FORENZIKI SADRAJ MATERIJALNIH I PERSONALNIH DOKAZA

Sadraj I. 1) 2) 3) II. 1) 2) 3) III. 1) 2) 3) IV. 1) 2) 3) V. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9 ) 10) 11) 12) VI. 1) VII. 1) UVODNI I METODOLOKI DIO ............................ .........................................................4 PREDMET , CILJEVI I H IPOTEZE IST RAIVANJA ....................................................5 MET OD E IST RAIVANJA................................................................... ........................6 PREGLED I ST RUKTURA RADA ............................ ....................................................7 FORENZIKA: POJAM , IST ORI JSKI RAZVOJ I SRODNE NAUKE .................................8 POJAM ............ ................................................................................ .............................8 IST ORIJSKI RAZVOJ FORENZIKE..................... .........................................................9 FORENZIKA I SRODNE NA UKE ............................................................................ ...10 DOKAZI: VRST E DOKAZA I DOKAZIVANJE UOPTE.................................. .............15 DOKAZI I VRST E DOKAZA.......................................... ............................................15 Ocjena dokaza.................... ................................................................................ ..........19 Zakonska ocjena dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju...... .............................20 PERSONALNI DOKAZI............................... ...................................................................21 ISKAZ OSUM NJIENOG.......................................................................... .................21 ISKAZ SVJEDOKA.............................................. .......................................................23 POJAM VJET AKA I NJEGOV OG I SKAZA...............................................................25 ST V ARNI ( MAT ERIJALNI) DOKAZI - MJEST O DOGAAJA I ANALIZA T RAGOVA NAENIH U KRIMINAL IST IKOJ OBRADI ...........................................................26 POS T UPCI NA MJEST U DOGAAJA........................................................ ................26 PRET RESANJE................................................. ..........................................................27 UVIAJ I REKONST RUKC IJA............................................................................. ......27 REKONST RUKCIJA DOGAAJA ................................................ ..............................29 ORGANIZOVANJE UVIAJA............................ ........................................................30 UVIAJ ZAT VORENE PROST ORIJE.......................................................................32 UVIAJ OT VORENOG PROST ORA ...................................................... ..................33 PREGLED NA OSUMNJIENOM...................................... .........................................34 PREGLED NEPOKRIVENIH DIJELOVA ...... ..............................................................35 PREGLED ODJEE I OBUE............................................................................. ........36 PREGLED MOT ORNOG VOZILA............................................. .................................36 Dokazna snaga uviaja ........................ .........................................................................37 IDEN T IFIKACIJA .................................................................... .....................................38 UOPT ENO O IDENT IFIKACIJI............... ..................................................................38 KRIMINALIST IKA T RASOLOGIJA ............................................................... ............47 UOPT ENO O T RAGOVIMA ............................................ .........................................47 2

2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) VIII. 1) IX. X. XI. XII. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) BIOLOKI T RAGOVI ................................................................ .................................48 PRIKUPLJANJE I POHRANA T RAGOVA ............ ......................................................49 T RAGOVI LJUDSKOG PORJE KLA............................................................................5 1 PRIKUPLJANJE T RAGOVA......................................................... ..............................58 T RAGOVI IVOT INJSKOG PORJEKLA ................. ...................................................61 T RAGOVI BILJNOG PORJEKLA ...............................................................................6 2 POST UPAK I METODE EKSHUMACIJA ............................................... ....................64 FORENZINA BALIST IKA...................................... .....................................................68 GSR MET ODA I "PARAFINSK E RUKAVICE ..........................................................71 RAUNARSKA FORENZIKA....................................................................... ................74 FORENZIKA T OKSIKOLOGIJA...................................... ...........................................75 GRAFOLOGIJA....................... ................................................................................ ......81 ANALIZA POJEDINIH VRST A VJET AENJA...................................... ......................82 POSEBNI SLUAJE VI VJE T AENJA............................. .........................................82 KOMBINOVANO VJE ST ACENJE .......... ....................................................................82 OBDUKCIJA ................................................................................ ...............................84 VJE T AENJE T JELESNIH POVREDA.................. ...................................................86 T JELESNI PREGLED OSUMNJIEN OG, ODNOSNO OPT UENOG..........................87 PSIHIJAT RIJSKO VJE T AENJE ..... .........................................................................88 VJE T AENJE POSLOVNIH KNJIGA ......................................................... ..............91 ANALIZA DNK.................................................... ......................................................91 PROMET NO-T EHNIKO I SUD SKOMEDICINSKO VJET AENJE .........................92 VJE ST ACENJE RONILAKIH NESREA. .................................................................93 XIII. ZAKLJUNA RAZMAT RANJA...................................................... ..............................94 SPISAK LITERAT URE:............................ ................................................................................ 98 3

I. UVODNIIMETODOLOKIDIO Svako krivino djelo svojim izvrenjem unosi promjene u spoljnom svijetu. Promjene m ogu biti u sferi materijalnog i predstavljati predmet i tragove krivinog djela. M aterijalne promjene nastale u vezi sa krivinim djelom nastaju neposredno izvrenje m krivinog djela, ali i njegovim pripremanjem i prikrivanjem. Promjene nastale iz vrenjem krivinog djela mogu da budu u sferi idealnog ( sjeanje svjedoka, sjeanje i p reivljavanje rtve krivinog djela, sjeanje, kao i promjene nastale u psihi uinioca kri vinog djela koje se manifestuje psihikim indicijama.) Ove promjene sadre u sebi inf ormacije o krivinom djelu , uiniocu, nainu izvrenja, sredstvu izvrenja, motivima izvri oca. Nosioci kriminalistikih informacija nazivaju se signali i imaju materijalnu ili idealnu ( psihiku) prirodu . M aterijalni nosioci kriminalistikih informacija su prema tome predmeti i tragovi krivinog djela, i njihovim otkrivanjem, fiksiran jem bavi se kriminalistka trasologija. Idealan ( psihiki) nosilac kriminalistikih i nformacija je sjeanje (engram) ljudi koji su bili u kontaktu sa krivinim djelom. S ama podjela na personalne ( line) i i stvarne ( materijalne) dokaze ukazuju na ra zliitu prirodu izvora dokaznih informacija. Personalni dokazi nastaju kao rezulta t opaanja i psihikog preivljavanja lica koja su bila u kontaktu sa izvrenjem krivinog djela ( svjedoci, oteeni kao posebna kategorija svjedoka, okrivljeni). Dokazne in formacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od pre vashodnog znaaja su problemi opaanja, zapamivanja i zaboravljanja svjedoka i okrivl jenih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Tim pitanjima bavi se pored kri minalistike taktike i sudska psihologija. Stvarni ( materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvrenjem krivinih djela u procesu meusobnog djelovanja materijalnih objek ata izvrioca i rtve ili izvrioca i materijalnih objekata, pri emu dolazi do prenosa kriminalistikih informacija sa jednih na druge. Ovde se prije svega sree problemat ika nastanka, otkrivanja, fiksiranja, vjetaenja materijalnih nosilaca dokaznih inf ormacija ime se bavi kriminalistika tehnika, tj trasologija. Signali, kao nosioci kriminalistikih informacija ( bez obzira da li su materijalni ili idealni) nastal i su izvrenjem krivinog djela, i nakon toga oni imaju samostalnu sudbinu, egzistir aju u spoljnom svijetu, i sadre u sebi informaciju o djelu i uiniocu koja je najee pr ikrivena i latentna.Krivini dogaaji kao realna ivotna pojava ne nalazi se u statinom stanju nego u brzoj i stalnoj dezintegraciji i dezorjentaciji. U trenutku kada su signali krivinog dogaaja nastali , oni poinju da se mjenjaju, preobraavaju i iezava ju, svejedno da li je rje o personalnim ili materijalnim nosiocima informacija. M aterijalne nosioce informacija unitavaju protok vremena, vremenske neprilike, iz vrilac koji pokuava da uniti tragove, lica koja pomau unesreenima. Psihiki nosioci inf ormacija, odnosno sjeanje, blijedi, mijenja se tokom vremena. Zbog toga je potreb no da se kriminalistika djelatnost preuzima u skladu sa naelom brzine i iznenaenja kako bi se blagovremeno otkrile i fiksirale 4

kriminalistike informacije, jer se samo takvim postupanjem mogu sprjeiti njihov gu bitak i unitenje. 1) PREDMET , CILJEVI I HIPOTEZE ISTRAI VANJA Samim izborom teme Forenziki sadraaj materijalnih i personalnih dokaza sa posebnim osvrtom na mjesto d ogaaja i analiza tragova naenih u kriminalistikoj obradi i posebne sluajeve vjetaenja odreen je predmet istraivanja i formulisan problem koji treba istraiti. Vanost foren zike paralelno sa razvojem drugih naunih disciplina kriminalistike, medicine, pat olologije ukazala je potrebu njenog rasvjetljavanja sa pravnog aspekta uzimajui p rije svega znaaj dokaza koji se forenzikom obradom mogu dobiti i sauvati od unitenja , koji mogu biti od neprocenjive koristi zbog pravovremenog davanja kljunih podat aka organima unutranjih poslova i istranim organima koji su bitni za kasnije voenje postupaka. Cilj istraivanja ove oblasti je da se prikae: a) Sadraj materijalnih i personalnih dokaza i njihova ocjena od strane suda. b) Forenzika pravila, radnje i metode obrade dokaza i tragova naenih na mjestu dogaaja i da se ukae na njihov zn aaj za rasvjeljenje krivinih djela i razootkrivanja uinilaca. Drugi cilj ovog speci jalistikog rada je u osnovi mnogo tei i smioniji. Ovaj rad predstavlja pokuaj da se jedna kompleksna, a nadasve nezaobilazna problematika djelomino obradi i da se p rui potpuniji izvor informacija o ovoj temi. Nekada je bilo mnogo laki i jednostav niji rad policije i istranih organa , jer su se osumnjieni samo ispitivali, a dana s se moraju koristiti nauni dokazi i logika to je forenzici dalo mogunost da se nam etne kao vodea nauka u procesu rasvjetljenja krivinih djela i otkrivanja njihovih izvrilaca. Struno obrazovanje kriminalistikih istraitelja, pravnika kriviara i sudije nije kompletno bez odreenih znanja iz forenzike. Iako se u toku dokaznog postupk a na sudu pozivaju strunjaci iz razliitih oblasti da na osnovu svog strunog znanja prue iskaz i da svjedoe o dokazima, okolnostima izvrenja, krivinog djela, uraunljivos ti izvrioca itd , za pravilno razumjevanje i donoenje valjane presude neophodna su odreena predznanja iz forenzike. Bez forenzikog znanja nije mogue pribavljati i vr ednovati materijalni dokaz isto kao to bez kriminalistike koja je u tijesnoj vezi sa forenzikom nije mogue pribavljati ili utvrditi vrjednost iskaza svjedoka ili osumnjienog, optuenog, mogunost i dokazna ogranienja pojedinih radnji. Prema svemu t ome, forenzika je neophodna kako istranim orgranima, tuiocu, sudiji za prethodni p ostupak i prethodno sasluanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji za prethodni pos tupak i prethodno sasluanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji u drugostepenom po stupku, braniocu. Forenzika kao nauka je primjena je irokog spektra razliitih nauk a kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su u interesu zakonskog sistema . P itanja i odgovori uglavnom su vezani uz kriminal, ali esto se odnose i na civilne postupke. 5

Ako poemo od toga da su dokazna sredstva izvori iz kojih se dobijaju dokazni osno vi, tj izvori iz kojih se dobijaju injenice koje slue kao podloga za izvvoenje zakl juaka o istinitosti ili neistinitosti onoga to je predmet dokaza. Postoje razni nai ni za odreivanje sistema dokaznih sredstava, s tim da im je zajedniko obiljeje da s tranke nemaju apsolutnu slobodu u izboru ta e im biti dokazno sredstvo. Na zakon ne sadri odredbe o sistemu dokaznih sredstava i uslovima njihove primjene, nego sam o odredbe o izvoenju dokaza pojedinim radnjima dokazivanja ( ispitivanje osumnjien og, odnosno optuenog, sasluanje svjedoka, uviaj i vjetaenje), s tim da se mogu korist iti i druga dokazna sredstva ( isprave, indicije). Pored toga , zakon sadri odred be o zabrani koritenja pojedinih dokaznih sredstava ili metoda za sticanje dokaza . Poto je cilj dokazivanja u krivinom postupku utvrivanje injenica vanih za postupak, svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Pri ocjeni dokaza sudija se sl ui logikim ( metodom logike dedukcije i indukcije) i tehnikim ispitivanjem ( primjen om naunih i tehnikih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke. Logiki i tehniki metodi ocjene dokaza dopunjavaju se psiholokom ocjenom, ako su u pitanju dokazi koji se odnose na iskaze lica. Opta ili glavna hipoteza je: Person alni i materijali dokazi su podjednakog forenzikog znaaja za otkrivanje, razjanjenj e i utvrivanje istine. S poredna hipoteza ovog rada je: Forenziki sadraj materijaln ih dokaza esto je putokaz za obezbjeenje personalnih (linih) dokaza. Personalnalni dokaz trebaju biti upotpunjeni i obrazloeni karakteristikama materijalnih dokaza

Istraivanje i sveukupan rad e pokazati da li je hipoteza dobro postavljena i da li e na kraju biti potvrena ili odbaena 2) METODE ISTRAIVANJA Prema nekim teoretiarima moemo razlikovati tri osnovne, standardne nauno istraivake metode: normativnu, eksperi mentalnu i istorijsku. 1 Vremenom je prevazieno ovakvo miljenje i danas je u naunoj upotrebi mnogo vei broj metoda. U ovom radu, saglasno karakteru problema, primij enjene su odreene metode kao putokaz nainu rada koji se sastoji od niza postupaka i radnji kojima elimo doi do odreenog rjeenja. 1. Dijalektika metoda je osnovna i opta metoda savremenog naunog saznanja,2 koja podrazumijeva postavljanje teze, antiteze , sinteze i konanih rezultata, te je kao takva koritena u ovom radu kao generalna i kao opta osnova za sve druge metode i rad u cjelini. __________________________ _________________ 1 2

Midhat ami, Metodologija naunog rada, Sarajevo, 1990, str. 12. Bogdan ei, Opta metodol gija, Beograd, 1971, str. 17 6

2. M etoda analize i sinteze u osnovi daje cjelovit pogled na problem. Koristei n aunu metodu teorijske analize,3 predmet istraivanja rastavljen je na sastavne dije love, te se razmatranjem svakog dijela posebno ulo u strukturu problema, a uoene s u karakteristike svakog segmenta, njihove slinosti, razlike i protivrjenosti. 3. I storijskom metodom treba da odgovorimo na pitanje kako su okolnosti uticale na n astanak i razvoj forenzike , njenu evoluciju u odreenoj vremenskoj distanci, u ci lju sagledavanja obiljeja forenzike kao samostalne nauke i njenog razvoja i metod a utvrivanja dokaza u cilju rasvjetljavanju krivinih djela. 4. M etoda dedukcije es to se koristi u drutvenim naukama i pomou nje se zakljuuje podjelom cjeline na vie e lemenata. Koritenjem ove metode nastojaemo doi do novih spoznaja i stavova koji se mogu primijeniti na forenziku uz sve njene specifinosti. 5. Induktivna metoda je slina metodi analize, ijom se primjenom polazi od niza pojedinanih stavova koji nas vode ka odreenom optem stavu (zakljuku). Navedene metode koritene su uporedo i sele ktivno, neke vie, neke manje, ali su u sutini znaajno doprinijele uspjenosti naeg ist raivanja. 3) PREGLED I STRUKTURA RADA Rad se sastoji od 13 logiki povezanih cjelina. Prvi, uvodni i metodoloki dio obraz lae predmet istraivanja, svrhu i ciljeve istraivanja, koritene metode i oekivane rezu ltate. Drugi se odnosi na pojmovno objanjenje forenzike, njen istorijski razvoj i srodne nauke Tree poglavlje objanjava uopteno ta su dokazi, vrste dokaza, ocjenu do kaza, zakonsku ocjenu dokaza i ocjenu dokaza po slobodnom uvjerenju. etvrti dio o bjanjava personalne dokaze: iskaze osumnjienog, svjedoka i vjetaka Peti dio objanjav a materijalne dokaze: mjesto dogaaja i anlizu tragova naenih u kriminalistikoj obra di, postupke na mjestu dogaaja, pretresanje, uviaj (organizovanje, uviaj zatvorene prostorije, otvorenog prostora , dokazna snaga uviaja), rekonstrukciju, pregled n ad osumnjienim, pregled nepokrivenih djelova tijela, obue i odjee , pregled motorno g vozila. esti se odnosi na identifikaciju i metode koje se koriste _____________ ___________________________________ 3 Petar Mandi, Metodologija naunog rada, Banja Luka, 2004, str. 39. 7

Sedmi dio obrauje kriminalistiku trasologiju, tragove bioloke, ljudskog i ivotinjsko g porjekla, prikupljanje i pohranu tragova, eshumaciju. Osmi dio obrauje forenziku balistiku, GSR metodu i parafinske rukavice Deveti dio obrauje raunarsku forenzik u Deseti dio obrauje forenziku toksikologiju Jedanaesti dio obrauje Grafologiju Dva naesti dio prua analizu pojedinih vrsta vjetaenja: kombinovano vjetaenje, obdukciju, vjetaenje tjelesnih povreda, poslovnih knjiga, tjelesni pregled osumnjienog, odnosn o optuenog, psihijatrijsko vjetaenje, ronilakih nesrea, analizu DNK, prometno tehniko i sudskomedicinsko vjetaenje. U trinaestom (zakljunim razmatranjima) dali smo pregl ed najznaajnijih razmatranja, rezultate i ukazali uz koritenje navedenih metoda na ostvarenje hipoteze koja je postavljena na poetku rada. II. FOREN ZIKA: POJAM , IS TORIJS KI RAZVOJ I S RODNE NAUKE 1) POJAM drugoj polovici devetnaestog stoljea, nauka prvi put primjenjuje Od najranije doba, primarni alat u forenzikoj istrazi bilo je posmatranje i tumaen je fizikih dokaza. U posmatranje i tumaenje dokaza na sluajeve koje istrauju, a valj anost istraivanja poboljali su i zakljuci iz istrage od strane odgovorne vlasti. Nekoliko pokuaja je bilo za organizovanjem posebnih podruja unutar policijskih odjela za obradu dokaz a. Istrane vlasti pojedinano pribavljaju naune informacija dobivene iz akademskih o dsjeka , hemije ili farmakologija, koji posjeduju kako naunike tako i tehnike inst rumente. Zadatak vlasti je da pronau takve izvore dokaza za obradu od strane tih institucija i da im iste dostave na analizu i obradu. Nadlena odjeljenja za ident ifikaciju su se razvijala paralelno sa poveevanjem kriminala. U poetku, nadlena odj eljenja za identifikacija koristili su Bertillon's metodu identifikacije, koja j e se temeljila na antropolokom mjerenju podrana fotodokumentacijom. Bertillon's te hnika je kasnije zamijenjena daleko tanijom tehnikom otiska prstiju .4 8

Kasnije obrada otisaka prstiju se primjenjuje u kombinaciji s novim nainima anali ze fizikih dokaza kao to su bioloke mrlje, kosa, tlo i drugih materijali koji se mo gu pronai na mjestu izvrenja krivinog djela. Sjeme moderne nauke zasijano je u posl jednjoj etvrtini devetnaestog stoljea. Napredak iz tog vremena je bio spor, ali od mjeren. Ameriki znanstvenici su organizovani H.Gradwohl iz sv Louis, M issouri. A merika akademije za forenzike nauke ukljuuje sljedea specifina podruja strunosti: pato ogija, biologija, toksikologija, kriminalistika, forenzika stomatologija, antropo logije, sudstvo, psihijatrija, itd Ostali dijelovi forenzike se razvija u posebn im podrujima kao to inenjerstvo, geologija i mikroskopija. u Ameriku akademiju za fo renzike nauke (AAFS) koja je osnovana 1948 od strane mnogih pionira u tom polju, koji je vodio dr. R. 2) ISTORIJSKI RAZVOJ FORENZIKE M oderna forenzika nauka i njena praktine primjena nastala je sredinom devetnaesto g stoljea. Prethodno, zbog manjka razvoja nauka poput hemije, fizike, biologije i medicine, istraivanje dokaza i sumnjivih smrti trovanjem je u velikoj mjeri je b ilo subjektivno, to je dovelo do velikih polemika i pravnih izazova tokom sudskog suenja. Sam razvoj forenzike tekao je postepeno: 1. Razvoj fotografije u mobilno m obliku i dokumentacije, primjenjuju se na mjesto izvrenja krivinog djela i u lab oratorijima. 2. Razvoj hemije kao nauke preteno u Njemakoj, i primjena ove nove te hnike i instrumenata za analizu hemijskih dokaza, ukljuujui i otrove u tijelu. 3. Usavravanje i primjena mikroskopa za prouavanje biljnih i ivotinjskih tkiva i trago va dokaza na mjestu izvrenja krivinog djela, rtva, ili osumnjienog. 4. U patologija napredak u medicinskom znanju i mogunost da se konana dokumentacija dobije od uzim anje uzoraka ili seciranja u sluaju neprirodne smrti. ___________________________ ___________________ 4 William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences, str 11 9

Napredak u forenzike nauke nije ravnomjeran u svijetu. U nekim evropskim zemljama postoji stoljetni razvoj forenzike preteno u okviru sudskih centara posveenih edu kacija lijenika, pravnika, i inspektora.. Sudska medicina razvila se prilino brzo od poetka. Uz daljnji razvoj laboratorija i instrumenata i tehnika, forenzike toks ikologija i serologije postalo je znaajno na poetku dvadesetog stoljea. Kriminalist ika kao znanost pojavila se prije manje od 65 godina. Forenzika stomatologija i a ntropologija su relativno mlade forenzike specijalnosti iako su postojali izolira ni sluajevi njihove primjene u forenzikoj prolosti. Obrazovanja u raznim podrujima f orenzike nauke koji se razlikuju od obrazovanja na poslu, policiskim odjelima, kr iminalnim laboratorijima do posebne obuke iz forenzike patologije. Specijalno obr azovanja iz forenzike patologije postoji manje od 30 godina. Certifikat je konana potvrda obuke i iskustvo. Ovo je tek nedavno postignuto iz forenzike stomatologij e, forenzike toksikologija, forenzike psihijatrije kroz uspostavljanje organizacij e za certifikaciju od strane strane Fondacije forenzike nauke osnovanu od strane AAFS. 3) FORENZIKA I SRODNE NAUKE Forenzika je povezana sa sljedeim naukama: Patologija Forenzika patologija kao dis ciplina je specijalizacija medicine i subspecializacija patologije. 5 Forenzika patologija je razvijena da istrauje problema vezane za neprirodnu smrti i razne vrste traume ivih osoba. Patolog je doktor medicine koji ima najman je 4 godine treninga u patologija nakon medicinskog fakulteta i jednu dodatnu go dina praktinog iskustva u izvoenju medicinskih autopsija koje ukljuuju neprirodne, sumnjive, nasilne ili neoekivane smrti. Kategorije smrti koje se ispituje su utvr djene zakonom i klasificirane su prema uzroku i nainu nastupanja smrti. Istraga m oe biti praena posmrtnim ispitivanjem i obdukcijom tijela od strane patologa tokom koje se utvruje uzrok i nain smrti. Dokaz iz tijela moe biti upuen na daljnje razma tranje drugim strunjacima poput toksikologa, kriminalista, stomatologa ili antrop ologa. Bioloko ispitivanje dokaza ukljuuje krv i identifikacije mrlja i njihov sad raj. Usporedba krvi se vre u sluajevima utvrivanja oinstva. U sluajevima _____________ ________________________________ 5 William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 12 10

silovanja, sperma i slinu, koja moe biti prenesena na druge osobe, moe biti ispita na kako bi se utvrdila krvna grupa napadaa. Razlikovanje ljudske i ivotinjske krvi je takoer dio patoloke istrage. Strunost u biologiji je potreban u sluaju entomolog ije ili botanikih dokaza. Biljke i ivotinje npr mogu biti vaan segment u odreivanju koliko dugo vremena su tijela bila na mjestu gdje su pronaena. Iskustvo patologa tokom ispitivanja ozljeda je korisno u utvrivanju moguih uzroka ozljede ive rtve. Na primjer, u sluajevima policijske brutalnosti vrijeme nastanka ozljeda je vano. Ta koer poatolozi tokom pregleda mogu pregledati ozljede mladog dijeteta kako bi utv rdili da li se radi o sluaju zlostavljanja.Tkivo i hemijskih analiza ivih osoba se obavljaju radi utvrivanja mogue izloenosti opasnostima okolia u industriji ili u kui . Takva testiranja mogu pokazati prisutnost ugljini monoksida, droge, i tetnih met ala kao to su iva i vode s kojima pojedinac moe doi u kontakt. Hemijsko komplikacija kao posljedice prevelike doze droge kod dijeteta ili zlostavljaa, ili pokuaja sam oubistva takoer podlijeu analizi u patolokim laboratorijima. Simuliranje i demonstr acija samoozljeivanja je iznimno zanimljiva i relativno novije podruje istraivanja. Samodestruktivnost je usmjerena na osamljena podruju tijela. Toksikologiju Toksi kologiju se bavi detekcijom droge i otrovnih tvari u tkivima i tekuini. Toksikolok a analiza biolokih tekuina i tkiva se vri kod rtava za koje se sumnja da su otrovana sluajno ili namjerno. Toksikolog za razliku od hemiara prvenstveno obrauje bioloke materijale i moe otkriti otrove u krvi, urinu, eluanom sadraju, ui, cerebrospinalnoj t ekuini i tkivima. Antropologija Forenziki antropolozi su strunjaci u identifikaciji kostiju i skeletnih ostataka. Njihova istraivanja pruaju informacije o spolu, ras i, dobi, i vremenu smrti. Sudska antropologija je iznimno korisna u sluajevima ma sovnih katastrofa sa znatnim skeletnim ostacima ili u sluaju masovnih grobnica. S tomatologija Stomatolog prua informacije kroz ispitivanje zubi i zubarskih protez a. rtava katastrofa ili ubistava mogu biti identifikovane uz usporedbu njihovih s tomatolokih kartona i X-zrake 11

za dentalne dokaze od rtava. Odgrizak u jabukama, siru, vakaoj gumi kao i na tijelu rtve mogu biti prouavani od tih naunika. Inenjerstvo Istraga nez goda koje ukljuuju vozila u prometu, vozila za rekreaciju ili aviona industrijskih nesrea, vatra, el ektroinstalacija, zamor metala ili nesrea za koje je potrebno da se primjenjuju n aela inenjerstva za rjeenja o uzrocima nesree. Biologija Ispitivanja biljaka, kukaca , tla, stabala, prljavtine, sjemena i pelud, kao i analizu krvi, moe biti sredstvo znaajnih saznanja za sudsku istragu.. Geologija Ovo polje daje informacije o sti jenama i geolokom materijalu koji mogu ponuditi vrlo vane informacije sudskoj istr azi gdje dokaz ovake vrste se nalazi na automobilu. Geoloki principi se mogu kori stiti kako bi utvrdili gdje se kretalo vozilo ili gdje je rtva ubistva ubijena il i odvedena na osnovu prljavtine ili stijena na njenoj odjei Psihijatrija Psihijatrija je bitna za rjeavanje mnogih forenzikih pitanja. Psihogr ami, koji analiziraju ponaanje linosti i psihijatrijskih problema, mogu ponuditi p rofil napadaa istraiteljima. Samoubojstva zahtijevaju tzv psihiku obdukciju. Psihoo bdukcija je razvijena od strane istraitelja u uredu Dr. Angelesu pod. Thomas Nogu chi i od strane drugih naunika. 6 Psihika obdukcija sastoji se od pregleda psihologa, psihijatara, i patologa na do gaaje i ponaanje koji vode do smrti osobe. Ovakva de facto istraga moe utvrditi pre dispozicijje ponaanja, samoubilake osobine, ili finansijske ili alkoholne probleme vane u utvrivanju uzroka koji dovode do smrti. To je izuzetno vano da se osunjieni odnosno optueni ispravno ispita od strane psihijatra, ako uzrok njegovog ponaanja je medicinski problem. Kriminalistika Kriminalistika zahtijeva nekoliko vrsta ek spertize. __________________________________________ 6 William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 17 12

Kriminalistika u malim odjeljenjima i laboratorijima vre osnovni rad, a u veim odj eljenjima su vie specjalizovani. Velike kriminalistike laboratorije mogu imati spe cijalizirana odjeljenja za ispitivanje tragova vatrenog oruje i eksploziva, alata , ispitivanje dokumenta, biolokih ispitivanja, fizike analize, hemijska analize, analize tla, i identifikacija. Odjeljenja za vatrena oruja ispituje metke iz tije la rtava ubistva i usporeuje stanje tih zrna sa onih ispaljenih iz sumnjivog oruja. To se radi sa mikroskopom za usporeivanje, mjerenjem teine zrna i ispitivanje ahur e zrna, inicijalne kapisle i punjenja. Tragovi udarne igle i izbacivaa metaka tak oer se pregledaju. Dokaz se dokumentuje i snima za prezentaciju na sudu tokom svj edoenja kada eksperti prezentuju rezultate snimanja. Ispitivanje eksploziva se po veava u velikim labaratorijima. Osoba koja ispituje eksploziv je odgovoran za pri kupljanje podataka na mjestu zloina, ispitivanje u labaratoriji, rekonstrukciji u reaja i odreivanja tipa eksplozije dali je sluajna ili namjerna Dokaz je esto u segm entima i moe da ukljuuje vremenske ureaje, detonatorske ureaje, eksploziv i paket u kojem je bio eksploziv. Ispitivai eksploziva nekad trebaju da rekonstuiu bombu i p o mogunosti detoniraju u cilju da demonstriraju njenu slinost sa dokazima na mjest u zloina. U sluajevima smrtonosne eksplozije saradnja sa patologom je od presudnog znaaja jer dio eksploziva moe biti u tijelu preminule osobe. Forenzika hemija je o dgovorna za hemiska testiranja droga i ostalih dokaznih supstanci. To ukljuuje za branjene droge, alkohol, zapaljive materije koritene u paljevini i ostatke eksplo zije nakon eksplozije. Ovo odjeljenje moe biti odgovorno za testiranje alkohola u krvi, dahu kao dokaz vonje u pijanom stanju. U kriminalistikoj labaratoriji foren ziari u odjeljenju serologije rade identifikaciju krvi i sjemene tekuine. To zahtj eva visok stepen ekspertize i iskustva u biolokim tehnikama. Analiza tla zahtjeva iskustvo i to kombinuje hemiska i fizika testiranja sa velikom vjetinom koritenja mikroskopa. 13

Sam mikroskop je srce kriminaslistike labaratorije. Privatna organizacija M cCron e institut u ikagu je glavni izvor u tom podruju specijalizovan za istraivanje i pr aktinu ispitivanje problema vezanih za tlo i ostalih dokaza u tragovima. 7 Identifikacijoni problemi su dali poticaj za razvoj naunih labaratorija kao sekcije agencija za provoenje zakona. Identifikaciona odjeljenja su osnovno jezgr o moderne kriminalistike labaratorije. Oni igraju ulogu u identifikaciji bjegunac a preko fotografija, crtea ili otisaka prstiju Oni se takoer mogu koristiti katast rofa. M noge tehnike ukljuuju rendgen filmove, fotografiju, otiske prstiju uporeiv anje otisaka zuba i vrsta krvi se mogu koristiti u labaratorijima za identifikac iju. Uporeivanje zvunog zapisa je specijalnost koje je razvijena od strane krimina listike labaratorije u skorije vrijeme. Primjena fizike igra glavnu ulogu u istra zi minutnih dokaza u sluajevima nesrea. Ovo zahtijeva upotrebu instrumenata koji o bavljaju neutronsku analizu koja je nedestruktivni metod ispitivanja. Instrument i difrakcije x zraka takoer mogu biti opremljeni u dobrim labaratorijima U labara torijima za ispitivanje automobilskih nesrea, greka na gumama takoer mogu biti ispi tane. Prava Ekspertiza profesionalnog naunika moe biti od male vrijednosti ukoliko se na sudu neprezentuje na odgovarajui nain. Najvaniji korak u bilo kojoj forenziko j analizi jeste prikupljanje i identifikacija dokaza. Ako dokazni materijal nije ispravno dokumentovan, prikupljen i pohranjen, isti najvjerovatnije nee biti pri hvaen u sudu. Ponekad tragovi naeni na mjestu izvrenja krivinog djela mogu biti jedi ni kljuni dokazi.Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju injenice koje slue kao podloga za izvoenje zakljuaka o istinitosti ili neistinitosti onoga to je predmet dokaza. Postoje razni naini z a odreivanje sistema dokaznih sredstava, s tim da im je zajedniko obiljeje da stran ke nemaju apsolutnu slobodu u izboru ta e biti dokazno sredstvo. _________________ __________________________ 7 u sluajevima skeletnih ostataka ili djelova tjela iz William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 18 14

Sistem dokaznih sredstava odreuje se i tako to se strankama preputa sloboda da upot rijebe svako dokazno sredstvo podobno za utvrivanje injenica, ako je to u skladu s a pravnim poretkom i osnovnim naelima postupka. III. DOKAZI: VRS TE DOKAZA I DOKA ZIVANJE UOP TE 1) DOKAZI I VRSTE DOKAZA Radnje dokazivanja su one radnje koje sud vri da bi formirao svoje ubjeenje o postojanju ili nepostojanju injenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku.8 Ovdje je rije o dokazu u formalnom smislu, k oji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu je svaki dok azni osnov ili razlog sadran u odreenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitost i neke injenice vane za postupak.9 Zadatak sudova je da rjeavaju pravne sporove, to znai utvrditi injenino stanje i na tako utvreno stanje primijeniti materijalno pravo . Prvo znai rjeavanje injeninog, a drugo pravnog pitanja. Rjeavanje prvog pitanja pre dstavlja reprodukovanje izvjesnog fakta iz prolosti (dogaaja, ljudskog postupka, r adnje, odnosa) i utvrivanje da li taj fakt odgovara uslovima propisanim u odreenoj pravnoj normi. Djelatnost suda pri utvrivanju injeninog stanja sastoji se u utvriva nju odlunih injenica, kako su se zaista odigrale u stvarnosti, odnosno kako postoj e u stvarnosti (konkretno injenino stanje) i u zakljuivanju da li se tako utvreno inj enino stanje podudara sa apstraktnim injeninim stanjem opisanim u normi (apstraktno injenino stanje). Pravna ocjena sastoji se u ocjeni da li na utvreno injenino stanje treba primijeniti u normi sadranu sankciju. Utvrivanje injenine situacije postie se preduzimanjem radnji dokazivanja. Pravilno utvrivanje injenica u krivinom postupku je osnovni i najvaniji zadatak sudova, ali je tei nego u drugim sudskim postupcima . injenino stanje je osnov svakog odluivanja sudova, bilo da se radi o rjeavanju mat erijalnopravnih ili procesnopravnih pitanja ili o donoenju odluke o glavnoj stvar i ili o sporednim, odnosno incidentnim pitanjima. Svaka sudska odluka zasnovana je na izvjesnim injenicama koje su se desile u stvarnom ivotu, a sud ih u postupku mora rekonstruisati i, saobrazno procesnim formama, iskoristiti da bi donio svo ju odluku. Utvrivanje injenica i njihovo podvoenje pod odreenu pravnu normu zahtijev a znatne napore upravo onda kada sudija ne raspolae nespornom injeninom podlogom, n ego mora na bazi prikupljenih dokaza mukotrpno graditi prihvatljivu verziju spor nog dogaaja o kojem se vodi postupak. Kako se esto iznosi, sluajevi u kojima se pos tavljaju pitanja pronalaenja ________________________ 8 9 Ranieri, citirano kod Vasiljevia Gruba, I, str 273 15

pravne norme ne ine toliko potekoa koliko sluajevi u kojima se javljaju pitanja utvri vanja injeninog stanja. Od pravilnog utvrivanja injenicnog stanja zavisi pravilna pr imjena prava, kao garancija zakonitosti sudskih odluka. Potrebu i interes drutven e zajednice da se injenice u krivinom postupku pravilno utvrde, prate mnogobrojne tekoe. Prije svega, najvei interes da otea prikupljanje dokaza i sprijei utvrivanje is tine ima sam osumnjieni, odnosno optueni, ako je zaista kriv. U prilog osumnjienom, odnosno optuenom u tom smislu ide i injenica to se krivino djelo desava najee iznenad o, tako da je teko obezbijediti unaprijed sigurne dokaze. Zbog toga se u krivinom postupku mora dozvoliti upotreba svakog podobnog dokaznog sredstva, od kojih su neka (najee svjedoci) nesigurna. Neke od ovih tekoa dolaze i otuda to uspjeh u dokaziv anju injenica u krivinom postupku zavisi i od toga koliko sudija poznaje druge nep ravne nauke, tehnike i vjetine. U obavljanju toga posla sudija nema pomoi u pravni m naukama, ve je upuen na ivotno iskustvo, poznavanje ljudi i uslova ivota, na pravi la raznovrsnih kriminalistikih tehnika, forenzike, zakone psihologije, logike i s lino, tako da sudija, obrazovan iskljuivo kao pravnik, sposobnosti potrebnih za ut vrivanje injenica nema ili ih ima sasvim malo, naroito na poetku karijere, kada nema jo ni ivotnog iskustva.5 Ovome treba dodati i novi zadatak utvrivanja kriminoloke l inosti osumnjienog, odnosno optuenog, radi pravilnog izricanja krivine sankcije, to i ziskuje angaovanje kadrova raznih specijalnosti (pored vjetaka) i otvara problem o dnosa suda sa tim kadrovima. Iz definicije dokaza u materijalnom smislu moe se za kljuiti da se pojam dokaza sastoji iz tri elementa: predmet dokaza, dokazni osnov i dokazna sredstva..injenica koju treba dokazati je predmet dokaza (thema proban di). Predmet dokaza je tvrdnja (thesis probandi) o postojanju (probatio), rjee o nepostojanju (refutatio) mjenice.10 injenica koja je ve utvrena i iz koje se izvodi zakljuak o istinitosti injenice koju treba dokazati naziva se dokazni osnov ili ra zlog (argumentum probatio). Izvori iz kojih se dobijaju injenice koje predstavlja ju dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva (instrumenta probandi). Dokazna sr edstva su forme (oblici) u kojima se dokazni osnov pojavljuje.11 Dokazni osnov s adran je u dokaznom sredstvu i slui utvrivanju dokaznog predmeta. Dokazni osnovi su , teorijski posmatrano, bezbrojni, za razliku od dokaznih sredstava, koja su ogr aniena, jer su ogranieni i oblici u kojima se dokazni osnov javlja. Izmeu dokaznog osnova i dokaznog sredstva ne postoji ni kvantitativna podudarnost: pomou jednog dokaznog sredstva moe se dokazivati vie dokaznih osnova.12 _______________________ ___________________________________________________ 10 11 12 Gruba, I, str.273. Pavii. str 401 U vezi sa dokaznim sredstvima u teoriji se spominje i njihova t aksativnost.Upot reba tih sredstava moe bit doputena, zabranjena ili upitna 16

Nain dokaza (modus probandi) je posebna karakteristika dokaza u krivinom postupku. Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost injenice koja je predm et dokazivanja naziva se dokaznom snagom (nervus probandi). Polazei od dokazne sn age, dokazi se dijele na: (a) Potpune i nepotpune, zavisno od toga da li se injen ice utvruju sa obiljejem istinitosti ili kao vjerovatne. Potpun dokaz je onaj koji u cijelosti potvruje istinitost ili neistinitost neke sporne injenice, a nepotpun ili poludokaz ini to samo djelimino.13 Presuda se moe zasnovati samo na potpunom d okazu, a nepotpun dokaz dovoljan je za procesne radnje koje se prema samom zakon u mogu preduzeti "ako postoje osnovi sumnje"14 (b) Neposredne ili posredne. Nepo sredni dokazi zasnivaju se na neposrednom opaanju injenica (uviaj koji vre organi po stupka), a posredni na saznavanju injenica posrednim putem, preko drugih izvora ( svjedoka, vjetaka, isprava itd). (c) Dokaze u uem smislu (neposredno, direktno opaa nje injenica koje vre organi krivinog postupka o postojanju izvjesne Ovakvo razliko vanje dokaza imalo je svoje opravdanje u samom zakonu u uslovima vladavine uenja o zakonskoj vrijednosti dokaza. Prelaskom na uenje o slobodnoj ocjeni vrijednosti dokaza, ova podjela je izgubila od svoje vrijednosti pravno relevantne injenice) i dokaze u irem smislu (indicije), tj. injenice koje nisu pravno relevantne, ali na osnovu ijeg postojanja se logikom argumentacijom dolazi do zakljuka o postojanju pravno relevatne injenice. Da bi neka injenica u krivinom postupku posluila kao ind icija, dakle da bi se iz nje moglo logikim putem utvrditi postojanje pravno relev antne injenice, ta injenica (indicija) mora biti utvrena. M anja vrijednost indicij a proizilazi uopteno iz toga to one, zahtijevajui od sudije logiko zakljuivanje o pos tojanju ili nepostojanju pravno relevantnih injenica na koje upuuju, pruaju uvijek samo manji ili vei stepen vjerovatnoe o postojanju tih injenica. Izvor informacija o indicijama, po pravilu, nalazi se u raznim predmetima koji su u vezi sa krivini m dogaajem. (d) Dokazi optube i dokazi odbrane. Osnov klasifikacije je u vrijednos ti dokaza, polazei od prirode stranakih zahtjeva u krivinoj stvari. Dokazi optube po tkrepljuju optubu, a dokazi odbrane -odbranu. Vrijednost ove podjele je relativna , jer priroda dokaza zavisi od ocjene suda prilikom presuenja krivine stvari. Sem toga, nastupanje i izvoenje dokaza moe potei, pored stranaka, i od krivinog suda. Is to tako, obaveza je tuioca, kao predstavnika dravnog organa, da izvodi kako optune, tako i odbrambene dokaze, radi utvrivanja kako injenica koje terete osumnjienog, o dnosno optuenog tako i onih koje idu u njihovu korist. _______________ 13 14 Dimitrijevi, str. 186. Gruba, I, str. 273 i 27 17

(e) Personalni ( lini) i stvarni ( materijalni) dokazi ukazuje na razliitu prirodu izvora dokaznih informacija. Personalni dokazi nastaju kao rezultat opaanja i ps ihikog preivljavanja lica koja su bila u kontaktu sa izvrenjem krivinog dela (svedoc i, oteeni kao posebna kategorija svedoka, osumnjieni). Dokazne informacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od prevashodnog znaaja su problemi opaanja, zapamivanja i zaboravljanja svedoka i osumnjienih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Stvarni (materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvre njem krivinih dela u procesu meusobnog delovanja materijalnih objekata ili meusobno g delovanja izvrioca i rtve ili izvrioca i materijalnih objekata, pri emu dolazi do prenosa kriminalistikih informacija sa jednih na druge. Ova klasifikacija ima svo j osnov u samom izvoru informacije, tj. u tome gdje se nalaze injenice koje e biti iskoriene kao dokaz u krivinom postupku. Pod materijalnim dokazima podrazumijevaju se razne fizike stvari koje mogu posluiti kao dokaz , s tim da one nisu nikakva p osebna vrsta dokaza, nego pripadaju drugim dokazima (isprave) ili su predmet uvia ja ili vjetaenja.15 Iz njihovog zapaanja procesni organ crpi saznanja o injenicama k oje se utvruju. Takav dokaz je sadraj isprave i sadraj tehnikog snimka. Personalni d okazi su iskazi odreenih lica (osumnjienog, odnosno optuenog, svjedoka, vjetaka). Op ravdanost ove klasifikacije je u njenoj oiglednosti, a vrijednost, uglavnom, u to me to je sud pri ocjeni stvarnih dokaza u mogunosti da potrai oslonac u dostignuima drugih nauka (prirodnih, tehnikih itd), dok je kod linih dokaza preputen uglavnom s ebi, tj. svome znanju i umijeu. Zakon propisuje da se dokazi izvode na glavnom pr etresu i da sud presudu smije zasnivati "samo na injenicama i dokazima koji su iz neseni na glavnom pretresu". Poto pod pojmom izvoenja dokaza podrazumijevamo svaku radnju utvrivanja sadraja dokaza, ovo izvoenje se protee i na istragu. U tom sluaju se, zapravo, rezultati izvoenja dokaza prije glavnog pretresa, njihovom zapisnikom legitimacijom "konzerviraju", kako bi se u sluaju potrebe 16 mogli upotrijebiti na glavnom pretresu, umjesto ponovnog izvoenja istog dokaza. No, bez obzira na to o kojem se stadiju krivinog postupka radi, izvoenju dokaza prethodi odluka o tome hoe li se neki dokaz koji je pribavljen izvesti ili ne. ( f) Originarni i izvede ni dokazi zasnovana je na kriterijumu da li se pred sudom, u procesu dokazivanja nalazi nosilac dokazne informacije ( signal) koji je odrazio kriminalistiku info rmaciju prilikom izvrenja djela, ili surogat, njegova zamjena na kojoj je sauvana kriminalistika dokazna informacija fiksirana nakon izvrenja djela, zato to je origi narni nosilac dokazne informacije nedostupan. Originarni dokazi, odnosno nosioci dokazne informacije su pravilo, s obzirom na to da pred sudom treba da figurira ju upravo oni nosioci dokazne informacije koji su nastali prilikom izvrenja krivin og dela i u vezi sa njim. Oni su u pravom smislu rei (originarni) izvor dokaza. 15 16 Bayer, II, str.17 Dimitrijevi, str. 187 18

Izvedeni dokazi su kopija dokazne informacije, formirane prilikom izvrenja krivino g dela i u funkciji njegovog izvrenja. Oni su nuno zlo, i koriste se u situacijama kada se na drugi nain ne moe sauvati originarna dokazna informacija od propadanja. Na primer, odraen trag obue u snegu, blatu, mokroj zemlji, otisak prsta koji je o stao na nametaju u prostoriji u kojoj je izvrena provalna kraa. Da bi se navedeni t ragovi sauvali od unitenja, moraju se odlivati (mulairati), a otisak prsta preneti na daktiloskopsku foliju, pa potom uporediti sa neutralnim komparativnim uzorcim a uzetim od sumnjivih lica. M ulairani (odliveni) otisci obue uzeti sa snijega ili mokre zemlje, fiksirani otisak prsta na daktiloskopskoj foliji, ili fotografisa n otisak prsta, izvedeni su dokazi, zato to su odrazili i trajno obezbedili krimi nalistiku informaciju sa originarnog nosioca, jer se originarna informacija kratk o vreme nakog izvrenja dela, zauvjek gubi. 2) Ocjena dokaza Ocjena dokaza predstav lja posljednju, zavrnu i najvaniju aktivnost suda, kojom se postie krajnji cilj dok azivanja. Poto je cilj dokazivanja u krivinom postupku utvrivanje injenica vanih za p ostupak, svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Ocjenu o istinitosti i li neistinitosti injenice vri sud na glavnom pretresu i izlae je u razlozima presud e. Ocjenu dokaza sud vri i u drugim fazama postupka (odreivanje pritvora, potvrivan je optunice, itd), ali u druge svrhe. Ocjenu dokaza mogu da vre i stranke: tuilac i optueni. Pri ocjeni dokaza sudija se slui logikim (metodom logike dedukcije ili ind ukcije) i tehnikim ispitivanjem (primjenom naunih i tehnikih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke). Logiki i tehniki metodi ocjene dokaza dop unjavaju se psiholokom ocjenom, ako su u pitanju dokazi koji se odnose na iskaze lica, ime se bavi sudska psihologija. Naravno, najvaniju uloogu u ocjeni dokaza im a iskustvo sudije. Rezultat ocjene dokaza moe biti jae ili slabije uvjerenje o tom e da li odnosna injenica (ili injenice) postoji ili ne postoji. 17 Princip je da s e jedna injenica dokazuje sa vie dokaznih osnova. Ako vie dokaznih osnova dokazuje neku injenicu na isti nain, u pitanju je sticaj dokaza. Kolizija dokaza postoji ak o vie dokaza predstavlja istu injenicu razliito. S umnja je najnii stupanj ubjeenja u istinitost neke injenice i postoji kada su razlozi koji govore za i protiv istin itosti jednaki ili su, ak, razlozi protiv jai od osnova za. Zakon i same osnove su mnje diferencira po intenzitetu i govori o osnovima sumnje i o osnovanoj sumnji. Osnovana sumnja (probable cause) je vii stepen sumnje zasnovan na prikupljenim d okazima koji upuuju na zakljuak da je izvreno krivino djelo. Osnovi sumnje su utvrene injenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogunost postojanja _______________ ___________________________________ 17 Miodrag N. Simovi, Krivino procesno pravo Uvod i opti dio, str 271 19

krivinog djela, na odreeno lice kao uinioca, kao i na bliu ili dalju vezu izmeu krivin og djela i uinioca. Teorija osnovanu sumnju odreuje kao vii stepen sumnje, koji se bazira na prikupljenim podacima i dokazima i esto se za ovaj oblik sumnje koriste nazivi "sasvim dovoljna sumnja", "ozbiljna sumnja" i "razumna sumnja".18 Postoj anje osnova sumnje ocjenjuju tuilac, koji nareuje sprovoenje istrage ako postoje os novi sumnje da je izvreno krivino djelo i ovlaena slubena lica koja preduzimaju potre bne mjere u sluaju saznanja za krivino djelo . O osnovanoj sumnji odluuje sud. Vjer ovatnoa se nalazi izmeu izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uv jeren u istinitost neke injenice koju utvruje, tj kad nije doao do izvjesnosti, ali su razlozi koji govore za istinitost injenica jai od razloga koji stoje protiv, a zakon izriito dozvoljava da sud odlui na osnovu takvog nieg stepena uvjerenja. Izv jesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi govore za isti nitost relevantnih injenica, tako da se u njih ne moe posumljati. 3) Zakonska ocje na dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju Zakonska ocjena dokaza, karakter istina za istrani (inkvizicioni) krivini postupak, postoji kada se ocjena izvedenih dokaza i utvrivanje istinitosti injenica koje se njima dokazuju vri po pravilima p ropisanim u zakonu, u kojima je odreeno koja koliina i kakvoa dokaza treba da se st ekne da bi se injenice koje su predmet dokaza morale, odnosno mogle uzeti dokazan im. U praktinoj primjeni zakona i ove ocjene, sudija je bio duan da se strogo prid rava zakona i da dokazima prizna onu vrijednost koja im je bila odreena zakonom, b ez obzira na svoje lino ("intimno") uvjerenje o stvarnoj vrijednosti pojedinih do kaza. Zbog toga se smatra da je sudija, prema ovoj ocjeni, bio jedna vrsta tehnia ra, koji je imao zadatak da utvruje i kvantitet i kvalitet dokaza koji se trae za utvrivanje injenica u krivinoj stvari. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju postoji kada sudija vri ocjenu izvedenih dokaza o postojanju injenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrenim u zakonu. Svoje slobodno uvjerenje o vrijednos ti izvedenih dokaza sud formirana osnovu logike analize i psiholoke ocjene dokazno g materijala, nevezan nikakvim zakonskim pravilima o ocjeni dokaza, jedino sa ob avezom da o toj ocjeni poloi raun u obrazloenju svoje odluke. Odsustvo vezanosti i ogranienosti suda formalnim dokaznim pravilima podrazumijeva da se ne odreuje vrij ednost pojedinog dokaza, niti se bilo kojem od njih daje prvenstvo, ve se ostavlj a sudiji da to uini po svome uvjerenju. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, ocjena osloboenapravnih pravila, koja bi a priori odreivala vrijednost pojedinih dokaza.1 9 Izuzetno, trai se da se odreene okolnosti dokazuju samo odreenim dokaznim sredstv om (npr. za ponavljanje postupka u korist osuenog okolnost daje pravnosnana presud a zasnovana na lanom iskazu svjedoka dokazuje se pravnosnanom presudom da je svjed ok oglaen krivim za krivino djelo davanja lanog iskaza. ___________________________ _______________ 18 19 Grupa autora, Komentar zakona o krivinom postupku, str. 93. Stevanovi, str.198 20

Izuzetak od slobodne ocjene dokaza je i pravilo da se odreena injenica ne moe uzeti kao dokazana ako tome u prilog ne idu odreeni dokazi kao i posebna pravila o dok azima u sluajevima seksualnih delikata. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju znai slobodnu (ali razumnu i loginu) ocjenu d okaznog materijala, a da bi takva bila, ona mora biti obrazloena. Potreba i obave za obrazlaganja odluke treba da iskljui samovolju suda i omogui uvid da li se ocje na dokaza kretala u zakonskim okvirima, te da li su pravilno primijenjeni zakoni logike o pravilnom miljenju i zakljuivanju. Sud je obavezan da u obrazloenju odluk e navede koje je injenice uzeo za dokazane i zbog ega. Predmet ocjene dokaza po sl obodnom uvjerenju je svaki dokaz za sebe i svi zajedno. Svaki dokaz se cijeni, a li ne izolovano od drugih dokaza. Sud je duan da savjesno ocijeni svaki dokaz poj edinano i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zakljuak d a li je neka injenica dokazana. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju vai samo za o cjenu vjerodostojnosti i vrijednosti izvedenih dokaza. Sudiju, meutim, obavezuju odredbe zakona o nastupanju i izvoenju dokaza. Sud moe slobodno da cijeni samo inje nice i dokaze koji su izneseni na glavnom pretresu, na kojima zasniva presudu. IV. PERSONALNIDOKAZI 1) IS KAZ OS UMNJIENOG Iskaz osumnjienog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivinom djelu koje mu s e stavlja na teret i drugim pitanjima krivine stvari koja je predmet suenja. Iskaz osumnjienog je, prije svega, sredstvo odbrane osumnjienog, ali moe da poslui i kao dokazno sredstvo (koje se uzima u obzir prilikom utvrivanja injenica). Iskaz osumn jienog koristi se kao vano sredstvo ne samo zbog toga to u nekim sluajevima nikakvih drugih dokaza nema, ve i zbog toga to moe korisno posluiti za provjeru vjerodostojn osti i istinitosti drugih dokaza.20 Krivini postupak se ne moe odrei upotrebe iskaz a osumnjienog kao dokaznog sredstva, jer je osumnjienom, kao neposrednom uesniku do gaaja o kome se sudi, po pravilu, najbolje poznato da li je i kako djelo izvreno. Drava bi se mogla odrei iskaza osumnjienog kao dokaznog sredstva u krivinom postupku jedino ako bi tuilac uvijek ili uglavnom raspolagao sa dovoljno drugih dokaza, p omou kojih bi se sa sigurnou mogle utvrditi injenice koje se u krivinom postupku utvru ju. U tom sluaju, osumnjieni bi u krivinom postupku imao poloaj isljuivo procesnog su bjekta. Iskaz osumnjienog moe biti dokazno sredstvo i kada ne sadri priznanje, jer se elementi dokaza obezbjeuju iz svih dijelova njegovog iskaza koji se odnose na i njenice koje su ______________ 20 Gruba, I, str. 301 21

predmet dokaza. Sve dokazne elemente iskaza osumnjienog tuilac je obavezan da prov jerava drugim dokaznim sredstvima. U naem krivinom postupku osumnjieni, odnosno opt ueni ne moe u krivinoj stvari u kojoj odgovara imati svojstvo svjedoka, ak ni onda k ada treba da prui obavjetenja o injenicama koje se odnose na trea lica. Jedno lice m oe biti sasluano kao svjedok samo ako u toj krivinoj stvari nema svojstvo osumnjieno g, odnosno optuenog.21 Poseban znaaj ima priznanje (confessio) koje osumnjieni moe d ati u svom iskazu. Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjieni tereti sebe za i zvrenje krivinog djela, odnosno djelimino ili potpuno prihvata navode optube kojima se oznaava kao uinilac. Priznanje je jedan od najspornijih dokaza u krivinom postup ku, prema kome u sudskoj praksi i nauci postoji dosta predrasuda i ekstremnih tu maenja. Na jednoj strani, priznanje se nekada precjenjivalo, smatralo se idealnim dokazom, kraljicom dokaza (regina probationum) i svi napori su bili usmjereni k a njegovom dobijanju, to se smatralo ciljem dokazivanja. Priznanje postoji ako os umnjieni u cjelini ili djelimino prihvata optubu. Priznanje osumnjienog, shvaeno u uem smislu, jeste potvrivanje osumnjienog daje uinio krivino djelo. Priznanje u irem smi slu je svaka izjava osumnjienog da je istinita neka vana injenica koja se tie njegov e krivice, a za njega je nepovoljna. Priznanje osumnjienog mora biti izriito. Znai da nema preutnog priznanja. Priznanje, dalje, moe biti: (a) vansudsko i sudsko, pr ema tome da li je dobijeno pred sudom u krivinom postupku ili van postupka; pred tuiocem, policijom ili nekim slubenim ili privatnim licem. I jedno i drugo priznan je ima dokaznu vrijednost koja se cijeni po slobodnom uvjerenju, a razlika je sa mo u tome to je dokazivanje vansudskim priznanjem sloenije, (b) Prosto i k valiflk ovano. Prosto priznanje postoji kada osumnjieni priznaje ono za to se optuuje, bez ikakvih ogranienja. Kvaliflkovano priznanje postoji kada osumnjieni, priznajui izvre nje djela, istie u isto vrijeme okolnosti koje iskljuuju krivino djelo ili krivinu o dgovornost ili je bar umanjuju, (c) Potpuno i nepotpuno (djelimino), prema tome d a li osumnjieni priznaje sve navode iz tube koji mu se stavljaju na teret ili samo neke, a druge odbija, (g) S udskim priznanjem u uem smislu smatra se priznanje d ato pred sudijom, odnosno sudeim vijeem na glavnom pretresu, a sudskim priznanjem u irem smislu priznanje dato pred nekim drugim organom krivinog postupka. Sudsko p riznanje u irem smislu je sloeno na isti nain kao i vansudsko priznanje, (d) Dobrov oljno i neizbjeno priznanje, prema tome da li se osumnjieni slobodno odluuje da pri zna ili to ini pod uticajem ve otkrivenih injenica i okolnosti. ________________________________________________________________________________ ______ O argumentima za suprotno stanovite (npr. radi se o pravu na odbranu; zako n nigdje nije izriito iskljuio takvu mogunost) vidjeti Peri, Branko: Optueni i tuilac kao svjedoci u dokaznom postupku, "Glasnik pravde", Banja Luka, broj 12/04, str. 62-69. 21 22

1.2 Problemi u vez sa ispitom osumnjienog Sloena pitanja ispita osumnjienog proizil aze, prije svega, iz injenice da on najbolje zna injenice o djelu koje mu se stavl ja na teret, ali i da osumnjieni ima interes da ne govori istinu, ako je to za nj ega nepovoljno. To je problem (kako ga neki nazivaju) "osumnjienog kao aktivnog d okaznog sredstva", gdje osumnjieni aktivnim ueem, davanjem iskaza (u prvom redu priz nanja), omoguava saznavanje istine, pri emu se javlja pitanje da li na dananjem ste penu drutvenog razvoja treba koristiti saradnju osumnjienog, na koji je nain korist iti, koji se metodi mogu primijeniti da bi se osumnjieni privolio na tu saradnju i kojim je sredstvima doputeno savlaivanje otpora toj saradnji (npr. predoavanje ma terijalnih dokaza, ukazivanje na protivrjenosti, pozivanje na savjest i ast, dranje u neizvjesnosti o prikupljenim dokazima). 1.3 . Ocjena iskaza osumnjienog Iskazu osumnjienog, posebno kada sadri priznanje, i u teoriji i u praksi pridavan je raz liit znaaj. Stavovi su se kretali od bezuslovne dokazne vrijednosti priznanja (con ffesio est regina probationem) do odricanja svake njegove dokazne vrijednosti. U naem zakonu, prema ovom pitanju zauzet je sljedei stav: iskaz osumnjienog, i kada sadri priznanje, cijeni se kao i svaki drugi dokaz. Za tu ocjenu, kao i uopte ocje nu bilo kojeg dokaza u krivinom postupku, nema pravnih razlika. Iskaz osumnjienog moe biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, moe osloboditi optuenog koji je priznao, a osudi ti optuenog koji nije priznao. 2) IS KAZ S VJEDOKA Iskaz svjedoka je u praksi najei dokaz u krivinom postupku, ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedokog iskaza naj tea od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. Procjena da e novi tehn iki dokazi za utvrivanje injenica zamijeniti subjektivne iskaze svjedoka, pokazala se nerealnom, jer su oni ogranieni samo na odreene sluajeve. Kod takvog stanja stva ri, ostalo je jedino da se korienje svjedoka i ocjena vrijednosti njihovih iskaza postave tako da se uoeni nedostaci otklone ili svedu na to manju mjeru, to zavisi o d tuioca, odnosno sudije, koji treba, najprije, da pravilno ulno primi iskaz svjed oka, a zatim da ocijeni njegovu vrijednost. To oteava rad tuioca, odnosno sudije i pretpostavlja da, osim pravnih znanja, on poznaje i psihologiju i logiku. Osnov ni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svj edoka o injenicama podudara sa stvarnim stanjem. Najvei broj svjedoka koji su vidj eli neki kriminalni dogaaj potiu iz kruga poznanika optuenog ili oteenog, prijatelja ili roaka od kojih je a priori teko oekivati potpun i pouzdan iskaz. 22 I oni koji to nisu, esto ne mogu dati takav iskaz barem iz etiri razloga: 1. zbog pogreaka u z apaanju (krivino djelo je obino nenadan i nasilni dogaaj, ________________ 22 Krapac, str 286 23

psihofiziko stanje nekog lica je takvo da ono nema dobre osjeaje i sl). 2. zbog ne dostatka u sjeanju (nastupio je npr. potpuni zaborav, tzv. lano sjeanje) 3. zbog po greaka u imaginaciji (ljudi su skloni, pogotovo pred autoritetom vlasti, konfabul irati, mijenjati ili dopunjavati podatke iz sjeanja - da stvore ljepi dojam, da se prave vanim itd.) 4. zbog pogreaka u rasuivanju ((pogrena tumaenja podataka, nedosta tak autokritike ili pretjeranost u njoj itd.) 23 Osim istinitog iskaza (kada pos toji podudarnost izmeu iskaza i realnosti injenica), postoje i laan i pogrean iskaz. Iskaz je pogrean kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnou iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Pogrean iskaz moe naslati zbog greaka" prili kom primanja utisaka (greke u percepciji) i njihovog pamenja, kao i zbog izlaganja onoga to je svjedok primio (greke u reprodukovanju). Nepodudaranje iskaza svjedok a sa realnou moe da nastupi iz razloga koji zavise od volje \ svijesti svjedoka, i tada je iskaz laan. Za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka tuilac, odnosno sud ija mora uzeti u obzir vie elemenata, koji se cijene subjektivno i objektivno: (a ) da li je iskaz dat slobodno ili po nagovoru, pod prinudom i tome sl., (b) da l i je svjedok fiziki i duevno sposoban da zapazi injenice, zapamti ih i reprodukuje, (c) da li njegov karakter i moralne osobine ulivaju povjerenje ili izazivaju po dozrenje, (d) da li je u nekom odnosu sa strankama (srodstva, slubene ili dunike za visnosti i sl.) ili je nezavisan, (e) da li je sadrina datog iskaza logina, vrsta, postojana, jasna i opredijeljena, (f) da li je iskaz rezultat neposrednog opaanja ili je u pitanju svjedoenje po uvenju, (g) da li se iskaz slae sa drugim dokazima i poznatim okolnostima sluaja, (h) da li se slae sa iskazima drugih svjedoka, i) d a li potie sa glavnog pretresa ili je dat samo u istrazi, (j) da li je dat pod za kletvom 24 _______________________ 23 24 Krapac, str 286 Ibidem 24

Da bi njegov iskaz imao dokaznu snagu, trebalo bi da svjedok moe i hoe da kae istin u, tj. da je sposoban da opazi injenice (inae je iskaz pogrean) i da je iskren (inae je iskaz laan). 3) POJAM VJE TAKA I NJEGOVOG IS KAZA Iskaz vjetaka je izjava proce sno nezainteresovanih lica, koje stranke i sud uzimaju da na osnovu strune spreme ili vjetine (lege artis) steene vrenjem poziva opaze izvjesne injenice, okolnosti i li pojave ili da o njima daju svoje miljenje, jer za to struna pravna sprema i opte obrazovanje sudija nisu dovoljni. 25 Uglavnom se uzima da postoje tri grupe razloga za vjetaenje: (a) saoptavanje optih s tavova nauke i umijea, (b) konkretne procesne injenice i (c) posebno poznavanje st vari. Vjetak, kao posebna vrsta svjedoka, nije potreban ako stranke i sud mogu ra zumjeti i vrednovati dokaze bez pomoi lica koja imaju specijalizovano razumijevan je i znanje o nekom predmetu. Vjetaenje je djelatnost vjestaka na prikupljanju nal aza (visum repertum) i miljenja (parere). U nalazu vjetak daje ono to je opazio i i spitivanjem utvrdio, a znaajno je za razjanjenje relevantnih injenica. Miljenje, koj e u cjelini mora biti osnovano i obrazloeno, predstavlja vjetakovo rjeenje postavlj enog zadatka i odgovor na istaknuta pitanja za rasvjetljenje vanih injenica u konk retnoj krivinoj stvari. Nalaz i miljenje se uobiajeno daju u jednom postupku, ali j e mogue da se daje samo miljenje ili samo nalaz. Vjetaenje se danas proiruje i na kri minoloko ispitivanje osumnjienog, odnosno optuenog u toku postupka i u toku izvrenja mjera bezbjednosti i vaspitnih mjera neodreenog trajanja (kriminoloka ekspertiza) , a do toga je dolo usljed evolucije materijalnog krivinog prava i novih zahtjeva koji su stavljeni pred sud u vezi sa linou osumnjienog. Ono to vjetak ispituje predmet je dokaza, a ono to vjetak podnosi nije nikakav definitivni sud o predmetu dokaza , ve dokaz kao kao i svaki drugi koji sud treba da ocijeni i _______________ 25 Markovi, str 309 25

na osnovu toga da ga prihvati ili odbije. Vjetak treba da raspolae strunom (tehnikom ) i pravnom sposobnou za vjetacenje. U pogledu strune sposobnosti, podrazumijeva se odreeno potrebno znanje (struna sprema), koje e mu omoguiti da zapazi odreene injenice i da o njima da svoj sud. Struno znanje dokazuje se odgovarajuim svjedoanstvom ili diplomom o strunoj sprerni i osposobljenosti za vrenje odreene djelatnosti ili isk ustvu u vrenju zanimanja, poziva ili vjetine. Strunost vjestaka znai kako formalno o brazovanje u odreenoj oblasti tako i viegodinje iskustvo , zapaene rezultate u radu, suvremeno poznavanje i teoriskih i praktinih problema odreene oblasti, vladanje s avremenom metodologijom, stalno praenje i upoznavanje sa razvojem i perspektivama u odgovarajuoj disciplini. Potrebna strunost vjetaka je uvijek konkretna, kako obz irom na standarde konkretne strune oblasti, tako i s obzirom na potrebe krivinog p ostupka. ne posjeduje usko Procjena dokazne vrijednosti vjetaenja je izuzetno sloen a djelatnost koja zahtjeva dobro poznavanje kriminalistike i osnovnih mogunosti i ogranienja pojedinih vrsta vjetaenja. Sudija mora da bude kritian u analizi vjetakov og nalaza i miljenja. Problem je u tome to sudija ne posjeduje usko struna znanja k oja bi mu omoguila da kritiki i potpuno provjeri vjetaenje. Usljed toga u praksi se deava da sudija nekritiki prihvati nalaz i miljenje vjetaka i da faktiki vjetak bude t aj koji presudno utie na donoenje sudske odluke. U osnovi, sud procjenjuje svaki n alaz i miljenje vjetaka u skladu sa slobodnom sudiskom ocjenom dokaza tako to ga pr vo ispituje posebno, a zatim u vezi sa drugim dokazima. V. S TVARNI ( MATERIJALN I) DOKAZI - MJES TO DOGAAJA I ANALIZA TRAGOVA N AEN IH U KRIMIN ALIS TIKOJ OBRADI 1 ) POS TUPCI NA MJES TU DOGAAJA M jesto dogaaja (engl. crime scene) obino je definirano kao mjesto gdje se dogodio kriminalni in. Pod tim pojmom podrazumijeva se u makroskopskom smislu cijela reg ija, a ne samo odreena lokacija; tako tijelo rtve i svaki dio sredstva kojim je poi njen zloin 26

takoer predstavlja mjesto dogaaja. Nadalje, svako drugo mjesto ili osoba ukljueni u zloin ulaze u kontinuitet mjesta dogaaja. 26 M jesto na kojem je poinjen zloin nazi va se primarno mjesto, a u sluaju naknadnog prijenosa tijela ili sredstva poinjenj a zloina novo mjesto naziva se sekundarnim. U mikroskopskom smislu svaki objekt i li dio materijala povezan s mjestom zloina smatra se dijelom mjesta dogaaja. Za pr avilno rjeenje svakog pojedinog sluaja potrebne su makroskopska i mikroskopska ana liza mjesta dogaaja te dovoenje u loginu vezu sa rtvom ili s poiniteljem zloina. M jes to dogaaja je u pravilu velika povrina s brojnim tragovima i predmetima. Stoga je potrebno da istraiva mjesta dogaaja ima sposobnost inicijalnog odreivanja broja mjes ta dogaaja, prirode svakog mjesta te granice i stanje svakog mjesta dogaaja. Dakle , bit cijelog procesa pretraivanja mjesta dogaaja ima cilj utvrivanje i prikupljanj e samo vanih dokaza i tragova koji mogu dovesti do rjeavanja zloina i otkrivanja poi nitelja. Stoga su iskustvo i strunost dvije najvanije odrednice tima za uviaj. 2) P RETRES ANJE Pretresanje je materijalno istraivanje nad licima ili stvarima u cilj u pronalaenja tragova krivinog djela ili predmeta vanih za krivini postupak ( podraz umjevajui tu i le) ili u cilju hvatanja osumnjienog, odnosno optuenog. Objekt pretre sanja mogu biti lica ( pretresanje lica) ili stan i druge prostorije ( prostorij e stana). Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moe odredit i samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da e pri pretresanju: 1. pronai pret postavljeni izvrilac krivinog djela ili njegov sauesnik, 2. otkriti tragove krivinog djela 3. pronai predmeti vani za krivini postupak Formalni uslov za pretresanje je naredba suda, koja mora biti pismena i obrazloena. 3) UVIAJ I REKONS TRUKCIJA Uviaj je radnja kojom se vane injenice vezane za mjesto i zvrenja krivinog djela prikupljaju neposrednim opaanjem. Cilj uviaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrst krivinog djela , koje mogu posluiti pronalaenju i _______________________________________________ _______ 26 Dragan Primorac, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 79 27

identifikaciji uinilaca djela ili o tome da se te injenice razjasne ili da tragovi i posljedice krivinog djela ili provjeri istinitost drgih dokaza. Njega se moe de finirati kao niz taktikotehnikih mjera koje se provode na mjestu dogaaja. Kao rezul tat uviaja istrani sudac ili policijski strunjaci sastavljaju zapisnik o uviaju koji slui kao dokaz o izvrenom uviaju kojim se biljee najvanije injenice kako bi se mogle obraditi, a cjelokupna radnja umiljaja podvri analizi. Obino, uz zapisnik o uviaju, izrauje se i skica mjesta dogaaja i foto-elaborat o uviaju. Svaki uviaj se sastoji o d statinog i dinaminog dijela, iako se ova dva naina pregleda mjesta dogaaja meusobno preklapaju. U prvom dijelu uviaja prevladava statini nain pregleda bez micanja pre dmeta. U statinom dijelu uviaja potrebno je poduzeti sljedee radnje: osiguranje mje sta dogaaja, opis mjesta dogaaja i obiljeavanje tragova, fotografiranje i video zap is, izrada skice mjesta dogaaja u mjerilu. U dinamikom dijelu uviaja prvi put se pomiu predmeti i tragovi i to ovim redom: tij ela. Svaki uviaj trebao bi poeti osiguravanjem mjesta dogaaja. Potrebno je odrediti slubenu osobu za oznaavanje mjesta dogaaja, s ciljem kontrole ulaska drugih osoba. Voditelj tima za uviaj dolazi na mjesto dogaaja i, nita ne dirajui ("s rukama u depo vima"!) opisuje mjesto dogaaja: datum, vrijeme, vremenske prilike, prisutne, meuso bne udaljenosti predmeta. Dobar zapisnik o uviaju treba odgovoriti na pitanja: tk o, to, gdje, kada, zato i kako? Nakon ovog opisa voditelj tima imenuje osobu koja e sakupljati tragove, fotografirati tragove i uzimati otiske prstiju i si.. Fotog rafiranjem i video zapisom treba zabiljeiti poziciju tragova i predmeta i njihov meusobni odnos na mjestu dogaaja. 28 prikupljanje fizikih, hemijskih i biolokih tragova s mjesta dogaaja, njihovo zapisi vanje vanih injenica koje se nau prilikom okretanja predmeta ili pregledom pakiranje, oznaavanje i priprema za transport u sudsko-medicinski laboratorij;

Opte pravilo fotografiranja treba biti da se slike rade od optih kadrova prema spe cifinim kako bi se izbjegla zbrka, a svi predmeti i dokazi moraju biti oznaeni spe cifinim oznakama i brojevima koji se daju prilikom uviaja. Skica mjesta dogaaja rad i se prije pomicanja i uzimanja tragova, odreuju se strane svijeta na mjestu dogaa ja, a predmeti se lociraju na skici mjerenjem udaljenosti od fiksne mjerne take i njihovih meusobnih udaljenosti . 4) REKONS TRUKCIJA DOGA AJA U okviru uviaja, kao njegov sastavni dio ili kao dopuna uviaja ili nain provjeravanja ostalih radnji do kazivanja, moe biti izvrena rekonstrukcija dogaaja. Rekonstrukcija se sastoji u pro vjeravanju izvedenih dokaza ili utvrivanju injenica koje su od znaaja za razjanjenje stvari koja se vri tako to e se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod kojim a se prema izvedenim dokazima dogaaj odigrao. Rekonstrukcija se, po pravilu, vri n a mjestu gdje se dogaaj zbio, a obavlja se tako da se, po mogunosti, izvede cijeli dogaaj onako kako slijedi iz sasluanja osumnjienog, odnosno optuenog, iskaza svjedo ka i vjetaka i drugih dokaza (uviajne dokumentacije skica i fotografija), kao i inj enica koje je organ utvrdio vlastitim opaanjem. Pri tome se upotrebljavaju ista i li (ako je to nemogue) slina materijalna sredstva koja su upotrebljena kod stvarno g dogaaja i obezbjeuje uee subjekata koji su opazili krivini dogaaj ili uestvovali u mu. Rekonstrukciju odreuje organ koji vodi postupak. Sama po sebi, rekonstrukcija nije dokazno sredstvo, ve metod provjere dokaza koji se vre preko uviaja. Ona zbog toga ima vie veze sa ocjenom dokaza nego sa pitanjem dokaznih sredstava. 27 Za i zvoenje rekonstrukcije vae pravila propisana za vrenje uvidaja. M eutim, rekonstrukc ija se ne smije vriti na nain kojim se vrijea javni red i moral ili se dovodi u opa snost ivot ili zdravlje ljudi . Prilikom obavljanja rekonstrukcije dogaaja moraju se potovati ljudska prava i voditi rauna o eventualnoj materijalnoj teti. Takoe, u o kviru rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovo izvesti pojedini dokazi pri emu vae odredbe zavisno od faze postupka. Osim toga, uviaj i rekonstrukcija dogaaja se razlikuju i po tome to se, za razliku od _______________ 27 Gruba, I. str 338 29

zapisnika o uviaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu unositi izjave svjedoka ili vjetaka. Kriminalistiki eksperiment predstavlja svjesno, plansko i i viekratno vari ranje novih okolnosti 28 prilikom njihovog uviaja u sporni injenini sklop ispitivanog krivinog dogaaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivinog dogaaja kak o bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivinog dogaaja kao i zakonom jernosti nastanka posljedicama i tragova s ciljem provjere postojeih i pribavljnj a novih dokaza. Dokazna vrijednost rekostrukcije i kriminalistikog eksperimenta: naelno moe se prihvatiti dokazna vrijednost dobijenih rezultata ako je: a) b) c) u stanovljeno da su uslovi u kojima je obavljena rekonstrukcija ili su sprovedeni eksperimenti, , meusobno slini sa uslovima u kojima se ispitivani dogaaj odigrao; p ri ponavljanju rekonstrukcije i eksperimenta dobijen je jednoznani rezultat; iskl juena mogunost sluajnog postizanja dobijenih rezultata 5) ORGANIZOVANJE UVIAJA

Priroda uviaja i ciljevi koji se ele njime postii diktirali su da zakon ne sadri nek a posebna pravila o organizovanju uviaja. Radi se o neposrednom ulnom opaanju i pri mjeni tehnikih sredstava i postupaka koji se odvijaju po odgovarajuim pravilima i zakonitostima odreene nauke, struke i vjetine. Umjesto oslonca u zakonu, organ koj i vodi postupak pri uviaju koristi pomo strunjaka, koji mu, prema potrebi, pomau u p ronalaenju, osiguravanju i opisivanju tragova, obavljaju potrebna mjerenja i snim anja, prave skice ili prikupljaju druge podatke. Kao procesna radnja, uviaj se mo ra izvriti uz uvaavanje zakonom propisanih formalnosti. Uviaj u istrazi je primarno u nadlenosti tuioca koji sprovodi istragu. Sekundarno, nakon obavjetavanja tuioca, uviaj u istrazi moe izvriti i ovlaeno slubeno lice, a ako je tuilac prisutan na licu m esta u toku vrenja uviaja od strane ovlaenih slubenih lica, moe traiti da ovlaeno sl lice izvri odreene radnje koje on smatra neophodnim, pri emu se sve radnje preduzet e tokom uviaja moraju ____________________________________ 28 Panteleev Selivanov; Kriminalistika, 1984 str 284 30

dokumentovati i detaljno obrazloiti kako u zapisniku, tako i posebnom slubenom izv jetaju. Rekonstrukcija dogaaja se moe vriti u toku cijelog postupka, i to u istrazi: zatim u fazi glavnog pretresa i na pretresu pred drugostepenim sudom. Tuilac i o vlaeno slubeno lice nemaju obavezu da na uviaj pozovi osumnjienog i njegovog branioca , bez obzira na to to su oni moda poznati u vrijeme njegovog obavljanja. Za razlik u od toga, u drugim procesnim situacijama, kada je sud organ koji preduzima uviaj , pozivanje stranaka i branioca je obligatorno. Kao radnja dokazivanja uviaj se m ora obaviti u: pomo strunog lica kriminalistikotehnike ili druge struke koja e pomoi u pronalaenju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvriti potrebna mjerenja i snima nja sainiti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. Kao struna li ca koji pruaju pomo organu koji obavlja uviaj, mogu se angaovati i slubena lica polic ijskih organa. Od strunog Iica ne zavisi u kojem pravcu e biti usmjerena njegova p omo, ve organ koji rukovodi uviajem ili rekonstrukcijom dogaaja treba strunom licu od redit koje radnje treba obaviti, na koja pitanja treba dati odgovore i dr. zapis nik. Na uviaj ili rekonstrukciju moe se pozvati i vjetak, ako bi njegovo prisustvo bilo od koristi za davanje nalaza i miljenja. Tom prilikom vjetak moe predloiti da s e razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koja se sasluava postavi odreena pita nja. U takvim sluajevima se ne radi o nekakvom spajanju uviaja i vjestaenja, jer se prilikom uviaja ili rekonstrukcije dogaaja, u pravilu, ne vri vjetaenje. dokazivanja morala sainiti dva odvojena zapisnika. 31 ___________________________________________ 29 30 31 29 Budue radnje strunog lica irnaju znaaj za rasvjetljavanje konkretne stvari, nuno je sastaviti 30 Ako bi se izuzetno ukazala potreba, da se na uviaju ili rekonstrukcij dogaaja vri i vjetaenje, onda bi se o tim radnjama Ibidem, str. 277 Komentar zakona o krivinom postupku Ibidem 31

6) UVIAJ ZATVORENE PROS TORIJE Ve kod pristupa uem mjestu dogaaja potrebno je obratiti panju na postojanja tragova, a kada se readi o uviaju krvnog delikta na tragove krvi. Nakon to se fiksiraju tr agovi prilazi se sistemskom pretraivanju prostorija. Ovakvim postupkom esto e se ut vrditi postojanje tragova koji mogu uputiti na motiv, rekonstrukciju kretanja iz vritelja ili rtve, na nain i mjesto izvrenja djela i dr. U redosljedu radnji pretraiv anja prvo treba krenuti od poda i to na nain da se nijedan predmet ili dio namjeta ja ne pomie sa mjesta gdje je pronaen. Pregled vriti sa jedne ka drgoj strani (bez preskakanja pojedinih podruja) obuhvatajui pogledom podruja od oko 50 60 cm. U sluaj evima gdje su uklonjeni tragovi krvi potrebito je izvriti benzidinski i luminolsk i test Sljedea faza pregleda poda predstavlja pregled onih predjela poda koji su bili djelomino ili potpuno prekriveni predmetima koji se lako mogu premjetati (np. prevrnuta stolica). I u ovoj situaciji vai pravilo sistematiziranosti i pravilno sti redosljeda (sjedne ka drugoj strani). Prije nego se predmet pomakne, potrebi to je uoiti da li na njemu ima tragova krvi, gdje se oni nalaze, kakvog su oblika , da li je predmet sprijeio da krv padne na pod ili je poloen na ve zakrvavljeni po d, da li je u trenutku kada je zamrljan krvlju bio u poloaju u kojem je pronaen il i u nekom drugom. Konture predmeta treba ocrtati na podu i predmet odnijeti na d etaljniji pregled (na mjesto sa odgovarajuim uvjetima, npr. bolje osvjetljenje). Nakon toga pristupa se pregledu stolica, stolova i drugog namjetaja. I prigodom p regleda zidnih povrina vai pravilo sistematiziranosti i pravilo odreenog redoslijed a. Kree se sa jedne strane ulaznih vrata i polako dio po dio (pogledom) pretrauje se ispitivani zid (bez preskakanja dijelova zida). Paralelno se ovim pregledom v ri se i pregled stvari prislonjenih uz zid (ormari, regali, komode, tednjak i dr). Pregled zavravamo kod istih vrata, samo sa druge strane. Za sluaj slabijeg osvjet ljenja (poglavito kod pregleda tamnijih povrina) obvezno je koristiti dodatne izv ore osvjetljenja (rune svjetiljke, reflektore i dr.). Sljedea faza rada je pregled pojedinih dijelova namjetaja koji se nalaze uz zidove (ponovno odreenim redosljed om i sistemski). Zavrna faza pregleda zatvorene prostorije pripada pregledu plafo na. Kad god je to moguno prostorije u kojima se desio odreeni dogaaj potrebito je z akljuati i zapeatiti, zbog mogune potrebe ponovnog uviaja ili provjere nekih injenica . Suprotan postupak omoguuje da se od strane onih koji koriste te prostorije odree ni tragovi izmijene ili potpuno unite. 32

Praksa je pokazala da se pregledu zatvorenih prostorija prilazi neodgovorno, jer se vie nego esto u odreenim dokumentima ili usmenim izvjetajima navodi daje detalja n pregled stana izvren za sat ili sat i pol, to je sa stanovita potpune pravilnosti pregleda nemogue. Ovlatena osoba koja se prva nae na mjestu dogaaja, najprije treba da odstrani sve osobe koje s e tu zateknu, da sprijei pristup svih nepozvanih i ulazak bez potrebe. U sluaju dogaaja u stambenoj zgradi potrebito je svesti kretan je ljudi po zajednikom prostoru (stubite...) na najmanju mjeru zbog mogunosti uniten ja ili promjene eventualno prisutnih tragova (ne samo krvi). Ako se kriminalni d ogaaj desio u obiteljskog kui potrebito je ljude odstraniti ne samo iz kue ve i iz d vorita. U svim ovim situacijama potrebito je postupati autoritativno, ali i taktin o posebito prema rodbini poginulog. Ponekad ovlatene osobe moraju uvati mjesto dog aaja preko noi. Potrebito je znai osigurati da na lice mjesta ne doe eventualni izvri telj u cilju uklanjanja tragova izvrenja djela, ili moda neko od rodbine eli doi i p risvojiti neke predmete poradi ostvarivanja materijalne koristi, ali bi tom prig odom mogao izmijeniti mjesto dogaaja. Zabranjuje se boravak u stanu u kojem je dj elo i izvreno. U ovisnosti o situaciji potrebito je sprijeiti i prisustvo muha na licu mjesta (zabiljeen je sluaj kadasu muhe ugazivi u krv ostavile mnotvo sitnih tra gova koji su dugo vremena zbunjivali istragu vodili u drugom - pogrenom smjeru). 7) UVIAJ OTVORENOG PROS TORA Uviaj na otvorenom prostoru razlikuje se od uviaj u zatvorenom i po tome to : - moe obuhvaati vei prostor (ali ne i uvijek) - zavisi od vremenskih prigoda. Kod uviaja na manjim prostorima metod uviaj se nee bitno razlikovati od onog to se primjenjuje u zatvorenoj prostoriji. O vremenskim prigodama moramo povesti rauna od samog poe tka uviaj (mora se procijeniti da li e se uviaj moi zavriti za vrijeme dnevne svjetlo sti ili prije promjene atmosferskih prigoda) jer netona ili nepravovremena prosud ba moe oteati ili onemoguiti potpunu (daljnju) potragu. Noni uviaj je vrlo delikatan, teak i u tim situacijama za osvjetljenje je potrebito koristiti agregat. 33

U sluaju mogunih promjena atmosferskih prigoda (mogunost padavina - kie, snijega) vi dljive tragove krvi je potrebito to prije fotografirati, unijeti u skicu i pokrit i. U ovakvim sluajevima mogu se u potragu ukljuiti i druge ovlatene osobe koje e se raporediti u front sa meusobnim razmakom od oko 1 m. Kretat e se istom brzinom sa jednog kraja terena do drugoga, odakle e se vratiti nakon to je frontom obuhvaen no vi dio zemljita (sve dok ne bude pregledano cijelo podruje) . Kada neko od "tragaa" pronae trag, svi "tragai" stanu i obavijeste krim. tehniara, koji je u ovakvim izv anrednim prigodama organizator potrage. Kad krim. tehniar prie pronaenom tragu, ost ali nastavljaju potragu. Samo ue mjesto treba prepustiti krim. tehniaru, koji e odg ovarajue podruje obii u sve veim krugovima. Otvoreni prostor nosi i svoje specifinost i, prije svega mogunosti utjecaja at mosferskih prigoda - kia, snijeg, s unce. A k o elimo sprijeiti razrjeivanje ili ispiranje mrlja krvi snijegom ili kiom, mrlju tre ba prekriti daskom premoenom preko dva kamena, limenom kutijom, najlonom. Ako se oe kuje jaa kia, obvezno je koristiti najlon, a oko mrlje napraviti male kanale koji bi sprijeili dotjecanje vode prema mrlji krvi. Zatita tragova krvi ne smije biti u raena na utrb drugih tragova. Zatita tragova od sunca je mnogo jednostavnija (dovol jno je napraviti sjenu na tom dijelu). Osim toga potrebito je sprijeiti dolazak iv otinja i insekata (muha) na mjesto dogaaja, posebito na sam le. 8) PREGLED NA OS UMNJIENOM Osobu osumnjienu za neko "teko" kazneno djelo (npr. ubojstvo) treba, im to okolnost i dopuste pregledati, odnosno bar joj onemoguiti da odstrani sa sebe tragove krvi dok se pregled ne izvri. Posebnu pozornost treba obratiti na tzv. "iste sluajeve" gdje je npr. ubojstvo izvreno u prisustvu svjedoka, gdje izvritelj priznaje izvrenj e djela i spremanje da surauje (sam pokazuje tragove). Meutim, olako i povrno prist upanje ovakvim djelima (to se u praksi esto deava) moe imati nesagledive posljedice , pogotovo ako izvritelj pone mijenjati svoju izjavu, a svjedoci se "vie" . ne sjeaj u tono ta se dogodilo. Poradi toga u svim situacijama treba vrijediti naelo sistema tiziranosti. Ve kod razgovora, to ga sa osumnjienim ili izvriteljem obavlja ovlatena slubena osoba (poto se obino prva nae na mjestu dogaaja), potrebito je (neupadljivo) promatrati ruke, lice i odjeu u cilju eventualnog pronalaska tragova krvi. Tijeko m postupka treba imati na umu nain izvrenja djela i pozornost usmjeriti na one pre djele gdje se logiki mogu 34

oekivati ne samo mrlje krvi, ve i drugi tragovi. Ako ne postoji mogunost da se toga asa pristupi fiksiranju i prikupljanju ovako uoenih tragova, potrebito je odmah p oduzeti mjere da odreena osoba te tragove ne ukloni (do potpunog pregleda). Ako o vlatena slubena osoba, koja e prva stupiti u kontakt sa osobom osumnjienom za npr. u bojstvo uoi na njoj tragove krvi, ne smije (rijeima ili ponaanjem) niim to pokazati niti neizravno dati do znanja, jer e u suprotnom osumnjieni nastojati ukloniti tra gove krvi. U takvim sluajevima osumnjienog treba drati pod neposrednom kontrolom sv e dok se tragovi definitivno ne pohrane u cilju naknadnih ispitivanja. Tragove k rvi na odjei i obui najbolje emo zatititi ako odjeu i obuu u cijelosti izuzmemo i pohr animo. Praksa pokazala kako odjea povrijeene osobe, koja je u cilju lijenike pomoi ot premljena u zdravstvenu ustanovu, gotovo redovito izmakne prihvatanju od strane kriminalistikih djelatnika, a samim time i kriminalistikom pregledu. U urbi pruanja pomoi povrijeenom, lijeniko osoblje nee obraati pozornost na odjeu i tragove na njoj. veini ovakvih sluajeva odjea se skida paranjem ili rezanjem (poradi to manje nepotr ebitih radnji za povrijeenog), ali ako je ovakav postupak i razumljiv ne moe se do pustiti da se odjea nepotrebito para, sijee, izgubi ili zamijeni, odnosno u nekim sluajevima preda rodbini. Slini problemi nastaju i kada povrijeeni prije nego li ga zdravstveno osoblje svue umre i kada u prosekturu dospije obuen. Nebrojeni su slua jevi kada ni pri obdukciji obducent ne obrati pozornost niti na tragove krvi, ni ti na odjeu. U svim sluajevima kada se povrijeeni otprema u zdravstvenu ustanovu po trebito je izuzeti kompletnu odjeu i pohraniti je na sigurno mjesto. U izvjesnim sluajevima tragovi na odjevnim predmetima su, najblae reeno, podjednake vrijednosti kao cjelokupni obdukcijski nalaz. Kada je nareena problematika u pitanju potrebi to je ostvariti i odravati to tjenju suradnju izmeu zdravstvenih ustanova i policije . 9) PREGLED N EPOKRIVENIH D IJELOVA Bez obzira na injenicu da su ruke osumnjienog oprane, moguno je da se tragovi krvi (i drugi tragovi) pronau na rubovima i ispod noktiju. Ne treba se zadovoljiti sam o pregledom ruku (aka) ve je potrebito pregledati njen dio sve do lakta. Nakon tog a slijedi pregled lica i vrata, posebice dijelova koje osumnjieni ne primjeuju (ui i predio iza njih). Ovaj momenat smatra se bitnim zato to e izvritelj oprati ruke, lice i vrat, ali na kosu najee zaboravlja (zbog boje kose tragovi krvi se teko uoavaj u).Potrebito je pripomenuti da e nas misaona (intelektualno logina) rekonstrukcija dogaaja uputiti na koje dijelove tijela osumnjienog treba obratiti posebitu 35

pozornost. Redovito se kod silovanja zanemaruje pregled spolovila (spolnih organ a) osumnjienog i ako se tu mogu nai tragovi krvi ija dokazna vrijednost moe biti odl uujua. 10) PREGLED ODJE E I OBU E Sva odjea (pa i odjea osumnjienog) pregleda se na dobro osvijetljenom mjestu (stolu ) kojega smo prekrili istim papirom. Svaki pojedini predmet pregleda se raskopan i to najprije sa vanjske strane. Ovakvom pregledu potrebito je prii sustavno. Jedn a od moguih shema pregleda sakoa (jakne i dr.) izgledala bi ovako: prednja desna strana (obuhvaa podruje izmeu ava na ramenu, ava izmeu prednje desne strane i desnog r ukava, ava izmeu prednje i zadnje desne strane, donjeg rubai prednjeg ruba do okov ratnika) sa posebitim pregledom svakog pojedinog dugmeta, konca kojim je priiven, ruba depa i izvrnutog depa, prednja lijeva strana (kada je muki nain kopanja), uz posebit pregled rupica za dugmad okovratnik (na vanjskoj i unutarnjoj strani), zadnja desne strana, zadnja lijeva strana, desni rukav, lijevi rukav. 32 Nakon toga izvri se isti pregled i sa unut arnje strane ispitivanog predmeta. Pregled mora biti izvren pomou lupe (preporua se lupa sa krunim svjetlom) jer e samo tako pregled biti izveden pravilno i kvalitet no . 11) PREGLED MOTORNOG VOZILA Sam pregled vozila predstavlja moda najtei objekt kriminalistiko-tehnike pretrage. U pravo poradi toga potrebitom pregledu treba posvetiti maksimalnu pozornost (prak sa je pokazala da u naoj dugogodinjoj aktivnosti potpun i pravilan pregled vozila jo nije uraen). Nain pronalaenja tragova na vozilu ovisit e od okolnosti dogaaja prigo dom pregleda oteenog i mjesta dogaaja. Nema potrebe traiti tragove krvi (ali ima dru ge npr. dlake i vlakna) na vozilu, ako povrijeeni nema otvorenih povreda koje krv are. Isto tako nepotrebito je traiti tragove krvi na vanjskoj strani ____________ _______________________________ 32 Osnovi forenzike biologije, M laden M ilosavljevi 36

vozila koje je pregazilo ovjeka dok je leao na kolovozu, ali i obratno. Kada putnik o vozilo udari pjeaka tragovi najee potjeu iz primarnog kontakta i obino su to vlakna tkanine ili brisotine. Tragovi krvi su najee iz sekundarne faze kontakta, najee zbog p ovrede glave, a nalaze se na mjestu udara glave u dio vozila na okviru ili ostac ima vjetrobranskog stakla do koje visine nabaajem tijelo pjeaka dosegne ili na gor njim ili bonim dijelovima vozila. Tragovi krvi obino su u obliku manjih prskotina i u nekim sluajevima mijeani su sa tragovima (fragmentima) kose i tkiva. U posljed nje vrijeme sve su ei zahtjevi (vjetacima) za utvrivanjem vozaa koji je u asu nezgode pravljao vozilom. Mnotvo je razliitih (a bilo ih je u praksi) situacija kada e biti potrebito utvrditi koje vozio motorno vozilo u momentu saobraajne nezgode? Zabil jeeni su sluajevi kada je suvoza poginuo, a voza ostao iv, da je voza prebacivao suvoz aa na svoje mjesto, a on prelazio na njegovo. Obino se ovakve i sline situacije mog une previde i dodatno kompliciraju pa se tragovima laka, vlakana i otiscima prsti ju ne pridaje dovoljna pozornost. Posebnu upornost i strpljivost zahtijevaju pre trage donjih dijelova vozila gdje se trae tragovi pregaenja. Tragovi krvi na masno j ili blatnoj podlozi ponekad se teko mogu razlikovati od mrlja drugog podrijetla . M ogune su situacije da se na prednjem i donjem dijelu vozila nau tragovi (prsko tine) krvi koji potjeu od sluajno (ili prethodno) pregaenih sitnih domaih ivotinja (p as, maka, koko...) ili ponekad krupnijih ivotinja, divljai i dr. Obvezna preporuka g lasila bi da se nakon prvog pregleda vozilo ne vraa vlasniku, ve da se jedno vrije me uva u garai, poradi eventualne provjere nekih okolnosti koje su se pojavile u t ijeku obrade ili dopunskog pregleda. Krv i drugi bioloki tragovi mogu potpuno nes tati sa donjeg dijela vozila nakon kratkotrajne vonje po mokrom kolovozu. I najma nja kia moe isprati mrlje krvi sa povrine gornjih i sa bonih dijelova vozila. U sluaj evima kinog vremena vozilo je potrebito prekriti polivinilskom plahtom, a ako je vozilo pokretno skloniti ga pod krov. Do konanog pregleda i fiksiranja tragova vo zilo mora biti pod neposrednom kontrolom ili zakljuano u garai. Iako se ovdje prve nstveno govori o zatiti tragova krvi, podrazumijeva se da e se zatititi i uvati i dr ugi tragovi (dlake, vlakna, boja...). 12) Dokazna snaga uviaja Uviaj je najpouzdaniji nain utvrivanja injenica u krivinom postupku, jer organ koji g a sprovodi utvruje injenice vlastitim opaanjem. Stara latinska sentenca "Nulla est maior probatio, quam evidentia rei" ("Nema boljeg dokaza od uviaja") i danas je a ktuelna. Drugi nain utvrivanja injenica (pomou dokaza) manje je pouzdan, jer tu orga n krivinog postupka ne saznaje injenice direktnim opaanjem (svojim ulima), nego 37

posredno, tako to mu neko drugi (osumnjieni, odnosno optueni, svjedok, vjetak) saopta vaju svoja opaanja tih injenica ili itanjem isprava i upotrebom tehnikih snimaka reg istrovanih injenica. Dokazni kredibilitet uviaja proizlazi iz njegovog heuristikog karaktera, tj. iz mogunosti otkrivanja na licu mjesta injenica, prije svega materi jalnih, koje su nastale izvrenjem krivinog djela. 33 M eutim, i rezultati uviaja mogu imati nedostatke kao i svako drugo posredno dokazno sredstvo. Najveu dokaznu vrijednost ima uviaj koji sud sprovodi n a glavnom pretresu, neposredno opaajui relevantne injenice. Treba posebno istaknuti da je savremena tehnika optikog registrovanja injenica omoguila da se injenice utvre ne uviajem mogu i tehniki (ne samo zapisniki) registrovati. Na taj nain reprodukcija tehnikog snimka pred raspravnim sudom daje gotovo vjernu sliku predmeta uviaja, k ao da je sam taj sud sproveo uviaj. U svakom sluaju, stvarna dokazna vrijednost uv iaja, bez obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi o d slobodne ocjene suda. VI. IDENTIFIKACIJA 1) UOP TENO O IDENTIFIKACIJI Identifikacija predstavlja utvrivanje istinitosti osoba, dijelova tijela, tragova i predmeta u cilju otkrivanja pojedinih obiljeja koja omoguuju nesumnjivo i nespo rno prepoznavanje Proces identifikacije temelji se na dva osnovna postupka: prvi je traenje i biljeenje karakteristinih osobina objekta ispitivanja, a drugi je usp oreivanje ustanovljenih znaajki s ve ranije poznatim podacima o objektu za koji se identitet pretpostavlja. Opti pojam identifikacije osobe, kao in iza kojeg stoji c ijeli niz pravnih radnji, ovisno o vrsti predmeta u pravnom postupku, oduvijek j e predstavljao vrlo vanu injenicu. U ljekarskoj i sudskoj praksi, a posebno u poli cijskom poslu identifikacija je prva radnja kojom se zapoinje razgovor, izdaju do kumenta, nalazi. Sudsko - medicinska praksa obuhvata primjenu vie metode identifi kacije: ________________________________________ 33 Simonovi, dr Brranislav, Kriminalistika, op.cit. str. 324 38

Opisivanje, pokazivanje, fotografisanje, pregled linih dokumenata i isprava, daktiloskopiju, antropometriju, pregled biolokih tragova i djelova lea, DNK. 1.1.O pisivanje se traga. Opisivanje obuhvata lini opis i opis odjee Cilj linog opisa je da se na osnovu informacija od opisivaa sklopi mozaik izgleda lica za kojim se tr aga, ili tako opie le nepoznate osobe na osnovu ega bi moglo da se ono prepozna. Kr ajem XIX vjeka Alphons Bertillon je metodu linog opisa upotpunio, nauno obradio i tako postavio osnove za kasniji razvoj fotorobota, sainjenog uz pomo lica koje daj e podatke i crtaa. Ta metodologija se po autoru zove i bertijonaa. Danas je u prim eni kompjuterska tehnika, gde umesto crtaa kompjuter obrauje dati opis i formira c rte - lik. Opisivanje se vri po ustaljenom redu. Opis glave i lica je najvaniji pa se oni prvi opisuju: 1. Glava: okrugla, izduena, asimetrina; 2. Oblik lica: okrugl o, ovalno, romboidno, pravouglo, piramidno; 3. Izgled lica: intelektualan, boles niki, drski, glup; 4. Kosa: crna, kestenjasta, smea, plava, crvena, seda, bojena, prava, kovrdava, talasasta, gusta, retka, elavost; 5. elo: normalno, iroko, visoko, visoko a usko, uspravno, izboeno napred, povijeno nazad; 6. Obrve: ravne, talasas te, povijene, okrugle, kose; 7.Duice: kestenjaste, plave, zelene, sive; one jabuice : velike, male, upale, razroke, buljave, podonjaci, visei kapci, vetake jabuice i dr. 8) NOS : normalan, veliki, mali, debeo; greben nosa: prav, povijen unutra, izvi jen upolje; 9) Usne po veliini male, srednje velike sa sputenim ili povijenim uglo vima, debele, zeje i dr 10) Brada: velika, srednja mala, povijena unutra, isturen a, uspravna, iljata, etvrtasta, s rupicom 39 predstavlja metodu koja se zbog pristupanosti vrlo esto koristi.Primjenjuje se kod utvrivanja identiteta leeva kao i identitete ljudi za k ojima

11) Podbradak: visi, prav, uvuen 12)Ui: za njih se opisuje oblik itave koljke, oblik une rese 13) Zubi: njegovani, bijeli, uti. Polomljeni itd 14) detaljno se opisuju posebne karakteristike prije svega oiljci, mladei, bradavice, tetovae, nedostaci p rstiju, ake, ruke, noge 34 U linom opisu se dalje opisuje izgled grudnog koa, ramen a, ruku kompletno i aka pojedinano, prsti, oblik trbuha, nogu. Danas je ova metoda usavrena primjenom komjutera, odnosno programa koji posjeduje praktino neogranien broj kombinacija lika i figura pa i prema osobinama geografskog porjekla. U opis u odjee opisuje se vrsta odjee ( kaput, sako, demper i dr), tkanina, boja, eventual ne oznake, nakit, obua. Sva odjea, obua i line stvari se obino uvaju do zavretka ident fikacije. 1.2. Pokazivanjeprepoznavanje je postupak u kome prepoznavalac vri iden tifikaciju.Postupak je sugestibilann i u odreenoj mjeri se uzima sa rezervom.U pr aksi prije prepoznavanja ive osobe ili lea, prepoznavalac treba da detaljno opie os obu koju prepoznaje. Predoavanje radi prepoznavanja smatra se nepouzdanom dokazno m radnjom. Prepoznavanje od strane svjedoka ili rtver ne moe da bude jedini dokaz o krivici nekog lica na kome bi se temeljila osuujua presuda. Dokazni rezultat dob ijen prepoznavanje treba uvijek i neizostavno potkrepiti i drugim, prije svega m aterijalnim dokazima. 1.3. Fotografisanje i prepoznavanje na osnovu fotografije predstavlja solidnu metodu u prepoznavanju, ali kako je i ona sugestibilna mora se uzeti sa rezervom. M ogunost kompjuterske obrade i fotomontae_moe_umanjiti auten tinost fotografije. U policijske svrhe koristi se uniformno fotografisanje u zatv orenom prostoru, u razmeri 1:10, i to fotografisanje u tri ioze, sprijeda, desni profil i levi poluprofil. Za prepoznavanje leeva na osnovu fotografija neophodno je le dodatno pripremiti. Pre svega, pre fotografisanja eventualne povrede na li cu treba kozmetiki obraditi, oeljati kosu, otvoriti one kapke, vratiti vetaku vilicu i sl. Predoavanje fotografija unitava dokaznu vrijednost kasnijeg prepoznavanja lic a uivo. ________________________________________ 34 Mihajlovi P, Boi LJ, Sudska medicina, str 108 40

1.4.Pregled linih dokumenata predstavlja rutinski postupak u procesu identifikaci je ivih ili mrtvih. Sve vrste dokumenata sa fotografijom mogu da se iskoriste u o vu svrhu.Nedostaci u izmjeni lika zbog starenja, i mogunost manipulacije dokument ima ovoj metodi umanjuju znaaj. 1.5. Daktiloskopija je kriminalistika metoda koja prouava, uporeuje, klasifikuje i registruje papilarne linije s ciljem identifikaci je lica, i to prije svega uinilaca krivinih djela. U upotrebi je od poetka dvadeset og stoljea zbog toga to su otisci prstiju: 1. 2. 3. jednoznani (ne postoje dvije os obe, ak niti jednojajani blizanci koji imaju jednake vremenski nepromjenljivi, i p otpuno neprikladni za krivotvorenje. otiske prstiju), Podruje primjene daktiloskopije je svugdje gdje je potrebno relativno jednostavno , brzo i tono identificarti osobe, kao npr. 1. 2. 3. 4. 5. kriminalistika i obavj etajne slube, bankarstvo, trgovina, osiguranje ulaska u objekte, pristup radu na r aunalu ili povjerljivim podacima... Daktiloskopija je sigurna, jednostavna i najrairenija metoda za utvrivanje identit eta. Rije daktiloskopija nastala je od dvije rijei (grke: dactilo - prst i latinske : scopein gledati), to bi u grubom prijevodu znailo gledati prst. Tragovi otisaka papilarnih linija nastaju kao posljedica izluivanja znoja kroz pore koje se nalaz e na papilarnim linijama. Osnovna svojstva papilarnih linija su: nepromjenjivost, individualnost, klasifik acija i Osnovni oblici papilarnih linja su: luk, oblik zamke i oblik kruga. prenosivost. Kada se identifikacija lica vri na osnovu tragova papilarnih linija, neophodno je da se identifikacija izvri vjetaenjem, koje podrazumjeva usporeivanje fiksnog traga i uzetog otiska. S obzirom na to da su papilarne linije individualne za svako l ice, prema obliku svog crtea, to se pomou individualnih obiljeja na odrazu tj. trag u papilarnih linija moe utvrditi da li taj trag potie od odreene osobe. Zbog toga s e prilikom vjetaenja ne moe tvrditi da je trag papilarnih linija identian sa otiscim a prstiju neke osobe, ve da fiksirani trag 41

papilarnih linija potjee od odreene osobe. Ovo znai da se identifikacija vri na osno vu teorije vjerovatnoe, odnosno mogunosti ponavljanja obiljeja na papilarnim linija ma. Identifikacijska obiljeja kod papilarnih linija imaju poseban naziv i poznata su kao minucija. Kod nas kod vjetaenja papilarnih linija uporeivanjem traga i otis aka moraju se podudarati u 12 minucuja. Latentni tragovi papilarnih linija nisu vidljivi pod uobiajenim okolnostima, pa se za njihovo pronalaenje mora preduzeti p oseban potupak. Fizike metode izazivanja latentnih tragova papilarnih linija su: izazivanje latentnih tragova pomou prakova izazivanje pomou magnetne etkice izazivan je pomou nadimljavanja Hemiske metode izazivanja i fiksiranja latentnih tragova p apilarnih linija: Izazivanje pomou cijanoakrilata srebronitratom ninhidrinom jodn im parama Izazivanje i fotografisanje latentnih tragova papilarnih linija korist ei metoda zraenja nosioca traga: ultraljubiastim zrakama primjenom lasera ( lasersk im zrakama) U zapadnim zemljama se ne pravi razlika izmeu otisaka i traga papilar nih linija, nego se sve to je u vezi sa tim pojmom naziva otisak prsta. U duhu nae g jezika je da izraz otisak prsta upuuje da se od neke osobe uzimaju otisci, dok trag papilarnih linija upuuje da neka osoba nesvjesno ostavlja tragove papilarnih linija na odreenom predmetu. Pod otiskom se podrazumijeva namjerno otiskivanje, u ovom sluaju crtea papilarnih linija na neku podlogu npr. daktiloskopski fi. Stoga u strunoj kriminalistkoj literaturi treba prihvatiti da otisak prsta uvijek oznaav a crte papilarnih linija dobijenim daktiloskopiranjem, a trag papilarnih linija c rtee papilarnih linija koji su nastali, najee, nenamjernim dodirivanjem raznih povrin a ili predmeta. Dokazna vrijednost traga papilarnih linija zavisi od utvrene veze izmeu njegovog ostavljanja na licu mjesta, odreenog lica koje ga je ostavilo i kr ivinog djela. Tragovi papilarinih linija po pravilu predstavljaju indiciju prisut nosti na licu mjesta. M eutim mjesto i poloaj na kome su fiksirani moe da povea ili oslabi njegovu dokaznu snagu. 42

Daktiloskopski dokaz je najjai kad je dokazano da je trag prsta nastao upravo i s amo za vrijeme izvrenja krivinog djela i prilikom toga. 35 1.6. Tragovi stopala Tr agovi stopala koje je iza sebe ostavio izvrilac krivinog djela esto se zapostavlja i potcjenjuje u kriminalistikoj praksi. Prilikomo vrenja uviaja ne traga se za njim a , oni se unitavaju i predviaju. Tragovi stopala se mogu podijeliti na 1.3.1. vid ljive 1.3.2. nevidljive Vidljivi mogu biti: 1.3.2.1. 1.3.2.2. povrinski reljefni Nevidljivi latentni tragovi stopala nastaju na ravnoj i istoj povrini Dokazni znaaj tragova stopala: u osnovi je samo indicija prisutnosti na licu mjesta. U dokazn om postupku treba utvrditi da li je konkretan trag nastao u vrijeme izvrenja kriv inog djela, prije izvrenja ili poslije toga., Veoma je znaajna analiza samog traga, njegov odnos sa drugim makro dokazima, posljedicom krivinog djela, moguim kretanj ima izvrioca na licu mjesta, putem dolaska i odlaska. 1.7. Antropometrija je meto da koja obuhvata mjerenje odreenih djelova tijela sa formiranim zakonomjernostima , odnosno formula za utvrivanje duine tijela. Duina, tj. visina tela se nakon tride sete godine godine smanjuje za oko 0,06 cm. Samo na osnovu pojedinih, dugih kost iju (butna kost, ramenjaa, golenjaa) moe se izraunati priblina duina tela. Na osnovu k araktertetaka lobanje i karlinih kostiju moe se odrediti polna pripadnost.. U poje dinanim sluajevima identifikacije umrlih-poginulih ima jo vei znaaj uz odgovoran etiki in, a kada je rije o identifikaciji poginulih u masovnim nesreama, posebice u ratu , taj zadatak postaje jo sloeniji. Utvrivanje identiteta ivih osoba rijetko predstav lja nerjeiv problem, dok kod mrtvih osoba, ovisno o stanju u kojem se tijela nala ze i niza okolnosti, moe biti vrlo teak i dugotrajan proces. Identifikacija je zna tno oteana u sluajevima velikog broja mrtvih tijela, kao pri masovnim prometnim ne sreama (pad aviona, sudar vlakova, potapanje broda) i prirodnim katastrofama (pot resi, poplave, poari), kada se javlja i dodatni problem znatno izmijenjenih tijel a, bilo zbog utjecaja vanjskih imbenika ili poslijesmrtnih promjena (problem zapa ljenih, iznakaenih, raskomadanih i trulih tijela). U ____________________________ ____ 35 Simonovi Branislav. Kriminalistika, str 376 43

ratu je proces identifikacije viestruko sloeniji zbog znatnih migracija civilnog s tanovnitva (protjerivanja, iseljavanja, preseljavanja) i vojne pokretljivosti, pr ekida evidencije stanovnitva, istovjetne vojne odjee i obue, namjernog unitavanja os obnih dokumenata, masovnih pogibija, velikog broja mrtvih u zajednikim grobnicama , neodgovarajueg pokapanja (i iskapanja), dugog razdoblja od trenutka smrti do is kapanja sa znatnom trulenom izmijenjenou tijela kada su mnogi identifikacijski poka zatelji nepouzdani ili potpuno neupotrebljivi, postojanja samo pojedinih dijelov a tijela (bez glave i zubi) ili samo fragmenata kostiju, te, to je moda najvanije, nepostojanja zaivotnih podataka. Smrt nije samo kraj biolokog ivota, ve istodobno i pravni pojam, kao dogaaj kojim prestaje pravna sposobnost ili pravni subjekti-vit et fizike osobe, te injenica koja za sobom povlai niz pravnih posljedica iz obitelj skog i nasljednog prava. Upravo zbog toga drutvo ima poseban interes da smrt svak e osobe, iji je identitet nesporno utvren, upie u M atinu knjigu umrlih. U mirnodops kim se uvjetima obino bez veih tekoa odreuje vrijeme i mjesto smrti, obavlja identifi kacija nepoznatog lesa i utvruje uzrok smrti a na to obvezuje Pravilnik o utvrivanj u uzroka smrti, temeljem ega se ispunjavaju vitalno statistiki obrasci: Prijava sm rti i Potvrda o smrti, a potom obavlja upis u M atinu knjigu umrlih. Na ovo obvez uje i Zakon o kaznenom postupku u sluajevima sumnje ili oigled-nosti da je smrtni sluaj proizaao iz pravno kanjivog djela. Ukoliko je le ve zakopan predviena je ekshuma cija u cilju pregleda i obdukcije uz izriito nalaganje ustanovljenja identiteta l ea.. Identifikacije mrtvih osoba ili ljudskih ostatka obavljaju se u razliitim sit uacijama (Tablica 1.) M eutim, posebno znaenje imaju ekshumacije i identifikacije te sudskomedicinska obrada rtava rata. Osim ve prethodno reenog, potrebno je upozor iti i na sljedee razloge: voenje tone statistike evidencije broja stradalih i naina n jihova stradavanja, te struno dokumentiranje dogaaja uz odreivanje postojanja i vrs te zaivotnog ili poslijesmrtnog nasilja, a zbog moguih buduih sudskih sporova i dok azivanja ratnih zloina. Ono to je jo vanije, ve i prema enevskim konvencijama za zatit rtava rata, pravo je obitelji saznati za sudbinu njihovih lanova, kao i pravo da im se na zahtjev vrate posmrtni ostaci umrlih osoba i njihove stvari. Obzirom na injenicu krenja odredbi konvencije od 12. kolovoza 1949., kao i dopunskih protoko la o obavljanju lijenikog pregleda lesa u cilju utvrivanja smrti i identiteta, sast avljanju odgovarajueg izvjea, spaljivanju ili pokopu tijela uz potivanje vjerskih pr opisa i obiaja, zatiti i oznaavanju grobova i njihovoj evidenciji, potreba ekshu 44

macija i identifikacija rtava rata postavlja se kao neupitna obveza zajednice. ob itelji, zahtijevaju svoje rjeenje Tablica 1. 36 Osim toga, znaajna administrativna i sudska pitanja, a koji se tiu statusa nestalih osoba i n jihovih Situacije koje zahtijevaju sudskomedicinsku identifikaciju mrtvih osoba ili njih ovih ostataka masovne nesree uslijed prirodnih katastrofa (potresi, poplave, poari ) masovne civilne ili vojne prometne nesree (avionske, automobilske, eljeznike i br odske) identifikacija ljudskih ostataka nakon jakih poara ili eksplozija identifi kacija rtava rata identifikacija pronaenih ljudskih ostataka za koje se pretpostav lja da pripadaju nestalim osobama kazneni predmeti gdje sakaenje ili jako unitenje tijela prati ili je udrueno sa smrtnim ishodom sluajevi u kojima uznapredovale tr uleene promjene onemoguavaju utvrivanje identiteta sluajevi pronalaska kotanih fragme nata 1.8. DNA analiza predstavlja potencijalno vrlo korisnu i svakako najtoniju m etodu identifikacije. Zasniva na usporedbi genomske ili mitohon-drijske DNA izol irane iz uzoraka kosti ili zuba ekshumiranih tijela odnosno posmrtnih ostataka s DNA izoliranom iz uzorka krvi pretpostavljene ue rodbine. M eutim, zbog jake trul ene degradacije, kao i poslijesmrtne kontaminacije DNA, i ova metoda ima svoja og ranienja. Kod svakog sluaja sloene identifikacije preporueno je uzeti uzorak kosti ( najbolje natkoljenine) i zub te iste pohraniti u zamrziva do trenutka zapoinjanja o brade i DNA analize, a na nain da se predviana kost/zub dobro oisti, opere i osui, a potom dio kosti izuzme odgovarajuim izrezivanjem Ukoliko prilike ovo ne doputaju (rad na terenu), potrebno je uzeti cijelu dugu kost te je naknadno pripremiti za pohranu uzorka. Ovo se treba uiniti stoga tu su DNA analize vrlo ________________ ___________________________________ 36 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 108 45

dugotrajne te je esto potrebno, i prije zapoinjanja analiza, tijelo ili njegove os tatke pokopati a kada u suprotnome izvori DNA vie ne bi bili dostupni. Podaci dob iveni sudskomedicinskom obradom biljee se u posebne formulare ili obrasce, te se usporeuju s podacima o nestalim osobama prethodno prikupljenima od rodbine, prija telja, poznanika, preivjelih stradalnika i svjedoka stradavanja. Ti podaci upisuj u se u takoer posebno pripremljene protokole. Posljednjih godina irom svijeta u up otrebi je INTERPOL-DVI (Disaster-Victim-Identification)-FORM , u novom obliku po tvren 1989. godine u Francuskoj, a koji je omoguio bolju i bru meudravnu i meudiscipli narnu suradnju i razumijevanje kako u pojedinanim tako i u masovnim nesreama. M eut im, ne tako rijetko identifikacija je oteana zbog nepodudarnosti s podacima priku pljenima od navedenih osoba a zbog razliitih razloga: objektivnih (promjena predm eta, odjee, kose, zubi uslijed dugakog razdoblja od subjektivnih (emocije, zaborav nost, sugestija). naputanja posljednjeg poznatog mjesta boravka) i Osim toga, poj avljuje se jo jedan dodatni problem: lano pozitivna odnosno lano negativna identifi kacija od strane porodice, prva u elji da se nestala osoba, odnosno njezini postm ortalni ostaci, napokon pronau, a druga zbog neprihvaanja injenice smrti. Takoer, mo gua je i namjerna pogreka u identifikaciji ako je to u cilju prepoznavatelja. U sv akom procesu prepoznavanja neophodna je suradnja svih relevantnih slubi, a metode identifikacija potrebno je koristiti planski, primjenjujui razliite postupke koji e meusobnim upotpunjavanjem poveati uspjenost identifikacije. Identifikacije ljudsk ih ostataka su esto vrlo dugotrajni i sloeni postupci, te samo strogim pridravanjem svih navedenih faza i odreenog redoslijeda u toku procesa ekshumacije i identifi kacije omoguit e se uspjenije, lake i bre pozitivno prepoznavanje. Temeljem iskustava steenih u identifikacijama rtava rata moe se preporuiti identifikacijski model koje g je mogue primijeniti u slinim sluajevima masovnih nesrea. Ovaj model ukljuuje sasta vljanje preciznog popisa nestalih osoba, detaljno prikupljanje zaivotnih podataka , tano lociranje mjesta nesrea ili grobova, profesionalno provoenje ekshumacija uz aktivno sudjelovanje odgovarajueg kadra (policijski istraitelji i kriminalistiki te hniari, sudski antropolozi i sudski medicinari), formiranje multidisciplinarnog i dentifikacijskog tima strunjaka sastavljenog od specijaliste sudske medicine, ant ropologa, stomatologa, radiologa i molekularnog genetiara a koji e obradom ljudski h ostataka utvrditi to je vie mogue elemenata potrebnih za prepoznavanje i privreme nu identifikaciju usporedbom prijesmrtnih 46

podatka s nalazima strunog tima, te potvrivanje identiteta u prisutnosti rodbine. U sluajevima kada identitet nije utvren upotrebom standardnih metoda identifikacij e potrebno je primijeniti i DNA analizu . VII. KRIMINALIS TIKA TRAS OLOGIJA 1) UO P TENO O TRAGOVIMA Trag se moe definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s krivinim djelom.37 Tragovi upuuju na postojanje krivinog djela na nain i sre dstvo izvrenja, predstavljaju dokaz koji moe nezavisno i objektivno povezati osumn jienog, odnosno rtvu s objektom ili mjestom kriminalnog dogaaja ili pak povezati os umnjienog sa rtvom. Takoer, upuuju na motiv izvrenja kaznenog djela, kao i na identit et nepoznatog poinitelja ili rtve, a mogu doprinijeti utvrivanju je li mjesto dogaaj a zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo posljednje je v ano zbog injenice to tragovi mogu nastati na dva naina: neposrednim kontaktom s tije lom ili odjeom osobe, predmetom ili mjestom dogaaja, te posredno - prenoenjem na rtv u, poinitelja, svjedoka, predmet ili mjesto dogaaja (tzv. sekundarni prijenos). Pr i tome treba imati na umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika : kv antitativnom obliku - koliina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom) i makrotragovi ( oku vidljivi), kvalitativnom obliku - vrsta: bioloki, kemijski, fizikalni i ostal i (Tablica 1) Tablica 1 PODJELA TRAGOVA bioloki krv sperma slina ostale izluevine k 37 kemijski niti hemikalije staklo zemlja barut l fizikalni otisci prstiju oruje rukopis crte otisci ostali marka odjee analiza poligraf fotografije glasa _________________________________________________________ Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 82 47

Postoje brojne klasifikacije tragova, od one prema vrsti krivinog djela, vrsti ma terijala, nainu nastanka te do klasifikacije prema njihovom podrijetlu. Ova poslj ednja klasifikacija ima veliku vrijednost kao podsjetnik pri izboru najpogodniji h metoda za prikupljanje i uvanje dokaznog materijala. U toj skupini razlikuju se bioloki (primjerice krv, sperma, slina), hemijski (vlakna, zemlja, droge), fizik alni (otisci prstiju i stopala, tragovi vatrenog oruja i orua) i ostali tragovi (p oligraf, snimka glasa). 2) BIOLO KI TRAGOVI Bioloki tragovi u irem smislu predstavljaju materijalne promjene na svim ivim biima, biljkama, ivotinjama, ljudima i slino, dok bioloki tragovi u uem smislu predstavlja ju tragove koji su ljudskog porijekla. U novije vrijeme se sve ee daje vanost pronal asku biolokih tragova koji su u vezi s poiniteljem krivinog djela kao to su dlake kun ih ljubimaca ili neke specifine biljke. Bioloki tragovi ljudskog porijekla (u uem s mislu) mogu se podijeliti s obzirom na to sadravaju li DNA ili ne. Nuklearna (jez grina) DNA moe se uspjeno izolirati iz: 1. krvi i krvnih mrlja, 2. sperme, 3. kose s korijenima, 4. sline, 5. mokrae i stolice, 6. tkiva i stanica, 7. kosti i orga na. Ljudske izluevine i tragovi iz kojih se ne moe dobiti DNA, jer nemaju stanica sa jez grom, jesu: 1. serum (tekui dio krvi bez stanica), 2. suze, 3. znoj i slino Postupci prikupljanja i uvanja tragova mogu znaajno utjecati na uspjenost DNA anal ize te je potrebno udovoljiti trima temeljnim uslovima. Prvi je koliina uzorka zb og ega je potrebno prikupiti to je mogue veu koliinu traga kako bi se osigurala dovol jna koliina DNA za 48

daljnju analizu. Drugo je kakvoa, odnosno stanje traga. Zbog mogunosti razgradnje ili zagaenja bakterijama uslijed dugotrajnijeg stajanja potrebno je prikupljeni t rag to hitnije dostaviti u laboratorij, a do zapoinjanja rada trag uvati na hladnom i suhom mjestu. Trei uslov je istoa uzorka. Stoga je bitno izbjegavati uzimanje pr ljavtina i masnoa iz okruenja traga, jer je znano da ove neistoe sprjeavaju proces ana lize DNA . Bioloki tragovi se mogu na dva naina prenijeti na osobe i predmete: izr avno (primarno) ili posredno (sekundarno). ak i iz materijala kao to je eluani sok i li stanice izmeta mogue je izolirati DNA ali je tekoa u dobivanju dovoljne koliine i ste potrebne za njenu analizu. Izravni prijenos biolokih tragova kao to su krv, sp erma i slino na osobe ili njihovu odjeu ili na objekte i mjesta dogaaja podrazumije va direktni prenos ovih uzoraka prilikom kaznenog djela. Indirektni ili sekundar ni prijenos podrazumijeva da, npr. osoba pokupi kosu rtve sa sjedala automobila i prenese je u drugi automobil. Ovo treba imati na umu da ne bi doveli u direktnu vezu pogrenu osobu s poinjenjem zloina. 3) PRIKUPLJANJE I POHRAN A TRAGOVA Uspjenost DNA analize na biolokim tragovima s mjesta dogaaja zavisi o vrsti dobiven og uzorka kao i o njegovoj ouvanosti. Da bi se rezultati DNA analize uope mogli ko ristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora biti pravilno opisan u zapisniku o uviaju, pravilno preuzet s mjesta dogaaja, zapakiran i spremljen te transportiran do sud sko-medicinskog laboratorija gdje e biti adekvatno obraen po standardiziranoj i pr ihvaenoj metodi. Loa pohrana uzoraka moe dovesti do njegove degradacije i neupotreb ljivosti. Zbog toga se valja pridravati uputa za prikupljanje biolokih tragova. Bi oloki tragovi su specifini, jer mogu biti zarazni te prenijeti na osobu koja sakup lja bioloke tragove. Nadalje je potrebno izbjei svako sekundarno zagaivanje biolokih tragova kako sa elijama koje sadre DNA od sakupljaa tragova (elije povrnog dijela koe i slino) ili kontaminaciju uzorak uzorak. Primjer za to moe biti neadekvatna pohr ana dva uzorka zajedno u jednoj vrei. Na taj nain logino je oekivati da e provedena o sjetljiva DNA analiza i njeni rezultati biti upitni. Preporuljivo je da sakuplja b iolokih tragova nosi dvostruke sterilne rukavice. Donje rukavice slue kao zatita nj ega od kontakta sa zaraznim materijalom, a gornja se mijenjaju pri uzimanju biol okog uzorka po pravilu jedan uzorak i 49

jedan par rukavica. Nadalje, potrebno je striktno pridravanje uputstva za prikupl janje biolokih tragova koje se mogu podijeliti na upute na mjestu dogaaja i na upu te u sudskomedicinskom laboratoriju . Prilikom rada na mjestu dogaaja pri prikupl janju tragova potrebno je napraviti sljedee: 1. obiljeene tragove fotografirati, 2 . napraviti video zapis tragova i njihovog poloaja na mjestu dogaaja, 3. zapisati mjesto i stanje uzorka, 4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i njegov odno s s drugim uzorcima i okolnim predmetima. Prilikom primanja biolokog traga u fore nzikom laboratoriju treba napraviti sljedee : 1. prikupiti svaki pojedinani komad m aterijala koritenjem istog pribora, 2. zasebno pakirati svaki pojedinani komad prik upljenog materijala 3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal, 4. biljeiti nain pakiranja i njegov broj, 5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom, 6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom o uviaju , 7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim brojem i brojem pod kojim je poslan u laboratorij, 8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem da se uvjerimo radi li se upravo o tom uzorku i je li prilikom transpor ta oteen, 9. pohraniti uzorke na odgovarajua mjesta (temperatura, svjetlosti itd) 3 8 Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije moe se razodjenuti iz plahte tek u prisutnosti lijenika vjetaka/istraitelja. Dopustiti da se mrtvo tijelo dopremljeno s mjesta dogaaja svue i opere prije vanjskog pregleda, isto je to i dopustiti da s e mjesto dogaaja oisti prije poetka uviaja. S kriminalistikog stajalita to znai unita je tragova. Prije skidanja odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive tra gove, oteenja i promjene na odjei, obui i nepokrivenim dijelovima tijela, bez obzira to je to uinjeno i na mjestu dogaaja, osobito u dinamikoj fazi uviaja . Tokom krimin alistike obrade treba potivati i integritet traga. Pravilnim prikupljanjem i _____ ___________________________________________________ 38 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 85 50

pakiranjem, te odgovarajuim uvanjem i transportom sprjeavaju se kvalitativne i kvan titativne, sluajne ili namjerne promjene traga. Prilikom prikupljanja bilo koje v rste biolokog materijala potrebno je pridravati se opih mjera opreza koje vrijede k od rukovanja s krvi i tjelesnim izluevinama, a to ukljuuje izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu pijenja, jedenja i puenja tokom obavljanja poslova u svezi s biolokim uzorcima. Pri tome treba raditi u zatitnim rukavicama i odgovarajuoj zatitn oj odjei i obui, a sva oprema za prikupljanje tragova mora biti potpuno ista. Za sv aki uzeti uzorak potrebno je u zapisnik unijeti to je i odakle uzeto, kako je pak irano i oznaeno, te tko je uzorak preuzeo . M ogunost uspjeha analize DNA znaajno o visi o vrsti prikupljenih biolokih tragova i o nainu njihova izuzimanja i osigurav anja. Ako se nepravilno prikupljaju i pakiraju mogu se kontaminirati, a ako se i spravno ne uvaju mogu se razgraditi. Bioloki trag nastao neposrednim kontaktom ili posrednim prijenosom ostaje na podlozi uslijed upijanja (ako je u tekuem stanju) ili prianjanja (ako je sasuen). Izbor metode prikupljanja uglavnom zavisi o stan ju traga i o vrsti podloge. Vano je pridravati se pravila da se odjea skida a samo iznimno ree po avovima. Suhi odjevni predmeti pojedinano se pakiraju i oznaavaju, do k se vlani odjevni predmeti prethodno na zraku sue. Po skidanju sve odjee, plahta u kojoj je le bio umotan i na kojoj je svuen, slae se tako da u njoj ostanu eventual no otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjea i obua obavezno se pohranjuje u papirnate vree. Prikupljene tragove, kao i odjeu i obuu pokojnika, treba hitno d ostaviti u laboratorij za DNA analizu a do zapoinjanja rada treba ih uvati na hlad nom i suhom mjestu. 4) TRAGOVI LJUDS KOG PORJEKLA Krv Forenzina hematologija bavi se odreivanjem krvni h osobina bilo da se radi o svjeoj krvi ili o tragovima krvi, na mrtvim ili ivim o sobama, a za potrebe identifikacije u krivinim i graanskim postupcima. Tragovi krv i susreu se u brojnim krivinim djelima i mogu biti vaan dokazni materijal koji pove zuje poinitelja, dotino djelo i rtvu . 51

Tragovi krvi nastaju na tri naina: slijevanjem niz tijelo pri emu nastaju pruge a krv se upije u odjeu ili nakupi na podlozi u obliku lokve, padanjem na podlogu je dnostavnim kapanjem s visine zbog sile tee pri emu nastaju kapi ili prskanjem akti vnom silom pri emu nastaju prskotine, te prenaanjem dodirom na drugi predmet pri em u nastaju otisci ili brisotine . Analiza tragova krvi a) Identifikacija krvi - p otjee li mrlja od krvi? Svjei trag krvi relativno je jednostavno prepoznati. M euti m, zavisno o eventualnom ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju vanjski h faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i vie ne sliiti na krv. Post oje i tragovi nalik na krv, kao to su mrlje od okolade, voa, vina, boje i slino. Zbo g toga, u nekim sluajevima, a radi pravilnijeg i breg usmjeravanja istrage, primje njuju se jednostavne orijentacijske metode koje nemaju dokaznu vrijednost, ali m ogu s odreenim stepenom vjerojatnosti ukazati potjee li ispitivana mrlja od krvi. Ove probe temelje se na reakciji sastojaka hemoglobina u hemijskim reagensima. P retrage koje se mogu izvesti su: 1. benzidinska proba koritenjem filter-papira ko jim se protrlja sumnjiva mrlja a potom na mjesto dodira s mrljom kapne otopina b enzidina i nakon toga peroksida. Ukoliko mrlja potjee od krvi, na filter papiru p ojavit e se intenzivna tamnoplava boja, 2. Sangur test koritenjem tvorniki pripreml jene test trake koja se ovlai destiliranom vodom, pritisne na sumljivo mjesto, te nakon nekoliko sekundi odigne od mrlje. Intenzivno obojenje trake dokaz je pozi tivne reakcije, 3. luminolna proba koritenjem otopine luminola koja se raspruje po veim povrinama gdje su tragovi isprani. U prisutnosti krvi povrina e svijetliti svi jetloljubiastim sjajem. Postupak se mora izvoditi u potpunom mraku, 4. fenolftale inska proba (Kastle-Mayerov reagen s) koritenjem vatenog tapia navlaenog fiziolokom o topinom koji se protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na vatu kapne fenolftalein , a potom kap 3% vodikova peroksida. Kod pozitivne reakcije, tokom 15 sekundi, d olazi do promjene boje vate u ruiastu do crvenu, 5. leukomalahitska proba (LMG) ko ja se provodi na isti nain kao fenolftaleinska, a pozitivna reakcija je gotovo tr enutana pojava zelenoplavog obojenja. 39 ________________________________________ _________________ 39 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 87 52

Pozitivna reakcija koja se dobije upotrebom bilo koje od opisanih metoda samo uk azuje na prisutnost krvi i ne ukazuje na njezino porjeklo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i potvrdne probe koje se provode u laboratoriju. Ako je izvjesno da je koliina traga mala, potrebno je u laboratorij dostaviti itavu mrlju bez izvoe nja prethodnih proba. b) Odreivanje porjekla krvi - radi li se o ljudskoj krvi? A nalizom treba dokazati specifine ljudske proteine. U tu se svrhu izvodi imunoloki precipitinski test gdje antihumani serum daje s odreenim bjelanevinama iz krvi lju di uoljivu reakciju taloenja, a koja izostaje ako se radi o ivotinjskoj krvi. Na ov aj nain mogue je odrediti krv i bilo koje ivotinjske vrste ako se prirede odgovaraj ui precipitinski serumi. c) Odreivanje genetikih markera Ovo ukljuuje odreivanje antigena crvenih krvnih elija, izoenzima, serumskih bjelanev ina, vrsta hemoglobina, sistema humanih leukocitnih antigena (HLA), te DNA anali zu. d) Odreivanje markera koji nisu nasljedni Ovo ukljuuje odreivanje starosti krvn e mrlje, menstrualne krvi (nalaz elija iz maternice), spola (razlikovanje izgleda bijelih krvnih stanica), dobi (odreivanje fetalnog hemoglobina) i rase. Takoer, m oe se odrediti ima li u tragovima krvi primjesa i nekih drugih tkiva (koe, dlaka i si). Prikupljanje tragova krvi a) Odjea: osuiti na zraku na sobnoj temperaturi, n e izlagati neposrednoj sunevoj svjetlosti, svaki odjevni predmet pakirati u zaseb nu papirnatu vreicu, nikad ne koristiti plastine vreice ili hermetiki zatvorenu amba lau jer e ubrzani proces truljenja degradirati bioloki materijal, pakirati tako da se sprijei protresanje ili trenje, pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u 53

laboratorij). b) Tekui uzorci: 5 ml krvi prikupiti u vakuum epruvetu s etilendiam inotetraace-tatnom kiselinom (EDTA) koja slui kao antikoagulans. Ako je potrebno uraditi i druge analize (seroloke, alkohola, droga, otrova i si.), potrebno je uz eti dodatne uzorke krvi, pri emu se uzorcima za seroloka ispitivanja i analize na otrove ne dodaju sredstva za konzerviranje, dok epruvete za analizu na alkohol i /ili droge trebaju sadravati natrijev fluorid (NaF) koji slui kao antikoagulans i konzervans, pravilno oznaiti, pohraniti u hladnjak na +4C i to prije dostaviti u la boratorij; ukoliko se uzorak za DNA analizu ne moe dostaviti unutar nekoliko dana potrebno ga je zamrznuti na -20C i zamrznutog dostaviti na analizu, dok se ostal i uzorci ne smiju zamrzavati, alternativna metoda: komadi istog pamunog zavoja umoit i u tekuu krv, osuiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi na filt er-papir (FTI kartica). c) Tragovi na ljudskom tijelu: sve detaljno dokumentirat i i opisati (poloaj, dimenzije, koliinu i oblik traga), trag prikupiti na nain da s e izuzme to je mogue manje epitelnog tkiva koe a to se obavlja prikupljanjem pomou lj epljive trake ili pomou tampona vate (tapi za uzimanje brisa) navlaenog destiliranom vodom ili fiziolokom otopinom, tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomou iste akali ce, a sami nokti rezanjem istim noicama; svaki nokat i svaku akalicu pakirati zasebn o, pravilno oznaiti i pohraniti. d) Sasuene mrlje: dokumentirati i opisati, ako je mogue, itav predmet s tragovima krvi dostaviti u laboratorij; u protivnome dio s tragovima izrezati i zapakirati; ako su mrlje na vrstoj, neupijajuoj podlozi, mogue ih je sastrugati na list papira, izuzeti pomou ljepljive trake ili trljanjem pom ou navlaenog tampona vate koji se potom na zraku osui. 54

M ogue je trag i razrijediti dokapavanjem destilirane vode, te ga pomou pipete pre nijeti u suhu boicu ili epruvetu, svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti trag zasebno pakirati, propisno oznaiti i pohraniti Sperma Tragovi sperme uobiajeno su povezani sa spolnim nasiljem, iako mogu biti vaan dokaz i u drugim krivinim djelim a te u sluajevima dokazivanja oinstva. Sperma je tjelesna tekuina a sadri eliske sast ojke - sjemene elije (spermije) koji se stvaraju u spolnim lijezdama (testisima) i tekue sastojke koje stvaraju pomone lijezde, kao to su prostata i sjemeni mjehurii. Sperma se moe traiti u rodnici ive ili mrtve ene, na tijelu rtve, na odjei i na mjestu izvrenja krivinog djela, kao i na poinitelju. U rodnici ive ene spermiji se mogu dok azivati oko 34 sata nakon snoaja, a kod visokog stupnja istoe rodnice (rodnica s fi ziolokom florom, bez upale i si.) i do 42 sata. U rodnici mrtve ene mogu se nai 2-3 dana poslije smrti, a iznimno i vie. Analiza tragova sperme Ukljuuje identifikaci jske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost sperme ili sjemene tekuine, te in dividualizacijske testove koji ukljuuju genetiko tipiziranje, kako odreivanjem konv encionalnih markera tako i DNA profila. Identifikacijom se provjerava rtvin iskaz o poinjenom seksulanom nasilju, iako odsutnost sperme ne znai potvrdu odsutnosti seksualne aktivnosti. Genetiko testiranje u pravilu se obavlja radi prepoznavanja poinitelja. U velikom broju sluajeva, rtva poznaje osumnjienu osobu i u tim sluajevi ma genetike analize se obavljaju zbog toga to osumnjieni negira bilo kakav kontakt sa rtvom. a) M akrospski pregled M rlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili ukasta. Pod ultralju-biastim svje tlom fluorescira plavoljubiasto. M eutim, ovaj nalaz nema nekadanju vrijednost zbog sve vee upotrebe deterdenata i umjetnih vlakana koji takoer intenzivno fluorescira ju, a slinu reakciju daju i neki drugi bioloki materijali, kao to su mokraa i vagina lni sekret. b) Hemijske probe 55

reakcija dokazivanja enzima - kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u visokoj koncentraciji, probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekuine, kao to su sp ermin ili kolin. c) Potvrdne probe mikroskopski pregled - traenje spermija na nain da se uzorak sumnjive mrlje ili bris ekstrahira s fiziolokom otopinom te ekstrak t ispituje pod mikroskopom, utvrivanje prisutnosti bjelanevina sjemene tekuine imun olokim metodama. Provodi se samo u sluajevima kada se u uzorku ne pronau spermiji, odreivanje genetikih markera a to ukljuuje odreivanje krvnih grupa (potekoe proizlaze z oskudnosti materijala i injenice da su mrlje sperme pomijeane i s drugim izluevin ama), izoenzima, serumskih proteina i analizu DNA. Prikupljanje tragova sperme a ) Odjea: osuiti na zraku na sobnoj temperaturi, svaki odjevni predmet pakirati u z asebnu papirnatu vreicu, pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij). b) Tekui uzorci: upotrebom iste price ili pi pete prenijeti spermu u istu, sterilnu epruvetu, propisno je oznaiti, pohraniti u hladnjak i to prije dostaviti u laboratorij, alternativno, uzorak se moe prikupiti pomou tampona vate ili iste tkanine koja se potom osui na zraku, pakira, oznaava i pohranjuje. c) Tragovi na ljudskom tijelu: Za prikupljanje uzoraka s tijela rtve spolnog nasilja koriste se standardni kompl eti opreme, dizajnirani na nain da pojednostave kolekcioniranje tragova sa rtve. D ostupni su razliiti komercijalni kitovi, a neki ukljuuju i prikupljanje rtvinih odj evnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u uputstvu detaljno opisani redosli jed. Prikupljaju se: dvojbeni uzorci: uzorak krvi, sline, stidne dlake i iupane vl asi kose, 56

tragovi sa rtve: brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi i razmazi iz anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovi i razmazi iz usne upljine, bris sluzn ice nosa, stidne dlake eljanjem i upkanjem, mikrotragovi ispod noktiju, odrezani no kti, sasuene izluevine. Uzorke je potrebno izuzeti to prije, svaki pakirati zasebno , propisno zatvoriti i oznaiti, te do dostave u laboratorij uvati u hladnjaku. Sva ki uzorak koji sadri tekuinu potrebno je prije pakiranja osuiti na sobnoj temperatu ri. Za napomenuti je da tragove sperme s tijela rtve obvezno uzima medicinsko oso blje. Prije zapoinjanja prikupljanja tragova obavlja se lijeniki pregled kojim se t rae i dokumenitiraju znaci genitalne traume, kao i sve ostale negenitalne ozljede , ugrizi i si., a to moe upuivati na seksualno nasilje. Vjetaenjem tragova sperme ili vaginalnog sekreta na osnovu DNK testa, moe se sa sigurnou ustanoviti identitet os obe ostavioca traga pa prema tome i dokazivati kontakt okrivljenog i rtve. c) Sas uene mrlje: ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu dostaviti u cijel osti), izrezati povrinu s mrljom istim skalpelom na isti papir, omotati, zapakirati , propisno oznaiti i pohraniti, ako su na nepokretnim predmetima, istim skalpelom sastrugati mrlju na komad istog papira i omotati, izuzeti pomou ljepljive trake il i uzeti bris pomou tampona vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno oznaiti i pohraniti. Ostale tjelesne izluevine Tjelesne izluevine kao to su slina, mokraa, va ginalni iscjedak, znoj, iscjedak iz nosa, mlijeko, eluani sok ili povraeni sadraj i izmet takoer se pronalaze na mjestu dogaaja, na odjei, rtvi i/ili poinitelju krivinog djela. U laboratoriju se te tekuine mogu identificirati, odrediti krvna grupa, iz oenzimi i DNA profil, a dobiveni rezultati koriste za ukljuivanje ili iskljuivanje neke osobe kao mogueg ostavitelja traga. M rlje pljuvake ispituju se najee na opucima cigareta. Zahtjevi za vjetaenjem znoja su iznimni, a za ostale navedene izluevine jo i rjei. Za identifikaciju sline u tragu koristi se metoda odreivanja prisutnosti enzima amilaze. Identifikacija mokrae i izmeta temelji se na njihovoj karakteris tinoj boji i mirisu, te na prisutnosti odreenih kemijskih sastojaka kao to su kreat inin ili urea, odnosno urobilinogen. 57

5) PRIKUPLJANJE TRAGOVA a) Odjea: osuiti na zraku na sobnoj temperaturi, pakirati u zasebne papirnate vreice i li omotati papirom, pravilno oznaiti i pohraniti. b) Tekui uzorci: prenijeti u istu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, oznaiti i p ohraniti u hladnjak. d) Tragovi na ljudskom tijelu: besprjekorni uzorci sline: n akon ispiranja vodom ostataka hrane iz usne upljine, uzimaju se na isti papir gdje se olovkom ocrtaju obrisi mrlje. Uzorak se sui na zraku, pakira u papirnatu omot nicu, propisno oznaava i pohranjuje. Kad se pronae trag ugriza uzima se bris s des tiliranom vodom navlaenim sterilnim komadom vate i to s ruba traga ugriza i iz sr edita ugriza. Vatu je potom potrebno osuiti na zraku, omotati u isti papir, propisn o oznaiti i pohraniti. Takoer, bris je potrebno uzeti i s drugog slinog podruja na k ojem nema tragova ugriza a to slui kao kontrolni uzorak, mokraa i izmet prikupljaju se u iste posude, oznaavaju i pohranjuju u hladnjak, vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za uzimanje brisova kod spolnog nasilja, ako sve tekue uzorke potrebno je prethodno osuiti na zraku, iscjedak iz nosa obino se n alazi na tkaninama (maramici, odjevnom predmetu) pa je te stvari potrebno osuiti, omotati u isti papir, propisno oznaiti i pohraniti; ako se trag nalazi na tijelu, uzima se bris, a daljni postupak je isti kao i prethodno navedeni. d) Sasuene mr lje: mogu se prikupiti izuzimanjem itavog predmeta ili pak struganjem ili izreziv anjem, pakirati u iste omote, propisno oznaiti i pohraniti u hladnjaku. Tkiva, org ani i kosti Bilo koji dio tijela moe biti predmetom sudskomedicinskog i biolokog i spitivanja u kriminalistike svrhe. Najee su to kosti pomou kojih se moe odrediti spol i dob osobe, priblino vrijeme smrti, ozljede ili ak uzrok smrti, te obaviti identi fikacija nepoznatog lesa. 58

a) Svjei dijelovi tijela: svaki uzorak opisati i dokumentirati, te prikupiti istom pi ncetom ili rukom zatienom rukavicom, svaki uzorak zasebno pohraniti u istu posudu bez dodavanja sredstava z a uvrivanje, propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak. b) Stari dijelovi t ijela: svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti istom pincetom ili rukom zat ienom rukavicom; tragove koji su jo uvijek fiziki povezani treba prikupiti zajedno, paziti da se jedan trag ne kontaminira drugim; svaki uzorak zasebno pohraniti u istu posudu, propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak. Dlake i kosa Tra g dlake jedan je od najeih materijalnih tragova i moe se pronai u velikom broju sluaje va, kako na rtvi i njenoj odjei, tako i na predmetima, mjestu dogaaja i poinitelju ( 1,9, 11). U praksi su najee predmet pretrage u sluajevima seksualnog nasilja.Do pube rteta, a kod ena i kasnije, vei je dio tijela pokriven maljama. To su njene i tanke dlaice, bijeloga vrka, dok je ostali dio stabljike vie ili manje pigmentiran. Kada u pubertetu otpadnu, na njihovm mjestu pojavljuju se dlake, koje su vre, due i sloen ije grade. Obzirom na njihovu duljinu i izgled mogue je priblino odrediti s kojeg dijela tijela potjeu. Tako su one krae, duljine do 3 cm, a istroenog vrka porjekla s trupa i udova, dok one savinute i s otrim vrkom su obrve i trepavice. Dulje dlake , ukoliko su kovrave potjeu s donjeg dijela trbuha, nepravilno valovite su dlake s monji i stidnice, a one obloene masnim slojem su dlake ispod pazuha. Kosa se razv ija od malja u 8. mjesecu trudnoe. Tokom prve godine ivota potpuno se izmijeni, da bi puni razvoj dostigla u pubertetu. Sa starenjem se pigment zamjenjuje mjehurii ma zraka zbog ega kosa posivi. Vlasi kose su priblino jednake debljine u cijeloj d uljini (ne deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm), prilino jednakog, okruglasto g ili jajolikog presjeka, s tankom sri (medulom). Boja kose ovisi o koliini i vrst i pigmenta koji je du vlasi jednoliko razdijeljen. Nabrojane znaajke razlikuju ovjej u kosu od ivotinjske dlake. 59

Analiza tragova dlaka Ovo ukljuuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska odreivanja, kao i razliite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja se: a) Identifikacija dlake b) Odreivanje porjekla dlake c) M ikroskopsko ispiti vanje i usporedba Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podaci za individualizaciju, ve samo podacima kojima se moe neka osoba iskljuiti kao izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled i grada dlake (kutikula - vanjski sloj dlake, me-dula, kora, korijen i vrh), njezin promjer, presjek i pigmentacija, duljina, boja, prozirno st, te specijalne znaajke kao to su oteenost ili bolest. d) Odreivanje genetikih marke ra Ukljuuje odreivanje spola, ABO sustava, izoenzima i DNA analizu. Prikupljanje t ragova dlaka I. Dvojbeni uzorci pojedinane dlake mogu se prikupljati zatienim prsti ma ili pincetom pri emu treba paziti da se ne otete i da se ne dodiruje-korijen. M ogue je upotrijebiti ljepljivu traku ili usisiva, staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinane dlake zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravil no oznaiti i pohraniti, dlake izmijeane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izluevinama paljivo prikupiti sa svim dodacima, staviti u iste posude i propisno oznaiti, ukoli ko su dlake izmijeane s vlanim tjelesnim izluevinama potrebno ih je najprije osuiti na zraku. b) Nedvojbeni uzorci: Prikupljanje tragova poznatog porjekla vano je ra di usporedbe s onima nepoznatog porjekla. Pri tome je potrebno voditi rauna o nain u na koji je konkretni dvojbeni uzorak nastao pa na takav nain treba izuzeti i us poredni uzorak. povrina s koje e se uzeti uzorci prethodno se ielja da bi se odstrani le otpale dlake a koje se takoer prikupljaju, pakiraju i oznaavaju, dodatne dlake se upaju zajedno s korijenom. Vlasi kose upaju se s razliitih dijelova vlasita (s pr ednje strane, tjemena, bono i sa stranje strane) i to 4-5 dlaka sa svakog podruja, 60

ukoliko je uzorak mokar ili vlaan prethodno gaje potrebno posuiti na zraku, a zati m sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i pohraniti. Primje na vjetaenja DNK dlake koja je iupana sa korjenom moe se sa sigurnou ustanoviti identi et osobe ostavioca traga. U posljednje vrijeme sa uspjehom se uvode u praksu met ode identifikacije ostavioca 6) TRAGOVI IVOTINJS KOG PORJEKLA Tragovi ivotinjskog porjekla mogu biti predmetom ispitivanja zbog sumnje da sporni materijal potjee o d ovjeka ili je potrebno utvrditi vrstu ivotinje od koje tragovi potjeu Pri tome se moe analizirati krv, tkiva, dlake i perje. ivotinjsku krv lako je razlikovati od ljudske. M ogue je razlikovati razliite vrste ivotinja, dok je individualna identif ikacija nemogua. Dijelovi tkiva mogu se ispitati na nain kako se ispituju mrlje kr vi, pa je tako mogue dokazati podrijetlo proteina u ispitivanom uzorku. ivotinjska dlaka se po svojim morfolokim karakteristikama jasno razlikuje od ljudske. Ona j e esto deblja od 0,14 mm ili tanja od 0,02 mm, razliito pigmentirana u svojoj dulj ini, iroke medule i presjeka koji se mijenja od ovalnog, bikonkavnog ili drugaijeg oblika. M eutim, razlike u gradi dlaka pojedinih vrsta ivotinja nisu tolike da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti ivotinje dlaka pripada. Razliitostu gradi perj a doputa mogunost utvrivanja njihova porjekla, a esto je mogue i razlikovanje spola t e utvrivanje starosti ptice s koje uzorak potjee. Za prikupljanje i pakiranje ivoti njskih tragova vrijede ista pravila kao i za prikupljanje i pakiranje tragova lj udskog porjekla. Posebno znaenje, osobito u posljednje vrijeme, ima analiza insek ata. Oni se nalaze gotovo svugdje i tokom cijele godine, te su zbog toga od fore nzikog interesa u brojnim situacijama: utvrivanja vremena smrti, odreivanja mjesta smrti i mogueg pomjeranja tijela na druge lokacije, a mogu upuivati i na vrstu odn osno uzrok smrti. DNA analiza insekata omoguuje odgovarajuu identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti izvori neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potjee od or ganizama na kojima su se hranili. Prikupljanje insekata i njihovih razvojih faza postaje sastavnim dijelom prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se koriste iste staklenke s perforiranim poklopcima radi ventilacije, koje se pravilno oznaavaju te pohranjuju na sobnoj temperaturi ili u hladnjak. 61

7) TRAGOVI BILJNOG PORJEKLA U kriminalistikoj praksi ovim se tragovima posveuje premalo panje, a rezultati anal iza mogu biti od iznimne koristi. Ispitivanja vrsta i izgleda biljaka mogu pomoi pri utvrivanju mjesta i vremena poinjanja krivinog djela, vremena smrti rtve, identi fikaciji tragova na odjei i obui poinitelja, itd. Zbog toga, prilikom obdukcije, po trebno je odjeu i tijelo rtve pregledati i u cilju pronalaska tragova trava, lia, gr anica, korijenja i si., a pronaeno izuzeti i dostaviti u laboratorij na bioloka isp itivanja. Intenzivnija primjena botanike u kriminalistici tek slijedi u budunosti . Posebno znaenje ima analiza tragova vlakana, koja se uobiajeno susreu kao mikrotr agovi i kontaktni tragovi. Potjeu od tvari koje se nalaze u prirodi, a ukljuuju bi ljna vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna vlakna (primjerice azbest). Takoer, tu su i sintetska (umjetna) vlakna, te preraena prirodna vlakna. Postupci prikupl janja, uvanja i ispitivanja tragova vlakana gotovo su identini onima koji se primj enjuju s tragovima dlaka i kose. Primjeri iz prakse Primjer 1 Rije je o ubojstvu iz runog vatrenog oruja u kojem je pokojni P. H. ubijen od strane svog sina s 3 pr ostrijelne i 3 ustrijelne rane s lea i trbuha uz oteenje organa. Nakon to je P. H. p ao na pod licem okrenut prema tlu i, dajui znakove ivota, njegov drugi sin nije na pustio mjesto dogaaja ve je u strahu da bi P. H. mogao ostati iv uzeo sjekiru te ga tupim dijelom sjekire snano udario u lijevi donji potiljani dio glave zbog ega je dolo do impresivne frakture lubanje i nagnjeenja mozga, a koje su ozljede pridonij ele nastanku smrti. P. H. je umro prilikom dolaska na Hitni hirurki prijam bolnic e. M eutim, policija pri uviaju nije zatekla na mjestu dogaaja sjekiru koja je bila sakrivena u otvoru slijepoga nekoritena bunara tako daje prva verzija dogaaja bil a da se radi o strijelnim ranama. Tokom obdukcije zatiljno lijevo naene su rane u obliku slova L nagnjeenih rubova. Na temelju ovakvog nalaza posumnjalo se da se radi o nekom mehanikom sredstvu slinom sjekiri ili ekiu. Policija je napravila ponov ni uviaj te je u bunaru nala spomenutu sjekiru. S donjeg desnog ruba sjekire uzeti su mikro tragovi za analizu na DNA te, usporeeni s uzorcima krvi, utvrdilo se da se radi o mikro tragovima s tijela P. H. U kasnijem dijelu suenja obrana je pokua vala iskoristiti injenicu da je pri transportu P. H. pao iz nosila Hitne pomoi te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li ozljeda zatiljno lijevo mogla nasta ti na taj nain. DNA analiza je 62

potvrdila da je takav mehanizam nastanka ozljede iskljuen te da je ozljeda nastal a udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire. 40 Primjer 2 Unakaeno mrtvo tijelo mukarca, starog 67 godina, naeno je u ranim jutarnj im satima na kamenitom zemljitu ispod mosta, oko 2 m nie od razine kolnika kojim s e isti, prema iskazima uviajca, biciklom kretao u sumrak prethodnog dana. Uviajom i prometnim vjetaenjem utvreno je da je, vozei star i neopremljen bicikl, doavi na dio ceste u zavoju i usponu, udario upravljaem bicikla o ogradnim zid mosta, izgubio ravnoteu i pao na teren ispod mosta. Obdukcijom tijela pokojnika utvrena je nasil na smrt, nastala uslijed nagnjeenja mozga uzrokovanog padom. Glava pokojnika je u cijelosti bila ogoljela, bez oiju, nosa i uiju, a u podruju vrata naena je opsena ug rizna rana tako da je vrat gotovo u potpunosti, sa svim pripadajuim strukturama, nedostajao. Na rubovima ostataka koe vrata, kao i po prsnom kou, naene su guste, kr atke, crtaste ogrebotine, podrijetla ivotinjskih kandi. Na bunju i travi oko lesa p ronaen je vei broj dlaka duljine 3 do 15 cm. Iste su prikupljene i s odjee pokojnik a, kao i s podruja glave, vrata i prsnog koa. M orfolokom pretragom ustanovljeno je da pripadaju ivotinji iz porodice pasa, i to kako je utvreno DNA analizom mukog sp ola. Takoer, usporedbom rezultata DNA analize spornih tragova krvi naenih na mjest u dogaaja i ne-spornih uzoraka krvi pokojnika utvreno je da je rije o istoj osobi. Analiza krvi na alkohol pokazala je da je oteeni u trenutku smrti bio u pijanom st anju. Rekonstruirajui dogaaj, zakljueno je daje biciklist, vozei, pod utjecajem alko hola, tehniki neispravan bicikl, iznenada iz gubio stabilnost, pao i udario glavo m o kameniti teren, zbog ega je na licu mjesta preminuo. Tijekom noi tijelo je izj edeno od strane ivotinje, vjerojatno divljeg psa, a koji se na tom podruju viaju ka ko lutaju u potrazi za hranom. 41 ________________________________________________________________________________ ___________________ 40 , 41 Primjer preuzet iz knjige Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medici ni i pravosuu, str 99 i 105 63

8) POS TUPAK I METODE EKS HUMAC IJA Ukoliko postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostaci ili je planira no arheoloko istraivanje, moraju se prethodno kontaktirati odgovarajue slube. U mnog im sudskim sluajevima, policija i sudski medicinari trebaju biti odmah o tome oba vijeteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odluivanje o nainu daljnjeg rada. Prije svakog poetka potrebno je prikupiti to vie relevantnih podataka o dogaaj u i osobi/osobama iji su ostaci mogue pronaeni. Potom se prilazi lociranju pretpost avljene grobnice. Podruje gdje ona moe biti smjetena mogue je otkriti zranim ili sate litskim fotografiranjem, ali najvaniji izvor informacija su izjave svjedoka. M eut im, one nisu uvijek tone ni dovoljno precizne, to zbog subjektivnih (emotivni stre s, zaborav) ili objektivnih razloga (izmijenjena topografija terena zbog promije njenog godinjeg doba ili uslijed tijeka vremena). Zbog toga je uvijek potrebno ob aviti preliminarnu posjetu kojom e se utvrditi mogue postojanje grobnice (promjene u vegetaciji, na povrini zemlje i u sastavu tla), oznaiti mjesto kopanja a i uinit i probna sondiranja u svrhu utvrivanja postojanja razgradnje organske materije (l judskih ostataka). Ako se radi o starijim ili skrivenim grobnicama, u obzir dola zi uporaba radara za otkrivanje objekata pod zemljom, detektora metala, metalnih sondi kao i pasa za pronalaenje leeva. Bez obzira je li rije o pojedinanim ili maso vnim grobnicama, eks humacija zapoinje fotografiranjem podruja, ienjem povrinske veget acije, obiljeavanjem granica pretpostavljenog groba te pretragom povrine a u svrhu pronalaenja moguih dokaza (npr. streljiva). Uvijek je preporuljivo prije zapoinjanj a ekshumacije odrediti granice groba, odnosno groblja, a najbolji nainje kopanjem probnih jama kojima se ne samo omeuje povrina ve i dobivaju korisni podaci o sloje vitosti terena, sastavu zemlje, ostacima flore i faune, arheolokim uvjetima i slin o. Za uklanjanje povrinskog sloja zemlje doputena je uporaba teke mainerije (rovokop a) da bi se zatim nastavilo s paljivim runim kopanjem i na kraju ienjem zidarskom lopa ticom, etkicom i ostalim malim runim alatom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo svakog ostatka tijela ili skeleta i pridruenih mu predmeta. Pri tome je van o tono lociranje svakog pojedinanog groba, kao i cijelog grobnog polja . Isto se m oe obaviti prostorunim crtanjem skice poloaja i meusobnih odnosa grobova i karakteri stinih okolnih detalja, ili ucrtavanjem grobnih polja i detalja unutar pravilne m ree kvadrata ili pak, to je najtonije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili dravnom k oordinatnom sustavu. Otkriveni 64

posmrtni ostaci, dijagnosticirani kao ljudski, oznaavaju se brojevima, fotografir aju, skiciraju u svom poloaju, te se biljei postmortalno stanje tijela i svega to s e uz njega ili na njemu nalazi (odjea, predmeti). Nakon toga se tijelo (ili njego vi ostaci) paljivo, zajedno s pripadajuim predmetima, stavljaju u obiljeenu vreu, a tlo ispod tijela, do dubine od jo nekoliko centimetara, ispituje zbog mogueg prona laenja zaostalih zuba, sitnih kostiju ili dokaznog materijala .Ekshumirani posmrt ni ostaci prebacuju se na mjesto sudskomedicinske obrade i identifikacije, u baz e na terenu ili u najblii Zavod za sudsku medicinu. 1.1 Postupak i metode identif ikacija ljudskih ostataka Zavisno o okolnostima sluaja i stanju poslijesmrtnih pr omjena tijela, koriste se razliite metode identifikacija ljudskih ostataka (Tabli ca 2.). Tablica 2. M etode identifikacije ljudskih ostataka identifikacija od st rane ivih osoba koje su poznavale pokojnika direktnim prepoznavanjem lica umrle o sobe daktiloskopija prepoznavanje odjee/obue i predmeta usporedba zubnog statusa s a zubnim kartonom usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske do kumentacije antropoloke metode radiografske metode superimpozicije i rekonstrukci je lica odreivanje i usporedba genetikih markera 42 Identifikacija zapoinje detaljn im pregledom i opisivanjem odjee, obue i svih predmeta naenih uz tijelo i na njemu, a to se upisuje u za to prethodno pripremljene obrasce. Karakteristini odjevni pr edmeti ili njihovi detalji peru se, sue, te s osobnim dokumentima i vrijednim stv arima obiljeavaju, fotografiraju i pakiraju u prozirne najlon vreice radi arhivira nja, kasnijeg izlaganja i mogue predaje rodbini nakon okonanja procesa identifikac ije. U specifinim situacijama identifikacija rtava rata iz masovnih grobnica, kada ________________________________________________________ 42 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 111 65

su mnogi postupci neprimjenjivi, ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi preliminarne pozitivne identifikacije. Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim pregledom i opisom tijela, odnosno posmrtnih ostataka. Ako je rije o relativno svjeim leevima, slijedi se uobiajeni sudskomedicinski i krim inalistiki nain opisivanja koji ukljuuje detaljno navoenje oblika i izgleda glave i svih dijelova lica, boje i posebnosti kose, oiju, uiju, te obiljeja zubi. Posebna p anja posveuje se tjelesnim posebnostima kao to su tetovae, madei, bradavice, promjene pigmentacije koe, oiljci, prijelomi, uroene ili steene anomalije, profesionalna obi ljeja i slino, kao i trajne promjene na unutarnjim organima. Treba napomenuti da j e daktiloskopija - otisci papilarnih linija, kao najsigurnija metoda identifikac ije, neupotrebljiva kod starijih leeva, a zbog izraenih trulenih promjena te poslje dino propalih papilarnih linija koe prstiju aka . Ukoliko se radi o analizi skeletn ih ostataka koriste se razliite antropoloke metode i mjerenja a na prethodno oienim i opranim kostima. Prvo je potrebno odrediti radi li se o ljudskim kostima ili ne (10-15% kotanih uzoraka dostavljenih na sudskomedicinsku analizu nisu ljudski os taci), a to ponekad ni usko specijaliziranim strunjacima nije jednostavno, poglavi to ukoliko se radi o pojedinanim ili sitnim kotanim fragmentima. Najee se zamjenjuju kosti svinje, psa, krave, ovce, ali i mnogih drugih ivotinja, pa ak i predmeti kao to su kamenje, vrtna crijeva ili plastina ambalaa. Odreivanje porijekla kostiju otea no je i u sluajevima kada je njihov normalni iz gled izmijenjen uslijed patolokih promjena, hirurkih zahvata ili meteorolokih prilika a kada u dijagnosticiranju moe pripomoi mikroskopski izgled kosti. Sljedea stepenica je odreivanje spola. Ako post oji itav kostur tada identifikacija spola nije teka; potekoe nastupaju kada se o spo lu treba izjasniti temeljem jedne ili vie pronaenih kostiju odnosno njihovih fragm enata. Kod djece se spol odreuje usporedbom stupnja kalcifikacije zubi sa stupnje m zrelosti skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu su dobro i zraene te razlikovanje mukarca od ene moe biti pouzdano utvreno. Uopteno, kosti mukarc su vee, deblje i robusnije, sjae izraenim grebenima i kvrgama. Najpouzdanije infor macije dobivaju se pregledom zdjelice, a nakon toga lubanje i dugih , posebice n atkoljenine kosti. Potom slijedi odreivanje starosne dobi koje je to lake i precizn ije to je osoba mlada. U procesu sazrijevanja, kod mladih osoba, koriste se kotane i zubne promjene koje prate rast i 66

razvoj, a to su: kalcifikacija i izbijanje zubi, postojanje centara okotavanja, m eusobno sratavanje dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Kod procjene starost i u trenutku smrti kod odraslih osoba koriste se tehnike i metode koje se zasniv aju na starosno uslovljenim morfolokim i mikroskopskim promjenama na kostima, prv enstveno promjenama na spolnoj plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj povrini b one kosti zdjelice i hvatitima rebara za prsnu kost, te zatvaranje lubanjskih avova , a od koristi su i razliite radioloke i dentalne tehnike. Zaivotna visina odreuje s e mjerenjem duljine pojedinih kostiju, uz koritenje odgovarajuih regresivnih formu la, a najrairenija metoda je mjerenje svih dugih kostiju udova. Problemi nastupaj u kada postoje samo fragmenti dugih kostiju pa se tada preporuuje metoda utvrivanj a zaivotne visine mjerenjem njihovih pojedinih dijelova, primjerice gornjeg dijel a goljenine kosti. Kotani pokazatelji zaivotnih trauma ili patolokih stanja takoer su od vanosti u identifikaciji, kao i antropoloke analize koje mogu pruiti podatke o uobiajenim zaivotnim aktivnostima i navikama umrle osobe. U identifikacijama se ko riste i druge, znatno sofisticiranije, skuplje i dugotrajnije metode. Ako se ras polae itavom lubanjom i odgovarajuom zaivotno snimljenom fotografijom, mogue je prepo znavanje izvriti primjenom videosuperimpozicije kada se uz pomo videokamere i komp jutera obavlja preklapanje fotografije i lubanje, mijeajui i proizvodei sekcije sli ke u eljenim takama s usporedbom svih anatomskih i morfolokih znaajki. Vano mjesto im a usporedba rentgenolokih snimaka kotanog sistema uinjenih za ivota s onima uinjenima nakon smrti pri emu je posebno zanimanje usmjereno na utvrivanje individualnih re ntgenomorfolokih znaajki kostiju. Usporedba zaivotnih s poslijesmrtnim dentalnim ob iljejima (oblika, veliine, pozicije i abnormalnosti zuba, stanja parodonta, obiljej a kotanih struktura i oralne sluznice, postojanje protetikih radova) te mogunost id entifikacije pronaenih tijela pomou tih karakteristika pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan postupak u utvrivanju identiteta. Najvaniji faktor za usp jenost dentalne identifikacije je kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona - to su on i potpuniji i precizniji to je bre i lake prepoznavanje. 67

VIII. FOREN ZINA BALIS TIKA Balistika je znanost koja se bavi: 1. 2. 3. kretanjem projektila u oruju unutanja balistika, kretanjem projektila u toku leta kroz zrak vanjska balistika, djelova njem projektila na cilju balistika rane. Balistika rane prouava promjene koje nastaju ulaskom i prolazom projektila kroz l judsko tijelo. Karakteristike strijelne rane zavise o ovim faktorima: 1. 2. 3. 4 . veliini i obliku projektila, balistikim karakteristikama projektila (brzini, kin etikoj energiji, stabilnosti), vrstoi tkiva koja projektil ozljeuje, elastinosti koe i tkiva. Za primenu metoda fizike i hemijske kriminalistike u toku balistikih vetaenja, bitno je da se struno i detaljno istrai mesto izvrenja krivinog dela izvrenog vatrenim oruj em, ka bi se pronali i obezbedili za vjetaenje relevantni materijal tragovi. U odree nim kriminalistiko-taktikim situacijama dobijenih rezultata primenom metoda fizike i hemijske kriminalistike u sklopu balistikih vetaenja, zavisie i odgovor na kljuna z latna pitanja kriminalistike, tj. da li konkretan dogaaj predstavlja kriminalni d ogaaj a, samim tim, i odreeno krivino delo, to je izuzetno znaajno za dalju operativn u delatnost organa unutranjih poslova. 43 Radi to vee efikasnosti balistikih vjetaenja , od izuzetnog je znaaja stalna saradnja operativnih radnika, kriminalistikog tehn iara, vjetaka balistike struke i vjetaka medicinske struke - ljekara specijaliste su dske medicine, jer to doprinosi adekvatnijoj primeni odgovarajuih metoda fizike i hemijske kriminalistike i, samim tim, stvara veu mogunost obezbjenja materijalnih d okaza. U razjanjavanju i dokazivanju krivinih dela izvrenih vatrenim orujem, rezulta ti balistikih vetaenja mogu da imaju operativni i dokazni znaaj, pa je zbog toga i b itno da se na mestu izvrenja krivinog dela pronau i kriminalistiki i procesno pravil no fiksiraju tragovi koji potiu od vatrenog oruja. To mogu biti tragovi barutnih es tica, gasova, plamena, ali i tragovi koji potiu od projektila, cjevi, udarne igle , ___________________________________________________________________ 43 Maksimovi, Bokovi, Todori Metode fizike, hemije i fizike hemije u kriminalistici, str 289 68

ela zatvaraa, okvira, izbacaa, izvlakaa, leita metka, a u rjeim kriminalistikotaktik tuacijama na licu mesta se moe pronai i vatreno oruje. Povrede vatrenim orujem po po reklu mogu biti samoubilake, ubilake i zadesne. Zakljuak o tom pitanju treba doneti tek posle detaljnog razmatranja svih raspoloivih injenica u odreenom sluaju, a koje obuhvataju sledee: lokalizacija i broj rana; karakteristike povreda, veliina i sm er strelnih kanala; poloaj tijela i oruja; lokalizacija tragova krvi na rtvi, odei i okolnim predmetima; prisustvo ili odsustvo oteenja na odei koja odgovaraju povreda ma; postojanje ili odsustvo tragova borbe na mestu dogaaja, itd. 44 Na ubistvo ukazuju brojne ustrelne ili prostrelne povrede, u razliitim djelovima tijela (naroito ako su u predelu potiljka, lea, trbuha ili ekstremiteta), koje se obino pruaju u raznim smjerovima pri emu esto postoji vie smrtonosnih povreda. Kod sa moubistva povrede se najee nanose u predjelu desne sljepoonice (kod "denjaka), kada pr ojektil obino proe kroz glavu vie ili manje horizontalno ili na gore i pozadi, stva rajui izlaznu ranu u lijevom sljepoonom i tjemenom predjelu. Ponekad "denjaci" dre o ruje sa palcem na okidau, pa pravac strelnog kanala moe biti drugaiji. U reim sluajevi ma, ulazna rana se nalazi u eonom predjelu glave, u predjelu srca ili u ustima. U sluajevima zadesa, povrede se obino nanose prilikom punjenja ili ienja oruja, pa su l okalizovane na prednjoj strani tijela i najee upravljene na gore. Kod zadesa i samo ubistva najee postoji samo jedna ustrelna ili prostrelna povreda, meutim, ponekad i u sluaju samoubistva postoji vie povreda, ali je obino samo jedna smrtonosna . Kod samoubistva i zadesa, oruje se obino nae na licu mesta, a u sluaju ubistava se ono r etko nau pored rtve. Ukoliko je oruje jako stegnuto u ruci rtve (zbog mrtvake ukoenost i), to upuuje na samoubistvo, mada i ubica moe staviti oruje u aku rtve simulirajui sa moubistvo, ali, ne moe postii da ono bude vrsto stegnuto. Odsustvo oruja na licu mes ta ne ukazuje apriori na zakljuak o ubistvu, jer moe biti sklonjeno od druge osobe . ______________________________________ 44 Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 55 69

Postoje i sluajevi kod kojih su povrede teke i smrtonosne, ali povreeni ipak bude s posoban da hoda i pree znatno rastojanje, ostavljajui oruje iza sebe. Odjeu rtve treb a paljivo pregledati pre nego to se skine sa tela rtve, i obavezno utvrditi vezu iz meu rascjepa na odjei i rana na tijelu. Na odjei tragati za oteenjima koja mogu ukaza ti na postojanje borbe, kao to su gubitak dugmadi, rascjepi koji ne odgovaraju po vredama, ve ukazuju na vuenje i premetanje rtve sa jednog mesta na drugo. Samoubice e sto zadignu odeu nanosei povrede direktno preko koe, mada to nije uvek pravilo. Pri likom kriminalistiko-tehnike obrade lica mesta kod povreda nastalih vatrenim orujem , neophodno je: fiksirati poloaj naenih aura i zrna i obezbjediti ih za balistiko vj etaenje; fiksirati skicom i fotografijom poloaj naenog oruja i njegov odnos prema pol oaju lea; fiksirati taan poloaj lea i obezbediti tragove sa ruku lea (navlaenjem najlo kesa na ake) radi kasnijeg skidanja eventualnih barutnih estica; obezbediti oruje ukoliko je naeno (posebno kod sluajeva dokazivanja samoubistva) radi eventualnog v jetaenja tragova krvi na ustima cijevi; fiksirati i obezbijediti tragove na odjei l ea (obratiti panju da iz odjee ne ispadne zrno prilikom transporta); u nekim sluajev ima radi lokalizacije zrna u tijelu ili njegovih fragmenata, kao i za utvrivanje putanje projektila, odnosno odreivanja ulazne i izlazne rane, neophodno je i rend gensko snimanje tela. 45 Najvanija balistiko medicinska pitanja su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. je li ozljeda zadana vatrenim orujem? je li ozljeda prouzroena projektilom i kojom vrstom? radi li se o prostrijelu, ustrijelu ili tangencijalnoj ozljedi? koji je ulazni, a koji izlaz ni strijelni otvor? nalazi li se na ozlijeenim mjestima tragovi barutnih estica, k ontuzijski prsten? koji je smjer i s koje je udaljenosti ispaljen hitac? ____________________________ 45 Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 55 70

7. 8. 9. S koliko je projektila ozlijeeno tijelo? koji je bio mogui poloaj strijelca, oruja i rtve? koja je ili koje su ozljede smrtonosne?... Kada se alje oruje na vjetaenje balistikom vjetaku, pita se: 1. 2. 3. 4. 5. radi li se o ispravnom ili neispravnom oruju? je li oruje moglo opaliti bez uporabe okidaa pr ilikom pada ili zapinjanja? je li iz tog oruja mogue ispaliti streljivo odreenog ka libra? kad je po prilici iz oruja zadnji put pucano? jesu li unitavani brojevi i z naci na pojedinim dijelovima oruja i kojim? 10 1) GS R METODA I "PARAFINS KE RUKAVICE Tragovi pucanja na akama, odjei i tijelu oteen ika, osumnjienika, svjedoka su izuzetno vani kod rasvjetljavanja svakog krivinog dj ela u kojem je dolo do krivine upotrebe vatrenog oruja. Da bi sud utvrdio da li je osumnjieni pucao iz vatrenog oruja, moraju se koristiti najbolje mogue metode i teh nike izuzimanja, pakiranja, vjetaenja i arhiviranja svih relevatnih tragova izuzet ih s mjesta dogaaja, odjei i tijelu osumnjienika, oteenika, te svjedoka. Jedan od met oda kojom se dokazuju tragovi pucanja je tzv. Parafinska rukavica, koju su najvei s vjetski forenzini strunjaci odbacili jo daleke 1963. godine, dakle jo sredinom prolog stoljea. Parafinska rukavica se kao standardna metoda u raznim modifikacijama, od europskih zemalja, koristi jo samo u nekim zemljama. Velika veina evropskih zemalj a je odavna prela na modernu metodu dokazivanja tragova pucanja pomou skenirajueg e lektronskog mikroskopa s energodisperzivnim detektorom X-zraka (SEM /EDX). Danas je navedena metoda dokazivanja tragova pucanja pomou SEM /EDX standardna metoda propisana od strane Evropske mree forenzinih instituta (ENFSI). Parafinska rukavica, po svom autoru nazvana Gonzalesov test, uvedena je u praksu USA 1933. godine. P aralelno postoji nekoliko razliitih naziva za taj test: Difenilaminski test, Koni nitratni test, ...). Navedeni test je, zahvaljujui niskoj cijeni i jednostavnosti , uskoro iroko prihvaen, no takoer su se javile i sumnje u njegovu kvalitetu. Strunj aci FBI su vrlo rano (1935. i 1940.) objavili da Gonzalesov test nije specifian j er se pomou njega ne . mogu razlikovati nitrati i nitriti iz baruta od nitrata i nitrita drugog porij ekla Prilikom 71

pokuaja razrjeavanja dileme o specifinosti i pouzdanosti tog testa dolo je do otrog s ukobljavanja unutar forenzine zajednice toga doba, te je proveden cijeli niz prov jera Gonzalesovog testa. Rezultati tih provjera su bili redom porazni za Gonzale sov test. Prva takva provjera Gonzalesovog testa pred velikim brojem priznatih f orenziara iz raznih zemalja Svijeta odrala se je u sklopu odravanja PRVOG I.C.P.O.INTERPOLOVOG SEM INARA O NAUNIM ASPEKTIMA POLICIJSKOG RADA u Parizu 1963. godine . Uesnici navedenog Interpolovog seminara su u pogledu vrijednosti Gonzalesovog t esta naveli slijedee: Uesnici seminara smatraju da tradicionalni parafinski test ne ma dokazne vrijednosti, ni kao dokaz za Sudove, niti kao pouzdana indikacija za policijske slubenike. Uesnici seminara smatraju da se ovaj test vie nebi trebao upo trebljavati. Sedamdesetih godina je u svijetu iroko prihvaena ideja o nunosti zamjen e problematinog Gonzalesovog testa sa specifinim, objektivnim, instrumentalnim met odama. Prednost je dana objektivnim, instrumentalnim metodama kojima se na akama osumnjienih odreuje prisustvo tekih elemenata koji potjeu iz inicijalne kapisle, a s pecifini su za pucanje iz vatrenog oruja. To su: neutronska aktivaciona analiza (1 963.) atomska apsorpciona spektrometrija (1972.) skenirajui elektronski mikroskop s energodisperzivnim detektorom rendgenskih zraka /SEM /EDX/ (prvi radovi datir aju iz 1968., a prvi publicirani radovi datiraju iz 1977. i 1978. godine). Osim navedenih instrumentalnih metoda, razvijen je i cijeli niz kolorimetrijskih reak cija, koje na temelju specifinih obojenja ukazuju na prisustvo pojedinih hemijski h elemenata ili spojeva specifinih za pucanje. Navedene kolorimetrijske reakcije nisu dokaz o prisustvu tragova pucanja, ve se radi o cijelom nizu postupaka i hem ijskih reakcija kojima se u najboljem sluaju moe zakljuiti da postoje indicije o po stojanju tragova pucanja .Dakle, kolorimetrijske reakcije nisu dokaz, nego su in dicija o postojanju tragova pucanja i zbog toga imaju neuporedivo manju dokaznu vrijednost od ranije navedenih objektivnih instrumentalnih metoda (NAA, AAS, SEM /EDX). Kolorimetrijske reakcije su: Gonzalesov test (nastao 1933.) Walkerov tes t (nastao 1940.) Griess, M arshall i Tewari testovi (modifikacije Walkerovog tes ta) 72

Leszczyinski test (Sheet Printing M ethod, nastao 1959.) Natrijev rodizonat test (nastao 1970.) Osim Gonzalesovog testa, koji se gotovo iskljuivo koristio za odr eivanje tragova pucanja na akama, Walkerov test, Griessov test, Leszczyinski test, te Natrijev Rodizonat test su se u pravilu koristili za odreivanja tragova pucan ja na odjei u smislu identifikacije rupe od zrna, odreivanja ulazne rupe od zrna, te udaljenosti pucanja. Danas se u forenzinim laboratorijima irom svijeta koriste razliite navedene kolorimetrijske reakcije i nema jedinstvenog stava o najboljoj metodi. Prednosti navedenih kolorimetrijskih reakcija: jednostavnost koritenja br zina vrenja testa niska cijena kotanja mogunost rada na terenu Kolorimetrijske reak cije su dobar izbor gdje je manje vana pouzdanost rezultata analize, a vanije je o baviti veliki broj analiza u kratkom roku. Kolorimetrijske reakcije nisu dobar i zbor ukoliko elimo imati visokospecifinu i visokoosjetljivu metodu, te metodu koja e se moi primjenjivati u svim , pa i u najsloenijim sluajevima kada je odjea kontami nirana tragovima krvi velikog inteziteta. Za proteklih trideset godina praksa je pokazala slijedee: niti jedna metoda nije idealna, tj. svaka metoda ima svoje pr ednosti, ali i mane danas u Svijetu ne postoji niti jedna metoda kojom se moe pou zdano dokazati da je neka osoba pucala iz vatrenog oruja ukupno uzevi metoda pomou SEM /EDX je daleko najbolja jer se njome istovremeno postiu dva bitna cilja: pouz dano se utvruje morfologija (veliina i graa), te hemijski sastav svake pojedine mik roskopske estice temeljem gore navedenog, pomou SEM /EDX se pouzdano identifikuju mikroskopske estice koje potjeu iskljuivo od procesa opaljenja iz vatrenog oruja koj e koristi streljivo s inicijalnom kapislom. Niti jednom drugom metodom nije mogue pouzdano utvrditi da materijalni tragovi izuzeti od osumnjienika potjeu od pucanj a iz vatrenog oruja 73

ukoliko se na akama osumnjienika pomou GSR analize provedene SEM /EDX metodom dokau GSR estice, to nije dokaz da je osumnjieni pucao iz vatrenog oruja, ve je samo dokaz da je osumnjieni pouzdano bio u kontaktu s procesom opaljenja iz vatrenog oruja. To znai da se je G SR esticama mogao zagaditi aktivno (pucanjem), ali i pasivno (s tajanjem u blizini druge osobe koja puca iz vatrenog oruja, diranjem nekog predme ta zagaenog G SR esticama GSR analizu pomou SEM /EDX je medoda bez premca i treba j e primjenjivati uzimajui u obzir sve okolnosti vezane za konkretan dogaaj, te sve mjere zatite od kontaminacije i to prilikom rada na mjestu dogaaja, obrade osumnjie nika, vjetaenja, te pakiranja nakon zavrenog vjetaenja u smislu osiguravanja tragova za eventualna naknadna vjetaenja GSR analiza pomou SEM /EDX je velika pomo u predist ranom, istranom i dokaznom postupku. GSR metoda pomou SEM /EDX moe dati odgovore na pitanja na koja ne moe dati niti jedna druga poznata metoda IX. RA UNARS KA FORENZ IKA 46 Raunarska forenzika je nauka i umjetnost pribavljanja dokaza, koji sadravaju digit alni nosioci podataka (CD-i, DVD-i, tvrdi diskovi, memorijske kartice, SIM karti ce, USB kljuevi,...) sa zakonski dozvoljenim postupcima i alatima. Raunarska foren zika strunjaku omoguava fiziku i loginu rekonstrukciju dokaza potrebnih u odgovarajue m postupku (civilnom, krivinom, privrednom). Raunarska forenzika postaje veoma vana od kako su ljudi povezani sa svijetom putem razliitih informacijskih tehnologija. Prosjean ovjek svakodnevno obavlja niz digitalnih radnji, koje pomau pri rekonstru kciji njegovog djelovanja (G SM , e-mail, pretraivanje po internetu, GPS, trenutn o obavjetenje, P2P...). Raunarska forenzika obuhvata sve digitalne nosioce podatak a i nije ograniena samo na line raunare. Koritenje ICT tehnologija u kriminalne svrh e zahtijeva posebne metodologije za voenje istraga. Raunalni dokazi su osjetljivi, lako se briu, mijenjaju i time kompromitiraju. Specijalni forenziki alati omoguava ju povrat i analizu i obrisanih, skrivenih i privremenih datoteka koje normalno nisu vidljive. _______________________________ 46 http://www.forenzika.com 74

U potencijalni digitalni dokaz spada: Address Books. , Email files, Audio/Video files. Image/graphics files, Calendars, Database files, Spreadsheet files, Compr essed files, Misnamed Files, Encrypted Files, Hidden Files, Password Protected F iles , File system artifacts, Backup files, Log files, Configuration files, Prin ter spool files, Cookies, Swap files, Hidden files, System files, History files, Temporary files , Documents and text files , Internet bookmarks/fav orites 47 P roces raunarske forenzike obuhvata: Odrediti raunala koja su predmet istrage Sauvat i originalne medije sprijeiti bilo kakve izmjene sadraja medija Ako je raunalo upal jeno, preuzeti sadraj RAM -a Ugasiti raunalo bilo redovnim putem bilo iskljuivanjem napajanja Napraviti kopiju svih bitnih medija Obaviti forenziku analizu na kopij ama medija X. FOREN ZIKA TOKS IKOLOGIJA Najjednostavnija ali ne i najtonija definicija toksikologije je da je to nauka o otrovima. U otrove spadaju sve supstance koje unesene u organizam mogu izazvati oteenje organizma ili smrt. Otrovi su : alkohol, droge, lijekovi, pesticidi i dr. HEM IJSKE POVREDE - Perfidnost u delovanju, oteano otkrivanje, uvek su ubilaka tro vanja inili teko dokazivim. Ogroman broj hemijskih supstanci u upotrebi, a posebno njihovo nedovoljno poznavanje i danas u savremenim uslovima ivota ini ovu grupu p ovreda otvorenom za istraivanje. Supstrat hemijskog povreivanja je trovanje. Trova nja su poremeaji zdravlja ili unitenja ivota hemijskim supstancama unetim spolja. S upstanca - otrov je hemijsko jedinjenje organskog ili neorganskog. porekla. Da b i djelovao, otrov mora biti unijet spolja, jer tzv. unutranja trovanja organizma supstancama stvorenim u toku razliitih oboljenja ne spadaju u grupu hemijskih pov reda. Po svom toku trovanja mogu biti akutna i hronina. _________________________ ________________________________________ 47 Eoghan Casey, Digital Evidence and Computer Crime: Forensic Science, Computers, and the Internet, str 98 75

Posledice, samo poremeaji ili smrtni ishod, nakon jednokratnog unoenja otrova u or ganizam oznaavamo kao akutno trovanje, dakle."dovoljne koliine otrova unete u krat kom vremenskom periodu izazivaju akutno trovanje. Hronino trovanje je rezultat mn ogobrojnog unoenja relativno malih koliina otrova u duem vremenskom periodu. Podjel a otrova je izvrena na osnovu porjekla, naina delovanja, agregatnog stanja. Po por jeklu mogu biti biljni, ivotinjski i mineralni. Po nainu djelovanja otrovi su jetk i, nadraajni, tkivni i krvni. U odnosu na agregatno stanje mogu biti gasoviti, ten i i vrsti. Uslovi trovanja Ista hemijska supstanca u malim dozama moe imati povolj an uticaj na organizam, dok velike koliine ili visoka koncentracija promjena naina unoenja te hemiske supstanc moe izazvati trovanje. Otrovi mogu imati lokalno i opt e djelovanje. Lokalno djelovanje ispoljavaju na mestu kontakta organizma sa otro vom (usna duplja, koa, i dr.) Opte djelovanje se ispoljava nakon prodiranja i reso rpcije otrova u krvotok, odnosno organizam. Intenzitet i rezultat trovanja direk tno zavise od: 1. Koliine i koncentracije otrova. Ista supstanca uzeta u razliitim koliinama moe imati"ulogu lijeka (u malim koliinama), dovesti do poremeaja zdravlja kroz trovanje (u veim koliinama) ili smrti u koliini koja je dovoljna da nju izazo ve. Kuhinjska so uzeta u malim koliinama je zain, ali ako bi se jedan kg soli rast voren u litri vode popio, doveo bi do trovanja, mogue i smrtnog ishoda. Ugljen-di oksid se u malim koncentracijama nalazi u vazduhu, no njegove visoke koncentraci je u ogranienom prostoru izazivaju trovanje, pa.ak i smrt. 2. Putevi unoenja otrova direktno utiu na ishod trovanja. Zmijski otrov je smrtonosan ako dospije ujedom ili na drugi nain u krvotok. U drugom sluaju moe samo izazvati prolazne efekte po l judsko zdravlje. 3. votna dob, posebna stanja i lina svojstva organizma su bitni inioci kod trovanja. Najosetljivije grupe na otrove su deca (naroito deca stara do 1 godine), trudnice , porodilje i starije osobe. Osobe sa teim oteenjima bubrega, srca i jetre ne mogu preiveti trovanja ni minimalnim dozama pojedinih otrova. Pojedine osobe imaju pre disponiranu preosetljivost, ili, 76

pak, otpornost na neke grupe otrova. 48 Eliminacija otrova se vri preko mokrae, st olice, kao i znojenjem, preko mlijeka, pljuvake i izdahnutog zraka. Neki otrovi s e vrlo sporo eliminiu iz organizma, te se u njemu nakupljaju kumuliraju. Na ovaj nain se odvija hronino trovanje rudara, zaposlenih u rudnicima ive, olova i sl. Dok azivanje trovanja Da bi se kao uzrok smrti neke osobe utvrdilo trovanje, nije do voljno samo dokazati prisustvo nekog otrova u organizmu, ve i njegovu dovoljnu ko ncentraciju u krvi i organima, te promjene na organima kao poljedice trovanja. K od ivih , potvrda trovanja se vri na osnovu: hemisko toksikoloke analize krvi, mokr ae, povraenog sadraja klinike slike trovanja posebnih okolnosti sluaja Posebne okolno sti sluaja obuhvataju sve one injenice i tragove koji mogu ukazati da je neija smrt nastupila usred trovanja. Tako pronalaenje povraenog sadraja djelova hrane, ambalae , saznanja od ljudi iz okoline, rodbine i sl. o ponaanju otrovane ili umrle osobe nakon uzimanja otrova, a i pre toga, mogu biti od znaaja za utvrivanje trovanja. Pronalaenje minimalnih tragova, dakle, uporno traganje za detaljima mogu imati pr esudnu ulogu kod utvrivanja trovanja. Klinika slika trovanja predstavlja skup svih simptoma i promjena koje se javljaju nakon uzimanja otrova. Razvoj simptoma zav isi od vrste, koliine i koncentracije otrova koji je korien. Najei simptomi kod trovan ja su povraanje, proliv, grevi miia, poremeaji disanja, znojenje, poremeaji svjesti i dr. Hemijsko-toksikolokom analizom se iz uzetih uzoraka utvruje vrsta i koncentrac ija otrova. Kod otrovanih, ivih osoba za analizu se uzimaju dostuni sadraji, kao to su eludani, povreeni sadraji, krv, mokraa, djelovi kose. Kod umrlih osoba za hemijsk o-toksikoloku analizu se, pored ve navedenih, uzimaju i delovi organa u teglama il i plastinim kesama i to I mozak, II - srce, plua, slezena, III bubreg i mokrana beik a, IV jetrasa neotvorenom unom kesom V tanko i debelo crijevo VI - eludac sa sadraje m. _______________________________ 48 Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 82 77

U uslovima postojanja savremenih aparata kojima se vri hemijsko-toksikoloka analiz a, rezultati tih analiza mogu opredeliti da li je uzrok smrti upravo trovanje, u z neophodni obdukcioni nalaz. No, postoje i otrovi koje je teko dokazati ako se s mrt desi brzo nakon uzimanja tih otrova, ili su, pak, ti otrovi samo pokrenuli r eakcije u organizmu koje su za posledicu imale otkazivanje vitalnih organa, odno sno ivotnih centara. U sklopu ukupnog sagledavanja svih navedenih elemenata u odr eivanju smrti jedino struni obducent, specijalista sudske medicine moe donijeti zak ljuak da li je neka smrt posljedica trovanja. Po svom toku trovanja mogu biti aku tna i hronina. Akutna nastaju poslije jednokratnog uzimanja otrova, ili pak prisu stva u sredini sa visokom koncentracijom nekog otrova. Tada do smrti dolazi u ro ku od nekoliko sekundi ili pak nekoliko sati od momenta kontakta sa otrovom. Hro nina trovanja nastaju viestrukim, ponovljenim uzimanjem nekog otrova ili due vremen im izlaganjem dejstvu nekog otrova. Po porjeklu trovanja mogu biti samoubilaka, u bilaka i zadesna. l. U samoubilake svrhe esto se koriste supstance koje su dostupne u obinom ivotu kao to su: razliite kiseline iz grupe sredstava za ienje ili pak konce trovana siretna kiselina, sredva koja se koriste u poljoprivredi ( hebricidi i dr ). Zadesna trovanja su najee rezultat zamene flaa i uopte ambalae u kojima se otrov uv (zamena flaa sa rakijom za flau sa nekim otrovom koji se koristi u poljoprivredi i sl.). Ubitana trovanja se obino vre podmetanjem otrova u namirnicama, ili pak na drugi pogodan nain. Koriste se jednokratne, jake doze otrova. U praktinom radu sree se nekoliko vrsta trovanja: Trovanje ugljenmonoksidom jedinjenja cijana ( cijan ovodik ili cijanovodina kiselina, kalcijumcijanid) jetki otrovi ( kiseline i baze ) pesticidi ( insekticidi, fungicidi, herbocidi, rodenticidi) Pesticidi Pesticid i su sredstva koja se koriste u poljoprivredi i umarstvu. Do trovanja pesticidima moe doi sluajno ( prskanje herbicidom za vrijeme vjetra) ili namjerno ( posipavanj e ili bacanje pesticida po kulturama ili bunarima) ili trovanjem hrane kojom se onda truju psi, make, ptice itd. Instrumentalne analitike metode koje koristimo za identifikaciju droga 78

koriste se i za analizu pesticida za koje se sumnja da se nalaze u zemlji, hrani , povru, vou i vodi ili organima ivotinja. Najbolji rezultati dobiveni su pri anali zi organoklornih ( aldrin, dieldrin,DDT, atrazin..) ili organofosfornih i karbam atnih pesticida. Alkohol Alkohol i pia nainjena na njegovoj bazi predstavljaju naj raspostrenija uitna pia. Pod pojmom alkohol se obino podrazumjeva etil alkohol, tj. etanol. To je bezbojna tenost prijatnog ukusa i specifinog mirisa. M jea se u svim razmerama sa vodom. U organizmu se od jednog grama alkohola sagorevanjem oslobo di 7 kalorija. Smatra se da je stanje euforije u koje konzumen dospjeva razlog z bog koga se alkoholno pie ponovo uzima. U organizam se unosi uglavnom konzumiranj em - pijenjem, a moe i preko koe (alkoholne obloge), preko sluznica i udisanjem pa ra. Njegova resorpcija poinje jo u sluznici usne duplje i nastavlja se u elucu i ta nkim crijevima (u crijevima se resorbuje 70 do 80% ukupnog alkohola). M aksimaln u koncentraciju u krvi konzumirani alkohol dostie proseno za 30 do 60 minuta, a ne kad i ve nakon 10 do 15 minuta. Resorpcija je najbra ako se alkohol uzima na praza n eludac, a mnogo je sporija ako je konzumiran posle jela (2 do 3 puta). Hrana po put mlijeka, mesa, sira, masti zbog produenog pranjenja eluca usporava prelazak alk ohola u tanko crijevo, te na taj nain i resorpciju. Uzeta masna hrana formira slo j poput filma u elucu i tankom crevu, te se tako resorpcija usporava. Topla i zag rijana alkoholna pia se bre resorbuju od hladnih. Alkohol iz koncentrovanih pia (vi ski, votka, konjak, rakija i dr.) se bre resorbuju u odnosu na alkohol iz pia kao t o su vino i pivo. Ako se alkohol konzumira uz gazirana bezalkoholna pia, onda on uz ta pia postie bre svoju maksimalnu koncentraciju u krvi. Uopte gledano, sav alkoh ol unesen u organizam, dospijeva u krv, osim jednog malog procenta koji se moe ve zati za bjelanevine u hrani i da tako ne dospije u krv. Raspodjela resorbovanog a lkohola je manje vie pravilna. Najvie ga ima u tkivima bogatim tenou. Kod muskuloznih miiavih osoba pravilnije se rasporeuje nego kod gojaznih. U organizmu se alkohol r azlae oksidacijom do ugljen-dioksida i vode. Njegova razgradnja se deava uglavnom u jetri. Na taj nain se eliminie oko 90 do 98% unesenog alkohola, a preostali dio se izlui ili izbaci izdahnutim zrakom i mokraom. Vjetaenje stepena alkoholisanosti j e vrlo est zadatak vjetaka sudske medicine. Odreivanje stepena alkoholisanosti neke osobe u momentu izvrenja krivinog djela, ili u 79

momentu deavanja neke akcidentogene situacije moe imati presudnu vanost u utvrivanju stepena krivice nekog izvrioca, odnosno uesnika zadesne situacije. 49 Zadatak lic a koje rukovodi uviajem, kao i onih koji u njemu uestvuju, je da se uesnicima nekog dogaaja obavezno uzme krv i mokraa na analizu to prije nakon dogaaja i to najmanje dva puta u razmaku od jednog sata. Na ovaj nain predupredile bi se mnoge situacij e manipulacije, eventualne alkoholisanosti. Odreivanje koncentracije alkohola u k rvi se vri izraunavanjem na osnovu tzv Widmarkove formule. Od momenta kad je alkoh ol resorpcijom preao u krv poinje eliminacija alkohola, ali i manifestacija promje na do kojih alkohol dovodi. Efekat ispoljavanja stepena alkoholisanosti je razlii t i ne mora odgovarati alkoholemiji, a zavisi pre svega od koliine i jaine pia, stee nih navika na alkohol, zdravstvenog stanja, ivotnog doba, emotivnog stanja i sl. Ve niske koncentracije alkohola uslovljavaju produenje vremena reagovanja na svjet lost, to u saobraaju moe imati presudnu vanost. Toksikoloki laboratorij provodi anali zu krvi i mokrae na prisustvo alkohola metodom "head space" plinske kromatografij e. To je najsofisticiranija metoda kojom se iskljuuju lano pozitivni rezultati koj e mogu dati ostai aldehidi i ketoni jer se bazira na identifikaciji svih lakohla pivih spojeva u koje spada i alkohol (etanol). Na temelju dobivenih rezultata pr ovedene analize sudski vjetak, daje meritorno miljenje o stupnju alkoholiziranosti osobe u trenutku dogaaja u kojem je trebalo izvriti utvrivanje koncentracije alkoh ola, uzevi u obzir vrijeme dogaaja i vrijeme uzimanja uzorka krvi i mokrae, vrstu, koliinu i vrijeme popijenog pia. Osim miljenja o stupnju alkoholiziranosti na temel ju izvrene analize, sudski vjetak daje miljenje o stupnju alkoholiziranosti na teme lju sudskog spisa, zapisnika o provoenju alkoskopiranja, ili iskaza osobe koja eli taan izraun koncentracije alkohola u organizmu. Osim alkohola, navedenom metodom mogu se identificirati sve lakohlapive tekucine.Ako je na bilo koji nain dolo do u laska lakohlapivih tekuina u organizam navedenom metodom mogue je utvrditi njihovo prisustvo u krvi.To se odnosi na aceton, metanol, trikloretilen itd.. Droge i l ijekovi Droga je svaka supstanca prirodnog ili sintetskog porjekla koja unesena u organizam moe _______________________________ 49 Mihajlovi, Boi, Sudska medicina, str 91 80

izazvati stanje psihike i/ ili fizike ovisnosti.Najee i najpoznatije su "uline droge" kao na primjer: heroin, kokain, marihuana, hai, amfetamin, LSD, tablete koje sadre M DM A ( extazi), M DA, itd.No, to moe biti i metadon ("Heptanon"),diazepam ("Apa urin"), fenobarbiton, te svi ostali sedativi, hipnotici, antiparkinsonici i osta li lijekovi.U forenzikom laboratoriju provodi se analiza tableta, praaka, prica, kr vi, mokrae, kose i sline na prisustvo droga.Za preliminarnu analizu prisustva dro ge u biolokom matrijalu koriste se test trakice (paneli) ije se reakcije baziraju na imunoenzimatskim metodama.Tako provedena analiza moe dati lano pozitivan i lano negativan rezltat, stoga se provodi potvrdna analiza metodom plinske kromatograf ije sa masenim detektorom koja daje najsigurniji rezultat. Pri provoenju analiza droga koriste se i metode SPE ekstrakcije, tankoslojna kromatografija, plinska k romatografija sa FID detektorom, plinska kromatografija sa mikro-ECD detektorom, plinska kromatografija sa masenim detektorom te tekuinska kromatografija. XI. GR AFOLOGIJA Grafologija je vetina ili nauka gde se, na osnovu analize rukopisa otkrivaju osobin e linosti. U osnovi grafologije kao tehnike psihodijagnostikovanja, nalazi se teo rija po kojoj je pisanje rukom, kao vrsta ekspresivnog ponaanja, pogodno da izraz i dublja dinamika zbivanja. esto je samo struna analiza datog rukopisa u kriminalis tici i sudskom vetaenju koja se vri jedino radi utvrivanja da li je to original ili falsifikat, tj. radi utvrivanja identiteta osobe kojoj se pripisuje neki rukopis. Grafoloko vjetaenje moe nam dati odgovore na pitanja poput: Da li je dokument autent ian ili laan (oporuke, ugovori, svjedodbe, novanice, osobna iskaznica) Da li je potpi s na dokumentu autentian ili nije (ek, raun, ugovor) Da li su na dokumentu vrene prei nake i kakve (brisanje, umetanje) Tko je skripter (pisac) odreenog dokumenta (ucje njivakog ili uvredljivog pisma, letka, izvjetaja) U laboratoriju se vri analiza ruko pisa: otkrivanje krivotvorenih rukopisa otkrivanje krivotvorenih dokumenata anal iza dokumenata Navedena vjetaenja provode se u cilju utvrivanja orginalnosti ili is tovjetnosti rukopisa ( potpisa) na raznim dokumentima kao to su oporuke, ugovori, Za potrebe stranke provode se i procjene kvalitete spornog i nespornog materija la u smislu mogunosti 81

vjetaenja. Ponekad ne postoji ili se ne moe doi do originala dokumenta pa se koristi preslika ili se trai grafoloko vjetaenje dokumenta iji potpisnik nije vie iv te se za usporedbu rukopisa koriste vrlo stari materijali, ili je osoba oboljela od neke psihike bolesti te je dolo do promjene rukopisa. Sve su to situacije kada vjetak gr afolog upotrebom pravilne metode i instrumenta moe dati decidirani odgovor na sva postavljena pitanja vezana za rukopis ( potpis). Isto se odnosi na vjetaenje doku menata. XII. ANALIZA POJEDIN IH VRS TA VJE TAENJA U kriminalistici se navode sljedee podjele vjetaenja: Prema redosljedu sprovoenja vj etaenja se dijele na: prva i ponovna Prema obimu ispitivanja vjetaenja se dijele na osnovna i dopunska Prema broju angaovanih eksperata: pojedinana i komisijska 1) PO S EBNI S LUAJEVI VJE TAENJA

Osnovni formalni uslov za vjetaenje je postojanje odluke o sprovoenju vjetaenja. Vjeta nje nastaje poto organ krivinog postupka koji vodi postupak donese o tome pismenu naredbu u kojoj e navesti injenice o kojima se vjetaenje obavlja. Zakon odreuje samo opta pravila vjetaenja, bez obzira na konkretne vrste. Ipak za pojedine vrste vjetaen ja , koje se najee javljaju ( tjelesne povrede, psihijatrisko vjetaenje) ili su od po sebnog znaaja ( ubistvo, falsifikovanje novca) ili su naroito komplikovana ( trova nje, vjetaenje dezoksiribonukleinske kiseline) postoje dopunske odredbe koje se pr imjenjuju uz opte. M eutim, i u tim sluajevima ureuje se samo pravna strana vjetaenja, a ostala pitanja reguliu pravila odnosne nauke, odnosno vjetine. 2) KOMBINOVANO VJES TACENJE Kombinovano vjetaenje je takvo da zahtijeva ukljuivanje strunjaka razliitih struka i / specijalnosti koji trebaju u timskom radu odgovoriti na zahtjeve suda. Primjen juje se: 1. Zbog objektivnijeg rjeenja problema, 82

2. Kad u razrjeenju problema nije dovoljno samo jedno miljenje tj. vjetaenje.

Njegova je vanost sve vea i zbog potrebe za preciznijim i tanijim davanjem konanog n alaza i miljenja. esto su potrebne kompleksne analize, a njih je mogue sprovesti je dino zajednikim radom vjetaka. Sudska medicina u pravilu sarauje s razliitim strukam a pa su tako i relativno esta kombinirana vjetaenja. Najea su: 1. 2. 3. 4. Prometno t hnika, Balistika, M edicinska, Ostala. PROMETNO TEHNIKA VJETAEN JA BALISTIKA VJETAEN JA SUDSKA MEDICINA MEDICINSK A VJETAEN JA OSTALA VJETAEN JA K ombinovana medicinska vjet aenja obavljaju s e u s aradnji s uds ke medicine sa specijalist ima hirurz ima, neurohirurzima, traumat oloz ima, ginekoloz ima, neu rolozima, radiolozima i drugim specijalistima. Ostala vjetaenja objedinjuju sve ri jetke vrste kombinovana vjetaenja kao to je primjerice analiza ronilakih nesrea. U za konu se govori o sljedeim vrstama vjetaenja: 83

Vjetaenje u sluaju sumnje da je smrt prouzrokovana krivinim djelom. Ovde pored sumnj e da su izveni ubistvo i djeteubistvo, dolazi i vjetaenje u sluaju sumnje na krivino djelo nedozvoljenog pobaaja. U tim sluajevima obavezno se preduzimaju pregled i ob dukcija lea, odnosno zaetka, a ako je le zakopan odredit e se eshumacija s ciljem pr egleda i obdukcije. 3) OBDUKCIJA Sudski medicinari, kao istraitelji smrti, obavlj ajui obdukciju (sekciju ili razudbu) mrtvog tijela, a kroz pregled svih njegovih vanjskih i unutranjih dijelova, postiu da isto govori o onome to je smrti prethodil o. 50 Obdukcija je jedna vrsta dijagnostike metode kojoj je cilj utvrivanje uzroka , mehanizma, naina i vremena smrti, te utvrivanje postojanja i vrsta ozljeda, vrem ena i mehanizma njihova nastanka, kao i njihove mogue povezanosti sa smru. Takoer, obdukcijom se utvruju i sve druge okolnosti i faktori koji koji mogu biti ukljueni u nastupanje smrti. Konano, ovim se razluuje prirodna od neprirodne - nasilne smr ti ime se zatiuju nevine osobe u sluajevima sumnjivih i naprasnih smrti, te smrti ne poznata uzroka. Rezultat obdukcije je injenino, objektivno sudskomedicinsko izvjeta j koji slui sucima, tuiteljima i obrani u daljnjem sudskom procesu. Zakon o krivino m postupku regulie sluajeve u kojima je potrebno obavljanje sudskomedicinske obduk cije. To su sluajevi kada postoji sumnja ili je oigledno daje smrt prouzroena krivin im djelom ili je u vezi s izvrenjem krivinog djela. Ukoliko je tijelo ve pokopano, obavit e se njegova ekshumacija (iskopavanje) i potom obdukcija. Prije obdukcije obvezno je utvrditi identitet pokojnika. Cjelovita sudskomedicinska obdukcija il i poslijesmrtna pretraga ukljuuje sljedee stepenice: 1. pretragu mjesta dogaaja, 2. identifikaciju tijela, 3. prikupljanje materijalnih tragova s tijela i odjee, 4. vanjski i unutarnji pregled tijela, s mikroskopskom analizom isjeaka tkiva i org ana, 5. toksikoloku pretragu tjelesnih tekuina i organa. _________________________ ____________________________ 50 Primorac Dragan, Primjeana analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, str 81 84

Sudska obdukcija zahtijeva medicinsko-kriminalistiki pristup te je u pravilu obav lja vjetak specijalist sudske medicine u prisutnosti istraitelja i kriminalistikog tehniara. Pri tome je njihov zadatak da, u meusobnoj saradnji, pravilno uoavaju, fi ksiraju, prikupljaju, pohranjuju i tumae najrazliitije materijalne tragove, pa tak o i one biolokog porijetla, koji se mogu nai na odjei i na mrtvom tijelu. Ukoliko i zuzimanje, pakiranje i obiljeavanje dokaza u vidu tragova nije obavljeno po svim pravilima struke (kriminalistike tehnike i drugih nauka) dovodi se u pitanje njih ov identitet - istovjetnost i integritet, kazna, valjanost.,nepovredivost, a tim e i njihova dokazna vrijednost. Kada se vjetaenje ne vri u specijalizovanoj medicin skoj ustanovi, pregled i obdukciju lea vri doktor specijalista sudske medicine. Ti m vjetaenjem rukovodi tuilac i u zapisnik unosi nalaz i miljenje vjetaka. Za vjetaka s e ne moe odrediti doktor koji je lijeio umrlog. Razlog za izuzee takvog doktora je opasnost od neobjektivng vjetaenja, koje moe da bude posljedica kako pokuaja da se s vjesno prikrije neto to tog doktora kompromituje ili ak tereti (pogrena dijagnoza, n eodgovarajua terapija), tako i injenice da e doktor koji je lijeio umrlog najee, svjes o ili nesvjesno, poi od dijagnoze koju je ranije postavio i ostati pri njoj, esto ne uzimajui u obzir sve ono to izlazi iz takve koncepcije. U sluaju da se sudska od luka dijelom temelji i na nalazu i miljenju vjetaka doktora koji je lijeio umrlog, radi se o bitnoj povredi odredaba zakona pa se, ukoliko je prihvatanje takvog na laza i miljenja bilo ili moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje pre sude, iz tih razloga moe izjaviti alba na presudu. M eutim, doktor koji je lijeio um rlog moe se sasluati kao svjedok, radi davanja razjanjenja o toku i okolnostima bol esti umrlog .U takvom sluaju doktor, koji je lijeio umrlog, pojavljuje se u svojst vu strunog svjedoka. Postoji nunost razlikovanja (vanjskog) pregleda od obdukcije i ima praktinu vanost. Naime,pregled lea kao vjetaenja mogu naloiti i ovlaena sluben a. Inae, ovlaena slubena lica mogu narediti: (a) pregled lea i (b) pregled i privreme no oduzimanje dijelova lea, za koje zatim mogu odrediti daljnja vjetaenja. Naprotiv , nikad ne mogu naloiti ekshumaciju niti obdukciju lea. U svom miljenju vjetak sudsk e medicine e naroito navesti uzrok smrti (causa mortis) i vrijeme kada je smrt nas tupila (tempus mortis). Ako je na leu naena bilo kakva povreda, utvrdie se da li je tu povredu nanio ko drugi i ako jeste onda ime, na koji nain, koliko vremena prij e nego to je smrt nastupila i da li je ona prouzrokovala smrt. Ako je na leu 85

naeno vie povreda, utvrdie se da li je svaka povreda izvrena istim sredstvom i koja je povreda prouzrokovala smrt, a ako je vise smtonosnih povreda, koja je od njih ili koje su svojim zajednikim djelovanjem bile uzrok smrti. Obaveza vjestaka je da to je mogue preciznije razjasni kauzalitet nastupa smrti, posebno u pogledu vie konkurentnih uzroka: a) kada je smrt prouzrokovana samom vrstom i optom prirodom povrede, b) kad je smrt nastupila zbog linog svojstva ili naroitog stanja organizm a povrijeenog i c) kad je smrt nastupila zbog sluajnih okolnosti ili d) okolnosti pod kojima je povreda nanijeta. Pored toga, vjetak je duan da obrati panju na naeni bioloki materijal (krv, pljuvaka, sperma, urin i dr.) i da ga opie i sauva za bioloko vjetaenje - ako ono bude odreeno. Analiza tako pribavljenog materijala organskog p orijekla moe biti iskoritena u svrhu analize DNK i dolazi u obzir samo ako e se tak o pribaviti podaci vani za uspjeno voenje krivinog postupka. Pri pregledu i obdukcij i zaetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za vanmaterini ivot i u zrok smrti, a pri pregledu i obdukciji lea novoroeneta - da li je roeno ivo ili mrtvo , da li je bilo sposobno za ivot, koliko je dugo ivjelo, kao i vrijeme i uzrok smr ti.. Ako postoji sumnja na trovanje, sumnjive materije koje su naene u leu ili na drugom mjestu uputie se na vjetaenje ustanovi ili dravnom organu koji vri toksikoloka ispitivanja. Sumnjive materije moraju se dostaviti na toksikolosku analizu isklj uivo ustanovama koje su osposobljene za takvu vrstu analiza. Individualnom vjetaku , ak i ako je osposobljen za vrenje takvih analiza, ne moe se povjeriti ovakvo vjetae nje. Pri pregledu sumnjivih materija vjetak e posebno utvrditi vrstu, koliinu i dej stvo naenog otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz lea, po mogunosti i koliinu upotrebljenog otrova . U sluajevima sumnje na trovanje praktino se pojavlj uje potreba ostavljanja dijelova materije za potrebe eventualne naknadne, odnosn o dopunske analize , naravno ako ima dovoljno materije i ako je ona pogodna za uv anje. U tom pravcu korisno je angaovanje strunog lica. 4) VJE TAENJE TJELES NIH POVR EDA Ovo vjetaenje se vri na tri naina: 1) po pravilu, pregledom povrijeenog, a ako to nij e mogue ( kod potpuno izljeenih povreda) ili nije potrebno 86

2) 3) na osnovu medicinske dokmnentacije ili drugih podataka u spisima. 51. Kada e se i koji metod vjetaenja koristiti, zavisi od konkretne situacije i stvarni h mogunosti. Ako su povrede na povrijeenom svjee tako da je mogue neposrednim uvidom utvrditi stanje stvari, onda je najefikasnije izvriti pregled i vjetaenje odmah. N a osnovu medicinske dokumentacije vjetaenje se vri kada su, usljed proticanja vreme na, povrede djelimino ili u potpunosti sanirane, tako da primarno stanje povreda nije vidljivo. Povrijeeni se ne moe protiviti pregledu, a ako se i protivi pregled se moe izviti i protiv njegove volje. poto tano opie povrede vjetak e dati miljenje oito o vrsti i teini svake pojedine povrede i njihovom ukupnom djelovanju s obziro m na njihovu prirodu ili posebne okolnosti sluaja, o tome kakvo dejstvo te povred e obino proizvode, a kakvo su u konkretnom sluaju proizvele, ime su povrede izvrene i na koji nain. Vjetaenje tjelesnih povreda moglo bi se smatrati nepotrebnim kada b i sud u konkretnom sluaju raspolagao takvom dokumentacijom o povredi koja bi mogl a u potpunosti zamijeniti iskaz vjetaka. 5) TJELES NI PREGLED OS UMNJIENOG, ODNOS NO OPTUENOG. Rje je o posebnoj vrsti vjetaen ja, koje se preduzima i bez pristanka osumnjienog, odnosno optuenog, ako je potreb no da se utvde injenice vane za krivini postupak. Tjelesni pregled je svaki pregled djelimino ili potpuno nagog tijela ili dijelova tijela, u cilju utvrivanja njegov og stanja. Ovaj pregled ima za cilj pronalaenje predmeta koji su u odjei, ispod od jee, na povrini tijela ili skriveni u tjelesnim upljinama. Osumnjieni, odnosno optuen i se ne moe usprotiviti traenju i uzimanju tragova (tjelesnom pregledu), a ako bi se protivio - onda se to moe sprovesti i prinudno ("...i bez pristanka..."). Kakv e mjere prinude treba preduzeti, zavisi od naina otpora i vrste tragova koji se m ogu pronai, to je quaestio facti. ________________________________________________ ________________________ 51 Mogua je situacija da nema ni medicinske dokumentacije, pa u takvim sluajevima zak on dozvoljava vjetaenje i na osnovu podataka u spisima (zapisnik o uviaju, iskaz svjedoka i dr), na osnovu kojih vjetak moe da se izjasni o vrsti , karakteru i teini povrede 87

Tjelesni pregled drugih lica moe se bez njihovog pristanka preduzeti samo onda ak o se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi odreen trag ili posljedica krivinog djela. Tjelesni pregled mukog lica moe vriti samo muko lice, a enskog lica sa mo ensko lice. Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje, koje se po pravilima rnedi cinske nauke preduzimaju radi analize i utvrivanja drugih vanih injenica za krivini postupak, mogu se preduzeti i bez pristanka lica koje se pregleda, ako zbog toga ne bi nastupila kakva teta po njegovo zdravlje. Ove radnje, bez izuzetka, mora d a obavlja samo struno lice i to nakon to utvrdi da upravo konkretna intervencija k onkretnom licu, s obzirom na njegovo opte stanje, nee koditi. Preduzimanje ljekarsk ih radnji bez volje osumnjienog, odnosno optuenog valja strogo razlikovati od prin ude osumnjienog, odnosno optuenog da aktivno uestvuje u ljekarskim radnjama. Osumnj ieni , odnosni optueni mora trpjeti ljekarske radnje preuzete bez njegove volje, a li nema obaveze svojim aktivnim djelovanjem uestvovati u tim radnjama On je samo duan trpjeti, ali nije obavezan initi. Prema osumnjienom, odnosno optuenom ili svjed oku nije dozvoljeno da se primijene medicinske intervencije (narkoanaliza, narko dijagnoza, lobotomija itd.) ili da im se daju takva sredstva kojima bi se utical o na njihovu volju pri davanju iskaza. 6) PS IHIJATRIJS KO VJE TAENJE Ovo vjetaenje je obavezno samo ako nastane sumnja da je uraunljivost osumnjienog, od nosno optuenog iskljuena ili smanjena ili da je osumnjieni, odnosno optueni uinio kri vino djelo zbog ovisnosti o alkoholu ili opojnih droga ili da zbog duevnih smetnji nije sposoban uestvovati u postupku. Vjetaenje duevnog stanja moe se izvriti pred sam im organom koji sprovodi krivini postupak, analizom utvrenih injenica i neposrednim dodirom sa osumnjienim odnosno optuenim. Takvo ispitivanje praktikuje se kada je to mogue bez tete za pravilnost rezultata. Ako se u toku istrage osumnjieni dobrovo ljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vjetaenja ili ako je prema miljenju vjetaka potrebno due posmatranje. osumnjieni e se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuu zdravstvenu ustanovu o emu 88

rjeenje donosi sudija za prethodni postupak na prijedlog tuioca, a posmatranje ne moe trajati due od dva mjeseca. M eutim, ako kod uinioca krivinog djela nije utvrena n iti indukovana nijedna anomalija psihike prirode koja bi zahtijevala due posmatran je, dovoljan je psihijatrijski pregled uinioca. 52 Izbor konkretne zdravstvene ustanove vri sudija za prethodni postupak, a prema st avu sudske prakse, odgovarajua zdravstvena ustanova na mora da bude specijalna bo lnica za dusevne bolesti. Pri psihijatrijskom vjetaenju vano je da se vjetak ne uputa u pravno pitanje ocjene uraunljivosti, nego samo u medicinska pitanja. Psihijata r 53 ocjenjuje uticaj duevnog stanja na sposobnost pravilnog saznavanja pojava sp oljnjeg svijeta i upravljanja postupcima. Na taj nain psihijatar prua osnovu sudij i za rjeavanje pravnog pitanja o uraunljivosti ili neuraunljivosti. Sud trai miljenje psihijatra ako sumnja da je osumnjieni, odnosno optueni neuraunjljiv ili smanjeno uraunljiv, ali ne da bi mu vjetak odgovorio da li je osumnjieni, odnosno optueni urau nljiv ili nije uraunljiv. Ako vjetaci ustanove da je duevno stanje osumnjienog, odno sno optuenog poremeeno, njihov je zadatak da odrede: (a) prirodu, (b) vrstu, (c) s tepen i (d) trajnost poremeaja i da daju svoje miijenje o tome kakav je uticaj tak vo duevno stanje imalo i kakav jo ima na shvatanje i postupke osumnjienog, odnosno optuenog, kao i to da li je i u kojoj mjeri poremeaj duevnog stanja postojao u vrij eme izvrenja krivinog djela . Znaajnim se ini i obezbijediti da se u svakom sluaju up uivanja pritvorenog u zdravstvenu ustanovu, radi vjetaenja ili lijeenja, sprijei da s e boravak u ovoj ustanovi iskoristi u neke druge svrhe (protivne ciljevima pritv ora i sl.). To je naroito teko obezbijediti u zdravstvenim ustanovama opteg tipa. S udija e ako se u zdravstvenu ustanovu upuuje osumnjieni, odnosno optueni koji se nal azi u pritvoru, obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je odreen pritvor , da bi se preduzele mjere potrebne za obezbjeenje svrhe pritvora. ______________ ________________________________________ 52 Presuda Vrhovnog suda Srbije. K. 1402797 od 17. decembra 1997. godine 89

Treba imati u vidu da pritvor i boravak u zdravstvenoj ustanovi radi ispitivanja duevnog zdravlja, nisu mjere od istog znaaja za postupak i nemaju isti cilj. Prit vor je najtea mjera obezbjeenja prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom po stupku, koja u odnosu na osumnjienog, odnosno optuenog ima prinudni .karakter. Pos matranje u zdravstvenoj ustanovi ima za cilj utvrivanje duevnog stanja osumnjienog, odnosno optuenog, dobijanje podataka za konkretnu sudsku odluku i za adekvatan p ristup osumnjienom, odnosno optuenom u samom krivinom postupku i nakon njega. Osumn jienom, odnosno optuenom se vrijeme provedeno u ustanovi uraunava u pritvor, odnosn o u kaznu . Rjeenje o upuivanju u ustanovu donosi sudija za prethodni postupak i p o tom rjeenju osumnjieni moe ostati u zdravstvenoj ustanovi do dva mjeseca. Sud nij e obavezan da kada uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela nije imao 21 godinu ut vruje njegovu uraunljivost, ako nema podataka koji bi ukazivali na postojanje sumn je da je uraunljivost optuenog iskljuena ili smanjena, niti su na to ukazivale neke druge okolnosti To to je uinilac krivinog djela mlae punoljetno lice, samo za sebe nije dovoljno da bi se prema takvom uiniocu naredilo vjetaenje njegovim psihijatrij skim pregledom. Alkoholisanost optuenih, sama po sebi, ne predstavlja razlog za v renje psihijatrijskog vjetaenja . Ispitivanje se moe obaviti u svakoj bolnici u kojo j rade odgovarajui specijalisti, koji su u stanju da obave sve klinike preglede, p sihijatrijsko posmatranje, psihijatrijska ispitivanja, probu na alkoholnu tolera nciju i posmatranje za vrijeme boravka. Pitanje uraunljivosti je pravno, a ne med icinsko pitanje. Ali, utvrivanje da je uraunljivost uinioca krivinog djela iskljuena ili smanjena ne moe se izvriti bez psihijatrijskog vjetaenja koje je, zato, obavezno kada se pojavi sumnja u uraunljivost uinioca. Psihijatrijskim vjetaenjem utvruje se uticaj odgovarajueg duevnog stanja na sposobnost pravilnog saznanja pojava spoljno g svijeta i na upravljanje svojim postupcima, te tako daje osnov sudu za rjeavanj e pravnog pitanja o uraunljivosti ili neuraunljivosti uinioca.. Psihijatrijski vjeta k je psihijatar sa posebnom forenzikom edukacijom, koji potuje etike kodekse svoje struke i tako je osposobljen da mentalno zdravlje drugih tumai u interesu medicin ske istine. 90

7) VJE TAENJE POS LOVNIH KNJIGA Vjetaenje poslovnih knjiga - preduzima se kada je po trebno , organ pred kojim se vodi postupak, koji je duan vjetacima naznaiti u kom p ravcu i u kom obimu treba vriti vjetaenje i koje injenice i koje okolnosti treba utv rditi. Ako je za preduzimanje vjetaenja poslovnih knjiga preduzea, drugih pravnih l ica ili samostalnog privrednika nuno da se prethodno sredi njihovo knjigovodstvo, trokovi sreivanja padaju na njihov teret. Naredbu o sreivanju knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na osnovu obrazloenog pismenog izvjetaja vjetaka kojem j e naloeno vjetaenje poslovnih knjiga. U naredbi e se naznaiti i iznos koji je pravno lice ili samostalni privrednik duan da poloi organu koji vodi postupak kao preduja m za trokove oko sreivanja njegovog knjigovodstva, Prilikom ocjene da li je potreb no vriti sreivanje knjigovodstva, treba uvijek imati u vidu da za potrebe vjetaenja nije uvijek neophodno sreivanje kompletnog knjigovodstva, ve samo neki dio, pa je onda nuno sreivanje onog dijela knjigovodstva koliko je nuno za vrenje vjetaenja. Napl ata trokova, ukoliko njihov iznos nije bio predujmljen, vri se u korist organa koj i je unaprijed isplatio trokove i nagradu vjetacima. 8) ANALIZA DNK Analiza DNK kao sofisticirana metoda, trai jasna pravila uzimanja, manipulisanja, uvanja i raspolaganja uzorcima i podacima do kojih se doe analizorn tih uzoraka. Ona je najprecizniji metod identifikacije svakog traga humanog porijekla, pa sam im tim i najjai dokaz o identitetu uzorka. Identifikacija lica na osnovu analize rnolekula DNK predstavlja metodu vjetaenja kojom se istrauje sporni bioloki materija l tako to se iz elije ekstrahuje DNK kako bi se posebnim metodama ispitali odreeni dijelovi njenog lanca sa ciljem da se identifikuje genetski materijal pojedinca, koji je individualan i neponovljiv. DNK profilisanje je proces koji poinje kada se iz biolokog traga ekstrahuju dijelovi genetskog materijala (DNK), kako bi se u tvrdio genetski profil ostavioca, koji se vizuelizuje i prikazuje kao numerika vr ijednost, a zavrava sprovoenjem komparativne analize sa biolokim uzorcima poznatog porijekla (ili drugim biolokim uzorcima nepoznatog porijekla) kako bi se identifi kovao ostavilac traga (ili utvrdilo uee istog lica u izvrenju veeg broja krivinih djel a). Ova vrsta vjetaenja najee se naziva metoda utvrivanja DNK otiska, 91

ime se eli ukazati na njenu preciznost pri izolovanju unikatnih dijelova u okviru DNK lanca i napraviti asocijacija na klasine metode identifikacije po otiscima pr stiju. Kao to ne postoje dva lica koja imaju isti otisak prsta, ne postoje ni dva lica koja imaju isti genetski profil. M etoda je apsolutno pouzdana pri elimina ciji nevinih lica i veoma sigura pri pozitivnoj identifikaciji izvrilaca. M eutim, i pored toga to je DNK vjestaenje nova i mona tehnologija, ona ne moe da zamijeni d ruge metode, na primjer, daktiloskopiju, vjetaenje tkanina, tragove orua itd. Bez o bzira na njenu superiornu diskriminacionu snagu, ona bi kao tehnologija izbora t rebala da bude upotrebljena paralelno sa drugim kriminalistikim metodama. 9) PROMETNO-TEHNIKO I S UDS KOMEDICINS KO VJE TAENJE Saobraajni traumatizam je danas nesumnjivo najei uzrok nasilnog oteenj zdravlja za koj i se slobodno moe rei da po uestalosti i kontinuitetu ozljeivanja zadobija sve karak teristike epidemije. Postoji mnogo faktora koji utiu na nastanak saobraajnih udesa (vrijeme, stanje puteva, tehnika ispravnost vozila, intenzitet saobraaja, alkohol isanost uesnika u saobraaju, nepotovanje propisa itd.), ali se ipak moe rei da je ovje k glavni akcidentogeni faktor, bilo da se nalazi u ulozi vozaa ili pjeaka. Znaaj sa obraajnog traumatizma je ne samo u tome to uzrokuje velike materijalne tete i trokov e drutva, ve istovremeno stvaranje medicinskih, pravnih i socijalnih problema, jer se karakterie politraumatizmom (raznovrsnou mehanikih povreda vie organa ili tkiva), visokom smrtnou i invalidnou. Pod pojmom saobraajnih povreda podrazumevaju se povred e uesnika u saobraaju izazvane spoljanjim i unutranjim djelovima vozila. Povrede mog u nastati u saobraajnim situacijama: a) c) Sudar izmeu vozila i pjeaka Sudar vozila i putnika u njemu sa preprekom b) Sudar izmeu vozila i bicikla (motocikla) d) Pr egaenje motornim i inskim vozilom 92

10) VJES TACENJE RONILAKIH N ES RE A Ronjenje, bez obzira obavlja li se na dah ili s ronilakim aparatima, ubaja se u r izne djelatnosti. Rizici mogu biti subjektivni i objektivni. Najee su zastupljeni uz roci subjektivnog karaktera koji se oznaavaju s 3 N: neznanje (neadekvatna i nepo tpuna obuenost), neiskustvo (neadekvatno prilagoavanje ronilaca s krat kim ronilaki m staom opremi i okolini), t e nedisciplina (kr enje optih i specifinih sigurnosnih mjera). Tu se ubrajaju i lini razlozi: zamor, ranije bolesti, upotreba alkohola i li lijekova, te opasnosti iz okolia: struje, hladnoa, valovi, agresivne ili otrovn e ivotinje i biljke. CILJEVI VJETAENJA utvrivanje svih faktora okoline koji su mogli dovesti do incidenta ili nesree (npr. mjesto i dubina ronjenja, vremenski uslovi , stanje vode), ocjenjivanje stanja osnovne i pomone opreme za ronjenje, ustanovl jenje s ubjektivnih faktora koji su mogli dovesti do nesree (npr. zdravstveno sta nje ronioca, iskustvo i treniranost). M ETODIKA VJETAENJA 1. 2. 3. Prikupljanje ko jima s e utvruje s ljedee: vrst a incidenta i njegov is hod, Lociranje tijela; Pri kupljanje dokumentacije: dnevnik ronjenja, struni dosje, medicinski dosje, osigur avanje ronjenja, priprema i dinamika ronjenja, intervencije u toku ronjenja; tehnika dokumentacija s podacima o plinovima, foto-dokument acija mjesta dogaaja, ronioca i opreme; 4. Prikupljanje dokumentacije: dnevnik ronjenja, struni dosje, medicinski dosje, tehnika dokumentacija s podacima o plinovima, foto-dokument aci ja mjesta dogaaja, ronioca i opreme; 5. 6. 7. Vjetaenje opreme: registrirovati vanj ska oteenja, kontrolirati tlak u bocama, stanje Rekonstrukcija ronjenja: moe se oba viti u ronilakom simulatoru, rekompresijskoj M edicinska istraga: identifikcija rt ve, pregled opreme i odjee, pregled lea radi rezerve, sastav plinskog medija; komo ri u bazenu ili moru kada nema tehnikih uslova; utvrdivanja uzroka, naina i mehani zma smrti. Informacije koje proizau iz ovakve istrage trebale bi biti upotrijeblj ene za utjehu rodbine, za prevenciju slinih dogaanja i poboljanje sigurnosti ronjen ja. 93

XIII. ZAKLJUNA RAZMATRANJA U dananje vrijeme sve intenzivnije transformacije kriminala i sve vee profesionali zacije kriminalaca, moderna kriminalistika zahtjeva ogromno znanje i vetinu, tako da je poznavanje cjelokupne materije od strane pojedinaca praktino nemogue. Zato su kriminalisti i operativni radnici organa unutranjih poslova u svom radu upueni na pomo i saradnju sa licima odgovarajue strunosti. Samim tim, da bi sa njima mogli da sarauju, neophodno je da imaju osnovna predznanja iz tih oblasti, kako bi zna li ta mogu da zahtevaju od raznih eksperata, kao i da izvre pravilnu procenu rezul tata i injenica dobijenih njihovim vjetaenjem. Sagledavajui cjelinu uinjenih u okviru postavljene teme, sintetizovana su iznijeta gledita u nekoliko uoptenih konstatac ija, ija je svrha da odreenim zakljucima potvrdimo postavljenu hipotezu. 1.Forenziki sadraj materijalnih i personalnih dokaza je od presudnog znaaja za tok otkrivanja , istraivanje, razjanjavanja, utvrivanja i dokazivanja istine. injenice, na kojima s e zasniva sudska odluka, moraju biti utvrene istinito, onako kako su se dogodile. Mora se pronai pravi krivac i samo on kazniti, odnosno mora se utvrditi puna i p rava istina o krivinom djelu i krivcu. Zbog toga u krivinom postupku postoji oprav dan zahtjev za dobijanje istine o injenicama u najpotpunijoj moguoj mjeri. Dokaz ( personalni i materijalni) je samo ona injenica koja je iznutra povezana sa krivin im djelom i koju prouzrokuje samo izvrenje krivinog djela u procesu uzajmnog djelo vanja, uzajmne veze izmeu izmeu uinioca, sredstava izvrenja, objekta napada, lica mj esta. Personalni dokazi koriste se kao vano sredstvo ne samo zbog toga to u nekim sluajevima nikakvih drugih dokaza nema, ve i zbog toga to mogu posluiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. Materijalni dokazi mogu biti, u od reenim sluajevima , jedini pouzdani dokaz za otkrivanje, istraivanje, utvrivanje i d okazivanje istine, a to iz razloga to se znaaj tih dokaza ogleda prije svega u nji hovoj objektivnosti, za razliku od personalnih dokaza. 94

Svaka sudska odluka zasnovana je na izvjesnim injenicama koje su se desile u stva rnom ivotu, a sud ih u postupku mora rekonstruisati i, saobrazno procesnim formam a, iskoristiti da bi donio svoju odluku. Sud je duan da savjesno ocijeni svaki do kaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaklj uak da li je neka injenica dokazana. 2. Svaki dogaaj kriminalni dogaaj nudi ogroman broj injenica materijalne i personalne prirode koji se moraju forenziki oformiti i konstituisati. Vrlo esto u kriminalistikoj praksi nalazimo u izvjetajima i zapisni cama o uviaju stereotipnu konstataciju: Tokom pretrage lica , mjesta dogaaja nisu pronaeni tragovi ili na licu mjesta dogaaja se nisu nalazili nikakvi tragovi Po ovim konstatacijama znailo bi da je izvreno krivino djelo, a da nisu ostali nikakvi tra govi izvrenja, to je nemogue. Nijedan izvrilac krivinog djela, pa ak i kad govorimo o savrenom zloinu, ne moe izbjei stvaranje tragova. Sama ovakva konstatacija znai da uvi j nije izvren Lege Artis, po pravilima kriminalistike, niti odgovarajuim metodama, pa tragovi nisu mogli biti otkriveni i osigurani. Najvei broj nerjeenih sluajeva n ije mogue razjasniti samo zato to to pri osiguranju lica mjesta i vrenju uviaja nije traen i fiksiran mikroskopski materijal i to se nije uopte vodilo rauna o neminovnos ti postojanja i neiscrpnim dokaznim mogunostima mikrotragova. Vrijednost dokaza k oja se detaljnim uviajem mogu pronai na mjestu dogaaja je da oni mogu da poveu uinite lja krivinog djela sa mjestom izvrenja. Svaka pojava ostavlja u svojoj okolini otis ke dogaaja , to prua mogunost da se po tim tragovima utvrdi i razjasni dogaaj iz prol sti. 3. Forenzike metode pronalaenja, fiksiranja i prouavanja materijalnih i person alnih dokaza moraju se zasnivati na naunim i strunim dostignuima modernog doba. For enzika predstavlja disciplinu koja objedinjuje tehniki napredak i forenzike metode pronalaenja , fiksiranja i prouavanja kako materijalnih tako i personalnih dokaza i ona predstavlja spoj izmeu savremenih tehnologija i forenzikog postupanja sa tr agovima. Prisustvo i potreba za forenzikom obradom dokaza neizostavna je u svim f azama prikupljanja kako materijanih tako i personalnih dokaza i zasnovana je na najmodernijim metodama koje se koriste u svijetu. Razvojem nauke sudijama su na raspolaganju stajale sve kvalitetnije metode i postupci u utvrivanju injeninog stan ja i sve su bile pozdanije metode dolaska do odluniih injenica. 95

Meutim, razvoj nauke je uslovljao i to da su sve te spoznaje ograniavale sudije, j er sudije naprosto ne mogu pratiti i na potreban nain usvajati sva nauna dostignua. To dovodi da se sudije sve ee oslanjaju na struna znanja i umjea osoba sa podruja raz liitih nauka koja su sposobna dati odgovore na bitna pitanja u postupku. Svijet k riminala koristi najsofisticiranija nauna dostignua , to dovodi do prijeke potrebe da se sva nauna dostignua upotrebe kako bi se sa sigurnou utvrdile odlune injenice. Pr imjer, sama DNA analiza odluuje o ljudskim sudbinama, zbog nje se davno zatvoreni sudski spisi ponovo otvaraju, osobe pravosnano osuene oslobaaju, a i pri samoj pom isli da bi njihova DNA mogla biti analizirana poinitelji krivinih djela ozbiljno s trahuju 4. Samom integracijom materijalnih i personalnih dokaza koja e se potvrdi ti u sudskoj presudi mora oznaiti podjednak znaaj materijalnih i personalnih dokaz a. Trag naen na mjestu dogaaja kriminalnog dogaaja sam za sebe , ne govori cjelovit u istinu ve dio istine. Sam put do cjelovite materijalne istine treba doi kombinov anim koritenjem podataka koji nam pruaju materijalni i personalni dokazi. Trag ne prua informaciju o cjelom kriminalnom dogaaju, niti je cjelovit u odnosu na uinioca krivinog djela. Stoga je nuno provjerom i meusobnom dopunom potvrditi vrijednost s vih pronaenih tragova i tako otkloniti sve suprotnosti , prije nego to postanu sas tavni dio kombinovanih dokaza. Pojedini trag moe da prui informaciju o jednom djel u dogaaja, ili da ukae na pravac kojim treba usmjeriti opertativnu djeltnost u trae nju osumnjienog lica, pa se stoga mora posmatrati zajedno sa ostalim indicijalnim injenicama i obezbjeenim dokazima. To samo potvruje potrebu za kombinovanjem perso nalnih i materijalnih tragova tokom istrage i zajednika kombinacija personalnih i materijalnih dokaza u krivinom postupku. 5.Materijalni dokazi su polazna osnova za parvilnu istraivaku orjentaciju ka daljem pronalaenju i drugih dokaznih injenica, ali ne smiju biti sami sebi dovoljni ve ih je potrebno upotpuniti i drugim dokaz ima personalne prirode. Materijalni trag ne moe da postane i materijalni dokazi, ve to mogu samo oni tragovi i predmeti koji dobijaju znaenje dokaza upravo snagom svoje objektivne relevantne veze sa krivinim djelom i uiniocem. Svaki materijalni trag treba upotpuniti dokazima personalne 96

prirode, na primjer otisak prsta koji je ostao na namjetaju u prostoriji u kojoj je izvrena provalna kraa nakon fiksiranja na daktiloskopsku foliju potrebno je usp orediti neutralnim komparativnim uzorcima uzetim od sumnjivih lica. Nakon toga s lijedi pribavljanje personalnih dokaza od strane osumnjienih lica. Svaki dokaz bi lo materijalne ili personalne prirode potrebno je provjeriti meusobno kako bi doli do potpunog dokaza koji u cjelosti potvruje istinitost ili neistinitost neke spo rne injenice. 6. Personalni dokazi predstavljaju neophodno obogaivanje materijalni h injenica uz konstataciju da priznanje samo po sebi nije dovoljno. Personalni do kazi moraju biti u podudarnosti sa materijalnim dokazima .Uvijek i neizostavno i skaz osumnjienog, svjedoka, oteenog, vjetaka, treba izanalizirati, provjeriti i upor editi sa drugim dokazima. Iskaz osumnjienog moe biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, moe osloboditi optuenog koji je priznao, a osuditi optuenog koji nije priznao. Sud je duan da savjesno ocjeni svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i da n a osnovu takve ocjene izvede zakljuak da li je neka injenica utvrena. Naelo istine s udskog postupka sadrano je u tome da sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u kri vinom postupku su duni da s jednakom panjom ispituju i utvruju kako injenice koje ter ete osumnjienog, odnosno optuenog, tako i one koje mu idu u korist i da injenice na kojima se zasniva sudska odluka moraju biti utvrene istinito, onako kako su se d ogodile. Istina koja se utvruje nije apsolutna istina koja bi podrazumjevala potp unu podudarnost predstave suda o prolim dogaajima ili o sadanjem stanju nekog predm eta sa stvarnou tog dogaaja i iskljuivala mogunost suprotnog. Ako bi istina u krivinom postupku bila apsolutna , za nju bi bio dovoljan samo jedan dokaz, dok relativn a istina za koju se uvijek daje vie dokaza ne iskljuuje drugu relativnu istinu. Re lativnost istine postignute u krivinom postupku potvruje i injenica da se ne proglaa va lanim i ne kanjava svaka teza suprotna onoj koja je prihvaena kao istinita i inje nica da se ograniava broj viih instanci pred kojima se ispituje krivina presuda, te da se razni sudovi ili u razliitim vremenima ili raznim podrujima zadovoljavaju r azliitim kvantumom dokaza da bi jednu injenicu uzeli dokazanom. S okrat "Istina je ono to se kao zajedniko nalazi u mnotvu pojedinanih miljenja." 97

S PIS AK LITERATURE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Blackledge D Robert . Forensic A nalysis on the Cutting Edge New M ethods for Trace Evidence Analysis 2007 Brenne r C John, Forensic Science An Illustrated Dictionary, Boca Raton London New York Washington, 2004 Buckleton John, Christopher M . Triggs. Simon J. Walsh, Forens ic DNA evidence interpretation FORENSIC DNA 2005 Casey Eoghan, Digital Evidence and Computer Crime: Forensic Science, Computers, and the Internet, Second Editio n 2004 Dimitrijevi Dragoljub, Krivino procesno pravo. Beograd, 1982 Eckert G Willi am, James H Stuart, Interpretation of Bloodstain Evidence at Crime Scenes, secon d Edition, 1999 Eckert G William, Introduction to Forensic Sciences 2nd Edition, CRC Press 1996 Godwin M aurice.Criminal psychology and forensic tecnology, a Co llaborative Approach to Effective Profiling, 2001 Gruba M omilo , Krivino procesno pravo, Uvod i procesni subjekti, Beograd 2004 10. Gruba M omilo, Krivino procesno p ravo, Posebni dio, Beograd, 2004 11. Horswell God John, The Practice of Crime Sc ene Investigation, CRC PRESS 2004 12. Kiely F Terrence, Forensic evidence and th e criminal law, 2001 CRC Press LLC 13. Krapac Davor, Krivino procesno pravo, knji ga prva, Zagreb 2000 14. Lee Henry C. , Physical evidence 15. M ihajlovi Predrag, Boi Ljubia, Sudska medicina, Beograd, 2001 16. M ilosavljevi M laden, Osnovi forenz ike biologije, Sarajevo. 2000 17. Pilant Lois, Forensic Science: Bringing New Tec hnology into the Crime Lab, 2000 18. Primorac Dragan i suradnici , Primjena anal ize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, Zagreb 2001. 19. Simonovi Branislav .Krimin alistika, Kragujevac. 2004 20. Simonovi Branislav , M ile M atijevi, Kriminalistika taktika, Banja Luka 2007 21. Simovi M iodrag, Praktini komentar Zakona o krivinom postupku Republike Srpske. Banja Luka , 2005 22. Simovi M iodrag, Krivino procesno pravo Uvod i opti dio, Biha 2005 98

23. Slubeni glasnik RS br.50/03 i 115/04, Zakon o krivinom postupku Republike Srps ke 24. U.S. Department of justice FBI, Handbook of forensic science, 1994 25. ht tp://www.forenzika.com 99