Professional Documents
Culture Documents
Postoje dvije osnovne grupe izmjenjivaa: Rekuperatori: izmjena topline izmeu dva fluida vr!i se kroz stijenku koja ih razdvaja. Regeneratori: koriste se za plinovite fluide, a toplina se izmjenjuje posredstvom porozne akumula"ijske mase koja se naizmjenino grije i hladi.
Ponekad se izmjena topline vr!i i neposrednim mijeanjem fluida, ali se takvi sluajevi rje!avaju na sasvim drugaijoj osnovi od prethodnih. # nastavku e se razmatrati samo prin"ip prorauna rekuperatora.
REKUPERATORI Proraun rekuperatora poiva na uva$avanju injeni"e da se temperature struja fluida %itno mijenjaju uzduh izmjenjivake povrine, Ao. Pretpostavlja se, da u izmjeni topline sudjeluju samo promatrane struje fluida, tj. da nema gu%itaka topline. #o%iajeno je da se struje oznaavaju s indeksima & i '. #lazna stanja oznaavaju se kao &( i '(, a izlazna stanja kao & i '.
C '
*snovni pojmovi i njhov nain oznaavanja prikazani su na sli"i &. %ez naznake , nije rasporeda temperatura du$ povr!ine izmjenjivaa, pa smjer toplinskog toka, Q jednoznano definiran. #lazne temperature, &+ i '+, kao i izlazne temperature, &++ i '++ , zami!ljene su kao prosjene temperature u presjeku strujanja. # istom smislu, koefi"ijenti prijelaza topline, ,& i ,' , uzimaju se kao prosjene vrijednosti du$ povr!ine izmjenjivaa, a ne kao lokalne vrijednosti - kako %i to, strogo uzev!i, tre%alo.
& i m ' u kg.s, povezane su s prosjenom %rzinom protje"anja, w& Protone mase fliuda, m & = & w& A& , odnosno, i w', kroz povr!ine presjeka, A&, odnosno A', s rela"ijama: m ' = ' w' A' . m
, i spe"ifinog Toplinski kapaciteti fluida definirani su kao produkt protone mase, m &c p& i C ' = m &c p ' , s dimenzijom /.0. toplinskog kapa"iteta, cp, odnosno : C& = m C . *penito je C
& '
a!ji
to"li!s#o
#a"a$iteto
o%!a&ava s
C , a vrijednost omjera kree se u rasponu: 1o znai da je po dogovoru: C & ' 2 C& / C ' & .
To"li!s#i to#
(/), mo$e se izraziti s tri rela"ije. 3vije se temelje na Izmjenjeni toplinski tok, Q promjeni temperatura struje &, odnosno struje ', od ulaza do izlaza iz izmjenjivaa:
=m , & ) = C &c p& ( & Q & & & =m ' c p ' ( Q ' ' ' ) = C ' ' .
(&) (')
= Q . Q & '
(5)
(7)
od ulaza do izlaza iz 9psolutna promjena temperature, : & :, slabije struje C & . izmjenjivaa je ve a od apsolutne promjene temperature, : ' :, jae struje C '
1o znai, da se na temelju uspored%i apsolutni! veliina promjena temperatura fluida mo$e zakljuiti koja je jaa, ili slabija" struja8 1o je %itno stoga, !to dijagrami za C . )la%iju struju moramo proraun izmjenjivaa poivaju na dogovoru da je C & ' oznaiti s indeksom &8
Iz prethodnog se mo$e zakljuiti, da najmanja razlika temperatura izmeu dvije struje fluida, min , nastupiti na izlazu slabije struje. 0od istosmjernog izmjenjivaa fluida %it
' min = & e , a kod protusmjernog min = & ' . ) druge strane, najvea ' . razlika temperatura je odreena s ulaznim temperaturama struja: ma# = &
Prethodne jednad$%e (&) i (') izra$avaju toplinski tok pomou temperaturne razlike jedne, odnosno druge, struje od ulaza do izlaza iz izmjenjivaa. 1aj isti toplinski tok izmjenjuje se izmeu tih struja (zanemarujui gu%itke). 6jega, meutim, ne mo$emo izraunati iz jednad$%e:
= k ( ) A , (ne vrijedi za ukupnu povrinu Ao izmjenjivaa8) Q & '
(;)
jer rezlika temperatura (& ') tih struja nije konstantna du$ povr!ine izmjenjivaa, Ao8 Ipak, takvim o%likom jednad$%e mo$emo izraziti lokalni toplinski tok kroz proizvoljno malu povr!inu izmjenjivaa, dA, uslijed razlike lokalni! temperatura & i ' dviju struja.
(<)
Pri proraunu izmjenjivaa, pretpostavljamo da je koefi"ijent prolaza topline, k, /.(m' 0), konstantan po "ijeloj povr!ini (du$ini) izmjenjivaa, Ao, a odreuje se na uo%iajen nain s vrijednostima srednji! koefi"ijenata prijelaza topline, ,& i ,'.
, praen je diferen"ijalnim promjenama temperatura o%ih 3iferen"ijalni toplinski tok, dQ struja, d&, odnosno d', du povr!ine dA.
&
& ( A)
C & dQ
d&
&
ma#
s d' '
dA
min
' ( A)
' A = A2
A=2
)lika '. 3iferen"ijalni toplinski tok dQ
(=) (>)
?ednad$%e (=) i (>), kao i pripadne integralne forme (&) i ('), nastaju iz opeg o%lika jednad$%e odr$anja energije (I. zakon termodinamike) za otvorene sustave: d) = d( ' d& + d& ' d& dQ k p i .
i
(@)
# toplinskom proraunu izmjenjivaa ne uzima se u o%zir promjena tlaka fluida od ulaza do izlaza, koja nastupa z%og trenja. 4a struje fluida vrijedi: p& A konst. i p' A konst., pa je entalpija funk"ija samo temperature: ( A (() A mcp( o) B (o . *%ino se uzima da =m cp , je za o A 2 oC, (o A 2, ?.0. )toga za sustav s protokom mase mo$emo pisati: ( =m c p d . odnosno, d( 6adalje, u %ilan"nom prostoru nema pose%nog tehnikog ureaja koji %i unosio ili "rpio energiju od fluida, pa je tzv. te!niki rad (snaga) jednaka nuli, pa je i d) A 2. 1akoer, razlike %rzina i geodetskih visina od ulaza do izlaza iz izmjenjivaa (ako postoje) nisu = 2 . 3ruge = 2 i d& znaajne u energijskom smislu, tako da se uzima da je d& p k energijske efekte (npr. kemijske reak"ije) ne emo uzimati u o%zir, pa je d&i = 2 .
i
*ilanca energije za promatranu struju fluida svodi se na jednostavni o%lik koji povezuje toplinski tok s promjenom entalpije fluida,
= d( d , =m c p d = C dQ
(&2)
a u integralnom o%liku,
= ( . =m c p = C Q
(&&)
0od kapljeviti! fluida, z%og pretpostavke o nestlaivosti, javlja samo jedan pojam spe"ifinog toplinskog kapa"iteta, pa umjesto cp tre%a staviti c, ?.(kg 0).
0ako se temperature fluida, kao uzrok toplinskog toka, mijenjaju du$ povr!ine izmjenjivaa, Ao, mora se krenuti od matematikog o%lika toplinskog toka koji vrijedi lokalno, tj. na diferen"ijalnoj povr!ini dA. 4a svaku struju fluida vrijede po dvije jednad$%e toplinskog toka: za struju & su to jednad$%e (<) i (=), a za struju ' jednad%e (<) i (>). 6jihovim izjednaavanjem do%iva se sustav od dvije o%ine diferen"ijalne jednad$%e. *vaj sustav tre%a rije!iti (integrirati) za ukupnu povr!inu izmjenjivaa. *%lik rje!enje ovisi o ru%nim uvjetima, tj. o rasporedu smjera strujanja fluida - ukratko, o izved%i izmjenjivaa.
Proraun izmjenjivaa topline Proraun izmjenjivaa topline sa svrhom odrepivanja potre%ne povr!ine izmjenjivaa, Ao, vr!i se djelomi"e raunski, a djelomi"e pomou dijagrama, koji predstavljaju grafiko rje!enje prethodno opisanog sustava diferen"ijalnih jednad%i za odgovarajui tip izved%e izmjenjivaa. *vdje emo se ograniiti samo na izved%e izmjenjivaa u o%liku snopa "ijevi u pla!tu (tzv. s!ell+tube), u kojem jedna struja fluida protjee kroz "ijevi, a druga u prostoru izmeu "ijevi i "ilindrinog pla!ta oko njih.
, & ,C " & " 0arakteristie veliine u opisu izmjenjivaa su: C ' " ' , k i Ao. Prema & ' i k konstantni na cijeloj povrini izmjenjivaa, Ao. ,C usvojenoj pretpostav"i su C & '
Drijednosti prosjenog koefi"ijenta prolaza topline, k" za "ijevnu stijenku izraunavaju se iz jedne od ovih dvaju rela"ija: na radiusu r&: kr & , (&'a) na radiusu r': kr ' A (&'%) & r ' B r ' ln r ' B & r& ,& E " r& ,' , /.(m' 0), )lika 5. #z defini"iju koefi"ijenta prolaza topline "ijevne stijenke ' & r & ' & ln r ' ' r& & c r& r ' ' , /.(m' 0), " r' r& &
Produkt kAo , konst., odnosno: ( k Ao )r& A (k Ao )r ' . Povr!ina izmjenjivaa, Ao, je odrepena radiusom na koji je izraunat k, a du$ina izmjenjivaa je u o%a sluaja ista: (Ao)r& A 'r&F- , (Ao)r' A 'r'F-8 Povr!ina promatranog tipa izmjenjivaa ostvaruje se u o%liku snopa sastavljenog od n" "ijevi, pa je du$ina tog snopa -" A -.n" . )ame temperature nisu %itne za pro"es izmjene topline, ve su to temperaturne razlike. & i )toga se umjesto etiri temperature uvode dvije razlike tamperatura: & = & ' = ' ' . Groj utje"ajnih, karakteristinih, veliina mo$e se smanjiti njihovim grupiranjem u %ezdimenzijske znaajke. 6a osnovi teorema slinosti do%ivaju se slijedee znaajke: & , & & ' ' , ' , & kA2 C , 5 , . ' & C C (&5)
Podruje vrijednosti ovih znaajki je: 2 & & , 2 ' H , 2 5 & (&7)
*dnosi izmeu ovih znaajki ovise o vrsti izmjenjivaa topline i prikazuju se grafiki, tj. u o%liku dijagrama. 6a sli"i 7. prikazan je primjer pogonskog stanja (toka ).) koje je jednoznano odreeno s %ilo kojim parom - znaajki. 4nai da rje!enje ima o%lik: & A &(', 5), ili ' A '(&, 5), ili 5 A 5(&, '). 0rivulja 5 A 2 nalazi se na istom mjestu u odnosu na osi & i ', %ez o%zira na tip izmjenjivaa topline. 4a druge vrijednosti je polo$aj krivulja 5 A konst. ovisan o tipu izmjenjivaa. 6ajvi!e le$e krivulje 5 kod protusmjernog, a %lisko ispod njih kri$nog izmjenjivaa. 6ajni$e le$e krivulje 5 kod istosmjernog izmjenjivaa topline. 6a sli"i 7. naznaen je primjer samo za krivulju 5 A &.
& ,2
5 =
C & =2 C
'
5 =
(5 = 2"7)
).
p r o t u s m je r n i k ri$n i i s t o s m je r n i
5 =
2
2
2 ,;
& ,2
' ,2
5 ,2
' =
(' = &"=5)
kA2 C &
# istosmjernom izmjenjivau struje fluida ulaze na istom kraju izmjenjivaa i teku u istom smjeru, prema kraju izmjenjivaa. 4a izmjenjeni diferen"ijalni toplinski tok vrijede prethodne jednad$%e (<), (=) i (>). 0arakteristian sustav jednad$%i za ovaj tip izmjenjivaa ne ovisi o pretpostav"i da je sla%ija struja toplija. Prolaskom kroz izmjenjiva slabija struja se hladi, pa je
(&;)
(&<)
(&=)
(&>)
1emperature & i ' predstavljaju lokalne vrijednosti temperatura sla%ije i jae struje na %ilo kojem presjeku izmjenjivaa. 1ok temperatura &(A) i '(A) du$ "ijele povr!ine ovisi ne samo o vrsti izmjenjivaa topline, tj. polaznom sustavu jednad$%i, ve i o vrijednostima temperatura na ulazu i izlazu iz izmjenjivaa topline, tzv. rubnim uvjetima:
" ' = za A A 2: & = & ' , " ' = za A A Ao: & = & ' ,
(&@a) (&@%)
& & & & '
R a z d je ln a s tije n k a
&
'
' A
2
A, A '
&
&
Ije!enje se do%iva u o%liku %ezdimenzijske temperaturne znaajke &: & = & e (&+ 5 ) ' = 0 ( ' " 5 ) &+ 5 ,
Jrafikom interpreta"ijom ovog rje!enja do%iva se dijagram istosmjernog izmjenjivaa topline, slian onom kakav je prikazan na sli"i 7. Gezdimenzijske znaajke: &, ' i 5 definirane su rela"ijama (&5). 4a svaki konkretan sluaj postoji samo jedno rje!enje, kojem u dijagramu izmjenjivaa odgovara toka pod imenom pogonsko stanje ().). Potre%no je zapaziti da se to stanje nalazi uvijek u podruju 2 5 &, tj. u podruju
koje je u dijagramu izmjenjivaa omeeno s krivuljama 5 A 2 i 5 A &. # sluajevima kada se ne mo$e unaprijed znati koja je struja fluida sla%ija, a koja jaa, tada se to mora pretpostaviti. 9ko proraun rezultira s pogonskim stanjem izvan podruja 2 5 &, to je znak pogre!ne pretpostavke. Iaun tre%a ponoviti s ispravnom pretpostavkom.
. la b ija s tr u ja
& &
R a z d je ln a s tije n k a dA dA
v u
C &
& '
= & '
' / a a s tr u ja C '
A A 2
'
A
v u
&
&
'
4a protusmjerne izmjenjivae vrijedi sustav jednad$%i: d & k = (& ' ) , dA C & d ' k = (& ' ) . dA C ' i ru%ni uvjeti:
" ' = za A A 2: & = & ' , " ' = za A A Ao: & = & ' ,
('&)
('')
('5a) ('5%)
Ije!enje je & = & e (&1 5 ) ' = 0 ( ' "5 ) & 5e (&1 5 ) ' ,
# pose%nom sluaju, kada je F5 A &, rje!enje poprima jednostavniji o%lik: & = & &+ & ' , (za F5 A &) (';)
0od ovog tipa izmjenjivaa je smjer sla%ije i jae struje meuso%no okomit. Praktian primjer je strujanje plinova popreko na snop "ijevi kroz koje struji voda. # tom sluaju postoje dva smjera promjene temperatura struja, kako je to prikazano na sli"i =.
s la b ija s tr u ja C &
&
' p r o s j e n a
&
ra zd je ln a p lo ! a
& p r o s j e n a 2 2 , 4
2 , 2
'
# , 2
ja a s tr u ja C '
'
# , 3
4%og toga se matematiki model kri$nog izmjenjivaa sastoji od par"ijalnih diferen"ijalnih jednad$%i za svaku struju. 1oplinska %ilan"a na malom elementu izmjenjivake povr!ine dA = d#d2 dovodi do jednad$%i: = C& & d#d2 = k ( ) , dQ & ' * # = dQ C ' ' d#d2 = k (& ' ) , - 2 (za struju &), ('<)
('=)
uz ru%ne uvjete:
K i # = - K & = & , kao prosjena izlazna temperatura. # = 2K & = & 2 = 2K ' = ' K i 2 = * K ' = ' , kao prosjena izlazna temperatura.
('>a) ('>%)
C '
p ro sje n a '
ra zd je ln a p lo ! a
C &
&
2 ' d2 2 2 , 2 # , 2
2 , * dA
p r o s j e n a &
C &
'
# ' d#
# , -
C '
Latematiki postupak rje!avanja je kompli"iran, ali se rezultati u o%liku & A &(', 5) mogu prikazati dijagramski, kao i u sluaju istosmjernih i protusmjernih izmjenjivaa topline.
PO*E,NI *LUAJEVI
'- *truje jed!a#i. to"li!s#i. #a"a$iteta: C& / C ' = & . Promjene tamperatura struja %it e meuso%no jednake z%og jednakih toplinskih kapa"iteta.
&
&
' '
A A 2 ) r o tu s m je r n i iz m je n jiv a
'
A A 2
C '
A , A 5s to s m je r n i iz m je n jiv a A
o
C '
A , A A
o
Pri promjeni agregatnog stanja, tj. isparivanju ili kondenza"iji jednog fluida, ne mijenja se temperatura, d = 2 , iako se fluidu dovodi ili odvodi toplina. =m d c p d = C dQ 6a temelju diferen"ijalne jednad$%e slijedi da z%og d = 2 mora =m cp = C %iti da %i izmjenjena toplina imala konaan, diferen"ijalno mali iznos. 0ako protona masa ne mo$e %iti %eskonano velika, to znai da je pri promjeni agregatnog stanja spe"ifini toplinski kapa"itet cp A H.
&
C &
&
'
' = '
= C '
' &
'
' = '
= C '
'
A
o
&
C &
A
o
A A 2 5 s p a r iv a n j e s tr u j e '
A , A
A A 2 6 o n d e n z a c ij a s tr u j e '
A , A
I*KORI*TIVO*T TOPLINE
Q Laksimalna toplina, ma# , koju mogu izmijeniti dvije struje s toplinskim kapa"itetima C C & i ' ovisi, osim o koefi"ijentu prolaza topline, k, i povr!ini izmjenjivaa, Ao, jo! samo
o njihovim ulaznim temperaturama: M& i M'. *na se definira kao toplina koja je potre%na da se slabija struja dovede na ulaznu temperaturu jae struje:
(maksimalna toplina).
('@)
Iealno izmjenjena toplina koju slabija struja izmjenjuje u nekom izmjenjivau je:
=C ( ) Q & & & & ,
(52)
5skoristivost topline, N, definira se kao omjer tih toplina: = Q & & = & = & ' & Q ma#
(5&)
iz ega slijedi da je iskoristivost topline jednaka %ezdimenzijskoj temperaturnoj znaajki, N A &. 6aglasimo jo! jednom da N ne ovisi o tipu izmjenjivaa topline8
# teorijskom sluaju, kada %i povr!ina izmjenjivaa %ila %eskonano velika, sla%ija struja %i izmjenila toplinu Q koja %itno ovisi o tipu izmjenjivaa topline. # izmjenjivau s konanom povr!inom A sla%ija struja %i izmijenila toplinu, Q& , prema jednad$%i (52).
o
(5')
0od protusmjernog i kri$nog izmjenjivaa, kada povr!ina Ao O H, izlazna temperatura sla%ije struje te$i ulaznoj temperaturi jae struje, &P O 2M. # tom teorijskom sluaju je:
=C ( ) Q & & ' ,
(55)
4a te tipove izmjenjivaa je
= = & =
=Q Q ma#
(57)
0od ovih tipova izmjenjivaa postoji teorijska mogunost (za Ao O H) da se postigne , Q P& A M', tj. da se postigne ma# . 4ato sve krivulje 5 te$e asimptotskoj vrijednosti &.
&
ma# '
A A 2
&
'
o
A A
0od istosmjernog izmjenjivaa %i u teorijskom sluaju za Ao A H o%je struje na izlazu imale istu temperaturu , kako je to prikazano na sli"i &&. Izjednaavanjem toplina koju izmjenjuju struje & i ' pri Ao A H do%iva se:
(5;)
iz ega se mo$e izraziti temperatura ++: = + C C & & ' ' +C C & ' .
(5<)
#va$avanjem defini"ije stupnja djelovanja (5') i jednad$%e (5;) i (5<) do%iva se: Q & i = & = & = ( & + 5 ) & Q & ,
(5=)
0od ovog tipa izmjenjivaa svaka krivulja 5 A konst. ima svoju asimptotu, ija je vrijednost & = 0 ( ' " 5 ) = & & + 5 ,
(istosmjerni, za A ).
(5>)
6ajmanja razlika temperature, Qmin, izmeu dviju struja javlja se uvijek na izlazu slabije struje8 0od istosmjernog izmjenjivaa je:
' , min = &
(istosmjerni izmjenjiva),
(5@)
pa vrijedi rela"ija:
& & =
(protusmjerni izmjenjiva),
(7&)
pa vrijedi rela"ija:
& = & min ' &
(protusmjerni izmjenjiva).
(7')
Gudui da razlike temperatura mogu %iti ili pozitivne ili negativne, nu$no je uzeti apsolutne vrijednosti kako %i znaajka F& %ila pozitivna8
Jrafikom interpreta"ijom rje!enja sustava diferen"ijalnih jednad$%i, koje su svojstvene istosmjernim, protusmjernim ili kri$nim izmjenjivaima topline do%ivaju se tzv. dijagrami izmjenjivaa topline dotinog tipa. Primjer takvog dijagrama dan je na sli"i 7. Leuso%ne razlike izmjenjivaa oituju se u razliitom polo$aju krivulja 5 A konst., osim za kruvulju 5 A 2 koja se kod svih tipova izmjenjivaa nalazi na istom mjestu u odnosu na osi & i '. Iz dijagrama izmjenjivaa mo$e se odrediti (oitati) vrijednost jedne od triju %ezdimenzijskih znaajki , ukoliko su preostale dvije prethodno poznate ili izraunate iz zadanih podataka. 4a sve tipove izmjenjivaa vrijede slijedee jednad$%e: - za toplinski tok
=C ( ) = C ( ) , Q & & & ' ' ' =C ( ) = C ( ) Q & & & ' & & ' & ( ) & . =C & & ' & (& + 5 ) & &
(75) (77)
(7;)
(7<)
(7=)
(7>)
(7@)
& ,2
& =
& A k o n s t .
2 ,; k ri$n i is to s m je r n i
2 2 2 ,; & ,2
(')p
5 ,2
' =
k Ao C&
)lika &'. Drijednosti znaajke ' razliitih tipova izmjenjivaa za &A konst. i & R 5A konst.R 2
*lo1e!i ti"ovi re#u"eratora # praksi se esto susreu izved%e izmjenjivaa topline koje se ne mogu razvrstati u jedan od elementarnih tipova, opisanih u prethodnim razmatranjima. )ustav diferen"ijalnih jednad$%i i ru%ni uvjeti takvih izmjenjivaa zahtijevaju mnogo kompleksniju pro"eduru rje!avanja, ali se i njihovo rje!enje mo$e naelno prikazati u o%liku funk"ije & A 0(', 5), koja se takoer mo$e prikazati u formi dijagrama, kakav je onaj za tri osnovna tipa izmjenjivaa.