D.

(on) Krsto Stoi

VLASI I KMETI IBENSKOG KOTARA

(POVJESNE BILJEKE)
(1936) I. Vlasi ili Murlaci potomci su veinom drevnih Ilira, koji su bili romanizirani, a potom slavenizirani. U ibenskoj su okolici boravili uz rijeku Krku, u Kotarima, u lukoj skradinskoj i kninskoj upaniji, oko gore Trtra, u Boroji, po brdima Danila Kraljice i Danila Birnja (rimski Burnum) ili ukratko od Perkovia-Slivna do Prukljanskoga jezera ili Bilica. Plemii ubii, Nelepii, Gusii, krbavski i frankopanski imali su svoje Vlahe (valachi regni Croatiae). Vlasi su se drali svojih obiaja i uredaba, ali su uvijek stajali na niskom stepenu kulture. Prvi se put spominju, kad su sa Jurjem II. ubiem sudjelovali u ratu kod Bliske god. 1322. U 14. vijeku dolazili su Vlasi ili Murlaci sa bosanskih ili dalmatinskih planina u primorske krajeve, pae i na otoke, sa svojim blagom radi pae. ibenani ih nisu voljeli, jer su opljakali njihov kotar god. 1383. Opinsko je vijee te godine 25. veljae zabranilo, da se Vlasi nasele za obraivanje zemalja iben. graana i vlasnika u njegovom kotaru. Takoer u istom kotaru nije nitko smio jamiti za Vlaha obzirom na novac. O tome se nisu vodile slubene rasprave. Kraljica Elizabeta naredi 27. aprila 1383. hrvatskomu banu Emeriku Bubeku, da istjera Vlahe iz ibenskoga kotara i da ih za naselstvo globi. Ali je mletaki senat godine 1415. dozvolio, da plemii mogu naseliti Vlahe i drugu eljad po kotaru, jer su zbog ratovanja opustjela sela, i polja su ostala neobraena. U ibenskom statutu (Liber reform. 185) stoji, da svaki plemi i puanin moe dovesti Vlahe ili bilo koga na polja a uz privolu gradskog kneza i rektora. God. 1448. Dobroje Dragani i Ilija Sinjii sklapaju ugovor u ime ibenske opine, u selu Nevestu, sa Blaem, glavarom Murlaka, i delegatom hrvatskoga bana Petra o tetama, kraama i drugim nepravdama, koje su poinili Murlaci i banovi podanici po ibenskom kotaru. Talijani mletake republike nazivali su Morlahima sve one, koji su iz Bosne, te hrvatskog i dalmatinskog zagorja dolazili, bjeei pred Turcima, u primorske krajeve ili se naselili, dovedeni od Turaka, u zemlje,
115

koje su starosjedioci morali ostaviti. Najvie je Murlaka dolo pod krilo mletakoga lava za kandijskoga rata (1645.69.). Mnogi su od njih bili primljeni u mletaku vojsku. Vei broj Murlaka naselio se u ibenska predgraa Mandalinu, Varo i Crnicu. Neki su od njih pobjegli u polja i gore za strane kuge u gradu 1649, ali su se kasnije vratili. Inae nije bilo, tko bi polja obraivao. Gradsko vijee 20. sijenja 1670. trailo je, neka se Murlaci iz Mandaline presele u Varo, da tamonji lazaret bude vie osamljen i da ne prijee trgovinu soli sa poznatih solana u blinjem Zablau, a uz to da manje mogu nou zalaziti u polja i pljakati. upnik fra Jure Markovi (166885.) dovede iz Bosne u Varo razne Murlake (valjda par stotina). II. Kmetske odnoaje izmeu gospode i teaka odreivao je Statut grada ibenika. U IV. knj. 71. lanak odreuje, da kmet daje gospodinu polovinu dohodaka. Ako bi loza propala, zemlja se vraala gospodinu bez ikakve naknade teaku za poboljice. Vlasnik, ako nije za deset godina traio dohotke, gubio je pravo na zemlju. Teaci su bili duni donijeti prihode zemlje u kuu gospodara, a napose krtol groa. Mletaki senat 27. travnja 1448. trai, da seljaci koji obrauju polja, ostanu seljacima i ne postaju graanima. Sve je gotovo zemlje posjedovala opina, biskupija, kaptol, crkve, samostani i plemii. Rijetko je seljak bio gospodar zemlje. U tom ju je sluaju zvao plementinom. Naziv je ostao sve do naega doba. ibenski su plemii esto zakupljivali obraene zemlje, ograde i gajeve po otocima. Tako su Dragojevii i Divnii imali Murter, Jurii Krapanj, Vranii-Draganii Prvi, igorii irje, Vidovii Primoten. Itd. Petar Miheti god. 150210. dri zakupljene manje otoke Kakanj, Orut, Obuen i Kaprije za 54 lire na godinu. God. 1551. gradski lijenik Jakov Orsini zakupljuje zauvijek sa samih 100 godinjih lira otoie Kakanj, Orut, Miljen Veliki i Mali i Smokovac. Kad je mletaka vlast zauzela ibenik god. 1412., opinsko joj je vijee, dvije godine kasnije, predalo sva svoja dobra, uz uvjet, da sama vlada isplauje gradske inovnike. Meu ta dobra spadao je benecij sv. Lovre u Donjem polju, kojim je od god. 1378. upravljalo 17 plemia. ibenski je teak uvijek nerado podnosio kmetstvo. Bunio se vie puta. Poznate su bune proti utjeravanja desetine sa strane izaslanika trogirskog biskupa u 13. vijeku. Jaki krvavi nemiri proti gospodi bili su god. 151011., kao i drugdje po Dalmaciji. God. 1435. nareuje papa
116

Klement, pod prijetnjom ekskomunikacije, da se poljski prihodi daju samostanu i crkvi sv. Frane (u ibeniku). Na tubu opatica samostana sv. Spasa papa Bonifacije IX. nareuje god. 1401. ibenskom, trogirskom i senjskom biskupu, neka nastoje, da se odnosnim redovnicama povrate pomina i nepomina dobra pod prijetnjom ekskomunikacije. U lipnju 1797. (iza propasti mletake republike) pokuali su vie puta ibenski teaci, da zapale kmetske pogodbe i zemljine knjige. Time bi nestali dokumenti o odnoajima gospode i teaka. Ipak su se pod opim pritiskom ve tada pravile druge, nove pogodbe za jednu petinu, estinu i sedminu poljskih prihoda, a prije se davala treina i (najee) etvrtina. Francuski providur Vicko Dandolo u Dalmaciji ustanovi 11. listopada 1806. u ibeniku lijalu zadarske komisije za ureenje odnosa meu vlasnicima i kmetovima prema dekretu Napoleona I.228

228

Krsto Stoic, Vlasi i kmeti ibenskog kotara. Hrvatska straa (Zagreb), VIII/1936, broj 99, str. 5. Detaljnije o problematici Vlaha u ibenskoj okolini usporedi: Costin Fenesan, Beziehungen der Wlachen aus dem Cetina-Tal zur Stadt ibenik gegen Ende des 14. und zu Beginn 15. Jahrhunderts. U: Rev. Etudes Sud-Est Europ. Bucarest, XVII/1979, 1, str. 3-15. U prilogu /Anhang/ donesene su vrijedne izvorne arhivske isprave na latinskom iz XIV. stoljea, str. 7-15.; ibenski diplomatarij. Zbornik ibenskih isprava. Za tisak priredili Josip Barbari i Josip Kolanovi. Muzej grada ibenika, ibenik, 1986, str. XIX+ 402. 117