SVEUILITE U MOSTARU

Fakultet prirodoslovno-matematikih i odgojnih znanosti

Studij: ZEMLJOPIS

INDUSTRIJSKA
GEOGRAFIJA
dr. sc. eljka iljkovi izv, prof.

Predgovor
Nijedna gospodarska grana nije u tolikoj mjeri transformirala geografski prostor niti
uzrokovala revolucionarne socijalne i drutvene promjene kao industrija. Razvoj industrije
lanano je potaknuo i napredak prometa, poljoprivrede, turizma.
Industrija je imbenik masovnih migracija stanovnitva unutar teritorija jedne drave, ali i ire
unutar kontinenata i interkontinentalnih migracija. Stanovnitvo naputa ne samo ruralna
podruja ve se i psiholoki i socijalno mijenja, usvajajui nove oblike ponaanja i djelovanja.
Gradovi postaju multietnike zajednice u kojima se razvija kozmopolitski duh njegovih
stanovnika. Industrija je kao niti jedna ljudska djelatnost prije nje provela globalizaciju,
dovodei svijet u najmanje i najudaljenije prostore.
Meutim industrija je i zaotrila odnose izmeu bogatijih slojeva stanovnitva koji je
koncentrirao ne samo ekonomsku ve i politiku mo, i irokog sloja ljudi koji su sve ovisniji
o industrijskom razvoju. U svom najagresivnijem periodu industrija je postala najvei
oneiiva ekosustava, isputajui ogromne koliine otpadnih voda, plinova i otpada u
okoli.
Pojavom industrije svijet se transformirao do u najudaljenijih prostora.
.
Ovaj rad ima za cilj pribliiti studentima osnovne elemente industrijske geografije i
razmotriti znaenje industrije kao najvanije gospodarske grane u posljednjih dvjesto godina
kojom su nastali novi oblici kulturnog krajolika i novi odnosi u drutvu.

SADRAJ
UVOD
1. TO JE INDUSTRIJA?
1.1. Industrijalizacija

2. INDUSTRIJSKA GEOGRAFIJA
2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
2.5.
2.6.
2.7.
2.8.

Principi i metodologija istraivanja industrijske geografije

Industrijske revolucije koje su izmijenile svijet
Znaenje industrije i lokacijski faktori
Teorije i metodologije lokacije industrije
Nova ekonomska geografija
Organizacija industrije i industrijska povezivanja
Distrikti i klasteri
Trust, monopol, kartel

3. INDUSTRIJA EUROPE
3.1. Od starih ka novim
3.2. Budunost starih industrijskih regija
3.3. Rhur i Nord de-Pas-Calais u tranziciji

4. SAD
4.1. Od istoka na zapad
4.2. Informacijska tehnologija i okupljanje

5. NOVA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

5.1.
5.2.
5.3.
5.4.

Deindustrijalizacija
Triple helix model
Klasteri kao gospodarske cjeline
Tehnopolis

6. GLOBALIZACIJA
6.1.
6.2.
6.3.
6.4.
6.5.
6.6.
6.7.

Globalizacija industrije
to su multinacionalne kompanije
Globalizacija farmaceutske industrije
Seven sisters
Koje MNC dominiraju svjetskim tritima?
Kineski ples
Globalizacija automobilske industrije tko su glavni igrai?

7. EKOLOKO INDUSTRIJSKI RAZVOJ

7.1. Realna budunost ili samo pria?

8. GDJE JE HRVATSKA INDUSTRIJA?

8.1.
8.2.
8.3.
8.4.

Povijesni razvoj
Industrijska struktura Hrvatske
Klasteri u hrvatskoj industriji
Moe li hrvatska industrija biti uspjena?

9. LITERATURA
Prilog 1.
Prilog 2.

UVOD
1. TO JE INDUSTRIJA?
Pod pojmom industrija podrazumijeva se proizvodna djelatnost koja koritenjem razliitih
fizikih, mehanikih, biolokih ili kemijskih postupaka obrauje sirovine organskog odnosno
anorganskog porijekla u finalne proizvode za opu ili vlastitu uporabu. U ovoj definiciji
obuhvaeno je dvojno znaenje pojma industrije: industrija u irem smislu (svaka proizvodna
djelatnost) i industrija u uem smislu (tvornika aktivnost kojom se prerauju sirovine u
gotove proizvode).
Prema UN definiciji industrija je mehanika ili kemijska transformacija organskih ili
anorganskih izvora u nove proizvode u kojoj se rad odvija strojno, a pokree ga mehanika
energija ili runo, a odvija se u tvornici ili kod radnika doma, a proizvodi se prodaju u
veletrgovinama ili u trgovini na malo. ( UNIDO, 2009). Prva industrijska revolucija oznaila
je poetak novog doba u kojem je industrija postala jedna od kljunih pojava u geografskom
prostoru. Industrija oznaava transformaciju proizvodnje.

Ona stvara

nove proizvodne

uvjete, u njoj se koriste novi strojevi i tehnoloki postupci, proizvodnja se organizira na

principima masovnosti i inovacija. Kao takva, industrija je imbenik transformacije okolia,
stvarajui potpuno novi industrijski krajolik kao dio ukupnog krajolika.
Ona je imbenik koji potie razvoj prometa, trgovine i omoguuje drutvenu nadgradnju. S
pojavom I. industrijske revolucije stvorene su mogunosti breg gospodarskog razvoja
odreenih regija, pa i cijelih drava, kao to je to sluaj s Ujedinjenim Kraljevstvom. Potreba
za brojnijom radnom snagom uzrokom je socijalnih promjena u drutvu, masovnim procesima
deruralizacije i deagrarizacije te stvaranja novog drutvenog sloja radnika.
Industrija se dijeli prema dva osnovna principa: prema predmetu rada i prema vrsti proizvoda.
Prema predmetu rada industrija je ekstraktivna i preraivaka, a prema vrsti proizvoda teka,
odnosno laka.
Teka ili bazina industrija prerauje sirovine i poluproizvode i obuhvaa proizvodnju
sredstava za proizvodnju, energetiku, rudarstvo, metalurgiju, metalnu, graevinsku, strojnu i
kemijsku industriju.
Teka industrija temelji se na velikim ulaganjima kapitalnih sredstava i potronji velike
koliine energije.

Za razliku od nje laka industrija koja proizvodi sredstva masovne potronje i obuhvaa
prehrambenu, tekstilnu, konu, obuarsku, drvnu industriju, industriju papira i industriju
kuanskih aparata, zahtijeva manja ulaganja kapitala. Orijentirana je prema direktnim
potroaima. U proizvodnji koristi poluproizvode i sirovinski materijal za predmete relativno
visoke vrijednosti po jedinici teine.
UNIDO (United Nation Industrial Development Organization) koristi podjelu industrije na
etiri osnovne kategorije:
1. industrija potronih dobara ili non-durable consummer goods (prehrambena, tekstilna,
obuarska)
2. industrija trajnih potronih dobara ili durable consummer goods proizvodnja prijevoznih
sredstava automobila, elektrinih aparata, namjetaja, keramike, optika industrija i dr.
3. industrija poluproizvoda ili intermediate goods drvna, papirna, kona, kemijska,
petrokemijska, metalna
4. industrija kapitalnih ili investicijskih proizvoda ili capital goods proizvodnja prometnih
sredstava (autobusi, vlakovi, tramvaji, zrakoplovi, brodovi), elektrotehnikih proizvoda,
strojeva, gospodarskih vozila i dr.
Tablica 1. UNIDO meunarodni standard industrijske klasifikacije (ISIC)

REVIZIJA 3

REVIZIJA 2

Kod

Industrija

Kod

industrija

1511
1512
1513
1514
1520
1531
1532
1533
1541
1542

Obrada mesa
Obrada ribe
Obrada voa i povra
Biljna i ivotinjska ulja i masti
Mlijeni proizvodi
Mlinarski proizvodi
krob i proizvodi od kroba
Priprema ivotinjske hrane
Pekarski proizvodi
eer

3111
3112
3113
3114
3115
3116
3117
3118
3119
3121

1543
1544
1549
1551

Kakao, okolada i slatki proizvodi

Tjestenina
Ostali prehrambeni proizvodi
Destiliranje, proiavanje i
mijeanje pia
Vina
Tekuine od slada i slad
Industrija bezalkoholnih pia i
stolne vode
Duhanski proizvodi
Priprema tekstilnih vlakana, tkanje
tekstila
Obrada tekstila
Gotovi tekstilni proizvodi, osim

3122
3131
3132
3133

Klaonice, priprema, obrada mesa

Proizvodnja mlijenih proizvoda
Konzerviranje i ukuhavanje voa i povra
Konzerviranje, obrada riba, rakova i sline hrane
Proizvodnja biljnih i ivotinjskih ulja i masti
Mlinarski proizvodi
Proizvodnja pekarskih proizvoda
Rafiniranje eera i eerane
Proizvodnja kakaoa, okolade i slatkih proizvoda
Proizvodnja prehrambenih proizvoda koji nisu
drugdje klasificirani
Proizvodnja pripremljene ivotinjske hrane
Destiliranje, proiavanje i mijeanje pia
Industrija vina
Tekuine od slada i slad

3134
3140
3211

Industrija bezalkoholnih pia i stolne vode

Proizvodnja duhana
Predenje, tkanje i obrada tekstila

3212
3213

Proizvodnja tekstilnih proizvoda osim tkane odjee

Pogoni za pletenje

3214
3215

Proizvodnja tepiha i prekrivaa

Industrije konopa, uadi i konca

1552
1553
1554
1600
1711
1712
1721

1722
1723
1729
1730
1810
1820

odjee
Tepisi i prekrivai
Konopi , uad, konci i mree
Ostali tekstil
Pletena i heklana vlakna i
proizvodi
Tkanje odjee, osim odijela

3219
3220
3231
3232

Proizvodnja tekstila ne elsewere

Proizvodnja tkane odjee , osim obue
tavljenje i obrada koe
Industrija pripreme i bojenje krzna

3233

Proizvodnja konih proizvoda i umjetne koe, osim

obue i tkane odjee
Proizvodnja obue, osim vulkanizirane ili
modelirane gumene i plastine obue
Pilane i ostali mlinovi
Proizvodnja drvenih i tranih kutija i malih
proizvoda od trske
Proizvodnja drvenih i plutenih proizvoda, koji nisu
drugdje klasificirani
Proizvodnja namjetaja i pokustva , osim metala
Proizvodnja pulpe, papira i kartona
Proizvodnja kutija od papira i kartona
Proizvodnja pulpe, papira i kartonskih proizvoda
koji nisu drugdje klasificirani
Printanje, publiciranje i pridruene industrije

3240

1920

Priprema i bojenje krzna, obrada

krzna
tavljenje i priprema koe
Torbe, kovezi, sedlarska oprema i
oprema za konje
Obua

2010
2021
2022
2023

Piljenje drva
Lakiranje ploa i perploa
Graevinska stolarija i tesarstvo
Drvene kutije

3320
3411
3412
3419

2029

Ostali proizvodi od drva, proizvodi

od pluta i slame
Pulpa, papir i karton

3420

3512
3513

2212
2213

Valoviti papir i karton

Ostali proizvodi od papira i
kartona
Publiciranje knjiga i ostalih
publikacija
Publiciranje novina i asopisa
Publiciranje snimljenih medija

2219

Ostale publikacije

3529

2221
2222

3530
3540

2230
2310

Tiskanje
Uslune djelatnosti povezane s
tiskanjem
Reprodukcija snimljenih medija
Koks i proizvodi iz koksara

2320

Proizvodi iz rafiniranja nafte

3560

2330
2411
2412
2413

Obrada nuklearnog goriva

Osnovne kemikalije, osim gnojiva
Gnojiva i spojevi duika
Plastika u osnovnom obliku,
sintetika guma kauuk
Pesticidi i druge agrokemikalije

3610
3620
3691
3692

Boje, premazi , tinta za printanje i

smole
Farmaceutski proizvodi i
medicinske kemikalije
Sapun, sredstva za ienje i
kozmetika
Ostali kemijski proizvodi
Umjetna vlakna
Gumene oplate i cijevi
Ostali proizvodi od gume

3710

Proizvodnja nemetalnih minerala, proizvoda koji

nisu drugdje klasificirani
eljezare i eliane

3720

Neeljezna bazina metalna industrija

3811

Proizvodnja noeva, runih alata i openite

eljezarije
Proizvodnja namjetaja i pokustva od metala
Proizvodnja osnovnih metalnih proizvoda
Proizvodnja graevinskog metala
Proizvodnja strojeva i turbina

1911
1912

2101
2102
2109
2211

2421
2422
2423
2424
2429
2430
2511
2519

3311
3312
3319

3511

3521
3522
3523

3551
3559

3699

3812
3813
3819
3821

Proizvodnja temeljnih industrijskih kemikalija,

osim umjetnih gnojiva
Proizvodnja gnojiva i pesticida
Proizvodnja sintetikih smola, plastinih materijala
i umjetnih vlakana, osim stakla
Proizvodnja boja, premaza i lakova
Proizvodnja lijekova i medikamenata
Proizvodnja sapuna i sredstava za ienje,
parfema, kozmetike i ostalih toaletnih proizvoda
Proizvodnja kemijskih proizvoda koji nisu drugdje
klasificirani
Rafinerije nafte
Proizvodnja razliitih proizvoda nafte i ugljena
Industrija guma i gumenih cijevi
Proizvodnja gumenih proizvoda koji nisu drugdje
klasificirani
Proizvodnja plastinih proizvoda koji nisu drugdje
klasificirani
Proizvodnja keramike, porculana i gline
Proizvodnja stakla i staklenih proizvoda
Proizvodnja glinenih proizvoda
Proizvodnja cementa, gipsa, vapnenca

2520
2610
2691

Plastini proizvodi
Staklo i proizvodi od stakla
Keramika, porculan i glina

3822
3823
3824

2692

Peenje keramikih proizvoda

3825

2693

Strukturni nepeeni glineni,

keramiki proizvodi
Cement, vapnenac i gips

3829

Proizvodi od betona, cementa i

gipsa
Rezanje, bruenje i obrada kamena
Ostali nemetalni mineralni
proizvodi
Bazino eljezo i elik
Bazine kovine i neeljezoviti
metali
Lijevanje eljeza i elika
Lijevanje ne eljezovitih metala
Strukturni metalni proizvodi
Tankeri, kontejneri, rezervoari od
metala
Parni generatori

3832

Metal
Kovanje, tiskanje, frankiranje,
valjanje
Obrada i premazivanje metala
Noevi, runi alat i openito
eljezarija
Ostali graevinski metalni
proizvodi
Strojevi i turbine
Pumpe, kompresori, builice i
ventili
Leajevi, pogonski ureaji i vozni
elementi
Penice, pei i plamenici za pei
Dizalice i oprema za rukovanje
Ostali strojevi ope uporabe
Strojevi za poljoprivredu i
umarstvo
Strojni alati
Strojevi za metalurgiju
Strojevi za rudarstvo i gradnju
Strojevi za obradu hrane, pia i
duhana
Strojevi za tekstil, odjeu i kou
Oruje i streljivo
Strojevi od posebne namjene
Ureaji za kuanstva
Strojevi za urede, raunala i
blagajne
Elektromotori, generatori i
transformatori
Aparati za elektrinu distribuciju i
kontrolu

3852

Proizvodnja motornih vozila

Proizvodnja motora i bicikala
Proizvodnja zrakoplova
Proizvodnja transportne opreme koja nije drugdje
klasificirana
Proizvodnja profesionalne i znanstvene,
laboratorijske opreme koja nije drugdje
klasificirana
Proizvodnja fotografskih i optikih proizvoda

3853
3901

Proizvodnja satova
Proizvodnja nakita i slinih proizvoda

3902

Proizvodnja glazbenih instrumenata

3903
3909

Proizvodnja sportske i atletske robe

Proizvodnja robe koja nije drugdje klasificirana

2694
2695
2696
2699
2710
2720
2731
2732
2811
2812
2813
2891
2892
2893
2899
2911
2912
2913
2914
2915
2919
2921
2922
2923
2924
2925
2926
2927
2929
2930
3000
3110
3120

3831

3833
3839
3841
3842
3843
3844
3845
3849
3851

Proizvodnja poljoprivrednih strojeva i opreme

Proizvodi od metala i strojeva za obradu drva
Proizvodnja specijalnih industrijskih strojeva,
opreme, osim metalnih i strojeva za drvo
Proizvodnja uredskih strojeva, raunala i
raunalnih strojeva
Strojevi i oprema, osim elektrinih koji nisu
drugdje klasificirani
Proizvodnja elektrinih industrijskih strojeva i
aparata
Proizvodnja radija, televizora i komunikacijske
opreme i aparata
Proizvodnja elektrinih ureaja i kuanskih aparata
Proizvodnja elektrinih aparata i opreme koji nisu
drugdje klasificirani
Brodogradnja i remont
Proizvodnja eljeznike opreme

3130
3140
3150
3190
3210
3220
3230
3311
3312
3313
3320
3330
3410
3420
3430
3511
3512
3520
3530
3591
3592
3599
3610
3691
3692
3693
3694
3699

ice za izolaciju i kablovi

Akumulatori, baterije
Oprema za rasvjetu i elektrine
svjetiljke
Ostala elektrina oprema
Elektroniki osigurai i cijevi
TV, radio prijenosnici
Tv i radio prijemnici i slini
proizvodi
Medicinska, kirurka i ortopedska
oprema
Ureaji za mjerenje, testiranje i
navigaciju
Oprema za industrijsku procesnu
kontrolu
Optiki instrumenti i oprema za
fotografiranje
Satovi
Motorna vozila
Automobili, prikolice i
poluprikolice
Dijelovi za automobile
Brodogradnja i popravak brodova
Gradnja i popravak sportskih
brodova i jahti
eljeznica tramvaji, lokomotive
Zrakoplovi i svemirske letjelice
Motocikli
Bicikli i invalidska kolica
Ostala transportna oprema
Namjetaj
Nakit
Muziki instrumenti
Sportska oprema
Igre i igrake
Ostala proizvodna roba

Izvor: UNIDO, 2008.

Hrvatska statistika koristi pojednostavljeni model UNIDA (Tab. 1.) u klasifikaciji industrije, u
kojem je industrija podijeljena u tri osnovne grupe: rudarstvo i vaenje (nafte, zemnog plina i
drugih ruda i kamena) pod oznakom C; preraivaka industrija, s oznakom D; opskrba
energijom, vodom i plinom s oznakom E (Tab. 2.).
Tablica 2. Klasifikacija industrije u Hrvatskoj
Broj
C
11
14
D
15
16
17
18

Vrsta industrije
RUDARSTVO I VAENJE
Vaenje sirove nafte i zemnog plina, uslune djelatnosti u vezi s vaenjem nafte i plina, osim
istraivanja
Vaenje ostalih ruda i kamena
PRERAIVAKA INDUSTRIJA
Proizvodnja hrane i pia
Proizvodnja duhanskih proizvoda
Proizvodnja tekstila
Proizvodnja odjee, obrada i bojenje krzna

19

tavljenje i obrada koe, proizvodnja kovega i torba, runih torbica, sedlarskih i

remenarskih proizvoda i obue
20
Prerada drva, proizvodnja proizvoda od drva i pluta, osim namjetaja, proizvodnja proizvoda
od slame i pletarskih materijala
21
Proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira
22
Izdavaka i tiskarska djelatnost, te umnoavanje snimljenih materijala
23
Proizvodnja koksa, naftnih derivata i nuklearnog goriva
24
Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda
25
Proizvodnja proizvoda od gume i plastike
26
Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda
27
Proizvodnja metala
28
Proizvodnja proizvoda od metala, osim strojeva i opreme
29.
Proizvodnja strojeva i ureaja
30
Proizvodnja uredskih strojeva i raunala
31
Proizvodnja elektrinih strojeva i aparata
32
Proizvodnja radiotelevizijskih i komunikacijskih aparata i opreme
33
Proizvodnja medicinskih, preciznih i optikih instrumenata te satova
34
Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica
35
Proizvodnja ostalih prometnih sredstava
36
Proizvodnja namjetaja, ostala preraivaka industrija
37
Reciklaa
E
OPSKRBA ELEKTRINOM ENERGIJOM, PLINOM I VODOM
40
Opskrba elektrinom energijom, plinom parom i toplom vodom
41
Skupljanje, proiavanje i distribucija vode
Izvor: Dravni zavod za statistiku (dalje: DZS), 2008.

Gospodarstvo svake od zemalja u svijetu prolazi nekoliko razvojnih faza koje se vremenski
razlikuju, ovisno o nizu faktora prirodnog okolia i drutveno-politikih procesa:
1. U fazi. agrarnog drutva u kojem je poljoprivreda prevladavajua gospodarska grana
(od lovako-sakupljakog gospodarstva do gospodarstva razvijenog srednjeg vijeka),
trite je prostorno malo i najee lokalnog karaktera. Transportni tokovi nisu
razvijeni budui da su prometna sredstva malih kapaciteta, vrijeme putovanja je faktor
koji je onemoguavao ili oteavao komunikaciju izmeu udaljenih regija.
2. Faza manufakturnog drutva poinje nakon velikih geografskih otkria ekspanzijom
trgovine, modernizacijom proizvodnje, stvaranjem novih socijalnih i drutvenih
odnosa. Europske zemlje predvodile su geografska otkria, prve su pokrenule
intenzivniju proizvodnju, koristei sirovinsku bazu iz novootkrivenih krajeva.
Stvaranje graanskog sloja dovodi do rastakanja starih feudalnih odnosa i nastanka
graanskog drutva.

10

3. U fazi modernog drutva u kojem nakon izuma parnog stroja dolazi do rasta
investicijskih ulaganja i proizvoaa, teite gospodarskih aktivnosti postaje grad u
kojem se koncentrira najvei dio industrijskih pogona. Lokacija industrije u
gradovima uzrokuje i odljev stanovnitva iz ruralnih podruja, a nestanak feudalnih
odnosa pogoduje stvaraju najamnih radnika na selu.
4. Faza zrelog industrijskog drutva nastupa krajem XIX. stoljea stvaranjem velikih
urbanih i industrijskih centara, novih industrijskih regija, rastom investicija.
Imperijalna kolonijalna politika prevladavajue je politiko obiljeje razvijenih
europskih zemalja.
5. U fazi masovne proizvodnje ili fordizmu (od prve pol. XX. st.) industrija ima obiljeje
komercijalne serijske proizvodnje, to uz drutvene promjene uzrokuje rast drutvene
nadgradnje i kvartarnih djelatnosti, alociranje proizvodnje, te stvaranje tzv.
potroakog drutva.
6. Faza globalnog drutva (od 1960-ih godina) razdoblje je u gospodarskom razvoju koji
se ogleda u dominaciji multinacionalnih kompanija u svjetskom gospodarstvu, novim
informacijskim tehnologijama, relociranjem industrije u manje razvijena podruja u
svijetu, te reindustrijalizacijom gospodarstva od sekundarnog prema uslunim
djelatnostima.

1. 1. Industrijalizacija
U uskoj vezi s industrijom je i proces industrijalizacije. On se ne odnosi samo na irenje
industrije i industrijskog naina ivota, nastajanje novih i rast postojeih industrijskih pogona,
porast zaposlenih u industriji, ve zahvaa dublje socijalne i psiholoke promjene u drutvu,
poput oblikovanja i stvaranja industrijskog mentaliteta kod stanovnitva, uzrokuje socijalnu
diferencijaciju, formiranje, odnosno raslojavanje radnika, te opu preobrazbu drutva pod
utjecajem industrijskih proizvodnih procesa (Vrier, 2000: 11). Industrijalizacija se u
odreenom podruju moe analizirati dvojako, kroz rast proizvodnje i produktivnosti, pri
emu se utvruje uloga industrije u opem gospodarskom razvoju neke regije ili drave u
cjelini, odnosno kao pokretaka snaga u drutvu kojom se mijenjaju postojei drutveni
odnosi i stvaraju novi, jaa trite i lokacije rada uzrokujui time migracije stanovnitva.

11

Industrijalizacija je svojevrsna transformacija gospodarstva, drutva i antropogenog, odnosno

prirodnog krajolika.
Industrija, naime, potie i stvara drastine promjene u okoliu eksploatacijom prirodnih
resursa, urbanizacijom, stvarajui urbano-industrijske aglomeracije, irei mreu prometnih
veza i trgovine, te tako degradirajui okoli.
Poevi od primjene parnog stroja u rudarstvu i proizvodnji do danas industrijalizacija se
odvijala kroz pet razvojnih ciklusa koji su u pojedinim razdobljima zahvaali razliite
dijelove svijeta. Unutar svakog od tih ciklusa razlikuju se tri faze gospodarstva: poetak ili
faza mladosti proizvodnje, ekspanzivan rast ili faza zrelosti, te zasienost ili faza recesije.
1. ciklus od primjene parnog stroja do 1815. godine (zavretak Napoleonovih ratova jer
tada Europa ulazi u mirniju fazu koja je omoguila neometan gospodarski razvoj)
industrijski je obuhvatio Ujedinjeno kraljevstvo, Belgiju, SAD, u fazi tehnolokih
inovacija, poput parnog stroja, parobroda.
2. ciklus do 1880-ih godina zahvaa podruja zapadnoeuropskih zemalja, poput
Francuske nakon Napoleonovih ratova i razdoblja graanskih revolucija sve do pada
Napoleona III. i stvaranja nove Republike; Njemaku u razdoblju nakon ujedinjenja;
Rusiju, posebno u razdoblju ekspanzije prema istoku; Austriju, nakon ujedinjenja s
Maarskom i stvaranja Austro-Ugarske Monarhije, te vedsku. U tom ciklusu poinje
razvoj metalurgije, posebno u proizvodnji elika, gradnji eljeznica, brodogradnji.
3. u ciklusu do Prvoga svjetskog rata industrijalizacija zahvaa drave na jugu Europe,
Italiju, odnosno njen razvijeni sjever, te razvijene zemlje Novog svijeta (Kanadu,
Australiju).
4. Tehnoloke inovacije kao to su elektrina arulja, izmjenina struja, generator,
elektromotor, diesel motor, kemijska industrija ekspanzivno se ire u razvijenim
zemljama Europe, poput Njemake, Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije, Francuske, te
SAD-a.
5. u ciklusu izmeu dva svjetska rata industrijalizacijom je zahvaen prostor Srednje
Europe, posebno ehoslovaka, Poljska, kao i dijelovi Dalekog Istoka, Japan.
Ujedinjeno Kraljevstvo gubi poziciju vodee gospodarske sile, a SAD sve do danas
dominiraju svjetskim gospodarstvom.
6. u ciklusu od sredine XX. stoljea industrijalizacija se proirila na zemlje pacifikog
kruga, bliskoistone zemlje izvoznice nafte (Irak, Iran, Saudijska Arabija, Kuvajt), te
azijske zmajeve (Singapur, Hong Kong, Juna Koreja, Tajvan).

Industrijalizacija

SSSR-a i Japana svrstala ih je meu vodee svjetske sile. Automobilska, avionska,

12

elektrotehnika i kemijska industrija dosiu fazu zrelosti i ekspanzije. Krajem XX.

stoljea zapoinje razdoblje industrije visoke tehnologije, mikroelektronike,
informatike, biotehnologije, svemirske tehnologije, robotike. Svjetskom gospodarstvu,
pored postojeih, namee se nova industrijska sila, Kina. (Mislim kako treba
geografski definirati dijelove svijeta s razvijenom ind. visoke tehnologije jer se iz
teksta moe zakljuiti kako Kina prednjai u ind. visoke tehnologije).

2. INDUSTRIJSKA GEOGRAFIJA
Utjecaj industrije na preobraaj drutva kako fizionomski, tako i ekonomski i socijalni,
potaknuo je prouavanje industrije u okvirima ekonomije, sociologije i geografije.
Industrijska geografija nastaje u okvirima drutvene geografije, odnosno antropogeografije.
Teorija industrijske lokacije o kojoj je u svojim djelima pisao Alfred Weber (u prvoj pol. XX.
st.) moe se smatrati zaetkom industrijske geografije (Feletar, 1988.) Prvi radovi javljaju se u
sklopu ekonomske geografije u drugoj polovici XX. stoljea u djelovanju francuskih i
njemakih ekonomskih geografa, ponajprije E. Otrembe, 1953., 1960., Obsta, 1965., P.
Georgea, 1949., W. Isarda, 1956., Chardonneta, 1962., 1965. i Benka, 1991.
vicarski geograf E. Winkler (1941.) prvi je odredio zadatke i ciljeve industrijske geografije
kako bi se mogli odrediti predmeti istraivanja i metode rada. Po njemu je industrijska
geografija znanost o industrijskom okoliu koji je sastavni dio ekonomskog okolia s
dominantnom ulogom industrije. Sline stavove zastupaju i njemaki geografi H. Boesch,
1974., A. Kolb, 1951. i E. Otremba 1953.
SAD su drugo vano znanstveno podruje razvoja industrijske geografije u proteklih pedeset
godina. Istiu se radovi Jarea, 1971., Millera, 1977., Wattsa, 1987., Dickensa, 1992. i
Harringtona, 2002. Industrijska geografija razvija se u gospodarski najnaprednijim zemljama
Europe i SAD-u gdje je ve krajem 1960-ih godina poelo postindustrijsko doba.
U razvoju industrijske geografije vaan je uinak imala Radna grupa za Industrijsku
geografiju osnovana unutar IGU 1972.g.
Prema Feletaru (1988.) industrijska geografija je grana socijalne geografije koja istrauje
i objanjava industriju kao pojavu i faktor u geografskom prostoru.
Prema tome industrijska geografija treba razviti takvu metodologiju rada koja e prvenstveno
prouiti, razumjeti i objasniti industriju kao pojavu koja transformira geografski prostor. U
objanjavanju i analizi koriste se procesni, prostorni, strukturni i funkcionalni pristupi.
Istraivanja unutar industrijske geografije obuhvaaju etiri osnovna podruja djelovanja:
13

1. istraivanje elemenata prirodnog okolia i drutvenih imbenika bitnih za nastanak i

razvoj industrije u tono odreenom geografskom prostoru
2. istraivanje prostorne distribucije industrija
3. istraivanje i objanjavanje unutranje strukture industrije
4. prikazivanje industriju kao jednog od kljunih imbenika u transformaciji geografskog
prostora.
Jovan Ili (1988.) objanjava industrijsku geografiju kao ekonomsko geografsku
disciplinu koja prouava geoprostorne faktore vane za lociranje, nastanak i razvoj
industrije u danom prostoru, njenu prostornu i

funkcionalnu strukturu, dinamiku

promjena, drutveni znaaj i utjecaj na funkcionalno okruenje.

U svojoj analizi industrijske geografije Ili (1988.) je dijeli na teorijsku, gransku, sistemsku,
regionalnu i opu.
Teorijska industrijska geografija polazi od utvrivanja sadraja industrijske geografije kao
znanstvene discipline, razrauje i objanjava metode rada, odnose prema drugim znanostima.
Teorijska industrijska geografija razvija vlastite teorijske modele i postupke, objanjava
kljune termine u znanosti i kategorije, te ulogu industrijske geografije u drutvu i mogunosti
njene primjene u geografskoj i ekonomskoj znanosti u cjelini .
U okviru granske industrijske geografije prouavaju se pojedine grane industrije. Kod ovog
prouavanja svaka se grana analizira na temelju njenih lokacijskih, strukturnih, dinamikih i
funkcionalnih obiljeja.
Industrija kao cjelina, odnosno pojedini njeni dijelovi prouavaju se u sklopu sistemske
industrijske geografije.
Industrija se sagledava kroz prostorne, proizvodno-teritorijalne, organizacijske i financijske
sustave. Prema Hamiltonu (1979.) pojam industrijskog sistema u svojoj cjelini povezuje i
integrira tri kategorije elemenata:
1. proizvodno-industrijske objekte, kao to su rudnici i tvornice
2. neproizvodne objekte koji rade za potrebe industrije (industry related units)
3. elemente okruenja (Industrial Environment) koji mogu pozitivno ili negativno
utjecati na funkcioniranje industrijskih sustava.
Fiziki objekti u geografskom prostoru i njihove funkcije usko su povezani sa
funkcioniranjem industrijskih sustava. Geoprostorni sustavi obuhvaaju kompleksni prostor
sa svim fizikogeografskim i drutveno-gospodarskim sastavnicama.
U istraivanju elemenata prirodnog okolia i drutvenih imbenika nastanka i razvoja
industrije primjenjuje se teorija lokacije.
14

Regionalna industrijska geografija prouava industrijske grane i geoprostorne sustave na

teritorijalnoj osnovi odnosno u odreenoj regiji.
Opa industrijska geografija sadri u saetom obliku sadraje posebnih industrijskogeografskih disciplina, te ope termine industrijske geografije, definicije i kategorije.
U prouavanju razmjetaja industrije, prostornih procesa i interakcije koriste se statistike
metode kojima se usporeuju elementi (indeks, stope, postotci, koeficijenti disperzije, srednja
vrijednost).
Industrijska geografija objanjava strukturu i unutranje odnose industrije u geografskom
prostoru. Nain na koji industrija utjee na transformaciju prostora analizira se kroz pet
sastavnica drutvenog i socijalnog stanja prostora.
1. utjecaj industrije na stanovnitvo
2. povezanost industrije i naselja
3. meuovisnost industrije i drugih gospodarskih djelatnosti
4. utjecaj industrije na stanje i kvalitetu prirodnog i antropogenog okolia
5. utjecaj industrije na prostorno planiranje i industrijalizaciju krajolika
Po Vrieru industrijska geografija prouava uinke industrije koji su neposredno ili
posredno vezani za oblikovanje i promjene prostora. Bavi se i teritorijalnom
rasprostranjenou industrije i uzrocima koji su doveli do velikih razlika u industrijalizaciji i
razmjetaju industrije na globalnoj ili regionalnoj razini.
Istrauje uinke industrijalizacije na drutvene i prostorne procese koji se razlikuju u
razvijenim i nerazvijenima zemljama i ovisni su o kulturi i mentalitetu stanovnitva, kao i o
politikom ureenju pojedinih drava (Vrier, 2000.).
Prostorna distribucija industrije i industrijskih sektora jedna je od najeih tema istraivanja
amerikih industrijskih geografa. Veliki interes istraivaa usmjeren je na velike, teke
industrije, poput naftne industrije i eliana. Istraivake teme u industrijskoj geografiji
usmjerene su na (Stafford, 2003: 4):
1. prostorne odnose industrija i industrijskih sektora
2. geografiju kompanija
3. industrijske prostore i lokacije
4. procese u lokacijskoj teoriji
5. procese unutar kompanija (odluivanje, proizvodnja, tehnologija)
6. procese kroz socijalni sadraj, ivotni standard, potronju
Prema amerikim geografima industrijska geografija je studija proizvodnje i proizvodnih
sistema u svim sektorima djelatnosti (Harrington, 2002.). Kljuno je pitanje industrijske
15

geografije, prema Wattsu (2003.), zato neke industrijske djelatnosti rastu i pojaavaju svoje
aktivnosti na odreenim lokacijama, dok druge smanjuju proizvodnju i nestaju.
Dickens na globalnoj razini istrauje dvije stare industrijske grane tekstilnu industriju i
industriju obue, a dodaje i dvije nove, industriju usluga i elektronsku industriju (Dickens,
1992., prema Staffordu, 2003: 5). Industrije su sastavljene od kompanija koje odreuju
lokaciju otvorenih i zatvorenih pogona razliitih proizvodnih kapaciteta. ezdesetih godina
XX. stoljea pozornost je bila usmjerena na istraivanje naina organiziranja prostora od
strane kompanija. Stvarne prostorne koncentracije industrijskih kapaciteta razliito su
nazivane ovisno o veliini promatranog geografskog prostora: clusteri, industrijski distrikti ili
regije. Ameriki industrijski geografi posebnu su pozornost posvetili prouavanju velikih
industrijskih regija: ameriki Industrial belt, British Midlands, Rhur. U novije se vrijeme
naglasak stavlja na industrijske distrikte i clustere. Industrijske distrikte intenzivnije je
istraivao Porter ustvrujui da su oni posljedica prednosti u specijalizaciji industrija koje su
meusobno povezane u opskrbnom lancu (Porter, 1990., prema Staffordu, 2003: 5).
Nov i snaan utjecaj na industrijsku geografiju imalo je pojavljivanje regionalnih ekonomista
poput Isarda i Greenhuta. Nova industrijska geografija usmjerava svoja istraivanja na
interdisciplinarnosti razliitih znanstvenih podruja geografije, ekonomije, sociologije
(Barnes, 2001., Stafford, 2003: 7).

Industrijska geografija u svom se prouavanju industrije i industrijske proizvodnje rukovodi

nekim temeljnim pitanjima:
to se proizvodi?
Koliko se proizvodi ?
Gdje se proizvodi ?
Kako se proizvodi?
Zato se proizvodi ?
Vanost pojedinih pitanja, a i odgovora na njih tijekom vremena se mijenjala, ovisno o
prevladavajuem interesu ekonomskih, a i industrijskih geografa.
Tako se u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata industrijska geografija razvija u osam
pravaca.

16

Neposredno nakon rata pa sve do 1955. godine dominantan je teoretsko-metodoloki pravac

u kojem je kao glavni objekt izuavanja odreena lokacija industrije, pojedinih industrijskih
grana kao i podruja lokacija (industrijski okoli, industrijski centri, regije).
Od sredine 1950-ih istraivanje se usmjerava na prostorne strukture i promjene koje se
odvijaju unutar industrije kao i na prostornu rasprostranjenost industrije u fazi
industrijalizacije, da bi u 1960-im prostorna i teritorijalna organizacija industrije bila sredinji
predmet istraivanja. Sedamdesetih godina XX. st. istraivanja ukljuuju funkcioniranje
industrije kao sustava u geografskom prostoru. Pri tome se analizira od najmanje prostorne
jedinice, preko regionalne, dravne, meudravne

sve do globalne razine. Kasnije se

restrukturiranje industrije, promjene unutar industrijskih sustava odreene vanjskim

imbenicima odreuju kao glavna podruja istraivanja.
Planski koncept zastupa E. Perroux u svojim radovima o kompleksu rastuih polova i
centara, kao i planovima lociranja high-tech industrije u nedovoljno industrijaliziranim
regijama Japana, u ekoloki istom okoliu, u svrhu stvaranja tehnopolisa.
Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata krajobrazni pravac imao je dominantno znaenje.
Postavlja se pitanje koje danas u globalnom drutvu dobiva na sve veoj vanosti: Kako
obnoviti znaenje rasta industrije i uskladiti je s poveanom aktivnou zatite okolia?
U historijsko-geografskom pravcu objanjava se postojee stanje industrije na nekom
podruju na temelju analize povijesnih imbenika. Suprotno tome u tehnoloko-ekonomskom
pravcu najvee znaenje ima utjecaj tehnolokog napretka i inovacija na promjene u
razmjetaju industrije.
Ekoloki pravac u izuavanju industrije razvija se u novije vrijeme, posljednjih 20-ak godina
temeljei svoj interes na interakciji industrije i prirodnog okolia na lokalnoj, odnosno
globalnoj razini.
Promjene u razmjetaju industrije uvjetovane prvenstveno subjektivnim imbenicima, kao to
su psiholoki motivi u odluivanju lokacije predmet je interesa psiholoko-sociolokog
pravca u industrijskoj geografiji. Istodobno se razvija i sistematini pravac koji kao
centralni objekt istraivanja uzima industrijski sustav odreen kao skup elemenata.
Iako su se pojedini hrvatski geografi (M. Si, A. Mali) bavili pitanjima industrije u
geografskom prostoru, industrijsku geografiju kao zasebnu disciplinu razvijali su D. Feletar i
Z. Stiperski. Dragutin Feletar moe se smatrati osnivaem industrijske geografije u Hrvatskoj.
U odreivanju vanosti industrije za odreeni prostor polazi od utvrivanja vanosti prirodnih
i drutvenih imbenika, analizira strukturu i veliinu industrije u odreenom geografskom

17

prostoru, te utvruje utjecaj industrije na transformaciju istog. Najvei dio istraivanja Feletar
usmjerava na prostor sredinje Hrvatske, odnosno podruje Podravine.
2. 1. Principi i metode rada industrijske geografije
U prouavanju industrije najee se koriste tri principa istraivanja:
1. Teritorijalni princip polazi od klasifikacije teritorija i prostornih jedinica istraivanja.
Odreeni prostor mogue je istraivati kao cjelinu i zaseban organizam ili po dijelovima.
Aglomeracijski princip istrauje i analizira industriju u naseljima kao samostojnim
zatvorenim jedinicama, ili kroz mreu meusobno uvjetovanih naselja u kojima su
industrijska poduzea ili industrijske grane tehnoloki povezane.
U regionalnom prouavanju industrije mogua analiza koja polazi od mikro razine do makro
regija rukovodi se fiziko-geografskim obiljejima (Padska nizina, dolina Save), odnosno
dominirajuim

politiko-gospodarskim

okvirima

(demokratsko

trino,

socijalistiko

plansko).
2. Radno-organizacijski princip prouava industriju kroz grane proizvodnje i naine
meusobnog povezivanja industrije odnosno njenih grana. Industrijska poduzea povezuju se
vertikalno, odnosno horizontalno, ovisno o obliku organizacije proizvodnje i tehnolokim
vezama. Vertikalno se povezuju poduzea razliitog proizvodnog lanca, od dobivanja sirovine
do izrade finalnog proizvoda. Vertikalni lanac ine rudnici eljezne rude, koksare, eliane,
valjaonice, tvornice metalnih proizvoda, brodogradilita.
Horizontalni lanac povezuje poduzea odreene industrijske grane.
3. Sintetiki princip obuhvaa procese rajonizacije, tipologije i klasifikacije. Rajonizacija se
provodi po principu dominacije, odnosno ovisno o stupnju prostorne koncentracije,
strukturnoj homogenosti, hijerarhiji i drutvenoj vrijednosti neke industrijske aktivnosti.
Kao najnia jedinica u hijerarhiji industrijskih teritorija izdvaja se industrijski centar kojim je
obuhvaena industrija jednog mjesta koja moe, ali i ne mora biti meusobno povezana.
Industrijski rajon teritorij je s izraenim sudjelovanjem industrije u ukupnoj strukturi
proizvodnji, koji se ovisno o slinosti ili razliitosti industrijskih grana dijeli na granski
(teritorijalna povezanost srodnih industrijskih grana izmeu kojih su razvijene tehnoloko
procesne i ekonomske veze), te na integralni (povezuje industrijska poduzea razliitih grana).
Formiranje, odnosno nastanak industrijskog rajona ovisi o nizu imbenika: lokacijskogenetski (nastanak i razvoj industrija), funkcionalnim (specijaliziranost proizvodnje),

18

strukturnim (meusobna ovisnost i tehnoloko-ekonomska povezanost sastavnih dijelova iste

ili razliite industrijske grane).
Industrijski kompleks je industrijom odreeni geografski prostor u kojem djeluju
raznovrsne, ali meusobno povezane industrije u svrhu postizanja maksimalnog ekonomskog
efekta i minimalnih trokova proizvodnje.
Stoga industrije na takvom podruju dijele zajedniku infrastrukturu i tehnoloki proces.
2. 2 . Industrijske revolucije koje su izmijenile svijet
Od razdoblja primjene parnog stroja u proizvodnji novih dobara i prometu pa sve do danas
industrija je prolazila kroz nekoliko razvojnih ciklusa unutar kojih se odvijao cjelokupni
proces razvoja tehnologije, tehnikih inovacija, ekonomskog rasta i transformacije prostora
poradi razmjetaja i lokacije industrije.
Ovisno o razvoju tehnologija i transformaciji prostora svijet su do danas zahvatile tri
industrijske revolucije. Svaka od njih oznaava fundamentalne promjene u proizvodnji to
uzrokuje velike vikove proizvoda i porast broja stanovnika.
Prva industrijska revolucija temeljila se na energiji pare i ugljena. Generika tehnologija
odreena je parnim strojem koji je masovno primijenjen u prometu, tekstilnoj industriji i
metalurgiji.
U drugoj industrijskoj revoluciji dominantno pogonsko gorivo postaju elektrina energija i
nafta. Razvojne djelatnosti koncentrirane su unutar kompanija, a poinje se investirati u
obrazovanje i stvaranje visokoobrazovanog kadra na sveuilitima.
Atomska energija, biotehnologija i mikroelektronika obiljeja su tree industrijske
revolucije, ili znanstveno-informacijske revolucije koja jo uvijek traje.
Unutar svakog od tih razdoblja industrijska proizvodnja prolazi kroz nekoliko etapa poevi s
eksperimentiranjem, preko ubrzanog rasta, stagnacije i napokon etape pada (tzv. Teorija
ivotnog ciklusa).
U poetnoj etapi eksperimentiranja, odnosno inovacija oivotvoruje se odreeni izum ija se
primjena ostvaruje novim proizvodima.
Ta etapa teritorijalno je ograniena na manja geografska podruja i zatvorena unutar nekoliko
industrijskih pogona.
Ovisno o protoku informacija, proizvodnim vezama u etapi rasta nove tehnologije ire se na
vea podruja, zahvaaju brojnije i raznovrsnije industrijske grane, a potronja ubrzano raste

19

sve do faze zrelosti kada dobiva masovni karakter. U fazi visoke zrelosti intenzifikacija
proizvodnje dovodi svoj potencijal do odreenog limita nakon ega nastupa razdoblje krize.
U etapi stagnacije trokovi proizvodnje se racionaliziraju, proizvodnja se iz starih geografskoindustrijskih regija prenosi u podruja s brojnijom i jeftinijom radnom snagom.
Etapa pada oznaava pad odreene industrijske proizvodnje, depresiju starih regija, ali i
porast proizvodnje na novim lokacijama, to je istodobno za takva podruja etapa razvoja.
Istodobno se odvija i proces pripremanja novih principa proizvodnje i ciklus se ponavlja.
Moderna povijest Europe poinje u drugoj pol. XVIII. st. dvjema revolucijama: industrijskom
u Engleskoj i graanskom u Francuskoj.
U Engleskoj su se u II pol. 18. st. stekli preduvjeti za industrijsku revoluciju ponajprije zbog
ekspanzivnog rasta stanovnitva to je uzrokovalo agrarnu prenaseljenost, porast siromatva u
ruralnim podrujima. Bitna je i dravna politika merkantilizma koja je poticala trgovinu, a
samim tim i proizvodnju (jer je bilo potrebno imati robu s kojom se moglo trgovati). To je
potaknulo migracije u gradove. Stvoreni viak kapitala, veliki prihodi iz trgovine i pomorstva
traili su nove mogunosti ulaganja. Velika Britanija imala je velika leita ruda, posebno
kamenog ugljena, bakra, eljezne rude i soli. Transformacija posjeda s agrarnih na stoarska
osigurala je tekstilnoj manufakturi stalni izvor vune kao sirovinske baze. Gusta mrea kanala i
plovnih rijeka (Clyde, Temza, Trent) stvorila je mogunosti za jeftiniji i masovniji transport
sirovina i proizvoda izmeu pojedinih gradova i luka od kopnenog puta. Istodobno pojavio se
i niz tehnikih izuma. Kay iz Buryja izumom tkalakog una omoguio je dvostruko
poveanje radnog uinka pojedinog radnika. Hargreyvesov stroj za predenje (1760.) poveao
je uinak kolovrata. Sline uinke na poveanje proizvodnje i produktivnosti imali su i stroj
za predenje s pokretnim vretenima (Arkwright, 1768.),te mehaniki tkalaki stan (Cartwright,
1786.). Parni stroj Jamesa Watta (1769.) je najvaniji izum koji je omoguio ekspanziju
najprije tekstilne, a potom i ostalih industrijskih grana. Tekstilna industrija bila je prva koja je
primijenila nove izume i inovacije u cilju poveanja proizvodnje i suzbijanja konkurencije.
Indija je pod britanskom vlau pomogla stvaranju temelja industrijskog razvoja Engleske.
Sada ju je trebalo pretvoriti u kupca britanske gotove robe. Indijski su se proizvodi opteretili
visokim uvoznim carinama dok se istodobno britanska roba izvozila u Indiju gotovo bez
carina. U periodu od 1814. do 1835. izvoz sukna u Indiju se poveao s 1 na 51 milijun yarda,
dok je indijski pao. Slina politika provodila se u svilarskoj, keramikoj, papirnoj, staklarskoj
industriji. Primjena parnog stroja omoguila je uvoenje novog parnog pogona umjesto
dotadanjeg pogona na vodu. Dalji napredak oznaili su tkalaki stroj za pamuk (spinning
jenny), stroj za eljanje (1793.), novi postupci za izbjeljivanje i bojanje tkanina. Na poetku
20

XIX. st. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je najvei proizvoa pamunih tkanina na svijetu, s ak
50% od ukupne svjetske proizvodnje. Daljem razvoju industrije pridonijele su i politike
prilike na britanskom otoju. Trgovina na europskom kopnu bila je optereena brojnim
carinskim ogranienjima, rascjepkanou drava, dok je sjedinjenje Engleske i kotske
(1707.) omoguilo slobodno kretanje ljudi i roba. I drava je poticala gospodarski razvoj,
titei zakonima domau proizvodnju od konkurencije, uvodei mjere za razvoj domae
trgovake mornarice.
Izum lokomotive 1804., te gradnja eljeznikih pruga omoguila je brzi transport i prevoenje
velikih koliina sirovina, posebno kamenog ugljena i eljezne rude.
Fultonov parobrod 1807. ubrzao je i olakao plovidbu, osobito pomorsku plovidbu. Gradnja
eljeznice i parobroda uzrokovali su porast potranje za eljezom i elikom to je otvorilo
mogunost za nove tehnologije u metalurgiji.
Prve industrijske pokrajine nastaju u SZ Angliji, na estuariju rijeke Mersey i Peninskom
gorju. To je ujedno i najstarije sredite tekstilne industrije u Engleskoj. Brojne tekstilne
tvornice locirale su se oko Manchestera. To je i podruje prvih pionira poduzetnika
(Manchester: McConnel i Kennedy pamuk, Murray pamuk), Bolton (Crompton pamuk),
Bury (Peel pamuk), Blackburn (Peel pamuk), Todmorden (Fielden pamuk), Leeds (Gott
vuna, Marshall lan).
Doba parnog stroja zahvatilo je u prvoj pol. XIX. st. cjelokupno britansko otoje i stvorilo od
Ujedinjenog Kraljevstva vodeu industrijsku silu svijeta. Primjena parnog stroja proirila se s
britanskog otoja i na europsko kopno, u regiju Rhur u Njemakoj, dolinu Sambre i Meuse u
Belgiji i na sjeverni dio Francuske.
U ostalom dijelu Europe industrijski razvoj ogranien je na podruja oko glavnih gradova,
velikih luka (Hamburg, Rotterdam, Marseilles) i na podruja bogata eljeznom rudom i
ugljenom (ljonsk, Saar, Sudeti).
U poetku industrijalizacije Europe vanu su ulogu imali engleski poduzetnici. Ne samo da se
prenosilo iskustvo i parni

strojevi, ve su engleski poduzetnici pomagali osnivati nove

industrijske pogone. Manby i Wilson utemeljili su u Francuskoj ljevaonice eljeza, Brassey i

Mckenzie izgradili su brojne eljeznike pruge u Francuskoj, dok je Mulvany u Njemakoj
imao jednu od kljunih uloga u razvoju ruhrskog industrijskog podruja. Dravni interesi
pojedinih zemalja pokazali su se izuzetno vani u razvoju i ekspanziji industrije. Drava je u
Belgiji gradila eljeznice, a slino je i francuska drava izgradila veliki broj pruga uz pomo
privatnog kapitala. Gospodarsku ekspanziju pomoglo je i ukidanje carina izmeu pojedinih
zemalja, kao i mogunosti plovidbe rijekama du nekoliko zemalja (Rajnom, Labom,
21

Dunavom). Industrijsko doba poinje gradnjom eljeznike mree. Do sredine XIX. st.
Ujedinjeno Kraljevstvo i Belgija imali su u cijelosti izgraenu mreu pruga. Mislim kako
treba spomenuti baziranost na 4 klasine industrijske grane tijekom 1. ind. rev. (brodogradnja,
rudarstvo, metalurgija i tekstilna industrija) koje su radno intenzivne i privukle su veliki broj
ljudi u industrijske regije).
Razdoblje izmeu 1870. i 1914. obiljeava II. industrijska revolucija na prostoru Europe i
SAD-a. Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje je bila vodea industrijska sila, ali nakon ujedinjenja
Njemaka postaje vodea u razvoju novih industrijskih grana, poput kemijske industrije,
elektroindustrije, metalopreraivake industrije koja je bila jedna od najvanijih, a poveava i
izvoz gotovih proizvoda i tzv. nevidljivi izvoz (financije, bankarstvo, osiguranja). Iako je
na britanskom otoju izumljen znaajan broj strojeva i inovirane tehnologije (sintetske boje,
parna turbina), najvaniji izumi koji su oznaili prekretnicu u gospodarstvu i poetak nove ere
nastali su u Njemakoj (otto motor, diesel motor, automobil, dinamo). Novi postupci u
proizvodnji elika poveali su proizvodnju uz pad cijene tone elika.
Izumom dinamo stroja elektrina energija doivljava masovnu primjenu u industriji, pogonu
tramvaja, rasvjeti ulica i kua. Nafta i motor s unutranjim izgaranjem omoguili su brzi
gospodarski napredak Europe i SAD-a.
Kraj XIX. st. razdoblje je velike ekspanzije kemijske industrije. Za potrebe tekstilne industrije
proizvode se sintetike boje, sve vie se koriste sintetike tkanine, fosfati i nitrati sirovine su
za proizvodnju gnojiva i eksploziva. Vodeu ulogu u kemijskoj i elektroindustriji ima
Njemaka ije se industrije udruuju u kartele (AEG, Siemens) i trustove. Kemijski se kartel
1925. ujedinjuje u trust I. G. Forben.
Industrijsku ekspanziju doivljava i Carska Rusija, najvie u tekstilnoj industriji
koncentriranoj oko Moskve i Petrograda. Podruje Donjeckog bazena bogato leitima
ugljena i eljezne rude postaje vano metalurko podruje. Dodatni zamah industrijskom
razvoju dala je eksploatacija nafte u Bakuu.
Razdoblje II. industrijske revolucije znailo je i dekoncentraciju industrije i industrijalizaciju
cijele zemlje. U oviru 2. ind. rev. treba spomenuti Henryja Ford (primjena pokretne vrpce u
proizvodnji 1913. koja je moguila masovnu proizvodnju i dovela do poveane ponude na
tritu, kao i obaranje cijena ind. proizvoda zakon ponude i potranje). Takoer treba
spomenuti otvaranje prve industrijske zone (Newcastle, 1934.) i obiljeja tih industrijskih
zona.
Razdoblje III. industrijske revolucije, ili doba atomske energije uvrstilo je industriju kao
najvaniju gospodarsku aktivnost koja je zahvatila cijeli svijet. Nakon uspostave komunizma
22

SSSR nastavlja ubrzani industrijski razvoj temeljen na tekoj industriji (eliane, eljezare,
strojna industrija). Ulaganja stranog kapitala prvenstveno britanskog, njemakog i amerikog
otvorila su mogunosti za razvoj industrije u Argentini, Brazilu, Meksiku, JAR-u. Temelj
industrijskog razvoja je teka industrija na koju se postupno nadograuje preraivaka.
Istovremeno s ekspanzivnim rastom industrijske proizvodnje i prostornim irenjem industrije
javljaju se problemi okolia (devastacija biosfere, divlja ilegalna gradnja, prenapuenost
gradova).
Od 1970-ih godina zapoinje postindustrijsko doba ili doba informatizacije, obiljeeno
razvojem high-tech industrije, stvaranjem simbioze industrije i znanstvenih institucija,
nastankom technopolisa lociranih u blizini velikih gradskih sredita i sveuilita. Smatra se da
glavni rezultati te znanstveno/tehnoloko/informacijske revolucije jo nisu vidljivi. Po nekima
to je i revolucija kontroliranih sustava (Grinin, 2007.). Sredinom 1990-ih zapoela je druga
faza revolucije, obiljeena masovnom uporabom PC, komunikacijskih sistema i
digitalizacijom i jo uvijek traje. Temelj svake industrijske revolucije ine znanja pojedinaca i
mogunost realizacije inovacija (Tab. 3.).
Tablica 3. Izumi i izumitelji od kraja XVII. do kraja XX. st.
Godina

Izum

1692.

Lanquedoc Kanal spaja Sredozemno more s Biskajskim zaljevom. Najvei projekt od razdoblja
Rimskog Carstva
Jethro Tull izumio mehaniki sija sjemena
Thomas Newcomen gradi prvi komercijalni parni stroj
John Kay izumio letei unj
Benjamin Franklin izumio gromobran
Otvoren Bridgewater Kanal teglenicama se prevozi ugljen od Worsleya do Manchestera
James Hargreaves izumio stroj za predenje (spinning jenny)
Richard Arkwright patentira stroj za eljanje vune
James Watt izumio i usavrio parni stroj, uinkovitiji od Newcomenova
Bridgewater Kanal produljen do Merseya i povezan s Liverpoolom
Jacques Perrier izumio parobrod
Veliki Trunk Kanal povezuje Mersey sa Trentom i industrijski Midlands sa lukama Bristol,
Liverpool, i Hull
Samuel Crompton izumio stroj za predenje
Edmund Cartwright izumio tkalaki stan
Thames Severn kanal povezuje Temzu s bristolskim kanalom
William Murdock izumio plinsku rasvjetu
Eli Whitney izumio stroj za ienje pamuka
Thomas Telford gradi dva eljezna akvadukta
Alessandro Volta izumio bateriju
Richard Trevithick razvija prvu parnu lokomotivu
Robert Fulton konstruirao Clermont, prvi uspjean parobrod
George Stephenson dizajnira parnu lokomotivu
Michael Faraday demonstrira elektro-magnetsku rotaciju, osnovu elektromotora
Marc Brunel gradi prvi podvodni tunel ispod Temze
Pruga izmeu Manchestera i Liverpoola prva komercijalna eljeznika veza

1701.
1712.
1733.
1752.
1761.
1764.
1768.
1769.
1772.
1775.
1777.
1779.
1785.
1789.
1792.
1793.
1793 .- 1803.
1801.
1804.
1807.
1814.
1821.
1826 .- 1842.
1830.

23

1831.
1834.
1835.
1837.
1839.
1844.
1845.
1846.
1850.
1851.
1854.
1856.
1857.
1858.
1859.
1863.
1866.
1867.
1868.
1876.
1877.
1880.
1883.
1884.
1885.
1886.
1887.
1888.
1892.
1895.
1896.
1900.
1901.
1902.
1903.
1904.
1907.
1908.
1914.
1923.
1925.
1926.
1927.

Michael Faraday izumio elektromotor

Fox Talbot proizvodi fotografije
Francis Pettit Smith izumio propeler
Charles Babbage izumio mehaniki kalkulator
Samuel Morse izumio telegraf i morseove znakove
Izgraen Great Western prvi prekooceanski parobrod
Charles Goodyear izumio vulkanizaciju kauuka
Fox Talbot koristi fotografski papir
Komercijalna uporaba Morseova telegrafa (Baltimore Washington)
Robert William Thomson patentira prve pneumatske gume
Prvi telegrafski kabel proveden ispod La Manchea
Joel Houghton patentira prvi stroj za pranje posua. Prvi praktian stroj za posue izumila je
Josephine Cochran 1886.
Isaac Singer izumio stroj za ivanje
John Tyndall demonstrira princip optikih vlakana
W.H. Perkin proizvodi anilinske boje za bojenje pamunih tkanina
Louis Pasteur eksperimentira s fermentiranjem
George Oullman izumio spavaa kola za vlakove
Hamilton Smith patentira stroj za pranje
Dovren prvi transatlantski kabel
Edwin Drake pronalazi naftu u Pennsylvaniji
Konstruirane Siemens -Martinove pei za elik. elik zamjenjuje eljezo u graevinarstvu
Alfred Nobel proizvodi dinamit
Robert Whitehead izumio torpedo
Christopher Sholes izumio prvi praktian stroj za pisanje (Remington)
George Westinghouse izumio zrane konice
Aleksandar Graham Bell patentira telefon
Nicolaus August Otto izumio etverotaktni motor s unutranjim sagorijevanjem
Thomas Edison izumio fonograf
John Milne izumio seizmograf
Izgraen prvi neboder (10 katova) u Chicagu
Otvoren Brooklinski most u New Yorku
Charles Parson patentira parnu turbinu
Karl Benz izumio prvi automobil s unutranjim sagorijevanjem
Josephine Cochrane izumila stroj za pranje posua
Gottlieb Daimler izgradio prvo motorno vozilo na etiri kotaa
Heinrich Hertz pronaao radio valove
John Boyd Dunlop patentira komercijalne pneumatske gume
Nikola Tesla izumio AC motor i transformator
Rudolf Diesel izumio motor za dizelski pogon
Braa Lumiere razvijaju kinematograf
Roentgen otkriva X zrake
Tesla, Marconi patentira beini telegraf
Ferdinand von Zeppelin izumio zrani stroj Zeppelin
Marconi alje prvu transatlantsku radio poruku (sa Cape Coda)
George Claude izumio neonsku rasvjetu
Braa Wright izumila prvi zrakoplov
Thomas Suillivan izumio vreice za aj
Benjamin Holt izumio traktor
Leo Baekeland izumio prvu sintetiku plastiku Bakelit
Braa Lumier izumila fotografiju u boji
Paul Cornu izumio prvi helikopter
J.W. Geiger i W. Muller izumili geigerov broja
Garrett A. Morgan izumio plinsku masku
Vladimir Kosma Zworykin izumio televizijsku kameru ili ikonoskop
John Logie Baird izumio mehaniku televiziju, preteu moderne televizije
Robert Goddard izumio raketu na tekui pogon
Philo Taylor Farnsworth izumio kompletan elektroniki TV sustav

24

1928.
1929.
1935.
1939.
1940.
1941.
1943.
1947.
1952.
1955.
1956.
1958.
1959.
1965.
1970.
1971.
1975.
1976.
1981.
1984.
1985.
1989.
1990.
1995.
1996.

Alexsander Fleming pronaao penicilin

Wallace Carothers i DuPont Labs izumio neopren vlakna
Vannevar Bush izumio analogni kompjuter
Wallace Carothers i DuPont Labs izumili najlon
Robert Watson Watt izumio radar
Igor Sikorsky izumio prvi uspjean helikopter
Peter Goldmark izumio moderni kolor televizijski sustav
Konrad Zuse Z3 prvi kompjuter kontroliran preko softwara
Enrico Fermi izumio neutronski reaktor
Izumljen sintetiki kauuk
Dennis Gabor razvija teoriju holografa
Izumljen prvi mobilni telefon
Bardeen, Brattain i Shockley izumili tranzistor
Edward Teller i tim izgradili hidrogensku bombu
Izumljena optika vlakna
Koriten prvi hard disk raunala
Izumljen modem
Gordon Gould izumio laser
Jack Kilby i Robert Noyce izumili mikroip
James Rusell izumio CD
Alan Shugart izumio floppy disk
James Fergason izumio LCD
Izumljen laserski printer
Izumljen ink - jet printer
Prvi IBM PC
Prvi CD-ROM
Apple Macintosh
Windows program
HD televizija
Tim Berners Lee kreirao WWW i HTML
Izumljen DVD
Izumljena web televizija

Izvor: Landow, 2008.

2.3. Znaenje industrije i lokacijski faktori

Znaenje industrije za gospodarski razvoj odreenog prostora (regije, drave) najee se
podudara s brojem i udjelom zaposlenog stanovnitva u industriji. Industrijski razvijena
podruja su ona u kojima je udio zaposlenih u industriji vei nego u drugim sektorima
gospodarstva. Detaljnija analiza zaposlenih u pojedinim industrijskim granama ukazuje na
regionalni sastav industrije prema emu je mogu odrediti je li odreena regija diverzificirana
ili monostrukturna. Kao pokazatelji koncentracije ili disperzije industrije u obzir se uzimaju i
drugi pokazatelji:
1.

broj zaposlenih na 1000 stanovnika

2.

vrijednost osnovnih sredstava na 1000 stanovnika

3.

ostvareni nacionalni dohodak na 1000 stanovnika

4.

gustoa broja zaposlenih na 10 km2

25

5.

vrijednost osnovnih sredstava u industriji na 10 km2

6.

nacionalni dohodak u industriji na 10 km2

7.

udio industrije u ukupnom nacionalnom dohotku

8.

udio zaposlenih u industriji u ukupnom broju zaposlenih

Industrijski razvoj prikazuje se i prostornim mjerilima, lokacijskim kvocijentom i regionalnim

faktorom, te koeficijentom specijalizacije.
Lokacijski kvocijent (Lq) mjerilo je kojim se utvruje prostorni razmjetaj industrije, ili
stupanj koncentracije industrije u manjoj geografskoj cjelini u odnosu na veu cjelinu. Njime
se utvruje stupanj razvoja odnosno pada odreene geografske cjeline na regionalni ili
dravni prosjek.
Lokacijski kvocijent
Broj zaposlenih u industrijskoj regiji
Broj zaposlenih u industriji u itavoj dravi
Lk
Broj stanovnika u regiji
Broj stanovnika u dravi

Prosjek se izraunava s vrijednou 1,000.

Regionalnim faktorom (Rf) utvruje se promjena indeksa zaposlenosti unutar odreenog
razdoblja prema pojedinim geografskim cjelinama u odnosu na promjene u veoj geografskoj
cjelini.
Regionalni faktor ili shift analiza
Rf

zt Z t
/
z0 Z 0

z 0 zaposleni u industriji u regiji u prvoj 0 godini,

z t = zaposleni u industriji u regiji u zadnjoj t godini
Z 0 = zaposleni u industriji u dravi u prvoj 0 godini

Z t = zaposleni u industriji u dravi u zadnjoj t godini

Koeficijentom specijalizacije objanjava se struktura, odnosno sloenost industrije u regiji u

odnosu na dravni prosjek. U analizi se uzimaju dva faktora: industrijski pogoni i industrijski
radnici u obje geografske cjeline: manjoj i veoj.
Indeks koncentracije odreuje vanost neke regije u industrijskom razvoju
Ck

1
xik xik
2 i

26

xik - oznaava udio regije u ukupnoj dodanoj vrijednosti odreene industrije k

xi k - udio regije u ukupnoj dodanoj vrijednosti za sve industrije u regiji
C k - pokazuje je li neka regija iznad prosjeka u proizvodnji k industrije

Industrijski krajolik koji se u Europi poinje stvarati u 19. st. odreen je nizom prirodnih
imbenika koji su odredili lokacije pojedinih industrija. Tradicionalne industrijske grane
locirale su se u blizini izvora sirovina i dostupnih energetskih potencijala. Tijekom vremena
vanost pojedinih imbenika se mijenjala, pa iako su prirodni imbenici odreena konstanta,
danas na vanosti dobijaju novi imbenici: prometni sustavi, blizina i dostupnost, te veliina
trita, tehnologija, povezanost industrije i znanosti, politike intervencije.
Fizike, ekonomske, povijesne, kulturne ili politike znaajke nekog podruja esto imaju
presudnu ulogu u lokaciji industrije.
Utjecaj veine imbenika nije dugotrajan i pod utjecajem politikih i ekonomskih prilika se
mijenja (cijena zemljita, cijena prijevoza, cijena sirovina).
Poetkom XIX. st. industrija se locirala u blizini izvora sirovina (rudnici eljezne rude ili
ugljena). Danas je veina teke industrije locirana u blizini luka jer se najvei dio sirovina
(eljezna ruda, ugljen, nafta) uvozi, ime je potaknut proces litoralizacije svjetskih obala.
U poetku razvoja metalurgije (prerada eljeza) drvna masa umskih kompleksa bila je vaan
imbenik lokacije industrije. Razvoj tehnologije uvjetovao je preseljenje eliana u blizinu
rudnika eljezne rude. Moderne eliane danas su locirane na obali, unutar lukih kompleksa
jer je lokacija odreena transportnim trokovima dopreme sirovina iz udaljenijih izvora.
imbenici koji utjeu na lokaciju industrije dijele se u dvije osnovne grupe:
1. prirodni koji se odnose na izvore sirovina, blizinu energije, veliinu zemljita i
reljefna obiljeja, klimatske karakteristike, prirodni prometni pravci, hidroloki uvjeti
2. antropogeni gospodarski (transportni trokovi, cijena energije, cijena rada)
socijalni (obrazovna razina stanovnitva, industrijska tradicija, udio enske
odnosno muke radne snage)
politiki (dravna politika, dugorona strategija razvoja, vojno-politika
situacija, razlike u razvijenosti, smanjivanje razlika selo grad, naela
ravnomjernog razvoja)
kulturno-povijesni (kulturna i religijska tradicija)
tehniko-tehnoloki (potrebne slobodne povrine, vodoopskrba, osiguranje
energijom i sirovinama)

27

Kod odabira lokacije uzima se u obzir ona lokacija koja je s obzirom na tehniko-tehnoloke,
transportne i proizvodne ciljeve najmanje ograniavajua i trino najpovoljnija.
Prema Staffordu deset je imbenika koji su odluujui za odabir lokacije industrije:
1. radna snaga
2. trite
3. promet
4. sirovine
5. usluge i infrastruktura
6. kvaliteta ivota
7. poslovna klima
8. obiljeja mjesta
9. obiljeja zajednice
10. porezi
Na temelju istraivanja Stiperski je (1995.) izdvojio faktore koji su utjecali na lokaciju
industrije u Hrvatskoj:
1. obrazovana radna snaga
2. prometna dostupnost
3. blizina sredita
4. tradicija
5. blizina izvora poluproizvoda
6. industrijska zona
Daljnjom analizom detaljnije su izdvojeni najvaniji faktori, odnosno oni za koje su industrije
smatrale da su najvaniji: kvalificirana i obrazovana radna snaga, blizina sredita poslovnih
zbivanja, prometna dostupnost, blizina izvora poluproizvoda i tradicija.
Suprotno njima najmanje vani faktori kod izbora lokacije industrije su: blizina sveuilita,
lokalna vlast, osobni razlozi vlasnika tvrtke, ljepota mjesta i kulturna ivost mjesta.
Faktori koji su bitni za lokaciju industrije, posebno high-tech, a to omoguuje stalnu
inovativnost, kao to je blizina znanstvenih institucija, u Hrvatskoj su u grupi najmanje vanih
faktora.
Lokacijski imbenici dijele se na 1. lokacijske uvjete i 2. lokacijske imbenike u uem smislu
(Vrier, 2000.). Lokacijski uvjeti koji djeluju kao privlani, odnosno potisni imbenici,
neizravno su bitni za odabir lokacije (elementi prirodnog okolia klimatske i reljefne
karakteristike, dobno-spolna struktura stanovnitva, agrarna gustoa, obrazovna razina).

28

U radno-intenzivnoj industriji brojnost, kvaliteta i strunost radne snage od goleme su

vanosti za uspjeh industrije. U modernoj high-tech industriji blizina istraivakih i razvojnih
institucija i kvaliteta radne snage najsnaniji su imbenik lokacije. Sveuilita i drugi
razvojno-istraivaki centri imaju vanu ulogu u odabiru lokacije za industrije poput
mikroelektronike, biotehnologije. Unato injenici da takve industrije zapoljavaju mali broj
radne snage esto koriste velika financijska sredstva.
Problem lokacije esto se javlja kao pitanje razvoja ekonomske politike, posebno u sluaju
odreivanja prometnih tarifa. Intervencija drave i formiranje povlatenih tarifa pri transportu
sirovina i energenata imbenik su koji odreuje lokaciju industrije neovisno o blizini
sirovinskih i energetskih izvora.
Financijska sredstva i investiranje u industriju omoguuje i napredak tvrtki.
Industrijski lokacijski imbenici dijele se na makro i mikro lokacijske imbenike.
Makrolokacijski imbenici djeluju na regionalnoj razini i odnose se na odabir ireg prostora.
Mikrolokacijski imbenici odreuju konkretnu lokaciju pojedinog industrijskog pogona ili
tvornice i odreena je imbenicima ueg okolia (geoloki sastav terena, rua vjetrova,
vodoopskrba, oneienje voda, slobodno zemljite za deponij industrijskog otpada).
Meu makrolokacijskim faktorima posebno znaenje imaju sirovine, energetski izvori, radna
snaga i transport. Njihova se vanost tijekom vremena mijenjala, a i meusobno je
uvjetovana. Poetni stadiji industrije obiljeeni su lociranjem industrijskih pogona u blizini
izvora sirovina, posebno jer su transportni trokovi zbog nerazvijene prometne mree i
prometnih sredstava previsoki. Razvoj prometnih sustava, posebno inovacije u transportu
omoguili su prelociranje industrije na druga podruja podalje od izvora sirovina.
Transport je odigrao i vanu ulogu u premjetanju pojedinih industrijskih grana od izvora
energije. Mogunost brzog i masovnog transporta energije smanjili su i ovisnost industrijske
lokacije o blizini energetskih izvora. Uloga radne snage u razvoju i ekspanziji industrije
mijenjala je svoje znaenje, od kvantitativnog ka kvalitativnom. Potreba za radnom snagom
uzrokovala je migracije radnika i naputanje poljoprivrede, te njihovo izravno prelijevanje u
industriju, stvarajui na taj nain sloj brojne i nekvalificirane radne snage. U razvijenim
zemljama stagnacija tradicionalnih i razvoj visokotehnolokih industrija potaknula je proces
cjelovitog obrazovanja, odnosno mobilnost u promjeni zanimanja i prekvalifikaciji.
Lokacija se definira kao prostor odreen prirodnim i antropogenim imbenicima koji utjeu
na trokove proizvodnih aktivnosti na toj lokaciji i socio-ekonomski poloaj pojedinaca ili
zajednice u cjelini.

29

Kod makrolokacijskih imbenika vanost ima poloaj industrije u odnosu na glavne

potroake centre. Blizina urbanih centara i razvijene prometne komunikacije preduvjet su
pozitivnog razvoja industrije koja na taj nain ostvaruje minimum trokova i maksimum
profita.
Urbana sredita od samih poetaka razvoja industrije imaju vanu ulogu u lokaciji industrije,
budui da su to sredita koncentracije stanovnitva (radne snage), uslunih funkcija
(marketing) i trita za industrijske proizvode. Industrijske lokacije planiraju se za odreeno
vrijeme unutar kojeg se mogu oekivati i promjene kriterija prilikom odabira lokacijskih
faktora, budui da se stupanj drutvenog, politikog odnosno gospodarskog razvoja stalno
mijenja, a shodno tome javljaju se inovacije u smislu novih tehnikih sredstava, transportnih
sredstava i tehnologija proizvodnje. Prevelika koncentracija industrije u gradovima potie i
preseljavanje industrije iz sredita grada na njegove rubove ili na periferiju, odnosno ak na
vee udaljenosti izvan gradova. Manjak prostora za proirivanje pogona, porast cijena
zemljita u gradu, zaguenost u javnom prijevozu, neizgraena infrastruktura i visoke cijene
komunalnih usluga uzrokuju dislociranje industrije iz sredita grada na periferiju. Slobodne
povrine za potrebe industrije odreuju se ovisno o industrijskoj gustoi. Veliina industrijske
gustoe razlikuje se prema tipu industrije, veliini pogona, tehnolokoj opremljenosti,
organizaciji poslovanja. Najvea je industrijska gustoa u sreditu grada (Pegan, 1995.).
Primjerice u Zagrebu je industrijska neto gustoa u uem dijelu grada 1990-ih bila 550
radnika/ha povrine, dok je u izvangradskom podruju bila svega 13-30 radnika/ha.
Preraivake industrije koje su vezane uz preradu poljoprivrednih proizvoda, kao i one koje
zbog organizacije poslovanja koriste sezonsku radnu snagu odabiru za lokaciju svojih
proizvodnih pogona ruralna podruja (Pegan, 1997.).
Kod odabira smjetaja u ruralnom podruju vanost ima prirodno okruenje (reljef,
topografija terena, hidrografska i klimatska obiljeja), oblik naselja i organizacija (nizna
naselja, grupirana naselja),

prometna povezanost s veim centrima, kvaliteta postojee

izgraene infrastrukture (vodovod, kanalizacija, opskrba elektrinom energijom i plinom),

veliina i poloaj slobodnog graevinskog i poljoprivrednog zemljita, organizacija
tehnolokog procesa, utjecaj na okoli i dr.
Lokacijom u ruralnim podrujima pojedine industrije koriste postojee prednosti poput:
1. Postojanje slobodnog zemljita za irenje proizvodnje
2. Interes lokalne i ire zajednice za podizanje industrije u ruralnim krajevima
3. Jeftina radna snaga
4. Nii trokovi proizvodnje i nii porezi
30

Utjecaj na promjenu tokova kretanja stanovnitva privlai novo stanovnitvo i usporava

odljev autohtonog stanovnitva.
Ipak, lociranje industrije u ruralnim podrujima ima i odreene slabosti koje se prvenstveno
oituju u udaljenosti od trita, najee nedostatku komunalne infrastrukture. Novi pogoni,
oprema i industrijska infrastruktura bitno mijenja postojei krajolik i predstavlja opasnost po
kvalitetu okolia. U ruralnim podrujima industrija se esto ne pridrava zakona u cilju
ouvanja kvalitete okolia (deponiranje otpada, neproiavanje otpadnih voda, emisije
otpadnih plinova u atmosferu).
2. 4. Teorije i metodologija lokacije industrije
Trokovi transporta i proizvodnje potaknuli su brojne ekonomiste, sociologe i ekonomske
geografe u stvaranju teorija industrijske lokacije koji su trokove industrije uzeli kao bazu pri
donoenju odluka.
Iako se odnosi na trokove transporta u poljoprivrednih proizvoda, von Thnenov model u
djelu Izolirana drava temeljno je polazite u razvoju prostorne distribucije proizvodnje.
Von Thnen je razvio svoj model na primjeru naselja Tellowa (Mecklenburg) vodei
konstantno tijekom devet godina biljeke o cijenama, usjevima, plodovima i trokovima. Po
njemu poljoprivrednici poveavaju dobit na temelju trinih cijena, kroz ukupni zbroj
proizvodnje i transportnih trokova. Rezultat je model zemljita unutar kojeg je
monofunkcionalno koritenje zemljita podijeljeno u koncentrine krugove oko sredinjeg
trita.
Visoka produktivnost povrtlarskih kultura i mlijeno stoarstvo locirano je blie centralnom
naselju, dok su manje produktivne aktivnost, poput ekstenzivnog stoarstva i umarstvo,
locirani podalje, odnosno na vanjskim rubovima. Thnenov model polazi od tri pretpostavke:
1. trino naselje je izolirano,
2. sva je zemlja oko centralnog naselja iste kvalitete i
3. ne postoji prometna infrastruktura.
Alfred Weber smatra se osnivaem teorije lokacije. Kod odreivanja optimalne lokacije polazi
od odreivanja faktora lokacije, koje dijeli na ope i posebne. Pod opim faktorima lokacije
smatra one ije se djelovanje odnosi na cjelokupnu industriju (transportni trokovi, trokovi
radne snage ), dok posebni faktori djeluju na pojedinanu industriju.
Weber izdvaja tri osnovna faktora lokacije za koje dri da su kljuni u odabiru lokacije:
1. transportni trokovi
31

2. trokovi radne snage

3. aglomeracijsko-deglomeracijski faktori
Weberov model minimalnih trokova (1909.) polazi od pretpostavke da e optimalna lokacija
tvornice biti u toci gdje su transportni trokovi minimalni. To je teite trokuta ije vrhove
ine izvori sirovina, energije i trite. Odstupanje lokacije od toke minimalnih trokova
poveava transportne trokove koji se mogu kompenzirati niim cijenama radne snage i
efektom aglomeracije.
Ako su transportni trokovi sirovina isti kao i oni kod gotovih proizvoda tada je lokacija
proizvodnje ekvidistanca izmeu izvora sirovina i trita.
Ako je sirovina skuplja nego gotovi proizvod, najbolja lokacija je na izvoru ili u neposrednoj
blizini. To je tip weight-losing industrija (proizvodnja elika). U sluaju weight-gaining
industrije (petrokemija) najbolja lokacija je u blizini trita.
Ostali imbenici su trokovi rada i aglomeracijske snage. Deaglomeracijske snage ili
imbenici imaju suprotan uinak i potiu industriju da ne prihvati lokaciju u regiji zbog
nedostatka kvalificirane radne snage ili manjka slobodnog zemljita. U objanjenju svog
modela Weber koristi linije jednakih trokova transporta od izvora sirovina do trita izotime. Ukupni trokovi transporta dobiju se zbrajanjem vrijednosti tamo gdje se sva tri
kruga presijecaju. Na jednom lokacijskom podruju postoji samo jedna toka s minimalnim
transportnim trokovima. Spajanjem toaka istih transportnih trokova dobiju se izopadane.
IZOPADANE su linije koje povezuju mjesta s istim trokovima transporta. One oblikuju
trokovne okvire oko lokacije s najniim trokovima.
Weberova teorija temeljila se na principu izotropnog prostora za koji se pretpostavlja da su
slini uvjeti na bilo kojem dijelu povrine.
Njegov se model danas ipak moe smatrati neprimjerenim budui da u razmatranje nije
uvrteno postojanje nikakvih reljefnih prepreka, niti dominirajue prometne mree. Ujedno
Weber ne uzima u obzir i politiki imbenik u odabiru lokacije (Sl. 1.).

32

Slika 1. Weberov model industrijske lokacije (prema Broadley, 2000.)

Marshall (1890., 1920.) se najee citira kao prvi koji je ustvrdio da je ekonomska
produktivnost tvrtki i njihovo poslovanje rezultat lokacije i udaljenosti. Identificirao je tri
specifina izvora aglomeracijskih ekonomija koji potiu stvaranje prostornih klastera:
1. znanje koje se razmjenjuje izmeu razliitih kompanija,
2. jedinstveno trite rada i
3. trokovi proizvodnje.
Pri tome je vano da sve kompanije i cjelokupno poslovanje pripada istom industrijskom
sektoru. Blizina lokacija pojedinih kompanija unutar iste industrije poveava mogunosti
inovacija cjelokupne industrije na odreenom podruju.
Prema Hooveru (1948.) individualni uspjeh pojedinih tvrtki i poduzea ovisi o
aglomeriranosti poduzea i rezultatima poslovanja iste ili razliitih industrija.
Po njemu postoje tri tipa ekonomskih aglomeracija: ekonomija lokacije, ekonomija
urbanizacije i unutranji dohodak (Hofe, Ke Chen, 2006.)
Njemaki ekonomist Loesh uvodi teoriju trita i model maksimalnog dohotka (1954.) Loesh
naglaava ulogu zahtjeva trita koji e poveati prihode. Po njemu svaki racionalni
poduzetnik odabire onu lokaciju iz koje se moe postii maksimalni profit. Optimalna
lokacija odreena je maksimalnim bruto dohotkom.
Minimalni trokovi transporta nisu odreeni do pojedinane lokacije trita, ve u odnosu na
disperzno trite (Sl. 2.)

33

Slika 2. Loeshov stoac prihoda (Broedley, 2000.)

Isard (1956.) aktualizira pojam industrijskog kompleksa. Prepoznajui da jedan proizvod
moe biti proizveden u nizu aktivnosti pionirski je razvio primjenu koritenja input output
tablica.
U SAD-u od sredine 1950-ih koriste se matematike formule u odreivanju prostornih
lokacija. Te se formule preuzimaju iz postojee tradicije, poput njemake kole lokacijske
teorije, ali i iz drugih izvora, poput fizike i astronomije, koristei pojmove gravitacije,
potencijala, entropije, koji su postali rasprostranjeni u razumijevanju lokacije ekonomskih
fenomena.
Chinitz (1961.) svoju teoriju temelji na prouavanju industrije dvaju velikih industrijskih
centara SAD-a, New Yorka i Pittsburga stvarajui tzv. model inkubacije. Njime se stariji
industrijski centri odreuju kao inkubatori koji potiu stvaranje novih poduzea, poslovanja i
ekonomskih mogunosti.
Perroux (1950.) svoja istraivanja temelji na inovacijama i ulaganjima kao pokretakim
snagama industrijskog razvoja.
Velike, poslovno vitalne kompanije ire svoje pozitivne ekonomske uinke na manja
poduzea u geografskom prostoru. Time stjeu poziciju pola razvoja koji djeluje kao

34

katalizator ekonomskog razvoja. Po Perrouxu ekonomski je prostor apstraktan i homogen

okoli u kojem tvrtke i industrija kupuju i prodaju meusobno slijedei pri tome centripetalne
i centrifugalne sile. U kasnijim analizama Perroux (1988.) pridodaje svojoj teoriji i pojam
vremena kroz koji razvojni polovi prolaze. U poetnoj fazi formiraju se tvrtke i poslovni
klasteri iz kojih se u drugoj fazi razvoj iri u vanjske tvrtke tokovima robe, ulaganjem i
informacijama.
Vernon (1966.) u teoriji krune proizvodnje polazi od tvrdnje da je lokacija tvrtki utjecana
kombinacijom zahtjeva trita, tehnolokim promjenama i trokovima rada. Nakon stadija
koncentriranja tehnolokih inovacija u gospodarski razvijenim zemljama proizvodnja se iri
prema periferiji, odnosno u slabije razvijena podruja. Vanu ulogu ima i vremenska
komponenta u stvaranju koncepta geografske udaljenosti, posebno kada se odluuje o izboru
lokacije industrije. U poetnoj fazi proizvodnja je ograniena na malom zatvorenom tritu. U
kasnijoj zreloj fazi trite ekspandira i neophodna je vea razina proizvodnje. Trokovi
proizvodnje smanjuju se relociranjem proizvodnje na jeftinija periferna podruja. Trino
zasiena faza dosegnuta je kada konkurencija proizvodi sline proizvode i trino natjecanje
se intenzivira. Nastavak profitabilnosti zahtijeva najnie proizvodne trokove zbog ega se
industrija premjeta u slabije razvijene zemlje gdje su operativni trokovi niski (Sl. 3.).

Slika 3. Razvojne faze industrijske proizvodnje (Broedley, 2000.)

2. 5. Nova ekonomska geografija

35

Poetkom 1990-ih Paul Krugman razvija vlastitu Novu ekonomsku geografiju. Njegov rad
temelji se na njemakoj koli lokacije i Isardovom uenju o prostornim kretanjima. Krugman
tvrdi da se tradicionalni model temeljen na konstantnom profitu i trinom natjecanju moe
zamijeniti Dixit-Stiglitzovim modelom iz 1970-ih koji doputa poveanje profita i djelomino
natjecanje. Krugman tvrdi da je poveanje profita motiv za specijalizaciju i trgovinu, ak i
kad ne postoje komparativne prednosti. Temelj njegove vizije nove ekonomske geografije je
poveanje prihoda.
Pojava nove ekonomske geografije vezana je uz oblikovanje velikog broja ekonomskih
aglomeracija u geografskom prostoru, na razliitim razinama i razliitog prostornog obuhvata.
Najjednostavniji tip aglomeriranja koji je i prostorno najui nastaje grupiranjem manjih
ekonomskih jedinica u susjedstvu. Vei tipovi mogu biti unutar gradova, stvaranjem brojnih
industrijskih distrikata ili na regionalnoj razini unutar istog dravnog teritorija.
Drugi oblik aglomeriranja je struktura jezgra periferija globalne ekonomije koja je jednaka
prostornom dualizmu Sjever Jug. Nova ekonomska geografija ukazuje i objanjava kako se
geografske strukturne ekonomije prilagoavaju centripetalnim silama (privlae ekonomske
aktivnosti), odnosno centrifugalnim silama (razdvajaju).
Unutar Nove ekonomske geografije razlikuju se tri kljuna termina:
1. Model ujednaenosti u formiranju cjelokupne prostorne ekonomije kojim se odvaja
pristup NEG-a od tradicionalne lokacijske teorije i ekonomske geografije
2. Porast profita na razini individualnih proizvoaa, tvornica, pogona koje je vano da
gospodarstvo ne degradira u tzv. backyard kapitalu (odnosno svaki individuum
proizvodi veim dijelom za sebe)
3. Transportni trokovi

bitni su lokacijski imbenik jer je kretanje proizvodnih

imbenika i potroaa preduvjet za stvaranje aglomeracija.

Model jezgra periferija (Krugman, 1991.) odreuje temeljni okvir NEG-a. Njime se
objanjava kako interakcije kod porasta prihoda na razini poduzea, transportnih trokova i
mobilnosti imbenika mogu uzrokovati da se prostorne ekonomske strukture razvijaju i
mijenjaju. Postoje dvije regije, odnosno dva proizvodna sektora: poljoprivredni i industrijski i
dva tipa radnih odnosa: poljoprivrednici i industrijski radnici.
Proizvodni industrijski sektor

kontinuirano proizvodi brojne horizontalno diferencirane

proizvode pri emu su radnici jedini input. Poljoprivredni sektor proizvodi homogene
proizvode sa stalnim prihodom i koristi poljoprivrednike kao jedini input. Industrijski radnici
su slobodni u kretanju izmeu regija, za razliku od poljoprivrednika koji su statini.
Meuregionalna trgovina industrijskim proizvodima ukljuuje pozitivne transportne trokove.
36

U tom modelu statinost poljoprivrednika djeluje kao centripetalna sila jer konzumiraju oba
tipa proizvoda, i industrijski i poljoprivredni. Centripetalna sila je kompleksnija i ukljuuje
krunu povezanost. U regiji u kojoj je lociran veliki broj industrija proizvodi se i vei broj
raznovrsnijih proizvoda. Radnici u toj regiji imaju bolji pristup veem broju proizvoda u
usporedbi s radnicima drugih regija. Svojim viim dohotkom djeluju kao privlana sila za
radnike iz drugim regija. Porast broja radnika uvjetuje i stvaranje veeg trita nego u drugim
regijama.
Centripetalne sile nastale su kao kruna uzrokovanost privlanih sila (interes radnika da budu
blie proizvoaima potrone robe) i povratnih sila (nastojanja proizvoaa da se
koncentriraju na veem tritu).
Ako su veze dovoljno jake da svladaju centrifugalnu silu potaknutu od strane statinih
poljoprivrednika, gospodarstvo e imati model jezgra periferija u kojem je sva poljoprivreda
koncentrirana u jednoj regiji (Tab. 4.).
Tablica 4. .Sile koje utjeu na koncentraciju i disperziju industrije
Centripetalne sile
Uinci veliine trita/veze
Snano trite
Transfer znanja i druge iste eksterne ekonomije

Centrifugalne sile
Statini imbenici proizvodnje
Zemljina renta/putovanja na posao
Zaguenost, gomilanje i druge iste eksterne
neekonomije

Izvor: Krugman, Fujita, 2003: 156

Model jezgra periferija javlja se kada su transportni trokovi proizvodnje dovoljno niski,
kada su proizvodi razliiti ili kada je proizvodnja dovoljno velika.
Male promjene u kljunim elementima mogu promijeniti ekonomska obiljeja geografskog
prostora stvarajui industrijsku jezgru unutar regije koja je akumulirala poetne prednosti i
deindustrijaliziranu periferiju.
U modelu urbanog sustava interes je usmjeren na prostornu distribuciju aglomeracija. Svi
radnici u gospodarstvu slobodni su u odabiru lokacije i zanimanja
Poljoprivrednici proizvode koristei zemljite i rad. Transportni trokovi su prividno pozitivni
i za industrijske i za poljoprivredne proizvode. U tom je modelu samo poljoprivredno
zemljite statian imbenik, to je ujedno i izvor centrifugalnih sila.
Pristup zapoinje Thunenovom Izoliranom dravom u kojoj je grad odreen kao sredite
proizvodnje, okruen poljoprivrednim zaleem. Trini potencijal odreene industrije naglo
se smanjuje udaljavanjem od grada u kojem je ta industrija aglomerirana, a potom na
odreenoj udaljenosti ponovo poinje rasti (stvara se urbana sjena).
37

Geografski obuhvat urbane sjene specifinost je koja ovisi o industriji, vea je ako
industrija osigurava vie razliitih proizvoda ili ako su transportni trokovi za te proizvode
niski. Smanjenje transportnih trokova za industrijske proizvode vodi ka stvaranju
megalopolisa, sastavljenog od velike jezgre gradova koji su povezani industrijskim pojasom.
U modelima jezgra periferija i urbani sustav mobilnost je kljuan imbenik u stvaranju
aglomeracija. No ako je koncentracija proizvodnje vea nego koncetracija resursa onda i nije
svaka aglomeracija vaan proizvoa u svakoj industriji. Neki gradovi specijalizirani su u
ogranienom lancu proizvoda (poput Detroita koji se specijalizirao u automobilskoj industriji)
Von Thunenova teorija podudara se s teorijom NEG-a o razvoju transporta s jakom
aglomeracijom ekonomskih aktivnosti u sredinjoj regiji, odnosno u velikim gradovima.
Meuregionalna trgovina razliitih proizvoda odvija se u dva pravca. Industrija prodaje svoje
proizvode izvan domicilne regije pri emu se susree s ogranienjima:
treba odrediti cijenu koja je dovoljno visoka da pokrije trokove transporta i
treba odrediti cijenu dovoljno nisku da moe konkurirati lokalnim cijenama na
vanjskom tritu.
U sluaju asimetrinosti meuregionalne distribucije industrija, industrije u velikim regijama
mogu profitabilnije izvoziti prema rubnoj periferiji, dok industrije u maloj regiji ne mogu
profitabilnije izvoziti prema marginalnom centru. Fujita i Thisse uvode openiti uravnoteeni
model monopolistikog natjecanja sa primjerima dviju drava u kojima svaka kompanija ima
dvije temeljne jedince: upravu ( headquaters HQ ) i proizvodni pogon. HQ koristi obrazovanu
radnu snagu, dok proizvodni pogon koristi usluge uprave i nie obrazovanu i kvalificiranu
radnu snagu. Istrauju smanjenja u trokovima trgovine proizvodima i pad trokova
komunikacije izmeu uprave i pogona unutar tvrtke. Smanjivanje komunikacijskih trokova
moe potaknuti relociranje pogona na periferiju. U poetku model NEG-a je statian jer ne
uzima u obzir mogue utjecaje aglomeriranosti na inovacije.
Inovacijske aktivnosti u sektoru istraivanja ukljuuju vanjska znanja nasuprot strunosti
radnika.
Kada se gospodarstvo transformira iz faze disperzije u fazu aglomeracije inovacijski procesi
odvijaju se najbrim moguim tempom. U tom sluaju i tvrtke na periferiji u boljem su
poloaju nego ranije u fazi disperzije. Jamamoto predlae model dviju jezgri u kojem se
industrijska proizvodnja odvija tradicionalnom tehnologijom ili modernom. Industrijalizacija
mijenja industrijsku proizvodnju polazei od tradicionalne ka modernoj tehnologiji u sluaju
kada se transportni trokovi smanje do te razine da se trita dviju regija povezuju.

38

Dvije su glavne grupe postojee literature u kojima se razmatra uzrona povezanost izmeu
modela industrijske lokacije i strukture transportne mree. U radovima jedne grupe prikazuje
se planiranje transportne mree kao problem u planiranju transportnog sektora, no ne
objanjava se kako struktura transportne mree utjee na model industrijske lokacije. Druga
grupa usmjerena je na izvoenje modela industrijske lokacije unutar postojee strukture
transportne mree.
K povezivanje oznaava povezanost izmeu ljudi kroz stvaranje i transfer znanja. Pod
efektom K podrazumijeva se kruenje znanja kao pasivnog elementa. Kreiranje znanja i
njegov transfer uvjetuje nastanak K veza koje su ujedno i aglomeracijske snage.
Tradicionalne veze nastaju iz proizvodnje i prijenosa roba i usluga, tzv. E veze (ekonomska
aktivnost). Aglomeracijske snage u stvarnosti nastaju iz dvojnog efekta E veza i K veza, pri
emu uloga K veza postaje dominantnija.
2.6. Organizacija industrije i povezivanje
Osnovna jedinica industrije je pojedinana tvornica koja je sastavljena od jednog ili vie
proizvodnih pogona. Industrijski pogoni mogu biti locirani na jednom mjestu ili teritorijalno
odijeljeni.
Kod odabira lociranja industrije ili njenih pogona vanost ima meusobna povezanost
industrijskih pogona, odnosno tvornica. Kod povezivanja pogona radi proizvodnje stvaraju se
vertikalne veze (process links), dok u sluaju trinog povezivanja, nastaju horizontalne veze
(horizontal links). Povezanost ide u smjeru proizvodnog toka ili obrnuto, kada proizvod ili
otpad jedne tvornice, postaje sirovina u proizvodnji druge tvornice. U prvom sluaju radi se o
forward linkage effect, a u drugom o backward linkage effect. Kod vertikalnog povezivanja
industrije razliitih grana meusobno se povezuju u lancu od sirovina do finalnog proizvoda
(rudnici ugljena ili eljezne rude) koksare eljezare metalna industrija (proizvodnja
strojeva, lokomotiva, vlakova i sl.).
Horizontalnim povezivanjem (backward linkages) povezane su tvornice unutar odreene
industrijske grane u kojima sredinja tvornica dobiva sirovine ili poluproizvode iz razliitih
izvora (automobilska industrija, brodogradnja). Velike industrijske kompanije unutar sebe su
podijeljene na odvojene divizije za istraivanje i razvoj, proizvodnju i upravu te strategiju
poslovanja. Svaka od divizija ima razliite zahtjeve za lociranjem, pa se uprava kompanije
locira u blizini sredinjeg trita, a proizvodnja u perifernim regijama. Odvojene divizije
razliitih industrija mogu se locirati na nain da su u blizini jedna druge, ako postoje sline
39

aktivnosti ili interesi. Male tvrtke ili manji pogoni koji imaju slian profil lociraju se zajedno
na odreenom prostoru kako bi privukle jeftinije usluge.
Ve je Marshall u svom konceptu lokalnih ekonomija istaknuo prednost teritorijalne
koncentracije. Ta se prednost oituje u:
a. reprodukciji strunosti,
b. kruenju znanja i informacija izmeu pojedinih tvornica iste ili razliitih grana
industrije ,
c. kroz razvoj aktivnosti u proizvodnji i uslunom sektoru,
d. kroz upotrebu specijalnih strojeva koje meusobno dijeli tvornica,
e. formiranjem specifinog trita rada koje potrauje radnu snagu slinih
vjetina i strunosti.
Blizina pogona iste industrijske grane pozitivno se odraava na rast inovacijskih sposobnosti
cjelokupne industrije na lokaciji.
Ovisno o teritorijalnoj organizaciji industrije razlikuju se industrijski centri, vorovi i
kompleksi. U sluaju industrijskog centra obuhvaena je ukupna industrija jednog grada koja
moe, ali i ne mora biti meusobno povezana. Kod industrijskog vora industrija jednog ili
vie gradova meusobno je povezana. Industrijski kompleks geografski je prostor u kojem su
industrije uzajamno uvjetovane i povezane. Vremenom se struktura kompleksa, njegove
granice i proizvodne veze mijenjaju. Svrha je povezivanja industrije postii maksimalnu
dobit uz minimalne trokove proizvodnje. Osnovu kompleksa predstavlja jedna temeljna
industrija.

2.6.1. Distrikti i klasteri

Industrijski distrikt je lokalni sustav karakteristian po dominantnoj industriji koja je
sastavljena od brojnih manjih meusobno neovisnih tvrtki koje su specijalizirane u razliitim
fazama istog proizvodnog ciklusa. Dominantna industrija zajedno s drugim proizvodnim
aktivnostima i uslunim sektorom u njihovoj funkciji ispunjava lokalnu zajednicu i
omoguuje zaposlenost za sve dobne i spolne strukture stanovnitva. Time se formira lokalna
40

zajednica s visokom razinom trita radne snage. Industrijski distrikt omoguuje geografsku
koncentraciju itavog niza malih i specijaliziranih poduzea koja organiziraju proizvodnju na
nain koji je slian procesu unutar velikih kompanija. Po Becattinu (prema Molini, 1992.) to
je socio-geografska cjelina koju obiljeava aktivna prisutnost stanovnitva zajednice i radnika
u tvrtkama u jednom prirodno i povijesno omeenom prostoru.
Vii oblik teritorijalne povezanosti unutar odreenog geografskog prostora je industrijski
klaster. Marshall odreuje klaster kao definiranu grupu koja pripada istom industrijskom
sektoru, a obavlja aktivnosti unutar odreenih geografskih granica. No regionalna industrijska
specijalizacija nije nuno i preduvjet za stvaranje industrijskih klastera. Metoda lokacijskog
kvocijenta uobiajena je kod odreivanja regionalne specijalizacije.
Regionalna specijalizacija industrije moe rezultirati stvaranjem industrijskih kompleksa, ali
ne i klastera.
Prema Isardu industrijski kompleks je skup aktivnosti na odreenoj lokaciji, koje su
meusobno povezane tehnikim i tehnolokim procesima. Roepke (1974: 15) opisuje
industrijski kompleks kao bazu za grupu industrija koje imaju sline odnose transakcija i
ukljuuju one industrije koje su glavni opskrbljivai ili trite za industriju unutar grupe.
Czamanski i Ablas (1979: 62) utvruju razliku koncepta industrijskog klastera i industrijskog
kompleksa. Po njima klaster je podskup industrija koje su povezane tokovima roba i
usluga intenzivnije nego to su povezane s ostalim sektorima na nacionalnoj razini. Za
razliku od toga kompleks je grupa industrija koje su povezane tokovima roba i usluga. Porter
(1990.) definira klaster kao geografsku koncentraciju niza meusobno povezanih
kompanija i institucija u odreenom geografskom prostoru. Klasteri ukljuuju
opskrbljivae usluga, vladine i druge institucije, poput sveuilita, agencija, instituta,
trgovaka udruenja, istraivanje, tehniku podrku, informacije i edukaciju. Geografski
opseg klastera iri se od grada, regije, drave i protee se preko granica na susjedne ili bliske
drave.
Klasteri se mogu vertikalno povezivati pri emu je odnos industrija u regiji u relaciji kupuj
prodaj, pa se time znaajno smanjuju trokovi proizvodnje i transporta. Smanjivanje trinih
trokova utjee na koncentraciju poduzea i industrija , a time na opi gospodarski rast regije.
Ipak smanjivanje trinih trokova ovisi i o nizu drugih faktora:
1. trokovi dobavljaa ulaznih sirovina i poluproizvoda
2. trokovi transporta gotovih proizvoda na trite
3. lociranje u podrujima s niskim trokovima rada
4. aglomeracijske aktivnosti u gospodarstvu
41

5. prometna struktura i zakrenost prometnica

6. cijena zemljita i trokovi infrastrukture u podrujima s visokim stupnjem
gospodarskih aktivnosti.
Najinovativnija i najutjecajnija promjena u industrijskoj lokaciji je razvoj industrijskih
parkova. Mnoge tradicionalne sredinje industrijske regije u velikim gradovima su naputene.
Prednost sve vie stjeu periferije na kojima se formiraju industrijski parkovi. Industrijski
parkovi nude brojne lokacijske prednosti, pri emu na znaenju sve vie dobija okoli i
kvalitetne komunikacije. Kompanije trae to vie slobodnih povrina, najee u blizini brzih
prometnica, osiguravajui lagani pristup transportnim sredstvima.
2. 6. 2. Trust, monopol, kartel
U organizacijskom udruivanju industrije meusobno formiraju tri razliita oblika udruenja,
ovisno o industrijskim granama i prostoru na kojem se udruuju.
Trustovi su udruenja industrijskih kompanija iste grane industrije na teritoriju jedne drave.
Kada je rije o udruenju iste industrijske grane, ali na globalnoj razini, s tvrtkama kerima u
drugim dravama, formira se monopol.
Kod granski razliitih industrija koje se proizvodno nadopunjuju u horizontalnom lancu, rije
je o kartelu.
Prvi moderni karteli javljaju se nakon 1870. godine i to izmeu kompanija unutar dravnog
teritorija. U razvoju kartela postoji nekoliko etapa: nastanak, ekspanzija, maksimum, obnova i
pad moi kartela. Ekspanziju europski karteli doivljavaju 1920-ih godina, a maksimum moi
1930-ih. Nakon Drugoga svjetskog rata slijedilo je razdoblje obnove vanosti, do 1970-ih
godina kada postupno nestaju kao organizacijski oblici unutar industrije.
Odreene industrije, poput industrije elika, aluminija, eksploziva, soli, cementa ili gnojiva,
kao i odreena nacionalna gospodarstva (Njemaka, Austrija, ehoslovaka, vicarska) u
prvoj polovini XX. st. postali su sinonimi za kartelizaciju. U Njemakoj je kartel elika
kontrolirao gotovo 90% domae proizvodnje. Karteli na svjetskoj razini formirali su se radi
eksploatacije rudnih bogatstava i sirovina: bakra, olova, cinka, nafte i dijamanata. Do
Drugoga svjetskog rata drave su pokazivale razliite stavove prema kartelima, od izuzetno
povoljnih do negativnih. Schrter (1996.) dijeli drave u etiri grupe ovisno o njihovom
odnosu prema kartelima:

42

1. Drave sa izuzetno pozitivnim stavom: Austrija, Belgija, ehoslovaka, Finska,

Francuska, Njemaka, Nizozemska, Norveka, vedska, vicarska
2. Drave koje imaju pozitivan stav, ali su razvile sustave nadzora i kontrole: Maarska,
Italija, Japan, Poljska, panjolska
3. Drave s podvojenim stavovima: Bugarska, Kanada, Danska, Juna Afrika, UK,
4. Drave s negativnim stavom prema kartelima: Argentina, Australija, Novi Zeland,
SAD.
Njemaka je 1930-ih godina brojem kartela dominirala europskim gospodarstvom, kada je
djelovalo ak 1200 kartela. U Austriji se karteli organiziraju poetkom XX. st. i pred Prvi
svjetski rat kartelizacija Austrije doivljava vrhunac. Raspad Monarhije, a time i gospodarstva
odrazio se gaenjem kartela, ali i stvaranjem novih u bivim zemljama Habsburke Monarhije,
poput ehoslovake (Tab. 5.).
Nakon Drugoga svjetskog rata karteli se u Europi doivljavaju kao neprijatelji demokracije i
liberalizma. Suprotno tome, uspon za japanske kartele poinje nakon Drugoga svjetskog rata i
traje do naftne krize u 1970-im godinama. Sve do 1920-ih Japan je imao mali broj kartela,
iako su se i u toj dravi prvi karteli formirali ve krajem 19. st. (1880. Japanska federacija
proizvoaa papira i 1882. Japanska federacija

pamunih prediva, koji se odrao kao

nacionalni kartel vie od 50 godina).

Sredinom 1960-ih Japan je imao oko 1000 kartela malih i srednjih tvrtki, a 42% japanske
vanjske trgovine kontrolirali su karteli. Kartelizacija Japana zahvatila je gotovo sve vanije
grane: tekstilnu industriju, izdavaku djelatnost, industriju elika, brodogradnju, metalnu
industriju.

Tablica 5. Broj kartela u razdoblju 1865.-1930. u europskim zemljama

Godina
1865.
1887.
1890./1.
1900./2.
1905./6.
1911./12.
1921.
1929./30.

Njemaka
4
70
117
300
385
550-660

Austrija

ehoslovaka

Maarska

vicarska

UK

8
50
100
120

50

40
446

2100

40-50
70-80

100 +

90+

Izvor: Fear, 2006: 11

43

3. INDUSTRIJA EUROPE
Dananja gospodarska i industrijska jezgra Europe je prostor sa sreditem u Bruxellesu
odakle se iri u polumjeru od 350 km, zahvaajui populacijski najnaseljeniji dio kontinenta i
razvojnu os: Manchester Milano. Unutar te Euroregije nalaze se i glavni politiki i
ekonomski centri moi: Bruxelles Luxemburg Strasbourg Paris London. To je regija
koja je jo od 19. st. i prve industrijske revolucije koncentrirala najvei dio proizvodnje
ugljena, eljeza, tekstilne industrije, petrokemije, proizvodnje hrane i energije. Nasuprot
europskoj gospodarskoj jezgri nalaze se geografske regije koje su najudaljenije od Euroregije
i ine tzv. Europeriferiju. U nju su ukljuena gospodarski slabije razvijena podruja Grke
(jug), juna Italija, Portugal, kotska visoravan.
Stvaranjem jedinstvenog gospodarskog trita u okviru EU

dio industrije iz sredita

premjeta se na periferiju kako bi se smanjila nezaposlenost, omoguio gospodarski rast i

razvila infrastruktura.

44

Slika 4. Euroregija ili gospodarska jezgra Europe (Broadley, 2000.)

Euroregija ili eurojezgra (Sl. 4.) najgue je naseljeni dio Europe, s visokom dostupnou
radnoj snazi, tritu i financijskim tokovima. Ovdje je najgue izgraena mrea eljeznica i
autocesta (Belgija, Nizozemska) kojima su povezani glavni urbani i industrijski centri Glavne
gospodarske aktivnosti koncentrirane su du najvanije prometne arterije, rijeke Rajne, od
Rotterdama do Basela i na obali, od Calaisa do Rotterdama.
Periferne regije esto nemaju direktnu prometnu vezu sa Eurojezgrom, ve sustavom lokalnih
prometnica. Ekonomska i politika integracija Europe dovodi do koncentracije, ali i
premjetanja industrije iz jezgre na periferiju. Posebno je to izraeno kod radnointenzivne
industrije poput tekstilne koja zapoljava veliki broj esto nekvalificirane radne snage i u
kojoj su trokovi radne snage stoga i niski.
Tekstilna se industrija sve vie premjeta od Centra k jugu i jugozapadu. Slian model
relociranja ima i kona industrija koja se takoer premjeta od jezgre ka periferiji. Danas se
na Jugu nalazi glavna koncentracija kone industrije u Europi.

45

irenjem europskih integracije pogorao se poloaj zapadnoeuropskih starih industrijskih

regija zato? Vrhunac zapoljavanja u industriji bio je 1970-ih godina, premda su neke od
zemalja, Nizozemska, vicarska, vedska i UK dosegle vrhunac tijekom 1960-ih godina. Za
veinu europskih zemalja maksimum u zapoljavanju nastupa 1980-ih godina, dok su neke od
lanica EU (Portugal i Grka) imale najvei rast poetkom devedesetih godina XX. st.
Tijekom 1990-ih i 2000-ih nastavlja se pad zapoljavanja u industriji.
Posebno kritino je u starim industrijskim regijama koje su bile nosioci gospodarskog razvoja
od 1840. do 1920-ih godina kada je kljuno razdoblje u proizvodnji kapitalnih proizvoda, u
brodogradnji, strojogradnji, proizvodnji eljeznikih lokomotiva i vagona. Promjene u
gospodarstvu tijekom 1920-ih godina, najprije u fordistikom masovnom potroakom
sektoru, a kasnije i u periodu informatizacije i elektronike te su regije naglo marginalizirane,
usporedo s porastom strane konkurencije u tradicionalnoj industriji. Slini proces prolazile su
i regije koje su u XVII. st. svoj gospodarski razvoj temeljile na tekstilnoj industriji preradom
vune. Tkanje je uglavnom bilo ruralna aktivnost, dok je finalizacija proizvoda i bojenje
vlakana koncentrirano u gradovima, naroito u nizozemskim sreditima: Haarlemu i Leidenu.
Ti su gradovi doivjeli gospodarski pad kada je u XVIII. st. vuna zamijenjena pamukom.
Izmeu 1700. i 1795. proizvodnja vunenih tkanina smanjena je u Leidenu za 9,5%
(Posthumes, 1938., Krugman, 1997.), uz istovremeni odljev stanovnitva (broj se smanjio sa
65 000 na 31 000). Slina situacija zadesila je i Haarlem (pad broja stanovnika sa 37 000 na
22 000).
Sve te regije suoavaju se s dugoronim problemima adaptacije i prilagoavanja.
Postoji nekoliko problema u razvoju tipologije starih industrijskih regija (Cumbers, Birch):
1. sektorska definicija i klasifikacija
2. dostupnost podataka
3. razliita razdoblja industrijalizacije
4. vrhunac industrijalizacije u razliitim zemljama
5. definicije temeljene na starim rudarskim regijama
Neke od tzv. crnih toaka europske industrije (Tab. 6.) doivjele su svoj pad sredinom
1970-ih i poetkom 1980-ih godina to je kljuno razdoblje ekonomske krize za veinu
europskih zemalja od kraja Drugoga svjetskog rata.

46

Tablica 6. Stare europske industrijske regije

Regija
RHUR
SAAR
SI FRANCUSKE
BASKIJA
UK COALFIELD

Podruje
Dusseldorf
Mnster
Arnsberg
Saarland
Picardie
Nord Pas-de-Calais
Lorraine
Pais Vasco
Tees valley i Durham
Northumberland, Tyne i Wear
Lanchashire
South Yorkshire
Derbyshire i Nottinghamshire
Shropshire i Stafforshire
West Wales i The Valleys
South Western Schotland

Izvor: Cumbers, Birch

Sredinom 1980-ih europesimistika kriza proirila se Europom. Sektori u krizi, poput

brodogradnje ili eliana doivjeli su likvidacije starih industrija, a da se nije nalo rjeenje
kako podignuti nove. Kao mogui odgovor na jaanje amerikog i japanskog gospodarstva
uvodi se SEA (Single European Act) alijancaa njemakih i francuskih institucija u svrhu
slobodnog kretanja roba i ljudi. Inicijativa SEA trita zadovoljava razliite uvjete
liberalizacije, integrirajui plan za svladavanje brojnih fizikih i tehnikih barijera u cilju
stvaranja velikog domaeg trita. Logika novog projekta je sektorska specijalizacija, a
namjera je pronai Airbus za budunost u podruju energetike, multimedija i medicine.

47

Slika 5. Najvea leita ugljena Europe (Bredley, 2000.)

48

3. 1. Od starih ka novim
Industrijska lokacija unutar EU tradicionalno je uvjetovana dostupnou kapitala, energije,
sirovina, radne snage, transportnih sredstava i potencijalnog trita. Koncentracija regija teke
industrije unutar Euro jezgre odraava vanost leita (Sl. 5.) ugljena kao primarnog
lokacijskog faktora (kao to je primjerice sluaj u Rhuru). Od 1950-ih razvija se footloose
industrija koja nije vezana za odreenu lokaciju. Dostupnost energetskih izvora, jeftini
transport

sirovina,

tehnoloke

inovacije

potiu

fleksibilnost

odabiru

lokacije.

Decentralizacija industrije iz europskog rust belta odraava nove pravce industrijskog

razvoja. Industrijski pogoni nalaze se u gotovo svakoj europskoj urbanoj regiji, ili u podruju
ruralno-urbanog

prstena.,

uglavnom

blizini

glavnih

cestovnih

komunikacija.

Najdramatinije promjene u industrijskoj strukturi Europe vezane su za ekspanziju high-tech

industrije i drugih industrija koje trae visokoobrazovanu radnu snagu. Proces specijalizacije
zahvatio je gotovo sve europske zemlje. Amity (1997.) utvruje da postoje znaajna
poveanja u specijalizaciji pojedinih drava izmeu 1968. i 1990-ih godina u Belgiji,
Danskoj, Njemakoj, Grkoj, Italiji i Nizozemskoj.
UK, Francuska i Njemaka 1970-ih godina koncentrirale su vie od 60% sveukupne industrije
EU, da bi se do kraja 1990-ih taj udio smanjio u korist zemalja june Europe: panjolske,
Portugala, Italije i Grke, a poveao se iako u manjoj mjeri i udio Austrije, Finske i Irske.
Tijekom vremena u pojedinim industrijskim granama dogaaju se promjene u koncentraciji
odnosno disperziji (Tab. 7.) unutar jedne zemlje, odnosno izmeu pojedinih zemalja.
Okupljanjem industrija nastoji se postii jednolika geografska distribucija, to znai da
odreene lokacije vremenom postaju meusobno sve slinije. Pribliavanje industrije i
njezinu koncentraciju odreuje snaga centripetalnih i centrifugalnih sila. Po Krugmanu
(1993.) centrifugalne sile utjeu da se tvrtke iste grane lociraju disperzno, dok centripetalne
sile potiu lokaciju tvrtki blizu ostalih tvrtki iste industrijske grane. Tri su bitna faktora koja
utjeu da se tvrtke lociraju u blizini jedna druge:
1. transfer znanja
2. radni pooling podjela pristupu kvalificirane radne snage, to znai i sklonost
prihvaanja niih plaa u zamjenu za smanjenu stopu nezaposlenosti (disperija
pojedinih industrijskih grana iz razvijenih zemalja i njihova sekundarna koncentracija
u manje razvijenim zemljama)
3. posredna ulaganja interesi privatnog kapitala ili drave

49

Tablica 7. Grupacije industrije prema razini i promjenama u koncentraciji

Koncentrirana industrija koja je ostala i dalje
koncentrirana
Proizvodnja motornih vozila
Proizvodnja motocikla
Proizvodnja zrakoplova
Proizvodnja elektrinih aparata
Proizvodnja kemijskih proizvoda
Proizvodnja naftnih derivata i ugljena
Disperzna industrija koja je vremenom postala
koncentrirana
Tekstilna industrija
Industrija odjee i konfekcije
Kona industrija
Industrija namjetaja
Industrija transportne opreme

Obuarska industrija
Proizvodnja industrijskih kemikalija
Farmaceutska industrija
Rafinerije nafte
Proizvodnja predmeta od gume
Proizvodnja plastinih proizvoda
Izvor: Amity, 1997.

Koncentrirana industrija koja je vremenom

postala manje koncentrirana
Proizvodnja pia
Duhanska industrija
Proizvodnja uredske opreme i kompjutera
Proizvodnja strojeva i opreme
Proizvodnja radio i TV komunikacija
Proizvodnja profesionalnih instrumenata
Disperzna industrija koja je ostala disperzna

Prehrambena industrija
Proizvodnja proizvoda od drva
Industrija papira i celuloze
Izdavaka industrija
Proizvodnja metalnih proizvoda
Proizvodnja nemetalnih minerala
Brodogradnja
Ostale vrste industrije
Proizvodnja keramike i porculana
Staklarska industrija
Proizvodnja eljeza i elika
Proizvodnja ne eljezovitih metala
Proizvodnja eljeznike opreme
Ostali proizvodi

Njemaka je zadrala vodeu poziciju u koncentraciji industrije motornih vozila i motocikla u

Europi i dalje je jedna od vodeih zemalja u svijetu. Jednako tako zajedno s Francuskom i UK
vodea je u proizvodnji zrakoplova i u kemijskoj industriji. Od 1990-ih stupanj koncentracije
naftne industrije u UK se smanjio, a Austrija i Italija poveale su koncentraciju proizvodnje
elektrinih strojeva. Disperznost je 1990-ih zahvatila i britansku, njemaku i francusku
industriju uredske opreme, raunala, radio i TV ureaja, a znaaj tih industrija poveao se u
zemljama june Europe, Austriji, Finskoj i Irskoj. Irska je jedina zemlja u kojoj je dolo do
koncentracije industrije u sve etiri grane.
Radno-intenzivne industrije, kao to su

tekstilna industrija, industrija konfekcije, kona

industrija te industrija namjetaja 1970-ih bile su najdisperznija industrijske grane, da bi

1990-ih postale izrazito koncentrirane, posebno u zemljama june Europe Vodeu poziciju u
svim tim granama ima Italija.

50

Prehrambena industrija, industrija papira, izdavatvo, brodogradnja i metalna industrija od

1990-ih iri se izvan teritorija EU, odnosno na periferiju regije. Najvea koncentracija je u
tekoj, bazinoj industriji, poput metalurgije, kemijske industrije i industrije strojeva (Tab. 8.).
na prostoru njemakih regija, Sjeverna Rajna Westfalia i Baden Wurttenberg, te
preraivaka tekstilna i kona industrija u sjevernotalijanskoj regiji Lombardiji.
Tablica 8. Industrije koje pokazuju najvii stupanj koncentriranosti
Industrija
Obrada eljezne i neeljezovite rude i metali
Tekstilna, industija koe, odjee i obue
Proizvodnja transportnih sredstava i opreme
Kemijska industrija
Proizvodnja energije
Izvor: Gorter, 2002.

Regija
Nordrhein Westfalen
Lombardia
Baden Wrttemberg
Nordrhein Westfalen
Nordrhein Westfalen

Tri su osnovna modela lociranja high-tech industrije u Europi:

1. Prethodno neindustrijalizirani sunbelt ili ski belt podruja, visokih standarda
stanovanja i ekoloki prihvatljive industrije. Primjer za to su francuski gradovi
Grenoble, Toulouse i podruje Azurne obale. Te novo stvorene industrijske regije
smatraju se ekoloki istima i poeljnima za stanovanje. Dodatni pull

faktor je

gradnja brze mree prometnica, poput autocesta i brzih vlakova (TGV) ime se
dodatno poveava atraktivnost ovih regija
2. Vanjske regije glavnih urbanih centara, poput Pariza, Londona i Berlina. Ta greenbelt
podruja esto su najvanije lokacije za high-tech industriju. Takve lokacije
omoguuju pristup brojnoj i kvalificiranoj i strunoj radnoj snazi, velikom tritu, u
relativno istom okoliu koji je komunikacijski povezan sa sreditima u zemlji i
inozemstvu (blizina autocesta ili zranih luka)
3. Selektirane regije ukljuuju i podruja ruralnog propadanja, rust belt regije u koje se
najee uz podrku vlasti uvodi high-tech razvoj. Da bi se privukla industrija, drava
nudi brojne porezne i gospodarske pogodnosti (oslobaanje od poreza, trokove
preseljenja zaposlenika).
MC kompanija IBM izgradila je pogone u junoj Francuskoj, na lokacijama u Montpellieru,
za proizvodnju i u La Gande za istraivanje i razvoj, kao i u sunbeltu izvan Eurojezgre. Mrea
pogona povezana je brzim i kvalitetnim komunikacijskim vezama, lociranih u stambeno i
rekreativno atraktivnom okoliu (pogoni se nalaze u greenfield mjestima juno od Pariza, na
francuskoj obali, na periferiji kotske, Italije i u zapadnom Berlinu).

51

Francuska od Drugoga svjetskog rata u svome gospodarstvu koristi oblik high-tech

kolbertizma, to znai intervenciju dravnog vrha u gospodarstvu u cilju opeg interesa u tzv.
industriji budunosti.
Pet je osnovnih modela kolbertizma kojima se objanjava embrijski hibrid (Cohen, 2007.),
dravne administracije i privatnih kompanija koji prerastaju od nacionalnih lidera u globalne
tvrtke.
1. Ofanzivni protekcionizam prvi je uvjet uspjeha. Dravni vrh stvara znaajnu akumulaciju
znanstveno-istraivakih i financijskih resursa. Budunost kompanija koje se smatraju za
nacionalne lidere osigurana je subvencijama, spreavanjem ulaza stranih kompanija,
osigurava im trite. Kao argumenti za takvu politiku trae se u obrani, tehnolokoj
neovisnosti, ali konani cilj je uspjeh na meunarodnom tritu.
2. Inovacije u povezivanju razliitih gospodarskih aktivnosti, u svemirskoj industriji,
generatorima za nuklearne elektrane, brze vlakove, aeronautika, telekomunikacije.
3. Veliki projekti mogui su samo u okvirima fleksibilne drave, no hibrid birokracijakompanija ima i dvije strane: povlastice, ali uz prihvaanje autoriteta.
4. Veliki projekti privlae kapital, ali i industrijalce koji samostalno ulau vlastiti novac
5. Velike projekte prati proces dugotrajnog razvoja, a potom slijedi razdoblje intervencije.
Uspjeh velikog projekta ima nekoliko temelja: tehnike inovacije, novi modeli potronje,
dinamiki protekcionizam, rast novih industrija i socio-politiki ininjering. U okvirima
velikog projekta nastao je cijeli niz industrijskih i uslunih kompanija, poput Alcatel,
Alstrom, France Telecom i Airbus Industrie redislociranjem na europskoj razini.
U poslijeratnom razdoblje Francuska je postala industrijski generator ije su nacionalne
industrije postale europske ili globalne kompanije.
Tijekom XX. stoljea Njemaka je izgubila dominaciju u kemijskoj industriji u odnosu na
SAD i UK, a istodobno SAD gubi dominaciju prema Njemakoj, a UK doivljava potpuni
kolaps u proizvodnji motornih vozila. Dominantni tehnoloki sustavi do kraja XIX. st. temelje
se na upotrebi elika i elektrine energije, a jedna od najvanijih industrijskih grana koja ih
koristi je kemijska industrija. Istraivaki i razvojni laboratoriji najznaajnije su socijalne i
ekonomske inovacije u industriji XX. stoljea. Budui da je njihovo djelovanje skupo i trai
znaajna financijska sredstva, velike kompanije koje ih financiraju trae i efikasno koritenje
novih tehnologija razvijenih u laboratorijima. Kemijska industrija koja je velikim dijelom
znanstveno utemeljena dobila je prvi sveuilini sustav koji je znanstveno organiziran kako bi
se primjenila znanost u industriji. Njemaka je prva kroz kompaniju BASF 1877. primijenila
princip povezanosti znanosti i industrije. Ubrzo su sline veze uspostavljene i u SAD-u. John
52

Hopkins Institute postaje ameriki model za istraivaki laboratorij povezan uz razvoj

industrije. Kemijska industrija u tom podruju prva koristi istraivanja, i to kompanija Dupont
od 1902. godine.
Britanske kompanije usmjerene su na obiteljski kapital, pri emu tvrtke ostaju pod kontrolom
obitelji utemeljitelja koji nastoje izbjei ovisnost o bankarskom kapitalu i drugim financijskim
institucijama. U Njemakoj ve od druge pol. XIX. st. financijski snane banke sudjeluju kao
sponzori brojnim kompanijama, posebno u kemijskoj industriji (sintetike boje, nitratna
gnojiva). Ujedno Njemaka je kroz razvoj organske kemijske industrije stekla mogunost za
samoopskrbu u vojnoj industriji.
Suprotno tome, banke nisu u veoj mjeri ukljuene u njemaku strojogradnju i metalurgiju.
3. 2. Budunost starih industrijskih regija ?
Nekada vodee industrijske regije XIX. st., od 1970-ih nalaze se u gospodarskoj krizi,
smanjila se proizvodnja ugljena, brojni su ugljenokopi zatvoreni, a deseci tisua radnika ostali
su bez posla. Regije tradicionalne industrije nale su se na prekretnici preorjentirati se na
potpuno novu proizvodnju ili postati regija iseljavanja, demografskog i gospodarskog
propadanja. Ta tzv. postindustrijska podruja uobiajeno su gusto naseljena, suoena sa
socijalnom i stambenom nesigurnou. Ujedno takva podruja suoena su i s problemima
oneienosti okolia. Naputena industrijska zemljita i pogoni potencijalni su ili stvarni
izvori kontaminiranog okolia, odnosno brownfield (Grimski, Ferber, 2001.).
Unutar EU razlikuje se est razliitih tipova postindustrijskih regija:
1. Istona tranzicijska podruja, socijalno i ekonomski slaba eka, Maarska,
Slovenija, Poljska, Rumunjska i Bugarska u cjelini i regije u Litvi, Estoniji i
Slovakoj, gdje vie od 5% populacije ima socijalne i ekonomske probleme.
2. Zapadna, ekonomski i socijalno jaka podruja, obuhvaaju istone industrijske regije
Francuske, sjeverne talijanske, njemake i britanske regije, Luksemburg i industrijsku
regiju na istoku Irske. Karakteristika je tih regija umjerena gustoa naseljenosti, niska
stopa nezaposlenosti i visoki ivotni standard.
3. Zapadna ekonomski i socijalno jaka podruja s visokom gustoom naseljenosti. U njih
su ukljuene njemake postindustrijske regije, regije Danske, Finske, vedske, Irske,
britanske i sredinje francuske regije. Nezaposlenost je niska, ispod prosjeka EU, a
gustoa naseljenosti visoka.

53

4. Juna, socijalno i ekonomski slaba podruja karakterizira visoka stopa nezaposlenosti,

niski udio ekonomski aktivnog stanovnitva, nejednake mogunosti zapoljavanja za
odreene grupe stanovnitva, odnosno manji udio zaposlene enske populacije. Na
tom je podruju najvia stopa nezaposlenih (14,8%), a ozbiljan problem ini visoki
udio nezaposlene mlade populacije (32,6%). Ti problemi odnose se na regije
panjolske, Portugala, Grke i juga Italije.
5. Urbane regije prostorno su najmanje, samo 0,2% teritorija EU, ali osobite su po
visokoj koncentraciji stanovnitva, niskoj stopi nezaposlenosti. Urbane regije
zahvaaju podruja velikih gradova: Praga, Budimpete, Varave, Berlina i Bea.
6. Zapadna socijalno slaba podruja zahvaaju najvei dio regija Francuske, veliki dio
Belgije i sjeverni dio panjolske.
Razdoblje tranzicije u bivim socijalistikim zemljama obiljeava i ulaganja stranih
kompanija u te zemlje. Razlog tome su i niski trokovi proizvodnje, veliina trita, dobro
razvijena infrastruktura i aglomeracijsko gospodarstvo. Ulaskom u EU interes stranih
kompanija se poveao. Primjerice u Poljsku najvie ulau visoko razvijene lanice EU:
Nizozemska 20,8%, Njemaka 20,4%, Francuska 9,6%, ali i SAD 14,8%. Prostorno su strane
kompanije visoko koncentrirane, najvie oko Varave (22,4%), Katowica (7,9%), Wroclawa
(6,6%), a najmanje u rubnim ruralnim krajevima zemlje na istoku (Cielik, 2005.).
3. 3. Rhur i Nord Pas-de-Calais u tranziciji
Rhur je najvea i najvanija industrijska regija Njemake. To je ujedno i zatvorena regija
komunikacijski kvalitetno povezana s ostalim njemakim pokrajinama. Rhur obuhvaa
prostor rijeka Rhur, Emscher i Lippe i njihovog ua u Rajnu. Rana industrijalizacija regije,
posebno metalurgije, uzrokovala je i snanu koncentraciju stanovnika. Bazeni ugljena odigrali
su glavnu ulogu u razvoju i koncentraciji industrije. Prelociranje rudnika na sjever u leita
dublja od 1000 metara, ostavilo je u junom Rhuru uniten krajolik, s ekonomskim,
socijalnim i ekolokim problemima. Najvei dio rudarskih okna zatvorena je juno od
Emschera. Gradovi u regiji (Bottrop, Gelsenkirchen) doivjeli su socijalnu krizu zbog
masovnog otputanja radnika i rasta nezaposlenosti. Rudnici su zatvoreni i juno od rijeke
Rhur jer se industrija prelocirala u regiju sjeverno od Recklinghausena. Istodobno je smanjena
proizvodnja eljeza i elika u regiji. Nove lokacije industrije elika su uz kanal Dortmund
Ems i rijeku Rajnu. Proizvodnja elika ugasila se u sredinjem Rhuru, kod Bochuma i Essena,
dok se visokokvalitetan elik proizvodi u Krefeldu i Remschieldu.
54

I druge tradicionalne industrije pogoene su industrijskom tranzicijom. U razdoblju od 1965.

do 1985. industrija tekstila i konfekcije izgubila je vie od 200 000 radnih mjesta. Istodobno
zahvaljujui ekspanziji petrokemijske i farmaceutske industrije u Marlu i Gelsenkirchenu,
uvozu nafte kroz Europoort, kemijska industrija biljei rast zaposlenosti.

Slika 6. Ruhrska industrijska regija (Broedley, 2000.)

Od 1980-ih godina industrijska tranzicija bitno je promijenila izgled Rhura. Nekadanji centri
crne metalurgije, Bochum, Essen, Dortmund modernizirali su se u privlane centre uslunih
djelatnosti s brojnim trgovakim centrima i financijskim institucijama (Sl. 6.).
Jedna od vodeih francuskih industrijskih regija Nord Pas-de-Calais temeljila je svoj razvoj
u razdoblju od kraja XIX. st do 1960-ih godina na dvije tradicionalne industrijske grane koje
su dominirale regijom: ugljenokopi i industrija elika u regiji ugljenih bazena i tekstilna
industrija u urbanoj regiji Lille Roubaix Tourcoing. Pad gospodarske aktivnosti 1960-ih i
1970-ih potaknuo je prestrukturiranje industrije. Niske cijene uvoznog ugljena i konkurencija
na tritu uzrokovali su krizu francuskog rudarstva. U poetnoj fazi cilj nacionalne politike
bio je zatvoriti nerentabilne rudnike, ali i pronai posao za desetke tisua radnika otvaranjem
novih proizvodnih aktivnosti u kemijskoj industriji i graevinarstvu.
55

Sredinom 1980-ih zapoela je nova faza obnovljenog gospodarstva. Interes nije vie usmjeren
na rudarske radnike, ve na financijske strunjake i visoko obrazovanu i strunu radnu snagu
(za oko 1200 zaposlenika). Od 1990-ih u treoj fazi, nastoji se omoguiti da odreene
profitabilnije djelatnosti funkcioniraju neovisno.
Interes je usmjeren na graevinski sektor koji je poslove naao u izgradnji i modernizaciji
regije gradnjom novih stanova, bolnica i kola. Znaajan uspjeh postignut je na polju
informatike, kao i otvaranjem laboratorija za kemijske analize stanja okolia. U poetku se
koristilo znanje steeno u rudarstvu kroz analize oneienosti zraka (ugljen, estice praine) i
oneienosti tla, a potom se otvaraju nove tvrtke koje su usmjerile aktivnost na konzalting i
izradu studija o okoliu.
S oko 200 tvrtki i 28 500 zaposlenih

Nord Pas-de-Calais najznaajnije je podruje

Francuske za industriju kataloke prodaje. Samo u toj regiji koncentrirano je 65% kataloke
prodaje Francuske i 15% na europskom tritu. Sektor kataloke prodaje smjeten je u
metropolitanskoj regiji Lillea i dijelom u gradovima Roubaix i Tourcoing. To je tzv. zlatni
trokut kataloke prodaje (Sl. 7.). Ta jedinstvena koncentracija u Francuskoj, pa i na razini
Europe, posljedica je uspjenog procesa rekonstrukcije koji je uslijedio nakon krize u
tekstilnoj industriji. Prvi korak bio je jo 1920-ih godina kada je u La Redoute uvedena
kataloka prodaja vune .
Nakon poetne prodaje vune uslijedila je prodaja odjee, a uskoro je slinu prodaju zapoela
tekstilna industrija u regiji Lille Roubaix Tourcoing. Klaster industrije kataloke prodaje
bilo je mogue oformiti zbog postojanja brojnih pomonih djelatnosti, poput grafikog
dizajna, foto studija, umnoavanja materijala, pakiranja, distribucije, marketinga, prodajnih
centara. Faktor uspjeha bio je i u prisutnosti sredita velikih trgovakih kompanija. Kataloka
prodaja, meutim treba biti spremna i na konkurenciju novih komunikacijskih tehnologija,
poput Interneta i web prodaje. Tvrtke kataloke prodaje pokazuju inicijativu za kreativne i
inovacijske aktivnosti u novim industrijama, poput multimedija i web dizajna.

56

Slika 7. Zlatni trokut kataloke prodaje regije Nord Pas-de-Calais

Izvor: Liefooghe, 2006., prema Schulz et. al., 2004.
Znaajan udio u europskoj industriji predstavljaju i mala poduzea iji su razvoj potaknule
vlade europskih zemalja od sredine 1990-ih godina. One imaju vanu ulogu u razvoju i
proizvodnji specijaliziranih proizvoda i potiu novi industrijski razvoj u manjim naseljima,
posebno u ruralnim zajednicama. Brojne elektronske, procesne, informacijske industrije
djeluju u malim pogonima u ruralnom okruju.

57

Slika 8. Industrijske regije Europe (Broadley, 2000.).

Unutar europskog prostora mogue je izdvojiti dvanaest glavnih industrijskih regija (Sl. 8.).
Regije Barcelone, Sjeverne panjolske i june vedske predstavljaju podruja novih
razvojnih industrija formiranih izvan osovinske linije Velika Britanija Sjeverna Italija.

58

4. SAD
4.1. Od istoka na zapad
Sve do poetka XIX. st. na podruju SAD-a prevladavao je obrt i manufakturna proizvodnja.
Predionica pamuka otvorena 1790. u Pantucketu bila je poetak intenzivnijeg industrijskog
razvoja. U dravi Massacusetts 1813. otvaraju se tekstilni pogoni u kojima se koristi tkalaki
stroj, a novonastala tvrtka zbog poveane potranje poinje otvarati podrunice na SI zemlje.
Zahvaljujui koncentraciji tekstilne industriji grad Lowell stekao je naziv Ameriki
Manchester. Tekstilnu proizvodnju ubrzo su slijedile i proizvodnja obue, kona industrija,
industrija stakla i poljoprivrednih strojeva. Razvoj industrije usko je povezan i s razvojem
prometne mree putova, prvenstveno plovnih rijeka (Mississippi, Ohio, Hudson), a potom i
kanala. Gradnja Erie kanala (Albany dolina Mohawk Buffalo) omoguila je povezivanje
atlantske obale sa unutranjou i izdizanje New Yorka u najvee luko sredite SI. Ubrzo je
sagraen i plovni put izmeu gradova buduih centara crne metalurgije, eliana i eljezara:
Philadelphie i Pittsburgha. Sredinom XIX. st poinje i ekspanzija eljeznikog prometa,
najprije povezivanjem gradova na SI, a potom i gradnjom transkontinentalnih pruga. U
razdoblju izmeu Graanskog rata i Prvoga svjetskog rata stvorena je osnova budue svjetske
gospodarske sile. Industrijska poduzea ujedinjuju se u velike kompanije. To je razdoblje
dominacije velikih poduzetnika, korporacija i trustova. Objedinjujui rudnike (na podruju
Masabi Rangea), koksare, transportna sredstva, posebno eljeznicu i brodove, s elianama A.
Carnegie je u drugoj pol. XVIII. St. vodei ameriki poduzetnik. Rockeffeler je 1882. oformio
trust Standard Oil, a poetkom XX. stoljea nastaje i najvea korporacija u proizvodnji elika
United States Steel Corporation (J. P. Morgan). U razdoblju od 1888. do 1905. u SAD-u je
djelovalo 328 korporacija koje su kontrolirale oko 40% amerikog BDP-a. Poetkom XX.
stoljea amerika industrija ulazi u svoju zrelu fazu.
Prava ekspanzija amerike industrije uslijedila je nakon razdoblja ope gospodarske depresije
tijekom Drugoga svjetskog rata. Dok je od 1929. do 1939. udio nezaposlenih Amerikanaca
bio vei nego ikada prije, ak 13,3%, a brojne industrije posebno metalurgija doivljaju krizu,
za vrijeme rata obnavlja se vanost brodogradnje koja je pad doivjela ve 1921. Cijela
brodograevna industrija je u razdoblju od 1930. do 1936. proizvela samo 71 brod, a od
1938. do 1940., 106 brodova. Ve sljedee 1941. godine proizvedeno je gotovo dvostruko vie
brodova.

59

Osim obnavljanja brodogradilita na sjeveroistonoj obali, otvaraju se nova na obali

Meksikog zaljeva i na pacifikoj obali SAD-a. Ekspanzija gospodarstva oitovala se i u
porastu BDP-a, od 88,6 milijardi USD u 1939. na 135 milijardi USD 1944. godine. Najvei
porast bio je u industriji zrakoplova, proizvodnji streljiva, brodograevnoj industriji, industriji
aluminija, elika i gume. Ekspandirajua industrija promijenila je i demografsku kartu SAD-a,
jer su deseci tisua ljudi odlazili iz ruralnih podruja u gradove, zapoljavajui se u industriji.
Karakteristino je i preseljenje stanovnitva u savezne drave na pacifikoj obali. Tri savezne
drave u kojima je koncentrirana glavnina vojne industrije biljeile su u samo pet godina
(1940.- 1945.) rast stanovnitva imigracijom vei od 30%. Kalifornija u tom razdoblju imala
poveanje broja stanovnika za 35,7%; Washington za 35,3%, a Oregon za 18,2%. Tijekom
rata obnovljena su znanstvena i tehnoloka istraivanja. Primjer suradnje znanosti, industrije i
vlasti je Manhattan projekt koji je u izradu atomske bombe ukljuio sveuilita u Chicagu,
Berkeley u Kaliforniji, kompleks u Oak Ridgeu (Tennessee), Hanford (Washington) i
znanstveni laboratorij u Los Alamosu (New Mexico).
Tehnoloke i znanstvene inovacije proirile su se i na industriju zrakoplova te brodograevnu
industriju.
Amerika proizvodnja zrakoplova postala je pojedinano najvei sektor u ratnom
gospodarstvu, koji je zapoljavao vie od 2 milijuna radnika i proizveo vie od 125 000
aviona. Brodogradnja je trei primjer inovacijskih tehnologija kojima je proizvedeno vie od
5777 brodova (1939. 1945.)
I nakon rata ameriki je BDP nastavio rasti, budui da su amerike industrije proizvodile
hranu, graevinski materijal i vozila europskim zemljama stradalim u ratu. Stvaranje vojnoindustrijskog kompleksa potpomau mree privatnih kompanija, sveuilita i saveznih
agencija koje su nastavile aktivnosti i tijekom 1950-ih i 1960-ih, odnosno u vrijeme hladnog
rata.
Poetkom 1960-ih i posebno nakon sredine 1970-ih godina amerika industrija elika
doivljava duboku krizu. To je dijelom uvjetovano poveanim uvozom kvalitetnog i jeftinijeg
elika, a dijelom uvoenja novih materijala koji su zamijenili elik. Rezultat toga je pad onih
urbanih centara ije je gospodarstvo uvelike ovisilo o crnoj metalurgiji, posebno eljezarama i
elianama. Od kraja 1960-ih broj zaposlenih u industrijskom pojasu bitno se smanjio (sa
10,8 mil. zaposlenih u 1970. na 7,7 milijuna 1997.). Najvei dio metropolitanskih regija SADa koje biljee pad stanovnitva gradovi su elika, poput Pittsburga i Yungstowna (Brezis,
Krugman, 1997.).
U SAD postoji devet industrijskih regija, od ega su etiri glavne:
60

1. SI New England i srednjeatlantska divizija

2. Srednji zapad Istono Sjeverno Sredinja i Zapadnosjeverna centralna divizija
3. Jug juni Atlantik, Istok jug centralna divizija i zapad jug centralna divizija
4. Zapad planinska i pacifika divizija
Tri su se industrijska podruja razvila prije ostalih: New England, srednji Atlantik i Istok
Sjever sredinje divizije, to je bila osnova za ameriku industrijsku revoluciju u XIX. st.,
prije, a posebno nakon Graanskog rata. Stvoreni Manufacturing Belt, odnosno Super belt
prostirao se od Bostona do Baltimorea, St. Louisa i Milwauke (Sl. 9.).

Slika 9.: Podruje amerikog Rust belta , nekad vodeeg industrijskog podruja u SAD-u
Izvor:
Od 1970-ih godina nakon uvoenja mikroprocesora, centri proizvodnje pomiu se prema
zapadu.
Napredak u amerikom gospodarstvu omoguili su:
izum mikroprocesora 1971.
uvoenje IBM PC 1981.
komercijalizacija interneta 1994.
Sillicon Valley zapoinje svoj uspon s proizvodnjom tranzistora i dolaskom Williama
Shockleya 1955. iz Bell Laba. Shockley je bio koautor u izumu tranzistora 1947. zbog ega je
dobio Nobelovu nagradu. Kako bi potaknuo tranzistorsku kompaniju u Mountain Viewu
(Kalifornija), vraa se 1955. iz New Yorka. Novinar Don Hoefler 1971. prema elementu
siliciju uvodi ime Sillicon Valley (Norton, 2000.).

61

Za stvaranje novih kompanija u tom podruju bitne su bile dvije injenice: postojanje
Stanford Industrial Parka, osnovanog 1951., te otvaranje Stanford Research Parka 1954.
Druga je nazonost Hewletta i Packarda, dvojice studenata koji su proizveli elektroniki
oscilator. Renesansa na SI poinje kada je Xerox PARC doveo na trite novi proizvod.
Tvrtka Xerox 1970. osnovala je Palo Alto Research Center kao kljune organizacije za mlade
i kreativne istraivae.
Tranzicija u kojoj stara ekonomija temeljena na vertikalno integriranoj proizvodnji, fordizmu,
politiki odreenoj ekonomiji (razdoblje New Deala), hiperproduktivnosti Manufacturing
belta i vojno-industrijskoj simbiozi nestaje, a nova tek poinje razvoj 1981. Do tada su
postojale tri glavne tehnoloke industrije: proizvodnja raunala, elektronikih komponenti,
medicinskih instrumenata koje su zapoljavale veliki broj znanstvenika i strune radne snage.
U poetku Savezna vlada je bila veliki korisnik raunala. Danas je svaki pojedinac kupac
tehnolokih proizvoda. Pojam tehnoloke revolucije proirio se na sedam komponenti:
raunala, software, semikonduktori, oprema za semikonduktore, komunikacija i medicinska
tehnologija (Murphy, 1997.).

62

Slika 10. Silicon Valley

Izvor:
4. 1.Informacijska tehnologija i okupljanje
Svjetska industrijska proizvodnja izloena je znaajnom utjecaju znanstvenih tehnolokih
istraivanja i promjena. Promjene se dogaaju u nainu poslovanja, organizaciji rada i
strukturi radne snage. Informacije postaju sve vaniji faktor poslovanja i lokacije industrije.
Stoga i industrija sve vie ulae u istraivanja. Moderna industrija temelji se na istraivanjima
i obrazovanju (Rupi, 2003.).
Informacijska tehnologija imala je vanu ulogu u industrijskom okupljanju, prvenstveno kroz
transfer znanja. Informacijska tehnologija stvara vii produkcijski rast, to znai bri rast
prihoda bez rasta inflacije. Ideje se mogu dijeliti, grafikoni i slike usporeivati, dogovori i
komunikacija odvijaju se elektronskim putem. Preko interneta mogua je direktna
komunikacija s vie osoba u razliitim dijelovima svijeta, a putem weba podatci se objavljuju
javno irom svijeta.

63

Transfer znanja je centripetalna sila to ubrzava proces koncentriranosti. High-tech industrija

nastoji zaposliti visokoobrazovanu radnu snagu, to utjee na okupljanje na dva naina:
industrija s visokoobrazovanom radnom snagom oslanja se vie od drugih industrija na
znanje, te je centripetalni pull jai nego kod drugih industrija. Za high-tech industriju
prirodno-geografski faktori lokacije imaju mali znaaj (tj. blizina rudnih bogatstava), a
njihova lokacija ovisnija je o dostupnosti visokoobrazovane i strune radne snage. Sve su
vea ulaganja u znanstvena istraivanja a smanjuju se u proizvodne procese. Sveuilita u
SAD-u postala su obrazac za poduzetnika sveuilita, koja osiguravaju znanstvene
spoznaje, tehnike informacije i obrazovane i strune radnike, osnovni sirovinski materijal za
high-tech industriju.
Primjeri za to su Silicon Valley, Route128 i Istraivaki trokut u Sjevernoj Karolini. Transfer
znanja iz sveuilita u industriju geografski je lokaliziran.
Poduzetnika sveuilita djeluju kroz pet razliitih obrazaca: privlaenjem stranih zaklada i
istraivakih projekata, prihodima iz dopunskog dohotka kroz konzalting, upravljanjem ili
putem naknada iz licenci, stjecanjem potpore industrije za znanstvena istraivanja, patentima,
nastoje odrati postojee stanje u suradnikim kompanijama na temelju fakultetskih
istraivanja.
Sillicon Valley (Sl. 10.) najbolji je primjer koncentrirane industrije kreirane kvalificiranom i
strunom radnom snagom, direktnim financijskim ulaganjima i inovacijskim idejama, to
dodatno privlai kompanije iz drugih dijelova Kalifornije i SAD-a. I Santa Clara u Kaliforniji,
tzv. Ground zero internetske ekonomije, tehnoloki je centar SAD-a. Svoj uspjeh duguje
prvenstveno vodeoj ulozi u tehnolokoj zaposlenosti, koncentraciji kompjuterske
proizvodnje (hardwarea) i kompjuterskih usluga (software). Odvajanje proizvodnje od usluga
ukazuje na specijalizaciju, a proizvodnja je locirana u manjim mjestima (Durham Country,
Benton Country), za razliku od uslunog sektora koji je vezan za velika urbana naselja i
okolna predgraa.
Danas u SAD postoje etiri tipa tehnoloko-proizvodnih centara:
1. Tehnoloki centri: Silicon Valley, Fairfax Country (Washington D. C.), Middlesex
Country (Massacussets) locirani su uz autoceste, povezani tehnolokim parkovima i na
rubovima gradova s obrazovanim stanovnitvom (Sl. 11.)
2. Urbani tehnoloki centri: Los Angeles, Cook Country (Chicago), New York Country
imaju dominantnu lokalnu industriju, poput medija i financija

64

3. Tehnoloki kompjuterski gradovi manja su naselja s jednom ili nekoliko tehnolokih

tvrtki: Durham, Boulder i Madison. Sredita kompanija odavde provode visoko
kvalificirani rad uz pomo znanstvenika i strunjaka sa oblinjih sveuilita.
4. Suburbani tehnoloki boogradovi: Oakland, Montgomery (Washington D. C:.), Collin
(Texas Dallas)

Slika 11. Stare industrijske regije SAD-a i novi centri high-tech industrije
Izvor: Sanders, 2002.
Poseban oblik kompanija nove informacijske tehnologije su firme na farmi (jahti, planini)
koje koriste informacijsku tehnologiju u svrhu komuniciranja s klijentima, konkurencijom
lociranim na bilo kojem mjestu u zemlji, odnosno svijetu. Te forty acres ili modem
kompanije koriste prednosti nove informacijske tehnologije da se lociraju podalje od
postojee koncentracije kapitala, ideja ili radne snage koristei prednosti jeftinijeg zemljita
ili odabranog stila ivota (Kolko, 2002.).
U SAD- u postoje tri osnovna oblika poslovne organizacije:
1. individualno vlasnitvo
2. partnerstvo dva ili vie vlasnika
3. korporacije
U strukturi prevladavaju kompanije s jednim vlasnikom, potom korporacije, dok su partnerski
odnosi najslabije zastupljeni. U proizvodnom sustavu tvrtke se meusobno razlikuju prema
zastupljenosti i vanosti proizvoda na tritu.

65

Konkurentne tvrtke prodaju standardizirane proizvode masovne proizvodnje. Monopolistike

tvrtke orijentirale su se na proizvodnju odreenih proizvoda ime osiguravaju znaajan dio
trita, no brojano su u manjini. Oligarhiju ine kompanije koje su u industriji dominantne.
Monopolistiki konkurenti su dijelovi uslunog sektora, poput praonica, istionica i restorana
koje pogodnou svojih usluga prodiru unutar velikih industrija.
Gospodarski uspjeh SAD-a izraen je aktivnou nekoliko faktora: spretnost managera
kompanija, tehnoloke inovacije i povezanost industrije i znanosti, kultura koja cijeni
individualizam, te snanim financijskim ulaganjima.

5. NOVA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

Nova industrijska revolucija osim to je karakterizira informatiko tehnoloka paradigma
oznaava prijelaz iz masovne fordistike proizvodnje u postfordizam, velike birokratske
korporacije (korporacije dinosaurusi) doivljavaju krizu, a istovremeno se oporavljaju male i
srednje tvrtke. Investira se u telekomunikacijske sustave kojima se osiguravaju niski trokovi
pristupa informacijama. Raunala postaju sastavni dio svih vrsta oprema. U izvozu
prevladavaju proizvodi high-tech proizvodnje ija proizvodnja konstantno raste: farmaceutski
proizvodi, precizni instrumenti, aeronautika i telekomunikacije, dok se istodobno smanjuje
udio proizvoda niske tehnoloke intenzivnosti poput tekstila, odjee, obue i metalnih
proizvoda.
Fleksibilnija proizvodnja, nove tehnologije, promjena naina poslovanja i visokoobrazovana
radna snaga obiljeja su novog postfordistikog razdoblja. Od 1980-ih mijenja se odnos
industrije i znanosti. Znanstvena istraivanja na institutima i sveuilitima temelj su razvoja.
Stvaranjem i irenjem veza sa industrijom sveuilita su vidjela mogunost za poveanje
izvora financiranja za svoja istraivanja, te obnovu ugleda.
5.1. Deindustrijalizacija
Najvie ulaganja i inovacija imaju istraivanja u podruju elektronike, biotehnologije,
farmacije i informatike tehnologije. Blueston i Harrison (1982.) uvode termin
deindustrijalizacija i definiraju ga kao sistematski manjak ulaganja u sredinjoj nacionalnoj
proizvodnoj industriji.

66

Kod objanjenja deindustrijalizacije najee se koriste razlozi pada profita, izbjegavanje

plaanja poreza i socijalne odgovornosti, promjene snage odnosa rada i kapitala te
decentralizirano upravljanje.
Ubrzani ekonomski razvoj i proizvodnja najvie potiu deindustrijalizacijski proces, koji se
oituje kroz prostorne i socijalne promjene u industrijskim podrujima. Prostorno
deindustrijalizacija se odvija izmeu tradicionalnih industrijskih regija iz kojih industrija
preseljava u podruja s brojnom slobodnom radnom snagom i manjkom radnih mjesta.
Ogranieni prostori i nemogunost prostornog irenja industrije u gradu, prometna uska grla i
tekoe u transportu, visoki trokovi komunalija i problemi oneienja u gradu potiu
seljenje industrije iz gradova na periferiju ili u manje razvijene regije, odnosno u nedovoljno
razvijene zemlje. Deindustrijalizacija je najvie uzrokovana ubrzanim ekonomskim razvojem
i proizvodnjom. Krajem 1960-ih zavrava tzv. Zlatno doba (Sl. 12.) industrije kada je udio
zaposlenih u industriji dosezao etvrtinu svih zaposlenih u gospodarski razvijenim zemljama.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih broj zaposlenih u industriji biljei konstantni pad, da bi poetkom
1990-ih bio manji od 20%. U sociolokom znaenju deindustrijalizacija oznaava smanjenje
udjela zaposlenih u sekundarnom sektoru i rast broja zaposlenih u tercijarnom i kvartarnom
sektoru. Deindustrijalizacija istodobno potie industrijski razvoj slabije razvijenih krajeva i
tercijarizaciju visokorazvijenih industrijaliziranih podruja. Takva deindustrijalizacija shvaa
se kao pozitivna jer je odraz gospodarskog razvoja. Gospodarskim razvojem poljoprivredna
zaposlenost zamjenjuje se industrijskom. Taj se proces nastavlja sve do toke industrijske
zrelosti, nakon koje raste zaposlenost u uslunom sektoru. Deindustrijalizacija se javlja i kao
negativan proces poradi strukturne neravnotee u gospodarstvu koji onemoguuje pojedine
drave da dosegnu svoj razvojni potencijal. Oituje se u skromnom razvoju proizvodnog
sektora i prati je pad produktivnosti. Pozitivna deindustrijalizacija znai rast dohotka i
zaposlenosti, dok negativnu obiljeava stagnacija dohotka i rast nezaposlenosti.
Deindustrijalizacija se moe objasniti i kao rezultat pozitivnih i negativnih faktora koji se
prostorno i vremenski mijenjaju (Alderson,1999.).

67

Slika 12.: Gospodarski razvoj drutva, od agrarnog do postindustrijskog drutva

Izvor: Broedley, 2000.
5.2. Triple helix model
Nova industrijska revolucija odvija se u trostrukoj spirali (triple helix) odnosa sveuilita
industrija vlade. Triple helix model ukljuuje dinamike elemente u meuinstitucijskim
aktivnostima. Institucionalne sfere drave, sveuilita i industrije u klasinom industrijskom
razdoblju bili su odvojene cjeline koji su meusobno djelovali preko strogo odvojenih
granica. Sve vie pojedinaca i organizacija preuzimaju uloge koje su tradicionalno odvojene,
pa tako pojedini znanstvenici, profesori i politiari postaju poduzetnici sa vlastitim tvrtkama.
Triple helix pretpostavlja da su razliite sfere u meusobnoj interakciji u djelovanju
intenzivnije. Na sveuilitima ekonomski razvoj odvija se u istraivakim timovima,
inkubatorima i znanstvenim parkovima. Inovacije se odvijaju i u tvrtkama koje su povezane
sa sveuilitima. U namjeri da se poveu nezavisne cjeline postoje i drugi trilateralni modeli
integriranosti socijalne, proizvodne i istraivake funkcije. Jedan od takvih oblika
povezivanja industrije i znanosti bio je prihvaen u bivem SSSR-u i u suvremeno doba u
zemljama Latinske Amerike. Osnovno mu je obiljeje totalitarnost drutva i kontrola
sveuilita i industrije. Slaba povezanost industrije i istraivanja posljedica je politikog
diktata koji je onemoguavao inovacije. U tranzicijskom razdoblju bivih socijalistikih
zemalja drava je iskljuena iz pitanja inovacija.

68

U latinoamerikim zemljama veliki dio strunjaka, posebno na Kubi, kolovao se u Rusiji i

istonoeuropskim zemljama, te su im te zemlje i njihova gospodarska politika uzor i model za
vlastito djelovanje.
Triple helix ukljuuje dimenziju humanog kapitala, to znai slobodu u kretanju pojedinaca
iz jedne cjeline u drugu u cilju profesionalnog razvoja. Posljedice takvog slobodnog razvoja
ogledaju se u novim znanstvenim i istraivakim podrujima koja nastaju sintezom
matematike, elektronikog ininjerstva, psihologije i filozofije. Nova rekombinacija stvorena
je izmeu kompjuterske znanosti i molekularne biologije i izmeu elektronikog ininjerstva,
mehanikog ininjerstva i informatike (mehatronik). Prema IMD World Competitiveness
Yearbook (2005.) najbolji transfer znanja izmeu sveuilita i kompanija ostvaruje se u
Finskoj, Izraelu, SAD-u, na Islandu i u Kanadi. Zahtjevi za inovacijama i porast svjetske
trgovine vode ka prostornoj koncentraciji i meusobnom povezivanju tvrtki visoke
tehnologije.

Slika 13. Triple helix model

Izvor: Etzkowitz i dr., 2000.
Triple helix paradigma uvjetovala je nastanak tehnopolisa, tehnolokih parkova i
regionalnih klastera. U blizini znanstvenih institucija nastaju znanstveni parkovi, inkubatori i
tehnopolisi (Sl. 13.). Inkubatori oznaavaju ogranieni geografski prostor u kojem su se
koncentrirale novonastale tvrtke. Ovisno o okruenju u kojem djeluju, tvrtkama suradnicama,
te cilju i svrsi djelovanja inkubatori mogu biti javni, znanstveni, poduzetniki i nezavisni.
U cilju gospodarskog razvoja odreenog podruja drava potie formiranje javnih
inkubatora sa specijaliziranim aktivnostima koje pruaju mogunost trinog razvoja.

69

Sveuiline inkubatore formiraju znanstvene institucije i sama sveuilita koja nove

tehnologije nastoje plasirati na trite. Raspad velikih industrijskih sustava i kombinata
potaknuo je osnivanje poduzetnikih inkubatora. Investicijske grupe koje nastoje
upotrijebiti nove tehnoloke postupke stvaraju vlastite poslovne inkubatore. Neovisno o
tome tko ih osniva, inkubatori imaju gotove iste ciljeve: razvoj i uvoenje novih tehnologija,
stvaranje vlastite infrastrukture, razvoj poduzetnitva i gospodarski rast odreenog podruja.
Klasteri predstavljaju najpropulzivnije gospodarske zone na razini pojedinih drava.
5. 3. Klasteri kao gospodarske cjeline
Prema Porteru (1998.) klaster predstavlja geografsku koncentraciju neformalno povezanih
poduzea, dobavljaa, institucija i poduzea iz slinih djelatnosti na odreenom podruju na
kojem je dolo do suradnje. Klaster

predstavlja horizontalno i vertikalno povezivanje i

jaanje interakcijskih veza i odnosa izmeu svih poduzea i organizacija koje su interesno
povezane. Vertikalno povezani klaster ine one industrije koje su povezane meusobno u
odnosu kupac prodava. Horizontalno povezani klaster ukljuuje industrije koje dijele
zajedniko trite, koriste zajedniku tehnologiju ili trebaju sline prirodne resurse. U
povezivanju sudjeluju i znanstvene ustanove, sveuilita tzv. know-how institucije vladine
ustanove, trgovake organizacije, trine institucije, brokerske kue i potroai. Znaajnu
ulogu u formiranju klastera ima vladajua gospodarska politika na odreenom prostoru, od
lokalne zajednice do drave. Cilj svake gospodarske politike je poveanje tehnikog i
tehnolokog razvoja, poboljanje poloaja vodeih sektora u gospodarstvu, poveati
konkurentnost domaeg gospodarstva na meunarodnom tritu. Dio gospodarske politike je i
industrijska politika koja je skup razliitih programa i mjera kojima se djeluje na realizaciju
razliitih ciljeva industrije koji su odreeni zajednikim koncenzusom vlade, industrije i
sindikata. Kao najvaniji ciljevi izdvajaju se efikasnost industrije, strukturno prilagoavanje
industrije novonastalom stanju na meunarodnoj ili domaoj razini, rjeavanje nastalih
socijalnih problema kao posljedica prestrukturiranja industrije, ostvarenje uravnoteenog
industrijskog rasta i poticanje inovacija. Klasteri se poinju stvarati 1980-ih i 1990-ih godina.
Klasteri ukljuuju proizvoae finalnih proizvoda, dobavljae pojedinih dijelova, financijske
institucije, tvrtke iz slinih djelatnosti, distributivnu mreu, infrastrukturne ponuae,
potporne ustanove i institucije, vladu i nevladine organizacije. Do danas su se indiferencirala
etiri tipa klastera (Matek, 2004.):

70

1. lokalni klaster sastoji se od lokalnih tvrtki i agencija i usmjeren je na lokalno trite

2. gospodarski klaster koncentrira tvrtke, agencije koje su lokalno povezane, ali djeluju
na irem tritu
3. Uski gospodarski klaster obuhvaa tvrtke, agencije u odreenoj gospodarskoj grani
(automobili, gume, komunikacije)
4. iroki klaster odnosi se na tvrtke, agencije koje djeluju na irem sektoru.
Prema prostoru utjecaja i djelovanja klasteri mogu biti mega klasteri na razini drave, mezo
klasteri ogranieni na regiju (Sl. 14.) ili lokalnu zajednicu i mikro klasteri koji djeluju na
razini poduzea. Stvaranje klastera ima nekoliko faza razvoja, od poetnog monitoringa do
razvoja sektora. U fazi monitoringa mjeri se utjecaj pojedinih industrijskih grana na
cjelokupno gospodarstvo, odreuju se one koje imaju najvei utjecaj na gospodarski rast i one
koje se mogu razviti u klaster.. U drugoj fazi odreuje se poloaj pojedinih tvrtki u klasteru,
tzv. star, cash i cow tvrtke. Na temelju investicijskog elaborata i analizama poslovanja odabiru
se tvrtke koje e se razviti u klasteru. Primjerice na tim principima stvoren je klaster Auto
Claster Styria, vodei automobilski klaster u Austriji i meu 17 najrazvijenijih u svijetu.
Povezivanje u klaster donosi vie dobiti nego difuzno usmjereno gospodarstvo jer pomae
poduzeima da lake dolaze do poslovnih veza, informacija i kapitala. Porter smatra da je
prednost klasterskog povezivanja vea uinkovitost tvrtki te laki pristup radnoj snazi,
informacijama i tehnologiji. Proces klasteringa i meuindustrijske razmjene imaju najbolje
uinke ako su ukljuene industrije geografski koncentrirane (Porter, 1990.).
Klasteri se razlikuju i ovisno o odnosu industrije i ekosustava u kojoj se nalaze. Unutar
reciklirajueg poslovnog klastera odvija se jednostavna razmjena nusproizvoda. Drugi oblik
predstavljaju industrijski klasteri sa po okoli odrivom infrastrukturom unutar kojih djeluju
kompanije koje proizvode zelene proizvode.
Jedna od najdinaminijih grana industrije u sustavu klastera je biotehnologija. Inicijalno se
biotehnoloka industrija locira u Kaliforniji, oko San Francisca privuena Silikonskom
dolinom i IT industrijom. U biotehnologiji od velike je vanosti veza izmeu znanstvene baze
i kompanija. Industrijski razvoj temelji se na nizu znanstvenih otkria, poevi od 1953. i
otkriem DNK-a, preko otkria interferona 1957., klasificiranjem i identifikacijom razliitih
enzima. Dva najvanija otkria zbila su se 1973.g. razvojem tehnike za rekombinaciju DNKa (Stanford sveuilite) i proizvodnjom monoklonalnih antitijela (Cambridge) 1975..
Prve biotehnoloke kompanije poput Cetusa i Genentecha, locirale su se u blizini
istraivakih i razvojnih centara kako bi uspostavile suradnju sa znanstvenicima na tim
sveuilitima.
71

Po Krugmanu (1991.) tri su presudna faktora koja usmjeravaju industriju na tono odreenu
lokaciju. Kao najvaniji faktor istie specijalizaciju rada i postojanje strune radne snage, kao
drugi faktor istie posredna ulaganja, a trei je transfer znanja (spinn off) . Rad je
specijaliziran na dijelove odreenih znanstvenih podruja, to konkretno u sluaju
biotehnologije znai mikrobiologiju, biokemijski ininjering, biokemiju i genetiku.
Specijalizirana, posredna ulaganja znae ulaganja u opremu, istraivaki instrumentarij
povezanih tehnologija koje treba razviti kako bi se plasirala na nova trita. Stoga, da bi
iskoristile prednosti financiranja, tvrtke se lociraju u blizini izvora ulaganja. Kod
biotehnologije lokacija u blizini trita, odnosno korisnika znai bliski kontakt sa bolnicama i
dijagnostikim centrima, to pozitivno djeluje za odreene dijagnostike i terapeutske tvrtke u
cilju istraivanja i razvoja novih lijekova. Najvanija je ipak injenica postojanje znanstvene
osnove koja je dovoljno snana da privue u klaster nove tvrtke. Ta privlanost djeluje
dvojako: istraivanja na znanstvenim institucijama bio je poetak za veinu komercijalnih
aktivnosti industrije. Tako su i terapeutske kompanije Cetus i Genentech nastale iz
istraivanja u klasteru sveuilita i istraivakih bolnica u Kaliforniji. Drugi oblik privlaenja
prepoznao je istraivake centre kao trita za specijaliziranu istraivaku opremu. Interes
kompanija usmjeren je ka sreditu istraivanja.
U SAD-u je formirano est grupa biotehnikih tvrtki lociranih na zapadu drave, u Kaliforniji
i na SI: 1. San Francisco grupa, 2. New York, 3. Boston, 4. San Diego Los Angeles, 5.
Washington D. C. I 6. Philadelphia/New Jersey.

72

Slika 14. Klasteri regije Helsinki

Izvor: Eero Holstila, City of Helsinki, 17.4. 2008; Cities as Living Laboratories
5. 4. Tehnopolis
Pojam tehnopolis nastao je u nastojanju japanske vlade 1960-ih godina da izgrade znanstveno
utemeljeni tehnopolis Tsukuba, 60-ak km udaljen od Tokya (Sl. 15.).
Tehnopolis predstavlja multiklasterski sustav u kojem su temelj povezivanje, suradnja,
komunikacije, kordinacija kompanija proizvodnog sektora, istraivanja i razvoja, te usluga.
Tehnopolis se moe definirati i kao lokalni proizvodni sustav u kojem je uvedena alternativna
proizvodna organizacija (Benko, 2001.). Ima kljunu ulogu u dekompoziciji i reformiranju
proizvodnog sustava. Projekti tehnopolisa temelje se na teoriji cross fertilization, iji je
jedan od autora Pierre Lofitte, osniva Sophia Antipolisa (na zajednikoj lokaciji
funkcioniraju zajedno istraivaki centri, kompanije i sveuilita). Tehnopolisi se mogu
gledati i kao grupa istraivakih i poslovnih organizacija koje dijele zajedniki interes u svim
vidovima znanstvenog razvoja, od laboratorija do proizvodnje i trgovine, lociranih unutar
atraktivnog prostora. Kod odluivanja o formiranju tehnopolisa potrebno je istraiti brojne
indikatore koji mogu biti potisna snaga u njegovu nastanku. Najvee znaenje ima radna
snaga, odnosno udio znanstvenih i tehnolokih radnih mjesta u ukupnom broju zaposlenih,
trokovi sektora istraivanja i razvoja, kretanje zaposlenosti u okviru postojeeg sektora.
Odluivanje o stvaranju tehnopolisa protee se od dravne razine do lokalne zajednice.
Castells i Hall u svojoj knjizi Technopolis of the World (1994.) identificiraju pet razliitih
kategorija tehnopolisa:
1. Spontane high-tech regije, poput Silicon Valleya i Route 128 (Boston) predstavljaju
industrijske komplekse visoko tehnolokih kompanija koje su izgraene na temelju
inovativne okoline.
2. Science City (Gradovi znanosti) baziraju svoj nastanak i razvoj na znanstvenim
istraivanjima i nisu povezani s industrijskom proizvodnjom.
3. Tehnoloki parkovi potiu novi rast industrije privlaenjem high-tech proizvodnih
tvrtki u cilju formiranja high-tech poslovnih zona. Inicijativa za njihovo otvaranje
dolazi iz vladinih, odnosno sveuilinih krugova.
4. Pokrajinski sustavi tehnopolisa
5. Stari gradovi koji su ostali lideri high-tech ekonomija
Tehnopolisi mogu biti razliitih veliina, i to:
Mali povrina do 20 ha,
73

 srednje mali povrina 20 60 ha,

srednje veliki povrina 60 100 ha
veliki povrina iznad 100 ha.
Tehnopolis predstavlja i novu filozofiju proizvodnje u povezivanju inovativne industrije,
istraivakog privatnog ili javnog sektora i visokog obrazovanja, te nastajanje novog socioproizvodnog sloja drutva. Prema Benku (2001.) tehnopolis je mogue predstaviti i izraziti
matematikim putem, pri emu je svaka funkcija multidimenzionalna.
Yk = Fj (Xi)
X je varijabla koja predstavlja sirovinski potencijal tehnopolisa: polje istraivanja, proizvodne
ili uslune kompanije, visoko obrazovanje, financije i ljudske potencijale
Fj je kompleksna funkcija koja se moe odrediti kroz koncept cross fertilization i iji su
principi odreeni organizacijom, komunikacijama i kulturom tehnopolisa.
Yk je konani rezultat (kreiranje inovacija) koji predstavlja pojavu i koritenje novih
tehnolokih znanja, stvaranje novih proizvoda i procesa, stalnih i stabilnih poslova, novih
poduzea, uvoenje novih usluga.
Tehnopolis je zamijenio industrijski kompleks kao prevladavajui faktor gospodarskih
aktivnosti u geografskom prostoru. Ujedno je on i jedini mogui oblik tehnolokog transfera,
jer se odvija u uvjetima povezanosti industrije i sveuilita, mobilnosti obrazovnog sustava i
proizvodnje, tehnoloke suradnje velikih korporacija te malih i srednjih kompanija.
Najee koriteni faktori za odabir lokacije tehnopolisa ukljuuju udaljenost izmeu glavnih
elemenata proizvodnje: trite, radna mjesta, lokacija proizvodnje, blizina sirovina, temeljei
se na Weberovoj teoriji lokacije. Teorija ivotnog ciklusa R. Vernona polazi od prouavanja
organizacije proizvodnje i lokacijske perspektive od koncentracije do disperzije i od
centralizacije do decentralizacije proizvodnje pratei evoluciju proizvoda. Prema treoj teoriji
inovacija (Aydalet, Sthr) objanjava se zato su neka podruja inovacijska i zbog ega se
nove tehnologije nastoje uvrstiti na odreenim lokacijama.
Dinamika industrijalizacije ovisi o kapacitetu kompanije da se prilagodi novim uvjetima
proizvodnje, to ukljuuje i promjenu politikih i socijalnih odnosa u drutvu. Promjene
zahtjeva na tritima rada potiu kompanije na promjenu lokacije poslovanja. Ponekad
relociranje moe imati povratni smjer u stare tradicionalne proizvodne regije.
U kakvim se regijama javlja tehnopolis?

74

1. Stare industrijske regije nastoje formirati tehnopolis kao nain promjene njihova
izgleda

u okvirima projekta industrijske obnove, kako bi se privukle nove

gospodarske aktivnosti i modernizirali postojei industrijski pogoni. Inovacije su

povezane s tradicijom ime se osigurava kontinuitet tehnologije. U obnovu starih
regija ukljuena je i politika, kroz lokalnu ili regionalnu razinu, to je dodatni poticaj
za uspjeh.
2. Urbana lokacija prua mogunosti za snanu koncentraciju high-tech industrije i
tranziciju iz tradicionalnih industrija u nove tehnologije (Boston Route 128, Los
Angeles)
3. Novi industrijski prostori nastaju oko postojeih kompanija kojima se potie rast
lokalnog gospodarstva. Takvi prostori esto su bez industrijske tradicije i lako se
prilagoavaju zahtjevima postojee tehnologije (podruje Sun Belta Texas Arizona
Kalifornija)
Tehnopolis sam po sebi ini specifian oblik polarizacijskih procesa u kojem poveanje
tehnoloke kreativnosti prati smanjenje transakcijskih trokova. Time se stvara lokalni
proizvodni sustav u kojem je nastanak novih tehnologija uspjeniji nego drugdje.

75

Slika 15. Industrijska sredita i tehnopolisi Japana (prema Sandersu, 2002.)

Sophia Antipolis vodei je tehnoloki park Europe (Sl. 16a, 16b), otvoren 1969. Danas ima
1260

hightech kompanija, od ega je 150 stranih, te 250 istraivakih i znanstvenih

institucija. Vie od 70% proizvodnih pogona male su tvrtke s 10 i vie zaposlenih budui da
je tehnopolis postao privlaan upravo malim industrijama koje meusobno dijele usluge,
zajednike objekte, resurse i suradnju s istraivakim institucijama u tehnopolisu.

76

Unutar tehnopolisa radi vie od 30 000 zaposlenika, uglavnom visokoobrazovanih i strunih

kadrova. Aktivnosti su podijeljene u pet glavnih sektora: IT (Informacijska tehnologija),
farmacija, okoli, energetika i life science. Glavni klaster unutar tehnopolisa je Informacijsko i
komunikacijsko tehnoloki klaster koji okuplja vie od 25% kompanija i 50% svih radnih
mjesta.

77

Slika 16a i 16b Lokacija tehnopolisa Sophia Antipolis na jugu Francuske

Izvor:
Meu deset vodeih R&D sredita Europe i dvadeset u svijetu je Edinburgh science triangle,
sa sedam znanstvenih parkova (Sl. 17.). Danas je to jedna od pet regija u svijetu koja
prevladava u biotehnolokih istraivanjima.
Unutar Alba inovacijskog centra, koji je ujedno i znanstveni inkubator, provode se
istraivanja svih aspekata poslovanja bitnih za ostale istraivake i znanstvene parkove:
Heriot Watt Research Park koji je orijentiran na elektroniku, ICT, bioznanosti i petrokemiju;
Petlands Science Park koji dominira u istraivanjima u veterinarstvu; Edinburgh Technopoles
ija je usmjerenost na bio znanosti, medicinu, elektroniku i ICT. Najpoznatiji je Roslin
BioCentre sa istoimenim institutom u kojem se provode istraivanja genoma,biotehnologija i
bioinformatika ivotinja. Ovdje je klonirana i prva ivotinja ovca Dolly. O vanosti tog
znanstveno-tehnolokog tehnopolisa govori i podatak da je 2006./2007. u R&D uloeno 210
milijuna funti.

78

Slika 17. Lokacija Edinburgh znanstvenog trokuta i znanstveno-tehnolokih parkova unutar

njega
Izvor:
Tehnopolisi XXI. stoljea urbani su infrastrukturni sustavi koji povezuju fizike i virtualne
aktivnosti u odreenom urbanom okruenju. Primjer takvog tehnopolisa je Multimedia Super
Corridor Cyberjaya u Maleziji (Silicon Valley tropa) na povrini 50 km x 15 km.
Ukljuuje dva inteligentna grada, Cyberjaya i Putrajaya. Projekt je inicirala federalna vlada
Malewzije 1996. koja je uloila izmeu 8 i 15 milijardi USD kako bi podruje tropskih uma i
plantaa palmi pretvorila u postindustrijski distrikt u kojem TNC razvijaju i testiraju nove
softwarske i multimedijske proizvode. U Cyberjayi se nalazi vie od 250 kompanija, poput
IBM-a, BMW-a, Shell-a, HSBC-a, brojnih financijskih institucija i banaka te sveuilita. Dio
povrina namijenjen je stanovanju i rekreaciji.
Learning regije koje djeluju kao iva organizacija s tehnologijom uenja, managementom,
inovacijama karakteristine su za razdoblje od 1990. do 2000. godine. Inovacije u takvim
regijama temelje se na sustavu klastera, tehnolokog klastera, financijama, razvoju i
istraivanjima. Regije se formiraju na osnovi javno-privatnog partnerstva. Njemaki grad
Jena primjer je pozitivne ekonomske tranzicije i razvoja takve regije. Prije 1989. i njemakog
ujedinjenja Jena je bila sredite industrijskog kompleksa Carl Zeissove optike i instrumenata.

79

Optika je industrija zapoljavala vie od 23 000 stanovnika grada. Danas je taj broj smanjen
na svega 4500 zaposlenih. Nove razvojne strategije u njemakom gospodarstvu od 1990-ih
preorijentirale su Jenu na high-tech razvojnu regiju, sa vie od 200 razliitih kompanija
(posebno u biotehnologiji) Jena se transformirala u Silicon Valley Saska.
Slian primjer learning regije u Francuskoj je regija grada Poitiersa. To donedavno ruralno
podruje razvilo se u naprednu high-tech regiju zahvaljujui komunikacijskim tehnologijama i
multimediji. Sredite razvoja je tehnoloki park Futuroscope sa 70 tvrtki i vie od 15 000
zaposlenih, najvie u podrujima istraivanja, razvoja i obrazovanja.
Od 2000. godine javljaju se novi trendovi Inteligentni gradovi i regije kojima se
povezuju regionalne inovacije s informacijskim drutvom. Inteligentni gradovi su prostorne
cjeline koje nude fiziko okruenje u cilju razvoja tehnolokih inovacija na temelju klastera i
institucija R&D.
Inteligentni grad moe biti i industrijski distrikt koji svojom infrastrukturom podupire
virtualne odnose i meukompanijsku suradnju. I tehnopolisi, odnosno regionalni inovacijski
sustavi u kojima se odreene funkcije prenose u virtualni prostor.
Kao kljuni procesi izdvajaju se dematerijalizacija infrastrukture, online uenje i tehnoloko
upravljanje, virtualna tehnoloka suradnja i razmjena, virtualna zajednica i digitalna
promocija inovacija. Inteligentni gradovi su prostori uenja i inovacija na fizikoj,
institucionalnoj i digitalnoj razini (Sl. 18.). Fizika razina odnosi se na zajednicu ljudi koja je
povezana komunikacijama i institucijama u cilju uenja, znanstvenog i tehnolokog razvoja.
Digitalna razina oznaava sposobnost zajednice da upravlja znanjem i inovacijama kroz
digitalnu tehnologiju.

80

Slika 18. Gradovi i regije inovacija

Izvor: URENIO RESEARCH UNIT, 2005.
Unutar EU urbane aglomeracije i metropolitanske regije djeluju kao pokretaka snaga
gospodarskog razvoja u kojima su koncentrirane istraivako intenzivne industrije. Stoga
one postaju lokacijski centri za novi znanstveno utemeljeni proizvodni lanac na polju
informatike, telekomunikacija, medicinskog ininjeringa, biotehnologije i farmacije.
Industrijske aktivnosti snano su povezane intenzivnim regionalnim komunikacijskim vezama
s industrijskim inovacijskim centrima urbanih aglomeracija unutar nacionalnog teritorija, ali i
na transnacionalnoj razini. Glavnina ekonomskih aktivnosti EU odvija se unutar pentagrama
London Pariz Milano Mnchen Hamburg (Cooke, 2003., Krtke, 2007.). U sektoru
intenzivno-istraivake high-tech industrije najjau koncentraciju imaju urbane aglomeracije
Pariza, Milana, Mnchena, Stuttgarda, Frankfurta i Dublina. Ove regije dominiraju i u sektoru
umjereno intenzivne high-tech industrije (Sl. 19.). Izvan ove jezgre kao nova razvojna sredita
izdvajaju se Sevilla, Rim i Barcelona (Tab. 9.).
Osim high-tech industrije, te regije biljee uspon i u visokotehnolokom uslunom sektoru. Za
razliku od njih, podruja Londona, Hamburga i Duesseldorfa biljee rast u uslunim
djelatnostima (mediji, obrazovanje, zdravstvo).

81

Tablica 9. Primjeri gradova EU sa dinaminim razvojem high-tech industrije (1997.-2004.)

Urbana
regija

High-tech
industrija

Umjerena
high-tech
industrija

High-tech
usluni
sektor

Znanstvenointenzivno
trite

Barcelona
Dublin
Dsseldorf
Firenza
Frankfurt na
Majni
Milano
Mnchen
Rim
London
Pariz
Sevilla
Nantes

+
++
-++

++
++
-++

++
++
++
++

++
++
++
++

Znanstvenointenzivne usluge u
medijima, zdravstvu
i obrazovanju
++
++
++
++

++

++

++
+
++
-++
++

++
++
++
--+
+

+
+
++
++
++
++
+

++
+
++
++
++
++
+

++
+
++
++
++
++
++

- = intenzivan pad; - = pad; + = porast; ++ = intenzivan rast

Izvor: Krtke, 2007.

82

Slika 19. Sredita high-tech industrije prema broju zaposlenih

Izvor: S. Krtke, 2007.

83

Danas u svijetu postoji nekoliko gradova koji se izdvajaju kao najbre rastui centri
inovacija, razvojno-istraivakih klastera i high-tech industrije.
Njihova lokacija nije dominantno odreena gospodarskim razvojem matine drave.
Nalaze se u zemljama najrazvijenijeg gospodarstva kao i u onima koje su donedavno bile
zemlje tipinog planskog socijalistikog gospodarstva.
Kanadski tehnoloki trokut (CTT) obuhvaa prostor regije oko grada Waterlooa, gradove
Cambridge, Kitchener i Waterloo. Prema miljenju Intelligent Communities Foruma
Waterloo (Kanada) je jedan od "najinteligentnijih" gradova svijeta. Cilj slubene politike je
stvoriti na ovom podruju vodeu lokaciju u svijetu investiranja, privui najinovativnije
poduzetnitvo, kompanije i strunjake. Kao glavni sektori gospodarstva odreeni su
automobilska industrija, high-tech industrija, financije, dok su u usponu biotehnologija,
nanotehnologija i farmaceutska industrija. Unutar CTT-a djeluje oko 150 istraivakih
centara, nekoliko sveuilita od kojih se ono u gradu Waterloou smatra najveom
koncentracijom matematikih i kompjuterskih strunjaka na svijetu. U CTT-u se nalaze ne
samo domae kompanije, ve i tvrtke iz susjednog SAD-a, Njemake, Japana, UK, Francuske
i Nizozemske. Waterloo se usmjerio na suradnju sveuilite biznis vlada, irenje Wi-Fi
mree u gradu. CTT ima izuzetno povoljan poloaj u odnosu na blizinu prometnica. Nalazi se
u neposrednoj blizini autoceste, regionalnog i meunarodnog aerodroma, a prosjena
udaljenost od mjesta stanovanja zaposlenika je svega 30-ak minuta. Od ostalih vodeih
inteligentnih gradova su Tallinn (Estonia), Sunderland i Tyne & Wear (Ujedinjeno
Kraljevstvo), Issy-les-Moulineaux (Francuska), Gangnam District, Seoul (Juna Koreja),
Dundee (kotska) i dr.
Prilog Najbre rastui gradovi
A. High-tech Hot spots
1. Ho Chi Min City Vietnam
2. Chandrigarh Indija
3. Boise SAD
B. Research & Development klasteri
1. Fort Collins SAD
2. Seoul Juna Koreja
3. Raleigh Durham SAD
C. Urbani inovatori

84

1. Curitiba Brazil
2. Salt Lake City SAD
3. Tallin Estonija
Izvor: URBAO, 2008.
Boise je u usporedbi s drugim regijama high-tech industrije SAD-a relativno malo podruje,
sa svega 34 081 zaposlenih u 1335 tvrtki (2005.). Glavnina poduzea ima < 9 zaposlenih
(77%), a samo 3,4% ima > 100 zaposlenika (Mayer, 2008.). High-tech industrija
koncentrirana je u proizvodnji semikonduktora, kompjutora, elektronikih proizvoda i
softwara. Poetci high-tech industrije u Boiseu seu u 1970-e godine kada se kompanija
Hewlett Packard (HP) odluila u tom podruju otvoriti granske djelatnosti u proizvodnji
printera i magnetskih traka. I amerika savezna drava Idaho, prepoznala je vanost
ekonomije znanja, potiui i pomaui veze sveuilita i industrije, te razvijajui kvalitetu
ivota u regiji. Od 1970-ih broj stanovnika u metropolitenskoj regiji znatno se poveao, sa
115 000 (1970.g.) na 532 000 (2008.). Boise nema sveuilita u rangu Stanforda, Yalea i
Harvarda, pa kompanije HP i Micron djeluju kao sveuilini surogati, privlaei talente,
potiui poduzetnitvo i razvijajui inovativnost (Mayer, 2008.). Najvei dio kapitalnih i
dionikih ulaganja SAD-a, a to je gotovo 50% koncentrirano je u dvije regije: Silicon Valley i
regiji Bostona. No, od 1990-ih male uslune investicijske kompanije otvaraju se i u regiji
Boise (tzv. Treasure Valley), poput Akers Capital, 1999. i Highway 12 (2005.). Istraivanja H.
Mayer (2008.) pokazala su da se pri odabiru lokacije kompanije rukovode prvenstveno
atraktivnou prostora za stanovanje, slobodom u kreativnosti, inovacijama i poslovnim
uslugama.
Najvei dio tvrtki na prvo mjesto stavlja atraktivnost lokalne kvalitete ivota za zaposlenike i
managment (84% prilino vano i 51% izuzetno vano), potom slobodan pristup idejama,
inovacijama i tehnologiji (88% prilino vano i 38% izuzetno vano). Od ostalih faktora
tvrtke istiu dostupnost poslovnim uslugama, povoljnost nekretnina, kredibilitet, reputacija
Boise high-tech lokacije, blizina lokalnih potroaa, pristup lokalnim izvorima kapitala i
financija, blizina meunarodne zrane luke i potpora lokalne uprave (Mayer, 2008.).
Curitiba pripada u skupinu gradova inovacijskih klastera. Pod pojmom inovacijskog klastera
podrazumijeva se regionalna ili urbana koncentracija tvrtki, ukljuujui proizvoae,
opskrbljivae, servisne usluge u jednoj ili vie industrijskih sektora (Voyer, 1997.).

85

To je i organizacijska cjelina koja stvara nove proizvode i poduzea unutar odreenog

geografskog prostora, na temelju visoke koncentracije transfera znanja i interaktivnog uenja
(Bortagaray, Tiffin, 2000.).
Curitiba ima danas vodeu poziciju unutar Brazila u urbanom planiranju, razvoju sveuilita,
ekolokom razvoju. Glavno privatno sveuilite PUC poinje s uvoenjem strategije
temeljene na transformaciji u istraivaki usmjereno sveuilite, umjesto obrazovnog.
Curitiba je grad s najboljom kvalitetom ivota u Brazilu i najbre je rastui grad. Na temelju
tog statusa grad je iznimno aktivan u svojoj promociji, privlaei high-tech industriju
(telekomunikacije, software) i znanstvene radnike.
U Junoj Koreji u izgradnji je Songdo, Inteligentni grad koji bi prema planu vlade trebao
postati sredite azijsko-pacifikog globalnoga gospodarstva, te visokodohodovan industrijski
kompleks temeljen na znanstvenim istraivanjima do 2015. godine.
Pojedini gradovi nastoje na svom podruju koncentrirati samo jednu, odreenu granu high
tech industrije, kojom nastoje postati globalno sredite R&D, proizvodnje i kapitala. Singapur
je poznat ne samo kao jedna od vodeih pomorskih luka svijeta, ve se sve ee spominje
kao Biopolis Azije, odnosno globalno sredite biomedicinskih znanosti (BMZ). Svoj razvoj
usmjerio je na 3K Industrijski kapital, Intelektualni kapital i Humani kapital. U aktivnosti
industrijskog kapitala ukljuene su velike MNC, poput Novartisa i GlaxoSmithKline, koje su
uloile financijska sredstva u proizvodne pogone i istraivake centre. U Singapuru djeluje i
Siemens Medical Instruments (SMI) razvijajui mikroelektroniku tehnologiju, kao i
kompanije Baxter, Ciba Vision, Merck , Pfizer, te R&D kompanije Eli Lilly, ESI i druge.
Biopolis je integrirani R&D kompleks u kojem djeluje pet istraivakih centara, laboratorija,
farmaceutske i biokemijske kompanije. Intelektualni kapital obuhvaa aktivnosti pet
istraivakih instituta kao potpora sveuilitu i medicinskim centrima. U okviru humanog
kapitala pozornost je koncentrirana na obrazovanje mladih znanstvenika, te se posebnim
programima i stipendijama nastoji poveati broj znanstvenika i doktora znanosti. Intenzivan
razvoj, istraivanja i proizvodnja s oko 7500 zaposlenih u singapurskom BMZ-u donijeli su
prihod od 11,3 milijarde USD (2003.).

86

6. GLOBALIZACIJA
Razvoj industrije, prometnih sustava i komunikacija omoguilo je povezivanje gospodarstava
na meudravnoj i interkontinentalnoj razini. Svijet je postao jedinstveno mjesto trgovanja,
proizvodnje, razmjene informacija, inovacija i znanja. Svijet postaje uniformirano trite u
kojem se gube lokalne, nacionalne, kulturne i etnike specifinosti. Kulturne razliitosti
nestaju pred opim globalnim vrijednostima.
Svijet XXI. stoljea svijet je globalizacije u kojem profit i trino natjecanje postaju glavni
ciljevi rada.
to je uope globalizacija i kada se javlja? Da li su Nivea kreme ili Ariel detergenti simboli
globalizacije? Ne postoji jedinstvena uopena definicija globalizacije. Po Vrieru (2000.)
globalizacija znai sve tjenije gospodarsko i socijalno povezivanje suvremenog svijeta na
svjetskoj razini. Kao proces koji vodi integraciji cijelog svijeta poistovjeuje se s
internacionalizacijom ili liberalizacijom politikog, kulturnog i gospodarskog djelovanja.
OECD tumai globalizaciju kao razvijajui oblik svjetskog poduzetnikog sudjelovanja koji
ukljuuje ulaganja, trgovinu i odgovarajue oblike sudjelovanja koji imaju za cilj razvoj
proizvoda, proizvodnju, nabavu i trgovinu (Kei, 2006.).
Globalizacija je ujedno i povijesni proces, nastaje kao rezultat dugotrajnih promjena u
gospodarstvu, politici i tehnologiji u prolosti. U revolucionarnom tumaenju globalizacija je
promjena koja radikalno prekida s prolou transformirajui drutvene i ekonomske globalne
odnose. Ekonomski, njome se smanjuju prepreke u meunarodnoj ekonomskoj razmjeni i
poveava se ekonomska integracija zemalja. Stvara se jedinstveno, integrirano globalno
trite na kojem se odvija proces meunarodne razmjene. Evolucijski pristup poetak
globalizacije vidi s poetkom industrijske revolucije i kapitalistikim nainom proizvodnje.
Glavni cilj nove proizvodnje je stjecanje dohotka, odnosno poveavanje, profita, koji je
mogue poveati brim rastom proizvodnje od rasta trokova, odnosno smanjenjem trokova
uz odranje iste razine proizvodnje. Globalizacija koristi oba naina stjecanja dobiti. omski
gleda na globalizaciju kao rezultat procesa kojim vlade najrazvijenijih zemalja prisiljavaju
druge drave da prihvate razliite sporazume i ugovore, po njih esto nepovoljne kako bi
velikim kompanijama bilo omogueno da ovladaju svjetskim tritima (omski, 1994: 4).
Revolucionarni pristup poetak globalizacije smjeta na kraj XX. stoljea, razvojem
telekomunikacija, informatizacijom drutva, i razvojem prometnih sustava.

87

Tehnoloki napredak utjecao je na smanjenje transportnih trokova, ime je poveana

mobilnost i udruivanje kapitala. Dinaminost u tehnolokom napretku i inovativnost
prevladavajue je obiljeje globalizacije. Postojea znanja se usavravaju, stjeu nova koja su
u funkciji razvoja i primjene novih tehnologija. Inovacije su stalne, evolucijske i radikalne,
posebno u podruju automatike, informatike, telekomunikacija, transporta, biotehnologije i
genetikog ininjeringa (Drakovi, ).
Tehnoloke promjene koje prate organizacijsko usavravanje, pravna i ekonomska
fleksibilnost promijenile su oblike konkurentnosti na globalnoj razini, tradicionalne faktore
lokacije (rad, kapital, zemljite, radnu snagu zamjenjuju robotika, kompjuterizacija
proizvodnje, informacije kao kljuni faktor proizvodnje). Mijenja se nain i struktura
proizvodnje, motiviranost zaposlenika i usavavanje, odnosno cjeloivotno obrazovanje
zaposlenika.
Prema Bellu (1965.) ekonomija e se mijenjati od dominantne proizvodnje robe na
proizvodnju usluga.
Predindustrijsko drutvo objanjava kao igru ovjeka s prirodom, industrijsko doba je
razdoblje igra ovjeka s umjetnom prirodom, a doba globalizacije ili postindustrijskog
drutva je razdoblje igre meu ljudima.
U procesu globalizacije nastaju novi oblici ekonomije: ekonomija znanja i ekonomija
informacija. Informacije i znanje su postali proizvodne snage. Informacije se mogu tretirati i
kao bilo koji drugi proizvod: na tritu se javlja ponuda i potranja informacija. Imaju svoju
cijenu, trokove proizvodnje, prijenosa i imaju konkurenciju.
Obrazovanje postaje tehnologija koju prate promjene, a steena znanja su strateki resursi
kompanija.
Informacijska tehnologija temelji se na znanju i kreativnosti. Ona potie globalne promjene
stvarajui informacije kao svoj konani produkt.
Izmeu informacija i znanja postoje razlike
1. proizvedena informacija dostupna je irokom krugu korisnika, znanje je u autentinom
obliku dostupno iskljuivo svom stvaratelju, a kada se predaje, mijenja mu se svojstvo
2. informacija se moe umnoavati, a trokovi svake sljedee kopije se smanjuju,
stvaranje novog znanja trai vie informacija, vee napore i trokove
3. dobivena informacija je dostupna, znanja su rijetka i rezultat su stvaralakih ideja
pojedinaca
4. informacije mogu biti objekt vlasnitva, znanja se javljaju kao objekt vladanja

88

5. informacije

imaju

karakteristike

opeg

dobra,

znanje

je

osobno

dobro

(Drakovi,Jovovi, 2004., prema Inozemcevu, 2000: 4)

Tablica 10. Faktori koji odreuju stupanj inovacija
Faktor
Sektor industrije
Veliina poduzea
Nacionalni sustav za inovaciju
ivotni vijek industrije (tehnologije)
Kontinuirana ili radikalna inovacija
Uloga agencija

Utjecaj
Tradicionalne industrije imaju manje inovacije proizvoda,
ali se inoviraju procesi. Raunalna industrija stalno razvija
nove proizvode, ali je ovisna o ulaganjima i znanosti
Mala poduzea ee inoviraju, ali imaju ograniene
financijske resurse. Velika poduzea esto imaju odjel za
istraivanje i razvoj
Drava potie inovacije razliitim institucijama,
politikama
Zrele industrije (graevinska, metalopreraivaka) trebaju
manje ulaganja od industrija u zaetku
Organizacija je razliita ako se potiu inkrementalna
poboljanja u odnosu na radikalne inovacije
Cijeli niz industrija (trite el. energije), zdravstvo,
obrazovanje ovise o politikim faktorima koji utjeu na
stupanj ulaganja u inovacije

Izvor: Vea, 2007: 2.

Inovacije nisu jednakomjerno zastupljene u svim industrijskim granama. High-tech industrije

poput IT, farmaceutske, komunikacijske i automobilske najvie ulau u istraivanja i stvaranje
tehnoloki novih proizvoda (Tab. 10., 11.). Inovacije ovise i o veliini kompanija i sredstvima
koja ulae u sektore R&D (Research & Development, istraivanje i razvoj), razvojnim
planovima dravne politike. Najvii udio u svjetskim inovacijama nastaje u elektronikoj
industriji, proizvodnji elektrinih strojeva i aparata, dok je taj udio najnii u starim
tradicionalnim radno-intenzivnim industrijama, poput prehrambene, tekstilne, industrije
papira, namjetaja i metalnoj industriji.
Tablica 11. Inovacije u pojedinim industrijskim granama
Industrija
Hrana
Tekstil
papir drvo
Nemetali
Metal
Namjetaj
Petrokemija
Plastika
Vozila
Strojarstvo
elektrina raunala
Razno

Udio svjetskih
inovacija
4,7
6,9
4,4
7,1
6,5
5,6
11,2
10,8
10,7
17,7
20,9
16,3

R intenzitet Huergo
0,67
1,95
1,02
1,12
1,08
0,73
3,23
1,20
4,09
2,86
3,29
-

Stupanj
inovacija
Nizak
Nizak
Nizak
Nizak
Nizak
Nizak
Srednji
Srednji
Srednji
Visok
Visok
Visok

89

Izvor: prema Cozzarin, 2006: 10 i Huergo 2006; 0.1383, Vea i Pester, 2007: 2

Slika 20. Inovacijski krug

Izvor: Formina, www.technopolis.fi (15. 10. 2007.)

U postindustrijskom drutvu znanje i intelektualni kapital ine trajne faktore koji esto
odluuju o prednosti na tritu. Intelektualni kapital je zbroj znanja koje odreena kompanija
ima o svojim zaposlenicima, metodama rada, inovacijama, poslovnim i financijskim vezama
(Sl. 20.). Uspjeh kompanija ovisi o veliini akumuliranog intelektualnog kapitala. Profit
kompanijama donosi znanje, informacije i inovativnost. Investiranje u obrazovanje najvaniji
je oblik ulaganja. Intelektualni kapital: informacije i znanje postaje objekt vlasnitva ili novi
simboliki kapital.
Globalizacija donosi homogenizaciju i unifikaciju proizvodnje, drutva, kulture i politike.
6. 1. Globalizacija industrije
Jedno od najvanijih obiljeja industrije u drugoj polovici XX. stoljea je globalizacija.
Aktivnosti planiranja, investicija, proizvodnje, trgovine, otvaranja novih radnih mjesta, irenje
novih trita prelazi nacionalne okvire i iri se na druge zemlje i kontinente. Globalizacija
prekida s proizvodnim ciklusom koji se zatvara u matinoj zemlji i proizvodnja i sklapanje
dijelova proiruje se na vie zemalja.

90

Glavni nosioci globalizacije su najjae svjetske kompanije koje prodiru na strana trita ne
samo kroz poveani izvoz proizvoda, ve sve intenzivnije direktnim ulaganjima u
proizvodnju. Glavni predstavnici globalizacije su velike multinacionalne kompanije koje
imaju povoljan trini poloaj na glavnim svjetskim tritima, globalno integriraju i povezuju
poslovanje, imaju globalnu organizaciju poslovanja, marketing i razvojne aktivnosti. Kod
globalizacije industrijske proizvodnje od strane velikih kompanija nema nacionalno
prepoznatljivog proizvoda.
Veina meunarodne razmjene ukljuuje transfer unutar multinacionalnih kompanija,
odnosno izmeu matine korporacije i podrunica u svijetu. irenjem globalizacije zemlje u
kojima se nalaze podrunice potiu jaanje vlastite radne snage, a proizvodnja je esto
efikasnija i zbog niskih trokova rada. Industrijalizirane zemlje ire proizvodnju i sa sve
veim ulaganjima u modernu tehnologiju. Na niim razinama globalizacija vodi k
diferencijaciji i specijalizaciji.
Kljunu ulogu u globalnoj svjetskoj proizvodnji imaju multinacionalne kompanije. Prve
multinacionalne kompanije javile su se ve 1960-ih godina, iako su im korijeni u europskim
kolonijalnim kompanijama, poput Hudson Bay Company ili East India Company. U svoje
podrunice prenose izradu proizvoda, organizaciju poslovanja, no izrada kljunih dijelova
ostaje u matinoj zemlji. Svojim kapitalom uklanjaju konkurenciju, uvode monopol, gue
domau proizvodnju u nerazvijenim i tranzicijskim zemljama, uvode esto i neokolonijalne
odnose, a svojim kapitalom i utjecajem u politici prijete ukidanju moi nacionalnih drava.
Postoje razliiti termini za multinacionalne kompanije, poput globane, transnacionalne,
internacionalne, svjetske, supernacionalne i supranacionalne kompanije.
6. 2. to su multinacionalne kompanije ?
Je li je neka kompanija multinacionalna ili nije uzimaju ovisi o dvije osnovne skupine
pokazatelja: kvantitativni i kvalitativni. Kod kvantitativne skupine MNC je ona koja djeluje u
najmanje dvije drave, iako se prema Harvard projektu MNC zahtijevaju podrunice u est ili
vie zemalja. Drugi parametar je udio u ukupnom prihodu stvorenom iz stranih aktivnosti koji
mora biti izmeu 25 i 30%. U kvalitativnom dijelu da bi odreena kompanija bila MN njen
management mora voditi brigu o multinacionalnosti i shodno tome djelovati usklaeno.
Kompanija se moe kategorizirati u etiri grupe (Zubair, Joussef, 2007: 496):
1. Etnocentrina orijentirana na domae trite
2. Policentrina orijentirana na pojedinano strano trite
91

3. Regiocentrina orijentirana prema veim regionalnim tritima

4. Geocentrina orijentirana globalno.
Po Griffinu i Pustayu (2002: 11) to je kompanija koja izravno ulae u strane investicije i
posjeduje ili kontrolira prihode u vie od jedne zemlje. UN definira multinacionalnu
kompaniju kao poduzee koje posjeduje ili kontrolira proizvodnju ili usluge izvan matine
zemlje. Sastoje se od matine kompanije koja kontrolira imovinu podrunica u zemljama
izvan matine drave, posjedujui odreeni udio dionikog kapitala (UNCTAD, 2007.). Koji
su razlozi zato pojedine tvrtke postaju multinacionalne?
Po Ferdowsu (1997.) postoji nekoliko kljunih elemenata koji usmjeravaju aktivnost
odreene kompanije izvan granica matine drave:

Smanjivanje direktnih i indirektnih trokova

Smanjivanje kapitalnih ulaganja

Smanjenje poreza

Svladavanje carinskih prepreka

Osiguravanje kvalitetnije usluge potroaima

Stvaranje alternativnih izvora opskrbe

Pretei pretkupnjom potencijalne suparnike

Svi se ti razlozi mogu grupirati u nekoliko kategorija: financijski smanjuju direktne i

indirektne trokove proizvodnje i transporta, smanjuju porez; marketinki osiguravaju
bolju uslugu, grade alternativne izvore opskrbe; ulagaka klima osloboenje od poreza i
taksi, jeftina radna snaga, povoljni politiki i ekoloki zakoni.
Multinacionalne kompanije u svom razvoju prolaze odreene faze evolucije.
U poetnoj ekspertnoj fazi kompanija inicijalno istrauje trite putem izvoznih proizvoda.
Jednom kada kompanija odabere proizvodnju izvan matine zemlje treba se odluiti gdje e
proizvodnja biti organizirana, a potom se daje licenca za tehnologiju stranim tvrtkama.
Kompanija postaje multinacionalna kada poinje planiranje, organiziranje, koordinacija
proizvodnje, marketing, financiranje. Za svaku od tih aktivnosti kompanija mora nai
najpovoljniju lokaciju.
U multinacionalnim kompanijama zajednika ulaganja (Joint Ventures) dijele se prema
kriteriju suradnje matine kompanije i poslovnih suradnika u drugim zemljama.
Joint Ventures je poslovna organizacija koju su utemeljilie dvije ili vie kompanija koje
kombiniraju svoje poslovne prednosti.
Zajedniko ulaganje moe biti inicirano od strane poduzetnika dviju zemalja / kompanija koji
vode posao u treoj zemlji, u suradnji s lokalnom vlau ili lokalnom tvrtkom.
92

Strane podrunice (tvornice) ulaskom u sastav MNC-e stjeu jednu od est stratekih pozicija.
Mogu biti off-shore tvornice u kojima se proizvode posebni dijelovi ili proizvodi po niskim
cijenama i izvoze se na dalju obradu ili na trite. Tvornice poetne proizvodnje takoer su
bazirane na niskim trokovima proizvodnje, ali je lokalnoj upravi doputeno proizvodno
planiranje, promjene u procesu proizvodnje i redizajn. Uslune ili opskrbne trvornice
opskrbljuju materijalom, sirovinama i poluproizvodima nacionalno i regionalno trite. Na
nacionalnom, odnosno regionalnom tritu, djeluju i suradnike tvornice koje imaju
mogunost za razvijanje proizvodnje i proizvodnih kapaciteta. U outpost ili straa
tvornicama prikupljaju se informacije korisne za proizvodnju i funkcioniranje kompanije.
Stoga se nalaze u blizini konkurentskih kompanija, istraivakih centara ili potroaa.
Tvornice predvodnice stvaraju nove proizvode, planiraju proizvodne procese i tehnologiju za
cijelu MNC.
Broj MNC konstantno se uveava, i dok je poetkom 1990-ih u svijetu djelovalo 37 000
MNC-a sa 170 000 afilijacija, 1998. taj je broj porastao na 44 500 i 276 000 afilijacija.
Multinacionalne kompanije

imaju globalnu organizaciju proizvodnje, R&D aktivnosti,

marketing i povoljan trini poloaj na glavnim svjetskim tritima. Primjerice, vodea

svjetska farmaceutska kompanija Pfizer djeluje u vie od 150 zemalja svijeta sa 85 000
zaposlenih, meutim sredite kompanije i najvei dio istraivakih sredita nalazi se u SAD-u.
Prema podacima UNCTAD-a (2007.) od 100 najveih multinacionalnih kompanija njih 84
imaju sredite u tzv. Trijadi (EU, Japan, SAD). Meu 100 najveih multinacionalnih
kompanija njih 58 pripada skupini est glavnih industrijskih grana. Najzastupljenije su MC u
proizvodnji motornih vozila (11), naftnoj industriji (10), proizvodnji elektrine i elektronske
opreme i ureaja (10), farmaceutskoj industriji (9), telekomunikacijama (9), i proizvodnji
elektrine energije, plina i vode (9).
Multinacionalne kompanije nisu samo privilegija razvijenog dijela svijeta. Sve je vei broj
zemalja u razvoju koje imaju vlastite MC kompanije s podrunicama u drugim dijelovima
svijeta. Najvie ih je osnovano na podruju June, Istone i Jugoistone Azije (78) dok je
preostalih 22 od 100 najveih na podruju Latinske Amerike (11) i Afrike (11). Najvea je
Hutchinson Whampoa (Hong Kong Kina), a slijede je Petronas (Malezija), Cemex
(Meksiko), Singtel (Singapur) i Samsung Electronics (Juna Koreja). Poput svojih velikih
roaka u razvijenim zemljama i tu su dominantne MC elektrinih i elektronikih ureaja i
opreme, naftne, transportne i telekomunikacijske industrije (UNCTAD, 2007.). Od sredine
1990-ih Europa pokazuje odreenu stagnaciju u tehnologijama i inovacijama. Napredak se
javlja od 2005. kada MNC investiraju u EU 5,3% ukupnog GDP-aa u R&D (Dabi, 2007.).
93

Prema UNCTAD-u najatraktivnije lokacije MNC-a za FDI u razdoblju od 2007.-2009. su

Indija, Kina, SAD, Rusija, Brazil, UK, Poljska, Njemaka, Australija (UNCTAD, 2007: 30).

Tablica 12. Deset najveih MNC prema broju zemalja i GSI-u (Geographical Spread Indeks)
Redni broj
1
2.

TNC
Matina drava
Broj zemalja
GSI
Deutsche Post
Njemaka
103
93,1
Royal Dutch
UK, Nizozemska
71,1
96
/Shell Group
3.
Nestl SA
vicarska
94
93,9
4.
Siemens AG
Njemaka
85
79,6
5
BASF AG
Njemaka
84
80,8
6.
Bayer, AG
Njemaka
76
75,0
7.
Protect & Gamble SAD
72
74,9
8.
IBM
SAD
66
77,3
9.
Phillips
Nizozemska
67,7
62
Electronics
10.
Total
Francuska
62
66,2
Izvor : UNCTAD, World Investment Report 2007: 236
GSI Geographical Spread Indeks odreuje se kao kvadratni korijen indeksa internacionalizacije (broj
stranih podrunica podijeljen s ukupnim brojem podrunica) pomnoen brojem zemalja

6. 3. Globalizacija farmaceutske industrije

Farmaceutska industrija kljuna je svjetska industrija i jedna od najinventivnijih,
najinovativnijih i najdohodovnijih high-tech industrija. Strateki razvoj usmjeren joj je na
koncentraciju i intenzivno trino usmjerenje. Farmaceutske kompanije imaju obiljeja
znanstveno utemeljenih organizacija. Znanje je uglavnom razvijeno unutar vlastitih
istraivakih odjela ili preuzeto iz drugih kompanija. Meu farmaceutskim kompanijama
postoje tri glavne skupine.
1. Kompanije koje se bave istraivanjima, razvojem i trgovinom novih i originalnih
farmaceutskih proizvoda
2. Kompanije koje se bave razvojem i prodajom generikih farmaceutskih proizvoda
3. Kompanije koje su usmjerene na istraivanja u podruju biotehnologije i tehnologije
aplikativnih sustava
Udruivanja kompanija ima strateku vanost prvenstveno zbog racionalizacije trokova
zdravstva, velike konkurentnosti na globalnom farmaceutskom tritu, smanjenim brojem
novih proizvoda i velikim ulaganjima u marketing. Svjetskim farmaceutskim tritem
dominira est drava: SAD, Japan, Njemaka, Francuska, UK, Italija (Tab. 13.).

94

Europske kompanije su zbog ogranienog dravnog teritorija ve 1960-ih godina poele s

meunarodnim proirenjem. Za razliku od njih amerike su kompanije zbog golemog
domaeg trita bile u zaostatku. Du Pont ostvaruje samo 49% prodaje izvan teritorija SAD,
dok njemaki BASF prodaje van granica drave ak 78% proizvodnje.
Tablica 13.Vodea svjetska farmaceutska trita, 2006.g.
Poloaj

Prodaja u
milijardama USD
1
SAD
191
2
Japan
58
3
Njemaka
27
4
Francuska
25
5
UK
15
6
Italija
14,7
7
Kanada
13,1
8
panjolska
11,1
9
Brazil
8,3
10
Mexico
7,9
Izvor: Kei, 2007., prema IMS, Health, 2006: 10-15
Trite

Tehnoloke inovacije (TI) dinamian su proces koji je upravo u farmaceutskoj industriji

ostvario punu ekspanziju. U farmaceutskoj industriji geografska koncentracija inovacija
odnosi se na SAD, Njemaku, vicarsku, UK i Francusku.
TI pokree nekoliko imbenika:
Znanstveno-tehnoloki napredak
sirovinska baza
trini zahtjevi
konkurentnost u proizvodnji i na tritu
potrebe drutva
zakonska i pravna regulativa
znanstvena, tehnoloka i trina specijalizacija.
Intenzitet tih imbenika razlikuje se geografski od drave do drave, ovisno o zakonodavstvu,
tradiciji, kulturi pojedinih zemalja. Mnoge farmaceutske multinacionalne kompanije nastale
su kao grane unutar kemijske industrije, poput Bayera, Cibe, Geigya i Sandoza. Veina
amerikih farmaceutskih kompanija nastala je iz malih proizvodnih ljekarni od 1880-ih
godina i zapoela svoju transformaciju u moderne istraivako- intenzivne kompanije nakon
Prvoga svjetskog rata. Do 1950-ih godina veina kompanija je srednje veliine (prodaja
dosie 1 milijardu USD, zaposleno je izmeu 3500 i 15 000 radnika, uz umjereni rast
inovacija).

95

U razdoblju od 1960. do 1980-ih kompanije pokazuju znaajan rast i postaju velike po prodaji
(oko 6 milijardi USD) i zaposlenosti (25 000 50 000 zaposlenih). Nastavak rasta uz visoki
udio prodaje i prihoda nastavlja se i nakon 1990-ih. Farmaceutska industrija kroz povijest je
ovisila o razliitim znanostima i znanstvenim disciplinama, kao to su medicina, psihologija,
organska kemija, farmakologija, biologija i molekularna biologija to je utjecalo na injenicu
da su se inovacijske kompanije formirale samo u zemljama sa snanim akademskim
sustavom.
Od 1880 do 1990-ih R&D intenzivne farmaceutske kompanije prole su tri faze. U prvoj fazi
(1880.-1950.) djeluju unutar nacionalnih zakona, ak i kada imaju veliko izvozno trite.
U drugoj fazi (1950.-1980.) liberalizacijom svjetske trgovine i pojaanom konkurencijom na
tritu R&D kompanije postaju multinacionalne, ali svojne razvojne i istraivake centre
ostavljaju u vlastitoj zemlji.
U treoj fazi koja jo uvijek traje globalizacija financijskog trita i ekspanzija meunarodne
trgovine vodi ka globalizaciji velikih kompanija (Achilladelis, 2001: 572).
Inovacije unutar farmaceutske industrije podijeljene su u pet velikih generacijskih razdoblja.
Inovacije prve generacije javljaju se krajem XVIII. st. u okviru francuske kole kemije
(Antoine Lavoisier). Kemijske kompanije su do 1860-ih proizvodile anorganske kemikalije za
potrebe tekstilne i staklarske industrije. Nekoliko inovatora postalo je poduzetnicima (J.
Pellchier, J. Caventon, u Francuskoj i Merck u Darmstadtu). Sve do kraja XIX. st. Francuska
je vodea zemlja u industrijskim istraivanjima, kada lider postaje Njemaka i preuzima
vodeu ulogu u kemiji i farmaciji. Tu poziciju Njemaka je zadrala i u drugoj generaciji
inovacija (1880.-1930.), kada je utemeljena veina farmaceutskih kompanija koje djeluju i
danas.
U razdoblju od 1930. do 1960., odnosno u treoj generaciji, uspostavlja se intenzivna suradnja
sveuilinih i istraivakih centara s farmaceutskim kompanijama. Time se ubrzao proces
tehnolokih promjena, a inovacije postaju geografski koncentrirane i grupirane oko velikih
sveuilinih centara, poput Cambridgea i Oxforda (UK), John Hopkins, Harvarda, Columbie,
Mayo klinike (SAD). Tijekom rata vlade pojedinih zemalja aktivno su podupirale inovacije i
proizvodnju lijekova za potrebe vojske i civila. U tom je razdoblju otkriveno 535 novih
lijekova, u laboratorijima 73 kompanije (Achillaides, 2001.), to predstavlja znaajan
napredak u odnosu na raniju generaciju (103 lijeka i 21 kompanija). Od kraja Drugoga
svjetskog rata SAD postaju vodea svjetska sila u farmaciji budui da su mnoge tvornice,
proizvodni pogoni u europskim zemljama i Japanu uniteni. Tijekom tog treeg dugog vala
struktura farmaceutske industrije se promijenila.
96

Njemaka je izgubila ranija trita, istraivaka sredita i laboratoriji su uniteni, obim

istraivanja bitno se smanjio, patenti su postali zajedniko vlasnitvo Saveznika. Pet vodeih
svjetskih sila ima 76% inovativnih kompanija i vie od 90% svih svjetskih inovacija.
U etvrtom dugom valu obnavlja se vanost europskih kompanija, a sve je jai i japanski
utjecaj. Razdoblje nove tehnologije rezultira odreenim odmakom od organske kemije ka
psihologiji, biologiji, biokemiji, odnosno bioznanostima. Najznaajniji istraivaki radovi
usmjereni su ka pronalaenju lijekova za kronine kardiovaskularne bolesti i za lijeenje
karcinoma.
Vlade pojedinih zemalja, posebno SAD-a, Japana i Njemake nakon to su uvidjele vanost i
posebno profitabilnost farmaceutske industrije potiu ulaganja u medicinska istraivanja na
sveuilitima i istraivakim laboratorijima. Rezultat toga je komercijalizacija 672 nova
lijeka, a broj inovacijskih kompanija povean je na 126. Proizvodnja, ali i istraivanja postaju
geografski sve koncentriranija, pa tako 70% svih inovacija nastaje u svega 30 kompanija.
SAD su i nadalje lider u farmaceutskoj industriji, a Njemaka je nakon oporavka pretekla i
Francusku i vicarsku u istraivanjima.
I u petoj generaciji u inovacijama dominiraju bioznanosti, to znai da je dovren odmak od
organske kemije. Na sveuilitima u Kaliforniji, na SI SAD-a, u Njemakoj i UK otvaraju se
istraivaki centri i kole u biotehnologiji. Inovacije u farmaceutskoj industriji koncentrirane
su na pet zemalja: SAD, Njemaka, vicarska, UK i Francuska. To je vidljivo i iz tablice 14 u
kojoj su navedene vodee farmaceutske multinacionalne kompanije u svijetu. Meu prvih 10,
njih pet je s prostora SAD-a, dvije su britanske, dvije vicarske i jedna francuska. To su
ujedno i globalni vladari farmaceutskog trita.
I u sektoru R&D meu MNC farmaceutske kompanije su najintenzivnije, posebno Pfizer i
GlaxoSmithKline sa 14,5% ulaganja.
Tablica 14. Vodee farmaceutske MNC u svijetu (2006.-2008.)
Mjesto 2006.

Mjesto 2007.

Mjesto 2008.

MNC

1.
3.
2.
5.
4.
7.
6.
8.
9.
11.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

1.
2.
3.
4.
6.
5.
7.
8.
10.
9

Pfizer
GlaxoSmithKline
Sanofi-Aventis
Astra Zaneca
Novartis
Merck
Johnson & Johnson
Roche
Wyeth
Eli Lilly & Co

Matina
drava
SAD
UK
Francuska
UK
vicarska
SAD
SAD
vicarska
SAD
SAD

97

Izvor: Kei, 2006., Contract Pharma, 2008.

Tablica 14. Strateki razlozi povezivanja u farmaceutsku industriju

Kljuni elementi

Skupina
originalnost

Rast prodaje
DA
Novi proizvodi
kljuno
Nova trita
Da
Marketing i prodaja
kljuno
Vea inventivnost
kljuno
Kreiranje skupih
DA
sinergija
Vea trina mo
DA
Dobit za vlasnika i
DA
dioniare
Usklaenost
DA
managmenta
Globalizacijska mo
kljuno
Izvor: Koberstein, 2000.; Kei, 2006: 161

Skupina
Generiki proizvodi
DA
Kljuno
DA
Kljuno
Kljuno
DA

Skupina
Specijalist
DA
kljuno
DA
kljuno
kljuno
DA

DA
DA

DA
DA

DA

DA

Kljuno

Kljuno

Poticanje vee inovativnosti, a s time i vezana nova znanstvena otkria u farmakologiji i

plasiranje novih proizvoda na trite, globalna mo pojedinih MNC na tritu kljuni su
razlozi udruivanja i suradnje meu farmaceutskim kompanijama. Dodatni, ali ne manje vani
razlozi su i rast prodaje, a time i poveanje dobiti za vlasnike i dioniare (Tab. 15., Sl. 21.).

Slika 21. imbenici tehnoloke inovacije

98

Izvor: Achilladelis, Antonakis, 2001: 540

6. 4. Seven sisters
Svjetskom naftnom industrijom dominira sedam svjetskih multinacionalnih kompanija.
Termin je prvi upotrijebio talijanski magnat Enrico Mattei i u poetku je obuhvaao sedam
kompanija u periodu nakon Drugoga svjetskog rata: Exxon (Standard Oil of New Jersey)
Royal Dutch Shell, British Petroleum (Anglo Persian Oil Company), Mobil (Standard Oil of
New York), Chevron (Standard Oil of California), Gulf Oil i Texaco. Kontrolirali su gotovo
90% izvoza na svjetsko trite, kao i sve vane naftovode. (TransArabian Pipeline iz Qaisuma
u Saudijskoj Arabiji do Sredozemnog mora bila je u vlasnitvu Exxona, Chevrona, Texaca i
Mobila. Exxon je posjedovao i naftovod u Venezueli, a Alaskan Pipeline dijelili su British
Petroleum i Exxon). Kompanije Seven sisters bile su usko povezane s financijskim
kapitalom, kao to je sluaj Exxona i Bank of America. Od 1970-ih godina njihov udio u
preradi nafte konstantno se smanjuje, jednako kao i u proizvodnji nafte. Posljedica je to
promjena u politikom, a onda i u gospodarskom stanju pojedinih podruja bogatih naftom.
Danas je cijela nova grupa naftnih i plinskih kompanija preuzela njihovo mjesto. Novih
Sedam sestara su: Saudi Aramco (Saudijska Arabija), Gazprom (Rusija), CNPC (Kina), NIOC
(Iran), PDVSA (Venezuela), Petrobras (Brazil) i Petronas (Malezija). One kontroliraju treinu
svjetske proizvodnje nafte i plina. S oko 25% svjetskih rezervi nafte i trostruko veim
kapacitetom od bilo koje druge grupe Saudi Aramco najvea je svjetska naftna kompanija i u
cijelosti je u vlasnitvu Saudijske Arabije. Kineski CNPC posjeduje 88% PetroChine i djeluje
u dvadeset zemalja, od Azerbajdana do Ekvadora. NIOC iranska nacionalna kompanija
partner je s talijanskim, francuskim, nizozemskim i norvekim kompanijama. Brazilski
Petrobras globalni je lider u istraivanjima i eksploataciji nafte iz dubokih voda. Djeluje u
osam zemalja June Amerike.
Tablica 16. Utvrene rezerve nafte u ratdoblju od 1997. do 2007. godine
Regija
Sjeverna
Amerika
Juna i Srednja
Amerika
Europa i

Kr. 1987.
u 000 mil.
barela

Kr. 1997.
u 000 mil.
barela

Kr. 2006. u
000 mail.
barela

Kr. 2007.
u 000 mil.
barela

% od
ukupno
2007.

101,2

89,0

70,0

69,3

5,6

68,1

93,4

111,0

111,2

9,0

75,8

88,0

144,1

143,7

11,6

99

Euroazija
Bliski Istok
566,6
683,2
Afrika
58,7
75,3
Australija i
pacifiki dio
39,8
40,4
Azije
ukupno
910,2
1069,3
Izvor: BP, Statistical Review of world energy, 2008.

756,3
117,1

755,3
117,5

61,0
9,5

41,0

40,8

3,3

1239,5

1237,9

100,0

Slika 22. Utvrene rezerve nafte u svijetu, 1987., 1997. i 2007. (u 000 mil. barela)
Napomena: Meksiko je uvrteno u prostor Sjeverne Amerike, u pacifiki dio Azije uvrtene su: Kina,
Indija, Indonezija, Malezija, Tajland i Vijetnam

Prema izvjeu Britisch Petroleuma za 2007. (Tab. 16.) prostor Bliskog Istoka najbogatije je
podruje nafte u svijetu. Tamonje rezerve nafte su ak 61,0% od ukupnih svjetskih zaliha. U
svim ostalim svjetskim naftnim podrujima i kon tinentima rezerve su znatno manje, od
11,6% u Europi i Euroaziji (Sibir i sredinja Azija), do samo 3,3% na podruju Australije i
pacifikog dijela Azije. Praenje kretanja rezervi nafte u svijetu u razdoblju 1987.-2007.g.
ukazuje na porast rezervi, odnosno otkrivanje novih leita na svim kontinentima, osim u
Sjevernoj Americi ( Sl. 22.). Dok su 1987. u Africi rezerve procjenjene na 58,7 mlrd. barela,
2007. rezerve su se udvostruile na 117,5 mlrd. barela. To je posljedica novijih istraivanja i
otkria nafte te otvaranja novih naftnih polja, posebno na podruju zapadne Afrike, odnosno u
Nigeriji. Nova leita nafte odrazila su se i na porast rezervi na globalnom nivou, sa 910,2
mlrd. barela (1987.) na 1.237,9 mlrd. barela, to je porast od 28,84%.

100

Tablica 17. Proizvodnja nafte u svijetu u razdoblju od 1997. do 2007. (u mil. tona)
Regija
Sjeverna
Amerika
Juna i
Srednja
Amerika
Europa i
Euroazija
Bliski
Istok
Afrika
Australija
i
pacifiki
dio Azije
ukupno

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2007. % od
ukupnog

670,4

666,7

638,8

650,8

651,8

660,2

669,8

667,4

645,3

646,7

643,4

16,5

329,1

350,0

338,4

345,3

339,9

334,2

318,2

337,9

347,1

345,0

332,7

8,5

688,6

686,5

699,6

724,7

746,6

786,0

818,9

850,1

844,8

848,1

860,8

22,0

1050,7

1111,3

1079,4

1141,2

1110,8

1039,4

1123,0

1193,1

1215,0

1223,5

1201,9

30,8

370,3

363,9

360,0

370,9

374,1

378,1

397,8

440,9

467,1

473,4

488,5

12,5

370,8

368,9

364,9

381,2

377,1

377,5

373,3

377,2

377,7

377,6

378,7

9,7

3479,9

3547,3

3481,1

3614,1

3600,3

3575,3

3701,1

3866,7

3897,0

3914,3

3905,9

100,0

Izvor : istostr9.

Slika 23. Proizvodnja nafte u svijetu u razdoblju od 1997. do 2007. godine po kontinentima i
regijama (u mil. t)

101

Slika 24. Ukupna proizvodnja nafte u svijetu u razdoblju od 1997. do 2007. godine (u mil. t)
Bliski Istok, ne samo da je podruje s najveim rezervama nafte, ve je ujedno i najvea
svjetska regija u proizvodnji nafte (Sl. 23.), s gotovo treinom ukupne svjetske proizvodnje
(30,8%), meutim, ta regija nije veliki potroa nafte. Potronja nafte u ovoj regiji u 2007.
bila je svega 7,5% svjetske potronje (Tab. 17.). Sjeverna Amerika koja proizvodi 16,5% nafte
u svijetu, troi ak 28,7% i sve do 2006. bila je regija najvee potronje. Ubrzani industrijski
razvoj azijskih zemalja (Kine, Indije i Indonezije) razlog su da je ta regija sa 30,0% najvei
potroa (Tab. 18.). Nasuprot tome Afrika je najmanji globalni potroa nafte, sa samo 3,5%
iako proizvodi gotovo etiri puta vie 12,5% od ukupne svjetske potronje. Openito u
proteklih 10 godina (1997.-2007.) proizvodnja nafte u svijetu porasla je za vie od 11% ( Sl.
24.).
Tablica 18. Potronja nafte u svijetu u razdoblju od 1997. do 2007. (u mil. tona)
2007. %
od
ukupnog

Regija

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

Sjeverna
Amerika
Juna i
Srednja
Amerika
Europa i
Euroazija
Bliski Istok
Afrika

1012,
3

1033,
3

1058,
4

1071,4

1071,6

1071,1

1091,8

1134,6

1139,4

1130,2

1134,7

28,7

220,0

227,1

226,9

225,9

230,8

228,6

221,9

227,9

236,0

239,9

252,0

6,4

936,4

942,0

935,3

927,9

934,3

933,4

941,2

952,5

957,8

969,0

949,4

24,0

211,7
108,9

214,5
112,7

218,9
115,6

225,9
116,2

230,2
116,2

238,4
117,5

248,2
120,1

261,4
124,1

271,5
129,9

281,2
132,1

293,5
138,2

7,4
3,5

102

Australija i
pacifiki dio
Azije
Ukupno
Svijet

943,9

919,8

962,9

3433, 3449, 3518,

3
3
1
Izvor . Isto str.12.

991,5

993,1

1022,2

1058,5

1123,3

1136,4

1158,5

1185,1

30,0

3558,7

3576,2

3611,3

3681,8

3823,7

3871,0

3910,0

3952,8

100,0

Slika 25. Potronja nafte u svijetu u razdoblju od 1997. do 2007. godine po kontinentima i
regijama (u mil. t)

Slika 26. Ukupna potronja nafte u svijetu u razdoblju od 1997. do 2007. godine (u mil. t)
Najrazvijenije zemlje svijeta SAD, Zapadna Europa i Japan najvei su svjetski uvoznici, a
ujedno i potroai nafte (Sl. 25., 27.). Taj prostor na kojem ivi 1,1 milijarda ljudi (1/6
svjetske populacije) uvozi vie od 60% ukupne koliine nafte.

103

Porast broja stanovnika, rastua industrijalizacija, urbanizacija i porast broja automobila u

svijetu uzroci su porasta uvoza i potronje (Sl. 26.) nafte u razdoblju od 1997. do 2007. za
25,4 %. Istodobno svjetski najvei proizvoa nafte, regija Bliskog Istoka, ujedno je i njen
najvei izvoznik (Tab. 19., Sl. 28.), sa 35,9%.
Tablica 19. Najvei uvoznici i izvoznici nafte u razdoblju od 1997. do 2007. (u 000 barela dnevno)
Regija
SAD
Europa
Japan
Ostali dio
svijeta
SVIJET
UKUPNO
SAD
Kanada
Mexico
Juna i
Srednja
Amerika
Europa
Bivi
Sovjetski
Savez
Bliski Istok
Sjeverna
Afrika
Zapadna
Afrika
Pacifika
Azija
Ostali dio
svijeta
SVIJET
UKUPNO
Izvor: BP, 2008.

1997.

2001.

9907
10421
5735

2005.

UVOZNICI NAFTE
11618
13525
11531
13261
5202
5225

2007.

2007. % od
ukupnog

13632
13953
5032

24,9
25,4
9,2

14827

16436

19172

22207

40,5

40890

44787

51182

54824

100,0

IZVOZNICI NAFTE
910
1129
1804
2201
1882
2065

1439
2457
1975

2,6
4,5
3,6

976
1492
1767
3219

3143

3528

3570

6,5

1463

1947

2149

2273

4,1

3413

4679

7076

8334

15,2

18184

19098

19821

19680

35,9

2743

2724

3070

3336

6,1

3102

3182

4358

4830

8,8

3841

3914

4243

5274

9,6

690

1506

1542

1656

3,0

40890

44789

51182

54824

100,0

104

Slika 27. Najvei svjetski uvoznici nafte u razdoblju od 1997. do 2007. godine (u 1000 barela
dnevno)

Slika 28. Najvei svjetski izvoznici nafte u razdoblju od 1997. do 2007. godine (u 1000 barela
dnevno)

105

Tablica 20. Najvee svjetske naftne kompanije (prema ukupnoj proizvodnji), 2005. godine
Broj u
svjetskoj
proizvodnji
1

Redni broj u
proizvodnji
1995.
1.

2.

3.

3
4
5
6
7

2.
5.
4.
13.
6.

8
7.
9
33.
10
12.
Izvor : UNCTAD, 2008: 117

Kompanija

Matina
zemlja

Dravno
vlasnitvo
(udio u %)

Saudi Aramco

Saudijska
Arabija
Gazprom
Ruska
Federacija
NIOC
Iran
ExxonMobile
SAD
Pemex
Meksiko
BP
UK
Royal Dutch
UK
/Shell
/Nizozemska
CNPC/PetroChina Kina
Total
Francuska
Sonatrach
Alir

Ukupna
proizvodnja
(mil. barela)

100

4 148,8

51

3 608,5

100
100
-

1 810,7
1 725,7
1 666,2
1 572,6

1 482,7

100
100

1 119,6
997,6
911,8

Slika 29. Najvee svjetske naftne kompanije 2005. godine prema ukupnoj proizvodnji (u
milijunima barela)
6.5. Koje Multinacionalne kompanije dominiraju svjetskim tritima ?
Mikroelektronika iji se proizvodi temelje na IT danas je jedna od vodeih industrijskih grana
i multinacionalne kompanije koje se bave telekomunikacijama i

biotehnologijom meu

najprofitabilnijim su kompanijama u svijetu. U 2007. telekomunikacijske kompanije ostvarile

su najvei rast od ak 43%.
106

U grupi od 100 najjaih multinacionalnih kompanija najzastupljenije su iz bankarstva, nafte i

high-tech industrije (telekomunikacije, biotehnologija, semikonduktori). U svijetu MC
dominira bankarski sektor kao i sektor proizvodnje i prerade nafte. Shodno tome 2007. meu
prvih 10 vodeih kompanija tri su iz sektora bankarstva (HSBC UK vodea je kompanija na
svijetu), dok su tri naftne kompanije (Exxon, Royal Dutch i BP). U sektoru profita i trine
vrijednosti est od deset najprofitabilnijih kompanija bave se preradom nafte ( Sl. 30.). Meu
njima sve vie jaa uloga ruskog Gazproma i kineske PetroChine. Trino najjaa svjetska
kompanija je PetroChina (Tab. 21.) sa vrijednou od 543 milijarde USD, dok je Gazprom
ispred Royal Dutcha i BP-a (Sl. 31.)
Tablica 21. Kompanije s najveim profitom i najveom trinom vrijednou u 2007.
Kompanije s najveim profitom
Redni
Profit u mil.
Naziv
broj
USD
1
ExxonMobil
40,6
2.
Royal Dutch Shell
31,3
3.
Gazprom
23,3
4.
General Electric
22,2
5.
BP
20,6
6.
Total
19,2
7.
HSBC Holdings
19,1
8.
Chevron
18,6
9.
PetroChina
18,2
10.
Microsoft
16,9
Izvor: Forbes, 2008.

Kompanije s najveom trinom vrijednou

Redni
Vrijednost u
Naziv
broj
mil. USD
1.
PetroChina
546,1
2.
ExxonMobil
465,5
3.
General Electric
330,9
4.
China Mobil
308,5
5.
Gazprom
306,7
6.
ICBC
289,5
7.
Microsoft
253,1
8.
Petrobras
236,6
9.
Royal Dutch Shell
221,0
10.
Berkshire Hathaway
216,6

Slika 30. Svjetske kompanije s najveim profitom u 2007. godini (u mil. USD)

107

Slika 31. Svjetske kompanije s najveom trinom vrijednou 2007. godine (u mil. USD)
U svijetu multinacionalnih kompanija dominira nekoliko drava, pa je ak 60% od 100
najmonijih kompanija podijeljeno izmeu SAD-a (29 kompanija), Njemake (9 kompanija),
UK (8 kompanija) te Japana i Francuske (svaka sa 7 kompanija). Znaajan utjecaj na
europsku i svjetsku industriju posljednjih godina ima Kina i njeno ekspandirajue
gospodarstvo.
6. 6. Kineski ples
Prije gospodarskih reformi Kina je bila glavni protivnik globalizacije i globalnih institucija,
poput MMF-a, Svjetske banke i MMC-a. Danas je Kina jedna od vodeih globalizacijskih
sila u svijetu ije su kompanije prisutne u gotovo cijelom svijetu. U 2003. Kina je imala 7470
tvrtki u 168 zemalja svijeta, a svojom je gospodarskom politikom utjecala i na susjedne
azijske zemlje, posebno na Indiju. Kineske kompanije motivirane su za internacionalizaciju
svoje proizvodnje, prvenstveno zbog osiguranja pristupa sirovinama i poluproizvodima,
stjecanja moderne tehnologije, otvaranja novih trita i stvaranja distribucijske mree u
brojnim zemljama svijeta. Najvii udio biljee ulaganja i otvaranja novih tvrtki u Hong Kongu
(posebno nakon prikljuenja Kini), na poduju Srednje i Istone Europe i EU, (Sl. 32.) te
zemalja ASEANA i SAD-a.
Sporiji je ulazak na trita Australije, Japana i Kanade (Tab. 22.).
108

Tablica. 22. Broj kineskih kompanija izvan Kine prema geografskim regijama u svijetu u razdoblju od
1995. do 2003.
Regija
Hong Kong - Macao
Srednja i Istona
Europa
ASEAN
SAD
Bliski Istok i Afrika
EU- 15
Latinska Amerika
Japan
Australija
Kanada
Ostali dio svijeta
Ukupno
Izvor: Wu, 2005.

Broj
182

1995.
%
9,67

2003.
Broj
2336

%
31,27

280

14,88

865

11,58

289
229
241
102
130
80
88
76
185
1882

15,36
12,17
12,80
5,42
6,90
4,25
4,67
4,04
9,83
100,00

857
786
769
432
384
250
225
155
411
7470

11,47
10,52
10,29
5,78
5,14
3,35
3,01
2,07
5,50
100,00

Slika 32. Broj kineskih kompanija izvan Kine prema geografskim regijama u svijetu u
razdoblju od 1995. do 2005.

109

Kinesko gospodarstvo koristi nekoliko naina za ekspanziju na svjetsko trite.

Prirodni rast proizvodnje

Strateka udruivanja ili zajednika ulaganja

Izravna akvizicija

Haier je kompanija koja je prirodnim rastom proizvodnje postala jedna od vodeih kompanija
u proizvodnji elektrinih ureaja. Cijenama, kvalitetom proizvoda i inovacijama postala je
glavna kineska kompanija u proizvodnji kuanskih ureaja. Na trite SAD-a probila se preko
lanaca supermarketa: Wal-Mart, Sears, Big Buy i preuzela i domau ameriku tvrtku Maytag.
Uskoro je postala trea u prodaji kuanskih aparata u SAD- u, izvozi u 160 zemalja u svijetu,
a u 20 ima svoje proizvodne pogone.
Kina je i najvei izvoznik elektronikih i IT proizvoda. U neto manje od deset godina Kina je
napravila znaajan skok iz zemlje koja je proizvodila ograniene koliine nisko kvalitetnih
elektronikih proizvoda do zemlje koja predstavlja vani dio globalnog sustava proizvodnje
IT ureaja. Prvenstveno niski trokovi rada, veliko domae trite i pogodna infrastruktura
razlogom su lociranja vie od 10.000 stranih kompanija u ovoj zemlji.
Zajedniko ulaganje kao izlaz na svjetsko trite osobito je za kompaniju TCL Tompson,
koja je zapoela kao proizvoa kasetnih traka 1981. pod nazivom TCL, a potom se razvila u
najveeg proizvoaa telefona i televizora u Kini. Za prodor na europsko i ameriko trite
TCL je sklopio zajednika ulaganja s francuskom tvrtkom Thompson. Kineski dio je ak 67%,
a broj zaposlenih je gotovo 30.000 u Kini, Francuskoj, Indoneziji, Filipinima, Meksiku,
Poljskoj, Tajlandu i Vijetnamu.
Zajednika akvizicija karakteristina je za MC Lenovo najveeg kineskog dobavljaa PC-a i
IBM-a jednog od vodeih svjetskih proizvoaa PC-a. Lenovo je danas trea kompanija po
prodaji PC-a u svijetu.
Poetkom XXI. stoljea Kina je postala etvrti svjetski izvoznik i trei najvei uvoznik .
Strana direktna ulaganja (Foreign Direct Investment FDI ) ulaze u Kinu najveim dijelom
iz Japana i June Koreje inei je najatraktivnijim odreditem u svijetu. Kina je 2005. bila
trea najvea svjetska sila u brodograevnoj industriji, odmah iza June Koreje i Japana. Jo
1985. njen udio iznosio je svega 0,9%, a 2000.g., 4,7%. U samo pet godina Kina je tri puta
poveala svoju proizvodnju (2000. 4,7% na 13,8% u 2005.) .Istodobno je EU (25) smanjila
svoj udio sa 12,4% na samo 6,9%, a i Japan i Juna Koreja biljee pad proizvodnje. Ipak,
europska brodogradilita zadrala su vodeu poziciju u brodogradnji visoke tehnologije,
orijentirajui se na proizvodnju cruisera, RoPax i Ro-Ro brodova, te mega jahti.
110

Za sada je kineska brodograevna industrija usmjerena na proizvodnju standardnih brodova

kontejneraa, tankera i bulk carriera. Meutim, plan je kineske vlade da Kina postane vodea
svjetska sila u proizvodnji brodova do 2015. U kratkom vremenu Kina je izgradila proizvodne
kapacitete u metalurgiji, konkretno u proizvodnji eljeza i elika. Najvei dio proizvodnje
podignut je bez stranih ulaganja i bez zapadne tehnologije. Veina proizvoaa u vlasnitvu je
drave ili provincija. Ekspanzija u proizvodnji elika zapoela je 2003. Danas je Kina najvei
svjetski proizvoa i potroa elika. Njena industrijska politika omoguila joj je da postane
samodostatna drava sposobna da zadovolji zahtjeve industrije motornih vozila i da proizvodi
elik razliitih kvalitativnih svojstava. I u proizvodnji farmaceutskih proizvoda, generikih
lijekova i proizvoda tradicionalne medicine Kina je meu vodeim zemljama. Ipak, svjetskim
tritem dominira tekstilom, odjeom, obuom i igrakama (Tab. 23.).
Tablica 23. Udio Kine u svjetskom izvozu odreenih proizvoda 1980., 1990. i 2004. godine
Izvoz
eljezo i elik
Kemijski proizvodi
Uredski strojevi i telekomunikacijska oprema
Tekstil
Odjea
Izvor: Srinivasan, 2006., Sharid i dr., 2007.

1980.
0,3
0,8
0,1
4,6
4,0

1990.

2004.
1,2
1,3
1,0
6,9
8,9

5,2
2,7
15,2
17,2
24,0

Prednost je Kine to ima veliki znanstveni potencijal, velik broj mladih inenjera, tehnologa i
znanstvenika. Poetkom XXI. stoljea Kina ima 600 000 diplomanata u znanosti i tehnologiji,
a predvia se da e ih za nekoliko godina biti i vie od milijuna. Ujedno se i kineska
sveuilita sve slobodnije otvaraju suradnji sa stranim znanstvenim i istraivakim centrima i
sveuilitima.
Ne bi bilo loe spomenuti kako ubrzani razvoj Kine stvara i odreene probleme jer kinesko
trite guta ogromne koliine eljeza, elika, bakra, cementa, prehrambenih proizvoda,
nafte i dr. proizvoda zbog ega je na svjetskom tritu znatno porasla njihova cijena poetkom
ovog stoljea.
6.7. Globalizacija automobilske industrije: tko su glavni igrai ?
Ni u jednoj europskoj zemlji nacionalno gospodarstvo ne ovisi o uspjehu i dohodovnosti
automobilske industrije u toj mjeri kao to je sluaj s Njemakom. Od ukupno 48 milijardi
eura prorauna drave u automobilsku je industriju utroeno 12 milijardi .

111

Njemaka je danas prepoznata u svijetu kao zemlja u kojoj je roen automobil. Meutim,
masovna proizvodnja zapoela je tek 1950-ih godina, gotovo 30 godina nakon SAD-a i 10
godina prije Japana (Okamura, 2004.).
Godine 1901., njemaka autoindustrija proizvela je svega 900 automobila. Od samog poetka
automobilska industrija povezala se s industrijama koje su je opskrbljivale sirovinama,
opremom i dijelovima. Monopol na tritu stvorili su opskrbljivai specijalnih komponenti,
kao to je bio sluaj s kompanijom Bosch koja je imala monopol u opskrbi elektrodijelovima.
Drugu grupu inile su velike eliane u regiji Rajna Ruhr i to, Krupp i Thyssen koje su
imale velike talionice. U treoj su grupi bili mali proizvoai u blizini industrijskih pogona
koji su proizvodili manje metalne dijelove za automobile. Od brojnih proizvoaa koji su se
javili poetkom XX. stoljea, od 1920. do 1960. opstala su samo etiri velika: Daimler
Benz, Opel, Audi i BMW.
Dvadesetih godina prolog stoljea Njemaka je bila veliki uvoznik automobila iz SAD-a
(1923 5%; 1925. 25%; 1929. 38%). Adam Opel bio je prvi koji je uveo inovacije u
proizvodnji automobila nastojei se tako oduprijeti utjecaju SAD-a. To mu je osiguralo
vodeu poziciju u proizvodnji automobila u Njemakoj. Gospodarska kriza 1930-ih pogodila
je i njemaku industriju, te se proizvodnja automobila smanjila (Tab. 24.).
Tablica 24. Broj motornih vozila na 1000 stanovnika u razdoblju od 1914. do 1970.
Drava
1914.
1920.
1930.
1938.
1950.
1955.
1960.
1965.
1970.
SAD
17,8
87
217
200
250
303
336
376
426
Njemaka
1
0,8
10,2
20,4
9,4
26
68
151
216
Japan
1,5
0,5
1,9
4
18
68
Izvor: Okamura, 2004.

etverogodinji plan, uveden 1936., usmjerio je njemaku proizvodnju na vojne potrebe, a

tijekom Drugoga svjetskog rata proizvodnja je bitno smanjena. Prava ekspanzija poinje u
razdoblju nakon rata, pa je 1952. proizvedeno 300.000 automobila. Za usporedbu, 1942.
proizvelo se samo 1300 automobila. Poetak pune motorizacije u Njemakoj podudara se s
visokim rastom dohotka.
Danas je Njemaka sredite inovacija u svjetskoj proizvodnji. Njemakom automobilskom
industrijom dominira est velikih proizvoaa: VW, BMW, Audi, Daimler AG, Porsche i
Opel, koji osim matinih tvornica u Njemakoj imaju i vie od 2000 tvornica u svijetu
(velikim dijelom u Slovakoj, Maarskoj, ekoj, Meksiku, SAD-u i Kini).

112

Automobilski sektor kljuan je za visokoobrazovana radna mjesta. Industrijska istraivanja i

razvoj imaju veliku ulogu u industriji motornih vozila, pa je i 2004. 34% svih industrijskih
istraivanja vezano za automobilsku industriju. Nanotehnologija ima jedno od glavnih
znaenja u razvoju automobilske industrije.
Posljednjih godina i u automobilskoj se industriji javlja kriza. Tradicionalne prednosti
njemakih vozila kvaliteta vozila, snaga brenda, vodea pozicija u tehnolokim
performancama vozila, sigurnost i komfor nisu bili dovoljni da osiguraju uspjeh. Razlog
tome je poveani pritisak ukupnih trokova proizvodnje, porasle su cijene elika, aluminija,
bakra i cinka, a kao posljedica rasta cijena nafte i njenih derivata udvostruila se i cijena
plastinih komponenti. Automobilskom industrijom dominirale su dugi niz godina tri
industrijske velesile: SAD, Japan i Njemaka (Tab. 25., Sl. 33.)
Jeftina radna snaga u Kini, kao i otvaranje vlastite automobilske industrije omoguilo je Kini
da preuzme dio trita i da postane trea vodea sila automobilske industrije (Tab. 26., Sl.
34.). Njen se udio u samo godinu dana (2005.-2006.) poveao za 25,9%.
Tablica 25. Vodei svjetski proizvoai automobila 2005.
Drava
USA
Japan
Njemaka
Kina
Juna Koreja
Ukupno u svijetu
Izvor: OICA, 2008.

Automobili
4 321 272
9 016 735
5 350 187
3 078 153
3 357 094
44 009 207

Komercijalna
vozila
7 659 640
1 782 924
407 523
2 629 535
342 256
20 456 561

Ukupno
11 980 912
10 799 659
5 757 710
5 707 688
3 699 350
66 465 768

% promjene
2004
0
+3
+3
+9
+7
+3,1

113

Slika 33. Vodei svjetski proizvoai automobila i komercijalnih vozila 2005. godine prema
ukupnoj proizvodnji (u milijunima)
Tablica 26.Vodei svjetski proizvoai u auto-industriji u 2006.
Komercijalna
vozila
Japan
9 756 515
1 727 718
SAD
4 366 220
6 897 766
Kina
5 233 132
1 955 576
Njemaka
5 398 508
421 106
Juna Koreja
3 489 136
359 966
ukupno
49 886 549
19 240 607
Izvor: OICA, Production Statistics, 22. 2. 2008.
Drava

Automobili

Ukupno
11 484 233
11 263 986
7 188 708
5 819 614
3 840 102
69 127 156

% promjena
2005.
+6,3
-6,0
25,9
1,1
3,8
4,0

114

Slika 34. Vodei svjetski proizvoai automobila i komercijalnih vozila 2006. godine prema
ukupnoj proizvodnji (u milijunima)
Tablica 27. Svjetska proizvodnja motornih vozila, prema proizvoaima ( u 2006.g.)
Redni
Kompanija
broj
1.
GM
2.
Toyota
3.
FORD
4.
Volkwagen
5.
Honda
Izvor : OICA, 2008.

Ukupno
8 926 160
8 036 010
6 268 193
5 684 603
3 669 514

Od toga osobna vozila

5 708 038
6 800 228
3 800 633
5 429 896
3 549 787

Ameriki General Motors i Ford, te japanska Toyota vodee su multinacionalne kompanije u

proizvodnji motornih vozila. Glavnina njihove proizvodnje usmjerena je na putnika vozila
(Tab. 27., Sl. 35.), pri emu je Toyota najvei proizvoa osobnih vozila u svijetu.

115

Slika 35. Svjetska proizvodnja motornih vozila prema ukupnoj proizvodnji pojedinih
proizvoaa u 2006. (u milijunima)

7. Ekoloko industrijski razvoj: realna budunost ili samo pria?

Industrijska ekologija predstavlja svojevrsni pokuaj imitiranja biolokog ekosustava u
prirodi, slijedei proces ciklike uporabe resursa i hranidbenog lanca.
U industrijskom ekosustavu dobit nastaje smanjivanjem sirovinske baze, trokova energije i
trokova gospodarenja otpadom. Industrijska ekologija nudi holistiki okvir za znaajne,
sistematske promjene u industriji koje su potrebne kako bi se smanjile ili uklonile tetne
posljedice u okoliu.
to je industrijska ekologija? Moda budui razvojni smjer industrije?
Pojam industrijska ekologija proirio se 1989. kada su Frosch i Gallopoulos uveli koncept
industrijskih ekosustava (Strategics for Manufacturing). To je sustav u kojem je potronja
energije i materijala optimalna, proizvodnja otpada minimalna, a otpad iz jednog procesa je
sirovina u drugom. Definira se kao interdisciplinarna znanost koja ukljuuje interakciju
prirodnih znanosti: fizike, kemije, biologije i drutvenih znanosti: ekonomije, sociologije,
geografije, unutar odreenih industrijskih sustava i izmeu industrijskih i prirodnih ekolokih
sustava.

116

Temeljno polazite u razvoju koncepta IE je promjena linearnih proizvodnih sustava (u

kojima se sirovine u proizvodnom procesu pretvaraju u finalne proizvode, nusproizvode i
otpad) u kruni sustav (otpad i nusproizvodi iz jednog proizvodnog sustava su resursi za drugi
proizvodni sustav). Otpadne tekuine i kruti otpad reciklira se za dalju proizvodnju ime se
oponaa hranidbeni lanac iz prirodnih ekosustava. Idealni primjer IE pretpostavlja potpuno
unutranje recikliranje materijala.
Prema Dunnu i Steinemannu (1998.) prihvaanje koncepta IE donosi odreenoj drutvenoj
zajednici znaajne gospodarske i socijalne prednosti:
1. otpad je sirovina
2. manji trokovi uklanjanja otpada
3. vea i diverzificirana ekonomska baza
4. manje tetnih emisija u okoli mogunost za integriranje stambene i radne okoline
Poetna inicijativa u eko-industrijskom razvoju temeljila se na konceptu eko-industrijskih
parkova (EIP) koji su izgraeni s ciljem poveanja poslovanja, ali uz smanjeni obujam
oneienja okolia i otpadnih tvari (Tab. 28.).
Ideja EIP-a prvi je puta prezentirana na konferenciji o okoliu UN-a 1992. u Rio de Janeiru.
Koritenje pojma EIP-a podrazumijeva zajedniku geografsku lokaciju interesno povezanih
tvrtki. U razvijenijem virtualnom EIP-u

industrije nisu nuno locirane zajedno, ve se

povezuju kroz razmjenu otpada i suranjom na razliitim razinama (Fleig, 2000., prema Cohen
i Rosenthal, 1996.).
Tablica 28. Pozitivni efekti eko-industrijskog razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini (Cohen,
Rosenthal, 1999.)
Zajednica
irenje mogunosti za lokalni
biznis
Vea porezna baza

Kontinuitet poboljanja okolia

Visoko profitabilan

Bolje koritenje izvora

Samosvijest zajednice

Smanjenje otpada

Smanjenje trokova za
uklanjanje otpada

Inovacijska rjeenja za okoli

Podizanje trinog imida

Visoka specijaliziranost radnih
mjesta
Kvalitetnije intervencije u
okoliu

Kvalitetnije zdravlje
Jaanje visoko kvalitetnih
kompanija
Poboljanje zdravlja za
zaposlenike i zajednicu
Partnerstvo sa biznisom
Minimalan utjecaj na

Okoli

Poboljana zatita prirodnih

ekosustava
Uinkovitije koritenje
prirodnih resursa
Smanjena oneienja u procesu
proizvodnje
Zatvoreni ciklus proizvodnje
Uporaba otpada kao sirovine
Koritenje otpada u energetske

Biznis

Pristup financiranju
Reguliranost, fleksibilnost
Visoka ulaganja u razvoj
Smanjenje trokova uklanjanja
otpada
Dohodak od prodaje

117

infrastrukturu

svrhe

nusproizvoda
Smanjenje odgovornosti za
okoli

Poboljanje porezne osnove

Manji izdatci za oneienja

Podizanje kvalitete ivota u

podrujima nedaleko ekoindustrijskog razvoja

Stambeni objekti

Poboljanje javnog imida

Poboljanje estetike

Promjena krajobraza

Poveanje produktivnosti
zaposlenih

Izvor: Eco-Industrial Parks, 2000: 15-16

U planiranju eko-industrijskih parkova postoji nekoliko osnovnih strategija promiljanja

(Lowe, i dr., 1998.):
1. Strategija integriranosti u proizvodne sustave predvia integriranje EIP-a u lokalni
krajolik i ekosustave uz smanjivanje utjecaja na okoli, vizualno i oneienjem
2. Strategija enegije pretpostavlja maksimalnu energetsku uinkovitost koritenjem
otpadne pare ili pare iz procesa grijanja hlaenja za kasnije procese
3. Strategija otpada i gospodarenja otpadom ukljuuje maksimalnu mogunost za
recikliranje materijala iz proizvodnih procesa, redukciju rizika od opasnih i toksinih
tvari.
4. Strategija voda ukljuuje koritenje svih aktivnosti kako bi se izbjeglo oneienje
vodotokova i izvora pitke vode
5. Strategija uinkovitog gospodarenja EIP-om, znai provoenje mjera u okoliu za
pojedinane kompanije i za park kao cjelinu
6. Strategija graevinarstva uvodi u gradnju novih i obnovu postojeih objekata,
najnovija tehnoloka dostignua u graevinarstvu u cilju zatite okolia (smanjenje
potronje energije pametne kue).
Najvei dio aktivnosti u EIP-u nastao je iz primjera Kalundborga u Danskoj. Lanac otpada i
energije izmjenjuje se u Kalundborgu izmeu grada, elektrane, rafinerije, ribnjaka,
farmaceutske industrije i proizvoaa panoa. Iz elektrane se sustavom cjevovoda pare alje u
rafineriju, a u razmjeni dolazi plin koji se koristi kao gorivo pri proizvodnji energije i pare.
Ostatak pare alje se iz elektrane u ribnjak, farmaceutsku industriju i u grad. Mulj iz ribnjaka i
proizvodnih procesa u farmaceutskoj industriji postaje gnojivo za oblinje farme. Cementara
koristi lebdei pepeo iz elektrane, dok gips koji je nastao u procesu odsumporavanja u
elektrani odlazi u tvrtku koja proizvodi gipsane panoe (Sl. 36. i 37.).
Kalundborg je primjer dobrovoljne kooperacije odreenih kompanija, no bilo je i pokuaja da
se intervencijom vlasti formiraju EIP-i.

118

Slika 36.: Industrijska simbioza Kalundborg, 1995.

Izvor: D.B. Holmes

Slika 37. Industrijska simbioza Kalundborg, 2001.

Izvor: G. Cervantes, 2001.

119

Tablica 28. Primjeri EIP-a u Europi i Japanu

EIP
Kalundborg - Danska
Rotterdam Harbour Industral Ecology Project,
Nizozemska, ENIS
Ecopark Moerdijk, Nizozemska
Recycling Network, Styria, Austria

Eco-industrial park Karsruhe, Njemaka

Verwertung system , Ruhrgeberit, Njemaka

Bioenergic und Rohstoffzentrum, Dormagen

Obiljeja
Visoko razvijena industrijska simbioza,
karakterizira je mrea razmjene materijala i
energije meu poduzeima razvijena tijekom 25
godina bez utjecaja izvana (Lowe, 1998.)
Projekt za istraivanje potencijala u stvaranju
razmjene nusproizvoda izmeu 60 kompanija
Obnova postojeih industrijskih lokacija
Dekontaminacija oneienog tla
Visoko razvijena reciklirajua mrea, ukljuujui
elektranu, graevinsku industriju, proizvodnju
papira i plastike
Virtualni eko-industrijski park, 40-50 kompanija,
razmjena mree za organske i mineralne
nusproizvode, informacijska i komunikacijska
povezanost
Visoko razvijena mrea recikliranja, eliana,
elektrane, graevinska industrija, razmjena
nusproizvoda, topline i energije
Virtualni EIP, razmjena nusproizvoda i energije,
informacijski i znanstveni entitet
Suradnja meu kompanijama, sveuilitima i
javnosti

Gewerbegebiet Henstedt Ulzburg/

Kaltenkirchen/Njemaka

EIP projekt, meukompanijska razmjena

materijala i energije, pristup proiavanju
otpadnih voda, javne i privatne tvrtke surauju

Fujisawa Factory EIP, Japan

Kombinacija industrije, poljoprivrede,

komercijale, stambene i rekreacijske komponente
ukljuujui tehnologije i pojave u ouvanju
energije
Obnovljiva energija
Solarni staklenici
Obrada otpadnih voda koritenjem movara i
uporaba obraene vode
Pretvaranje otpada u cement i keramiku
Reciklaa materijala

Izvor: Eco-Industrial Parks, 2000: 14.

Smisao EIP-a je poboljanje komponenti proizvodnje kooperantskih kompanije, to ukljuuje

zeleni park, iu proizvodnju, uinkovitost energije i zatitu od oneienja.
Intervencijom vlasti (EPA, 1994.) u SAD-u je oformljeno nekoliko EIP-a. Primjerice, Port of
Cape Charles (Baltimore) izgraen je na bivem odlagalitu otpada.
Ekoloko-industrijski razvoj ovisi o kooperaciji i suradnikom ponaanju izmeu kompanija,
kooperaciji kompanija i lokalnih vladinih agencija i institucija.

120

Industrijska ekologija dio je sustava ekoloke uinkovitosti uvedene iste godine kad i IE,
1992. godine na Svjetskom poslovnom samitu za odrivi razvoj od strane 48 multinacionalnih
kompanija (ukljuujui Du Pont, Chevron, Dow). Proizvodnja je temeljena na 3 R (reduce
reuse recycling; smanjiti ponovno upotrijebiti reciklirati).
Od razdoblja prve industrijske revolucije do danas nije se samo dogodio tehnoloki napredak,
ve je proizvodnja napredovala od oneiivake do ekoloki odrive.
Proizvodnja je u razdoblju I. i II. industrijske revolucije imala negativan odnos prema okoliu
to se izraavalo u:
milijardama tona toksinih tvari koje su se bez nadzora isputale u atmosferu, vodu ili
tlo svake godine
proizvodnjom opasnih tvari koje trae intervenciju buduih nekoliko generacija
isputanjem golemih koliina opasnog otpada, njegovim deponiranjem u tlo i
podmorje
erozijom i degradacijom biolokih vrsta i njihovim ubrzanim nestankom s planeta
Industrijska ekologija ima izmijenjen odnos prema okoliu:
Isputa nekoliko tona toksinih tvari u okoli,
Smanjuje potronju energenata
Proizvodi manji broj opasnih tvari
Isputa manje koliine otpada, a preostali dio koristi u proizvodnom procesu
Standardizira biloke vrste
U razdoblju I. i II. industrijske revolucije karakteristian je linearni nain proizvodnje u
kojem energija i sirovina ulaze u proizvodnju, a izlaze proizvodi i otpad.
U razdoblju dominacije high-tech industrije koliine otpada su ograniene, izmeu
komponenti proizvodnog sustava odvija se razmjena energije i materije.
Udio oneienja okolia je smanjen, ali nije zaustavljen.
Kao mogue novo rjeenje neki od znanstvenika predlau Eko-efektivnost (McDonough i
Braungart, 1998.), odnosno stav po kojem je industrija regenerativna. Proizvodi rade unutar
ivotnog ciklusa: od kolijevke do kolijevke. Proizvodi sastavljeni od tvari koje nisu
biorazgradive koristit e se kao tehnika hranjiva koja cirkuliraju unutar zatvorenog kruga
industrijskog organizma. Suprotno tome, tvari koje odlaze u okoli, odnosno kako ga autori
nazivaju bioloki metabolizam ne smiju sadravati mutagene, ni kancerogene tvari, kao ni
teke metale, bioakumativne toksine spojeve.

121

Takav nain proizvodnje predstavlja integrirani zatvoreni sustav u kojem samo energija
(obnovljiva!) dolazi izvana, dok su ostali nusproizvodi stalno u procesu obnavljanja. Ovakav
nain proizvodnje predstavlja odrivo stanje i cilj je ekoloke industrije.

8. Gdje je hrvatska industrija ?

8.1. Povijesni razvoj
U razvoju hrvatske industrije mogue je razlikovati nekoliko razvojnih faza. Feletar ih dijeli
na pet (1995.):
1. obrtno-manufakturna do 1870.
2. eljeznika 1870.-1918.
3. meuratna 1918.-1945.
4. realsocijalistika 1945.-1990.
5. trino prestrukturiranje od 1990.
U razdoblju do 1918. Hrvatska se postepeno ukljuivala u industrijski razvoj. Njen je razvoj
bio onemoguivan razliitim politikim mjerama i zabranama kojima se trebala zatititi
industrijska proizvodnja Austrije i Ugarske te osigurati neometana eksploatacija prirodnih
bogatstava.
U vrijeme prve industrijske revolucije Hrvatska je periferija Habsburke Monarhije koja je 50
i vie godina kasnila za europskih industrijskim razvojem. Prvi parni stroj poeo se koristiti
tek 1835. Krajem XVIII. st. Civilna Hrvatska i Slavonija imale su svega 31 proizvodnu
manufakturu (11 tekstilnih, est staklana, jednu za proizvodnju kamenine, tri za metal, sedam
za kemijske proizvode i dvije manufakture papira i koaru; Vranjicani, 2005.).
Slino nepovoljno stanje nastavilo se i tijekom XIX. stoljea budui da nisu postojali osnovni
uvjeti za razvoj industrije (nije bilo mree prometnih komunikacija, nema ulaganja ni interesa
stranog kapitala, ne postoji tehnika modernizacija poljoprivrednih strojeva i dr.). Prvi zaeci
industrije javljaju se na privatnim poljoprivrednim posjedima u Slavoniji. Tako je prva
eerana u Slavoniji i Hrvatskoj podignuta na imanju Adamovi u epinu (radila je u
razdoblju od 1836. do 1953.; Gross, 1985.). Unato injenici da su postojale brojne pivovare i
zbog nedostatka prometne infrastrukture i kapitala te zbog visokih poreza nisu se uspjele
uzdignuti na razinu industrijskih poduzea (Gross, 1985.).

122

Sredinom XIX. st u Hrvatskoj i Slavoniji, kako navodi M. Gross u djelu Poeci moderne
Hrvatske bile su 63 ciglane, 2 tvornice kamenine (u Krapini i Zagrebu), etiri staklane
(Osredek, Zveevo, Velika, Ivanopolje), a sveukupno je Hrvatska sudjelovala u proizvodnji
Monarhije sa samo 1,3% vrijednosti. U Varadinu i Rijeci, djelovale su tvornice duhana, a u
Osijeku tvornica ibica. U Rudama kod Samobora odvijala se eksploatacija eljezne rude i
bakra.
Uvjeti za razvoj industrijalizacije postojali su samo u Rijeci. Jo od XVIII. st otvaraju se
manufakture za uvezenu robu. Nosioci gospodarskog napretka bili su veletrgovci, industrijalci
i brodovlasnici. Slabe prometne veze sa zaleem (prije gradnje eljeznike pruge)
ograniavale su jae povezivanje sa unutranjou. Tako su rijeke tvornice preraivale
itarice i kukuruz dovoen brodovima iz Romagne i Puglie, a ne iz Slavonije i Banata. Nakon
sklapanja Austro-Ugarske, a zatim i Ugarsko-Hrvatske nagodbe i ulaska Rijeke u sastav
Ugarske zapoeo je direktan utjecaj maarskih vlasti na gospodarski razvoj Rijeke. Poetkom
1880-ih godina u Rijeci se otvara rafinerija nafte i ljutionica rie, a zbog interesa Maarske
razvijena je i parobrodarska plovidba. Do kraja Prvoga svjetskog rata u Rijeci su otvoreni i
brodogradilite Danubius (u interesu Maarske), tvornica torperda, tvornica papira (Rijeka
industrija papira otvorena 1821., a 1835. su joj proireni proizvodni kapaciteti 1. hrvatska
tvornica koja i danas djeluje) i pogon za preradu itarica. U ovih est najveih tvornica bilo
je zaposleno 83,4% svih radnika u Rijeci (Karaman, 1991.).
Broj industrijskih radnika bio je mali, 70-ih godina XIX. st. svega 21 000, a po popisu iz
1910., svega 41 000 (Feletar, 1995.). Osnovnu strukturu industrije stvorio je strani kapital,
ulaui u otvaranje pogona koji su se orijentirali na eksploataciju prirodnih sirovina umski
kompleks, poljoprivredne povrine, te jeftinu radnu snagu (za tekstilnu, konu i industriju
obue). Poetkom XX. st. zbog gospodarske krize, a dijelom i konkurencije amerikih
proizvoda, smanjuje se broj umarskih poduzea, posebno pilana i pogona za izradu hrastovih
duica. To se posebno nepovoljno odrazilo na gospodarstvo Slavonije budui da su na njenom
podruju bile najbrojniji pogoni drvne industrije. Industrija se postepeno locira u gradove,
posebno u Zagreb i Osijek (Tab. 29.) koji su imali i najvei broj industrijskih pogona i najvei
broj industrijskih radnika. Od ostalih gradova izdvajaju se gradovi koji se nalaze na
prometnim pravcima i koji svoju industriju veu uz eljeznicu (Karlovac, Sisak, Brod), ili koji
su razvijali industriju koristei sirovinski potencijal svoje regije (Varadin, Koprivnica).
Tablica 29. Industrijski pogoni i radnici u gradskim centrima Hrvatske i Slavonije (1900.-1910.)
Gradovi

1900.

1910.

123

pogoni
Zagreb
Osijek
Ukupno
Ostali gradovi
Svi gradovi
Izvan gradova
Ukupno
Izvor: Karaman, 1991: 207.

radnici
41
14
55
22
77
136
213

3665
697
4362
1545
5907
12 892
18 799

pogoni

radnici
79
25
104
40
144
127
271

5984
2057
8041
3459
11 500
12 104
23 604

U tom razdoblju najvei rast u proizvodnji imaju prehrambena i duhanska industrija, te

cementare. U ostalim dijelovima Hrvatske stanje je bilo jo nepovoljnije. Osim proizvodnje
likera u Zadru, Splitu i ibeniku, te prerade ribe na otocima, druge industrije gotovo i nije
bilo. Jedino se Split izdvajao kao sredite s raznovrsnijom proizvodnjom, ali s manjim
pogonima (tvornica koe, sapuna, ljevaonica eljeza). Tek je poetak XX. stoljea donio
odreene promjene, prvenstveno ulaganjima stranog kapitala: u cementnu industriju i
proizvodnju karbida i cijanomida (Karaman, 1991.).
Sredite industrijske proizvodnje u Hrvatskoj bio je Zagreb u kojem je djelovalo vie od
etvrtine svih tvornica u sjevernoj Hrvatskoj. Razvoj industrije uzrokovao je i prostornu
relokaciju industrije. Prve manufakture bile su smjetene u sjevernom dijelu grada, uz potok
Medveak, no nakon prolaska eljeznike pruge nova poduzea se smjetaju u junom dijelu
gradu, uz prugu. Austro-Ugarska Monarhija titila je prvenstveno interese vlastitog
poduzetnikog sloja. Raspad Monarhije Hrvatska je doekala s nedovrenom industrijskom
revolucijom u gotovo polukolonijalnom poloaju. I u razdoblju nakon ujedinjenja Hrvatska je
zaostajala za zemljama u okviru bive monarhije (eka, Austrija, Maarska). Prema popisu
iz 1931. u industriji Hrvatske bilo je zaposleno svega 128 000 radnika, najvie u
preraivakoj industriji (tekstilna, drvna, prehrambena). Pogoni su jo uvijek bili mali, s
prosjeno 50 zaposlenih. I u tom razdoblju na razvoj industrije dominantan utjecaj imao je
strani kapital, koji je posjedovao gotovo cijele industrijske grane, posebno proizvodnju metala
(bakra, boksita, olova i cinka) u proizvodnji stakla i cementa. Strani kapital sudjelovao je pred
poetak Drugoga svjetskog rata u ukupnom kapitalu industrijskog drutva s 51,39%, od ega
je vie od 60% dolazilo iz Francuske, ehoslovake i UK (Obadi, u Drui i dr., 2003.).
Obiljeja 2. faze su i deagrarizacija (koja je bila bra od industrijalizacije pa je zato dolo do
masovne emigracije), nedostatak kapitala za pokretanje proizvodnje zbog ega je Hrvatska
zaostajala u industrijalizaciji (Prva hrvatska tedionica 1846. u Zagrebu, a u ostalim
dijelovima tek 1870-ih i to tedionice s manjim kapitalom; zbog nedostatka kapitala dolazi
strani kapital koji tei samo ekspolataciji sirovina ume, rude i radne snage, posebno u

124

proizvodnji tekstila i obue), zatim nepostojanje carinske zatite domaeg trita (sve do
1918.) i loa kadrovska struktura (osnova industrije tada je bilo struno srednje kolstvo ega
u Hrvatskoj nije bilo, pa su dovoeni strani radnici).
Promjene su uslijedile nakon Drugoga svjetskog rata kada se mijenja profesionalna struktura
industrijalizacije, te prostorni raspored stanovnitva.
Poetno se industrijski razvoj temeljio na iskustvu zemalja planskog, socijalistikog
upravljanja, odnosno na modelu Sovjetskog Saveza, pa je 1947. odlueno da se u roku od pet
godina proizvodnja u industriji treba poveati pet puta.
Primarno je bilo provesti elektrifikaciju zemlje, odnosno sagraditi energetske objekte, te
razviti rudarsku proizvodnju u cilju eksploatacije sirovinske baze za potrebe crne i obojene
metalurgije. Znatno se ulagalo i u prometnu infrastrukturu koja je preduvjet industrijalizacije.
U tom centralistikom razdoblju, do 1952./1953. preraivaka industrija je bila zanemarena (i
to je jedan od razloga niskog ivotnog standarda). U centralistikom razdoblju nije bilo trita
nego je provoena distribucija roba, razvoj industrije provodile su Direkcije za pojedine
industrijske grane s tim to su velika poduzea potpadala pod Saveznu, a mala pod republike
direkcije. Naime, iako je samoupravljanje uvedeno 1950., Direkcije su ukinute tek dvije
godine kasnije. Drava je teila to vie razviti industriju na tetu poljoprivrede.
Cilj proizvodnje bio je zadovoljiti domae potrebe, odnosno potrebe tadanje drave, a
proizvodnja za izvoz bila je u drugom planu. Od razdoblja samoupravljanja ubrzava se
gospodarski rast uz stalni rast industrijske proizvodnje. Industrijalizacija zemlje postala je
glavni cilj tadanje gospodarske politike Jugoslavije. Po stopi rasta industrijske proizvodnje
(12 %) Jugoslavija je u razdoblju od 1953. do 1969. bila peta zemlja u svijetu, iza Japana,
Bugarske, Izraela i Rumunjske (Bilandi, 1979.: 388.). Industrijski razvitak kapitalom je
pomagan sa Zapada zahvaljujui Titovom okretanju lea Staljinu tj. politikom taktiziranju.
Razvoj industrije poticala je i velika domaa potranja. Uskoro je dolo do zasienja trita
domaim proizvodima niske kvalitete i porasla je potranja za kvalitetnim proizvodima sa
Zapada. Zastoj se pokuao rijeiti gospodarskom reformom (1965.) koja je ubrzo propala.
U razdoblju od 1970-ih godina zbog priljeva sredstava izvana ubrzava se proces industrijskog
razvoja zemlje. Grade se kapitalni objekti u crnoj metalurgiji, kemijskoj industriji i
brodogradnji. Ipak uoavaju se odreene manjkavosti, poput niske kvalitete proizvoda, male
produktivnosti i monocentrinosti u proizvodnji (Feletar, 1995.) Manja stopa industrijskog
rasta, ipak jo uvijek je bila znaajna (9%). Zbog propasti gospodarske reforme SFRJ se
morala otvoriti prema Zapadu. Rezultati toga su odljev radne snage zbog socijalnih napetosti
(najvee iseljavanje bilo je od 1965. do 1967. kada je SFRJ napustilo oko 2 mil. graana, od
125

toga oko 800 000 Hrvata), posuivanje kapitala na Zapadu pod nepovoljnim uvjetima (kapital
je uglavnom loe uloen kad je doao u SFRJ) i nekontroliran uvoz znanja tj. licenci za
industrijsku proizvodnju (isto pod nepovoljnim uvjetima).
No, u 80-im godinama XX. st. kao posljedica rasta cijene nafte na meunarodnom tritu i
rastom zaduenja u svijeta stanje se i u Hrvatskoj pogoralo. Poveani su trokovi uvoza
stranih energenata i sirovina, a domaa potronja je ograniena. Razdoblje krize poelo je jo
1979., a 1980-ih su u svrhu prevladavanja krize provoeni tzv. stabilizacijski programi.
Godinji rast industrijske proizvodnje bio je svega 1-2%. Ekonomska kriza produbljuje se do
1990-ih godina. Ulaskom u postindustrijsko tercijarno drutvo u Hrvatskoj se smanjuje broj
zaposlenih u industriji ( 1984. 36,4%, 1994. 31,7%., 2003. 26%.), a pad je zabiljeen i u
znaenju industrije u BDP-u, sa 51,3% u 1988. na 40,0% u 1994. Istodobno raste sektor
financija i javne uprave. U novo tranzicijsko razdoblje (koje poinje 1990.) ulo se s
naslijeenim nepovoljnim uvjetima. Granska struktura industrije je nepovoljna jer dominiraju
one grane koje koriste prirodna bogatstva i jeftinu radnu snagu (radno intenzivna industrija
tekstilna, kona i drvna). Uvoz licenci nije dao nikakve pozitivne rezultate. Na to su se
nadovezale i ratne tete, kao i potpuno zamiranje industrije u pojedinim dijelovima zemlje (u
Vukovaru nekada jakom industrijskom centru, Kninu, Pakracu i dr.). Zbog rata je i strani
kapital zaobilazio Hrvatsku. Problem se pojavio i zbog gubitka istonoeuropskog trita, kao i
trita nesvrstanih zemalja. S druge strane, hrvatska industrija nije pronala nova trita za
svoje proizvode. Problem je i zastarjeli mentalitet, a sve su vea i ekoloka pitanja u
pojedinim industrijskim centrima zbog ega se javlja otpor lokalnih zajednica prema
industrijskom razvoju. Pojedine tvornice unitene su i tijekom pretvorbe.
I. Crkvenac (1993.) industrijalizaciju Hrvatske takoer dijeli u pet faza:
1. razdoblje poetne industrijalizacije
2. kvalitativna ekspanzija industrije
3. uravnoteenje razvoja industrije
4. specijalizacija industrije
5. meusektorska diverzifikacija industrije
U prvoj fazi dolazi do intenzivnog usmjeravanja investicija u cilju stvaranja osnova za
poetnu industrijsku strukturu na nekom podruju. U drutvu se zbivaju intenzivne promjene,
poput deagrarizacije, urbanizacije, a stvara se sloj industrijskih radnika.

126

U razdoblju ekspanzije industrije poveava se proizvodni potencijal industrije, a kapital se

intenzivno usmjerava u industrijske grane. U strukturi zaposlenosti smanjuje se broj
zaposlenih u poljoprivredi uz rast zaposlenih u industriji. Poveava se sektorska proizvodnost
i porast broja preraivakih grana industrije.
Ubrzani razvoj u prethodnim fazama uzrokovao je i odreene pogreke u industriji, koje se
sada nastoje ispraviti. Vanost sve vie dobiva tehnologija, razvoj strunih kadrova i
organizacijsko poslovanje.
Faza specijalizacije predstavlja razdoblje kada se hrvatska industrija nastoji kvalitetom
ukljuiti u meunarodne tokove industrijske proizvodnje i odabire one industrijske grane kroz
koje moe osigurati trajniji poloaj u svjetskom gospodarstvu.
Zabiljeen je rast radno-intenzivne industrije.
U petoj fazi sve vie raste uloga znanosti u razvoju industrije, primjenjuje se IT,
automatizacija i potie se tehnoloki napredak. Prema ovom modelu Hrvatska se nalazi u III
razvojnoj fazi, u kojoj Hrvatska mora prestrukturirati svoju industriju kako bi bila
konkurentna na meunarodnom tritu, to trai ekspanziju proizvodnje i porast strune radne
snage. U meunarodnoj razmjeni prednosti su izgubile radno-intenzivne industrije ija se
proizvodnja premjeta u podruja s brojnom i jeftinijom radnom snagom. Prema nekim
autorima Hrvatska se, meutim, nalazi na putu anarhinog, nesamostalnog gospodarskog
razvoja.
Prihvaaju se razvojni koncepti i preporuke MMF-a i WTO-a, potie se tzv. poduzetnitvo uz
diktatorski feudalni pristup, omoguuje se nekontrolirani ulazak stranog kapitala, a
profitabilni gospodarski fondovi rasprodaju se stranim kompanijama. Prema Vranjicaniju
(2005.) u hrvatskoj industriji i gospodarstvu vlada nesposobnost i nebriga za strateke
interese, to vodi u tzv agoniju buma uvezenog rasta (Vranjican, 2005: 342).
8.2. Industrijska struktura Hrvatske
Industrija sudjeluje u hrvatskom uvozu i izvozu roba sa gotovo 95% , meutim od kraja 1980ih godina do sredine 1990-ih industrijska proizvodnja u Hrvatskoj biljei stalni pad. Najvei
pad je na prijelazu 1990-u 1991., kako zbog poetka rata i borbe za samostalnost, tako i zbog
pseudoprivatizacije industrije. Najvei je pad zabiljeen 1994. (87,1%) no od kraja
Domovinskog rata 1995. poinje oporavak, ali jo uvijek nije dosegnuo prijeratno razdoblje
(1987. indeks rasta 179,3). Od 1995. do 2002. industrijska proizvodnja rasla je stopom od
3,58%, ipak 2002. ostvareno je samo 72% proizvodnje iz 1990. Ponovni pad industrijske
127

proizvodnje zabiljeen je 1999., kao posljedica politike krize na Kosovu i gospodarske krize
u Rusiji. Stabilizacija prilika i prodor na strana trita omoguilo je rast proizvodnje od 4,38%
u razdoblju od 2002. do 2006. Istodobno broj zaposlenih u industriji u konstantnom je padu
(Tab. 30., Sl. 39.) uz rast proizvodnje u odreenim industrijskim granama. Iako su udjelom
najmalobrojnija (3,2%), industrijska poduzea s vie od 250 zaposlenih obuhvaaju 55,4%
zaposlenih. Najvei udio ine poduzea s manje od 10 zaposlenih (63,7%), no u njima radi
samo 5,4% industrijskih radnika.
Tablica 30. Broj industrijskih poduzea i industrijskih radnika u RH u razdoblju od 1980. do 2005.
godine
1980.
1985.
Broj
2796
2770
poduzea
Broj
industrijskih
493 647
547 463
radnika
Izvor: DZS, Statistiki ljetopis, 2007: 304

1991.

2001.

2003.

2005.

1685

1657

2678

2716

467 491

251 438

263 176

261 174

Slika 38. Ukupan broj industrijskih poduzea u RH u razdoblju od 1980. do 2005. godine

128

Slika 39. Ukupan broj industrijskih radnika u RH u razdoblju od 1980. do 2005. godine
Najvea smanjenja biljee se u strojogradnji, metalopreraivakoj industriji i brodogradnji, te
radno-intenzivnoj konoj i tekstilnoj industriji (konfekcija). Za razliku od ovih industrijskih
grana najvei rast zabiljeen je i izdavakoj i tiskarskoj industriji, reciklai i proizvodnji
motornih vozila. I Hrvatska je posljednjih dvadesetak godina poela razvijati ICT industriju,
slijedei primjere razvijenih zemalja.
No, za razliku od susjednih zemalja, kao i bivih socijalistikih zemalja Srednje i Istone
Europe, hrvatska ITC industrija ne biljei znaajniji porast proizvodnje. Rat, loe provedena
privatizacija, kao i nevjerodostojna industrijska politika, usporavaju domai gospodarski
razvoj. Jednako, i globalne tvrtke nisu pretjerano zainteresirane ulagati u financijski malo i
nesigurno trite i otvarati greenfield proizvodne linije. Uglavnom se ulazak stranih
kompanija svodi na prodajne i marketinke urede. Intenzivna industrijska proizvodnja vezana
je za telekomunikacije. Strane kompanije u tom su sektoru zastupljenije i ulaganja su znatno
vea (Deutsche Telecom, Ericsson, Siemens, Mobilcom). Ukupno u Hrvatskoj je 2004.
djelovalo 1415 ICT tvrtki, od ega je samo osam velikih, s vie od 200 zaposlenih. Meutim,
samo su dvije tvrtke domae (Riz Odailjai, Odailjai i veze). Najvei dio ICT tvrtki
(90,3%), njih 1330 ima manje od 30 zaposlenih i uglavnom su uslunog sektora.

129

8.3. Klasteri u hrvatskoj industriji

Za razliku od razvijene Europe i svijeta koji su ve prije nekoliko desetljea poeli osnivati
klastere, u Hrvatskoj se tek 2003. poinje s okupljanjem industrijskih grana u klastere. Do
sada su osnovani klasteri u drvnoj industriji, automobilskoj, industriji koe i obue,
metalurgiji i brodogradnji, grafikoj industriji, graevinskoj i informatikoj, prehrambenoj te
u proizvodnji medicinske i komunalne opreme.
Automobilski klaster tu djeluje kao razvojna mrea dobavljaa dijela automobila za globalne
proizvoae. Klaster u Buzetu povezan je sa slovenskom tvrtkom CIMOS za koju proizvodi
dijelove motora, koionog sistema, dijelove karoserije i mjenjaa.
U hrvatskoj djeluje jednako tako i 13 slobodnih zona, od kojih je ona u Varadinu najvea
proizvodna greenfield investicija u zemlji. Najvei dio proizvodnje, vie od 90 % usmjereno
je na izvoz. Prvi investitori bile su strane tvrtke iz Njemake, Italije, Austrije, vicarske, a
potom se javljaju i domae.
8. 4. Moe li hrvatska industrija biti uspjena?
Moda bi prejednostavno ili ak utopistiki bilo rei da moe s obzirom na cjelokupni proces
gospodarskog razvoja koji se odvija stihijski i esto anarhino. Pitanje je to se eli od
hrvatskog gospodarstva? Ima li hrvatska industrija prostora za razvoj? Hrvatska udruga
poslodavaca smatra da hrvatska politika nije osmislila jasnu strategiju i ciljeve hrvatske
preraivake industrije.
Za uspjean gospodarski razvoj potrebno je osmisliti razvojnu politiku koja e djelovati u
cilju modernizacije i tehnolokog razvoja industrije. To znai da je potrebno vie ulaganja u
obrazovanje zaposlenika, vre interesno povezivanje sa znanou, odnosno sveuilitima i
institutima, poticati inovativnost, uz stalnu dobro organiziranu marketinku promociju izvoza.
Drava se mora intenzivnije ukljuiti u investiranja u prometnu infrastrukturu, posebno u
sektoru eljeznica koje su daleko ispod europskih. Potrebno je zauzeti jasan i ekonomski
opravdan stav prema industrijama u gubitcima i steaju i omoguiti prekvalificiranje radnika
u takvim industrijama. Jo uvijek gotovo etvrtina radnika u hrvatskoj industriji ima status
NKV i PKV radnika, dok je samo 3,7% njih VKV, odnosno 8,6% ima visoku strunu spremu
(Stiperski, 2007.). Razvojna odrednica industrije je znanost koju industrija jo uvijek nije
prepoznala kao svog partnera. Zanimljivo je da upravo industrije koje biljee najvee gubitke
i smanjenje proizvodnosti ujedno i najmanje ulau u obrazovanje (Andrijevi Matovac,
130

2005.). Od sedam ispitanih industrijskih poduzea njih est ne ulae u obrazovanje, odnosno u
koarskoj industriji etiri od est poduzea.
Ujedno je potrebna intenzivnija decentralizacija industrije i njeno irenje iz starih
industrijskih sredita na periferiju, odnosno potaknuti regionalni razvoj.
to je sa stranim ulaganjima? Prema podacima HUP-a direktna strana ulaganja (FDI) u
razdoblju od 1993. do 2006. iznosila su 13,2 milijarde Eura, no udio ulaganja u pojedine
industrije bitno je razliit. Najvie se ulae u neproizvodni sektor i to bankarstvo i
telekomunikacije, (Sl. 40.) dok su ulaganja u industriju znatno manja. Dok ulaganja u
bankarski sektor biljei 3,3 milijarde Eura, u kemijsku industriju uloeno je 900 mil. Eura, a u
proizvodnju hrane i pia 400 mil. Eura (Tab. 31.).
Tablica 31. Strana ulaganja u hrvatsko gospodarstvo (1993 2006) u milijardama Eura
Sektor ulaganja
Bankarstvo
Telekomunikacije
Kemijska i farmaceutska industrija
Industrija naftnih derivata
Industrija graevinskih sirovina
Industrija hrane i pia
Trgovaki sektor
Hoteljerstvo
Izvor: www.industrija.hup.hr ,7.7. 2008.

Vrijednost ulaganja
(u mlrd. EUR)
3,3
1,6
0,9
0,5
0,4
0,4
0,9
0,3

131

Slika 40. Ukupna vrijednost stranih ulaganja u hrvatsko gospodarstvo od 1993. do 2006.,
prema gospodarskim djelatnostima (u mlrd. EUR)
Zato nismo privlani strancima? Ulaganja stranaca u hrvatsko gospodarstvo, posebno
industriju, nailaze na brojne prepreke, poput nepoticajne pravne regulative, visoka razina
dravnih poduzea i cijena rada koja je via nego u nekim zemljama EU, to predstavlja
izravnu konkurenciju Hrvatskoj. Uz to jo je uvijek visoka korupcija i nepovoljna monetarna
politika.
to je temelj uspjeha? Prema istraivanju Stiperskog (2007.) najproizvodnija industrijska
podruja Hrvatske (proizvodnost BDP- a po zaposleniku) su Grad Zagreb, Istarska, Zadarska,
Koprivniko-krievaka i Zagrebaka upanija. Grad Zagreb ima najveu i najrazvijeniju
industriju u Hrvatskoj. No, dananje bogatstvo i uspjeh industrije ine znanje, inovacije i
informacije, odnosno intelektualni kapital. I stoga hrvatska industrija treba svoj razvoj graditi
na znanju i ljudima. Prema UNCTAD-u (2008.) meu 20 vodeih MNC iz podruja JI i
Istone Europe 1998. pet kompanija bilo je s podruja Hrvatske: HEP, Podravka, Atlantska
Plovidba, Pliva i Croatia Airlines. Pet godina kasnije meu 10 vodeih nale su se samo dvije
hrvatske kompanije Pliva i Podravka, dok je preostalih osam ruskih. Kakva moe biti
hrvatska industrija sutra? Gospodarski rast zemlje mora se temeljiti na industrijskoj
proizvodnji. To znai da je potrebno konstantno ulaganje u industrijske i znanstvene projekte,
razvijati

high-tech industriju i poticati regionalnu disperziju industrije. Svijetom XXI.

stoljea dominira industrija znanja kao najvanijeg resursa i uenje kao najvaniji proces.
Samo znanjem i intelektualnim kapitalom pojedine industrije mogu sauvati svoju
konkurentsku prednost na tritu.

Ja bih dodao i jo jednu podcjelinu (8.5) u kojoj bih dao geografski pregled hrvatske industrije
i u okviru koje bih obradio glavne ind. regije u Hrvatskoj: zagrebaku (Zagreb, Karlovac,
Sisak, Kutina, Koprivnica, Varadin, akovec, Hrvatsko Zagorje), rijeku, splitsku (Split,
Solin, Katela, Trogir, Omi) i osjeku.

132

Prilog 1. Pedeset najveih (ne financijskih) svjetskih MNC prema stranoj imovini, 2005.
(milijuni USD i broj zaposlenih)
Redni
broj
1
2

TNC
General
Electric

Matina
zemlja
SAD

Vodafone
Group PLC
General
Motors
BP
Royal
Dutch/Shell
Group
Exxon /
Mobile
Toyota Motor
Corporation
Ford Motor

UK

Francuska
Francuska

12

Total
Electricite de
France
France
Telecom
Volkswagen

13

RWE Group

Njemaka

14
15

Chevron Corp
E ON

SAD
Njemaka

16

Suez

Francuska

17

Deutsche
Telecom
Siemens AG
Honda MCL

Njemaka

Hutchinson
Whampoa
Protect&
Gamble

Kina

24

Sanofi
-Aventis
Conoco
Philips
BMW AG

25

Nissan MCL

Japan

26

Daimler
Chrysler
Nestle SA
Pfizer Inc
ENI
IBM

SAD /
Njemaka
vicarska
SAD
Italija
SAD

3
4
5
6
7
8.
9
10
11

18
19
20
21

22
23

27
28
29
30

31
32
33

SAD
UK
UK /
Nizozemska

Industrija
Elektrina i
elektronska
oprema
Telekomunika
cije
Motorna
vozila
Naftna
Naftna

SAD

Naftna

Japan

Francuska

Motorna
vozila
Motorna
vozila
Naftna
El . energija,
plin , voda
Telekomunika
cije
Motorna
vozila
El. Energija,
plin, voda
Naftna
El. energija,
plin, voda
El. Energija,
plin, voda
Telekomunika
cije
El. ureaji
Motorna
vozila
Roba iroke
potronje
Roba iroke
potronje
higijena,
kozmetika
Farmaceutika

SAD

Naftna

Njemaka

Motorna
vozila
Motorna
vozila
Motorna
vozila
Prehrana
Farmaceutika
Naftna
El i
elektronska
oprema i
ureaji
Telekomunika
cije

SAD

Francuska
Njemaka

Njemaka
Japan

SAD

Telecom
Italia Spa
Mitsubishi
Corp.

Italija

Fiat Spa

Italija

Imovina
Strana
Ukupno

Prodaja
Strana
Ukupno

Zaposleni
Strani
Ukupno

412 692

673 342

59 815

149 702

155 000

316 000

196 396

220 499

39 497

52 428

51 052

61 672

175 254

476 078

65 288

192 604

194 000

335 000

161 174

206 914

200 293

253 621

78 100

96 200

151 324

219 516

184 047

306 731

92 000

109 000

143 860

208 335

248 402

358 955

52 920

84 000

131 676

244 391

117 721

186 177

107 763

285 977

119 131

269 476

80 325

177 089

160 000

300 000

108 098

125 717

132 960

178 300

64 126

112 877

91 478

202 431

26 060

63 578

17 801

161 560

87 186

129 514

25 634

61 071

82 034

203 008

82 579

157 621

85 896

118 646

165 849

345 214

82 569

128 060

23 390

52 081

42 349

85 928

81 225

125 833

99 970

193 641

32 000

59 000

80 941

149 900

29 148

83 177

45 820

79 947

78 400

95 085

39 565

51 670

96 741

157 638

78 378

151 461

31 659

74 230

75 820

243 695

66 854

103 695

64 447

96 002

296 000

461 000

66 682

89 923

69 791

87 686

126 122

144 785

61 607

77 018

24 721

31 101

165 590

200 000

60 251

135 696

38 760

68 222

69 835

138 000

58 999

102 638

18 901

34 013

69 186

97 181

55 906

106 999

48 568

179 442

15 931

35 593

55 308

88 316

44 404

58 105

25 924

105 798

53 747

97 661

59 771

83 440

89 336

183 356

51 342

238 813

76 981

186 530

103 184

382 724

51 112
49 909
46 804

79 602
117 565
99 312

72 071
24 634
50 914

73 258
51 298
91 820

245 777
64 701
32 073

253 000
106 000
72 258

45 662

105 748

56 183

91 134

195 406

329 373

45 494

113 714

7 678

37 261

13 497

85 484

44 827

88 558

29 648

168 744

18 322

53 738

44 672

73 971

41 678

57 965

96 595

173 695

Japan
Motorna
vozila
Motorna
vozila

133

34
35
36
37
38
39

40
41

42
43
44

45
46
47
48
49
50

Roche group
Deutsche Post
AG
Wal Mart
Stores
Mitsui & CL
Anglo
American
Sony Corp.

vicarska
Njemaka
SAD
Japan
UK

Rudarstvo

Japan

Compagnie
de Saint
Gobain SA
Hewlett Packard

Francuska

GlaxoSmithK
line
Carrefour
Philips
Electronics

UK

Novartis
Repsol YPF
SA
BASF AG
Altria Group
Lafarge SA

vicarska
panjolska

Renault SA

Farmaceutika
Transport i
dostava
Trgovina

SAD

Francuska
Nizozemska

Njemaka
SAD
Francuska
Francuska

El. I
elektronski
ureaji i
oprema
Ne metalni
mineralni
proizvodi
El i
elektronska
oprema i
ureaji
Farmaceutika

44 564

52 731

28 161

28 564

60 358

68 218

41 847

203 590

27 585

55 537

17 857

348 642

41 474

138 187

62 719

312 427

500 000

800 000

40 335

72 927

15 491

36 422

8 587

40 993

39 433

51 890

19 343

34 472

155 000

195 000

38 559

90 230

46 216

66 158

96 900

158 500

36 525

48 321

30 185

43 726

137 837

186 266

36 342

77 317

56 148

86 696

85 962

150 000

34 659

46 802

36 237

39 436

56 729

100 728

Trgovina
El i
elektronski
ureaji i
oprema
Farmaceutika
Naftna

33 998

54 778

48 471

92 778

301 474

436 474

32 926

40 105

36 534

37 854

133 116

159 226

32 146

57 732

31 846

32 212

47 365

90 924

32 075

54 224

33 309

59 809

17 696

35 909

Kemijska
Duhanska
Nemetalni
mineralni
proizvodi
Motorna
vozila

31 272
30 530

50 030
107 949

31 938
54 951

53 234
98 854

35 325
81 670

80 945
199 000

30 158

33 039

16 919

19 888

55 541

80 146

30 075

81 026

34 576

51 482

56 673

126 584

Izvor: UNCTAD, 2008., 231.

Prilog 2. 50 najveih multinacionalnih kompanija 2007. godine

Redni
broj

1
2.
3.
4.
5.
6
7.
8.
9
10
11
12
13
14

Kompanija

HSBC
General
Electric
Bank of
America
JP Morgan
Chase
ExxonMobil
Royal Dutch
Shell
BP
Toyota Motor
ING Group
Berkshire
Hathaway
Royal Bank of
Schotland
AT&T
BNP Paribas
Allianz

Prodaja
(mil. USD )

Profit (mil.
USD)

bankarstvo
el .proizvodi, el.
energija

146,500

19,133

172,738

22,208

bankarstvo

119,190

14,982

1,715,746

bankarstvo

116,353

15,365

1,562,147 SAD

naftna

358,600

40,610

242,082 SAD

naftna

355,782

31,331

266,216 Nizozemska

naftna
automobilska
osiguranje

281,025
203,798
197,935

20,600
13,991
12,648

236,076 UK
276,377 Japan
1,932,151 Nizozemska

financije

118,245

13,213

bankarstvo

108,447

14,618

3,807,511 UK

telekomunikacije
bankarstvo
osiguranja

118,928
116,157
139,121

11,951
10,706
10,900

275,644 SAD
2,494,412 Francuska
1,547,484 Njemaka

Tip industrije

Assets
(mil. USD)

Drava

2,348, 982 UK
795,337 SAD
SAD

273,160 SAD

134

15
16

Total
naftna
Wall Mart
trgovina
Stores
17
Chevron
naftna
18
American Intl
osiguranja
Group
19
Gazprom
naftna
20
AXA Group
osiguranja
21
Banco
bankarstvo
Santander
22
ConocoPhilips naftna
23.
Goldman
financije
Sachs Group
24
Citigroup
bankarstvo
25
Barclays
bankarstvo
26
EDF Group
utilities
27
E.ON
utilities
28
ENI
naftna
29
Petrobras
naftna
30
PetroChina
naftna
31
Protect
Kemijsko&Gamble
kozmetika
32
Deutsche
financije
Bank
33
UniCredit
bankarstvo
Group
34
Telefonica
telekomunikacije
35
Mitsubishi
bankarstvo
UFJ Financial
36
Volkswagen
automobilska
Group
37
IBM
software
38
ArcelorMittal
materials
38
Daimler
automobilska
40
BBVA- Banco
bankarstvo
Bilbao
41
Wells Fargo
bankarstvo
42
ICBC
bankarstvo
43
Credit Suisse
financije
Group
44
HBOS
bankarstvo
45
Credit
financije
Agricole
45
Nestle
prehrambena
47
Fortis
financije
48
Verizon
Communicatio telekomunikacije
n
49
France
telekomunikacije
Telecom
50
Siemens
elektronika
Izvor: Forbes, 2008.,180-182.

199,743

19,242

165,753 Francuska

378,799

12,731

163,378 SAD

203,970

18,688

148,786 SAD

110,064

6,200

1,060,505 SAD

81,759
151,696

23,301
7,755

201,724 Rusija
1,064,668 Francuska

72,261

10,021

1,332,719 SAD

171,500

11,891

177,757 SAD

87,968

11,599

1,119,796 SAD

159,229
79,697
81,599
94,042
119,271
87,518
88,237

3,617
8,764
7,687
9,857
13,698
11,037
18,215

2,187,631
2,432,341
271,662
200,844
128,150
129,976
111,698

79,740

11,129

95,496

7,452

1,485,580 Njemaka

63,667

7,187

1,077,209 Italija

82,395

13,001

49,485

7,497

149,000

5,637

98,785
105,216
145,108

10,417
10,368
5,818

54,343

8,943

733,143 panjolska

53,593
37,479

8,057
6,309

575,442 SAD
961,646 Kina

83,719

7,532

1,194,753 vicarska

100,318

8,097

1,336,165 UK

101,594

6,491

1,662,600 Francuska

94,760
121,186

9,382
5,458

99,062 vicarska
1,020,979 Nizozemska

93,469

5,652

186,959 SAD

77,312

9,197

137,095 Francuska

103,202

5,422

126,725 Njemaka

SAD
UK
Francuska
Njemaka
Italija
Brazil
Kina

144,401 SAD

143,130 panjolska
1,591,556 Japan
210,882 Njemaka
120,431 SAD
133,648 Luksemburg
199,769 Njemaka

135

9. LITERATURA
1. Achilladelis, B., Antonakis, N. (2001.): The dynamics of technological innovation : the case of the
pharmaceutical industry, Research Policy, Vol 30., 2001., str. 535 588.
2. Alderson, A. S. (1999.): Explaining Deindustralization: Globalization, Failure, or Success ?,
American Sociological Review, Vol. 64., str. 701 721.
3. Amity, M. (1997.): New Trade Theories and Industrial Location in the EU: A Survey of Evidence,
Oxford Review of Economic Policy, Vol. 14. No. 2, str. 45 53.
4. Benko, G.(2001.): Technopoles, high- tech industries and regional development, A critical review
Geojournal, Vol. 51, 2001., str. 157 167.
5. Bilandi, D. (1979.): Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, glavni procesi,
kolska knjiga, Zagreb, 1979.,462.
6. Boekestein, B. (2006.): The relation between intelectual capital and intragible assets of
pharmaceutical companies, Journal of Intellectual Capital, Vol. 7., No. 2., 2006., str. 241 253.
Bortagaray,J., Tiffin, S.(2000.): Innovation Clusters in Latin America, 4th International Conference on
Technology Policy and Innovation, Curitiba, Brszil, August 28 31. , 2000.
7. Brady, D., Denniston, R. (2006.): Economic Globalization, Industrialization and Deindustrialization
in Affluent Democracies, Social Forces, Vol. 85, No. 1, september 2006. str. 297 329.
8. Brezis, E. S., Krugman, P. ( 1997.): Technology and the Life Cycle of Cities, Jornal of Economic
Growth, Vol. 2, december 1997., str. 369 383.
9. Broadley, E, Cunningham, R. (2000.): Human, Core themes in geography, ed, Oliver and Boyd, UK.
2000.
10. Castells, M., Hall,P. ( 1994.): Technopoles of the World: The Making of Twenty First Century
Industrial Complexes, London, New York, Routledge, 1994.
11. Christaller, W ( 1933.): Die Zentralen Orte in Sddentschland, gustav Fischer Verlag, Jena.
12. Cielik,A. (2005.): Location of foreign firms and national border effects: The Case of Poland;
Journal of Economic and Social Geography, Vol. 96., No. 3., 2005., str. 287 297.
13. Cohen, E. (2007.) : Industrial Policies in France: The Old and the New; Journal of Industrial
Competition and Trade, Vol. 7, 2007., str. 213 227.
14. Cooke, P. ( 2003.): Biotechnology Clusters: Big Pharma and the Knowledge driven Economy;
International Journal of Technology Management, Vol. 25., str. 65 81.
15. Cumbers, A., Birch, K. ( 2006.): Divergent Pathways in Europes Old Industrial Regions, Draft
paper for SPIF meeting, 27. X 2006.
16. Dabi, M. (2007.) :, Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju tehnolokog razvoja zemalja
u tranziciji, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, God. V., 2007., str. 29 42.
17. De Grauwe, P., Camerman, F.(2002.): How big are the big multinational companies?

136

18. Dimou, P. ( 1994.): The industrial district : A stage of a diffuse industrialization process the case
of Roanne; European Planning Studies, Vol. 1, No. 2., str. 23 38.
19. Dixit, a. K., Stiglitz, J. E. ( 1977.): Monopolistic competition and optimum product diversity,
American Economic Review, Vol. 67, str. 297 308.
20. Dooley, L., Kirk,D. ( 2007.): University industry collaboration , Grafting the entrepreneurial
paradigm onto academic structures, European Journal of Innovation Management, Vol. 10., No.3,
2007., str. 316 332.
21.Dragievi, M., Obadi, A. ( 2007. ): Regionalni klasteri i novo zapoljavanje u Hrvatskoj,
Ekonomski fakultet u Zagrebu, Serija lanaka u nastajanju, lanak broj 06 03.
22. Drakovi,V. Jovovi,R. ( 2006. ): Globalizacija u ekonomskom kontekstu, Montenegrin Journal
of Economics, Vol. 2.,No. 3., July 2006., str. 75 88.
23. Dravni zavod za statistiku, 2008
24. Dumais, G., Ellison, G., Glaeser, E. ( 1997.): Industrial concentration as a dynamic process ,
NBER Working Paper, No. 6270, National Bureau of Economic Research, Cambridge, MA
25. Dymski, G. ( 1996.): On Krugmans model of economic geography, Geoforum Vol. 27., str. 439
452.
26. Fear, J. ( 2006.) : Cartels and Competition: Neither Markets nor Hierarchies
27. Feletar, D. (1985.).: O znanstveno metodolokim osnovama industrijske geografije, Geografski
glasnik, Vol.47., Zagreb
28..Feletar, D. (1984.): Lokacijski kvocijent i regionalni faktor kao pokazatelj prostorne distribucije i
trenda razvoja industrije u SRH, Radovi Odjela za geografiju
29. Feletar, D. (1988.): Industrijska geografija mjesto u kompleksnoj geografiji, definicija i osnovne
postavke metodologije, Geografski pregled, Vol. 31 32., 1987 1988., Sarajevo, 1988., str. 5 15.
30. Ferdows, K. ( 1997. ): Making the most of foreign factories, Harvard Business Review, str. 73
88.
31. Forbes, ( 2008.), Special Issue, Guide to the Biggest Companies in the World, April, 21. 2008.
32. Forslid, R. Haaland, J.I., Middford Knarvik, K. H. ( 2002.): A U shaped Europe ? A stimulation
study of industrial location , Journal of International Economics, Vol. 57., 2002., str. 273 297.
33. Frosch, R. A., Gallopoulos, N. ( 1989.): Strategies for Manufacturing, Scientific American, Vol.
260., No. 3., str. 144.
34. Fujita, M. ( 1988.): A monopolistic competition model of spatial agglomeration : A differentiated
product approach, Regional Science and Urban Economics, Vol. 18., str. 84 124.
35. Fujita, M., Krugman, P. (1995.): What is the economy monocentric? Von Thunen and Chamberlain
unified , Regional Science and Urban Economics, 25, str. 505- 528.
36. Fujita, M., Krugman, P., Venables,A.J. (1999.): The spatial economy: Cities, regions and
international trade; MIT Press, Cambridge, MA

137

37. Fujita, M., Krugman, P. ( 2004.) : The new economic geography: Past , present and the future,
Papers in Regional Science, Vol. 83., 2004., str. 139 164.
38. Fujita, M., Mori, T. ( 2005.) : Frontiers of the New Economic Geography, Institute of Developing
Economics, Discussion Paper, No. 27, JETRO, Wataba Chiba, Japan, 2005.
39. Gri, M. ( 1988.): Sistemski pristup u geografiji industrije ( dostignua, problemi, perspektive),
Geografski pregled 31 32, 1987- 1988. Sarajevo, 1988., str. 24 33.
40.Grinin, L. E. (2007.) : Production Revolution and the Periodization of History, Herald of the
Russian Academy of Sciences, Vol. 77., No. 2. str. 150 156.
41. Gross, M. (1985.): Stvaranje moderne Hrvatske, Zagreb, 1985.
42. Hamilton, F. E. I. ( 1979.): The definition and character of industrial system: in The spatial
structure of industrial systems; 2. IV UJ Prace Georafiezna 48, Krakow, 1979.
43. HUP, IDC, Analiza hrvatske ICT industrije
44. IDA: Automobilski Cluster Hrvatske http:// www.IDA Automobilski Cluster Hrvatske.htm , 12.
11. 2007
45. Ili, J. ( 1988.): Struktura i osnovni radni pristupi u industrijskoj geografiji, Geografski pregled,
Vol. 31 32., 1987 1988., Sarajevo, 1988., str. 34 45.
46. Isard, W.(1956.): Location and space economy, MIT Press, Cambridge, MA
47. Ivanovi, Z. (1988.): Neki suvremeni metodoloki aspekti distribucije i lokacije industrije,
Geografski pregled, br. 31 32., 1987-1988., Sarajevo, 1988., str. 52-57.
48. Joveti, S. ( 2002.): Biznis klasteri i regionalni razvoj, Industrija 1 4, Beograd, 2002., str. 49
64.
49. Karaman, I. ( 1991.): Industrijalizacija graanske Hrvatske, 1800 1941., Zagreb, Naprijed, 303.
50. Kei, D. ( 2007.), Izzivi globalizacije v svetovni farmacevtski industriji, Management Vol. 2., br.
2., str. 151 166.
51. Knop, A. (2004.): Globalizacija, kao izazov za kemijsku industriju, znanost i obrazovanje, Kemija
u industriji, Vol. 53., br. 2., Zagreb, 2004., str. 71 78.
52. Kolko, J. ( 2002.): Silicon mountains, silicon molehills : geographic concentration and
convergence of Internet industries in US , Information Economics and Policy; Vol.14., 2002., str. 211
232.
53. Krtke, S. ( 2007.): Metropolisation of the European Economic Territory as a Consequence of
Increasing Specialisation of Urban Agglomeration in the Knowledge Economy, European Planning
Studies, Vol. 15., No. 1, 2007., str . 1- 27.
54. Krugman, P. ( 1991.): History and industry location the case of the manufacturing belt, The
American Economic Review, Vol. 81., No. 2, str. 80 83.
55. Krugman, P. ( 1991.): Increasing returns and Economic Geography, journal of Political Economy,
June 1991., Vol. 99., No.3., str. 483 499.

138

56. Larsen, K. (2008. ) : Learning cities, the new recipe in regional development, OECD Observer,
str.8.
57. Lechner, C., Dowling, M. (1999.): The Evolution of Industrial Districts and Regional Networks:
The Case of Biotechnology Region Munich/Martinsried, Journal of Management and Governance 3,
1999., str. 309 338.
58.Liefooghe, C., Old industrial regions (II) Nord Pas de Calais, Services : The future of industry
? in New economic development in old industrial regions, str. 13 16.
59. Lundvall, B.-A., Johnson, B. ( 1994.) : The learning economy, Journal of Industry Studies, Vol. 1.,
No. 2., str. 23 42.
60.Martin, P., Ottaviano, G. (1999.): Growing locations, Industry location in a model of endogenous
growth, European Economics Review, Vol.43., str. 281 302.
61. Matek, M. (2004.) Grozdjenje Podjetij kot oblika industrijske politike z analitinim primerom
orodjarstva, Ljubljana, Ekonomski fakultet magistarski rad, 2004.
Mayer, H. ( 2008.): Boise, Idaho: An Overview of the High- Tech Technology Economy in the
Treasure Valley, White Paper, february 2008.
62. McDonough, W., Braungart, M. (1998.): The Next Industrial Revolution, The Atlantic Monthly,
Vol. 282., No. 4, october 1998. str. 82 92.
63. Midelfard Knarvik, K. H., Overman, H. G., Redcling, S. J., Venables, A. J. (2000.): The Location
of European Industry, European Commision, Economic and Financial Affairs, 25. 2. 2000.
64. Misztal,S. ( 1988.):

Development of Research Studies in Industrial Geography, Geografski

pregled, Vol. 31 . 1987- 1988., Sarajevo, 1988. str. 16 23.

65. Molina Morales, X. F. (2001.): European industrial districts : Influence of geographical
concentration on performance of the firm, Journal of International Management, Vol. 7, 2001., str. 277
294.
66. Norton, R. D. (2000.) : The Geography of the New Economy, web book
66. Obadi, A. (2003.): Industrijska politika, u Drui, I. I ostali : Hrvatski gospodarski razvoj, zagreb,
2003., str. 311 327.
67. Overhold, W. H. ( 2005.): China and Globalization, Rand Corporation, restimony, CT- 244, May,
2005.str.38.
68. Pegan, S. ( 1995.): Industrijska gustoa initelj dimenzioniranja industrijske lokacije, Prostor,
Vol.3 ( 1995), No. 1 (9), Zagreb, str. 1 10.
69. Pegan, S. ( 1997.): Lokacija preraivake industrije u ruralnom prostoru, Prostor, Vol. 5., No. 1
(13)., 1997., str. 159 170.
70. Pfohl,H.C., Gareis,K. (2005.): Supplier parks in the German automotive industry, International
Journal of Physical Distribution & Logistics Management, Vol. 35., No.5., 2005., str.302 317.
71. Porter, M. E. (1998.): Clusters and the new economics of competition, Boston, Harward business
Review, 1998. str. 77 90.

139

72. Prevezer, M. ( 1997.): The Dynamics of Industrial Clustering in Biotechnology, Small Business
Economics, Vol. 9, 1997., str. 255 271.
73. Pyke, F., Sengenberger, W. ( 1992.): Industrial District and Local Economic Regeneration,
International Institute for Labou Studies, Geneve, 1992.
74. Radonji, O. ( 2002.): Tehnoloka razvijenost kao vaan uslov konkurentnosti na meunarodnom
tritu, Sociologija, Vol. 44., No. 2., 2002., str. 175 192.
75. Rupi, N. (2003.): Tehnikotehnoloki napredak Temeljni imbenik u funkciji razvoja nove
ekonomije, Drutvena Istraivanja, Vol. 12. br. 1 2. , Zagreb, 2003., str. 181 199.
76. Santoro , M. ( 2000.): Success breeds success, the linkage between relationship intensity and
tangible outcomes in university industry collaboration ventures, The journal of High Technology
Management Research, Vol. 11., No. 2., str. 255 273.
77. Schrter, Harm (1996.): Cartelization and Decartelization in Europe, 1870 1995, Rise and
Decline of an Economic Institution, The Journal of European Economic History, Vol. 25., No. 1.,
1996., str. 129 153.
78. Seitinger,S. ( 2004.): Spaces of Innovation: 21 st. Century Technopoles, MIT, 2004.
79. Sharid, Y., Kaoru, N., Perkins, D. (2007.): China and India Reshope, Global Industrial Geography
in Dancing with the giants: China, India and the global economy, ed. Winters, L. A., and Sharid, Y,
World Bank, 2007., str. 292.
80. Si, M. ( 2003.): Geografski aspekt globalizacije, Zbornik Treeg hrvatskog geografskog kongresa,
Zadar, 24. 27. 9. 2003., str. 21 34.
81. Sria, V. , Spremi, M. ( 2000.): Informacijskom tehnologijom do poslovnog uspjeha, Zagreb,
Sinergija.
82.Stafford H. A.(2003.): Industrial Geography in the United States, the past half century, The
Industrial Geographer, Vol. 1. No. 1., 2003., str. 3 15.
83. Sterr, T. ( 2004.): The industrial region as a promising unit for eco industrial developmentreflections, practical experience and establishment of innovative instruments to support industrial
ecology, Journal of Cleaner Production, Vol. 12, Issues 8 10., October December 2004., str. 947
965.
84. Stiperski, Z. (1995.): Svrstavanje industrije u Hrvatskoj, Prostor, Vol. 3., No.2(10), Zagreb, 1995.,
str. 233-244.
85. Stiperski, z. (2001/2002.): Nafta, pokreta uspjeha i kriza ovjeanstva, Hrvatski zemljopis, mala
geografska biblioteka, Samobor, 2001/2., str. 111.
86. Storper, M., Chen , Y-c., De Paolis, F., (2002.): Trade and the location of industries in the OECD
and European Union, Journal of Economic Geography, Vol 2., 2002., str. 73 107.
87.Stuzynski, T., Siebielec, G., Korzenikowska- Puculek, R., Koza, P., Pudelko, R., Lopatka, A.,
Kowalik,M. (2008.) : Geographical location and key sensitivity issues of post industrial region in
Europe, Environmental Monitoring Assess, DOI 10.1007/5 10661- 008- 0251-4, 2008.

140

88. Sunda,D. (1999.): Scientific and technological influence in social models, Virtualno drutvo,
Separate speciale, No. 8., Zagreb, p.75.
89.Swan, Gin, B. (2004.): Singapore Biopolis of the Asia, Medicine & Research, SMA News,
November, 2004, Vol. 36., No.11, str. 10 13.
90. Tassava, C. ( 2008.): The American Economy during World War II, EH Net. Encyclopedia, ed.
Whaples, R., February, 10. 2008.
91. Todorovi,I., Buturac, G. (2006.): Perspektive industrijske proizvodnje u Hrvatskoj i
intraindustrijska razmjena, Ekonomski pregled, Vol. 57., No.11, Zagreb, 2006., str. 705 729.
92. Tylecote, A., Vertova, G. Technology and Institutution in changing specialization chemical and
motor vehicles in the United States, United Kingdom, and Germany; in Industrial and Corporate
Change
93. UNCTAD ( 2007.): World Investment Report, Transnational Corporations, Extractive Industries
and Development, UN, New York and Geneve, 2007., str. 2
94. Veljkovi,A.S. ( 1979..): Lokacioni faktori odnosi i povezanosti lokacionih zahtjeva industrije i
lokacionih uvjeta sredine, Geographica Slovenica, 10., Ljubljana
95.Venables, A.J. ( 1996.): Equilibrium locations as vertically linked industries, International
Economics Review, Vol. 37, str. 341 359.
Voyer, R. ( 1997.): Emerging High Technology Industrial Clusters in Brasil, India, Malaysia and South
Africa, IDRC.
96. Vranjican, S. ( 2005.): Dostignua i promaaji gospodarskog razvoja Hrvatske u proteklom
stoljeu, Revija socijalne politike, Vol. 12., br. 3 4., Zagreb, 2005., str. 333 344.
97.Vrier, I. ( 1974.): O industrijski geografiji, geografski vestnik Vol. 46., Ljubljana
98. Vrier, I. ( 1975.): Reziskovalne metode v industrijski geografiji, Geografski vestnik, Vol. 47.,
Ljubljana
99.Vrier, I. (2000.): Industrijska geografija, Ljubljana, 2000.
100. Vrier, I. (2001.): Nekateri noveji ekonomskogeografski pojmi, Geografski vestnik, Vol. 73., No.
1, Ljubljana 2001., str.49 59.
101..Weber, A. (1929.): The theory of the location of industries, Chicago University Press.
102. Wu, F. (2005.): The globalization of Corporate China, NBR Analysis, Vol. 16., No.30., december
2005., The National Bureau of Asian Research., str. 1 38.
103. Zubair, M.M., Youssef, A. M. ( 2004.) : A production, distribution and investment model, Journal
of Manufacturing Technology Management, Vol. 15., No. 6, 2004. str. 495 510.
104.Kljune promjene hrvatske industrije 1990 2006., www.industrija.hup.hr , 7. VII 2008.

141