoprivrednim subvencijama bogatih SAD-a i EU-a. Takoer, veina biodizela u SAD-u je od GMO soje. Prema podacima amerikog Ministarstva poljoprivrede (USDA) u toj je zemlji 75% soje genetski modificirano. Kao i u sluaju kukuruza i ovo je postao zeleni poligon za brojne korporacije koje si umivaju imid reklamama kako proizvode biogoriva od GM usjeva. Ponekad se stavlja na pladanj aktivistikih rasprava dilema hrana ili goriva? George Monbiot (2004) je eventualno globalno prihvaanje biogoriva s obzirom na sadanju potronju nazvao humanitarnom i ekolokom katastrofom. Monbiot je svojim kritikim tekstom htio istaknuti kako ne bismo smjeli hraniti automobile, dok su nam ljudi gladni. Posebno je bila oteavajua optuba kako se kod proizvodnje etanola javlja problem velikih povrina koja pretvaramo u tvornice goriva umjesto da se proizvodi hrana za ljude. U svijetu se najvie proizvodi ulje kikirikija, soje pa palminog ulja. Suncokret je drugo po redu ulje koje se koristi u prehrani u svijetu. Kukuruz je trea po vanosti kultura u svijetu, poslije penice i rie. Dodue, kada govorimo o odnosu biogoriva i gladi treba rei da vrlo esto kritiari od stabla ne vide umu. Prilino je licemjerno optuivati biogoriva za mogui utjecaj na porast gladi u svijetu, jer ve danas mi proizvodimo dovoljno hrane za sve ljude na planeti. Ljudi umiru od gladi zato to su rtve nepravednog sustava, a ne zbog nedostatka hrane ili prenapuenosti. Ponajmanje zbog proizvodnje biogoriva. Jedan od problema je u tome to se danas visoko hranjive biljke proizvode za ivotinje, a ne direktno za potrebe ljudi. Danas je veliki broj ljudi gladno, jer se upravo osnovne kulture ne proizvode za prehranu, ve za hranu ivotinjama koje onda pretvaramo u meso. ak 76% kukuruza koja se proizvede u SAD-u ode na prehranu ivotinja koje postaju meso. Bilo bi puno efikasnije i ekoloki prijateljskije pa i manje sklono irenju siromatva da se taj kukuruz direktno konzumira, prvo kao hrana, a onda kao gorivo. Svega 20% kukuruza proizvedenog u SAD-u odlazi u izvoz, a od toga dvije treine odlazi u najbogatije zemlje, koje opet gotovo sav taj uvoz koriste za prehranu ivotinja. Svega tri desetine od 1% amerikog izvoza zavri kao direktna hrana za gladne u najsiromanijim zemljama. Tri desetine od jedan posto? Netko je spomenuo biogorivima kao konkurenciju hrani za siromane? Vie kukuruza ode u proizvodnju alkoholnih pia u SAD-u, nego to ode kao hrana za 25 najsiromanijih zemalja zajedno. Prema istraivanju University of Arizona u SAD-u 40 do 50% hrane spremne za etvu, berbu i koritenje se baci.10 Iz
10

Vidjeti URL:http://foodproductiondaily.com/news/printNewsBis.asp?id=56340 (12.11.2005.).

125

samih kuanstava u SAD-u se baci 15% ve kupljene hrane, jer se priblii rok isteka trajanja ili se pokvari. Odnos hrane i goriva nam zapravo dobro daje na znanje potrebu povezivanja razliitih dimenzija u naem aktivizmu i ivotu. Razmiljamo zaokrueno o hrani, energiji, otpadu, transportu, otporu ratovima za naftu i fosilna goriva, klimatskim promjenama, smanjenju ovisnosti o automobilima i promoviranju te poboljavanju javnog prijevoza i biciklistikih staza. A to se tie naih dragih ulja, posebno kada su ve koritena, sada znate da pored mazanja tijela, ulja su dobra i za mazanje vaih vozila, i generatora.

126

Graditeljstvo
Ljudi su oduvijek imali potrebu za izgradnjom neke vrste sklonita. Naini izgradnje kroz povijest su varirali ovisno o klimatskim uvjetima, raspoloivim prirodnim resursima i ljudskim potrebama. Tijekom vremena naini izgradnje postali su sve sofisticiraniji, a proizvodnja materijala sve kompleksnija. Sklonita su se pretvorila u nastambe i kue. Kroz stoljea ljudi su razvili vrlo raznolike tipove graevina. Neki od njih su se do danas dokazali kao vrlo funkcionalni za specifino podneblje i klimatske uvjete. Pojavom industrijskih graevinskih materijala gradnja postaje uniformirana. Materijali koji se koriste u modernim graevinama svugdje su isti, bez obzira na klimatske uvjete i na raspoloivost prirodnih resursa. Kao rezultat ovakve prakse est je sluaj da ivimo u nehumanim, energetski neefikasnim kuama/ zgradama, ija funkcionalnost i estetika ne zadovoljavaju nae potrebe. Nerijetko se dogaa ak i da je zdravlje korisnika ugroeno. Na primjer, tek nakon dugog niza godina koritenja staklene i kamene vune kao toplinske izolacije, dokazano je da mikrovlakna koja ovi materijali isputaju mogu biti vrlo tetna za ovjeka ako dospiju u plua. Isparavanja od raznoraznih umjetnih materijala, boja i lakova takoer dugorono mogu tetno utjecati na zdravlje ukuana. Osim toga, moramo uzeti u obzir i utjecaj na okoli. Nekoritenjem lokalno raspoloivih graevinskih materijala prisiljeni smo graevinski materijal dovoziti iz drugih krajeva, to poveava koliinu nepotrebnog transporta. Nepotrebno troimo fosilna goriva i zagaujemo okoli. Proizvodnja industrijskih graevinskih materijala takoer esto uzrokuje oneienje. Tako se, na primjer, u proizvodnji cementa troi golema koliina energije koje dolazi iz fosilnih goriva. Cementare su i ekoloka katastrofa na lokalnoj razini - stanovnici koji due vrijeme ive u blizini cementare esto razviju bolesti dinog sustava. Na globalnoj dimenziji, cement je trei uzronik emisije CO2 poslije transporta i proizvodnje energije te je industrija cementa odgovorna za 10% ukupne emisije CO2 u svijetu. Ta industrija je sve vei problem, jer godinje raste proizvodnja za 5%. Zato se trebamo truditi smanjiti koritenje cementa kad god je to mogue i kad imamo dobre alternative, a to je kako emo vidjeti jako esto. S aspekta otpada, moderno graditeljstvo je vrlo neuinkovito, jer za vrijeme same izgradnje dolazi do proizvodnje velike koliine otpada. Prema nekim 127

statistikama, prilikom izgradnje stambenog objekta od 120 m 2 od konvencionalnih materijala, nastaje oko 3 tone otpada. Nadalje, kada se ovakav objekt prestane koristiti, ruenjem nastaje velika koliina neupotrebljivog materijala, koji najee zavri na odlagalitima i vrlo mali dio se moe ponovno iskoristi u procesu gradnje. ak 20% odlagalita otpada sainjava graevinski otpad. Graditeljstvo nam je najvanije podruje kojim tedimo energiju uz razmjerno mala financijska ulaganja. Vrlo esto niti nemamo trokova, ve je potreban bolji dizajn i efikasniji naini gradnje. A to je s potronjom energije za vrijeme koritenja neke zgrade ili kue? Trite nas je nauilo da kupujemo novije, kvalitetnije i bolje sustave za grijanje na plin, struju, lo ulje ili biomasu. Zato to je to lako kupiti. Najefikasniji oblik grijanja je dobro izolirana kua, a nakon toga pasivno solarno grijanje. To je danas puno tee kupiti. Dobra izolacija i pasivni solarni dizajn osiguravaju nam ne samo utedu energije, ve i osjetno kvalitetnije prostore za ivot, utedu na potronji resursa, a sve to rezultira dugoronom utedom onoga ega imamo najmanje - novca. To je broj jedan. Zbog svih ovih razloga, posljednjih godina sve veu popularnost dobivaju razni oblici ekolokog graditeljstva. Pod ovim pojmom postoji cijela zbrka oko toga to ekoloko graditeljstvo zapravo jest. U idealnim okolnostima, prilikom planiranja ekoloke graevine, u obzir treba uzeti energetsku efikasnost, koja e biti usko povezana sa lokalnim klimatskim prilikama. Vaan je i izbor materijala koji trebaju biti lokalno dostupni, a da pritom nemaju tetan utjecaj na zdravlje korisnika i na okoli. Prednost se naravno daje prirodnim materijalima ili to manje izmijenjenim prirodnim sirovinama, tako da je uloena energija to manja. Uzimanje svih ovih aspekata u obzir, osim to dugorono smanjuje ovjekov negativan utjecaj na okoli, moe vlasniku donijeti znaajnu utedu novca, kako prilikom izgradnje, tako i kasnije utedom energije. Kao to smo rekli, dvije su najvanije pretpostavke za energetski efikasnu kuu: visok nivo izolacije i solarni pasivni dizajn.

Kako se dobro izolirati, a ne biti primitivac?

A eto, priznajemo kako je toplinska izolacija jedina izolacija koju podravamo, ba zato jer pomae ljudima i prirodi. A jasno je kako su zidovi i granice izmeu ljudi dobre samo da ih ruimo! Kod stambenih objekata energiju troimo na dva naina: ukupnom energijom koja nam je bila potrebna da izgradimo objekt i energijom koju koristimo za vrijeme ivota u odreenom stambenom objektu. U permakulturi pokuavamo oboje smanjiti. U tom kontekstu jasno je i kako je bolje obnoviti staru kuu, nego sruiti staru i ponovno izgraditi novu. Danas je s obzirom na na preveliki konzumerizam, energija koju koristimo tijekom ivljenja u stambenom objektu puno vea od one koju smo potroili za izgradnju objekta. 128

Vea je za otprilike pet do deset puta u prvih 25 godina ivota u odreenom stambenom prostoru. Kada razmiljamo o graevinskim materijalima odabir vrimo s obzirom na tri vana faktora, pri emu naglaavamo kako je redoslijed tih faktora vaan: 1. Emergy -od drveta koje ima najmanji do aluminija koji ima najvei, itava je skala razliitih pozicija materijala Mjesta gubitka topline u naim s obzirom na ukupnu energiju potrebnu stambenim objektima da ih se proizvede, distribuira i nakon upotrebe propisno odloi. Kao i kod koritenja energije ili odnosa prema hrani i ovdje je najbolje koristiti materijale koji su nam najblii. U tom smislu ako drvo uvozimo, emergy se poveava ak i do sedam puta. 2. Efikasnost materijala - ovdje se stvar malo komplicira, jer se esto nalazimo u situaciji da nemamo dovoljno informacija kako iskoristiti efikasne ekoloke materijale. Naime, puno je ea situacija da efikasni materijali koji se nude na tritu nisu prirodnog porijekla. 3. Trajnost - povezano s ukupnim utjecajem na okoli, jer to materijal due traje, ima manji negativni utjecaj na okoli. Ukoliko usporedimo potrebnu energiju za proizvodnju, obradu i transport odreenog graevinskog materijala dobivamo ovakve rezultate:
Materijal drvo cigla cement plastika staklo elik aluminij kWh po toni 580 2320 2900 3480 8120 13920 73080

Izvor: Bang, J.M. (2005) Ecovillages A Practical Guide to Sustainable Communities: 106.

Dobra izolacija ima najvei faktor u smanjivanju emisije CO2. Stoga bismo se trebali truditi graditi i izolirati nae stambene objekte sa prirodnim materijalima koje po mogunosti moemo nabaviti lokalno. Na primjer, bez obzira to ima izvrsna izolacijska svojstva, neemo uvoziti slamu ukoliko imamo druge prirodne materijale nadohvat ruke. Prvi izbor nam dakle trebaju biti materijali prirodnog porijekla. Tu ubrajamo ovju vunu, celulozu u ploama ili nasjeckanu, lanene ploe i role, ploe od konoplje, ploe od pluta te ploe od 129

slame. Svi materijali iz ove skupine su reciklirajui, sigurni za rukovanje i nisu toksini, spadaju u obnovljive resurse te imaju mali emergy ako ih nabavljamo iz lokalnih izvora. Takoer, daju nam dobra izolacijska svojstva. Slijedeu skupinu izolacijskih materijala ine oni koji su prirodnog porijekla, ali ih prilikom proizvodnog procesa izlaemo brojnim industrijskim postupcima koji ih ine manje prihvatljivima u ekolokom graditeljstvu. Tu ubrajamo staklenu vunu, kamenu vunu i ploe od pjenostakla. Svi ovi materijali imaju visok emergy, nerazgradivi su i ne mogu se reciklirati, tijekom proizvodnje se emitiraju toksine tvari, a treba paziti i prilikom instaliranja da ne dou u dodir s koom ili dinim putevima. Stoga bi ih trebali izbjegavati. U ovu skupinu jo ubrajamo i kuglice ekspandiranog perlita, ekspandirani vermikulit i ekspandiranu glinu. Ovi materijali ne emitiraju toksine tvari i nisu opasni za rukovanje, ali takoer imaju relativno visok emergy prilikom proizvodnje, te su prilikom rudarenja esta degradiranja tla i okolia. Treu skupinu sainjavaju izolacijski materijali koji su dobiveni iskljuivo iz fosilnih goriva te ih ne moemo nai u prirodi. Svakako bi ih trebali izbjegavati. Ovdje imamo polistiren (stiropor), ploe i pjenu od poliuretana i ploe od fenolne pjene. Svi imaju visok emergy i ne mogu se razgraditi.1 Neki od njih su izrazito toksini pri rukovanju (npr. poliuretanska pjena). Svojstvo toplinske izolacije nekog materijala mjeri se kao koliina topline koju materijal proputa po jedinici povrine po jedinici temperaturne razlike izmeu vanjske i unutarnje temperature. Najee se oznaava kao vrijednost U, dok se prije koristila oznaka k, pa jo uvijek moemo naii na obje oznake. Vrijednost U(k) nam daje koeficijent prolaska topline. To je koliina topline koju zgrada/kua gubi u 1 sekundi po m2 povrine kod razlike temperature od 1K. Mjerna jedinica je W/m2K. Jednostavnije reeno ovaj koeficijent nam govori koliko topline neki materijal proputa. to je vrijednost U(k) manja, to je izolaciono svojstvo materijala vee. Trenutani graevinski propisi zahtijevaju da ova vrijednost ne prelazi 0,35. U Europskoj Uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Slijedea tablica nam pokazuje usporedbe izmeu razliitih izolacijskih materijala ukoliko elimo dobiti stambeni objekt s visokom energetskom efikasnou. Materijal mineralna vuna ekspandirani polistiren (stiropor) ovja vuna balirana slama celulozna vlakna
1

Debljina (cm) 30 31 32 35 32

Detaljnije pogledati na:URL:http//www.greenspec.co.uk (12.01.2006.).

130

Materijal pluto ekspandirana glina iverica drvo uplja opeka betonski blokovi puna opeka

Debljina (cm) 35 55 86 97 325 355 415

Izvor: http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/4174.pdf (20.01.2005.).

131

Odrivo graditeljstvo
Odrivo graditeljstvo se temelji na koritenju materijala koji tite ljude i okoli. Ovakve graevine dizajniraju se u skladu s lokalnim klimatskim prilikama te se pri gradnji mudro koriste lokalni resursi. Iako jo uvijek iznimka, danas se pri gradnji, pogotovo stambenih objekata, sve ee koriste ekoloki materijali. Strukturalni elementi su od drveta, a umjesto betona prednost se daje cigli i kamenu. Neki principi tradicionalnog graditeljstva, prilagoeni modernim potrebama, takoer su primjenjivi kao npr. razliiti oblici gradnje glinom, slamnati krovovi i slino. Koritenje svih ovih materijala uvelike smanjuje ukupnu koliinu otpada u samom procesu gradnje, a kada graevina prestane biti u funkciji, materijali se s lakoom mogu ponovno iskoristiti ili su biorazgradivi, pa ne poveavaju koliinu otpada na planeti. Posebno mjesto u ovakvom obliku graditeljstva zauzima ponovno koritenje otpadnih materijala. Masivni zidovi od iskoritenih automobilskih guma punjenih zemljom predstavljaju izvrsne nosive zidove, a za izgradnju pregradnih zidova mogu se upotrijebiti stare limenke ili staklene boce. Kad se obukaju, ovakvi zidovi potpuno zadovoljavaju funkcionalne i estetske potrebe korisnika. Velika panja se pridaje tednji energije i vode, tako da ovakav tip graevina esto ima pasivna solarna svojstva (velike staklene povrine sa sunane strane kue, deblja izolacija, termalna masa), sustave za sakupljanje kinice i proiavanje otpadnih voda te energetski sustav koji koristi obnovljive izvore energije. Ukupni energetski trokovi, emergy i ekoloki otisak u ovakvim kuama jako su niski, ali zahtijevaju vie fizikog rada od konvencionalnih kua. Zato dok ih gradite uvijek moete pozvati prijatelje i prijateljice i organizirati fete. Pred vama se nalazi pregled nekih graditeljskih tehnika koje se baziraju na spomenutim naelima. Iako u Hrvatskoj jo nemamo mnogo primjera ovakve gradnje, neke od ovih tehnika mogle bi biti vrlo dobro primjenjive upravo za nae okolnosti.

Pasivna solarna arhitektura

Ovaj termin ne odnosi se toliko na materijale koji se koriste u gradnji ve na dizajn. Pasivne solarne graevine su one koje su graene tako da same djeluju ujedno kao solarni kolektor i spremnik topline. Pasivni solarni dizajn je posebno 132

efikasan jer u njemu nema pominih elemenata niti posebne skupe opreme. Stvar je samo u dobrom dizajnu! Radi se o maksimiziranju snage suneve energije koja ulazi u kuu. Graevina graena prema pasivnim solarnim naelima ne mora biti skuplja od klasine, jer bit pasivne solarne arhitekture lei u dobrom planiranju, a ne u koritenju nekih hi-tech materijala i tehnologije. Rezultat ovakve gradnje moe biti smanjenje potrebe za drugim gorivima u svrhu grijanja ak i do 90%. Pasivna solarna arhitektura temelji se na nekoliko jednostavnih naela: 1. PRAVILNA ORIJENTACIJA OBJEKTA S OBZIROM NA STRANE SVIJETA Pasivne solarne graevine najee imaju tlocrt u obliku pravokutnika, tako da je jedna stranica dua od druge. Da bi se maksimalno iskoristio utjecaj sunca, dua stranica mora biti okrenuta uzdu osi istok-zapad, tako da je cijela dua stranica graevine izloena suncu koje dolazi s juga (ili sjevera ako se nalazimo u junoj Zemljinoj hemisferi). 2. VELIKE STAKLENE POVRINE NA OSUNANOJ STRANI Ako elimo maksimalno iskoristiti potencijal sunca moramo mu omoguiti da u maksimalnoj koliini prodre u unutranjost graevine. To se postie na taj nain da se veina prozora i staklenih povrina postavi na junoj strani. Staklene povrine ne smiju biti niti prevelike i tu moramo paziti jer se tijekom noi i oblanih dana toplina najvie gubi upravo kroz prozore. Da bi se smanjio gubitak topline kroz staklene povrine koriste se izo-stakla ili termo-stakla. Dobro je koristiti pomine zatvarae kojima se nou prekrivaju stakla da bi se smanjio gubitak topline. Sa istone, zapadne i sjeverne strane mogu se postaviti manji prozori koji slue iskljuivo da osiguraju dnevnu svjetlost. 3. STREHA KOJA SPRIJEAVA DA LJETI SVJETLOST PRODRE U UNUTRANJOST KUE Velike staklene povrine mogu u toplijem dijelu godine prouzrokovati pregrijavanje prostora. Da bismo to sprijeili iskoristit emo injenicu da je putanja zimskog sunca vrlo niska, a putanja ljetnog sunca visoka. Duina strehe mora biti tono proraunata tako da u periodu kada korisnicima vie nije potrebno zagrijavanje, streha blokira prodiranje sunca kroz prozore. Kako putanja sunca nije ista svugdje na Zemlji, tako emo i duinu ove strehe izraunati ovisno o geografskoj irini na kojoj gradimo objekt. esto se za istu svrhu na junoj strani kue sade stabla. Kad sadimo stabla na junoj strani kue (ili na bilo kojoj uostalom), potrebno je znati o duini i prodornosti korijena, kako bi ih posadili dovoljno daleko da ne otete temelje kue. Voke nisu problem, ali stabla kao to su jasen, vrba, jablan, eukaliptus i drugi trebaju biti dalje od kue. Naravno, kad kaemo stabla mislimo na listopadna bjelogorina stabla koja se za razliku od crnogorinih stabala, zimi ogole i proputaju svjetlost 133

u kuu. Moemo na jugu posaditi i neke biljke penjaice koje e nam osigurati sjenu i hlad, a u sluaju vinove loze dobivamo i vono osvjeenje, sok ili vino. 4. DOVOLJNA KOLIINA TERMALNE MASE U pasivnoj solarnoj graevini za vrijeme zimskog sunanog dana dovoljno je toplo da ne treba paliti dodatno grijanje. Meutim, kada ne bi bilo akumulacije topline, im sunce zae, zrak bi se ohladio i u prostoriji bi postalo hladno. Zato je prikupljenu toplinu potrebno akumulirati. Toplina se akumulira pomou termalne mase. U tu svrhu se grade pregradni zidovi ili podovi od materijala s visokim toplinskim kapacitetom. To su najee betonski, kameni ili cigleni (puna cigla) elementi, a nerijetko se koriste i vodeni zidovi, zbog visokog toplinskog kapaciteta vode. Na taj nain i tijekom noi i za vrijeme oblanih dana termalna masa isijava toplinu prikupljenu za vrijeme sunanih dana. Drvo za ovu svrhu ne koristimo jer nema sposobnost skladitenja topline. Termalna masa je vana i po ljeti jer upija toplinu iz prostora, inei ga tako hladnijim. Vano je po noi dozvoliti hladnom zraku da ohladi termalnu masu i ponese sa sobom toplinu akumuliranu danju. 5. TOPLINSKA IZOLACIJA Da bi se usporio proces hlaenja prostora u pasivnim solarnim graevinama se koriste obilne koliine toplinske izolacije, ponekad ak i trostruko vie nego u klasinoj arhitekturi. Jedina mana ovakvih kua je to to jednom ve izgraena graevina, ako nije u samom procesu gradnje graena u skladu s pasivnim solarnim naelima, nikako ili teko moe postati pasivnom solarnom graevinom. Zbog toga se u permakulturnim krugovima vea prednost daje dobroj izolaciji, jer nju moemo instalirati na bilo kakvoj graevini. Starije objekte je lake dobro izolirati nego pretvoriti u solarno pasivne objekte.

Kue od balirane slame

Prva asocijacija kada s nekim priamo o kuama od slame je naravno pria o tri praia u kojoj vuk otpue cijelu slamnatu kuu, a prai ostane bez krova nad glavom i mora pobjei kod drugog praia koji ima kuu od cigle. Dakako, kad bi ova asocijacija imala veze s realnou, ova tehnika gradnje ne bi opstala toliko dugo, a to je nekoliko stotina godina. Tajna je u tome to prai nije znao da treba koristiti baliranu slamu i nije znao da se slama moe obukati isto kao i bilo koji drugi zid. Razlog zato je ova tehnika gradnje danas toliko popularna je vjerojatno u ekonomskoj raunici. Naime slama, koja je nusproizvod poljoprivrede, moe se u poljoprivrednim krajevima nabaviti po relativno niskim cijenama, a ono to smo dobili je vrlo vrijedna kombinacija izolacionih i statikih svojstava. Mogunosti koje prua ova tehnika gotovo su neograniene. Zid od balirane 134

slame je mogue koristiti kao nosivi element, gdje se konstrukcija krovita sidri direktno na zidove. ee se slama koristi kao ispuna, gdje se strukturalni elementi objekta grade najee od drveta, a u nekim sluajevima i od metala ili armiranog betona. Za razliku od nekih drugih graevinskih materijala, slama prua mogunosti izgradnje nepravilnih, organskih oblika koji nerijetko zavravaju vie kao umjetniko djelo, nego samo kao kockaste kue na koje smo navikli. Naravno, ako korisnik to vie preferira, kua od slame moe biti izvedena tako da potpuno izgleda kao objekt graen konvencionalnim materijalima. Slama neprimjetno ostaje meu slojevima buke i jedini dokaz njene prisutnosti je znatno nii raun za grijanje. Slamnati zidovi se obavezno moraju obukati kako bi se slama zatitila od vanjskih utjecaja. U tu svrhu se najee koristi buka na bazi vapna, a gdje je to mogue, glinene buke predstavljaju izvrsnu jeftinu alternativu. Cementna buka je potpuno neprikladna za koritenje u kombinaciji sa slamom, jer tvori paronepropusni sloj i zid ne die. To moe uzrokovati kondenzaciju vlage s unutranje strane zida, to rezultira truljenjem slame. Ali izbjegavanjem cementa koji ionako nije poeljan materijal u ekolokom graditeljstvu potpuno rjeavamo problem. Dakle, zato se uope uputati u gradnju slamom? Ovdje su navedeni glavni razlozi: 1. ODRIVOST Slama je obnovljivi materijal koji se moe proizvoditi/uzgajati svake godine. Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od sunca obnovljivog izvora energije. Osim toga, kada objekt prestane biti u funkciji slama se i nakon dugog niza godina moe kompostirati ili koristiti u povrtlarstvu za maliranje, dakle ne nastaje otpad. 2. ENERGETSKA EFIKASNOST I IZOLACIJSKA SVOJSTVA Trenutni graevinski propisi zahtijevaju da U(k) vrijednost ne prelazi 0,35. Rekli smo kako u Europskoj Uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Tipian zid od slame (najee debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent oko 0,13 W/ m2K, dakle dva do tri puta nii od modernih graevinskih materijala i mnogo nii od trenutnih graevinskih propisa. Kad bi se u graevinu od balirane slame jo inkorporirala i naela pasivne solarne gradnje, kao to su termalna masa i velike staklene povrine sa sunane strane, dobili bismo izuzetno energetski efikasan objekt. Ovakva gradnja znatno smanjuje koliine goriva potrebnog za zagrijavanje tijekom zime, to naravno rezultira smanjenjem emisije CO2 u atmosferu. 3. ZVUNA IZOLACIJA Bale slame djeluju i kao izuzetna zvuna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski 135

studiji grade na ovaj nain. Razina buke u kuama od slame je toliko mala da boravak u ovakvoj kui djeluje smirujue. Jo jedna prednost je to to se prilikom glasnog voenja ljubavi ne morate suzdravati i brinuti o tome da li vas moda uju susjedi. 4. NIZAK RIZIK OD POARA Obukani slamnati zidovi su manje skloni poaru nego tradicionalne drvene kue. Budui da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila. Pokuaj da se zapali bala slame mogao bi se usporediti sa pokuajem da se zapali telefonski imenik. Iako zasebne stranice gore, dok je knjiga zatvorena, nemogue ju je zapaliti. Isto je i sa balama slame. Ako pokuate zapaliti cijelu balu slame dok je jo uvijek povezana konopcima, iznenadit ete se koliko je teko. Jo kad na bale slame dodamo buku, rizika od poara nema. To je i potvreno brojnim ispitivanjima na zapaljivost. 5. NISKI TROKOVI IZGRADNJE U ovom trenutku proizvodnja slame je vea od potranje za njom. Uglavnom je se smatra otpadnim materijalom. Kod nas se cijena slame kree od oko 2,5 do 10 kn po bali, a esto u cijenu ulazi i dostava. Za objekt od 100 m2 ugrubo moemo rei da nam treba oko 400 bala slame. Ako uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove emo potroiti 4000 kn, to je puno jeftinije nego kad bismo gradili zidove od cigle ili blokova. Osim toga na zidove od cigle ili blokova je potrebno postaviti toplinsku izolaciju (danas se najee koristi ekspandirani polistiren-stiropor) to vrlo poskupljuje cijelu stvar. Zahvaljujui jednostavnosti izgradnje slamom, mogue je ostvariti dodatna smanjenja trokova tako da se u izgradnju ukljue neprofesionalni radnici. esto su budui vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji. Zidovi od slame izuzetno su pogodni za bukanje glinom. Ako ivimo u takvom podneblju da imamo pristup veoj koliini gline, moemo npr. iskopati jezerce i dobivenu zemlju iskoristiti za bukanje kue. Na taj nain se dodatno tedi na graevinskom materijalu - nije potrebno kupovati vapno, ime bismo inae bukali. Iskustvo sa bukanjem nae kuice/bungalova od balirane slame nas je nauilo par stvari. Jako je vano da bale slaete ravno i da vam zid ne visi prema van ili unutra. Uz tvrdo balirane bale, koje je jo dobro povrinski proi s trimerom po strani gdje ete bukati, to e vam zaista olakati bukanju. Neete morati gubiti puno vremena zapunjavanjem rupa izmeu bala ili izmeu bala i drvenih dijelova, a i buka e se bolje primati. Takoer je iznimno vano da u smjesi za bukanje ne tedite na pijesku i nasjeckanoj slami. buka u kojoj je previe gline e se previe raspucati. Smjesa mora biti itka i laka za raditi. Ako nam je potrebna prevelika snaga da preemo bukom po zidu, znai da ima previe gline.

136

Prvi korak - gacanje mijeavine za bukanje - glina, pijesak, nasjeckana slama i voda

Da li biste ovog ovjeka pustili u svoju kuu?

6. STRUKTURALNA STABILNOST Zidovi od balirane slame su vie nego adekvatni za noenje tipinih tereta kao to su etae, krovita i teki nanosi snijega na krovu zimi. Bale slame su prola laboratorijska i empirijska istraivanja i pokazale su se pogodnima za izgradnju najmanje dvokatnica. Ako se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu nosivosti se gradi konstrukcija, mogunosti su neograniene mogli bi graditi i nebodere. 7. ZDRAVO IVOTNO OKRUENJE Slama predstavlja izrazito zdravu alternativu modernim graevinskim materijalima. Slama je prirodan materijal i nema tetnih utjecaja. Ne uzrokuje alergije, jer se ne radi o sjenu, pa ne sadri pelud (slama je od itarica, a sijeno je pokoena livada, pa sadri pelud poljskog cvijea). Kvaliteta zraka u kuama od slame je bitno bolja, jer ne isputa nikakva isparavanja kao to su primjerice formaldehidi koje esto isputaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona, slamnati zidovi diu, to rezultira bitno svjeijim zrakom u prostorijama. 8. IZGRADNJA JE OSNAUJUA I ZABAVNA Zbog jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta esto djeluje osnaujue na

Nanoenje buke

137

obine, nestrune ljude koji imaju malo ili nikakvog iskustva sa gradnjom. Proces dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inae vjerojatno bili iskljueni iz tog procesa. Prekrasan primjer su enske grupe koje se bave izgradnjom kua, a esto zbog jednostavnosti izabiru ba ovu tehniku. Naime, u patrijarhalnom drutvu u kojem ivimo, ene redovito bivaju iskljuene iz procesa gradnje, uglavnom pod izgovorom da je gradnja muki posao zbog koliine fizikog rada. Neprofitna mrea Women Build Houses upravo se i bavi poveanjem dostupnosti graditeljskih vjetina i znanja enama te promocijom odrivog graditeljstva.1

bukanje glinom kuice od slame

Zavrni sloj vapnom - Reciklirano imanje

Drvene cjepanice
Kako irom svijeta, tako i u Hrvatskoj razni tipovi drvenih graevina postoje ve stoljeima. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, gdje je nekad drveta bilo u izobilju, oduvijek se gradilo drvetom. Brojni su sluajevi gdje se drvo koristilo vrlo ekonomino - samo kao konstrukcija, a kao ispuna se koristio neki dostupniji materijal (npr. glina pomijeana sa slamom ili opeka). No vrlo su esti sluajevi gdje se drvo koristilo izrazito neefikasno - za izgradnju itavih zidova. U tom sluaju koliina drveta utroenog za jedan objekt je golema. Nadalje, ovakva drvena graa morala je biti piljena, kako bi se elementi (planjke) mogli slagati jedan na drugi, inei tako kontinuiranu povrinu - zid. U doba prije automatiziranih pilana to bi znailo da je u izgradnju ovakvog objekta potrebno ugraditi ogromnu koliinu strunog ljudskog, fiziki zahtjevnog rada. Danas taj posao za nas obavljaju strojevi, ali koriste fosilna goriva, pri emu zagauju. Dodatno ogranienje ovakve gradnje je to to drvo mora biti izuzetno kvalitetno i prema tome skupo. Obino se koristi hrastovina ili neko drugo tvrdo drvo. A konaan rezultat ovakve gradnje su relativno tanki zidovi, uglavnom ne deblji od 8 cm, od materijala koji i nije najpogodniji kao
1

Vie o ovoj grupi moete nai na URL:http://www.imagegypsy.com/wbhwbh.htm (15.12.2005.).

138

toplinska izolacija. Tradicionalno se u svrhu dodatne toplinske izolacije koristio tanki sloj trske, koji se bukao gilnom ili bukom na bazi vapna. Ovakve prostorije su tijekom zime bile grijane peima na drva, to u doba kada je drva za ogrjev bilo u izobilju nije predstavljalo problem. Situacija je neto bolja kod tradicionalne gradnje gdje su zidovi umjesto od planjki graeni od nepiljenih, samo tesanih okruglih trupaca inei tako neto deblje zidove. No, danas ovakav zid ne bi zadovoljio niti najnie graevinske propise. Ako uzmemo u obzir da bi ekoloko graditeljstvo trebalo voditi brigu o energetskoj efikasnosti objekta, onda smo jo dalje od rjeenja. esti su sluajevi da ljudi koji se odlue na obnovu tradicionalnog drvenog objekta moraju kao toplinsku izolaciju koristiti umjetne materijale, kao stiropor ili staklenu/kamenu vunu. Danas se u hrvatskom selu esto moe naii na tradicionalne drvene kue, na kojima su rupe izmeu planjki zabrtvljene poliuretanskom pjenom, koja isparava kemikalije otrovne za ovjeka i okoli. Da li to znai da za drvene kue nema mjesta u ekolokom graditeljstvu? Apsolutno ne. Objekti koji ve postoje i graeni su na ovaj nain, relativno jednostavno se mogu obnoviti i pretvoriti u prelijepe i funkcionalne ekoloke graevine. Za brtvljenje se mogu koristiti razni materijali kao npr. vapnena buka pomijeana s mokrom piljevinom. U svrhu toplinske izolacije moe se koristiti balirana slama, piljevina, ovja vuna, celuloza od recikliranog papira, ekspandirana glina itd. Naravno za svaki od ovih materijala potrebno je imati znanje kako ga koristiti i koliko ga je potrebno da bismo postigli zadovoljavajui efekt. Ako se, meutim, odluimo graditi novu kuu, a elimo da drvo bude primaran graevinski materijal, jer na primjer posjedujemo umu ili ivimo u kraju gdje se drvo moe nabaviti vrlo povoljno, moramo se zapitati postoji li drugi nain da se to ostvari efikasnije, uz ulaganje manje resursa, a da krajnji cilj bude energetski efikasniji objekt. To nam omoguava neto mlaa tradicionalna graditeljska tehnika, stara tek neto vie od stotinjak godina, za ije se porijeklo dvoji - postoje indicije da su prve ovakve graevine graene u vedskoj, dok drugi zapisi pokazuju tradiciju ovakve gradnje u Kanadi. Gradnja zidova od drvenih cjepanica je tradicionalna tehnika gradnje gdje se zidovi zidaju od cjepanica, poloenih okomito na ravninu zida slino kao kad se drvo za ogrjev nakon piljenja slae uz zid kue. U literaturi na engleskom ova tehnika naziva se cordwood building. Cjepanice su meusobno uvrene mortom, najee vapnenim. Na ovaj nain nastaju zidovi iju veinu volumena tvori drvo, a prednost pred gore spomenutim tehnikama gradnje drvetom su brojne: - nije potrebo koristiti skupocjeno tvrdo drvo, pogodnije je meko drvo slabije kvalitete (dapae gradnja tvrdim drvetom na ovaj nain moe prouzroiti komplikacije). - nije potrebno imati pravilne, dugake trupce - moe se graditi od drveta 139

bilo kojeg oblika ili duljine, dakle mogue je iskoristiti i drvo dobiveno prorjeivanjem ume, pa ak i nepravilne grane. - na ovaj nain mogu se graditi zidovi bilo koje debljine. Ako su zidovi dovoljno masivni ujedno slue i kao toplinska izolacija. - mogue je graditi zidove nepravilnih oblika - zaobljene i zakrivljene strukture nisu rijetkost u ovom tipu gradnje to moe poveati estetsku vrijednost objekata. Zbog svih navedenih razloga, ova graditeljska tehnika postaje sve popularnija, naroito s obzirom na rastui trend gradnje prirodnim materijalima.

Glina/zemlja
Tradicionalno, glina je pored kamena najraireniji graevinski materijal na naoj planeti. Vjerojatno je i najstariji - mravi ga koriste ve milijunima godina za izgradnju mravinjaka. U izgradnji ljudskih sklonita, glina se koristi od pamtivijeka na najrazliitije naine, ovisno o podneblju i vrsti tla. Procjenjuje se da dan danas oko jedne treine ukupnog stanovnitva nae planete ivi u nastambama graenim od zemlje. Desetine tisua gradova i sela su doslovno podignuta iz zemlje na kojoj poivaju. Kao supstanca, glina je jedinstveni materijal, jer ima specifina svojstva, osim za gradnju, pogodna je i za rast biljaka. to je u stvari glina? Glina se sastoji od vrlo sitnih estica minerala koje su nastale glacijalnom erozijom. Dakle tijekom milijardi godina, ciklus smrzavanja i odmrzavanja djelovao je na kamen, inei ga sve sitnijim i sitnijim. Od komadia kamena nastao je pijesak, a daljnjim djelovanjem glacijalne erozije nastale su najsitnije estice - glina. Ono to je za glinu specifino je upravo veliina estica - estice su toliko sitne da, kad se pomijea s vodom, svaka estica gline biva okruena polarnim molekulama vode, inei tako konzistentnu materiju. Upravo ovo svojstvo glini daje plastinost i mogunosti oblikovanja koja se koristi u keramici. Suenjem voda isparava, a oblikovani predmet se stvrdnjava i trajno zadrava eljeni oblik. Spaljivanjem glinenih predmeta dolazi do kemijske reakcije pri kojoj nastaje keramika (u graditeljstvu je to opeka). Ali to je zasebna tema, ovdje emo se baviti samo nepeenom, suenom glinom kao graevinskim materijalom. Pokuajima da na to jednostavniji nain, uz to efikasnije iskoritenje upotrebljenih resursa izgrade to funkcionalnije i trajnije kue, ljudi su razvili niz razliitih graevinskih tehnika, gdje koriste glinu kao glavni graevinski materijal. Tako se na bazi gline mogu graditi vanjski zidovi, unutranji - pregradni zidovi, podovi, pa ak i krovovi, u obliku kupola ili svodova. Glina se osim toga koristi i za bukanje u kombinaciji sa drugim graditeljskim tehnikama, kao kod zidova od balirane slame. Tehnike obraene u ovom tekstu su uglavnom tradicionalne ili se baziraju na tradicionalnim nainima gradnje. Ali sve su primjenjive i danas u podrujima 140

gdje gline ima u obilju. Pa krenimo redom: Zidovi od sabijene zemlje Tehnologija kojom je graen kineski zid, pokazala se kao vrlo efikasno i trajno rjeenje za izgradnju zidova. Primjere ovakvih graevina moemo nai irom cijelog svijeta, gdje god ima zemlje koja sadri odgovarajui omjer gline i pijeska, a nama najblii su u Slavoniji i Maarskoj. Tehnika je vrlo jednostavna - u drvene kalupe, koji podsjeaju na alung za betoniranje, ubacuje se zemlja i sabija. Alat za sabijanje moe biti vrlo jeftin i jednostavan, izraen od drveta, a mogu se koristiti i skupi strojevi za sabijanje. Kad se kalup potpuno ispuni sabijenom zemljom, on se rastavlja i die za sloj vie, te ponovo zapunjava zemljom i sabija. Na taj nain moemo graditi zidove bilo koje visine, dokle god pazimo da debljina zidova bude dostatna. U tradicionalnim stambenim objektima u kontinentalnim krajevima debljina zida nerijetko prelazi 40 cm, pa sve do 60 cm. U kombinaciji sa zidanim peima na drva, ovakvi zidovi predstavljaju odlian omjer izolacije i termalne mase. Mana ove tehnike je u tome to je zahtijeva ogromnu koliinu manualnog, fiziki zahtjevnog rada. Nepeena opeka Od odgovarajue smjese gline i pijeska mogu se izraivati opeke koje se ne peku, ve se samo sue na suncu. Nepeene opeke se zatim zidaju na isti nain kao i klasini zidovi, osim to se za povezivanje ne koristi cementni mort, nego smjesa gline i pijeska (ista ona od koje su izraene opeke). Veliina opeka, ovisno o tradiciji, prilino varira. Tako se na bliskom istoku koriste nepeene opeke veliine 20 x 20 x 5 cm, dok na primjer u Meksiku moemo nai velike, masivne, nepeene opeke dimenzija ak 40 x 30 x 30 cm. I smjesa materijala od kojih se opeke izrauju moe prilino varirati. Na primjer, na podruju Balkana tradicionalno se izrauju nepeene opeke (u ovima krajevima se nazivaju erpii), koje sadre odreenu koliinu celuloznog materijala koji slui da bi se smjesa bolje povezala te se smanjuje raspucavanje tijekom suenja. U tu svrhu se u smjesu najee dodaje pljeva od itarica ili sitno sjeckana slama. Takoer se moe koristiti prethodno namoena piljevina. Udio slame moe varirati od vrlo visokog do simbolinog. Osim vanjskih zidova, od nepeene opeke mogu se graditi i unutranji, pregradni zidovi, pogodne su za izgradnju zidanih pei, a ponekad se koriste i za poploavanje podova, ali ne kao zavrni sloj. Na Bliskom Istoku, posebice u Iranu, imamo primjere gdje su ak i krovovi graeni od ovog materijala. Kupole i svodovi od nepeene opeke omoguavaju da cijela graevina bude izgraena od ovog materijala, to je ekonomski vrlo isplativo ako imamo pristup velikoj koliini gline.

141

Mjeavina gline i slame Kada glinu ne koristimo kao primaran materijal, nego samo kao vezivno sredstvo sa slamom, nastaje materijal koji se vrlo lako moe oblikovati. Od ovog materijala mogu se formirati itavi zidovi, kako vanjski tako i pregradni. Najee se koristi u kombinaciji s nekom vrstom konstrukcije koja nosi krovite. U naim krajevima ovaj materijal se je koristio samo za izgradnju pregradnih zidova. Izmeu stupova konstrukcije ispleo bi se pleter od iblja, a na njega bi se nabacivala mjeavina gline i slame. U sluaju vanjskih zidova, zbog visokog udjela slame ovakva graevina ima odlina izolaciona svojstva, ali ipak slabija nego ista balirana slama. Zidovi su esto debeli ak i do 60 cm. Ova graditeljska tehnika, najvjerojatnije je najstarija metoda gradnje slamom. Postoje zapisi da se ve u dvanaestom stoljeu gradilo na ovaj nain irom Europe. U literaturi na engleskom ovu tehniku emo nai pod pojmom cob building. Na mjestima gdje slame i gline ima u izobilju, i dan danas moe biti vrlo ekonomski isplativo koristiti ovu graditeljsku tehniku. Mjeavina se moe pripremiti u veem koritu ili rupi iskopanoj u zemlji. U koritu je najprije potrebno napraviti itku smjesu zasienu glinom. Nakon toga se dodaje slama. Potrebno je dodati to vie slame, ali sva slama mora biti prekrivena tankim slojem tekue gline. Dobro je smjesu prije koritenja ostaviti 12 sati da odstoji. Zatim se smjesa koristi tako da se slae u alung ili se nabacuje na pleter. Negativna strana ove tehnike je to to zidovima, ako su debeli, treba dosta dugo vremena da se osue, ak do godinu dana, pa ak i due ako gradimo u vlanom podneblju. Zanimljiva pojava za vrijeme suenja je da ako u slami ostane poneto sjemena, itarica e proklijati u zidu. Mladice zatim probijaju kroz zid te ubrzavaju suenje transpiracijom, a djeluju i kao dodatna armatura. Kada se zid potpuno osui, mladice se takoer osue i ne predstavljaju nikakvu opasnost od truljenja.

Vree
Ve stoljeima, vree punjene pijeskom se koriste za izgradnju privremenih struktura, kao to su brane ili zatitni zidovi. Nakon to je struktura odsluila svoju privremenu funkciju, vree bi se jednostavno ispraznile. U novije vrijeme, ovaj nain gradnje ponovo privlai panju. Naime, brojna su mjesta na svijetu gdje tlo ne sadri dovoljno gline da bi se zemlja mogla formirati i drati skupa. Ali ako takvo tlo, koje e se vjerojatno sastojati veinom od pijeska, kamenja i poneto gline, napunimo u plastine vree, dobit emo graevinske blokove izuzetnih statikih svojstava. Zidanjem ovih blokova nastaju masivni zidovi, a esti su primjeri gdje se na ovaj nain grade ak i kupole i svodovi. Na taj nain se izbjegava potreba za krovitem, to je esto najskuplji dio graevine. Da bi se povealo trenje meu slojevima vrea, izmeu svakog sloja se postavlja bodljikava ica koja sprjeava klizanje slojeva. Plastika od koje su vree 142

proizvedene brzo bi degradirala pod utjecajem kie i vjetra, a ponajvie sunca. Zato se ovi zidovi bukaju te na taj nain plastika ostaje zatiena od atmosferskih utjecaja. Iako se koriste vree - industrijski proizvedeni materijal, ova graditeljska tehnika omoguuje vrlo jeftinu izgradnju na mjestima gdje je nemogue koristiti lokalne prirodne resurse, jer ih jednostavno nema ili nisu zadovoljavajue strukture. Osim za kompletne graevine, vree se esto koriste za izgradnju temelja za neke druge zidove, npr. slamnate. U tom sluaju plastika obavlja i funkciju horizontalne hidroizolacije te sprjeava penjanje vlage sa tla. Interes za gradnju vreama pokazala je i NASA, koja i sama provodi ispitivanja na vreama. Naime, prve svemirske stanice koje e biti izgraene na Marsu i Mjesecu mogle bi biti izgraene upravo na ovaj nain - koristei lokalno iskopanu zemlju i vree proizvedene na Zemlji.

Papir
Kue od papira!? to je slijedee? Kue od okolade? Kula od karata? Iako zvui nevjerojatno, ali papir se moe koristiti kao bazini materijal za izgradnju zidova. Naravno u zavrenoj graevini, zidovi su zatieni krovitem, to sprjeava da se papir namoi i istruli. Ako uzmemo stari papir (ne iskljuivo novinski), namoimo ga u obilnoj koliini vode, sameljemo i pomijeamo s nekim vezivom, dobit emo smjesu koja se moe lijevati u kalupe. Isparavanjem vode u nastaloj strukturi ostaju milijuni mjehuria zraka te nastaje materijal izuzetnih termoizolacijskih svojstava. Kao vezivo se najee koristi cement, ali postoje i uspjeni primjeri gdje je kao vezivo koriteno vapno ili ak glina. Ako zid treba imati i svojstvo nosivosti, u smjesu se moe dodati i odreeni udio pijeska, ime zid postaje tei i vri. Od ove smjese mogu se lijevati cigle bilo kojih veliina i oblika, koje e se kasnije koristiti za zidanje. Kao mort za povezivanje koristi se ista ova smjesa. Smjesu je mogue lijevati i direktno u alung, ime se smanjuje utroeni rad. Za mljevenje papirne kae koristi se veliki mikser, najee izraen u kunoj radinosti, koji po dizajnu podsjea na obian kuhinjski blender, samo nekoliko stotina puta vee zapremine. Kao no se moe iskoristiti no za kosilicu, a motor moe biti elektrini, na primjer od starog stroja za rublje.

Automobilske gume
Automobilske gume su sveprisutan otpad. Manje vie svi imamo automobile, a gume su potroan materijal. Gume se uglavnom spaljuju i pritom oneiuju zrak ili ih se baca po umama. U novije vrijeme se recikliraju, ali nije ih mogue reciklirati za proizvodnju novih guma, ve se prerauju u neke druge proizvode. Budui da su potroan materijal, gomila ih se sve vie i vie. Kad reciklaa 143

zakae, u problematiku uskau raznorazne metode ponovnog iskoritenja otpada. Jedan od naina kako se auto-gume mogu ponovno iskoristiti je da se koriste kao graevinski materijal. Gradnja zidova od baenih automobilskih guma u stvari je krianac izmeu dvije ve spomenute metode, a to su zidovi od sabijene zemlje i zidovi od vrea. Dakle, auto-gume se pune zemljom koja se zatim sabija, kako bi u svaku gumu stalo to vie materijala, inei gumu to teom i vrom. Gume se, poput cigli, slau sloj po sloj i na licu mjesta pune zemljom. Prednost ove metode pred zidovima od sabijene zemlje je u tome to gume slue kao trajna armatura i alung te tako omoguuju izgradnju i na mjestima gdje je zemlja sipka i ne obiluje glinom. Prednost pred vreama je oita - vree je potrebno proizvesti i kupiti, a ako odete kod lokalnog vulkanizera i traite ga da vam

Primjer gradnje automobliskim gumama na Recikliranom imanju. Prikazan je proces od slaganja guma do zapunjavanja i konanog izgleda terasa.

144

pokloni par stotina starih guma, bit e vie nego sretan da vam izae u susret. Vjerojatno e vas poastiti i piem, jer ste mu utedjeli novac koji bi on morao dati za zbrinjavanje ovog otpada. Ovakvim oblikom gradnje nastaju masivni, gotovo neunitivi zidovi koji se mogu koristiti za izgradnju stambenih objekata. U tom sluaju zidovi se bukaju (najee glinenom bukom) i od runog otpada pretvaraju u prelijepe forme koje e zadovoljiti i najzahtjevnije estetske kriterije. Guma, ako je izmeu slojeva buke zatiena od vanjskih utjecaja, se ponaa kao inertan materijal te ne isputa nikakve nepoeljne kemijske spojeve u prostor korisnika kue. Osim za izgradnju stambenih objekata, ovakvi zidovi su vrlo pogodni za terasiranje kosih terena, inei tako barijere koje spreavaju klizanje terena i eroziju tla. Najpoznatiji oblik gradnje automobilskim gumama je earthship koncept. Pokuajima arhitekata da izgrade kuu koja e biti u mogunosti opskrbiti svoje stanovnike energijom, vodom, manjim dijelom hrane te koja e moi proistiti vlastite otpadne vode, nastala je kua koja uistinu svojim izgledom podsjea na prizemljeni svemirski brod, a odatle i naziv earthship. Trokovi padaju na nekih 40-70% konvencionalne kue. U kombinaciji sa solarnim pasivnim dizajnom die se skoro do 100%. Mnogi vlasnici eartship kua se hvale kako u takvim objektima uope nemaju trokove za grijanje. Osim to su energetski efikasne jer se redovito grade u skladu sa pasivnim solarnim naelima, gotovo uvijek se kombiniraju sa sustavima za sakupljanje kinice, proiavanjem otpadnih voda i neovisnim sustavima za elektrinu energiju (najee sunce i vjetar, u manjoj mjeri biomasa). Budui da se sa sunane strane nalaze velike staklene povrine unutar ovih kua ima mnogo prostora za uzgoj jestivih biljaka, koje najee istovremeno koriste hranjive tvari iz otpadnih voda kuanstva. Naposljetku, izgradnjom ovakvog prizemljenog svemirskog broda smanjit emo koliinu otpada koji pritie planetu jer se, osim automobilskih guma, u svrhu izgradnje koriste i drugi otpadni materijali kao to su npr. limenke i staklenke. Jo jedna specifinost earthshipova su interijeri, koji svojim organskim zakrivljenim formama i inovativnim nainima koritenja otpadnih materijala redovito podsjeaju na radove Hundertwassera u kombinaciji sa tradicionalnim graditeljstvom.

Krovovi
Kada gradimo kuu vjerojatno najskuplji dio kue predstavlja krovite. Prvenstveno zato to je za izgradnju krovita potrebno kupiti prilino veliku koliinu piljene drvene grae. Ako nam je cilj koristiti prirodne materijale, za pokrivanje krova emo najvjerojatnije odabrati glineni crijep koji je esto skup. Na primjer, esto je skuplji od nekih umjetnih materijala kao to su npr. indra ili valovite ploe koje sadre azbest, tzv. Salonit ploe. 145

Jedan od naina da se pojeftini izgradnja krovita je da se izbjegne graa piljena u pilani. Velik dio krovita se moe sagraditi od oble, neobraene drvene grae. Ako drvo nabavite lokalno, smanjit ete trokove na transportu. Jo ako ga sami osuite i uz pomo bolje motorne pile izreete na odgovarajuu duinu, utedjet ete dosta novca. Osim toga, velike su anse da e drvo pripremljeno na ovaj nain biti mnogo kvalitetnije od onog koje bismo kupili u pilani. Tradicionalni krovovi Jedan od naina da pokuamo smanjiti trokove izgradnje krovita je da koristimo lokalne, prirodne resurse kao to se to tradicionalno radilo stoljeima. Slamnati krovovi i krovovi od trske predstavljaju odlian nain da se iskoriste lokalni materijali koji se mogu dobiti gotovo besplatno. Drvena indra je takoer nain da se iskoristi lokalno drvo. Na mjestima koja obiluju ploastim kamenom, logino bi ga bilo iskoristiti za pokrivanje krova. Meutim ove metode od osobe koja izvodi radove zahtijevaju veliku strunost. Nekad su se ova znanja i vjetine prenosile s koljena na koljeno, a danas su rijetki majstori koji jo znaju tajne zanata. Zbog toga majstori skupo naplauju svoj rad, pa se na koncu moe desiti da ovakvo krovite bude i skuplje nego klasino, ak i ako materijal nabavimo besplatno. No ako ste osoba koja je spretna s alatima i graditeljstvom, moda se moete sami upustiti u gradnju nekog jednostavnijeg, manjeg primjera slamnatog krova ili krova pokrivenog drvenom indrom. Danas postoji i literatura koja u detalje opisuje kako graditi ovakve krovove. Zeleni krov Zeleni krovovi su odlian nain da se izbjegne koritenje skupog crijepa. Osim toga, ako je dobro izveden, zeleni krov dodatno djeluje kao toplinska izolacija s vanjske strane kue. Ovakvi krovovi su uvijek estetski privlani, a kue sa zelenim krovom manje dominiraju nad okoliem - one se stapaju sa krajolikom. Ono na to uvijek treba paziti sa zelenim krovovima je teina. postoje raznorazni tipovi zelenih krovova, od onih gdje je sloj zemlje debeo ak pola metra (intenzivni), pa sve do onih sa vrlo tankim slojem zemlje i komposta (ekstenzivni). Zeleni krovovi variraju od pravih vrtova do travnjaka i raznih vrsti ednjaka koji uope ne trebaju previe zemlje. U tom smislu imamo ekstenzivne (nosivost 60-150 kg/m2), poluintenzivne te intenzivne (200-500 kg/m2) tipove zelenih krovova. O klimatskom podneblju ovisi i kakve emo biljke saditi. Logino je da tamo gdje prevladava suha klima, neemo saditi biljke koje zahtijevaju puno kie. Krovite mora biti dovoljno vrsto da nosi teret zelenog krova, zajedno s maksimalnim moguim teretom snijega koji se u odreenom podneblju moe oekivati. Druga stvar na koju treba paziti je da podloga bude savreno vodonepropusna. U protivnom bi se moglo dogoditi da krov pone prokinjavati. to se tie podloge koju koristimo opet postoje raznorazne varijante, od high146

tech metoda koje koriste sedmeroslojne podloge, pa do jednostavnih krovova koji imaju samo jednu membranu. U ovom drugom sluaju kao membrana moe posluiti bitumenska ljepenka, gumena membrana ili PVC folija. Koji god od ovih materijala koristili, moramo paziti da povrina bude kontinuirana, bez mjesta kroz koja bi mogla proi voda, te da membrana posvuda bude zatiena od suneve svjetlosti. Manje vie svi umjetni materijali degradiraju pod utjecajem UV zraka. PVC je u zelenom graditeljstvu nepoeljan jer dolazi do zagaenja prilikom njegove proizvodnje, a sagorijevanjem PVC-a nastaje otrovan plin dioksin. Prikladan materijal kao membrana je bitumenska ljepenka, jer nije pretjerano skupa, a uz pomo plinskog plamenika se lako moe spajati zavarivanjem. Bitumensku ljepenku je potrebno zatititi dodatnim slojem protiv mehanikog oteenja. Mi smo na Vukomeriu nakon ljepenke stavili sloj nepropusne gumene membrane (guttabeta) koja na sebi ima utore za vodu. Na membranu dolazi vodopropusni sloj geotekstila. Time se omoguuje biljkama da se korijenima zapetljaju kroz geotekstil te dou do utora gumene membrane, gdje se zadrava voda. Na zeleni krov je stvarno lijep i super je na njemu sjediti i uivati u pogledu i jo kojeemu.

Zeleni krov - Reciklirano imanje

Sadnja na zelenom krovu

Travnate krovove smatramo lakima ako imaju 5 do 15 cm zemlje, tako da nam gotovo nikad nee biti potrebno dodatno pojaanje krovne konstrukcije. Takoer nam nije potrebno zalijevanje, jer imamo biljke i pokrov koji je naviknut rasti u malo zemlje, s plitkim korijenjem i bez previe vode. Posebno zanimljiv tip zelenog krova je jedan sistem gradnje koji su razvili lanovi neprofitne organizacije ArchiBio iz Quebeca. Oni umjesto debelog sloja zemlje na krovite stavljaju baliranu slamu. Na slamu se stavlja tek tanak sloj zemlje i komposta ili gnojiva te se u njega sade biljke. Posebno pogodne biljke za ovakav tip krova su jagode, jer imaju plitko korijenje koje uvruje povrinski sloj. Krovite obavezno mora biti nagnuto da bi se osiguralo otjecanje vode. Kutovi nagiba najee su mali, svega nekoliko stupnjeva, ali mogu biti i strmiji, do 33 stupnja. Na krovovima s kosinom veom od 20 stupnjeva, potrebo je 147

ugraditi i pregrade (drvene ili metalne) kako bi drale slojeve sa zemljom i biljkama. U sluaju strmijeg krovita izmeu vodonepropusne membrane moe se staviti sloj starih tepiha ili geotekstila da bi se sprijeilo klizanje slame i organskog materijala niz kosinu. Zatim se jednostavno na membranu (ili tepihe) slae balirana slama. Uz rubove krovita potrebno je postaviti barijere koje sprjeavaju da slama i organski materijal padne s krova. U tu svrhu se mogu koristiti daske slabije kvalitete ili okrajci iz pilane. Moramo paziti i na dobru drenau da se voda ne zadrava na krovu. Nakon to dodamo tanak sloj zemlje, komposta i/ ili gnojiva, moemo zasaditi bilje po izboru. Prednost se dakako daje biljkama koje imaju plitko korijenje. Jedina biljka koja se nikako ne smije nai na zelenom krovu bilo kojeg tipa je iak, jer ima vrlo snaan korijen, koji poput svrdla probija sve, ak i ako naie na dasku. Ovako izgraeni krov je puno laki od zelenog krova koji se sastoji samo od debelog sloja zemlje, ali je jo uvijek dosta tei od klasinog, oko 500 kg po m2. Zato prilikom izgradnje konstrukcije treba ovu cifru uzeti u obzir, a treba joj pribrojiti i maksimalnu teinu snijega za odreeno podneblje. Premda ne kao zidovi, i zeleni krov je dodatni izolator naeg objekta. Zimi sprjeava gubitak topline, a ljeti osvjeava na stambeni objekt. Takoer nam slui i kao zvuni izolator. Posebno su korisni vrtovi na krovovima zgrada u gradovima zbog zagaenja zraka. Naravno mogu posluiti kao dodatan izvor hrane, da ne spominjemo ljepotu takvih prostora. Ipak, savjetujemo prije nego se odluite za takav projekt, provjeriti statiku podnoja na kojem planirate stvoriti vrt. Problem znaju biti i vjetrovi, a potrebno je pojaano zalijevanje, ali ukoliko ne postoji drugi prostor oko nae zgrade, zeleni krovovi kao vrtovi su neto najljepe. Za istu svrhu u gradovima moemo koristiti i nae terase i balkone.

Zeleni zidovi
Mogu osigurati hladniju temperaturu u prostorijama tokom ljeta, i zadrati toplinu tokom zime. Takoer moe posluiti kao prostor za ptice. Bilo koja penjaica biti e nam zahvalna za ovaj tip ouvanja energije u naim stambenim objektima, a neke poput vinove loze mogu posluiti i kao izvor hrane i pienca. U ljetnom periodu hlaenje se odvija kroz tri mogua tipa: sjena, transpiracija i evaporacija s listova, te prirodnom izolacijom zadravanjem ohlaenog zraka izmeu biljke i zida. Penjaice trajnice mogu nam pomoi i tokom zime. Vrlo esto se vjeruje kako penjaice mogu otetiti zid, no ukoliko je zid u dobrom stanju prije njihovog penjanja i prianjanja to se nee dogoditi. Kako bilo, uvijek nam je dobro staviti pergole ili neku slinu potporu za biljke penjaice, na nekih 10-40 cm, a tako emo poveati i prostor za protok zraka i veu izolaciju. Brljan, hortenzija penjaica i lozika se penju bez ikakvog potpornja. Vinova 148

loza i ukrasna pavitina se obavijaju oko pergola i potpornja. Slinu pomo trebaju i glicinija, hmelj, kozja krv, rue i kupine penjaice. Kada dou do krova biti e potrebno uobiajeno nadgledanje lijeba, ali e tada poeti djelovanje zelenog krova. Trajnice su najbolje na sjevernom dijelu kue, a ponekad i na zapadnom ako nam dolaze hladni vjetrovi ili kie s te strane. Jestive biljke se sade na junoj strani kue.

Podovi
Za pod je najbolje drvo iz kontroliranog gospodarenja. U obzir dolaze i linoleum, pluto ili lokalni kamen. Ukoliko ne moemo doi do ovih materijala drugi izbor je keramika, guma i reciklirana guma. Trebali bismo izbjegavati PVC ili proizvode koji ga sadre poput laminata. Kao mogunost ne treba odbaciti niti zemljane podove jer ih je mogue izvesti tako da budu vrlo uredni i praktini. Impregnacijom se postie dodatna otpornost na habanje te otpornost na tekuine.

Boja
Za bojanje naih zidova najbolje je koristiti boje na bazi lana s prirodnim pigmentima. Ukoliko ne moemo doi do takvih boja koristimo one koje se baziraju na drugim biljkama ili na kazeinu. Ovdje moemo ubrojiti i koritenje vapna ili boje na bazi gline. Boje sintetikog porijekla sadre formaldehid, glikol eter, poliuretan, vinil klorid i druge otrovne kemikalije. Treba ih izbjegavati, posebno za unutranje farbanje.

Grijanje
Bilo bi dobro ne grijati se na fosilna goriva. U tu svrhu najbolje je koristiti drvo. Ali isto tako vano je izbjegavati neefikasne metalne pei kakvih je puno nae trite, jer e nam onda grijanje na drva biti izvor frustracija i financijski teret. Neemo imati ravnomjernu toplinu po cijeloj kui i uzimat e nam puno vremena. Grijanje na drva najefikasnije je masivnim zidanim peima. Neovisno to su te pei efikasne same po sebi, dobro se nadopunjuju sa solarnim pasivnim dizajnom, jer djeluju kao termalna masa. Imati efikasne pei iznimno je vano danas kada ak 2,4 milijardi ljudi (gotovo 40%) jo uvijek za svoje grijanje i kuhanje ovisi o drvetu, drvenom ugljenu i ivotinjskom izmetu. Biomasa ini 38% osnovne energije u zemljama u razvoju, a u nekima ak i 90%. Uz koritenje odrivih tehnika za kuhanje, utede koje ovdje moemo napraviti su velike, a jeftine. Konvencionalne pei uglavnom su neefikasne, jer su od lijevanog eljeza te drvo izgara na relativno niskim temperaturama. Ovakvim izgaranjem drvo 149

Graditelj zidanih pei Mirec iz Slovake sa svojom asistenticom Marijanom

Izgradnja masivne zidane finske pei - Reciklirano imanje

sagorijeva nepotpuno te se oslobaaju zapaljivi plinovi u kojima je sadrano ukupno 50% energetske vrijednosti drveta. Budui da plinovi ne sagore, nego odlaze kroz dimnjak, moemo rei da energiju doslovce bacamo. Efikasnost ovakvih pei je 45 do 60%. U masivnim zidanim peima drvo sagorijeva na puno viim temperaturama, ak do 1000C. Ovako visoka temperatura vrlo brzo bi unitila bilo koju metalnu pe. Zbog visoke temperature u drvetu izgara apsolutno sve to moe izgoriti. Kroz dimnjak uglavnom izlaze samo CO2 i vodena para, a u sagorenom drvetu nema ugljena, nego samo isti negorivi minerali iz drveta. Budui da drvo sagorijeva izuzetno brzo, u zidanim peima se u kratkom periodu oslobodi velika koliina energije. Masa pei akumulira ovu toplinu te je tijekom dana polako otputa u ivotni prostor. Efikasnost zidanih masivnih pei uspijeva dosei 70 do 90%. Dodana efikasnost se postie time to se dim odvodi spletom kanala pri emu se Primjer zavrene zidane masivne sva toplina prenese na stjenke pei. pei u maarskom ekoselu Gyurufu Dim koji izlazi iz zidane pei gotovo je hladan, za razliku od dima iz metalnih pei koji je vru, pa se toplina direktno gubi kroz dimnjak. Povrine zidanih pei nisu vrue i opasne kao kod metalnih, ve su ugodno tople. Klima koju stvara zidana pe je vrlo ugodna jer pe energiju 150

prenosi putem infra crvenih zraka, pa je nain na koji doivljavamo toplinu slian kao kada smo obasjani sunevim zrakama. Vano je i to da zidane pei, budui da je sagorijevanje vrlo efikasno, ne isputaju nikakve kancerogene tvari koje se inae mogu nai u dimu otvorenog plamena ili metalnih pei. Kod grijanja se uvijek topli zrak die, a hladni sputa. Pritom praina, grinje i ostali nadraivai cirkuliraju prostorijom. Ako u prostoriji postoji metalna pe sa vruom povrinom, praina koja padne na tu povrinu e izgoriti. Izgaranjem praine mogu nastati otrovi poput ureuma koji je lo za plua. Zidan pei, kao to smo ve rekli, nisu vrue pa ne dolazi do izgaranja praine i formiranja otrova. Zidane pei mogu biti zidane u svim oblicima i veliinama te ugraene bilo gdje, mada je jasno kako ih je lake ugraditi u nove kue. Takoer, vano je i dobro Nain rada finske pozicioniranje pei. Pe u sreditu kue e najmanje gubiti masivne zidane pei energiju (Whitefield, 2004). esto se ovakve pei ugrauju u pregradne zidove izmeu soba, tako da je jedan kraj pei u jednoj, a drugi kraj u drugoj sobi. Zidane pei mogu biti obloene i glaziranim ploama (kaljevima). No, ne treba brkati masivne zidane pei i uobiajene kaljeve pei kakve se koriste kod nas, jer je drugaiji princip funkcioniranja. Da bi se izbjegao gubitak uloene topline treba onemoguiti izlaenje zraka iz objekta. Kua treba biti dobro zabrtvljena, a panju treba posebno obratiti na prozore i vrata. Kua bi mogla biti hermetiki zatvorena, ali to poveava problem unutranjeg oneienja. Izolirana nastanjena kua moe sadravati veliku koliinu vlage u zraku nastale aktivnostima poput kuhanja, tuiranja, kupanja i disanja. Tamo gdje ova vlaga doe u dodir s hladnijim povrinama ona se kondenzira stvarajui vodu. Kondenzacija se javlja kada vlaan topli zrak dolazi do hladne povrine. To se esto dogaa na loe izoliranim prozorima. Kada dolazi do kondenzacije na zidovima tri su mogua uzroka: - previe je vlage u unutranjem zraku (potrebna je bolja ventilacija u kuhinji ili kupaoni), - unutranja temperatura je premala u sobi gdje se javlja kondenzacija (esto kod nekoritenih soba) potrebna je bolja izolacija, - unutranja strana vanjskog zida je hladnija od unutranjeg zraka. To je znak ili loe izolacije ili toplinskih mostova. Odgovor je izolacija takvih povrina to donosi i dodatnu korist spreavanja toplinskih gubitaka objekta.

151

Ne smijemo zaboraviti kako su i dvostruka prozorska stakla oblik izolacije. Kod nas su poznata pod nazivom izo-stakla. Izo-staklo punjeno suhim zrakom ima k = 2,94 W/m2K, dok jednostruko staklo ima k = 6,8 w/m2K. Ukoliko umjesto zraka izmeu dvije staklene povrine imamo plin s malom provodljivou kao to je primjerice argon, onda nam U(k) vrijednost moe pasti na razine 1,1-1,23 W/m2K. Utede su velike samo zbog nae odluke da kupimo efikasnija stakla. Ukoliko se grijemo na lo ulje/naftu, ova razlika znai 20l loe po m2 prozora. Najbolje drvo za ogrjev s obzirom na kalorinu vrijednost kW po kubnom metru je: oskorua, bukva, hrast, jasen, javor, breza i drugi. Neto manje vrijednost imaju: bor, crna joha, vrba (iva), jasika, smreka i siva joha (Bang, 2005). Naravno, nae grijanje e ovisi i o vrsti drva koje moemo najblie nabaviti. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske dobar je i bagrem, pogotovo to je iznimno invazivna vrsta.

152

Otpad
U modernoj civilizaciji veina nas ivi na takav nain da ovisimo o neizmjernoj upotrebi prirodnih resursa, ali dananji nivo potronje utjee na nae zdravlje i zdravlje planeta na kojem ivimo. Iako ivimo u Hrvatskoj, mi koristimo materijale, goriva i hranu iz cijelog svijeta. U tom procesu mi ne samo da koristimo ove dragocjene resurse, mi ih rasipamo, pretvarajui ih u otpad. Jednom smo proitali da je korov samo biljka na krivom mjestu. Na isti nain kontejner pun otpada u stvari je kontejner krivo upotrebljenih resursa. Najvei udio otpada koji bacamo u kontejnere u stvari su dragocjeni i na neki nain korisni materijali - ini se suludim da malo po malo bacamo na svijet u smee. Po podacima UN-a svega 2% ljudskih izmeta i industrijskog otpada se na neki nain tretira, ostalo sve odlazi i truje naa mora, rijeke, jezera, potoke i podzemne vode te okoli openito (de Rivero, 2001). SAD sa 4% ukupne svjetske populacije proizvodi ak dvije treine otpada (Feffer, 2002). Sjeverna Amerika i EU koriste 80 % svih plastinih vreica, a sami Amerikanci svake godine bace 100 milijardu vreica, od ega je samo 0,6 % mogue reciklirati. U mnogim zemljama ele skupim cijenama obeshrabriti koritenje plastinih vreica te su najjae kampanje, to od civilnog sektora to od vlada u Junoj Africi, Irskoj, Indiji, Australiji, Kanadi, Novom Zelandu, Filipinima, Tajvanu i Velikoj Britaniji (Worldwatch Institute, 2004). Otpad ne nastaje prirodnim procesima. Priroda je ureena tako da materija krui. Ona konstantno stvara i potom iskoritava nusproizvode razliitih procesa. Ljudi uglavnom ne koriste nusproizvode. Otpad je potpuno ljudski izum, jer samo mi stvaramo stvari koje ne bivaju pojedene ili se ne raspadaju ili ne budu iskoritene u neku drugu svrhu. Ljudi imaju tendenciju da umjesto krunih procesa stvaraju linearne, a proces zavrava velikom hrpom smea. Uzmimo, na primjer, televizor. Ova tehnologija je znatno uznapredovala u posljednjih pedeset godina. Dizajn se je promijenio, kvaliteta je porasla, a cijene su toliko pale da si ga gotovo svatko moe priutiti. Ali to sa svim TV ureajima koji su zastarjeli ili vie ne rade. Neki od njih budu popravljeni, ali naposljetku apsolutno svi televizori zavre na nekom od milijuna deponija irom svijeta. Postoji mogunost da svi ovi ureaji budu rastavljeni, a materijali ponovno stavljeni u postupak proizvodnje, ali nismo stvorili sustav koji bi to ostvario. 153

Razmislite o koliini smea koju proizvodi vae kuanstvo. Koliko crnih vrea ili kontejnera otpada tjedno odveze kamion? Moete li zamisliti koliko mjesta to zauzima? I to bi se dogodilo da sluba za odvoz smea zakae, koliko bi vremena prolo prije nego to bismo se nali potpuno zatrpani otpadom? Sada emo pokuat dati pregled nekoliko koncepata koji se pokuavaju Kruna pe napravljena od otpada (stare cigle, eljezo, novine, karton i jutene vrea plus prirodni materijal glina) - Reciklirano imanje

Obzidavanje eljezne konstrukcije ciglama

Nanoenje gline i novina na eljeznu konstrukciju

Oblikovanje krune pei

Zavrena kruna pe

Dobar nam tek

154

uhvatiti u kotac s ovim problemima. Neki od njih su primjenjivi u vrlo kratkom roku, na osobnoj razini, dok drugi zahtijevaju temeljitiji i dugotrajniji rad koji bi obuhvaao znanstvena istraivanja i pritisak na donosioce odluka kako bi dolo do promjene na bolje. Uvijek kad razmiljamo o otpadu trebamo se voditi za etiri R, s tim da nisu sluajno rangirani s obzirom na utroak energije: reduce - smanjiti repair - popraviti reuse - ponovno koristiti recycle - reciklirati

Organski otpad
Organski otpad smo ve spominjali. Od svih tipova otpada organski otpad je najmanje prikladno nazivati otpadom. Kuhinjski otpad i otpaci iz vrta sadre vrlo vrijedne hranjive tvari koje bi trebalo vratiti natrag zemlji. Apsurdan je podatak da oko 30% volumena prosjene kante za smee zauzima upravo organski otpad, unato injenici da se ovog tipa otpada vrlo jednostavno moemo rijeiti kompostiranjem. Procesom kompostiranja volumen otpada se smanjuje ak deseterostruko, a masa jo i vie. Razlog tome je to ne postoji organizirana separacija organskog otpada od ostalog, te ne postoji infrastruktura koja bi omoguila organizirano kompostiranje. Dio otpada, uglavnom zeleni otpaci s javnih povrina, ipak zavre i kao kompost, no i tada se to obavlja u velikim centraliziranim kompostanama, protiv kojih se graani bune jer ovakva postrojenja ire neugodne mirise, osobito za vrijeme ljetnih mjeseci. Jo jedna mana ovakvog sustava je to to je organski otpad, dok je jo vlaan i pun vode, potrebno transportirati do postrojenja, ime nastaje dodatno zagaenje zbog transporta. Jedno od moguih rjeenja bila bi manja, decentralizirana kompostita u koja bi graani mogli odnositi svoj organski otpad. Tako bi se postupak kompostiranja izvrio na licu mjesta, gdje otpad i nastaje. Na taj nain bi se utedjela velika koliina energije potrebne za transport. U Danskoj, na primjer, postoji inicijativa da svaka zgrada ili blok zgrada posjeduje svoje malo rotirajue kompostite, te se na taj nain graani sami brinu za svoj otpad. Kompostita se sastoje od drvenog rotirajueg bubnja, a rotacija proces kompostiranja ini vrlo brzim i efikasnim.
Kombol

155

Proizvedeni kompost se odmah moe koristiti na javnim povrinama, dakle nije ga potrebno transportirati. Druga mogunost je da svako kuanstvo ima svoje mini kompostite.

Recikliranje
esto se kao odgovor na pitanje otpada navodi reciklaa. Ona ve sada osigurava velik udio potreba za materijalima. Ipak, ne treba zaboraviti da i reciklaa podlijee drugom zakonu termodinamike. Svaki put kad se odreena koliina nekog materijala reciklira, jedan njezin dio je neizbjeno i nepovratno izgubljen. Danas se efikasnost reciklae za veinu iskoritenih metala kree oko 30%. Osim toga reciklaa stvara dodatno zagaenje i zahtijeva ulaganje velike koliine energije da bi se otpadni materijal sakupio, transportirao i preradio. Recikliranje je svakako vano, no ipak predstavlja samo djelomino rjeenje problema otpada i energetskih problema. Iako ima svoje mane, reciklaa je trenutano najrealniji nain da se velike koliine otpadnog materijala ponovno vrate u proizvodni proces. Na taj nain ne samo da se smanjuje ukupna koliina otpada, ve se i pojeftinjuje proizvodnja, pogotovo kod materijala koji se lako recikliraju. U Njemakoj se 72 % sirovine u proizvodnji papira dolazi od reciklae. Kada bi u cijelom svijetu bilo tako, sjea drvea opala bi za treinu.1 Meutim, provodi li se reciklaa u Hrvatskoj? Iako kod nas ve due vrijeme postoji praksa sakupljanja starog papira, u prosjenoj kanti za smee moe se nai ak 30% papira. Razloga je vie. Jedan od njih je injenica da je sustav za odvoz starog papira nepraktian i neefikasan - nerijetko moemo vidjeti prenatrpane kontejnere koji danima ekaju da budu odvezeni. Osim toga, motivacija graana da u svoje ruke preuzmu odgovornost za otpad koji stvaraju, jo uvijek je vrlo niska. Sline stvari moemo primijetiti i s kontejnerima za staklo i plastinu ambalau.

Korak dalje od reciklae - ukidanje otpada

Ve vie od desetljea svi nai napori vezani za smanjenje krutog otpada usko su fokusirani na recikliranje. Zadovoljavamo se stopom reciklae od nekih 3550%. No bismo li se zadovoljili s 50%-tnom stopom nezaposlenosti ili siromatva ili na primjer 50%-tnim smanjenjem gladi i bolesti? Svi bismo voljeli teiti tome da stopa nezaposlenosti, siromatva, gladi i bolesti padne na nulu. Kako se onda moemo, kad pitanje otpada uzmemo u obzir, zadovoljiti polovinim rjeenjima? Ono to nam je u ovom trenutku potrebno je promjena naina na
1 Vidjeti na URL://www.earth-policy.org i Daniel M. Berman & John T. OConnor (1996) Who Owns the Sun? People, Politics and the Struggle for Solar Economy, Vermont: Chelsea Green.

156

koji postupamo s otpadom. Umjesto da se bavimo zbrinjavanjem otpada, trebali bismo svoje resurse usmjeriti eliminiranju otpada. Prirodne resurse koristimo kao da je majka priroda objavila generalnu rasprodaju. Okoli bismo trebali tretirati kao knjinicu - posuujui resurse i odgovorno ih koristei.

Koncept Nula otpada (Zero Waste)

Zagaenje podzemnih voda uzrokovano odlaganjem otpada na deponije i toksino zagaenje zraka koje nastaje spaljivanjem krutog otpada dovode nas do potrebe pronalaenje alternativa nainu kako gospodarimo otpadom. Dodatni faktor je to su ogranienja reciklae kao mogueg rjeenja pitanja otpada postala vidljiva. Unato injenici da su milijuni ljudi irom svijeta prihvatili koncept recikliranja, godinja koliina otpada koji zavri u spalionicama ili na deponijima svake godine sve je vea. Jednostavna istina o recikliranju je da ono samo pokuava rijeiti simptome pojave otpada, umjesto da ukloni njen uzrok. A uzrok lei na stolovima dizajnera. Uvijek smo podrazumijevali da je otpad neizbjean, to nije tono - otpad je rezultat loeg dizajna i donoenja pogrenih odluka. Ideja da se nastajanje otpada izbjegne paljivijim dizajniranjem je dramatina promjena naina na koji rjeavamo pitanje otpada, ali i naina kako gledamo na prirodne resurse. Ovaj relativno nov koncept postao je ubrzo nakon pojavljivanja poznat pod nazivom Nula otpada (Zero Waste). Princip Nula otpada je nova vizija za novi milenij. On je cilj, proces, nain razmiljanja koji korjenito mijenja na pristup resursima i proizvodnji. Ovdje ne samo da se radi o reciklai i zaobilaenju deponija i spalionica, ovdje se radi o restrukturiranju sustava proizvodnje i distribucije kako bi se sprijeilo da otpad uope bude proizveden. Strategija Nula otpada: - nastoji sprijeiti nastajanje otpada umjesto da se bavi gospodarenjem otpadom - pretvara odbaene materijale u radna mjesta umjesto u smee - podrava ekonomiju koja ne potkrada budunost - simulira prirodne sustave u kojima sva materija krui, a ne biva potroena Otpad je materijalni dokaz neefikasnosti nekog proizvodnog procesa. to manje otpada proizvodimo, to smo efikasniji. Poveanjem efikasnosti tedimo novac, materijale i energiju i naravno, otvaramo radna mjesta. Otpad nije high-tech problem, on je low-tech problem. Sva tehnologija potrebna za ostvarenje koncepta Nula otpada ve je poznata i uobiajena. Ne radi se o arobnim strojevima, ve o boljoj organizaciji, dizajnu i boljoj informiranosti na nivou javnosti i na industrijskom nivou. Ukratko, ako neto ne moemo 157

reciklirati, ponovno iskoristiti ili kompostirati, proizvoai to ne bi trebali niti proizvoditi. Trebamo bolji industrijski dizajn, kompatibilan s 21. stoljeem. Strategija Nula otpada sastoji se od pet bazinih postavki: 1. REDIZAJN PROIZVODA I PAKIRANJA Planiranje proizvodnje nekog proizvoda tako da se unaprijed ogranii potronja prirodnih resursa, smanji toksinost i otpad koji e proizvod stvoriti nakon koritenja te da se omogui to laka reciklaa, ponovno koritenje ili kompostiranje proizvoda - dakle proizvod se dizajnira za okoli, a ne za smetlite. Dobar dizajn znai veu trajnost proizvoda, omoguava lake popravke, obuhvaa modularne komponente, tako da se moe lako nadograditi. Dobar dizajn takoer osigurava da se proizvod lako moe rastaviti, a pojedini materijali lako reciklirati ili ponovo iskoristiti u proizvodnji. 2. ODGOVORNOST PROIZVOAA. Umjesto da svoju odgovornost prebacuju na potroaa, proizvoai bi trebali preuzeti odgovornost za otpad i tetu koju njihov proizvod uzrokuje. Proizvoai su ti koji bi trebali ulagati u bolji dizajn i poveanje efikasnosti proizvodnog procesa. 3. INVESTIRANJE U INFRASTRUKTURU UMJESTO U DEPONIJE I SPALIONICE Porezni novac se koristi za izgradnju novih deponija i spalionica otpada. Umjesto toga ovaj novac bi se mogao iskoristiti za izgradnju infrastrukture koja bi omoguila efikasnije provoenje reciklae, sortiranje otpada, sakupljanje zelenog otpada iz kuanstava i sl. 4. USKRAIVANJE SUBVENCIJA INDUSTRIJSKIM POSTROJENJIMA KOJA PUNO ZAGAUJU ILI STVARAJU OTPAD Zagaenje, potronja energije i destrukcija okolia zapoinju na samom poetku procesa proizvodnje - u trenutku iskoritenja sirovih prirodnih resursa. Zahvaljujui subvencijama koje primaju, proizvoaima se esto vie isplati sirovine crpiti iz prirode, umjesto da potrebe namire iz reciklae. Dodatan porezni novac troi se za odlaganje i spaljivanje otpada. 5. STVARANJE RADNIH MJESTA Rasipanje materijala kroz deponije i spalionice otpada dovodi i do rasipanja radnih mjesta. Postrojenja za sortiranje i reciklau otpada mogu omoguiti i do deset puta vie radnih mjesta nego spalionice i deponiji. Neki izvjetaji upuuju na to da proizvoai recikliranog papira i recikliranih plastinih proizvoda zapoljavaju 60 puta vie radnika nego spalionice i deponiji. Ako vam sve oko skupa zvui previe utopijski i neostvarivo, budite svjesni 158

da se ova inicijativa ve provodi na razliitim lokacijama irom svijeta. Ovaj termin se prvi put pojavio u Australiji u Canberri. Canberra je usvojila strategiju Nula otpada ve 1996. godine. Cilj im je do 2010. godine potpuno prestati puniti deponije otpadom. Ako pogledate dizajn njihovog deponija, ve sada vie nalikuje na aerodrom nego na deponij. Novi Zeland ima cilj postati prvom dravom na svijetu bez otpada. Dva okruga u Kaliforniji takoer su usvojila ova naela. Osim u navedenim primjerima pomaci se primjeuju u Londonu, Kanadi, Irskoj.

Otpadne vode
Kada bismo pokuali obaviti nudu u jedinu kantu pitke vode koju imamo, i kasnije tom istom vodom pokuali utaiti e, najvjerojatnije bi nas smatrali luacima. A kad bismo jo izumili skupu tehnologiju koja e nae izluevine dovesti do te vode, pa zatim izumili jo skuplju tehnologiju koja e odvojiti pitku vodu od fekalija, smatrali bi nas jo luima. Nije neshvatljivo da bi nas neki psihijatar upitao zato smo uope morali upropastiti jedinu kantu pitke vodu koju imamo. Nudu vrimo u zahod, iz kojeg se otpad sustavom odvodnje odvodi u postrojenje koje bi navodno trebalo otpadne vode proistiti, nakon ega se voda isputa u najbliu rijeku. Iz te iste rijeke voda se crpi, proiava i vodovodom dovodi u domove. Neto to na privatnoj razni smatramo apsurdom, ulaganjem goleme koliine novca i ininjerskog posla, postaje javno prihvaeno kao jedini mogui nain. Naa navika da se ne obaziremo na posljedice svojih djela omoguava nam da ovaj sustav i dalje podravamo. Jedan od najveih izazova u tretiranju otpada je ljudski izmet. U tome nam pomau kompostni wc-i koji se nazivaju i suhim wc-ima, jer ne koriste vodu i time je tede. Stoga e nam pria o kompostiranju naeg izmeta dati dobar uvod u poglavlje o vodi. Kad pritisnemo polugu ili povuemo pagu u wc-u, gledamo kako najmanje 5 litara pitke vode buka, klokoe i nestaje zajedno s urinom ili fekalijama. Prii o putu naih ekskremenata ovdje nije kraj. Pet litara pitke vode utroeno je da bi se neugodan miris i izgled isprali iz nae kue ili stana i zapravo tu problem tek poinje. U urbanim sredinama gdje su kanalizacijski sistemi izgraeni to je manje uoljivo, jer nas komunalno poduzee rjeava neugodne zadae ienja septikih jama, dok u ruralnim sredinama ljudi pribjegavaju raznim metodama: od isputanja fekalija i otpadnih voda u bunare do gradnje ogromnih septikih jama koje se prazne na polja, ume, u potoke itd. Ogromne koliine pitke vode pretvaraju se u rasadnike opasnih bolesti, koje nepravilnim odlaganjem mogu prouzroiti zagaenje podzemnih voda i kontaminaciju hrane ukoliko se isputa na polja. Poplave znatno poveavaju rizik od kontaminacije podzemnih voda, a ivei u sve turbulentnijim klimatskim uvjetima vrijeme je da i o tome ponemo voditi brigu. 159

Uostalom, zato troiti novac i kupovati wc koljke i sjedalice koje se lome svake godine i bacaju na smetlite? Zato ne bismo sjeli van na sunce i promatrali ptice, zeeve, make... kako to one rade. Fekalije, kad ih u prirodi ispuste ivotinje, nisu ugodne oku, a nisu ni zdrave. No, ako ih promatramo kroz neki period, vidjet emo da nakon dva tri dana umjesto fekalija ostaje samo sitna hrpica materije sline zemlji, bez mirisa. Dakle, volumen se smanjuje i do deset puta zbog dehidracije. Usporedimo to sa naim navikama: dnevno 5 l vode + 1/2 l fekalija = 5,5 l smrada dnevno kojeg se trebamo rijeiti. Vode koje koristimo u kuhinji i u kupaonici za pranje, slijevaju se u iste cijevi sa tom smjesom i umjesto 5,5 l fekalija sada imamo na tisue litara zagaene vode koje se moramo rijeiti. To je flush and discharge (isplahni i odstrani) ili drop and store (baci i gomilaj) kultura, koja nudi trenutna i necjelovita rjeenja. U permakulturi na je zadatak zatvoriti krug. Joe Palachier, koji je zajedno sa svojom enom Trish napravio raj na Rainbow Farm na Novom Zelandu, tijekom predavanja u Motovunu 2005. godine rekao je kako se razmaeni ljudi najtee odriu svoja dva komoditeta: automobila i wc-koljke s ispiranjem. Sve veu popularnost u svijetu eko tehnologija zauzimaju kompostni wc-i. Ovaj sustav je dizajniran tako da biomasu koju proizvode ljudi vraa tamo gdje joj je i mjesto - na zemlju. Meutim, ljudski otpad sadri velike koliine patogenih mikroorganizama koji, kad bi se otpad bacio direktno na zemlju, mogu prouzroiti zarazne bolesti. Proces koji ubija ove mikroorganizme je ve dobro nam poznato aerobno kompostiranje. U ovom procesu temperatura kompostne biomase se die dovoljno visoko da patogeni mikroorganizmi ne mogu preivjeti. Osim toga, uslijed kompostiranja biomasa gubi na volumenu ak deseterostruko i pretvara se u suhu tvar zvanu humus. Kompostni wc je vrlo jednostavan sustav, koji se sastoji od koljke, kompostne komore i sustava za ventilaciju. Zapravo je to dobro izventilirana kenjarkompostara. U kompostnoj komori biomasa se prozrauje uslijed ega se dovodi kisik nuan za proces kompostiranja, a odvodi se neugodan miris. Dakle jedan mit koji odmah treba razbiti je da kompostni wc, ako je dobro dizajniran i proizveden, NE iri neugodne mirise. Nakon obavljanja velike nude, fekalije se posipaju sa etiri do pet aka piljevine, koju emo nabavljati od najblie pilane. Piljevina e upiti ostatak vlage i ostavljati mjesta za prozraivanje i pomoi kompostnoj hrpi da se izbalansira C-N omjer. Dehidrirane fekalije nemaju miris i ne pruaju raj za liinke raznih muha. Umjesto problema, na taj nain od urina dobivamo visokovrijedno duino gnojivo, a od fekalija kompost. Efektivna koliina kompostiranih fekalija trolane obitelji je oko 15 litara kvalitetnog komposta, naspram 90.000 litara opasnog otpada koji bi nastao plavljenjem wc koljke i mijeanjem sa sivim vodama. Svakih godinu-dvije kompostna komora se prazni. Ono to nastaje kao proizvod kompostnog wc-a vrijedan je humus. Humus je posebno pogodan za 160

voarstvo. Kao i kod energije i ovdje nae kulturne vrednote dolaze do izraaja. Tako, primjerice amerika Agencija za zatitu okolia (EPA) savjetuje da ne koristite ponovno humus, ve kako se humus dobiven kompostnim WC-om mora zapaliti ili propisno uskladititi. U nekim zemljama postoje proizvoai kompostnih wc-a, pa je ve mogue kupiti gotov sustav i ugraditi ga u kuu. Za hrvatski standard ovi su sustavi jo uvijek skupi, pa e se entuzijasti upustiti u gradnju vlastitog kompostnog wc-a. Mogunost samogradnje kompostnog wc-a samo dokazuje jednostavnost ovog sustava. Na Internetu se mogu nai jednostavni nacrti i primjeri samogradnje kompostnog wc-a.

161

Voda
Voda je ivot. U svijetu na alost sve vie postaje problem i uzrok sukoba i ratova. Zahvaljujui loem gospodarenju vodom, ve danas u veini europskih zemalja voda iz slavine vie nije pitka. Jo je gore to u mnogim zemljama gdje je vode iz slavine apsolutno zdrava i pitka, postao je trend piti flairanu vodu, jer nas reklama krivo uvjeravaju kako je ta voda zdravija. Velike korporacije kupuju prirodne izvore vode irom svijeta, pripremajui se tako na nestaicu pitke vode koja nam uskoro slijedi. Bez obzira to je na planeti manje od 1% vode pogodno za pie i to bi bilo dovoljno za potrebe svih stanovnika kad bi imali pravedniju raspodjelu. Dakle, isto kao i kod hrane. Primjerice, u SAD-u se u prosjeku po osobi potroi 500 litara dnevno, u Velikoj Britaniji 200 litara, a stanovnici siromanih zemalja imaju svega nekoliko litara dnevno za sve svoje potrebe.1 70% vode na planeti ode na navodnjavanje. Kao to smo nauili, u permakulturnim vrtovima tedimo vodu. U vrtu tedimo vodu maliranjem, dodavanjem humusa, sadnjom trajnica, mijeanim kulturama i efikasnijim oblicima navodnjavanja kao to je kap po kap ili direktno dodavanje vode u korijen biljke. Humus poboljava sposobnost tla da zadri vodu, hrani i lijei tlo te openito podie kvalitetu tla. Mal sprjeava evaporaciju tla i isuivanje, tako biljke imaju vie vode za sebe. Maliranje nam tijekom vruih ljetnih dana moe smanjiti potrebe za zalijevanjem ak za polovinu (Whitefield, 2004). Trajnice osiguravaju bolju prohodnost vode svojim dubokim korijenjem. Zatita od vjetra takoer smanjuje evaporaciju tla i transpiraciju s lia biljaka. Obavezno trebamo sakupljati kinicu, jer je ona najbolja za zalijevanje biljaka. Dapae, kinicu moemo koristiti za kuhanje, tuiranje, ispiranje wc-koljke, a u nekim krajevima se moe i piti. Vodu treba tedjeti. Ali pritom ne mislimo samo na zatvaranje slavine dok peremo zube, iako je i to kvalitetna navika. Iz tehnoloke perspektive, rjeenje je vrlo jednostavno. Zato uope dozvoliti da nastane tvar koju nazivamo otpadnom vodom. U trenutku kada, zbog zagaenja podzemnih voda, pitka voda postaje sve dragocjeniji resurs, stvarno je obijesno ispirati zahodsku koljku pitkom vodom. Idealno bi bilo pitku vodu zadrati pitkom, a fekalije kompostirati,
Kolera koja godinje ubije oko 3 milijuna ljudi ima u 90% sluajeva uzrok u neistoj pitkoj vodi. Malarija koja godinje ubije oko 2 milijuna ljudi u 90% sluajeva ima uzrok u krenju uma ime se stvara plodno tlo za mnoenje komaraca maraliara.
1

162

kao i bilo koju drugu biomasu. Jo jedna vana praksa koja u permakulturi omoguuje da se ogromna koliina vode vrati u upotrebu je odvajanje crnih voda od sivih. Crnim vodama nazivamo vodu koja je zagaena fekalijama. Koritenjem ve ranije spomenutog kompostnog wc-a, problem rjeavamo na taj nain da ne dozvolimo da crne vode uope nastanu. Sive vode su sve ostale otpadne, dakle voda iz umivaonika, sudopera, kade itd. Dobra stvar kod sivih voda je to se moe vrlo lako proistiti. Sadraj sivih voda uglavnom se svodi na neto organske materije pomijeane sa sapunom ili deterdentom. Za rjeavanje sivih voda koristimo biljne proistae. Biljni proista je ureaj koji koristi prirodno svojstvo nekih biljaka movarica da iz vode apsorbiraju otpadne tvari i ugrauju ih u svoju biomasu. Prema veliini i kapacitetu, bioproistai mogu varirati od vrlo malenih (nekoliko m2) za manja kuanstva, pa i do nekoliko tisua m2 za tretiranje velikih koliina otpadnih voda. Biljni proista nije nita drugo nego bazeni dubine do 60 cm napunjen ljunkom iz kojeg rastu biljke movarice, a to su u naim krajevima trska, a, rogoz i druge. Kako biljke rastu, korjenii biljaka se isprepliu oko ljunka. Ponekad su proistai izvedeni u kaskadama. Princip rada je vrlo jednostavan; s jedne strane ulazi siva voda, prolazi kroz zonu korijenja i s druge strane izlazi kao ista voda. Cilj je vodu to due zadrati u zoni korijenja. Tu se apsorbiraju organske tvari i ostaci sredstava za pranje te se koriste za vegetativni rast. Ovim procesom uspijevamo iz vode ukloniti organske tvari, amonijak, nitrate i fosfate. Proiena voda je dovoljno ista da se ponovno moe koristiti za pranje, a moe biti i toliko ista da se bez problema moe piti. Ako smo u situaciji da mijeanje sivih voda sa crnima ne moemo izbjei, onda se ispred biljnog proistaa stavlja septika jama s komorama i preljevom. Kako se septika jama puni, s druge strane, na preljevu, izlazi ve djelomino proiena voda. Preljev zatim zavrava u biljnom proistau i rjeava ostatak zagaenja. Upravo na taj nain bi biljni proistai mogli stei veu popularnost u Hrvatskoj, jer je u ruralnim krajevima, gdje kuanstva nisu spojena na kanalizaciju, est sluaj da se preljev septike jame isputa direktno u prirodu. Dakle, biljni proistai mogu se koristiti i za tretiranje crnih voda, samo onda sustav treba prilagoditi sustav. Koliko su nam kompostni wc-i i/li biljni proistai vani dovoljno govori podatak o potronji vode u naim kuanstvima: wc 33%, tuiranje i kupanje 25%, pie i hrana 18%, pranje odjee 12,5%, pranje sua 8,5%, pranje Potronja vode u stambenim objektima 163

auta i vrta 3%. Zaista je tragino da nam u kuanstvima najvie vode ode na wc kojeg ispiremo pitkom vodom. Naravno, nisu svi u mogunosti naglavake prevrnuti infrastrukturu koju koriste za otpadne vode. Meutim, neke korake moemo poduzeti odmah. Korisno je imati kotlie za ispiranje koji imaju mogunost reguliranja koliine vode koju emo ispustiti. Na taj nain problem rjeavamo barem djelomice. Toksinost deterdenata moe se izbjei koritenjem biorazgradivih sapuna i deterdenata, ali ak i ako koristimo ovakva sredstva za pranje, sive vode ne smijemo pustiti direktno u prirodu jer bi to moglo dovesti do neravnotee u ekosustavu. Biljni proistai poeli su se prvo koristiti 60-ih godina u Njemakoj. Biljnim proistaima oponaamo prirodne procese. Kao to se i sve vode, neovisno govorimo li o movarama ili morima, brane polaganim ienjem od zagaenja, isto rade i nai biljni proistai. U veim razmjerima u Hrvatskoj trenutno postoje biljni proistai na otocima Cresu (Osor) i Krku (kamp Glavotok), na Jakuevcu u Zagrebu i za gradi minj koji ima kapacitet za 700 ljudi. Lijep primjer biljnog proistaa za jedno kuanstvo imamo kod obitelji Lesar iz pitoresknog meimurskog seoceta Zasedbreg. Igor i Marijana su radili svoj biljni proista uz pomo dizajnera Jordija Puiga Roce iz Katalonije (panjolska). Rekli su nam kako su uinili slijedee. Proista se sastoji u prvom stupnju proiavanja od dviju plastinih bavi od 150 litara. Bave su koritene ranije u tekstilnoj industriji i nabavljene po vrlo povoljnoj cijeni. Prva bava, u koju direktno kroz cijev u gornji dio ulazi siva voda, do polovine je punjena kamenjem veliine do 50 mm koje je dobro prekriveno tkaninom (stari runici ili slino). Zatim je preostalih pola volumena napunjeno kompaktnom zemljom. Komadi zemlje se pritisnu tako da cijela povrina bave bude zatvorena, jer voda koja ulazi u bavu mora proi kroz zemlju koja ima ulogu filtera. Na zemlju se mogu posaditi razne ukrasne vodene biljke. Iz bave pri dnu izlazi cijev i ulazi u gornji dio druge bave koja je do vrha ukopana u zemlju i njezin gornji dio je malo vii od dna prve bave. Zadatak druge bave je usporiti tok vode, tako da moe sedimentirati prije prelaska u sljedeu fazu proiavanja. Druga bava se moe puniti krupnim ljunkom. S druge strane druge bave pri vrhu izlazi cijev, koja se spaja na vrh prvog od tri bazena promjera 2 metra i duboka 1/2 metara. Bazeni su izolirani PVC folijom i punjeni ljunkom te su zasaene vrbe, trska, a, metvica, perunike i drugim movarnim biljem. Kao alternativa PVC foliji, nepropusna membrana se moe izraditi od ferocementa. Ljuska od ferocementa se izrauje tako da se na tlo postavi rabit mrea (gusto pletena metalna mreica) te se na nju nabacuje beton u sloju od 3 do 5 cm. Beton ne smije biti napravljen sa ljunkom nego s pijeskom. 164

Bilje koje koristite moete nabaviti na proljee na movarnim podrujima, pazei da ne otetite prilikom iskapanja ostale biljke. a i trska imaju ogroman podzemni sustav korijenja i potreban je dobar alat za njegovo iskapanje. U kasnim jesenskim mjesecima biljni pokrov se ree i stavlja na kompostiranje (vrbe se skrauju), kako bi se izbjeglo truljenje biljne materije unutar bazena. Na njihovo se mjesto moe zasijati ra ili druge itarice otporne na zimu. U proljee se biljni pokrov sam obnavlja i proces kree ispoetka. Biljke se mogu saditi tako da se grube i vee biljke sade u prvom bazenu, a njene i osjetljivije u zadnji bazen, gdje je voda ve visoko proiena. Bitno je da se vrbe dre pod kontrolom rezanjem. Iz treeg bazena proiena voda kroz cijev u obliku lepeze izlazi u stepeniasti proista koji se sastoji od osam stepenica iskopanih unutar zemlje, izoliran duplom pvc folijom i punjen raznim granulatima kamenja, najveeg kalibra 30 mm. Tu se dogaa zadnje proiavanje aerobnim i anaerobnim procesima mikroorganizama i korijenjem aa i trske. Tako proiena voda predat e se na analizu, te utvrditi efekt proiavanja. Proiena voda sakupljat e se u jezercu promjera oko 6 metara, dubine oko 1 me-

Iskapanje terasastih rupa

Stavljanje nepropusne membrane i zasipavanje kamenjem i ljunkom

Razlika u vodi iz stroja za pranje rublja - lijeva nije prola kroz proista, a desna je

Gotov bioproista

165

tra, koje e sluiti za zalijevanje i kupanje. Jezerce je oblika cvijeta i izolirano PVC folijom, obrubljeno korisnim i ukrasnim movarnim biljkama, te biljkama kojima je potrebno mnogo vode za rast. Opisani proista ima povrinu 14,5 m2 za 3 lana kuanstva, to je dovoljno za efektno proiavanje sivih voda i nadmauje kriterij od najmanje 2,5 3 m2 povrine proistaa po osobi. Teren na kojem je proista izgraen je blago nagnut i u blizini jezera se nalazi odvodni kanal za sluaj da jezerce dobije previe vode. Takav proista je isplativ i netetan za okoli. Ako elimo do kraja ostati vjerni ekolokim naelima, zahtijeva naporniji fiziki rad. Ali kao i kod gradnje baliranom slamom, i ovdje imamo prijatelje da pomognu. ienje proistaa vri se otprilike svakih pet do sedam godina, vaenjem ljunka i njegovim ispiranjem te vraanjem u bazene. Vodu, osim za pie, u velikim koliinama koristimo u kuanstvu za kuhanje, pranje posua, pranje rublja i tuiranje. Pritom esto koristimo raznorazna kemijska sredstva, rijetko se obazirui na tetu koju e prouzroiti nakon to vodovodom izau iz podruja naeg doma. Veina sredstava za pranje koja moemo kupiti u obinim duanima proizvode se na bazi deterdenata. Deterdent je kemikalija koja se dobiva od petroleja. Nije razgradiv, dakle oneiuje vodu u koju dospije. Za razliku od deterdenta, sapun je potpuno razgradiva supstanca, a moe se proizvesti uglavnom od prirodnih sirovina. Danas na tritu postoje razliiti proizvodi koji se deklariraju kao eko proizvodi. Neki od njih se proizvode na bazi sapuna. U veoj ili manjoj mjeri su bioloki razgradivi. Meutim, etiketa eko proizvod esto se zlorabi kao marketinki trik za postizanje vie cijene. Osim toga, zato plaati sve ove proizvode, kad ih se veina moe vrlo jednostavno napraviti kod kue uz minimalan troak. Izradom vlastitih sapuna i sredstava za pranje, nudimo direktnu alternativu jednom segmentu potroakog drutva i dovodimo u pitanje potrebu za postojanjem cijele jedne grane industrije oko koje se vrti ogromna koliina novca.

Sapun
Osnovni sastojci za izradu bilo kojeg sapuna su: masnoa, luina i voda. 1. Masnoa Sapun je teoretski mogue napraviti od gotovo bilo koje masnoe. Nekad se u tu svrhu koristio ivotinjski loj. Preferiramo koritenje masnoa biljnog porijekla, to jest ulja. Tvrdoa konanog sapuna ovisit e o kombinaciji ulja koje smo izabrali. O kombinaciji ulja ovisit e i koliina luine koja je potrebna za potpunu saponifikaciju (kemijski proces nastajanja sapuna). Samo neka ulja imaju zadovoljavajue karakteristike da bi se od njih napravio tvrdi sapun. U tu skupinu spadaju: maslinovo ulje, palmino ulje, kokosovo ulje 166

i kakao maslac. Ostala ulja se mogu dodati u manjim koliinama (maksimalno 25% ukupne koliine ulja). U tu skupinu spadaju: bademovo, ricinusovo, laneno, sezamovo, kukuruzno, suncokretovo, sojino, repiino i ulje peninih klica. Svako od ovih ulja ima svoj specifian faktor saponifikacije o kojem ovisi koliina potrebne luine. NAPOMENA: za izradu sapuna nemojte kupovati skupa djevianska, hladno preana ulja. Dapae, za sam proces saponifikacije ak su pogodnija jeftinija, rafinirana, toplo preana ulja. Takvo ulje se proizvodi od komine maslina koje su ve jednom hladno preane. Da bi se iz tog tropa dobilo ulje, smjesa se zagrijava na visoke temperature, pri emu se gubi hranjiva vrijednost ulja. Zato smatramo da takvo jeftino ulje nije ba kvalitetno za prehranu, ali je savreno za izradu sapuna.

Izrada eko-sapuna

2. Luina Veina ljudi koji se odlue na izradu vlastitog sapuna kao luinu koristit e ve spominjanu kaustinu sodu (natrij-hidroksid, NaOH). To je izrazito lunata kemikalija vrlo nagrizajuih svojstava. Prodaje se u obliku kristalia. U kuanstvu se koristi najee za odtopavanje zaepljenih odvoda. Kaustina soda reagira s mastima i pretvara se u sapun. U ispravno napravljenom sapunu, koji je dovoljno odstajao, nema vie kaustine sode. 167

Nekad se umjesto kaustine sode za izradu sapuna koristio lug. Lug je tekuina koja se dobije kad voda (obino kinica) kaplje kroz pepeo koji je nastao gorenjem tvrdog drveta (hrast, bukva...). Dobivena tekuina je otopina kalij-hidroksida (KOH) u vodi. Savjetujemo da za poetak savladate tehniku izrade sapuna s kaustinom sodom, pa zatim ako elite napraviti sapun 100% prirodnog porijekla, eksperimentirajte s lugom dobivenim od pepela.2 3. Voda Voda mora biti mekana, to znai da koliina otopljenih minerala mora biti minimalna. Najjednostavnije je koristiti destiliranu vodu. Druga opcija je kinica. Voda iz vodovoda je potpuno neprikladna za izradu sapuna jer je vrlo tvrda. OPREZ!!! Kaustina soda je izuzetno opasna kemikalija, pa treba biti vrlo oprezan dok radimo s njom! Vrijedi sve kao i kod proizvodnje biodizela. Ako doe u dodir s koom, spaja se sa vlagom iz koe i izaziva jake opekline. Pri dodiru s vodom vrlo burno reagira i zagrijava se na oko 90 C. Zbog toga se moraju poduzeti sve mjere zatite. Upotreba gumenih rukavica, zatitnih naoala i zatitne odjee je obavezna. Ako se unato svim mjerama ipak desi da kaustina soda dospije na kou, nemojte je pokuavati s koe isprati vodom. Najprije na kou nanesite obilnu koliinu octa. Ocat, kao kiselina, neutralizirat e kaustinu sodu. Zatim isperite s vodom. Kaustina soda reagira s aluminijem, pa zato nemojte koristiti aluminijske posude ili lice. Isto vrijedi i za limene posude. Za dranje kaustine sode preporuujemo plastine posude, a sapun je najbolje kuhati u emajliranim posudama ili posudama od nehrajueg elika (rostfrei, inox...). Za mijeanje je najbolje koristiti drvene ili plastine lice. Pribor - vaga koja se moe kalibrirati - plastina posuda u kojoj ete pomijeati kaustinu sodu s destiliranom vodom - drvena ili plastina lica ili kuhaa za mijeanje - lonac (emajl ili nehrajui elik) - termometar za tekuine - runi mikser - plastini kalupi - deka ili poplun

Ova metoda je detaljno objanjena na slijedeim web stranicama: http://ourworld.compuserve.com/homepages/paul_norman_3/soapmake.htm http://journeytoforever.org/biodiesel_ashlye.html (12.12.2005.).

168

Postupak:
1. Stavite plastinu posudu na vagu. Kalibrirajte je tako da pokazuje nulu. U posudu sipajte kaustinu sodu, izvaite tonu koliinu koja pie u receptu. U posudu s kaustinom sodom ulijte destiliranu vodu. Kaustina soda e se otopiti u vodi pri emu e se smjesa zagrijati na 90 C. Pripazite da ne udahnete paru koja e se dizati iz posude. Zamijeajte tako da se svi kristalii rastope. Poklopite i stavite negdje sa strane da se ohladi.

Mijeanje kausticne sode i destilirane vode

2. Kad dobivena vodena otopina kaustine sode prestane biti vrua, nego samo topla (idealno bi bilo 38 C) u lonac ulijte potrebu koliinu ulja. Zagrijte ulje na temperaturu od 38 C. Ako koristite ulje u krutom obliku (npr. palmino ulje ili kakao maslac) najprije ga otopite na vioj temperaturi tako da postane tekue. Zatim ostavite smjesu da se ohladi na 38 C. 3. Oprezno ulijte vodu s kaustinom sodom u toplo ulje, cijelo vrijeme mijeajui. Mijeajte jo nekoliko minuta tako da se sve dobro pomijea. Zatim ponite mijeati mikserom. Nemojte miksati due od 10 sekundi odjednom. Naizmjence mijeajte runo i mikserom sve dok smjesa ne postane neprozirna i gusta. Ukupno vrijeme mijeanja trebalo bi biti izmeu 15 i 20 min.

169

4. Ulijte sapun u kalupe. Poklopite poklopcima i sve skupa zamotajte u deku ili poplun. Vrlo je vano da se sapun ne ohladi prenaglo. Tijekom prvih 12 sati sapun e se jo zagrijati zbog kemijske reakcije koja se odvija. Zbog toga nemojte otvarati poplun prvih 12 sati. Kad se sapun nakon nekoliko dana stvrdne dovoljno da se moe izvaditi iz kalupa, izvadite ga (rukavice!) i stavite na prozrano mjesto da se osui. Prije upotrebe priekajte jo najmanje 3 tjedna. Napomena Sapun koji nije dovoljno odstajao sadri male koliine kaustine sode. Zbog toga je vrlo vano da odstoji dovoljno dugo. Nakon to odstoji, istestirajte ga tako da operete ruke. Ako osjetite lagano peckanje to znai da treba jo stajati. Ako nema peckanja prislonite jezik na sapun. Ako se niti tada ne pojavi peckanje to znai da je sapun spreman za upotrebu. Obino je dovoljno oko tri tjedna stajanja nakon ega je sapun spreman za sigurnu upotrebu. Ako se desi da se sapun nakon dugo vremena ne stvrdne to znai da se prebrzo ohladio. Smjesu ponovo zagrijte na 38 C, ulijte u kalupe i zamotajte. Isti postupak primijenite ako sapun nakon dugo vremena jo uvijek sadri kaustinu sodu.

RECEPTI3
Napomena: Vrlo je vano da se precizno drite zadanih koliina! Ako elite raditi sapune s nekim drugim uljima, nemojte ih samo zamijeniti u receptima. Promjena vrste ulja u receptu zahtjeva i promjenu koliine kaustine sode. I. Sapun od maslinovog ulja 1 l maslinovog ulja 127 g kaustine sode 2,5 dl destilirane vode Ovo je vrlo jednostavan sapun koji moe ispasti dosta jeftin ako naemo jeftino maslinovo ulje (npr. od komine maslina). Koritenje nekih egzotinijih ulja (npr. kokosovo ulje) dosta poskupljuje konaan proizvod.
3 Na internetu se moe nai mnogo web stranica sa receptima za razne sapune. Ovo su neke od njih: http://www.libertynatural.com/info/soaprecipes.htm http://www.angelfire.com/ny2/SoapersCorner/SoapingRecipes.html http://www.tlcsoaps.com/recipgs.htm http://www.colebrothers.com/soapcalc/free.html Ako planirate smiljati vlastite recepte preporuujemo da detaljno prouite slijedee web stranice: http://members.aol.com/oelaineo/sapchart.html http://www.tlcsoaps.com/oilsapval.htm

170

II. Sapun od biljnih ulja 227 g maslinovog ulja 136 g kokosovog ulja 91 g palminog ulja 170 g destilirane vode 62 g kaustine sode DODAVANJE MIRISA Mirisi se u sapun dodaju u obliku esencijalnih i eterinih ulja. U smjesu se dodaju tik prije lijevanja u kalupe. Intenzitet eterinih ulja varira od proizvoaa do proizvoaa, pa koliine u receptima treba uzeti provizorno i prilagoditi osobnom ukusu. Druga metoda je dodavanje eterinog ulja u gotovi sapun u kojem nema vie kaustine sode. Izvodi se na slijedei nain: Napraviti osnovni sapun bez dodanih mirisa. Nakon 3-4 dana, kada se dovoljno stvrdne, naribati ga i staviti u lonac za kuhanje sapuna. Na svakih 500 g sapuna dodati 3,5 dl destilirane vode. Smjesu polagano zagrijati na najmanjoj vatri povremeno mijeajui (ne preesto, da se ne napravi previe sapunice). Pazite da vam se sapun ne uhvati za posudu i zagori. Ako je smjesa presuha, dodajte malo vode. Sapun e se potpuno rastopiti kroz sat vremena. Nemojte se previe optereivati ako u smjesi ostane nekoliko nerastopljenih grudica. Skinite s vatre i nastavite mijeati. Kad se sapun malo ohladi (oko 66 do 71 C) dodajte eterina ulja, mirise, boje ili bilo kakve druge aditive. Izlijte u kalupe i pustite da se sapun potpuno ohladi i stvrdne. Osim eterinih i esencijalnih ulja, u sapun se mogu dodati razni aditivi kao npr. gel aloe vere (ljekovita svojstva) ili zobene pahuljice (abrazivna svojstva).

Sredstva za pranje
SREDSTVO ZA PRANJE RUBLJA 200 g sapuna od maslinovog ulja ili nekog drugog sapuna koji se ne pjeni 3/4 alice kristalne sode (natrijkarbonat, Na2CO3 - to je sredstvo koje 171

se koristi za obradu drvenih baava u vinarstvu) Naribajte sapun i stavite u posudu za kuhanje sapuna. Dodajte kristalnu sodu i 3 alice vode. Promijeajte i kuhajte dok se sapun i kristalna soda ne rastope. Smjesu izlijte u veliku posudu i dodajte 5 l tople vode. Dobro promijeajte. Dok se smjesa hladi trebala bi se zgusnuti u rijetku elatinu. Koristite 1/2 do 1 alicu ove tekuine za jedno pranje. Omekiva za rublje: 1 alica octa + 1/4 alice sode-bikarbone (natrijhidrogen-karbonat, NaHCO3) SREDSTVO ZA PRANJE SUA (RUNO PRANJE) 1/4 alice naribanog sapuna od maslinovog ulja 2 alice tople vode 1/4 alice glicerina nekoliko kapi eterinog ulja limuna Rastopite sapun u vodi. Dodajte glicerin i eterino ulje i ostavite da se ohladi. SREDSTVO ZA PRANJE SUA (PRANJE U STROJU) 1/2 alice naribanog sapuna od maslinovog ulja 1 alica vode 1 liica limunovog soka 3 kapi eterinog ulja ajevca 1/4 alice prozirnog octa Rastopite sapun i dodajte preostale sastojke. Ostavite da se ohladi. PRANJE WC KOLJKE Koristite mjeavinu sode-bikarbone, vode i octa. SKIDANJE KAMENCA Ocat ili vodena otopina limunske kiseline (moe se nabaviti na veliko u poljoprivrednim duanima). IENJE PENICE Na zakorena mjesta sipajte sol. Isperite. Za detaljno ribanje koristite sodubikarbonu. PRANJE PROZORA 1 l vode 1/2 alice alkoholnog octa 1 lica limunovog soka 2 lice etilnog alkohola 172

UNIVERZALNA SREDSTVA ZA IENJE 1. etiri lice sode-bikarbone rastopite u 1 l vode 2. u litri tople vode rastopite 1/4 alice naribanog sapuna od maslinovog ulja i dodajte sok od jednog limuna 3. u 7 litara tople vode rastopite 1/8 alice kristalne sode, 1/4 alice octa i 1/2 alice naribanog sapuna

173

Organizacija
U permakulturi uenje poinje s analizom pet podruja u kojima smo kao ovjeanstvo stvorili probleme i time ugrozili budunost. To su tlo, voda, energija/ resursi, zrak/klimatske promjene i organizacija. Istovremeno, permakultura nas educira i osnauje da radimo odriva poboljanja u svakom od tih pet podruja. Ipak, problemi i loi odnosi unutar jednog podruja uzrokuju i probleme i loe odnose i u svim drugima. To je podruje organizacije, odnosno ljudski faktor. Nain na koji vodimo krute organizacije podreenih i onih koji nareuju, nain na koji su organizirana naa drutva koja uzdiu do neba nasilje, nain na koji uspostavljamo nae meusobne odnose temeljene na sebinosti i opsesivnom natjecanju uzrokuje bolesno stanje i u ostalim elementima. Organizacija je najvaniji element u naoj analizi, jer se problemi u njoj prelijevaju na druge elemente. Ukoliko nemamo dobre odnose u samoj organizaciji, vrlo je teko za povjerovati kako emo zajedno biti u stanju stvoriti dobre vrtove ili dobre energetske sustave. To moe i trajati jedno vrijeme, ali neodrivost loih meuljudskih odnosa koji su dio iste skupine, organizacije, planete kad tad e doi na naplatu. Zato je iznimno vano da se ne zanosimo samo odrivim energetskim sistemima, prekrasnim vrtovima, kompostnim wc-ima i slinim, ve da izgraujemo i njegujemo i ljudske odnose koji se baziraju na meusobnom povjerenju, pomaganju i suradnji. U jednom ekoselu su lijepo rekli kako se ljudi uglavnom fasciniraju tehnikim dostignuima koja su postigli, ali da rijetko kada pomisle koliko su ona plod njihove meusobne sinergije i suradnje. Tehnoloka dostignua su posljedica na ovakvim priama, a ljudi su ono to prethodi. Vrlo je mali broj ekosela ili slinih pria koja zaista zaive s obzirom na veliki broj onih koja krenu u taj proces. Gotovo 75% takvih inicijativa propadne u prve etiri godine. Od toga 90% kao razlog ima ljudski faktor, konflikte izmeu lanova i lanica odreenih inicijativa, a ne zbog neimanja vjetrenjaa za struju ili kua od balirane slame. Lijepe prie ne propadaju, jer su ljudi imali ugav vrt, ve su njihovi meusobni odnosi postali prilino ugavi. ak ni nedostatak novca nije glavni uzrok. Time nam se i pokazuje koliko je vana ona primarna energija, energija izmeu ljudi. esto mislimo da se stvari podrazumijevaju, ali ivot je u svakodnevnim promjenama i ukoliko ne idemo u korak s njim dolazi do rascjepa. 174

Rekli smo u poglavlju o permakulturi kako na dizajn poinje od zone gdje stanujemo koju oznaavamo kao nultu zonu ili zonu 0. Zone o kojima emo govoriti u poglavlju o dizajniranju se niu s obzirom na nae prisustvo u njima. No, upravo kako bi se naglasila vanost ljudi i njihovih odnosa, sve se ee spominje zona 00 . Ljudi koji ive na permakulturnim imanjima ili su dio permakulturnih projekata oznaavamo Zonom 00, jer su njihove pozicije i njihovi meusobni odnosi i najvaniji. Sve to posebno dolazi do izraaja jer se vrlo esto radi o ivotnim priama, gdje dajemo cijeloga i cijelu sebe, gdje pokuavamo ostvariti svoje najdrae snove. Zato je i koliina energije koja frca meu ljudima ukljuenima u takve prie vrlo jaka. Kada kreemo u stvaranje ovakvih ivotnih projekata dobro je imati viziju zajednice kakvu elimo ostvariti. Takva vizija nam olakava pripremu i provoenje malih koraka do ostvarenja cilja te nam je jasniji redoslijed prioriteta. Da naa grupa moe ostvariti svoje ciljeve i vizije potrebne su nam etiri vrste kvalitete. Permakulturni dizajner Jan Martin Bang (2005) ih smatra podjednako vanima, te istie da u nedostatku samo jedne ne moemo ii dalje, usporeujui to sa etiri kotaa vozila. Dakle, potrebne su nam: 1. Kvaliteta balansa harmoniziramo nae odnose kroz zajednike akcije, susrete, ivot. 2. Kvaliteta sluanja da bismo mogli kvalitetno komunicirati sa ljudima oko nas moramo znati sluati. 3. Kvaliteta fleksibilnosti sposobnost stvaranja aktivnog odnosa prema drutvu u kojem djelujemo, umjesto izolacije naglaavamo promjene i spremnost na improvizaciju. 4. Kvaliteta organizacije fokusiranje grupe, transparentni odnosi odgovornosti. Daje odgovor na pitanje postoje li dovoljno jaki kapaciteti u naoj grupi da ostvarimo ciljeve i vizije. Ukoliko naa pria ima ove etiri kvalitete, vrlo je vjerojatno kako emo unato svim nedaama i problemima koji se dogaaju, uspjeti ostvariti odrivost organizacije. Pored koraka koje emo poduzimati da ostvarimo nau zajedniku viziju, dobro je stvoriti listu zajedniki prihvaenih dogovora koji su jasni i jednostavni. Takvi dogovori ili sporazumi trebaju biti doneseni od strane svih pripadnika i pripadnica zajednice (direktna demokracija) na transparentan nain. Dobro je zapisati dogovore na papir kako bi ih svi vidjeli i s vremena na vrijeme se podsjetili na njihovo znaenje i svrhu. Ovakvi dogovori nam se ine nebitnima ili nepotrebnima u trenucima kada sve tima, ali se vrlo esto u trenucima konflikta i mogueg sukoba pojavljuju kao dobar vodi za izlaz iz te situacije. Sporazumi mogu biti od opeg znaenja, ali mogu se baviti i specifinim potrebama i dimenzijama nae zajednice: kako zaraivati i dijeliti novac, kako raspodijeliti zaduenja i poslove, kuni red, vlasnitvo nad zemljom 175

ili drugo. Prvo emo odmah naglasiti kako ne smijemo pristati na nasilje kvazi mira, pospremanje problema i neslaganja pod tepih ili u ime svete istine stvaranje lane slike o jedinstvu. Dapae, sve do sada reeno i ono to slijedi pomae nam da uoimo na vrijeme mogue pukotine u naoj grupi kako se ona ne bi raspala. Isto tako, ukoliko su te pukotine prevelike, bolje je da se ljudi u miru raziu i maknu jedni od drugih te nastave stvarati svoje prie negdje drugdje sa drugim ljudima koji ima vie odgovaraju. To je puno bolje nego da takvo stanje tee unedogled. No isto tako, znamo kako se grupe i meuljudski vrlo esto raspadaju zbog nesporazuma ili sitnica koji se ne rjeavaju odmah, ve se gomilaju i postaju nepremostivi problemi. Vrlo esto se sukobljavamo zbog glupih razloga, odnosno manje zbog samog sadraja, a vie zbog forme, neovisno da li se radi o naem ego-tripu, trenutnoj razdraenosti ili jednostavno nesimpatiziranju nekoga. Sukobljavamo se, jer nas od malena ue da se moramo natjecati, a ne suraivati. Lucilla Borio, kao lanica odbora International Institute for Facilitation and Consensus, na teaju o ekoselima u Zagrebu 2004. godine istaknula je kako ne trebamo oekivati da se konflikti ne pojavljuju.1 Ljudi smo i skloni smo konfliktima, trebamo nauiti kako ih prepoznati na vrijeme i upravljati njima da se ne pretvore u ozbiljne sukobe. Moemo dati i definiciju konflikta kako ga vidi Laird Shaub: Konflikt okuplja najmanje dvoje ljudi koji imaju razliito miljenje o neemu, i gdje je najmanje jedna osoba od njih duboko potresena tom situacijom (Borio and Candela, 2004). Konflikt ne treba brkati s razliitostima, jer nas one ine bogatijima. Konflikt nastaje kada razlike vidimo kao kontraste i pridodamo im emocije. Tada se osjeamo loe zbog tog kontrasta, neto nas zbilja plai ili ljuti oko stavova druge osobe. Javlja se strah da emo izgubiti svoj identitet, a ljudski je ne eljeti osjeati strah. Ukoliko smognemo snage suoiti se s tim, ulazimo u emocionalno zahtjevan i teak rad na sebi, ali ulazimo u kvalitetni dio odrastanja i razvoja samih sebe kao osoba. Konflikte je teko izbjei, jer se plodno tlo za njihovo nastajanje nalazi u naem odgoju, institucionalnoj edukaciji i cjelokupnom sustavu i ureenju. Ponekad na osobnoj razini proizlazi iz naih vlastitih nesigurnosti, trauma, tekih iskustava, neiivljenih osjeaja i ostalog to nas gura prema konfliktu sa drugima. Kada nastane konflikt uvijek obraamo panju na dva aspekta: problem
1 Po Robertu Gilmanu ekosela su ljudska stanita, sveobuhvatne zajednice, i urbane i ruralne, koje su prijateljski integrirane u prirodni okoli i imaju sposobnost uspjeno se odravati i u budunosti (Borio and Candela, 2004). Premda je na prvi pogled udno to i urbani odrivi prostori u ovom kontekstu spadaju pod naziv ekosela, razlog tomu je utjecaj mirovnog pokreta na prve pokretae i pokretaice ekosela, koji su koncept sela vadili iz Gandhijeve ideje miroljubivih i odrivih seoskih republika, gdje su veze izmeu ljudi i osjeaj odgovornosti prema zajednici puno izraeniji i jai. Hildur i Svensson (2002: 10) istiu kako su ekosela zajednice ljudi koji tee voditi odrivi ivotni stil u harmonji jedni s drugima, sa drugim ivim biima i sa Zemljom.

176

(sadraj) i proces (tko i kako je uao u konflikt). Najei razlozi konflikta su: 1. Teki ljudi najrjei oblik, neodgovorni ljudi koje nije briga za posljedice njihovog ponaanja, potrebno im je pristupiti s posebnom panjom i brigom, vrlo esto na kraju odu iz prie pod pritiskom ostalih. 2. Nedostatak resursa: premda nam je jasniji kao sukob na globalnoj razini, esto smo nesvjesni kako smo i u naim ivotima osjetljivi na to pitanje. Pored ekoloke odrivosti, postoji i socijalna. Svatko treba imati svoj prostor. 3. Borba za mo ue nas odmalena da se trebamo boriti za prevlast jedni na drugima i pozicionirati se. 4. Iskrivljene informacije - u komuniciranju sa drugima uvijek trebamo biti sigurni da je osoba kojoj se obraamo primila informaciju onako kako smo htjeli. Nije dobro samo pretpostavljati da se to desilo. 5. Neprihvaanje - jedan od najgorih osjeaja koje moemo osjeati je da smo neprihvaeni, nevidljivi i nevani za drugu osobu. Premda nas neko esto tako kvalificira nesvjesno, utjecaji i posljedice mogu stvoriti velike sukobe i ljutnju. 6. Drugaiji sistem raunanja: esto smo skloni naa injenja za druge kvalificirati kao vrijedna i vana, a umanjivati trud i rad drugih. Kako bi se izbjegli ozbiljniji sukobi svaka osoba u zajednici mora preuzeti odgovornost za vlastito zadovoljstvo i sreu, kao i pravo drugih na to. Tenja za zajednikom edukacijom pomae nam izvui se iz vlastite ahure i suoiti se s potrebama i stavovima drugih. Trebamo nauiti prihvaati ljude s njihovom iskustvom i prolou te odvajati njihovo ponaanje od njih samih. Ljude prihvaamo, njihova odreena ponaanja ili stavove ne i o tome raspravljamo. Ovo ne znai da emo tolerirati preobraaj kretenskog ponaanja u kretena, ali to su iznimne i radikalizirane situacije. Takve osobe uglavnom naputaju zajednice pod neformalnim pritiskom ostalih. Uglavnom su ei sluajevi da povezujemo osobu s njenim stavovima i ponaanjem te uvlaimo osobnost u meuodnos. Inae kada uemo s nekim u konflikt, prestanemo komunicirati s tom osobom, ponu opanjkavanja i ogovaranja i tako se normalno funkcionira. Konflikt je posebno opasan u zajednicama, jer je iluzorno oekivati da e ostati samo na dvije osobe. Kada se neslaganje u stavovima pone povezivati s dotinom osobom, ljudi poinju zauzimati strane u sukobu, javljaju se podjele i grupe ili se sve gura pod tepih kako bi se nasilno odrala idila zajednice. Premda smo mladi i kao ljudi i kao grupa, u ZMAG-u smo ve imali iskustva s ovim stvarima. U zimu 2003. godine bili smo blizu raspada, ba zbog toga jer smo zbog neiskustva, osobnih tatina i slabosti, neznanja kako rijeiti neke 177

probleme, pretvorili vlastita neslaganja u nemogunost bivanja na istom mjestu. Zapravo, problemi su poeli u grupi Vukomeri, koja radi na projektu Reciklirano imanje, ali se logino prelila na cijeli ZMAG. Preivjeli smo tu zimu samo zahvaljujui nebrojenim razgovorima, preispitivanjem vlastitih stavova pa na kraju preispitivanjem i to znaimo jedni drugima i to je nama Reciklirano imanje. Ne biste vjerovali, ali uzrok nije bila neka epohalna razlika u naim svjetonazorima ili ogromni sukob u miljenjima. Sve je poelo s diskusijom kakav staklenik treba nadograditi na drvenu kuu. Te treba biti veliki da u njemu ima puno prostora te ne smije biti veliki da ne gubi previe energije po noi, te treba biti uz kuu te ne tako nego treba ii vie prema van u prostor, te ovo stablo e smetati zimskom suncu da ue u kuu te nee smetati i tako unedogled. Na kraju ispadne da se manje pria o samom sadraju, a diskusija prelazi na osobni nivo i esto se poinje s ubacivanjem stavova i miljenja koje uope nemaju veze s poetnom temom razgovora. I nama se desilo da drugi lanovi i lanice grupe poinju gubiti interes za samu temu i sudjelovanje u raspravi kako ona postaje bojno polje za osobne nesporazume, animozitete i sukobe. Ukoliko smo svjesni do sada reenog, imamo vee anse da izbjegnemo ovakve situacije. Mi tada nismo znali kako to izbjei, bili smo dosta mladi i nai egii su pupali ko sijaset narcisa u proljee. Kao to smo rekli to je sve gotovo rezultiralo naim raspadom. Eto, skoro ste ostali bez ove knjige. Ono na to jo trebamo paziti je omjer privatnog i kolektivnog. Jasno je kako nas dananji neoliberalni sustav sve vie pretvara u individualne usamljene egoiste. Opet mnoge komune i sline prie u prolosti su otile u drugu krajnost i ukinule ikakav osjeaj privatnosti. Potreban nam je balans izmeu tog dvoje. U talijanskom gradiu Torri Superioreu, u kojem ivi spomenuta Lucilla, naili smo na odlino rjeenje meuljudskih odnosa, to je kao to smo rekli esto znalo i doi glave ovakvim projektima. U Torriju postoji veliki dio za goste, veliki dio za drutvene aktivnosti, gdje je na primjer knjiica ili gdje se jede, ali i jako veliki dio u kojem borave iskljuivo ljudi iz kolektiva Torri Superiorea. Tako je 50% vlasnitva u rukama kolektiva, a 50% gdje ljudi imaju svoje vlastite stanove i pripadajuu intimu. To funkcionira izvrsno i svatko uiva i u drutvenosti i u vlastitom miru kako kome u kojem trenutku odgovara. U zajednicama kod naina donoenja dogovora i openito donoenja odluka dobro je krenuti putem facilitacije i konsenzusa. Konsenzus je proces odluivanja u kojem teimo nenasilnom donoenju odluka ili rjeenju sukoba te kooperativnom razvoju odluivanja kojeg svi mogu podrati (Borio and Candela, 2004: 21). Time izbjegavamo podjele u zajednici u odnosu na veina/ manjina odnos, koji se esto pretvara u odnos vladajui/oni kojima se vlada. Takoer se titimo i od nezainteresiranosti za zajednicu, jer oni koji su veina e uvijek imati sigurnost da e njihove elje i stavovi biti prihvaeni. Takav nain odluivanja je i inkluzivan, odnosno otvoreno daje do znanja svim 178

lanovima i lanicama neke zajednice kako je svaije miljenje vano te kako se svakog cijeni. Grupa Vukomeri donosi svoje odluke konsenzusom i premda smo kod rasprave o stakleniku pomislili kako se nikad neemo iskobeljati iz tog vora, jer se nikako nismo mogli dogovoriti kakav staklenik nam treba, danas smo svjesni kako nas je to spasilo. Inae bi netko tko ima veu mo, osigurao si dovoljan broj glasova i ta opcija bi pobijedila. Poraeni bi otili iz grupe s obzirom na uskovitlale emocije. Ovako smo malo priekali, udahnuli zraka i ipak dogovorili rjeenje koje nas sve zadovoljava. Jasno je kako se za koritenje facilitacije, a posebno konsenzusa kao metode odluivanja, svi ljudi u zajednici trebaju proi edukaciju i trening. Biti dobar facilitator ili facilitatorica nije lako. Moemo rei da je to umjetnost pomaganja zajednici ili grupi da dou do zadovoljavajueg rjeenje i nastave sa radom. Osoba koja je facilitator treba biti nepristrana u procesu konflikta. Takoer treba imati sposobnost gledanja na potrebe grupe kao cjeline. Stvarati atmosferu povjerenja i sigurnosti. Paziti na ravnoteu u participaciji. Odravati fokus i energiju grupe. Vaditi sukobe na povrinu i predlagati mogua rjeenja. Sakupljati dogovore i pozivati na konsenzus. Predlagati zakljuke. Pripremiti i izdvojiti mogue aktivnosti koje slijede. Dobro je da je netko izvan grupe, netko tko je zainteresiran za proces odluivanja, a ne rezultat. Ako e se tog posla prihvatiti netko iz same zajednice, to mora biti osoba koja je u stanju odmaknuti se od teme i osoba kojoj svi vjeruju. Facilitator je uvar konsenzusa. On je vodi i ne sudjeluje u raspravi. On ne daje odgovore, ve postavlja pitanja kako bi odrao ravnoteu participacije: Da li jo itko ima neto za dodati? Da li smo sada svi spremni krenuti dalje? Ima li itko neku drugu ideju? Za dobrog facilitatora ili facilitatoricu mora se imati strpljenja, snage i sposobnosti ostati mirnim ili mirnom u trenucima mogueg konflikta, dobru memoriju, osjeaj za humor i ljubav prema grupi kao cjelini. Dobar facilitator moe grupi utedjeti i vrijeme i energiju. Facilitatori se mogu mijenjati ovisno o temi i odlukama grupe, ali i ne moraju. To ovisi o samim lanovima i lanicama zajednice. Jako vane uloge pored facilitatora su: osoba koja zapisuje sve vano i osoba koja pazi na vrijeme. Ostale funkcije koje je dobro imati pokrivene, ali nisu toliko presudne su: osoba koja pazi na vrata da se stalno ne ulazi izlazi, pripremni tim, planer dnevnog reda, pazitelj na atmosferu - promatra procesa, odravatelji mira, prevoditelj. Konsenzus je i metoda i rezultat. Glasamo konsenzusom da bismo dobili konsenzus kao rezultat. Da bi konsenzus uspio mora biti zadovoljeno pet esencijalnih elemenata: 1. elja da se dijeli mo 2. pristanak da se odluuje konsenzusom 3. zajednika svrha i cilj 4. jasna agenda ili program rada 5. efikasna facilitacija 179

Kljuno uvjerenje je da svaka osoba ima jednak dio istine. U njemakom ekoselu Zegg prakticira se tehnika Forum, gdje se svi stanovnici i stanovnice Zegga okupe i meusobno sluaju kako bi se bolje razumjeli i suraivali jedni s drugima. Bit je da osoba koja ima neto za rei odlazi u centar kruga/foruma ime postaje sredite panje te je sigurna da e je svi uti. ak i u egalitarnim zajednicama kakva veina ekosela jest, postoje rangovi, to za mnoge predstavlja tabu temu. No Lucila nas je uila kako se rangova ne treba sramiti niti ih ignorirati, jer su normalni i sveprisutni. Rangovi ili privilegije se javljaju jer je netko iskusniji ili due u zajednici, glasniji i ekstrovertiraniji, samopouzdana osoba i sklona liderstvu. Osobe koje imaju niski rang uglavnom imaju suprotne osobine. Ovo su dva polariteta, i postoji itav niz kretanja i pozicija na skali. Rangova trebamo biti svjesni i umjesto sukoba onih gore i onih dole, svi zajedno u zajednici trebaju raditi na tome da osobe s viim rangovima pozitivno usmjeravaju svoju poziciju, ohrabruju druge da preuzmu odgovornost. Takoer je potrebno vidjeti zato je netko u niskom rangu te pomoi tim osobama da se jasnije i bolje izraze. Naravno, i konsenzus i forum su nemogui bez velike predanosti i odgovornosti za zajednicu svih njenih lanova. Vrijednosti koje trebamo za konsenzus su: potivanje, povjerenje, suradnja, nenasilje, dobra volja, iskrenost, razliitost, ukljuivanje, dijeljenje odgovornosti za djelovanje grupe. Vjetine su: strpljivost, disciplinirano sluanje i govorenje, aktivna participacija, kreativnost, elja za eksperimentiranjem i rjeavanje problema. U konsenzusu nema kvoruma, ali svi moraju biti obavijeteni za sastanak. Zbog jedne osobe se ne odgaa sastanak. Tako uimo da grupa moe bez nas i da nismo sveti. Ukoliko se ne pojavimo nemamo pravo na albu. Uvijek smijemo nekoga delegirati da zastupa na stav i donese odluku u nae ime, ali samo onakvu kako smo donijeli sami. Delegat nema pravo mijenjati nau odluku zbog tijeka rasprave. Tri su nivoa u procesu odluivanja: predstavljanje problema, diskusija i donoenje odluke. Ako ne donesemo konsenzus, odluka se odgaa i nema djelovanja. Cilj je da se nenasilno rijee sve brige i oprezi, sukobi i konflikti oko donoenja odreene odluke kako bi je svi mogli podrati. Kod donoenja odluke imamo tri mogunosti. Moemo se sloiti s prijedlogom/dati pristanak to je situacija u kojoj nema problema. Moemo se suzdrati i to je vrlo esto odluka znai ne elimo osobno sudjelovati u neemu, ali nemamo nita protiv da to netko drugi uradi/ili jednostavno nismo zainteresirani za konkretan sluaj ili odluku. Ove druge mogunosti u konsenzusu ne smije biti previe, jer to onda znai da zapravo nemamo dovoljnu veliku podrku od veine ljudi u grupi. Trea mogunost je blokiranje ili veto, koji donosimo kada se zaista ne slaemo s nekom odlukom i ne moemo podnijeti da je itko drugi obavi, radi ili ostvari. Veto izraavamo kad smatramo da neki in ili akcija, direktno proturjei glavnim motivima i ciljevima nae 180

inicijative, grupe ili zajednice. Ako netko stalno i uporno blokira odluke, trebaju se svi zapitati je li ta osoba u pravoj grupi. U njemakom ekoselu Sieben Linden donijeli su etiri pravila kako bi proces donoenja odluka konsenzusom bio efikasniji: 1. lanovi i lanice kojih nije briga za rezultat neke odluke ili nisu spremni suoiti se s tim rezultatima, nemaju pravo na veto. 2. lanovi i lanice koje ne sudjeluju na plenarnim/opim sastancima gdje se priprema rjeavanje nekog problema, odnosno donoenje odluka, takoer nemaju pravo na veto. 3. Ako netko donese veto, dotina osoba mora biti spremna ukljuiti vlastiti doprinos i vrijeme da se pronae novi kompromis i rjeenje. Veto se ne moe donijeti kao kraj diskusije, ve samo kao poetak traenja eventualnog novog rjeenja. 4. Metoda konsenzus minus jedan preuzeta od permakulturnog ekosela Crystal Watersa u Australiji. Ova metoda istie da ukoliko netko izglasa veto, te nakon tjedan dana nema nikakvog pomaka i niti ijedna druga osoba u zajednici podupre ovakvu ekstremnu poziciju, zajednica ima pravo ignorirati veto. U Sieben Lindenu naglaavaju kako se ova metoda primjenjuje samo kod odluka koje su presudne za cijelu zajednicu te odluuju o njenoj budunosti (Jackson and Svensson, 2002). Ukoliko pratimo ova jednostavna pravila, uglavnom nema problema sa zajednikim donoenjem odluka. Uvijek ako elimo dugorono zadovoljstvo u naoj grupi ili zajednici, trebamo teiti konsenzusu. Presingom za brzim donoenjem odluka stvaramo prostor za manipulaciju. Najvanije je da imamo tzv. ljepilo zajednice, ono neto to nas dri skupa, zajedno, zbog ega divna energija frca izmeu nas i to nam pomae da prebrodimo teke trenutke. Inicijative, zajednice i prie koje nemaju to ljepilo vrlo teko opstaju.

181

Kako hodati njenije - gradske prie

Kao to smo rekli, ekoloki otisak ne govori nam nita o budunosti, ve nam objanjava kako ivimo. I trenutni rezultati nisu razlog za slavlje, dapae trebaju nas ozbiljno zabrinuti. No, upravo zbog svoje jasnoe i sve vee preciznosti podataka kojim se rauna, ekoloki otisak nam ostavlja itavu lepezu konkretnih i odrivijih naina proizvodnje, potronje i odnosa prema otpadu. Upravo se najvea proizvodnja, potronja i gomilanje otpada dogaa u i oko najveih gradova na svijetu pa su tu promjene vrlo esto i potrebnije nego u ruralnim podrujima. Time nam je vano naglasiti kako praktine staze odrivosti ne vidimo samo u izoliranim oazama daleko od gradova. Dapae, ne vidimo ih u niemu izoliranom, jer odrivost ljudi ne postoji bez socijalne dimenzije. Gotovo sva odriva rjeenja koja ljudi uobiajeno veu sa ruralne predjele ili samostalne kue mogue je primijeniti i u urbanim podrujima, zgradama, kvartovima. Radi se samo o razliitim dimenzijama. Neoliberalni poredak to dvoje vidi u sukobu to rezultira da se ljudi iseljavaju iz ruralnih podruja, jer im se iz ekonomskih i socijalnih razloga ine manje privlanima, a gradovi sve vie postaju prenaseljena brda zagaenja i siromatva. U permakulturi i drugim ekolokim i socijalno osjetljivim idejama, selo i grad postoje jedno kraj drugoga u suradnji i meusobnom nadopunjavanju. Sada emo se upoznati s nekim lijepim urbanim primjerima kako hodati njenije. Najvei gradski problem uglavnom je transport. Ovdje je kljuni problem u kontekstu naeg rada to svijet ne samo da je ovisan o nafti, ve nije niti pripremljen niti se priprema ivjeti bez nje. Tu se europski i drugi gradovi daleko u prednosti ispred SAD-a gdje ivot ljudi uvelike ovisi o automobilima i gdje se manje ulae u javni prijevoz ili biciklistike staze. Automobili uzrokuju 60-90% gradskog zagaenja u industrijski razvijenim zemljama.1 WHO procjenjuje kako 3 milijuna ljudi umre svake godine od zagaenog zraka. Organizacija Clean Air Task Force objavila je krajem 2004. godine izvjetaj gdje se istie kako
Odlinu studiju o utjecaju prevladavajueg koncepta u transportu vidjeti John Whitelegg (1997) Critical Mass Transport, Environment and society in the Twenty-first Century, London: Pluto Press.
1

182

otrov iz dizela godinje ubije 21000 ljudi u SAD-u. Dizel je u Kaliforniji odgovoran za 70% oboljenja od raka kojima je uzrok zagaen zrak. Znanstvenici s UCLAe su istraili i otkrili kako smog utjee i na neroene bebe, jo dok su u maternici. SAD je dom etvrtine svih proizvedenih automobila na svijetu. Veina kuanstava ima dva ili vie automobila, pa tako sada ima vie privatnih automobila nego ljudi koji uope imaju dozvolu. Prosjean auto u SAD-u odvozi 10% vie nego auto u Velikoj Britaniji, 50% vie nego auto u Njemakoj i 200% vie nego auto u Japanu. Daljina koju prelaze automobili u SAD-u vea je od svih industrijaliziranih zemalja zajedno (Worldwatch Institute, 2004). Bez reforme koritenja prostora u gradovima i poboljavanja javnog prijevoza te razvoja

Ulice namijenje pjeacima i biciklistima u Kopenhagenu prije (lijevo) i nakon (desno) promjena

drugih alternativa automobilima nee nas spasiti nikakva tehnologija. Na svu sreu postoji obilje gradova koji nam mogu biti inspiracija. U Kopenhagenu se 32% prijevoza odvija na biciklima. U Danskoj 30% obitelji uope nema osobni auto. U nizozemskom Groningenu 48% stanovnika ide na posao s biciklom, a 60% svih putovanja odvija se na biciklima. U Stockholmu je ak uveden porez na gradsku guvu. Svim vozilima koja se voze centrom grada u vrijeme najveih guvi, kamere snime broj registarskih ploica i automatski alju podatak u registar Dravne slube za ceste koja naplauje porez (Alert, 2005). Prvi dan provoenja tog zakona promet je smanjen za etvrtinu. Stanovnici Stockholma e u rujnu ove godine izai na referendum kako bi trajno prihvatili ili odbacili ovaj zakon. U cijeloj Njemakoj biciklom se obavi 12% svog prometa, a u Nizozemskoj 27%. U Mnchenu se biciklom odvija 36% svih putovanja, a u Amsterdamu 35%. U Amsterdamu ako niste naviknuti doslovno se izgubite na posebnim krunim tokovima za bicikle. U Nizozemskoj na bicikliranje otpada 29% svih putovanja. Nizozemski grad Delft izgradio je pravu mreu biciklistikih puteva s mostovima, tunelima i dvosmjernim trakama. U SAD-u, gdje je infrastruktura manje razgranata i sigurna, manje od 1% prometa odnosi se na bicikle. Ipak, u SAD ima etiri puta vie smrtnih sluajeva na biciklima po kilometru nego u Njemakoj ili Nizozemskoj. U zadnjih 20 godina Njemaka je utrostruila svoje biciklistike staze, a na poetku 90-ih u vie od 30 nizozemskih gradova 183

stanovnici su odluili izbaciti automobile iz sredita grada (Worldwatch Institute, 2004). Sve je razvijenije i dijeljenje auta. Negdje je to organizirano od samih ljudi, a negdje su takve grupe organizirane od samih gradskih vlasti kao u Edinburghu. Istovremeno, u Zagrebu se smanjenje gradskih guvi rjeava najvie gradnjom novih garaa. Bremen je poetkom 90-ih postao prvi grad u Njemakoj s car-free zonom, to se ubrzo proirilo na sljedeih 25 gradova. U Bologni 40% svih putovanja odvija se na biciklima, a sljedeih 30% odlazi na javni promet (Whitelegg, 1997). Bogota je postala irom svijeta poznata po svojem razvijanju javnog prijevoza. Kineski otok Gulangyu na kojem ivi 20000 ljudi je mjesto na kojem uope nema automobila, osim nekoliko na elektrini pogon za deurne slube. Otok je premreen tunelima i iarom. Gotovo 92% stanovnika Tokija vozi se javnim prevozom, a svega 55% prometa u zemlji odvija se automobilima. Ljudi u zapadnoj Europi koriste javni transport u 10% svojih prevoza, U Kanadi 7%, a u SAD-u samo 2%. Ne samo to, ove godine je u mnogim velegradovima SAD-a poskupio javni prijevoz te su ukinute autobusne linije.The 2005. Urban Mobility Reportu koji je izdao Texas Transportation Institute, donosi zakljuak kako bi se bez javnog prijevoza, trokovi zastoja u prometu poveali za dodatnih 30%, i vrijedili 1,1 milijardu sati (Paulson, 2005). S druge strane studija iz 2004. godine provedena u 75 grada u SAD-u pokazala je kako sveprisutni zastoji u prometu kotaju vozae i vozaice oko 8 milijardi dolara godinje u izgubljenom benzinu uz izgubljenih 3,5 milijarde sati na ekanje u nepreglednim redovima (WWI, 2005). Jedan od najljepih primjera je grad od preko dva milijuna stanovnika, Curitiba u Brazilu. Smanjenje vonje automobilom za etvrtinu, postiglo se inovativnim razvojem autobusnih linija. U Curitibi se 75% graana vozi gradskim autobusima, a sistem njihovih brzih cesta naziva se povrinskim metroom (Girardet, 2003). ak svaka etvrta osoba koja svakodnevno koristi gradski prijevoz ima vlastiti auto. Danas preko 20 gradova u Brazilu pokuava ponoviti ovaj model gradskog prijevoza. Konvencionalno gradsko planiranje kae kako je gradu preko milijun stanovnika potrebna podzemna eljeznica za normalno funkcioniranje prometa. Curitiba je 1997. godine imala 2,3 milijuna stanovnika, a svoj sistem autobusnih linija uinila je za svega 5% od potrebne svote novaca za izgradnju podzemne eljeznice. Praktini primjeri iz odrivosti razvijaju se i u drugim sektorima. ak 70% kuanstava sudjeluje u programu sakupljanja i recikliranja otpada. Zauzvrat dobivaju autobusne karte, a kole dobivaju prijenosna raunala za uenike. Samo od papira svaki dan se sauva 1200 stabala. Nekadanji kamenolom je danas Free University of Environment koji daje besplatne savjete i edukaciju za graevinare, potroae i kuevlasnike kako bi dobili znanje o odrivim i praktinim rjeenjima. Sa svojih esnaest parkova i 52 kvadratna metra zelenila po stanovniku, Curitiba je mjesto bez premca na svijetu. Ideal po UN bi bio 48 metara kvadratnih, to rijetko kada 184

gradovi i u bogatim zapadnim drutvima dostignu. Curitiba ima manje zagaenje i niu stopu kriminala od bilo kojeg grada u Brazilu, a vei stupanj obrazovanja. Sve je to Curitiba postigla uz sve manju saveznu financijsku pomo. Jednostavno, ne treba im. Velike zasluge za to idu gradonaelniku Jaimeu Lerneru i njegovoj ekipi koja je od poetka 70-ih zapoela s ovim revolucionarnim koracima. UN je 1992. godine proglasio Curitibu najekolokijim gradom u svijetu. I u samom SAD-u sve vie gradova ide u suprotnom smjeru od politike i ekonomske elite te zemlje. Ameriki grad Portland jedan je najpredanijih u smanjivanju CO2 i podrci Kyoto protokolu.2 Jo 1993. godine postali su prvi grad u SAD-u koji je istaknuo predanost borbi protiv klimatskih promjena. Na stranicama samog grada stanovnike se potie na tednju energije, smanjenje otpada i recikliranje, bicikliranje i sadnju stabala. Ulaganjem u javni prijevoz od 1990. godine broj stanovnika koji se voze javnim prijevozom porastao je za 75%. Izgradili su 1200 kilometara biciklistikih staza. Stopa recikliranja je na 53%, najvia u SAD-u. Od 1996. godine u gradu je posaeno 750000 stabala. Takoer je grad sufinancirao vonju autobusom ili dijeljenje automobila. Grad je stvorio fondaciju za financiranje projekata energetske efikasnosti i koritenja zelene energije. Sva gradska vozila koriste B20 mjeavinu (80% dizela, 20% biodizela), 12% gradske energije dolazi od obnovljivih izvora, ukljuujui etiri izgraene mikroturbine na bioplin, grad je zamijenio sve arulje u svojim zgradama 2001. godine te su smanjili ukupnu potronju struje u gradu za 3%, utedjevi raun za struju za 265000 dolara godinje. 2002. godine kupili su za gradske potrebe 30 hibridnih automobila Toyota Priusa. Dodatno je osigurana financijska i tehnika pomo za sve koji kreu sa gradnjom kua kako bi zadovoljili standarde ekolokog graditeljstva i energetske efikasnosti, a sam grad je sudjelovao u izgradnji 40 zgrada po principima ekolokog graditeljstva. Portland kao grad od pola milijuna stanovnika ima emisiju CO2 za 0,7% veu od one koju je imao 1990. godine (LeCompte, 2005) i s time izraavaju veliko nezadovoljstvo te daljni rad da ga smanje. Pripremili su program za prihvaanje Kyoto protokola u razdoblju 2008-2012 te smanjenje emisije za 10%. Jedan od najprogresivnijih gradova u prihvaanju ekolokog otiska je Santa Monica u Kaliforniji. Na njihovom primjeru moe se vidjeti nekoliko koraka koje bilo koje mjesto ili grad mogu odmah uiniti na putu prema manjem ekolokom otisku: a) carpooling - zajedniko koritenje ili dijeljenje automobila. U Santa Monici 10% ekolokog otiska dolazi od koritenja nafte u transportu te grad poduzima afirmativne mjere da se smanji broj vozaa koji se voze sami na posao. Tako dravnim zakonom AB 2109 subvencioniraju se poslodavci koji
2

Vidjeti na URL:http://www.sustainableportland.org (15.12.2005.).

185

pronau zaposlenike voljne umjesto parkiralinog mjesta dobiti novac u gotovini. Santa Monica je jedan od prvih gradova koji je prihvatio provoenje tog zakona. Premda prvo doekan sa skepsom, 26 firmi u Santa Monici sudjeluje u programu, a 20% njihovih zaposlenika je odustalo od vlastitih parkiralinih mjesta i uzelo novac. Na posao dolaze dijeljenjem auta, javnim prijevozom, biciklom ili pjeice. b) porez na udaljenost - kue koje se grade na slabije naseljenim mjestima i udaljene od grada zahtijevaju vee i skuplje investicije u infrastrukturi i logistici, a poveavaju se i trokovi transporta, pri emu se najee odabire prijevoz automobilom. Stoga se takvi stanovnici dodatno oporezuju za to takoer postoji dravni zakon u Kaliforniji. c) program zelenog dobivanja - gradovi sami podravaju recikliranje kupovinom dobivenih proizvoda ili materijala za vlastite potrebe. Neki gradovi u Kaliforniji imaju obavezu kupovati proizvode dobivene recikliranjem ukoliko su oni dostupni na tritu. d) programi zelenog graditeljstva - gradovi ohrabruju graevinske firme ili bilo koga tko kree u izgradnju objekta da koriste reciklirane materijale ili prirodne materijale dobivene odrivim upravljanjem. Takoer se zahtijeva da novo izgraene zgrade vode rauna o smanjivanju energije potrebne za njihovo zagrijavanje, hlaenje, osvjetljavanje i slino. San Diego je prihvatio taj model za sve nove ili obnavljane gradske zgrade te je primjerice 35% nove knjinice izgraeno s recikliranim materijalima, a 50% konstrukcije dolo je s odlagalita otpada. Godinje utedi energije u vrijednosti od 80000 dolara. e) Program farme za kole - zbog naravi neoliberalnog kapitalizma hrana do naeg stola prelazi sulude i nepotrebne kilometre podravajui time daljnje osiromaivanje siromanih i klimatske promjene. U SAD-u u prosjeku hrana putuje preko oko 2000 kilometara dok ju potroai ponu konzumirati. Lokalni izvori hrane, vrlo esto zdraviji se zanemaruju ili uslijed ne fer konkurencije propadaju. Neke kole u Kaliforniji tako promoviraju program osiguravanja hrane od lokalnih farmi koje proizvode pomou metoda organske poljoprivrede. Time se ekoloki otisak dvostruko smanjuje: prvo zbog manje prijeenih kilometara i manje emisije CO2, a drugo, ukoliko je rije o organskim farmama, zbog manjeg utjecaja na okoli (Gallivan, F., Mintier, S. and Chazan, D., 2005).3 Od 1999. godine Santa Monica u Kaliforniji je prvi grad u SAD-u koji svu svoju gradsku struju nabavlja od obnovljivih izvora energije (Worldwatch Institute, 2004). Santa Monica ima poseban program prihvaanja ekolokog otiska kao mjere razvoja. Sa svim programima i odlukama u tom smjeru smanjila je svoj otisak u razdoblju 1990-2000. Slinim putem kree i gradi Almada blizu Lisabona. Haag je uzeo ekoloki
Premda organska poljoprivreda uglavnom treba vee povrine od konvencionalne za isti prinos, ima daleko manji ekoloki otisak zbog ukupnog pozitivnog utjecaja na prirodu i okoli, jer iskljuuje koritenje kemijskih proizvoda.
3

186

otisak kao osnovnu mjeru raunanja svoje odrivosti. Neke europske zemlje (Danska, Nizozemska, Austrija...), premda ne previe, uspjele su smanjiti vlastiti ekoloki otisak na prijelazu u novo tisuljee. Takoer je sve vea primjena ekolokog otiska. UN je u studiji State of the World Population 2001 ukalkulirao ekoloki otisak. Europski parlament je tiskao studiju za vlade koja im treba poslui kao alat za izraunavanja ekolokog otiska. Letak nazvan Ecovoyageurs je distribuiran na 5000 osnovnih i srednjih kola u Kanadi. Od 2002. godine moe se na Internetu izraunati vlastiti ekoloki otisak.4 Svi ovi primjeri nam pokazuju kako se u gradovima uspjeno razvijaju znanja iz energetske uinkovitosti, koritenja obnovljivih izvora energije, smanjivanja otpada i drugih vanih podruja. Smanjivanjem ekolokog otiska ovi gradovi su sigurno poveali kvalitetu ivota ljudi koji u njima ive. Jedna od najboljih mogunosti za poveanje kvalitete ivota nekog grada jesu i gradski vrtovi, upravo zbog svoje socijalne dimenzije. Takvi gradovi postaju proizvoai hrane na mjestima kao to su predgraa, javne povrine, dvorita, terase, krovovi i balkoni. U nekim pokrajinama u Njemakoj obavezno je na novosagraene industrijske komplekse staviti zelene krovove. U SAD-u je izraunato kako pokretanje vrtova zajednice doe svega desetinu financijskih sredstava potrebnih da se pokrene novi park iste veliine. Dobri poligoni mogu biti i kole: imaju prostora, a vrlo esto profesore i profesorice koji ele pokretati kolske vrtove. Montreal ima jedan od najrazvijenijih sistema urbanih vrtova u svijetu. Oko 100 vrtova je raireno u 26 gradskih kvartova, od ega ih 72 dobiva podrku od gradske uprave. U projekt je ukljueno preko 10000 ljudi. U Havani postoji 60000 urbanih vrtova, osiguravajui prosjeno 60% ukupnih prehrambenih potreba stanovnika (Moskow, 1999, Seabrook, 2003). angaj proizvodi 80% svojih potreba za hranom u prigradskoj okolici.5 Polovicom 90-ih godina gradski vrtovi doprinosili su ukupnoj svjetskoj proizvodnji hrane s 15%. Vrlo esto se to povezuje s kompostiranjem zelenog otpada. Tako primjerice u Rosariu, treem po veliini gradu u Argentini, kalifornijske gliste kompostiraju sav organski otpad. Unutar tog programa zaposleno je nekoliko tisua ljudi. Od zagaenja koje postoji u gradovima, to se tie urbanih vrtova ne treba pretjerano strahovati. Naravno, sve ovisi o pojedinoj situaciji i potrebno je imati konkretne podatke. Openito, moe nas zadovoljiti istraivanje koje je provoeno u SAD-u i Rusiji, gdje su rezultati pokazali kako je zagaenje na zelenim krovovima manje za devet desetina od hrane dobivene konvencionalnim metodama koja se prodaje na trnicama. Whitefield (2004.) predlae zelenu ogradu od visine 1,8 metara i iz vlastitog iskustva uvjerenje u kvalitetu hrane. U nama susjednoj BiH takoer postoji divljenja vrijedan projekt, jedan od najboljih u ovoj regiji. Community Gardening Association je organizacija koja
Vidjeti URL:http:www.ecofootnetwork.org (09.05.2005.). Dobri podaci o odrivim urbanim prjektima mogu se nai u Herbert Girardet (2003) Creating Sustainable Cities, Devon: Green Books.
5 4

187

Staklenik u predgrau Sarajeva

kroz stvaranje urbanih vrtova ili kako sami kau biobati, resocijalizira ljude te omoguava ljudima da i ive od proizvedenog. Tako siromani ljudi sami proizvode hranu za sebe. Od 2000. godine kada su poeli u Sarajevu posadili su po itavoj BiH 13 vrtova u gradovima i prigradskim naseljima na povrini od 7,5 ha, a vrijednost proizvedenog povra je bila oko 100000 dolara. Posebno je vano istaknuti da se kroz gradnju vrtova pazi i na irenje mira i tolerancije te su u projekt ukljueni ljudi svih nacionalnosti u BiH, a svi znamo kako cijeli Balkan vapi za projektima sline poruke. CGA radi terapiju kroz vrtlarstvo. Osobe s kojima se radi idu nevjerojatno iroko od izbjeglica i raseljenih osoba,

Urbani vrt u Tuzli

188

povratnika (Gradika) pa preko osoba s fizikim (Tuzla) i mentalnim oboljenjima (Doboj), oboljelima od PTSP-a do organizacija ena (Tuzla), nezaposlenih, djece, penzionera pa ak i zatvorenika (zatvor Kula blizu Sarajeva). CGA je jedna od najljepih aktivistikih pria na Balkanu. Vano je da znamo kako se ovakve lijepe prie ne nalaze samo u gradovima, ve i na irim podrujima. Ohrabrujue su neke zaista fantastine prie. 2002. godine predsjednik Kostarike proglasio je zabranu iskoritavanja nafte i ruda u njegovoj zemlji, te predanost ouvanju energije budunosti voda i uma. Ekvador je donio zabranu irenja iskoritavanja nafte na nova podruja u toj zemlji. Tvornica za proizvodnju kondoma u Brazilu istovremeno e sprijeiti irenje AIDS-a u toj zemlji. AIDS je jedan od najveih problema u Brazilu, a vlada kroz nacionalni program zdravlja dijeli besplatno kondome i proizvodi jeftine generike lijekove. No, ovim programom se tite plua svijeta od daljnje deforesterizacije poto e se latex dobivati od lokalnih stabala ime e se ume zatiti od daljnje nekontrolirane sjee. Premda imamo jo dosta primjera navest emo jedan koji je izniman. Jim Merkel je istraivao uspjeh indijske pokrajine Kerale koja unato viestruko manjem BDP-u od SAD-a ima gotovo iste uspjehe u kvaliteti ivota, uz daleko manji ekoloki otisak.6
SAD Broj stanovnika (u mil.) Broj roenih na 1000 Stopa smrtnosti ivotna dob - mukarci ivotna dob - ene Stopa pismenosti BDP po stanovniku 292 16 7 74 80 96% 34,260$ Kerala 31,8 17 12 68 74 91% 566$ Indija 1,069 29 65 63 63 44% 460$

Izvor: Jim Merkel (2003) Radical Simplicity - small footprint on a finite Earth, Gabriola Island: New Society Publishers: 27.

Razlozi uspjeha Kerale: visok status ena - fatalni sindrom keri tako karakteristian za Indiju pri emu se enske bebe ubijaju, jer imaju manje mogunosti i anse za uspjeh u ivotu sindrom je siromatva, patrijarhalnih vrijednosti i nemogunosti ena da se educiraju, te imaju zadovoljavajui pristup zdravstvenim uslugama i hrani. U Kerali su na cijeni drugaije vrijednosti. Demokracija odozdo - za Keralu su karakteristini slobodni i pravedni izbori
6 Mekel je fasciniran slinim primjerima kao to je Keralin, odluio pokuati slinu stvar u SAD-u gdje ivi. Ve 14 godina ivi sa samo 5000 dolara godinje. Inspirirao ga je Charles Gray koji je stvorio World Equity Wage (WEW) i u Eugenu (Oregon) je od 1979. do 1993. godine ivio s neto vie od 1000 dolara godinje uz smanjeni ekoloki otisak i zadovoljavajuu kvalitetu ivota.

189

jo od kraja 50-ih godina. Jedni od najvanijih poteza bili su reforma zemlje i eliminacija kasti. Od 1969. godine 2,5 milijuna seljaka bez zemlje dobili su zemlju na koritenje. Kasnije 1987. godine, 3/4 moi odluivanja prebaeno je na lokalne nivoe, ime je Kerala postala najjaa demokracija s aktivnom participacijom graana na planeti. Vie od 90% ljudi izlazi na izbore. Jasna socijalna agenda - najvanije prehrambene sirovine imaju fiksirane cijene kako bi ih mogli kupiti i najsiromaniji. Na edukaciju i zdravstvo odlazi 65% trokova regije. Kerala ima vie knjinica nego cijela Indija zajedno. Posebne pogodnosti postoje za male poduzetnike. Sindikati postoje, sa zajamenom pravednom plaom (Merkel, 2003). Intelektualci iz Kerale priznaju probleme s kojima se suoava ova regija nezaposlenost od 25%, spori ekonomski rast, malo mogunosti za educiranu populaciju, jer se radi o preteno seoskom podruju (Merkel, 2003). U zadnje vrijeme je sve jai pritisak i izvana da se Keralin model razvoja uniti. Ipak, taj model nam pokazuje kako je mogue ivjeti kvalitetno i odrivo. Vano je napomenuti kako je postotak ljudi koji vjeruje politiarima osjetno vei u Kerali, nego u drugim dijelovima Indije pa i svijeta. ak jedna treina stanovnitva aktivna je u nekoj od drutvenih organizacija. Svako selo u Kerali ima knjinicu, a stupanj korupcije je najmanji (Franke and Chasin, 1998; Franke, 2001). Mnoge prie iz ovog poglavlja dio su iznimnog truda i ljubavi gradskih aktivista i stanovnika. No kao to smo vidjeli negdje se radili o inicijativama s vrha ime su jo i zanimljivije za istraivanje. Ono to je vano da istaknemo kao zakljuak da se pomaci dogaaju gotovo uvijek nakon zahtjeva i pritiska samih ljudi. Promjene se ne dogaaju same od sebe. Isto tako veseli i da smo mogli pisati o priama koje moemo svesti pod misao pritisak odozdo, promjene odozgo.

190

Prema praktinim stazama odrivosti

Sada smo spremni za par koraka po praktinim stazama odrivosti. Stazama koje e smanjiti na ekoloki otisak i iriti podruja mira i slobode. Neke od njih nije lako zakoraiti, ali ih radimo sa dragim ljudima i meusobno se ohrabrujemo i pomaemo. Ne optereujte se da spasite svijet preko noi. Pletite mreu malih, ali upornih koraka.

KORAK 1. - Smanjiti potronju energije

Najee pitanje koje se postavlja u naim medijima je koji energent e zamijeniti naftu? To pitanje je potpuno krivo. Energent budunosti je tednja. Energent budunosti je efikasnije dizajniranje i organiziranje naih ivotnih prostora. Pitanje s poetka puno vie govori o nama ljudima, jer se vie fasciniramo s plantaom velikih vjetrenjaa, a manje s dobrom izolacijom stambenih objekata. Ovo prvo daje bolji spektakl. Da, prioritet je promjena energije, ali je jo vei prioritet promjena nas samih. Na prvi prioritet danas ne da ne smije, nego nee moi biti iskoritavanje obnovljivih izvora energije tako da zadovolje nau sadanju potronju. Jednostavno, ne postoji takav izvor energije. Prva stvar je da smanjimo potronju energije. Dakle, loa vijest za nas je da nema izvora koji bi mogao zamijeniti naftu na nain kako je mi danas troimo. No dobra, dapae odlina vijest je da danas postoje prijedlozi i istraivanja koja realnim pokazateljima istiu kako bi primjerice Velika Britanija, mogla smanjiti svoju potronju energije za treinu bez ikakvih dodatnih trokova, a slijedea treina bi se mogla smanjiti uz neznatna financijska ulaganja. Gaenje struje kad je ne koristimo ini nam se malim inom, gotovo simbolikog karaktera. Kada bi se sve video-rekordere, hi-fi ureaje i televizore u Britaniji gasili kad ih ne koriste sauvale bi se dvije elektrane (Whitefield, 2004). Trebamo smanjiti nau ovisnost o fosilnim gorivima. Ovdje nije potrebno da se snebivamo nad svojom sudbinom, jer smo mali i sami i nita ne moemo uiniti. Smanjenje potronje nae energije najee ne ovisi o novim skupim

191

ulaganjima i troenju novaca, ve puno vie o boljoj organizaciji i pridravanju principa odrivosti u naem ivotu. Ve i najlaka odluka da koristimo efikasne tedljive arulje, dobar je korak naprijed. Uobiajene arulje su totalni gubitak, jer im 90% energije odlazi na toplinu, a svega 10% na svjetlo. arulje koje uvaju energiju daju istu koliinu svjetla, troe treinu energije i traju gotovo deset puta due od obinih arulja.1 Na osvjetljenje u SAD-u odlazi 34% sve proizvedene elektrine energije. Ako je elektrina energija koja se koristi u kuanstvu dobivena od iskoritavanja ugljena, to je ondje sluaj u vie od 50%, svaki kWh emitira kilogram CO2. Ako zamijenimo obinu arulju sa tednom, utedit emo tokom njenog rada 225 kilograma ugljena (National Geographic Hrvatska, 2005). Kada bi se u kuanstvima zamijenile neefikasne arulje s efikasnima, potronja energije za svjetlo u SAD-u smanjila bi se za pola. Zamijeniti neefikasne arulje tedljivima nije teak izbor. Pritom naglaavamo kako je odabir da teimo imati to odriviji ivotni stil vaan, ali samo prvi korak. Nemojte se zaustaviti samo na osobnom zadovoljstvu to kupujete etike proizvode. Udruite se s drugim ljudima, jer zajedno moete napraviti puno vie. Etiki konzumerizam nije dovoljan da se stvari promijene. Kada govorimo o smanjenju potronje fosilnih goriva mislimo na cio tercet: ugljen, nafta i plin. Ugljen i plin nas uglavnom griju pa nam tu stoji iroka lepeza alternativa koje smo navodili u poglavlju o graditeljstvu. Ugljen bi svakako trebali izbjei, a vrlo brzo e se umni ljudi koji vode energetsku politiku sjetiti da je i plin fosilno gorivo i kao takav potroiv. Nafta je problem, jer pored grijanja slui kao glavni resurs za transport. Posebno s obzirom da je nafta i dalje sirovina koja najvie sudjeluje u globalnoj energetskoj proizvodnji s 37%, a za emisiju CO2, najveeg uzroka efekta staklenika, odgovorna je za 42%. Stoga bismo kao prvi korak trebali razmisliti i o nainu naeg transporta. Trebali bismo kad god moemo izbjegavati vonju avionom. Vonja avionom je jedna od najneekolokijih stvari koju moemo uiniti. Avion po putniku pusti dva puta vie CO2 od automobila i etiri puta vie od vlaka (Whitefield, 2004). Duik i sumpor dioksid koji avion emitira s obzirom na visinu leta ima tri puta jai efekt staklenika nego da je emitiran sa Zemlje. Po nekim istraivanjima, avio-promet je odgovoran za pola emisije CO2 na sjevernom dijelu zemaljske kugle. Porast prijevoza avionom jo je vie zabrinjavaju ako znamo da se esto dogaa na udaljenostima koje su blizu. A to puno vie govori o nama i naoj razmaenosti, a manje o naoj potrebi za posjetom baki u Australiji ili neutaivoj ei da se kulturno uzdiemo posjeivanjem Portugala. ak se 45% svih letova u EU odvija na udaljenostima manjim od 500 kilometara (WWI, 2005). U gradu se puno bolje voziti biciklom ili javnim prijevozom. Ako i imamo auto dobro je da smo dio ve spominjanih grupa gdje se auto dijeli ili vie ljudi
1

tedljive arulje, premda manje, takoer sadre ivu te ih treba odloiti na posebna odlagalita.

192

ide zajedno na posao jednim autom. ak i autori koji su razradili pojam prirodni kapitalizam priznaju da eko-efikasnost, kada na primjer govorimo o proizvodnji tedljivih automobila nema nikakve svrhe, ukoliko se istovremeno ne radi na drutvu u kojem se smanjuje potreba za automobilima, a to je danas prerijedak sluaj. Troje proslavljenih vizionara naglaavaju (Hawken, A.B. Lovins i L.H. Lovins, 1999: 41) kako mnogi socijalni trokovi vonje automobilima imaju manje veze s gorivom, a vie s prometnim guvama i zakrenim ulicama, prometnim nesreama, nepokretljivou ljudi, sve manje prostora za druge aktivnosti, a sve vie za ceste, parkiralita i garae. Ti socijalni trokovi u SADu godinje dosegnu osminu BDP-a. Energija potrebna za proizvodnju jednog automobila je 4100-7500 litara nafte, ovisno o tipu automobila. Potrebno je 400000 litara vode za proizvesti jedan automobil. 27 tona otpada ostane nakon proizvodnje jednog prosjenog auta. Svake godine na odlagalitima u SAD-u zavri 11 milijuna automobila. Prosjeno, svaki automobil godinje emitira 5443,08 tona CO2. SUV vozila koja su najneefikasnija emitiraju 2,5 puta vie CO2. Danas je 700 milijuna automobila u svijetu s tendencijom rasta. Ukoliko tome pribrojimo sva vozila: brodove, amce, avione, motore, kosilice i ostalo, na svijetu je preko milijardu vozila koje koriste naftu. Nijedan alternativni resurs to ne moe zamijeniti, jer troimo previe. Nae sadanje ume su u stanju apsorbirati svega 1% od ukupne koliine CO2 koju emitiramo (Whitefield, 2004). Jedna od najprisutnijih dilema u svjetskim medijima, strunim krugovima pa i najiroj javnosti jest koliko jo ima nafte, i mi smo se te teme ve dotakli. Komentari, stavovi i predvianja se niu u velikim krajnostima. Imamo apokaliptinih predvianja svih protiv svih svijeta kod Jamesa Howarda Kunstlera, koji u svojoj posljednjoj knjizi najavljuje dugotrajno izvanredno stanje. S druge strane stoje svi oni slijepi pohlepnici, krpelji naih ivota koji nam sisaju energiju filajui nas svojim proizvodima koji tete okoliu i ljudima. S obzirom da se i druge cijene baziraju na cijeni nafte, ovdje nas se umiruje kako se i dalje moemo baviti jedinim zanimanjem koje nam je neoliberalni kapitalizam ostavio da budemo potroai. Kao to smo naveli u poglavlju o energiji, imamo i itavu plejadu zanesenjaka, ponekad i simpatinih, koji nagovjeuju novi resurs, tehnoloko udo, otkrie svih otkria koje e nas spasiti. Ovdje bismo radi fer igre dodali moda? Moda nam zaista iz budunosti doe kapetanica Janeway s Voyagerom i izrui nam fino upakirane paketie dilitija? Moda zaista? Dodue, oni meu nama koji su kritiniji na ljudsku rasu zbog svega to inimo jedni drugima i planeti, rekli bi kako nismo zasluili da nas neto neoekivano spasi. Rekli bi kako zaista trebamo iz temelja preispitati svoje ponaanje i nain ivota. Tomu se i pridruujemo, no jo uvijek tinja nada kako za to ne moramo proi kroz sudnji dan. Svjesni smo kako e mnogi ljudi gadno nadrapati ukoliko se ne pripremimo za ivot kada nafta nee biti gospodar svih burzi. A u takvom svijetu ne elimo ivjeti. Negdje kao dobru alternativu pesimizmu Kunstlera stoji ve spominjani 193

Paul Mobbs koji istie kako imamo anse, ako se primimo posla sada. Hirschov izvjetaj raen za potrebe amerikog Ministarstva energetike istie kako dosezanje vrhunca iskoritavanja nafte suoava SAD i svijet s neuvenim rizikombilo koja rjeenja za znaajan utjecaj moraju biti inicirana deset godina unaprijed (PM No. 46, 2005: 57). U knjizi imamo prie o onima koji su se ve poeli pripremiti ili dobre recepte kako da mi to uinimo. Mobbs smatra kako nam je za odriviji nain ivota potrebno smanjenje/efikasnije koritenje energije oko 60% i koritenje obnovljivih izvora energije oko 40%. A to onda vie i nije tako loe i apokaliptino. Znanja i vjetine u ovoj knjizi nam mogu pomoi da to ostvarimo. Uz ogromnu napomenu kako su ona samo djeli bogatstva kreativnosti i sposobnosti koje milijuni ljudi na planeti imaju, dijele i stvaraju. Nee biti lako s obzirom na silu i brutalnost ubilakog stroja koji nam stoji nasuprot, ali znamo kako i svaki stroj ima svoj vijek trajanja. A sada znamo i kako mu odvidati arafe i slomiti koji dio, ma cijelog njega. I tu emo biti neumorni i neumorne. Jedan od razloga za tu neumornost jest i injenica kako nae odluke i postupci utjeu na druge ljude, ljude koje nikad neemo upoznati, osim kao statistiku u vijestima. Svijet je povezano mjesto kao nikada do sad. Mi imamo izbor i on treba ii prema koritenju znanja i tehnologija koje svijet vuku prema vie pravde i mira. Zamislimo si samo to znai injenica kako e 50% svih rudnika zlata u sljedeih 20 godina iz kojih e se vaditi zlato biti na zemlji koju nastanjuju uroeniki narodi. Kako se 90% prirodnih rezervi nafte i 60% plina nalazi na teritoriju zemalja u razvoju, uglavnom na podrujima gdje se ve vode ratovi ili postoje sukobi zbog resursa. WHO procjenjuje kako 160000 ljudi svake godine umre od posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama (WWI, 2005), da ne spominjemo sve vei broj ljudi koji umiru zbog ratova za naftu. Samo u Iraku ubijeno je preko 100000 ljudi. Samo u Iraku amerika vojska troi gotovo 6,5 milijuna litara nafte dnevno da pokrene svu svoju ratnu maineriju. Zanimljivo je kako nas se polako, iz godine u godinu, navika na sve vee cijene nafte. I to je kao normalno. Danas nam je sasvim normalno da je barel nafte preko 60 dolara. Od 2002. godine cijena nafte porasla za 148%. Dok se sve ovo dogaa, neko masno broji pare. ExxonMobile, najvea naftna korporacija na svijetu, objavila je krajem listopada 2005. godine kako je u treem kvartalu te godine ostvarila rekordnu zaradu od 9,9 milijardi dolara, to je nevjerojatnih 74% vie nego u istom razdoblju prole godine. Shell se za isto razdoblje pohvalio s 9 milijardi dolara zarade. To njima predstavlja porast od 68% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a Conoco Phillips se zadovoljio s triavih 3,8 milijardi dolara, no za njih to predstavlja rast zarade od 90% u odnos na isto razdoblje lani. ChevronTexaco je objavio zaradu od 3,9 milijardi dolara to znai rast od 53% u odnosu na isto razdoblje lani. BP je istaknuo zaradu od 6,53 milijarde dolara, to je 25% vie u odnosu na isto 194

razdoblje lani. Neovisno o ope plodonosnoj godini koju su im donijeli globalni ratovi i sukobi za naftu, pekulacije na burzama, panike na tritima zbog vanih problema kao to je prehlada ovog ili onog iz kraljevske svite Saudijske Arabije, sve vea potronja sve manje nafte i posljedice razornih uragana uslijed sve eih klimatskih promjena. Ovo potonje je zaista savreni cinizam. Naftne korporacije proizvode gorivo na kojem gomilaju svoje bogatstvo, a koje je najvei uzronik globalnih klimatskih promjena. Onda uslijed klimatskih promjena imamo sve vee nestabilnosti u vremenskim uvjetima, izmeu koje spada i sve vei broj uragana. I onda uslijed razaranja uragana die se cijena goriva kojeg dotine korporacije kontroliraju i proizvode. I onda one jo vie zarauju. A mi pjevuimo na Dan planete Zemlje i ba smo ono sretni kad BP primjerice objavi da e poveati ulaganja u obnovljive izvore energije. Zalije BP slavlje zbog zarade i objavi kako e slijedeih 10 godina uloiti u obnovljive izvore energije do 8 milijardi dolara. To je svega 12,3% od zarade BP-ja samo u treem kvartalu 2005. godine. BP godinje investira u naftu i plin 150 milijardi dolara, to znai da e od ukupnih investicija BP za obnovljive izvore energije (gdje su lukavo utrpali i sunce i vjetar, i vodik i plin) odvajati 5,3%. Mnogi pripadnici i pripadnice alterglobalistikog i mirovnog pokreta osjeaju se esto pomalo bespomono kad uvide da ih sistem protiv kojeg prosvjeduju dri u zamci, jer kontrolira sve resurse koje koristimo. Ono to je zaista uzbuujue to danas pored prosvjednog urlika Ne ratu za naftu, mi imamo dovoljno znanja i vjetina urliknuti Ne nafti za rat. Moemo urliknuti gadovima Ne trebamo vas, jer imamo sve. Tako dolazimo do drugog koraka.

KORAK 2. - Prestati jesti naftu

Neki, poput Kunstlera upozoravaju kako e, za razliku od uobiajenih futuristikih vizija, osnovna grana budunosti biti ponovno poljoprivreda. Dananja konvencionalna poljoprivreda koja ovisi o velikom naftnom unosu (umjetna goriva, pesticidi, herbicidi, teka mehanizacija i nepotrebno ogromni trokovi za transport), bez tako velikog unosa nesposobna je da nas sve nahrani. Prema tome, na sistem proizvodnje hrane ne samo da je nepravedan, jer ostavlja gladnima stotine milijuna ljudi uz obilje hrane, ve je i energetski neefikasan. Mi smo jedai i jedaice nafte. Prehrambeni sistem u SAD-u troi kao i cijela Francuska za svoju ukupnu energetsku potronju. ak etiri petine od toga odlazi na procesiranje, pakiranje, skladitenje, transport i prodaju prehrambenih proizvoda. ak 34% odlazi na gorivo za mehanizaciju koja sije ili obavlja etvu na polju, a 28% odlazi na proizvodnju umjetnih gnojiva (Murray, 2005).2 U SAD-u se za proizvodnju
2

Detaljniji prikaz daje Pfeiffer (2004): potronja u konvencionalnoj poljoprivredi u SAD-u je ovako rasporeena: 31% proizvodnja umjetnih gnojiva, 19% rad mehanizacije, 16% transport, 13% navodnjavanje, 8% uzgoj stoke, 5% suenje usjeva, 5% proizvodnja pesticida i 3% razno.

195

umjetnih gnojiva od lipnja 2001. godine do lipnja 2002. godine potroilo vie od 16 milijardi litara dizela (Pfeiffer, 2004). Polja u amerikoj saveznoj dravi Iowi troe energiju jednaku 4000 bombi baenih na Nagasaki (Manning, 2004). esto se lano tvrdi kako organska hrana ne bi mogla nahraniti svijet. Dugogodinja istraivanja na Cornell Universityju i Rodal Instituteu daju prednost organskoj poljoprivredi, ak i u urodu. Biljke i tlo koje se ne unitavaju konvencionalnom poljoprivredom dodatno su uspjenije tokom sunih godina.3 Dobra vijest je da prodaja organski uzgojene hrane raste 20-25% godinje. No, povrine na kojima se organski uzgaja hrana ine svega 3% od ukupnih poljoprivrednih povrina. Stoga ti ljudi trebaju nau podrku. Organska hrana nije skupa. Konvencionalna je prejeftina zbog subvencija i neukljuivanja eksternih trokova. Rekli smo kako vam neemo propagirati vegetarijanstvo, ali trebate biti svjesni kako pored etikog problema, u prehrani mesom postoji i veliki ekoloki problem. Prehrana bazirana na mesu doprinosi emisiji staklenikih plinova za devet puta vie nego prehrana bazirana na biljkama i biljnim preraevinama koje se lokalno proizvode. Na organskim farmama troi se 65% manje energije, uglavnom zbog nekoritenja umjetnih gnojiva (Whitefield, 2004). Bio bi veliki korak da makar smanjite konzumiranje mesa. Jo je vei korak ako ponete i sami proizvoditi hranu za sebe, ali je vrlo vjerojatno kako si nee veliki broj ljudi to moi organizirati s obzirom na poslove i tempo ivota. Zato je vano da podrimo u naoj blizini one koji proizvode hranu, posebno one koji je proizvode na ekoloki nain. Ne treba nam biti ao ak niti ako potroimo par kuna vie na njih, jer se to sve vraa zajednici. Ve smo u uvodu istaknuli perfidnu igru zelenog kapitalizma u stvaranja elitnog i skupog ivotnog stila. No, to ne treba brkati s potrebom da podrimo ljude koji pored nas proizvode i stvaraju. Nekoliko je naina na koje podupiremo lokalne proizvoae hrane. U gotovo svim knjigama koje dolaze iz anglosaksonskog svijeta zagovara se otvaranje duana samih poljoprivrednika i specijaliziranih sajmova. Vrlo esto nismo svjesni koliko su vrijedni svi ti placevi, pijace i trnice koje imamo, gdje takoer jo uvijek ima dosta ljudi koji prodaju svoju hranu. esto ljudi ispred svoje kue izvjese natpis sa proizvodima koje nude. Dobro je objavljivati listu domaih proizvoaa i proizvoda koje nude kako bi javnost bila informirana. Moemo organizirati prehrambene kooperative organizirane od strane potroaa. Postoje i tzv. box scheme, sistem u kojem svaki potroa dobiva svoju kutiju sezonskih proizvoda koja mu se tjedno dostavlja. Kako bi se rasteretilo proizvoaa, jer ovime on pristupa potroaima, a ne obrnuto, hrana se dostavlja na nekoliko dogovorenih lokacija koje su najblie svima, gdje onda pojedinani potroai dolaze po svoje namirnice. Koriste se i posjeti
3

Vdijeti cjelokupno istraivanje na URL:http://i-sis.org.uk (19.09.2005.).

196

farmama koje su otvorene za organizirane potroae koji ih podravaju. Sistem pretplate je korak dalje. Potroai unaprijed plate sve svoje budue namirnice koje e dobivati. Time se stvara pojaana ili dodatna podrka poljoprivrednicima, jer odmah prije sezone barataju odreenom svotom novaca koja im je potrebna za ulaganja u proizvodnju. Posebno je ovakav pristup koristan za manje bogate poljoprivrednike, jer ih uva od bankarskih kredita i otplaivanja. Sistem se razvio u SAD-u i trenutno postoji 1000 farmi koje rade po ovom principu. Slijedea mogunost je Community Supported Agriculture poljoprivreda koju podrava zajednica. Tanke su nijanse u razlikama izmeu metode pretplate i CSA. CSA je pojaana metoda pretplate. Nakon godina suradnje izmeu potroaa i proizvoaa, tamo gdje se stvaraju jae i svjesnije veze, vrlo brzo se doe do osjeaja kako potroai isto kao i proizvoai skrbe za dobrobit i opstanak farme. To je u neku ruku isto njihova farma. Tako dobivamo poljoprivredu koju podrava zajednica, a ne samo puka nakupina potroaa koji ele zdravo jesti. Tako se oni koji imaju dionice u hrani koju su platili na poetku sezone brinu i za druge aktivnosti na farmi kako bi ona to bolje stvarala i ivjela. Velika veina CSA farmi u SAD-u su biodinamike farme. To nije udno jer ljudi koji prakticiraju biodinamiku vide farme kao ivi organizam, pa ukljuivanje u ivot farme ljudi koji jedu hranu proizvedenu na njoj nije nita udno. Poto vlade podravaju velike monokulturne farme, sami ljudi, sama zajednica preuzima stvar u svoje ruke i podrava male poljoprivrednike koji osiguravaju dobru hranu, brigu za bioraznolikost i etiki pristup prema zemlji. Na sastancima pred poetak sezone, na poetku treeg mjeseca poljoprivrednici istaknu to se oekuje i kolika ulaganja su potrebna. Tada svaka obitelj ili pojedinac odluuje koliko su spremni uloiti s obzirom na svoje potrebe i mogunosti. Ukoliko se nakon toga ne dobije suma koju su poljoprivrednici predloili kao potrebnu da se zadovolji proizvodnja, kree se u slijedei krug dok se taj iznos ne postigne. Do sada, u CSA prii nikada nije trebalo vie od dva kruga da se predloeni iznos ne dobije. U Njemakoj se u posljednje vrijeme razvija Integrated Renewable Energy Farm (IREF) sistem koji u proizvodnju hrane ukljuuje i energetsku dimenziju, odnosno podupire farme u kojima je proizvodnja hrane zaista odriva i nema koritenja fosilnih goriva.

KORAK 3. - Koritenje obnovljivih izvora energije

Samo kad su sve opcije za smanjenje energije istraene, moemo krenuti u potragu za izvorima koji e nam omoguiti troenje energije. Ukoliko poveamo energetsku efikasnost, a ne smanjimo potronju, vrlo je vjerojatno da e nam utedu pojesti povean konzumerizam. Pri koritenju obnovljivih izvora energije potrebno je paziti koje vrste obnovljivih izvora moemo najbolje iskoristiti u 197

naoj lokalnoj zajednici i uvijek ih je dobro kombinirati. Kroz knjigu smo se trudili pokazati kako nam obnovljivi izvori energije mogu zadovoljiti sve potrebe. Uz napomenu koju nikad nije naodmet nekoliko puta ponoviti - koritenje takvih izvora zahtijeva od nas i da promijenimo nain na koji gledamo na energiju i da postanemo odgovorniji u odnosu na odnos proizvodnja/potronja energije. A kako mi uobiajeno rjeavamo probleme? ovjek je koristio previe fosilnih goriva i stvorio klimatske promjene. Uslijed klimatskih promjena sve su ei sluajevi nestabilnog vremena i ekstremnih uvjeta. Tako su i ljeta sve toplija, a ljudi su zakljuili kako su vruine nesnosne. Umjesto da smanjimo potronju fosilnih goriva, zazelenimo gradove i ponemo graditi energetski efikasnije stambene objekte, mi smo poeli ugraivati klima ureaje. Rjeavamo posljedicu, a ne uzrok. Samo je ovdje problem to time uzrok inimo jo veim i nerjeivijim. U Hrvatskoj je ugraeno klima ureaja koji troe kao jedna nova elektrana. Elektrana pogonjena fosilnim gorivima. Koja stvaraju klimatske promjene. I onda emo zakljuiti kako su ljeta jo nesnosnija. Pa e se netko pametan sjetiti da nam treba jo klima ureaja, jer je ovako zbilja neizdrivo. I tako u zaarani krug kratkotrajnih povrinskih rjeenja, rjeenja koja to nisu. Obnovljivi izvori energije imaju sigurnu budunost. ak svaka etvrta osoba (oko 1,6 milijardi ljudi) na svijetu nema elektrinu energiju u svojem domainstvu. Premda smo ih stavili u poglavlje o graditeljstvu, ne treba smetnuti s uma kako su i pasivni solarni dizajn ili dobra ekoloka izolacija obnovljivi izvori energije. to se tie biogoriva, posebno onih na bazi ulja, podraavamo njihovo koritenje od recikliranog ulja ili ulja dobivenog organskim uzgojem. Naravno, uz stalno podsjeanje na korak 1. o potrebi smanjenja potronje. Nasuprot tome, danas se u EU uvozi biodizel iz Malezije koji se dobiva od palminog ulja, a za plantae palmi se sijeku ume koje su najvrijedniji resurs na planeti. Onda si europski kvazi-eko fifirii umiljaju kako se voze na odrivo gorivo. U ZMAGu podravamo biogoriva koja ne unitavaju bioraznolikost. Ona koja unitavaju zapravo su prljavi biznis zaogrnut u zelene pakete. No isto tako, nemojte da vas obeshrabre pametnjakovii kojima je jedini komentar na biogoriva kako ih nemamo dovoljno da zadovoljimo sadanju potronju nafte. Kau genijalci, narue sendvi s buolom i odu do kioska po cigare sa svojim limenim ljubimcem na naftu. Nafta nije alternativa, a opet je svi uzimamo zdravo za gotovo. Premda kao to smo naveli nafta kao benzin i kao dizel ima manji energetski prinos i od etanola, a pogotovo od biodizela. Koritenje otpadnog ulja, potivanjem rotacije usjeva i plodoreda te znanjem iz organske poljoprivrede, biogoriva mogu biti snaga lokalnih zajednica za veom nezavisnou od industrije nafte. Biogoriva mogu ostaviti lokalne resurse na koritenje ljudima i osigurati im radna mjesta.

198

KORAK 4 - Kad se male ruke sloe

Permakultura nas ui kako se plete mrea povezanih funkcija i elemenata. U tom smislu je manje vano koliko imamo elemenata od toga kako su oni povezani. Netko i s manje elemenata moe imati efikasniji i odriviji sustav. Cjelina je vea od zbroja. Pogledajmo potronju energije u kuanstvima prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Poar: 57% grijanje, 25% potronja tople vode, 11% rasvjeta i ureaji, te 7% kuhanje. Sjetimo se sada svih odrivih rjeenja, svih zelenih alata koje smo spominjali u knjizi. Ovdje se najbolje vidi kako se plete mrea odrivih niti. A napominjemo opet kako to ak niti nisu sve niti koje ljudi na ovom planetu pletu kako bi nam bilo bolje, ve samo one koje smo mi sami upoznali. Grijanje sreujemo pasivnim solarnim dizajnom, dobrom izolacijom i efikasnim aktivnim grijanjem. Ako se tu i tamo malo poapamo, sigurno e nam isto biti toplije. Ve smo preli 50 posto potronje energije. Toplu vodu, ak ako i ne ivimo na moru, dobro je dogrijavati solarnim kolektorima koji su zaista jednostavni za upotrebu. Ukoliko spojimo sustav masivnih zidanih pei plus solarni kolektori dobili smo efikasno grijanje i naeg prostora i tople vode. Kompostne wc-e emo teko ugraivati u gradu, premda u zemljama kao to je vedska i to postaje normalno za stambene zgrade, ali u svakom sluaju je dobro tediti vodu kod ispiranja wc koljke i pranja naih tjelesa te sua. Kakve god ureaje koristimo dobro je da budu A ili ak A+ klase, znai energetski efikasni. Tko koristi obine arulje, a ne tedne, taj je stvarno pravi tudum. I ego-baraba. Ve ta mala najjednostavnija odluka znai neto za zatitu okolia i zdravlje ljudi. A dugorono se i ekonomski isplati. Kuhanje? Kao i kod kompostnog wc-a i ovdje emo teko nai da netko na vrhu stambene zgrade friga jajca na solarnom kuhalu. Ali i to je mogue. Mi probali i prekali tempeh. Kuhati je najneefikasnije za jednu osobu, pogotovo na struju. Pozovite si ponekad prijatelje i prijateljice, drage ljude na veeru. Jasno je da s obzirom na vau specifinu situaciju neete moi odmah ili neete moi koristiti sva ova odriva rjeenja, ali nedajte da vas to obeshrabri, jer je pozitivno da radite u skladu sa svojim mogunostima i pozicijom. Svatko moe uiniti neto. A nismo ni spomenuli hranu, otpad i druge vane stvari. Nakon to smo uspostavili nau mreu, slijedi povezivanje sa drugim aktivistima i aktivistkinjama koji ire prostore slobode u drugim vanim podrujima: ljudska prava, radnika prava, novi mediji i virtualni svijet, enska prava, prava manjinskih skupina, mirovni i antiratni pokret, selo i grad, lokalno i globalno. Od njih moemo puno nauiti. Sve je povezano. Primjerice, biodizel vam nema nikakvog smisla ako ne smanjite svoju vonju automobilom. Biodizel ne moe zamijeniti uobiajenu naftnu potronju prosjene obitelji. Zato vam se potrebno udruiti i podrati ekoloke udruge koje zagovaraju i bore se za biciklistike staze i kvalitetniji gradski prijevoz. Bez toga, vrlo teko ete imati 199

odrivu vonju biodizelom. Slino, nije samo vano doi do duana s organskom hranom, ve je vano i kako se odnose prema radnicima i radnicama u tim duanima. Tako se eko-etika korporacija za kozmetiku i njegu tijela Body Shop smatra snagom za socijalnu promjenu. Inzistiraju da su im svi proizvodi dobiveni bez koritenja umjetnih sastojaka, uz potivanje prirode i uroenikog znanja, pa ak imaju i kolonjsku vodu za mukarce koja se zove Aktivist. Istovremeno kao snaga za socijalnu promjenu smatraju kako su preradikalni za sindikate (Thomas Frank, 2002: 213-216). Ti bokca, udno da se takvog radikalizma nisu sjetili u Microsoftu ili Coca Coli. Rjeenja za odriviji nain ivota treba ispreplesti sa socijalnom pravdom i irenjem mira. Bez toga nema odrivosti. Poruka knjige je da su ta rjeenja tu, svuda oko nas. Ne sva, ali njihovo irenje je zamamno. Problem koji se esto javlja je nedostatak znanja, informacija i komunikacije te irenja i dijeljenja zelenih alata za odriviji nain ivota. Sve se svodi na suradnju, na energiju izmeu ljudi. Kada se ljudi udrue, sposobni su za udesne prie. To je zapravo najvanija poruka u knjizi. Energija izmeu ljudi. U ZMAG-u smo, unato naoj mladosti, i kao ljudi i kao grupe, nekoliko puta shvatili kako ukoliko ne postoji ona iskra, onaj zanos, zato ne rei ukoliko ne postoji eros u ivotu, fina energija izmeu ljudi, nema smisla previe razglabati o solarnim modulima ili slinome. Mi smo sami imali puno problema u vlastitoj edukaciji ili jednostavno nema koga pitati kako neto napraviti i koristiti ili osobe koje to znaju trae ogromne svote novaca. Zato smo se u svim naim radionicama o solarnim kuhalima, solarnim kolektorima, bio-gorivima, prilikom instaliranja malih vjetrenjaa i solarnih modula po Hrvatskoj kretali u mislima s te dvije potrebe: znanja i vjetine moraju biti dostupne i primjenjive te radionice ne smiju kotati skupo kako novac ne bi odreivao ljude s kojima suraujemo. Od toga do danas nismo odustajali, unato svim pogrekama i tekoama, nemanju love i svim onim loim energijama oko nas. Zato i cijenimo neizmjerno ljude koji su nas nauili ili su nam pomogli da se sami educiramo o proizvodnji i/ili koritenju zelene energije. Ponavljamo opet, ukoliko sami imate neku slinu priu, kontaktirajte nas i uvrstit emo ta znanja u slijedeem izdanju ili e odmah zavriti na naoj Internet stranici. Vano je da se ne osjeamo krivima zbog elje za udobnim i ugodnim ivotom. Postoji neto ljepe izmeu dviju krajnosti egomanijaka koji bez osvrtanja gaze sve pred sobom dok i njih ne opali po tintari i novovjekovnih izabranih koji bjeei od svijeta nude sebe kao njegovo spasenje. Nije nam potreban asketizam, ve aktivizam. elimo uivati u ivotu, upijati njegove sokove, sladiti se sonim detaljima i sitnicama, smijati se do bola i od bola ii prema smijehu, biti vrckavi gdje treba i pecnuti gdje pae... Lijepa je stvar znati kako moemo imati lijep ivot bez da ikoga zajebavamo. I to je tako dobar osjeaj. Jedan od najveih ekonomskih strunjaka danas, Bernard Lietaer 200

nazvao je to odrivim obiljem (2001). Kretanje prema takvom svijetu je puno uzbuujue i veselo, nego to je cmizdriti za starim navikama.

I to vam jo rei za kraj?

Nije li lijepo probuditi se u prvoj zoni, a sunce ve grije dnevni boravak kroz na staklenik? Nije li onda ba lijepo sloiti fini sendvi s dimljenom sejtaninom, domaim sirom i srknuti fair trade kavu ili domai aj? Pa se zaputit u vrt naberati hrane za ruak, jer na ruak stie brdo ekipe, jer imamo radionicu izrade solarnih kolektora. Ma nije li samo lijepo otii po ekipu kombijem koji ide na ulje i pri tom stati u umarku? Ma ne to, nego se ide skupit smee to ga ljudi ostavljaju, ono auto gume za zidove i to. Pa nakon toga skupit ekipu i dovesti ih, a ono ve se krka vegan bukuri na solarnom kuhalu. O, nije li lijepo sa svima ovima uiti, raditi i graditi? Pa se onda oti okupati na sedre divne Kupe, usidriti se i ekati mlaz, eko-jacuzzi, prirodna masaa, pokoji prdac od sejtanine, ma nek se mjehurii roje. Opet uuuuu.... I nije li lijepo poslije nazdraviti rakijicom, pa zapjevati koju staru i mladu, spremiti no u dep i spremiti sebe u ples, ekati zoru da se pozdravi sunce? Nije li? Vidimo se tamo.

201

LITERATURA
Anderson L. (1999) Genetic Engineering, Food, and our Environment A Brief Guide, Devon: Green Books. Bagari, M. (2003) Kompostiranje, Zagreb: Zelena akcija. Bell, G. (2002) Put permakulture praktini koraci za stvaranje samoodrivog svijeta, Cres: Poduzetnitvo Jaki. Bell, S. and Morse, S. (2003) Measuring Sustainability - Learning from Doing, London: Earthscan. Berman, D. M. & OConnor, J. T. (1996) Who Owns the Sun? People, Politics and the Struggle for Solar Economy, Vermont: Chelsea Green. Borio, L. and Candela, M. (2004) Ecovillage Creation and Management, Ventimiglia: Torri Superiore. Briggs, M. (2004) Widescale Biodiesel Production from Algae, URL: http://www.unh.edu/p2/biodiesel/article_alge.html (11.12.2005.). Brown, L. R. (2001) Eco-Economy: Building an Economy for the Earth, New York: W. W. Norton & Co. Brown, L., Larsen, J and Fischlowitz-Roberts, B. (2002) The Earth Policy Reader, London: Earthscan Publications. Burnett, G. (2004) Permakultura vodi za poetnike, to ita i ZMAG. Butler, C.T.& McHenry, K. (2000) Food not Bombs, Tuscon: Sea Sharp Press. Carlstrom, P. (2005) As Solar Gets Smaller, Its Future Gets Brighter, URL: http://www.sfgate.com (25.07.2005.). Centar za kompost Osijek (2003) Priroda ne poznaje otpad Kompostiranje to?Zato?Kako?, Centar za kompost Osijek: Osijek. Chambers, N., Simmons, C. and Wackernagel, M. (2004) Sharing Natures Interest - Ecological Footprints as an Indicator of Sustainability, London: Earthscan. CAT (2005) Clean State No58, Machynlleth: CAT. Do it ourselves A guide to petroleum and war free vegetable fuel making, Montreal: Potatos People. Driessen, P. (2003) Eco-Imperialism Green Power, Black Death, Bellevue: Free Enterprise Press. Dresner, S. (2003) The Principles of Sustainability, London: Earthscan. 202

Dui, N. (1999) Energetika nakon Kyota, URL: http://powerlab.fsb.hr/ OsnoveEnergetike/1999/oe1p.html (08.05.2005). Elliott, J.A. (2003) An Introduction to Sustainable Development, London: Routledge. EC (2002) Choices for a greener future The European Union and the environment, EC: Belgium. Franke, R. W. (1997) Democracy at Work in an Indian Industrial Cooperative The Story of Kerala Dinesh Beedi, URL:http://csf.colorado.edu/ bcas/otherart/franke1.htm (11.05.2004.). Franke, R.W. and Chasin, B.H. (1998) Power to the (Malayalee) People, URL: http://www.zmag.org/ZMag/articles/feb98kerala.htm (11.05.2004.). Franke, R.W. (2001) Fueling Economic Growth Through Democratic Participation: Three Lessons from Kerala, India, URL: http:// www.chss.montclair.edu/anthro/fuelinggrowth.htm (11.05.2004.). Fukooka, M. (1995) Revolucija jedne slamke uvod u prirodno poljodjelstvo, Zagreb: Prirodoslovno drutvo Ljekovita biljka. Gallivan, F., Mintier, S. and Chazan, D. (2005) Steps to Sustainability: Five Things Your City Can Do to Reduce its Ecological Footprint, URL:http// www.redefiningprogress.org (05.05.2005.). Gallon, G. (2003) Hydrogen-Fueled Car Wrong Decision, URL: http:// www.evworld.com/databases/storybuilder.cfm?storyid=494 (01.03.05.). Gershuny, G. (1993) Start with the Soil, Emmaus: Rodale Press. Gellatley, J. (2001) Kako postati, biti i ostati vegeterijanac ili vegan?, Zagreb: Udruga Prijatelji ivotinja. Girardet, H. (2003) Creating Sustainable Cities, Devon: Green Books. Glava, V. (1999) Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb: DUZZPO i Hrvatske ume. Goldemberg, J. (2003) Energy and Sustainable Development, u Speth, J.G. Worlds Apart Globalization and Enviroment, Washington DC: Island Press: 52-65. Goodstein, D. (2004) Out of Gas The End of the Age of Oil, New York: W.W.Norton & Company Inc. Graham-Rowe, D. (2005) Hydroelectric powers dirty secret revealed, URL:http://www.energybulletin.net (11.03.2005.). Hall, K.G. (2005) U.S. has plans for Canada oil sands, URL: http:// azcentral.com (05.12.2005.).Haltead, T. A Better Way to Measure the Economy, u: Kevin Danaher (1996) Corporations Are Gonna Get Your Mama, Monroe: Common Courage Press:181-185. Hawken, P., Lovins, A. B. and Lovins, L. H. (1999) Natural Capitailsm The Next Industrial Revolution, London: Earthscan. Hayden, A. (1999) Sharing the Work, Sharing the Planet Work Time, Consumption, & Ecology, London: Zed Books. 203

Hynes, H.P. (1996) A Patch of Eden Americas Inner-City Gardeness, Vermont: Chelsea Green Publishing. Jackson, H. and Svensson, K. (2002) Ecovillage Living Restoring the Earth and Her People, Devon: Green Books. Klare, M.T. (2005) The Energy Crunch to Come, URL: http:www.tomdispatch.com/indeks.mhtml?pid=2277 (24.03.2005.). Kreuter, M. (2002) Bio Vrt, Rijeka: Andromeda. Kunster, J.H. (2005) The Long Emergency, URL:http:// www.rollingstone.com (02.04.2005.). Lay, V. (2005) Integralna odrivost i uenje, u: Drutvena istraivanja 77, God.14, br.3: str. 353-377. Lebb, S and Lebb, D. (2004) the Oil Factor Protect Yourself and Profit from the Coming Energy Crisis, New York: Warner Business Book. LeCompte, C. (2005) Portland critized on CO2 claim, URL:http:// www.sustainable industries journal northwest (10.11.2005.). Lietaer, B. (2001) The Future of Money, London: Century. Mandek, S. (2002) Uzgoj Kalifornijskih glista proizvodnja i primjena humusa, Velika Gorica: ZMAG. Mander, J. Intrinsic Negative Effects of Economic Globalization on the Environment, u: Speth, J.G. Worlds Apart Globalization and Enviroment, Washington DC: Island Press:108-129. Manning, R. (2004) The Oil We Eat, URL:http//www.eroei.com (12.09.2005.). McBurney, S. (1998) Ecology Into Economics Wont Go, Devon: Green Books. Merkel, J. (2003) Radical Simplicity - small footprint on a finite Earth, Gabriola Island: New Society Publishers. Miralem, V. (2004) Rijeka bez povratka ekologija i politike velikih brana, Konjic, Udruenje za zatitu okoline Zeleni Neretva. Mobbs, P. (2005) Uranium Supply and the Nuclear Option, URL:www.fraw.org.uk/mobbsey/papers/oies_article.html (13.12.2005.). Monbiot, G. (2004) feeding Cars, not People, URL: www.guardian.co.uk, (11.09.2005.). Mollison, B. (1996) Uvod u permakulturu, Split: GFS i Zagreb: SHUP i ZGO. Morris, D. (2003) A Hydrogen Economy Is a Bad Idea, URL:http:// www.alternet.org (01.03.2005.). Moskow, A. (1999) The Contribution of Urban Agriculture to Gardenenrs, Their Households, and Surrounding Communities: The Case of Havana, Cuba, u: Koc. M. et al. (eds.) For Hunger-Proof Cities Sustainable Urban Food Systems, Ottawa: IDRC: 77-84. Murray, D. (2005) Ethanols Potential: Looking Beyond Corn, URL:http:/ 204

/earth-policy.org (25.07.2005.). Murray, D. (2005) Oil and Food: A New Security Challenge, URL: http:// list/riseup.net/www/info/globalnews-summary (25.07.2005.). NRDC Natural Resources Defense Council (2005) Jobs and the Climate OECD (1995) Background Paper to OECD Workshop: Sustainable Consumption and Production: Clarifying the Concepts, Rosendal, Norway. July 2-4. Paris: OECD. Panos (2004) Food for All Can Hunger be Halved?, URL:http:// www.panos.org.uk. (07.08.2005.). Paulson, A. 2005) City Transit Systems struggle to stay on track, URL:http//www.csmonitor.com (25. 07. 2005.). Perkins, E. (1999) Public Policy and the Transition to Locally Based Food Networks, u: Koc. M. et al. (eds.) For Hunger-Proof Cities Sustainable Urban Food Systems, Ottawa: IDRC: 60-67. Pfeiffer, D.A. (2004) Eating Fossil Fuels, URL:http:// www.fromthewilderness.com (13.09.2005.). Pfeiffer, D.A. (2005) The Natural Gas Cliff, URL:http://lulu.com/ allendale (24.11.2005.). Plant, C. & Plant, J. (1991) Green Bussiness Hope or Hoax, Devon: Green Books. Potonik, V. i Lay. V. (2002) Obnovljivi izvori energije i zatita okolia u Hrvatskoj, Zagreb: MZOPU. Pye-Smith, C. (2002) The Subsidy Scandal How your Government Wastes Your Money To Wreck Your Environment, London: Earthscan. REN21 Renewable energy Policy Network (2005) Renewables 2005 Global Status Report, Washington, DC: Worldwatch Institute. Renner, M. (2002) The Anatomy of Resource Wars, Worldwatch Institute, URL:http:www.worldwatch.org (02.04.2005.). Shiva, V. (2003) The Myth of Globalization Exposed, u: Speth, J.G. Worlds Apart Globalization and Enviroment, Washington DC: Island Press: 140-154. Speth, J.G. Worlds Apart Globalization and Enviroment, Washington DC: Island Press Stewardship Act How Curbing Global Warming Can Increase Employment, URL:http:www.nrdc.org (05.05.2005.). Stout, R. (1995) Vrt bez motike tajne organskog uzgoja povra i cvijea metodom maliranja, Zagreb: Prirodoslovno drutvo Ljekovita biljka. Tickell, J. (2003) From the Fryer to the Fuel Tank The Complete Guide to Using Vegetable Oil as an Alternative Fuel, New Orleans: Joshua Tickel Media Productions. Wackernagel, M. & Rees, W. (1996) Our Ecological Footprint 205

Reducing Human Impact on Earth, Gabriola Island, New Society Publishers. Wackernagel, M. et al. (2004) National Footprint and Biocapacity Accounts 2004: The underlying calculation method, URL:http:// www.footprintnetwork.org (08.05.2005.). Weisman, A. (1999) Gaviotas A Village that Reinvented the World, Devon: Green Books. Whitelegg, J. (1997) Critical Mass Transport, Environment and society in the Twenty-first Century, London: Pluto Press. Worldwatch Institute (2002) State of the World 2002, London: Earthscan Publications Ltd. Worldwatch Institute (2004) State of the World 2004, New York: W.W. Norton & Company. Worldwatch Institute (2005) State of the World 2005 Trends and Facts Changing the Oil Economy, URL:http://www.worldwatch.org (04.04.2005.). Worldwatch Institute (2005) State of the World 2005, New York: W.W. Norton / Company. mergo (2004) Kompostiranje, Opatija: mergo.

206

207

ISBN 953-7200-07-8
208