03.hiljadu I Jedna Noc

HILJADU I JEDNA NO
III. SVEZAK
OD STO SEDME DO STO EZDESET I DEVETE NOI
Preveo
Antun Slavko Kaleni
Faustovska biblioteka Dimitrija Savia Zagreb 1998
DEMETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2 III
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-50-2 (III. svezak)
775
23
Korektor Marija-Maja Savi
Grafika priprema
Pc. grafike usluge d.o.o.
Likovni i tehniki urednik eljko Podore ki
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb
SADR AJ
NASTAVAK GRBAVEVE POVIJESTI
ZAVR ETAK POVIJESTI KRALJA 'OMARA
IBN EN-NU'MANA I NJEGOVIH SINOVA
1
Od sto sedme do sto etrdeset pete noi.
Pria o Tad el-Muluku
i princezi Dunji: zaljubljenome i ljubljenoj
2
Pripovijest o 'Azizu i 'Azizi 29
Pripovijest o ha i ojedu
244
Povijest Beduina Hammada
263
PRIPOVIJEST O IVOTINJAMA I OVJEKU
281
Od sto etrdeset este do sto etrdeset sedme noi.
PRIPOVIJEST O PUSTINJAKU I GOLUBOVIMA 294
Od sto etrdeset sedme do sto etrdeset osme noi.
PRIPOVIJEST O POBO NOM PASTIRU
295
Sto etrdeset osma no.
PRIPOVIJEST O VODENOJ PTICI I KORNJAI 299
Sto etrdeset osma no.
PRIPOVIJEST O VUKU I O LISCU
303
Od sto etrdeset osme do sto pedesete noi.
Pripovijest o sokolu i o jarebici
313
PRIPOVIJEST O MI U I LASICI
326
Sto pedeseta no.
PRIPOVIJEST O GAVRANU I O MAKI
327
Sto pedeseta no.
PRIPOVIJEST O LISCU I O GAVRANU 329
Od sto pedesete do sto pedeset druge noi.
Pripovijest o buhi i o mi u
330
Pripovijest o sokolu i o pticama grabljivicama 336
Pripovijest o vrapcu i o orlu 338
PRIPOVIJEST O JE U I O
GOLUBOVIMA GRIVNJA IMA 339
Sto pedeset druga no.
Pripovijest o trgovcu i o dvojici lupe a
342
PRIPOVIJEST O LOPOVU S MAJMUNOM
343

Pripovijest o budalastome tkalcu
344
PRIPOVIJEST O PAUNU I O VRAPCU 345
PRIPOVIJEST O 'ALI IBN BAKKARU
I AMSI EN-NAHAR
349
Od sto pedeset tree do sto ezdeset devete noi.
XII
Kada je dakle zapoela
stoisedma no
ehrezad nastavi ovako: "Ovo je
ZAVR ETAK POVIJESTI KRALJA 'OMARA IRN EN-NUlANA I NJEGOVIH SINOVA.
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kralj Dau el-Makan - kada je pozv
ao vezira i komornika i Rustema i Bahrama - obratio ministru Dandanu, tim to je r
ekao:
Znaj, o veziru, do la je no i spustila je i ra irila preko nas
svoj veo, i mi elimo, da nam ti ispripovijeda one pripovijesti, koje
si nam obeao.
Tada vezir odgovori:
Od srca rado! Znaj, o sretni kralju, ja sam uo pripovijest o
jednome zaljubljenome i njegovoj ljubljenoj, o njihovim razgovo
rima i svemu, to im se zbilo u znamenitostima i neobinim zgo
dama priu koja e odagnati brigu iz srca i koja bi utjehom ot
klonila ak takve boli, kakve je osjetio rodonaelnik Ja'kub1. To je
Biblijski Jakob.
1
Stoisedma no
PRIA 0 TAD EL-MULUKU I PRINCEZI DUNJI: ZALJUBLJENOME I LJUBLJENOJ.
'U odavno pro lim vremenima nalazio se iza Ispahanskog Gorja jedan grad, zvan Z
elengrad, i u njemu je ivio stanoviti kralj po imenu Sulaiman ah. On je bio dare lji
v i dobrotvoran, pravedne i estite naravi, velikodu an i milostiv. I k njemu su dol
azili putnici iz svih zemalja, i njegovo je ime bilo spominjano u svim krajevima
i gradovima, i dugo je vremena vladao u moi i srei, ali nije posjedovao niti ena n
i djece. No imao je jednoga vezira, koji mu je bio nalik u dobroti i velikodu nost
i, a jednoga se dana dogodilo, da ga je on pozvao k sebi i rekao mu:
Moj veziru, moje me je strpljenje napustilo, i moje je srce
te ko, i ja ne nalazim vi e svoju snagu, jer ja nemam niti enu ni
dijete. To nije prema nainu drugih kraljeva, koji vladaju nad svim
ljudima, nad kne evima i prosjacima. Jer oni tra e svoju radost u
tome, da za sobom ostavljaju djecu, kroz koju oni podvostruuju
svoj broj i snagu. Ne govori li ipak Prorok Blagoslovio Ga i poz
dravio Allah! ' enite se i mno ite se, da se mogu ponositi va om
premono u pred narodima na Dan Uskrsnua!' Koji je tvoj sa
vjet, o veziru? Svjetuj me, to je najbolje uiniti!
Kada je ministar uo te rijei, u bujicama mu iz oiju poteku suze, i on odgovori:
Daleko to bilo od mene, o najvei kralju na eg vremena, da ja
govorim o neemu, stoje Svemilostivi zadr ao sebi! Hoe li, da kroz
mr nju svemonoga Gospoda moram dospjeti u pakleni oganj? Ku
pi sebi neku robinju.
Tada rekne kralj:
Znaj, o veziru, kada neki kralj kupuje neku robinju, koje on
ne zna niti stale niti lozu, tada on ne mo e znati, je li ona ni ega
podrijetla, kako bi se od nje suzdr avao, ili ugledne krvi, kako bi s
njome njegovao prisno openje. Ako on dakle s njome spolno opi,
tada e ona zacijelo zaeti, a njezin e sin mo da biti neki licemjernik, neki nasilnik i krvnik. Da, takva se jedna ena zacijelo mo e
2
Pria- o Tddz el-Muluku i princezi Dunji
poreivati s kakvim isu enim slanim morem, koje, makar po njemu i bio zasijan dobar
usjev, ipak tjera samo bezvrijedno raslinje, koje ne ostaje trajno. I mo da e se ta
j sin suprotstavljati gnjevu Gospodnjem i nee initi ono, to On zapovijeda, niti e se
suzdr avati od onoga to On zabranjuje. Tomu ja nikada neu dati povoda, tim to u sebi
kupiti neku robinju. Ne, moja je elja to, da ti za mene isprosi ker nekoga od kralj
eva, koje je podrijetlo poznato i o kojoj se nadaleko govori zbog njezine ljepot
e. Ako mi ti mo e meu kerima islamskih vladara imenovati neku djevojku od podrijetla
i po-bo nosti, tada u je ja po eljeti za suprugu i pred svjedocima je sebi uzeti za en
u, tako da sebi time steknem naklonost Gospodara ljudi.
Allah ti je ispunio tvoju elju i doveo te do tvojega cilja
odgovori vezir - je
r znaj, o kralju, doprlo mi je do u iju, da kralj Zahr ah, gospodar Bijele Zemlje,
ima jednu ker divne ljepote, koje ljupkost ne mo e izraziti niti rije ni govor. Ona
u na em vremenu nema sebi ravne, jer nju resi najvee savr enstvo, njezin je stas najp
ristalije skladnosti, njezin je pogled dubokocrn poput noi, dugaka je rasko njezini
h uvojaka, nje no je njezino tijelo, te inom su sparena bedra. Njezin dolazak donosi
arobnu radost, ali njezin odlazak srcu smrtnu patnju. Ona porobljuje srce i oi, o
nako kako je o njoj pjevao pjesnik:
Vitka
svojim stasom ona posramljuje vrbovu granu. Od njezina lica Sunce i Mjesec
gube svoj sjaj,
Njezina je slina slatka kao med, koji je bio pomije an
S plemenitim vinom. Njezini zubi blistaju poput bisernih nizova,
I, ah, tako je nje no njezino tijelo. Hurije2
Su joj poklonile svaku ljepotu. Njezin je pogled arobno jasan.
Kolike je ubila, koji su umrli od jada!
Da, na putu njezine ljubavi vreba tjeskoba i opasnost.
2 D ennetske hurije (huri) su rajske djevice.
3
Stoiscdmu no
Ako je hvalim, tada je ona moja smrt. Zato o njoj utim. A ako umrem njoj dalek, iv
ot mi nije bio ni ta!
Kada je dakle vezir opisao tu djevojku, on kralju Sulaiman ahu rekne:
Moj je savjet, o kralju, da ti njezinu ocu po alje nekoga razu
mnog poslanika, koji je iskusan u poslovima i isku an u svim slu
ajevima sudbine. Taj je mora na uglaen nain izmoliti od njezina
oca tebi za suprugu, jer zaista, ona nema na zemlji sebi ravne, niti
daleko ni blizu. Tako e ti biti zahvaljujui njezinu lijepomu licu
poklonjena radost, i Gospodar e slave biti s tobom zadovoljan. Jer
pripovijeda se, da je Prorok blagoslovio ga i pozdravio Allah!
rekao: 'U islamu nema nikakvog redovni tva.'
Tada se kralj silno obraduje, a njegove mu grudi postanu lake i iroke, briga s
u i nevolja bili sada mrtvi. I on se obrati veziru, tim to rekne:
Znaj, moj veziru, nijedan drugi ne smije preuzeti taj nalog
nego ti sa svojim savr enim uvidom i svojim izvrsnim odgojem. Za
to otii kui i uini sve, to ima uiniti, i sutra se dr i spremnim,
da prosi za mene tu djevojku, kojom si mi ispunio pamet. I nemoj
se vraati bez nje!
Vezir odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Nato on pohita kui, da spremi darove, kakvi se dolikuju za kraljeve, dragulje,
skupocjenosti i koje ta, to je lako nositi a ipak je visoke vrijednosti, nadalje a
rapske konje i oklope, kakve je izraivao Daud3, i kovege s blagom, kakve ljudske r
ijei nisu u stanju
3 Daud ili Davud je - David. On je prema Kur'anu (34,10) vje tinu izraivanja
tih oklopa dobio neposredno od Boga: "Zaista smo Mi dali Davudu blagodat od Nas.
O planine! Slavite s njime! I pticama i Mi smo mu eljezo omek ali." Napominjemo, d

a se ovaj, kao i svi ostali navodi iz Kur'ana u bilje kama ispod crte temelje na p
rijevodu Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina au evia: Kur'an asni. Stvarnost, Zagreb,
VII. izdanje: 1989. godine.
4
Pria o Tdd el-Muluku i princezi Dunji
opisati. Zatim sve to bude natovareno na deve i mule, i vezir krene, praen od sto
mameluka4 i sto crnih robova i sto robinja, a uz glavu mu zalepr aju zastave i st
jegovi. Kralj mu je meutim nalo io, da se vrati poslije malo dana. I nakon to se on
bio otputio, tada je to bilo, kao da bi kralj Sulaiman ah le ao na u arenu uglju, jer
ga je ljubav prema princezi muila no i dan.
Kroz to je vrijeme vezir putovao dan i no, tim to je premjeravao stepe i pustin
je, sve dok nije izmeu njega i njegova cilja le ao jo samo jedan dan hoda. Ondje on
naredi da se zaustave na obali stanovite rijeke. I on pozove jednoga svog povjer
enika i zapovijedi mu, da ispred njih po uri ka kralju Zahr ahu i da mu javi njegov
dolazak. Taj ovjek uzvikne:
I on urno odja i prema gradu. Sluilo se meutim, da je kralj upravo sjedio u jednom
e od svojih parkova pred gradskim vratima, kada se glasnik pribli avao. im ga je on
ugledao, spoznao je, da je posrijedi neki stranac, i zapovijedio je, da ga se p
rivede. Tako glasnik stupi pred njega i javi mu, da se pribli ava vezir velekralja
Sulaiman aha, gospodara Zelene Zemlje i Ispahanskog Gorja. Tada se kralj obraduj
e i nazove mu dobrodo licu. I on ga dovede u svoju palau i upita ga:
Gdje si ostavio vezira?
Glasnik odgovori:
Ostavio sam ga jutros rano na obali te i te rijeke, a on e sut
ra prispjeti k tebi. Neka ti Allah zadr i svoju naklonost i neka se
smiluje tvojim roditeljima!
Tada kralj Zahr ah zapovijedi jednomu od svojih vezira, da vei dio gardijskih s
atnika i komornika, namjesnika i dr avnih velikana uzme sa sobom i da poe ususret p
oslaniku u ast kralja Sulaiman aha. Jer njegova se vlast protezala takoer nad tom z
emljom.
Mameluci ili mamluci su - bijeli robovi.
5
Stoisedma no
Tako daleko Zahr ah. Vezir meutim ostane u svome lo-gori tu do ponoi. Zatim krene
prema gradu. No kada je do lo jutro sa svijetlom zrakom i sunce zasjalo preko brda
i ravnice, ugleda on odjednom, kako vezir kralja Zahr aha s njegovim velikanima
i dr avnima gardijskim satnicima sti e njemu ususret, i obje se ete sastanu par paras
angi5 ispred grada. Tada je veziru uspjeh njegova poslanja postao izvjesnim, i o
n pozdravi prido le, koji su sada po li pred njim, sve dok nisu dospjeli do kraljeve
palae. Ondje uja u pred njime kroz vrata sve do sedme hale, u koju nitko nije smio
ujahati na konju, jer se ona nalazila blizu kraljeva sjedi ta. Tako ministar sja i
i nastavi ii pje ice, dok nije do ao u visoku dvoranu, na ijem je gornjem kraju stajal
o prijestolje, optoeno biserima i draguljima i poivajui na etiri bjelokosne noge. Na
njega je bio polo en jastuk od zelenog atlasa, protkan crvenim zlatom, a nad njim
e je visio baldahin, ukra en biserima i draguljima. Ondje je prestolovao kralj Zah
r ah, i pred njim su stajali velikani dr ave, obavljajui svoju slu bu. Kada je dakle v
ezir u ao k njemu i stao pred njega, tada je on sebi osokolio srce i odrije io svezu
svojega jezika. On je zapoeo s rjeito u vezira i zborio govorom izra ajne okretnosti..
."
cu,
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pri-koju je bila zapoel
a po Kraljevu dopu tenju.
' Parasanga je perzijska milja = sat vremena hoda = oko 5.550 metara.
6
Ali kada je poela
stoiosma no
3
SS
ehrezad nastavi ovako:

"Doprlo mi je do u iju, o sretni Kralju, da je, kada je vezir kralja Sulaiman ah
a stao pred kralja Zahr aha, on tada sebi osokolio srce i odrije io svezu svojega j
ezika. On je zapoeo s rjeito u vezira i zborio govorom izra ajne okretnosti, i sa savr en
om ot-mjeno u on izgovori ove stihove, posveene kralju:
On dolazi, pribli ava se, klanjajui se u rasko noj odjei, On poklanja rosu milosti etvi
i eteocu.
On je arobnjak. Ali niti talisman niti arolija Niti crna magija ne obranjuje od ne
vremena oiju.
O ipak reci koriteljima: Nemojte me kuditi.
Jer uviate, njegovoj se ljubavi ja uvijek rado posveujem.
Moje me je srce izdalo i oti lo k njemu.
Da, san se takoer priklanja njemu i ostaje mi daleko.
7
Stoiosma- no
O srce, ti nisi samo u svojoj ljubavi.
Makar u meni budilo takoer e nju, ostaj mu vazda blizu!
Nema niega, to bi moje uho obradovalo svojim zvukom, Osim ako slu am pjesme u slavu
Zahr aha.
Pa kada bi ti kralju rtvovao sav svoj ivot
Za jedan pogled njegovih oiju, zbilja, ne bi se zbog toga kajao.
Ali ako hoe za njegovo zdravlje prinijeti pobo nu molitvu, Tada e brzo nai druga i onog
a, koji e rei amen.
0
ti narode ove dr ave, ako itko njega napu ta
1
u koga drugoga pola e nadu, taj nije vrst u vjeri.
Kada je vezir svr io, kralj Zahr ah ga pozove da prie bli e i uka e mu najvi e poasti.
n mu dopusti da kraj njega sjedne i nasmije i mu se i dadne mu odgovor pun naklono
sti. I tako su askali sve do vremena jutarnjeg obroka. Zatim sluge donesu u dvora
nu stolove, i svi su jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato stolovi budu opet odne
seni, i svi se okupljeni povuku, samo kraljevi, uzdanici ondje ostanu. Kada je d
akle ministar to vidio, on ustane i po drugi put pohvali kralja, poljubi pred nj
im pod, i rekne:
O moni gospodaru i kralju visoke asti! Ja sam doputovao ovamo i do ao k tebi pora
di jedne stvari, koja ti uzmogla donijeti zdravlje, sreu i blagoslov. Jer ja se t
ebi pribli ujem kao poslanik i prosac, kako bih izmolio tvoju ker, plemenitu i pres
vijetlu djevojku, za suprugu za Sulaiman aha, kneza pravedna i ispravna srca, vel
ikodu na i premilostiva, Gospodara Zelene Zemlje i Ispahan-skog Gorja. On ti alje p
oklone i dragocjenosti u izobilju, jer on eli postati tvojim zetom. Pa jesi li ti
njemu blagonaklon kao on tebi?
8

Zatim on za uti, ekajui na odgovor. Kada je kralj Zahr San uo te rijei, on skoi i pu
n strahopo tovanja poljubi pod, tako da su se svi, koji su bili prisutni, zaprepas
tili zbog njegova samoponi- avanja pred poslanikom i nisu vi e prepoznavali sami seb
e. Zatim kralj pohvali Njega, koji je gospodar krasote i asti, i odgovori, tim to
je ostajao uspravno stajati:
Presvijetli za titnice dr ave i visokoa eni gospodaru, poslu aj ono, to u ja rei! G
mi se ubrajamo za kralja Sulai-man aha u broj njegovih podanika, i zbog povezivan
ja s njime, koje mi arko elimo, osjeamo se poa enima. Jer moja je ki ravna jednoj od nj
govih robinja, i to je moja najtoplija elja, da on postane mojim branikom i mojom
pouzdanom potporom.
Tako on pozove kadije i svjedoke, da oni posvjedoe, da je kralj Sulaiman ah pos
lao svojega vezira kao opunomoenoga, da on sklopi brak, i da kralj Zahr ah radosno
pozdravlja taj savez sa svojom keri. Kadije dakle zakljue brani ugovor i pomole se
nebu za sreu i dobrobit toga para. Odmah zatim naredi vezir da se izvade darovi
i rijetki i skupocjeni pokloni, koje je bio donio, i sve ih ra iri pred kraljem Za
hr ahom.
Nato se pone kralj baviti otpremninom svoje keri, i kroz to je vrijeme obasipao
vezira poastima i prireivao sveanosti za visoko i nisko roene. Dva je mjeseca dugo
trajalo vrijeme radosti, i ni ta nije bilo zaboravljeno, to raduje srce i oko. Ali
kada je zatim sve bilo spremno, to je trebala nevjesta, tada kralj dadne iznijeti
adore i pred gradom podii logor. Ondje spakuju nevjestine tkanine u sanduke, i op
reme grke slu kinje i turske robinje, i kralj opskrbi princezu skupocjenim blagom i
prevrijednim draguljima. I nadalje on dadne napraviti za nju nosiljku od crveno
g zlata, koja je bila optoena biserima i draguljima, i odredi za njezino putovanj
e dvadeset mula. Ona je meutim nosiljka bila poput kakve od soba u nekoj palai, pa
kada je nevjesta u njoj sjedila, izgledala je, kao da bi bila neka ljupka huri6
u kakvoj rajskoj kui. Pa kada su sve
6 Huri (hurija) je rajska (d ennetska) djevica.
9
Stoiosma no
blago i sve dobro spakovali i svezali u zave ljaje i natovarili na maz-ge i deve,
tada se kralj Zahr ah otputi s njima tri parasange daleko. Ondje on ponudi njoj i
veziru i njegovoj pratnji opro tajni pozdrav i vrati se kui u radosti i srei. Vezir
je meutim putovao s kraljevnom sve dalje i premjeravao pustinje'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
10
j
Ali kada je zapoela
stoideveta no
$r#SW? W????? W W?? W?????W$^
i i
i gfg
Sehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'vezir s kraljevnom putovao sve
dalje, od postaje do postaje, i da je premjeravao pustinje, urei bez prestanka dan
i no, sve dok izmeu njega i njegova grada nije le alo jo samo tri dana hoda. Tada on
po alje preteu ka kralju Sulaiman ahu, koji mu je trebao dojaviti nevjestin dolazak
. I glasnik pohita ka kralju i donese mu veselu vijest. Zbog toga se Sulaiman ah
u najveoj mjeri obraduje, i pokloni glasniku jednu poasnu odjeu. On zapovijedi svoj
im trupama, da izau u velikoj povorci, kako bi princezu i njezinu pratnju doekali
s punim po tovanjem. Da njihova povorka mora biti nalik rasko noj paradi, i da oni m
oraju nad svojim glavama razviti stjegove. I oni se pokore njegovoj zapovijedi.
Nadalje on dadne preko izvikivaa objaviti po cijelome gradu, da nijedna arom7 prek
rita djevojka, nijedna ugledna ena u poasnoj odjei, nijedna starica, slomljena od v
remena, ne smije propustiti, da ode ususret nevjesti.
Tako su svi krenuli, daje pozdrave, i uglednici su se meu njima natjecali u sv
ojoj uslu nosti, i meusobno su se slo ili, daje ob-veer odvedu u kraljevsku palau. Veli
kani su dr ave meutim zakljuili, da iskite put i da se postave s obje strane, kada n
evjesta bu7 Velom.
11
Stoideveta no
de prolazila, voena od svojih u kopljenika i slu kinja, i odjevena u rasko nu odjeu, koj
u joj je dao njezin otac. Pa kada se ona sada pojavila, trupe su je pratile s de
sna i s lijeva, i nosiljka je s njome odmicala, sve dok se nisu pribli ili palai. I
nitko nije izostao, nego su svi do li, da vide princezu. Trube su odzvanjale, kop
lja su se vitlala, rogovi jeali, stjegovi se vijorili, konji igrali, miomirisi iz
lijevali svoj miris, sve dotle dok nisu prispjeli do vrata palae i dok nisu robov
i s nosiljkom u li kroz vrata harema.
Ondje je sve zrailo i sjalo se od njezine ljepote i njezine prekrasne ljupkost
i. No kada je do la no, otvore u kopljenici vrata nevjestinske sobe, i postave se na
obje strane ulaza. Zatim doe nevjesta, a usred je svojih djevojaka ona sliila Mjes
ecu meu zvijezdama, ili nekomu velikom biseru meu svima drugima na bisernoj ogrlic
i. Zatim ona stupi u nevjestinsku sobu, gdje joj je bio pripremljen krevet za poi
nak od alabastera, koji je bio optoen biserima i draguljima. Pa im je ona ondje sj
ela, ue kralj, i Allah ispuni njegovo srce ljubavlju prema njoj, tako da joj je o
n oduzeo djevianstvo i da su se skonale sve njegove brige i nemiri. On kod nje ost
ane mjesec dana, ali je ona zatrudnjela ve u prvoj noi.
Pa kada je taj mjesec protekao, tada ju je on napustio i sjeo na prijestolje
svojega gospodstva i izricao pravdu meu svojim podanicima, sve dok nisu mjeseci n
jegove supruge bili ispunjeni. Posljednjega dana devetog mjeseca dou joj o osvitu
dana trudovi. Tako ona sjedne na poroajnu stolicu, i Allah joj porod uini lakim,
i ona donese na svijet djeaka, koji je na sebi nosio sve znakove sree.
Kada je dakle kralj uo o roenju sina, obraduje se preko svake mjere, i on nagra
di donositelja vesele vijesti velikim blagom. I u svome veselju ue on k djetetu i
poljubi ga izmeu oiju i zaprepasti se zbog njegove sjajne ljepote. Jer na njemu j
e bila obistinje-na pjesnikova izreka:
Allah je u njemu tvravama koje se koe poklonio jednoga lava, A nebesima Gospodstva
dao presvijetlu zvijezdu.
12
Pria o Tad el-Muluku i princezi Dunji
Kliktala su pri njegovu nastupu koplja, kliktala su prijestolja I sve gazele, mj
esta borbe i ratni gospodari.
Ne stavljajte ga na grudi! Jer gle, on e sebi uvrebati na leima konja sjedi te, koje
mu se ini slade!
Odviknite ga od sisanja! Jer gle, on e sebi uvrebati U neprijateljskoj krvi pie, k
oje mu slae namiguje!
Nato uzmu babice novoroena djeaka i presjeku mu pupanu vrpcu i poma u mu oi i nazov
u ga Tad el-Muluk8 Charan. On je bio dojen na grudima nje nosti i odgajan u krilu b
la enosti. I dani su prolazili i godine protjecale, dok nije dosegao svoju sedmu g
odinu. Tada pozove Sulaiman ah mudrace i uenjake i zapovijedi im, da njegova sina
poduavaju u pisanju, u znanostima i u finom obrazovanju. To su onda oni inili tije
kom nekoliko godina, sve dok on nije nauio ono, to mu je bilo potrebno. Pa kada je
on znao sve, to je kralj zahtijevao, tada ga on uzme od odgojitelja i uitelja, i
predade ga jednomu okretnom majstoru, koji je djeaka poduavao u umijeu jahanja, sve
dok on nije dosegao svoju etrnaestu godinu. I koliko god bi on puta zbog bilo ko
jeg izlaska napu tao palau, svi su, koji su ga ugledali, bili njime ushieni..."
8 Kruna Kraljeva,
13
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Tad el-Muluk Cha-ran, sin Sulaiman
aha, postao savr enim jahaem i da je nad-ma ivao sve svoje suvremenike, i ako bi u sv
rhu bilo kakva izlaska napu tao palau, da su svi, koji su ga ugledali, bili ushieni
njegovom prekrasnom ljepotom, da su se njemu zbilja pjevale pjesme, i da su ak ug
ledne dame bile zaarane ljubavlju prema njemu. Jer on je bio od zraee ljupkosti, ka
o to mu je zbilja pjesnik posvetio pjesmu:
Dr ao sam ga u zagrljaju i bio sam pijan od ljupkoga mirisa, Njega, nje nu granu, hr
anjenu Zefirovim dahom
Pijan, ali ne poput nekoga, tko je srkao vino, ne, pijan Od vina medne rose, koj
e su mi priu tile njegove usne.
Ljepota se posve otkrila u njegovu obliju.
I stoga on takoer podvrgava srca pod svoju vlast.
15
Stoideseta no
Tako mi Allaha, nikada mi nee doi zaborav u moje srce, Dokle god budem vezan za ok
ove ivota.
Ako ivim, tada ivim samo za njegovu ljubav. Ali ako umrem U e njivoj ljubavi prema nj
emu o kakve li za mene sree!
Pa kada je on dospio u osamnaestu godinu, na njegovim su obrazima izbile nje ne
malje, koje su bili uljep ane made om ru iastog sjaja i jednim drugim malenim poput zr
nceta ambre. On je porobljavao razum i oko, tako kako su o njemu pjevali pjesnic
i:
On je umjesto Jusufa9 kalif ljepote.
Svi zaljubljenici padaju u oaj pri zraenju njegove krasote.
Proboravi sa mnom i gledaj ga, kako bi vidio
Crni kalifski biljeg, made ljepote na njegovim obrazima.
A neki je drugi pjevao:
Nikada tvoje oi nisu gledale neki ljep i prizor Izmeu svih stvari koje se nalaze na
zemlji,
Od toga tamnog made a, koji na crvenu obrazu Ispod crnoga oka pridobiva sva srca.
9 Jusuf je biblijski Josip, olienje iznimne ljepote.
16
I neki trei:
Zapanjen sam made om, koji vatra tvojih obraza obo ava i, tako taman kao vrijesak, i
pak ne spaljuje.
0
udo, tvoje je oko nalik onomu nekoga Alldhova poslanika,
Zbiljsko udo djeluje, premda on poznaje arobnja tvo.
1
ah, malje njegova obraza, koje se pojavljuju nje ne i svje e,
napojene su svim suzama, koje su zbog njega isplakane!
I neki etvrti:
Ja se zbilja udim, da ljudi pitaju o tome, U kojoj to zemlji tee voda ivota.
Ja je ipak vidim ba u ustima nje noga, gazeli slinoga, Kojemu ve izbijaju tamne malje
nad ru iastom usnom.
Kako je udesno, da Musa10 neko u dalekoj zemlji Nije odustajao, kada je na ao ondje
vodu da tee!
Kada je on zatim odrastao u mu karca, njegova je ljepota postajala jo sve vi e oito
m. I tako je Tad el-Muluk Charan stekao mnoge prijatelje. Svaki je pojedini meutim
, koji mu se pribli io,
10 Mojsije.
Stoideseta no
pri eljkivao, da princ nakon smrti njegova oca postane sultanom, on sam pak jednim
od njegovih emira.
No on se strasno posvetio lovu, tako da je jedva koji sat elio od toga odustat
i. Njegov ga je otac, kralj Sulaiman ah, htio od toga odvratiti, jer je bio zabri
nut za njega zbog opasnosti koje donosi sa sobom pustinja i divlje ivotinje. Ipak
on nije na to obraao pa nju. Tako se jednom zbilo, da je on rekao svojim slugama:
Uzmite sa sobom zalihu za deset dana i potrebnu krmu!
Kada su oni postupili po njegovoj zapovijedi, krene on sa svojom pratnjom u l

ov i hajku, i oni izja u u pustinju. etiri su dana bili na putu, sve dok nisu do li d
o zemlje obrasle zelenilom, i tamo ugledali ljupku sliku divljai koja pase travu,
sliku drveta s kojih su visjeli zreli plodovi i izvora koji su veselo skakali.
Tada Tad el--Muluk rekne svojim pratiocima:
Postavite ovdje mre e za lov, vrsto ih zataknite u irokom
prstenu, a mjesto na eg sastanka neka bude ondje na ulazu u krug!
Oni se pokore njegovoj naredbi i postave mre e u irokom prstenu. U njima se na lo
golemo mno tvo svakojakih divljih ivotinja zajedno, koje su prestra eno ciktale i bje a
le ispred konja. Sada on pusti pse i lovake geparde i sokolove, a lovci su obaral
i divlja strijelama i pogaali ih na smrtonosnim mjestima. Kada su zatim prispjeli
do stra njeg kraja prstena zategnutih mre a, bili su ve polovili golem broj ivotinja,
samo su posljednje pobjegle. Na-to Tad el-Muluk sjedne uz rub vode i nalo i, da mu
se donese plijen. Pa po to je on najbolje ivotinje zadr ao za svojega oca i poslao mu
ih i neke takoer pridodao za dr avne velikane, ostale je razdijelio. No ondje je o
stao jo preko noi. A kada je svanjivalo jutro, prispjela je ovamo neka velika kara
vana robova, slugu i trgovaca i zaustavila se u oazi uz vodu. Kada ju je meuitm T
ad el--Muluk ugledao, rekne on jednomu od svojih pratilaca:
Donesi mi izvje e o onima ondje ljudima i upitaj ih, za to
su se ovdje zaustavili!
Tada se glasnik uputi k njima i dovikne im:
18
Recite mi tko ste vi, i dajte mi odgovor bez odlaganja!
Oni odgovore:
Mi smo trgovci, a ovdje smo se zaustavili da se okrijepimo.
Jer sljedea je postaja za nas predaleko. Mi smo se meutim ta
koer zbog toga ulogorili na ovome mjestu, jer imamo povjerenja
u kralja Sulaiman aha i u njegova sina. Jer mi znamo, da svi, koji
dolaze u njihovu zemlju, nalaze sigurnost i mir. Nadalje, mi imamo
uza se skupocjene tkanine, koje nosimo princu Tad el-Muluku.
Tada se glasnik vrati kraljeviu i izvijesti ga o stanju stvari, tim to mu je pr
iopio, to je uo od trgovaca. Princ nato rekne:
Ako su oni donijeli ne to za mene, ja neu ulaziti u grad niti
ii s ovoga mjesta, prije nego to si dadnem to staviti pred sebe.
Zatim on uzja i svojega konja i odja i, praen svojim mamelu-cima, sve dok nije sti
gao do karavane. Tada trgovci ustanu pred njim i pomole se za njega da mu bude d
ana Allahova pomo i blagoslov, trajna mo i milost poradi sviju. I oni podignu za n
jega a-dor od crvenoga atlasa, protkan biserima i draguljima. Unutra meutim ra ire n
a svilenome sagu kraljevski divan, koji je sprijeda bio optoen smaragdima. Ondje
se spusti Tad el-Muluk, dok su se njegove sluge postavili pred njega, i on po alje
i naredi trgovcima, da donesu sve, to su imali kod sebe. Tako su ovi donosili svo
ju robu, i on je sve razgledavao i uzimao od toga ono, to bi mu se dopalo, i plaao
im za to cijenu. Zatim on opet uzja i, i ve je htio odjahati, kada se osvrnuo prem
a karavani, i kada je njegov pogled pao na nekog mladia, koji je bio najljep a slik
a mladosti, umotan u snije no bijelu haljinu i dra esnoga lika. Njegovo je elo bilo c
vjetno isto, njegovo je lice zrailo poput sjaja U tapa. Ali se inilo da je njegova lj
epota prekrita naoblakom, jer su njegovi obrazi bili blijedi zbog rastanka sa sv
ojima dragima..."
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila z
apoela po Kraljevu dopu tenju.
19
Ali kada je poela

i oSo |
stoijedanaesta no
SIS c
i ogo

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se 'Tad el-Muluk osvrnuo prema karav
ani i da je njegov pogled pao na nekoga mladia, koji je bio najljep a slika mladost
i, umotan u snije no bijelu haljinu i dra esnoga lika. Ali da se inilo daje njegova l
jepota prekrita naoblakom, jer su njegovi obrazi bili blijedi zbog rastanka sa s
vojima dragima. I on pone glasno jecati i stenjati, i s onih mu kapaka poteku suze
, dok je izgovarao ove stihove:
Dug je bio rastanak, i vazda traju brige i boli, Dok iz mojega oka, o prijatelju
, tee suza.
Od svojega sam srca uzeo opro taj o danu rastanka. Sada sam ja sam, jer su srce i
nada i ezli.
Ako sam ja od nje, ije rijei lijee bolest i patnju, Uzeo opro taj, moj prijatelju, ht
jedni boraviti uz mene!
Kada je dakle mladi zavr io, neko je vrijeme plakao i zatim pao onesvije en. I Tad e
l-Muluk ga pogleda i zapanji se nad nji21
Stoijedanaesta no
me. Ali kada je on opet do ao k sebi, podigne on smeteni pogled i izrekne stihove:
Budite na oprezu pred njezinim pogledom, jer taj mo e zaarati, Tima zrakama jo nitko
nije umakao nepovrijeden!
Jer crno oko, ako ba i gleda sanjarski,
Rasijeca blje tave maeve, koji su trgnuti za udarac.
Ne dopu tajte da budete uhvaeni, ako u njezinu glasu ujete aroban zvuk!
Ona je kao jakost vina, koja zaluuje razum.
Nje no je njezino tijelo,
ako bi samo svila dotakla njezinu ko u,
Ona bi pustila svoju krv i trujiti. Otiite k njoj i pogledajte!
Od gle anja sve do vrata visoka, vitka slika I ah, taj miomiris, koji ispunjuje zr
ak oko nje!
Zatim on glasno zajeca i sru i se u nesvijest. Kada ga je meutim Tad el-Muluk tak
o vidio, bio je zbunjen, i on pristupi k njemu. I im je mladi opet do ao k sebi i vi
dio kraljevia kako stoji do njegove glave, tada on skoi na noge i poljubi pred nji
m tlo. Ali ga Tad el-Muluk upita:
Zbog ega ti nisi iznio pred nas svoju robu?
A on odgovori:
Visoki gospodaru, unutar moje zalihe nema niega, to bi za
tvoju uzvi enu presvijetlost moglo biti vrijedno.
22
Tada princ rekne:
Ti mi ipak mora pokazati to, to ima , i mene upoznati sa
svojim udesom. Jer ja te vidim sa suzama u oima i ra alo ena
srca. Ako ti se dogodila nepravda, mi emo tvojoj patnji uiniti
kraj. A ako se ti nalazi u dugovima, mi emo tvoje dugove platiti.
Jer meni zbog tebe gori srce, od asa kada sam te ugledao. Tada
dadne Tad el-Muluk pripremiti dva sjedala, i donesu mu stolicu
od bjelokosti i ebanovine, oblo enu tkanjem od zlata i svile. I pred
njome ra ire svileni sag. On dakle sjedne na stolicu, mladiu nare
di da sjedne na sag, i rekne:
Sada mi poka i svoju robu!
Tada mladi trgovac ponovi:
Visoki gospodaru, ne govori mi o tome, jer moja roba nije
tebe vrijedna!
Ali je Tad el-Muluk ustrajao na tome i naredio svojim robovima, da donesu robu
. Tako je oni donesu protiv mladieve volje. I kada ju je vidio, tada iznova potek
u njegove suze, i on je plakao, uzdisao i jadikovao. I on jecajui izgovori stihov

e:
Tako mi crnosjajne ljupkosti tvojih trepavica, Tako mi nji ue ljepote tvojega tijel
a,
Tako mi opojne medne rose tvojih usana, Tako mi beskonane dobrostivosti tvojega s
rca,
Ti moja nado, menije tvoja pojava u snu
slaa od za tite pred svom mukotrpnom patnjom.
Nato otvori mladi svoje zave ljaje i ra iri pojedinano, komad po komad, pred princo
m svoju robu, i meu njima on uzme u ruke
23
Stoijedanaesta no
takoer neku haljinu od atlasa, koji je bio protkan zlatom i bio vrijedan dvijetis
ue dinara. Ali kada ju je on razmotao, ispadne iz nje neki komad platna, koji mla
di trgovac hitro zgrabi i sakrije pod svoje bedro. I svijet bude ukraden njegovi
m osjetilima, i on izgovori preda se ove stihove:
Kada e tvojom pomou biti izlijeene muke mojega srca? Ah, zvije e je Plejada bli e, nego
o si mi ti!
U boravku u dalekome svijetu i progonstvu, u e nji i ljubavnim nevoljama,
U odlaganju i hranjenju nadom protjee moj ivotni vijek.
Ne o ivljuje me nikakvo ponovno vienje, rastanak me ne eli ubiti.
Ja se ne pribli ujem iz daljine, a ti ne dolazi k meni.
Ti ne poznaje pravednost, ti ne poznaje nikakvo smilovanje. Ne daje nikakvu pomo, ne
ma nikakva bijega od tebe.
Jer, ah, ljubav prema tebi mije zatvorila sve putove.
Ne znam, kamo da se okrenem, ne nalazim nikakva spokoja!
Tad el-Muluk se zaprepasti nad tim rijeima, jer nije znao za njih nikakav razlo
g. Ali budui da je mladi posegnuo za platnom i sakrio ga pod svoje bedro, on upita
:
Sto je posrijedi s tim platnom?
Visoki gospodaru - odgovori trgovac - to platno nema
nikakva posla s tobom.
24
Tada kraljevi rekne:
Poka i mi ga!
Ali ovaj odgovori:
Visoki gospodaru, samo sam se za volju toga komada platna
sustezao, da ti pokazujem svoju robu. Jer ja ne mogu dopustiti da
ga ti vidi ..."
25
Ali kada je poela

$&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$
"3
stoidvanaesta no
"Doprlo mije do u iju, o sretni Kralju, daje mladi rekao Tad el-Muluku:
Samo sam se za volju toga komada platna sustezao od toga,
da ti pokazujem svoju robu. Jer ja ne mogu dopustiti da ga ti vidi .
Tada Tad
el-Muluk odgovori:
Ja moram i hou to vidjeti!
I on navali na njega i postane gnjevan. Mladi ga dakle plaui i uzdi ui i jadikujui i
zvadi ispod svojega koljena, na to on ponovo provali u uzdisaje i izgovori ove st
ihove:
Ne kori prijatelja! Jer korenje mu nanosi bol!
Ja viknem: 'Pravednosti!' Samo to me on nije uo.
PodAllahovu sam za titu stavio svoj Mjesec, koji ondje u dolini Plemena iz haljine
od oblaka izlazi u sjajnom svjetlu.
Rastao sam se od njega. Ali bih elio, da se ak najljep e u ivotu
Htjelo rastati od mene, samo da njega imam ovdje.
27
Stoidvanaesta no
Kako je on u ao za mene zorom o danu rastanka, I ah, suze su kvasile njemu i meni
lice!
Allah ne kaznio la ! Haljina je opra tanja razderana, kada sam se od njega rastao. J
edini je ja sada krpam.
Ah, meni ne preostaje nijedno mjesto, na kome bih mogao poivati.
I odonda otkada sam oti ao, ni on ne mo e mirovati.
Sada nas je udes otrgnuo jednoga od drugoga krutom rukom. I on nam obojici brani
svaku radost i u itak.
On je ulio samo glasite patnje, kada je punio pehar,
Iz kojega se on sada napio, kao to sam ga ja morao ispiti.
A kada je on zavr io, Tad el-Muhik rekne:
Ne vidim nikakvu jasnou u tvome dr anju. Zato mi reci za
to pri pogledu na to platno plae !
Mladi trgovac meutim pri spominjanju tog platna uzdahne i rekne:
Visoki gospodaru, moja je povijest udnovata i moj je udes
vrlo neobian, utoliko ukoliko se nalazi u vezi s tim komadom plat
na i s onom, koja ga je posjedovala i koja je izvezla te figure i zna
kove.
Zatim on ra iri laneno platno, i gle, na njemu se mogao vidjeti lik neke gazele
izvezen u svili i protkan crvenim zlatom, i nasuprot njoj je stajala jedna drug
a gazela, izvezena u srebru, s vratnom grivnom od crvenog zlata, o kojoj su visj
ele tri krizolitne tr ice. Kada je Tad el-Muluk ugledao platno s umjetnikim radom, on
uzvikne:
28
Pripovijest o 'Azizu i Uzizi
Hvala neka je Allahu, koji je nauio ovjeka ono, to on nije
znao!11
I njegovo srce je eznulo za time, da uje povijest toga mladia, i tako mu on rekn
e:
- Ispriaj mi svoj do ivljaj s njome, od koje su te gazele! Tada mladi rekne:
- uj dakle, visoki gospodaru
PRIPOVIJEST 0 'AZlZU I AZlZL
'Moj je otac bio veletrgovac, ali mu Allah nije poklonio nijedno drugo dijete
osim mene. No ja sam imao jednu sestrinu po imenu 'Aziza, s kojom sam bio odgoje
n u kui svojega oca. Jer njezin je otac bio mrtav, a prije svoje se smrti bio usu
glasio s mojim ocem, da seja s njome trebam vjenati. Kada smo dakle oboje bili od
rasli, ja u mu karca, a ona u djevojku, nisu nas razdvajali, sve dok naposljetku o
tac nije razgovarao s mojom materom i rekao joj:
- Jo emo ove godine sklopiti brani ugovor izmeu 'Aziza i 'Azize.
Po to se sporazumio glede toga s mojom materom, on pone spremati zalihe za svadb
enu proslavu. Mi smo meutim jo uvijek spavali u istoj postelji, jer ni ta nismo znal
i o tima ljubavnim stvarima. Ali je ona bila pametnija, razumnija i upuenija od m
ene.
Kada je dakle moj otac izvr io pripreme za sveanost, odredio je za potpisivanje
ugovora vrijeme poslije molitve u petak. Tada on obie svoje prijatelje meu trgovci
ma i drugima i to im priopi. I moja mati izae i pozove svoje prijateljice i svoje

roake. Kada je do ao petak, oiste dvoranu, koja je bila odreena za proslavu, operu mr
amorni pod, posvuda po na oj kui rasprostru ilime, i
11 Kur'an 96,5: "Nauio je ovjeka onomu, to nije znao."
29
Stoidvctnaesta no
postave sve potrebno, nakon to su takoer zidove ukrasili zlatom protkanim brokatom
. Gosti su najavili svoj dolazak poslije molitve u petak. I onda moj otac ode i
naredi, da se ovamo donesu poslastice i zdjele s halvom, tako da vi e ni ta nije ned
ostajalo, osim da ugovor bude potpisan. Moja me je pak mati bila poslala u ham-m
am12, a za mnom je poslala novu, vrlo rasko nu odjeu. Pa kada sam napustio prostori
ju za kupanje, obuem onu rasko nu haljinu, koja je bila natopljena miomirisima, i k
ako sam je ja nosio, tako je ona mirisom pro imala cijeli put. Imao sam tada namje
ru, da se uputim u Veliku D amiju, ali sam se sjetio jednoga svojeg prijatelja, i
skrenuo, u potrazi za njim, kako bi takoer on bio prisutan kod zakljuenja ugovora.
I ja reknem u samome sebi:
To e potrajati upravo do vremena molitve.
Zatim zaem u neku uliicu, u koju jo nikada nisam stupio. Znojio sam se usljed ku
panja i nove odjee, koju sam nosio, i s mene je curio znoj, dok su se iz moje odj
ee irili miomirisi. Tada ra irim na gornjem kraju uliice vezeni rubac, koji sam imao
uza se, preko neke kamene klupe i sjednem na njega, da otpoinem. Pa ipak me je sv
e vi e i vi e pritiskivala omara, tako da mi je elo bilo mokro i da su kapi tekle pre
ko mojih obraza. Ali nisam si mogao lice obrisati rupcem, jer je on le ao ispod me
ne. Upravo sam htio posegnuti za dugim rukavom svoje sveane odjee, kako bih sebi n
jime obrisao obraz, kad li neoekivano odozgor padne na mene neki bijeli rubac, ko
ji se na dodir inio mek im od Zefira i oku ljupkijim nego bolesniku ozdravljenje. J
a ga uhvatim rukom i podignem oi, kako bih vidio, odakle je pao taj rubac. Tada s
e susretne moj pogled s pogledom vlasnice ove slike s gazelama'..."
12 Istonjaka javna kupelj.
30
Ali kada je poela
stoitrinaesta no
^ g
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi Tad el-Mu-luku rekao:
'Podigao sam oi, kako bih vidio, odakle je pao taj rubac, kad li se moj pogled
susretne s pogledom vlasnice ove slike s gazelama. Gledala je kroz otvor prozor
a s mjedenom re etkom, nikada moje oi nisu vidjele nijednu ljep u od nje, ukratko, mo
je je rijei ne mogu opisati. Kada je primijetila, da je gledam, ona turi svoj pal
ac u usta, pa sastavi srednjak i ka iprst i pritisne ih na svoje grudi izmeu dojki.
Zatim povue glavu unutra, zatvori prozor i ode. U mojemu meutim srcu izbije vatra
, i iz nje nastane buktavi plamen. Taj je jedan pogled ostavio u meni tisuu uzdah
a, i ja ostanem sjediti u u nedoumici, jer ja nisam uo od nje nijednu rije, niti s
am imalo razumio njezine znakove. Ja jo jedanput pogledam prema prozoru, ali ga n
aem zatvorena. I strpljivo sam ekao sve do zalaska sunca, ali nisam uo nijedan glas
i nikoga nisam vidio. Kada sam dakle poeo sumnjati u to, da u je joj jednom vidje
ti, ustao sam, uzeo rubac i otvorio ga. A iz njega je prostrujao miris mo usa, koj
i me je pro eo tako velikim miljem, da sam povjerovao da se nalazim u raju. Zatim
ga ra irim pred sobom, a iz njega ispadne fino pisamce. I kada sam odmotao papir,
iz njega prostruji krasan miomiris, i ja naem na njemu sljedeu izreku:
31
Stoitrinaesta no
Poslao sam mu pismo, tu ei se zbog ljubavnoga jada, Napisano u finome rukopisu
jer
postoji vi e vrsta rukopisa.
Tada moj prijatelj rekne: 'Za to si dakle to tako napisao?
Jedva mogu prepoznavati znakove, tako su oni fini i tako nje ni!'
Ja sam nato rekao: 'Jer sam ja sam tako tanak i fin. Rukopis zaljubljenih mora u
vijek biti tako oblikovan.'
Po to sam proitao te stihove, bacim pogled na ljepotu rupca, i tada opazim, da s
e na jednome rubu nalazi napisan jo ovaj dvostih13:
Napisala je njegova malja
o kako divan pisar!
Dva retka na njegovu licu u pismu, tako finome i vitkome:
'Pred njime su zbunjeni Sunce i Mjesec, kada on zasja. Kada se on naginje, posra
mljuje grane tanke i savitljive.'
A na drugome su rubu stajala napisana ova dva stiha:
Njegova je to malja na obrazu napisala u bisernom pismu jantarom
Dva retka, kao crnim jantarom oslikana na finoj jabuci:
'On ubija pogledima sanjarskih oiju,
A njegovi ljupki obrazi omamljuju, ali bez vina.'
13 Stihovi se naime ovdje sastoje od po dva polustiha, premda se polustiho
vi nerijetko pojavljuju i kao dopjev cjelovitima polustihovnim parovima.
32
Pripovijest o Azizu i Azizi
Kada sam ja proitao stihove na rupcu, razbuktali su se vatreni plamenovi u moj
emu srcu, i e njivo me je raspolo enje ispunilo bolima. I ja uzmem rubac i pismo i poe
m s time kui. Jer nisam znao nikakvo sredstvo, da dospijem do nje, a u izlaganju
sam ljubavnoga jezika bio jo neiskusan. Ali sam prispio kui tek, kada je ve bio pro
tekao dio noi, i ugledao sam svoju sestrinu kako tu sjedi u suzama. im me je meutim
ona ugledala, otrla si je suze, pri la mi, svukla mi gornje haljine i upitala me o
razlogu mojega izostanka i ispriala mi je:
Svi su se emiri, uglednici, trgovci i ostali gosti okupili u na oj
kui. I tu su bili takoer kadija i svjedoci. Oni su jeli i ostali su jo
neko vrijeme sjediti, da tebe priekaju i da zatim napisu ugovor.
Ali kada su izgubili nadu u tvoj dolazak, razi li su se i svaki je od
njih oti ao svojim putem.Tvoj se meutim otac estoko razgnjevio
zbog svega toga, i zakleo se, da e sada brani ugovor dati napisati
tek u sljedeoj godini, zato to je za ovu sveanost potro io mnogo
novaca.
I naposljetku ona upita:
to ti se danas dogodilo, da si tako dugo izostao i da se sve
to moralo zbiti zbog tvoje odsutnosti?
Ja odgovorim:
Draga sestrino, nemoj me pitati o tome, to mi se dogodilo!
Ipak sam joj govorio o rupcu i ispripovijedao joj sve, to mi se dogodilo, od p
oetka do kraja. Tada ona uzme pismo i rubac i proita ono, to je u njima bilo napisa
no, i njoj niz obraze poteku suze, i ona izrekne ove stihove:
Tko kazuje, da je poetak ljubavi slobodan izbor,
Njemu samo reci: La e ! Ona nije ni ta drugo nego prisila.
A tko je prisiljen, njega ne pogaa nikakva sramota. Istinitost ljubavi objavljuje
ispravan zvuk.
33
Stoitrinaesta no
La nima se ne ispostavljaju kovanice, koje su prave.
I ako hoe , takoer reci: Slatka neka patnja, udna neka bol u tijelu ili takoer neki ud
arac,
Da, neka milost ili neka muka ili neki udes, U kojima se du a mo e tje iti ili muiti
Ah, izmeu patnje i radosti se pravo ne snalazim.
I ipak, dani su ljubavi poput veselih blagdana, Neko uvijek ivo osmjehivanje kakv
e lijepe djevojice,
Neko neopisivo pirkanje slatkih miomirisa, I ona nas otima daleko od svake nakaz
nosti,
Nikada ona sebi ne izabire neko srce, koje je kukavno i lo e.
Zatim me ona upita:
to ti je ona zapravo rekla, i kakve ti je znakove uinila?
Ja odgovorim:
- Ona nije ni ta rekla, nego je samo turnula svoj palac u usta,
zatim sastavila ka iprst i srednjak i stavila ih na svoje grudi i na
znaila prema dolje. Zatim je opet povukla glavu i zatvorila prozor.
Ali je ona uzela sa sobom moje srce. Ja sam jo ondje sjedio sve do
zalaska Sunca i ekao, da ona htjedne opet pogledati s prozora.
Samo ona to nije uinila. Napokon sam u svom oajanju napustio
ono mjesto i do ao kui. To je moja povijest. Sada te molim, pomozi mi u mome jadu!
Tada ona podigne svoju glavu prema meni i rekne:
34
Dragi bratiu, ak ako bi ti zahtijevao moje oko, ja bih ga sebi za tebe i upala isp
od onoga kapka. Ja ne mogu drugaije, ja moram pomoi tebi k tvojemu i njoj k njezino
mu cilju. Jer znaj, ona je raspaljena ljubavlju prema tebi kao to si i ti prema n
joj!
Kako zapravo treba obja njavati njezine znakove?
upitam ja'Aziza odgovori:
Da si ti sam kod nje toliko vrijedan koliko njezina du a u us
poredbi s njezinim tijelom, i da je ona vrsto odluna, da se s to
bom pojebe, oznaila je time to je palac gurnula u usta. Rubac oz
nauje pozdrav zaljubljene ljubljenomu, list je znak za to, da njezi
na du a posve ovisi o tebi. Time meutim, to je ta dva prsta stavi
la na grudi izmeu sisa, ona ti hoe rei: 'Doi ovamo nakon dva
dana, ne bi li se moja patnja ubla ila pri pogledu na tebe! Znaj
naime, moj bratiu, ona te ljubi, i vjeruje u tebe. Toliko ja daleko
mogu tumaiti njezine znakove. Da, kada bih ja mogla slobodno
ulaziti i izlaziti, tada bih vas ja ak brzo sjedinila i zakrilila vas sku
tom svoje haljine.
Kada sam ja to od nje uo' tako je nastavio mladi 'zahvalio sam joj se za njezin
e rijei i sam u sebi reknem:
ekat u dva dana.
Tako ja dakle ostanem dva dana kod kue i nisam niti izlazio ni ulazio. Takoer n
isam niti jeo ni pio, nego sam polo io glavu u krilo svoje sestrine, dok je ona men
e tje ila rijeima:
Budi pribran i odluan, imaj povjerenja i valjane sranos
ti!'..."
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
35
Ali kada je poela
stoietrnaesta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi Tad el-Mu-luku nadalje pripo
vijedao:
'Kada su dakle protekla dva dana, rekne mi moja sestrina:
Imaj povjerenja i ne izjedaj se! Odluno odjeni svoju haljinu i otii k njoj sukl
adno dogovoru!
Zatim ona ode i izvadi mi nove haljine i namiri e ih mirisnim mirodijama. Ja se
meutim priberem, prikupim sranosti i izaem. I i ao sam, sve dok nisam do ao u onu uliic
u, i ondje sam neko vrijeme sjedio na klupi. I gle sada, prozor se otvori, i ja
je ugledam svojim oima. Ali im sam je ugledao, sru io sam se onesvije en. Kada sam se z
atim probudio, prikupim svoju snagu i sebi osokolim srce, i opet je pogledam. Sa
mo mi je i ezla svijest. Kako sam ja meutim opet potom do ao k sebi, ugledam u njezino
j ruci neko zrcalo i nekakav crveni rubac. I dok me je gledala, povukla je natra
g rukav sa svoje podlaktice, ra irila pet prstiju svoje jedne ruke i udarila se po
grudima dlanom i petorma prstima. Zatim podigne obje svoje ruke i pridr i zrcalo
izvan prozora. Nato uzme crveni rubac i vrati se s njime u sobu. Ubrzo opet doe i
pridr i rubac izvan prozora dolje prema ulici. Rubac triput spusti i podigne, zat
im ga smota rukom i opet slo i, tim to je nagnula glavu. Na37
Stoietrnaestu no
posljetku se povue, zatvori prozor i i ezne mojem pogledu, a da mi nije rekla nijedn
u rije. Da, ona me ostavi sama u mojoj nedoumici. Jer ja ipak nisam znao, to mije
bila naznaila. Tako sam ja ostao, sve dok nije nastala no. Tek sam pred pono do ao kui
i na ao svoju sestrinu, kako je obraz oslonila o svoju ruku i kako joj iz oiju teku
suze. I ona izgovori ove stihove:
Sto me se tie koritelj, koji me za volju tebe grdi?
Kako bi se moglo imati utjehe zbog tebe, ti tako nje na grano?
O lice, koje si mi zarobilo srce i zatim se okrenulo od mene, Kod tebe nema nika
kvo pribje i te ljubav od 'Udhrine14 vrste!
Svojima turskim pogledima ti ranjava srca,
Kako nikada o tra sjeiva ne zadaju neprijatelju rane.
Ti si na mene natovarila ljubavno breme. Alija jadnik, Ja nemam dovoljno snage ak
ni za no enje ko ulje!
Da, ja sam proplakao krvlju, kada su moji koritelji rekli: Iz tvojih ti najmilij
ih oiju smrtno prijeti ma.
O kad bi ipak bilo moje srce poput tvojega srca, ali jao, Usko poput tvojega vit
kog tijela mije moje tijelo izjedeno.
Ti ima , gospodarice, za tu ljepotu jednog strazara,
Koji je krut prema meni, jednoga uvara, koji nijee blagost.
14 'Udhra je arapsko pleme: "I moje su pleme oni Asra, koji umiru, ako lju
be" (Heine, Der Asra).
38
Pripovijest o }Azizu i Azizi
To je la no, ako tko ka e, daje sva ljepota u Jusufu15
Koliki su mnogi Jilsufi sjedi
njeni u tvojoj ljupkosti!
Ja se trudim ak vrlo, da izbjegnem tvoj pogled,
Iz straha pred oima uhoda. Kakva muka puna patnji!
Kada sam ja uo te stihove, poraste moja patnja, i umno i se moja tuga, tako da s
am se spustio na pod u jednome kutu kue. Tada meutim ona pohita k meni, podigne me
, svue mi gornje haljine i svojim mi rukavom posu i lice. Zatim me upita o tome, to
mi se dogodilo. I ja joj ispriam sve, to sam do ivio. Tada ona rekne:
Dragi bratiu, znak rukom i petorma prstima oznauje, da ti
treba doi nakon pet dana. Da je meutim pokazala zrcalo, spu
tala i dizala crveni rubac, naginjala glavu kroz prozor, to oznauje:
ekaj kod liioeva duana, dok ne doe k tebi moj glasnik.
Kada sam ja uo njezine rijei, tada plane vatra u mojemu srcu i ja uzviknem:
Tako mi Allaha, draga sestrino, ti ima pravo s tim tuma
enjem. Jer ja sam u uliici bio vidio jednoga idovskog liioca.
Ja ponovo briznem u pla, ali moja sestrina rekne:
Saberi se i budi vrsta srca! Gledaj, drugi bivaju godinama
izjedani ljubavnim arom i strpljivo podnose svu tu vatru strasti. Ti
meutim ima ekati samo jedan jedini tjedan. Za to si onda tako
nestrpljiv?
Tako me je ona tje ila rijeima, i zatim mi je donijela jelo. Ja uzmem zalogaj i
htjednem ga pojesti. Ipak mi to nije bilo mogue, da, jelo i pie su mi se odupirali
, ak mi je pobjegao takoer slatki san. Sada je moja boja postala blijedom, a moja
je ljepota i eznu-la. Jer ja prije toga nisam jo nikada bio ljubio, niti ku ao vatru
Jusufje biblijski Josip, koji je va io kao prauzor svake ljepote.
39
Stoietrnaesta no
strasti
to je bilo prviput! Bio sam bolestan, a i moja je sestrina poradi mene bi
la bolesna. I ona mi je poela pripovijedati o sudbinama vjerno zaljubljenih, kako
bi me utje ila, svaku no, sve dok ne bih zaspao. Ako bih se zatim probudio, na ao bi
h je da je za volju mene bila ostala budnom i da su joj suze tekle preko obraza.
To je stanje potrajalo, dok nije proteklo pet dana. Tada moja sestrina ode, ugri
je za mene vodu i njome me opere. Zatim mi obue moje najbolje haljine i rekne mi:
- Otii k njoj! Neka Allah ispuni tvoju elju i neka ti ostvari ono, oko ega se ti
kod svoje ljubljene trudi !
Tako ja odem i hodao sam, sve dok nisam do ao do ulaza u uliicu. Bila je to subo
ta, i stoga sam na ao, da je liioev duan bio zatvoren. Ondje sam sjedio, dok nije odj
eknuo poziv na popodnevnu molitvu, dok nije izblijedjelo Sunce, dok nije bilo po
zvano na molitvu o zalasku sunca, da, dok nije poela no, a da nisam primijetio nij
ednoga znaka od nje, niti uo od nje ijedan glas ili ijednu vijest. Tada se prestr
a im za svoj ivot, kako sam sjedio tako sam, te ustanem, i uputim se poput nekog pi
janca, sve dok nisam do ao kui. Cim sam u ao, ugledam svoju sestrinu 'Azizu: ona je tu
stajala i dr ala se jednom svojom rukom za klin, koji je bio zabijen u zid, a dru
gu je ruku bila polo ila na svoje grudi. Otimali su joj se iz grudiju duboki uzdas
i, i ona mi izgovori ove stihove:
Bolna e nja za zaviajem Arabljanke16, koja daleko od svojega plemena
Stenje od e nje za vrbama i mrama Arabije,
Kada ona boravi kod skupine putnika i njoj patnju Daruje kroz gostinsku vatru, s
uze kroz hladno pie
16 Pod Arabljankom se ovdje misli na Beduinku.
40
Pripovijest o 'Azizu i 'Azizi
Ona ne mo e biti veom od boli moje ljubavi!...
Moj meutim dragi samo misli, da sam ja ne to skrivila.
Kada je svr ila, okrene se prema meni i pogleda me. Zatim obri e svoje suze i moj
e svojim rukavom, osmjehne mi se i rekne:
Moj dragi bratiu, Allah ti dopustio da u iva ono, to ti je on dao! Ali za to ti nisi
kroz no ostao kod svoje ljubljene i na njoj uti ao svoju elju?
Kada sam ja to uo, udarim je nogom u grudi. Ona meutim padne na estradu, a njez
ino elo pogodi o njezin brid, gdje je bio zabijen neki klin. Taj joj se zabije u e
lo. Kada sam je zatim pogledao, vidio sam, da joj preko rasjeena lica curi krv.'.
.."
41
Ali kada je poela

vijedao:
'Kada sam ja svoju sestrinu udario nogom u grudi, ona je pala na brid estrade,
i tu joj se u elo zarije klin, tako da joj je iz rasjeena lica potekla krv. Nato
ona u uti i ne rekne vi e nijedne rijei. Ali se ubrzo podigne, spali ranu u arenim stij
enjkom za sumpore -nje, stavi si oko nje zavoj i opere krv, koja je poprskala sa
g. Kao da se ni ta nije dogodilo, ona mi prie nasmije ena lica i blagim mi glasom rek
ne:
Tako mi Allaha, dragi bratiu, ja nisam izrekla te rijei zato,
da bih se tebi ili njoj podrugivala. Bila sam muena glavoboljom, i
ve mije bilo na pameti da si pustim krv. Sada su mi meutim glava
i elo postali laki. Ispripovijedaj mi dakle, kako si danas pro ao!
Tada joj ja ispriam sve, to mi se toga dana dogodilo od djevojke. Nakon to sam j
a bio izgovorio, zaplakao sam. Ali ona rekne:
Dragi bratiu, uj veselu vijest, da e ti postii svoj cilj i svo
ju nadu vidjeti ispunjenom. Jer gledaj, to je bio znak, da te je ona
usli ila. A svojim te izostankom ona hoe samo staviti na isku enje,
da bi saznala, jesi li ti u ljubavi prema njoj ustrajan i iskren ili nisi.
43
Stoipetnaestn no
Sutra samo opet otii k njoj na isto mjesto kao i prije, i gledaj, kakav e ti dati
znak. Sada je tvoja radost blizu, i tu je tvojoj tuzi kraj!
Takvim me je rijeima ona poku avala utje iti u mojoj boli, ali se moja duboka srd ba
samo jo vi e poveala. Zatim mi donese jelo. Ali ja ga udarim nogom, tako da su se z
djele razletjele na sve strane, i ja uzviknem:
Svatko, tko ljubi, je obuzet nekom mahnito u! Jelo ga ne
privlai, san ga ne krijepi!
Tako mi Allaha
rekne moja sestrina 'Aziza
dragi bra
tiu, to su zbilja znakovi ljubavi.
U suzama je skupila krhotine zdjela, otrla razbacano jelo i opet sjela, da sa
mnom aska, dok sam se ja molio Allahu, da htjedne odmah biti jutro. Kada je zati
m svanulo jutro i kada se svijet razvedrio njegovom svjetlo u i sjajem, ja sam odju
rio k njoj. urno sam u ao u onu uliicu i sjeo na onu klupu. I gledaj sada, prozor je
bio otvoren, i ona smijui se pru i glavu van. Zatim i ezne, ali se ubrzo vrati sa zrc
alom, nekom kesom i loncem za cvijee punim zelenoga bilja, dok je u drugoj ruci n
osila svjetiljku. Prvo, to je uinila, bilo je, da je zrcalo uzela u ruku i stavila
ga u kesu, zatim ju je svezala i bacila je u sobu. Zatim je pustila svoju kosu
da joj padne preko lica, svjetiljku jedan trenutak stavila na bilje, a zatim je
sve zajedno pokupila, s time oti la i zatvorila prozor. Ali je moje srce bilo rast
rgano od toga jada, od njezinih znakova, koji su bili tako tajanstveni, i njezin
ih nagovje ivanja, kod kojih nije bila rekla nijednu rije. Stoga se uveala moja stras
t, i sve je jaom bila divlja snaga moje ljubavi. Ali sam se ja opet vratio, sa su
zama u oima i o alo ena srca, sve dok nisam u ao u kuu. Ondje ugledam svoju sestrinu kako
sjedi lica okrenuta zidu. Njoj je dakako srce gorjelo od jada, alosti i ljubomore
, ali je ona svoju samozatajnu ljubav dr ala skrivenom, i ni ta mi nije odavala o sv
ojim osjeajima, jer je vidjela divlju oluju strasti koja je bje njela po mojemu src
u. No kada sam je pogledao, ugledao sam na njezinoj glavi dva zavoja, jedan prek
o rane na njezinu elu, drugi preko njezina oka, koje ju je boljelo od estokoga pla
kanja. Ona se zaista nalazila u najdubljoj bijedi, i u suzama je izgovarala ove
stihove:
44
Brojim sve te noi, brojim ih no na no.
Neko sam, a da nisam brojao noi, provodio ivot.
Vi moji prijatelji, zbilja, nikada to ne mogu shvatiti, StojeAlldh odluio s Leilo
m17, niti stoje On meni namijenio.
On je Leilu odredio jednomu drugomu, meni je dao ljubav prema njoj:
Sto bi bilo drugo osim Leile, to bi mi jo priinjalo boli?
Kada je svr ila, pogledala je prema meni. Ali dok me je gledala, plakala je. Za
tim posu i svoje suze i prie k meni. Ali u svojoj ljubavnoj boli nije uzmogla izgov
oriti nijednu rije. Jo je cijelo neko vrijeme nastavila utjeti, zatim pone:
Moj dragi bratiu, izvijesti me, kako si ovaj put pro ao s
njome!
Kada sam joj sve ispriao, ona rekne:

Strpi se, jer vrijeme je va eg tjelesnog sjedinjenja zaista tu, a
ti si blizu ispunjenju svojega nadanja. Znak, koji ti je ona dala zrca
lom, i kako ga je turnula u kesu, oznauje, neka ti ushtjedne
priekati do Suneva smiraja. Daje pustila da joj kosa padne preko
lica, znai: Kada se pribli i no i duboka se tama spusti preko svjet
losti dana, tada doi. A znak, koji ti je dala loncem za cvijee i zele
nilom u njemu, oznauje: Kada doe , ui u vrt, koji le i iza uliice.
Njezin ti meutim znak svjetiljkom kazuje: Kada ue u vrt, pro
du i dalje, i gdje ugleda svjetiljku da svijetli, uputi se onamo i pod
njome sjedni. Priekaj me, jer ljubav e mi prema tebi oduzeti
ivot!
17 Leila je postalo uobiajenim imenom za ljubljenu, prema dvije arapske lju
bavne pripovijesti.
45
Stoipetnaesta no
Kada sam uo te rijei svoje sestrine, ja u prekomjernosti strasti kriknem i rekne
m:
Koliko e mi ti jo dugo davati obeanja? Koliko jo esto
ja moram odlaziti k njoj, a da ne posti em svoj cilj i da ne nalazim
nikakav istinski smisao u tvojim tumaenjima?
Tada se moja sestrina nasmije i odgovori:
Samo jo toliko dugo ti mora ekati, dok ne proe ostatak
ovoga dana, dok ne mine svijetli dan i dok no sve ne obavije svo
jom tamom. Tada e ti dakako pasti u dio sjedinjenje, i tvoje e na
de biti ispunjene. Te su rijei istinite i bez la i!
Zatim ona izgovori ova dva stiha:
Samo pu taj dane uvijek od uriti, U kue briga ne ulazi!
Poneki se cilj pojavljuje jo u daljini
Ipak je blizu tvoje veselje.
Zatim mi ona prie i pone me tje iti blagim rijeima. Ali se nije usuivala pribli iti m
i se s jelima, jer se bojala, da u se ja razgnjeviti, a u ti ini se nadala, da u ja
svoju naklonost okrenuti prema njoj. Tako ona dakle nije uinila ni ta drugo, osim to
je s mene svukla gornje haljine. Zatim je rekla:
Dragi bratiu, sjedni, ja u te razonoditi, da se ti tijekom vre
mena sve do veeri utje i ! Ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ti
e se nalaziti kod svoje ljubljene, tek to pone no.
Ja meutim nisam na nju obraao pa nju, nego sam samo ekao na dolazak noi i rekao:
Ah, Gospode, daj ipak da brzo bude no!
Kada je zatim nastala no, moja sestrina gorko zaplae i dadne mi zrnce istog mo usa
s rijeima:
46
/
Dragi bratiu, uzmi ovo zrnce u usta. Pa kada se tvoje tijelo
sjedini s tijelom tvoje ljubljene, i kada ti ispuni svoju udnju i ona
tebi ostvari tvoju elju, Tada joj izrekni ovaj stih18:
O vi zaljubljeni, tako vam Allaha, ka ite: Ako ga ljubav satire, to da ovjek uini?
Zatim me ona poljubi i obveze me obeanjem, da u njoj rei taj stih, tek kada bude
m od nje odlazio.
odgovorim ja.
Potom se ja uputim o smiraju dana i hodao sam, sve dok nisam do ao do tog vrta.
Njegova sam vrata na ao otvorena, a kada sam u njega u ao, ugledam u daljini neku s
vjetlost. Poem prema njoj, i kada sam dospio do nje, ondje naem veliku natkrivenu
sjenicu. Na njoj je bila kupola od bjelokosti i ebanovine, sa ije je sredine visj
ela svjetiljka. Pod je sjenice bio prekriven svilenim sagovima, koji su bili pro
tkani zlatom i srebrom, a pod svjetiljkom je stajala velika gorua svijea na zlatno
m svjenjaku. U sjenici se nalazio takoer zdenac sa advrvanom19, koji je bio ure en sv
akojakim slikama. A pokraj njega je stajao stol, preko kojega je le ao svileni ubr
us, kraj njega veliki vr od porculana, koji je bio napunjen vinom, i jedan krista
lni pehar sa zlatnim ukrasima, a pokraj svega je le ala velika srebrena plitica, k
oja je bila pokrivena poklopcem. Ja je otkrijem i na njoj ugledam sve vrste voa,
smokve, narove, gro e, narane i limunove. Izmeu svega je le alo raznovrsno mirisno cvij
ee, ru e, jasmini, mrcini cvjetovi, eglantine20, narcisi i mnoge druge miomirisne b
iljke. Tim sam mjestom bio posve osvojen, i obraujem se u najveoj mjeri, i od mene
uzmaknu jad i patnja. Ipak na tome mjestu ne naem ni jedne jedine ive du e.'..."
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
18
Stihovi se naime sastoje od po dva polustiha.
19
Vodoskokom.
20
Osobita vrsta mirisnih divljih ru a.
47
Ali kada je poela
stoi esnaesta no
3 SIS
vijedao:
'Tim sam mjestom bio posve osvojen, i bio sam se u najveoj mjeri obradovao. Al
i na tome mjestu nisam na ao niti jedne jedine ive du e, niti sluge, niti slu kinje, ni
ti ikoga, tko bi se brinuo za te stvari ili sve to uvao. Tada u sjenici prisjedne
m, kako bih i ekivao dolazak svoje iznad svega najdra e, sve dok nije protekao prvi n
oni sat. Zatim je protekao drugi sat, trei sat, ali ona jo uvijek nije dolazila. Ta
da me spopadne neizdr iva glad. Jer ja dugo vremena u svojoj estokoj strasti nisam
bio dotakao nikakva jela. Sada meutim, kada sam vidio to mjesto i spoznao, da je
moja sestrina u tumaenju znakova moje ljubljene govorila istinu - jer sam na ao mir
tu osjetim neizdr ivu glad. Takoer su mirisi jela, koja su le ala na stolu, probudili
moju elju, kada sam bio prispio onamo i kada se moja du a primirila glede sjedinje
nja s ljubljenom. Tako dakle silno po elim jesti, priem stolu, dignem ubrusni pokro
v i naem na njemu veliku zdjelu od porculana: na njoj su le ale etiri pr ene i dobro z
ainjene koko i. Oko zdjele su se nalazila etiri tanjura, jedan s turskim medom21, dr
ugi s narovim
21 Turskim se medom naziva ovdje halva (alva).
49
Stoi esnaesta no
zrnjem, trei s baklavama, etvrti s medenim pecivom.To to je le alo na tim tanjurima j
e bilo dijelom slatko, dijelom kiselo. Sada ja ponem jesti. Uzmem od medenog peci
va i komad mesa. Zatim prijeem na baklave i pojedem od toga onoliko puno, koliko
sam bio u stanju. Nato se dadnem na turski med i pojedem odatle jednu, dvije, tr
i ili etiri lice, naposljetku jo pojedem jednu koko i jedan zalogaj kruha. Sada je m
eutim moj eludac bio pun, moji udovi omlitavjeli, i ja postanem tako pospan, da vi e
nisam mogao ostajati budnim. Nakon to sam si oprao ruke, oslonim svoju glavu na
jastuk, i svlada me san. to mi se poslije toga dogaalo, o tome ja nisam ni ta primij
etio. Probudio sam se opet, kada je po meni egao sunev ar. Jer ja ve od prije vi e dan
a nisam ku ao nikakva sna. Kada sam se meutim probudio, na ao sam na svome trbuhu sol
i i ugljena. Tada skoim na noge i stresem svoju odjeu, pogledam na desno i na lije
vo, ali ne naem nikoga. I otkrijem takoer, da sam spavao na mramornom poploenju bez
pokrivaa. Sada sam bio u nedoumici i duboko o alo en. Suze su tekle preko mojih obraz
a, i posve me je obuzelo sa aljenje nad mojom sudbinom. Tako sam se uputio kui, i k
ada sam onamo stigao, naem svoju sestrinu, kako se udara rukom po grudima i lijeva
suze poput olujnog pljuska. I pritom je izricala ove stihove:

Od daleke zemlje pu e Zefirov22 vjetar I svojim dahom raspiruje ljubav.
Ti dragi Zefire, doi ipak k nama!
Od udesa ima svoju sudbinu onaj, koji je zavolio.
Ah, kad bismo mi mogli biti obuzeti ljubavlju, Onako kako se zaljubljen par tije
sno preplee.
22 Grki je Zephvros (lat. Zephyrus), antika personifikacija boga vjetra, prv
otno zapadni vjetar - zapadnjak.
50
Allah mi brani, otkada je najdra i daleko, ivot, kojemu namiguje ivotna radost.
Ah, kada bih ja znala, je li njegovo srce poput mojega srca izjedano od ljubavno
ga ara i boli!
Ali kada me je ugledala, ona brzo ustane, obri e svoje suze i obrati mi se blag
im rijeima:
Ah, moj bratiu, Allah je tebi bio milostiv u tvojoj ljubavi, jer
ona, koju ti ljubi , tebe takoer voli, dok ja zbog rastanka s tobom
plaem i tugujem, i ti me jo k tomu kara i grdi . Ali neka se Allah
ne razgnjevi na tebe poradi mene!
Zatim mi se nasmije i lica puna predbacivanja i pomiluje me, svue mi gornje halj
ine i ra iri ih s rijeima:
Tako mi Allaha, ovo nije miris onoga, koji se nau ivao u ljub
ljenoj! Ispriaj mi dakle, kako si se proveo, dragi bratiu!
Tada joj ja ispripovijedam sve, to mi se dogodilo. Ali se ona po drugiput osmj
ehne puna predbacivanja i rekne:
Ah, moje je srce puno patnje. Ali tko ini na ao tvojemu sr
cu, taj ne bi smio ivjeti! Ta se ena pona a vrlo obijesno prema
tebi. Tako mi Allaha, moj bratiu, ja sam zaista u brizi za tebe zbog
nje. Znaj dakle, o sine mojega strica, da sol mora oznaavati, da si
ti utonuo u san i da si prema tomu nalik nekomu bljutavu jelu, od
kojega se ovjeku gadi, i da ti prvo treba biti posoljen, kako te e
ludac ne bi opet iz sebe povraao. Jer ti dodu e pola e pravo na to,
da pripada ljudima od prave i plemenite ljubavi. Ali je san ipak za
ljubljenima zabranjen, te je tvoje polaganje prava na ljubav la no.
Samo to je njezina ljubav prema tebi isto tako la na, jer te nije pro
budila, kada je vidjela da ti spava . Kada bi njezina ljubav bila
prava, tada bi te ona bila probudila. Znak s ugljenom meutim
oznauje: Neka Allah ocrni tvoje lice, jer si la no polagao pravo na
ljubav. Ti si ipak samo jedno obino dijete, i pamet ti je zabavljena
51
Stoi esnaesta no
samo jedeniem i pijenjem. To je tumaenje njezinih znakova. Allah te uzvi en
hti
o od nje osloboditi!
Kada sam ja uo njezine rijei, udarao sam se rukama po svojim grudima i uzvikiva
o:
Tako mi Allaha, to je istina! Ja sam zbilja spavao, ali zaljub
ljeni nikada ne spavaju. Sam sam dakle grije io protiv sebe! to mi
je moglo biti tetnije od jedenja i spavanja? Sto ja sada moram
uiniti?
Ja dakle ponem glasno plakati, i reknem svojoj sestrini:
Savjetuj mi ne to, to ja mogu uiniti! Smiluj se nada mnom,
kako bi se Allah nad tobom smilovao! Inae ja moram umrijeti.
Moja me je sestrina strasno ljubila'..."
52
Ali kada je poela

stoisedamnaesta no
#$W$ W W W!? W$ WWWWWW$'Q'
i o

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi Tad el-Mu-luku nadalje priao:
'I ja sam rekao svojoj sestrini:
Savjetuj mi ne to, to ja mogu uiniti! Smiluj se meni, da bi
se Allah tebi smilovao! Inae ja moram umrijeti.
Moja me je sestrina strasno ljubila, i tako ona odgovori:
Od srca rado! Ipak, moj dragi bratiu, ja sam ti ve vi e puta
rekla: Kada bih ja mogla slobodno ulaziti i izlaziti, tada bih vas ja
oboje ak vrlo brzo sjedinila i zakrilila vas skutom svoje haljine. Ja
sve to inim za tebe samo zato, da bih tebi bila na usluzi. Ako tako
ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u ulo iti najvei napor, kako bih vas
oboje sjedinila. Sada poslu aj moju rije i slijedi moju uputu: otii
jo jedanput na isto mjesto i ondje ekaj. Kad nastane veer, tada
opet sjedni u sjenicu, u kojoj si bio. Ali uvaj se, da ni ta ne jede
od tih jela. Jer jelo ini ovjeka pospanim. Budi na oprezu, da ne
zaspe ! Jer ona e k tebi doi, tek nakon to protekne etvrtina no
i. Allah te titio od njezina lukavstva!
Kada sam ja uo njezine rijei, obraujem se i ponem se moliti Allahu, neka bi brzo
bila veer. im se smrailo, ja htjednem otii. Tada mi rekne moja sestrina:
53
Stoisedamnaesta no
Kada se sjedine va a tijela, tada joj izreci onaj stih, koji sam ti ja prije b
ila imenovala, ali tek u onom trenutku, kada se bude s njome opra tao.
Od srca rado!
odvratim ja.
Po to sam zatim oti ao i do ao do vrta, naem prostor opet onako ureen, kako sam ga pr
ije toga vidio. Ondje je bilo, to se samo po eljeti mo e od jela i pia, od mirisnog cv
ijea i poslastica i tomu slinih stvari. U ao sam u sjenicu i udisao u sebe miris jel
a. Tada mi se smagne za njima, ali se ja vi e puta oduprem isku enju, da ih dodirnem
, sve dok naposljetku nisam vi e bio u stanju. I tako dakle priem stolu i podignem
pokriva: opet sam na ao zdjelu s koko ima i oko nje etiri tanjura sa jelima svakojake
vrste. Uzmem od svega po jedan zalogaj, a od turskoga meda uzmem onoliko mnogo,
koliko mije prijalo; takoer sam izjeo komad mesa i napio se od erbeta. Taj mi se v
eoma svidio, i liimice sam odatle uzimao sve vi e, sve dok se nisam zasitio i dok mo
j eludac nije bio pun. Nato mi se ponu spu tati kapci, ja uzmem jastuk i stavim ga p
od svoju glavu, tim to sam u sebi pomislio:
Samo u se nasloniti, a da ne zaspem.
Ipak sam meutim zaklopio oi i zaspao. Tek kada se popelo sunce, opet se probudi
m. Tada na svome tijelu naem ko tanu kocku, tap za tab, ko icu nezrele datulje i sjemen
ku ro ia. Ali u prostoru nije bilo sagova, niti je inae u njemu bilo neega, i on je iz
gledao, kao da ni predhodnoga dana ondje uope nije bilo niega. Ja skoim na noge, sv
e sa sebe otresem, i gnjevno odem odatle, sve dok nisam do ao kui. Ondje zateknem s
voju sestrinu, kako provaljuje u uzdisaje i govori ove stihove:
Tijelo kopni, a srce je ranjeno, i niz obraze struji poplava suza.
Ljubljeni je nepristupaan, i ipak Sve to ini ljepota, to je takoer dobro.
54
Pripovijest o 'Azizu i Azizi
Ti si, bratiu, moje srce ispunio patnjom, Moje je oko zbog suza zavijeno u bol.
Zatim sam ja grdio svoju sestrinu i psovao je, sve dok se nije rasplakala. Ipa
k ona obri e svoje suze, prie mi, poljubi me i htjed-ne me pritisnuti na svoje grud
i, dok sam se ja od nje odmicao i sam sebi predbacivao.
- Dragi bratiu - rekne ona - ini se, da si ti takoer ove noi spavao!
- Da - odgovorim ja - ali kada sam se probudio, na ao sam jednu kocku od kosti,

jedan tap za tab, ko icu nezrele datulje i jednu sjemenku ro ia. I ja ne znam, za to je
na to uinila.
Zatim ja udarim u pla i okrenem se k njoj s rijeima:
Objasni mi ipak, to ima znaiti to njezino injenje. Reci mi,
to ja trebam initi, i pomozi mi u mome jadu!
To u ja od srca rado uiniti! - odgovori ona. - Kocka od
kosti i tap za tab, koje ti je stavila na grudi, trebaju ti rei: Ti si tu,
ali je tvoje srce daleko. A to je, kao kad bi ti rekla: Takva nije lju
bav. Stoga ti sebe ne ubrajaj meu zaljubljene! Ko icom ti nezrele
datulje daje do znanja: 'Da si ti zbilja zaljubljenik, tada bi tvoje srce
bilo raspaljeno stra u, i ti ne bi znao za milinu sna.' Jer datulja je
prispodoba slatke ljubavi, koja srce ispunjuje arkom vatrom. No
sjemenka ro ia objavljuje, da je srce zaljubljenikovo postalo
umorno. I ona ti kazuje: Podnesi na rastanak sa strpljenjem jed
noga Joba!
Kada sam ja od nje uo to tumaenje, tada planu ognjevi u mome srcu, i porastu bo
li u mojoj du i. Ja glasno kriknem:
Allah mi je poslao san, jer sam ja pravo dijete nesree!
Zatim joj reknem:
Draga sestrino, Ako ti je vrijedan moj ivot, pribavi mi ne
ko sredstvo, kako bih ja mogao dospjeti do nje!
55
Stoisedamnaesta no
Ona u suzama odgovori:
O 'Aziz, ti sine mojega strica, gledaj, moje je srce te ko od
tuge, i ja jedva mogu govoriti. Ali otii veeras opet na ono mjesto
i uvaj se da ne zaspe , zatim e postii svoj cilj. To je moj savjet,
i s time ti Allah pomogao!
Ja na to reknem:
Ako tako ushtije Allah, danas neu zaspati. Uinit u samo
ono, to mi ti nala e .
Sada ode moja sestrina i donese mi jela s rijeima:
Sada se najedi do sita, kako poslije toga ne bi vi e na to mis
lio!
Tako se ja do sita najedem. Pa kada je nastala veer, izvadi moja sestrina jednu
rasko nu haljinu, koju navue na mene. Pri tome me pusti da se zakunem, da u djevojc
i rei spomenuti stih, pa me jo jednom opomene, neka ne zaspem. Zatim je ja napusti
m i uputim se prema vrtu, uem u onu sjenicu i neprestano sam gledao samo u vrt. P
ri tome sam sebi prstima dr ao oi otvorenima i glavom pokretao ovamo i onamo, dok j
e no postajala sve tamnijom.'..."
56
Ali kada je poela
stoiosamnaesta no
.-a
%wwwwwi2wwwwwq'Q''s'
*d0
8 C
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi Tad
el-Mu-luku nadalje pripo
vijedao:
'Do ao sam u vrt, u ao u onu sjenicu i stalno sam gledao samo u vrt. Pri tome sam
si prstima dr ao oi otvorenima i pokretao glavom ovamo i onamo, dok je no postajala
sve tamnijom. Naposljetku postanem od bdijenja gladnim, i jer me je salijetao m
iris jela, moja glad postane jo e om. Tako dakle ja pristupim stolu, skinem ubrusni p
okriva, i pojedem od svakoga jela po jedan zalogaj, k tomu jedan komad mesa. Zati
m uzmem vr s vinom i u sebi pomislim:
Popit u samo jedan pehar.
Njega ja i ispijem. Ali sam zatim ispio i jedan drugi i jedan trei, sve dok ih
u cijelosti nije bilo deset. Tada me zapahne da ak vjetra, i ja padnem na pod pop
ut nekoga ubijenog bojovnika. Tako sam ostao le ati dok nije nastalo jutro. Kako s
am se meutim probudio, naem se izvan vrta, s jednim o trim bode om i jednom okruglom el
jeznom ploicom na grudima. Dr ui od uzbuenja uzmem oboje i poem s time prema kui. Ondje
zateknem svoju sestrinu, kako se tu i:
Zbilja, ja sam u ovoj kui bijedna i puna alosti. Jer ja ne
mam nijednoga pomonika osim suza!
57
Stoiosamnaesta no
Ali tek to sam u ao, padnem svom du inom na pod. Pritom bacim iz ruke no i ploicu i
utonem u nesvijest. Kada sam iz svoje nesvijesti opet do ao k svijesti, ispripovij
edam joj, to mi se dogodilo, i uzviknem:
Gledaj, ja ipak nisam postigao svoj cilj!
I kada je vidjela moje strasne suze, ona se jo dublje ra alosti i rekne mi:
Ja sa svojom opomenom, da ne spava , nemam nikakva us
pjeha. Jer ti nisi poslu ao moj savjet, i tako ti moje rijei ni ta ne ko
riste.
Nato joj ja reknem:
Ja te molim za volju Allaha, objasni mi znak s no em i ok
ruglom eljeznom ploicom!
Ona odgovori:
- Okruglom eljeznom ploicom ona ukazuje na svoje desno oko, i ona, zaklinjui se
njime, izrie ovu zakletvu: Tako mi Gospodara Svjetova i mojega desnog oka, ako se
ti jo jedanput vrati i zaspe , tada u te ja ubiti ovim no em! Stoga sam ja zabrinuta z
a tebe, dragi bratiu, zbog njezine podmuklosti, i moje je srce puno alosti poradi
tebe. Ja sada ne mogu vi e ni ta rei. Ako ti sam sebe dovoljno dobro poznaje , da bude s
iguran, da pri svome povratku k njoj nee zaspati, onda opet otii i uvaj se da ne zas
pe . Zatim e postii svoj cilj. Ako meutim
znajui, da e pri svome povratku k njoj ipa
t kao obino zaspati - unato tomu ode k njoj i utone u san, tada e te ona ubiti.
- Sto ja sada trebam initi? reknem ja. Draga sestrino, ja te molim za volju All
aha, pomozi mi u toj nevolji!
- To u ja od srca rado uiniti dadne ona kao odgovor
da, ako ti poslu a moje rijei
slijedi moju uputu, tada e ti svoju elju vidjeti ispunjenom.
Tada ja uzviknem:
Zbilja, ja u poslu ati tvoje rijei i slijediti tvoju uputu.
58
Kada bude vrijeme za odlazak, ja u ti to rei - rekne ona i
privue me na svoje grudi.
Zatim me polo i na postelju i pone me trljati tako dugo, dok me nije savladao um
or i dok nisam utonuo u dubok san. Zatim je uzela lepezu, sjela mi uz glavu i hl
adila moje lice, sve do smiraja dana. Po to sam se ja probudio, na ao sam je kako mi
s lepezom u ruci sjedi uz glavu uplakanu i haljina po kropljenih vlastitim suzama
. im je vidjela, da sam ja budan, obrisala je svoje suze i donijela mi ne to za jel
o. Ja sam to htio odbiti, ali ona rekne:
Nisam li ti rekla, da me mora slu ati? Zato dakle jedi!
Ja sam jeo i nisam joj se opirao. Pri tome mi je davala zalogaje u usta, a ja
sam vakao, sve dok nisam bio sit. Zatim mi je dala da pijem iimakov eerni23 erbet, op
rala mi ruke, obrisala ih ubrusom i po kropila me ru inom vodom. Ja osvje en sjednem k
raj nje. Kada je sada ubrzo pao mrak, obue mi ona moje haljine i rekne:
Dragi bratiu, bdij cijele noi, nemoj spavati! Jer e ona u
ovoj noi doi k tebi tek pred jutro. Ako tako ushtjedne Allah, ti
e se noas napokon s njome sjediniti. Nemoj meutim zaboravi
ti moj nalog!
Zatim ona provali u suze, i bilo mi je zbog nje bolno u srcu, jer je ona tako
jako plakala.
Na moje pitanje:
Kakav je to nalog, koji si mi ti dala?
Ona odgovori:
Kada se bude od nje opra tao, reci joj onaj stih, koji sam ti
ja prije imenovala.
Ja poem obradovan, uputim se prema vrtu i uem u sjenicu. Budui da sam se bio zas
itio, sjedio sam i bdio, sve dok nije pro la
23 Odreenje eerni nije suvi no, jer se erbet mo e praviti i od meda. Ovdje je nara
vno posrijedi eer od eerne trske. iimak - Ziziphus iuiuba ili Z. sativus - je zapravo
indijska srdovnica ili i ula.
59
Stoiosamnaesta no
jedna etvrtina noi. Ali mi se no uinila tako dugakom kao godina. Pa ipak sam ostao bu
dnim, sve dok nisu protekle tri etvrtine noi i dok nisu ve zakukurikali pijetlovi.
Tada me spopadne estok osjeaj gladi, jer sam tako dugo bio bdio. I tako ja priem st
olu, i jeo sam, dok nisam bio sit. Ve mi je glava postala te kom, i upravo sam htio
zaspati, kad li odjednom primijetim u daljini kako dolazi neko svjetlo. Odmah s
koim na noge, operem si ruke i usta i priberem se. I u sljedeem trenutku doe ona sa
deset slu kinja. U njihovoj je sredini ona izgledala kao U tap meu zvijezdama, a nos
ila je rasko nu zelenosvilenu odjeu, na kojoj se nalazilo tkanje od crvenoga zlata.
Ona je bila, kao to kazuje pjesnik:
Gorda je ona prema zaljubljenicima, u svojima zelenim haljinama,
Lelujavima, i s kosom, koja se slobodno spu ta.
Ja je upitam: 'Kako se ti zove ?' Ona rekne: 'Ja sam ljepotica, Koja srca svih zal
jubljenika spaljuje u arenim eravicama.'
Ja joj se potu im, to ja sve trpim u svojoj arkoj ljubavi. Ona rekne: 'Ti se ali stije
ni, a o tome nisi ni ta znao.'
Tada ja uzviknem: 'Ako je tvoje srce stijena, tada znaj: Allah je dopustio da iz
stijene iskae najbistrija izvorvoda.'
Kada me je ona ugledala, smije ei se rekne:
- Kako to biva, da si ti budan i da nisi dopustio da te svlada san? No, budui
da si tijekom cijele noi ostao budnim, ja znam, da si ti jedan istinski zaljublje
nik. Jer po tome se prepoznaju zaljubljenici, to oni noima bdiju u mukama koje im
donosi sa sobom njihova e nja.
60
Potom se ona okrene slu kinjama i dadne im neki znak. Te se udalje.
Ali mi ona sama prie, povue me na svoje grudi i pone me ljubiti. Takoer ja ponem l
jubiti nju, i ona je sisala moju gornju usnu, dok sam ja sisao njezinu donju usn
u. Zatim ja polo im ruku na njezine slabine i ponem je milovati. I ubrzo smo oboje
zajedno le ali na podu. Tada ona razve e svoje gae, koje joj skliznu sve do gle njeva.
Sada smo se poeli aliti i grliti se, milovati i aputati nje ne stvari, gristi jedno d
rugo i prislanjati trbuh o trbuh, i kretati se u obilasku oko Svete Kue i njezini
h stupova, sve dok njezini udovi nisu omlitavjeli, i dok ona nije klonula i bila
ukradena svijetu. Zbilja, ta je no bila radost za srce i utjeha za oko, kao to je
o njoj rekao pjesnik:
Najljep a no, koju sam ja na svijetu pro ivio, bila je ona, U kojoj sam ja proboravio
uz njezin pehar za njega i za njega.
U njoj sam dr ao san daleko od svojih oiju. Ali sam zato Sastavljao njezine nau nice
i grivne na njezinim gle njevima.
Tu smo tijesno zagrljeni le ali sve do jutra. Kada sam ja zatim htio otii, ona m
e zadr i s rijeima:
- ekaj, kako bih ti jo ne to rekla!'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
po Kraljevu dopu tenju.
61
Ali kada je zapoela
stoidevetnaesta no
##^W??W?W?W !? W? W?? W? W^^
5g C
"Do lo mije do u iju, o sretni Kralju, daje mladi Tad el-Mu-luku nadalje pripovijed
ao:
'Kada sam ja htio otii, ona me zadr i s rijeima:
ekaj, kako bih ti jo ne to priopila i dala ti jedan nalog!
Tako ja dakle ostanem stajati, dok je ona razmotala jedan rubac, izvadila iz
njega ovaj komad lanenog platna i preda mnom ga ra irila. Nato ja ugledam sliku ga
zela, kakve se ovdje prikazuju. U najveem je uenju uzmem. I nakon to sam se s njome
dogovorio, da u svake noi dolaziti k njoj u onaj vrt, otiem vrlo obradovan. U svojo
j sam se meutim radosti zaboravio podsjetiti na onaj stih, koji mi je nalo ila moja
sestrina. Jer kada mi je moja ljubljena dala laneno platno, rekla mi je:
To je rad moje sestre.
Na moje pitanje:
- Kako se onda zove tvoja sestra? Ona odgovori:
- Ona se zove Nur el-Huda. To laneno platno bri ljivo uvaj!
Nato sam joj ja rekao zbogom, i u najveoj sam mjeri obradovan oti ao od nje. Sad
a sam se dakle uputio kui, u ao k svojoj
63
Stoidevetnaesta, no
sestrini i na ao je gdje le i u postelji. Ali im me je ugledala, ona se digne suznih oi
ju. Zatim mi prie, poljubi me u grudi i upita:
- Jesi li izvr io moj nalog i izrekao taj stih?
- Zbilja - uzviknem ja - to sam zaboravio. Samo je slika ovih gazela uinila da
to zaboravim!
I ja bacim pred nju komad lanenog platna. Zatim ona ponovo sjedne, ali se nij
e mogla vi e suzdr avati. Pustila je da joj suze slobodno teku i izgovorila ove stih
ove:
Ti koji tra i rastanak, polako!
Ne dopusti da te zagrljaji obmanjuju.
Polako! Nain je udesa prevara: Srea se mora primjeriti rastanku.
Kada je svr ila, ona me zamoli:
Dragi bratiu, daj mi taj komad lanenog platna!
Ja joj ga dadnem. Po to ga je ona uzela, ra irila ga je i promatrala sliku na nje
mu.
Kako je sada za mene ponovo do lo vrijeme da idem, moja mi sestrina rekne:
Sada otii, neka te prati mir! Ali kada se bude od nje
opra tao, tada joj izreci onaj stih, koji sam ti ja prije imenovala,
kojega se ti meutim nisi sjetio, da joj ga izrekne !
Tada je ja zamolim da mi ga ponovi. I ona to uini. Nato ja poem prema vrtu i nae
m djevojku gdje me eka. im me je ugledala, ustala je, poljubila me i pustila me da
poivam na njezinim grudima. Zatim smo jeli i pili i jebali smo se, kao i predhod
ne noi. Kada je meutim nastalo jutro, ja izreknem onaj 'Azizin stih:
64
0
vi zaljubljeni, tako vam Allaha, ka ite:
Ako ga ljubav satire, to da ovjek uini?
Ali im je ona to ula, njezine se oi preplave suzama, i ona rekne:
On uva svoju ljubav, vjerno uva svoju tajnu
1
strpljivo ustraje u svemu, to god to bilo!
Ja si taj stih zadr im u pameti i sada sam bio veseo, to sam ispunio elju svoje s
estrine. Zatim poem kui, ali kada sam u ao k 'Azizi, na ao sam je na njezinoj postelji.
Moja je mati sjedila do njezine glave i plakala nad njezinim jadom. Jedva da sa
m bio u ao, kada mi je moja mati doviknula:
Propast na jednoga takvog bratia, kakav si ti! Kako si mo
gao napustiti svoju sestrinu u njezinome jadnom stanju, a da ne
pita o njezinoj bolesti?
Ali, kada me je moja sestrina ugledala, ona podigne svoju glavu, okrene je pre
ma meni i upita me:
'Aziz, jesi li joj rekao onaj stih, koji sam te bila nauila?
Dakako
odgovorim ja. - I kada ga je ona ula, zaplakala je i izrekla jedan drug
i stih, koji sam si ja zadr ao u pameti.
Tada me ona zamoli, neka joj ga reknem. A kada sam to uinio, ona estoko zaplae.
Zatim izgovori ova dva stiha:
Kako on mo e uvati ljubav, kada mu ona otima ivot, I kada mu se srce danomice rasprs
kava na tisuu komada?
Jamano je on tra io ispravnu strpljivost, ali nije na ao ni ta Nego samo jedno srce, ko
je se vazda hrva s mukotrpnom e njom!
65
Stoidevetnaesta no
I ona doda:
- Kada ti opet kao obino ode k njoj, tada joj izreci ta dva stiha, koja si uo.
- To u rado uiniti - odgovorim ja i odem zatim u uobiajeno vrijeme k njoj u vrt
. Ondje sam s njome do ivio, to nijedan jezik ne mo e opisati. Kada sam se meutim spre
mio na odlazak, ja joj izreknem ona dva stiha. Ali njoj pri slu anju poteku iz oiju
suze, i ona izgovori pjesniku rije:
Ako mu se ne nudi snaga za uvanje njegove tajne, Tada ja ne znam nikakav savjet z
a njega nego samo smrt!
Nakon to sam si takoer to zabilje io u sjeanje, oti ao sam kui. Ali kada sam u ao k sv
joj sestrini, na ao sam je kako le i onesvije ena, i svoju mater kako joj sjedi uz glavu
. im je ula moj glas, ona otvori oi i klikne:
- 'Aziz, jesi li joj rekao ona dva stiha?
- Dakako odgovorim ja. - I kada ih je ona ula, zaplakala je i izrekla jedan d
rugi stih.
Taj sam joj stih ponovio. Kada ga je meutim moja sestrina ula, ona iznova padne
u nesvijest. Kada je zatim ponovo do la k sebi, ona izgovori ova dva stiha:
Poslu ala sam i pokorila se. Zatim sam umrla. Ponesi sada Od mene pozdrav njoj, ko
ja mije ukrala ljubavnu sreu!
Neka one, koji su sretni, raduje njihova srea
Sirotoj je zaljubljenici ostao samo
kale gorke ui!
Kada je zatim opet nastala veer, ja kao obino odem prema vrtu. Ondje naem djevoj
ku kako me eka. Sjeli smo, jeli smo i pili,
66
Pripovijest o 'Azlzu i Azizi
u ivali svoju sreu i spavali sve do jutra. A kada sam se ja spremio na odlazak, rek
nem joj one stihove, koje je bila izgovorila moja sestrina. Ali kada ih je ula, on
a glasno krikne i zgro ena uzvikne:
Jao, jao! Tako mi Allaha, ta koja je izrekla te stihove, je sada
mrtva!
Zatim se ona rasplae i nastavi:
Ah, ta, koja je izgovorila te stihove, ona ti ipak nije bliska,

zar ne?
Ja odgovorim:
Ona je moja sestrina.
Tada ona uzvikne:
Ti la e ! Tako mi Allaha, kad bi ona bila tvoja sestrina, ti
bi nju isto tako volio kao ona tebe! Ti si nju ubio. Neka ti Allah
dadne smrt onako, kako si je ti dao njoj! Tako mi Allaha, da si ti
mene o tome izvijestio, da ti ima sestrinu, ja tebi ne bih dopusti
la da mi se pribli i .
Ja joj odgovorim:
Ona mi je meutim obja njavala znakove, koje si mi ti uvi
jek davala! Ona mi je ipak pokazala, kako ja mogu dospjeti k tebi
i to moram initi! Da nije bilo nje, tada ja nikada ne bih dospio do
tebe.
- Ona je dakle o nama znala? - upita ona. A ja joj dadnem kao odgovor:
- Dakako.
Na to je ona jo samo rekla:
Dao Allah da ti oplakuje svoju mladost, onako kako si ti pu
stio nju da ona oplakuje svoju mladost! Odlazi, potra i je!
Tako ja poem ranjena srca i hodao sam, sve dok nisam do ao u na u ulicu.Tu sam ve uo
naricanja, i kada sam se o tome raspitao, rekli su mi:
67
Stoirtevetnaesta no
Na li smo 'Azizu mrtvu iza vrata!
Zatim uem u kuu. Ali kad me je ugledala moja mati, ona uzvikne:
Ti si se o nju ogrije io! Odgovornost pada na tvoja lea. Ni
kada ti Allah ne oprostio njezinu krv!'..."
68
Ali kada je poela
stoidvadeseta no
#$WW#$ W WW$ 5? W W? W? W W#^
3
go

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi 'Aziz Tad el--Muluku nadalj
e pripovijedao:
'Zatim sam u ao u kuu. Ali, kada me je ugledala moja mati, ona je uzviknula:
Ti si se o nju ogrije io! Odgovornost tereti tebe. Nikada ti
Allah ne oprostio njezinu krv! Propast na takvoga bratia, kao to
siti!
Zatim je do ao moj otac, i mi opremimo 'Azizino mrtvo tijelo, iznesemo je i isp
ratimo je na groblje. Ondje je pokopamo. Dali smo takoer da se nad njezinim grobo
m ita Kur'an i ostanemo tri dana kod njezine grobnice. Poslije toga se vratimo do
ma. I kako sam ja, duboko o alo en zbog svoje sestrine stupio u kuu, moja mi mati prie s
rijeima:
Ja bih htjela znati, to si joj ti uinio, da joj je u prodrla u
krv. Moj sine, ja sam je ipak tako esto pitala o razlozima njezine
patnje. Ali mi ona nije odala nijednu rije. Stoga te molim za volju
Allaha, reci mi, to si joj uinio, tako da je morala umrijeti!
Tada ja dadnem kao odgovor:
Ja uope ni ta nisam uinio.
69
Stoidmdeseta no
Ali ona rekne:
- Neka Allah nju osveti na tebi! Zbilja, ona mi nije ni ta rekla, nego je svoju
tajnu skrivala sve do svoje smrti. Ali ti je ona oprostila. Jer ja sam bila uz
nju, i prije nego to je umrla, otvorila je oi i rekla:
- eno mojega strica, neka Allah oprosti tvojemu sinu moju krv i neka ga ne kaz
ni za ono, to je on meni uinio! Gledaj, ja odlazim iz prolaznoga zemaljskog obitav
ali ta u vjeno prebivali te na onome svijetu.
- Draga keri - poviem ja tada - neka nebo sauva tebe i tvoju mladost!
I ja je upitam o uzroku njezine patnje. Ali mi ona na to ne dadne nikakav odg
ovor, nego mi, nasmije iv i se, samo jo rekne:
eno mojega strica, reci svojemu sinu, ako on htjedne otii
onamo, kamo ide svaki dan, da treba pri rastanku izrei ove dvije
rijei: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru na.' To ja kazujem iz
zabrinutosti za njega, i tako u mu dati znak svoje brige o njemu ne
samo za ivota, nego takoer i poslije svoje smrti. Zatim mije dala
ne to za tebe i zamolila me da se zakunem, da ti to neu dati prije
nego to te vidim da za njom plae i tuguje . Ja to imam kod sebe,
i kada te budem tako vidjela, kako je ona rekla, tada u ti to dati.
Ja sam je zamolio:
Poka i mi to!
Ali ona to ne htjedne uiniti.
Sada sam se posve predao milinama svoje ljubavi i nisam vi e ak ni pomi ljao na sm
rt svoje sestrine. Jer bio sam lakomislene naravi, a u svome sam srcu pri eljkivao,
da ja uzmognem ne samo preko noi, nego takoer i preko dana uvijek boraviti kod sv
oje ljubljene. Jedva sam mogao ekati, dok nije poela no, a tada sam odmah po urio u v
rt, gdje sam zatekao djevojku kako sjedi kao na eravici od nestrpljenja. Tek to me
je ugledala, ona mi poleti usus-ret, objesi se o moj vrat i upita me o mojoj se
strini.
70
Ona je mrtva! odgovorim ja mi smo se za nju pomolili i
dali itati Kur'an. To se dogodilo prije etiri noi, a ovo je peta no
od njezine smrti.
Kada je to ula, ona krikne i zaplae. Zatim rekne:
Zar ti ja nisam rekla, da si je ti ubio? Da si mi prije njezine
smrti dopustio da o njoj znam, tada bih joj se ja odu ila za njezinu
dobrotu, koju je ona prema meni iskazala. Ona mi je ipak uinila
jednu veliku uslugu i tebe sa mnom sjedinila. Da, da nije bilo nje,
mi nikada ne bismo do li jedno k drugomu. Ali se ja sada bojim, da
e te zadesiti neka nesrea, jer si se ti o nju ogrije io!
Ja odgovorim:
- Ona mi je prije svoje smrti oprostila i ispripovijedam joj zatim ono, o emu
me je izvijestila moja mati.
- Za volju Allaha - uzvikne ona kada bude i ao svojoj materi, nastoj saznati,
ona ima!
Nato ja nastavim:
Moja mi je mati takoer rekla, da je moja sestrina njoj,
prije nego to je umrla, dala za mene jedan nalog ovog sadr aja:
Ako tvoj sin bude i ao onamo, kamo on obino ide, tada ga naui
ove dvije rijei: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru na.'
Kako je djevojka to ula, ona rekne:
Neka joj se smiluje Allah Uzvi eni! Ona te je spasila od me
ne. Ja sam ti namijenila stanovitu nesreu, ali ti sada neu priiniti
nikakvu patnju i ni ta zlo.
Zaprepa en, ja je upitam:
to si ti dakle do sada imala na umu da mi uini , kada mi
to
ipak volimo jedno drugo?

Ona odgovori:
Ti si u mene posve zateleban. Ali si ti jo mlad i neiskusan,
rvoje je srce slobodno od prefriganosti, i ti ni ta ne sluti o na oj
zlobi i podmuklosti. Kada bi ona bila jo na ivotu, tada bi ti ona
71
Stoidvadeseta no
bila pomonica. Samo je ona uzrok tvojega spasenja, i ona te je sauvala od propasti
. Sada te meutim ja opominjem: Ne razgovaraj ni s jednom enom, ne obraaj se nijedno
j na ega spola, niti mladoj ni staroj! uvaj se, i jo jedanput: uvaj se! Ti si jo neisk
usan i ne poznaje la ljivost i lukavost ena. Ona, koja ti je obja njavala znakove, vi e
ne ivi, i ja se za tebe bojim, da e dospjeti u nevolju i zatim nee nai nikoga, tko e t
iz nje osloboditi, jer je tvoja sestrina umrla.'..."
cu.
Tada primijeti ehrezad da je svanulo jutro, i ona prekine pri-koju je bila zapoela
72
Ali kada je poela
stoidvadesetiprva no
"1 i
l Sj

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi Tad el-Mu-luku nadalje priao:
'Tada mi je djevojka rekla:
Ja se za tebe bojim, da e ti dospjeti u neku nevolju i zatim
nee nikoga nai, tko e te odatle osloboditi. Kakva alost zbog
tvoje sestrine! Ah, kamo sree da sam je ipak upoznala prije nje
zine smrti, da sam mogla otii k njoj i odu iti joj se za dobrotu, koju
je ona meni uinila! Neka joj se smiluje Allah Uzvi eni! Ona je
skrivala svoju tajnu, ona nije objavila ni ta o tome to je trpjela.
Da, da nije bilo nje, ti ne bi do ao k meni! Sada imam na tebe jo
jednu molbu.
Kakva je ta?
upitam.
Ona odgovori:
- Ta je, da ti mene odvede do njezina groba. Tako u je ja moi potra iti na mjestu,
gdje ona poiva u zemlji, i napisati stihove na njezin nadgrobni kamen.
- Sutra, ako tako ushtjedne Allah - odgovorim ja.
Zatim sam u toj noi poivao kod nje, dok se ona iz sata u sat tu ila:
73
Stoidvctdesetiprva no
- Ah, kamo sree da si mi ipak pripovijedao o svojoj sestrini,
prije nego to je ona umrla!
Ali kada sam je ja upitao:
- Sto znae one dvije rijei, koje je ona izrekla: 'Vjernost je
predivna izdaja je ru na'?
na to mi ona nije dala nikakav od
govor.
Kada je nastalo jutro, ona ustane, uzme kesu sa zlatnicima i rekne mi:
- Hajde sad, poka i mi grob, kako bi k njemu hodoastila! Hou na nadgrobni kamen
napisati stihove i dati iznad tog mjesta sagraditi kupolu. elim se usrdno pomolit
i Allahu, da joj se smiluje, i razdijeliti ove zlatnike kao milostinju za njezin
u du u.
- Slu am i pokoravam se! - odgovorim ja i poem ispred nje, dok je ona slijedila
za mnom i usput dijelila milostinju.
Svakiput kad bi udijelila dar, rekla bi:
- Ovo je milostinja za 'Azizinu du u. Ona je, sve dok nije ispi
la kale smrti, uvala svoju tajnu i nikada nije objavljivala tajnu
ljubav!
Tako je bez prekida davala iz kese milostinju s rijeima:
- Za 'Azizinu du u! - sve dok novac nije bio na kraju i mi do
li do groba.
Kada je ona ugledala grobnicu, zaplakala je i bacila se na nju. Zatim izvadi
dlijeto od elika i neki lijepo ure en eki i ureze u kamen, koji je stajao uz glavu gr
oba, u finome pismu ove stihove:
Do la sam do jednoga zapu tenog groba u nekom vrtu. Na njem se nalazio cvjetni grm o
d sedam anemona.
Tada sam rekla: iji je to grob? Zemlja mi dadne kao odgovor:
Cuj s po tovanjem, to je mrtvaka kua stanovitoga zaljubljenoga.
74
Zatim ja uzviknem: Neka te titi Gospod, ti rtvo ljubavi! Gore u raju dr i On tvoje p
rebivali te spremnim!
Nesretna su stvorenja ipak ljudi od ljubavi,
Tako da njihove grobove oskvrnjuje jo prah bijede.
Kada bih to bila u stanju, postavila bih oko tebe cvjetnu lijehu, I zatim bih je
napajala poplavom svojih suza.
Zatim se ona plaui vrati natrag u vrt, a ja s njome. Ondje mi ona rekne:
- Ja te molim za volju Allaha, nikada me ne nemoj napustiti!
- Slu am i pokoravam se! - bio je moj odgovor.
Sada se ja opet posve predam ljubavi prema njoj, i stalno sam je otada posjeiv
ao. I koliko sam god puta proveo kod nje neku no, ona me je prijazno doekivala i s
puno me po tovanja ugo ivala. Pritom me je zatim vazda pitala za one dvije rijei, koj
e je moja sestrina 'Aziza rekla mojoj materi, a ja sam joj ih ponavljao. Tako sam
ja otada ivio u sretnoj udobnosti: mislio sam samo na jelo i pilo, na ljubljenje
i grljenje i na to, da nosim uvijek nove fine haljine, sve dok nisam postao deb
eo i ugojen i dok nisam, slobodan od brige i alosti, posve zaboravio svoju sestrin
u.
Tako sam proveo cijelu jednu godinu. Tada, o blagdanu Nove Godine, odem ja u
hammam, ondje se okrijepim i odjenem rasko nu haljinu. Kada sam iza ao, popio sam pe
har vina i uzeo udisati miris svoje haljine, koja je bila natopljena svakojakim
miomirisima. Tada mi grudi postanu tako prostranima. Jer jo ni ta nisam znao o podm
uklosti Sudbine niti o promjenjljivim sluajevima vremena. Kako je sada bila veer,
pun sam se e nje zaputio k svojoj ljubljenoj. Ali sam bio pijan i nisam znao, kamo
idem. Tako me na mome putu k njoj moja pijanost pusti da dospijem u ulicu, koja
se
75
Stoidvadesetiprva no
zove Predstojnika Ulica. Dok sam
gle, bio sam kraj neke stare ene
jednoj ruci i sa savitim pismom u
Tada primijeti ehrezad, da je
76
Ali kada je poela
stoidvadesetidruga no
ja dakle hodao tom ulicom, pogledam jedanput, i

koja je i la svojim putem, sa zapaljenom svijeom u
drugoj.'..."
svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
*r&#??????????????????????????$'!^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Aziz, mladi trgovac, Tad el-Mulu
ku nadalje pripovijedao:
'Kada sam do ao u ulicu, koja se zove Predstojnika Ulica, jednom sam pogledao, i
gle, tu sam se nalazio blizu neke stare ene, koja je i la svojim putem, sa zapalje
nom svijeom u jednoj ruci i sa savitim pismom u drugoj. Kada sam joj pri ao, ona za
plae i izgovori ove stihove:
Budi mi, ti prijazni glasnice, iznad svega najljep e dobrodo ao! Kako su za mene sla
tke tvoje rijei! Kako me one raduju!
O ti koji dolazi od njega, kojemu ja elim svako dobro
Dokle god pu e istonjak, neka t
e blagoslivlje nebo!
Kada me je ugledala, ona upita: - Moj sine, zna li ti mo da itati? Ja prerevno odgov
orim:
77
Stoidvadesetidruga, no
Dakako, moja dobra majice! S rijeima:
Tada uzmi ovo pismo i proitaj mi ga! - pru i mi ona pismo.
Ja ga uzmem, otvorim ga i proitam joj ga. To je meutim bilo pismo napisano u da
ljini, s mnogo pozdrava milima. Kada je ona ula sadr aj, obraduje se dobroj vijesti
i zazove blagoslov na moju glavu s rijeima:
Neka Allah odagna tvoje brige, onako kako si ti odagnao
moje brige!
Zatim ona opet uzme pismo i ode nekoliko koraka naprijed. Mene meutim pritisne
nu da. I tako se unem da pi am. Zatim ustanem, dovedem svoju odjeu u red, spustim gorn
ju haljinu i okrenem ii. Ali gle, tada stara opet doe k meni, nakloni se iznad moj
e ruke, poljubi je i rekne:
Dragi gospodaru, Allah poklonio radost tebi i tvojoj mlados
ti! Ja te molim, poi nekoliko koraka sa mnom do onih vrata! Ja
sam ljudima rekla, to si mi ti iz toga pisma proitao, ali mi oni nisu
htjeli vjerovati. Doi par koraka sa mnom i unutra im proitaj pi
smo! Unaprijed od mene primi zagovor jedne istinske pravednice!
Na moje pitanje:
to je zapravo posrijedi s tim pismom?
Ona mi odgovori:
Moj sine, to pismo dolazi od mojega vlastitog sina, koji ve
od prije deset godina boravi daleko od mene. On se otputio s ro
bom i ostao tako dugo u tuini, da smo mi ve bili napustili nadu u
njegov povratak i povjerovali, da je on umro. Sada je, poslije toga
dugog vremena, k nama stiglo od njega ovo pismo. Ali on ima jed
nu sestru, koja za njim neprestano plae dan i no. Ja sam joj rekla,
da je on dobro. Ali mi ona to nije htjela povjerovati, nego je rekla:
'Ti mi mora dovesti nekoga, tko e mi proitati to pismo u mojoj
prisutnosti, kako bi moje srce na lo mir i moja se du a utje ila.' Ti
to zna , moj sine, oni koji vole, uvijek misle na lo e. Zato mi ukazi
78
dobrotu, da doe sa mnom i njoj proita pismo. Ti treba zatim stajati napolju pred zavj
esom, dok e njegova sestra, kada je ja pozovem, slu ati iznutra. Tako e ti umiriti na u
brigu i ispuniti na u elju. Nije li ipak i Allahov Poslanik - neka ga On blagoslov
i i neka ga pozdravi!
rekao: 'Tko jednoga zabrinutoga oslobodi jedne brige ovoga
svijeta, njega e Allah osloboditi od sto briga.' I prema jednoj drugoj predaji:
'Tko oslobodi svojega brata od jedne brige ovoga svijeta, njega e Allah oslobodit
i od sedamdesetdvije brige Posljednjeg Suda.' Ja sam se obratila tebi s punim po
vjerenjem. Stoga me nemoj razoarati!
- Slu am i pokoravam se - odgovorim ja - poi samo naprijed!
Tako je ona i la ispred mene, a ja sam je neko vrijeme slijedio, dok nismo do li
do vrata jedne lijepe, velike kue, gdje su vrata bila okovana crvenim bakrom. Ja
sam ostao stajati iza vrata, dok je stara na stranom jeziku ne to doviknula. I pri
je nego to sam za to bio pripravan, prie lakim i spretnim korakom neka mlada djevo
jka. Ona je imala gae podvrnute sve do koljena, tako da sam na njoj ugledao par l
istova, koji dovodi do zbunjenosti duh i oko. A ona je sama bila takva, kako o n
joj pjeva pjesnik:
Ti koja razgoliuje bedro, kako bi ga zaljubljeniku Pokazala, pa da se sluti, kako
je lijepo cijelo tvoje tijelo,
Ti koja k svojemu ljubljenomu hita s peharom: Pehar i bedro tjeraju ovjeka u pomam
u.
Bile su pak njezine noge, koje su bile nalik na dva alabasterska stupa, ukra en
e grivnama optoenima zlatnima draguljima, a djevojka je bila svoje rukave zasukal
a sve do ispod pazuha i razgolitila svoje ruke, tako da sam mogao vidjeti njezin
e bijele nadlaktice. Na svojima je rukama nosila par grivni, kojih su kope bile o
ptoene velikim biserima. Oko njezina je vrata visjela ogrlica od sku79
StoicLvadesetidruga, no
pocjenih dragulja. Na njezinim su u ima svjetlucale biserne nau nice. A na njezinoj
se glavi nalazio rubac od tankoga svilenog tkanja, koje je bilo optoeno dragim ka
menovima. Skut je njezine ko ulje bio uguran pod gajtan njezinih gaa, kao daje bila
zaposlena pri kunome poslu. Kada sam ja nju ugledao, stajao sam pred njome bez r
ijei. Jer ona je nalikovala zraeem suncu. Ali ona rekne u probranom govoru i jednim
tako slatkim glasom, kakav ja jo nikada nisam uo:
- Majice, je li to taj ovjek, koji je do ao, da nam proita pismo?
Stara potvrdi i pru i prema meni ruku s pismom, dok je ona stala oko etiri korak
a od vrata. Tada takoer ja ispru im svoju ruku, da od nje uzmem pismo, te sagnem gl
avu i ramena kroz vrata, kako bih mogao itati pismo vi e iz blizine. Ali prije nego
to sam znao, to se dogaa, stavi stara glavu na moja lea i gurne me, s pismom u ruci
, unutra. A zatim se iznenada naem unutra u kui i ostanem stajati u predvorju. Sta
ra meutim br e nego blijesak munje ujuri i nije imala ni ta hitnije uiniti, nego da za
kljua vrata.'..."
80
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
Ali kada je zapoela
stoidvadesetitrea no
&#?W??WW???? 9W9999V999W99^
&
4i
^
4
Lg
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi 'Aziz Tad el--Muluku nadalj
e pripovijedao:
'Kada me je stara gurnula, naem se iznenada unutra u predvorju. Stara je meutim
ujurila br e od blijeska munje i nije imala ni ta hitnije uiniti, nego da zakljua vra
ta. im me je dakle djevojka vidjela u predvorju, prie mi, povue me na svoje grudi i
baci me na pod. Zatim sjedne ja imice na moje grudi i pone pritiskati svojim rukam
a moj trbuh, sve dok se nisam gotovo obeznanio. Nato me uhvati za ruku, a da se
nisam mogao od nje osloboditi, jer me je tako vrsto pritisnula uza se. A zatim je
sa mnom po la dalje u kuu, dok je stara i la ispred nas sa zapaljenom svijeom. Pa kad
a me je provela kroz sedam dvorana, u la je naposljetku sa mnom u jednu veliku sal
u sa etiri estrade, u kojoj bi se mogao igrati konjanik loptom za napucavanje. Na

pokon me oslobodi i rekne mi:
- Otvori svoje oi!
Ja to uinim, ali sam jo bio posve omamljen, jer me je tako vrsto bila pritisnula
uza se i gnjeila moj trbuh. No vidio sam da je cijela sala bila izgraena od najfi
nijeg alabastera i mramora. Svi su sagovi u njoj bili od svile i brokata, ak i ja
stuci i podglavci.
81
Stoidvctdesetitrect no
Ondje su se takoer nalazile dvije klupe od mjedi i jedna postelja od crvenoga zla
ta, optoena biserima i draguljima, nadalje druge odaje i sjajan prostor, koji pri
lii samo jednomu tebi slinom kralju. Zatim me ona upita:
- Reci, 'Aziz, to ti je milije, smrt ili ivot?
- ivot! - odgovorim ja.
- Ako ti je dakle dra i ivot - nastavi ona
tada se vjenaj sa mnom!
Ja meutim uzviknem:
Meni je to odbojno, da se vjenavam s takvom nekom, kao
to si ti!
Tada ona rekne:
Ako se ti sa mnom vjena , tada e biti siguran od keri Dalile Lukavice24.
Ja je dakle upitam:
Tko je ki Dalile Lukavice?
Ona odgovori, nasmije iv i se:
To je ona s kojom si sada u prijateljstvu proveo jednu godi
nu i etiri mjeseca - uni tio je Allah Uzvi eni i posjetio je preko
nekoga, tko je jo jai od nje! Ipak, tako mi Allaha, nema nikoga,
tko bi bio bogatiji lukavstvima od nje! Kolike je mu karce ona ve
prije tebe ubila i kako je mnoga nedjela ve izvela! Kako si dakle ti
umakao iz njezinih ruku, nakon to si tako dugo vremena ivio s
njome u prijateljstvu, a da te ona nije ubila niti ti uinila i ta na ao?
Kada sam ja uo njezine rijei, ak sam se vrlo zaudio i upitao sam je:
24 Glasovito semitsko ensko ime Dalih znai zapravo Spletkarica, a o Dalili L
ukavici i njezinoj prelijepoj keri Zainabi Varalici govori se op irnije u priama u o
smome svesku. To su: Podvale Dalile Lukavice i Pustolovine 'Ali Zaibaka iz Kaira
.
82
Pripovijest o }Azizu i 'Azizi
O gospodarice, tko te je zapravo o njoj izvijestio?
Ona odgovori:
- Ja nju poznajem tako dobro, kako udes poznaje svoje pro
mjenjive sluajeve. Ali sada elim, da mi ti sve ispria , to ti se kod
nje dogodilo, kako bih saznala, na koji si se nain spasio iz njezinih
ruku.
Ja joj dakle ispripovijedam sve, to sam do ivio s tom djevojkom i takoer sa svojo
m sestrinom 'Azizom. Ali kada je ula o 'Azizinoj smrti, ona uzvikne:
Neka joj se smiluje Allah!
I suze su navirale iz njezinih oiju, i ona je u svojoj alosti pljeskala rukama
jednom o drugu. Zatim je rekla:
U samo rtvovanju je i ezla njezina mladost. Ushtio Allah
da tebi u svojoj dobrostivosti nadoknadi njezin gubitak! Zaista
'Aziz, ona je sada oti la, a bila je ipak uzrokom tvojega spasenja iz
ruku keri Dalile Lukavice! Da nije bilo nje, ti bi tada zaglavio. A
jo sam i sada zabrinuta za tebe, zbog podmuklosti i pakosti te
druge. Ali moj me jezik izdaje, i ja vi e ne mogu govoriti.
Da, tako mi Allaha! - uzdahnem ja - to je sve tako do lo. Ona meutim zakima glavom
i rekne:
Kao 'Aziza, takve danas vi e nema! Zatim ja priklopim:
- I ona mi je na samrti jo nalo ila, da toj djevojci reknem

samo ove dvije rijei: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru na.'
Kada je ula te rijei, ona mi rekne:
- Tako mi Allaha, 'Aziz, te su dvije rijei ono, to te je spasilo
od njezina nasilja i pred smru od njezine ruke. Sada moje srce nije
vi e za tebe zabrinuto zbog nje. Ona te vi e nee ubiti. Da, tvoja je
sestrina bila tvoj aneo uvar za svojega ivota i poslije svoje
smrti. Ali zna , tako mi Allaha, ja sam dan za danom udjela za
tobom, ali te nisam mogla do ovoga asa dobiti pod svoju vlast. Tek
83
Stoidvadesetitrea no
je sada lukav tina, koju sam smislila protiv tebe, imala nad tobom uspjeha. Ti si
jo neiskusan i ne poznaje niti lukavstva mladih ena ni pakosti starih.
Ne, tako mi Allaha! - uzviknem ja.
A ona nastavi:
- Budi spokojan i dobre volje! Tko je mrtav, nalazi smilovanje. A tko ivi, do iv
ljuje dobro. Ti si lijep mladi, i ja udim za tobom samo sukladno zakonu Allaha i n
jegova Proroka - neka Ga On blagoslovi i neka Ga pozdravi! - Sto ti uope ikada po e
lio u novcu i imetku, sve ti to brzo treba pasti u dio. Nikada ja tebi neu prouzr
oiti nikakav izdatak. Isto tako ja uvijek imam dovoljno peena kruha, i vode u ibri
ku. Ja ne elim od tebe ni ta drugo, osim da ti sa mnom ini onako, kako to ini pijetao.
- to je dakle to, to ini pijetao?
upitam ja.
Tada se ona nasmije, zaplje e rukama i padne od silnoga smijeha na lea. Zatim se
ponovo uspravi i rekne smije ei se:
- Ti svjetlosti mojega oka, zar ti onda ne poznaje pijetlov posao?
- Ne, tako mi Allaha! uzviknem ja - ja ne poznajem pijetlov posao!
Tada ona odgovori:
Pijetlov je posao, da jede i pije i gazi!
Kada je ona to rekla, ja upitam u svojoj zbunjenosti:
- Je li to pijetlov posao?
- Dakako - odgovori ona. - I ja zahtijevam od tebe samo jedno: Potpa i svoja be
dra i oelii svoju volju, i ushtjedni prema svojim snagama ispunjavati branu obvezu!
Ona ponovo pljesne rukama i vikne:
Majice, dovedi te, koji su kod tebe!
I gle, tada je stara do la sa etiri zakonita svjedoka i sa svilenim rupcem u ruc
i. Nato je zapalila etiri svijee. Pa kada su svjedoci
84
u li, mene pozdravili i sjeli, stavi na sebe djevojka neki veliki zar i nalo i jedno
mu od njih, da sastavi brani ugovor. Zatim ugovor bude potpisan, i ona sama posvj
edoi, da je primila sav miraz, prvi i drugi25, i da ja imam pravo na desettisua di
rhema od njezina
imetka.'..."
25 Taj miraz nije ovdje eninstvo, nego je to otkup za mladu, a plaa ga mlado e
nja. Dvije se treine utvrene svote plaaju prije sklapanja braka, a ostatak se mora
isplatiti eni u sluaju mu evljeve smrti ili rastave braka.
85
Ali kada je poela
-J ogo
stoidvadesetietvrta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi Tad el-Mu-liiku nadalje prip
ovijedao:
'Kada je bio potpisan brani ugovor, ona sama posvjedoi, da je primila sav miraz
, prvi i drugi, i da ja imam pravo na desettisuca dirhema od njezina novca. Nato
ona isplati svjedocima njihovu zaradu, i oni odu onamo, odakle su do li. Sada dje
vojka odlo i svoje haljine i prie mi u nekoj tankoj ko ulji, koja je bila op ivena zlat
om protkanim ipkama. Nadalje odlo i takoer svoje gae, uzme me za ruku i odvede me k p
ostelji, tim to je rekla:
- U dopu tenome nema nikakva grijeha!
I ona se spusti na postelju, legne se na lea i mene povue na svoje grudi. Zatim
duboko uzdahne, okrene se i povue svoju ko ulju sve do preko svojih sisa. Ali kada
sam je ja vidio tako le ati, nisam se mogao vi e suzdr avati, nego sam je zagrlio uz
vrele poljupce, dok je ona uzdisala i posramljeno sklopila oi i plakala, a da joj
nije potekla nijedna suza. I dok mi je ona do aptavala: Ljubljeni, jebi me!
Odmah
me je podsjetila na rije nekoga pjesnika:
Kada sam podigao njezinu ko ulju i otkrio njezinu pizdu, Na ao sam je tako tijesnom,
kao to stje njuju moja osjetila ili udes.
87
Stoidvadesetietvrta no
Gurnem u nju svoj kurac do polovice. Ona uzdahne. Tada upitam:
'Za to?' Ona rekne: 'Ja uzdi em za onim to je jo ostalo.'
I dalje je aputala:
Ljubljeni, jebi me to bolje mo e ! Ah, ja sam tvoja robinja.
Hajde, pojebi me do kraja! Tako mi mojega ivota, pusti me da tvoj
kurac rukom uguram sve do u svoju nutrinu!
Tako me je pu tala da bez prestanka slu am umilne rijei i stenjanje i uzdisanje, t
im to me je izmeu toga ljubila i grlila, sve dok uz ljubavno mucanje nije na a srea p
rispjela do najvi eg vrhunca sladostra a. Zatim smo zaspali sve do jutra. Tada ja htj
ednem otii, ali gle, ona mi smije ei se stane na put s rijeima:
Oh! Oh! misli li ti, da se hammam mo e isto tako napu tati,
kako se u njega ulazi26? Gotovo bih pomislila, da ti misli , da sam
ja poput keri Dalile Lukavice! uvaj se od takvih pomisli! Ti si
sada zaista moj suprug prema branom ugovoru i zakonu. Ako si
pijan, postani opet trezvene pameti. Jer ova se kua, u kojoj se na
lazi , otvara svakogodi nje samo jednoga jedinog dana. Otii i po
gledaj si velika vrata!
Tada ja odem do velikih vrata i naem ih zakljuanima i prikovanima avlima. I ja s
e vratim i izvijestim je o tome, to sam vidio. Sada mi ona rekne:
'Aziz, mi imamo ovdje bra na, ita, narova i drugoga voa,
eera, mesa, ovaca, ivadi i drugih ive nih namirnica, koje nam
dostaju za mnogo godina. Od sada e se ta vrata opet otvoriti tek
nakon jedne godine. I ja znam, da e ti tek nakon toga vremena
sebe vidjeti izvan ove kue.
Ja odgovorim samo:
26 U istonjakima se javnim kupeljima ne plaa prilikom ulaska, nego prilikom i
zlaska.
88
Nema nikakve moi i nema nikakve visosti osim u Allaha!
V
Sto te dakle mui? upita me ona. - Pa ti poznaje sada
pijetlov posao, koji sam te ja nauila!
Na to se ona osmjehne, i ja se takoer osmjehnem. I tako sam se onda podvrgao n
jezinoj zapovijedi. Ostao sam kod nje, tim to sam ja obavljao pijetlovu du nost, ti
m to sam jeo i pio i gazio, sve dok nije kod nas protekla jedna puna godina od dv
anaest mjeseci. Tijekom je toga vremena ona od mene zatrudnila, a ja sam bio po
njoj blagoslovljen jednim djetetom. Ali na blagdan Nove Godine zaujem, kako se ul
azna vrata otvaraju. I gle, ulazili su ljudi s kolaima od bra na i eera. Hitro sam ht
io izai, ali mi ona naredi:
Priekaj do naveer! Kako si u ao, tako treba takoer izai.
Tako sam dakle ekao sve do naveer, i sada napokon htjed-nem izai, dr ui od straha. A
li gle sada, ona uzvikne:
Tako mi Allaha, ne pu tam te van, osim ako mi se ne zakune , da e se vratiti jo u ovoj noi, prije nego to se zatvore ulaz
na vrata!
To joj ja obeam, i tako mi ona dadne da se zakunem sveanim zakletvama
maem i Sve
tom Knjigom i rastavom da u joj se vratiti. Zatim je ostavim i poem prema vrtu moj
e negda nje prijateljice. Kada sam ga kao obino na ao otvorenim, postanem gnjevan i r
eknem u sebi:
Ja sam dakle itavu jednu godinu dana bio odsutan s ovoga
mjesta, i kada sada neoekivano ovamo dolazim, nalazim ga otvo
rena kao obino! Je li djevojka zbilja jo tu kao prije, ili nije? Ja
ipak moram jedanput ui i pogledati, prije nego to odem k svojoj
materi, pogotovo to je sada ba veernje doba!
Uem dakle u vrt.'..."
89
Ali kada je poela
stoidvadesetipeta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Aziz Tad el-Mu-luku nadalje prip
ovijedao:
'Ja sam dakle u ao u vrt i i ao dalje, sve dok nisam do ao do sjenice. Ondje naem ker
Dalile Lukavice gdje sjedi, glave pognute preko koljena i obraza oslonjenih o r
uke. Njezina je boja bila blijeda, a njezine su oi bile upale. im me je ugledala,
ona klikne:
Hvala neka je Allahu za tvoj sretan povratak!
I ona se htjede dignuti. Ali od radosti opet klone na pod. Ja posramljeno pog
nem pred njom glavu. Zatim joj priem, poljubim je i upitam je:
- Kako si znala da u ove noi doi k tebi?
- Ja to nisam znala! odgovori ona. - Tako mi Allaha, ja cijelu jednu godinu d
ana nisam znala za san niti ku ala njegovu slast, nego sam svake noi bdjela, kako b
ih tebe ekala. Tako to stoji sa mnom od onoga dana, kada si me napustio i kada sa
m ti dala haljinu od novog pamuka, i kada si mi obeao, da e otii samo u hammam i zat
im se vratiti natrag! Ja sam tu sjedila, kako bih te doekala, prvu no, drugu no, tr
eu no i tako dalje, sve dok napokon nisi do ao k meni nakon toga dugog vremena, tije
kom koje91
Stoidvadesetipeta no
ga sam ja uvijek samo i ekivala tvoj dolazak. Tako to prolaze zaljubljeni. Sada te
molim, ispriaj mi, za to si ti cijelu godinu dana ostao daleko od mene!
Tada joj ja ispriam. Ali kada je ula, da sam se ja o enio, pro-blijedila je. Ja n
astavim:
Gledaj, ja sam noas do ao k tebi. Ali se moram jo prije
osvita dana opet s tobom rastati.
Tada ona uzvikne:
Zar to njoj nije dosta, to se s pomou lukav tine vjenala s
tobom i dr ala te itavu jednu godinu dana zarobljena kod sebe?
Zar je morala jo i dati da joj se zaklinje rastavom, da e joj se
vratiti jo u ovoj noi prije osvita dana? Zar te je morala prijeiti
jo i u tome, da se sa svojom materom ili sa mnom u miru porazgovara ? Zar je dakle za nju bilo tako te ko, da ti jednu jedinu cijelu
no daleko od nje ostane kod jedne od nas? Kako onda stoji s
onom, od koje si ti bio odsutan punu jednu godinu dana i koja te
je prije upoznala nego ona? Ali neka se Allah smiluje tvojoj ses
trini 'Azizi! Njoj se dogodilo ono, to se jo nikomu nije dogodi
lo, i ona je podnijela ono, to jo nitko nije podnio! Ona je umrla
zato to si ti tako grozno s njome postupao. Pa ipak je ona bila ta,
koja te je titila. Ja sam tada vjerovala, da ti mene ljubi , i tako sam
te pustila da ide svojim putem, premda sam bila u stanju, da te ne
pustim da ode zdrav i itav, i premda sam te mogla dr ati zaroblje
na i upropastiti te!
Zatim ona estoko zaplae i postane gnjevnom. Njezine se vlasi meni na oigled nako
strije e, i ona me pogleda oima punim jarosti. Kada sam je ja vidio u takvom sranju
, ponem drhtati od straha pred njome. Jer ona je bila nalik nekomu prijeteem 'ifri
-tu27, a ja bobu na vatri. Na to mi ona rekne:
Ti mi sada nisi ni od kakve koristi, otkada si se o enio i ima
dijete. Sada vi e ni ta ne valja za moje dru tvo. Jer meni mo e
27 'Ifrit je zao d inn ili zao demon.
92
Pripovijest o Azizu i }Azizi
odgovarati samo ne enja, dok mi o enjen mu karac ni ta ne koristi. Ti si me dodu e prodao
za onu gomilu govna, ali, tako mi Allaha, ja u toj kurvi ve prirediti patnju porad
i tebe. Ti ne smije biti sauvan niti za mene ni za nju!
Zatim ona istisne jedan glasan krik, i prije nego to sam se sna ao, doe deset rob
inja i bace me na zemlju. Dok sam ja tako le ao pod njihovim rukama, ona ode, uzme
no i uzvikne:
Zbilja, zaklat u te kao jarca. I to jo nije dovoljna kazna za ono, to si ti uinio
meni, i prije toga svojoj sestrini! Kada sam ja tako ugledao sebe na zemlji u vl
asti robinja, svoje lice uprljano pra inom, i kada sam vidio nju kako brusi no , bio
sam siguran u
smrt.'..."
93
Ali kada je poela
stoidvadeseti esta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan Dau el-Makanu govor
io:
-
Potom je mladi 'Aziz Tad el-Muluku nadalje pripovijedao:

'Kada sam ja sebe tako ugledao u vlasti robinja na zemlji, svoje lice uprljan
o pra inom, i kada sam vidio nju kako brusi no , bio sam siguran u smrt, i nju sam t
ada najponiznije molio za milost. Ali ona postane samo jo tvrdokornijom i zapovij
edi robinjama da mi svezu ruke. One to uine, bace me zatim ispru ena na lea, sjednu
na moj trbuh i pograbe moju glavu. Dvije meutim robinje sjednu na moje noge, a dv
ije me druge pograbe za ruke. Naposljetku ona doe s dvije robinje. Njima zapovije
di da me tuku. Tada su me te dvije udarale tako dugo, dok nisam pao u nesvijest
i dok mi nije otkazao glas. Kada sam ponovo do ao k sebi, sam sam sebi rekao:
Da sam odmah bio ubijen koljakim no em, to bi za mene
bilo bolje i lak e!
Pri tome sam se morao sjetiti rijei svoje sestrine 'Azize, koje mi je ona obiava
la govoriti: 'Ushtio te Allah za tititi od njezine pakosti!'
95
Stoidvadeseti esta no
I ja sam vikao i plakao, sve dok mi nije otkazao glas, te ja nisam mogao niti
od sebe istisnuti kakav krik niti disati. Zatim ona iznova pone brusiti no i rekn
e robinjama:
Svucite ga do gola!
Ali mi tada Gospod dadne, da izgovorim one dvije rijei, koje mi je rekla moja
sestrina i stavila na srce. Ja dakle reknem:
O gospodarice, zar ti ne zna : 'Vjernost je predivna izda
ja je ru na'?
Kada je to ula, ona krikne i uzvikne:
Allah ti se smilovao, o 'Aziza! Allah joj poklonio raj za njezi
nu izgubljenu mladost! Da, ona je ta, koja ti je slu ila za svojega i
vota i nakon odlaska na onaj svijet, koja te je tima dvjema rijeima
oslobodila od mojega nasilja. Alija te ne mogu sada samo tako pus
titi odavde, ne, ja moram na tebi ostaviti stanoviti trag, kako bih na
nijela bol onoj besramnoj kurvi, koja te je dr ala daleko od mene.
Zatim pozove slu kinje i zapovijedi im, da moje noge vrsto svezu uzetom. Nadalje
zapovijedi:
e
Opet sjednite na njega!
I one to uine. Potom ona ode, uzme bakreni tiganj, objesi ga iznad u arene uglje
ne pei, ulije u njega sezamova ulja i ispee u njemu sir, dok sam ja le ao kao bez sv
ijesti. Potom opet prie k meni, razve e mi gae i oko mojih muda sve e konopac. Uzme u
ruke krajeve konopca, pru i ih dvjema robinjama i zapovijedi im da ih vuku. Kada s
u one to uinile, ja ponovo utonem u nesvijest, a od prekomjernosti boli, bilo mi
je kao da propadam u neki drugi svijet. Sada ona prie k meni s o trim no em za brijan
je i odsijee mi kurac, tako da sam otada kao ena. Zatim mi je spalila ranu uskipje
lim uljem i utrljala je nekim prahom, dok sam ja le ao u nesvijesti. Kada sam meuti
m ponovo do ao k sebi, krv je ve bila zaustavljena. Tada ona zapovijedi robinjama d
a me odve u, i dadne mi da popijem jedan pehar vina. A zatim mi rekne:
Sada idi k onoj, s kojom si se vjenao, k onoj, koja tebe meni
nije priu tila ni na jednu jedinu no! Neka se Allah htjedne smilo96
vati tvojoj sestrini, koja te je spasila i koja nikada nije objavila svoju tajnu!
Da, da mi ti nisi dao da ujem njezine dvije rijei, tada bih te ja ubila. Odlazi u
ovome trenutku, ka komu hoe ! Ja sam od tebe htjela samo to, to sam ti odsjekla. Sa
da vi e ni ta ne trebam od tebe. Takoer nemam vi e nikakve elje za tobom. Na noge dakle,
stavi svoju ruku na svoju glavu i moli se Allahu Uzvi enomu za svoju sestrinu!
Nato mi ona dadne jedan udarac svojom nogom. Tako se ja podignem, i jedva spo
soban hodati, posve sam polako odatle klimao, sve dok nisam do ao do na ih kunih vrat
a. Njih sam na ao otvorenima. I obeznanjen se bacim u kuu. Sada doe moja supruga i u
nese me u dvoranu. Tada ona otkrije, da sam postao slian eni. Ja pak utonem u dubo
k san. Kada sam se zatim opet probudio, naem sebe kako le im kod vrtnih vrata.'..."
97
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoe
la po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela

^ ss
stodvadesetisedma no
sp c
'Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Vezir Dandan pred kraljem Dau e
l-Makanom28 svoju pripovijest nastavio na ovaj nain:
Potom je mladi Aziz Tad el-Muluku dalje priao:
"Kada sam se zatim opet probudio, na ao sam se kako le im pred vrtnim vratima. Ta
da se podignem, uzdi ui i muen bolovima, i uputim se k svojoj roditeljskoj kui. Po to s
am onamo u ao, ugledam svoju mater, kako za mnom plae i jadikuje:
Ah, tko zna u kojoj ti zemlji boravi , moj sine!
Ja poem k njoj i bacim se prema njoj. Ali kada me je ona ugledala i pa ljivo pog
ledala, ona spozna, da sam bolestan. Jer moje je lice bilo blijedo i uto. Sada ja
opet dozovem u pamet svoju ses28 Kralj Dau el-Makan je sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i roeni brat r.jeg
ove keri Nuzhat ez-Zaman (oboje od Sophije), i ujedno brat Sarkana, njegova najst
arijega sina od jedne od prvih etiriju zakonitih ena, i Rumzana (od Abrize), a ota
c kralja Kan-ma-kana ('Omarova unuka), dok su Sarkan i njegova mlaa sestra Nuzhat
ez-Zaman rodili ker Kudiju-Fakan ('Omarovu unuku). Neobian odnos izmeu Kan-ma-kana
i Kudije-Fakan, koja mu je bila dvostruka sestrina (i po oevoj sestri i po oevu po
lubratu) tematizira se u daljnjem izlaganju Povijesti kralja 'Omar ibn en-Nu'man
a.
99
Stoidvadesetisedma no
trinu i sjetim se svega onoga dobra koje mi je iskazala, i
samo odve kasno - uvidi
m, da me je ona istinski ljubila. I dok sam ja za njom plakao, plakala je takoer
moja mati. Zatim mi ona rekne:
Moj sine, znaj, tvoj je otac umro!
Tada se ja jo e e uzbudim i ponem plakati, sve dok se nisam onesvijestio. Kada sam
opet do ao k sebi, padne moj pogled na mjesto, gdje je 'Aziza obiavala sjediti. Mor
ao sam iznova plakati, i od preobilja sam se svojih suza skoro opet onesvijestio
. I tako sam plakao i jadikovao bez prestanka sve do ponoi. Tada mi moja mati rek
ne:
- Znaj, tvoj je otac umro prije deset dana!
- Ah - uzviknem ja - ja neu nikada moi ni na koga drugoga misliti osim na svoju
sestrinu 'Azizu. Da, ja zaslu ujem sve to, to mi se dogodilo. Jer ja se na nju nisa
m obazirao, dok je ona mene tako vjerno ljubila!
- to ti se dakle dogodilo?
upita moja mati.
Tada joj ja ispriam, to sam do ivio. Ona je neko vrijeme tiho plakala. Ali zatim
ode i donese mi ne to jela i pia. Ja sam malo pojeo i popio. Potom ja njoj ponovim
svoju povijest i izvijestim je o svemu, to se na mene sruilo.
Hvala neka je Allahu uzvikne ona
da ti se dogodilo sa
mo to i da te ona nije ubila!
Potom me je pazila i njegovala, sve dok nisam ozdravio. I kada sam bio posve
zdrav, ona mi rekne:

Moj sine, sada u ti ja donijeti ono, to mi je tvoja sestrina
'Aziza povjerila da uvam za tebe. Jer to pripada tebi, a ona mi je
dala da se zakunem, da ti to neu prije dati, sve dok ne budem vid
jela, da si se ti sjetio nje i da si za njome zaplakao. Sada vidim da
su ti uvjeti kod tebe ispunjeni.
Ona dakle ode, otvori neki sanduk i uzme odatle ovaj komad lanenog platna, na
kome su odslikane te gazele i koji sam joj ja jednom bio dao. Po to sam ga uzeo,
na ao sam u njemu list s ovim stihovima:
100
0
gospodarice ljepote, tko te je naveo na krutost,
na smrt za onoga, ije je srce slomljeno u ljubavi prema tebi?
Makar ti na mene i ne mislila, otkada smo se rastali, Pa ipak mijeAllah svjedok:
ja tebe ne zaboravljam!
Ti me mui za nepravdu, a ipak mije to slatko. Dopusti mi samo jednom milost, da te
vidim!
Ja tek sada mogu shvatiti, da ljubav donosi boli
1
du evne muke, odkada venem u e nji za tobom.
Da, estoka strast uspaljuje moje srce, i ja ginem, Zarobljen u ljubavne uze zrako
m tvojih oiju.
Sam je koritelj imao suuti sa mnom u mojoj ljubavi I tugovao. Ali ti, o Hind29, n
e tuguje zbog moje muke.
Tako miAllaha, ako moradnem umrijeti, ostat u ti vjeran, o ti
Svjetlosti mojega oka. Da, ako se rastoim od e nje, neu te zaboraviti.
Kada sam proitao te stihove, ponem estoko plakati i udarati se po licu. Zatim ra
stvorim list i naem unutra sakriven jedan drugi. Kada sam njega takoer otvorio, gl
e, tu je na njemu bilo napisano:
29 Posrijedi je staroarapsko ensko ime.
101
Stoidvctdesetisedma no
'Znaj, moj dragi bratiu, ja ti otpu tam svoju krv, i molim se Allahu, da te on s
onom, koju ti eli , skladno sjedini. Ali ako ti se od keri Dalile Lukavice dogodi k
akvo zlo, tada se ne vraaj k njoj. Ne odlazi niti njoj niti nekoj drugoj, nego po
dnosi svoju patnju! Da ti nije bio suen dug ivotni vijek, ti bi ve odavno zaglavio
u smrt. Ali neka je hvala Allahu, koji je dopustio, da moj smrtni as pre-tekne tv
oj. Ja te sada pozdravljam po posljednji put. Pazi na ovaj rubac sa slikom gazel
a, i nikada se od njega ne rastavljaj. Jer on je bio moj vjerni suputnik, kada s
i mi ti bio daleko!'..."
102
Ali kada je nastala
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan pred kraljem Dau el
-Makanom svoju pripovijest nastavio na ovaj nain:
- Nato je mladi Aziz nadalje Tad el-Muluku pripovijedao:
'Ja sam proitao, to je moja sestrina za mene napisala i stavi-la mi na srce, a n
jezine su rijei glasile:
Tazi na ovaj rubac s gazelama i nikada se ne odvajaj od njega! Jer on je bio
moj vjerni suputnik, kada si mi ti bio daleko! Ja te zak-linjem Allahom, ako te
udes sastavi s tom, koja je izvezla ove gazele, tada ostani daleko od nje, i nem
oj dopustiti da ti se pribli i, i ne vjenavaj se s njome! Ako se meutim to ne dogodi
, da te udes s njome sastavi, i ako ti ne nae puta do nje, tada se nikada vi e potom
nemoj pribli avati nijednoj od enskoga spola. Znaj, ona, koja je izvezla ove gazel
e, izveze svake godine po jedan takav par gazela i alje ih u najudaljenije zemlje
, kako bi glas o njoj i njezino lijepo umijee, u kome joj nijedan ovjek nije ravan
, postali posvuda poznatima. Tvojoj ljubljenoj meutim, keri Dalile Lukavice, je do a
o u ruke rubac s gazelama, i ona je s njime obiavala dolaziti ljudima pred oi i po
kazivati im ga, tim to bi rekla: 'Ja imam sestru, koja takav veze! Alije ona laga
la sa svojim rijeima - AUah joj razderao njezin zar! - I ovo je sada moja posljed
nja opomena tebi,
103
Stoidvadesetiosma no
kojom te opominjem, jer ja znam, da e ti svijet poslije moje smrti postati pretij
esnim. Mo da e zbog toga poi u tuinu i potucati se naokolo po zemlji, pa ako zatim douj
e o umjetnici, koja je izradila ovu sliku, i ako pone eznuti za tim, da je upozna , ta
da e se sjetiti mene. Ali ti to nee ni ta koristiti, da, ti e tek nakon moje smrti spoz
nati moju pravu vrijednost. Znaj dakle, djevojka, koja je izvezla te gazele, je
ki kralja Kamfornih Otoka, a ona je jedna plemenita gospodarica.'
Kada sam ja bio proitao taj list i razumio njegov sadr aj,
plakao sam, a moja je mati plakala sa mnom. Stalno sam morao
gledati list i plakati, sve dok se nije spustila no. I u takvu sam sta
nju ostao punu godinu dana. Zatim su se, u sljedeoj godini, spre
mali trgovci iz mojega oinskog grada na putovanje, ti tu trgovci, u
ijoj se karavani nalazim. Tada me je moja mati svjetovala, da se ja
takoer trebam opremiti i putovati s njima, jer u se tako mo da
utje iti i zaboraviti svoju alost. Ona mi rekne:
Budi veseo i odustani od tugovanja! Otputuj u daljinu, godi
nu dana ili dvije ili ak tri, sve dok se karavana ne vrati doma.
Mo da e se tvoje srce obradovati i tvoja se briga raspr iti.
S takvim mi se rijeima uvijek prijazno obraala, sve dok ja nisam spremio svoju
robu i s njima otputovao. Ali se moje suze za vrijeme itava putovanja sve do sada
nisu osu ile. Svakiput, kada bismo priredili odmor, ja bih odmatao ovaj rubac i p
romatrao na njemu gazele, i zatim se sjeam svoje sestrine 'Azize i plaem za njome,
kao to si to upravo vidio. Ah, ona me je tako usrdno ljubila. Ona je umrla, jer s
am ja tako okrutno s njome postupao. Ja sam joj inio samo zlo, ali je ona meni ini
la samo dobro. Kada se dakle ovi trgovci budu vraali s putovanja, tada u i ja s nj
ima poi kui. Jer tada u biti ve punu godinu dana u tuini. Ali je moja tuga postala sa
mo jo veom, a briga i alost nisu od mene ustuknuli. Dakako da sam do ao do Kamfornih
Otoka s kristalnim dvorcem. To je sedam otoka, a nad njima vlada stanoviti kralj
po imenu Sehriman. Taj ima jednu ker, zvanu Dunja. A bilo mi je reeno, da je ona
ta, koja veze gazele. Takoer su ove gazele tu pred tobom svjedoanstvo njezina umij
ea. Kada sam to taj put uo, moja
104

je e nja samo jo porasla, i ja sam utonuo u more misli, koje mi nisu davale nikakva
poinka. Takoer sam oplakivao svoju nesreu, to sam postao poput ene, to nemam vi e nikak
e snage i to r.e posjedujem vi e ono, to pripada mu karcu. Od onoga dana, kojega sam n
apustio Kamforne otoke, plau moje oi i tuguje moje srca. Tako se ve dugo nalazim u
toj bijedi, pa ne znam ak ni to, hoe li mi to biti mogue da se vratim u svoju domov
inu i da umrem pokraj svoje matere ili ne. Ah, menije ve dodijao ovaj svijet!'
Zatim mladi trgovac iznova zaplae, pa je uzdi ui i jadikujui pogledavao na sliku s
gazelama. Suze su u potocima tekle niz njegove obraze, i on izgovori ova dva st
iha:
Kada bi mi ponetko rekao: 'Radost ipak mora doi!'
Ja bih mu na to: 'Kako se to esto kod jada ka e: radost mora doi!'
'Nakon nekog vremena!' rekne on, ja ka em: 'To me udi. Tko mi jami za moj ivot? O ti,
iji razlozi ni ta ne valjaju!'
I nadalje on rekne:
Allah to dobro zna, ja sam, otkada si se od mene rastavila, tako dugo plakao, sv
e dok se nisam sav poklonio suzama!
Tada mi moj koritelj rekne: 'Strpljenja! ti e je zadobiti.'
Ja uzviknem: 'O ti koji me kori , strpljenja

kako da ga naem?'
- To je, o kralju, moja povijest! Jesi li ikada uo neku ne-obiniju od nje?
105
Stoidvadesetiosma no
Tada je Tad el-Muluk bio u najveoj mjeri zaprepa en, a dok je on slu ao tu priu mlado
g trgovca, u njegovu se srcu zapali ljubavna vatra poradi izvje a o ljupkosti gospo
darice Sitt30 Dunje.'..."
30 Sitt znai - princeza, kraljevna itd.
106
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan pred Dau el-Makanom
dalje priao:
- Kada je Tad el Muluk bio uo pripovijest mladoga trgovca, postao je u najveoj m
jeri zaprepa cenim, a u njegovu je srcu bila raspaljena ljubavna vatra, kada je uo
o ljepoti gospodarice Sitt Dunje i saznao, da je ona bila ta, koja je izvezla pa
r gazela. I njegova je strasna e nja postajala sve e om. Mladomu meutim trgovcu on rekne
:
- Tako mi Allaha, tebi se dogodilo ono, to se jo nikada nijednomu drugom ovjeku
nije dogodilo. Ali ti je odreeno stanovito ivotno trajanje, koje ti mora ispuniti.
Sada bih te ja htio jo i o neemu pitati!
Kada je 'Aziz odvratio:
to je to? ovaj nastavi:
- Ispriaj mi, kako ti je po lo za rukom, da vidi onu damu, koja je izvezla ovaj p
ar gazela!
- O moj gospodaru - odgovori 'Aziz - dobio sam pristup k njoj zahvaljujui jedn
oj lukav tini, i to na ovaj nain. Kada sam do ao s tom karavanom u njezin grad, iza ao
sam, i etao sam se ondje po vrtovima, koji su bili puni visokog drvea. uvar je meuti
m
107
Stoidvadesetideveta no
tih vrtova bio neki star ovjek u poodmaklim godinama. Njega ja upitam:
'Djedice, komu pripada ovaj ovdje vrt?'
On mi odgovori:
'On pripada princezi, gospodarici Dunji. Kada se njoj prohtije da se razonodi
, tada ona otvori tajna vrata, ee se uokolo po vrtu i u iva u mirisu cvijea.'
Nato ga ja zamolim:
'Ukazi mi naklonost i dopusti mi da sjedim u ovome vrtu, sve dok ona ne doe i
ne proe pokraj mene. Mo da potom imadnem sreu, da uvrebam jedan pogled na nju!'
Stari odgovori:
'U tome nema nikakva zla.'
Pa po to je on tako rekao, ja mu dadnem par dirhema s rijeima:
'Kupi nam ne to za jelo!'
On obradovan uzme novac, otvori vrtna vrata i povede me sa sobom unutra. Ondj
e smo i li sve dalje, dok nismo do li na neko ljupko mjesto, gdje mi on rekne:
'Ostani ovdje sjediti, sve dok se ja opet ne vratim k tebi!'
Predhodno mije meutim bio dao malo voa. Napusti me dakle i neko ga vrijeme nije
bilo. Kada se vratio, imao je sa sobom peeno janje, i od toga smo jeli sve dotle
, dok nismo bili siti. Ali je pri svemu tome moje srce eznulo za prizorom dame. D
ok smo obojica tu tako sjedili, iznenada se otvore vrata, i stari mi rekne:
'Na noge, sakrij se!'
im sam ja to uinio, gle, pomolio je neki crni u kopljenik svoju glavu kroz vrata
i viknuo:
'Stari, je li itko kod tebe?' 'Ne' odgovori ovaj.
108
Pripovijest o }Azizu i }Azizi

Tada u kopljenik nastavi:
'Zakljuaj vrtna vrata!'
Pa im je stari zasunom zakljuao vrtna vrata, gle, tu izae Sitt Dunja kroz tajna
vrata. Pri pogledu sam na nju povjerovao, da se Mjesec podigao na obzoru i da je
jasno zasjao. Cijeli sam jedan sat bio utonuo u promatranje njezina lika, i udio
za njome, kao to edan udi za svje om vodom. Kada je meutim protekao taj sat, ona opet
i ezne, po to je zakljuala vrata. Tada ja takoer odem iz vrta i potra im svoj karavanser
aj31, dobro znajui, da ja nikada neu do nje doprijeti i da ja isto tako ni nisam m
u karac za nju, pogotovo zato to sam postao poput ene i ne posjedujem vi e ono, to prip
ada mu karcu. Ona je osim toga ipak jedna kraljevna, ja meutim samo obian trgovac. K
ako bih se onda ja mogao tjelesno sjediniti s njoj slinom ili s ijednom drugom dj
evojkom? Kada su se zatim moji suputnici ondje pripremali za odlazak, isto sam s
e tako i ja spremio za putovanje i otputovao s njima. Njihovo je odredi te bilo ov
aj grad, i tako smo mi naposljetku dospjeli na ovo mjesto i susreli se s tobom.
Ti si me pitao, a ja sam ti ispripovijedao. To je pria o onome, to mi se dogodilo,
i s time - pomogao Allah!
Kada je Tad el-Muluk uo to izvje e, bili su njegovo srce i njegove misli posve osv
ojeni ljubavlju prema Sitt Dunji, i on nije znao, to bi uinio. Ali on ustane, uzja e
svojega plemenitog konja, uzme 'Aziza sa sobom, i vrati se s njime u grad svoje
ga oca. Ondje on odredi za 'Aziza jednu vlastitu kuu i opskrbi ga u njoj svime, to
je on trebao u jelu i pilu i odjei. Zatim ga ostavi i uputi se k svojemu dvorcu,
dok su mu suze curile niz obraze. Jer esto mo e slu anje ostaviti isti dojam kao vien
je i susret. I u tome je stanju ostao Tad el-Muluk neprekidno sve dotle, dok jedn
om nije k njemu u ao njegov otac i vidio, da mu je njegova boja izblijedjela, da j
e njegovo tijelo smr avilo i da su njegove oi pune suza. Tada je on znao, da se nje
gov sin nalazi u brizi zbog neega, to ga je moralo snai, i on ga upita:
31 Istonjako svratiste (chan, koji odgovara dana njem motelu - motor-hotelu).
109
Stoidvadesetideveta no
Dragi sine, izvijesti me o svojoj patnji! Reci mi, to ti se do
godilo, da je tvoja boja izblijedjela i tvoje tijelo smr avilo?
On mu dakle ispripovijeda sve, to je do ivio, to je uo o 'Azi-zovoj povijesti i o
izvje u o Sitt Dunji, i nadalje, da on nju ljubi, samo jer je o njoj slu ao, a da je
nikada svojim oima nije vidio. Ali mu otac rekne:
Dragi sine, gledaj, ona je ki stanovitog kralja, ija se zemlja
nalazi daleko od na e. Stoga odustani od toga i otii u palau svoje
matere!'..."
110
Ali kada je poela
stoitrideseta no
nadalje pripovijedao:
- Otac Tad el-Muluka mu rekne:
- Dragi sine, njezin otac je stanoviti kralj, ija se zemlja nalazi daleko od n
a e. Stoga odustani od toga i otii u palau svoje matere! Ondje se nalazi petstotina
djevojaka, slinih Mjesecima. Pa koja god ti se samo od njih svidi, tu uzmi. Ili em
o mi za tebe isprositi neku kraljevnu, koja je jo ljep a od Sitt Dunje.
Samo Tad el-Muluk odvrati:
Dragi oe, ja neu nikada nikoju drugu osim nju, umjetnicu

gazela, koje sam vidio. Jaje moram zadobiti, inae u lutati naoko
lo po pustinjama i po pustarama i zbog nje tra iti smrt.
Tada mu otac rekne:
Daj mi jedan kratak rok, dok ja ne po aljem k njezinu ocu i
nju od njega ne zaprosim i tebi dopustim da prispije do svojega ci
lja, kako sam gaja sam postigao kod tvoje matere. Mo da e ti Allah
pomoi do tvoje elje. Ako meutim njezin otac ne pristane, tada u
mu ja uzdrmati njegovu zemlju vojskom, ija e se stra nja eta jo
nalaziti kod mene, dok se prednja bude ve nalazila kod njega.
111
Stoitrideseta no
Zatim on dadne pozvati mladoga 'Aziza i rekne mu:
Moj sine, poznaje li ti put do Kamfornih Otoka?
Kada je taj potvrdno odgovorio na pitanje, kralj nastavi:
Ja elim, da ti onamo otputuje s mojim vezirom. 'Aziz odgovori:
Slu am i pokoravam se, o najvei kralju na ega vremena! Kralj dakle dadne da doe njegov
vezir i rekne mu:
Smisli mi neki plan za stvar mojega sina, plan, koji pogaa
ono pravo. Otputuj ka Kamfornim Otocima i isprosi ker njihova
kralja za mojega sina!
Vezir posvjedoi svoju pokornost. Tad el-Muluk se meutim vrati k svojoj kui, boles
tan od prevelike strasti, a vrijeme mu se uinilo beskrajno dugim. Pa kada ga je o
kru ila no sa svojom tamom, on pone plakati i uzdisati i jadikovati, te izgovori ove
stihove:
Pada crna no, i moje suze opet teku, Ljubav u mojoj nutrini bukti kao vrela vatra
.
Ako pitate noi o meni, one e vam ispriati,
Da ja ne poznajem ni ta drugo do brigu i gorku nevolju.
Ja vidim u mome nonom jadu, kako tonu zvijezde. Poput zrnja tue padaju suze na moj
e lice.
Tako ja tu le im usamljen i nemam nikakva pomonika, Ba kao zaljubljenik, koji je ost
ao bez bli njih i prijatelja.
Kada je izgovorio te stihove do kraja, on padne na dugo vremena u nesvijest.
I tek kada je nastalo jutro, on opet doe k sebi.
112
Tada doe sobar njegova oca, prie k njegovu uzglavlju i pozove ga ka kralju. Tako o
n poe sa slugom. Kada ga je meutim njegov otac ugledao i vidio njegovo blijedo lic
e, podsjetio ga je na strpljenje i obeao mu, da e ga sjediniti s voljenom princezo
m. Zatim je opremio 'Aziza i vezira i uz to im dao kraljevske poklone. Ovi su pu
tovali dan i no, sve dok nisu do li blizu Kamfornih Otoka. Ondje su se zaustavili n
a obali neke rijeke, a vezir odasla ka kralju glasnika, kako bi mu javio njihov
dolazak. Glasnik ode, i jedva je trio protekao jedan sat, kad li su im dolazili
u susret komornik i kraljevi veziri. Jednu parasangu daleko od prijestolnice sus
retnu se sa stranim gostima, pozdrave ih i podadu im poasnu pratnju, sve dok nisu
s njima stupili pred kralja. Tada mu stranci izrue poklone i provedu tri dana ka
o njegovi gosti. etvrtoga meutim dana vezir poe, otie ka kralju, stupi pred njega i
izvijesti ga zbog ega je do ao. Kralj nije znao, to bi mu odgovorio. Jer njegova ki n
ije voljela mu karce i nije imala elje za brakom. Tako on neko vrijeme pogne svoju
glavu, zatim je opet digne, pozove jednoga od u kopljenika i rekne mu:
Otii k svojoj gospodarici Dunji, i ponovi joj ono, to si uo
i zbog ega je ovaj vezir do ao!
U kopljenik otie, pa nakon to ga neko vrijeme nije bilo, on se vrati kralju i isp
ripovijeda mu:
O najvei kralju na ega vremena, gledaj, kada sam ja u ao k
Sitt Dunji i izvjestio je o onome to mi je nalo eno, tada je ona po
stala vrlo srdita, navalila na mene s nekim tapom i htjela mi ras
koliti glavu. Brzo sam pred njome uzmaknuo natrag. Ona meutim
dovikne: 'Ako me moj otac prisili na brak, Tada u ja ubiti onoga,
za koga budem udata!'
Tada njezin otac rekne veziru i 'Azizu:
Vi ste to obojica uli, i sada to znate. Izvijestite o tome kra
lja i prenesite mu moj pozdrav! Recite mu, da moja ki ne voli
mu karce i da nema elje za brakom!'..."
113
Ali kada je poela
stoitridesetiprva no
'#5TSW?W?W?9W?!?1?$SWW9$W^'
SS c
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Sehriman rekao veziru i 'Az
izu:
Prenesite kralju moj pozdrav! I izvjestite kralja o tome, to
ste uli, da moja ki nema elje za brakom!
Tako se oni okrenu neobavljena posla i putovali su odatle, sve dok opet nisu
stupili pred svojega kralja. Kada su mu ispripovijedali, to se dogodilo, zapovije
di on odmah satnicima, da sazivaju vojske, da mogu izai u rat i vojnu. Vezir mu m
eutim rekne:
O gospodaru kralju, udostoj se, da to ne ini ! Onoga kralja
ne pogaa nikakva krivica. Jer kada je njegova ki saznala o ponu
di, poslala je poruku ovoga sadr aja: 'Ako me moj otac bude pri
silio na brak, tada u ja ubiti onoga, za koga budem udata, a potom
u sama sebi zadati smrt.' Ustruavanje dolazi dakle samo od nje.
Kada je kralj uo ministrove rijei, bio je zabrinut za Tad el--Muluka a sebi je r
ekao:
Ako ja protiv njezina oca povedem vojnu i zatim takoer
princezu podvrgnem pod svoju vlast, a ona se meutim ubije, tada
mi to ni ta ne koristi.
Zatim kralj izvijesti svojega sina Tad el-Muluka, kako s time stoji. A im je ta
j to uo, on rekne svojemu ocu:
Stoitridesetiprva no
Dragi oe, ja ne mogu podnositi ivot bez nje! Ja u otii k
njoj, ja u poku ati putem nekoga lukavstva, da se s njome sjedinim,
pa makar morao pri tome nai takoer smrt. Uinit u ni ta drugo
nego to!
Kako e ti dakle k njoj otii?
upita njegov otac.
A on odgovori:
Ii u preobuen u nekoga trgovca.
Nato rekne kralj:
Ako ti svakako mora ii, onda uzmi sa sobom vezira i 'Aziza!
Zatim on dadne da mu se uzme novac iz njegove riznice i da mu se nabavi robe
za stotisua dinara. I on je dogovorio izvedbu s 'Azizom i vezirom. Ali kada je na
stala no, otie Tad el-Muluk s 'Azizom u njegov stan. Ondje tijekom te noi obojica pr
oborave. Tad el-Muluk je meutim imao srce puno rana. Jelo i spavanje mu nisu htjel
i prijati. Salijetale su ga alosne misli, a potresala ga je e nja prema ljubljenoj,
i on je usrdno molio Stvoritelja:
Milostivo mi podaj sjedinjenje!
I on pone plakati i uzdisati i jadikovati i izgovori ove stihove:
Hoe li mi zbilja pasti u dio sjedinjenje poslije rastanka?
Zatim sam ti se jednom potu io na svoju ljubavnu patnju i rekao:
'Ja sam mislio na tebe, kada me je no posve zaboravila. Ti si me dr ala budnim, kad
a je svijet le ao u snu.'
Nato pone on gorko plakati, a s njime je takoer plakao 'Aziz, jer se sjetio svo
je sestrine 'Azize. Tako su obojica plakala bez prestanka, sve dok nije svanulo j
utro. Zatim Tad el-Muluk ustane i otie k svojoj materi, odjeven u putnu odjeu. Kada
gaje ona upi116
Pripovijest o }Azizu i 'Azlzi

tala kako stoji s njime, on joj sve ispripovijeda. Tada mu ona dadne redesettisua
dinara i oprosti se od njega. Po to je on zatim izlazio, ona se pomolila, da on u
zmogne sigurno dospjeti do cilja i sjediniti se s ljubljenom. Potom on ode k svo
jemu ocu i zamoli ga za dopu tenje za polazak. Taj mu dadne dopu tenje i urui mu isto
iako pedesettisuca dinara. On takoer izda zapovijed, da se napolju pred gradom p
odigne rasko an ador. Po to se to dogodi-'.:. zadr i se Tad el Muluk jo dva dana u adoru.
Zatim udari na put, sretan zbog toga, to ima 'Aziza za suputnika, i on mu rekne:
Brate, ja se nikada neu moi od tebe rastati!
Tada 'Aziz odgovori:
- Ja takoer tako mislim. Da, ja bih rado umro uz tvoje noge. Ali ah, moj dragi
brate, moje je srce u brizi zbog moje matere!
- Kada mi postignemo svoj cilj - nastavi Tad el-Muluk -rada e sve biti dobro.
Tako se oni otpute. Vezir ga opomene, da ne klone duhom. Ali ga je 'Aziz obiav
ao obveer razonoditi, navoditi mu stihove i priati mu pripovijesti i prie. urno su p
utovali, dan i no, puna dva mjeseca dana, sve dok Tad el-Muluku put nije postao pr
edugim. Pa kada su se ljubavni plamenovi u njemu razgorjeli s
om estinom, on izrekne stihove:
Put je dug: tako mi te kima postaju jad i brige, I u mome srcu iznova gori ljubavn
i ar.
Kunem se, o ti moja e njo, o ti cilju mojega nadanja, Onim, koji je stvorio ovjeka i
z jedne kapi krvi32:
Ja sam zbog tebe, ti moja eljo, podnosio takav ljubavni teret, Koji ne bi podnije
le visoke planine u ponekoj besanoj noi.
Kur'an 96,2: "Stvorio je ovjeka od zgru ane krvi."
117
Stoitridesetiprvci no
O gospodarice mojega svijeta, ljubav me je uni tila, Ona me je uinila mrtvacem bez i
votnoga daha.
Da me nije o ivljavala nada, da u se s tobom sjediniti, _ Moje tijelo ne bi imalo s
nage, da hoda po ovome svijetu!
Kada ih je izrekao do kraja, opet je plakao, a s njime je plakao 'Aziz, jer j
e takoer on bio ranjena srca. Srce je meutim vezirovo bilo dirnuto njihovim plaem,
pa on rekne:
O gospodaru, budi veseo i dobro raspolo en! Sve e biti
dobro!
Ali Tad el-Muluk odvrati:
O veziru, putovanje mi postaje predugim. Izvijesti me, koliko smo mi jo dalek
o udaljeni od toga grada!
Preostaje jo jedan kratak put rekne 'Aziz.
Zatim oni nastave svoje putovanje i premjeravali su brdo i dolinu, k tomu pak
pustinje i stepe. Jedne pak noi, dok je Tad el--Muluk le ao spavajui, kad li ugleda
u snu svoju ljubljenu uza se, dok ju je on grlio i privlaio na svoje grudi. On se
probudi u divljoj jezi i kao izvan sebe, pa zatim izgovori stihove:
Vi prijatelji, srce je puno ljubavi, suze teku.

arko se ari moja strast, i njezin se suputnik zove jad.
Ja jadikujem poput matere, koja je izgubila svoju djecu. Da, tugujem poput golub
ova, kada doe nona tmina.
Pa ako iz tvoje zemlje vjetrovi k meni pusu,
Tada ja osjeam, kako se rashladenje spusta na zemlju.
118

Tebe ja pozdravljam postojano, dokle god Zefir umori, Dokle god golubi guu, dokle
god pticu njezino krilo nosi.
Kada je Tad el-Muluk zavr io svoje stihove, prie mu vezir i rekne:
Raduj se, to je sretan predznak! Budi dobre volje i utje en.
Ti e sigurno postii svoj cilj!
Pristupi mu takoer 'Aziz, ohrabri ga i pone ga umirivati natapanjem i prianjem p
ria. I tako su putovali dalje usiljenim marovima neprekidno dan i no, ponovo dva m
jeseca dana. Tada im, jednoga dana, o izlasku sunca zasvijetli nasuprot njih u d
aljini ne to bijelo, te Tad el-Muluk odmah upita 'Aziza:
- Sto je to bijelo ondje?
- Moj gospodaru - odgovori 'Aziz - to je bijeli dvorac, i ondje je grad, koji
je tvoje odredi te!
Princ se nad time obraduje, i tako su oni brzo krenuli dalje, sve dok se nisu
na li blizu grada. Pa kada su prispjeli onamo, Tad el--Muluk se tomu obradovao u n
ajveoj mjeri, a brige su i patnja od r.;ega ustuknule. Nato oni uu u grad, preodje
veni kao trgovci, princ meutim u spodobi otmjena trgovakog gospodara. I oni dou do
jednoga svrati ta, koje je bilo poznato kao trgovaki karavan-seraj, do jednoga veli
kog chana33. Kada je Tad el-Muluk upitao:
- Je li to trgovako svratiste? 'Aziz odgovori:
- Dakako, to je taj chan, u kome sam ja neko stanovao.
Tako se oni ondje zaustave, puste svoje deve da prikleknu, uzmu s njih tovare
i odnesu svoju robu u skladi ta. etiri su se dana
33 Chan (= han) je istonjako svratiste, koje odgovara dana njem motelu, motor-h
otelu, ili - karavanseraj (karavansaraj).
119
Stoitridesetiprvn no
odmarali. Zatim im je vezir svjetovao da si iznajme neku veliku kuu. Oni su s tim
e bili sporazumni, pa su si iznajmili kuu s velikim prostorijama, koja je bila po
godna za sveanosti. Ondje su ustanovili svoje boravi te. Sada vezir i 'Aziz ponu kov
ati planove za Tad el-Muluka. Jer sam je princ bio u nedoumici i nije znao, to bi
uinio. Pa budui da vezir nije mogao pronai nikakvu drugu zamisao nego tu, da princ
kao trgovac zasjedne u hali tkaninarskog trga, on se zato obrati Tad el-Muluku i
'Azizu s rijeima:
Znajte, ako mi ovdje budemo boravili tako besposleni, mi
neemo postii svoj cilj i neemo uope ni ta obaviti. Menije sada
ne to palo na pamet. Pa ako tako ushtjedne Allah, bit emo time
dovedeni na pravi put.
Tada Tad el-Muluk i 'Aziz reknu:
Uini ono, to ti se ini da je dobro! Jer na starim ljudima
poiva blagoslov, pogotovo na tebi, jer si ti u svim stvarima iskusan.
Stoga nam reci, to ti je palo na pamet!
Ja sam mi ljenja - rekne on Tad el-Muluku - da mi za te
be iznajmimo jedan duan na bazaru za tkanine, u kome e zatim
moi voditi trgovinu. Jer svi ljudi, ugledni i oni najni ega
dru tvenog stale a, trebaju rublje i tkanine za odjeu. Ako ti strp
ljivo u tome duanu istraje , tada e, ako tako htjedne Allah
Uzvi eni, tvoja stvar izai na dobro, pogotovo zato to si ti lijepe
vanj tine. Uini meutim 'Aziza svojim poslovoom i pusti ga da

sjedi unutra u duanu, da ti dodaje tkanine i rublje!
Kada je Tad el-Muluk uo te rijei, on rekne:
To je valjan i ispravan savjet!
Ujedno on izvadi jedno rasko no trgovako odijelo, obue ga na sebe i dadne se na p
ut. Njegove su ga sluge pratile, i on dadne jednomu od njih tisuu dinara, da se s
time pobrine za ureenje duana. I li su, sve dok nisu do li do bazara za tkanine. Kada
su meutim trgovci ugledali Tad el-Muluka i pustili da njihove oi poivaju na njegovo
j ljepoti, bili su zbunjeni, i neki reknu:
120
Gledajte, Ridvan, uvar Raja34, je otvorio vrata i ostavio ih
bez nadzora, tako da je ovaj mladi tako divne ljepote uzmogao
umaknuti odande!
A jedan drugi rekne:
Mo da je ovaj jedan od tih anela.
im su ovi zatim stupili u krug trgovaca, raspitali su se o duanu predstojnika t
rga, pa kada su im pokazali put onamo, oni se odmah upute k njemu i pozdrave ga.
Tada predstojnik i svi trgovci, koji su se nalazili kod njega, ustanu, puste da
stranci sjednu i iska u im po tovanje poradi vezira. Jer vidjeli su da je on ovjek u
poodmaklim godinama i ovjek koji pobuuje strahopo tovanje, i da je bio praen od mlad
ia Tad el-Muluka i 'Aziza. I oni reknu jedan drugomu:
- Sigurno je ovaj starac otac ove dvojice mladia. Sada vezir upita:
- Tko je izmeu vas predstojnik bazara? Tada ljudi uzviknu:
- Ondje je on!
Pa kada je taj zatim istupio naprijed, vezir ga pogleda i pa ljivo ga je promat
rao. Vidio je da je predstojnik ovjek u visokoj starosti, ozbiljna i dostojanstve
na izgleda, i da je okru en slugama i kalfama i crnim robovima. Predstojnik ih dak
le pozdravi kao prijatelje i primi ih uz visoko iskazivanje po tovanja. On im dopu
sti da sjednu uz njega, i rekne im:
Imate li mo da kakav zahtjev, da bismo vam ga mi mogli
ispuniti?
Da odvrati vezir
ja sam star ovjek, u poodmaklim godi
nama, a imam sa sobom ova dva mladia, s kojima sam proputovao
34 Ridvan uva rajska (d ennetska) vrata, a ondje lijepi mladii dvore vjernike.
121
Stoitridesetiprpa no
sve krajeve i zemlje. Svakiput, kada doem u neki veliki grad, ostajem ondje punu
godinu dana, da se obojica u njemu mogu ogledati i upoznati njegove stanovnike.
Gledajte, sada sam do ao u ovaj va grad i odluio sam se na to, da u njemu proboravim
. I zato ja od tebe molim neki lijep duan na najboljem polo aju, da dadnem dvojici
da ondje sjede. Oni moraju voditi trgovinu, ali se moraju takoer ogledati po ovom
e gradu i prilagoditi se obiajima njegovih stanovnika, tim to e nauiti, kako se ovdj
e kupuje i prodaje, nudi i uzima.
Predstojnik dadne kao odgovor:
To se treba rado dogoditi!
Zatim on meutim pogleda dva mladia, obraduje im se i raspali se estokom ljubavlj
u prema njima. Taj je naime predstojnik bio osvojen oaravajuim pogledima, a on se
davao zavoditi naklo-no u prema djeacima vi e nego onom prema djevojicama. I tako se on
predavao ljubavi prema djeacima.
Sada on u sebi rekne: .
To je lijepa divlja. Hvala neka je Njemu, koji ih je stvorio i
oblikovao iz prezrene vode35!
Pri svemu je tome stajao on, predstojnik, pred njima, da ih poslu uje poput nek
oga sluge. Zatim meutim otie, pa pripremi za njih duan. Taj se nalazio u sredini ve
like trgovake hale, i nije bilo nijednoga pristalijega i cjenjenijega duana na cij
elome bazaru od upravo toga, kojega je on ispraznio i uresio, a u njemu su se na
lazile police od bjelokosti i ebanovine. Zatim on preda veziru, koji je dakako i
zgledao poput iskusna trgovca, kljueve s rijeima:

Uzmi ih, cijenjeni gospodaru! Neka Allah ushtjedne taj du
an uiniti blagoslovljenim mjestom za tvoja dva sina! Po to je ve
zir uzeo kljueve, otiu ta trojica u chan, u kome su uskladi tili
35 Kur'an 32,7.8: "Koji je uljep ao svaku stvar, koju je stvorio, i poeo je s
tvaranje ovjeka od zemlje, zatim je uinio njegov porod od sperme, od slabe vode [d
akako: od sjemene tekuine]".
122
svoju robu, i zapovijede slugama, da sve, to imaju u robi i tkanini, odnesu u ona
j duan.'..."
123
zapoela po Kraljevu odobrenju.
Ali kada je poela
stoitridesetidruga no
#W W W W ????? ? W??W W??V
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir, po to je uzeo kljueve duana,
zajedno s Tad el-Mulukom i 'Azizom oti ao u chan, i da su zapovijedili slugama, da
onamo prenesu sve, to su imali u robi i tkaninama i skupocjenostima. A to je bila
jedna vrlo velika koliina, koja je bila vrijedna cijela blaga zlata. Sluge izvr e
zapovijed. Zatim pou sami u duan, pa po to su robu razvrstali, upute se na noni poinak
. Drugoga meutim jutra povede vezir dva mladia sa sobom u hammam. Ondje se okupaju
, dotjeraju, obuku rasko nu odjeu, koja je mirisala miomirisima, i nau iju se svih bl
agodati kupelji. Oba su mladia bila zraee ljupkosti, i u hammamu se to inilo, kao da
je njima pjesnik posvetio ove rijei:
Blago njegovu hammamskom sluzi, kada njegova ruka dodiruje Tijelo, koje kao da j
e bilo stvoreno iz vode i svjetlosti!
Bez prestanka on vje ba svoj runi rad da bude oprezan, Onda je to, kao da stjee od t
ijela mo us nje an poput kamfora.
Potom oni napuste hammam. Predstojnik je meutim, kada je uo, da su oni oti li u k
upelj, sjeo, kako bi ih priekao. I gle, njih
125
Stoitridesetidruga no
dvojica dou, lijepi kao gazele. Njihovi su se obrazi blago rumenili. Njihove su oi
bile ispunjene tamnim sjajem, njihova su lica bila slike zraee ljepote. Oni su sl
iili dvama Mjesecima, koji se pokazuju u sjaju, ili dvjema voem natrpanim granama.
im ih je ugledao, on skoi na noge i rekne:
Moji sinovi, neka vam va e kupanje vazda dobro prija!
Tada rekne Tad el-Muluk milim glasom:
Allah ti iskazao dobrotu, dostojanstveni oe, za to nisi
do ao s nama, da se zajedno kupamo?
Zatim se obojica naklone preko predstojnikove ruke, poljube je i pou ispred nj
ega, dok nisu do li u duan. To su oni uinili iz uglaenosti i kako bi mu iskazali po tov
anje, jer je on bio poglavar trgovaca na bazaru i prema njima prije toga iskazao
dobrotu, kada im je dao duan. On je dakle gledao kako se njihovi bokovi gibaju,
a tada se pone u njemu sve jae uzbuivati njegova strast. Dahtao je i puhao i jedva
da se jo mogao savladavati, oima ih je htio progutati i zapoeo je pjevati ove stiho
ve:
Srce ita poglavlje iskljuivog posjeda. Odsjeak o dijeljenju s drugim ne otvara.
To nije nikakvo udo, ako ono zadr e zbog takvog tereta. Ipak se na nebu sfere u svoj
oj ophodnji gibaju.
I dalje on rekne:
Moje je oko ugledalo dvojicu, koji su stupili na zemaljsko tlo Obojicu bih ljubi
o takoer, ako bi mi stupili na oi!
Kada su oni takvo to od njega uli, ponu ga preklinjati, da s njima opet ode u ku
pelj. Premda je jedva povjerovao svojim u ima,
126
on ipak po uri u hammam, i obojica zatim s njime uu u njega. Vezir meutim jo nije nap
ustio kupelj. im je taj uo o predstojnikovu dolasku, otie, pozdravi ga usred predvo
rja i pozove ga na ulazak u kupelj. Kada je onaj to odbijao, uhvati ga Tad el-Mul
uk za jednu ruku i 'Aziz za drugu, i tako ga otprate u jednu zasebnu sobu. Ovaj
neisti starac pusti da ga oni vode, a pri tome je njegovo uzbuenje postajalo sve j
ae. Sada se Tad el-Muhik zakune, da predstojnika ne smije prati nitko drugi osim n
jega samoga. A 'Aziz se zakune, da nitko drugi osim njega ne smije na njega lije
vati vodu. Premda je stari upravo to elio, on to ipak odbije. Tada mu vezir rekne
:
- Gledaj, obojica su tvoji sinovi, pusti neka te peru i ureuju!
- Neka ti ih uva Allah! - uzvikne predstojnik - tako mi Allaha, blagoslov su s
e i srea spustili na na grad, kada ste do li vi
s va ima!
I on izrekne ova dva stiha:
Ti si do ao, i zazelenjeli su se kod nas bre uljci, Oni su se gledatelju pokazali u
cvjetnoj odjei.
Uzviknula je zemlja i svi, koji na njoj stanuju: Neka je tebi, goste, posveen srd
aan pozdrav!
Oni mu se zahvale na tim rijeima. I Tad el-Muluk ga nastavi prati, dok je 'Aziz
lijevao preko njega vodu. On je meutim mislio da je prenesen u raj. Kada su oni
zavr ili na njemu svoju slu bu, on im po eli nebeski blagoslov i sjedne zatim pokraj v
ezira, kako bi s njime naklapao, dok je pri tome pogledavao mladie. Nato im poslu i
telji donesu runike. Oni se obrisu, obuku opet svoje haljine i napuste kupelj. Ve
zir se meutim obrati predstojniku s rijeima:
Vrijedni Gospodaru, gledaj, kupelj je ipak Zemaljski Raj!
Ovaj nato odgovori:
127
Stoitridesetidrugct no
Neka Allah dadne da ona tebi i tvojim sinovima bude u
zdravlje i neka obojicu za titi od zla pogleda! Imate li mo da
sjeanju od onoga, to je umjetnik rijei bio rekao u pohvalu
kupelji?
Tada rekne Tad el-Muluk:
Ja u prilo iti dva stiha - i on prilo i:
Gledaj, ivot je u kupelji zacijelo najljep i ivot,
to u
Ali, ah, mi u njoj boravimo uvijek samo kratko vrijeme

i
Raj, u kome nam je zabranjeno du e boraviti, Paklena vatra, u koju mi ulazimo s ra
do u!
Kada je Tad el-Muluk izgovorio svoje stihove, 'Aziz pone:
Ja takoer znam dva stiha u pohvalu kupelji.
Tada ga predstojnik zamoli, da ih iznese, i tako on rekne:
Kua, okiena cvijeem, na velikima mramornim blokovima, Lijepa kua
kada je uokolo u aruj
e vatra,
Tako bih je ti dr ao za pakao, ali je ona u istini nebo, Po kojemu putuju tako mno
ga Sunca i Mjeseci.
Stihovi se, koje je izrekao 'Aziz, dopadnu predstojniku, i tim to je promatrao
ljepotu tih mladia i uznosio se njihovom rjeito u, on klikne:
Tako mi Allaha, vi sjedinjujete u sebi rjeitost i milinu. No
poslu ajte takoer mene!
128
Zatim on zapone melodiju i otpjeva uz nju ove stihove:
0
ljepoto paklene vatre i rajska muko
Na ivot ona opet budi i du e i tijela.
Tako se ja zaprepa ujem nad kuom, koje se radosti vazda obnavljaju,
A pod kojom ipak bukte plamenovi vatrena sjaja!
ivot radosti za svakoga, tko k njoj usmjeri svoj korak, Pa ipak su je vode napoji
le svojim suzama.
Zatim pusti on pogled svojega oka da pase u vrtu njihove ljepote, te opet izg
ovori stihove, i to ova dva:
Ja sam oti ao u njezinu prostoriju, i ondje ugledao dva stra ara, Koji su me stalno
gledali nasmije ena lica.
U ao sam u njezin raj, posjetio njezinu paklenu vatru,
1
zahvalio na dobroti Ridvanu, zahvalio takoer Maliku36
Kada su drugi to uli, bili su zadivljeni nad takvim stihovima37. Predstojnik i
h sada pozove u svoju kuu, ali oni odbiju i vrate se
36
Malik je uvar na vratima pakla, a Ridvan na vratima raja. Hladnu
naime
kupelj pjesnik ovdje usporeuje s rajem, a toplu s paklom.
37
Svakako e se ponekom itatelju zapadnjakog senzibiliteta uiniti, da s
u
ovi stihovi dosadni i da posve nepotrebno zadr avaju radnju. No svakako grije e
oni izdavai koji iz svojih izdanja 1001 noi stihove naprosto ispu taju, jer da su
"za radnju indiferentni". Tko hoe zbilja itati ovo tivo, mora se pomiriti s
injenicom da se ovdje pjesniku nikamo ne uri. A onomu itatelju, kojemu su
ti stihovi dosadni, nitko ne brani da ih pri itanju preskoi.
129
Stoitridesetidruga no
kui, kako bi otpoinuli od velike vruine u kupelji. Nakon to su to uinili, jeli su i p
ili i proveli no u svome stanu savr eno sretni i zadovoljni. Sljedeega se meutim jutr
a dignu iza spavanja, obave abdest38, izgovore molitvene formule i popiju jutarn
ji napitak. im se Sunce vi e podiglo na nebu i otvorili se duani i bazari, spremili
su se, ostavili svoje prebivali te i uputili se na bazar, da otvore duan. Njega su
ve sluge uredile na najljep i nain: oni su u njemu bili ra irili vunene i svilene sago
ve i postavili dva divana, od kojih je svaki bio vrijedan sto dinara. I na svaki
su divan bili stavili po jedan ko ni pokriva, koji je bio obrubljen zlatnom rojtom
, kako je to priliilo za kraljeve. U sredini je duana bio postavljen najfiniji nam
je taj, koji je odgovarao otmjenoj prostoriji. Tada sjedne Tad el-Muluk na jedan di
van, 'Aziz na drugi, a vezir se spusti na pod u sredini duana, dok se posluga pos
tavila pred njih. Uskoro je gradsko puanstvo posvuda o njima ulo i dolazili su ova
mo u gomilama, tako da su oni od svoje robe i svojih tkanina pone to prodavali. Je
r u cijelome se gradu pro irila vijest o ljepoti Tad el-Muluka. Pro lo je vi e dana, i
pri tome je svaki dan ovamo hitao puk u sve veem mno tvu. Nato pristupi vezir Tad el
-Muluku, preporui mu, neka uva svoju tajnu, a 'Azizu stavi na srce, neka vjerno sl
u i princu. On sam meutim ode u stan, kako bi bio sam sa sobom i promi ljao o stanovi
tome planu, koji bi im mogao biti od koristi. Dotle dva mladia uzmu naklapati, a
Tad el-Muluk rekne 'Azizu:
Mo da uskoro netko doe od Sitt Dunje.
Ipak je on na to ekao dane i noi. Srce mu je bilo te ko, nije nalazio niti sna ni
poinka. Jer posve ga je zarobila e nja, a sve je jaom bivala njegova strasna udnja, t
ako da nije vi e poznavao slatkou sna, da, jelo je i pilo od sebe odagnao. Ipak je
ostajao poput krasnoga Mjeseca, koji stoluje na nebu u svojoj punini. Dok je on
tu tako sjedio, gle, kadli mu jednom doe neka stara ena.'..."
38 Religiozno pranje prije molitve.
130
Ali kada je poela
=" SgS
stoitridesetitrea no
m c
ovako dalje pripovijedao:
Dok je Tad el-Muluk tu tako sjedio, kad li mu je jednom
do la neka stara ena i pristupila mu. Praena od dvjeju robinja,
dolazila je ravno ovamo, sve dok se nije zaustavila pred duanom
Tad el-Muluka.
Tada ona ugleda ravnomjeran lik i ljupku mo njegove ljepote, : od velikog zapr
epa enja nad njegovim divnim izgledom ona smoi svoje gae i uzvikne:
Slava neka je Njemu, koji te je proizveo iz prezrene vode39 i
uinio te isku enjem za oko!
Zatim ga je dugo gledala i rekla:
To nije nikakvo smrtno bie, ne, to je nadzemaljski aneo!
Potom pristupi bli e k njemu i pozdravi ga. On joj meutim uzvrati pozdrav, tim to
se digao i gledao je nasmije enim pogledom, kako mu je to bio svjetovao 'Aziz sta
novitim migom. I odmah
39 Kur'an 32,7.8, usp. gore navedenu bilje ku 34: prezrena je voda zapravo s
perma, to jest: sjemena tekuina.
131
Stoitridesetitrea no
je pusti da sjedne pokraj njega i pone joj lepezom pribavljati ras-hlaenje, sve do
k ona nije osjetila, da se osvje ila i da je otpoi-nula. Tada stara rekne, obraajui s
e Tad el-Muluku:
Moj sine, ti koji si tako savr en po vanj tini i po duhu, jesi li
ti iz ove zemlje?
* Rijeima probrane istoe * i glasom slatke finoe *40 on odgovori:
Tako mi Allaha, plemenita gospodarice, jo nikada u mome
ivotu nije moja noga stupila na ovaj zemaljski pojas prije ovoga
vremena. Ovdje sam se takoer samo zato zaustavio, da bi se og
ledao unaokolo.
Tada ona rekne:
Neka je srea u tvome prispijeu u zemlju blagoslova! Sto
ima kod sebe od tkanina? * Poka i mi ne to lijepo! * Ljepotan
donosi samo ljepotu. *
Kada je Tad el-Muluk uo njezine rijei, njegovo srce zakuca, ali on nije razumio
smisao njezina govorenja. Ali kada mu je 'Aziz migom dao znak, on rekne:
Ja imam kod sebe sve, to ti eli . Da, imam stvari, koje pris
taju jedino kraljevima i princezama. Zato me izvijesti, za koga i to
hoe kupovati, kako bih pred tebe iznio svaki komad onakav,
kakav onomu, za koga je to odreeno, pristaje!
To je on rekao, kako bi mogao shvatiti smisao njezinih rijei. Nato ona odgovor
i:
Ja elim neku tkaninu, kakva prilii Sitt Dunji, keri kralja
Sehrimana. im je meutim Tad el-Muluk uo ime djevojke, koju
je ljubio, silno je bio obradovan te je rekao 'Azizu:
Donesi mi onaj ondje sve anj ovamo!
Tada ga 'Aziz donese i rastvori ga pred princom. Taj sada rekne staroj:
40 U izvorniku je posrijedi rimovana proza.
132
Izaberi ono, to njoj prilii! Gledaj, to je ne to, to se nalazi
samo kod mene.
Ona dakle izabere ne to, to je bilo vrijedno tisuu dinara, pa upita za cijenu. Pr
i tome je s njime naklapala i trljala se dlanom izmeu bedara. Tad el-Muluk meutim u
zvikne:
- Smijem li ja sa tebi slinom trgovati za tu neznatnu cijenu? Neka je hvaljen
Allah, to me je s tobom upoznao!
- Neka te titi Allahovo ime! - odgovori stara.
Tvoje lijepo lice ja stavljam p
od za titu Gospodara zore41! Ah, to je lice tako fino a glas je tako ist! Sretne li
one, koja smije poivati na tvojim grudima i grliti tvoj vitki stas i radovati se
tvojoj mladosti, pogotovo ako je isto tako lijepa i mila kao ti!
Tada se Tad el-Muluk pone smijati, sve dok nije gotovo pao na lea, te u sebi rek
ne:
O Gospode, pu ta da se ostvaruju elje posredstvom starih
svodnica. One su ispuniteljice elja!
Kada je ona zatim upitala: - Moj sine, kako se ti zove ? - on odgovori:
Tad el-Muluk.
Stara rekne:
To je zaista ime za kraljeve i sinove kraljeva42! Ali ti si od
jeven kao kakav trgovac!
Tada u rije upadne 'Aziz:
- Budui da su ga njegovi roditelji i roaci voljeli i tako mnogo cijenili, oni s
u ga tako nazvali.
- Ima pravo. Neka vas Allah sauva pred zlim pogledom i pred opasnostima od nepr
ijatelja, koji gledaju na vas puni zavisti, makar im i srca venu pred va im dra ima!
41
Kur'an 113,1: "Reci: Utjeem se Gospodaru zore."
42
Tad el-Muluk znai - kruna kraljeva.
133
S tim rijeima ona uzme tkaninu i ode, jo uvijek puna divljenja nad njegovom lje
potom i ljupko u i skladno u njegova stasa.
urno je hodala odatle, sve dok nije u la Sitt Dunji. I ona joj rekne:
- Visoka gospodarice, donosim ti jednu lijepu tkaninu.
- Poka i mi je!
zapovijedi princeza. Stara rekne:
- Visoka gospodarice, ovo je ona! Samo je preokreni, oko mo
je, i pogledaj si je!
Kada ju je zatim Sitt Dunja vidjela, zapanji se i uzvikne:
- Draga majice, to je zaista lijepa tkanina! Takvu ja jo nika
da nisam vidjela u na em gradu.
Stara meutim nastavi:
- Draga gospodarice, njezin je prodava jo ljep i nego ona.
Moglo bi se povjerovati, da je Ridvan otvorio rajska vrata i da nije
vi e na njih mislio, pa da je zatim jedan mladi odatle umakao,

upravo taj, koji prodaje ovu tkaninu. Ah, ja bih eljela da on mo e
jo u ovoj noi kod tebe poivati i le ati na tvojim grudima. Jer on
koji je sa skupocjenim tkaninama do ao u tvoj grad, da se u
njemu ogleda - on je napast za svako oko!
Sitt Dunja se meutim nasmije i poradi stariinih rijei i rekne:
- Neka te Allah kazni, ti nesretna starice! Ti govori budalas
to i nema vi e nikakva razuma.
Ali zatim doda:
Donesi mi opet tkaninu, da je pa ljivo pogledam!
Kada joj ju je stara pru ila, i kada ju je princeza ponovo razgledala i vidjela
, da je to dodu e jedan mali komad, ali od vrlo velike vrijednosti, tada je ona u
njemu na la veliki u itak. Jer ona nije nikada u svome ivotu vidjela ne to slino. I ona
ponovo uzvikne:
134
Pripovijest o 'Azizu i }Azizi
Tako mi Allaha, zaista, to je krasna tkanina!
Ali stara opet pone:
Draga gospodarice, tako mi Allaha, da si ti vidjela onoga, od
koga ona potjee, ti bi spoznala, da je on najljep i mladi, to ga
ima na svijetu.
Sada Sitt Dunja zapita:
Jesi li ga mo da pitala, ima li on ikakvu elju, koju bi nam on
mogao dati do znanja, kako bismo mu je mi ispunile?
Tada stara rekne i zakima glavom:
- Neka ti Allah sauva tvoju o troumnost! Tako mi Allaha, on ima elju. Uspjela ti
zavazda zadr ati svoju pamet! Postoji li uope itko prost i slobodan od elja?
- Onda otii k njemu odgovori princeza - pozdravi ga i reci mu, da je on svojim
dolaskom poastio na u zemlju i na u prijestolnicu, pa ako on ima ikakvu elju, tada emo
mu je mi rado ispuniti!
Odmah se stara vrati natrag k Tad el-Muluku. Ali im je on nju ugledao, bio je o
d silne radosti gotovo kao izvan sebe. On pred njome skoi na noge, uhvati je za r
uku i zamoli je da sjedne pokraj njega. Kada je ona zatim sjela i otpoinula, ispr
ipovijedala mu je ono, to joj je rekla Sitt Dunja. A nakon to je on to uo, bio je u
najveoj mjeri obradovan, i grudi su mu postale vesele i iroke. Bla enost je ispunil
a njegovo srce, i on u sebi rekne:
Sada je moja elja dospjela do ispunjenja!
Zatim rekne staroj:
Mo da e ti biti tako dobra, da primi od mene za nju jednu
poruku i da mi prenese njezin odgovor?
- Slu am i pokoravam se!
odgovori ona. On odmah dovikne 'Azizu:
- Donesi mi tintarnicu i pisai papir i pisaljku od mjedi!
135
Kada mu je ovaj donio te stvari, Tad el-Muliik uzme u ruku pisaljku i napi e ove
stihove:
Ja pi em za tebe pismo, o cilju mojih nada,
Sa svim bolom zbog rastanka, koji mi je posveen.
Prvi redak pria o vatri u mome srcu, Drugi o mojoj ljubavi i patnji punoj e nje.
Trei kazuje: Moj ivot i moje strpljenje je i ezlo.
i
V
etvrti: Sva muka strasti postojano ostaje.
Peti: Kada e moje oko tebe uope ikad ugledati?
esti: Kada e biti taj dan, o kome emo se vidjeti sjedinjenima?
Zatim napi e kao potpis:
'* Ovo pismo dolazi od zarobljenika e njive strasti, * koji je svezan u uhienju n
aklonosti, * iz kojega za njega nema nikakva osloboenja, * osim ako to nije sjedi
njenje s njome, koju on ljubi, * nakon to je tako dugo u daljini vje bao odricanje;
* jer, zbog odsutnosti drage, on pogotovo podnosi * od svega najgoru ljubavnu mu
ku. *43'
Tada se njegove oi ovla e suzama, i on naposljetku napi e ova dva stiha:
Pisao sam ti ove retke, dok su tekle suze: Da, iz mojih oiju neprestano navire pl
a.
U izvorniku je ovdje posrijedi rimovana proza.
136
Ipak ja ne gubim vjeru uAlldhovu dobrostivost. Nadam se, jedan e dan jednom ostva
riti sjedinjenje.
Potom savije pismo, zapeati ga i preda ga staroj s rijeima:
- Odnesi ga Sitt Dunji! Ona rekne samo:
Zatim joj on dadne tisuu dinara i rekne:
Draga majko, primi to kao poklon od mene i kao znak nak
lonosti!
Ona uzme oboje, zazove na njega Allahov blagoslov i okrene se na odlazak. I la
je bez zaustavljanja, sve dok nije u la k Sitt Dunji. Kada ju je ta ugledala, upit
ala ju je:
- Dakle, majice, kakve on elje ima, da mu ih mi ispunimo?
- Visoka gospodarice - odgovori ona - gledaj, on ti alje ovo ::-mo preko mene,
a ja ne znam to u njemu stoji napisano.
Nato ona pru i princezi pismo. Ova ga uzme, ali kada ga je oitala i razumjela nje
gov smisao, ona povie:
Odakle to dolazi i kamo to vodi, da taj trgovac meni alje
pisma preko glasnika?
I zatim se je udarala po licu i vikala:
Odakle sam ja dakle, da ja moram silaziti k puku i s njime se
^einjavati? Jao, jao!
I dalje ona rekne:
Tako mi Allaha, kada se ne bih bojala pred Svemoguim, ja
bih ga dala pogubiti i razapeti na njegovu duanu!
Tada stara upita:
to dakle stoji u tome pismu, da je ono tako uzbudilo tvoje
srce i smelo tvoju pamet? Zar mo da sadr i neku tu bu zbog
tlaenja ili poveanje cijene za tkaninu?
137
Stoitridesetitrea- no
- Jao tebi! odvrati princeza - tomu slino u njemu ne stoji,
ne, samo pripovijedanje o ljubavi i naklonosti. To sve dolazi samo
od tebe. Odakle bi me inae taj vrag uope mogao poznavati?
Nato stara odgovori:
- Visoka gospodarice, ti se nalazi u svome visokom dvorcu.
Nitko ne mo e prodrijeti k tebi, ak ni ptica koja leti zrakom! Ne
ka Allah uva tebe i tvoju mladost od grdnje i prijekora! Sto te se
tie lajanje pasa, kada si ti ipak jedna kneginja, ki jednoga kneza?
Pa ipak bih bila tog mi ljenja, da bi ti mogla poslati neki odgovor,
u kome bi mu zaprijetila smru i u kome bi mu zabranila to
budalasto brbljanje. Zatim e on posve sigurno stei nekakav uvid
i nee tomu slino opet uiniti!
Ali Sitt Dunja rekne:
- Ako mu ja budem pisala, tada se moram pla iti, da e on jo
e e udjeti za mnom.
Nasuprot tomu stara rekne:
- Gledaj, ako on sazna, da mu se prijeti kaznom, on e odus
tati od svojega pona anja.
Tada ona uzvikne:
Donesi ovamo k meni tintarnicu i papir i pisaljku od mjedi!

Pa kada su joj te stvari bile donesene, ona napi e ove stihove:
Ti koji eli ljubav i muku besanih noi I svu strast, koja u mislima izjeda,
Te i li ti, da se sjedini , obijesnie, s Mjesecom
Da, hoe li ikada jednom ovjeku njegova elja biti od Mjeseca ispunjena?
Hajde, ja ti svjetujem odustanak od toga, to ti sebi eli , Okani se toga. Jer gledaj
, to skriva za tebe opasnost!
138
Pripovijest o }Azlzu i lAzizi
Ali ako jo jednom doe s takvim rijeima, onda znaj, Tebi sepribli uje od mene kazna pun
a te ke patnje, zbilja!
Tako mi Njega, koji je od iscurjele krvi stvorio ovjeka44, Koji je dao da svjetlo
st od Sunca i Mjeseca zrai u njihovu roku
Ako ti jo jednom doe s time, to si rekao, Tada u te dati razapeti na drvenoj skeli!
Zatim ona savije pismo i preda ga staroj s rijeima:
Daj mu ovo i reci mu, da on mora prestati s takvim pripovi?edanjem!
odgovori stara, uzme pismo sva
radosna i otie u svoj stan.
Tako je provela no u svojoj kui. Drugoga se meutim jutra uputi u duan Tad el-Muluk
a, koji ju je, kako je vidjela, ve ekao. im ju je ugledao, bio je kao izvan sebe od
radosti. Ali kada mu je pri la, on skoi pred njome na noge i ponudi joj da zauzme
mjesto pokraj njega. Sada ona izvadi pismo i pru i mu ga s rijeima:
Proitaj, to unutra stoji!
Zatim doda:
Znaj, Sitt Dunja je bila srdita kada je proitala tvoje pismo.
Ali sam je ja umirila i s njome se alila, sve dok je nisam navela na
smijeh i dok nije prema tebi osjetila suut i poslala ti taj odgovor!
Tad el-Muluk joj za to zahvali i zapovijedi 'Azizu, neka joj dadne tisuu dinara
. Ali im je proitao pismo i razumio ga, on pone estoko plakati. Tada stara osjeti pr
ema njemu iskrenu suut, i bude joj te ko slu ati ga kako plae i jadikuje. Tako mu dakl
e ona rekne:
44 Kur'an 96,2: "Stvorio je ovjeka od zgru ane krvi."
139
- Moj sine, to to onda stoji u tome pismu, da ti mora tako plakati?
- Ah - odgovori on - ona mi prijeti smru na kri u i zabranjuje mi, da joj aljem
poruke. Ali ako joj ja ne budem smio slati nikakve poruke, onda mi je smrt dra a n
ego ivot. Uzmi ipak sa sobom jo odgovor na njezino pismo, i zatim je pusti, neka in
i, to god hoe!
Tada stara uzvikne:
- Tako mi tvoje mladosti, ja ne mogu drugaije, ja moram staviti na kocku svoj
ivot za tebe. Ja moram uiniti, da ti dospije do svojega cilja i pomoi ti u onome, to
ti le i na srcu!
- Sto god da ti uope uinila - rekne na to Tad el-Muluk -ja u ti se za to odu iti.
* Mogla ti to bri nim odvagivanjem pronai, * jer ti se razumije u to, da stvari skla
pa , * i ti poznaje knjige o spletkama, * sve to se te ko sluuje * za tebe je laka stva
r, * a Allah je moan nad svim stvarima! *
Zatim on uzme papir i na njemu napi e ove stihove:
Ona mi je zaprijetila smru, o jao moja bijedo!
Alije za mene umiranje razrje enje. Smrt je odreena od udesa.
Smrt je za zaljubljenika ljep a od duga ivota, Ako mu on donosi nesreu i uzima mu sv
aku nadu.
Tako vam Allaha, doite ipak kprijatelju, koji je bespomoan! Ja sam va sluga, a slug
e se nalaze u uzama.
O gospodarice, imajte milosti sa mnom u mojoj ljubavi prema vama!
Jer tko ljubi plemenita ovjeka, taj nikada nee biti u gubitku.
140

Zatim je on uzdisao u dubokoj o alo enosti i plakao je, sve dok nije poela plakati
i stara. Zatim ona uzme k sebi njegovo pismo i rekne:
- Imaj povjerenja, i nemoj sebe muiti! Ja u te sigurno uspjeti dovesti do tvoje
ga cilja.'..."
141
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za
poela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
stoitridesetietvrta no
^#???? ? ? ? ?? ????????????????
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stara, kada je Tad el-Muluk plaka
o, njemu rekla:
Imaj povjerenja, i nemoj sebe muiti! Ja u te sigurno uspjeti
dovesti do tvojega cilja.
Zatim se ona dadne na put, a njega ostavi za sobom kao na u arenim eravicama. On
a se uputi k Sitt Dunji, i ondje ona uvidi, da je njezino lice jo uvijek crveno o
d bijesa zbog Tad el-Mu-lukova pisanja. No ipak joj ona pru i novo pismo. Ali tada
princeza postane jo gnjevnijom, i ona napadne staru:
Nisam li ti rekla, da e on jo
e e udjeti za mnom?
A kada je stara rekla: - Kakav je to onda pas, da bi on udio za tobom?
Sitt Du
nja odgovori:
Otii k njemu i reci mu: Ako se ti usudi poslati k njoj jo
jednu poruku, onda e ti ona odsjei glavu!
Nato stara zamoli:
Zapisi mi te rijei u pismu! Njega u ja zatim uzeti sa sobom,
da njegov strah bude jo vei.
Princeza uzme jedan list i napi e na njega stihove:
143
Stoitridesetietvrta no
O ti koji se ne brine za udarce sudbine, Tebi je put, koji vodi k sjedinjenju, za
branjen!
Da, vjeruje li ti, obijesnie, da mo e dosegnuti Suhau45, a ne mo e dokuiti Mjesec, koji
e sjajan uzdi e na nebu?
Kako se samo mo e nadati meni i misliti, da e se meni pribli iti,
Kako bi ti evala radost grljenja vitkog tijela?
Odustani od te namjere iz straha od mojega gnjeva
O jednome mranom danu, koji e uiniti da tjeme posijedi!
cl
Zatim ona savije pismo i pru i ga staroj. Ta ga uzme i poe s njim Tad el-Muluku.
Kada ju je on ugledao, ustao je na noge i uzviknuo:
Nikada Allah ne dopustio da budem li en blagoslova tvoje
ga dolaska!
Stara odgovori:
Evo, uzmi odgovor na svoje pismo!
On uzme list, ali kada ga je proitao, pone estoko plakati i uzvikne:
Ah, sada eznem za nekim, tko e me poslati u smrt, kako
bih mogao nai poinka. Jer lak e e mi biti umrijeti nego trpjeti tu
strahotu, koju sada trpim!
Nato on uzme tintarnicu, pisae pero i papir i napi e pismo, kojemu je povjerio o
va dva stiha:
45 Suha je mala zvijezda petoga reda veliine, uza srednju zvijezdu u rudu V
elikih Kola (glavi Velikog Medvjeda), koju mogu razabrati samo ljudi iznimno o tra
vida.
144
O ti moja e njo, odustani od toga, da sebe okrutno brani , Ipak doi zaljubljeniku, koj
i se gu i u ljubavi!
Ne vjeruj, da ja mogu podnijeti ovaj ivot pun grozne patnje. Gledaj, kako je dale
ko od ljubljene moj duh utonuo u ljubav!
Na to on savije pismo i preda ga staroj s rijeima:
Ne budi na mene ljuta, to sam ti priskrbio beskoristan trud!
'Azizu zapovijedi, neka joj isplati tisuu dinara. Zatim nastavi:
Draga majko, sada nije vi e mogue ni ta drugo. Za ovim pis
mom slijedi ili bla enstvo sjedinjenja ili patnja vjenoga rastanka.
Ali stara rekne:
Dragi sine, tako mi Allaha, ja ti elim samo dobro. Da, moj
je cilj, da tebe s njome sjedinim. * Jer ti si poput Mjeseca zraeom
svjetlo u tako bogat, * a ona je nalik izlazeem Suncu. * Ako ja
vas dvoje ne svedem, onda mi ni moj ivot nije uope ni od kakve
koristi. Ja sam ipak svoj ivot provela u lukav tinama i prevarama,
dok nisam postala devedeset godina stara. Kako ja onda ne bi
mogla dvoje sjediniti, makar to i bio grijeh?
Zatim se ona oprosti od njega, tim to je osokolila njegovo srce, i okrene natr
ag. I la je ravno odatle, sve dok nije u la k Sitt Dunji. Pismo je meutim turnula u s
voju kosu. Kada je dakle sjedila kod princeze, e ala se po glavi i rekla:
Visoka gospodarice, mo da e ti biti tako dobrostiva, da mi
iz kose trijebi u i. Jer odavno ve nisam bila u hammamu.
Tada razgoliti Sitt Dunja svoje ruke do iznad laktova, raspusti stariinu kosu
i pone joj trijebiti gnjide, sve dok nije iznenada s njezine glave pao list. Kada
je princeza to vidjela, ona upita:
Kakav je to list?
A stara odgovori:
Tako mi izgleda, kao da je on ostao visjeti na meni, kada
sam sjedila u trgovevu duanu. Daj mi ga ovamo, da mu ga pono145
vo tamo stavim! Mo da se na njemu nalazi neki raun, koji je njemu potreban.
Ali ga Sitt Dunja otvori, proita ga i shvati, to to znai. Tada ona povie:
To je opet jedna od tvojih lukav tina! Da me ti nisi othrani
la, ja bih te sada, ovoga trenutka, nemilosrdno pretukla. Allah me
je zbilja s tim trgovcem htio isku ati. A za sve, to mi se s njime
dogodilo, kriva si samo ti! Ja uope ne znam, iz koje je zemlje on
do ao k nama. Ni jedan se jedini drugi ovjek osim njega ne bi usu
dio ak ni poku ati, da bude tako drzak prema meni. Sada se ja
meutim moram takoer bojati, da e se moja stvar razglasiti, i jo
k tomu sa ovjekom, koji ne pripada mojemu narodu a ni mojemu
stale u.
Tada joj stara prie i rekne:
Nijedan se ovjek ne bi usudio o tome govoriti iz straha pred tvojim gnjevom i
iz strahopo tovanja prema tvojemu ocu. Ali u tome ne le i ni ta zla, ako mu ti odgovor
i !
Majice
odvrati princeza
to je sotona! Kako se on mo e usuditi pisati takve rijei,
a da ne osjea strah pred sultanovim gnjevom? Sada ja ve vi e ne znam, to bih s njime
uradila: ako izdam zapovijed, da ga se ubije, to ne bi bilo ispravno. Ako ga meu
tim ostavim neometana, on e postati jo drskiji.

No stara je posavjetuje:
Ipak mu napi i pismo. Mo da se on njime dadne pokolebati!
Tako dakle princeza zatra i papir, tintarnicu i pisae pero, i napi e mu ove stihov
e:
Unato svoj grdnji zavodi tepreobilje ludosti.
Kako sam ti to esto zabranjivala vlastorunim stihovima!
Ali unato zabrani jo jaom postaje tvoja udnja. Pa sada zapovijedam: Skriveno ne razg
la uj!
146
Skrivaj svoju ljubav, nikada o njoj ne ispusti ni glasa! Ako o tome rekne jednu r
ije, ja te vi e neu po tedjeti.
Ako mi dakle takva pisma samo jo jednom po alje , Pribli uje ti se gavran rastanka i gr
akepred tobom smrt.
Zatim e te uskoro iznenada spopasti smrt, A tvoj e zaviaj biti ondje u zemlji grob.
Zatim e ostaviti svoje, obijesnie, u alosti Zbog svoje smrti, i oni e te stalno oplak
ivati.
Nato ona savije taj list i preda ga staroj. Ta ga uzme, otputi se Tad el-Muluk
u i izrui mu ga. Kada ga je on proitao, spoznao je, da je princeza kruta srca i da
on nikada nee dospjeti do nje. * Tako se on potu i veziru na svoju patnju. * i zam
oli ga za savjet njegove iskusnosti. *
Znaj
rekne mu vezir
kod nje ne mo e ni ta vi e urodi
ti plodom, osim da joj ti napi e jedno pismo, u kome e je
proklinjati.
Tada princ uzvikne:
- 'Aziz, moj dragi brate, napi i to ti u moje ime, onako dobro
kako ti to umije !
Tako 'Aziz uzme list i napi e na njega ove stihove:
Gospode, spasi me, preklinjem te petorma pokretnicama46! I njoj, zbog koje ja pa
tim, moju patnju po alji njoj!
46 To su: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Preostale se pak dvije p
o-kretnice, Sunce i Mjesec, nazivaju nebeskim svjetlilima.
147
Ti to zna , da ja venem u plamenoj ljubavi:
Pa ipak je moja draga kruta, nema sa mnom nikakva smilo-vanja.
Koliko je ja jo dugo moram u svome bolu tedjeti? Koliko me dugo jo ona mora iscrplj
ivati i tiranski muiti?
Ja sam muen mukama bez kraja,
I ne nalazim nikakva pomonika. O gospode, tko bi mi pomogao?
Kako ja udno elim zaboraviti svoju ljubav prema njoj!
A ipak, kako mogu zaboraviti? Meni u patnji nedostaje snaga.
Ali ti, koja mi brani sreu ljubavnog zbli enja, Jesi li se ti borila protiv nesree i
udaraca sudbine?
Ne ivi li ti jo u radostima? Ja sam meutim prognan Zbog tebe i daleko sam od naroda
i domovine.
Nato 'Aziz savije pismo i pru i ga Tad el-Muluku. Taj ga proita i ono mu se dopad
ne, pa ga zatim pru i staroj. Tada ga stara uzme, uputi se s njim Sitt Dunji i pre
da joj ga. Ali kada ga je ta proitala i razumjela njegov sadr aj, tada postane vrlo
gnjevnom i uzvikne:
Za sve to mi se dogodilo, kriva je ova nesretnica!
Zatim pozove robinje i u kopljenike i zapovijedi:
Zgrabite ovu prokletu staru, spletkaricu, i mlatite po njoj
svojim sandalama! Tada oni navale na nju i udarali su je sandala148
ma, sve dok ona nije pala u nesvijest. Kada je zatim opet do la k sebi, rekne joj
princeza:
Tako mi Allaha, ti nesretna babetino, da se nisam bojala
Uzvi enoga, dala bih te pogubiti!
Pa ponovo uzvikne:
Udarajte je iznova!
Tada su je oni tukli, sve dok nije opet utonula u nesvijest. Zatim im ona zap
ovijedi, neka je odvuku i bace pred vrata. Oni dakle odvuku staru potrbu ke i bace
je pred vrata.
Kada se ona oporavila, podigla se i oteturala odatle. Ali je morala pri hodan
ju uvijek iznova sjedati. Naposljetku doe u svoj stan, pa ondje ostane sve do jut
ra. Zatim se spremi i ode Tad el--Muluku, kojemu ispripovijeda sve, to joj se dogo
dilo. On je bio zbog toga vrlo o alo en, te joj tako on rekne:
Draga majko, to to se tebi dogodilo, mene iznimno te ko
ti ti. Ali je sve unaprijed odreeno udesom.
Ona nato odgovori:
Imaj povjerenja i nemoj sebe muiti! Ja neu mirovati, dok
:ebe ne sjedinim s njome, dok te ne svedem s tom kurvom, koja me
je muila batinama.
Sada je upita Tad el-Muluk:
Reci mi ipak, to je razlogom njezine mr nje prema mu kar
cima!
Kada je ona odgovorila: Ona je usnula jedan san, koji je to prouzrokovao.
on
upita dalje:
Kakav je to dakle bio san?
Tada mu ona ispripovijeda:
Jedne je noi vidjela u snu nekog ptiara, koji je na zemlji
razapeo mre u i uokolo razasuo zrna p enice. Zatim je sjeo u blizi
ni. I sve su ptice dolazile onamo u mre u. Izmeu ostalih je ona
149
Stoitrideseticetvrta no
ugledala par golubova, mu jaka i enku. Dok je meutim enka primijetila mre u, uhvati se
u nju mu jakova noga, i on se pone koprcati. Tada se druge ptice prestra e i odlete o
datle. enka je meutim lepr ala nad mu jakom ovamo i onamo, lijetala dolje k mre i, dok p
tiar na to nije pazio, kljucala omu, u koju je bila uhvaena mu jakova noga, i poela je
cupkati kljunom, sve dok nije nogu oslobodila iz zamke. Zatim su oboje odletjel
i odatle. Uskoro potom doe ptiar, popravi mre u i sjedne daleko odatle. Nakon nekoga
vremena opet dou ptice, a tajput mre a ostane visjeti na enkinoj nozi. Tada sve pti
ce prestra ene odlete odatle, a s njima i mu jak. On se meutim nije vratio natrag svo
joj enki. Ptiar dakle doe, uzme golubicu i zakolje je. Tada se princeza prestra ena p
robudi iza svojega sna i rekne: - Svaki je mu karac kao taj golub. Na njemu nema n
i ta dobro, i ni na jednome mu karcu nema ni ta dobro za ene!
Kada je stara zavr ila svoju priu, Tad el-Muluk joj rekne:
- Draga majko, ja bih je volio samo jedan jedini put vidjeti, pa makar to tak
oer znailo moju smrt. Molim te, smisli mi neku lukav tinu, kako bih je mogao ugledat
i!
- Znaj odvrati ona - ona ima vrt ispod svojega dvorca. Taj joj slu i za razonod
u. Onamo ona odlazi jedanput u svakome mjesecu kroz stanovita tajna vrata. Sada e
biti upravo nakon deset dana vrijeme, da e se ona opet onamo uputiti. Kada ona d
akle bude namjeravala onamo ii, tada u ja doi k tebi i o tome te obavijestiti, kako
bi takoer ti mogao onamo otii i nju sresti. uvaj se meutim, da opet brzo ne napusti
vrt! Jer kada ona ugleda tvoju ljepotu i ljupkost, tada e njezino srce mo da biti o
svojeno ljubavlju prema tebi. Ljubav je ipak najjae sredstvo sjedinjenja.
- Slu am i pokoravam se! - odgovori princ.
Zatim on zajedno s 'Azizom napusti duan. I njih dvojica uzmu sa sobom staru k
svojemu stanu i poka u joj ga. Nato Tad el--Muluk rekne 'Azizu:
Moj brate, meni vi e nije potreban duan. Ja sam s njime
postigao svoj cilj. Zato ga poklanjam tebi zajedno sa svim pokret150
Pripovijest o }Azizu i lAzizi

ninama koje se u njemu nalaze. Jer ti si se sa mnom otputio u tuinu i odvojio se
od svojega zaviaja.
'Aziz od njega prihvati poklon, i onda su obojica zajedno sjedili u razgovoru
. Princ je ispitivao svojega prijatelja o njegovim pustolovinama i do ivljajima, a
taj mu je pripovijedao, to mu se sve dogodilo. Nato obojica pou k veziru, ispripo
vijedaju mu, to je Tad el-Muluk bio odluio, i upitaju ga, kako bi to trebali izvest
i. On odgovori samo:
Na noge, hajde da se uputimo u vrt!
Tada dakle svaki pojedini od njih obue svoje najrasko nije haljine, i oni se otp
ute, praeni od tri bijela roba. * Upute se u vrt, i ondje vide, * gdje rastu mnog
a drveta, * i gdje teku mnogi potoci. * Vrtlara meutim nau, gdje sjedi kod vrata.
Kada su ga oni pozdravili, on uzvrati njihov pozdrav. Zatim mu vezir pru i sto din
ara s rijeima. Uzmi, molim, ovaj novac i uzmi nam za to ne to za jelo! Mi smo naime
stranci, i ja bih htio ovima dvama mladiima, koji su sa mnom, pokazati znamenito
sti koje je vrijedno vidjeti. Vrtlar uzme zlatnike i rekne im:
Uite u vrt i ogledajte se po njemu! On je cijeli va . Takoer
sjednite, dok vam ja ne donesem za jelo!
Dok je on odlazio na bazar, vezir, Tad el-Muluk i 'Aziz uu u vrt, u uvarevoj ods
utnosti. On meutim doe nakon stanovitog . remena i donese peeno janje i snijeznobij
eli kruh. To on stavi pred njih, i oni su jeli i pili. Poslije toga im donese po
slastice. Oni su takoer od toga jeli, i zatim su si oprali ruke. Sjedili su dakle
zajedno naklapajui, i tada vezir rekne:
Ispriaj nam o ovome vrtu! Pripada li on tebi ili si ga zaku
pio?
Stari dadne kao odgovor:
- On ne pripada meni, nego kraljevoj keri, Sitt Dunji. Dalje vezir upita:
- Koliku ti plau dobiva na mjesec?
151
Stoitrideseticetvrta no
Jedan jedini dinar, inae ni ta - bio je odgovor staroga.
Tada vezir pa ljivije pogleda vrt i otkrije u njemu jednu visoku graevinu, koja
je ve bila stara. Na to on rekne:
Djedice, ja bih ovdje volio uiniti ne to dobro, to bi tebe
trebalo podsjeati na mene.
Drugi upita:
Visoki gospodaru, kakvo dobro djelo onda ti hoe uiniti?
Uzmi ovih trista dinara! - odgovori vezir.
Kada je meutim vrtlar uo govoriti o zlatu, on uzvikne:
Visoki gospodaru, uini, to ti samo hoe !
Ovaj mu dakle dadne dinare s rijeima:
Ako tako ushtjedne uzvi eni Allah, mi emo na ovome mjes
tu uiniti jedno dobro djelo!
Zatim oni napuste staroga i upute se u svoj stan i provedu ondje no. Sljedeega
jutra pozove vezir k sebi jednog liioca, jednog slikara i jednoga okretnog zlatar
a i dadne za njih nabaviti svo orue koje im je bilo potrebno. Zatim poe s njima u
vrt i zapovijedi im, da zgradu olie u bijelo i da je urese svakojakim slikarija-m
a. Nadalje dadne napraviti zlatnu i lazurnu boju i rekne slikaru:
Naslikaj na zidu u pozadini dvori ta lik ljudskoga bia, sta
novitoga lovca na ptice, kako je ra irio svoju mre u, u koju su ve
uletjele ptice, i zatim jednu golubicu, koja se kljunom uhvatila u
omu!
Kada je slikar takvu sliku bio na jednoj strani dogotovio, vezir mu rekne:
Naslikaj na drugoj strani slinu sliku, ali prika i golubicu
samu u mre i, ptiara meutim, kako hvata golubicu i stavlja joj
no pod grlo. I naslikaj naposljetku na treoj strani veliku pticu
grabljivicu, koja je ulovila goluba i ubila ga svojim kand ama!
Kada je ta zapovijed bila izvr ena, i ljudi sa zadacima, koje im je bio dao vez
ir, bili gotovi, i kada im je ovaj bio dao njihovu

152
zaradu, oni odu odatle. Takoer se vezir sa svojim suputnicima spremi na odlazak i
oprosti se sa vrtlarom. Oni se upute u svoj stan : ondje sjednu da naklapaju. T
ad el-Muluk meutim rekne 'Azizu:
Dragi brate, * ipak mi zapjevaj neku pjesmu, * kako bi mi se ra irile moje grud
i * i povuklo se od mene to muno raspolo enje, 1 i da takoer u mome srcu * ti plamen
i ognji ne are vi e tako vrelo! *
*
Tada 'Aziz pone pjevati, * i on pusti da odzvanja ova pjes
ma: *
Sve to to zaljubljenici trpe u gorkoj patnji,
To sam ja podnosio posve sam, dok mi nije i ezlo strpljenje.
Ako ti tra i napitak, gledaj, moje suze cure,
Da je vani za tragaa za vodom nastalo prostrano more.
Pa ako hoe vidjeti to su ruke ljubavi uinile Na narodu, koji ljubi, pogledaj samo mo
je tijelo!
*
Zatim njemu iz oiju provale suze, * i dalje on predstavi ove
stihove: *
Tko ne ljubi gazelin vrat i antilopine oi,
Ali ka e, da poznaje milje svijeta, taj ne govori istinu.
Jer u ljubavi le i srea, koju izmeu ljudi
Samo onaj dose e, tko sam pripada eti zaljubljenika.
Neka Alldh nikada ne oslobodi moje srce od moi ljubavi, Neka ne dadne nikakva sna
oku, koje bdije zbog ljubavi!
153
* Potom on iznova pone pjevati, * i pusti da odzvanja ova pjesma: *
Mislio je ibn Sina47prema mislima vodiljama svojega uenja, Da je za ljubavnu bole
st lijek pjevanje,
Blizina neke curice, koja je nalik zaljubljeniku, Ktomu neki lijep vrt, slatki i i
plemenito pie.
Tako sam ja dakle uzeo jednom jednu drugu umjesto tebe, za ozdravljenje,
Kada su vrijeme i mjesto mi dali svoj pristanak:
Ipak sam spoznao, daje ljubav jedna neizljeiva bolest, I da je puko zanovijetanje
Avicennin nauk o lijeenju.
Kada je 'Aziz zavr io svoje stihove, Tad el-Muluk se divio nad njegovom rjeito u i n
ad ljepotom njegove izvedbe te on rekne:
Ti si mi ve donekle ubla io moju bol.
Tada pone vezir:
- * Da stari su pone to spoznali, * to slu atelje prikiva za svoju ar. *
- Ako je tebi ne to slino pri ruci - uzvikne princ - tada daj da ujemo, to ti pozn
aje od takvih nje nih stihova, da nas dalje razonodi !
47 Posrijedi je Avicenna - punim imenom: Abu 'Ali el-Husain ibn 'Abd Allah
ibn Sina (980-1035) - "knez filozofa" i "knez lijenika", i zapravo jedan od glav
nih predstavnika aristotelizma u arapskome svijetu.
154
* Sada pone takoer vezir pjevati, * i on pusti da odzvanja ova
riesma: *
ivio sam u uvjerenju, da se tvoja naklonost mo e kupiti Obilnim poklonima i darovan
im dragocjenostima.
Ja budala sam pomislio, da je ljubav prema tebi ne to lako Ah, nje ne su du e pretrpje
le zbog nje mnogo gorke patnje
Dok nisam shvatio, da si ti izabrala i da onomu pripada , Kojega dobrovoljno usreuj
e tako obilno ljubavnim grijehom.
Tada sam znao, da se tebe lukav tinom ne mo e stei, I sakrio sam svoju glavu pod za tit
u krila, poput ptice.

Tako sam si uinio u gnijezdu ljubavi jedan branik, I sve dane i noi ja provodim sa
mo ondje.
Ostavimo mi sada ove i opet se vratimo k staroj!
Ona se je zatvorila u svoju kuu. U meuvremenu se pak princeza bila ispunila e njom
za time, da se pro ee vrtom, a budui da je ona obiavala izlaziti samo u pratnji star
e, naredila je da ona doe, ubla ila ju je i umilostivila i rekla joj:
Gledaj, htjela bih se uputiti u vrt, kako bih se radovala po
gledu na njegova drveta i voe i kako bi se moje grudi oslobodile
briga uz miris njegova cvijea.
odgovori stara. - Ali bih ja jo htje
la otii u svoju kuu i preodjenuti se, zatim u odmah biti kod tebe.
Tada rekne princeza:
155
Otii svojoj kui, ali nemoj dugo izostajati!
U stvarnosti meutim ode stara, kada je iza la napolje, k Tad el-Muluku i rekne mu
:
Budi spreman, obuci svoje najrasko nije haljine i otii u vrt!
Ui najprije vrtlaru i pozdravi ga! Zatim se sakri izmeu drvea!
Princ uzvikne:
Sada ona s njim jo dogovori stanoviti znak, a zatim se uputi Sitt Dunji.
Nakon to je ona oti la, obuku vezir i 'Aziz Tad el-Muluku jednu rasko nu kraljevsku
haljinu, koja je bila vrijedna pettisua dinara, i opa u ga zlatnim pojasom, koji j
e bio optoen draguljima i plemenitom kovinom. Zatim se upute u vrt. Kada su stigl
i do vrtnih vrata, nau vrtlara gdje ondje sjedi. I im je on ugledao princa, ve je b
io stajao na nogama, da ga pozdravi s pa njom i iskazivanjem po tovanja. Dok je otva
rao vrata, on rekne:
Ui unutra i razonodi se u vrtu!
Ali vrtlar nije znao, da e princeza toga dana sii u vrt. Kada je dakle Tad el-Mu
luk u ao i ondje se zadr avao jedva jedan sat vremena, zauje vrtlar tropot, i prije ne
go to je na to bio pripravan, ve su u kopljenici i slu kinje iza li iz tajnih vrata.
Vidjev i ih, on ode k Tad el-Muluku, obavijesti ga, da se pribli ava princeza, i u
pita ga:
Visoki gospodaru, to sada treba initi? Princeza, gospodari
ca Dunja, je ovdje!
Ali princ odgovori:
Ne brini se! Gledaj, ja u se sakriti na bilo kojemu mjestu u
vrtu.
Po to mu je vrtlar stavio na srce, neka se to je mogue bri nije sakrije, ostavi ga
i ode.
Kada se dakle princeza sa svojim slu kinjama i starom na la u vrtu, stara u sebi
rekne:
156
Sve dotle dok s nama budu bili tu u kopljenici, mi neemo
postii svoj cilj.
Zatim se obrati princezi s rijeima:
Visoka gospodarice, ja bih ti htjela ne to savjetovati, to
moglo dobro initi tvojemu srcu.
Reci, to misli ! - odgovori Sitt Dunja.
Tada stara nastavi:
- Visoka gospodarice, gledaj, ovi nam tu u kopljenici u ovaj sat
e. I tvoje se grudi ne osjeaju slobodnima, dokle se god oni nalaze
ih samo neka od nas odu!
- Ima pravo - rekne princeza, i ona ih otpusti.
Odmah se ona pone etati naokolo, dok ju je Tad el-Muluk mogao
bi
nisu od potreb
uz nas. Po alji
promatrati u njezi
noj predivnoj ljepoti, a da ona o tome nije znala. Ali, koliko god bi je puta sa
mo pogledao, padao je zbog pogleda na njezinu zraeu dra u nesvijest. Kroz to ju je
meutim vrijeme odvela stara neprimjetno u razgovoru sve do one zgrade, koju je ve
zir dao ukrasiti. Onamo princeza ue i pogleda si slikanje. im je opazila ptice i p
tiara i golubove, ona uzvikne:
Neka je slavljen Allah! Pa to je prikaz onoga, to sam ja bila
vidjela u snu!
Zatim pone pomnije pregledavati likove, ptice, lovca i mre u, i bude ispunjena d
ivljenjem.
Draga majice - uzvikne ona - gledaj, ja sam obiavala
koriti mu karce i mrziti ih, ali gledaj sada ovo, lovac kolje enku, a
mu jak je umakao i htio je doletjeti, kako bi oslobodio enku, ali
mu je put preprijeila ptica grabljivica i rastrgala ga!
Stara se naprotiv pretvarala, kao da ni ta o tome ne zna, pa ju je dalje zadr ava
la u razgovoru, sve dok se nisu na le u blizini onoga mjesta, na kome je bio sakri
ven Tad el-Muluk. Tu mu ona dadne znak, da se mora etati ispod prozora zgrade.
I dok je sada gospodarica odlazila odatle, kad li njezin pogled padne na njeg
a: ona ga je gledala i promatrala njegovu ljupkost i skladnost njegova stasa.
157
Majice - klikne ona odakle dolazi taj lijepi mladi?
Stara odgovori:
Ja o njemu ni ta ne znam. Ali vjerujem, * da je on sin neko
ga monog kralja; * Jer on je udesno lijep, * i tako udesno Ijubak
za pogled! *
Sada se Sitt Dunja zapali ljubavlju prema njemu. Razve u se vorovi zaaranosti, ko
ja ju je dr ala zarobljenom, i njezina su osjetila bila obuzeta njegovom ljepotom
i milinom i skladno u njegova stasa, tako da se u njoj probudila arka udnja za njim.
I ona rekne:
- Majice, zaista, taj je mladi lijep! Stara meutim samo odgovori:
- Ti govori istinu, visoka gospodarice.
Pa zatim princu dadne znak, da mora otii kui. A on, raspa-ljen ljubavnom vatrom
, on, koji je osjeao samo jo naj e u strast, otie, a da se nije dalje tu zadr avao. Uzme
pro taj od vrtlara i uputi se prema svojemu stanu. On je bio u tolikoj mjeri uzbuen
od e nje, pa ipak se nije usuivao protusloviti staroj. Kada je on zatim izvijestio
vezira i 'Aziza, da mu je stara dala znak, da on mora otii, oni ga ponu ohrabrivat
i, pa reknu:
Da stara nije znala, da je to od koristi, ako se ti vrati kui,
ona ti ne bi bila dala taj znak.
Ostavimo mi sada Tad el-Muluka i vezira i 'Aziza, pa se opet okrenimo princezi
, gospodarici Dunji!
Ona je bila respaljena od e nje za njim, tako daje osjeala jo samo naj e u strast, i o
a staroj rekne:
Ja ne znam, kako se ja mogu s tim mladiem sjediniti, osim
jedino preko tebe.
Tada stara uzvikne:
Ja uzimam svoje pribje i te kod Allaha pred prokletim
vragom! Ti nisi htjela ni ta znati o mu karcima. Kako je do lo do
toga, da te je morala pograbiti uznemiravajua ljubav prema ovo158
mu? Ali, Tako mi Allaha, nijedan osim njega nije vrijedan tvoje djevojake ljepote
!
Sitt Dunja mautim nastavi:
Draga majice, budi uz mene, pomozi mi, da ja s njime bu
dem sjedinjena! Tisuu ti dinara trebaju od mene pasti u dio ijed
na poasna haljina, koja je vrijedna tisuu dinara. Ako mi ti ne pomogne do susreta s njime, gledaj, ja tada moram umrijeti, to vr
sto stoji.
Nato stara odgovori:
Ti otii u svoj dvorac! Ja u misliti na sredstva i putove, da
vas dvoje sjedinim, da, ja u rtvovati svoj ivot za va u sreu!
Tako dakle otie Sitt Dunja u svoje dvore, ali se stara uputi Tad el-Muluku. Jed
va da ju je on ugledao, a ve je pred njome stajao na nogama, kako bi je pozdravio
s pa njom i uz iskazivanje po tovanja. Po to je on pustio da ona sjedne pokraj njega,
ona mu
rekne:
Znaj, lukav tina je uspjela!
I ona mu ispripovijeda kako je to pro lo sa Sitt Dunjom.
Na njegovo pitanje: - Kada e biti sastanak?
Ona odgovori:
Sutra.
Tada joj on dadne tisuu dinara i haljinu, koja je bila vrijedno isto toliko. O
na uzme oboje i okrene se na odlazak. Zatim ode ravno k Sitt Dunji, a ova je pri
mi s rijeima:
Majice, kakvu mi vijest donosi o ljubljenome?
Stara odgovori:
Sada ja znam, gdje on stanuje, i sutra u s njime biti kod
tebe.
Obradovana time dadne joj Sitt Dunja tisuu dinara i haljinu, koja je bila vrij
edna isto toliko. Tada stara oboje uzme i uputi se u svoj stan, gdje je ostala s
ve do drugoga jutra. Tada opet poe i uputi se k Tad el-Muluku, odjene ga u enske ha
ljine i rekne mu:
159
Hodaj za mnom mije ajui bokovima. Ali nemoj hodati pre
brzo i nemoj se osvrtati, ako te netko oslovi!
Po to mu je dala tu uputu, ona izae, dok ju je on slijedio u enskoj odjei. Usput g
aje ona ohrabrivala, kako ne bi imao nikakva straha. I tako su oboje i li, ona nap
rijed a on odostraga, ravno prema dvorskim vratima. Ondje ona ue, i hodala je isp
red princa kroz vrata i dvorane, sve dok nije s njime pro la kroz sedam vrata. Pre
d sedmima je meutim vratima rekla Tad el-Muluku:
Budi hrabra srca! Kada te ja pozovem s rijeima: 'Djevojko,
ui!' tada nemoj oklijevati, nego uskoi! Kada ue u halu, tada
gledaj desno i lijevo, ondje e ugledati jednu dvoranu s mnogim
vratima. Odbroji pet vrata i ui na esta: jer gledaj, ondje se nalazi
cilj tvoje e nje!
A na njegovo pitanje:
Kamo ti onda ide ?
Ona odgovori:
Ja ne idem nikamo, osim to u mo da iza tebe zaostati, ako
me zadr i nadu kopljenik, i ako s njim budem razgovarala.
Tako je ona i la dakle dalje ispred njega, sve dok nije do la do vrata, kod kojih
se nalazio nadu kopljenik. Kada je taj ugledao Tad el-Muluka u liku slu kinje, on do
vikne staroj:
Sto je s tom djevojkom, koju ima uza se?
Stara dadne kao odgovor:
To je jedna robinja. Sitt Dunja je o njoj ula, da ona zna
dobro raditi, pa je hoe kupiti.
U kopljenik meutim rekne:
Ja ne znam niti o kakvoj robinji niti o emu inae. Ovdje ne
smije nitko ulaziti, a da ga ja ne pretra im, onako kako mi je kralj
zapovijedio'..."
apoela po Kraljevu odobrenju.
160
Ali kada je poela
stoitridesetipeta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stra ar na vratima rekao staroj:
Ja ne znam niti o kakvoj robinji, niti inae o emu. Ovdje ne
smije nitko ulaziti, a da gaja ne pretra im, onako kako mije zapovijedio kralj.
Tada rekne stara, tim to se napravila srditom:
- Ja sam te poznavala kao ovjeka od razuma i od dobra odgoja. Ali ako se tvoja
narav promijenila, onda u ja to ispripovijedati gospodarici i izvijestiti je, da
si njezinoj robinji stao na put. Nato ona Tad el-Muhlka pozove s rijeima:
- Ui djevojko!
Tada on ue u halu, kako mu je zapovijedila. U kopljenik je u utio i nije rekao nij
ednu rije. Sada je Tad el-Muluk odbrojao pet vrata i u ao kroz esta. Ondje nae Sitt Du
nju gdje stoji i eka na njega. A im ga je prepoznala, ona ga povue na svoje grudi i
prisno ga zagrli. Nato k oboma ue stara. Prije je toga ona na lukav nain otposlal
a robinje, jer se pla ila, da bi se o stvari moglo razglasiti. Sada joj rekne Sitt
Dunja:
Budi na a stra arica na vratima!
161
Stoitridesetipeta no
I zatim ona ostane sama s Tad el-Mulukom. Oni su poivali u meusobnom zagrljaju i
prepletenih nogu stisnuti jedno uz drugo sve do jutarnjeg osvita dana. Kada se
meutim razdanilo, ona otie i zakljua ga. Sama se uputi u stanovitu drugu sobu i ond
je sjedne po svom obiaju na pod. Tada dou robinje. I ona obavi, to je s njima imala
uiniti, pa je neko vrijeme s njima naklapala. Zatim rekne robinjama:
Sada otiite od mene! Htjela bih se zabavljati sama za sebe.
Kada su je robinje napustile i ona opet oti la Tad el-Muluku, tada k oboma doe ta
koer stara i donese im ne to jela. Pojeli su od toga i predali se opet ljubavnom mi
lovanju sve do jutarnjeg svitanja. Treega dana princeza opet zakljua vrata kao pre
dhodnog dana. I na taj nain ostanu oni zajedno jedno uz drugo punih mjesec dana.
Tako je to dakle stajalo s Tad el-Mulukom i Sitt Dunjom. to se pak tie vezira i
Aziza, oni su, kada se Tad el-Muluk bio uputio u princezin dvorac i sada kroz cij
elo to vrijeme izbivao, bili vrsto uvjereni, da on nikada vi e nee odatle izai i da j
e ondje sigurno bio na ao smrt. Tada 'Aziz rekne veziru:
Moj oe, to mi trebamo initi?
Taj odgovori:
Moj sine, polo aj je sada te ak. Ako se mi ne vratimo kui k
njegovu ocu, i ako ga ne izvijestimo, on e nas zbog toga koriti.
Istoga se asa obojica spreme, i upute se prema Zelenoj Zemlji i prema prijesto
lnici kralja Sulaiman aha. Dan su i no putovali rijenim dolinama, sve dok naposljet
ku nisu u li ka kralju. Njemu su ispripovijedali, kako se to dogodilo njegovu sinu
, i da se, od asa kada je u ao u princezin dvorac, o njemu vi e ni ta nije ulo. * Tada j
e on bio kao dotuen od straha, * a gorka ga je patnja poela okivati. * I on izda z
apovijed, da se mora u njegovoj zemlji izvikivati poziv na d ihad48. Zatim dadne d
a se trupe izvedu pred grad i
48 Sveti rat.
162
da se ondje za njih udari tabor. On sam meutim odsjedne svome rasko nom atoru i priek
a, dok se ne skupe vojne snage iz svih krajeva. Jer njegov ga je narod volio zbo
g njegove pravednosti i blagotvornosti. I sada on udari na put, s vojskom tako v
elikom, da je zatvarala obzor, i otputi se u potrazi za svojim sinom Tad el--Mulu
kom.
To se tako dogaalo s njihove strane.

Tad el-Muluk i Sitt Dunja su meutim onako dalje ivjeli pola godine dana. I pri t
ome je njihova ljubav jednoga prema drugomu sa svakim danom rasla. * U prinevu je
srcu sve vi e bjesnila snaga udne ljubavi * i iznad svega divlje strasti, * sve do
k joj on naposljetku nije poeo otkrivati svoje skrivene misli * i rekao joj:
Znaj, ti ljubimice mojega najnutarnijeg srca, to ja du e kod
tebe boravim, to vi e u meni raste strast i snaga e nje, jer ja jo
nisam posve dosegao svoj cilj.
Ona odgovori:
Sto ti jo
eli , o svjetlosti mojega oka, ti mojemu srcu iznad
svega najdra i? Ako ti eli jo ne to vi e od grljenja, stiskanja i
obavijanja nogu, tada uini to, to ti godi. Jer pred Allahom nitko
na svijetu nema na nama dijela.
Ali on nastavi:
Moja se elja ne sastoji u tome. Ne, ja bih ti htio rei istinu
o sebi samome. Znaj dakle, ja nisam nikakav trgovac, nego sam ja
kralj, sin jednoga kralja. Moj se otac zove velemoni kralj Sulaiman ah. On je taj, koji je poslao vezira kao poslanika k tvoje
mu ocu, da on tebe za mene isprosi. Ali tajput, kada je do tebe do
la vijest o tome, ti nisi pristala.
Zatim joj on ispripovijeda cijelu povijest od poetka do kraja
ali da je se ovdje jo jednom pripovijeda, to bi znailo samo
muiti slu atelja
i on zakljui s rijeima:
Sada bih se ja elio otputiti k svojemu ocu i njega zamoliti,
da po alje k tvojemu ocu jednog poslanika, koji e kod njega tebe
zaprositi, da mi mognemo ivjeti u miru.
163
Kada je ona ula te rijei, obradovala se u najveoj mjeri. Jer upravo je to bila t
akoer njezina elja. I s tom se odlukom oni dadnu na poinak.
Sada se meutim po odluci udesa sruilo to, da je san u onoj noi stekao nad njima
vi e vlasti nego u drugim noima i da su oni spavali, sve dok se nije podiglo sunce.
O tome je vremenu sjedio kralj ehriman na prijestolju svojega gospodstva, dok su
emiri njegove dr ave stajali pred njim. Tada sluajno k njemu ue predstojnik zlatars
kog ceha, s nekom velikom kutijom u ruci. On istupi naprijed, otvori je pred kra
ljem i izvadi iz nje jedan fini sandui, koji je bio vrijedan stotisua dinara, jer u
njemu su se nalazili dragulji, tako mnogi rubini i smaragdi, kako ih nijedan od
kraljeva iz itava svijeta ne bi sebi mogao nabaviti. Kada je kralj to vidio, zap
repastio se zbog njihove ljepote, pa se smjesta ,ogledao za nad-u kopljenikom, upr
avo onim, koji je bio imao onaj do ivljaj sa starom, i naredio mu:
Kafur, uzmi ovaj sandui i odnesi ga Sitt Dunji!
Tada prihvati u kopljenik sandui u ruke i otie, dok nije do ao do princezine sobe. K
ada je ondje na ao vrata zakljuana i staru kako spava na pragu, on povie:
Vi spavate jo o ovome satu?
Ali kako je stara ula u kopljenikove rijei, ona se probudi iza sna i prestra ena po
vie:
Priekaj, dok ti ja ne donesem klju! - i otri odatle, koliko
je mogla br e.
Mi je prepustimo njezinoj sudbini, i pogledajmo, to je dalje uinio u kopljenik! O
n je naime shvatio, da je stara bila u kripcu. I tako on podigne vrata iz arki, ue
u sobu i nae Sitt Dunju i Tad el-Muluka kako spavaju tijesno zagrljeni. Kada je on
to vidio, nije znao to bi uinio. Upravo se htio vratiti kralju, kad li se Sitt Du
nja probudi. Pri pogledu na u kopljenika lice joj promijeni boju i problijedi. I o
na rekne:
Kafur, sakrij, to je sakrio Allah!
Ali on odgovori:
164

Ja pred kraljem ne smijem ni ta zatajiti.
Zatim on oboje zakljua i vrati se ka kralju. Taj ga upita:
Jesi li predao sandui svojoj gospodarici?
Tada u kopljenik odgovori:
Uzmi natrag sandui, tu je! Ja ne smijem pred tobom ni ta
zatajiti. Znaj dakle, da sam vidio kod Sitt Dunje jednoga lijepog
mladia, koji je s njome spavao na istoj postelji, i oboje su dr ali
jedno drugo u zagrljaju.
Kralj smjesta zapovijedi, da se oboje dovedu onamo. Pa kada su zatim oni pred
njim stajali, on im dovikne:
Kakav je to pothvat?
U svome estokom gnjevu on pograbi bi i htjedne udariti Tad el-Muluka, ali se Sit
t Dunja baci preko njega i dovikne svojemu ocu:
Ubij prije toga mene!
Tada kralj izgrdi svoju ker i zapovijedi, neka je se vrati u njezinu sobu. Ali
zatim napadne Tad el-Muhlka s rijeima:
- Te ki tebi! Odakle ti dolazi ? Tko je tvoj otac? to te je navelo na toliku smion
ost prema mojoj keri?
- Znaj, o kralju - odgovori Tad el-Muluk - ako ti mene dadne ubiti, tada si ti
izgubljen! Vi ete se za to pokajati, ti i svi podanici tvoje dr ave!
Kralj upita:
Za to?
Tada mu Tad el-Muluk dadne kao odgovor:
Znaj, ja sam sin kralja Sulaiman aha! Prije nego to bude bio
na to pripravan, on e napasti na tebe sa svojim konjima i ljudima!
Kada je kralj ehriman uo te rijei, htio je odgoditi njegovo pogubljenje i baciti
ga u zatvor, kako bi vidio, jesu li njegove rijei istinite. Ali mu njegov vezir
rekne:
165
O najvei kralju na ega vremena, ja dr im o tome, da ti tog
obje enjaka odmah dadne smaknuti, njega, koji si pose e za
princezama.
r
Tako dakle kralj zapovijedi krvniku:
Odsijeci mu glavu! Jer on je zloinac!
Tada ga krvnik pograbi i sve e ga u uze. Zatim podigne ruku
tim sto je pogledavao emire, kao da ih je htio pitati za savjet, jedan
put, dvaput. Jer mislio je time dobiti na vremenu. Ali krali na njega
povie: J
J B
Koliko e ti jo dugo pitati za savjet? Ako to opet uini je
dan jedim put, tada u takoer tebi dati odsjei glavu!
Sada dakle podigne krvnik svoju ruku tako visoko, sve dok mu nisu postale vid
ljivima dlake pod njegovim pazuhom, i stvarno Medne presjeci prinev vrat.'..."
166
v
Tada primijeti ehrezad da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
Ali kada je poela,
stoitrideseti esta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je krvnik tako visoko podigao svoju

ruku, sve dok mu nisu postale vidljivima dlake pod njegovim pazuhom, i da je st
varno htio presjei prinev vrat. Ali iznenada odjeknu glasni krikovi, i ljudi zaklj
uaju svoje duane. Kralj dovikne krvniku:
Stoj!
i smjesta po alje glasnika, koji ga je morao izvijesti
ti, to je posrijedi.
Glasnik ode i vrati se s vije u:
Vidio sam neku vojsku nalik bunomu valovima ibanom mo
ru. Konjanici su galopirali, daje zemlja pod njima tutnjala. Alija ne
znam, to bi to s njima trebalo znaiti.
Tada se kralj prestra i i bude zabrinut, da mu njegovo kraljevstvo mo e biti otet
o. I tako se on obrati veziru s rijeima:
Zar nisu dakle nijedne od na ih trupa iza le usuprot toj vojsci?
Ali jedva daje on izgovorio te rijei, kad li ve dou takoer njegovi komornici s kr
aljevim poslanicima, a meu njima se nalazio takoer vezir. Kada je ovaj najprije iz
govorio pozdrav, ustane kralj pred strancima, zamoli ih da pristupe, i upita ih
o razlogu njihova dolaska. Sada vezir istupi naprijed iz njihova reda, pribli i se
kralju i rekne mu:
167
Stoitndeseti esta no
Znaj, da taj, koji je upao u tvoju zemlju, nije nikakav kralj
poput vladara iz prija njeg vremena niti poput sultana pro losti!
Tko je dakle on? - upita Sehriman.
Vezir odgovori:
On je vladar pun vjernosti i pravednosti, iju plemenitu
narav nadaleko i na iroko objavljuju ljudi putnici, sultan Sulaiman
ah, gospodar Zelene Zemlje i dvaju stupova49 i Ispahanskoga
Gorja, on, koji ovamo ulazi zbog prava i pravednosti, ali koji je ne
mio svakomu silni tvu i nepravednosti! On ti daje rei, da se kod
tebe nalazi njegov sin u tvojoj prijestolnici, on, kojega on najpris
nije i od srca ljubi. Ako on njega sada zatekne iva i zdrava, tada je
postignuto ono, to je on htio, i tebi e pasti u dio slava i hvala. Ako
je on meutim u tvojoj zemlji izgubljen, ili ga je sna la bilo kakva
patnja, tada se spremi za umiranje i propast svoje zemlje, da, po
tom mora tvoja dr ava postati pustinjom, u kojoj graku gavranovi.
Sada gledaj, ja sam ti izlo io poruku i to je kraj.
Kada je kralj Sehriman uo od poslanika te rijei, njegovo srce dospije u brige,
i on se prestra i za svoje kraljevstvo. Odmah pozove velikane svoje dr ave, vezire,
komornike i namjesnike. Pa kada su se oni pojavili, on im rekne:
Vi tu, otiite i tra ite toga mladia!
Taj se nalazio jo pod krvnikovom rukom, a zbog strahovite jeze, koja ga je spo
pala, bio je njegov izgled posve izmijenjen. Ali im je vezir bacio na njega samo
jedan pogled i pouzdano prepoznao sina svojega kralja na ko natome krvnikom ilimu, o
n se odmah baci preko njega. Isto tako uine takoer drugi poslanici. Zatim se daju
na posao, da razrije e njegove uze, i poljube mu ruke i noge. Kada je meutim Tad elMuluk otvorio oi i prepoznao vezira svojega oca i svojega prijatelja 'Aziza, tada
on padne u nesvijest, svladan rado u.
49 Posrijedi su Herkulovi Stupovi (Herculis columnae) - to jest: Gibraltar
, morski tjesnac izmeu Afrike i panjolske.
168
Ali kralj ehriman nije znao, to bi uinio, i nalazio se u velikome strahu, kada j
e postao siguran u to, daje ona vojska do la samo zbog toga mladia. Tako on dakle p
oe k Tad el-Muluku, poljubi mu glavu, sa suzama u oima, i usrdno ga zamoli:
Moj sine, nemoj se na mene srditi! Imaj suuti prema moji
ma sjedim vlasima i nemoj dopustiti da moja dr ava bude opus
to ena!
Tada mu prie Tad el-Muluk, poljubi mu ruku i rekne:
Ne brini se! Ti si za mene jednako kao moj otac. Ali pripazi da se mojoj ljub
ljenoj Sitt Dunji ne dogodi to na ao!
Visoki gospodaru - odgovori kralj
za nju se nemoj ni ta bojati. Njoj ne smije p
asti u dio ni ta osim radosti!
I on se nastavi kod njega ispriavati i umilostivljavati vezira kralja Sulaiman
aha, tim to mu je mnogo obeavao, ako bi on ono, to je vidio, pred kraljem zatajio.
Tada on zapovijedi velikanima svoje dr ave, neka otprate princa Tad el-Muluka u ham
mam, neka ga odjenu u jednu od njegovih vlastitih najrasko nijih haljina i neka se
ubrzo s njime vrate natrag. Oni ga sukladno toj zapovijedi odvedu u hammam, odj
enu ga u haljinu, koju je bio za njega odredio kralj ehriman, i vrate se s njime
u dr avnu vijenicu. Kada je princ u ao, kralj pred njim ustane i naredi da se pred nj
im postave svi dr avni velikani. Nato Tad el-Muluk sjedne, kako bi s vezirom svojeg
a oca i s 'Azizom naklapao o svojim do ivljajima. Dvojica mu ispriaju:
Mi smo u meuvremenu otputovali k tvojemu ocu i izvijestili
smo ga, da si ti oti ao u princezinu palau i da nisi opet iz nje
iza ao, i da smo tada mi bili u brizi poradi tvoje sudbine. Kada je
on to uo, opremio je vojsku, i mi smo do li u ovu zemlju. Na ti je
dolazak donio izbavljenje iz najskrajnje nu de i veliku radost.
Tada on rekne:
Golemo je dobro uvijek dolazilo posredstvom va ih ruku od
poetka do kraja.
169
Stoitridesetihsta no
U meuvremenu pak otie kralj ehriman svojoj keri, Sitt Dunji, i nae je kako narie i
plae zbog Tad el-Muluka. Da, ona je uzela ma, zabila ga dr kom u pod i usmjerila iljak
upravo prema svojemu srcu izmeu svojih dojki. Ve se je bila nagnula preko njega i
bila u pokretu da se baci na ma, tim to je uzviknula:
To mora biti, ja se moram ubiti. Ja ne mogu nad ivjeti svo
jega ljubljenoga!
Tada ue k njoj njezin otac, i kada je vidio, to ona ini, uzvikne jakim glasom:
O gospodarice princeza, stoj, imaj suuti prema svojemu ocu
i prema narodu svoje zemlje!
Zatim on hitro doe do nje s rijeima:
Ja te usrdno molim, nemoj, da se tvojemu ocu poradi tebe
dogodi nevolja!
I on joj dalje ispripovijeda sve, da se naime njezin ljubljeni, sin kralja Su
laiman aha, hoe s njome vjenati, i on zakljui s rijeima:
Zaruke i vjenanje ovise samo o tvojoj prosudbi!
Osmjehnuv i se ona odgovori:
Nisam li ti ja rekla da je on sin jednoga sultana? Tako mi Allaha, sada ga ja
moram pustiti da to uini, kada te bude pribio na drveni kri , koji je vrijedan dva
dirhema!
O keri
uzvikne kralj
imaj sa aljenja prema meni! Zatim e Allah imati sa aljenja pr
ma tebi.
Nato mu ona zapovijedi:
Na noge, po uri se, otii i smjesta mi ga dovedi, bez od
gaanja!
On samo rekne:
Od srca rado!
Zatim urno otie od nje, ue k Tad el-Muluku i pri apne mu u uho, to se dogodilo. Tada
on skoi na noge i poe s kraljem, i
170
Pripovijest o 'Azizu i }Azizi
obojica se upute k princezi. im je ona ugledala ljubljenoga, padne mu oko vrata p
red oima svojega oca, objesi se na njega i poljubi ga i uzvikne:
Koliko sam ja za tobom eznula, dok si ti izbivao!
Zatim ona rekne, okrenuv i se k svojemu ocu:
Jesi li ti ikada vidio koga, tko bi se u jednome tako krasnom
liku mogao zabuniti? K tomu je on jo i jedan kralj, sin jednoga

kralja, plemi, od kojega se daleko nalazi svaka prostota!
Tada kralj Sehriman izae i vlastitom rukom zakljua iza sebe vrata. I on se uput
i k veziru kralja Sulaiman aha i k poslanicima, koji su se kod njega nalazili, i
on njihovu kralju ispostavi izvje e, da njegov sin u udobnosti i radosti sa svojom
ljubljenom princezom provodi najdivniji ivot. Oni se onda zapute odatle k svojemu
kralju, kako bi ga o tome izvijestili. Nato zapovijedi kralj Sehriman, da se tr
upama kralja Sulaiman aha odnesu pokloni, da se njegove ivotinje opskrbe krmom i d
a se njih same ugosti. Kada je ta zapovijed bila izvr ena, on dade dovesti sto trk
aih konja, sto plemenitih dromedara50, sto mameluka, sto odaliski, sto robova i s
to robinja, i sve ih po alje naprijed kao poklon. On je meutim sam jahao u sredini
meu velikanima svoje dr ave i svojih gardi, sve dok se nisu na li izvan grada. Ali ka
da je Sulaiman ah primio o tome vijest, on poe i uputi se prema njemu umjerenim ko
rakom. Jer su mu vezir i 'Aziz ve ispostavili izvje e, a on je obradovan uzviknuo:
Hvala neka je Allahu, koji je mojemu sinu ispunio njegovu
elju!
I sada zagrli kralj Sulaiman ah kralja ehrimana i dopusti mu da pokraj njega sj
edi na prijestolju. Zatim su dvojica jedan s drugim askali i radovali se svojemu
razgovoru. Nato bude za njih takoer iznesen objed, i oni su jeli, sve dok se nisu
zasitili. Za zakusku im budu donesena slatka jela, voe i slatki i, i oni su dopust
ili da im sve to ide u tek.
Jednogrba deva je - trkaa deva (Camelus dromedarius).
171
Stoitridesetiksta no
Nakon stanovitoga pak kratkog vremena stane pred njih Tad el-Muluk, u rasko noj
haljini i sjajnom oru ju. im ga je pred sobom ugledao njegov otac, on ustane, privi
je ga u svoj zagrljaj i poljubi ga. S njime su meutim poustajali svi, koji su tu
sjedili. I sada ga dva kralja posjednu izmeu sebe. Nato su neko vrijeme utroje na
klapali. Zatim kralj Sulaiman ah rekne kralju Sehrimanu:
Znaj, ja bih htio dati pred svjedocima sastaviti brani ugovor izmeu svojega sin
a i tvoje keri, kako bi se razglasilo njihovo vjenanje, prema obiaju i zakonu.
odgovori kralj Sehriman.
I on po alje po kadiju i po svjedoke. Ovi uskoro dou i napisu brani ugovor Tad elMuluka i Sitt Dunje. Zatim budu podijeljeni pokloni u novcu i slatki i, razasuta k
adiva i miomirisi, i to je bio jedan dan radosti i veselja, kojemu su se obradov
ali i asnici i bojovnici.
Dok je sada kralj Sehriman poeo pripremati otpremninu za svoju ker, Tad el-Muluk
rekne svojemu ocu:
Gledaj, ovaj je tu mladi, 'Aziz, jedan plemenit ovjek. On mi je uinio golemu usl
ugu, on je dijelio sa mnom sve napore, on je sa mnom putovao i doveo me do cilja
mojih elja. On je sa mnom istrajao i sna io me u istrajavanju, sve dok ja nisam po
stigao ono za ime sam te io. Sada je on kod mene ve dvije godine dana, daleko od svo
jega zaviaja. Stoga bih ja elio, da mi njemu ovdje pripremimo robu. Zatim se on mo e
odavde otputiti laka srca. Jer njegova je zemlja blizu.
Izvrsna je tvoja namjera
odgovori njegov otac. Tada oni njemu opreme sto tere
ta najsjajnih i najskupocjenijih tkanina. Tad el-Muluk meutim otie k njemu i predad
e mu za opro taj kne evski poklon u zlatu s rijeima:
Dragi brate i prijatelju, uzmi ove terete i primi ih od mene kao poklon i kao
znak ljubavi, i otputuj odavde u miru prema svojemu zaviaju!
'Aziz uzme od njega sve, poljubi tlo pred princem i njegovim ocem i uzme od n
jih opro taj. No Tad el-Muluk odja i s 'Azizom,
172
sve dok ga nije otpratio tri milje daleko. Tada mu 'Aziz ponudi zbogom i preklin
jui ga potakne, da se sada ve okrene natrag, i
rekne:
Tako mi Allaha, moj gospodaru, da nema moje matere, tada se ja ne bih od tebe
rastajao. Ipak, dobri gospodaru, ne ostavljaj me, da budem bez vijesti o tebi!
Neka bude tako! - obea mu princ.

Nato se Tad el-Muluk opet vrati, dok se 'Aziz zaputio, sve dok nije stigao u s
voju domovinu. Zatim je bez zaustavljanja putovao dalje, dok nije do ao k svojoj m
ateri. Ugleda da je ona usred dvorane sagradila za njega nadgrobni spomenik, uz
koji je vazda boravila. I upravo kada je stupio u dvoranu, on nae mater, kako je
raspustila kosu i ra irila je preko groba, i kako je plaui izgovarala ova dva stiha:
Zacijelo ja imam snage, da sve, to se dogodi, podnosim, Pa ipak, ako je posrijedi
rastanak, tada mi gotovo puca srce.
Tko bi uope imao strpljivosti boraviti daleko od milih?
Tko ne bi kod iznenadnoga rastanka osjeao od svega najdublju bol?
Zatim je zajecala i izgovorila jo ove stihove:
Kako sam dakle i la ondje uz grobove i pozdravila Prijateljevo poivali te, a da nisam
dobila odgovora?
Prijatelj rekne: 'Kako mo e dobiti odgovor? Ja sam ipak sada plijen za prah i tvrdi
kamen!
173
Stoitrideseti estci no
Prah je pro dro moju ljepotu, kada sam te zaboravio. I ah, od mojega naroda sam se
rastao i od prijatelja!'
Dok je ona tako tugovala, iznenada doe 'Aziz i prie joj. Ali kada gaje ugledala
, ona u prekomjernosti radosti padne onesvije -ena. On je po kropi vodom po licu. Tak
o ona ponovo doe k sebi, ustane, uzme ga u svoj zagrljaj i pritisne uza se. On je
takoer od srca zagrli i rekne:
- Mir neka je s tobom! Tada ona uzvikne:
- Neka je takoer s tobom mir!
I upita ga, za to je tako dugo boravio u tuini. Sada joj on ispripovijeda sve, s
toje do ivio, od poetka do kraja, i takoer joj ispria, kako mu je Tad el-Muluk dao nov
ac i sto tereta tkanine. I zbog toga je ona bila vrlo obradovana. Nato ostane 'A
ziz kod svoje matere u svome zaviajnom gradu i tugovao je nad nesreom, koja mu se
dogodila od keri Dalile Lukavice, od nje, koja ga je u kopila.
To je pripovijest o Azizu.
Poslu ajmo sada jo o daljnjim udesima Tad el-Muliika! Taj je u ao k svojoj ljubljen
oj supruzi i oduzeo joj djevianstvo. U meuvremenu se kralj Sehriman dao na to, da
pripremi svoju ker za putovanje sa njezinim suprugom i njezinim svekrom. On nared
i da se donese putna zaliha, takoer pokloni i svakojake skupocjenosti. Tako su da
kle dali da se to potovari i dali se na put. Kralj im je Sehriman meutim davao poa
snu pratnju tijekom tri dana. Tada ga je kralj Sulaiman ah vrlo ustrajno molio, n
eka se vrati. Ovaj se dakle okrene natrag. Ali su Tad el-Muluk i njegov otac i nj
egova supruga putovali s vojskom bez prestanka, dan i no, dok se nisu pribli ili sv
ojoj prijestolnici. Tada se pro iri vijest o njihovu dolasku, i okiti se grad.'...
"
174
Ali kada je poela
stoitridesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni kralju, 'kada se Sulaiman ah pribli avao svojemu
gradu, da se tada kitio grad, njemu i njegovu sinu u ast. Tako oni dakle uu. Kralj
sjedne na prijestolje svojega gospodstva, sa svojim sinom Tad el-Mulukom uza se,
porazdijeli darove i poklone i oslobodi zatvorenike. Zatim pripremi za svojega
sina drugu svadbu. Odjekivala je pjesma i iana glazba tijekom cijeloga jednog mjes
eca, a komornice su ukra avale Sitt Dunju uvijek novima svadbenim haljinama. Prito
m ona nije bila umorna, da se pokazuje u svome nakitu, dok ove nisu bile umorne,
daje gledaju. Po to je sada Tad el-Muluk opet bio sjedinjen s ocem i materom, on o
pet ue i k svojoj supruzi. I oni su otada ivjeli divno i u radosti, sve dok im nij
e do ao razoritelj51 svih milina.'
Na to rekne Dau el-Makan52 veziru Dandanu:
51 Aneo smrti - Asrael.
52 Budui da se ovdje
poslije umetnutih pria o Tad el-Muluku i Sitt Dunji, i o
ne u ovu umetnute o 'Azizu i 'Azizi
ponovo nastavlja sam roman o baghdadskom kal
ifu 'Omaru ibn en-Nu'manu, podsjetit emo itatelja na imena dionika zbivanja u roma
nu i na njihove rodbinske veze. U njemu naime postoje tri temeljne linije kralje
vskih razvojnih rodoslovnih odvjetaka. Prva dakako i glavna poinje s 'Omarom ibn
en-Nu'manom (sada ve pokojnim): njegovi su
175
Stoitridesetisedma no
Zbilja, samo jedan ovjek kao ti mo e utje iti o alo eno
srce i kraljevima biti pouzdan drug i na najljep i im nain pokloni
ti svoj savjet!
Sve se to zbivalo, dok su oni opsijedali el-Konstantiniju. Ali kada je tijeko
m toga opsijedanja ve pro lo etiri godine, njih pone obuzimati e nja za svojom zaviajnom
zemljom. Trupe su poele gunati, umorne od dugoga opsijedanja i vjenih borbi danju i
nou. Pozove dakle kralj Dau el-Makan k sebi Bahrama i Rus-tema i Tarka a. Pa kada
su oni bili do li, on im rekne:
Znajte, mi smo sve ove godine proveli ovdje, a da nismo po
stigli svoj cilj, tovi e, na a je briga i nevolja samo jo porasla. Mi
smo svojevremeno do li, kako bismo uzeli krvnu osvetu za kralja
'Omara ibn en-Nu'mana. Ali nam je tada bio umoren moj brat
Sarkan, pa je tako na a bol postala udvostruenom i nadovezala se
jedna nesrea na drugu! Sve je to do lo preko stare Dhat ed-Davahi. Jer ona je ta, koja je otrovala sultana u njegovoj prijestolnici,
i koja je odvela sa sobom njegovu suprugu, kraljicu Sophiju. Da, ni
to joj nije bilo dosta, nego je jo oko nas isprela svoje spletke i zak
lala mojega brata. Stoga sam se ja obvezao svetom zakletvom, da
se neu prije smiriti nego to uzmem za njih krvnu osvetu. to vi
potomci > Sarkan (sada ve pokojni) [sin jedne od etiriju njegovih zakonitih ena pre
ma Kur'anu], Nuzhat ez-Zaman [ki njegove inoe Sophije, a sestra blizanka Dau el-Ma
kana], Dau el-Makan [sin njegove inoe Sophije, a brat blizanac Nuzhate ez-Zaman],
Rumzan [sin od Abrize], Kudija-Fakan [unuka od sina arkana i keri Nuzhate ez-Zama
n], Kan-ma-kan [unuk od sina Dau el--Makana]. Drugoj je rodoslovnoj liniji na elu
Afridun: njegovi su potomci > Sophija [ki], Nuzhat ez-Zaman + Dau el-Makan [unuc
i blizanci roeni od Sophije i 'Omara ibn en-Nu'mana], Kudija-Fakan [praunuka od N
uzhate ez--Zaman], Kan-ma-kan [praunuk od Dau el-Makana]. Treoj je razvojnoj lini
ji na elu avahi Dhat ed-Davahi (= O trooka ena Zlokobnosti): njezini su potomci > Har
dub (sada ve pokojni) [sin], Abriza (sada ve pokojna) [unuka roena od Harduba], Rum
zan [praunuk roen od Abrize i 'Omara ibn en--Nu'mana]. to se pak tie samoga Abrizin
a ubojice, crnoga roba el-Ghadbana, njega poslije onoga okrutnog ubojstva u pede
setidrugoj noi - dok je kraljevna Abriza raala - jo nismo ponovo sreli. Naklonjeni
je meutim itatelj zacijelo ve odavno uvidio, da je pa nja spram detalja u 1001 noi odv
e velika, a da ga ne bismo nu no morali kad tad ponovo sresti.
176
mislite? Odva ite ovo o emu sam vas izvijestio, a zatim mi dadnite svoj odgovor!
Tada oni pognu glave i reknu:
To je na veziru Dandanu, da najprije on izrekne svoje mi
ljenje!
Tako vezir Dandan istupi pred kralja i pone:
- Znaj, o najvei kralju na ega vremena, na e nam boravljenje ovdje nije ni ta korist
ilo. Stoga moje mi ljenje ide na to, da mi sada trebamo krenuti i po uriti prema zav
iaju, i najprije stanovito vrijeme proboraviti ondje. Zatim emo meutim opet odande
krenuti, kako bismo iznova zapoeli borbu protiv idolopoklonika!

- Izvrstan je taj savjet - odgovori kralj. - Jer ovi ljudi eznu za tim da opet
vide svoje. A mene takoer mui e nja za mojim sinom Kan-ma-kanom i za kerju mojega bra
ta Kudijom-Fakan. Ona je dakako jo u Damasku i ja ne znam, to je s njome bilo!
Kada su trupe doule o ovoj odluci, vojnici se vrlo obraduju, i ponu se moliti z
a vezira Dandana. Zatim kralj Dau el-Makan nalo i glasniku, neka objavi, da treba
krenuti nakon tri dana. Tada se svi ponu pripremati, a etvrtoga su dana udarili u
velike tulum-baze53, razvili barjake, i vezir Dandan poe naprijed na elu te vojske
, dok je kralj jahao u sredini, a njemu uz bok veliki ko-mornik. Tako je vojska
odatle putovala, bez prekida, danju i nou, sve dok nisu do li u grad Baghdad. Tada
se sav narod obraduje njihovu dolasku, i mine ih njihova briga i jad. Sada se pon
u oni, koji su ostali doma, jatiti oko ovih koji su se vratili. I svaki emir otie
k svojoj kui.
Kralj se meutim popne u svoj dvor i uputi se k svojemu sinu Kan-ma-kanu, koji
je sada bio napunio ve svoju sedmu godinu ivota i ve obiavao izlaziti na jahanje. Na
kon to se zatim odmorio od putovanja, on otie sa svojim sinom u kupelj. A kada se
vratio,
53 Tulumbaz je vrsta orijentalnog bubnja, mjedena posuda presvuena ko om, jed
nom rijeju - talambas, koji se udomaio i u na oj frazeologiji: "bez talambasa" znai "
bez velikih govora", "bez velikog podizanja pra ine oko ega".
177
Stoitridesetisedmct no
sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Sada stupi pred njega vezir Dandan, i
ondje se nau svi emiri i dr avni uglednici i postave se, da mu budu na usluzi. Tada
Dau el-Makana obuzme elja za svojim drugom, lo aem, koji mu je neko bio uinio tako mn
ogo dobra u vrijeme njegova boravka u tuini. Oni mu ga dovedu, pa kada je on do ao
pred kralja, ovaj se podigne, njemu u ast, i dopusti mu da sjedne pokraj njega. V
eziru je on meutim ve prije bio ispripovijedao, koliko mu je mnogo dobroinstava i l
jubaznosti uinio taj lo a. I zato su ga emiri i vezir primili uz ukazivanje poasti. A
li je sada lo a postao debeo i ugojen od dobroga jela i mirnog ivota, tako da je nje
gov potiljak bio kao u nekog slona, a njegovo lice poput trbuha neke pliskavice.
Postao je takoer tupa duha, jer se nikada nije bio pomaknuo s onoga mjesta, na k
ome se nalazio. Tako on dakle nije prepoznao kralja po njegovu izgledu. Taj meuti
m okrene prema njemu svoj pogled i nasmije i mu se, tim to ga je pozdravio na najsr
daniji nain i rekao mu:
Kako si me samo brzo ti zaboravio!
Tada se lo a prene iz duhovne obamrlosti, pone ukoeno gledati u kralja, a kada ga
je sigurno prepoznao, on skoi na noge i povie:
Moj prijatelju, tko je tebe uinio sultanom?
Dok se Dau el-Makan nad njim smijao, vezir prie lo au i sve mu objasni, tim to je
zakljuio s rijeima:
Gledaj, on je bio tvoj brat i drug, ali je on sada postao kraljem
ove zemlje. Tebi e sigurno od njega pasti u dio mnogo dobra. Zato
ti ja savjetujem, ako ti on ka e, da si ti mo e ne to od njega za eljeti, tada si ti za eli samo ne to posve veliko. Jer ti si njemu vrlo drag.
Lo a rekne:
Ja se bojim, da - ako si ne to od njega za elim - on to meni
nee ostvariti ili da to nee biti u stanju!
Ali vezir odgovori:
Sve e ti on, togod ti uope za elio, dati. Nemoj se dakle
stidjeti!
178
Pripovijest o Azizu i 'Azizi

Tako mi Allaha
uzvikne lo a
da, ja u si od njega za- eljeti ono, to mi le i na src
emu ja sanjam svake noi. I ja se ufam u Allaha Uzvi enoga, da e on to meni ostvariti
.
Nato vezir:
Budi dobre volje! Tako mi Allaha, ak i ako bi ti po elio, da
postanes umjesto njegova brata namjesnikom od Damaska, on e

ispuniti tvoju elju i tebi predati tu slu bu.
Lo a dakle opet ustane, ali mu Dau el-Makan dadne znak, neka ostane sjediti. Ali
se ovaj od toga sustezao, tim to je rekao:
- Neka me od toga sauva Allah! Pro li su ti dani, kada sam ja smio ostajati sjed
iti u tvojoj prisutnosti.
- Ne odgovori kralj - oni tovi e jo uvijek traju. Jer ja tebi imam zahvaliti svoj
ivot. Tako mi Allaha, ako ti od mene poku a izmoliti, to god uope samo ti za elio, ja u
ti to dati. Ali najprije zamoli od Allaha, zatim od mene!
Tada on pone:
Visoki gospodaru, ja se bojim...
Ne boj se! - uzvikne meutim kralj.
Tako ovaj nastavi:
- Ja se bojim, ako ja za ne to zamolim, da mi ti to nee dopustiti.
- Sto je to onda? upita kralj, smije ei se, i ktomu doda:
.Ako bi me ti zamolio
polovicu moje dr ave, ja bih tada s tobom podijelio svoju vlast. Zamoli dakle, togo
d uope hoe , i nemoj govoriti duge govore!
Opet pone lo a:
Ja se bojim...
Ti se ipak ne treba niega bojati!
prekine ga kralj.
Tada ovaj nastavi:
Ja se bojim, ako te ja za ne to zamolim, da mi ti to nee mo
i ostvariti!
179
Sada meutim kralj gnjevno povie:
Zamoli, to hoe !
Lo a konano rekne:
Ja molim
najprije od Allaha - i zatim od tebe - da mi ti
dadne isposlovati, da me se dr avnom naredbom postavi u slu bu
predstojnika svih lo aa u gradu Jeruzalemu!
Tada se kralj i svi, koji su bili nazoni, nasmiju, a Dau el-Ma-kan rekne:
Za eli si ne to drugo!
Visoki gospodaru - odgovori lo a - zar ti nisam rekao, da se ja bojim, ako te ne t
o zamolim, da mi ti to nee ostvariti, ili da to nee biti u stanju?
Tada ga vezir mune, i jo jednom i po treiput, a on svakiput pone:
Ja od tebe molim...
Zamoli brzo! - povie sultan.
Naposljetku on rekne:
Molim od tebe, da me uini poglavarom pometaa ulica u
gradu Jeruzalemu ili u gradu Damasku!
Tada svi prisutni popadaju na lea od smijeha, a vezir mu zadade lak udarac. Lo a
se okrene i rekne veziru:
to je tebi, da me udara ? Ja nisam ni ta kriv. Ti si mi ipak
sam rekao, da si trebam za eljeti ne to posve veliko.
I zatim uzvikne:
Dopustite mi da otputujem u svoj zaviaj!
Sada sultan spozna, da se on ali, pa nakon to je ne to malo vremena bio ekao njego
v odgovor, on mu se obrati s rijeima:
Dragi brate, sada si po eli ne to veliko, to e odgovarati
na em dostojanstvu!
180
O najvei kralju na ega vremena
odgovori lo a - ja mo
lim najprije od Allaha, a zatim od kralja, da me ti postavi za nam
jesnika od Damaska, na mjesto tvojega brata!
im je kralj zatim rekao: - Allah je usli io tvoju molbu! - lo a poljubi pred njime
pod.
Zatim kralj zapovijedi, neka se za njega postavi stolica, u skladu s njegovim

polo ajem u dr avi, a on ga odjene namjesnikom haljinom. Nadalje nalo i, neka mu se na
pi e isprave o postavljenju u slu bu i na nju udari svoj peat. Zatim rekne veziru Dan
danu:
Nitko ga neznatniji ne treba pratiti nego ti. A kada se bude vraao doma, i opet
dolazio ovamo, tada povedi sa sobom ker mojega brata Kudiju-Fakan!
Slu am i pokoravam se! - odgovori vezir.
Zatim on sie s lo aem iz dvora u grad i opremi se za putovanje. Nadalje kralj zap
ovjedi, neka se za lo aa izaberu sluge i pratnja i da mu se donese nova nosiljka s
kne evskom opremom. Emirima meutim rekne:
Onaj, tko mene voli, taj neka uka e ovomu ovjeku poast,
i neka mu donese neki veliki poklon!
Tako su njemu onda emiri54 donosili poklone, svaki prema svojim mogunostima. I
kralj mu nadjene ime Sultan ez-Ziblikan55 i poasno ime el-Mud ahid56. im je dakle o
vaj pripremio sve svoje stvari, on se s vezirom Dandanom uputi gore u dvorac ka
kralju, kako bi od njega uzeo opro taj, i zamolio ga za dopu tenje za polazak.
54
Emir znai gospodar. Lako se pamti primjer: emir el-Bahr (= gospod
ar
mora) = amir al-bahr > admiral.
55
To je ime oblikovano na aljiv nain prema glasovitomu starom imenu
ez-Zibrikan pukom zamjenom srednjega "r" u "1". Rije naime "zibl" znai
"izmet", i oito igra na to, da je lo a ranije su enom govedom balegom lo io
hammamsku vatru.
56
Mud dhid je vjerski bojovnik (usporedi d ihad = borba za vjeru), a t
o je
uobiajen nadimak velikih ratnih junaka, odakle dolazi i na e mud ahedin.
181
Kralj se pred njim podigne, zagrli ga i opomene ga da mora biti pravedan prema p
odanicima. Nadalje mu zapovijedi, neka nakon dvije godine bude spreman za borbu
protiv nevjernika. Zatim uzmu konano opro taj jedan od drugoga. I on, knez el-Mud ahi
d, zvan ez--Ziblikan, otputuje odatle. Ali mu je kralj Dau el-Makan jo jednom bio
stavio na srce dobrobit podanika, a emiri su mu bili doveli mameluke i sluge, p
ettisua na broju, koji su jahali iza njega. Nat-komornik takoer uzja i konja i isto
tako Bahram, satnik Dajlami-ana, i Rustem, satnik Perzijanaca, i Tarka , satnik Ara
bljana. I oni mu dadnu poasnu pratnju. Oni su s njime odatle putovali tijekom tri
dana. Zatim su se vratili natrag u Baghdad. Sultan meutim ez--Ziblikan i vezir D
andan nastave sa svojim trupama putovati dalje, sve dok nisu do li u Damask. Ali j
e sada ve na ptijim krilima57 onamo stigla vijest, daje kralj Dau el-Makan postavi
o nad Baghda-dom nekoga sultana po imenu ez-Ziblikan i da mu je dao poasno ime el
-Mud ahid. im se on dakle pribli io Damasku, ukrasili su za njega grad, a svi su stan
ovnici toga grada iza li van da ga vide. im je dakle novi sultan u velikom sjaju u ao
u Damask, uzjahao je u tvravu i sjeo na stolicu svojega gospodstva. Ali je vezir
Dandan stao pred njega, ekajui njegove zapovijedi, i upoznavao ga s polo ajem i ran
gom pojedinih emira, koji su ulazili, ljubili vladaru ruku i zazivali na njega n
ebeski blagoslov. Kralj im je ez-Ziblikan prilazio i dijelio im poasne haljine, d
arove i poklone. Zatim je otvarao riznice i uzimao iz njih poklone u novcu za sv
e bojovnike, za veliko i malo. On je takoer izricao presude i upravljao u pravinos
ti. I zatim pone opremati za putovanje ker sultana arkana, gospodaricu Kudiju-Fakan
, i dadne da se za nju uredi nosiljka od svilenosjaj-nog tkanja od svile i pamuk
a. Nadalje opremi vezira i ponudi mu veliku svotu novca kao poklon. Taj meutim od
bije, tim to rekne:
- Ti si na vlasti tek kratko vrijeme, i uskoro e ti mo da biti potreban novac.
Kasnije emo ga mi od tebe primiti, kada budemo slali k tebi da te molimo novac za
sveti rat ili inae u kakvu drugu svrhu!
57 Posrijedi su golubovi listono e.
182

Kada je dakle vezir Dandan bio spreman za putovanje, uzja i sultan el-Mud ahid ko
nja, kako bi mu dao pratnju. On takoer naredi da doe Kudija-Fakan i da se popne u
nosiljku, i dadne zajedno s njome deset djevojaka, koje su je trebale dvoriti. P
ostoje meutim vezir Dandan bio krenuo, kralj el-Mud ahid se vrati natrag, kako bi s
e posvetio poslovima oko upravljanja, te se uzme baviti ratnom spremom, imajui na
umu ono vrijeme, kada e kralj Dau el-Makan poslati k njemu zahtjev.
Ostavimo mi sada sultana ez-Ziblikana, i opet se okrenimo k eziru Dandanu!
Taj je s Kudijom-Fakan ostavljao za sobom bez prekida jedan dan hoda za drugi
m i putovao odatle, sve dok nije, nakon to je protekao jedan mjesec, do ao u er-Ruh
bu58. Zatim on nastavi putovanje, a kada se pribli io Baghdadu, dadne obavijestiti
kralja o svome dolasku. Dau el-Makan meutim smjesta uzja i konja i oja i mu ususret.
Tada vezir Dandan htjednje sjahati, ali ga kralj usrdno zamoli, neka to ne ini, d
a, on sam upravi svojega konja, sve dok nije poeo jahati veziru uz bok, pa ga pone
pitati o ez--Ziblikanu el-Mud ahidu. Vezir mu ispripovijeda, daje onaj dobro, i n
adalje ga obavijesti, da je s njime do la Kudija-Fakan, ki njegova brata Sarkana. O
bradovan, kralj rekne:
Sada se tijekom tri dana prepusti poinku od putnih napora.
Potom doi k meni!
Od srca rado!
odgovori vezir i zatim se uputi u svoj stan,
dok je kralj uzjahao u dvorac. Ondje on otie ka keri svojega
brata, Kudiji-Fakan, koja je sada bila stara osam godina. im ju je
ugledao, on u njoj nae svoju radost, ali su u njemu takoer opet
probudi tuga zbog njezina oca. I on dadne za nju praviti haljine,
pokloni joj dragocjenosti i skupocjen nakit i zapovijedi, neka je
puste da stanuje zajedno s njegovim sinom Kan-ma-kanom. Oboje
je djece odrastalo u najpametnije i najodva nije ljude svojega vre
mena. Samo to se pokazivalo, da je Kudija-Fakan bila obazriva i
58 Er-Ruhbe je gradi-postaja izmeu Sirije i Mezopotamije.
183
razumna i da je obraala pa nju na ishod stvari, dok je Kan-ma-kan bio velikodu an i d
are ljiv i nikada nije mislio na ishod neke stvari. Oni su dakle postajali stariji
ma, pa kada su napunili svoju desetu godinu ivota, Kudija-Fakan je poela jahati ko
nje. I zatim je izjahavala sa svojim bratiem van na polje i ondje tumarala daleko
unaokolo. Oboje su takoer nauili udarati maem i ubadati kopljem. Ali kada su oboje
dosegli starost od dvanaest godina, kralj okona s pripremama i zavr i s opremanjim
a i obavljanjem predhodnih poslova, koje je bio poduzeo u pogledu Svetoga Rata59
. Potom on naredi da doe vezir Dandan i rekne mu:
Znaj, ja sam ne to zakljuio, to ti elim priopiti. elim, da
si ti to promisli i da mi uskoro rekne svoj odgovor.
Sto je to, o najvei kralju na ega vremena? - upita vezir.
Na to kralj nastavi:
Ja sam odluio, da svojega sina Kan-ma-kana postavim za
sultana, kako bih jo za svojega ivota nalazio u njemu radosti, a ja
u ispred njega polaziti u bitku, sve dok me ne pretekne smrt. Kak
vo je tvoje mi ljenje o tome?
Vezir pred kraljem poljubi pod i rekne:
* Znaj, o kralju u vladarskoj haljini, * ti najvei kne e stolje
a i svih vijekova, *60 to, to ti ima na pameti, je izvrsno. Samo
sada za to nije vrijeme, iz dva razloga. Prvo, tvoj je sin Kan-ma-kan
jo vrlo mlad, i drugo, iskustvo ui, da onaj, tko svojega sina po
stavlja za vladara za vrijeme vlastitoga ivota, ostaje zatim samo jo
kratko vrijeme na ivotu. To ja imam za odgovor.
59
Dakako: D ihada.
60
Zvjezdice u ovom izdanju 1001 noi uvijek oznauju rimovanu prozu u
arapskom izvorniku. Dok je u arapskome rimovana proza vrlo iroko raspros
tranjena, u hrvatskome se - zbog u njemu za nju posve nepovoljne glasovne
osnove - ona ograniuje gotovo iskljuivo na poslovice, na primjer: "* Tko
umije, * njemu dvije! *", ili: "* Tko se mije a u mekinje, * pojedu ga svinje! *",
itd. To je ujedno i razlog, zbog kojega je prevoditelj ovoga teksta odustao od
poku aja da arapsku rimovanu prozu pretae u hrvatsku.
184
V
Cuj, o veziru - rekne nato kralj
mi emo postaviti za skr
bnika nad njime natkomornika, koji je postao poput jednoga od
nas i koji pripada k nama, jer je o enjen mojom sestrom i jer je me
ni poput brata.
Vezir odgovori:
Uini onako, kako ti se ini dobro! Mi se pokoravamo tvozapovijedi!
Tada kralj po alje po natkomornika i nalo i mu da doe k njemu, a isto tako takoer n
aredi velika ima svoje dr ave, pa im rekne:
Vi znate, da je ovaj moj sin Kan-ma-kan najvei junak meu
svojim suvremenicima, i da mu nije nijedan ravan u udaranju
maem i ubadanju kopljem. Tako sam ga ja zbog toga postavio nad
vama sultanom, a natkomornik, njegov tetak, je postavljen za nje
gova skrbnika!
Natkomornik nato pone:
O najvei kralju na ega vremena, ja sam samo jedna gran
ica, zasaena od tvoje milosti!
Kralj meutim nastavi:
O komornie, moj sin Kan-ma-kan i ki mojega brata Kudija-Fakan su djeca od brae: ja ih sada vjenavam jedno s dru
gim61 i uzimam u tu svrhu prisutne za svjedoke!
Nato on preda svojemu sinu toliko mnogo blaga, da to jezik uope ne bi mogao op
isati, pa ue k svojoj sestri Nuzhati ez--Zaman, kako bi je o svemu izvijestio. Ob
radovav i se, ona rekne:
- Gledaj, oboje su zbilja moja djeca. Neka ti ih Allah u uva i neka ti dopusti d
a za njih ivi jo mnogo vremena!
- Sestro - odgovori on
gledaj, ja sam na ovome svijetu izvr io ono, to mije le alo
na srcu, i ja imam povjerenja u svojega
61 To je vjenanje u skladu s onim dogovorom izmeu sada ve pokojnog arkana i nje
gova polubrata Dau el-Makana, koji su zakljuili i stiskom ruke potvrdili jo u deve
desetietvrtoj noi.
185
sina. Ali bi bilo dobro, kada bi ti upravila svoje oko na njega i na njegovu mat
er!
Tako je on komorniku i Nuzhati ez-Zaman stavio na srce brigu za svojega sina
i za ker svojega brata i za svoju suprugu, dan i no. On je meutim sam ve vidio pred
sobom pehar smrti i bio je prikovan za svoj krevet. Ali se komornik posvetio upr
avljanju nad narodom i zemljom. Nakon jedne godine pozove kralj k sebi svojega s
ina Kan-ma-kana i vezira Dandana i rekne:
Moj sine, gledaj, ovaj e vezir biti poslije moje smrti tvoj
otac. Jer znaj, ja sada odlazim iz ove zemlje prolaznosti u zemlju
vjenosti. Ja sam na ovome svijetu udovoljio svojoj elji. Ali mi na
mome srcu preostaje jedna briga, koju neka ushtjedne Allah skinu
ti s mene tvojom rukom!
Njegov sin upita:
- Kakva je to dakle briga, dragi oe?
- Moj sine - odgovori on - to je briga, da bih ja mogao umrijeti, a da nisam
uzeo osvetu za tvojega djeda 'Omara ibn en-Nu'-mana i tvojega strica arkana nad j
ednom starom, koja se zove Dhat ed-Davahi. Ako ti Allah pru i pomo, nemoj oklijevat
i, da izvr i krvnu osvetu nad tim nevjernicima i da spere na u sramotu! Ali budi na op
rezu pred podmuklo u stare babetine, i vazda prihvaaj onaj savjet, koji ti bude dava
o vezir Dandan. Jer on je potpora na e dr ave ve od davnine!

Njegov mu sin obea, da e prema tomu postupati. Zatim se meutim kralju oi preplave
suzama, i jo ga jae spopadne bolest. Upravljanje je dr avom sada u cijelosti poivalo
u rukama ko-mornika, njegova zeta. Taj je dabome bio iskusan ovjek, on je donosi
o presude, izdavao zapovijedi i zabrane i tako je radio ponovo punu godinu dana,
dok je Dau el-Makan bio shrvan svojom bole u. Bolest nije tijekom etiri godine pres
tajala u njemu bjesnjeti, a za cijeloga je toga vremena natkomornik upravljao dr a
vom na zadovoljstvo stanovnika zemlje i velika a dr ave. Da, cijela ga je zemlja bla
goslivljala.
Pogledajmo mi sada, to se za toga vremena dogaalo s prin-com Kan-ma-kanom!
186
Taj je bio zabavljen samo time, da goni konje, da vitla kopljem i da gaa strij
elama. Njegova je pak sestrina52 Kudija Fakan jednako tako s njim izjahavala od r
anoga jutra sve do veeri. Zatim je ona odlazila k svojoj materi, dok bi se on upui
vao k svojoj materi, koju je vazda nalazio kako plaui sjedi uz glavu njegova oca.
I on bi njegovao svojega oca sve do drugoga jutra. Zatim bi on i njegova sestra
opet izjahavali ve po svojoj navici. * Dau el-Makan je meutim postao nemirnim zbog
dugotrajnog vremena boli, * i tako se u ovim stihovima potu io na svoju patnju: *
Istro ena je moja snaga, vrijeme je proteklo.
Ja sam takav, kakvim me vidite
da, pogledajte me samo!
O danu dostojanstva ja sam bio u svome narodu prvi, Bio sam taj, koji je ispred
svih njih postigao cilj.
O kad bih mogao ipak prije smrti jo vidjeti svojega sina, Kako umjesto mene vlada
narodom, veliki kralj,
62 Krvno je srodstvo izmeu supru nika Kan-ma-kana i Kudije-Fakan tje nje, nego to
se to openito dr i ne samo dopu tenim, nego ak i povoljnim u onima kulturnim sredinam
a, u kojima je sklapanje brakova izmeu bratia i sestrini uobiajeno, ali samo ako su
posrijedi brati i sestrina po mu koj liniji, ne meutim i po enskoj. Jer Kan-ma-kan i K
udija Fakan su brati i sestrina i po njegovu ocu Dau el-Makanu i po Dau el-Makanov
oj sestri blizanki Nuzhati ez-Zaman i po njihovu starijem polubratu arkanu. Zanim
ljivo je takoer spomenuti, da se biolo ki razlozi protiv sklapanja brakova izmeu krv
nih srodnika u takvima kulturnim sredinama u pravilu ne uzimaju u obzir, a najiz
razitiji su primjer za to egipatski faraonski brakovi izmeu roenih brae i sestara i
po ocu i po materi, koji su trajali sve do duboko u povijesno vrijeme. Usporedi
u tom smislu primjer braka izmeu Ptolemeja XII. i njegove roene sestre Kleopatre
u vrijeme rimskoga graanskog rata izmeu Gaja Julija Cezara i Gneja Pompeja, kod Pl
utarha u Cezaru, pogl. 48 i dalje, i drugdje.
187
V
/ kako juri a na neprijatelje, kako bi uzeo osvetu, Udarcem svojega maa i ubodom sv
ojega koplja!
Mene bi sada sustiglo razoaranje u ali i zbilji, kada miAlldh Gospod ne bi lijeio r
anjeno srce.
Kada je to bio izgovorio, on osloni svoju glavu natrag na jastuk, oi mu se spu
ste, i on zadrijema. U snu ugleda neku spodobu, koja mu rekne:
Raduj se, jer e tvoj sin kao kralj dati da u zemlji vlada pra
vednost, a ljudi e mu se pokoravati!
Tada se on probudi iz svojega sna, obraduje se ovoj veseloj vijesti, koja mu
je bila dojavljena. Zatim ga meutim poslije malo dana posjeti smrt.
* Njegovim je odlaskom s ovoga svijeta narod od Baghdada bio pogoen dubokom tu
gom, * i svi, veliko i malo, ponu za njim naricati. * Ali je vrijeme minulo mimo
njega, * kao da ga nikada nije ni bilo. * Takoer se posve promijenio Kan-ma-kanov
polo aj. Jer baghdadski ga je narod svrgnuo s vlasti i njemu i njegovima odredio
mjesto progonstva. Kada je Kan-ma-kanova mati morala to do ivjeti, ona postane dub
oko o alo enom i rekne:
Ja sada moram potra iti natkomornika i polagati nadu u
milost Predobrostivoga i Premudroga.

Tako ona otie iz svojega prebivali ta, sve dok nije do la do kue komornika, koji je
sada bio postao sultanom. Ona ga nae gdje sjedi na svome ilimu i ue zatim k njegov
oj supruzi Nuzhati ez-Zaman. Ondje ona gorko zaplae i rekne:
Zaista, mrtvac nema nijednog prijatelja! Ne dopustio vam
Allah da ikada trpite oskudicu, tijekom svih svojih godina i cijelo
ga svojega ivotnog vijeka, i uzmogli vazda vladati u pravednosti
nad bogatima i siroma nima! * Tvoje su u i to ule, * i tvoje su oi
to gledale: * neko smo bili okru eni gospodstvom i mou, * dosto188
janstvom i bogatstvom, * a na e je ivljenje bilo najljep i ivot. * Sada se meutim obrnu
o na udes, * vrijeme su nas i srea izdali * i pribli ili su nam se s neprijateljskim
pogledom. * Ja sada dolazim k tebi i moram te preklinjati za dobroinstva, koja s
am ja sama neko obiavala iskazivati. Jer, ah, kada mu umre, tada ene i keri, koje on
ostavlja iza sebe, bivaju prezrenima.
Zatim ona izgovori ove stihove:
Neka ti bude utjehom, da nam se smrt ini neshvatljivom. Ono, to nam je u ivotu bilo
daleko, sada nije vi e daleko!
Dani su ovoga ivota samo logori ta,
I njihovo je napajanje pomije ano s gorkom patnjom.
I ni ta tako ne mui moje srce, kao gubitak plemenitih, Kada nam ih otmu grozni udar
ci sudbine!
Kada je Nuzhat ez-Zaman saslu ala ove rijei, ona se sjeti svojega brata Dau el-M
akana i njegova sina Kan-ma-kana, pa tim to je puna ljubavi pri la k njoj, ona rekn
e:
- Sada sam ja, tako mi Allaha, bogata, a ti siroma na. Ali, tako mi Allaha, mi
smo samo zbog toga propustili, da tebe posjetimo, jer smo se bojali, da emo tvoje
mu srcu nanijeti bol. Mi ne elimo, da ti se ini, kao da ti mi nudimo milostinju, i
ako ipak sve na e dobro dolazi od tebe i tvojega mu a. Na a je kua tvoja kua, na e je obit
avali te tvoje obitavali te, sav na imetak i sve na e dobro pripadaju takoer tebi!
Nato joj ona dadne rasko ne poasne haljine i odredi za nju u dvoru vlastiti stan
, koji se nadovezivao na njezin. Ondje dakle ostane kod njih udovica sa svojim s
inom Kan-ma-kanom i zadobije ljep i ivot. Takoer sinu Nuzhat ez-Zaman podari kraljev
ske
189
\
haljine, i dodijeli im za njihovu poslugu dvije slu kinje. Ona zatim poslije stano
vitoga kratkog vremena ispripovijeda svojemu suprugu o udovici svojega brata Dau
el-Makana. Tada on sa suzama u oima uzvikne:
V
- eli li znati, kakav e biti svijet poslije tvoje smrti, tada pogledaj, kakav je
poslije smrti nekoga drugoga! Dadni siroti jedno dostojno mjesto za stanovanje!
..."
litifljgjji. -tg^sr; ,g..g..aj^g.jEj
190
Ali kada je poela
stoitridesetiosma no
#&????????????? 9????????????w"*

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je komornik - kada mu je Nuzhat ezZaman ispripovijedala o udovici svojega brata
njoj rekao:
Dadni sirotici jedno dostojno mjesto za stanovanje i uini je bogatom u njezino
j oskudici!
Ostavimo mi sada ove i okrenimo se ka Kan-ma-kanu i njegovoj sestrini Kudiji-F
akan!
* Oboje su rasli i cvali, * kao dvije grane, koje su bogate plodovima, * ili
kao dva zraea Mjeseca. * I tako su napunili svoju petnaestu godinu ivota. * KudijaFakan je bila najljep a meu djevojkama, koje su bri ljivo pa ene: * Ljupka je bila za o
ko. * Njezini su obrazi bili okrugli i lijepi. * Njezino je tijelo bilo vitko, *
bedra te ka. * Njezin je lik bio fin, * njezine usne slae od plemenitog vina. * Nj
ezina je slina bila poput nektara. * Ona je bila, kao to je neki pjesnik njoj slin
u opisao u ovima dvama stihovima:
To je, kao da je njezina slina procijeeno mlado vino, Kao da se trga slatko gro e s
njezinih usana.
191
^
Stoitridesetiosma no
Ona je nalik lelujavoj lozi, koja se savijajui naginje Slava Njemu, Preuzvi enomu,
koji je dopustio da ona bude!
Da, Allah je u njoj sjedinio sve dra i. * Njezin je stas posram-ljivao vitke gr
ane. To je bilo, kao da se s njezina obraza naginje ru a, molei za obazrivost. * I
njezina se slina ak * izrugivala onoj od vina, koja je bila jaka i plemenita. * O
na je bila ta, koja je srce i oko pro imala rado u, * onako kako je jednom o njoj pje
vao pjesnik:
Ona je lijepa za pogled, njezine su dra i savr ene. Njezino crno oko dovodi u zabunu
crninu minke.
To je, kao da njezin pogled pogaa srce onoga, koji je ljubi, Nalik mau u 'Alije, k
neza vjernika, ruci.
Ali je takoer * Kan-ma-kan bio predivne dra esnosti * i prekrasne savr enosti, * a
po nadarenostima i ljepoti nitko mu nije bio ravan nadaleko i na iroko. * Izmeu nj
egovih je oiju sjala odva nost * i vazda je bila spremnom da za njega svjedoi. * Nje
mu su se priklanjala ak najokorjelija srca, * koji je bio tamnook i savr en po ljup
kosti. * Ali kada su mu na usnama i obrazima poele izbijati tamne pahuljice, * ta
da ih je bilo mnogo, koji su ih opjevavali: *
Tek onda neka mi se zbog njega pra ta, kada su mu poele izbijati malje,
Kada se na obraz rascvala mladia polegla sjena.
Srnda ali ako oi ukoeno gledaju u njegovu ljepotu, Tada njegov pogled trza bode , koj
i im zadaje rane.
192
A neki je drugi rekao:
Du e su zaljubljenih naslikale na njegov obraz jednu oznaku, Nalik mravcu, koji po
klanja ljepotu crvenu cvatu.
O uda, bla eni muenici borave u paklenome ognju,
A njihovo je odijelo ondje jo uvijek zelena svilena haljina.
Dogodilo se pak o stanovitom blagdanu, da je Kudija-Fakan iza la, kako bi nekim
a od svojih roaka na dvoru uputila svoje estitke u povodu toga blagdana. Bila je o
kru ena svojim slu kinjama, obavijala ju je ljupkost, ru e su njezinih obraza zavidjel
e njezinomu lijepom made u, perunika se osmjehivala iz njezine zubne ograde, koja
je sijevala munjama: tada se Kan-ma-kan pone truditi oko nje i baci na nju svoj p
ogled, koji je bio poput svijetleega Mjeseca. Ipak on konano osokoli svoje srce i
razrije i svoj jezik u pjesmu, tim to rekne:
Kada e srce o alo enoga biti izlijeeno od boli boravka u daljini?
Kada e se nasmije iti Mjesec ponovnog vienja? Kada e rastanku biti kraj?
O kada bih ipak znao, hou li ikada jednom provesti no Blizu drage, koja poznaje ma
kar i dio mojih muka!
Kada je Kudija-Fakan saslu ala ove stihove, ona ga pogleda s prijekorom i puna
predbacivanja. Gordo i Ijutita izraza lica ona rekne Kan-ma-kanu:
- Zar me ti imenuje u svojim stihovima, kako bi me izlo io sramoti pred svojim n
arodom? Tako mi Allaha, ako ti ne odustane
193
Stoitridesetiosma no
od takva govorenja, tada u ja protiv tebe podnijeti tu bu kod nat-komornika, sultan
a od Chorasana i Baghdada, koji vlada u skladu s pravdom i pravedno u! Zatim e tebe
pogoditi sramota i prezir.
Kan-ma-kan gnjevno u uti i u svome se bijesu vrati natrag u Baghdad. Zatim se K
udija-Fakan uputi u svoj dvorac i potu i se na svojega bratia svojoj materi. Ta joj
meutim rekne:
Draga keri, on ti zacijelo nije htio uiniti ni ta lo e. On je ipak samo jedno siroe6
3, a isto tako nije ni ta rekao, to bi tebi donosilo sramotu! Ali uvaj se, da nikomu
ni ta od toga ne ispripovijeda . Jer ako bi vijest o tome doprla do sultana, tada b
i on njegovu ivotu postavio rani cilj, da, on bi ugasio uspomenu na njega, i uinio
ga poput juera njeg dana, na koji je sjeanje danas zaboravljeno!
Pa ipak je u Baghdadu postala poznatom Kan-ma-kanova ljubav prema Kudiji-Faka
n, i ene ponu o tome govorkati. Njemu meutim grudi postanu tijesnima, njegovo se st
rpljenje kr ilo, a njegova je snaga otkazivala. On nije mogao zatajivati pred ljud
ima svoje stanje, i eznuo je za tim, da bol izbivanja, koji je plamtio u njegovoj
nutrini, objavljuje. Ali se uvijek bojao princezina prijekora i gnjeva. Tako je
on onda spjevao ove stihove:
Ako sam jednoga dana samo u strahu pred prijekorom Od nje, ije isto srce on uzbuuje
,
Tada u zbog nje trpjeti, kako to trpi ovjek, Koji, tra ei spas, pola e na sebe u areno el
ezo.
63 Misli se: dijete bez oca. Nuzhat ez-Zaman dakako dobro zna, da je i nje
zina ki Kudija-Fakan zapravo dijete bez oca (dakako: bez pokojnoga njezina polubr
ata arkana), ali isto tako dobro zna, da se ona nalazi pod neposrednom za titom nje
zina mu a natkomornika, koji je jo ktomu sultan.
194
Ali kada je poela
stoitridesetideveta no
oo I > ogp
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je natkomornik postao sultanom, d
a su ga tada imenovali Kraljem Sasanom. On se bio uspeo na prijestolje gospodstv
a i kod naroda izvrsno obavljao svoju vladarsku slu bu. Dok je on dakle jednoga da
na sjedio na prijestolju, podastru mu takoer Kan-ma-kanove stihove. Sada se on po
kaje zbog toga to se zbilo, otie k svojoj supruzi Nuzhati ez--Zaman i rekne:
* Sjedinjavati halfa-travu64 i vatru, zbilja *
to u sebi donosi
najveu opasnost. * Ne smiju se ene povjeravati mu karcima, doklegod oi gledaju * i oni kapci trepu. * Gledaj, sin je tvojega
brata Kan-ma-kan odrastao u mu karca, pa mu se treba zabraniti
pristup k enama, koje borave iza zavjesa. A pogotovo se mora
tvoja ki dr ati daleko od mu karaca, jer njoj slina mora biti
bri ljivo uvana.
Ona odgovori:
Ti si pravo rekao, mudri kralju!
64 Halfa je arapski naziv za kovilje ( tipa tenacissima), od kojega su se su
kali konopi, plele ko arice itd.

195
Stoitridesetidevetd no
Sljedeega jutra Kan-ma-kan doe po svojoj navici i ue k svojoj tetki Nuzhati ez-Z
aman. On joj izrekne pozdrav, a ona mu ga uzvrati. Zatim ona nadove e:
Moj sine, ja imam ne to na srcu, to neu rado izgovoriti. Pa
ipak u ti to priopiti, i unato tomu to e mi biti te ko!
Reci!
odgovori on.
I tako ona nastavi:
Znaj, tvoj je tetak, natkomornik, otac Kudije-Fakan, douo,
kakve si joj ti stihove uputio, i zapovjedio, da je se dr i daleko od
tebe. Ako ti dakle, moj sine, opet ne to bude
elio od nas, tada u
ti ja to odaslati iza vrata. Kudiju-Fakan nee vi e viati i odsada
nee ni ovamo ulaziti.
Kada je on meutim bio uo njezine rijei, iza ao je i oti ao, a da nije rekao ni jedne
jedine rijei. Uputio se k svojoj materi i obavijestio je o onome, to mu je bila r
ekla njegova tetka. Mati odgovori:
To je do lo samo od toga, to ti puno pria . Ti ipak zna , da
se vijest o tvojoj ljubavi prema Kudiji-Fakan razglasila i posvuda
pro irila. Kako, ti hoe jesti njezin kruh i potom imati ljubavne
odnose s njezinom kerju?
Tada on povie:
Tko je onda drugi treba imati nego ja? Ona je ki mojega
strica, i ja na nju imam najvee pravo!
Ali njegova mati odgovori:
Okani se toga brbljanja! uti, da ne bi glas o tome dopro do
kralja Sasana! Inae e zahvaljujui tebi doi do toga, da ti nju
posve izgubi , sebe samoga upropasti i svoju alost samo jo
uvea . Ve nam veeras nisu poslali nikakvu veeru, od koje
bismo mogli jesti. Mi emo jo umrijeti od gladi. Da, kada bismo se
nalazili u nekoj drugoj zemlji, mi bismo ve propali od ljute gladi
ili od bijede prosjaenja.
196

Kada je Kan-ma-kan od svoje matere saslu ao te rijei, on :; stane jo
alosnijim. Nj
egove se oi napune suzama, on pone uzdisati i tu iti se i izgovori ove stihove:
Okani se ipak karanja, koje me uvijek progoni! Samo za njome, koja me je zarobil
a, udi moje srce.
Ne zahtijevaj od mene strpljivost, ne ni najmanju:
Jer moja je strpljivost sada
tako mi Bejtullaha65!
pri kraju.
Ako mi koritelj namee zabranu, neu je slijediti:
Ovdje stojim, sa svojim zahtjevom na ljubav sam u pravu!
Oni su mi htjeli silom zabraniti, da je posjeujem:
Ovdje stojim tako mi Premilostivoga!
moje postupanje nije lo e.
Ako ujem da se izgovara njezino ime, tada dr e moje tijelo, Ba kao to dr u ptice, kada i
lovi kobac.
Hajde, reci svima onima koji grde moju ljubav,
Da ja ljubim svoju sestrinu to neka je reeno pred Allahom!
Po to je bio izgovorio te stihove, on rekne svojoj materi:
Meni kod moje tetke i kod ovih tu ljudi ne preostaje vi e nikakva boravi ta. Ne,
ja u napustiti dvorac i stanovati u najudaljenijem kraju grada.
65 Kua Bo ja (= Ka'ba).
197
Stoitridesetidevetct no
Tada njegova mati zajedno s njime napusti dvorac. Oni dou u gradsku etvrt, u ko
joj je stanovao siroma an narod, i ondje se skrase. Mati je meutim s vremena na vri
jeme odlazila gore u dvor kralja Sasana i odande uzimala hranu za sebe i za svoj
ega sina. Uskoro se potom uputi Kudija-Fakan zajedno s Kan-ma-kanovom materom i

rekne joj:
- Ah, draga tetko, kako stoji s tvojim sinom?
- Moja keri
odgovori ona gledaj, njegovo oko plae, njegovo je srce te ko, i on je
zapleten u mre u ljubavi prema tebi!
I ona mu ponovi njegove stihove. Kudija-Fakan nato plaui rekne:
Tako mi Allaha, ja nisam njega odbila za volju njegovih ri
jei niti takoer iz nenaklonosti prema njemu, nego sam zato, jer
sam bila zabrinuta za njega poradi neprijatelja. Jer gledaj, moja je
e nja za njim dvostruko toliko velika kao njegova za mnom. Ah,
moj jezik ne mo e ak ni opisati moju strast prema njemu. * Da se
nije njegov jezik tako neoprezno potu io, kako mu srce kuca za
mnom, * moj mu otac ne bi odrekao svoju dobrotu, * niti bi se ta
koer upu tao u to da mu nametne rastanak i boravak u daljini! *
Ali se ljudski dani redaju puni mijena, * a u svima je stvarima naj
bolje strpljivo srce. * Mo da e nam On, koji nam je odredio, da
budemo daleko jedno od drugoga, milostivo ostvariti, da se pono
vo naemo u prisnom sjedinjenju.
Zatim ona izgovori ova dva stiha:
O sine mojega strica, ja nosim u svojoj e nji Ono isto, to tvoje srce podnosi u gork
oj muci.
Ali sam ja sakrila pred ljudima svoju arku ljubav Za to ti nisi takoer sakrio svoju
ljubav?
Kada je Kan-ma-kanova mati to od nje ula, ona joj zahvali i zazove na nju odoz
go nebeski blagoslov. Zatim otie i sve ispripo198
? ijeda svojemu sinu. Tada njegova udnja za njome postane jo jaom, i on opet prikupi
hrabrost, nakon to se ve bio odrekao svake nade i gotovo zakljuio rastanak sa ivoto
m. I sada on uzvikne:
Tako mi Allaha, Ja neu nijednu drugu nego nju!
I on izgovori stihove:
Odatle s prijekorom! Neu obraati pa nju na koriteljeve rijei. Ja sam tajnu, koju sam
neko krio, uinio javnom.
Ah, sada je ona daleko od mene, kojoj sam se nadao pribli iti. Ona poiva u slatkom
snu moje oko vazda bdije.
Zatim su prolazile noi i dani, dak je on le ao kao na u arenome ugljenu, sve dok n
ije dosegnuo dob od sedamnaest godina. * Sada je on postao savr eno lijepim * i di
vnim za oko. * Jedne meutim noi, dok je le ao budan, on rekne sebi samomu:
emu je to potrebno, da se ja ovdje zaogrem utnjom, sve
jok ne uvenem, a da ne vidim svoju dragu? Ja nemam nijednoga
drugog poroka osim siroma tva. Ali tako mi Allaha, ja u sada na
pustiti ovu zenlju. Otii u odavde i otputiti se u pustinje i pustare.
Jer moj je ivot u ovome gradu pravo muenje. Ja u njemu takoer
nemam nikakva prijatelja, nikakva druga, koji bi me mogao utje iti.
Zato u potra iti utjehu sam za sebe, daleko od zaviajne zemlje,
sve dok ne umrem i ne naem poinak od sve ove bijede i poni enja.
Zatim on odjene svoje misli u stihove i pone:
Pusti samo moju nutrinu da jo uvijek vi e zadr e! Kukaviluk pred neprijateljem nije nje
zin nain.
Oprosti mi, jer gledaj, moje srce nalikuje nekoj knjizi, Kojoj je zasigurno suza
postala njezinim naslovom!
199
Stoitridesetideveta no
Da, moja je sestrina nalik nekoj huriji, koja je s neba si la na zemlju, kada nam j
u je dobrostivo poslao stra ar.
Tko pri eljkuje poglede oiju i prkosi njihovim maevima, Ipak ne ostaje neka njenim, ka
da se one raspale od bijesa.
Ja u sada Allahovim svijetom proi uzdu i poprijeko bez oklijevanja,

Kako bih si takoer svoj kruh tra io daleko od nje.
Obilazit u unaokolo irokim svijetom i svoju du u Osloboditi i nadaritije ali, ah, ta
ko daleko od nje!
Zatim u se vratiti u zaviaj vesela srca, iv i zdrav,
Po to sam se ogledao s junacima na njihovu bojnom polju.
Zatim u na povratku u zaviaj tjerati ispred sebe plijen, Po to sam u borbi svladao p
onekog junaka.
Zatim Kan-ma-kan poe odatle, bez cipela, pje ke. Odjeven u ko ulju, koja je bila k
ratkih rukava, s pli anom kapom od sedam godina na glavi. Imao je uza se samo jedn
u kri ku kruha, koja je bila stara tri dana, i tako se otputi u mrkli mrak. Do ao je
do vrata Ez-'Azzad 66 u Baghdadu i ondje ostao stajati. Kada su zatim gradska vra
ta bila otvorena, Kan-ma-kan je bio prvi, koji je kroz njih pro ao. I on pone putov
ati nasumce uokolo po pustinjama, dan i no.
66 Glavna gradska vrata s arkadom.
200
Kada se dakle o onome danu spustila veer, njegova ga mati pone tra iti. Ali ga ni
je nigdje nalazila. Tada joj postane tijesno u irokom svijetu, i nije vi e ni u emu
imala radosti, to se ljudima inae svia. Ona ga je ekala, jedan dan, dva dana, tri da
na, dok napokon nije pro lo deset dana, a da nije dobila o njemu vijesti. Tada joj
se stegnu grudi, ona krikne i povie sa suzama u oima:
- * Moj sine, moj vjerni dru e, * ti si iznova razbudio moju tugu. * Ja sam u s
ebi nosila ve dovoljno jada, * a ti si sada jo i pobjegao iz zaviaja. * Budui da si
ti daleko, * ja u morati zazirati od jela, * neu se vi e moi radovati snu. * Ne preos
taje mi ni ta drugo, nego da tugujem i plaem. * Moj sine, u kojoj bi te zemlji moga
o sustii moj zov? * U kojemu bi ti sada gradu mogao boraviti? *
* Zatim ona pone provaljivati u uzdahe, * i uzme izgovarati ove stihove:
Ja sam dobro znala, da u patiti poslije tvojega odlaska, Kada luk rastanka ot alje
protiv mene strijelu.
On me je sada napustio, otkada je prikopao sedlo.
Ja patim od samrtnikih muka, ako on putuje pustinjskim pijeskom.
Obno dopire do mojega uha tajanstveno gukanje
Goluba grivnja a, koji narie, sve dok ja ne zapovjedim 'Prestani!'.
Tako mi tvojega ivota, kada bi njegova bol bila ravna mojemu jadu,
on ne bi nosio nikakvu grivnu, noga mu ne bi bila crvena67.
67 Crvena se noga goluba grivnja a ovdje usporeuje s rukom obojanom henom. Hen
a (henna, alhenna, kana = Lawsonia inermis) se rabi na Istoku za bojanje kose, b
rade i nokata, ali se u razdoblju korote u pravilu ne nosi nikakav nakit i ne bo
jaju se, inae uobiajeni, dijelovi tijela.
201
Stoitridesetideveta no
Oti ao je moj vjerni prijatelj, i otkada se on od mene rastao, Nauila sam da me bri
ga nevolje nee nikada mimoilaziti.
* Zatim ona pone sebi uskraivati jelo i pilo * i prepusti se gorkom plakanju i
naricanju. * Preko ljudi, koji su je vidjeli, postane njezin pla poznatim, * i s
njome je plakao sav narod u gradu i zemlji. * Ljudi su poeli uzvikivati:
Gdje je tvoje oko, o Dau el-Makane? *
I tu ei se na krutost udesa, oni su govorili:
Sto se dogodilo Kan-ma-kanu, * da je on napustio svoj
zaviaj, odavde prognan, * dok je zahvaljujui njegovu ocu svaki
gladni poluio sitost, * a taj je neko vladao zemljom u pravedno
sti i dobrostivosti? *
Ali je njegova mati sve vi e plakala i tugovala, tako da je glas o tome dopro t
akoer do kralja Sasana..."
202
Ali kada je poela
stoietrdeseta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je obavijest o Kan-ma-kanu bila pod
astrta kralju Sasanu od velikih emira, koji su mu rekli:
Gledaj, sin na ega kralja i unuk kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, on se, kao to nam je ispriano, otputio iz zaviaja u tuinu.
Kada je Sasan bio uo njihove rijei, on se na njih razgnjevi, i zapovjedi, da se
jednoga od njih objesi na vje ala. Tada srca svih ostalih velika a spopadne groza,
i nijedan se od njih nije vi e usuivao progovoriti. Ali kada se kralj Sasan opet sj
etio toga, kako mu je Dau el-Makan tako mnogo dobra bio uinio i kako mu je stavio
na srce svojega sina, on se o alosti zbog Kan-ma-kana i rekne:
Ja ipak moram narediti da se za njim traga po svim zemlja
ma.
Zatim naredi da doe Tarka i zapovijedi mu, neka izabere sto konjanika i neka s
njima obilazi unaokolo u potrazi za Kan-ma-kanom. Taj otputuje i bude odsutan ti
jekom deset dana. Ali se zatim vrati i izvijesti:
Ja o njemu nisam uo nikakvu obavijest, nisam nai ao ni na
xakav njegov trag, i nitko mi nije do ao s izvje em o njemu. Tada
kralj Sasan bude o alo en zbog toga, to je bio uinio mladiu. *
203
Stoietrdeseta no
Njegova mati meutim nije nalazila nikakva mira ni poinka, * takoer joj ni strpljenj
e vi e nije bilo gost, * i dvadeset joj je dana pro lo pod teretom brige. *
Ostavimo mi sada ove, i opet se okrenimo ka Kan-ma-kanu!
Kada je taj bio napustio Baghdad, bio je u nedoumici i nije znao, kamo bi se
morao okrenuti. * Tri je dana vani sam unaokolo putovao, * a da nije ugledao nek
oga pje aka ili nekoga putnika.
* San mu se vi e nije htio pokloniti, * drijem se vi e nije spu tao na njegove one kapk
e, * jer on je morao stalno misliti na svoje i na zaviaj. * Poeo se prehranjivati
zemaljskim korijenjem, * i piti iz potoka. * I on je tra io poinak u sjeni drveta,
* kada je poinjala moriti ega. * Zatim je napustio pravac u kome je i ao, * i udario
je jednim drugim. Njega slijedei ponovo je putovao tijekom tri dana. * O etvrtome
meutim danu doe u predjele zelenih livada,
* sa arenim raslinjem i grmljem dra esnim za pogled. * Ovo se zemlji te napajalo iz p
ehareva oblaka, * kada su zveali udarci gromova * i gukali divlji golubovi. * Tad
a bi obronci ondje postajali zelenima, * a s livada bi strujao sladak miris. * S
ada je Kan-ma-kan morao ponovo pomi ljati na svoj oinski grad Baghdad, i on u svojo
j velikoj patnji izgovori ove stihove:
Otputio sam se u daljinu, nadajui se povratku. Pa ipak, ja siromah, ja ne znam to
'kada!'.
Ja sam si u ljubavi prema njoj, koja je nepristupana, zagradio put, koji me mo e vo
diti k spasu.
Nakon to je tako bio izgovorio, on zaplae. Zatim obri e svoje suze, pojede od oni
h plodova, kako bi uti ao svoju glad, obavi abdest i izgovori propisane molitvene
formule68 koje je kroz to vri68 Sastavni dio namaza, to jest: obvezne molitve, koja se tijekom dvade-se
tietiri sata obavlja pet puta.
204
jeme bio zanemario. I sada on sjedne na zemlju i cijeli se dan odmarao na tom mj
estu. Kada je meutim pala no, on zaspe, i spavao je dalje sve do ponoi. Tada se pro
budi i zauje neki ljudski glas, koji je izgovarao ove stihove:
Sto je onda taj ivot, ako mi se ne osmjehuje munja sa zubne ograde ljubljene, a n
iti jasno lice?
Molili su se za nju biskupi u samostanima.
U nadmetanju su joj na koljenima upuivali svoje tovanje!
Smrt mi je jo lak a od oporosti ljubljene,
Ako mi jednom nou ne uri k meni njezino snovienje.
0
drugarske radosti, kada se oni sretni sjedine
1
kada ondje ljubljena boravi kod zaljubljenika!
Pogotovo u proljee, kada njegovi cvatovi blije te, Tada godi nje doba otvara svo svoj
e obilje.
O pijanico vinopijo, ti! Tu ima to, da pred tobom le i Taj udesno lijep svijet i ubor
vode tekuice.
* Kada je Kan-ma-kan saslu ao ove stihove, u njemu se jo
e e probudi bol. * Suze mu
u potocima poteku preko obraza, a u srce mu prodre vatreni plamen. * Zatim se on
podigne, kako bi se ogledao za govornikom ovih stihova. Ali budui da u nonoj tami
nikoga nije mogao prepoznati, on se jo strasnije uzbudi, obuzmu ga strah i nemir
, i on sie s mjesta, na kome je bio, sve do dna te
205
Stoietrdeseta no
doline. Ondje je hodao uzdu obale potoka i slu ao istoga, kojega je prije uo, * kako
provaljuje u uzdahe * i izgovara ove stihove: *
Makar ti ljubavnu tajnu ak i bri ljivo uvao, O danu rastanka dopusti suzama slobodan
tok.
To sam ja obeao ljubljenoj sa zakletvama vjernosti: Nikada je neu prestati i ekivati
u e nji.
Moje srce je se sjea u nje nosti. Mene raduje Hladni Zefir, ako e nja opet plamti.
O ti moj prijatelju, misli li stvarno nositeljica grivni Na zakletvu vjernosti i
zavjet, otkada smo se rastali?
Hoe li se stvarno opet vratiti noi prisnoga zajedni tva,
U kojima je svako od nas drugomu priao o svojim patnjama?
Ona je rekla: 'Tebe mui ludilo ljubavi prema meni.' Ja sam kazao:
'Kolike si mnoge ti zaljubljene
Allah te za titio!
ve izmuila!'
Allah nikada ne dopustio da moje oko opet vidi njezinu ljepotu, Ako bi ga ikada
trebao daleko od nje zarobiti slatki san!
O rano mojega srca, ne znam za tebe nikakvo izljeenje, Osim da, sjedinjeno s drag
om, visi o njezinim usnama.
206
Kada je dakle Kan-ma-kan bio uo takoer ove stihove od onoga glasa, a da nije ni
koga vidio, znao je, da taj govornik mora biti neki zaljubljenik poput njega sam
oga, kojemu je bilo zabranjeno sjedinjenje s ljubljenom. I tako on sebi rekne:
To bi bilo pravo, da ovaj polo i svoju glavu uz moju glavu i
da ga ja ovdje u tuini uinim svojim drugom!
Zatim se on iska lje i povie:
O ti, koji u tamnoj noi ovuda prolazi , doi ovamo k meni i
ispripovijedaj mi svoju povijest. Mo da e nai u meni pomonika
protiv svoje bijede!
Kada je meutim taj drugi, koji je bio izrekao one stihove, uo ove rijei, on uzvi
kne:
* O ti, koji si odgovorio na moju tu bu * i koji hoe uti
moju povijest, * kakav si ti junak? * Jesi li ti bie iz svijeta duhova
ili ovjek od ovoga svijeta? * Odgovori mi sada bez odlaganja, *
prije nego li te pretekne smrt! * Jer gledaj, ja putujem skoro dvade
set dana ovom pustinjom, a da nisam ugledao nijednog ovjeka ili
uo ijedan glas osim tvojega!
Kada je Kan-ma-kan uo te rijei, on u sebi rekne:
Tomu se dogodilo kao i meni. Ja takoer putujem uokolo

ve dvadeset dana, a da nisam vidio nijednoga ovjeka ili uo
ijedan glas.
Ali je jo dalje sebi rekao:
Ja mu neu odgovoriti prije nego to pone dan.
Zatim je u utio. Drugi meutim opet povie:
* O ti, koji si doviknuo, ako si ti neki d inn, * tada otii
odavde u miru! * Ako si meutim neko ljudsko bie kao mi, * Tada
ostani ovdje jo neko vrijeme, * sve dok ne svane danje svjetlo * i
ne uzmakne no sa svojom tamom! *
Dozivatelj ostane na svome mjestu, * a tako takoer ostane Kan-ma-kan, ondje gd
je je bio. * I oba su naizmjence pod vrelim
207
Stoietrdeseta no
suzama recitirali stihove, * sve dok se nije izgubila no sa svojom tamom: * tada
je osvanula dnevna svjetlost. * Kan-ma-kan dakle pogleda toga drugoga, i on uvid
i da je posrijedi jedan od pustinjskih Arabljana. Bio je jo mlad po godinama, obue
n u stare haljine a o svome je pojasu nosio neki zarali ma. I na njemu su se mogli
prepoznati tragovi ljubavnih muka. On se uputi prema njemu, prie mu i izrekne po
zdrav. Beduin mu uzvrati pozdrav i prijazno mu za eli dug ivot. Ali nije pokazivao
prema njemu nikakvo po tovanje, jer je vidio, da je princ jo vrlo mlad i da izgleda
tal'o siroma no. Zatim on nastavi:
Mladiu, od kojega si ti plemena i k ijemu se Arapskom
rodu rauna ? Sto je to s tobom, da se skie po noi, onako kako
to ine junaci, i da mi u nono doba upuuje rijei, * kakve izgo
vara samo smion junak * i lavu ravan ma? * Sada se tvoj ivot
nalazi u mojim rukama. Ali u ja imati suuti prema tvojima
mladim godinama i uiniti te svojim drugom, a ti mora ostati kod
mene kao moj sluga!
Kada je Kan-ma-kan uo tako grube rijei od onoga istoga, koji mu je prije toga d
o ao u susret s lijepim stihovima, tada on spozna, da ovaj nema nikakva po tovanja p
rema njemu i da ga hoe podvrgnuti svojoj vlasti. I tako on odgovori blagima i bir
anim rijeima:
?
O poglavico Arabljana, daj da ne govorimo o tome, da sam
ja jo tako mlad. Radije me izvijesti o tome, * za to ti nou putuje
pustinjama * i recitira stihove. * Slu am, kako kazuje , da bih ti ja
morao slu iti. Da, tko si ti onda, i to ti daje povoda za takav
govor?
Ovaj odgovori:
* Slu aj, djeae, ja sam Sabbah ibn Rammah ibn
Hammam69, * a moje pleme pripada Arabljanima od e - ama70. *
69
To su stara beduinska imena, koja ovdje zvue dosta uznosito.
70
E -Sam je sirijska pustinja.
208
Ji imam jednu sestrinu, koja se zove Nad ma. * I tko nju ugleda, * taj je njome ush
ien. * Moj je otac umro, i ja sam othranjen u kui svojega strica, Nad mina oca. Ali
kada sam ja postao starijim : kada je takoer moja sestrina izrasla u djevicu, moj
nas je stric poeo dr ati daleko jedno od drugoga. * jer ja sam bio siromah na ovome
svijetu * i posjedovao sam malo novaca. * Tada se ja stavim rod za titu velika a meu
Arabljanima i plemenskih kne eva i zamolim ih, da posreduju za mene kod njega. Pr
ed njima se on pla io, i tako on odgovori, da e mi dati moju sestrinu, ali mi je pos
tavio kao uvjet za nju jutarnji dar od pedeset konja, pedeset ;akih jahaih deva,
pedeset teretnih deva natovarenih p enicom i isto toliki broj natovarenih jemom, de
set robova i deset robinja. Tako je on na mene natovario teret, koji ja ne mogu
nositi, tim to je zatra io od mene odve velik jutarnji dar. Ja sada putujem iz Sirij
e u Irak i ve se dvadeset dana nalazim na putu, a da nisam nikoga vidio osim tebe
. Moj plan ide na to, da se uputim prema Baghdadu i da ondje pripazim, tko e odan
de od bogatih trgovaca, koji ne to znae, otputovati. * Zatim u ga odmah slijediti nj
egovim tragom, * silom u mu uzeti imetak i dobra, ondje u pobiti njegovu pratnju *
i otjerati odatle deve i tovare. * Kakav si pak ti ovjek?
Kan-ma-kan odgovori:
Meni se dogodilo jednako kao i tebi. Samo je moja patnja
jo gora od tvoje. Jer moja je sestrina princeza. I njezinima nije
dovoljno to to si ti spomenuo, ne, tomu ih slino ne mo e zado
voljiti!
Tada Sabbah uzvikne:
- Ti si zacijelo poludio, ili je estoka ljubav otjerala od tebe tvoj razum! Ka
ko tvoja sestrina mo e biti princezom, kada na tebi nema ni ta kraljevskoga i kada ti
nisi ni ta drugo nego najobiniji prosjak?
- Poglavico Arabljana - odgovori Kan-ma-kan - nemoj dopustiti da te ovaj moj
izgled dovede u zabludu! Ono to je pro lo je pro lo. Ako ti hoe obja njenje o meni, tada
znaj: ja sam Kan-ma209
Stoietrdeseta no
kan, sin kralja Dau el-Makana, sina 'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od Baghdada
i zemlje Chorasana! Menije udes uinio te ku nepravdu: Jer kada je moj otac umro, t
ada se uspeo na prijestolje kralj Sasan. Tada sam ja morao napustiti Baghdad, po
tajno, da me ne bi vidio nijedan ovjek - sada sam ti dao obja njenje. Ve od prije dv
adeset dana nisam vidio nikoga osim tebe. Meni se dogodilo kao i tebi. I moj je
cilj isti kao i tvoj cilj!
Kada je Sabbah ovo saslu ao, on uzvikne:
O radosti! Moja je elja ispunjena. Ja vi e ne trebam ni
kakvoga drugog plijena osim tebe. Ako si ti od kraljevskoga roda i
ako putuje u prosjakoj odjei, tada e tvoji naskoro tragati za
tobom, pa kada te nau u vlasti jednoga drugoga, tada e te oni
otkupiti za velik novac. Hajde, okreni mi svoja lea, moj momiu,
i poi preda mnom!
Ne ini to, ti arapski brate! - zamoli Kan-ma-kan - jer moji
me nee otkupljivati, niti za srebro ni za zlato, da, ne ni za bakreni
danik71. Ja sam siroma an ovjek, koji ne mo e platiti niti mnogo
ni malo. Stoga se ostavi toga pona anja i uzmi me za svojega druga!
Hajde, daj da otputujemo iz zemlje Iraka i da obilazimo svijet na
sve strane! Mo da e nam srea pokloniti jutarnji dar, koji mi tre
bamo, i ostvariti nam radost u na im sestrinama kroz poljupce i
zagrljaje.
Kod tih se rijei Sabbah razbijesni. Da, poraste njegova neumjerena oholost i ar
njegova gnjeva i on na njega povie:
* Ti tu, zar mi ti ve proturijei , ti od svih najprostiji pasji
sine? * Okreni mi lea, inae u ti platiti gorku nagradu! *
Tada se Kan-ma-kan osmjehne i rekne:
* Kako bih ti ja trebao okrenuti lea? * Zar mi ti nee do
pustiti moje pravo? * Zar se nee bojati pred Arabljanima
sramote, * ako bude tjerao pred sobom ovjeka poput mene, * za
robljena u pogrdi i bijedi, * a da ga nisi isku ao na mjestu boja, *
kako bi ga upoznao kao odva nog viteza ili kukavikog djeaka?
71 Jedna estina dirhema.
210
Sabbah, nasmije iv i se, odgovori:
udo Allahovo! * Ti si po godinama jo djeak, * ali si u govo
ru posve iskusan. * Takve rijei dolaze samo od junaka smionih u
opasnostima! * Kakvo ti dakle pravo zahtijeva ?
Kan-ma-kan sada rekne:
- * Ako me ti eli odvui kao zarobljenika i kao svojega slugu, * tada odbaci svoje
oru je, * odlo i svoje gornje haljine, * pri-i k meni i hrvaj se sa mnom! * Tko zatim
od nas dvojice obori svojega protivnika, taj mo e s njime postupati prema svojemu
nahoenju i uiniti ga svojim robom!
Sabbah se ponovo nasmije i i rekne:
* Budui da si ti tako bogat rijeima, * mislim, da ti je smrt
blizu. *
Tada on odbaci svoje oru je, potpa e svoju haljinu i prie ka Kan-ma-kanu. Taj takoe
r prie k njemu, i tako obojica pograbe jedan drugoga. * Ali Beduin tada primijeti
, da mu je princ nadmoan * i da ga pu ta da poskoi kao na vagi centa jedan dinar. *
I sada on pogleda njegove noge, koje su vrsto stajale na tlu, * i nae da su one po
put dvaju minareta, koje nose vrsti nosei zidovi, * ili poput dva kolca, zabijena
u tlo, * ili takoer dva brda, koja se okomito di u u zrak. * Tada on osjeti sam u s
ebi da je ostao bez snage, * i pokaje se to je s njime u ao u hrvaku borbu. * I on u
sebi rekne:
Kamo sree da sam s njime u ao u okr aj samo sa svojim
oru jem!
Nato ga Kan-ma-kan pograbi eljeznim zahvatom i strese ga. Beduin meutim osjeti,
da e mu se utroba u tijelu pokidati, i on povie:
Stoj, o djeae!
Samo to se ovaj nije obazirao na njegove rijei, nego gaje dalje tresao, podigao
gaje sa zemlje u zrak i po ao s njime prema rijeci, da ga u nju baci. Tada Beduin
povie:
-i
211
Stoietrdeseta no
O ti junae, to ima na umu?
Princ odgovori:
Bacit u te u ovu rijeku. Ona e te odnijeti u Tigris, a Tigris
e te odnijeti do 'Isa-kanala72. Isa-kanal e te meutim odnijeti do
Eufrata, a Eufrat e te iskrcati u tvom zaviaju: zatim te treba vid
jeti i prepoznati tvoje pleme, zatim trebaju saznati, kakav si ti jak
ovjek i kako je iskrena tvoja ljubav!
Sabbah meutim krikne i povie:
* O ti junae u ravnici, * ne postupaj tako sirovo i divlje. *
Oslobodi me, tako ti ivota tvoje sestrine, olienja ljepote!
Kan-ma-kan ga odmah polo i na zemlju. Ali kada se ovaj osjetio slobodnim, on po
tri k svojemu mau i titu, oboje uzme u ruke i sjedne na zemlju, razmi ljajui, kako bi
se na prevaru mogao baciti na svojega protivnika. Kan-ma-kan mu iz oiju proita nje
gove misli i rekne mu:
Ja dobro znam, to se sada odvija u tvome srcu, odkada ima u ruci svoj ma i svoj t
it. Ti, kojemu za hrvaku borbu nedostaje jaka ruka i snaga, ti misli , da, * kada b
i samo bio visoko na konju i kada bi se sruio na mene sa svojim maem, * ja ve odavn
o ne bih vi e bio ivio. * Hajde, ja u ti omoguiti to, emu ti te i , * kako u tvome srcu n
bi ostalo nikakvo razoaranje. * Daj meni tit, i bori se protiv mene svojim maem. N
eka bude tako, da ti mene ubije ili ja tebe!
Evo ti ga
povie Beduin i dobaci mu tit, trgne svoj ma i pojuri na Kan-ma-kana.
Ovaj meutim uhvati tit desnicom i pone se njime braniti. Sabbah je meutim po njem
u udarao i pri svakome udarcu uzvikivao:
Ovaj e te sada dokrajiti!
72 Danas je to Nahr es-Saklavije, izmeu Tigrisa i Eufrata, sjeverno od Bagh
dada.
212
Ali je svaki udarac prolazio bez oekivanog uspjeha. Jer Kan--ma-kan bi ga doeka
o na tit, tako da je udarac uvijek odlazio u r razno. On sam meutim nije udarao na
trag, jer nije ni ta imao, ::me bi udario. Pa ipak je Sabbah sveudilj udarao maem,
sve dok mu ruka nije malaksala. Kada je to na njemu opazio njegov pro-::. nik, o
n se baci na njega, obavije ga rukama, prodrma ga i baci ga na zemlju. Zatim ga
okrene na trbuh, sve e mu ruke na leima r ?;asom od maa, i pone ga vui za noge prema r
ijeci. Sabbah mu . Dpet dovikivao:
Sto e uiniti sa mnom, o ti mladiu, ti najplemenitiji vite e
r.a ega vremena, ti junae bojnih polja nadaleko i na iroko?
Princ odgovori:
Zar ti nisam rekao, da u te poslati ovom rijekom tvojoj svoj
ti i tvojemu plemenu, kako se ti ne bi alostio i kako se ni oni ne bi
zbog tebe alostili, ako bi ti zakasnio na svadbu sa svojom sest
rinom.
Tada pograbi Sabbaha samrtnika jeza, i on pone plakati i _._--> no uzvikivati:
Nemoj to uiniti, ti najplemenitiji vite e na ega vremena!
Odve i me! Ja sam ti spreman slu iti kao rob!
I opet je plakao i naricao i izgovarao ove stihove:
Daleko se nalazim od svojega naroda. Ah, dugo je progonstvo.
0
kada bih ipak samo znao, hou li umrijeti kao stranac,
I
Da, umrijeti, a da moj narod ne zna o mjestu smrti,
1
hou li, a da ne vidim svoju dragu, u daljini propasti!
Tada Kan-ma-kan osjeti prema njemu sa aljenje, i on rekne:
Zakuni mi se svetom zakletvom, da e me uvijek pratiti kao
dobar prijatelj i da e mi na svim putovima biti odan.
213
Stoietrdeseta no
Beduin na to pristane i zakune mu se. Sada ga Kan-ma-kan oslobodi. Sabbah meut
im skoi na noge i htjedne mu poljubiti ruku. Kada gaje princ od toga zadr ao, on ot
vori svoju vreu i izvadi iz nje tri jemena kruha, polo i ih pred Kan-ma-kana i sjedn
e pokraj njega na obalu rijeke. Tada su obojica jeli jedan s drugim. Kada su zat
im bili gotovi s jelom, obave abdest, izgovore molitvu i opet sjednu i ponu pripo
vijedati, to su bili pretrpjeli od svojega naroda i od promjenjivih sluajeva vreme
na. Nato Kan-ma-kan upita:
Kamo e ti ii?
A Sabbah odgovori:
Ja u otii u Baghdad, tvoj zaviajni grad, i ostati u ondje,
sve dok Allah ne dopusti, da mi padne u dio jutarnji dar!
Tada princ rekne:
Ondje pred tobom le i cesta. Ja u ostati ovdje.
Beduin dakle uzme od njega opro taj i udari cestom prema Baghdadu, dok je Kan-m
a-kan sam sebi kazivao:
Ah, moja du o, tko bi imao obraza, da se vraa natrag kao
siroma ni prosjak? Ne, tako mi Allaha, ja se neu vraati doma
praznih ruku. Ipak mora za mene biti jo sve dobro, ako tako ushtjedne Allah uzvi eni.
Zatim on prie k rijeci, obavi abdest i izgovori molitvene formule. Nakon to se
bio bacio na tlo i polo io svoje elo na zemlju, on po alje molitvu molbe Gospodu i re
kne:
O Allah, ti koji nam dopu ta ki u, a takoer prehranjuje
crva u kamenu, omogui mi u svojoj Svemoi i svojoj dobrostivoj
Milosrdnosti prehranjivanje!
Zatim on jo izgovori pozdrav upuen anelima kao zakljuak molitvenih formula. Dok m
u se meutim sada inio svaki izlaz zaprijeen, i dok je tako tu sjedio, tim to je pogl
edavao nalijevo i nadesno, kadli iznenada doe neki konjanik, dojahav i opu tenih uzda
na leima nekoga plemenitog konja. Kan-ma-kan se uspravi
214
svome sjedi tu. Ali mu konjanik prie tek nakon stanovitog vre-r.a. neki ovjek, koji se nalazio ve pri posljednjim izdisajima,
:: sve blizu smrti, jer je bio te ko ranjen. Kada se taj dakle na ao

d njega, poteku mu suze preko obraza kao iz mje ine za vodu, i
: ~ rekne Kan-ma-kanu:
Poglavico Arabljana, uzmi me, dok jo
ivim, sebi za prija
telja! Jer meni slinoga ti nee nai. Dadni mi sada malo vode, da
je se napijem, makar to i ne bilo dobro za jednog ranjenika, da uzi
ma vodu, pogotovo ako jo tee iva krv! Ako ostanem na ivotu,
rada u ti pokloniti ne to, to e izlijeiti tvoje siroma tvo i osku
dicu. Ako meutim umrem, tada e biti blagoslovljen zbog svoje
dobre namjere.
Jahao je dakle taj konjanik lijepog pastuha od najplemenitije tavi, kojega ni
je mogao opisati nijedan jezik, a ije su noge stajale : put mramornih stupova. Te
k stoje Kan-ma-kan bio ugledao ovjeka i ovoga drijepca, on bude opinjen estokom udnjo
m. I on _ sebi rekne:
Zaista, drijebac, koji bi bio slian ovomu, takav se vi e ne
nalazi u na e vrijeme!
Zatim on pomogne jahau pri silasku s konja, prijazno se po-:rudi oko njega i d
adne mu malo vode, da je srkne. Po to je jo bio ekao, sve dok se konjanik nije odmor
io, on mu se obrati s rijeima:
- Tko je taj, koji je nad tobom izveo ovo nedjelo?
- Rei u ti istinu odgovori konjanik. - Ja sam konjokradi-;a. koji sve ini nesigu
rnim. Tijekom cijeloga svojeg ivota ja danju i nou kradem konje. Moje je ime Ghass
an, a poznat sam kao pokora svih plemenitih kobila i drijebaca. Slu ao sam o ovome
pastuhu u zemlji Grka kod kralja Afriduna. On ga je bio nazvao imenom el-Katul73
, s nadimkom Mad nun74. Tako sam ja za volju
73
Katul znai: Ubojica.
74
Ludi (Ludo Smjeli).
215
Stoietrdeseta no
njega otputovao u el-Konstantiniju i vrebao na njega. I dok sam tako ekao, kad li
doe neka stara babetina, koja stoji kod Grka visoko u asti i ija zapovijed kod nji
h posvuda va i. Ona se zove avahi Dhat ed-Davahi i poznata je kao vje takinja u svako
j prevari. Ta je imala kod sebe ovoga konja i osim toga samo jo deset robova kao
sluge za nju i za konja. Njezin je cilj bio Baghdad i Chorasan, a bila je na put
u ka kralju Sasanu, kako bi od njega postigla mir i sigurnost. Ali sam ja slijed
io njezin trag, jer sam imao elju za tim pastuhom. I ao sam za njima sve dalje, ali
ipak nisam do njega dospijevao. Jer robovi su se njime vrlo marljivo bavili. Ko
nano, kada su u li u ovu zemlju i kada sam se ja ve pobojao, da bi ipak mogli dospje
ti sve do u sam Baghdad, i kada sam upravo premi ljao, kako bih mogao zarobiti drij
epca, * kadli se iznenada podigne pred njima oblak pra ine * i prekrije svijet vel
om. * Ali kada se oblak opet izgubio, izae ispod njega pedeset konjanika, koji su
bili ujedinjeni za izvoenje prepada na trgovce. Njihov je elnik, zvan Kaharda , bio
nalik grabe ljivu lavu, junak okru en slavom. U borbi je on bio poput kakvoga lavine
, koji rasprostire mu karce po tlu kao ilime..."
3SES!
S^3I
!f
VOH
...",--.. ? ??'?:. :?=216
Ali kada je poela
??
? '??.?? '-. ?' ? 11,
stoietrdesetiprva no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ranjeni konjanik Kan-ma-kanu nad
alje pripovijedao:
- Kaharda dakle skoi protiv stare i njezinih pratilaca, baci se na nju i pograb
i je uz glasne ratne poklike. I to je trajalo samo jedan trenutak, a on je ve des
et robova i staru stavio u okove. Oduzeo im je pastuha, i zatim se veselo uputio
s njima odande. Tada ja u sebi samome reknem: 'Moj je trud oti ao uzalud, ako ne
postignem cilj, koji sam si izabrao.' Zatim priekam, kako bih vidio, kako e se stv
ari odvijati. Kada je naime stara vidjela sebe u zarobljeni tvu, ona rekne plaui sat
niku Kaharda u: '* O ti smioni vite e, * lavu nalik mau, * to ti hoe poeti s ovom starom
i s ovim robovima, * kada ti je ipak po lo za rukom, da zadobije konja, kojega si t
ra io? *' Nato mu se ona pone lukavo obraati s blagim rijeima, i zakune mu se, da e mu
poslati konje i deve. Tako on oslobodi nju i robove, i poe zatim dalje sa svojim
ljudima. Ja sam ih meutim slijedio, sve dok nisu do li u ovu zemlju. Pritom sam uv
ijek imao na oku pastuha i i ao za njim. Napokon, kada sam na ao za to priliku, ja g
a ukradem, skoim na njega, izvuem iz svoje vree ibu i udarim ga. Kada su ovi to prim
jetili, oni pohitaju za mnom, opkole me sa svih strana pa me ponu gaati strijelama
i bacati na mene koplja. Ja sam meutim vrsto
217
Stoietrdesetiprm no
ostajao na njemu sjediti, a on je prema naprijed i prema natrag udarao kopitima,
kako bi me za titio, sve dok se konano nije probio sa mnom iz njihove sredine popu
t strijele, koja brza od udnje, ili poput neke zvijezde, koja pada s neba. Ali sa
m ja za vrijeme trajanja estoke borbe zadobio vi e te kih rana. I sada se ve od prije
tri dana nalazim na njegovim leima, a da se nisam okrijepio niti spavanjem ni jel
om. Moja se dakle snaga istro ila, i ivot mi vi e ni ta ne vrijedi. Ti si mi uinio dobro
i imao sa mnom smilovanja. Ali ja vidim na tebi oskudnu odjeu i jasne znakove go
rke patnje, pa ipak se na tebi mogu prepoznati tragovi ranijeg blagostanja. Reci
, tko si ti? Odakle dolazi ? Kamo putuje ?
Tada princ odgovori:
- Ja se zovem Kan-ma-kan, sin kralja Dau el-Makana, sina
kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Ali budui da je moj otac umro, ja
sam odrastao kao siroe. A nakon njegove je smrti poeo upravljati
dr avom neki bijedni momak i provoditi svoju vlast nad velikim i
malim.
Zatim mu on ispripovijeda svoju cijelu povijest od poetka do kraja. Konjokradi
ca mu meutim, koji je imao suuti prema njemu, rekne:
- Tako mi Allaha, tvoja je loza od plemenita roda i visokoga dostojanstva. Z
a tebe je spreman moan polo aj, i ti e postati prvim vitezom na ega vremena! Ako me ti
uzmogne opet podii na konja, i ako me odvede , ja ui iza mene, opet u moju domovinu, ta
da e ti biti priznata ast na ovome svijetu i nagrada o danu Posljednjeg Suda. Jer
gledaj, ja vi e nemam nikakve snage, da bih sebe sam uspravno dr ao. Ako me pak onaj
svijet pozove k sebi, tada si ti vredniji ovoga konja nego bilo tko drugi.
- Tako mi Allaha - uzvikne Kan-ma-kan - ako bih te ja mogao nositi na svojim
ramenima ili vrijeme svojega ivota dijeliti s tobom, ja bih to uinio takoer bez ov
oga konja. Jer ja sam iz takvoga roda, koji je navikao initi dobra djela i koji v
oli pomagati onima koje je pritisnula nevolja. A jedno dobro djelo za volju Alla
ha Uzvi enoga otklanja od poinitelja sedamdeset napasti. Stoga
218
budi spreman za putovanje i imaj povjerenja u Predobrostivoga i Premudroga!

Ve ga princ htjedne podii na konja i krenuti na put u povjerenju u Allaha, koji
svima poma e, koji se njemu mole, kadli mu konjokradica rekne:
Priekaj jo malo!
Sada on sklopi svoje one kapke, podigne uvis svoje ruke i zatim opet rekne:
Svjedoim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoim,
da je Muhammed Allahov Poslanik!
I on ktomu dometne:
O svemogui Allah, razrije i me od smrtnoga grijeha. Jer
samo Svemogui mo e oprostiti smrtni grijeh!
Nato se on pripremi za smrt a na svoju se patnju potu i u ovim stihovima:
Muio sam ljude, kru io zemljama I svoj ivot provodio u pijenju vina.
Gazio sam preko rijeka, kako bih krao konje, Razarao sam kue u lukavoj namisli.
Plijen je bio obilan, grijeh golem.
Pa ipak mije el-Katul bio najvei dobitak.
Nadao sam se, da u postii sve elje
kroz njega, ovoga pastuha tada mi se skr ila srea.
Tijekom cijeloga sam svog ivota krao konje, Sada je poslala Svemo moj smrtni udes.
219
Stoietrdesetiprva no
Kao posljednje dakle ostavljam nagradu svojega truda Za sobom strancu, siroma nu,
osirotjelu.
Po to je izrekao te stihove, on sklopi oi, otvori usta, jo jednom zahrope i rastan
e se od ovoga svijeta. Tada poe Kan-ma--kan, iskopa za konjokradicu grob i pokopa
ga u pijesak. Zatim prie konju, poljubi ga i pomiluje njegovu glavu i silno obra
dovan uzvikne:
- Nitko nema u staji ovakva pastuha, da, ak ni kralj Sasan!
Tako je dakle stajalo s Kan-ma-kanom. Okrenimo se mi sada opet ka kralju Sasa
nu!
K njemu je bila doprla vijest, da je vezir Dandan ustao protiv njega s polovi
com vojske i da su se oni zakleli, da nee imati nikoga drugoga za kralja nego sam
o Kan-ma-kana. Zatim je vezir od trupa bio uzeo sveanu zakletvu i s njima do ao sve
do Indijskih Otoka, sve do Berberske Zemlje i sve do u Zemlju Crnaca75. Ondje s
e oko njega okupila golema vojska. Ona je nalikovala pobje njelu moru, i nije se v
i e moglo razaznati gdje joj je poetak a gdje kraj. Sa svim tim trupama odlui vezir
krenuti na Baghdad, tu zemlju podvrgnuti svojoj vlasti, a sve ljude, koji mu se
budu opirali, pobiti. Ktomu se on zakune, da nee prije ma opet gurnuti u korice, s
ve dok nije postavio Kan-ma-kana na prijestolje. Kada je izvje e o tome doprlo do k
ralja Sasana, bilo mu je pri du i, kao da se utapao u moru briga. Jer on je takoer
bio spoznao, da se u dr avi okrenulo protiv njega veliko i malo. Tako ga je opterei
vala te ka briga i njegova je o alo enost bivala sve veom. I on tada pone otvarati riznic
e, dijeliti novce meu velika e svoje dr ave i pri eljkivati, da Kan-ma-kan ush tjedne d
oi k njemu, kako bi on dobrostivo u i dobroinstvima privukao k sebi njegovo srce. Zat
im ga je htio postaviti emirom nad trupama, koje su mu bile ostale vjerne, da pr
eko njega ugasi iskru, prije nego to ona upali vatru.
75 Zemlja Crnaca je naziv za Sudan.
220
Pripovijest o 'Aztzu i Azizi
Kada su sve to Kan-ma-kanu ispriali trgovci, koji su se nalazili na putovanju,
on pone, no en od svojega konja, urno putovati prema Baghdadu. Kralj Sasan douje, do
k je u nedoumici sjedio na svome prijestolju, o pribli avanju Kan-ma-kana, i on ta
da zapovijedi, da sve trupe i svi baghdadski uglednici trebaju izai, kako bi ga p
rimili. Tako dakle izae cijeli Baghdad i doeka ga. I svi su i li ispred njega prema
dvorcu, gdje su ljubili pragove. Robinje i u ko-pljenici po ure k njegovoj materi i
donesu joj sretnu vijest o povratku njezina sina. Tada ona doe k njemu i poljubi
ga u elo. On meutim rekne:
Draga mati, dopusti mi da odem k svojemu tetku, kralju
Sasanu, koji me je pretrpao milo u i uinio mi tako mnogo dobra!
Ve su srca svih ljudi u dvorcu bila kao zaarana ljepotom onoga pastuha, i oni p
onu uzvikivati:
Nijedan ovjek nije bio usreen takvim posjedom!
Nato ue Kan-ma-kan ka kralju Sasanu i pozdravi ga. Taj se pred njim podigne, a
li mu Kan-ma-kan poljubi ruke i noge i dovede mu pastuha kao poklon. Sada kralj
princu nazove dobrodo licu s rijeima:
Budi mi od srca pozdravljen, moj sine Kan-ma-kane! Tako
mi Allaha, svijet mi je postao preuzak, otkada si ti bio daleko
odavde! Neka je Allah slavljen zbog tvojega sretnog povratka u
zaviaj!
Kan-ma-kan mu odgovori sa eljom za blagoslov. Potom kralj pogleda onoga drijepc
a pod imenom el-Katul, i on prepozna, da je to onaj isti, kojega je on bio vidio
te i te godine, kada je opsije-dao obo avatelje kri a s prinevim ocem Dau el-Makanom
i u vrijeme umorstva njegova strica arkana. I on rekne Kan-ma-kanu:
Da je tvoj otac to bio u stanju, on bi ga bio zadobio za tisuu
plemenitih konja. Ali neka se sada vrati poast k onomu, koji je nje
vrijedan! Taj poklon, koji sam ja primio, neka bude odsada tvoj
kao moj dar! Vi e nego ikomu drugomu on prilii tebi. Jer ti si ures
svih vitezova.
221
Stoietrdesetiprva no
Zatim kralj zapovijedi, neka se za princa donesu poasne haljine. Takoer mu dadn
e na poklon jahae konje, odredi glavne sobe u dvorcu za njega, nalo i, neka mu padn
u u dio dostojanstvo i radost, dadne mu mnogo novaca i dobara, ukratko, obaspe g
a najvi im poastima, jer je bio zabrinut zbog ishoda pothvata vezira Dandana. Kan-m
a-kan je bio zbog toga silno obradovan, i, slobodan od prija nje sramote i poni enja
, on se uputi u svoju kuu i prie svojoj materi s rijeima:
Draga mati, kako stoji s mojom sestrinom?
Tako mi Allaha, moj sine
odgovori ona - moja me je bri
ga zbog tvoga boravka u daljini odvratila od svega ostaloga, ak i
od tvoje ljubljene, pogotovo jer je ona bila razlogom, zbog kojega
si ti oti ao i mene napustio.
Tada se on njoj potu i na svoju patnju i zamoli je:
Draga mati, otii ipak k njoj, budi s njome prijazna! * Mo
da e mi ona ispuniti moju molbu, da je vidim. * Zatim e otii od
mene ova muka. *
Ona meutim odgovori:
* Od po ude ije mu karaca postaju pognutima. * Zato odustani od onoga, to raa nesreu! * Zbilja, ja neu niti odlaziti k
njoj, * niti joj se pribli avati s takvim rijeima. *
Kada je on to uo od svoje matere, ispria joj, to mu je bio rekao konjokradica, d
a je naime stara Dhat ed-Davahi do la u njihovu zemlju i da namjerava doi u Baghdad
. I on ktomu doda:
Ona je ta, koja je umorila mojega strica i mojega djeda. *
Sada u ja, zbilja, izvr iti osvetu * i pokriti na u sramotu! *
Nato on napusti svoju mater i uputi se k stanovitoj zlosretnoj starici, svodn
ici i lukavoj varalici, po imenu Sa'dana. Njoj se on potu i na svoju patnju i sve,
to je pretrpio za volju ljubavi prema svojoj sestrini Kudiji-Fakan, i on je zamol
i, da otie k njoj i da mu je uini naklonjenom.
odgovori ta stara, napusti ga i
otie u palau Kudije-Fakan.
222
Nakon to je njezino srce zadobila za njega, ona se vrati natrag k njemu i izvi
jesti ga, da ga Kudija-Fakan daje pozdraviti i da joj je dala obeanje, da e doi k n
jemu oko ponoi..."
223
Ali kada je poela
stoietrdesetidruga no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ta stara oti la ka Kan-ma-kanu i i
spriala mu, da ga njegova sestrina daje pozdraviti i da e doi k njemu oko ponoi. Siln
o se tomu obradovav i, Kan-ma-kan sjedne, da eka, sve dok njegova sestrina Kudija--F
akan ne ispuni svoje obeanje. I jedva daje jo bila pono, a ona je ve do la k njemu. Um
otana u ogrta od crne svile, ona prie k njemu i probudi ga iza sna, tim to mu rekne
:
Kako samo mo e kazivati, da me ljubi , gdje ti ipak slobod
na srca i u dobru raspolo enju u iva u snu?
On skoi na noge i uzvikne:
Tako mi Allaha, o ti eljo mojega srca, ja sam zaspao samo
zato, jer sam eznuo za tim, da me u snu posjeti tvoja prikaza!
Tada ga ona pone prekoravati blagim rijeima, tim to je izgovorila ove stihove:
Da si vjeran u ljubavi, ti se Ne bi predao snu!
225
StoiePrdeseUdru?fa no
Ti koji tvrdi , da na stazama ljubavi ivi strasno pun e nje
Da, tako miAllaha, moj bratiu, san ne mo e Nikada prekriti oi istinske ljubavi!
Kada je Kan-ma-kan to morao slu ati od svoje sestrine, on se pred njom posrami i
pone je moliti za opro tenje. Sada su oni grlili jedno drugo i tu ili se na bol, koj
u im je priredio rastanak, * i tako su ostali jedno s drugim, * sve dok nije sva
nula zora * i rasprostrla se po rubovima neba. * Kada se zatim Kudija-Fakan okre
nula na odlazak, * pone Kan-ma-kan plakati i provaljivati-a uzdahe, * i on uzme i
zgovarati ove stihove: *
0
ta koja mi se sada pribli ila, nakon to me je dugo izbje
gavala,
U ijim se ustima pokazuju blije tee dragocjenosti od biserja
Tisuu sam je puta poljubio, smio sam grliti struk
1
uz nju boraviti, osloniv i obraz o njezin obraz,
Sve dok nije do lo jutro, koje nas oboje dijeli,
Svijetlo kao o trica maa, koji se bljeskajui uspinje iz korica!
Po to je on to tako izgovorio, uzme Kudija-Fakan opro taj od njega i vrati se nat
rag u svoju odaju. Ondje ona povjeri svoju tajnu nekim robinjama. Ali jedna od o
vih otie ka kralju i oda mu je. Taj se uputi smjesta k njoj, ue u njezinu odaju, t
rgne na nju svoj ma i htjedne je ubiti. U tome se trenutku srui unutra njezina mat
i Nuzhat ez-Zaman i uzvikne:
226
Pripovijest o Azizu i }Azizi
Za volju Allahovu, nemoj joj uiniti ni ta na ao! Ako joj
meutim uini ne to na ao, tada e se glas o tome pro iriti meu
narodom, i e postati mrljom sramote meu kraljevima na ega
vremena. Znaj ipak, Kan-ma-kan nije nikakvo kopile! Ona je
dapae s njime odgojena, i on je ovjek od asti i visoke estitosti,
: on ne ini ni ta, za to bi mu se mogao uputiti prijekor. Stoj, ne

prenagljuj se! Jer meu ljudima se u palai i meu narodom od
Baghdada ve pro irila vijest, da je vezir Dandan sakupio trupe iz
svih zemalja gospodarica i da se sada pribli ava s tim vojskama,
kako bi Kan-ma-kana proglasio za kralja.
Sasan meutim rekne:
Tako mi Allaha, ja u ga jo dovesti u takvu nu du, da ga ze
mlja nee vi e podupirati niti e ga vi e nebo tititi. Ja sam mu ipak
samo zbog toga uinio tako mnogo milosti i poku ao ga pridobiti
za sebe, da se moji podanici i velika i moje dr ave ne bi okrenuli k
njemu. Sada meutim ti treba vidjeti, to e se dogoditi!
Zatim ih on napusti, kako bi se posvetio svojim poslovima oko upravljanja dr av
om.
Ostavimo mi kralja Sasana da otie, i okrenimo se ka Kan-ma--kanu!
Taj sljedeega dana opet otie k svojoj materi i rekne joj:
Draga mati, ja sam se odluio, da izja im u potrazi za pli
jenom, da zaposijedam putove i pljakam konje, deve, crnce i
bijele robove. Ako zatim budem imao mnogo novaca i dobara i ako
opet steknem ugled u svijetu, tada u zaprositi svoju sestrinu
Kudiju-Fakan kod svojega tetka kralja Sasana.
Ali njegova mati odgovori:
Moj sine, * dobra ljudi ne tre unaokolo slobodna za tebe. * Ne,
ona stoje pod za titom zveckanja maeva * i vitlanja kopalja, * bra
njena od ljudi, koji love lavove * i nose doma pantere kao plijen. *
Kan-ma-kan meutim uzvikne:
Daleko to bilo od mene, da ja odustanem od svojega plana,
prije nego to sebe ugledam na cilju svojih elja!
227
Stoietrdesetidrujja no
On ubrzo po alje onu staru ka Kudiji-Fakan i naredi neka joj rekne, da on namje
rava otputovati, kako bi stekao za nju stanoviti jutarnji dar, koji je nje dosto
jan. Istovremeno nalo i staroj, da zamoli princezu, da mu po alje od sebe neki odgov
or. Stara otie s rijeima: Slu am i pokoravam se! - i vrati se natrag k njemu s odgov
orom, da e princeza oko ponoi doi k njemu. Tako on ostane budnim sve do polovice noi
, i ve ga je htio pograbiti nemir, gledaj, kadli ona, prije nego to se on uope sna ao
, ue k njemu i rekne mu:
Neka ti moj ivot bude otkupninom za ovo bdijenje!
Sada on skoi na noge i uzvikne:
O ti eljo mojega srca, neka ti moj ivot bude otkupninom
od svake nesree!
Zatim je izvijesti o tome, to je bio odluio. I dok je ona plakala, on joj rekne
:
Ne plai, draga sestrino, ja u se Njemu, koji je odredio na
rastanak, usrdno moliti, da nas On milostivo sjedini i da se mi opet
vidimo.
Nato se Kan-ma-kan opremi za put, otie k svojoj materi i uzme od nje opro taj. Z
atim sie iz palae, opa e se svojim maem, stavi turban i veo i uzja i svojega drijepca el
-Katula. Tako je on jahao kroz grad, nalik U tapu, sve dok nije do ao do baghdad-ski
h gradskih vrata. Tu je meutim bio takoer njegov prijatelj Sabbah ibn Rammah, koji
je upravo izlazio iz grada. im ga je taj ugledao, on potri k njemu i uhvati ga za
njegov stremen i pozdravi ga. Princ uzvrati njegov pozdrav, a Sabbah odmah upit
a:
Brate, kako si ti do ao do ovoga plemenitog konja i do ovo
ga maa i do ovih haljina, dok ja ipak sada ne posjedujem ni ta
osim svojega maa i svojega tita?
Lovac se vraa doma samo s takvim plijenom, kakav odgo
vara njegovoj snazi volje. Nakon to smo se nas dvojica bili rastali,
228
Pripovijest o }Azlzu i }Azizi

do la je ubrzo k meni srea. Hoe li dakle poi sa mnom, ujedinjen sa mnom volju uiniti st
varno u i mene pratiti u ovu pustinju?
Tada ovaj uzvikne:
Tako mi gospodara Ka'be, sada u te ja imenovati jo samo svojim gospodarom!
Zatim on potri ispred konja, s maem obje enim preko ramena i torbom o vratu, dok
je Kan-ma-kan jahao iza njega. Tijekom etiri su dana putovali duboko u pustinju,
tim to su jeli od mesa gazela i pili od vode s izvora. O petome meutim danu ugleda
ju neki visoki bre uljak. Na njegovu se podno ju nalazio nomadski proljetni logor i
jezero s tekuom vodom. Deve su, goveda, sitna stoka i konji ispunjavali brijeg i
dolinu, a njihovi su se mladunci igrali posvuda oko torova. Jedva da je Kan-ma-k
an ugledao taj prizor, on se od srca razveseli, i njegove se grudi ispune rado u. I
on odlui, da se odva i na napad, kako bi odveo odatle devine kobile i njihove past
uhe. Tako on rekne Sabbahu:
* Hajde, brzo naprijed na ova stada, * koja su od njihovih
ljudi ostavljena sama! * Poi sa mnom u okr aj, * sve dok nam
udes ne pokloni dobitak tih stada! *
Ali Sabbah odgovori:
Moj gospodaru, gledaj, posjednici su ovih stada velik narod.
* Meu njima su maevi, * odva ni na konju i pje ice. * Ako se mi
upustimo u ovu te ku stvar, * tada emo mi poradi njihove jeze biti
u velikoj opasnosti. *Jer nijedan se od nas nee vratiti natrag k svo
jemu narodu, * i bit e od svoje sestrine odvojen svojim samotnim
udesom. *
* Tada se Kan-ma-kan zbilja morao nasmijati, * jer je primijetio, da je taj d
rugi obina kukavica. * Stoga ga on ostavi da stoji i pojuri niz bre uljak s porivom
na djela, * tim to je glasno povikao i zapjevao ove stihove: *
O Nu 'manov narode! Mi smo ljudi od djela, Narod gospodara, koji tue neprijateljs
ke ete.
229
Stoietrdesetidruffa no
Pleme, koje se, ako mu se pribli ava bojna vreva, Ondje, gdje je vrue, budi u smion
oj sranosti.
Oko siroma noga kod njih blago spava, Ono ne opa a nakaznu sliku siroma tva.
Gledajte dakle, ja se nadam pomoi dobrostivoga Gospoda, Stvoritelja svjetova, koj
i mono upravlja navijeke!
*
Tako on pojuri na one deve poput estokoga devina pastuha
* i sve potjera odatle ispred sebe: deve, goveda, sitnu stoku i konje.
* Zatim meutim po ure na njega robovi s blje tavom o tricom i dugim kopljem. * A na nji
hovu se elu nalazio jedan turski konjanik, silan u plesu bitke, * isku an u vitlanj
u iskriava maa i sme-ega koplja. * Taj je nadirao prema Kan-ma-kanu, glasno uzvikuj
ui:
* Jao tebi! Kada bi ti znao komu pripadaju sva ova stada, *
ti se ne bi dopustio zaluditi takvim injenjem. * uj, oni pripadaju
grkoj eti, junacima s mora * i erkeskoj vojsci. * I to su sve same
bijesne junaine, * sto vitezova po broju. * Oni su svim vladarima
otkazali poslu nost, * i njima je ugrabljen pljakom jedan pastuh.
*
Tada su se oni zavjetovali, da se nee bez njega vratiti doma.
*
Jedva daje taj govor dopro Kan-ma-kanu do u iju, * on glas
no dovikujui istisne ove rijei: *
- Vi nitkovi, ovo je taj pastuh, na kojega vi mislite, * i u potrazi
za kojim ste se ujedinili, * kako bi vam se inilo vrijednim nasto
janja da se sa mnom borite. * Istupite samo svi zajedno protiv
mene * i uinite ono, to je sebi izabrala va a volja! *
*
Zatim on istisne krik izmeu u iju el-Katula, * i on jurne na
neprijatelje kao kakav Ghul76. * Kan-ma-kan ga meutim usmjeri
76 Stra an pustinjski zloduh.
230

prema jahau, * njega probije i baci ga u okr aju s konja. * A njemu iscure bubrezi.
* Zatim se okrene prema drugomu, treemu i etvrtomu, i svima ugrabi ivot. Pri tome
se prizoru robovi pred njime prestra e, a on im dovikne:
Vi leglo kopiladi, pritjerajte ovamo stada i konje, inae u
obojati svoje koplje va om krvlju!
Kada su oni pri tjerali stada i ve htjeli otii odatle, * tada doe ovamo takoer Sa
bbah * uz glasan poklik radosti. * Ali se sada uskovitlao neki oblak pra ine * i p
rekrio svijet svojim velom. * Zatim iz njega izae sto vitezova, * koji su izgleda
li poput bijesnih lavova. Sabbah meutim pobjegne u brzom trku, * napusti bojno po
lje i uspne se na bre uljak, * i on pone tu bojnu grozu * promatrati iz daljine, *
tim to rekne:
* Moje junako srce * udara samo u igri i ali! *
*
Sto vitezova opkoli Kan-ma-kana * i natisnu se sa svih strana
i iz svih pravaca oko njega. * Jedan od njih izja i naprijed i do
vikne:
Kamo si se uputio s ovim stadima?
* Njih u uzeti sa sobom kao svoj plijen, * a tebi zabranju
jem da im se pribli i . * Ali hajde u okr aj, * ovdje stoji pred vama
spreman jedan prijetei lav, * jedan silan junak, ijedan ma, * koji
pogaa, ondje gdje udari! *
*
Kada je ovaj konjanik uo te rijei, * on pogleda princa, i bu
de mu oitim, * da je on lavu ravan vitez. * Ali je njegovo lice bilo
nalik punom Mjesecu, * kada stoluje na nebu u etrnaestoj noi, *
a iz oiju mu je sjala odva nost. Bio je dakle taj konjanik predvod
nik stotine ljudi, a njegovo je ime bilo Kaharda . I kada je on
ugledao Kan-ma-kana u njegovome savr enom vite tvu i njegovoj
zraeoj ljepoti, tada on usporedi njegovu ljupkost s ljupko u
stanovite cure, koju je on ljubio, po imenu Chatiin. Njoj je bila od
Allaha poklonjena takva ljepota i dra est, otmjenost svojstava, i
izvjesna tako divna narav, da je jezik nije mogao opisati i da je srce
231
Stoietrdesetidru0a no
svakoga mu karca od nje bivalo zaaranim. Ali su se vitezi njezina naroda bojali nje
zine ohole uznositosti, a junaci su se te zemlje predavali plahom po tovanju pred
njezinom viso u. I ona se bila zaklela, da e se samo onomu predati kao supruga, tko
je svlada u borbi. Kaharda je meutim pripadao njezinim proscima. Kada je ona dakle
rekla svojemu ocu: Nitko mi se ne smije pribli iti, ako to nije onaj, koji e me sv
ladati na boji tu maem i kopljem! i kada su Kaharda u bile priopene te rijei, tada se o
n ipak upla io pred time, da se bori s jednom djevojkom. Jer bojao se sramote. Jed
an mu je dodu e od njegovih povjerljivih prijatelja rekao:
- Tebe resi najvee savr enstvo po ljepoti i dra esti. Pa ako se
bude s njome borio, ti e je, ak i ako bi ona bila jaa od tebe,
ipak svladati. Jer im ugleda tvoju ljepotu i ljupkost, ona e od tebe
uzmaknuti, tako da e je ti svladati. Nastojanje je ena usmjereno
prema mu karcima, a sve to tebi nije nepoznato.
Kaharda se unato tomu bio sustezao i odbijao je, da se s njome bori. On je dapae
bio ustrajao u tome svom odbijanju, sve dok se nisu ovako na li on i Kan-ma-kan.
On dakle povjeruje, daje ovaj njegova ljubljena Chatun, i on bude ispunjen strah
om, iako ju je ljubio, jer je bio slu ao o njezinoj ljepoti i hrabrosti. Sada on p
ojasi prema Kan-ma-kanu i uzvikne:
- Ti tu, o Chatun, ti si do la k meni, kako bi mi dala da upoz
nam tvoju hrabrost! Ipak sii sa svojega konja, kako bih ja s tobom
naklapao. Jer ja sam sakupio ova stada, izdao sam prijatelje, za
vitezove sam i mu eve od velikih djela ceste uinio nesigurnima
sve to samo za volju tvoje ljepote i ljupkosti, koja nema sebi ravne.
Zato se sada vjenaj sa mnom, kako bi ti slu ile princeze a ti posta
la kraljicom ovih zemalja.

Jedva da su doprle ove rijei do Kan-ma-kanovih u iju, kadli u njemu bukne vatra
njegova gnjeva, i on povie:
- Jao, ti perzijski psu! * Otale s Chatunom i s onim, to ti
la no sluti ! * Dolazi ovamo u boj kopljem i maem, * da te ubrzo
mogu baciti u pra inu! *
* Zatim on pojasi u okr aj, * okru i svojega protivnika i pone ga izazivati. * Kad
a ga je meutim Kaharda bolje pogledao, * on
232
u njemu prepozna smionoga viteza, * jedan lavu slian ma. * I njegova mu zabluda po
stane jasnom, * kada je na njegovu obrazu ugledao nje ne malje nalik mirtama, * ko
je su iznikle usred crvenih ru a. * Prestra en zbog njegova napada on dovikne svojim
ljudima:
- Vi tu! Neka ga napadne jedan od vas * i neka mu poka e maa sijekuu snagu * i ko
plja dr ui posao! * Znajte, borba mnogih protiv jednoga je sramota, * pa makar on ta
koer bio vitez pun odva nosti * i junak nepobjediv u okr aju! *
*
Tada na Kan-ma-kana pojuri neki lavu slian vitez, * koji je
sjedio na nekome crnom konju s bjelim kopitima * i s lisom na elu
velikom kao dirhem. * On je zbunjivao oi i duh, * kao da bi bio el-Abd ar, 'Antarov77 konj, * o kome to u pjesmi glasi: *
K tebi je do ao konj, koji je iza ao u boj,
Veseli, koji je gore i dolje svjetlo vjenao s tamom,
Kao da ga je bijelo jutro pogodilo u elo I odatle kroz tijelo izabralo put do kop
ita.
*
On pojuri poput vjetra na Kan-ma-kana, * i obojica su se tje
rala jedan oko drugoga u borbi, dijelei udarac protiv udarca, * da
su srca sviju postala smetenima * i da su oi lutale kao zaslijeplje
ne. * Kao prvi meutim pogodi Kan-ma-kan protivnika silnim ju
nakim udarcem, koji mu je probio turban i elinu kacigu i dospio
do njegove glave. Tada on padne s konja, kao kada se deva srui na
zemlju. Nato istupi naprijed jedan drugi i skoi na njega, isto tako
trei i etvrti i peti. Ali je on svima uinio isto kao i prvomu. * Tada
pojure na njega svi ostali, * svladani borbenim bijesom * i monim
arom gnjeva. * Ali to nije dugo trajalo, dok ih nije sve probio i
ljkom svojega koplja. * Kada je Kaharda vidio ova junaka djela,
'Antar je glasoviti staroarapski junak iz predislamskih vremena.
233
Stoicetrdesetidru0a no
* prestra io se, da mu je kraj blizu. * Jer on je prepoznao u mladiu vrstu odlunost,
* i bio je uvjeren, da je on jedinstven meu junacima i vitezovima nadaleko i na iro
ko. * Stoga on dovikne Kan--ma-kanu:
- Ja ti poklanjam tvoju krv i krv svojih drugova. Uzmi od ovih
stada toliko mnogo, koliko hoe , i poi odavde svojim putem! Jer
ja imam samilosti prema tebi zbog tvoje mladenake ljepote. Ti
ima vee pravo, da ostane na ivotu.
- * Velikodu nosti ti plemenitih ne ponestaje. * Ali se okani
toga brbljanja, po uri za svoj ivot * i ne brini se za to to govori pri
jekor! * Ne dopusti meutim da te obuzme elja, * da opet lovi pli
jen, * nego otii ravnim putem, kako bi postigao svoje spasenje! *
* Tada se Kaharda raspali od silnoga bijesa, * i ar ga njegove strasti potjera
u smrt. * I on rekne Kan-ma-kanu:
- Jao tebi! * Kada bi ti znao tko sam ja, ti mi se ne bi usuivao
na bojno polje * pribli avati s takvim rijeima. * Raspitaj se o me
ni: * ja sam poznat kao jaki lav, * zvan Kaharda , * koji je i ao u
pljaka ke pohode protiv velikih kraljeva, * koji je putnicima prepreavao putove i odnosio trgovcima robu! * Taj konj, na kome ti
sjedi , njega ja tra im. I elim, da me izvijesti , * kako si ti do njega

do ao * i kako si ga uzeo za sebe! *
Ovaj odgovori:
- Znaj, ovaj je pastuh bio na putu prema mojemu tetku, kralju Sasanu, voen od
jedne stare ene u visokim godinama, koja je bila imala uza se deset robova sebi
na slu bu. Tada si je ti napao i oduzeo joj konja. Izmeu nas meutim i one stare traj
e krvavi boj zbog mojega djeda, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, i mojega strica, k
ralja Sarkana.
- Ti tu - uzvikne Kaharda - tko je tvoj otac, ti, koji nema slobodne matere?
- Znaj dakle - odgovori on - ja sam Kan-ma-kan, sin Dau el--Makana, sina 'Om
ara ibn en-Nu'mana!
234
Kada je Kaharda uo te rijei, on rekne:
Ne mo e se poricati, ti posjeduje savr enost, i ujedinjuje
ljupkost i vite tvo.
I zatim nastavi:
Poi odavde u miru. Jer od tvojega nam je oca bilo odreena
poneka dobrota i dobroinstvo!
Ali Kan-ma-kan odgovori:
Tako mi Allaha, neu ti odati nikakvo po tovanje, ti prezira
dostojna prikazo, sve dok te ne svladam na bojnom polju!
Tada se Beduin razbijesni. I sada obojica skoe jedan na drugoga uz glasan bojn
i poklik, dok su njihovi konji naulili u i i podigli repove. Tako se oni dakle suda
re s tolikom silinom, da su obojica pomislili, da se nebo rasprsnulo. Potom su s
e borili poput ovnova u tvrdom okr aju i uvijek iznova zadavali naizmjence ubode k
opljima. Konano izvede Kaharda ubod kopljem protiv svojega protivnika, ali mu se K
an-ma-kan izmakne. Zatim se brzo okrene natrag prema njemu i probije Kaharda u gru
di, tako da mu je vrh koplja iza ao na lea. On smjesta pokupi konje i plijen i dovi
kne robovima:
Na noge, tjerajte toliko brzo, koliko mo ete!
Sada sie takoer Sabbah i prie Kan-ma-kanu s rijeima:
* Ti si tra io jedan io okr aj, * ti najvei vite e na ega vre
mena! * Gledaj, ja sam za tebe molio, i Gospod je usli io moju
molitvu.
Zatim Sabbah odsijee Kaharda u glavu. Kan-ma-kan meutim, osmjehnuv i se, rekne:
Ti tu, Sabbah, ja sam mislio, da si ti vitez u borbi i boju!
Beduin odgovori:
Ne zaboravi svojega roba kod ovoga plijena. Mo da u time
moi postii, da se vjenam sa svojom sestrinom Nad mom.
235
Stoietrdesetidruga no
Sigurno - rekne Kan-ma-kan - ti mora u tome dobiti svoj
udio. Sada meutim budi stra ar nad plijenom i robovima!
Sada se Kan-ma-kan dadne na put prema zaviajnoj zemlji i putovao je odatle bez
poinka dan i no, sve dok nije stigao do grada Baghdada, gdje je ula o njemu sva vo
jska. I vojnici uvide, kakav je plijen i kako je velika stada doveo sa sobom, i
kako je Ka-harda eva glava nataknuta na Sabbahovu koplju. Trgovci takoer prepoznaju
ovu glavu i radosno reknu:
Sada je Allah oslobodio od njega svijet. Jer on je bio drum
ski razbojnik.
I oni su se udili nad njegovom smru i molili za onoga, koji ga je ubio. Baghdad
ski meutim narod doe ka Kan-ma-kanu i pone ga ispitivati o njegovim do ivljajima. A o
n je pripovijedao ljudima, to mu se bilo dogodilo. Tada svi ljudi ponu gledati na
njega puni strahopo tovanja, da, ak su i junaci i vitezovi bili ispunjeni strahom p
red njim. On meutim potjera sve, to je imao sa sobom, sve do pod zidove palae. Ondj
e zabije koplje, na kome je bila nabo-dena Kaharda eva glava, kod dvorskih vrata,
pone darivati narod poklonima i davati mu konje i deve, tako da su ga baghdadski
stanovnici zavoljeli i postali mu od srca naklonjeni. Nato on prie Sabbahu, doznai

mu jedan prostran stan i dadne mu stanovit udio u plijenu. Naposljetku otie k sv
ojoj materi i ispria joj, to je bio do ivio na svome putovanju.
U meuvremenu je vijest o njemu doprla do kralja. Taj se podigne sa svojega pri
jestolja, zatvori se sa svojima pouzdanicima i rekne im:
Poslu ajte, ja u vam jasno izlo iti svoju tajnu i obavijestiti
vas, koje me stvari u skrovitosti potiu na razmi ljanje! Znajte,
jedini e Kan-ma-kan biti uzrokom na ega progonstva iz ovih ze
malja. Jer on je ubio Kaharda a, unato tomu to su uz njega bila
plemena Kurda i Turaka. I nama od njega prijete najvee opas
nosti. Ali se najvi e moramo bojati njegovih prijatelja. Vi ste
dakako ve uli o djelovanju vezira Dandana. Taj je zatajio moja
dobroinstva, nakon to sam mu inio dobro, da, on me je izdao i
236
uinio vjernost praznom rijeju. Kako su mi priali, on vodi ovamo :rupe iz svih pokra
jina. A da Kan-ma-kana uini sultanom, to je njegov plan. Jer vlast je dabome jedn
om pripadala njegovu ocu i njegovu djedu. I nema nikakve sumnje, da me on hoe ubi
ti. To je posve sigurno.
Kada su pouzdanici njegova prijestolja uli od njega ove rijei, oni mu reknu:
O kralju, zaista, on tomu nije dorastao. Pa kada mi ne bismo
znali, da je on od tebe othranjen, nitko se od nas ne bi na njega
obazirao. Znaj, mi ti stojimo na zapovijed. Ako ti hoe njegovu
smrt, mi emo ga ubiti. Ako hoe njegovo progonstvo, mi emo ga
protjerati.
Nato kralj odgovori:
Njegova je smrt jedino ispravno. Ali moram u tu svrhu uzeti
od vas zakletvu.
Tako mu se oni dakle zakunu, da e Kan-ma-kana sigurno ubiti. Kada doe vezir Dan
dan i uje o prinevoj smrti, on vi e nee moi izvesti svoju namjeru. im su mu oni dakle b
ili izrekli na to sveanu zakletvu, on im uka e najvi e poasti i uputi se zatim u svoje
vlastite odaje. Ali su se satnici poeli od njega odmetati, a trupe su odbijale,
da obavljaju vojnu slu bu, sve dok ne vide, to e se dogoditi. Jer one su uviale, da s
e vei dio vojske nalazio kod vezira Dandana.
U meuvremenu obavijest od tome dopre takoer do Kudije--Fakan. Tada ona bude isp
unjena dubokom brigom, i ona odmah po alje k onoj staroj, koja je inae obiavala dola
ziti k njoj s porukama od njezina bratia. Kada je ta bila kod nje, ona joj zapovi
jedi, da otie k njemu i da mu podastre izvje e. Kada je ova stara do la k njemu, ona i
zrekne pozdrav, nad ime je on oitovao svoju radost. Zatim mu ona podastre izvje e. Po t
o ga je bio uo, on rekne:
Prenesi mojoj sestrini moj pozdrav i reci: 'Gledaj, zemlja je
vlasni tvo Allaha, Svesilnoga i Preslavnoga. On je daje u nasljed237
Stoietrdesetidruffa no
stvo onomu, kojemu On hoe od svojih slugu78. Kako je ipak lijepa pjesnikova rije:
Alldh vlada! Tko se uzoholi, da e sam postii svoj cilj,
Toga e On mou odbiti natrag, tako da se du a nae u paklenom glibu.
Kada bih ja ili tko drugi posjedovao od zemlje samo prst iroko, Koji ne pripada A
lldhu
to bi bilo mnogobo tvo.'
Tada se stara vrati natrag k njegovoj sestrini i ispria joj, to je on bio rekao,
i takoer joj ispripovijeda, da Kan-ma-kan boravi u gradu. Kralj Sasan je meutim ek
ao samo na to, da se on uputi iz Baghdada, kako bi zatim poslao nekoga za njim,
tko bi ga trebao umoriti.
Dogodilo se dakle, daje Kan-ma-kan izjahao u lov i hajku, zajedno sa Sabbahom
, koji se nikada nije od njega odvajao, ni dar> ni no. I tada je ulovio deset gaz
ela, meu kojima jednu s tamnim oima, koja je prestra eno gledala nalijevo i nadesno.
Nju on pusti na slobodu. Sabbah ga meutim upita:
- Za to si ovu gazelu pustio na slobodu? Nasmije iv i se, Kan--ma-kan oslobodi tak
oer ostale i rekne:

- Mu ka ast nala e, da se oslobode gazele, koje imaju mlade. Ta je gazela zato po
gledavala ovamo i onamo, jer ima mlade. Zato sam je oslobodio a s njome i ostale
, njoj u ast.
Sada Sabbah zamoli:
- Pusti takoer mene na slobodu, da otiem k svojemu naro
du! Osmjehnuv i se, Kan-ma-kan ga udari donjim dijelom koplja u
grudi, tako daje pao na zemlju i poeo se okretati poput neke zmi78 Kur'an 7,125.
238
je. Istoga trenutka, gledaj, podigne se oblak pra ine, pone odzvanjati topot konja,
a ispod oblaka izau vitezovi i bojovnici. Takvo se to dogodilo, jer su ljudi ispr
iali kralju Sasanu, da je Kan-ma-kan izjahao u lov i hajku, i jer je kralj zatim
izaslao jednoga od Dajla-miana, po imenu D ami, sa dvadeset vitezova, dao im novac
i za-povijedio da ubiju Kan-ma-kana. im su oni bili pri li blizu k njemu, pojure na
njega. Ali on takoer natisne na njih i pobije ih do posljednjega ovjeka. Iznenada
doe, dojahav i, takoer kralj Sa-san. Ali kada je nabasao na svoje ljude i sve ih na a
o potuene, prestra i se i okrene opet natrag. Ali ga pograbe stanovnici toga grada
i bace ga u vrste okove.
Kan-ma-kan je u meuvremenu bio odjahao dalje s onoga mjesta, zajedno s Beduino
m Sabbahom. I dok je on tako i ao, ugleda usput nekoga mladia na kunim vratima. Njeg
a on pozdravi. Mladi meutim ode, nakon to mu je bio uzvratio pozdrav, u kuu i ubrzo
se vrati sa dvije zdjele. U jednoj je bilo kiselo mlijeko, u drugoj su le ali zalo
gaji kruha i komadi mesa, oko kojih se pario rastopljeni maslac. On obje zdjele
stavi pred Kan-ma-kana s rijeima:
Uini mi ast i pojedi od na ega jela!
Ali Kan-ma-kan odbije, da jede. I tada ga mladi upita:
to je tebi, ovjee, da nee jesti?
Znaj, mene optereuje stanoviti zavjet
odgovori Kan-ma--kan.
Kada je mladi zatim dalje pitao: Sto je bilo povodom za tvoj zavjet? - princ o
dgovori:
uj, kralj mije Sasan ugrabio gospodstvo u neprijateljskom silni tvu, premda je
to gospodstvo prije mene pripadalo mojemu ocu i mojemu djedu. On ga se domogao s
ilom poslije smrti mojega oca, tim to me je zbog mojih mladih godina gurnuo ustra
nu. Tada sam ja uinio zavjet, da ni od koga neu jesti jela, sve dok svojemu srcu n
e pribavim osvetu na svome suparniku.
Raduj se
uzvikne mladi
Allah je ve ispunio tvoj zavjet. Jer znaj, on je zarobl
jen u jednoj kui, i meni se ini, da e uskoro umrijeti.
239
Stoietrdcsetidruga no
Kada je Kan-ma-kan upitao, u kojoj je kui zatoen, mladi odgovori:
U onoj visokoj graevini s kupolom.
Tada princ ugleda neku visoku nadsvoenu zgradu i opazi, kako se onamo natiskiv
ao narod, ne bi li dotukao Sasana, dok je ovaj ku ao samrtnike muke. Kan-ma-kan smj
esta poe onamo, sve dok nije dospio do te zgrade i vlastitim oima vidio, to se u nj
oj zbiva. Zatim se vrati k onoj kui, sjedne uz jelo i dosita se najede. Ono to je
jo preostalo od mesa, stavi on u svoju vreu. Potom ostane sjediti na onome mjestu,
sve dok nije nastala tamna no i dok mladi, kod kojega je bio gostom, nije zaspao.
Ubrzo se Kan--ma-kan uputi do zgrade s kupolom, u kojoj je Sasan bio zarobljen.
Uokolo su bili psi, koji su ga uvali, i jedan od njih skoi na princa. Njemu on iz
svoje vree dobaci komad mesa. Isto je tako dobacivao drugim psima komade mesa, s
ve dok nije pri ao zgradi i dopro do kralja Sasana. Njemu on polo i ruku na glavu.
Tko si ti? - povie ovaj o trim glasom.
Tada princ odgovori:
Ja sam Kan-ma-kan, kojemu ti radi o glavi. Ali te je Allah
u tvojima zlim namislima doveo u klopku. Zar ti nije bilo dosta, to
si mi oduzeo moju dr avu, dr avu mojega oca i djeda? Zar si mi
morao takoer raditi jo i o glavi?

Sada se Sasan zakune la nom zakletvom, da ga on nije htio dati ubiti i da prie o
tome nisu istinite. Tada mu Kan-ma-kan oprosti i rekne:
Slijedi me! Ovaj odgovori:
Ja ne mogu uiniti jedan jedini korak, tako sam slab.
Ako to tako stoji
odgovori Kan-ma-kan
tada emo si mi
nabaviti dva konja i zajedno izjahati.
Zatim on uini, kako je bio rekao. On i Sasan su uzja ili i jahali odatle sve do
jutra. Tada izmole jutarnju molitvu i pou dalje, sve
240
dok nisu do li do nekoga vrta. Ondje sjednu na zemlju, kako bi naklapali. Sada Kan
-ma-kan pone i rekne Sasanu:
- Ima li ti u srcu jo bilo to protiv mene?
- Ne, tako mi Allaha! - odgovori Sasan.
Nato se slo e u tome, da se vrate u Baghdad, a Beduin Sabbah rekne:
Ja u po uriti ispred vas, kako bih ljudima donio veselu
vijest!
Tako dakle on odja i naprijed i javi mu karcima i enama veselu vijest. Tada mu nar
od doe ususret s tulumbazima i frulama. Takoer se pojavi Kudija-Fakan, nalik U tapu,
koji tamu svijeta obasjava svojom zraeom svjetlo u. Kada je Kan-ma-kan pri ao k njoj,
du u obuzme e nja za du om, tijelo pone udjeti za tijelom.
J ada su ljudi toga svijeta govorili vazda jo samo o Kan-ma--kanu nadaleko i na iro
ko, a vitezovi su o njemu svjedoili, daje on najodva niji junak svojega vremena. I
oni su govorili:
Nijedan ne smije biti nad nama sultanom, nego jedino Kan-ma-kan, i gospodstvo e njegova djeda opet biti kao prije toga!
Sto se meutim tie kralja Sasana, on ue k Nuzhati ez--Zaman. Ona mu rekne:
- Zaista, vidim, kako narod ni o emu drugom ne razgovara osim o Kan-ma-kanu i
o njemu kazuje, da ima svojstva, koja ne mo e opisati nijedan jezik.
- Slu ati i vidjeti nije isto - odgovori Sasan. - Ja sam ga vidio, ali nisam pr
imijetio na njemu nijedno od svih tih svojstava savr enosti. Takoer ne biva reeno sv
e ono to se slu a. Ali narod jedan drugoga majmunski opona a u pohvali njemu i u ljub
avi prema njemu, i Allah je dopustio da njegova glasovitost ide trei preko jezika
ljudi, tako da su se srca baghdadskog naroda priklonila njemu i takoer veziru Dan
danu, tomu izdajnikomu, nevjernom ovjeku. Taj je za njega doveo trupe iz svih pokr
ajina. Tko
241
Stoicetrdesetidru0ct no
mo e biti vladar zemalja i biti zadovoljan time, da ivi pod vla u jednoga osirotjela,
bezvrijednog vladara?
Kada je Nuzhat ez-Zaman zatim upitala: - to si ti onda odluio uiniti? - on odgov
ori:
- Ja sam odluio, da ga ubijem. Zatim vezir Dandan treba vid
jeti, daje njegov plan preteen, sebe opet podvrgnuti mojoj zapovi
jedi i zakleti mi se na poslu nost, jer mu nee ni ta vi e preostati,
osim da njegove usluge pripadnu meni.
Ali mu Nuzhat ez-Zaman odgovori:
- Zaista, izdaja protiv stranaca nije lijepa. Koliko je to manje
protiv onih, koji nam stoje tako blizu! Ispravno bi bilo, da ga ti
o eni svojom kerju Kudijom-Fakan i da poslu a ono, to nam je
u stihovima objavila davnina:
Ako je udes iznad tebe podigao nekoga drugog ovjeka, ak i ako si ti dostojniji, i
ako ti to takoer te ko pada,
Podaj mu pravo dostojanstva, koje mu dolikuje: On bi te svakako dosegao, bio on
blizu, ili daleko!
I takoer ne govori o onome, to si o njemu iskusio. Inae bi ti bio ovjek, koji predno
st dr i daleko od sebe.
Kolike su mnoge u haremu ljep e nego supruga. Pa ipak je suprugu udes visoko posta
vio!
Kada je Sasan uo od nje te rijei i kada mu je do ao do svijesti smisao ovih stiho
va, on gnjevno odskoi od njezine strane i uzvikne:
242
Kada to ne bi nanosilo pogrdu i donosilo sramotu, da te ubi
jem, zbilja, ja bih ti odrubio glavu maem i smjesta te poslao u
grob!
Tada ona odgovori:
Dok se ti na mene gnjevi , ja se ipak s tobom samo alim!
Zatim se ona brzo podigne, poljubi mu glavu i rekne:
To to ti misli je ispravno. Mi emo sada zajedno nastojati
nai neko sredstvo, kojim emo ga odvesti u smrt.
Ovima se njezinim rijeima on obraduje i rekne:
Tragaj brzo za tim sredstvom i oslobodi me od moje brige!
Jer meni su vrata sredstava i putova postala preuskima.
Tada ona nastavi:
Ja u ti sigurno smisliti neko lukavstvo, kako bih njegovu i
votu uinila kraj.
Na koji nain
upita on.
A ona mu dadne kao odgovor:
Posredstvom na e robinje, zvane Bakun. Jer ona je okretna
u svim lukav tinama.
Ova je meutim robinja bila jedna od najopakijih utemeljiteljica nesree, i prema
njezinoj je religiji to bio grijeh, ako se ne bi izmi ljala nikakva nevaljal tina.
Ona je bila othranila Kan-ma-kana i Kudiju-Fakan, da, Kan-ma-kan joj je bio od s
rca odan i obiavao je u svome velikom po tovanju prema njoj spavati do njezinih nog
u. Kada je kralj Sasan bio uo te rijei svoje supruge, on rekne:
Da, taj je savjet ispravan.
Zatim naredi da doe robinja Bakun, ispripovijeda joj, to se bflo dogodilo, i za
povijedi joj, neka princu oduzme ivot, tim to joj je obeao koje ta lijepo.
Tvojoj u se zapovijedi pokoriti - odgovori ona - ali elim,
o moj gospodaru, da mi htjedne dati jedan bode , koji je nato
pljen vodom smrti, kako bih ti ga ja tim br e mogla dokrajiti.
243
Stoietrdesetidrujja no
Sasan joj rado uini po volji i donese za nju bode , koji je mogao izai u susret s
mrtnom udesu.
Ta je dakle robinja bila ula pripovijesti i stihove i u sebe upila rijetka izv
je a i prie. Pa im je bila primila taj bode , ona izae iz kue i pone razmi ljati, kako
amano doi glave. Ona dakle doe ka Kan-ma-kanu, dok je on sjedio i ekao na obeanje nek
og sastanka s gospodaricom Kudijom-Fakan. Tako se dogodilo, da su te noi njegove
misli bile okrenute k njegovoj sestrini i da su u njegovu srcu plamtjeli plamenov
i ljubavi. U tome trenutku iznenada ue k njemu Bakun i rekne:
Sada je vrijeme, da se dospije do sjedinjenja. Jer dani su ras
tanka pro li.
Kada je to uo, on upita:
- Kako stoji s Kudijom Fakan?
- Znaj, ona misli samo na tvoju ljubav - odgovori Bakun.
Tada Kan-ma-kan skoi na noge, odlo i svoje gornje haljine i dadne joj ih i obea j
oj sve lijepo. Ona meutim nastavi:
Slu aj, ja u ovu no provesti kod tebe. Ispripovijedati u ti
ne to od onoga, to sam ula, i tje iti te pripovijestima o onima koji
su bolesni od ljubavi, i koji se mue u svojoj e nji.
Ali Kan-ma-kan odgovori:
Ispripovjedaj mi neku pripovijest, koja e obradovati moje
srce, i koja e me osloboditi od moje brige!
S rijeima: - Od srca rado! - ona sjedne pokraj njega na pod, dok je onaj bode b
io skriven u njezinim haljinama, i zatim nastavi:
Znaj, ono najvedrije, to su moje u i ule, je
PRIPOVIJEST 0 HA I OJEDU.
Bio jednom jedan ovjek, koji je volio ljepotice i na njih izdavao svoj novac,
sve dok nije posve osiroma io i nije vi e ni ta
244
posjedovao. Tada mu svijet postane pretijesnim, i on pone lutati unaokolo po ulic
ama, kako bi potra io ne to, ime bi se mogao rrehraniti. I dok je on tako naokolo hod
ao, gledaj, kad li mu se zabije neki stari klin u no ni prst, tako da mu je potekl
a krv. On sjedne nastranu, opere krv i pove e si taj prst. Zatim viui poe dalje, sve
dok nije do ao do nekog hammama. On ue u njega i odlo i svoje haljine. Pa kada se unu
tra ogledao oko sebe, nae da e posrijedi uredna i ista kupelj. Sjedne dakle na bun
ar advrvana i pusti da mu voda stalno tee preko glave, sve dok nije postao umornim
.'..."
.-?*..
JissS
3BE
.... IP
245
fm'r- , tAli kada
. je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje taj ovjek sjeo na bunar advrvana i
daje pustio da mu voda stalno tee preko glave, sve dok nije postao umornim. Zatim
otie u prostoriju s hladnom kupelji, pa po to ondje nije ni na koga nai ao, sjedne u
jedan tihi kut, izvue komad ha i a i proguta ga. Kada mu se ovaj bio popeo u glavu,
on padne poleu ke na mramorni pod. A sada ga je ha i obmanjivao, da ga masira neki ugl
edni komornik i da mu stoje uz glavu dva roba, jedan s posudom za vodu, a drugi
s ostalim kupaim priborom i onim, to hammamski poslu itelj inae jo treba. Kada je to v
idio, on sebi u snu rekne:
ini se, da se oni u meni varaju, ili su to ljudi iz na e
cehovske udruge, ha i ojedi!
Zatim on ispru i svoje noge i povjeruje da uje, kako mu ham-mamd ija kazuje:
O gospodaru, blizu je vrijeme da poe gore. A danas si ti na
redu.
On rekne sam sebi, osmjehnuv i se:
Divno, o ha i u!
Zatim utei sjedne uspravno, nastavi sanjati, da dolazi ham-mamd ija, da ga uzima
za ruku i da mu stavlja oko tijela rubac od
247
Stoietrdesetitrea no
crne svile. Oba roba pou iza njega s posudama i priborom. Tako su ga pratili, sve
dok ga nisu doveli u stanovitu odaju, gdje su zapalili tamjan. Tada opazi, kako
je prostorija puna svakojaka voa i mirisnoga cvijea. Isijeku za njega jednu luben
icu i dadnu mu da sjedne na stolicu od ebanovine. Tu je meutim stajao hammam-d ija
i prao ga, dok su oba roba lijevala preko njega vodu. Zatim ga dobro istrljaju i
reknu:
O na vladaru i gospodaru, bio uspje an navijeke!
Zatim oni opet izau i zatvore vrata. Dok je sve to sanjao, uzme rubac sa svoje
ga tijela i pone se smijati, sve dok nije gotovo pao u nesvijest. Dugo se vremena
dalje smijao. Zatim meutim u sebi rekne:
Sto je to s njima, da me oni oslovljavaju kao nekog vezira i

da mi govore 'na vladaru i gospodaru'? Mo da su sada to uinili
zabunom. Ali e me uskoro prepoznati i rei: 'To je neki nitkov.' I
zatim e me dosita istui po zatiljku.
Budui daje sada osjeao da mu je vrue, on otvori vrata, na to dalje usne, da su mu
pri li neki mali mameluk i neki u kopljenik. Mameluk je imao kod sebe sve anj. Njega o
n otvori i izvadi iz njega tri svilena rupca. Prvi mu stavi preko glave, drugi p
reko ramena, a trei mu opa e oko bokova. U kopljenik mu meutim donese nanule, i obuje
mu ih. Sada mu priu mameluci i u kopljenici i povedu ga, pridr avajui ga, dok se on ne
prekidno smijao, sve dok nije odatle iza ao i uspeo se u stanovitu dvoranu. Nju on
nae opremljenu velikim sagovima, kako to prilii samo za kraljeve. Ubrzo k njemu p
o ure sluge i posjednu ga na neki divan. Zatim ga ponu masirati, sve dok ga nije sv
ladao san. I dalje je u snu vidio na svojim grudima neku djevicu. Nju on poljubi
i stavi je meu svoja stegna. Zatim pred njome klekne, onako kako mu karac obiava kl
eknuti pred enom, uzme svoj kurac u ruku i pone djevicu povlaiti i pritiskati na se
be. Odjednom mu netko dovikne:
Probudi se, ti nitkove! Ve je podne, a ti jo uvijek spava !
Tada on otvori oi i nae se kako le i na rubu bunara s hladnom vodom, usred gomile
ljudi, koja ga je ismijavala, i pri tome je
248
njegov kurac bio nadignut, a rubac mu je bio pao s tijela. Sada mu postane jasno
, da su sve to bile zablude snova i obmane ha i a. On ru an pogleda onoga, koji ga je
probudio, i rekne:
Ah, kamo sree da sam ipak mogao odsanjati do kraja!
Ali ljudi poviu:
Zar te nije sram, ti ha i ojedu, da spava ovdje gol s nadigr.utim kurcem?
I oni ga ponu udarati, sve dok mu potiljak nije postao crvenim. On je meutim bi
o gladan a ipak je bio okusio predukus
rla enstva.'
Kada je Kan-ma-kan bio saslu ao ovu robinjinu priu, on se pone smijati, sve dok n
ije pao na lea. I on rekne Bakuni:
- Dadiljo, to je zbilja jedna divna pripovijest. Ja nisam jo nikada uo ne to popu
t ove prie. Zna li ti mo da jo neku drugu?
- Dakako - odgovori ona.
I sada je pripovijedala robinja Bakun Kan-ma-kanu bez prestanka bajkovite dog
odov tine i vesele rijetkosti, sve dok ga nije svladao san. Ova mu meutim robinja o
stane sjediti uz njegovu glavu, sve dok nije pro ao najvei dio noi. Tada ona rekne u
sebi samoj:
Ovo je vrijeme, da se iskoristi prilika!
Ona brzo skoi na noge, trgne bode , baci se na Kan-ma-kana i htjedne mu prerezat
i grkljan. Ali gledaj sad, ue k njima prineva mati, a im ju je Bakun ugledala, ona
se po uri njoj ususret. Ali ju je spopao strah, i ona pone drhtati, kao da ju je po
grabila groznica. Zauena njezinim izgledom probudi Kan-ma-kanova mati svojega sina
iza sna. I im se ovaj probudio, nae svoju mater gdje sjedi uz njegovu glavu. Tako
je njezin dolazak bio uzrok njegovu spasenju. A razlog je njezina dolaska bio, t
o je Kudija-Fakan ula izvje e o planu za njegovo umorstvo i to je rekla njegovoj mate
ri:
O eno mojega strica, po uri se k svojemu sinu, prije nego
to ga umori vje tica Bakun!
249
I zatim joj je ona sve bila ispripovijedala, od poetka do kraja. Tada je mati
bila odjurila, a da se nije pravo ni sna la i da nije nimalo priekala, i bila je u la
upravo u trenutku, u kome se Bakun podigla protiv zaspaloga i kada mu je htjela
presjei grkljan. im se dakle probudio, on rekne svojoj materi:
Do la si u pravo vrijeme, draga mati. Jer moja je dadilja
Bakun takoer upravo kod mene ove noi.

On se zatim okrene robinji i upita je:
Tako ti mojega ivota, zna li jo kakvu pripovijest, ljep u
nego druge, koje si mi ispripovijedala?
Bakun odgovori:
Sto je to, to sam ti prije ispripovijedala, u poreenju s onim,
to bih ti jo mogla ispripovijedati! To je jo mnogo veselije. Ali ti
to moram pripovijedati u drugo vrijeme.
Zatim ona krene, jedva jo vjerujui u svoje spasenje, premda joj je on doviknuo
zbogom. Jer ona je u svojoj prepredenosti bila primijetila, da je njegova mati i
mala izvje e o tome, to se dogodilo.
Ova dakle ode svojim putem. Ali mu njegova mati rekne:
Dragi sine, ovo je jedna blagoslovljena no, jer te je P llah Uzvi eni spasio od
te prokletnice.
Kako to? - upita on.
I ona mu ispria kako je sve teklo od poetka do kraja. Tada joj on rekne:
Draga mati, gledaj, tko treba ostati na ivotu, za njega nema
nikakva ubojice. I ak ako ga pogodi ubojiina ruka, on ne umire.
Samo to je za nas najbolje, ako otputujemo od ovih neprijatelja.
Ali e AUah uiniti ono, to On hoe.
Sljedeega jutra Kan-ma-kan napusti grad i ujedini se s vezirom Dandanom. Posli
je njegova su se meutim odlaska dogodile izmeu kralja Sasana i Nuzhate ez-Zaman st
vari, koje su takoer nju prisilile, da napusti grad. Tako dakle ona takoer doe k nj
ima, a isto se tako s njima ujedine svi dr avni dostojanstvenici kra250
ija Sasana, koji su se priklonili njihovoj strani. Oni dakle sjednu u ratni savj
et, i usuglase se glede plana, da poduzmu plaka ki pohod protiv kralja od Male Azij
e i da uzmu nad njim osvetu. Tako oni akle krenu u rat protiv Ruma79. Ali padnu u
ropstvo kralja Rum-zana, vladara Male Azije, nakon to su se dogodile jo neke drug
e stvari, o kojima bi prianje ovdje predaleko vodilo, kako e to proizai iz onoga to
slijedi. O danu potom zapovijedi kralj Rum-zan, da trebaju doi k njemu Kan-ma-kan
i vezir Dandan i njihovi pratioci. I kada su oni zatim stupili pred njega, on i
m dadne da ?;ednu pokraj njega i zapovijedi da se donesu stolovi s jelima. Kada
- E to dogodilo, oni ponu jesti i piti i primire se, nakon to su ve bili vidjeli pr
ed oima sigurnu smrt. Jer kada je on naredio da oni zou, oni su jedan drugomu rekl
i:
On je samo zbog toga poslao po nas, jer nas hoe dati ubiti.
Kako su se oni dakle sada osjeali sigurnima, kralj im rekne:
Vidio sam jedan san, i ispripovijedao sam ga redovnicima,
ah su ovi rekli, da mi ga nitko ne mo e rastumaiti osim vezira
Dandana.
Tada vezir rekne:
Neka bi dobro bio vidio, o najvei kralju na ega vremena!
Kralj meutim nastavi:
O veziru, vidio sam sam sebe u nekoj jami, koja je izgledala
Kao mrana bunarska rupa, i tu su bile gomile ljudi, koji su me mu
ili. Ja sam htio skoiti gore. Ali kada god bih skoio uvis, padao
bih ponovo natrag na svoje noge, i bilo mi je nemogue, da izaem
iz one jame. Zatim sam se ogledao oko sebe i ugledao u njoj jedan
zlatni pojas. Prema njemu sam ispru io ruku, da ga uhvatim. Ali
kako sam ga podigao sa zemlje, vidio sam, da su to dva pojasa. Ka
da sam si dakle obadva opasao, gledaj, tada su ta dva bili opet
samo jedan pojas. To mi se, o veziru, dogodilo u snovienju, to je
ono, to sam vidio u slatkom snu.
79 Rumi su stanovnici zemlje Ruman, to jest: Bizanta.
251
Znaj, o na gospodaru i sultane - odgovori Dandan - tvoj

lik iz sna ukazuje na to, da ti ima nekoga brata ili nekoga bratova
sina, ili sina nekoga strica, ili bilo koga, tko pripada tvojoj kui, tvo
jemu mesu i krvi, koji je svakako jedan od va ih najplemenitijih.
Po to je kralj bio uo ovo tumaenje, on pogleda Kan-ma-ka-na, Nuzhatu ez-Zaman, Ku
diju-Fakan, vezira Dandana i druge zarobljenike, tim to je rekao u sebi samome:
Ako ja ovima dadnem odrubiti glave, tada e i eznuti hra
brost njihovih trupa, jer zatim dakako nee biti voa, i ja u se moi
uskoro vratiti u svoju zemlju, kako mi se ne bi izgubilo moje gos
podstvo!
im se dakle u njemu uvrstila ta odluka, on dadne pozvati krvnika i zapovijedi m
u, da Kan-ma-kanu na licu mjesta presijee vrat. Ali gledaj, u istome trenutku stu
pi naprijed kraljeva dadilja i upita ga:
O bla eni kralju, to si to odluio?
On odgovori:
Odluio sam, da ove zarobljenike, koji su u mojoj moi, dad
nem ubiti: zatim u njihove glave dati prebaciti njihovim drugovi
ma i sam ih napasti sa svojim trupama u punom napadu. Mi emo
jedan dio pobiti i ostale natjerati u bijeg, i to e biti odluujua bit
ka. Tako u se moi uskoro vratiti natrag u svoju zemlju, prije nego
to se u mojoj dr avi zbudu dalekose ni dogaaji.
Kada je dadilja ula od njega ove rijei, ona mu prie i rekne mu na stranom jeziku
:
Kako ti to mo e izgledati dobro, da dadne ubiti sina svoje
ga brata, svoju sestru i ker svoje sestre?
Kod tih se dadiljinih rijei kralj silno razbijesni, i povie na nju:
O ti prokletnice, zar mi ti nisi priala, da je moja mati bila
ubijena i daje moj otac skonao od otrova? Ti si mi ipak dala jedan
dragulj i rekla, daje taj pripadao mojemu ocu! Za to mi dakle nisi
rekla istinu?
252
? Pripovijest o ha i ojedu
Tada ona odgovori:
- Sve, to sam ti ja priala, je istina. Ali je s nama dvoma pos-::;edi neobina stva
r, i udes je nas obojega udesan. Sada dakle, ja fe zovem Mard ana, a tvoja se mati
zvala Abriza. Ona je bila puna epote i dra esti, njezina je hrabrost bila slavljen
a u poslovicama, na je bila ak meu junacima na glasu zbog svoje odva nosti. Tvoj je
otac bio kralj 'Omar ibn en-Nu'man, vladar od Baghdada i Chorasana. To je pouzda
no istina i izvan svake sumnje. On je po-- _:0 jednom svojega sina Sarkana u jed
an pljaka ki pohod s ovim vezirom Dandanom, i oni su izveli poneko junako djelo. Tvo
j je iakle brat, kralj Sarkan, bio izjahao ispred trupa i odvojio se od svoje vo
jske: tada se susreo s tvojom materom, princezom Ab-rizom, u njezinu dvorcu. Mi
smo naime bile s njome oti le na jedno :>amljeno mjesto, kako bismo se hrvale. Ond
je je on nabasao na r.as, dok smo mi upravo bile pri borbi. I on se hrvao s tvoj
om materom. Ali gaje ona pobijedila svojom zraeom ljepotom i svojom smiono u. Zatim g
a je zadr ala tijekom pet dana kao gosta u svome dvorcu. Ali je to bilo dojavljeno
njezinu ocu preko njegove matere, stare Savahi, s nadimkom Dhat ed-Davahi. Nako
n to je noja mati bila prihvatila islam od tvojega brata Sarkana, on ju je poveo
sa sobom i potajno je otpratio u grad Baghdad. Kod nje smo bile samo ja i Raihan
a i dvadeset drugih djevojaka. I mi smo takoer sve bile od Sarkana prihvatile isl
am. Kada smo zatim do le k tvojemu ocu, kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, i kada je on
ugledao tvoju mater, princezu Abrizu, njegovo je srce ispunila ljubav prema njo
j. I jedne noi on otie k njoj i ostane s njome nasamo, i ona tada ostane s tobom t
rudna. Tvoja je meutim mati imala tri dragulja, i njih je poklonila tvojemu ocu.
On jedan dadne svojoj keri Nuzhati ez-Zaman, drugi tvojemu bratu Dau el-Makanu a
trei tvojemu drugom bratu, kralju Sarkanu. Ovaj mu princeza Abriza opet uzme i sau
va ga za tebe. Kada se zatim pribli ilo vrijeme njezina poroaja, tvoju mater obuzme
e nja za svojima, i ona mi otkrije svoju tajnu. Tada se ja uputim k jednomu crnom
robu po imenu el-Ghadban, potajno mu priopim na

je s nama. Ovaj nas rob izvede iz grada i
253
plan i po-taknem ga na to, da putu
pobjegne s nama, dok je tvoja mati ve bila blizu svojega poraa-nja. Kada smo uprav
o dospjeli do poetka svoje zemlje, u jednome osamljenom kraju, kadli spopadnu tvo
ju mater poroajni trudovi. Ali se je taj rob bio u mislima potajno pozabavio time
, i tako joj on prie i pone od nje tra iti ono sramotno. Tada ona na njega glasno po
vie i pone se od njega u asavati. I u svome te velikom strahu ona odmah rodi. U tome
je meutim trenutku poeo iz pravca na e zemlje dolaziti neki oblak pra ine, i taj se p
one uspinjati i kovitlati, sve dok se svijet nije izgubio u tami. Tada se rob pre
stra i za svoj ivot, i on u svome bijesu udari princezu Abrizu svojim maem i ubije j
e. Zatim uzja i konja i odja i odatle. im je on dakle bio pobjegao, rastvori se oblak
pra ine, i pojavi se tvoj djed, kralj Hardub, vladar od Male Azije. Tek to je on b
io otkrio tvoju mater, svoju ker, kako ondje le i mrtva, ispru ena na zemlji, njega i
spuni gorka patnja i duboka alost. On me upita, kako je ona dospjela u smrt i za to
je potajno napustila zemlju svojega oca. Tada sam mu ja ispripovijedala sve, od
poetka do kraja. To je takoer razlog neprijateljstva izmeu naroda zemlje Grka i na
roda dr ave od Baghdada. Zatim smo ponijeli tvoju umorenu mater i polo ili je u grob
. Ja sam meutim tebe ve bila uzela k sebi, i othranila sam te, i objesila sam ti o
ko vrata dragulj, koji je bila imala princeza. Kada si ti kasnije bio odrastao i
dosegao mu evnu dob, nije mi bilo mogue, da ti priopim stvarno stanje stvari. Jer d
a sam te bila o njemu izvijestila, tada bi ubrzo opet meu vama izbili ratovi. utnj
u mi je takoer nalo io tvoj djed, a ja ipak nisam mogla postupati protiv zapovijedi
kralja Harduba, vladara od Male Azije. To je razlog, zbog kojega sam pred tobom
sakrila te stvari i zbog kojega ti nisam rekla, da je kralj 'Omar ibn en-Nu'man
tvoj otac. Kada si ti do ao na vlast, ispripovijedala sam ti jedan dio istine, al
i sam te o cjelini mogla izvijestititi tek u ovome asu, o najvei kralju na ega vreme
na. Skriveno sam ti uinila otvorenim i prinijela za to dokaz. To je ono o emu ja p
osjedujem izvje e. Uzmogao ti sada imati vlast nad svojom odlukom!
Zarobljenici su meutim bili sve uli, to je rekla robinja Mard ana, kraljeva dadilj
a. I sada Nuzhat ez-Zaman iznenada glasno klikne i uzvikne:
254
Pripovijest o ha isojedu
Tako je onda ovaj kralj Rumzan moj brat od strane mojega
oca 'Omara ibn en-Nu'mana, a njegova je mati bila princeza
Abriza, ki kralja Harduba, vladara Male Azije! Ja takoer posve
asno prepoznajem ovu robinju Mard anu.
im je dakle kralj Rumzan sve to uo, obuzme ga estoko uzbuenje, i bio je u nedoumi
ci o sebi samome. Ipak on smjesta dadne da doe k njemu Nuzhat ez-Zaman, pa kada j
u je pogledao, krv bude privuena ka krvi. On je upita o njezinima ivotnim udesima
i ona mu sve ispripovijeda. I ono se, stoje ona kazivala, podudaralo s onim, to j
e bila ispriala njegova dadilja Mard ana. Zato kralj postane sigurnim u to, da on p
ouzdano i bez sumnje potjee od irakog naroda i da je kralj 'Omar ibn en-Nu'man bio
njegov otac. I u tome trenutku on razrije i okove svoje sestre Nuzhate ez--Zaman.
Ona mu prie i poljubi mu ruke sa suzama u oima. I budui daje ona plakala, kralj je
takoer morao zaplakati. Ispunila gaje bratska nje nost, i njegovo se srce prikloni
sinu njegova brata, sultanu Kan-ma-kanu. On brzo skoi na noge i oduzme krvniku m
a iz ruke. Sada zarobljenici povjeruju, da je do ao njihov posljednji as, kada su ga
vidjeli da to ini. On meutim zapovijedi, da ih se privede, i sam rasijee njihove o
kove, tim to je doviknuo svojoj dadilji Mard ani:
Upoznaj jo jednom sve ove sa svojom povije u, koju si me
ni ispripovijedala!
Tada ona odgovori:
Znaj, o kralju, ovaj je stari vezir Dandan, i on je za mene naj
bolji svjedok. Jer on zna, kako se sve u istini dogodilo.
Tada je ona istoga asa poela pred zarobljenicima i pred kraljevima Grka i Frana
ka80, koji su ondje bili nazoni, i upoznavala
80 Podsjeamo itatelja na osamdesetiosmu no (u II. svesku): "... i k njima [Grc

ima] stignu Franci iz svih svojih zemalja: Francuzi, Nijemci, Dubrovani, Zadrani,
Mleani, enovljani i sve te vojne ete Bljedolikih", gdje je vjerojatno posrijedi re
miniscencija na etvrtu kri arsku vojnu, osvajanje Konstantinopola i utemeljenje Lat
inskog Carstva 1204. godine. Dok su Grci (Rumi) oznaka za stanovnike Bizanta, Fr
anci oznaavaju stanovnike ostalog dijela Europe.
255
ih je s onom povije u, dok su joj je kraljica Nuzhat ez-Zaman i vezir Dandan i svi
drugi zarobljenici potvrivali. Ali ba kada je robinja Mard ana zavr ila svoje pripovij
edanje, padne njezin pogled na trei dragulj, sliku i priliku dvaju, koje je neko b
ila posjedovala princeza Abriza. Njega je ona otkrila na vratu Sultana Kan--ma-k
ana, i kada ga je prepoznala, ona ispusti glasan krik, od kojega je odjeknula pr
ostorija. Kralju meutim ona rekne:
O moj sine, znaj, sada sam, u ovome trenutku, postala jo
vr e uvjerena o istini, jer taj je tu dragulj, koji se nalazi o vratu
ovoga zarobljenika, isti kao onaj, koji sam tebi stavila oko vrata,
da, on je njegova slika i prilika. Tako je dakle ovaj zarobljenik sin
tvojega brata, on je stvarno Kan-ma-kan!
Tada se Mard ana obrati samomu Kan-ma-kanu s rijeima:
Dopusti mi da vidim taj dragulj, o najvei kralju na ega vre
mena!
Taj ga uzme sa svojega vrata, pru i ga ovoj robinji, dadilji kralja Rumzana, i
ona ga uzme. Zatim zamoli Nuzhatu ez-Zaman za trei dragulj, i ta joj ga dadne. Ka
da su se zatim oba dragulja na la u robinjinoj ruci, ona ih pru i sa svoje strane kr
alju Rumzanu. Njemu time bude pru en istinski dokaz. I on sada ve bude uvjeren, da
je on stric sultana Kan-ma-kana, i da je njegov vlastiti otac kralj 'Omar ibn en
-Nu'man. Smjesta poe prema veziru Dandanu i zagrli ga, zatim zagrli kralja Kan-ma
-kana. I obojica glasno kriknu od radosti. Istoga se asa pro iri vesela vijest. Uda
ralo se u tulum-baze i bubnjeve, puhalo se u svirale, i radost je bila opa. Takoer
su vojske iz Iraka i Sirije ule radosnu buku kod Grka. Tako se oni svi skupa sje
dei usprave, i s njima kralj ez-Ziblikan, koji u sebi rekne:
Sto bi to zapravo moglo biti razlogom za ove povike radosti
kod vojske Grka i Franaka?
I iraka se vojska primakne onamo, kao da se odluila na borbu. * Ona sie u ravnic
u, * mjesto, koje je pogodno za boj maem i kopljem. * Tada kralj Rumzan pogleda i
ugleda kako prilaze ete, koje su bile opremljene za borbu. Brzo on upita, to to z
nai, pa
256
kada su mu bili ispostavili izvje e, on zapovijedi, neka Kudija--Fakan, ki njegova b
rata arkana, bez odlaganja po uri preko k vojsci iz Sirije i Iraka, kako bi im prio
pila neobinu podudarnost dogaaja, i da se pokazalo, da je kralj Rumzan stric sultan
a Kan--ma-kana. * Tada se dakle po uri sama Kudija-Fakan * i rastjera si :z srca p
atnju i tugu, * sve dok nije dospjela ka kralju ez-Ziblikanu. Ona ga pozdravi i
izvijesti ga, kako su se neobino dogaaji bili poklopili, i da se ispostavilo, da j
e kralj Rumzan njezin brat i stric Kan-ma-kana.
Kada je ona bila u la k njemu, na la ga je uplakana od straha za ivot emira i kne ev
a. Kada mu je meutim bila ispriala stvari od poetka do kraja, svi se silno obraduju
, a njihova patnja i ezne.
Zatim oni uzja e, kralj ez-Ziblikan, i s njime svi velika i i knezovi. Pred njima
je jahala princeza Kudija-Fakan, i ona ih odvede do rasko nog atora kralja Rumzana
. I kada su oni u li k njemu, na li su ga zajedno s njegovim neakom Kan-ma-kanom. On
se i takoer vezir Dandan bio s njime posavjetovao o kralju ez-Ziblikanu. Bili su
se slo ili u tome, da mu i nadalje povjere grad Damask u Siriji i da ga ondje osta
ve kao potkralja, onako kako je on to bio prije toga, dok su sami htjeli putovat
i u Irak. Tako dakle oni postave kralja ez-Ziblikana za namjesnika od Damaska u
Siriji, i zatim mu zapovijede, da poe onamo. On stoga krene sa svojim trupama pre
ma onomu gradu, dok su mu oni za stanovit dio puta dali pratnju za rastanak. Zat
im se vrate u svoje logori te i dadnu da se oglasi meu trupama, neka se spreme za p
olazak u iraku zemlju. Obje se vojske ujedine jedna s drugom. Kraljevi meutim jeda
n drugomu reknu:
- * Nikada na a srca nee nai mira, * niti e i eznuti ar na ega gnjeva, * prije nego
vr imo osvetu * i pokrijemo sramotu * ka njavanjem stare Savahi, * zvane Dhat ed-Dav
ahi! *
Zatim krene kralj Rumzan sa svojim pouzdanicima i velika ima svoje dr ave. A sult
an je Kan-ma-kan bio radostan zbog svojega strica kralja Rumzana, i on je blagos
livljao robinju Mard anu, jer je ona dala da oni jedan drugoga prepoznaju.
257
Tako su oni svi putovali bez zadr avanja, sve dok nisu dospjeli u svoju zemlju.
Ondje je o njima douo natkomornik Sasan. Zato on izae i poljubi ruku kralju Rumza
nu, a ovaj mu pokloni sveanu haljinu. Nato kralj Rumzan sjedne, i naredi da njego
v neak, sultan Kan-ma-kan sjedne pokraj njega. Kada je meutim Kan-ma--kan rekao sv
ojemu stricu: Dragi strie, ovo kraljevstvo dolikuje samo tebi jedinomu! - ovaj od
govori:
Od toga me sauvao Allah, da ja tebi osporavam tvoju dr avu!
Ali im je vezir Dandan obojici svjetovao, da gospodstvo dijele jedan s drugim
, tim to e naizmjence svaki pojedini upravljati dr avom uvijek po jedan dan. A s tim
e se obojica slo e..."
258
i
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se oba kralja usuglasila u tome,
da svaki pojedini treba naizmjence upravljati po ;edan dan. Zatim su prireivali
gozbe, za koje su davali klati mnoge ivotinje, a njihova je radost bivala sve veom
. ivjeli su tako nadalje neko vrijeme, dok je sultan Kan-ma-kan provodio noi kod s
voje sestrine Kudije-Fakan. Potom meutim, kada su ednoga dana tako sjedili, radosn
i zbog svojega ivota i dobrog obrata udesa, * kadli se u daljini podigne oblak pr
a ine, * koji se uspinjao i kovitlao, * sve dok se svijet nije izgubio u njegovoj
tami. * Gotovo istoga tog trenutka doe k njima neki trgovac, koji je kriao i glasn
o molio za pomo, tim to je vikao:
O vi najvei kraljevi na ega vremena, kako dolazi do toga,
da ja mogu ivjeti u sigurnosti u zemlji krivovjeraca, a da sam u
va oj zemlji naprotiv opljakan, u zemlji pravinosti i sigurnosti?
Tada mu prie kralj Rumzan i upita ga, to je s njime. Ovaj odgovori:
Ja sam trgovac, i putovao sam, daleko od zaviaja, unaoko
lo od prije stanovitoga du ega vremenskog razdoblja. Da, gotovo u
:rajanju od dvadeset godina sam putovao okolo po svijetu. I imao
sam pismo o oslobaanju iz grada Damaska, koje mi je ispostavio
259
Stoietrdesetietvrta no
pokojni kralj arkan, jer sam mu ja dao na poklon stanovitu robinju. Kada sam sada
sa sto tovara indijskih dragocjenosti do ao u ovu zemlju i kada sam ve bio blizu B
aghdada, to je ipak va e nepovredivo podruje i mjesto va e za tite i va e pravednosti, kad
li me napadnu bande, Arapi i Kurdi, koji su se stekli iz svih zemalja. Ti pobiju
gomile mojih slugu i ugrabe mi moju robu. To je to, to mi se dogodilo!
Zatim trgovac pone plakati pred kraljem Rumzanom i provali u naricanje. Kralj
meutim imadne prema njemu sa aljenja i samilosti, a isto ga je tako sa aljevao njegov
neak, kralj Kan-ma--kan, i obojica se zakunu, da e poi u pohod protiv razbojnika.
Tako dakle oni izau protiv njih sa sto vitezova, od kojih je svaki tako mnogo bro
jao kao tisuu mu karaca. Onaj trgovac po uri ispred njih, kako bi ih doveo na pravi p
ut. Oni su jahali bez prekida tijekom dana i tijekom cijele noi sve do osvita zor
e. * Tada se nau u nekoj dolini, * u kojoj ugledaju kako teku mnogi potoci * i ka
ko rastu mnoga drveta. * I oni otkriju, da su se razbojnici bili raspr ili po toj
dolini. Bili su si izmeu sebe porazdijelili trgoveve tovare, a samo ih je jo dio pr
eostao. Sada ih na juri opkoli sto vitezova i napadnu ih sa svih strana. Kralj Ru
mzan istisne bojni poklik, a isto tako uini njegov neak Kan-ma-kan. I ne potraje t
o dugo, a ve su ih sve bili zarobili. To je bilo trista konjanika, sve sama s brd
a s dola sakupljena beduinska klate . Poslije zarobljavanja im otmu ono, to su jo im
ali kod sebe od trgoveve robe. Zatim im stave jake okove i odvuku ih u grad Baghd
ad. Nato kralj Rumzan zajedno sa svojim neakom, kraljem Kan-ma-kanom, sjedne na i
sto prijestolje. Zatim njih dvojica dadnu da pred njih dovedu sve te ljude i ponu
ih ispitivati o njihovu poslovanju i o njihovim predvodnicima. Oni odgovore:
Mi nemamo nikakve predvodnike osim tri ovjeka, i to onih
triju, koji su nas sakupili iz svih krajeva i zemalja!
Poka ite nam svoje poglavice!
zapovijede kraljevi.
Kada su ovi to bili uinili, oni dalje zapovijede, da se ova trojica moraju zad
r ati, a da se naprotiv ostali momci puste na slobodu, nakon to im se oduzme svo zl
ato, koje su imali kod sebe i
260
nakon to se ono preda trgovcu. Sada trgovac pregleda svoje tkanine i svoj novac,
i on nae, da mu se etvrti dio bio izgubio. Tada mu oni obeaju, da e mu nadoknaditi s
ve ono, bez ega je ostao. Naposljetku on jo izvue dvije poslanice, jednu napisanu S
arka-r. :vim rukopisom, drugu napisanu rukom Nuzhate ez-Zaman. Jer to je bio ba o
naj trgovac, koji je kupio od Beduina Nuzhatu ez--Zaman, dok je ona jo bila djevi
ca, i koji ju je doveo njezinu bratu. I zatim se izmeu njih dvoje dogodilo ono, to
je ispriano. Nato kralj Kan-ma-kan ispita obje poslanice, prepozna pismo svojega
strica Sarkana i uje povijest svoje tetke Nuzhate ez-Zaman. On se smjesta uputi
k njoj s ovom drugom poslanicom, koju je ona bila napisala za kasnije opljakana t
rgovca. Takoer joj ispripovijeda ::govevu povijest od poetka do kraja. Nuzhat ez-Za
man je se opet prisjeti i prepozna svoj vlastiti rukopis. Tada ona dadne da se z
a njega iznesu gostinski darovi i preporui ga svojemu bratu kralju Rumzanu i svoj
emu neaku kralju Kan-ma-kanu. Oni mu se udostoje zbog njegove dobre usluge poklon
iti novac, robove i sluge. Takoer mu Nuzhat ez-Zaman po alje jo stotisua dirhema i pe
deset tovara robe i druge skupocjene poklone. Zatim ona dadne da ga dovedu, pa k
ada je on do ao, ona izae k njemu, pozdravi ga i izvijesti ga, da je ona ki kralja '
Omara ibn en-Nu'mana, da je njezin brat kralj Rumzan a njezin neak kralj Kan-ma-k
an. Vrlo se tomu obradovav i, on joj estita, to se iva i zdrava vratila u zaviaj i ope
t sjedinila sa svojim bratom, poljubi joj ruke i zahvali joj za ono, to mu je ona
bila uinila. Zatim on zakljui s rijeima:
Tako mi Allaha, na tebi dobro djelo nije bilo izgubljeno.
Nato se ona povue u svoju odaju, dok je trgovac kod njih ostao jo tri dana. Zat
im on uzme od njih opro taj i stavi se u pokret prema sirijskoj zemlji.
Potom kraljevi dadnu da dou ona tri razbojnika momka, koji su bili poglavice dr
umskih razbojnika, i upitaju ih o njihovu poslovanju. Jedan od njih zapone i rekn
e:
Znajte, ja sam Beduin, koji je obiavao vrebati na putu, kako
bi lovio malu djecu i djevice i kako bi ih za novac dalje prodavao
trgovcima. Tako sam ja radio tijekom dugakoga vremenskog raz261
Stoicetrdesetietvrtn no
doblja, sve do jo ovih dana. Ali me je sotona morao navesti na to, da sam se prik
ljuio ovoj ovdje dvojici nitkova, kako bih s njima sakupio klate Arabljana i drugi
h naroda za plakanje i drumska razbojstva.
Tada mu kraljevi zapovijede:
Ispripovijedaj nam ono najudnovatije, to si do ivio u krai
djece i djevica!
On nato odgovori:
- Ono najudnovatije, to mi se dogodilo, o vi najvei kraljevi
na ega vremena, je ovo. Prije dvadesetidvije godine sam ugrabio
jednoga dana jednu od keri Jeruzalema. Ta je cura bila lijepa i dra
esna, ali je bila slu kinja i nosila traljave haljine, a na njezinoj je
glavi le ao dronjak od nekog ogrtaa od devine dlake. Ja sam je
ugledao, dok je izlazila iz chana, odmah sam je oteo posredstvom
lukavstva, posjeo je na neku devu i po urio s njome odatle. Imao
sam dodu e na pameti, da je odvedem u stepu k svojemu narodu i
da joj dadnem da kod mene uva deve i u dolini skuplja njihov iz
met. Ali budui da je ona estoko plakala, ja se okomim na nju i
ponem joj zadavati bolne udarce. Zatim je uzmem i odvedem je u
grad Damask. Ondje je ugleda kod mene neki trgovac. Taj je bio go
tovo kao izvan sebe, kada ju je ugledao. Njemu se takoer dopao
njezin fin govor, i tako je on htjedne od mene kupiti, i pone mi
nuditi za nju sve vi u cijenu, sve dok mu je nisam naposljetku pro
dao za stotisua dirhema. Dok sam mu je predavao u ruke, uo sam
iz njezinih usta udesno fine rijei. A potom su mi bili ispriali, da
joj je taj trgovac obukao neku lijepu haljinu, daje nju kralju, nam
jesniku od Damaska, ponudio kao poklon, a da mu je taj dao dvo
struko od one svote, koju je ovjek meni bio platio. To je, o najvei
kraljevi na ega vremena, ono najudnovatije to mi se dogodilo. Ali,
tako mi mojega ivota, ono je za tu djevojku bila preniska cijena!
Kada su kraljevi uli ovu povijest, oni se ponu uditi. Ali im je Nuzhat ez-Zaman ul
a, stoje ispripovijedao Beduin, svjetlost joj pred njezinim oima postane tamom, o
na krikne i dovikne svojemu bratu Rumzanu:
262
Povijest Beduina- HammMa
Gledaj, to je taj isti Beduin, koji me je oteo iz Jeruzalema, o
:ome nema nikakve sumnje!
Zatim im Nuzhat ez-Zaman ispripovijeda sve, to je tijekom svojega putovanja po
tuini imala zbog njega propatiti, bijedu i udarce, glad i pogrdu i prezir. I ona
zakljui s rijeima:
Sada imam pravo, da ga ubijem!
Nato ona trgne ma i prie Beduinu, kako bi ga ubila. On me-iutim krikne i povie:
O vi najvei kraljevi na ega vremena, nemojte dopustiti, da
mi ona oduzme ivot, prije nego to sam vam ispripovijedao jo i
iruge neobine pustolovine, koje su mi se dogodile!
Sada joj rekne njezin neak Kan-ma-kan:
Draga tetka, pusti ga neka nam ispripovijeda neku pripovi
jest. Potom uini, to god hoe !
Tada ona od njega odustane. A kraljevi zapovijede:
- Sada nam ispripovijedaj neku pripovijest!
- O vi najvei kraljevi na ega vremena
zamoli on nato -ako vam ispripovijedam izv
jesnu divnu pripovijest, hoete li mi zatim oprostiti?
Kada su mu kraljevi to potvrdili, Beduin im pone pripovijedati neobian do ivljaj,
koji mu se dogodio
POVIJEST BEDUINA HAMMADA.
'Znajte, prije kratkoga sam vremena bio jedne noi muen od opake besanice, i ak u
ope nisam vi e vjerovao, da bi jo moglo doi jutro. Kada je meutim stvarno nastalo jutr
o, ja ustanem istoga trenutka, opa em se svojim maem, uzja im svojega konja, uzmem ko
plje i izaem u lov i hajku. Usput sretnem gomilu ljudi. Oni me upitaju o mome cil
ju. Po to sam im ga rekao, oni reknu:
263
Mi elimo biti tvoje dru tvo.
Tako mi svi zajedno poemo dalje, i dok smo urili svojim putem, gledaj, kadli pr
ed nama iznenada izroni neki noj. I mi ga stanemo loviti, ali nam je on izmicao,
tim to je irio svoja krila. Stalno je bje ao dalje, dok smo se mi dali u potjeru za
njim sve do podneva. Tada nas on odvede u neku pustinju, u kojoj nije bilo nika
kva raslinja i nikakve vode i u kojoj nismo ni ta slu ali osim siktanja zmija, zavij
anja d innova i krikova ghula81. Kada smo bili dospjeli onamo, noj nam i ezne s na ega
pogleda, i mi nismo znali, je li on odletio prema nebu, ili ga je progutala zeml
ja. Sada mi okrenemo na e konje i htjednemo odande odjahati. Ali smo uvidjeli, da
nije dobro ni preporuljivo vraati se u doba, kada priti e ega. Jer te ko nas je optereti
lo vrue doba dana, bili smo mueni silnom eu, a na i su konji ostali stajati, tako da s
mo ve bili sigurni u smrt. U toj nu di iznenada ugledamo u daljini neku livadu, koj
a se bila iroko protezala, i kojom je veselo poskakivalo mno tvo gazela. Ondje je b
io takoer podignut neki ator. A kraj atora su se nalazili konj, koji je bio priveza
n, i koplje sa svjetlucavim iljkom, koje je stajalo uspravno zabodeno u zemlju. T
ada mi prikupimo novu ivotnu hrabrost, po to smo ve bili odustali od svake nade. I m
i okrenemo svoje konje prema onomu atoru, tim to smo pojahali prema livadi i vodi.
Svi moji drugovi, ja na njihovu elu, po ure onamo, i nismo se prije zaustavili, do
k nismo dospjeli na onu livadu. Zaustavimo se kod jednoga izvora, napijemo se i
napojimo na e konje. I mene obuzme neka bezbo na znati elja, i ja se uputim k vratima
onoga atora. U njemu ugledam mladia, na ijim obrazima jo nije poinjala rasti nikakva
brada, i bio je lijep poput mladoga Mjeseca. Njemu je s desna stajala neka cura,
vitka poput vrbove grane. Jedva da sam je bio ugledao, a ve se moje srce ispunil
o ljubavlju prema njoj. Ja pozdravim ovoga mladia, on uzvrati moj pozdrav, i zati
m ga upitam:
Arapski brate, reci, tko si ti, i to ti je ova cura, koja se nalazi
kod tebe?
81 Ghuli i ghule su demonske pustinjske nemani.
264
Povijest Beduina Hammddu
Mladi spusti svoju glavu prema tlu. Ali je poslije stanovitog vremena opet pod
igne i rekne:
Reci mi, tko si ti, i to znae oni jahai, koji se nalaze s to
bom!
Tada ja odgovorim:
Ja sam Hammad ibn el-Fazari, nadaleko glasoviti vitez, koji
meu Arabljanima vrijedi toliko, koliko petstotina konjanika. Mi
smo iza li iz svoje zemlje u hajku i lov, ali nas je tada spopala e,
: stoga sam doja io na vrata ovoga atora, ne bih li mo da kod vas
na ao koji gutljaj vode.
im je od mene uo ove rijei, on se okrene k lijepoj curi i
rekne:
Donesi ovomu ovjeku vode i to je ve pri ruci od hrane!
Tada se cura podigne. Njezine su haljine u tale po tlu, zlatne su grivne zveckal
e na njezinim nogama, a njezini su se udovi zbunjivali u njezinoj dugakoj kosi. N
eko je vrijeme izbivala. Zatim se vrati, sa srebrenom posudom punom hladne vode
u desnoj ruci, sa zdjelom datulja, mlijeka i onoga to je bilo pri ruci od divljai
u lijevoj. Ali ja u svojoj arkoj ljubavi prema njoj nisam mogao od nje uzeti niti
jela ni pia. Tako sam svoje misli zaodjeo u ove stihove, koje sam izgovorio:
To je, kao da je tamno litto njezinih ruku Gavran, koji stoji na polju pokritu sn
ijegom.
Ti vidi , kako kraj njezina lica Sunce Gubi sjaj i kako Mjesec kopni u strahu.
Kada sam se dakle ipak bio najeo i napio, ja reknem mladiu:
Slu aj, o kne e Arabljana, ja sam te o sebi izvijestio po isti
ni. Sada bih volio, da ti meni ispripovijeda o sebi samome i da me
izvijesti o sebi primjereno istini!
265
Mladi odgovori:
Sto se tie ove cure, ona je moja sestra.
Tada ja nastavim:
Ja elim, da je ti dobrovoljno uda za mene. Ako ne, ja u te
ubiti i silom je uzeti.
Mladi opet spusti svoju glavu prema tlu. Ali nakon nekog vremena on podigne sv
oj pogled prema meni i rekne:
- Ti govori istinu, kada ka e , da si ti vitez, poznat u svijetu, i nadaleko glaso
vit junak. Jer zbilja, ti si pustinjski lav. Samo, ako vi svi podmuklo napadnete
na mene i nasilniki me ubijete, i zatim otmete moju sestru, to e biti sramotna mr
lja na va oj asti. Ako je meutim tako, kako vi kazujete, da ste vi vitezovi, koji se
raunaju u junake, i ako se ne bojite boja i oru anog okr aja, tada mi ostavite malo
vremena: ja u u meuvremenu staviti na sebe svoju opremu, opasati se svojim maem, po
grabiti koplje i uzjahati svojega konja. Tada emo mi, ja i vi, izja iti na bojno po
lje. Ako ja zadobijem pobjedu nad vama, tada u vas sve pobiti, sve do posljednjeg
ovjeka. Ali ako vi mene svladate i ubijete, tada ova cura, moja sestra, pripada
vama. Kada sam uo od njega ove rijei, ja mu reknem:
- Zbilja, to je samo po teno i pravo. Lo e bi nam pristajalo tomu proturijeiti!
Nato ja opet okrenem svojega konja. Ali se bijesni ar moje ljubavi prema toj c
uri u meni sve vi e rasplamsavao. im sam se zatim vratio k svojim drugovima, ja im
opi em njezinu ljepotu i ljupkost, takoer ljepotu mladia, koji je bio s njome, njego
vu odva nost i njegovu du evnu jakost, i kako se hvalio, da se mo e ravnopravno boriti
s tisuu vitezova. Nadalje sam ispriao svojim drugovima o svom tom blagu i dragocj
enostima, koji su se nalazili u atoru, i ktomu dodam:
Znajte, mladi ne bi ondje ivio na tako osamljenu mjestu u
ovoj zemlji, kada on ne bi bio mu karac od velike odva nosti. Ja
vam dakle predla em, da, tkogod uope ubije toga mladia, taj
treba zadobiti njegovu sestru!
266
Povijest Beduinu Hammada
Oni odgovore:
- Mi se s time sla emo.
Nato dakle stave moji drugovi na sebe ratnu opremu, uzja u svoje konje i pojasu
prema mladiu. I oni ga nau, gdje se on takoer bio naoru ao i sjedio u sedlu. Njegova
je meutim sestra bila po urila k njemu i objesila se za njegov stremen. Njezin je
zar bio mokar od njezinih suza, i u svome strahu za svojega brata ona povie:
Jao!
i
O patnjo mojega srca!
i ona se potu i na svoju nevolju u ovim stihovima:
PredAllahom se tu im zbog patnje i jada, Kako bi ih Gospod prijestolja ispunio jez
om,
Njih, koji te uporno hoe ubiti, najdra i brate,
Gdje ipak nema nikakva razloga za spor ili krvnu krivnju.
Svi to junaci znaju, da si ti plemenit vitez, Najodva niji od sviju na Istoku i da
leko na Zapadu.
Ti vjerno uva sestru, koja posjeduje malo snage,
Ti si dabome njezin brat. Ona se moli za tebe Gospodu.
, Tako dakle ne dopusti neprijateljima, da zasu nje moju du u, da me nasilniki ugrabe
, ili da me okrutno i divlje okuju.
Nikada ja neu, Tako miAllaha, boraviti na nekome mjestu, Ako nisi ti takoer ondje,
pa makar bilo ispunjeno rado u.
Ja u se u ljubavi prema tebi rado posvetiti smrti Ipolei se u postelju praha i zat
im biti u grobu.
267
Stoietrdesetietvrtiz no
Kada je njezin brat uo njezine stihove, on estoko zaplae, okrene glavu svojega k
onja prema svojoj sestri i odgovori na njezinu pjesmu, tim to rekne:
Ostani ovdje i pogledaj danas od mene udesna djela, Kada se susretnemo i ja ih ob
orim!
Cak i kada bi knez lavova istupio iz njihovih redova, Od svih najsmioniji i najo
dva niji junaina
Dao bih mu da isku a udarac od majstorske vrste I do kraja bih mu zabio koplje u n
jegov bok.
Kada se ja ne bih borio za tebe, o sestro, radije bih le ao Potuen i jastrebovima b
io hranom i plijenom!
Ali ne, dokle god budem mogao, borit u se tebi za volju / to je moja pria, koja e j
ednom puniti knjige.
I Poslije ovih stihova on nastavi:
Draga sestro, poslu aj ovo, to u ti ja rei i to u ti staviti
na srce!
odgovori ona. Zatim on dalje rekne:
Ako ja padnem, nemoj nikomu dopustiti da te posjeduje!
Tada se ona pone udarati po licu i uzvikne:
Neka me od toga sauva Allah, dragi brate, da ja, ako tebe vidim oborena na zem
lju, dopustim da me posjeduju neprijatelji!
268
Povijest Beduina Hammda
Tada mladi ispru i svoju ruku prema njoj i podigne zar s njezina lica. I prema n
ama zasvijetli njezina slika kao sunce iz oblaka. Zatim je on poljubi u elo i uzm
e od nje opro taj. Nato se okrene prema nama i povie:
Vi vitezovi, hoete li danas biti gosti, ili elite borbu s ma
em i okr aj s kopljem? Ako dolazite kao gosti, tada se radujte gos:;nskoj gozbi. Ako pak udite za svijetlim Mjesecom, onda izaite,
vitez za vitezom, protiv mene na ravnicu, mjesto na kome va e
udarac maem i ubod kopljem!
Sada izja i naprijed protiv njega neki hrabri vitez. Njemu mladi dovikne:
Kako se ti zove i kako se zove tvoj otac? Jer znaj, ja sam se
zakleo izvjesnom zakletvom, da nikoga neu ubiti, tko ima isto ime
kao ja, i ijega je oca ime jednako imenu mojega oca. Ako bi to tre
balo biti tako kod tebe, ja bih ti tada predao curu.
Vitez povie:
Ja se zovem Bilal82!
Tada mu mladi odgovori, tim to rekne:
Ti la e , ako govori o Dobroinstvu83 A dolazi s lukav tinom i podmuklo u!
Ako si ti junak, slu aj moju rije: Ja obaram junake na odredi tu.
Moj je elik o tar kao Mlaak, Moj udarac potresa brdo i dolinu.
82
Bilal znai Dobroinstvo.
83
Dakako: kao o svome imenu.
269
Sada obojica pojure jedan na drugoga, i mladi probode grudi svojega protivnika
, tako da mu je iljak koplja iza ao na lea. Zatim izja i naprijed jedan drugi. Njemu m
ladi dovikne:
O psu, ti izrode i izmetu,
Kako se mo eporeivati visoko i nisko?
Samo lav od plemenite krvi
Ne treba s boji ta od mene uzmicati.
I taj mladi nije s njim dugo oklijevao, nego gaje ugu io njegovom vlastitom krvl
ju. Zatim on uzvikne dalje:
Hoe li jo tko stupiti naprijed?
Tada doe naprijed jedan drugi vitez i skoi na mladia, tim to povie:
Tebi se pribli avam ja, srce puno gnjevnoga ara. Taj poziva moje prijatelje u borbe
ni bijes.
Danas si ubio gospodara Arabljana.
Zato ti danas nee biti osloboen od zle kobi.
Ali kada je mladi saslu ao njegove stihove, on odgovori ovim rijeima:
Ti la e , o ti prostaka sotono! Dolazi k meni s la i i obmanom.
Danas e te pogoditi brzi iljak
Ovdje pri borbi maevima i bacanju kopalja.
270
Povijest Beduina Hammada

Nato ga tako probode kopljem, da mu je iljak iza ao na lea. I dalje on povie:
Hoe li jo tko izjahati naprijed?
Tada izae naprijed neki etvrti. Njega mladi upita za njegovo ime. Pa kada je vit
ez odgovorio: - Ja se zovem Hilal84! -mladi izgovori ove stihove:
Ti grije i , ako misli , da e gacatipo mojoj krvi,
Ti si do ao ve s la i i svakom prevarom u ovu zemlju.
Ja ovdje, iz ijih usta slu a ove stihove,
Ugrabit u ti ivot, ma koliko da sam ti nepoznat.
Tada jurnu obojica jedan na drugoga i svaki izvede po jedan udarac protiv dru
goga. Ali mladiev udarac pretekne vite ev i obori ga na tlo. I sada je on ubijao sv
e, koji su iskakali protiv njega. Kada sam meutim vidio kako moji drugovi le e tu p
obijeni, ja reknem u sebi samome:
Ako izaem protiv njega u boj, on e me svladati. A ako po
bjegnem, tada u meu Arabljanima postati sramotnom mrljom.
Ali mi mladi ne ostavi nikakva vremena, nego se obori na mene, pograbi me za r
uku i strgne me sa sedla. Ja padnem onesvije -en na pod. On je ve podigao svoj ma, ka
ko bi mi odrubio glavu, kadli se ja grevito prihvatim za skut njegove haljine, a
on me podigne svojom rukom, kao kada bih ja bio u poredenju s njime neki vrabac.
Kada je djevica to vidjela, ona se obraduje junakim djelima svojega brata, prie m
u i poljubi ga u elo. Zatim me on preda svojoj sestri s rijeima:
Evo ti ga! Brini se dobro za njega, jer se on stavio pod na u
za titu!
84 Hilal znai Mlaak.
271
Djevojka me dakle uhvati za ovratnik moje oklopne ko ulje i odvede me kao nekog
psa. Svojemu meutim bratu skine bojnu opremu, odjene mu haljinu i stavi stolicu
od bjelokosti. On na nju sjedne, a ona rekne:
Neka Allah dadne da tvoje dostojanstvo svijetlo zrai i neka
te sauva od promjenjivih sluajeva sudbine!
Tada joj on odgovori ovim stihovima:
Rekla mije sestra, kada me je vidjela u boju,
Kako su zrake moje glasovitosti nalik Sunevoj svjetlosti:
'Zbilja, ti si najsmioniji i najdivniji junak,
Pred ijim maem uzmiu lavovi u dolinskom gustiku.'
Natoja reknem: 'Upitaj samo o meni junaine, Kada oni, borci u boju, pobijeeni okreu
lea.
Ja sam sreom i pobjedom nadaleko glasovit, Uzlijeu moji planovi sve do granica svi
jeta.
Da ti, Hammad, ti si bio u okr aju s jednim lavom, Koji bi te poput kakve otrovnic
e brzo posvetio smrti.'
Kada sam uo njegove stihove, ja sam bio u nedoumici, to bih trebao initi. Razmi lj
ao sam o svome polo aju i o tome kako sam sada dospio u zarobljeni tvo, i sam sam se
bi djelovao dostojnim prezira. Zatim meutim pogledam curu, mladievu sestru, i na n
jezinu ljepotu, i ja reknem sebi samomu:
Ona je uzrok nesree.
272
Povijest Beduina HammMa
* I pun divljenja prema njezinoj dra esti * ja ponem provaljivati u suze * i izg
ovarati ove stihove: *
Moj prijatelju, okani se prijekora i grdnje.
Jer gledaj, ja vi e ne obraam pa nju na prijekor.
Ljubio sam izvjesnu nje nu, iji je pogled Ispunio moje srce te kima ljubavnim nevolja
ma.
A u ljubavi mi je postao drugom
Njezin brat, onaj tako uzvi en i astan junak.
Zatim djevica donese jelo za svojega brata, i on me pozove da s njime jedem.

Zbog toga sam bio veseo. Sada sam naime bio siguran, da me on nee ubiti. Kada je
bio gotov s jelom, ona mu donese vr vina. Ono mu je odgovaralo, i on je pio, sve
dok mu se pijanstvo nije popelo u glavu i lice mu se zacrvenjelo. Tada se on okr
ene k meni i povie:
Hej ti, Hammad, zna li ti, tko sam ja, ili ne zna ? Ja odgovorim:
Tako ti tvojega ivota, ja to znam sve manje. On nastavi:
O Hammad, ja sam 'Abbad ibn Tamin ibn Tha'laba. Gledaj,
Allah ti je poklonio tvoj ivot i u tedio te za tvoju buduu svadbu.
Zatim mi on pru i pehar u moje zdravlje, i ja ga ispijem. Takoer mi pru i drugi, t
rei i etvrti, i ja ih sve ispraznim. Tako me je uinio svojim drugom u pijanci, i da
dne mi da se zakunem, da nikada neu nevjerno postupiti prema njemu. Ja mu se zaku
nem pomou tisuuipetstotina zakletvi, da nikada nad njim neu poiniti izdaju, nego da u
vazda biti njegov vjeran prijatelj. Potom zapovijedi svojoj sestri, da mi dones
e deset svilenih poasnih halji273
na. Ona to uini i polo i ih preko mene - ova haljina, koju sada nosim na sebi, je j
edna od njih. I on joj dalje zapovijedi, da mi dovede jednu od najljep ih deva. Ta
da mi ona dovede jednu devinu kobilu, natovarenu dragocjenostima i popudbinom. K
onano joj jo zapovijedi, da mi dovede jednoga rieg drijepca. Ona uini takoer to. I on
mi sve to dadne na poklon. Tada sam ostajao kod njih tijekom tri dana, go en jelom
i piem. A to se, to mi je on poklonio, jo i danas nalazi u mome posjedu. rtvrtoga mi
meutim dana on rekne:
Brate Hammad, ja u sada malo otspavati i otpoinuti se. Tebi povjeravam svoj ivo
t. Ako ti meutim ugleda konjanike kako jure ovamo, tada se nemoj pred njima prepla i
ti. Jer znaj, oni su od Tha'labina plemena i tra e samo trgovinu sa mnom.
Zatim on stavi svoj ma kao uzglavlje pod svoju glavu i zaspe. Ali im je on posv
e vrsto zaspao, vrag mi pri apne plan, da ga umorim. Ja mu brzo izvuem ma ispod glave
i zadam mu udarac, koji uini da mu se glava otkotrlja od trupa. Kada je njegova
sestra vidjela, to sam ja bio uinio, sunovrati se ovamo iz drugoga dijela atora, ba
ci se preko svojega brata, razdere svoje haljine i potu i se u ovim stihovima na s
voju bol:
Objavi sada plemenu najgore tragine prie
Od odluke Premudroga ipak ne mo e utei nijedan ovjek
Tu ti le i ispru en, o moj brate, na tlu:
Jo slii punom Mjesecu tvoje lice, lijepo i smiono.
To je bio dan zle kobi, taj dan, kada si ih sreo
I kada se slomilo tvoje koplje poslije poneke tvrde bitke.
Otkada si ti pao, nijedan se konjanik nee obradovati konjima, Od ene nee nikada bit
i donesen na svijet djeak ravan tebi.
274
l
Povijest Beduina HammAda

Jer danas je Hammad postao tvojim ubojicom.
On je vjernost uinio praznom rijeju, la ju ono, ime se zakleo.
On e zacijelo tim inom postii svoju udnju
Ali to mu je savjetovao sotona, sve mu je s
lagao.
I ona mi poslije ovih stihova dovikne:
- O ti sine prokletih praotaca, za to si ti tako podmuklo ubio mojega brata? On
te je htio ipak poslati u tvoj zaviaj s popudbinom i poklonima, da, on me je tak
oer htio s tobom vjenati o prvome u mjesecu!
Zatim ona izvue ma, koji je imala kod sebe, nasadi ga uspravno u zemlju, sa iljk
om prema svojim grudima, i baci se na njega, tako da joj je opet iza ao na lea i da
je mrtva pala na zemlju. Ispuni me tuga za njome, i ja se pokajem, kada kajanje
nije vi e ni ta koristilo, i ponem plakati. Zatim meutim urno uem u ator, uzmem sve to
je te ko, a ipak je od velike vrijednosti, i poem svojim putem. U svome strahu i sv
ojoj urbi nisam vi e pomi ljao na svoje drugove, da, nisam pokopao ak niti djevicu ni
mladia. Ovaj je do ivljaj jo neobiniji nego onaj prvi s djevianskom robinjom, koju sam
oteo iz Jeruzalema.
Kada je Nuzhat ez-Zaman bila saslu ala ovaj Beduinov govor, jasna dnevna svijet
lost postane mranom pred njezinim oima..."
275
Ali kada je poela
stoietrdesetipeta no
?$TW^9??9W??? ?????????????$^
S c
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je Nuzhat ez--Zaman bila s
aslu ala ove Beduinove rijei, jasna dnevna svijetlost postala mranom pred njezinim oi
ma. I ona skoi na noge, trgne ma i zamahne njime prema Beduinu Hammadu, zabode ga
u rame i istjera ga opet van kroz grudi. Kada su je meutim ovi, koji su bili nazon
i, upitali:
Za to si ga ubila? ona odgovori:
Neka je slavljen Allah, koji me je toliko dugo ostavio na i
votu, da sam mogla uzeti osvetu vlastitom rukom!
Potom ona zapovijedi slugama, da les izvuku za noge i da ga bace pred pse.
Sada se oni obrate drugoj dvojici od tri razbojnika poglavice. Jedan je od nji
h bio neki crni rob, i njemu oni reknu:
Kako se ti zove ? Reci nam istinu!
Ja se zovem el-Ghadban
odgovori on.
I zatim im on ispria svoj do ivljaj s princezom Abrizom, kerju kralja Harduba, vl
adara od Male Azije, kako ju je on ubio i zatim pobjegao. Jedva meutim da je crnug
a bio zavr io svoje rijei, kralj mu Rumzan maem presijee grkljan i uzvikne:
277
Stoicetrdesctipeta no
Neka je slavljen Allah, koji me je ostavio na ivotu, da sam
mogao vlastitom rukom osvetiti svoju mater!
Zatim im on ispripovijeda, to je njemu njegova dadilja Mar-d ana bila ispriala up
ravo o ovome robu, koji se zvao el-Ghadban.
Zatim se okrenu k treemu, a taj je bio onaj goni deva, kojega su ljudi od Jeruz
alema bili iznajmili, kako bi Dau el-Makana odveo na svojoj ivotinji u bolnicu u
Damasku. On je meutim tada bio oti ao, kod hammama ga bacio na tlo i oti ao svojim pu
tem. Njemu dakle oni reknu:
Sada nam ti ispriaj o svome ivotu i reci nam istinu!
Tada ovjek ispripovijeda sve, to je bio do ivio sa sultanom Dau el-Makanom. Kako
je on u Jeruzalemu bolesnog mladia bio natovario na svoju ivotinju, kako bi ga odn
io u Damask u bolnicu. Kako su mu ljudi od Jeruzalema bili dali novac, kako ga j
e on bio uzeo i kako je zatim, po to je mladia bio bacio na gomilu balege kod hamma
mske pei, utekao. I jedva da je on bio zavr io svoj govor, kadli sultan Kan-ma-kan
pograbi ma, zamahne i odrubi mu glavu s rijeima:
Neka je slavljen Allah, koji me je ostavio na ivotu, da sam
mogao ovomu nitkovu uzvratiti za ono, to je uinio mojemu ocu!
Jer ja sam tu istu povijest uo od svojega oca, sultana Dau el-Makana.
Sada ve kraljevi reknu jedan drugomu:
Sada nam ostaje samo jo stara avahi, zvana Dhat ed-Davahi.
Uzrokom je sve ove nevolje bila jedino ona. Jer ona nas je dovela u tu nesreu.
* Tko nam je mo e dovesti, * kako bismo mi izvr ili osvetu nad njome * i pokrili tu
sramotu? *
Tada sam kralj Rumzan rekne svojemu neaku kralju Kan-ma-kanu:
To je sigurno, ona mora biti dovedena ovamo.
278
Povijest Beduina, HummAda
Istoga tog asa kralj Rumzan napi e pismo i po alje ga k svojoj prabaki85, staroj S
avani, zvanoj Dhat ed-Davahi. U njemu je on izvijesti, daje osvojio dr ave od Dama
ska i Mosula i Iraka, slomio mo muslimanskih vojski i zarobio njihove kraljeve, i
zatim ktomu doda:
'To je moja volja, da ti doe k meni, zajedno s kraljicom So-phijom, kerju kralja
Afriduna, vladara el-Konstantinije, i s takvim uglednicima kr anstva, koje ti eli im
ati kod sebe. Ne dovodi meutim nikakvu vojsku, jer ta je zemlja mirna, otkada se
nalazi u na oj vlasti.'
Kada je ova poslanica dospjela do stare, i kada ju je proitala i prepoznala ru
kopis kralja Rumzana, ona se silno obraduje i odmah se spremi za putovanje, zaje
dno s kraljicom Sophijom, materom Nuzhate ez-Zaman, i sa svojima ostalim pratioc
ima. Oni su putovali sve dalje, dok nisu stigli pred Baghdad. Tada se naprijed p
o uri glasnik i javi njezino pribli avanje. Sada Rumzan rekne:
Pamet nala e, da se mi preobuemo u franake haljine i da
zatim poemo ususret staroj, kako bismo bili sigurni pred njezinim
spletkama i lukav tinama.
Drugi reknu:
Slu amo i pokoravamo se!
Zatim obuku franake haljine, pa kada je Kudija-Fakan to vidjela, ona uzvikne:
Tako mi Gospoda, kojemu se mi molimo, kada vas ne bih
poznavala, ja bih bila rekla, da ste vi Franci!
Sada oni izau, kralj Rumzan na elu, sa tisuu konjanika, kako bi primili staru. K
ada ju je ugledao oi u oi, on skoi sa svojega konja na zemlju i po uri k njoj. I kada
je ona njega ugledala i prepoznala, takoer ona poe pje ice njemu ususret i zagrli g
a. Ali on tako vrsto rukom pritisne njezina rebra, da ih je skoro polomio. Tada o
na uzvikne:
Sto to treba znaiti, moj sine?
85 avahi Dhat ed-Davahi > Hardub > Abriza > Rumzan.
279
Stoietrdesetipeta no
Jedva meutim daje bila izgovorila te rijei, a ve joj se pribli e Ka-ma-kan i vezir
Dandan, i vitezovi po ure uz ratne poklike protiv njezinih slu kinja i momaka, sve
ih zarobe i vrate se s njima u Bagh-dad. Rumzan izda zapovijed, da se grad okiti
, i to je narod inio tijekom tri dana. Zatim meutim izvedu staru avahi, zvanu Dhat
ed--Davahi, s crvenom nonom kapom od palmina li a na glavi, koja je bila ovjenana mag
areim izmetom, a pred njome je glasnik izvikivao:
- Ovo je nagrada za one, koji se usuuju raditi o glavi kraljevima i kraljevsko
j djeci!
Zatim ona bude kod gradskih vrata od Baghdada pribijena na kri . Kada su njezin
i pratioci vidjeli, to se dogodilo s njome, oni svi zajedno preu na islam. Kan-makan meutim i njegov stric Rumzan i Nuzhat ez-Zaman i vezir Dandan budu obuzeti za
panjeno u nad ovima udnovatim do ivljajima, i oni zapovijede uenjacima, da ih zapisu u
knjige, kako bi o njima mogla itati takoer kasnija pokoljenja. Zatim oni ostatak s
vojih dana pro ive u najljep oj ivotnoj srei, sve dok im nije do ao Onaj86, koji zapovij
eda radostima da u ute i koji raskida veze prijateljstva.
Ovdje zavr ava predaja o vrlo promjenjivim udesima kralja 'Omara ibn en-Nu'mana
i njegovih sinova arkana i Dau el-Ma--kana i njegova unuka Kan-ma-kana i njegove
keri Nuzhate ez--Zaman i njezine keri Kudije-Fakan."
Tada Kralj ehrijar rekne ehrezadi:
" elim, da mi ispripovijeda neku pripovijest iz ivota ptica."
Njezina joj meutim sestra Dinazad rekne:
"Jo nikada za svega ovoga vremena nisam vidjela Kralja u tako veselu raspolo enj
u kao ove noi. I tako se dakle nadam, da bi tvoj udes kod njega mogao voditi k sr
etnomu kraju."
Sada Kralja obuzme umor, i on zaspe...
86 Aneo smrti - Asrael.
280
Ali kada je poela
n
I
ogo C
stoietrdeseti esta no
ehrezad nastavi i pone pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 IVOTINJAMA I OVJEKU.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u staro vrijeme i u odavno minul
im vjekovima stanovao na morskome alu neki paun sa svojom enkom. Taj je predjel bi
o zaviaj mnogih lavova - ondje su stanovale takoer sve ostale divlje zvijeri
ali j
e bio bogat drveem i potocima. Zato je ovaj paun sa svojom enkom obiavao ondje nou u
zimati svoje utoi te na jednome od drveta iz straha pred divljim ivotinjama. Pa ipak
su jutrom oboje odlijetali, kako bi preko dana tra ili svoju hranu. Tako su oni iv
jeli, sve dok konano njihov strah nije postao tako velikim, da su sebi potra ili je
dno drugo obitavali te, kojemu bi se mogli utei. I dok su oni sada bili u potrazi z
a jednim takvim mjestom, kad li iznenada izroni pred njima stanoviti otok, bogat
drveem i potocima. Ondje se, na tome otoku, oni nastane. Jeli su plodove drvea, k
oje je ondje raslo, i poj ili se iz potoia, koji su ondje tekli. I dok su oni tako
spokojno ivjeli, odjednom doe do njih neka patka. Ta je bila u velikom strahu i b
rzo je trala, sve dok nije do la do onoga drveta, na kome je sjedilo dvoje paunova,
a zatim je postala mirnijom. Budui dakle da paun nije sumnjao u to, da je s ovom
patkom po281
Stoietrdeseti esta no
srijedi neka neobina okolnost, on je upita, to je to s njome i za to je ona u toliko
me strahu. Ona odgovori:
Ah, ja sam bolesna od brige i straha pred Adamovim sinom!
Stoga se uvajte, i jo jednom, uvajte se pred Adamovom djecom!
Tada paun rekne:
- Nemoj se vi e bojati, otkada si kod nas!
- Neka je slavljen Allah - uzvikne patka - On, koji je sada od mene uzeo brig
u i jad, jer sam ja do la k vama, kako bih stekla va e prijateljstvo!
Kada je ona bila dovr ila svoje rijei, paunova enka sleti dolje knjoj i rekne joj
:
- Od srca dobrodo la, budi nam pozdravljena i budi bez brige! Kako bi Adamov si
n trebao moi dospjeti do nas, kada se mi nalazimo na ovome otoku posred mora? Ova
mo sa zemlje nitko ne mo e doi k nama, a s mora nas nitko ne mo e prepoznati. Zato bu
di dobre volje, ispripovijedaj nam, to si do ivjela od Adamova sina i to ti se dogod
ilo!
- Znaj, o paunice - odgovori patka - ja sam stanovala na ovome otoku u sigurn
osti tijekom cijeloga svojeg ivota, a da mi se nije dogodilo nikakvo zlo. Ali sam
nedavno, jedne noi, kada sam spavala, ugledala u snu lik jednoga Adamova sina. T
aj me je oslovio, i ja sam mu dala odgovor. Ali sam zatim ula neki glas kako mi d
ovikuje: 'O ti patko, uvaj se pred Adamovim sinom, i nemoj dopustiti da te zaslij
epi svojim rijeima i do aptavanjima! Jer gledaj, on je pun la i i obmane. Stoga se uva
j, da, uvaj se, kolikogod mo e , njegova lukavstva, jer on jest i ostaje pun prevare
i izdaje, onako kako je o njemu spjevao pjesnik:

On ti na jeziku daje slatki e.
Ali ti se prikrada poput lukave lisice.
Znaj takoer, da Adamov sin lukavo vreba na ribe i da ih vadi iz mora, da on gaa
ptice tanetima od ilovae i da ak slonove svo282
Pripovijest o ivotinjama i ovjeku

jom lukav tinom dovodi do propasti. Pred nesreom, koja dolazi od Adamova sina, nitk
o nije siguran, i nitko joj ne mo e umai, niti ptica ni zvijer. Dao sam ti dakle do
znanja, to sam uo o Adamovim sinovima!'
- Tada se ja probudim iz svojega sna sa strahom i drhtanjem, i sve do ovoga as
a moje srce ne poznaje vi e nikakve radosti, jer sam uvijek u smrtnome strahu, da
bi me Adamov sin mogao svojim lukavstvom odvesti u propast i zarobiti me svojim
zamkama. Kada je zatim nastala veer, skr ila se moja snaga, a moja je sranost bila z
amrla. Budui meutim da sam imala potrebu za jelom i piem, po la sam o alo ene du e i tjes
na srca dalje. Kada sam do la ondje do onoga brda, srela sam kod ulaza u neku spil
ju jednoga mladog lava ute boje. Taj se vrlo obradovao, kada me je ugledao. Dopal
a mu se moja areno obojana haljina i ljupkost mojega oblija, i tako mi on dovikne
i rekne: 'Doi k meni!' Kada sam do la k njemu, on me upita: 'Kako se ti zove , i koje
mu plemenu pripada ?' 'Zovem se patka' odgovorim ja 'i pripadam plemenu ptica.' Za
tim nastavim: 'Za to ti u ovo vrijeme sjedi na ovome mjestu?' Lav mi odgovori: 'To i
nim, jer me moj otac, lav, prije nekoliko dana opomenuo pred Adamovim sinom. I b
a sam posljednje noi vidio u snu lik jednoga Adamovog sina.' Sada mi mladi lav isp
ripovijeda isto ono, to sam ja tebi ispripovijedala. Kada sam bila ula njegove rij
ei, ja mu reknem: 'O lave, gledaj, ja uzimam svoje utoi te kod tebe, da ti ubije toga
Adamovog sina i da ostane vrstim u svojoj odluci, da mu doe glave. Ja sam dakako u
stra nom strahu pred njim za svoj ivot, a moj je strah postao sada jo strasnijim, je
r se ak ti pred njim boji , premda si ti kralj divljih ivotinja.'
- Bez prestanka sam, draga sestro, opominjala lavia pred ovjekom i stavljala mu
na srce, neka ga ubije, sve dok on nije naglo skoio iz svojega brloga, poeo odatl
e trati, dok sam gaja slijedila, i repom se ibati po leima. Tako smo trali sve dalje
, on naprijed i ja odostraga, sve do jednoga raskri ja. Tu ugledamo, kako se penje
neki oblak pra ine, i kada se taj oblak podigao dalje u vis, pod njim se pojavi j
edan magarac, koji je bio utekao bez sedla i
283
vodica. as je skakao i trao, as se valjao po zemlji. im ga je lav ugledao, on ga poz
ove. Tada magarac ponizno prie, a lav mu rekne: 'O ti glupa marvo, kojemu plemenu
pripada ?' Ovaj odgovori: 'Kraljeviu, ja sam od plemena magaraca, i ja sam dotrao o
vamo, kako bih pobjegao pred Adamovim sinom.' Tada mladi lav nastavi: 'Boji li se
ti dakle, da e te Adamov sin ubiti?' 'To ne, o kraljeviu' odgovori magarac 'ali s
e bojim, da e me on nadmudriti i na meni jahati. On naime ima ne to, to naziva sedlo
m, i to mi hoe staviti na lea, i ne to, to naziva poprugom, i to e mi svezati oko trbu
ha. I ne to, to naziva podrepkom, i to e mi staviti ispod repa. I ne to, to naziva vodi
cama, i to e mi staviti u usta. Takoer e za mene napraviti badalj, kojim e me bosti
i siliti me, da trim preko svoje snage. Ako se spotaknem, on e me proklinjati. I a
ko zanjaem, on e me psovati. I kada zatim postanem starim, pa ne budem vi e mogao tra
ti, on e staviti na mene samar od drveta i predati me vodono ama. Ti e zatim u mijeh
ove i sline stvari, poput kraga, tovariti vodu iz rijeke na moja lea. Tako u otada u
vijek ivjeti u poni enju, prezrenosti i mukama, sve dok ne umrem. Zatim e me baciti
na gomilu ru evina, psima za deranje. Sto mo e biti gore od te patnje? Koja nesrea vea
od te?'
- Kada sam ja, o paunice, bila ula te magareve rijei, pro li su me kao neki srsi p
ri pomisli na Adamova sina, i ja reknem mladomu lavu: 'Visoki gospodaru, magarcu
se stvarno mora oprostiti, a njegove su rijei moju tjeskobu uinile jo strasnijom.'
Taj meutim mladi lav upita magarca: 'Kamo dakle sada tri ?' 'Znaj' odgovori magarac
'ugledao sam prije Suneva izlaska iz daljine Adamova sina, i tada sam urno pred n
jim pobjegao. Sada tra im slobodu. Ja u trati sve dalje u svome velikom strahu pred
njim, mo da u zatim nai neko mjesto, koje e mi pru iti za titu protiv nevjernoga Adamovog
sina.'
- Dok je ovaj magarac jo govorio laviu ovakvim rijeima, kako bi od nas uzeo opro t
aj i zatim otrao dalje, kad li se opet pred nama podigne oblak pra ine. Magarac sad
a njakne i krikne, pogleda u pravcu oblaka pra ine i pusti da mu brisne jedan glas
an vjetar. Poslije nekoga se meutim vremena razdvoji taj oblak pra ine
284
Pripovijest o ivotinjama- i ovjeku

i otkrije izvjesnog vranca, jednoga plemenitog konja, s lisom velikom kao dirhem
. Dra esne su i nje ne bile bijele pjege ovoga vranca na elu i na kopitima, lijepe su
bile njegove noge i njegov njisak. On nije prije prestajao trati, sve dok se nij
e zaustavio pred tene-tom, lavljim sinom. Kada ga je taj ugledao, on se zadivi nj
egovoj veliini i rekne mu: 'Od kojega si ti plemena, ti divna divlja ivotinjo, i z
bog ega ovdje tako besciljno tri po irokoj, prostranoj stepi?' 'O gospodaru ivotinja'
odgovori ovaj 'ja sam konj, od plemena konja. I ja trim tako besciljno, jer bje im
pred Adamovim sinom.' Zauen nad tima vranevim rijeima, lavi uzvikne: 'Ipak ne govori
takve rijei, jer one su sramota za tebe, kada si ti tako velik i jak! Kako se ti
onda uope mo e bojati pred Adamovim sinom, unato tomu to ima tako jako tijelo i to tak
brzo tri ? Ja, koji sam tako malen, ja sam bio odluan, da stupim protiv Adamova sin
a, da se na njega sruim i da po derem njegovo meso, kako bih uinio kraj strahu ove j
adne patke i kako bih je ostavio da stanuje u miru u svome zaviaju! Ali sada, kad
a si do ao ovamo, ti si mi svojim rijeima rasparao srce i odvratio me od moje namje
re. Jer tebe je Adamov sin svladao unato tvojoj jakosti, da, on se nije pla io pred
tvojom veliinom i irinom, premda bi ga ti mogao ubiti jednim udarcem svojega kopi
ta i dati mu da ispije pehar smrti, a da on ne bi ni ta mogao protiv tebe.' im je v
ranac uo ove rijei mladoga lava, on se nasmije i rekne: 'Ni iz daleka ga, ni izdal
eka ja ne mogu nadvladati, o kraljev sine! Neka te moja veliina, moja irina, moja
jakost ne prevare u pogledu Adamova sina! U svome velikom lukavstvu i podmuklost
i ini on sa mnom ne to to naziva putanjem. I zatim stavlja na moje etiri noge par put
a iz u adi od palminih niti, koja su omotana pustinom, i nadalje me ve e mojom glavo
m o visok klin, tako da moram privezan ostati stajati, a da ne mogu lei i spavati
. Ako hoe na meni jahati, on si stavlja na svoje noge eljezne stvari, koji se zovu
stremenovima, i na moja lea stavlja ne to, to naziva sedlom i to dvama remenima vrsto
vezuje pod mojim trbuhom, i u moja usta stavlja jednu eljeznu stvar, koju naziva
valama i na koju privr uje izvjesnu ko natu stvar, koju zove uzdom. Ja e li zatim na moj
im leima u sedlu, tada rukom pograbi uzdu i upravlja me njome i priti e me ostrugom
stre285
mena u bokove, sve dok ne prokrvare. Ne pitaj, o sultanov sine, o svemu onome, to
ja moram podnositi od Adamova sina! Kada ostarim i moja lea omr ave i kada ne bude
m mogao vi e brzo trati, tada e me on prodat mlinaru, kako bi mi on dao da mu okreem
mlin. Zatim u morati neprestano, dan i no, trati oko mlina, sve dok ne budem posve
slab od starosti. Naposljetku e me prodati ivoderu, koji e me zatim zaklati, oderat
i mi ko u i i upati rep i oboje e zatim prodati izraivaima grubih i finih sita, dok e sa
rastopiti moju mast.' Kada je mladi lav saslu ao rijei toga konja, on postane jo gn
jevnijim i jo uzbuenijim, i upita: 'Kada si ti ostavio toga Adamovog sina?' Konj o
dgovori: 'Ja sam ga ostavio oko podneva, i on slijedi na mome tragu.'
- Dok se lavi jo na ovaj nain razgovarao s vrancem, kadli se odjednom uskovitla
jedan novi oblak pra ine. Ubrzo se meutim razdijelio, i iz njega izae neka podivljal
a deva. Ona je rukala i udarala kopitima o zemlju i s time je prestala tek kada
je stigla do nas. Kada je mladi lav vidio, da je ona tako velika i jaka, on pomi
sli, da je to Adamov sin, i on ve htjedne skoiti ravno na nju, ali mu ja doviknem:
'O sultanov sine, ovo nije Adamov sin! Ovo je deva, i ini se, da ona bje i pred Ad
amovim sinom.' Dok sam ja, draga sestro, tako govorila mladomu lavu, prie pred nj
ega deva i pozdravi ga. Ovaj joj uzvrati pozdrav i zatim je upita: 'Zbog ega ti d
olazi ovamo?' Deva odgovori: 'Ja dolazim ovamo u bijegu pred Adamovim sinom.' Tad
a lav pone: 'Ti, uza svoj moan stas i uza svoju veliinu i irinu, kako se ti mo e pla iti
pred Adamovim sinom? Ti bi ga ipak mogla dokrajiti jednim jedinim udarcem svojega
kopita.' 'Sultanov sine' odgovori deva 'znaj, Adamov sin ima lukav tine, koje nit
ko ne poznaje, i njega ni ta ne svladava nego smrt. On mi provlai kroz nos u e, koje
naziva nosnom alkom, baca mi preko glave ular i predaje me najmanjemu od svoje d
jece. Zatim me to malo dijete vue na u etu, premda sam ja tako velika i sna na. Stavl
jaju na mene takoer najte e tovare i obavljaju sa mnom daleka putovanja i upotreblj
avaju me tijekom dana i noi kao ivotinju za obavljanje najmukotrpnijih poslova. Ak
o sam pak postala starom i slabom, ili ako je moja snaga slomljena, tada me on v
i e ne zadr ava kod sebe, nego me prodaje mesaru, koji e mi
286
zatim prerezati vrat i moju ko u rasprodati ko arima i moje meso peenjarima. Zato me
ne pitaj vi e o tome, to ja moram trpjeti od Adamova sina!' Sada lav upita: 'U koje
si vrijeme ostavila toga Adamovog sina?' Deva odgovori: 'U vrijeme Suneva zalask
a. I ja vjerujem, kada on doe poslije mojega bijega i ne nae me, tada e me urno tra it
i. Zato me pusti, o sultanov sine, da bje im u stepe i pustinje!' 'Priekaj malo, o
devo' rekne nato lav 'kako bi gledala, kako u ja njega razderati i dati tebi da j
ede od njegova mesa, i kako u polomiti njegove kosti i popiti njegovu krv!' Ali de
va rekne: 'Sultanov sine, ja sam zabrinuta za tebe zbog toga Adamovog sina, jer
on je pun podmuklosti i prepredenosti.' Zatim ovamo dometne jo pjesnikovu rije:
Ako tlaitelj svrati u zemlju nekog naroda,
Tada stanovnicima nepreostaje ni ta drugo nego da odsele iz nje.
- Dok je deva mladomu lavu govorila te rijei, ponovo se digne pra ina. Ona se na
kon nekog vremena povue, i tada se pojavi neki star ovjek, malen i suhonjava tijel
a, koji je na svome ramenu nosio neku ko aru sa stolarskim alatom, a na glavi gran
u i osam dasaka, i koji je vodio za ruku malu djecu. On je kaskao svojim putem i
tek je onda zastao, kada se na ao blizu lava. Ali im sam ga ja ugledala, draga ses
tro, prevalila sam se od straha. Ali se mladi lav stavi u pokret i poe prema njem
u, a kada je bio kod njega, stolar mu se nasmije i i biranim mu jezikom rekne: 'O
kraljevska pre-uzvi enosti, ije se gospodstvo prote e u daleka prostranstva, neka ti
ushtjedne Allah veeras dati sreu i pomoi te u svakome tvom nastojanju, neka umno i tv
oju odva nost i ojaa tvoj ivot! Za titi me pred onim, to me je sustiglo i to mi je dodij
elilo te ku sudbinu! Jer ja osim tebe nemam nikakva pomonika.' Tako je stolar pred
lavom stajao i plakao, uzdisao i jadikovao. Kada je meutim lavi uo njegovo plakanje
i jadikovanje, on mu rekne: 'Ja u te tititi protiv toga, ega se ti boji . Tko ti je
dakle uinio nepravdu? I to si ti, o ivotinjo, kojoj sline ja jo nikada nisam vidio u
svome
287
ivotu, ti, koji ima najljep i stas i najrjeitiji jezik, na koje sam ja ikada nai ao? St
o je to s tobom?' Tada stolar odgovori: 'O gospodaru divljih ivotinja, ja sam sam
obian stolar. Taj meutim, koji mi je uinio nepravdu, to je Adamov sin. On e o jutru
, koje slijedi za ovom nou, biti takoer kod tebe, ovdje na ovome mjestu!' Kada je
mladi lav uo od stolara ove rijei, sjajno dnevno svjetlo postane tamnim pred njego
vim oima, i on pone puhati i dahtati, iz njegovih oiju ponu vrcati iskre, i on glasn
o rikne: 'Tako mi Allaha, ja u bdjeti tijekom cijele ove noi sve do jutra, i neu se
vraati k svojemu ocu, prije nego to vidim ispunjenje svojega cilja!' Okrenuv i se m
eutim stolaru, on rekne: 'Zbilja, ja vidim da su tvoji koraci kratki. Nije mi meut
im mogue tebe alostiti, jer sam velikodu an. I jer ja sada mislim, da ti ne mo e dr ati k
orak s divljim ivotinjama, reci mi, kamo ide !' 'Znaj' odgovori stolar 'ja sam na p
utu k veziru tvojega oca, panterinu mu jaku. Jer kada su ga izvijestili, da je Ada
mov sin stupio u ovaj kraj, on je dospio u veliki strah za svoj ivot, i poslao je
k meni kao glasnika jednu od divljih ivotinja, kako bih mu ja napravio kuu, u koj
oj bi on mogao stanovati i nalaziti utoi te, tako da mu se nijedan Adamov sin ne bi
mogao pribli iti. Pa kada je k meni do ao glasnik, ja sam uzeo ove daske i uputio s
e k njemu.' Kod tih stolarovih rijei uhvati lava zavist prema panterinu mu jaku, i
on uzvikne: 'Tako mi mojega ivota, ne ide drugaije, ti mora meni napraviti kuu od ti
h dasaka, prije nego to tomu panteri napravi njegovu kuu. Kada zatim bude gotov s po
slom za mene, tada otii k panteri i napravi za njega ono, to on hoe imati!' Kada je
stolar uo da lav tako govori, on nastavi: 'O gospodaru divljih ivotinja, ja ne sm
ijem sada ni ta za tebe initi. Tek kada uinim za panterina mu jaka ono to on zahtijeva,
ja u zatim doi k tebi, kako bih ti bio na slu bu, i izdje-ljati u ti kuu, koja e te ti
iti pred tvojim neprijateljem.' Ali lavi uzvikne: 'Tako mi Allaha, ja te neu pusti
ti da otie s ovoga mjesta, sve dok meni iz ovih dasaka ne napravi kuu!' Nato se on s
agne pred stolarom, skoi na njega i htjedne se s njime na aliti. Pri tome ga udari a
pom i zbaci mu ko aru s ramena. Stolar onesvije ten padne na zemlju. Tada se lav nas
mije nad njim i rekne: 'Hej ti stolaru, ti si stvarno slab i nema nikakve snage.
Zato je oprostivo
288
takoer to, to se ti pla i pred Adamovim sinom.' Kada je meutim stolar bio pao na lea, o
n se estoko naljuti. Ali nije dopustio da lav to primijeti, iz straha pred njim,
i tako se on opet podigne, osmjehne se lavu i rekne mu: 'Evo vidi, ja u ti naprav
iti
kuu.'
Nato on uzme daske, koje je imao kod sebe, i skuca avlima
kuu, i to tako da je napravi toliko velikom, da je upravo odgova
rala mjerama toga lava. Vrata ostavi otvorenima. Jer cjelinu je bio
napravio u obliku jednoga sanduka, na kojemu je ostavio irok
otvor, a za ovaj je otvor napravio velik poklopac, kroz koji je pro
bu io mnoge rupe. Po to je zatim bio protjerao nove klinove kroz
te rupe, on rekne lavu: 'Ui unutra u kuu kroz ovaj otvor, kako
bih je ja prilagodio tvojoj veliini!' Obradovan, lav prie ovomu
otvoru, ali nae, da je tijesan. Tada mu stolar rekne: 'Ui samo
unutra, ali se uni na svoje etiri noge!' To lav uini. Ali kada je
bio u sanduku, vani mu ostane jo njegov rep. Sada on htjedne
opet ispuzati natrag. Ali mu stolar dovikne: 'ekaj i strpi se, sve
dok ja ne vidim, ima li jo kod tebe mjesta takoer za tvoj rep!'
Mladi se lav pokori naputku. Nato stolar smota lavlji rep, turne ga
u sanduk, i urno stavi poklopac preko otvora i vrsto ga prikuje
avlima. Tada lavi krikne: 'Stolaru, kakva je ovo tijesna kua, koju
si za mene napravio? Pusti me opet van!' Ali stolar uzvikne:
'Daleko to bilo, ak vrlo daleko! Kada se to dogodilo, kajanje vi e
ni ta ne koristi. Ti iz ovoga sanduka nee vi e izai van.' Zatim se
on nasmije i nastavi: 'Zbilja, ti si zarobljen u kavezu! Ti nee iz
ove uske kue nikada vi e izai van, ti najprostija od svih divljih zvi
jeri!' 'Dragi brate' odgovori ovaj 'kakve su to rijei, koje mi
upuuje ?' Ali stolar nastavi: 'Znaj, ti pustinjski psu, ti si podlegao
onomu udesu, kojega si se pla io. Spopala te je zla kob, i oprez ti
vi e nee biti ni od kakve koristi.'
Kada je mladi lav uo njegove rijei, on spozna, o moja ses
tro, daje ovaj bio Adamov sin, pred kojim gaje bio opomenuo nje
gov otac na javi i tajanstveni glas u snu. A takoer sam ja postala
sigurnom, da je to bio on - to je bilo pouzdano i o tome nije bilo
nikakve sumnje.
289
- Sada ja poradi njega postanem vrlo zabrinutom za svoj ivot. Malo se od njega
udaljim i ponem promatrati, to e on uiniti s mladim lavom. Tada sam vidjela, draga
sestro, kako je Adamov sin iskopao jednu jamu, ondje na onome mjestu, tik do san
duka, u kome je bio lavi. Njega on zatim baci u tu jamu, polo i preko njega drva za
lo enje i sve spali u vatri. Ah, moja sestro, tada je moj strah postao silno veli
kim, i sada ja ve od prije dva dana bje im u svome strahu pred Adamovim sinom.
Kada je meutim paunova koko ula od patke ove rijei,..."
290

Ali kada je poela
stoietrdesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se paunova koko
kada je od patke ula
te rijei - preko mjere zaudila i rekla:
Sestro, ovdje si sigurna pred Adamovim sinom. Jer mi i
vimo na jednome morskom otoku, ka kojemu za Adamova sina ne
ma nikakva puta. Zato svoju nastambu izaberi kod nas, sve dok
Allah ne olak a tvoj i na udes!
Ali patka odgovori:
Zaista, ja se bojim, da me ne bi sustigla neka nesrea u nono doba
ah, od udesa
nee nitko, makar takoer bje ao, biti osloboen!
Ostani kod nas - molila je paunova koko
i budi kao mi!
I ona vi e nije od nje odustajala, sve dok ova nije stvarno ostala. Tada patka
rekne:
Draga sestro, ti dakako zna , kako ja imam malo izdr lji
vosti. Da nisam ovdje bila srela tebe, ja ne bih bila ostala.
Paunova meutim koko rekne:
Ako nam ne to stoji zapisano na elu, tada se to na nama
mora ispuniti. I ako se pribli ava na posljednji asak, tko e nas
291
Stoietrdesetisedma no
onda spasiti? Ali nijedna du a nee umrijeti, prije nego to se ispuni njezina mjera u
srei i ivotnome vijeku!
Dok su se obje bile zadubile u ovaj razgovor, kadli se ponovo digne pred njim
a oblak pra ine. Pri tome prizoru patka udari u glasno kvakanje, otri dolje prema m
oru i povie:
Budite na oprezu, budite na oprezu, ak iako nema nikakva
umaknua pred onim, to se svidjelo udesu!
Poslije nekoga se meutim vremena otvori oblak pra ine, i iz njega izae jedna anti
lopa. Tada se patka i paunova koko primire, i paunica rekne patki:
Draga sestro, to, to si ti vidjela i pred ime si opominjala, je
samo obina antilopa. Gledaj, ona odande dolazi k nama i od nje
nam ne prijeti ni ta zlo. Jer ona jede samo od biljaka koje rastu po
zemlji, i kao to ti pripada plemenu ptica, tako ona pripada k ple
menu poljskih ivotinja. Zato se primiri i budi bezbri nom. Jer bri
ga izjeda tvoje tijelo!
Jo paunica nije bila zavr ila svoje rijei, kadli je ve k njima pri la antilopa, kako
bi otpoinula u hladovini toga drveta. Kada je pak vidjela paunovu koko i patku, o
na ih obje pozdravi i rekne im:
Gledajte, ja sam do la tek danas do ovoga otoka, i jo nika
da nisam vidjela neki kraj, koji bi bio bogatiji raslinjem ili ljep i za
stanovanje.
Nato ih obje zamoli, da s njome postanu dobrim prijateljicama. Kada su patka
i paunica vidjele njezinu prijaznost prema sebi, one joj obje priu i ponu eljeti, d
a s njome budu sprijateljene. Sada se sve jedna drugoj zakunu na vjerno prijatel
jstvo. I odsada su provodile noi na istome mjestu, i zajedno su jele i pile. I sv
eudilj su jele i pile u sigurnosti, sve dok jednoga dana nije onuda pro la neka laa
, koja je bila izgubila svoj pravac. Ona se blizu do njih usidri, posada se iskr
ca na kopno i raspr i se po otoku. Ovi ljudi uskoro ugledaju antilopu, paunovu kok
o i patku jednu pokraj druge i pou prema njima. Kada ih je ugledala paunova koko , o
na uzleti na drvo i zatim odleti zrakom dalje. Antilopa pobjegne u ste292

pu, samo patka ostane stajati, kao oduzeta. Tada je ljudi ponu loviti, sve dok je
nisu uhvatili. Ona meutim zakvae:
Oprez mi nije ni ta koristio protiv kobi, koja dolazi od udesa.
Zatim se oni vrate natrag k svojoj lai. Kada je paunova koko vidjela, to se bilo
dogodilo patki, ona htjedne napustiti otok. Jer ona je sebi kazivala:
Vidim, nesrea ipak vreba na svakoga pojedinoga. Da nije
bilo ove lae, ne bi do lo do rastanka izmeu mene i one patke.
Ah, ona je zbilja bila najvjernija prijateljica!
Zatim ona odleti i opet se susretne s antilopom. Ova je pozdravi, estita joj n
a spasenju i upita je za patku. Tadajoj ona dadne kao odgovor:
Ugrabio ju je neprijatelj. Sada vi e ne elim ostajati na ovome
otoku, otkada nema nje.
Zatim ona zaplae zbog svojega rastanka od patke i izgovori stih:
Zbilja, dan rastanka mije rasparao srce, Neka sada Alldh raspara srce danu rasta
nka!
Nato izgovori jo ovaj stih:
elim, da jednoga dana ushtjedne doi do ponovnog vienja. Zatim u mu ispripovijedati,
o je uinio rastanak.
Antilopa sada postane duboko o alo enom. Ali je postigla svojim molbama, da paunov
a koko odustane od svoje odluke, da otputuje, i da ostane kod nje. Obje su potom
opet u sigurnosti jele i pile. Ipak su neprekidno tugovale zbog rastanka s patko
m. Jednom antilopa rekne paunici:
Draga sestro, ti dakako zna , ljudi, koji su do li k nama iz la
e, oni su uzrokovali na rastanak s patkom i njezinu smrt. Budi
293
Stoietrdesetisedma no
stoga pred njima vazda na oprezu, i uvaj se pred lukavstvom i podmuklo u Adamovih si
nova!
Ali paunova koko rekne:
Ja znam pouzdano, da je ona samo zato zaglavila, jer je pro
pu tala, da slavi Allaha. Ja sam joj ipak rekla: 'Gledaj, ja sam za
brinuta zbog tebe, jer ti ne slavi Allaha. Jer svako Allahovo stvo
renje Njega slavi, a propu tanje slavljenja biva ka njeno smru.'
Kada je antilopa bila ula te rijei paunove koko i, ona uzvikne:
Neka Allah dadne da tvoje oblije zavazda bude lijepo!
Zatim ona pone slaviti Allaha i nije vi e od toga odustajala nijednoga asa. Kazuj
e se meutim, da antilopa pri svome slavljenju uzvikuje:
Slava neka je Njemu, koji ka njava i nagrauje, i koji stolu
je u Moi i Uzvi enosti!
Takoer se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 PUSTINJAKU I GOLUBOVIMA
Bio jednom jedan Allahov sluga. Taj je Allaha obiavao slu iti na izvjesnome brdu
. A na tome je brdu imao svoje gnijezdo takoer par golubova. Ovaj je meutim pustin
jak dijelio svoj kruh svagda nji na dva dijela..."
294
Ali kada je poela
stoietrdesetiosma no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je pustinjak svoj kruh svagda nji dij
elio na dva dijela. Jednu je polovicu od njega odreivao za sebe, drugu polovicu z
a onaj par golubova. Takoer se molio za to dvoje za brojno potomstvo. I tako su s
e onda golubovi mno ili i uvijek se gnijezdili na brdu, na kome je stanovao pustin
jak. Razlog je meutim, zbog kojega su se golubovi pridru ivali k tomu Allahovu ovjek
u, bila njihova revnost u slavljenju Allaha. A kazuje se, da golubovi pri svome
slavljenju uzvikuju:
- Slava neka je Njemu, koji je stvorio stvorenja, koji je udijelio hranu, koj
i je sagradio nebo i rasprostro zemlju!
Onaj je par golubova provodio sa svojim potomstvom vazda bezbri an ivot, sve dok
pustinjak nije umro. Tada je bilo poremeeno prisno zajedni tvo golubova, i oni su
se razi li po gradovima i selima i bregovima.
I dalje se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 POBO NOM PASTIRE
Jednom je ivio na nekome brdu jedan pastir. Taj je bio pobo an i razuman i estit o
vjek. Imao je stada ovaca i koza, koje
295
Stoietrdesetiosma no
je uvao i ijim je mlijekom i vunom zaraivao za svoje uzdr avanje. Ono je meutim brdo,
na kome je taj pastir bio kod kue, imalo mnoga drveta, pa njake i grabe ljive zvijeri
. Ali te divlje ivotinje nisu mogle niti pastiru ni njegovim stadima uiniti ni ta na a
o. Tako je on ivio na svome brdu svagda u sigurnosti, i nisu ga brinule stvari ov
oga svijeta, jer je on bio bla en i jer se posveivao svojoj molitvi i svom slu enju A
llahu. Allah pak dosudi, da on zapadne u neku estoku bolest. Tada se Bo ji ovjek pov
ue u brdsku spilju, dok su stada danju odlazila sama na svoju pa u i o veeri se vraal
a doma k spilji. I dalje je Allah uzvi eni htio isku ati pastira i staviti na probu
njegovu poslu nost i njegovu postojanost. Stoga mu on po alje jednog anela. Aneo doe k
njemu u obliju lijepe ene i sjedne pred njim na zemlju. Kada je dakle pastir vidio
ovu enu kako sjedi kod njega, njemu se pred njome podigne dlaka po cijelome tije
lu i on joj dovikne:
O ti eno, to je to, to te je tjeralo, da dolazi ovamo? Ja
ipak nemam nikakvu elju za tobom, a izmeu mene i tebe nema
niega, to bi te sililo, da ulazi k meni!
Tada mu ona dadne kao odgovor:
- O ti ovjee, zar ne vidi moju ljepotu i ljupkost, zar ne osjea moj sladak miris?
Zar ti ne zna , da ene trebaju mu karce, jednako kao mu karci ene? Sto je to dakle, to te
od mene zadr ava? Ja sam si ipak to za eljela, da ti budem blizu. eznula sam za zaje
dni tvom s tobom, i do la sam k tebi, da ti se pokoravam i da sebe tebi ne uskraujem!
Kod nas takoer nema nikoga, koga bismo se morali bojati. Tako dakle ja hou kod te
be ostati, dokle god ti bude boravio na ovome brdu, i tebi biti vjernom dru icom. J
a ti se sama nudim, jer ti treba enskih usluga. Pa ako me ti pojebe , tada e bolest o
d tebe uzmaknuti, tvoje e se zdravlje opet vratiti k tebi, i ti e se pokajati, to ti
je dosada u tvome ivotu izmaklo toliko mnogo od tjelesnog openja sa enama. Zbilja,
ja ti dajem jedan dobar savjet: prihvati ga i pojebi me!
- Odlazi dalje od mene - rekne pastir - o ti podmukla, la ljiva eno! Ja nemam po
vjerenja u tebe, i ja ti se neu pribli iti. Nemam nikakve elje za tvojom blizinom ni
ti za tjelesnim op296
Pripovijest o pobo nom pastiru
eenjem s tobom. Jer se onaj, tko za tobom udi, odrie onozemalj-skog ivota, ali se o
naj, tko udi za onozemaljskim ivotom, odrie tebe. Da, ti si u svim vremenima zavodi
la mu karce. Allah je Uzvi eni naspram svojih slugu na stra i87, i jao onomu, koji se
dao obmanuti kroz openje s tobom!
Ali ona nastavi:
O ti, koji stoji postrance od puta istine i s pravoga puta od
lazi u bludnju, okreni prema meni svoje lice, pogledaj moje dra i
i iskoristi priliku, to sam ti ja blizu, kako su to uinili mudraci prije
tebe. Ti su ipak imali vi e iskustva i ispravniju prosudbu nego ti, a

unato tomu nisu prezreli to, da se naslauju enama, nego su
udjeli za ljubavnim u itkom i za tjelesnim zbli avanjem sa ena
ma, drugaije nego ti, koji si se svega toga odrekao. Pa ipak im to
nije na kodilo niti u duhovnima ni u svjetovnim stvarima. Zato
odustani od svojega nastojanja, pa e do ivjeti jedan lijep ishod!
Ali pastir odgovori:
Sve, to ti kazuje , ja proklinjem i zgra am se nad time. Jer
ti si podmukla i la ljiva, kod tebe nema niti pouzdanosti ni vjere.
Koliko ti nakaznoga skriva pod svojom ljepotom! Kolike si ti pra
vednike ve zavela, tako da su njihov kraj bili kajanje i bijeda! Sto
ga odlazi od mene, ti, koja se kiti , kako bi druge upropastila!
S tim rijeima on baci svoj ogrta preko njezina lica, kako ga ne bi vidio, i pone
zazivati ime Gospoda. Kada je dakle aneo upoznao njegovu izvrsnu poslu nost prema
Allahu, on otie od njega i uzleti k nebu.
Nalazilo se pak nedaleko od ovoga pastira jedno selo, u kojemu je ivio stanovi
ti Bo ji ovjek, koji nije poznavao pastirovo prebivali te. Taj zauje jednom u snu, kak
o mu kazuje neki glas:
U tvojoj blizini, na tome i tome mjestu, ivi jedan pobo an
ovjek. Otii k njemu i pokoravaj se njegovoj zapovijedi!
Kada je nastalo jutro, on krene na put k njemu. Kako ga je zatim pritisnula d
nevna ega, on doe do jednoga drveta, uz koje
87 Usp. Kur'an 89,14: "Zaista tvoj Gospodar motri stalno."
297
se nalazilo vrelo, izvor vode. Ondje on uzme poinak i sjedne u hladovinu onoga dr
veta. Tada ugleda, kako divlje ivotinje i ptice dolaze k izvoru, kako bi iz njega
pile. Ali kada su ugledale Bo jeg ovjeka, kako ondje sjedi, one se pred njime prep
la e, okrenu se i otre odatle. Pravednik meutim rekne:
Nema nikakve moi i nikakve preuzvi enosti osim u Allaha!
Ja ovdje poivam samo na tetu ovih ivotinja i ptica.
Zatim se on podigne, tim to je sam sebi predbacivao, i rekne:
Zbilja, to je bila teta za ova iva bia, to sam ja danas sje
dio na tome mjestu. Kako ja mogu u Ono Vrijeme stati pred svo
jega stvoritelja, koji je stvorio takoer ove ptice i ivotinje? Jer ja
sam ipak bio uzrokom, zbog kojega su one pobjegle od svojega
pojila i od svojega svagda njeg kruha i svoje pa e. Jao, kako u ja
posramljen stajati pred svojim Gospodom o Onome Danu, o koje
mu e se ovce bez rogova osvetiti na rogatima88!
Zatim on zaplae i izgovori ove stihove:
Zbilja, to je tako, Allaha mi, kada bi ljudi znali,
Za to su stvoreni, oni ne bi bili bezbri ni i mirno spavali!
Najprije dolazi smrt, i zatim buenje, zatim Sudnji Dan sa svojim ukorom i sa stra n
im strahom od kazne.
Mi smo, kada izvr avamo zabrane i zapovijedi, Ba kao pakleni dru i89
mi spavamo i mi
bdijemo.
Nato on opet zaplae, jer je bio sjeo pod drvo do izvora i otjerao ivotinje i pt
ice od njihova pojila. I on se okrene i urno ode,
88
Usp. Matej 25,32.33: "Tada e se pred Njim skupiti svi narodi, a O
n e ih
razluiti jedne od drugih, kao to pastir lui ovce od jaraca. Postavit e ovce sebi
s desne strane, a jarce s lijeve."
89
Pospanci, usp. u Kur'anu Suru 18.
298
Pripovijest o vodenoj ptici i kornjai
sve dok nije do ao k onomu pastiru. On ue k njemu i pozdravi ga. Ovaj mu uzvrati po
zdrav, zagrli ga i rekne u suzama:
Sto te je dovelo na ovo mjesto, na kome nije u ao k meni jo
nijedan ovjek?
Bo ji mu ovjek odgovori:
U snu sam ugledao nekoga, koji mi je opisao tvoje prebi
vali te i zapovjedio mi, da otiem k tebi i da te pozdravim. Tako
sam ja onda do ao k tebi, pokoran zapovijedi, koja mije pala u dio.
Tada ga pastir poljubi, a njegova se du a obraduje sjedinjenju s njime, i oba s
u ostala zajedno na onome brdu, tim to su slu ili Allahu u onoj spilji. Lijepa je b
ila slu ba Allahu njih obojice, i oni su se ondje vazda posveivali slu bi svojemu Gos
podu, tim to su se prehranjivali mesom i mlijekom svojih stada i nisu udjeli niti
za bogatstvom ni za djecom, sve dok im nije do la posljednja izvjesnost. I to je k
raj njihove povijesti."
Tada Kralj rekne:
"O ehrezad, ti si me sada ve nauila, da na svoje kraljevsko gospodstvo gledam ka
o na ta tu triariju, i da se kajem zbog smaknua toliko mnogih ena i djevojaka90! Reci
, zna li jo neku pripovijest o pticama?"
"Dabome!" odgovori ona i pone
PRIPOVIJEST 0 VODENOJ PTICI I KORNJAI.
"Pripovijeda se, o Kralju, da je jednom jedan ptiji mu jak uzletio visoko prema
nebu i da se zatim spustio na neku stijenu usred vode. To je meutim bila tekua vod
a. I dok je on tako ondje sje90 Posrijedi je pitanje tlaiteljstva, to jest: pitanje pravednosti, odnosno
nepravednosti onoga, koji je jai. Usp. stih iz stoietrdeseti este noi: Ako tlaitelj s
vrati u zemlju nekog naroda, I Tada stanovnicima ne preostaje ni ta drugo nego da
odsele iz nje. Taj e stih biti u ovoj noi jo jednom ponovljen.
299
dio, ugleda le nekoga ovjeka, kojega je dotjerala struja i bacila na onu stijenu.
Taj je bio natekao i nadut. Sada ptica pritri lesu i uvidi, da je to ljudski le , n
a kome su se nalazili tragovi od udaraca maem i uboda kopljem. Tada vodena ptica
mu jak rekne u sebi samome:
Ja vjerujem, ovaj je ubijeni bio zloinac. Tada se zacijelo
protiv njega skupila gomila ljudi, tako da sada imaju mira od njega
i njegove zloe.
Zauen i zapanjen, on ostane ondje. Ali tada iznenada dolete na onaj le sa svih s
trana jastrebovi i orlovi. Kada je vodena ptica mu jak to vidio, on se estoko prest
ra i i rekne si:
Na ovome mjestu ja neu moi du e ostajati.
Zatim odleti, kako bi si potra io neko mjesto, na kome e ostati, sve dok le ne bu
de pojeden i dok ga ne napuste ptice grabljivice. I tako on odleti dalje, sve do
k nije na ao neku rijeku, na ijoj je sredini raslo jedno drvo. Na njemu se on skras
i, duboko zabrinut i o alo en, to je bio napustio svoj zaviaj, i on rekne u sebi samome
:
Tuga me ipak uvijek slijedi! Tada sam dakle tako mirno sje
dio, kada sam ugledao onaj le , i ve sam se tako jako tomu ra
dovao, jer sam si kazivao, da je to hrana, koju mi je poslao Allah.
Ali je sada moja radost postala patnjom, a brigom i alo u moja
veselost. Jer hranu su mi uzele ptice grabljivice i po derale je i
meni moj plijen ukrale ispred nosa. Kako se ja dakle jo smijem
nadati, da u na ovome svijetu biti sigurnim od tuge i da se u njega
mogu pouzdati? To u poslovici glasi: 'Ovaj je svijet obitavali te za
onoga, koji ne posjeduje nikakva obitavali ta, i samo se taj daje od
njega obmanuti, tko ne posjeduje nikakva razuma.' Da, taj mu po
vjerava svoj imetak i dobra, svoju djecu, svoj narod i svoje pleme.
Tko je od njega obmanut, taj se u njega vazda pouzdaje i ivi na
ovoj zemlji u tlapnji, sve dok ne legne pod nju, i sve dok ga ne po
kriju njezinim prahom oni, koji su mu meu ljudima bili najdra i i
najbli i. Ali pravom mu karcu ne stoji ni ta bolje nego ustrajati u
brigama i alostima ovoga svijeta. Tako sam ja dakle takoer na300
Pripovijest o vodenoj ptici i kornjai

pustio svoje obitavali te i svoju zaviajnu grudu, ma koliko da mi je to te ko palo ra
stati se od svoje brae i boraviti bez svojih drugova i prijatelja.
Dok je on bio zadubljen u svoje misli, kadli doe jedna kornjaa mu jak, doplivav i o
vamo vodom, pribli i se vodenoj ptici mu jaku, pozdravi ga i rekne:
Moj gospodaru, to je bilo to, to te je otjeralo u progonstvo
i odvelo daleko od tvojega obitavali ta?
Ovaj dadne kao odgovor:
Ondje su se spustili neprijatelji. A mudrac ne mo e podno
siti blizinu svojega neprijatelja. Kako pak izvrsno glasi pjesnikova
rije:
Ako tlaitelj svrati u zemlju nekog naroda,
Tada stanovnicima nepreostaje ni ta drugo nego da odsele iz nje.
Tada kornjaa rekne:
Ako je to tako, kako ti kazuje , i ako stvari tako stoje, kako
ih ti opisuje , tada u ja stalno ostati kod tebe i neu se vi e od tebe
rastajati, kako bih ti ispunjavao tvoje elje i posvetio se slu enju
tebi. Jer to znai, da se nitko ne osjea napu tenijim od tuinca,
koji se rastao od svojega naroda i svojega zaviaja. I to dalje znai,
da se rastanku od dobra ne smije nijedna druga nesrea dr ati
ravnom. Ali je za razumnoga najbolja utjeha u tuini dru tvenost i
ustrajnost u nesrei i jadu. I tako se ja nadam, da e mi ti biti zah
valan za to, ako ti budem pravio dru tvo. Jer ja u ti biti sluga i
pomonik.
Kada je vodena ptica uo kornjaine rijei, on mu rekne:
Zbilja, ti si u pravu sa svojim rijeima! Jer, tako mi mojega
ivota, ja stalno patim od bola i tuge, otkada sam daleko od svoje
ga obitavali ta, otkada sam odvojen od svoje brae i otkada ne
boravim sa svojim prijateljima. U rastanku le i takoer stanovita
301
pouka za one, koji se daju pouiti, i on daje razmi ljati onima, koji su u stanju sh
vatiti. Pa ako pravi mu karac ne nae nikakva prijatelja, koji e ga tje iti, tada srea n
a sve vijeke ostaje daleko od njega, i on je zauvijek posveen nesrei. Da, razuman o
vjek tra i samo kod vjernog druga utjehu protiv briga u svima ivotnim polo ajima, i o
n se naoru ava strpljenjem i istrajno u. Jer to su dva visokocijenjena svojstva, ona t
ite protiv nesree promjenjivih sluajeva vremena, i u svim stvarima odagnavaju tjes
kobu i patnju.
Daleko bila patnja! - odgovori kornjaa
jer ona ti tvoj i
vot ini mukom, i oduzima ti mu evnost91.
Tako su oni jo sve dalje jedan s drugim razgovarali, sve dok konano nije vodena
ptica mu jak rekao kornjai mu jaku:
Ja u ipak uvijek ivjeti u strahu pred promjenjivim sluaje
vima vremena i pred nestalno u udesa!
Kada je kornjaa uo ove rijei vodene ptice, on dopu e k njemu, poljubi ga u elo i re
kne mu:
Svijet je ptica neprestano bio tobom blagoslovljen i davao se
pouavati tvojim savjetom za dobrobit. Kako se ti mo e tu
optereivati jadom i brigom?
Tako on dalje nastavi umirivati srce vodene ptice mu jaka, sve dok ovaj nije op
et na ao svoj mir.
Nato vodena ptica opet odleti na ono mjesto, do kojega je bio dotjeran le . Pa
kada je do ao onamo, on ne ugleda vi e ni ta od ptica grabljivica, a od onoga lesa otk
rije jo samo kosti. Tada se vrati natrag i ispria kornjai, da su neprijatelji napus
tili njegovo obitavali te. I on ktomu doda:
Znaj, ja bih se ipak volio vratiti k svojoj staroj nastambi,
kako se ne bih vi e li avao dru enja sa svojim prijateljima. Zbilja,
razuman ovjek to ne podnosi, da bude daleko od svojega zaviaja.
91 Da nema ove rijei mu evnost, i prije toga onih pravi mu karac (dvaput), u hr
vatskome bi jeziku za vodenu pticu i kornjau bilo suvi no slijediti u ostalome teks
tu ove basne posve nebitan mu ki rod arapskog izvornika.
302
Pripovijest o vuku i o Uscu
Oni se sada obojica upute na ono mjesto. I njima se ne dogodi ni ta od onoga, eg
a su se bojali. Tada vodena ptica izrekne stihove:
Kako ima poneka nesrea, protiv koje ovjeku Otkazuje snaga, a u kojoj se pomo nalazi
kod Allaha!
Te ko je to bilo
dok su se njezine petlje uvijek tje nje zatvarale, Do lo je spasenje.
Ah, ja sam vjerovao, da je kasno za spas!
Potom su obojica ivjeli zajedno na onome otoku. Ali dok je vodena ptica mu jak iv
io tako u radosti i sigurnosti, udes iznenada po alje jednoga gladnog sokola proti
v njega. Taj mu zabije svoje pand e u tijelo i ubije ga. I tako mu takoer oprez nij
e vi e koristio, kada je njegovo vrijeme bilo ispunjeno. Razlog meutim, zbog kojega
je on bio ubijen, je bio taj, to je on zanemarivao, da slavi Allaha. To znai, da
njegovo slavljenje glasi ovako: 'Slava neka je na emu Gospodu, jer On odreuje i upr
avlja! Slava neka je na emu Gospodu, jer On poklanja bogatstvo i siroma tvo!'
To je ono to se dogodilo s vodenom pticom i pticama grab-ljivicama."
Tada kralj rekne:
"O Sehrezad, ti si mi svojim pripovijedanjem dala da mi padne u dio jo vi e opom
ena i pouka. Zna li takoer to od pria o poljskim ivotinjama?"
"Dabome!" odgovori ona, i zapone
PRIPOVIJEST 0 VUKU 10 LISCU.
"Znaj, o Kralju, ivjeli su jednom jedan lisac i jedan vuk u istom brlogu. Ondj
e su obitavali jedan s drugim i ondje su nou spavali, ali je vuk grozno postupao
s liscem. Cijelo su jedno vrijeme
303
tako ivjeli. Ali se tada ipak jednom dogodi, daje lisac opomenuo vuka, neka bude
blag i neka se okani zlog injenja, tim to je rekao:
Znaj, ako ti bude ustrajavao u svojoj bahatosti, tada e lako
biti mogue, da Allah pokloni mo nad tobom Adamovu sinu. Jer
taj je pun lukavstava, podmuklosti i dvolinosti. On hvata ptice iz
zraka, ribe iz mora, on lomi brda i premije ta ih s jednoga mjesta
na drugo, i sve to dolazi od njegovih lukav tina i njegove podmuk
losti. Stoga se vje baj u blagosti i po tenju, i odustani od zloe i
nepravednosti! To je bolje za tvoj ivot!
Ali se vuk nije osvrtao na njegove rijei, nego mu dadne grub odgovor, tim to re
kne:
Kako ti dolazi na to, da govori o velikima i va nim stvari
ma?
Zatim dadne liscu jedan udarac po obrazu nju ke, da je on bez svijesti pao na z
emlju. Kada je taj zatim opet do ao k sebi, on se vuku ljubazno nasmije i i prie mu,
tim to ga je pomou ova dva stiha poeo moliti za opro tenje zbog neprilinih rijei:
Ako sam ja dakle jednom prije poinio neki grijeh
Iz ljubavi prema tebi, i ako sam poinio dakle, to ne valja,
Tada se kajem za svoj prijestup, pa neka ushtjedne tvoje pra tanje Uzeti u za titu g
re nika, kada on dolazi molei opro tenje.
Tada vuk prihvati njegovu ispriku i prestane ga zlostavljati. Ali mu rekne:
Nemoj govoriti o onome, to te se ni ta ne tie. Inae e
morati uti ono, to ti se nee svidjeti!..."
304
Ali kada je poela
stoietrdesetideveta no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vuk liscu rekao:
- Nemoj govoriti o onome, to te se ni ta ne tie. Inae e morati uti ono, to ti se ne
idjeti!
odgovori lisac ubudue u propu tati ono, to ti se ne svia.
r mudrac kazuje: 'Ne govori o onome, o emu nisi upitan. Ne odgovaraj, ako se to n
e tra i od tebe. Okani se onoga, to te se ni ta ne tie, i brini se samo za ono, to te s
e tie. Ne tro i dobar savjet na zlikovce, jer oni e ti uzvratiti zlom!'
Kada je dakle lisac bio saslu ao one rijei, koje mu je vuk dao kao odgovor, on m
u se opet prijazno osmjehnuo. Ali je u svome srcu smi ljao protiv njega lukav tinu i
u sebi govorio:
Zaista, ja si moram dati truda i isposlovati, da se ovaj vuk
sunovrati u propast.
Tako je on strpljivo podnosio od vuka daljnja zlostavljanja, tim to je u sebi
govorio:
Oholost i opako govorenje vode u smrt i strovaljuju u ne
volju. Da, to znai: bahatost je rijetkokad dobra. Tko je budalast,
pokajat e se, ali, tko je oprezan, bit e spa en od nesree. Pra305
Stoietrdesetideveta no
vednost je odjea plemia. A otmjena je narav najplemenitija dobit. Ja u se sada pred
ovim nasilnikom pretvarati. Zatim e on sigurno morati doi u klopku.
Nato lisac rekne vuku:
Gledaj, gospodar opra ta svojemu robu, koji pogrije i, i
opra ta svojemu sluzi, ako poini grijeh. Ja sam samo siroma ni
sluga. I to, da sam ti davao savjet, nije od mene bilo ispravno. Kada
bi ti znao, kakav je bol mene pogodio od tvojega udarca, znao bi
takoer, da ga ak ni jedan slon ne bi mogao podnijeti i izdr ati.
Ali se ja ne tu im zbog bola toga udarca za volju radosti, koju sam
kroz njega do ivio. Jer kada bi on za mene bio takoer ne to silno
te ko, njegov bi rezultat ipak bila radost. Mudrac kazuje:
'Odgojiteljev udarac na poetku vrlo boli, ali je na kraju slai od
procijeena meda.'
Vuk meutim rekne:
Ja sam ti otpustio tvoju krivicu i tvoju sam ti pogre ku opros
tio. Budi dakle na oprezu pred mojom snagom i priznaj se za moje
ga slugu. Ti si iskusio, kako sam ja strog prema onomu, tko mi se
pokazuje neprijateljski raspolo en.
Tada se lisac iz po tovanja baci pred njim na zemlju i rekne mu:
Neka ti Allah dadne dug ivot! Uzmogao navijeke svladavati
svoje neprijatelje!
I tako se lisac nadalje, u svome strahu pred vukom, nastavio njemu licemjerno
dodvoravati.
Jednoga pak dana doe lisac do stanovitog vinograda i ondje ugleda u zidu jednu
rupu. On sam sebi sumnjiavo rekne:
Ova rupa sigurno ima neki osobiti razlog. To ipak u poslovi
ci glasi: 'Tko vidi u zemlji neku jamu i ne ode u stranu i ne prilazi
joj oprezno, taj sam sebe vara i izla e se propasti.' To je dapae
poznato, da neki ljudi u vinograd postavljaju figuru lisice, da, meu
ak pred figuru gro e na tanjurima, kako bi to neka lisica vidjela,
pri la i utrala u propast. Zbilja, ja vidim ovu rupu kao neku zam306
ku. U poslovici to glasi: 'Oprez je polovica pameti.' Zato ja moram iz opreza jo
jednom tonije istra iti ovu rupu, kako bih vidio, hou li u njoj nai neku klopku, koja
vodi u propast. Pohlepa me ne smije navesti na to, da sam sebe sunovratim u nes
reu.
Zatim on prie bli e k rupi, oprezno se pone uljati ovuda onuda oko nje i pomno je
promatrati. I gledaj sada, to je bila jedna duboka jama, koju je bio iskopao gos
podar vinograda, kako bi u nju hvatao ivotinje, koje su mu upropa tavale trsje. Tad
a lisac rekne sebi samomu:
Sada si do ao do cilja, koji si sebi postavio!
Zatim on ugleda na njoj jedan tanak, fin pokriva, i zatim odstupi s rijeima:
Slava neka je Allahu, to sam pred njome bio na oprezu! Ali
seja nadam, da e moj neprijatelj, vuk, koji je moj ivot uinio tako
bijednim, u nju upasti. Zatim e mi vinograd stajati slobodno na
raspolaganju i pripadati e samo meni, i ja u moi ondje ivjeti u
sigurnosti.
Nato on zatrese glavom, glasno se nasmije i zapjeva:
Kada bih ipak ugledao ve ovoga asa izvjesnog vuka tu u klopki!
Dugo je on ogoravao moje srce, Grozno me je napajao uju.
Kad bih ja ipak dalje ostao na ivotu! Kad bi ipak vuk umro jo danas!
Zatim bi vinograd bio slobodan od njega, I ja bih u njemu imao svoj plijen!
307
Nato on urno potri natrag, sve dok nije tako do ao do vuka, i njemu on dovikne:
Zbilja, Allah ti je uinio put do vinograda lakim i bez muke.
To je jedan znak tvoje sree. Neka ti je na dobro onaj lak plijen i
obilna hrana, koju ti je Allah uinio otkljuanom bez napora pris
tupanom!
Vuk meutim upita:
- Sto te navodi na tu tvrdnju?
- Znaj - odgovori lisac- do ao sam do vinograda, i tada sam na ao, da je njegov g
ospodar mrtav. Rastrgao ga je jedan vuk. Tako sam u ao u vrt i vidio kako se o trs
ju savijaju divni plodovi!
Vuk ne posumnja u li eve rijei, obuzme ga pohlepa, i on se zaputi, sve dok tako n
ije do ao do one rupe, posve zaslijepljen svojom po udom. Lisac meutim ostane stajati
, baci se na tlo, tako da je le ao poput nekoga mrtvaca, i izrekne ovaj stih:
udi li za sastankom s Lailom?
Hajde, naslade optereuju ije mu karaca!
Kako je sada vuk stajao tik pred rupom, lisac mu dovikne:
Ui u vinograd! Tebi je ak u teena muka, da se vere
preko ili da kopa rupu u zidu od vinograda. Sada se ispunjenje
dobrih darova nalazi kod Allaha!
Tako vuk poe nekoliko koraka dalje, kako bi prodro u vinograd. Ali kada je bio
na sredini pokrivaa, koji je le ao preko rupe, upadne unutra. Tada se lisac silno
strese od velike radosti. Jer sada je bio kraj njegovim brigama i patnjama. On p
usti da odzvanja pjesma i pone pjevati ove stihove:
Udes se smilovao mojoj muci. Imao je suuti prema mojoj nevolji
308
I poklonio mi ono, za im sam vrlo udio, I odvratio je od mene ono, to mi je prijeti
lo.
Ja u mu zaista oprostiti svu krivnju,
Koju je uinio nada mnom u ranije vrijeme. Vuk sada nikada vi e ne mo e odatle pobjei Iz opasnosti, koja e ga posvetiti smrti.
Moj je sada vinograd, cijeli je samo moj!
Nijedan glupan nee sa mnom u njemu imati dijela!
Zatim pogleda u jamu, pa kada je vidio vuka kako plae nad sobom samim od kajan
ja i jada, on s njime zaplae. Tada vuk podigne prema liscu svoju glavu i upita ga
:
- Plae li ti iz suosjeanja sa mnom, o Abu el-Husain92?
- Ne, tako mi Onoga, koji te je sunovratio u tu jamu

uzvikne lisac
ja plaem, t
o si ti ve tako dugo ivio, i tugujem, to nisi ve prije ovoga dana pao u jamu. Da si
ti pao u nju prije nego to smo se mi sreli, tada bih ja bio imao poinka i mira. Al
i si ti bio po teen, sve dok nije do ao tvoj as i dok nije bilo ispunjeno tvoje vrijem
e.
Tada mu vuk rekne, kao da se ali:
- Ti zloesti deko, otii k mojoj materi i reci joj to, to mi se
dogodilo, kako bi se pobrinula za moje osloboenje!
Ali mu lisac odgovori:
92 Abu el-Husain znai: Otac Male Tvrave. Posrijedi je u arapskome uobiajen na
dimak za lisicu prema nainu gradnje njezine jazbine. Ovdje se taj nadimak rabi ka
o utivo oslovljavanje.
309
Stoiutrdesetidevetct no
Tvoja velika pohlepnost i tvoja silna pohotljivost su te sunovratili u propast. Da, ti si upao u jednu jamu, iz koje ne mo e po
bjei. Zar ti onda ne zna , ti glupi vue, da to u poslovici glasi: 'Tko
ne misli na posljedice, njemu od udesa ne biva poklonjeno nikak
vo prijateljstvo, i njegov put nije upravljen mimo opasnosti.'
Sada vuk zamoli:
O Abu el-Husain, neko si mi iskazivao ljubav i bio si na
klonjen mojemu prijateljstvu. I moja te je silna snaga dr ala u stra
hu. Nemoj me ipak tako ljutito mrziti zbog onoga, to sam ti ui
nio! Jer tko ima mo i ipak opra ta, taj e dobiti svoju nagradu od
Allaha. Ipak takoer pjesnik kazuje:
Sij sjetvu dobra, pa makar i na pogre nom polju! Dobro nikada ne biva izgubljenim,
ma gdje bilo posijano.
Jer makar vrijeme preko nje toliko dugo prolazilo, Dobro anje uvijek samo ono, to
je posijalo.
Tada lisac odgovori:
O ti najgluplja zvijeri na svijetu i najtupavija od svih ivoti
nja u polju, jesi li ti zaboravio svoju oholost i svoju neumjerenost i
svoju bahatost, gdje se ipak nisi obazirao na pravdu prijateljstva i
gdje se nisi dao opomenuti pjesnikovom rijeju:
Ne ini nikakvu nepravdu, ak ako ti je i dana za to mo. Osveta uvijek vreba na onoga
koji to kr i.
Tvoje oko mo e zacijelo spavati. Ali tlaeni bdije i proklinje te, aAllahovo oko ne
drijema.
310
Opet vuk zamoli:
O Abu el-Husain, nemoj mi prigovarati krivnju, koju sam ra
nije poinio. Jer od plemia se oekuje, da pra ta, a dobra su djela
najbolje blago. Kako lijepo kazuje pjesnik:
Brzo uini dobro djelo, ako je to u tvojoj moi.
Jer za njega ti se mogunost ne pru a u svako vrijeme.
Tako je vuk lisca sve dalje ponizno molio i ktomu dodao:
Mo da bi ti mogao ne to uiniti, to bi me spasilo od pro
pasti.
Ali lisac rekne:
Ti glupi, nasamareni vue, ti zlotvore i izdajnice, nemoj vi e
eljeti da pobjegne . Jer ovo je plaa i nagrada za tvoje bezbo no
injenje.
Zatim mu se on pone smijati iz otvorenih ralja, i izgovori ova dva stiha:
Nemoj vjerovati, da e mene nadlukaviti. Jer nikada nee postii svoj cilj.
Ono, to ti eli , je nemogue. Ti si sijao muku sada je anjil
Tada vuk rekne:
O ti dobroudna meu ivotinjama, ja ti to ne vjerujem, da
bi ti mene ostavio u ovoj jami!

Zatim on pone plakati i jadikovati, iz njegovih oiju ponu provaljivati suze, i o
n pone izgovarati ove stihove:
311
0
ti koji si mi vi e nego jednom poklonio svoju pomo
1
ije je bogatstvo u darovima zamalo neizmjerljivo,
Nikada me u mome ivotu nije pogodila neka patnja, Kod koje nisam na ao, da si ti mo
j spasitelj.
O ti priglupi neprijatelju - uzvikne lisac
kako dolazi sa
da do poniznosti i podlo nosti, do samoponi avanja i popustlji
vosti, poslije svega onoga preziranja i oholosti, bahatosti i silni tva? Zbilja, iz straha sam ti pred tvojim neprijateljstvom prilazio
prijazno, i dodvoravao sam ti se, a da nisam gajio nadu u tvoju do
brotu. Ali te je sada sustigla osveta, tako da te obuzima tjeskoban
strah.
Zatim on izgovori ova dva stiha;
0
ti, koji si mislio uvijek samo na prevaru,
Ti si do ao putem svojega zlog plana u klopku.
Sada ku aj patnju i gorku nu du
1
ostaj daleko svima drugim vukovima!
A vuk ponovo zamoli:
O ti krotki, ipak ne govori neprijateljskim jezikom, niti gle
daj neprijateljskim pogledom. Ispuni du nost prijateljstva, koje nas
povezuje, prije nego to i ezne vrijeme za pomo. Stavi se u po
kret i potra i mi neko u e. Zatim jedan kraj svezi za neko drvo a
drugi mi spusti ovamo dolje, kako bih se mogao za njega vrsto dr
ati! Mo da u moi tako biti osloboen iz svoje nevolje, a tebi u
zatim dati sva blaga, koja posjedujem!
Ali lisac odgovori:
312
Ti si ve odve mnogo govorio o tome, to ti ipak nee do
nijeti spas. Stoga se nemoj vi e tomu nadati, jer ti od mene nikada
nee dobiti ono, ime bi se mogao spasiti. Misli radije na zlo, koje
si mi ranije uinio, i na sve podmuklosti i lukav tine, koje si ti pro
tiv mene smi ljao! Kako si ti sada blizu smrti kamenovanjem! Znaj,
sada e tvoja du a napustiti ovaj svijet, od njega se rastati i iz njega
otii. Zatim ona treba odhitati u propast, boraviti na groznome
mjestu i imati vjeno dioni tvo u stra nom udesu!
O dragi Abu el-Husain - pone opet vuk - vrati se ipak ubrzo natrag k prijaznos
ti i nemoj ustrajavati u ljutom neprijateljstvu! Znaj, tko jednu du u spasi iz pro
pasti, on je zadr ava na ivotu. A ako je tko samo jednu jedinu du u zadr ao na ivotu, to
je, kao daje zadr ao na ivotu cijelo ovjeanstvo93. Nemoj slijediti zlo. Jer to su za
branili mudraci. A to je ipak jasno, da nema nikakvoga veeg zla, nego kada ja sje
dim ovdje u jami i gutam samrtnike muke i imam pred oima propast, dok stoji u tvoj
oj moi, da me spasi od lanaca nesree. Ah, uzmi ipak ozbiljno to s mojim oslobaanjem
i dobrostivo postupi sa mnom!
O ti glupi blesane
povie sada lisac - gledaj, ako ti prema van lijepo ini i govo
ri , ali smi lja prosta tvo i zloin, tada te ja usporeujem sa sokolom kod jarebice i odmj
eravam tvoje injenje prema njegovu.
Kako je to onda bilo? - upita vuk.
Tada lisica pone pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 SOKOLU 10 JAREBICI.
'Jednoga sam dana do ao u stanoviti vinograd, kako bih derao od njegova gro a. I do
k sam ja ba bio ondje, ugledam nekog sokola, koji se strmoglavio na jednu jarebic
u. Ve ju je bio pograbio
93 Kur'an 5,35: "A tko o ivi ovjeka, kao da je o ivio cio svijet."
313
i dr ao je u pand ama, kad li mu se ona ipak izmakne, pu ne u svoje gnijezdo i u njemu
se sakrije. Ali ju je sokol slijedio i doviknuo joj:
O ti ludo, ja sam te vidio na polju gladnu, i tada sam osjetio
prema tebi suut. I nakljucao sam za tebe par zrna i vrsto te za
dr ao, kako bi ti mogla derati. Ti si mi meutim pobjegla, a ja ne
vidim nikakva razloga za tvoj bijeg, osim da nisi htjela prihvatiti taj
dar. Sada ipak izai van, uzmi zrna, koja sam ti donio, i pojedi ih
uzmogla ti ona biti na dobro!
Kada je jarebica ula sokolove rijei, ona mu povjeruje i izae van. Ali joj sokol
zabije pand e u tijelo i vrsto je pograbi. Jarebica krikne:
Je li to ono, to si mi donio sa sobom s polja, kao to si re
kao, i to si mi ponudio s rijeima: ' deri to, uzmoglo ti to biti na
dobro'? Ti si mi slagao. Neka ushtjedne Allah ono, to ti po dere
od mojega mesa, uiniti smrtnim otrovom!
Kada je dakle Sokol bio po derao jarebicu, ispadne mu perje, njegova snaga prop
adne, i on na mjestu ugine.'
Zatim lisac nastavi:
Tko svojemu bratu kopa jamu, uskoro e sam pasti u taj grob.
Najprije si ti nevjerno sa mnom postupao.
Tada vuk rekne liscu:
Okani se toga, da vodi takve razgovore i navodi poslovice.
Nemoj me podsjeati na prija nja nedjela, ipak imam dovoljno ne
volje, u koju sam sada dospio! Ja sam sada na jednom mjestu, na
kome bi me sa aljevao ak neki neprijatelj, koliko onda vi e jedan
prijatelj! Radije mi izmisli neko sredstvo, putem kojega bih mogao
postati slobodan. Budi ti sada moje spasenje! Pa ako ti to te ko
pada, tada se sjeti, da prijatelj za prijatelja esto tovari na sebe
najvei napor, da, da on izla e opasnosti svoj ivot za ono, u emu
se za onoga sastoji spasenje iz pogibije. To ak znai, da jedan pri
jatelj, koji ne zakazuje, nadma uje vrijedno u roenoga brata.
Ako mi ti pomogne do spasenja i ja stvarno budem spa en, tada
314
u ti izlo iti zbirku znanja, koje e ti slu iti za obskrbu. I ja u te nauiti rijetka umij
ea, koja e ti otvoriti najbogatije vinograde, tako da e moi s trsova trgati plodove.
Zato umiri svoju du u i rashladi oi!
Smijui se lisac odgovori:
Kako je lijepo ono, to su rekli uenjaci o jednome tako ve
likom glupanu, kao to si ti!
Sto su dakle rekli uenjaci? - upita vuk.
Lisac dadne kao odgovor:
- Uenjaci su objasnili, da u jednome grubom tijelu stanuje ta
koer jedna gruba narav, i da je ta daleko od razuma, ali blizu nerazumnosti. Kada ti misli , ti nasamareni, budalasti obmanjivau, da
prijatelj treba tovariti na sebe napor, kako bi oslobodio svojega pri
jatelja, to je onda ispravno, kako kazuje . Ali mi daj unato svojoj
gluposti i bedastoi znati, kako ja u tebi mogu vidjeti jednog prija
telja, kada si ti tako nevjeran! Zar ti mene jo dr i za svojega prija
telja, gdje sam ja tebi zluradi neprijatelj? A to je jedna rije, koja je
gora od odapinjanja strijele i ubojstva, ako ti to mo e razumjeti. Ka
da pak ti dalje ka e , da e mi ti pribaviti neko znanje, koje e mi
slu iti za obskrbu, i da e me ti nauiti umijea, putem kojih u dos
pjeti u najbogatije vinograde i trgati plodove s trsova, kako dakle do
lazi do toga, o ti izdajnice i la ljive, da ti ne zna nikakvo sredstvo,
kako bi izbjegao propasti? Koliko si ti udaljen od toga, da mo e po
moi sebi samomu, i koliko sam ja daleko od toga, da prihvatim tvoj
savjet! Ako ima neko sredstvo, tada ga primijeni sam na sebi za svoj
spas iz ove nevolje, u kojoj se ti - tako se ja molim Allahu - jo du
go morao nalaziti. Sada gledaj, ti budalo, ima li jo koje sredstvo, i
njime se spasi pred smru, prije nego to rasipa svoje pouke na ne
koga drugoga! Samo to kod tebe ide kao kod onoga ovjeka, kojega
je spopala stanovita bolest. K njemu doe jedan, koji je patio od is
te bolesti, kako bi ga lijeio, i rekne mu: 'Treba li da te ja izlijeim od
tvoje bolesti?' Tada ovjek upita: 'Za to nisi zapoeo s time, da lije
i sam sebe?' ostavi ga stajati i ode odatle. Ti glupavi vue, kod te
be je to upravo tako. Zato ostaj tu u svojoj rupi i podnesi svoj udes!
315
:
Kada je vuk bio uo te li eve rijei, on spozna, da od njega nema oekivati ni ta dobro,
i tako on zaplae nad svojom nesreom i rekne:
Neko sam ivio bezbri an za svoj udes. Ali ako me Allah sa
da izbavi iz ove nu de, tada u se okaniti svoje drskosti prema
onomu, tko je slabiji nego ja, staviti u na sebe mantiju od kostrijeti
i popeti se u brda, kako bih prizivao Allaha Uzvi enoga i ivio u
strahu pred njegovom kaznom. Da, ja u se odvojiti od svih ostalih
poljskih ivotinja i neprestano u hraniti mud ahide94 i siromahe.
Zatim je on dalje plakao i jadikovao. Tada li evo srce postane smirenim, pa kako
je uo vukove ponizne rijei i njegov zavjet, da e odustati od oholosti i bahatosti,
to je bilo, kao da ga je obuzelo sa aljenje prema njemu. On veselo poskoi, prie k r
ubu jame, sjedne na svoje stra nje noge i pusti da mu rep visi u jamu. Ali se tada
vuk dadne na posao, ispru i prema li evu repu jednu prednju apu i pone ga vui k sebi, s
ve dok se ovaj nije na ao dolje kod njega u jami. A sada mu vuk rekne:
O li e, koji ne poznaje nikakve suuti, kako si se mogao ra
dovati nad mojim zlom, ti, koji si neko bio moj drug i koji si sta
jao pod mojom vla u? Sada si pao k meni u jamu, i kazna te je br
zo sustigla. Ipak su mudraci rekli: 'Ako tko od vas psuje svojega
brata, jer si e kujine sise, tada e ih on takoer morati sisati.' A ka
ko lijepo kazuje pjesnik:
ak ako udes i dugo vremena ti ti ljude,
Ipak e naposljetku sustii takoer druge osim nas.
Zato reci zluradima, koji nam se izruguju: 'Budite budni! i
Zlurade e pogo
diti ista nevolja kao i nas.'
94 El-mud ahid je borac za vjeru.
316
Zajednika je smrt ipak ono najljep e. Tako u ti ja priu titi
jedno brzo skonanje, prije nego to bude gledao, kako ja umi
rem!
Tada lisac rekne u sebi samome:
Sada sam ipak s ovim tiraninom dospio u klopku! Ovaj
polo aj zahtijeva lukavstvo i prevaru. Jer to glasi: ' ena priprema
svoj nakit za dan sveanosti.' A u poslovici se kazuje: 'Moja suzo,
tebe ja zadr avam za te ku nedau95.' Ako ja sada ne nadlukavim
ovu groznu zvijer, tada u neizostavno zaglaviti. Kako je ipak lijepa
pjesnikova rije:
Pre ivljuj putem izdaje! Ovo je vrijeme, iji su sinovi poput lavova iz
Pusti da struje potoci pakosti, kako bi se Brzo okretao mlin ivota.
I trgaj voe. Ipak dadni prednost Travi, ako je ono za tebe previsoko!
Odmah zatim on rekne vuku:
Nemoj se uriti, da me ubije . Jer to nije prava nagrada za
mene. Ti bi se inae kajao, o junae meu ivotinjama, kojega
krase snaga i silna odva nost! Ako malo prieka i tono obrati
pa nju na ono, to u ti ja ispripovijedati, tada e shvatiti plan,
koji sam smislio. Ali ako me brzopleto ubije , nee imati vi e ni ta
ikare.
u ruci, a mi emo ovdje oba nai smrt.

95 To znai: ne to se uva samo za ono vrijeme, kada za to stvarno postoji potre
ba, usp. u estoj noi u I. svesku bilje ku br. 16.
317
Stoicetrdesetideveta no
O ti izdajico i varalico - povie vuk - kakvomu se ti jo spa
senju nada za mene i za sebe, da me moli , neka se s tobom str
pim? Govori i izvijesti me o svome planu, koji si izmislio!
Tada lisac odgovori:
Sto se tie mojega plana, koji sam zamislio, ak uope nije
potrebno, da me ti lijepo za njega nagrauje . Gledaj, kada sam
uo, to ti obeaje i kako se kaje zbog svojega ranijeg injenja i
kako ali , to nisi ve ranije inio pokoru i dobra djela, i kada sam
zatim dalje uo, to si se zavjetovao da e initi, ako bude
osloboen iz svoje nevolje, da e naime prestati, da mui sebi
ravnoga i ostale, da nee vi e jesti gro e niti ikoje druge plodove,
da e se predati poniznosti, obrezati svoje kand e, i polomiti svoje
onjake, obui mantiju i prinositi rtve Allahu uzvi enomu, Tada
me je obuzelo sa aljenje prema tebi - a istinite su rijei najbolje
- unato tomu to sam predhodno pri eljkivao tvoju propast. Zato
sam - kada sam uo, da se ti gorko kaje , i to si se sve zavjetovao
da e initi, ako te Allah spasi - tada to poeo dr ati svojom
obvezom, da te oslobodim iz tvoje nevolje. Tada sam dakle pustio
da se k tebi izvjesi moj rep, kako bi se ti mogao za njega vrsto pri
miti i sebe spasiti. Ali ti ipak nisi mogao odustati od svojega
uobiajenog nasilni tva i grubosti i nisi htio putem blagosti stei
izbavljenje i spas. Ne, ti si me tako estoko povukao, da sam po
vjerovao, da e me napustiti moj ivot, i tako smo sada obojica do
spjeli na mjesto propasti i smrti. Sada nas obojicu mo e spasiti jo
samo jedno, pa ako me u tome bude slijedio, tada emo biti
osloboeni. Zatim meutim tebi dolikuje, da ispuni svoj zavjet, a
ja u ti zatim biti tvoj drug.
Sto je to, u emu te ja trebam slijediti? - upita vuk.
Lisac odgovori:
Postavi se uspravno na svoje stra nje noge, zatim u se ja po
peti na tvoju glavu, tako da doem blizu povr ine zemlje. Potom u
skoiti u vis, pa kada budem bio gore, otii u i donijeti ti ne to, za
to e se ti moi vrsto primiti, tako da takoer ti naposljetku
bude spa en.
318

Ali mu vuk odgovori:
Ja se ne mogu pouzdati u tvoje rijei. Jer mudraci kazuju: 'Tko gaji povjerenje
ondje, gdje bi trebao mrziti, ide u pogre nom pravcu. A tko se pouzdaje u nekoga,
tko ne zaslu uje nikakvo povjerenje, bit e prevaren. Tko s nekim, kojega je kroz p
oku aje upoznao, jo jednom poku ava, k njemu svraa kajanje, i njegovi dani odlaze besk
orisno. Tko izmeu razliitih polo aja ne zna praviti razliku i ne pripisuje svakomu p
olo aju, ono to mu pripada, nego sve stvari procjenjuje po jednome jedinom sluaju, t
aj ima malo sree i puno nesree.' Kako dobro kazuje pjesnik:
Uvijek misli samo na lo e. Sumnja je najbolji savjetnik.
Ni ta tako ne dovodi ovjeka u nesreu Kao povjerenje i dobroinstvo.
I jedan drugi:
vrsto vjeruj u lo naum, tako e vazda biti spa en. Tko budno ivi, taj e uvijek izbjei n
eu.
Susrei svojega neprijatelja nasmije ena, srdana lica, I opremaj u svome srcu vojsku
za borbu protiv njega!
I jedan trei:
Komu ti najvi e vjeruje , taj je tvoj najgori neprijatelj. Stoga se uvaj pred ljudima
, budi licemjerno njihov prijatelj!

319
Stoicetrdesetideveta no
Ti ipak trpi samo tetu, ako misli dobro o udesu. Tako misli o njemu lo e, budi pred n
jim na oprezu!
Nato mu lisac odgovori:
Sumnja nije hvale vrijedna u svako doba. Ne, dobar je naum
znak savr enosti, i on je taj, koji naposljetku oslobaa od straha.
Tebi sada dolikuje, vue, da nae neko sredstvo za izbavljenje iz
svoje nevolje, tako da obojica umaknemo itavi. To je ipak bolje,
nego da umremo. Stoga se okani sumnje i mr nje! Ako ti o meni
dobro promisli , tada se mo e dogoditi samo jedna od dviju stvari.
Ili u ti ja donijeti ne to, za to e se ti moi vrsto primiti, tako
da e biti izbavljen iz svoje nevolje, ili u prema tebi postupiti ne
vjerno, tim to u spasiti sebe samoga a tebe prepustiti tvojemu
udesu. Ovo je drugo meutim nemogue. Jer ja zatim neu biti si
guran od toga, da me udes nee isto tako posjetiti kao i tebe. I to
bi zatim bila pravedna kazna za nevjernost. To takoer glasi u
poslovici: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru na96.' To je dakle za
tebe dolino, da ima u mene povjerenja. Jer ja nisam posve
neiskusan u promjenjivim sluajevima udesa. Zato nemoj ekati
du e s time, da uini moguim na e spasenje. Stvar je odvi e
hitna, a da bismo mi jo mogli o njoj voditi duge razgovore!
Sada vuk rekne:
Iako imam samo malo povjerenja u tvoju vjernost, ipak sam
saznao, to se odvijalo u tvojoj nutrini, naime: da si me ti htio oslo
boditi, jer si uo o mome kajanju. I ja sam u sebi rekao: 'Ako on u
svojim rijeima govori istinu, on e svoj grijeh opet popraviti. Ako
meutim kazuje neistinu, tada njegova kazna le i u ruci
Gospodnjoj.' Ja u zato tebe slijediti u onome, to si mi savjetovao.
Ali ako me izda , tada e te izdaja odvesti u propast.
96 Ova je reenica bila va an dio 'Azizine oporuke ostavljene 'Azizu u stoi-dva
desetoj noi, ona naime, koja ga je poslije Azizine smrti spa avala od keri Dalile Lu
kavice.
320
Na to se vuk uspravi na svoje stra nje noge i dadne liscu da se uzvere na njego
va ramena, tako daje bio na istoj visini s povr inom zemlje. Lisac skoi s vukovih r
amena u vis i dohvati se zemljina tla. Ali kako se sada na ao izvan jame, on najpr
ije padne onesvije en. Kada je zatim vuk uzviknuo:
Dragi prijatelju, nemoj zaboravl
jati moju nevolju i nemoj oklijevati, da me oslobodi ! - tada lisac prasne u groho
tan smijeh i rekne:
- O ti nasamareni, samo sam zbog toga pao tebi u ruke, jer sam tjerao s tobom
svoju alu i zabavu. To je naime bilo ovako: kada sam slu ao o tvome kajanju, tada
me je obuzela takva veselost, da sam poskoio i poeo veselo plesati, a pri tome je
moj rep dospio u jamu. Ti si me meutim povukao za njega dolje k sebi. Zatim me je
Allah Uzvi eni opet oslobodio iz tvojih ruku. Za to ja sada ne bih trebao biti pri
tome od pomoi, da te se odvede u smrt, tebe, koji pripada sotoninu puku? Slu aj, juer
sam sebe vidio u snu kako ple em na tvojoj svadbi. Tada sam ispripovijedao taj sa
n jednomu tumau, a on mi rekne: 'Ti e se strmoglaviti u neki ponor, ali e biti takoer
opet iz njega spa en.' Sada znam, da je to ispunjenje mojega snovienja, kako sam pa
o u tvoje ruke i ipak opet umakao. A ti ipak zna , ti lakovjerna budalo, da sam ja
tvoj neprijatelj. Kako samo mo e u svojoj gluposti i bedastoi jo tra iti, da te ja osl
obodim, pogotovo to si uo moje grube rijei? Za to bih se dakle ja trebao muiti oko tog
a, da tebe spa avam? Uenjaci ipak kazuju: 'Smrt jednoga zlotvora pribavlja ljudima
poinak i oi uje zemlju.' Pa ipak, kada se ne bih morao bojati, da u vjerno u prema tebi
avui na sebe jo veu patnju nego izdajom, tada bih ja jo prona ao sredstvo, da te oslob
odim.
Kada je vuk uo ove li eve rijei, on si od kajanja pone gristi prednje ape..."
321
Ali kada je poela
stoipedeseta no
^#???????????W?W?????????$$^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da si je vuk od kajanja poeo gristi pre
dnje ape, kada je uo li eve rijei. Zatim mu se pone obraati lijepim rijeima, ali mu to
je ni ta pomagalo niti koristilo. Naposljetku mu rekne tihim glasom:
Va lisiji narod ipak pripada onim ljudima, koji imaju naj
slai jezik i tjeraju najfiniju alu. Ovo je dakako samo jedna tvoja
ala. Ali ipak nisu pogodni u svako vrijeme igra i ala.
Ti budalo - odgovori lisac - ala ima izvjesnu granicu, koju
podmgljivac ne smije prekoraiti. Ne vjeruj ipak, da e opet Allah
tebi jo jednom dati vlast nada mnom, nakon to me je oslobodio
iz tvojih ruku.
Sada je vuk molio:
Za volju na ega ranijeg bratstva i prijateljstva je to ipak tvoja
du nost, da me poku a osloboditi. Pa ako me stvarno oslobodi , ja
u sigurno dati da ti padne u dio jedna lijepa nagrada.
Lisac dadne kao odgovor:
Mudraci kazuju: 'Ne uzimaj za brata pakosnog bedaka. Jer
on e ti initi pote koe, a nee ti biti na ast. Za brata nemoj uzi
mati niti la ljivca. Jer, ako je to na tebi dobro, on e to pre utjeti,
323
Stoipedeseta no
ali ako je ne to lo e, on e to obznaniti.' Nadalje mudraci kazuju: 'Protiv svega ima
neko sredstvo, samo ne protiv smrti. Sve se dade izlijeiti, samo ne pokvarenost n
utarnjeg bia. Od svega se ovjek mo e obraniti, samo ne od udesa.' Kada ti meutim ka e , d
a e dati da mi padne u dio neka nagrada, koju sam bio za tebe zaslu io, ja te s tvoj
om nagradom usporeujem sa zmijom, koja je pobjegla krotitelju. Neki ju je ovjek ug
ledao u njezinu strahu i upitao je: ' to je tebi, o zmijo?' Ona odgovori: 'Pobjegl
a sam krotitelju, i on me sada tra i. Ako me ti pred njim spasi i ako me sakrije kod
sebe, ja u dati da ti padne u dio jedna lijepa nagrada i uinit u ti veliko dobro!'
Budui daje ovjek htio stei nagradu i elio uzvrat, on je uzme i stavi je u svoj d ep n
a grudima. Kada je dakle krotitelj zmija pro ao mimo i oti ao svojim putem, i kada z
mija nije vi e imala nikakva razloga za strah, taj joj ovjek rekne: 'Gdje je nagrad
a? Sada sam te spasio od onoga ega si se bojala i zbog ega si se brinula.' Ali mu
zmija odgovori: 'Reci mi u koji te ud i na kojemu mjestu trebam ugristi. Ti daka
ko zna , da je to najvea nagrada, koju mi poklanjamo.' Zatim mu zada jedan ugriz, o
d kojega on umre. Tebe meutim, ti glupave, ja usporeujem s ovom zmijom, kako je pos
tupila s onim ovjekom. Zar nisi uo pjesnikovu rije:
Ne uzdaj se ni u jednoga ovjeka, ako si mu mr nju usadio u srce,
Nikada ne vjeruj, da je mr nja pro la i da vi e ne pogaa.
Gledaj zmije. Makar se one i dale opipati kao meke, Pokazuju gipke nabore i krij
u smrtonosan otrov.
Tada vuk opet pone:
O ti, koji tako fino govori , ti ljepoliki, nemoj smetnuti s uma to, tko sam ja
i koliko me se ljudi boje! Ti ipak zna , da ja svladavam tvrave i vinogradima trga
m loze iz korijena. Uini to, to ti ja zapovijedam, i slu i preda mnom kao sluga pred
svojim gospodarom!
324
Ali lisac uzvikne:
- O glupi budala u
koji ti ve jesi, i koji te i za onim, to je nemogue
ja se ipak
nad tvojom glupo u i nad tvojim bezobrazlukom, da ti meni jo hoe zapovijedati, da ti
slu im i da te poslu ujem, kao da bih ja bio tvoj sluga, kojega si bio kupio svojim
novcem. Ali e ti ubrzo vidjeti, to e se ovdje odvijati, kako e ti kamenjem u parampara
d razbijati lubanju i izbijati ti nevjerne onjake!
Tada lisac stane na bre uljak, koji je nadvisivao vinograd, i uzme bez prekida
dozivati vlasnike toga vinograda, sve dok nije svratio na sebe njihovu pa nju i on
i ga ugledali i svi zajedno urno potrali prema njemu. On je meutim ostajao stajati
toliko dugo, dok ljudi nisu do li u njegovu blizinu i bili u blizini jame, u kojoj
se nalazio vuk, pa zatim krene i utekne odatle. Tada vinogradari pogledaju u ja
mu, i kada su u njoj ugledali vuka, spopadnu ga te kim kamenjem i stalno su ga zao
kupljali kamenjem i toljagama i ubadali ga kopljima, sve dok ga nisu dokrajili. Z
atim oni odu. Lisac se meutim jo jednom vrati k onoj jami i prie k mjestu, gdje je
vuk bio ubijen. Kako ga je dakle vidio gdje tu le i mrtav, on strese glavu u neizm
jerno veselu raspolo enju i zatim izgovori ove stihove:
Udes je odnio odavde du u ovoga vuka, ona je odlebdjela
Daleko, daleko bila du a, ko
ja je sada skonala!
Koliko si se ti, o vue, trudio, da mene upropasti
Danas je k tebi do la zla kob i os
tat e za tebe prikovana.
Pao si u stanovitu jamu, u koju nitko ne dospijeva, A da ne osjeti, kako ondje p
ropuhuje zadah smrti.
Potom je lisac ivio u vinogradu sam i na sigurnome i bez straha pred opasno u, sv
e dok mu nije do la smrt. To je ta pripovijest o vuku i o liscu.
325
Stoipedeseta no
Ali se nadalje pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 MI U I LASICI.
Jednom su jedan mi ijedna lasica imali svoj stan kod nekoga seljaka. Ovaj je m
eutim seljak bio siroma an ovjek, a jedan se od njegovih prijatelja bio razbolio. Ka
da je lijenik tomu pripisao olju teni sezam, zamoli seljak jednoga od svojih poznan
ika za sezam, kako bi ga on olju tio za bolesnika. On mu dadne jednu mjeru sezama
za lju tenje, i siroma ni ga seljak donese svojoj eni i zapovijedi joj, da ga priredi
. Ona ga razmek a, ra iri ga, olju ti ga i pripravi ga kako treba. Kada je lasica ugle
dala taj sezam, ona doe i tijekom cijeloga je dana neprestano vukla zrna u svoju
rupu, sve dok nije odvukla najvei dio. Sada meutim opet ovamo doe ena, i jasno uvidi
, daje sezam odnesen. Ona se zaudi. Zatim sjedne, kako bi pripazila, tko onamo do
lazi, i kako bi saznala, za to odnosi zrnje. Kada je opet do la lasica, kako bi kao
obino odvlaila zrna, i vidjela enu kako ondje sjedi, ona primijeti, da ova pozorno
motri, i u sebi rekne:
Zbilja, ovo bi injenje moglo imati lo ishod. Bojim se da ena
ondje motri na mene. Tko ne misli na posljedice, njemu udes ne po
klanja nikakvo prijateljstvo. Moram zato uiniti neko dobro djelo, ko
jim u dokazati svoju nevinost i opet sprati sve zlo, koje sam uinila.
Ona zatim pone ono zrnje, koje je bilo u njezinoj rupi, opet odvlaiti, iznese g
a i stavi k ostalomu. ena je to promatrala, pa kada je ugledala lasiino injenje, on
a u sebi rekne:
Ova ivotinja nije uzrok gubitka. Jer ona donosi dapae
sezam iz rupe onoga, tko ga je ukrao, i stavlja ga k drugomu. Ona
stvarno s nama dobro postupa, jer zrnje donosi natrag. A tko ini
dobro, njemu se mora takoer uzvratiti dobrom. Ova ivotinja
stvarno nije sezamu nanijela tetu. Ja u meutim dalje paziti, sve
dok ne doe kradljivac i ne saznam, tko je on.

Lasica meutim pogodi, kakve su misli eni pale na pamet, i ona zatim otri k mi u i
rekne mu:
326
Pripovijest o mi u i lasici
Brate, niega dobroga nema u onoga, tko zanemaruje du
nosti dobrosusjedstva i tko je u prijateljstvu nepostojan.
Mi odgovori:
- Dabome, draga prijateljice, blagoslovio Allah tebe i tvoje dobrosusjedsko p
rijateljstvo! Ali to te potie na ove rijei?
- Znaj odgovori lasica
kuedomain je donio sa sobom se-zama. On se dakle sa svoj
ima toga najeo, oni su siti i vi e ga ne trebaju, i tako su jo mnogo ostavili nepoj
edeno. Svi su ivi stvorovi ve od toga uzimali. Ako ti sada takoer od toga uzme , ti s
i ga prije vrijedan nego ostali, koji su ga jeli.
Tada mi zacii od zadovoljstva i zaplesucka, zastri e u ima i zavrti repiem, i zavede
n po udom za sezamom, odmah se stavi u pokret i izae van iz rupe. Sada on ugleda os
u eni i olju teni sezam kako se svijetlo sjaji, dok je ena jo ondje sjedila i pazila.
Ali mi nije mislio na posljedice. I premda je ena pripremila toljagu, mi se vi e ne u
zmogne svladati, nego pritri sezamu, proruje po njemu uzdu i poprijeko, porazbaca
zrnje ovamo i onamo i pone ga derati. Tada ena udari po njemu toljagom i razbije mu
glavu. Tako je on zaglavio, jer je bio po udan i jer nije uzimao u obzir ishod st
vari."
Tada Kralj rekne:
"O Sehrezad, tako mi Allaha, to je lijepa pripovijest. Zna li ti meutim takoer j
o neku priu o ljepoti vjernog prijateljstva i o tome, kako ono ustrajava u nevolji
, tako da spa ava od propasti?"
"Dabome!" odgovori ona. "Meni su takoer ispriali
PRIPOVIJEST 0 GAVRANU 10 MAKI.
Jednom su jedan gavran i jedna maka sklopili bratstvo. I dok su sada zajedno s
jedili pod jednim drvetom, iznenada ugledaju panteru, koja je upravo potrala prem
a ovom drvetu. Oni je pak nisu prije primijetili, nego kada je ve bila u blizini
drveta. Tada gav327
Stoipedeseta no
ran uzleti visoko na drvo, maka meutim, prestra ena, ostane na mjestu i dovikne gavr
anu:
Dragi prijatelju, zna li neko sredstvo da me spasi , kako se
ja od tebe nadam?
Gavran odgovori:
Oekuje se od brae, da oni u sluaju nu de tragaju za ne
kim izlazom, ako ih spopadne nesrea. Kako ipak lijepo kazuje
pjesnik:
Taj je pravi prijatelj, koji ostaje uza te,
Sebe izvrgava pogibiji, kako bi tebi pripremio prednost.
Taj, kada te hir udesa dovede u tjesnac, rtvuje sebe za tebe, kako bi te doveo k
spasu.
Bili su meutim u blizini toga drveta pastiri, koji su imali uza se pse. Gavran
dakle poleti i udari pri tome krilima o zemlju, zagrake i krikne. Zatim se pribl
i i pastirima, udari svojim krilom jednoga psa po nju ci i opet malo poleti u vis, d
ok su se psi dali u potjeru za njim i poeli ga progoniti. Tada takoer jedan pastir
podigne svoju glavu i ugleda pticu, koja je nisko iznad zemlje letjela gore dol
je. Tako ga pone slijediti takoer on. Gavran je meutim letio uvijek samo toliko dal
eko, da je psima upravo jo mogao izmai a ipak ih inio po udnima, da ga rastrgaju. Zat
im se opet malo popne, a psi nastave trati za njim. Tako on doe konano do drveta, p
od kojim se nalazila pantera. Ali, kada su psi ugledali panteru, oni pojure na n
ju. I ona se okrene u bijeg, nakon to se ve bila ponadala, da e po derati maku.Tako je
maka bila spa ena zahvaljujui lukav tini svojega prijatelja, toga gavrana.
A ta pripovijest, o Kralju, pokazuje da ljubav pravih prijatelja uva i izbavlj
a od nevolje i smrti.
Dalje se pripovijeda
328
Pripovijest o Uscu i ogavrcmu
PRIPOVIJEST 0 USCU 10 GAVRANE
Jednom je u gorju stanovao jedan lisac u jednoj jazbini. I sva-kiput, kada bi
mu se okotilo neko mlado i zatim postalo ugojeno, on bi ga pro dro od gladi. Jer
kada ga ne bi pro dro, nego ga pustio da ostane kod njega i uvao ga i njegovao, tad
a bi on uginuo od gladi. Ali ga je to ipak boljelo. Imao je pak na vrhu toga gor
ja jedan gavran svoje gnijezdo, i lisac rekne u sebi samome:
Ja u s tim gavranom sklopiti prijateljstvo i uiniti ga dru
gom u osamljenosti, koji e mi pomagati, da tra im svoj kruh svag
da nji. Jer on je u takvim stvarima sposoban za pone to, to je me
ni nemogue.
Tako se lisac dadne na put ka gavranu, sve dok mu nije do ao tako blizu, daje o
naj mogao uti njegove rijei. Tada ga on pozdravi i nastavi:
Dragi susjede, jedan musliman ima dvostruko pravo na svo
jega muslimanskog susjeda, kao prvo pravo susjedstva i kao drugo
pravo muslimanske vjere. Znaj dakle, moj prijatelju, ja sam tvoj
susjed, i ti ima stanovito pravo na mene, koje ja moram ispuniti,
pogotovo to smo mi ve toliko dugo vremena susjedi, i jer se u
mojim grudima nakupilo toliko mnogo ljubavi prema tebi, koja me
je potaknula na to, da s tobom prijazno porazgovaram, i koja me je
navela na to, da te zamolim za tvoje bratstvo. Sto mi ima na to od
govoriti?
Gavran odgovori liscu:
Istinit je govor najbolji govor. Mo da ti govori svojim
jezikom ne to, to nije u tvome srcu. Ja se bojim, da je tvoje brat
stvo samo izvana na jeziku, i da tebi iznutra u srcu stanuje nepri
jateljstvo. Jer ti si dera, a ja sam jedan od onih koji bivaju
derani. Stoga je za nas ispravno, da se mi ne povezujemo u ljubavi
i prijateljstvu. to te je onda potaklo, da te i za neim, to ne
mo e postii, i da eli ono, to je nemogue? Ti dakako pripada
plemenu grabe ljivih zvijeri, ja meutim plemenu ptica. Jedno
takvo bratstvo ne vodi dobrom zavr etku.
329
Stoipedeseta no
Tada lisac opet pone:
Tko poznaje mjesto izvrsnih stvari i pogaa dobar izbor u
onome, to on od njih izabire, taj e najprije doi do toga, da ko
risti brai. Ja imam elju, da ti budem blizak, i izabrao sam te za
druga, kako bismo obojica jedan drugomu pomagali do svojih cilje
va i kako bi nam na e prijateljstvo donosilo dobit. Ja poznajem
pripovijesti o izvrsnosti dobrog prijateljstva, pa ako ti to eli , ja u
ti ih rado ispripovijedati.
Gavran odgovori:
- Ja ti dopu tam, da mi ih priopi . Govori i ispripovijedaj mi ne to od toga, kako b
ih ja to saslu ao i razumio i upoznao njihov cilj.
- Slu aj, moj prijatelju - tako je govorio lisac - o buhi i o mi u se pripovijeda
ne to, ime biva dokazano ono, to sam ti rekao.
Kada je gavran upitao: - Kako je to bilo? - lisac pone
PRIPOVIJEST 0 BUHI 10 MI U.
'Pripovijeda se, da je jednom jedan mi ivio u kui nekog trgovca, koji je posjedo
vao golemu koliinu robe i mnogo novaca. Jedne dakle noi upu e buha u krevet ovoga go
spodara meu trgovcima. Tada ona nae, da ovjek ima nje no tijelo, pa jer je sama bila e
dna, ona se napije njegove krvi. Ali budui da ga je buhin ugriz zabolio, trgovac
se probudi iz sna, uspravi se na sjedi tu i pozove svoje slu kinje i jednoga od svoj
ih slugu. Oni urno dou, zasuu rukave i ponu tragati za buhom. Kada je ova meutim prim
ijetila, da se traga za njome, nadade se u bijeg, naie na neku mi ju rupu i uskoi u

nju. Kada ju je mi ugledao, on je upita:
Sto tebe vodi k meni, koja nisi niti od mojega soja ni od mog plemena, i koju
ni ta ne osigurava od grubosti, zlostavljanja i nasilja?
Buha mu dadne kao odgovor:
330
Pripovijest o buhi i o mi u
Gledaj, ja sam pobjegla u tvoj stan, da se spasim od smrti. Ja sam do la k tebi
kao pribjegarka, ne obuzima me elja za tvojom kuom, tebi se ne treba od mene dogo
diti nikakvo zlo, koje bi te moglo protjerati iz tvojega stana. Ne, ja se tovi e na
dam, da u tebi na najljep i nain uzvratiti tvoju dobrotu prema meni. Zatim ti treba t
o do ivjeti i hvaliti, kako se moje rijei ispunjavaju.
Na ove buhine rijei...'"
^j&.
f
.. . ^-f 'i
;;,
a
331
Ali kada je poela
stoipedesetiprva no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mi na te buhine rijei odgovorio:
- Ako stvar stoji tako, kako si je ti opisala i ispriala, tada ostani ovdje u
sigurnosti, tebi se ne smije dogoditi nikakvo zlo. Ti treba do ivjeti samo ono, to t
i priinja radost, samo ti se ono treba dogaati, to se dogaa meni. Ti se ne treba kaja
ti, ako ti bude izmicala trgoveva krv, niti treba tugovati zbog toga, to si prije k
od njega nalazila hranu. Zadovolji se s onim, to ti se nudi za ivotno uzdr avanje. T
o je sigurnije za tebe. Ja sam uo, o buho, da je neki od pounih pjesnika jednom iz
rekao ove stihove:
Bio sam zadovoljan, moj je ivot bio osamljen. Vrijeme sam provodio s onim, to mi s
e nudilo:
Sa suhim kruhom, s vodom za pie, Sa zrnatom solju i u otrcanoj haljini.
Ako bi miAllah olak ao ivot, radovao bih se.
Ako ne, tada bi mi dostajalo ono, to bi mi On poklonio.
333
Stoipedesetiprva no
Kada je buha bila ula mi eve rijei, ona rekne:
Brate, slu am tvoju opomenu i pokoravam ti se u poslu
nosti! Ja takoer nemam nikakvu snagu da ti se protivim, sve dok
se u ovoj dobroj namjeri ne ispuni ta ivotna zadaa.
Mi nato odgovori:
Za pravo je prijateljstvo dovoljna iskrena namjera.
Tako bude meu njima dvoma sklopljen savez prijateljstva. I nato je buha ivjela
nou u trgovevu krevetu, a da nije uzimala vi e, nego to joj je upravo bilo potrebno z
a ivot, danju je meutim ivjela kod mi a u njegovoj rupi. Dogodilo se pak, da je trgov
ac jedne veeri donio sa sobom kui mnogo zlatnika i da ih je poeo tono pregledavati. i
m je mi uo zvuk dinara, on ispru i glavu iz svoje rupe i gledao ih je, sve dok napok
on nije trgovac sakrio novac pod jastuk i legao na spavanje. Tada on rekne buhi:
Zar ti ne vidi priliku, koja se ovdje nudi, i veliki sretni slu
aj? Zna li ti neko sredstvo, koje e nas staviti u polo aj, da bude
mo u stanju da steknemo one ondje dinare?
Ali buha odgovori:
Ako tko te i za nekim ciljem, tada mu on mora takoer biti
dorastao. Ako je meutim za to preslab, tada e dospjeti u polo aj,
kojega bi se trebao uvati, i on nee postii svoju elju, upravo jer
mu za to nedostaje snaga, pa makar bile takoer uporabljene sve
snage iz carstva lukavstva. Zatim e nalikovati vrapcu, koji hoe
zobati zrnje, ali pri tome upadne u mre u, tako da ga ulovi ptiar.
Ti ipak nema snage, da uzme te dinare i da ih odvue iz kue, a
ja takoer nemam sposobnosti za to, da, ja ne mogu ak ni jedan
jedini od tih dinara nositi. to te se onda tiu ti zlatnici?
Tada mi rekne:
Gledaj, ja sam napravio ovdje u svojoj rupi sedamdeset iz
laza, iz kojih se mogu povui, kadgod uope za elim. I nadalje sam
za zalihe pripremio jedno sigurno mjesto. Ako tebi poe za rukom,
da ga nekom lukav tinom istjera iz kue, tada ja sa sigurno u vje
rujem u uspjeh, ako mi samo udes pru i svoju pomo.
334
Pripovijest o buhi i o misu
Ja u to za tebe preuzeti, da ga istjeram iz kue
rekne bu
ha, smjesta odskakue do trgoveve postelje i tako ga stra no ugri
ze, kako ovaj prije toga jo nikada nije do ivio od nje. Zatim pohita na mjesto, na kome je bila sigurna pred ovjekom. Trgovac se
probudi i potra i buhu, ali je ne nae. Zatim se legne na drugu stra
nu i nastavi dalje spavati. Ali ga buha jo jednom ugrize, jo bolni
je nego prije toga. Sada trgovac izgubi strpljenje, napusti svoju pos
telju i izae do neke klupe pokraj kunih vrata. Ondje je legao i nije
se opet budio sve do jutra. U meuvremenu se mi dao na to, da od
vlai zlatnike, sve dok ni ta vi e od njih nije ostavio. Kada je nasta
lo jutro, trgovac je usmjerio svoje sumnje na ljude, i na pamet su mu
dolazile kojekakve misli.'
Poslije ove pripovijesti lisac dalje rekne gavranu:
Znaj, da sam ti ovo ispripovijedao samo zato, o gavrane pun
uvida, obdaren iskustvom i svjetlo u razuma, kako bi ti pala u dio
nagrada za tvoju dobrotu prema meni, kao to je mi primio
nagradu za dobrotu prema buhi. Pogledaj samo, kako mu je ona uz
vratila i dala da mu padne u dio najljep a nagrada!
Ali gavran odgovori:
Ako dobroinitelj hoe, tada on ini dobro ili takoer ne. Ta
koer ne treba initi neko dobro onomu, koji zahtijeva dobroins
tvo po cijenu rastanka s dragima. Ako ja tebi budem inio dobro,
koji si ipak moj neprijatelj, to e imati za posljedicu, da u se ja mo
rati rastati od svojih. I ktomu si ti, o li e, pun la i i prevare. A ne
komu se, ija je narav u la i i prevari, ne mo e vjerovati takoer ni
na zakletvu. Komu se meutim ne smije vjerovati ak ni na zaklet
vu, taj je posve bez vjernosti i povjerenja. Prije kratkog vremena su
mi ipak pripovijedali o tebi, kako si ti s jednim svojim prijateljem,
vukom, postupio nevjerno i izdajniki, tako da si ga svojom podmuklo u i lukav tinom strmoglavio u propast. I ti si tako postupio
s njime, iako je on bio od tvojega plemena i premda si dugo vreme
na bio s njime u prijateljstvu. Ako ti nisi po tedio ak ni njega, ka
ko ja onda mogu vjerovati ovdje u tvoju iskrenost? Ako si ti tako

postupio sa svojim prijateljem, koji je bio od tvojega vlastitog ple335
Stoipedesetiprva no
mena, kako e tek onda postupati sa svojim neprijateljem, koji nije iz tvojega plem
ena? Ja tebe i sebe mogu usporediti samo sa sokolom i pticama grabljivicama.
Kada je lisac upitao: - Kako je to dakle bilo?
gavran is-pripovjedi
PRIPOVIJEST 0 SOKOLU 10 PTICAMA GRABLJIVICAMA.
'Bio je jednom jedan sokol, jedan prkosni tiranin.'..."
336
Ali kada je poela
stoipedesetidruga no
^
*;
%i$i$i&ty%q%WW $ @ $$$$$$$$$$$#"#
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je gavran kazivao:
'Pripovijeda se, da je bio jednom jedan sokol, koji je u danima svoje mladalak
e snage bio prkosni tiranin. Zato su ga se ptice grabljivice i divlje zvijeri bo
jale, i nitko nije bio siguran od njegove zloe. Da, bilo je mnogo sluajeva njegove
tiranije i nasilni tva. Jer to je bila njegova navika, da mui druge ptice. Ali kad
a su preko njega prohujale godine, njegova je snaga otkazivala, i njegova se jak
ost kr ila, i morao je esto gladovati. Tako se on morao tim vi e naprezati, to je njeg
ova snaga vi e i ezavala. Zato on zakljui, da posjeuje mjesto sakupljanja ptica, kako b
i ondje derao ostatke. Tada je dakle njegova snaga poivala na lukavstvu, ne vi e na
stvarnoj jakosti.'
- Ti si upravo takav, o li e. Ako otkazuje tvoja snaga, tvoje lukavstvo ipak ne
otkazuje. Ja ne sumnjam u to, da je tvoje nastojanje oko mojega prijateljstva za
tebe samo izgovor, kako bi na ao hranu. Ja takoer ne pripadam k onima, koji e ti pr
u iti svoju ruku i staviti je u tvoju. Jer Allah mi je poklonio letaku snagu, duhov
ni oprez i o tar oni vid, i ja znam, da, tko se pravi jaim nego to jest, taj e se prem
oriti i jamano zaglaviti. Ja se samo bojim, da e se tebi, ako se bude pravio jaim, n
ego to stvarno jesi, dogoditi upravo onako kao vrapcu.
337
Stoipedesetidruga no
Kako je dakle pro ao vrabac? - upita lisac i zamoli: - Za volju Allahovu, ispria
j mi ipak svoju pripovijest!
Tada gavran ispripovijeda
PRIPOVIJEST 0 VRAPCU 10 ORLU.
'Pripovijedali su mi, da je jednom jedan vrabac doletio do nekoga ovjeg obora.
Dok je on sada gledao taj obor i ostao sjediti, kako bi ga promatrao, obori se
iznenada orao na neko mlado janje, vrsto ga pograbi svojim pand ama i odleti. Kada
je vrabac to vidio, on udari krilima i povie:
Ja u uiniti, kao to je taj uinio!
I u svojoj samoobmani on povjeruje da je ravan nekomu, tko je bio vei od njega
. Smjesta poleti i sjedne na jednoga debelog ovna s gustim runom, ija je vuna bil
a uvaljana i gnjecava, jer je on uvijek bio le ao u svome gnoju i izmetu. I kako s
e spustio na lea te ivotinje, on pone udarati svojim krilima, ali su se njegove nog
e bile zapetljale u vunu. On sada htjedne odletjeti, ali se nije mogao opet oslo
boditi. Sve se to dogaalo pred pastirovim oima. Taj je bio vidio, to se najprije pr
ed njim dogodilo s orlom i zatim s vrapcem. Razbije njen, on jurne na vrapca, pogr
abi ga, istrgne mu let-na pera i sve e mu uzicom noge. Zatim ga odnese svojoj djec
i i baci ga pred njih.
Sto je to? - upita jedno od djece.
Tada on odgovori:
- To je jedan, koji se htio usporeivati s jednim veim od sebe i koji je time do
spio u propast.'
- Tebi bi se moglo isto tako dogoditi, o li e! Opominjem te, da se ne htjedne usp
oreivati s nekim, tko je jai nego ti, kako ne bi dospio u propast. To je ono to ti
imam rei, i sada otii u miru!
Budui da lisac nije imao vi e nikakve nade, da e stei gavranovo prijateljstvo, on
se okrene na odlazak. Pri tome je stenjao u
338
Pripovijest o vrapcu i o orlu
svojoj patnji i krgutao zubima od ljutitosti. Ali kada je gavran uo njegovo plakan
je i stenjanje - tako da mu je do la do svijesti li -eva bol i tuga
on rekne:
O li e, u emu je tvoja patnja, da krgue zubima?
Lisac uzvikne:
Skrguem samo zbog toga zubima, jer sam uvidio, da si ti jo
vea hulja nego ja!
Zatim on urno otri odatle, vrati se natrag do svojega zaviajnog prebivali ta i ond
je se uputi u svoju jazbinu. I to je pripovijest o obama, o Kralju!"
Tada kralj rekne:
"O ehrezad, kako su lijepe i izvrsne te pripovijesti! Zna li mo da jo neku slinu od
pounih pria?"
Ona dadne kao odgovor:
"Pripovijeda se takoer
PRIPOVIJEST 0 JE U 10 GOLUBOVIMA GRIVNJA IMA.
Jednom naini jedan je svoj stan pokraj palme, koju si je bio izabrao neki golub
grivnja 97 sa svojom golubicom. To je dvoje sebi ondje sagradilo svoje gnijezdo,
i provodilo je na njoj udoban ivot. Sada je rekne sam u sebi:
Gledaj sada, taj golub i ta golubica jedu datulje s palme, dok
ja do njih ne mogu dospjeti. Tako mi ne preostaje ni ta drugo,
nego da primijenim protiv njih dvoje neku lukav tinu.
97 Golub grivnja - Columba palumbus - je golub, koji ivi po umama, a u nas se
, prema nainu glasanja, zove jo i grgusan.
339
Stoipedesetidru0a no
Nato on iskopa pod palmom rupu i uredi je kao stan za sebe i svoju enku. Pokra
j nje meutim podigne kapelicu za molitvu. U nju bi se on povlaio i iznosio na vidj
elo pobo nost, slu enje Allahu i prezir prema ovozemaljskomu. Kada ga je dakle golub
vidio utonula u slu enje Allahu i molitvu, on bude dirnut zbog toliko mnogo samoo
dricanja, i on rekne je u:
Koliko ve godina ti tako ivi ?
Trideset godina
odgovori je .
I to je tvoja hrana?
Ono to padne s palme.
A to je tvoja odjea?
Bodlje, kojih mi je grubost od koristi.
Za to si ti sebi onda izabrao ovdje upravo takav nain ivota i nijedan drugi?
Ja sam mu dao prednost pred svakim drugim ivotnim putom, kako bih zabludjele i
zvodio na pravi put i neznalice pouio.
Sada golub rekne:
Ja sam mislio, da si ti ivio drugaije nego tako. Pa ipak me
sada obuzima elja za tvojim nainom postupanja.
Ali je odgovori:
Bojim se da e tvoj govor proturjeiti tvojemu injenju. Za
tim e biti kao sija, koji je u vrijeme sjetve propustio sijati, tim to
je rekao: 'Bojim se da vi e nema dovoljno dana, kako bih se doveo
do cilja. I tako bih ja samo poeo odbacivati svoj imetak, ako bih
se urio sa sijanjem.' Ali kada je do lo vrijeme etve, i kada je on
vidio, kako ljudi anju plodove, tada ga obuzme kajanje, zbog
onoga, to mu je poradi njegova oklijevanja izmaklo. I on umre od
jada i srd be.
Dalje golub rekne je u:
Sto ja dakle trebam initi, da se oslobodim od veza ovoga
svijeta i da se posve predam slu enju Gospodu?
340
Pripovijest o je u i golubovima grivnjasimm
Je mu dadne kao odgovor:
Zaponi s time, da se oprema za budui ivot i da bude zadovoljan s oskudnom hranom!
Kako ja to mogu uiniti?
upita golub
ja sam ipak ptica, i ja ne mogu napustiti
palmu, na kojoj raste moja hrana. Da, ako bih ja to takoer mogao uiniti, ne bih ta
da znao nijedno mjesto, na kome bih mogao stanovati.
Nato mu je odgovori:
Ti si mo e stresti toliko mnogo od datulja ove palme, da
one dostanu kao zaliha za jelo za tebe i tvoju enku tijekom jedne
godine. Zatim mo e u nekome gnijezdu pod drvetom stanovati i
moliti, kako bi postao dionikom ljepote pravoga puta. Zatim se
okreni k stresenim plodovima, sve ih odnesi i skloni kao zalihu za
vrijeme oskudice. Kada ih zatim pojede a vrijeme se odulji, tada
se zadovolji oskudnom hranom.
Tada golub rekne:
Neka ti Allah uzvrati dobrom tvoju izvrsnu namjeru. Jer ti si me pripremio za
budui ivot i doveo na pravi put! Zatim su se muili golub i njegova enka tako dugo t
ime, da stresaju datulje, sve dok na palmi nije preostalo vi e nijednoga drugog pl
oda. Je je meutim sada bio na ao svoju hranu, i on, silno obradovan, napuni datuljam
a svoj stan i pohrani ih za sebe kao zalihu, tim to je u sebi govorio:
Golub i njegova enka e, kada im bude potrebna hrana, mene moliti za nju i tra iti
ono to ja imam u posjedu. Jer oni imaju povjerenja u to, da sam ja suzdr ljiv i po
bo an. Pa kada oni zatim budu slu ali moj dobar savjet i moje opomene, oni e prii bliz
u k meni. Ja u ih meutim zgrabiti i po derati, i zatim e ovo mjesto i sve datulje, ko
je budu padale s drveta, pripadati samo meni, i to mi je dovoljno.
Sada golub i golubica dou s palme dolje, nakon to su bili stresli svo voe. Kada
meutim nisu na li datulje, koje je je sve bio otpremio u svoj brlog, golub mu rekne:
341
^
O je u, pobo ni oe, ti propovjednie i savjetnie, mi vi e ne
nalazimo nikakva traga od onih datulja, a mi ne poznajemo ni
kakve druge plodove, od kojih bismo se mogli prehranjivati.
Je odgovori:
Mo da su ga odavde otpuhali vjetrovi. Ali odvraanje od
hrane i svraanje k prehranitelju je ono u emu se sastoji spas. A
On, koji je razrezao kutove usana, njima nee uskratiti hranu.
I on ih pusti da dalje slu aju sline opomene i nastavi iz zasljepljivati svojom
pobo no u i lijepim rijeima, sve dok mu oni nisu poklonili povjerenje i svoj put uprav
ili prema njemu. Tako oni priu k vratima njegova brloga, a da se nisu bojali, da
bi on mogao biti varalica. On meutim skoi prema vratima i ispru i se naprijed is-kes
iv i zube. Kada se dakle golub uvjerio, da je je eva la ljivost postala bjelodanom, on
mu dovikne:
Kakva razlika izmeu veeras i juera njeg dana! Zar ti ne
zna , da ivi Pomonik za potlaene? uvaj se la i i obmane, kako

ti se ne bi dogodilo, kako se jednom dogodilo dvama lupe ima, koji
su htjeli nadmudriti trgovca!
Kako je to onda bilo? - upita je .
Tada golub ispria
PRIPOVIJEST 0 TRGOVCU 10 DVOJICI LUPE A.
'Pripovijedali su mi, da je bio jednom jedan trgovac, koji je potjecao iz nek
oga grada po imenu Sinda i koji je posjedovao golemo bogatstvo. I on se jednoga
dana opremi za put i pove e na deve svoje tovare i robu i sa svim tim poe u jedan d
rugi grad, kako bi to ondje prodavao. Slijedila su ga meutim dva ovjeka, koji su p
ripadali lopu ama. Oni su bili ono, to im je upravo u dobrima i robi bilo pri ruci,
natovarili, i tim to su se pred trgovcem predstavili takoer kao trgovci, zapute s
e zajedno s njim. Kada su se dakle zaustavili na prvome odmori tu, obojica su se d
ogovorili, da ga
342
Pripovijest o trgovcu i o dvojici lupe a
nadmudre i da mu uzmu njegov imetak. U isto je doba meutim svaki od njih dvojice
smi ljao la i prevaru protiv drugoga. Jer svaki je sebi kazivao:
Ako ja svojemu drugu budem mogao raditi kriomice iza lea, tada e mi to izai na d
obro, i ja u zatim sam zadobiti svo to bogatstvo.
Tada oni skuju jedan protiv drugoga jedan opak plan, i svaki pojedini od dvoj
ice uzme ne to jela i stavi u njega otrov. Jedan je uinio isto kao i drugi. Svaki s
tavi pred drugoga otrovano jelo. Zatim obojica od toga pojedu i skupa umru. Prij
e toga su bili sjedili kod trgovca i s njime naklapali. Ali kada su ga bili napu
stili i dugo izbivali, on ih potra i, kako bi saznao, to se s njima dogodilo. Tada
ih on nae oba mrtva, i tako spozna, da su oni bili spletkari, koji su ga htjeli n
admudriti, ali da se njihova lukav tina sama okrenula protiv njih. Tako je trgovac
bio spa en, a dobio je takoer i ono, to su dvojica bili posjedovali."
Tada Kralj rekne:
"O Sehrezad, ti si moju pozornost upravila na sve, to sam ja bio ispu tao iz vid
a. Ispriaj mi dakle jo vi e takvih poredbi."
Tada ona ispria
PRIPOVIJEST 0 LOPOVU S MAJMUNOM.
"Pripovijedali su mi, o Kralju, da je jedan ovjek jednom posjedovao jednog maj
muna. Taj je ovjek meutim bio lopov, koji nikada nije stupio na neku tr nicu grada,
u kome je stanovao, a da je nije opet napustio s velikim plijenom. Dogodi se dak
le, da je on jednoga dana ugledao nekog ovjeka, koji je nudio na prodaju stare ha
ljine i izvikivao ih na trgu. Ali nitko nije pitao za njihovu cijenu, dok se sva
tko, komu bi ih ponudio, sustezao, da ih kupi. I nadalje se zbilo, daje lopov, k
oji je imao uza se majmuna, primijetio, kako je ovjek s tima starim haljinama sta
vio ove u zave ljaj i umoran sjeo da otpoine. Tada on pusti majmuna da pred ovje343
Stoipedesetidrujja no
kom izvodi svoje majstorije, kako bi predstavom odvratio njegov pogled, i zatim
mu ukrade onaj zave ljaj. Ubrzo on uzme majmuna i otie na neko osamljeno mjesto, gd
je otvori zave ljaj. Kada je zatim vidio stare haljine, stavi ih u neki skupocjen
rubac i otie s time na neki drugi trg. Ondje ponudi na prodaju rubac s njegovim s
adr ajem. Postavi meutim kao uvjet to, da nee prije biti otvaran, ali je mamio ljude
jeftinom cijenom. Sada to neki ovjek opazi, i skupocjeni mu se rubac dopadne. Ta

ko on to kupi pod onim uvjetom i otie s time kui, u vjeri, da je uinio dobru kupovi
nu. Ali kada je to vidjela njegova ena, ona upita:
to je to?
On odgovori:
- Skupocjena tkanina, koju sam kupio ispod cijene. Ja u je prodati i izvui iz t
oga dobitak.
- Ti ludo - uzvikne ona - zar e se mo da ta skupocjena tkanina prodavati ispod c
ijene, ako to nije zbog toga, to je ukradena? Zar ti nezna , da, ako tko ne to kupuje
, a da to nije ispitao, lo e prolazi i slii tkalcu?
Kada je on dakle upitao: Kakva je to pripovijest sa tkalcem?
ona mu ispripovi
jeda
PRIPOVIJEST 0 BUDALASTOME TKALCU.
'Priali su mi, da je neko u jednome selu ivio jedan tkalac, koji je te ko radio i
samo s mukom zaraivao za svoje uzdr avanje. Dogodilo se dakle, da je jedan od bogat
ih ljudi u blizini njegova sela davao gozbu. Na nju on pozove sav narod, i tako
onamo doe takoer tkalac. Kada je on meutim vidio, kako se pred one goste, koji su n
osili fine haljine, iznose najprobranija jela i kako ih kue-domain osobito asti, je
r je primijetio njihovu lijepu odjeu, tada on rekne u sebi samome:
- Ako bih ja ovaj zanat zamijenio s nekim drugim, koji donosi manje muke, koj
i je vi e po tovan i bolje plaen, tada bih skupio
344
Pripovijest o budalastome tkalcu
vi e novaca i sebi bih takoer kupio rasko ne haljine, kako bih bio v e po tovan. Da, tada
bih bio velik u oima ljudi i bio bih kao ovi ljudi ovdje.
Zatim ugleda, kako se jedan od komedija a, koji su bili prisutni, vere na zid k
oji se uzdizao visoko u vis, baca se s njega na tlo i ipak se doekuje na svoje no
ge. Tada tkalac opet u sebi rekne:
To, to taj ini, mogu uiniti takoer ja. To e mi sigurno biti
mogue.
Odmah se uzvere na zid i baci se dolje. Ali kada je pao na zemlju, slomio si
je iju i ostao na mjestu mrtav.'
Ja ti to pripovijedam samo zato, kako bi ti zaraivao svoj kruh
na izvjestan nain, koji razumije i tono poznaje . Inae e te obu
zeti po uda, pa e poeti te iti za stvarima kojima nisi dorastao.
Ali mu odgovori:
Ne biva svaki mudrac spa en svojom mudro u, niti dospije
va svaki glupan u propast svojom glupo u. Ja sam to ipak do ivio,
da poneki krotitelj zmija, koji je te ivotinje tono poznavao i razu
mio, bude ugrizen i umre, dok je neki drugi, koji ih nije poznavao
i koji nije razumijevao njihov nain pona anja, postajao njihovim
gospodarom.
Tako on dakle nije poslu ao svoju enu, nego je nastavio zadobivati tako robu, i
navikao se na to, da kupuje od lopova ispod cijene, sve dok na njega nije pala s
umnja i dok nije zaglavio.
Dalje se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 PAUNU 10 VRAPCU.
U vrijeme je onoga tkalca ivio jedan vrabac, koji je svaki dan obiavao posjeivat
i jednoga od kraljeva meu pticama i koji je vazda bio kod njega ujutro i naveer. J
er on je bio prvi, koji je rano k njemu dolazio i posljednji, koji ga je kasno n
apu tao. Dogodilo
345
^fe
se dakle, da se na stanovitome visokom brdu okupilo cijelo jedno jato ptica, i d
a su ondje govorile jedna drugoj:
Nas je sada postalo vrlo mnogo, a meu nama je nastalo
mnogo sporova. Zbog toga moramo imati nekoga kralja, koji e se
brinuti za na e poslove. Tada emo biti slo ne, a sporovi e meu
nama prestati.
Onaj je vrabac upravo prolazio mimo njih, i on im dadne savjet, da kraljem uin
e pauna. Jer on je bio taj kralj, kojega je on obiavao posjeivati. Tako one izaber
u pauna i uine ga kraljem nad svojim jatom. Tada im on uini svakojaka dobroinstva,
a onoga vrapca uini svojim tajnikom i vezirom. Taj je ponekad obiavao napu tati svoj
u slu bu i ogledavati se za onim, to se inae zbivalo. Jednoga meutim dana on dugo izo
stane, i tada pauna obuzme velik nemir. Ali dok je on tako nestrpljivo ekao, izne
nada vrabac doe k njemu unutra. Tada paun uzvikne:
Sto te je tako dugo zadr alo, tebe, koji si mi najbli i od mo
jih slugu, i koji mi je od sviju najdra i?
Vrabac dadne kao odgovor:
Ja sam vidio ne to, to me je ispunilo grozom i to me je pre
stravilo.
to ti se dakle dogodilo?
upita paun.
A vrabac odgovori:
Vidio sam jednoga ovjeka, koji je imao mre u. Nju je on
postavio tik do mojega gnijezda, zatim uokolo nje vrsto zabio kli
nove, u njezinoj sredini prosuo zrnje i sjeo sa strane na zemlju. Ta
da ja ostanem ondje, kako bih vidio, to e on poeti. I dok sam ja
tako ekao, doe neki dral sa svojom enkom, tjeran od udesa i
kobi, i oboje padnu u mre u i ponu krije tati. Tada ptiar skoi na
noge i oboje ih uhvati. To me je duboko ra alostilo, i zato sam dugo
izostao, o najvei kralju na ega vremena. Ja takoer neu vi e
stanovati ondje u gnijezdu, jer moram biti na oprezu pred mre om.
Paun meutim rekne:
346
Pripovijest o paunu i o vrapcu
Ne ostavljaj svoje mjesto. Jer ni sav te oprez nee za tititi
protiv udesa!
Pokoran zapovijedi svojega gospodara, vrabac odgovori:
Ja u ustrajati i neu uzmicati, kako bih se pokorio kralju!
Ali je on dalje ostajao na svome oprezu i obavljao je svoju du nost: donosio za
pauna jelo, i taj bi jeo, sve dok se ne bi zasitio, a nakon jela bi pio vode. Z
atim bi vrabac odlazio.
Kada je dakle jednoga dana opet istra ivao obzor, on ugleda dva vrapca, koji su
se na zemlji jedan s drugim tukli. Sada on rekne u sebi samome:
Kako ja mogu biti vezirom ove dr ave i gledati, kako se vrap
ci pred mojim oima jedan s drugim bore! Tako mi Allaha, ja
moram meu njima uglaviti mir.
Brzo on odleti k njima, kako bi ih izmirio izmeu sebe. Ali tada lovac na ptice
baci svoju mre u preko njih svih. I tako u nju padne takoer ovaj vrabac. Ptiar dakl
e prie, uhvati ga i dadne ga svojemu drugu, tim to rekne:
Dobro pazi na njega. Taj je debeo. Ja jo nikada nisam vidio
nijednoga ljep eg od njega!
Ali vrabac rekne u sebi samome:
Sada sam upao u ono, ega sam se bojao. Da sam se osjeao
sigurnim, to je stajalo samo do pauna. Tako mi dakle protiv udar
ca sudbine ni ta nije pomogao oprez. Ah, takoer za oprezne
nema nikakva utoi ta pred sudbinom. I kako je ipak lijepa pjes
nikova rije:
Sto se ne treba dogoditi, nikada se ne dogaa ni putem lukavstva. Ali to se treba d
ogoditi, to e se dogoditi.
Da, to se treba dogoditi, dogodit e se u svoje vrijeme. Samo bedak to ipak nikada
ne mo e razumjeti.
347
Stoipcdesctidrugn no
I to je pripovijest o paunu i vrapcu."
Tada Kralj rekne:
"O Sehrezad, ispripovijedaj mi jo vi e takvih pripovijesti!"
"Naredne noi, ako me Kralj - kojemu neka Allah udijeli mo!
ostavi na ivotu!..."
348
Ali kada je poela
=> sgg
stoipedesetitrea no
g?g C
ehrezad pone pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 'ALI IBN BAKKARU I AMSIENNAHAR.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i odavno i ezlim
vjekovima pod kalifatom Haruna er-Ra ida98 ivio jedan trgovac, koji je imao sina p
o imenu Abu el-Hasan 'Ali ibn Tahir. Ovaj je trgovac posjedovao mnogo novca i bi
o je obilno blagoslovljen dobrima ovoga svijeta. Sin mu je bio lijepa lika i kod
svih ljudi obljubljen, da, on je smio bez dozvole ulaziti u kalifovu palau, jer
su ga voljele sve vakadarove inoe i robinje. Ktomu je bio kraljev drug za stolom
i obiavao mu je recitirati pjesme i priati mu neobine pripovijesti. Ali se on unato
tomu obiavao takoer baviti trgovinom i ostajati na trgovakom bazaru. I u njegovu je
duanu obiavao sjediti jedan mladi, princ iz kraljevske kue Perzijanaca, po imenu 'A
li ibn Bakkar, kako bi s njime raz98 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).
349
^
Stoipedesetitrea no
govarao. Ovaj je mladi bio lijepa stasa, dra esna lika i savr ene ljepote. Imao je ru ia
stocrvene obraze i obrve, koje su bile meusobno sastavljene. Njegov je govor bio
sladak, njegova su se usta smije ila, i on je volio veselost i vedrinu.
Dogodilo se dakle, da su njih dvojica opet jednom sjedili jedan s drugim nakl
apajui i smijui se. Tada iznenada doe deset djevica, koje su izgledale kao Mjeseci,
i svaku je od njih resila ljepota i dra esnost i ravnomjernost stasa. Meu njima je
meutim bila jedna cura, koja je jahala na mazgi sa srebrom izvezenim sedlom i zl
atnim stremenovima. Nosila je pla t od finoga tkanja i oko struka svileni pojas, k
oji je bio pro iven zlatom, a sama je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesnik:
Ima ko u, koja je poput svile, i glas

Meka zvuka, koji nikada mnogo ne naklapa niti brblja,
I oi, o kojima je Allah rekao: Budite! i gle, one su bile, Par oiju, koji srca opi
ja poput vina.
O ljubavi prema njoj, mui me danonono novom mukom. Neka tek o Sudnjemu Danu bude k
raj ljubavnoj boli!
Kada su djevojke do le do duana Abu el-Hasana, ta cura sja i s mazge i sjedne pokr
aj duana, pozdravi trgovca, i on uzvrati njezin pozdrav. Ali kada ju je ugledao '
Ali ibn Bakkar, on bude zaaran njezinom ljepotom i htjedne se podignuti. Tada mu
ona rekne:
Ostani sjediti tu, gdje jesi! Zar smo mi do le k tebi, i ti hoe
otii? To ipak ne bi bilo pravo.
Tako mi Allaha - uzvikne on - visoka gospodarice, ja bje
im pred onim, to sam ugledao. Ne kazuje li ipak glas ushienja:
350
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr
Ona je Sunce, njezino je prijestolje na nebu: Tako ona tje i srce sranom utjehom!
Nikada se ona nee moi spustiti tebi na Zemlju, Nikada se ti nee u letu uspeti k njoj
u pravcu neba.
Kada je to ula, ona se nasmije i upita Abu el-Hasana:
Kako se zove ovaj mladi? I odakle je? Trgovac odgovori:
On je stranac.
I kada je ona dalje upitala:
Iz koje zemlje?- on nastavi:
On je jedan perzijski princ, i njegovo je ime 'Ali ibn Bakkar.
Dolikuje nam, da po tujemo stranca.
Tada ona rekne:
Kada moja robinja doe k tebi, dovedi ga k meni.
Od srca rado!
odgovori Abu el-Hasan.
Zatim se ona podigne i otie svojim putem.
Tako se to dogodilo s njezine strane.
Ali to se tie 'Ali ibn Bakkara, on je od zbunjenosti izgubio sposobnost govora.
Nakon nekoga meutim vremena doe k Abu el-Hasanu robinja i rekne mu:
Moja gospodarica eli tebe i tvojega prijatelja.
Tada on ustane i uzme sa sobom 'Ali ibn Bakkara. I obojica su slijedila robin
ju prema palai Harun er-Ra ida. Ondje ih ona odvede u jednu odaju i zamoli ih, da s
jednu. Neko su vrijeme njih dvojica jedan s drugim naklapali. Tada su pred njih
bili postavljeni stolovi s jelom, i oni su jeli i oprali si poslije toga ruke. Z
atim im donesu vina, i oni se opiju. Konano ih ona pozove da ustanu, i po to su to
oni bili uinili, ona ih odvede u drugu neku odaju. Ta se dizala nadsvoena iznad eti
ri stupa, bila je namje tena s mnogo351
Stoipedesetitrea no
brojnim ilimima i pokrivaima i ukra ena s tako mnogo nakita, kao kada bi bila posrij
edi neka rajska odaja. Tada oni budu zapanjeni nad svom tom rasko i, koju su vidje
li. I dok su oni jo promatrali sve te skupocjene rijetkosti, kadli doe deset djevi
ca, koje su izgledale kao Mjeseci - oaravajue su se ljuljale u hodu, ushi-ujui pogle
de i zbunjujui osjetila
i one se poredaju poput crnookih rajskih djevica. Poslije
kratkoga meutim vremena doe drugih deset djevojaka i pozdrave dva mladia. Ove su d
jevojke nosile u rukama lutnje i druge glazbene instrumente. Sve sjednu na pod,
ugode strune i ponu pred gostima svirati na lutnjama, pjevati i recitirati pjesme
. I zaista, svaka je od njih bila isku enje za Allahove sluge. U meuvremenu pak doe
jo deset djevojaka, visokih sisa i iste dobi kao i ove, crnih oiju i ru iastih obraza
, sraslih obrva i sanjarskih pogleda, pravo isku enje za mu karce od pobo nosti a za oi
slika dra esnosti. I one su nosile haljine od mnogobojne svile i nakit, koji je oa
ravao i zbunjivao um. One ostanu stajati kod vrata. I poslije njih doe jo jednom d
eset djevojaka, koje su bile jo ljep e nego one, i nosile su tako rasko ne haljine, d
a ih nitko ne mo e opisati. Takoer one ostanu stajati na vratima. Naposljetku meutim
ude kroz vrata dvadeset djevojaka, a u njihovoj je sredini bila jedna cura po i
menu Sams en-Nahar, nalik Mjesecu meu zvijezdama. Ta se ljuljala u oaravajuem, savi
tljivom hodu, okru ena svojom bujnom kosom. Nosila je plavu haljinu i ogrta od svil
e, koji je bio op iven rubovima od zlata i dragulja. A takoer je njezin pojas, koji
joj je ukra avao struk, bio ukra en ponekim draguljima. Tako se ona koraala u oholom
e, nji- uem hodu, sve dok nije sjela na rasko nu postelju. Ali kada ju je Ali ibn Bak
kar ugledao, on izgovori ove stihove:
Gledaj, ona je poetak mojega ivota. Ona donosi beskrajnu bol i dugu muku.
Kod nje sam osjetio, kako se moja du a tali U ljubavnom ognju. Izjedene su moje ko
sti.
352
Pripovijest o }Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr
Poslije ovih stihova on rekne Abu el-Hasanu:
Da si ti dobro sa mnom bio postupao, tada bi me bio izvi
jestio o svemu ovome, prije nego to sam u ao ovamo. Jer tada bih
se ja mogao s time zbli iti i oboru ati svoju du u strpljivo u pro
tiv ovoga, to me je pogodilo.
Zatim on pone plakati i stenjati i jadikovati. Abu el-Hasan mu meutim rekne:
Dragi brate, ja sam ti ipak htio uiniti samo dobro. Jedino
to sam se pobojavao toga, da ti ovo ka em, kako se zbog strasti ne
bi to dogodilo, to bi tebe moglo od nje zadr ati i vas dvoje ras
taviti. Ali imaj povjerenja i nemoj se muiti! Jer znaj, njezina je
naklonost tvoja. I ona misli samo na to, kako da bude s tobom sje
dinjena..
Kako se zove ova cura? upita sada 'Ali ibn Bakkar.
Tada mu Abu el-Hasan odgovori:
Ona se zove ams en-Nahar". Ona je jedna od odaliski100
gospodara pravovjernih Haruna er-Ra ida, a ovo je mjesto Kalifov
dvor.
ams en-Nahar je meutim sjedila i gledala ljepotu 'Ali ibn Bakkara, dok se on di
vio njezinim dra ima. I tako se oboje rasplamsaju u ljubavi jednoga prema drugomu.
Zatim ona zapovjedi robinjama, neka sjednu, svaka pojedina od njih na svoje mje
sto na jednome divanu. Pa kada je zatim svaka pojedina sjela pred jedan prozor,
ona im zapovjedi da pjevaju. Tada jedna od njih posegne za lutnjom i pone pjevati
:
Objavljuj uvijek nanovo poruku.
Slu aj otvoreno odgovor, koji ti se nudi!
99 ams en-Nahar znaci
Sunce Dana. 100 Odaliska je bijela robinja.
353
Stoipedesetitrea no
Stojim pred tobom, o ti kralju ljepotana, I tu im se na svoju gorku nevolju.
Ti moj gospodaru, moje milo srce, O ti moj ivote, ti skupocjeni uresu,
Pokloni mi jedan poljubac na poklon. Ako ne, daj mi ga kao posudbu!
Ja u ti ga vratiti, a da ti ni ta ne gubi ,
Upravo onakva kakav je bio, posve nepovrijeena.
Pa ako ti zatim jo vi e zatra i ,
Tada ga uzmi onakva, kakvim ga tvoje srce eli!
O ti koji me odijeva odjeom patnje, Neka te vazda raduje haljina zdravlja!
'Ali ibn Bakkar je bio ushien, i on joj dovikne:
- Otpjevaj mi jo vi e takvih pjesama!
Tako ona dakle opet segne za strunama i otpjeva ove stihove
Dugotrajnim rastankom, o moja ljubavi, Dao si mojim oima puno suza.
0 sreo mojega oka, o moja eljo, O ti moja vjero, moj najvi i cilju,
354
Pripovijest o }Ali ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr
Imaj suuti s onom, iji pogled tone I gu i se u suzama ljubavne patnje!
Kada je ona zavr ila svoju pjesmu, ams en-Nahar rekne jednoj drugoj robinji:
- Daj nam ti da ne to ujemo!
Tada ona pone pjevati * i pusti da odzvanja ova pjesma: *
Bila sam opijena od njegova pogleda, a ne od plemenitog vina, A izmeu sna se i ok

a uvukao njegov gordi hod.
Zaarala me njegova uvojita kosa, ali ne trsov sok. Ne gro ana krv, njegova me je ote
la gordost.
Sljepoonice s uresom uvojaka su uzele moju snagu.
Zbog onoga mije, to njegova haljina zastire, i eznuo razum.
Kada je Sams en-Nahar saslu ala ovu pjesmu, dugo je vremena uzdisala i ta joj j
e pjesma doprla do srca. Zatim nekoj treoj robinji zapovijedi da pjeva. I ta pose
gne za lutnjom i zapone:
Lice, svijetlo zraei poput nebeske svjetlosti,
Na kome sja mladalaka ljepota poput izvor vode!
Malje su opisale njegove obraze jednim tako nje nim pismom, U ijim se kovrama objavl
juje smisao ljubavi.
Ljepota je o njemu doviknula: 'Ja sam znala, im sam ga ugledala,
Da je sama Allahova ruka izvezla tako fino tkanje.'
355
Stoipedesetitrea no
Kada je takoer ona otpjevala svoju pjesmu, 'Ali ibn Bakkar rekne djevojci pokr
aj sebe:
Sada ti zapjevaj, o curo, i dopusti nam da ne to slu amo!
Tada ona uzme lutnju i pone:
Prekratko je vrijeme susreta Za svu tu dugotrajnu stidljivost.
Koliko dugo to muno odricanje! To ne prilii plemenitim ljudima.
Pograbite s toga vrijeme za sreu I za bla enstvo susreta.
Kada je ona bila zavr ila, provali 'Ali ibn Bakkar u rijeku suza. Ali kada je S
ams en-Nahar vidjela, da on plae i stenje i jadikuje. ona bude obuzeta snagom udne
ljubavi i izjedana naj e om stra u. Ona se podigne sa svoje postelje i poe k sobnim vrat
ima. Ali se 'Ali ibn Bakkar takoer podigne i poe joj ususret. Tu obavi-ju ruke jed
no oko drugoga i padnu, ukradeni svijetu, onesvije eni pokraj sobnih vrata. Robinje
meutim pritre, oboje ih podignu i unesu ih u sobu. Ondje ih po krope ru inom vodom. K
ada je to dvoje zatim opet do lo k sebi, nisu vi e na li Abu el-Hasana. Jer on se bio
sakrio pokraj postelje.
Tada dama uzvikne:
Gdje je Abu el-Hasan?
Sada joj se on poka e pokraj postelje. I ona ga pozdravi i rekne:
Molim Allaha, da mi On to omogui, da tebi uzvratim, ti
dobrostivi.
356
Pripovijest o 'Ali ibn BakMru i Samsi en-Nahar
Zatim se obrati 'Ali ibn Bakkaru i rekne mu:
0 moj gospodaru, ljubav je u tebi razvila svoju najvi u snagu,
pa ipak je ona u meni jo dvostruko toliko jaka. Jedino to nam ne
preostaje ni ta, nego strpljivo podnositi ono, to nas je pogodilo.
Tada on uzvikne:
Tako mi Allaha, o gospodarice, susret me s tobom ne umiru
je. Takoer se ne gasi u mome srcu plamen, kada ugledam tvoje li
ce. Ljubav je prema tebi u mome srcu tako vrsta, da ona nee prije
prestati, sve dok me napusti ivot.
Zatim on opet pone plakati, i njegove su suze tekle niz njegove obraze kao pro
suti biseri. I kada gaje ams en-Nahar vidjela kako plae, ona pone s njime plakati.
Tada rekne Abu el-Hasan:
Tako mi Allaha, mene udi va e pona anje, i ja sam zaprepa en nad onim to vam se zbiva! Da, neobino je pogledati
va e stanje, a va e se pona anje jedva mo e razumjeti. Vi tu tako
plaete, gdje ste ipak sjedinjeni. Kako bi trebalo tek biti, kada biste
bili rastavljeni i daleko jedno od drugoga?
Zatim on nastavi:
Ovo ipak nije vrijeme za tugovanje i plakanje. Ne, to je vri
jeme sjedinjenja i radosti. Stoga se dakle radujte, budite veseli i ne

plaite!
Nato kimne ams en-Nahar jednoj robinji. Ona otie i vrati se natrag s drugim rob
injama, koje su donijele stol pun srebrenih zdjela sa svakojakima skupocjenim je
lima. Po to su ove bile postavile taj stol pred njih dvoje, ams en-Nahar pone jesti
i Ali ibn Bakkaru davati zalogaje u usta, tako dugo, dok se nisu zasitili. Zatim
stol bude odnesen, i oni si operu ruke. Sada im donesu kadionice sa svakojakim
tamjanom101 od alojeva drveta i razliitih
101 Tamjan (kad) nam je danas u Europi poznat gotovo iskljuivo s crkvenih v
jerskih obreda. Posrijedi su mirisne smole nekih grmova, naje e iz roda Boswellia (A
zija, Istona Afrika), koje, stavljene na eravicu, proizvode mio-mirisan dim.
357
Stoipedesetitred no
vrsta jantara, nadalje takoer boice za kropljenje ru inom vodom. I oni se po krope i ok
ade. Zatim budu pred njih stavljene a e iz cizelirana zlata, u kojima se nalazilo k
ojekakvog erbeta, voa i poslastica, sve, za ime udi srce i to krijepi oi. Naposljetku
im donesu a u od karneola, koja je bila napunjena vinom. Sams en--Nahar izabere des
et robinja za svoju slu bu i ktomu deset pjevaica, dok je ostale djevojke poslala n
atrag u njihove odaje. Sada ona zapovijedi nekima od onih, koje su bile ostale,
da zasviraju u lutnje, i one to uine na njezinu zapovijed. I jedna od njih pone pj
evati:
Svoj u ivot dati za onoga, koji mi smije ei se odzdravlja, Koji mije budio nadu u nak
lonost, kada sam oajavala.
Sada su ruke e nje otkrile ono, to sam krila.
One su uinile moju najskrovitiju nutrinu srca koriteljima oitom.
Suze su oka sada stupile izmeu njega i mene, Kao da ga suze oka vole isto tako ka
o i ja.
Kada je pjevaica bila zavr ila svoju pjesmu, napuni Sams en--Nahar pehar i ispij
e ga. Zatim ga ona napuni opet i pru i ga 'Ali ibn Bakkaru..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za
358
Ali kada je poela
7 i
r I stoipedesetietvrta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sams en-Nahar napunila pehar i p
ru ila ga 'Ali ibn Bakkaru. Zatim ona zapovijedi jednoj drugoj robinji da pjeva, i
ona pone i izlo i ove stihove:
Nek mije suza dok tee nalik mojemu vinu.
Moje oko prolijeva isto ono, to se svjetluca u peharu.
Tako mi Allaha, ne znam je li vino isteklo iz mojih onih Kapaka, ili moja usta pi
ju od mojih suza.
Poslije ove pjesme 'Ali ibn Bakkar ispije svoj pehar i vrati ga Samsi en-Naha
r. Ona ga opet napuni i sada ga pru i Abu el--Hasanu, a taj ga isprazni. Zatim ona
sama posegne za lutnjom i rekne:
Nitko ne treba pjevati uz moj pehar osim mene same!
Nato ona ugodi strune i pone svojom svirkom pratiti ove stihove:
359
Stoipedesetietvrta no
Neobian mlaz suza tee preko njegovih obraza. U njegovim grudima gori
ar ljubavne mu
ke.
On u njezinoj blizini plae od straha,
suza jednako tee.
to e se morati rastati: Bio blizu ili daleko,
I dalje stihove jednoga drugoga:

Svoj u ivot dati za tebe, o dru e uz a u, kojega ljepota Umata od sjajnog razdjeljka u
kosi pa sve do nogu!
U tvojim rukama pehar sja poput Sunca, u ustima Zubi nalik Plejadama102, nad vra
tom slika U tapa!
I gledaj sada, tvoji peharevi, koji su mi zarobili svu Svijest, oni kru e jednako
iz tvojih oiju.
A nije li to neobino, da si ti U tap,
Koji zrai u punini, i da se gubi sjaj zaljubljenih?
Ti se priklanja i ti izbjegava , kako ti se svidi
Zar si ti bo anstvo, koje ubija ili
o ivljuje?
Samo je prema tvojoj slici Allah stvorio ljepotu I od tvojega je bia zapalio Zefi
rov miris.
\
102 p0 grkoj je mitologiji Plejade, sedam keri Atlasa i Plejone, Zeus pre-mije
stio na nebo kao zvije e. Njihov je izlazak oznaavao poetak ljeta i vremenskog razdob
lja plovidbe po moru. To pak sedmozvije e u nas zovu Vla- iima.
360
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahar

Ti nisi nikakvo ljudsko bie s ovoga zemaljskog svijeta, Ti si aneo, poslan od svoj
ega stvoritelja.
Kada su 'Ali ibn Bakkar i Abu el-Hasan i drugi, koji su bili nazoni uli ovu pje
smu Samse en-Nahar, bilo im je, kao da su od ushienja visoko uzneseni. I oni se p
onu jedni s drugima aliti i smijati. Ali dok su oni bili tako veseli, kadli iznena
da ue neka robinja, dr ui od straha, i uzvikne:
Gospodarice, u kopljenici gospodara pravovjernih stoje
pred vratima, Afif, Masrur103 i Mard an i jo drugi, koje ja ne poz
najem!
im su oni uli robinjine rijei, gotovo da su umrli od straha. ams en-Nahar se meuti
m nasmije i i rekne:
- Ne bojte se! Zatim rekne robinji:
- Ti im odgovaraj, dok mi napu tamo ovo mjesto!
Ona naredi 'Ali ibn Bakkaru i Abu el-Hasanu da ostanu u odaji, zakljua vrata i
spusti pred njima zavjese. Po to je takoer bila zakljuala vrata dvorane, ona izae kr
oz tajna vrata u vrt. Ondje sjedne na svoju postelju, zapovijedi jednoj robinji,
da joj trlja noge, a drugim robinjama da odu u svoje odaje. I sada zapovijedi r
obinji, da pozove ovamo ljude na vratima. Tada uu Masrur i ti koji su bili s njim
e. Bilo ih je dvadeset u kopljenika, s maevima u rukama. Po to su pred Samsom en-Naha
r bili izrekli pozdrav, ona ih upita:
Zbog ega ste do li?
Oni odgovore:
Gospodar pravovjernih nareuje da ti se izrui njegov poz
drav. On ezne za pogledom na tebe, i nala e da ti se rekne, da je
103 U 1001 noi naje e spominjani Ra idov u kopljenik - "nositelj maa njegove osvete
.
361
Stoipedeseticetvrta no
on danas do ivio mnogo radosti i sree, te da eli
sada bude kod njega. Hoe li ti dakle sada otii
Tada ona poljubi tlo i rekne:
Slu am i pokoravam se zapovijedi gospodara
Zatim ona izda zapovijed, da se pozovu domaice
da svoju radost okruni time, da ti

k njemu, ili on treba doi k tebi?
pravovjernih!
i robinje. A kada su te bile do l
e, ona ih izvijesti, da mora postupiti u skladu s kalifovom zapovijeu. Sada, mjes

to je dodu e bilo u svakom pogledu na najbolji nain ureeno, ali ona ipak rekne u koplj
enicima:
Otiite ka gospodaru pravovjernih i recite mu, da ga ja oe
kujem nakon izvjesnoga kratkog vremena, kako bih mu mogla
predhodno urediti postelju s ilimima i sa svim pripadnim!
Tako dakle sluge urno odu ka gospodaru pravovjernih. Sams en-Nahar meutim odlo i
svoje gornje haljine i brzo se uputi k svojemu ljubljenomu 'Ali ibn Bakkaru. Ona
ga povue na svoje grudi i uzme od njega opro taj, dok je on gorko zaplakao i uzvik
nuo:
Gospodarice, ovaj e opro taj uni titi moje bie i oteti moj
ivot! Ali u se moliti Allahu, da mi On podari strpljenja, da pod
nesem sve, ime me je On kroz moju ljubav doveo u isku enje.
Ali ona odgovori:
Tako mi Allaha, uni tena u biti samo ja! Jer ti e opet iz
laziti na bazar i sastajati se s prijateljima, koji e te tje iti. Jer ako
si sakriven, i tvoja ljubav ostaje skrivenom. Ja meutim, ja u dos
pjeti u nevolju i muku, i neu nalaziti nikoga, tko bi me tje io, po
gotovo jer sam kalifu ve obeala, da u biti kod njega. Iz toga mi
mo e izrasti najvea opasnost, jer ja eznem za tobom i ljubim tebe
i obuzeta sam stra u prema tebi i tu na sam zbog rastanka s
tobom. Kakvim jezikom da pjevam i s kakva da se srca pribli im
kalifu? Kakvim da rijeima zabavljam gospodara pravovjernih i
kakvim da pogledom gledam na mjesto, na kome nema tebe? Kako
ja mogu prisustvovati nekoj sveanosti, kod koje nema tebe, i s
kakvim okusom da pijem vino, ako ti nisi nazoan.
Tada joj Abu el-Hasan rekne:
362
Pripovijest o }Ali ibn Bakkdnt i Samsi en-Na-hAr
Nemoj se zbunjivati, oboru aj se strpljivo u i nemoj pro
pustiti, da veeras zabavi gospodara pravovjernih. Takoer mu ne
pokazuj nikakvu nepa nju i istraj u vrstoi!
Jedva da joj je on tako bio rekao, kadli ve doe neka robinja i javi:
O gospodarice, pa evi gospodara pravovjernih dolaze!
Ona se smjesta digne i rekne robinji:
Uzmi Abu el-Hasana i njegova prijatelja i odvedi ih na gor
nji doksat, koji gleda na vrt. Ondje ih ostavi, sve dok na padne ta
ma. Zatim nai sredstva i putove, da mogu izai!
Robinja uzme njih dvojicu, odvede ih na doksat, zakljua iza njih vrata i otie s
vojim putem. Ali kada su njih dvojica sjeli i pogledali dolje na vrt, takoer je v
e dolazio kalif. Pred njim je koraalo blizu sto u kopljenika s maevima u rukama, a ok
o njega je bilo dvadeset djevojaka, nalik Mjesecima, odjevenih u najsjajnije hal
jine. Svaka je pojedina od njih nosila na glavi dijadem, op iven draguljima i safi
rima, a svaka je od njih nosila u ruci po jednu goruu baklju. U njihovoj je sredi
ni koraao kalif uzvi enim korakom, dok su ga djevice okru ivale sa svih strana i Masr
ur, 'Afif i Vasif i li pred njim. Tada se podigne ams en-Nahar sa svima svojim robi
njama. I one ga prime na vrtnim vratima i poljube pred njim tlo. Zatim su takoer
one i le pred njim, sve dok se on nije spustio na postelju. I sada se pred njim po
stave sve robinje i u ko-pljenici, koji su bili u vrtu. Zatim dou lijepe djevojke i
pjevaice, koje su u svojim rukama nosile upaljene svijee, pribor s miomirisima i
tamjanom i glazbene instrumente. Sada vladar zapovijedi pjevaicama, neka sjednu,
i svaka se pojedina od njih spusti na svome mjestu. ams en-Nahar takoer doe i sjedn
e na klupicu pokraj kalifove postelje i pone s njime naklapati. Sve se to dogaalo,
dok su Abu el-Hasan i 'Ali ibn Bakkar gledali i slu ali. Kalif ih meutim nije vidi
o. Zatim se on pone sa amsom en-Nahar aliti i zadirkivati je, i oni su bili veseli
i dobro raspolo eni. Potom vladar zapovijedi, da se otvori paviljon. Po to se to bil
o dogodilo, otvore takoer prozore i zapale svijee, tako da je taj prostor u
363
v
Stoipedesetietvrta no
mraku bio svijetao kao dan. Zatim im u kopljenici dopreme pribor za pie, o kome je
Abu el-Hasan kasnije pripovijedao:
Tu sam vidio pribor za pie i umjetnine, kakve moje oko jo
nikada nije bilo vidjelo, i a e od zlata i srebra i drugih plemenitih
kovina s draguljima, neopisivo lijepe, tako da sam pomi ljao da sa
njam, dok sam zbog svega toga, to sam gledao, bio tako silno zaprepa en.
'Ali ibn Bakkar je meutim od onoga asa, kada ga je napustila Sams en-Nahar, u p
rekomjernosti strasti i e nje le ao na tlu bez svijesti. Kada je sada opet do ao k sebi
, on ugleda sve ove stvari, koje su bile tako jedinstvene, i rekne Abu el-Hasanu
:
Brate, bojim se, da e nas kalif vidjeti ili doznati o na oj stva
ri. Najvi e meutim moja briga va i za tebe. Jer gledaj, to se me
ne tie, znam, da ja sigurno moram umrijeti. A da ja kopnim, do
gaa se kroz snagu udne ljubavi i prekomjernost estoke strasti, i
jer sam uzeo opro taj od ljubljene, nakon to sam joj se pribli io.
Ali se molim Allahu, da nas spasi iz ove opasnosti.
Sada su 'Ali ibn Bakkar i Abu el-Hasan gledali s balkona kalifa i sreu, koja m
u je bila dosuena, sve dok gozba nije bila pred njim u potpunosti pripremljena.
Nato se kalif obrati jednoj od robinja i rekne:
Gharam, dopusti da poslu amo ne to od tvojih oaravajuih
pjesama!
Tada ona posegne za lutnjom, ugodi je i pone pjevati:
Bolna e nja za zaviajem Arabljanke104, koja daleko od svojega plemena
Stenje od e nje za vrbama i mrama Arabije,
Kada ona boravi kod skupine putnika i njoj patnju Daruje kroz gostinsku vatru, s
uze kroz hladno pie
104 Misli se na Beduinku.
364
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkd.ru i Samsi en-Nahdr
Ona ne mo e biti veom od boli moje ljubavi!... Moj meutim dragi misli, da sam ja ne to
skrivila.
Kada je Sams en-Nahar saslu ala ove stihove, ona sklizne s klupice, na kojoj je
sjedila, i padne onesvije ena na pod i bude ukradena svijetu. Tada dou robinje i po
dignu je. Ali takoer 'Ali ibn Bakkar padne u nesvijest, kada ju je vidio s balkon
a. Abu el-Hasan meutim rekne:
Zbilja, udes je izmeu vas strast podijelio na jednake di
jelove!
Dok su zatim njih dvojica jedan s drugim razgovarali, doe k njima robinja, koj
a ih je bila dovela na doksat, i rekne:
Abu el-Hasane, di i se sa svojim prijateljem! Obojica siite
dolje. Jer svijet nam je postao uskim, i ja se bojim, da se sve ne raz
glasi ili da kalif ne dozna o vama dvojici. Ako ne siete dolje ovoga
trenutka, tada nam ne gine smrt!
Abu el-Hasan odgovori:
Kako da se ovaj mladi sa mnom podigne, on, koji nema
snage, da ustane?
Tada ga robinja pone kropiti ru inom vodom, sve dok se nije probudio iz svoje nes
vijesti. Sada ga Abu el-Hasan pridigne, a robinja ga podupre. Tako su ga oboje o
dveli s doksata dolje i hodali kratak dio puta dalje, sve dok robinja nije otvor
ila stanovita mala eljezna vrata i obojicu prijatelja kroz njih pustila van. Ovi
vani na obali Tigrisa ugledaju neku klupu i sjednu na nju. Robinja meutim pljesne
rukama. Tada doe k njoj neki ovjek u malom amcu. Njemu ona rekne:
Uzmi ova dva mlada mu karca i iskrcaj ih na drugoj obali!
Zatim se oni ukrcaju u amac. Ali kada je vozar s njima zaves-lao i kada su se
poeli rastajati od vrta, pogleda Ali ibn Bakkar natrag prema kalifovu dvorcu i pr
ema paviljonu i vrtu i rekne im ovima dvama stihovima zbogom:

365
Stoipedesetietvrtct no
Za opro taj ja pru am jednu slabu ruku. Druga je okrenuta prema vatri u srcu.
Neka ovo ipak ne bude kraj na e sree!
Neka ova popudbina ne bude moja posljednja popudbina!
Zatim robinja rekne vozaru:
Brzo veslaj odavde!
I on pone sna no veslati, dok je robinja jo bila kod njih..."
^?i
"????- .
?
..??
? .?
....
?...?-?-?
.?-?? ? :?.
./'? ..... ?
'
? .
V)366
?
Ali kada je poela
stoipedesetipeta no
ogo C
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vozar vozio njih dvojicu prema d
rugoj obali, dok je robinja jo bila kod njih. Kada su dakle do li na onu stranu, do
spjeli do kopna, pristali uz obalu i iskrcali se, slu kinja uzme od njih opro taj s
rijeima:
Ja vas nisam htjela napu tati. Ali ne smijem ii s vama dalje
nego do ovoga mjesta.
Zatim se ona opet vrati natrag. 'Ali ibn Bakkar je meutim pred Abu el-Hasanom
klonuo na zemlju i le ao ispru en na tlu, i nije se mogao podignuti. Tada mu Abu elHasan rekne:
Ovo mjesto nije sigurno, i mi se moramo bojati, da ovdje ne
izgubimo svoj ivot, zbog razbojnika i bandita i lopova.
Tada 'Ali ibn Bakkar ustane i poe odatle jedan kratak dio puta. Alije on jedva
mogao dalje hodati. No Abu el-Hasan je imao prijatelje u onome kraju. I tako on
otie jednomu od njih, u kojega se mogao pouzdati i s kojim je bio povjerljiv, i
pokuca na njegova vrata. Prijatelj urno izae, pa kada je ugledao njih dvojicu, naz
ove im dobrodo licu i uvede ih u svoju kuu, pozove ih neka sjednu, pone s njima nakl
apati i upita ih, gdje su bili. Tada Abu el-Hasan odgovori:
367
Stoipedesetipeta no
Mi smo iza li u ovo vrijeme zbog jednog ovjeka, s kojim sam ja bio dogovorio pos
love i koji mi duguje novac. Bio sam naime uo, da eli otputovati s mojim novcem. Z
bog toga sam veeras iza ao, kako bih ga potra io, a za dru tvo sam uzeo sa sobom ovoga
svojeg prijatelja, 'Ali ibn Bakkara. Ali kada smo do li, kako bismo ga vidjeli, on
se pred nama sakrio, i mi ga nismo na li. Tako smo se morali okrenuti praznih ruk
u bez novca. Samo nam je bilo te ko, da se vraamo doma u ovo nono doba. Pa budui da n
ismo znali, kamo bismo trebali ii, do li smo k tebi, jer poznajemo tvoje prijateljs
tvo i tvoju uobiajenu ljubaznost.
Od srca dobro do li!

rekne nato kuedomain i potrudi se oko toga, da im uka e svaku
poast.
I oni ostatak noi provedu kod njega. Kada je meutim svanulo jutro, oni ga napus
te i bez odugovlaenja se vrate natrag u grad, uu u njega i dou do kue Abu el-Hasana.
Ovaj najusrdnije zamoli svojega prijatelja 'Ali ibn Bakkara da ue, uvede ga u sv
oju kuu, i obojica legnu neko vrijeme na krevet, kako bi otpoinuli. Kada su se ope
t probudili, Abu el-Hasan zapovijedi svojim slugama, da kuu ukrase najrasko nijim il
imima. I oni to uine. On je naime sebi kazao:
Ja ipak moram utje iti ovoga mladia i odvratiti ga od nje
gove brige. Jer ja bolje nego itko drugi poznajem njegovu nevolju.
Zatim on pozove da se za 'Ali ibn Bakkara donese voda. I kada mu je ona bila
donesena, ovaj se podigne, obavi abdest105, izgovori propisane molitve, koje je
o danu i u noi prije toga bio zanemario, te sjedne, kako bi se tje io kroz naklapan
je s Abu el-Hasanom. Kada je onaj to primijetio, on mu prie i rekne mu:
Dragi gospodaru, to bi bilo najbolje za tvoje stanje, ako bi ti
tijekom ove noi ostao kod mene, kako bi se tvoje grudi pro irile i
kako bi bila ubla ena muka e nje, koja te izjeda i kako bi se ti kod
105 Ritualno pranje prije namaza, obreda uz izgovaranje molitava i odreene p
okrete tijela, koji se obavlja pet puta u dvadesetietiri sata.
368
:
Pripovijest o }Ali ibn BakMru i Samsi en-Nahdr
mene rastresao. Zatim e vatra, koja gori u tvome srcu, biti uga ena.
'Ali ibn Bakkar odgovori:
Uini, o brate, to ti se ini, da je dobro! Ja ipak ne mogu ni na koji nain utei od
onoga, to me je pogodilo. Zato ini, to hoe !
Tako dakle Abu el-Hasan pozove svoje sluge, dadne da se pozovu neki od njegov
ih najboljih prijatelja i po alje po vje takinje u pjevanju i svirae. Kada su svi bil
i do li, dadne da im se pripremi jelo i pie. I oni su sjedili, jeli i pili i bili u
dobru raspolo enju, tijekom cijeloga dana sve do naveer. Zatim upale svijee, i meu n
jima ponu kru iti pehari prijateljstva i dobroga drugarstva. Kada im je dakle bilo
tako dobro, pjevaica posegne za lutnjom i pone pjevati:
Bio sam pogoen od udesa hicem jednoga pogleda, Koji me je oborio. Od najdra ega sam
uzeo opro taj.
Udes mi je postao neprijateljskim, i moje je strpljenje otkazalo. Ipak sam prije
toga slutio, da to mora tako doi.
im je 'Ali ibn Bakkar uo te pjevaicine rijei, on padne na pod onesvije en. I on osta
ne le ati u svojoj nesvijesti, sve dok nije poela svitati zora, tako da je Abu el-H
asan zbog njega gotovo pao u oaj. Ali kada je svanuo dan, on opet doe k sebi i zat
ra i da ide kui. Abu el-Hasan ga nije odvraao, jer se bojao, da bi s njime moglo lo e
zavr iti. Tako on dadne, da mu sluge dovedu mazgu, i ovi mu dadnu da je uzja i. Zati
m on pojasi, dok su Abu el-Hasan i neki od slugu i li s njim, sve dok ga nisu dove
li u njegov stan. Kada se on zatim u svojoj kui primirio, zahvali Abu el-Hasan Al
lahu za njegovo spasenje iz te opasnosti i ostane jo neko vrijeme sjediti kod nje
ga, kako bi ga tje io. 'Ali se meutim nije mogao sabrati, jer
369
Stoipedesetipeta no
su u njemu bili odve moni strast i e nja. Ali se Abu el-Hasan konano podigne, uzme od
njega opro taj i okrene se, da se vrati u svoju vlastitu kuu..."
370
Ali kada je poela
stoipedeseti esta no

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Abu el-Hasan uzeo opro taj od 'Ali
ibn Bakkara. I tada mu ovaj rekne:
Dragi brate, ne ostavljaj me bez vijesti!
Slu am i pokoravam se! - odgovori onaj, napusti ga i otie
u svoj duan.
On dakle otvori duan i pone ekati vijest od Samse en-Na-har. Ali mu je nitko ne
donese. Tijekom noi on ostane u svojoj kui, a kada je nastalo jutro, izae van, sve
dok tako nije do ao do kue 'Ali ibn Bakkara. On ue unutra i nade ga kako le i na svome
krevetu, dok su oko njega stajali njegovi prijatelji i kod njega bili lijenici.
I svaki mu je pojedini od njih ne to propisao, i svi su opipavali njegov puls. Ali
kada je bio u ao Abu el-Hasan i vidio ga, on se nasmije i. Zatim ga Abu el-Hasan po
zdravi, upita ga, kako mu je, i ostane kod njega sjediti, sve dok ovi ljudi nisu
oti li. Sada ga upita:
to znai sve ovo?
Tada 'Ali ibn Bakkar odgovori:
O meni se bio pro irio glas, da sam bolestan, i o tome su do
uli moji prijatelji. Ja meutim nisam imao dovoljno snage, kako
371
Stoipedesetiksta no
bih ustao i iza ao, tako da bih onoga, koji je kazivao da sam bolestan, mogao opov
ri. Morao sam tovi e ostati le ati u svome krevetu, ovako kako me ovdje vidi . Tada su d
o li moji prijatelji, kako bi me posjetili. Ali reci, brate, jesi li vidio robinju
ili uo o njoj obavijest?
Ovaj odgovori:
Otkada nas je napustila na obali Tigrisa, ja je vi e nisam
vidio.
I zatim ktomu doda:
Dragi brate, uvaj se toga, da se o tebi ne pone govorkati, i
okani se toga plakanja!
Ali 'Ali ibn Bakkar rekne:
Ah, brate, ja se ne mogu suspregnuti!
Zatim on pone izgovarati ove stihove:
Ona je poklonila svojoj ruci silu, koju moja ruka nikada nije imala.
Crte na pregibu ruke je moju snagu sputao.
Ona se bojala za svoju ruku strijela svojega oka. Stoga je stavila, kao oklop, ar
e oko svoje ruke106.
Iz ludosti je lijenik opipavao moj puh, dok sam ja kazivao: Ta je bolest u mome s
rcu, ostavi moju ruku na miru!
Ona je rekla snovienju, koje je do lo i opet odlebdjelo: 'Tako tiAllaha, opisi ga,
ni ta nemoj ispustiti i ni ta dodati!'
106 Djevojke bojaju ruke henom (kanom) i tetoviraju ih indigom.
372
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkm i Samsi en-Nahar
San nato: 'Ja u ga ostaviti, pa makar htio umrijeti od ei.'
Ja uzviknem: 'Odustani od izvora vode!' Tada vi e nije pristupio.
Ona je iskapala bisere iz narcisovih obraza, i napojila je Ru e, i zrnom je tue zat
im zagrizla u lotos107.
Poslije ovih stihova on rekne:
Abu el-Hasane, mene je posjetio stanovit udarac udesa,
pred kojim sam se osjeao sigurnim, a onaj najljep i poinak, koje
ga za mene ima, je smrt.
Ali Abu el-Hasan odgovori:
Imaj strpljenja! Allah e ti dati ozdravljenje.
Zatim on napusti svojega prijatelja, ode u svoj duan i otvori ga. Jedva da je
meutim ondje sjedio jedno kratko vrijeme, kadli k njemu doe ona robinja i izrekne
pozdrav. On joj uzvrati pozdrav, a im ju je pogledao, on uvidi, da joj sna no kuca

srce i da je u brigama i da nosi na sebi znakove jada. Tada joj on rekne:
Budi dobrodo la! Kako stoji sa amsom en-Nahar?
Ja u ti odmah o njoj ispriati. Ali kako stoji s Ali ibn
Bakkarom?
Tada joj on ispria sve, to se bilo dogodilo, i kako s njime stoji. Ona meutim pon
e bolno naricati i bude zaprepa enom zbog onoga to se dogodilo. Zatim rekne:
Znaj, mojoj se gospodarici dogaaju jo neobinije stvari.
Nakon to ste vi bili oti li i dali se na put, ja sam se okrenula, dok
107 ini se da su u ovoj pjesmi - koja sadr i itav niz alegorijskih zahvata i ko
ja je izrazito nabijena prispodobama - ru e u posljednjem stihu metafora za obraze
, da su zrnje tue bijeli zubi, a lotos (zapravo: iimkovi plodovi) zubno meso.
373
Stoipedesetiksta no
mi je srce ubrzano kucalo u brizi za vas. Jer sam ja jo jedva vjerovala u va e spas
enje. Kada sam se zatim vratila, na la sam svoju gospodaricu kako le i u paviljonu.
Ona nije govorila i nikome nije davala nikakav odgovor. Gospodar joj je pravovje
rnih meutim sjedio uz glavu. Nije nalazio nikoga, tko bi mu objasnio njezinu patn
ju, i nije znao, to joj nedostaje. Sve do ponoi je neprestano bila u nesvijesti. Z
atim je opet do la k sebi, a gospodar ju je pravovjernih upitao: 'Sto je to, to te
je pogodilo, o Samso en-Nahar? to je to, to te je ove noi tako svladalo?' Kada je ul
a te kalifove rijei, ona poljubi njegove noge i rekne mu: 'O gospodaru pravovjern
ih, neka me Allah uini otkupninom za tebe! Izvjesno me je mije ano jelo uinilo boles
nom i raspalilo vatru u mome tijelu. Tu sam se onesvijestila u prekomjernosti sv
ojih bolova, i nisam znala, to se sa mnom zbiva.' 'Sto si onda danas uzela?' upit
a kalif. Tada ona odgovori: 'Pojela sam za doruak ne to, to jo nikada nisam jela!' Za
tim je inila tako, kao da je opet do la do snage, i zatra ila je ne to vina, ispila ga
i zamolila kalifa, neka opet bude veselo raspolo en. Tako on opet sjedne na svoju
postelju u paviljonu, i sveanost zapone iznova. Ali kada sam ja do la k njoj, ona me
je upitala, kako ste vi. I ja sam joj ispriala, to sam s vama bila uinila, i ponov
ila sam joj one stihove, koje je 'Ali ibn Bakkar izgovorio pri rastanku. Kalif m
eutim, koji je bio sjeo, zapovijedi robinji neka pjeva, i ona pone:
Zbilja, moj ivot ni ta ne vrijedi, otkada si ti oti ao. Ah kada bi iz daljine ipak do a
o od tebe glasnik!
Dolikuje, da ja sada plaem suzama krvi,
Ako ti sada isplakuje suze, jer si daleko od mene!
Kada je moja gospodarica ula te stihove, ona padne onesvije -ena na postelju.'...
"
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bil
a zapoela po Kraljevu dopu tenju.
374
Ali kada je poela
stoipedesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja Abu el-Ha-sanu kazivala:
Kada je moja gospodarica ula te stihove, ona padne onesvi-je ena na postelju. Ta
da je ja uhvatim za ruku i ponem je kro-piti ru inom vodom po licu, sve dok nije ope
t do la k sebi. Zatim joj ja reknem: 'Ne otkrivaj pred svijetom sebe i sve, to sadr i
tvoj dvor! Tako ti tvojega ivota, priberi se!' Ali ona odvrati: 'Mo e li mi ovo sv
e donijeti ne to gore od smrti, koju ja ipak tra im, i u kojoj e - tako mi Allaha! le ati moj poinak?' Dok smo mi tako jedna s drugom razgovarale, jedna robinja pone p
jevati pjesnikove rijei:
'Mo da e' tako su oni kazivali 'poslije strpljenja uslijediti poinak.'

Ja reknem: 'Gdje je ostalo strpljenje, otkadaje on oti ao?
Da u ad strpljenja rasijeemo nadvoje
tako je Bilo medu nama zakljueno, kada me je on
grlio.'
375
Stoipedesetisedma no
Jedva da je ona zavr ila ove stihove, kadli ams en-Nahar iznova padne onesvije ena.
Kada je kalif to vidio, on joj urno prie, zapovijedi, neka se odnese odatle vino
i nalo i da sve slu kinje oti-u u svoje odaje. On sam meutim ostane preostali dio noi k
od nje, sve dok nije nastalo jutro. Tada gospodar pravovjernih dadne da dou lijeni
ci i vje taci u nauku o lijeenju te im zapovijedi, neka je njeguju, a da nije znao,
da ona boluje od ljubavi i e nje. A ja sam ostajala toliko dugo kod nje, sve dok n
isam povjerovala, da se njezino stanje pobolj alo. I to je ono, to me je prijeilo, d
a doem k vama. Zatim sam meutim ostavila kod nje neke od njezinih najpovjerljiviji
h slu kinja, koje su za nju vrlo zabrinute, kada mi je za-povijedila, da odem k va
ma, i da donesem obavijest o 'Ali ibn Bak-karu, i da se odmah vratim natrag k nj
oj.
Po to je Abu el-Hasan bio uo te rijei, on se zaprepasti i rekne:
Tako mi Allaha, ja sam ti o njemu sve ispriao. Zato se vrati
natrag k svojoj gospodarici, pozdravi je, svojski je opomeni na strp
ljenje i reci joj: 'uvaj tajnu!' Reci joj takoer, da ja znam za njezi
nu nevolju, koja je te ka jedna stvar i za koju je potrebno bri ljivo
promi ljanje.
Tada robinja zahvali, rekne mu zbogom i okrene se natrag na put k svojoj gosp
odarici.
Pustimo mi nju da od uri odatle, i pogledajmo, to je uinio Abu el-Hasan!
On ostane u svome duanu, sve dok dan nije po ao u smiraje. Pa kada je zatim post
alo tamno, on se podigne, izae iz duana, zakljua ga i poe k 'Ali ibn Bakkarovoj kui.
Po to je ondje bio pokucao, izae van jedan od slugu i pusti ga unutra. Ali kada je
u ao k svojemu prijatelju, ovaj se osmjehne, silno radostan zbog njegova dolaska,
i rekne mu:
Ah, Abu el-Hasane, ti si me danas kroz svoj izostanak is
punio e njom. Moja je du a kroz cijeli moj ivot tebi dana u zalog!
Abu el-Hasan meutim odgovori:
376
V
Ostavi se tih rijei! Kada bi tvoje ozdravljenje stajalo u mojoj
ruci, ja bih ti ga nabavio u obilnoj koliini, jo prije nego to bi me
ti za to zamolio. Da, kada bih ja mogao biti tvoja otkupnina, ja bih
te otkupio svojim ivotom. Danas je do la k meni robinja Samse
en-Nahar i ispriala mi, da samo zbog toga nije mogla prije doi,
jer je kalif boravio kod njezine gospodarice. Ona mi je takoer is
priala, kako je bilo njezinoj gospodarici.
Zatim mu on ispripovijeda sve, to je bio uo od robinje. 'Ali ibn Bakkar meutim p
ostane duboko o alo enim i zaplae. Zatim se obrati Abu el-Hasanu i rekne mu:
Ja te molim za volju Allaha, dragi brate, pomozi mi u ne
volji, koja me je sna la, i izvijesti me o tome, kako bih ja iz nje
mogao nai neki izlaz. I nadalje te molim, budi tako dobar i ostani
tijekom ove noi kod mene, kako bih ja zahvaljujui tvom dru tvu
na ao utjehu!
Abu el-Hasan pristane na to da udovolji njegovoj elji i obea mu, da e kod njega
noiti. Tako dakle oni tijekom te noi ostanu jedan s drugim i ponu naklapati. A kada
je nastala posve mrana no, kadli 'Ali ibn Bakkar pone uzdisati i plakati i jadikov
ati. Zatim pone provaljivati u vrele suze i pone izgovarati ove stihove:
Tvoja slika u mome oku, tvoje ime na mojim usnama, Tvoje mjesto u mome srcu
kako
bi onda ti bila daleko?
Stoga se dakle ja alostim samo zato, to bi ovaj ivot mogao skonati,
A da nas zvijezda sree ne dovede do ponovnog vienja.

I zatim on izrekne ove stihove jednoga drugog pjesnika:
Ona je maem pogleda slomila obranu moje kacige, Kopljem mije stasa rastrgala oklo
p strpljenja.
377
Stoipedesetisedma no
Pokazala mije pod mo usom made a svoje ljepote Kamfor zore, kroz koju se talasa jant
ar noi.
Ali kada se prepala, u karneolje zagrizla biserima108, Skupocjenima, koji stoje
u moru slatkoga eera.
Ona pone uzdisati u svojoj ljutnji. I kada se njezina ruka pritisnula
Na njezine grudi, tada sam ugledao ne to, to jo nikada nisam vidio:
Jer su pera od koralja napisala ondje jantarom Na kristalnoj ploi pet nje nih redak
a.
Ti nositelju maa, opominjem te, kada ona gleda, Imaj na pameti opasan pogled njez
ina sanjarskog oka.
I uvaj se, mu karce od koplja, dobro snage udarca, Ako ti se ona jednom pribli i s vi
tkim stasom!
Po to je 'Ali ibn Bakkar zavr io ove stihove, on ispusti glasan krik i padne ones
vije en. Ve je Abu el-Hasan povjerovao, da e njegova du a uzmaknuti iz njegova tijela:
jer 'Ali je ostajao u svojoj nesvijesti, sve dok nije svanulo jutro. Zatim on op
et doe k sebi i pone s Abu el-Hasanom naklapati, i ovaj ostane kod njega sjedi108 u ovima su prispodobama nabijenim stihovima (ma, kaciga, oklop itd) - kao
i u onima pretposljednjima 'Alijinima: "Ona poklanja svojoj ruci silu, koju moja
ruka nikada nije imala..." - biseri jamano metafora za zube, a karneol za zubno
meso.
378
Pripovijest o }AU ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr
ti, sve dok nije pro lo rano dopodne. Nato ga napusti i ode u svoj duan. I jedva da
ga je bio otvorio, a ve mu takoer doe robinja i prie na njegovu stranu. Kada ju je
on ugledao, ona mu dadne znak pozdrava. On otpozdravi, a zatim mu ona prenese po
zdrav svoje gospodarice i upita:
Kako stoji s 'Ali ibn Bakkarom?
On joj dadne kao odgovor:
O djevojko, ne pitaj o tome kako mu je, niti o vreloj e nji,
koja ga je pograbila! Jer on ne spava nou i ne poiva danju. To ga
je bdijenje istro ilo, i briga ga je posve rastrojila, i on se nalazi u
stanovitome stanju, koje ne mo e obradovati nijednog prijatelja.
Ali ona nastavi:
Moja gospodarica tebe i njega daje pozdraviti. Ona je tako
er napisala jedno pismo, ona, kojoj ide gore nego njemu, i pre
dala mi ga je s rijeima: 'Doi k meni opet samo s nekim odgovo
rom na njega, i uini, to sam ti zapovjedila!' Pismo je sada ovdje
kod mene. Hoe li poi sa mnom k njemu, kako bismo dobili od
njega odgovor?
Slu am i pokoravam se! - rekne Abu el-Hasan, zakljua du
an i uzme sa sobom robinju. Ali je i ao s njome jednim drugim
putem od onoga, kojim je bio do ao, i vodio ju je dalje, sve dok ni
su stigli do kue 'Ali ibn Bakkara. Ondje je on zamoli, da ostane
stajati kod vrata, i ue..."
379
Ali kada je poela
stoipedesetiosma no ^
S? C
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Abu el-Hasan oti ao s robinjom do k
ue 'Ali ibn Bakkara, nju zamolio, da ostane ekati kod vrata, a zatim sam u ao u kuu. i
m ga je 'Ali ibn Bakkar ugledao, on se obraduje njegovu dolasku. Abu el-Hasan mu
meutim rekne:
Razlog je mojega dolaska taj, to je netko poslao robinju s
pismom, koje sadr i njegov pozdrav tebi i u kome ti daje rei, da
nije mogao doi ovamo k tebi, jer ga je sprijeio neki razlog. Ro
binja stoji ispred vrata. Hoe li joj dopustiti da ue?
'Ali rekne:
Uvedi je unutra!
jer mu je Abu el-Hasan dao stanoviti znak,
daje ona robinja Samse en-Nahar, i on je razumio taj znak.
Kada ju je zatim ugledao, on zadr e od radosti i upita je putem izvjesnog znaka:
Kako je gospodar? Neka mu Allah dadne izljeenje i zdravlje! Ona odgovori:
On je dobro
izvue pismo i preda mu ga.
On ga uzme, poljubi ga i otvori ga i proita ga. Zatim ga pru i Abu el-Hasanu, ko
ji unutra nae napisane ove stihove:
381
Stoipedesetiosma no
Moj ti glasnik sada treba donijeti vijest o meni.
Dokle god me ti ne ugleda , neka ti dostaje njegova rije.
Stra u si za sobom ispunio svoju dragu. Njezino umorno oko sada mora vazda bdjeti.
Tako u ja sa strpljivo u podnositi te ku patnju
ovjek nikada ne mo e presezati u tok ude
a.
Budi veseo! Jer ti nikada nee uzmaknuti iz mojega srca I nee nijedan trenutak biti d
aleko od mojih oiju!
Gledaj, kako je tvoje tijelo istro eno. Sjeti se to mu se zbilo. A iz tih znakova z
akljui, to se moralo meni dogoditi!
I dalje:
'Bez prstiju ti ovdje pi em jadno pismo, *109 i bez jezika ti govorim. * Kako b
ih ti svoje stanje posve prikazala, imam oko, koje ne poznaje nikakav san, * i s
rce, od kojega se briga nikada ne odvaja. * Jer meni je, kao da nikada ni ta nisam
znala o radosti, * i kao da briga nikada ne uzmie iz mojih grudiju; * kao da nik
ada nisam pogledala ne to veselo * i kao da nikada neu biti okrijepljena vedrim ivlj
enjem. * Ah, meni je, kao da je cijelo moje bie samo strastvenost * i ljubavni ja
d i gorka patnja. * Bolest me neprekidno mui. * i e nja se ak udvostruuje. * Rastu bol
i udnje, * i
109 Zvjezdicama odvojeni dijelovi izriaja - bilo da su posrijedi reenice bil
o reenini dijelovi - ovdje uvijek ukazuju na rimovanu prozu u arapskome izvorniku.
382
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i amsi en-Nabdr
arka se ljubav razbuktava u mome srcu.110 * I ja molim Allaha, da nam On dadne sk
oro ponovno vienje, * da se sa srca ukloni jad. * Ja dakle elim, da mi ushtjedne od
sebe poslati jednu rije, kojom bih se mogla utje iti. Tebi meutim dolikuje, ustraja
vati u is-tinskome strpljenju, sve dok Allah ne dozvoli pomo. I s time nam pomoga
o Allah!'
Po to je Ali ibn Bakkar bio u cijelosti proitao ovo pismo, on rekne:
S kakvom se rukom ja mogu odva iti na pisanje? * I kakvim se jezikom trebam pot
u iti na svoju patnju? *
Tako je mladi muio sam sebe. Zatim se uspravi na sjedi tu, uzme list u svoju ruku
i napi e:
'U ime Allaha, Premilostivoga i Milosrdnoga! Tvoje je pismo do lo, o gospodaric

e. I ono je dalo mir duhu, koji je izjedala ljubavna e nja, * i donijelo izljeenje r
astrganom srcu, koje je bolest opteretila ranama. * Tvoj je izmo deni rob razumio
* sve te dobrostive rijei, koje si mu uputila. * I tako mi tvoje glave, o moja go
spodarice, gledaj, ja sam onako, kako kazuje pjesnik:
Srce je postalo tijesnim, ali briga irokom. Oko bdije, a tijelo obamire.
Strpljenje je pobjeglo, rastanak traje tako dugo. Duh bludi, srce je oteto.'
110 Odavde pa sve do prvih sljedeih stihova ("Srce je postalo tijesnim...")
se nalazi u drugome Kalkutskom izdanju iz 1839. godine, jednako kao i u Kairski
m izdanjima, praznina u tekstu. Littmann je prazninu popunio prema prvome Kalkut
skom izdanju (I. sv. 1814., II. sv. 1818. godine). To izdanje sadr i dodu e samo prv
ih dvjesta noi i Pripovijest o Sindbadu Moreplovcu, ali u tima svojim dijelovima
kojiput potpuniji tekst.
383
Stoipedesetiosma no
'Znaj, ako se rasplamsa vatra brige, * ona nee biti otjerana jadikovanjem. * A
li ubla uje jad onoga, koga mui e nja * i uz koga je prionula bol zbog rastanka. * Tak
o u se ja tje iti rjecom do-vienja. * A pjesnik je ipak lijepo kazivao:
Kad u ljubavi ne bi uvijek bilo radosti i patnje, Gdje bi ostala slatkoa glasnika
i pisama?'
Kada je Abu el-Hasan proitao to pismo, ispunile su ga rijei u njemu dubokom bol
i, a njihov mu je smisao ranio srce. Zatim ga on pru i robinji, a kada ga je ona u
zela, 'Ali ibn Bakkar joj rekne:
- Prenesi svojoj gospodarici moj pozdrav; * javi joj o mojoj e nji i mojoj muci,
* i kako mi je ljubav pro ela meso i kosti. * Reci joj, da mi je potrebna neka du a
, koja e me spasiti iz ovoga mora patnji * i osloboditi me od svih mojih muka. *
Udes je sa svojim udarcima navalio protiv mene; * ah, ima li jo kakva pomonika, ko
ji bi me mogao osloboditi od njegove zle kobi? *
Zatim on zaplae, a s njime zaplae i robinja, uzme od njega opro taj i napusti ga.
Abu el-Hasan izae s njome van i rekne joj zbogom. Tako se ona opet vrati doma, d
ok je Abu el-Hasan oti ao u svoj duan..."
**
384
Ali kada je poela
%5 C
stoipedesetideveta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Abu el-Hasan rekao robinji zbogom
i oti ao u svoj duan. Njega on otvori i sjedne ondje kao obino. Ali dok je on tako
tu sjedio, osjeti da mu se srce steg-nulo i da su mu grudi postale tijesnima. Ta
da dospije u nedoumicu o svome polo aju i ostane tijekom cijeloga dana i noi u misl
ima punima brige. Sljedeeg dana otie k 'Ali ibn Bakkaru i sjedio je kod njega, sve
dok se drugi ljudi nisu udaljili. Zatim ga upita, kako je s njim. Tada se 'Ali
pone tu iti na snagu ljubavne e nje i na svoju estoku strast, i izrekne ove pjesnikove
rijei:
Ljudi su se ve prije tu ili zbog boli e nje.
Da, mrtvima i ivima se zbog rastanka smete srce.
Ali takav osjeaj, koji obuhvaaju moje grudi, Ja nisam nikada vidio niti ikada o nj
emu uo.
I nadalje rijei jednoga drugog pjesnika:
385
Stoipedesetideveta no
U ljubavi sam prema tebi ja podnio, to Kaisu, ljubavnom omamljeniku,
Njegovom ljubavlju prema Lubni111 nikada nije bilo dosueno.
Ja ipak nisam nikada lovio divlje pustinjske ivotinje, Kako je to inio Kais. A lud
osti dakako ima vi e vrsta.
Tada mu Abu el-Hasan rekne:
- Ja nisam jo nikada niti vidio ni uo, da je netko bio tako
spopadnut ljubavlju, kao to si ti! Kako je samo mogua jedna tak
va strast i jedno takvo ginue, kada si ti ipak povezan s ljubljenom,
koja uzvraa tvoju ljubav? Da, kako bi to tek bilo, kada bi ti ljubio
neku djevojku, koja bi osjeala odbojnost prema tebi i koja bi te
odala, tako da bi tvoja tajna postala javnom?
Tada je bio - tako je pripovijedao Abu el-Hasan - 'Ali ibn Bakkar zadovoljan
mojim rijeima. I on bude njima umiren, i zato mi zahvali. Ja sam pak imao jednog
prijatelja, kojemu je to bilo poznato, kako stoji sa mnom i 'Alijom. On je znao,
da mi mislimo jednako, ali nitko osim njega nije poznavao na u tajnu. Taj je obiav
ao k meni dolaziti i pitati me, kako je s 'Ali ibn Bakkarom. Poslije stanovitoga
me je meutim vremena pitao takoer o ljubljenoj djevojci. Tada ja smislim protiv n
jega jednu lukav tinu i reknem:
- Ona ga je pozvala k sebi. I meu njima se dvoma nije
dogodilo vi e, nego to se sada mo e dogoditi. Toliko o tome, to
se tie njih dvoje. Ja sam meutim za sebe izmislio jedan dobro
promi ljen plan, koji bih ti mogao podastrijeti.
111 Kais ibn Dharih je bio slavan po svojoj ljubavi prema Lubni, kao to je
jo poznatiji Kais ibn el-Mulauvah, s nadimkom Mad nun, bio slavan po svojoj ljubavi
prema Laili. Obojica su ivjeli u VII. stoljeu pos. Krista. Vjerojatno bi takoer ov
dje trebalo Lubna itati - Laila.
386
Pripovijest o 'Ali ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr
Kada je dakle prijatelj upitao, kakav je to plan, Abu el-Hasan odgovori:
- Znaj, brate, ja sam ovjek, koji je poznat po tome, to posre
duje izmeu mu karaca i ena. I ja se bojim, dragi brate, da e, ka
da se stvar o njima dvoma razglasi, doi na to, da ja sam propadnem, da moj imetak bude zaplijenjen i da bude izgubljena moja
ast i ast moje obitelji. Zato sam odluio, da skupim svoj imetak i
svoja dobra, opremim se i otputujem u Basru. Ondje u ostati to
liko dugo, dok ne vidim, to e biti od njih dvoje, ali da nitko ni ta
o meni ne sazna. Jer ljubav je nad njima oboma stekla vlast, i iz
meu njih se ovamo i onamo kreu poslanice. Sada stvar stoji tako,
da je posrednica izmeu njih jedna robinja. Ona jo skriva tajnu,
ali se ja bojim, da bi je mogao svladati strah, da ona to nekomu oi
tuje. Zatim bi stvar o njima dvoma mogla postati poznatom, i to bi
vodilo do mojega uni tenja i propasti. Ja takoer ne bih mogao
imati nikakvu ispriku pred svijetom.
Tada mu njegov prijatelj odgovori:
- Ti si mi tu objavio jednu opasnu stvar, pred kakvom razuman
i iskusan ovjek osjea strah. Neka te Allah sauva pred nesreom
te stvari, iji ishod u tebi pobuuje strah! Taj je plan ispravan.
Tako se Abu el-Hasan vrati natrag u svoju kuu i pone sreivati svoje prilike i op
remati se za putovanje u Basru. Jedva da su bila pro la tri dana, a ve je bio sve s
redio, i on krene na put ka gradu Basri. Nakon ponovna tri dana doe njegov prijat
elj, kako bi ga posjetio. Budui meutim da ga nije na ao, on o njemu upita susjede, i
oni mu odgovore:
- On se je prije tri dana uputio u Basru. Jer on ima ondje pos
love sa trgovcima. On je otputovao onamo, kako bi od svojih du
nika utjerao novac. Ali e se on uskoro opet vratiti.

Tada ovjek dospije u nedoumicu i ne znadne, kamo bi se trebao okrenuti. I on r
ekne:
- Ah, kamo sree da se ipak nisam nikada rastajao s Abu el-Hasanom!
387
Stoipedesetideveta no
Zatim on izmisli jedan put, na kome e mo da moi dobiti pristup k 'Ali ibn Bakkaru
. On otie k mladievoj kui i rekne njegovomu sluzi:
Zamoli svojega gospodara za dopu tenje, da ja smijem ui i
pozdraviti ga!
Sluga ue i javi to svojemu gospodaru. Zatim opet izae van i ponudi gostu da ue.
Ovaj dakle ue unutra i nae 'Ali ibn Bak-kara ispru ena na jastucima. On ga pozdravi,
i ovaj mu uzvrati pozdrav i nazove mu dobrodo licu. Nato se ispria strani mladi ovj
ek. to je on tako dugo izostao, i ktomu dometne:
O gospodaru, izmeu Abu el-Hasana i mene postoji iskreno
prijateljstvo. Ja sam mu obiavao povjeravati svoje tajne i nikada
ne biti daleko od njega ni na jedan as. Sada sam meutim morao
biti odsutan tijekom nekoliko dana u poslovima s izvjesnim brojem
svojih prijatelja. Kada sam opet zatim oti ao k njemu, na ao sam
njegov duan zakljuan. Tada sam upitao njegove susjede za njega.
a ti su mi rekli, da se on uputio za Basru. Ja znam, da on nema ni
jednoga pouzdanog prijatelja osim tebe. Stoga te molim za Allahovu ljubav, izvijesti me, to je s njim!
Kada je 'Ali ibn Bakkar uo njegove rijei, njegovo lice promijeni boju, on posta
ne nemiran i rekne:
Sve do ovoga dana ja nisam znao ni ta o njegovu odlasku na
put, pa ako je to tako, kako ti kazuje , tada mi je uinjena uvreda.
Zatim on izgovori stihove:
Neko sam obiavao plakati zbog prohujalih radosti, Kada su svi moji prijatelji bora
vili pokraj mene.
Ali ih je danas moj udes razdvojio od mene.
Sada plaem za onima, koji su imali dijela u mojoj ljubavi.
388
Nato 'Ali ibn Bakkar spusti svoju glavu, utonuv i u misli. Ali je nakon nekoga
vremena opet digne, okrenuv i se k jednomu od svojih slugu, i rekne mu:
Otii do kue Abu el-Hasana i upitaj, je li on boravi ondje
ili se nalazi na putovanju. Pa ako ti ka u, da je na putovanju, tada
saznaj, kamo se uputio.
Sluga otie i ne bude ga neko vrijeme. Kada je zatim opet do ao k svojemu gospoda
ru, on ispria:
Kada sam upitao za Abu el-Hasana, njegovi su me ljudi izvi
jestili, da je otputovao za Basru. Ali sam na ao neku robinju kako
stoji do njegovih vrata, a kada me je ta ugledala, prepoznala me je,
iako je ja nisam poznavao, i rekla mi: 'Zar ti nisi sluga 'Ali ibn
Bakkara?' Kada sam ja to potvrdio, ona nastavi: 'Imam za njega
stanovitu poruku od nekoga, tko mu je najdra i meu ljudima.'
Zatim je ona do la sa mnom i sada se nalazi pred vratima.
Tada 'Ali ibn Bakkar rekne:
Uvedi je unutra!
Sluga izae van i uvede je unutra. Stranac meutim, koji se nalazio kod 'Alije, p
ogleda robinju i nae, da je ona najljupkijeg izgleda. Sada ona prie Bakkarovu sinu
i pozdravi ga..."
389
Ali kada je poela

stoi ezdeseta no
1
On

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ta robinja - po to je bila u la k 'A
li ibn Bakkaru - pri la k njemu, pozdravila ga i tiho s njime razgovarala. Ali se
za vrijeme njezina govorenja on od vremena do vremena zaklinjao i uvjeravao je,
da on o tome nije govorio. Zatim ona uzme od njega opro taj i otie.
Bio je meutim ovaj ovjek, Abu el-Hasanov prijatelj, stanoviti draguljar. I kada
je robinja odande oti la, on nae priliku za razgovor i rekne 'Ali ibn Bakkaru:
Sigurno i bez sumnje ima kalif ovo domainstvo neki zahtjev
na tebe, ili ti s njime ima poslovne odnose.
Tko ti je o tome priao - upita 'Ali.
Ovaj odgovori:
To znam po ovoj robinji. Jer ona pripada posluzi Samse en-Nahar, i ona je do la prije izvjesnog vremena k meni s listom, na
kome je stajalo napisano, da ona eli ogrlicu od dragulja, a tada
sam joj poslao neku skupocjenu ogrlicu.
Kada je 'Ali ibn Bakkar to uo, on se vrlo uzbudi, tako da se draguljar prestra i
o, da je s njime kraj. Ali se on opet sabere i rekne:
391
Stoi ezdeseta no
Dragi brate, ja te molim za Allahovu ljubav, reci, odakle je
ti poznaje ?
Draguljar odgovori:
- Ne dovodi me u tjesnac s tim pitanjem! Ali 'Ali nastavi:
- Neu te ostaviti na miru, samo ako mi ka e istinu! Sada draguljar rekne:
Ja u ti to rei, ako ti ne bude prema meni pokazivao nikak
vo nepovjerenje i ako te moje rijei nee potaknuti na suzdr anost.
Neu ti zatajiti nikakvu tajnu, nego u ti otvoreno rei istinu, ali sa
mo pod uvjetom, da ti mene izvjesti o tome, kako u stvarnosti s to
bom stoji i to je razlog tvoje bolesti.
Tada Ali rekne:
Tako mi Allaha, moj brate, Ja sam svoju tajnu pred svima
ostalima skrivao samo zbog toga, jer sam se bojao, da bi ljudi mogli
jedan pred drugim zraiti svoj veo.
Tada mu draguljar rekne:
Ja sam se elio samo zbog toga s tobom sastati, jer osjeam prema tebi veliku lju
bav i jer sam u svim stvarimo revno zabrinut za tebe i jer imam sa aljenja prema t
vojemu srcu, jer ga mui rastanak. Mo da bih ti mogao biti tje iteljem umjesto svojega
prijatelja Abu el-Hasana, sve dok on bude boravio u daljini. Imaj dakle povjere
nja i nemoj se muiti!
'Ali ibn Bakkar mu zahvali za njegove rijei i zatim izrekne ova dva stiha:
Kada bih govorio: 'Njezino u odsustvo podnositi u strpljivosti', Tada bi me suze
i uzdasi optu ili za la .
Kako bih mogao sakrivati suze, koje teku dolje na a e mojih obraza, daleko od moje
ljubljene.
392
Nato je 'Ali ibn Bakkar neko vrijeme utio, a zatim rekne draguljaru:
Zna li to mi je robinja do aptavala?
Kada je onaj odgovorio: - Ne, tako mi Allaha, dragi gospodaru!
on nastavi:
Ona je povjerovala, da sam ja bio savjetovao Abu el-Hasanu, da otputuje u Basru, i da sam tako izmislio lukav tinu, kako
bih sprijeio izmjenu pisama i sastanak. Ja sam joj se meutim zak
linjao, da nije tako. Pa ipak mi nije povjerovala, nego je oti la k
svojoj gospodarici, tim to je ustrajala u svome naopakom uvjere
nju. Jer ona je bila odana i sklona Abu el-Hasanu.
Tada mladi draguljar rekne:
Dragi brate, ja sam to shvatio i zakljuio iz robinjina po
na anja. Ali ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u ti pomoi do
tvojega cilja!
Ali mu 'Ali ibn Bakkar odgovori:
Tko mi onda mo e za to pomoi? to e ti s njome uiniti,
kada je ona ipak plaha, poput neke pustinjske zvijeri?
Ovaj meutim uzvikne:
Tako mi Allaha, ja u sigurno ulo iti sav trud, da tebi po
mognem, i da primijenim svo svoje lukavstvo, da doprem do nje, a
da ne izdam tajnu ili dam povoda za tetu.
Nato on zamoli, da smije otii, a 'Ali ibn Bakkar ga jo jednom zamoli:
Dragi brate, pobrini se, da sauva tajnu!
Zatim ga pogleda sa suzama u oima. I sada draguljar uzme opro taj od njega i okr
ene se na odlazak..."
Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za
393
-
Ali kada je poela
stoi ezdesetiprva no
WWW???????????????????^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar uzeo od njega opro taj i
okrenuo se na odlazak, a da nije znao, kako bi to trebao poeti, da pomogne 'Ali
ibn Bakkaru. I dok je on tako dalje i ao u mislima o svome injenju, ugleda kako na
putu le i neko pismo. Njega on uzme, pogleda naslov i proita ga. Taj je glasio: 'Od
zaljubljene, prezrene, ljubljenomu, visokocijenjenomu.' On otvori pismo i nae u
njemu napisana ova dva stiha:
Do ao je glasnik, koji me je pozvao, neka se tebi pribli im.
Ali sam ja uvijek samo vjerovala, da je on zaslijepljen bezum-no u.
Zato se nisam radovala, ne, bila sam jo vi e o alo ena. Znala sam, da moj glasnik nije d
obro uo tvoju rije.
Nadalje:
'Znaj, moj gospodaru, ja ne poznajem razlog, zbog kojega je prekinuta izmjena
pisama izmeu tebe i mene. Ako bih te i morala
395
Stoi ezdesetiprva no
grozno grditi, ipak u ti uzvratiti vjerno u. Pa ako je tebi iz srca i i eznula ljubav,
ja u je ipak uvati, pa makar se takoer i nalazila u daljini. I ja u biti prema tebi
onakva, kako kazuje pjesnik:
Budi ohol: podnijet u! Odugovlai: ekat u! Budi visok: pognut u se!
Otii: doi u! Govori: slu at u! Zapovijedi: pokorit u se!'
Kada je proitao pismo, iznenada mu doe ususret robinja, koja se prilikom hoda o
gledala nadesno i nalijevo. im je u dragu-ljarovim rukama ugledala pismo, ona mu
rekne:
O gospodaru, ovo mije pismo ispalo!
On joj ne dadne nikakav odgovor, nego poe dalje. A robinja je i la za njim, sve
dok nije stigao do svoje kue. Sada ona opet pone:
O gospodaru, daj mi to pismo. Vrati mi ga natrag, jer ono mi
je ispalo!
On nato rekne, okrenuv i se k njoj:
Dobra robinjo, budi bez straha i bezbri na! Jer Allah uva
svojom za titom i rado vidi, kada je tajna uvana. Stoga me o sve
mu izvijesti primjereno istini. Jer ja sam sposoban uvati tajne. Ali
te ja molim, zakuni mi se stanovitom zakletvom, da mi nee skri
vati ni ta od svega, to se tie tvoje gospodarice! Mo da e mi
Allah biti na pomoi, da joj pomognem do njezina cilja i da joj svo
jom rukom olak am te kou.
Na njegove rijei robinja odgovori:
O gospodaru, tajna, koju ti uva , nee biti izgubljena, a
namjera, oko ije se izvedbe trudi , nee proma iti. Znaj, moje se
srce osjea privuenim k tebi, i ja u ti oitovati svoju tajnu. Ti mi
meutim dadni pismo!
Nato mu ispria sve, to se bilo dogodilo, i ktomu doda:
Allah je svjedok za to, to kazujem!
396
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahr
On joj dadne kao odgovor:
Ti govori istinu. Ja sam imam sigurno znanje o tim stvarima.
Zatim joj on ispripovijeda povijest o 'Ali ibn Bakkaru i kako je on saznao nj
egovu tajnu, ukratko, on joj je ispriao sve, od poetka do kraja. Kada je ona to ula
, bila je obradovana. Zatim su se oboje usuglasili, da ona treba uzeti pismo i d
ati ga 'Ali ibn Bakkaru. Zatim da se treba vratiti draguljaru i ispriati mu o sve
mu, to se zbilo. On joj dakle dadne pismo. Ona ga uzme i opet ga zapeati, kako je
bilo prije toga, tim to rekne:
Moja mi ga je gospodarica ams en-Nahar predala zape
aeno. Kada ga on proita i dadne mi neki odgovor, ja u ti ga do
nijeti.
Zatim se robinja oprosti i uputi se k 'Ali ibn Bakkaru. Njega zatekne, kako ez
nutljivo eka, i dadne mu pismo. Kada ga je bio proitao, on napi e jedno pismo kao od
govor i preda joj ga. Ona ga uzme i vrati se s njim k draguljaru. On brzo zgrabi
poslanicu, slomi peat i proita sadr aj. I on u njoj nae napisano:
'Glasnik, kod kojega su neko na a pisma bila skrivena, je u gnjevu otkazao.
Zato mi izaberi nekoga vjernog prijatelja kao glasnika, koji ljubi istinu i ne u
suuje se lagati.'
Nadalje:
'Znaj, ja nisam rekao ni ta la no, * i ja se nisam ogrije io o vjernost. * Od mene
nije do la nikakva okrutnost, * i ja nisam oskvrnuo 'dadenu rije. * Ljubavnu vezu j
a nisam pokidao, * i savez ljubavi nisam razvrgnuo. * Ah, ja nisam nikada utekao
od tuge, * i sve od asa rastanka nisam ni ta stekao osim te ke patnje. * O onome, to
ti kazuje , ja ne znam ni ta, * i osim onoga, to ti ljubi , ja ne ljubim ni ta.
397
Stoikzdesetiprpa no
* Tako mi Onoga, koji poznaje tajno i skriveno, ja udim iskljuivo * za tim, da s n
jome, koju ljubim, budem sjedinjen! * Moja je jedina briga, da tajim strast, * p
remda me mue estoke boli. * Tako, ne hinei, objavljujem svoju nu du * i s time nam Al
lah pomogao!'
Kada je dakle draguljar bio proitao ovo pismo i razumio njegov sadr aj, on estoko
zaplae. Robinja mu meutim rekne:
- Ne napu taj ovo mjesto, sve dok se ja opet ne vratim k tebi!
On me je dodu e optu io za jedan te ak prijestup. Ali se njemu sa

momu mo e oprostiti. Ja u te sada povezati sa svojom gospodari
com Samsom en-Nahar i primijenit u pritom svaku lukav tinu,
koja mi uope bude mogua. Ostavila sam je gdje le i na svome
krevetu, i ona eka na to, da joj donesem odgovor.
Zatim se robinja vrati natrag k svojoj gospodarici. Draguljar meutim provede n
o sa srcem punim briga. Kada je svanulo jutro, on izmoli jutarnju molitvu i sjedn
e, kako bi ekao njezin dolazak. Uskoro doe takoer ona, sada ve radosna izraza lica,
i ue k njemu.
Kako stoji stvar, o djevojko? - upita on.
Tada ona odgovori:
- Ja sam se uputila od tebe k svojoj gospodarici i predala sam
joj ono pismo, koje je napisao 'Ali ibn Bakkar. Kada ga je ona pro
itala i razumjela njegov smisao, bila je prenera ena. Ja sam joj
meutim rekla: 'Visoka gospodarice, nemoj se bojati, da je za vas
dvoje sve izgubljeno, jer je Abu el-Hasan oti ao! Jer ja sam na la
ovjeka, koji e stupiti na njegovo mjesto, koji je jo otmjeniji nego
on, i koji jamano znade uvati tajne.' I ispripovijedala sam joj, u
kakvim se ti odnosima nalazi s Abu el-Hasanom i kako si ti stekao
njegovo povjerenje i povjerenje 'Ali ibn Bakkara. Nadalje takoer,
kako mi je bilo ispalo ono pismo i kako si ga ti na ao. I naposljetku
sam joj priopila, to je dogovoreno meu nama dvoma.
Draguljar je bio vrlo iznenaen. Ona meutim nastavi:
- Moja gospodarica eli saslu ati tvoje vlastite rijei, kako bi
se kroz njih uvjerila u savez, koji postoji meu vama dvoma. Zato
se odlui, da odmah sa mnom poe k njoj!
398
Pripovijest o }Ali ibn BakMru i Samsi en-Nahdr
Ali kada je draguljar uo robinjine rijei, on osjeti, da bi to bio jedan smion p
othvat i jedna velika opasnost, u koju se ovjek ne smije baciti brzo i prenagljen
o. Tako on dakle rekne robinji:
Sestro, gledaj, ja sam samo ovjek iz naroda, i ja nisam kao
Abu el-Hasan, koji je od visokog stale a i koji u iva velik ugled. On
takoer u kalifovoj palai obiava ulaziti i izlaziti, jer ondje treba
ju njegovu robu. Da, kada mi se Abu el-Hasan u govoru obraa, ta
da ja pred njim stojim dr ui, iz straha pred njegovim rijeima.
Ako dakle tvoja gospodarica eli sa mnom razgovarati, to onda
mora biti negdje izvan palae, daleko od mjesta gospodara pravo
vjernih, jer moj mi razum savjetuje, da ne slijedim tvoje rijei.
Tako se on dakle suzdr ao od toga, da poe s njome. Robinja meutim obea, da e ona ja
miti za njegovu sigurnost i rekne:
Ne boj se i nemoj se brinuti da e te spopasti neka nesrea!
To mu je ona ponovila vi e puta. Pa ipak i unato tomu, kada se on napokon podiga
o, da poe s njome, zaklecaju njegove noge, i njegove ruke ponu drhtati. Tada on uz
vikne:
Sauvao me Allah od toga, da ja idem s tobom! Ja za to ne
mam snage.
Ali robinja odgovori:
Umiri svoje srce! Ako to tebi prete ko pada, da ide u kalifovu palau, i ako ti je nemogue, da mene prati , tada u ja nju po
taknuti, da doe k tebi. Ne napu taj svoj stan, sve dok se ja s njome
ne vratim!
Zatim robinja otie, i jedva da je neko kratko vrijeme bila izbivala, kadli se
ve opet vrati natrag k njemu i rekne mu:
Pripazi, da nitko drugi ne bude kod tebe, nijedan sluga i ni
jedna robinja!
On joj odgovori:
Ja imam samo jednu crnu robinju, u poodmaklim godinama,
koja me poslu uje.
Tada ona poe, zakljua zasunom vrata izmeu dragulj arove slu kinje i njega a njegov
e sluge po alje iz kue. Nato robinja otie,
399
Stoi ezdesetiprm no
i kada se je vratila, slijedila ju je jedna dama, koja je u la s njome u draguljar
ovu kuu i ispunila to mjesto mirisom miomirisa. im ju je draguljar ugledao, on skoi
na noge i pripravi joj naslonjae i jastuke. Ona na njih sjedne, a on se spusti p
red njome na pod. Ona je neko vrijeme ekala, a da nije progovorila, sve dok se ni
je otpo-inula. Zatim ona otkrije svoje lice, a draguljaru je to izgledalo, kao da
je u njegovoj kui iza lo Sunce. Zatim ona rekne svojoj robinji:
- Je li to taj mu karac, o kome si mi govorila? Ova odgovori:
- Dabome!
Sada se Dama obrati draguljaru i upita ga, kako je.
Dobro sam - odgovori on - i ja se molim za tvoju blagodat
i za blagodat gospodara pravovjernih!
A ona nastavi:
Ti si me potaknuo, da doem k tebi, i da te uputim u svoju
tajnu.
Potom ga upita o njegovoj eni i njegovoj djeci, i on je o svemu izvijesti, to s
e tie njega i kako s njime stoji. On joj takoer rekne:
Ja imam jo jednu drugu kuu osim ove ovdje. Nju sam od
redio za sastanke s prijateljima i drugovima, i u njoj se nalazi samo
jedna robinja, o kojoj sam ispripovijedao tvojoj slu avki.
Zatim ga ona dalje upita, kako je on najprije saznao o toj stvari, kako stoji
s Abu el-Hasanom i zbog ega je on otputovao. Tako joj on onda ispripovijeda, to j
e onomu do lo u glavu i potaklo ga na to putovanje. Tada ona uzdahne, to se Abu elHasan sada nalazi daleko i rekne draguljaru:
Prijatelju, znaj, du e se ljudi sjedinjavaju kroz elje, i jed
nako tako ljudi s ljudima. Nijedno djelo nije dovr eno bez rijei,
nijedan cilj nije postignut bez truda, nijedan poinak nije steen
bez napora..."
400
Ali kada je poela
a sgg
stoi ezdesetidruga no
V
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Sams en-Nahar rekla draguljaru:

- Nijedan poinak nije steen bez napora. A uspjeh dolazi samo putem pomoi irokogru
dnoga. Ja sam ti sada objelodanila na u tajnu, a u tvojoj ruci stoji, da nas otkri
je ili da nas za titi . Vi e od toga ne kazujem, jer si ti ovjek iroka srca. Ti zna , da o
a moja robinja uva moju tajnu. Zbog toga ona stoji kod mene u visokoj asti, i ja s
am je izabrala, da vodi moje najva nije poslove. Zato neka ona bude takoer tebi vre
dnija od svih drugih, upuuj je u svoje tajne i budi dobre volje. Ti si siguran od
nesree, koje se boji poradi nas. Svako e ti mjesto, koje ti je zatvoreno, ona otvo
riti. Ona e ti donositi od mene poruke za 'Ali ibn Bakkara. Tako ti budi onda pos
rednikom izmeu nas dvoje!
Nato se Sams en-Nahar podigne, iako je jedva bila u stanju ustati, i otie odav
de. Draguljar je meutim koraao ispred nje, dok nije do la do kunih vrata. Zatim se on
vrati natrag i sjedne na svoje mjesto. Bio je ushien ljepotom, koju je bio vidio
na njoj. Bio je omamljen glasom, koji je od nje bio uo. Bio je usreen ljup-ko u i fi
nim pona anjem, koje je kod nje bio primijetio. I tako je ostao sjediti u mislima
na svu njezinu ljepotu, sve dok se njegova
401
Stoi ezdesetidruga- no
du a nije umirila. Sada zatra i jelo, i pojede upravo dovoljno, kako bi uti ao svoju g
lad. Naposljetku promijeni haljine, napusti kuu, uputi se k mladiu 'Ali ibn Bakkar
u i pokuca na njegova vrata. urno dou sluge, puste ga unutra i pou pred njime sve d
o svojega gospodara. Njega on nae kako le i na svome krevetu, a im je ugledao dragul
jara, on mu rekne:
- Ti si me ostavio da te dugo ekam i nagomilao mi brigu na
brigu.
Nato on po alje sluge van i zapovijedi, da se zakljuaju vrata. I sada on rekne d
raguljaru:
- Dragi brate, ja nisam oka sklopio, otkada si ti oti ao od me
ne. Juer je takoer do la k meni robinja s jednim zapeaenim
pismom od svoje gospodarice Samse en-Nahar.
I on mu ispripovijeda sve, to se izmeu njih bilo dogodilo, i jo ktomu doda:
Tako mi Allaha, ja ne znam, to trebam initi, a moje strplje
nje otkazuje. Ranije sam ipak imao Abu el-Hasana za povjerljivog
druga, a on je poznavao tu robinju!
Kada je draguljar bio uo njegove rijei, on se nasmije i. Ali mu 'Ali ibn Bakkar r
ekne:
Kako se mo e smijati mojim rijeima, ti, na iji sam ja do
lazak gledao kao na jedan sretan predznak i kojega sam ja sebi ui
nio kao neku opremu protiv promjenjivih sluajeva udesa?
Zatim on uzdahne i zaplae i izrekne ove stihove:
Ponetko se ak nasmijao pri pogledu na moje suze,
Ali bi on takoer plakao, da podnosi, ono to ja podnosim!
Nitko nema suosjeanja s patnjama muenoga,
Osim onoga koji je kao on bio dovoljno dugo muen od nesree.
402
Pripovijest o Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr
Moje ljubljenje, uenje, uzdisanje, moje mi ljenje i moje tugovanje
Va i sve ljubljenoj, koja mi boravi u srcu.
Ona mi boravi u srcu i nikada ne odlazi odatle, A ipak, kako je to rijetko, da s
ama uri k meni!
Ja nemam nikakve mile za radovanje nego jedino nju samu, I nikoga nisam izabrao
osim nje, da mi bude prijatelj.
Kada je draguljar uo od njega ove rijei i razumio smisao tih stihova, on pone pl
akati zajedno s njime i ispria mu, to se dogodilo izmeu njega, robinje i njezine go
spodarice, otkada ga je on napustio. 'Ali ibn Bakkar je slu ao njegovo prianje. Ali
kod svake rijei, koju je od njega uo, bivala je boja na njegovu licu naizmjence b
lijeda i crvena, a njegove su se grudi nadizale i spu tale gore dolje. A kada je t
o izvje e bilo posve pri kraju, 'Ali ibn Bakkar zaplae i rekne:
Dragi brate, ja sam ipak zasigurno posveen propasti. O, sa
mo kada bi ipak moj kraj bio blizu. Zatim bih imao poinka od ove
nevolje! Pa ipak te molim, da ti u svojoj dobrostivosti htjednes biti
mojim pomonikom i tje iteljem u svim stvarima, sve dok Allah ne
ispuni ono, to On sa mnom namjerava. Ja ti se takoer neu pro
tiviti ni jednom jedinom rijeju.
Tada mu draguljar odgovori:
- Ni ta ne mo e u tebi ugasiti ovu vatru osim sjedinjenja s
onom, koju ti ljubi . Ali to mora biti na nekome drugom mjestu
nego to je ono opasno prebivali te112. Ne, to mora biti kod mene
na onome mjestu, kamo su k meni do le robinja i njezina gospo112 Dakako: kalifova palaa.
403
Stoi ezdesetidruga no
darica. To je dapae mjesto, koje si je ona sama izabrala. Ondje se dakle vas dvoj
e trebate sastati i jedno se drugomu potu iti, to ste pretrpjeli u ljubavnim bolima
!
Dragi gospodaru
odgovori 'Ali ibn Bakkar
uini ono, to ti hoe ! Allah e ti za to
ratiti. I ono, to ti dr i za ispravno, to izvr i. Ali uini to uskoro, da ja ne propadne
m u ovoj patnji!
Ja sam dakle ostao - tako je pripovijedao draguljar - one noi kod njega i zaba
vljao ga, sve dok nije nastalo jutro i zapoeo dan..."
404
Ali kada je poela
stoi ezdesetitrea no
ogo p
o2o
3
SgS

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar dalje pripovijedao:
Ja sam dakle one noi ostao kod njega i zabavljao ga, sve
dok nije nastalo jutro i zapoeo dan. Zatim sam izmolio jutarnju
molitvu, napustio ga i otputio se u svoj stan. Jedva meutim da sam
ondje ne to malo proboravio, kadli mi takoer ve doe slu kinja
i pozdravi me. Ja joj uzvratim pozdrav i ispripovijedam joj, kako
sam pro ao s 'Ali ibn Bakkarom. Tada robinja rekne:
Znaj, kalif nas je napustio, i u na oj kui sada nije nitko.
Ondje je sigurnije i takoer ljep e za nas.
Ja joj odgovorim:
Ti ima dodu e pravo. Ali ondje ipak nije tako kao u ovome
mome stanu, koji pristaje jo bolje i koji je za nas jo sigurniji.
Robinja nato rekne:
Neka bude onako, kako ti dr i daje dobro. Ja odlazim sada
k mojoj gospodarici, kako bih joj ispriala, to si mi ti priopio, i
kako bih joj podastrla tvoj plan.
Zatim ona otie i ue k svojoj gospodarici. Njoj ona podastre one rijei. Pa kada s
e zatim vratila natrag u moj stan, ona mi rekne:
405
Stoi ezdesetitrea no
To treba biti onako, kako si ti rekao. Sada uredi to mjesto za
nas i oekuj nas!
Zatim uzme iz svojega d epa kesu sa zlatnicima i rekne:
Moja te gospodarica daje pozdraviti i rei ti, da mo e ovo
uzeti i zato pribaviti ono, to ova prilika zahtijeva.
Ja se meutim zakunem, da neu ni ta od toga prihvatiti. I tada slu kinja uzme kesu,
vrati se natrag k svojoj gospodarici i rekne joj:
O gospodarice, on nije prihvatio novac, nego mi ga je dao natrag.
Dobro je tako
odgovori ova.
Po to je dakle robinja bila oti la
tako je draguljar pripovijedao dalje ja se sta
vim u pokret i otiem u svoju drugu kuu. Onamo dopremim sve, to je prilika zahtijeva
la, rasko no posue i ilime. Dadnem da se onamo donese sue od porculana i stakla, od s
rebra i zlata i pripremim sve, to je bilo potrebno u jelu i pilu. Kada je robinja
opet do la, i vidjela, to sam ja bio uinio, to joj se dopadne, i ona mi naredi da d
ovedem 'Ali ibn Bakkara. Ja meutim reknem:
Nitko ga drugi ne treba dovesti, nego jedino ti!
Tako dakle ona otie k njemu i dovede ga, u najboljem stanju i u zraeoj ljepoti.
Ja mu poem ususret i nazovem mu dobrodo licu. Zatim mu ponudim sjedi te na postelji,
koja mu je priliila, te stavim pred njega nekoliko mirisnih cvjetova u posudama o
d porculana i kristala i kojekakvih boja. Potom donesu stol s jelima svake vrste
, na koje pogled raduje srce. I konano sjednem k njemu, kako bih s njime naklapao
i kako bih ga tje io. Slu kinja meutim opet odande ode, i izostane sve do veeri. Tek
se poslije Suneva zalaska ona vrati natrag sa Samsom en-Nahar i sa samo dvije dru
ge slu kinje. im je ona ugledala 'Ali ibn Bakkara i on nju, on se podigne i zagrli
je, a ona takoer zagrli njega, i zatim oboje padnu onesvije eni na pod. Nakon izvjes
noga dugog vremena dou opet k sebi, i sada se ponu jedno drugomu tu iti na bolove ra
stanka. Zatim sjednu i ponu naklapati jedno s drugim u nje nima, slatki406
Pripovijest o }AU ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr
ma i finim rijeima i kropiti se miomirisima. Uskoro se podignu i zahvale mi za to,
to sam im bio uinio. Ja ih meutim upitam:
elite li to jesti?
Budui da su oni to potvrdili, ja stavim pred njih ne to jela, i oni su tako jeli
, sve dok se nisu zasitili, a zatim si operu ruke. Ja ih nato odvedem u jednu dr
ugu sobu i donesem im vino. I oni ponu piti i postanu pijani i ponu se naginjati j
edno k drugomu. Tada mi Sams en-Nahar rekne:
Dragi gospodaru, uini svoju dobrotu savr enom i donesi nam neku lutnju ili kakav
drugi glazbeni instrument, kako bi na a radost u ovaj sat postala savr enom.
Od srca rado!
odgovorim ja, otiem i donesem lutnju.
Ona je uzme i ugodi je. Zatim je polo i u svoje krilo i zasvira u nju tako udesn
o lijepo, da je tugujue zaaravala i o alo ene us-hiivala, i zatim otpjeva ova dva stiha:
Bdjela sam, sve dok se nije inilo, da ja volim bdijenje. Rastapala sam se
inilo se
da je bolest moje bie.
Na moje su obraze tekle suze, i oni su gorjeli
Zar sam znala, da e poslije rastanka doi ponovno vienje?
Zatim ona opet pone pjevati pjesme, * sve dotle da su joj misli poele bludjeti;
* da, ona je pjevala na raznovrsne naine i ljupke pjesme, tako da su slu atelji go
tovo poeli plesati od moi radosti, * zapanjeni nad svom tom ljepotom koju im je do
nosila; * i nije pre-ostajao vi e nikakav razum i nikakva misao. Tijekom smo nekog
a vremena tako proboravili u sjedenju, * i peharovi su meu nama kru- ei urili, * kadl
i robinja pone pjevati, i pusti da zazvue ovi stihovi:
Moj je ljubljeni obeao da e doi. On je odr ao svoju rije u stanovitoj noi, koja mi vrij
edi koliko mnoge noi.
407
Stoi ezdesetitrea no
0
noi radosti, koju nam je dobrostivo poklonio neki udes,
U kojoj nas ne mui nijedan klevetnik niti ijedan koritelj.
Svojom me je desnom rukom dr ao moj dragi zagrljenu. Obradovana, ja sam njega zati
m zagrlila svojom lijevom.
Dragala sam ga i sisala vino s njegovih usana.
1
u ivala sam med i medara113.
Dok smo mi bili utonuli u more radosti
tako je draguljar priao dalje - kadli i
znenada ue k nama jedna mala robinja, koja je drhtala i uzvikivala:
O gospodarice, gledaj, kako e umaknuti! Ljudi su vas op
kolili, oni su po li da vas napadnu. Mi ne znamo, to to ima znaiti!
Kako sam uo ove rijei, ja prestra en skoim na noge, kadli doe takoer robinja, koja j
e povikala:
Sustigla vas je nesrea!
Sada mi irok svijet postane uskim. Pogledam prema vratima, ali ne naem nikakav
izlaz. I tako skoim s krova114 u dvori te jednog susjeda i ondje se sakrijem. Zatim
sam uo, kako su ti ljudi prodrli u moju kuu, i kako je poradi njih nastala velika
buka. Zato sam povjerovao, da je na a stvar do la do kalifovih u iju i da je on posla
o policijskog satnika, kako bi napao na nas i doveo nas k njemu. Tako dospijem u
nedoumicu i ostanem ondje sve do ponoi, a da se nisam mogao maknuti s mjesta, na
kome sam bio. Zatim me meutim primijeti gospodar te kue i prepla i se. Da, on zbog
mene dospije u velik strah, izae iz kue i poe na mene, s trgnutim maem u ruci, i uzv
ikne:
113
U nas posve neuobiajena rije medar (umjesto: pelar) je ostavljena,
kako bi se sauvala igra rijei arapskog izvornika.
114
Posrijedi je, kao i u narednom tekstu - krovna terasa.
408
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-NnhAr
Tko je taj, koji je kod nas?!
Ja odgovorim:
To sam ja, tvoj susjed, draguljar!
Budui da me je prepoznao, on odustane od mene. Zatim doe sa svjetlom, prie mi i
rekne mi:
Dragi brate, od srca mi je ao zbog onoga, to ti se noas do
godilo.
Brate
uzviknem ja - reci mi, tko su ti ljudi, koji su bili u
mojoj kui, koji su onamo prodrli i razvalili vrata, tako da sam ja
morao pobjei k tebi? Ja o svemu ne znam ni ta.
On mi odgovori:
Oni razbojnici, koji su juer provalili kod na eg susjeda i to
ga i toga ubili i njegov imetak opljakali, ti su isti juer takoer vid
jeli, kako ti uzima svoje stvari i unosi u svoju kuu. Zato su pro
valili u nju, opljakali ono, to posjeduje , a tvoje su goste pobili.
Nato se ja sa svojim susjedom uputim u kuu. Na li smo je posve praznu, ni ta vi e ni
je bilo u njoj. Sada sam bio posve u nedoumici, i reknem:
Ne alostim se zbog gubitka tih stvari, premda sam neke od
njih posudio od svojih prijatelja. One su sada takoer oti le, ali to
ni ta ne kodi. Moji naime prijatelji znaju, da ja ne snosim nikakvu
krivnju, jer je moj posjed ugrabljen i moja kua opljakana. Ali se
ja bojim, da e ljubav izmeu 'Ali ibn Bakkara i odaliske gospodara
pravovjernih postati poznatom i meni donijeti smrt.
Zatim se okrenem k svojemu susjedu i reknem mu:
Ti si moj brat i moj susjed, i ti e pokriti moju golotinju. Sto
mi ti savjetuje da uinim?
ovjek mi odgovori:
Ja ti savjetujem da prieka . Jer ljudi, koji su provalili u tvoju
kuu i tebi opljakali to tvoje, oni su takoer pobili stanovito ot
mjeno dru tvo iz kalifove kue. Nadalje su takoer ubili neke od
409
StoikzdeseUtred no
ljudi policijskog satnika. Sada za njima po svim putovima tragaju stra ari iz kali
fove palae, pa kada ih pronau, ti e postii svoj cilj, a da se oko toga ne mui .
Kada je draguljar bio saslu ao ove rijei, on otie natrag k svojoj drugoj kui, k on
oj koju je nastavao..."
i
^?'-?/.':l'M-?:^^
??.-.?????'???
??.-?: :.?:?.
.?-?,
??:??,?????????
s::0mBZ
? '
410
t..:nmi.t.^.;! ,.i..t.'... t u i^JTSZ !
..??..'?..?'??".;.?..
Ali kada je poela
3
ogo
stoi ezdesetietvrta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se draguljar - kada je bio saslu ao t
e rijei - vratio k svojoj drugoj kui, k onoj, u kojoj je stanovao, tim to je u sebi
rekao:
Ono, to mi se dogodilo, to je ono, ega se bojao Abu el-Hasan i zbog ega je oti ao za Basru. Sada se to sruilo preko moje
glave!
Sada je pljakanje njegove kue postalo poznatim meu ljudima, i oni ponu dolaziti s
a svih strana i iz svih mjesta. Meu njima je bilo takvih, koji su bili zluradi pr
ema njemu, ali takoer takvih, koji su mu htjeli pomoi da podnese svoj jad. On se m
eutim njima tu io na svoju nevolju i u svojoj je brizi odbijao jelo i pilo. Dok je
on tako tu sjedio o alo en, k njemu ue jedan od njegovih slugu i rekne mu:
Na vratima stoji netko, tko hoe s tobom govoriti i koga ja
ne poznajem.
Tada draguljar izae k njemu van i pozdravi ga. Ali ni on nije poznavao tog ovje
ka. ovjek mu apne:
Imam ti ne to rei u etiri oka.
Tada ga on uvede u kuu i upita:
411
Stoi ezdesetietvrta no
to mi ti ima rei? ovjek dadne kao odgovor:
Doi sa mnom k svojoj drugoj kui!
Kada je draguljar dalje upitao: - Zar ti onda poznaje moju drugu kuu? - ovaj od
govori:
Ja poznajem cijelu tvoju povijest, a ja imam takoer sred
stvo, putem kojega e te Allah osloboditi od tvoje brige.
Tada ja reknem u sebi samome
tako je pripovijedao draguljar - 'ja u s njime ot
ii onamo, kamo on hoe.'
I tako mi krenemo na put, sve dok nismo do li do te kue. Ali kada je ovjek vidio
kuu, on rekne:
Ona nema nijednih vrata i nijednog uvara na vratima. U
njoj ne mo emo sjediti. Otii emo nekamo drugamo.
Zatim je ovjek i ao sve dalje od mjesta do mjesta, i ja sam ga slijedio, sve dok
nije nastala no. Ali mu nisam upuivao nikakvo pitanje. I zatim smo i li jo dalje i d
alje, sve dok nismo do li na otvoreno polje. Tada on rekne:
Slijedi me!
I on pone ii br e, dok sam ja iza njega urio, i ohrabrivao se za tranje, dok nismo
do li do rijeke. Ondje se ukrcamo u amac, a vozar s nama prevesla na drugu obalu. O
n se iskrca iz amca i ja se iskrcam poslije njega. Zatim me ovjek uhvati za ruku i
odvede me u neku uliicu, u koju ja tijekom cijeloga svojeg ivota jo nisam bio do ao.
Ja nisam znao ak niti to, u kojem se kraju ona nalazi. Napokon se ovjek zaustavi
pred vratima stanovite kue, otvori ih, ue unutra, tim to je mene uveo sa sobom, i z
akljua vrata eljeznim zasunom. Nato proe sa mnom kroz neku halu, i mi priemo k deset
orici ljudi, koji su svi izgledali kao jedan te isti ovjek, jer su bili braa. Mi i
h pozdravimo, i oni nam uzvrate pozdrav. Zatim nas zamole da sjednemo, i mi to ui
nimo. Ja sam meutim bio gotovo mrtav od prevelikog umora, pa su stoga donijeli ru i
ne vode i po kropili me njome po licu. Takoer su mi dali da pijem vina i iz412
Pripovijest o }Ali ibn BctkkAru i amsi en-Nahar
nijeli pred mene jelo. I budui da su neki od njih jeli zajedno sa mnom, ja sebi r
eknem:
Kada bi u jelu bilo ne to kodljivo, oni ga ne bi sa mnom jeli.
Nakon to smo si bili oprali ruke, svaki se pojedini od nas vrati natrag na svo
je mjesto. Sada oni upitaju:
Poznaje li nas?
Ja odgovorim:
Ne, ja vas u cijelome svom ivotu jo nikada nisam vidio. Ja
isto tako nisam nikada vidio niti onoga, koji me je k vama doveo,
ni ovo mjesto.
Zatim oni nastave:
- Ispripovijedaj nam svoju povijest, ali ne kazuj nikakvu neistinu!
- ujte - odgovorim ja - neobina mi je sudbina pala u dio, * i sustigao me je ne
obian udes! * Znate li vi dakle to o meni?
Oni odgovore:
Da. Mi smo ti, koji su juer obno opljakali tvoj imetak i
oteli tvojega prijatelja s onom, koja je kod njega pjevala.
Tada ja uzviknem:
Neka Allah dopusti da njegov veo padne duboko preko vas!
Gdje je moj prijatelj i ta, koja je kod njega pjevala?
Oni naznae rukama prema jednoj strani i reknu:
Ondje! Ali, tako nam Allaha, njihova tajna nije nikomu od
nas poznata, nego samo tebi. I otkada smo ih ovamo doveli, sve do
ovoga trenutka, mi ih nismo pogledali, takoer ih nismo pitali, kako
s njima stoji, jer smo vidjeli, da su oni ljudi otmjenoga i visokog sta
le a. To nas je odvratilo takoer od toga, da ih ubijemo. Sada nam
o njima ispriaj istinu! Ti treba biti siguran za svoj i njihov ivot.
Kada sam ja uo ove rijei - tako je pripovijedao draguljar -zamalo sam umro od s
traha i jeze. I ja im reknem:
413
Stoikzdesetietvrta no
Vi brao, ako je plemenitost izgubljena, ipak e ona biti jo
samo kod vas naena. I ako ja imam neku tajnu, ijega se odmatanja pla im, ona e biti sakrivena samo u va im grudima.
Obraao sam im se s takvima preobilnim brbljarijama. Ali sam zatim ipak na ao, da
je korisnije i bolje, da im odmah sve ispriam, nego da s time odugovlaim. I tako j
a njima ponem priati sve, to mi se bilo dogodilo, sve dok nisam zavr io svoje pripovi
jedanje. Po to su bili saslu ali moju povijest, oni upitaju:
Taj je dakle mladi 'Ali ibn Bakkar, a ova je dama ams en-Nahar?
Kada sam ja to potvrdio, to ih zabrine, i oni otiu i njima se dvoma ispriaju. M
eni meutim reknu:
Od onoga, to smo mi uzeli iz tvoje kue, dio je ve oti ao.
Ali je ovdje ostatak.
Zatim mi vrate najvei dio mojeg imetka i obeaju, da e te stvari opet odnijeti na
njihovo mjesto u mojoj kui, da e dapae takoer ono to nedostaje nadomjestiti. Tada se
moje srce primiri. Ali su se rascijepili na dvije stranke, jedni su bili za men
e, drugi protiv mene. Poslije toga smo napustili onu kuu.
Toliko daleko o onome, to se meni dogaalo!
Sto se pak tie 'Ali ibn Bakkara i Samse en-Nahar, oni su od prevelikog straha
bili blizu smrti. Ja sam zato u meuvremenu bio pri ao 'Ali ibn Bakkaru i k Samsi en
-Nahar, pozdravio sam ih i upitao ih:
Sto je moglo biti od one robinje i onih dviju slu kinja? I gdje
su one?
Ali oni odgovore:
Mi ne znamo o njima ni ta.
Nato se dadnemo na put i poemo odatle, sve dok nismo do li do onoga mjesta, gdje
j^ le ao amac. ovjek nas pusti da se ukrcamo, i mi primijetimo, da je to bio onaj i
sti, s kojim smo se bili prevezli dan prije toga. Vozar s nama prevesla preko ri
jeke na
414
drugu obalu. Ali jedva da smo se ondje iskrcali na kopno i sjeli, kadli su sa sv
ih strana na nas pojurili konjanici poput ptica grabljivica i opkolili nas. Tada
ljudi, koji su bili s nama, brzo skoe na noge poput orlova, amac se vrati k njima
, oni uskoe u njega, a vo-zar s njima odvesla. Tako dospiju posred rijene matice i
umaknu. Mi ipak ostanemo na kopnu na obali rijeke i nismo bili u stanju niti ot
ii ni mirno stajati. Kada su nas konjanici upitali: - Odakle ste vi?
mi nismo zna
li, to bismo trebali odgovoriti. Ja im meutim
tako je priao draguljar - reknem:
Oni tamo, koje ste vidjeli kod nas, su lopovi. Mi ih ne pozna
jemo. Mi smo pjevai. I oni su nas htjeli oteti, kako bismo pred
njima morali pjevati. Mi se nismo mogli od njih osloboditi nje
nima i blagim rijeima, a oni su nas upravo ovoga asa pustili na
slobodu. to se dalje s njima dogodilo, to ste vi dakako vidjeli.
Tada konjanici pogledaju amsu en-Nahar i 'Ali ibn Bakkara i reknu mi:
Ti svojim rijeima nisi rekao istinu! Ali sada budi iskren i
izvijesti nas, tko ste vi, odakle ste, gdje je va a kua i u kojoj etvr
ti stanujete!
Ja nisam znao, to bih im trebao odgovoriti. Ali Sams en-Nahar skoi, prie k zapov
jedniku konjanika i tiho s njime porazgovara. Tada on sja i sa svojega konja i dop
usti da ona ja e, uhvati uzde i povede je dalje. Isto tako uini jedan drugi s mladie
m Ali ibn Bakkarom i trei sa mnom. Tako nas je zapovjednik konjanika vodio sve da
lje, sve do izvjesnog mjesta na obali rijeke. Ondje on pozove na stranom jeziku1
15, i k njemu doe stanovit broj ljudi, koji su imali uza se dva amca. U jedan se u
krca zapovjednik s nama, u drugi se ukrcaju njegovi ljudi. Veslali su s nama oda
tle, sve dok nismo dospjeli do kalifova dvorca. Ali smo pri tome trpjeli samrtnik
e muke od pregolema straha. Sams en-Nahar se ondje iskrca, mi smo meutim plovili
dalje, sve dok nismo do li do mjesta, gdje je put vodio k na em obitavali tu. Iskrcamo
se dakle na kopno i po1,5 Radi se o stranim plaenicima.
415
Stoi ezdesetietvrta, no
emo dalje pje ice, pri emu su nam neki od konjanika pravili dru tvo, sve dok nismo do li
kui. Po to smo onamo u li, uzmemo opro taj od konjanika, koji su nas bili dopratili, a
oni se dadnu na put. Mi meutim, kada smo sada ipak u li u svoju kuu, mi se nismo mo
gli pomaknuti s mjesta niti smo mogli razlikovati jutro od veeri. U takvu smo sta
nju ostali neprestano, sve dok nije nastalo jutro. Pa kada je zatim opet nastala
veer, 'Ali ibn Bakkar padne onesvije en. A ene su i mu karci plakali zbog njega, dok j
e on tu le ao nepokretan. Zatim dou k meni neki od njegovih, prodrma-ju me i reknu:
Ispriaj nam, to se dogodilo na emu sinu i to ima znaiti
ovo stanje u kome se on nalazi! Ja odgovorim:
Vi ljudi, saslu ajte moje rijei!..."
416
Ali kada je poela
stoi ezdesetipeta no
3 gSg
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar pripovijedao:

'Ja sam im odgovorio:
- Vi ljudi, saslu ajte moje rijei! Nemojte me tjerati silom, nego priekajte! On e
ubrzo opet doi k sebi i sam e vam ispriati svoje do ivljaje.
Na tome sam ustrajao, i kod njih sam pobudio strah od javne sablazni, koja bi
meu nama bila nastala. Dok smo mi jo tako razgovarali, 'Ali ibn Bakkar se iznenad
a pokrene na svojoj postelji. Tada se njegovi obraduju, ostali se meutim ljudi ud
alje. Ali me njegova svojta sprijei u tome, da ga napustim takoer ja. Zatim oni po k
rope po njegovu licu ru inu vodu, pa kada je on do ao k sebi i udahnuo zrak, oni ga
upitaju, to se s njim dogodilo. On im htjedne rei, ali njegov jezik nije mogao brz
o odgovarati. Tako im on kimne, neka me puste da odem, kako bih mogao otii svojoj
kui. Oni me tek sada puste da odem. Ja poem odatle jedva jo vjerujui u svoje spasen
je, i doem kui, oslonjen na dva ovjeka, sve dok naposljetku nisam bio opet kod svoj
ih. Kada su me ovi vidjeli u tom stanju, oni ponu plakati i udarati se po licu. A
li im ja dad-nem rukom znak, neka budu tiho. Tada se oni smire, a dva ovje417
Stoi ezdesetipeta no
ka odu svojim putem. Zatim padnem na svoju postelju i ostanem ondje le ati tijekom
cijele noi. Tek se oko dopodneva opet probudim, i tada vidim svoje kako su se sa
kupili oko mene. Oni me upitaju:
- Kakva ti je to nesrea zaprijetila i dovela te u takvu nevolju? Ja reknem:
- Donesite mi ne to da popijem!
Tada mi donesu pie, i ja sam pio, sve dok nisam uta io e. Zatim reknem:
to se dogodilo, dogodilo se!
Nato oni pou svojim putem. Sada se ispriam kod svojih kunih drugova i upitam ih,
je li se to od onoga, to je bilo ukradeno iz moje kue, vratilo natrag. Oni odgovor
e:
Pone to je vraeno. Do ao je naime neki ovjek i bacio to
kroz kuna vrata, a da ga mi nismo vidjeli.
Tako se ja dakle utje im i ostanem tijekom dva dana na svojoj postelji, a da se
nisam mogao maknuti s mjesta. Potom opet prikupim snagu i poem, kako bih se uput
io u hammam. Ali ah, bio sam u velikoj brizi, a moje je srce bilo o alo eno zbog 'Ali
ibn Bakkara i Samse en-Nahar. Jer ja tijekom cijeloga tog vremena nisam o njima
uo nikakve vijesti, a nisam mogao niti ii u kuu 'Ali ibn Bakkara ni u svojoj vlast
itoj kui nai spokoja, od straha za svoj ivot. Tada sam se pokajao pred Allahom Uzvi e
nim za sve, to sam bio uinio, i slavio sam Ga za svoje spasenje. Poslije stanovito
g mi vremena dopusti moja du a, da idem dalje u onome pravcu, a da se zatim poslij
e otprilike jednoga sata vratim kui. Ali upravo kada sam htio ii dalje, ugledam on
dje neku enu kako stoji. Pa ljivije je pogledam, to je bila robinja Samse en-Nahar.
Tek to sam je prepoznao, potrim odatle u velikoj urbi. Ali me je ona slijedila, i
pred njome me spopadne jeza. Da, koliko sam se god puta osvrnuo za njom, pograbi
o bi me nanovo strah pred njome, dok je ona dovikivala:
Stani, kako bih ti ne to rekla!
418
i
Pripovijest o 'Ali ibn Bakk&m i Samsi en-Nahr
Ja se meutim nisam obazirao na nju, nego sam urio dalje sve do izvjesne d amije u
stanovitom predjelu, u kojem nije stanovala nijedna du a. Ondje ona rekne:
Ui u ovu d amiju, da ti reknem jednu rije! Ni ta se ne
pla i!
Pa jer me je ona najusrdnije preklinjala, ja uem u d amiju, a ona za mnom. Nakon
to sam bio izmolio dvije Rak'ae116, ja joj priem i reknem uzdi ui:
to ti eli ?
Tada me ona upita, kako sam ja pro ao. Ja joj nato ispriam, to me bilo sna lo, i is
priam joj takoer, to se bilo dogodilo 'Ali ibn Bakkaru. I zatim je upitam:
- to ti ima javiti?
- Znaj - odgovori ona - kada sam vidjela, kako su oni ljudi slomili vrata tvo
je kue i provalili, prepala sam se pred njima, i prestra ila, da su to ljudi od kal
ifa, koji hoe uzeti mene i moju gospodaricu, i da emo sada ubrzo platiti glavom. T
ada sam pobjegla preko krovova zajedno s dvjema slu kinjama. Na nekome smo visokom
mjestu skoile dolje, ali smo do le k ljudima, kod kojih smo na le pribje i te i koji su
nas vratili do kalifove palae, dok smo se mi nalazile u zlom stanju. Ali smo skri
vale na u nevolju, i le ale smo kao na eravicama, sve dok nije opet nastala tamna no.
Zatim ja otvorim vrata, koja vode prema rijeci, i pozovem vozara, koji nas je bi
o vozio u noi prije toga. Njemu ja reknem: 'Nemamo nikakve vijesti o na oj gospodar
ici. Stoga me uzmi u amac, plovit u uzdu rijeke i tragati za njome. Mo da o njoj ne to
saznam.' On me je uzeo u amac i plovio je sa mnom neprekidno naokolo po rijeci, s
ve dok nije bila pono. Tada ugledam, kako neki drugi amac plovi u pravcu prema vra
tima na rijeku. U njemu je bio neki mu karac, koji je veslao, i jedan drugi, koji
je sta116 Rak'a je posve odreen slijed formula i pokreta, koji sainjavaju tu litur
gijsku molitvu.
419
Stoi ezdesetipeta no
jao uspravno, a izmeu njih dvojice je le ala ispru ena neka ena. Taj je ovjek doveslao
sve do obale, a kada je ena izlazila iz amca, ja je pa ljivo pogledam: to je bila Sa
ms en-Nahar glavom. Takoer ja brzo skoim na kopno k njoj, posve izvan sebe od rado
sti, to je opet vidim, nakon to sam ve za nju bila izgubila svaku nadu..."
420
Ali kada je poela
stoi ezdeseti esta no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja draguljaru nadalje pripo
vijedala:
- Ja sam bila posve izvan sebe od radosti, nakon to sam ve za nju bila izgubila
svaku nadu. I dok sam zatim i la ispred nje, ona mi zapovjedi, da tomu ovjeku, koj
i ju je bio dovezao, dadnem tisuu zlatnika. Nato je unesemo unutra, ja i dvije sl
u kinje, i polo imo je na postelju. Ona ondje provede no u dubokoj tuzi. A kada je na
stalo jutro, ja sam zabranila slu kinjama i u kopljenici-ma, da ulaze k njoj i da jo
j se tijekom toga dana pribli avaju. O danu nakon toga ona se opet povrati od svoj
e tuge. Ali kada sam je ugledala, izgledala mi je, kao da je ustala iz groba. Ta
da je ru inom vodom po kropim po licu, promijenim njezine haljine, operem njezine ru
ke i noge i ponem joj govoriti blagim rijeima, sve dok joj nisam smjela dati malo
jesti i piti, iako ona od toga nije osjeala nikakva u itka. im je meutim bila udahnul
a svje zrak i im se bila vratila njezina snaga, ja je ponem koriti, tim to reknem: '
O gospodarice, imaj sa aljenja prema sebi samoj! Ti si ipak vidjela, to nam se dogo
dilo. I takoer se preko tebe sruilo toliko mnogo jada, da je to zaista dovoljno. D
a, ti si bila ak blizu smrti.' Ona mi dadne kao odgovor: 'Tako mi Allaha, dobra d
jevojko, smrt bi mi bila lak om od onoga, to mi se dogodilo. Ja sam
421
Stoikzdesetiksta no
takoer ve imala sigurnu smrt pred svojim oima. Jer kada su nas bili ugrabili razboj
nici iz draguljarove kue, mene su upitali: Tko si ti? Ja odgovorim: Ja sam pjevaic
a. I oni mi to povjeruju. Zatim upitaju 'Ali ibn Bakkara o njegovoj osobi, tim to
reknu: Tko si ti i ime se bavi ? A on dadne kao odgovor: Ja sam ovjek iz ni ega puka.
Zatim su nas vukli sve dalje, sve dok nisu zajedno s nama stigli do svoje nasta
mbe. Mi urno poemo s njima u velikom strahu. Dok su se meutim s nama zadr avali u svo
joj kui, oni me ponu promatrati i uvide, kakve haljine, ogrlice i dragulje nosim n
a sebi. Tada se u njima pone u pogledu mene buditi sumnja i reknu: Ove ogrlice ne
pripadaju bilo kakvoj pjevaici. Budi po tena prema nama i reci nam istinu! Sto je
to s tobom? Ja im ne dadnem nikakva odgovora, jer sam u sebi govorila: Sada e mi
poradi toga nakita i haljina, koje nosim, oduzeti ivot. I tako ne reknem nijedne
rijei. Zatim se razbojnici okrenu k 'Ali ibn Bakkaru i reknu mu: A ti, tko si ti
i odakle si? Ti ne izgleda kao ovjek iz ni ega puka! On takoer ustraje utei, i mi sauva
o na u tajnu. Ali ponemo plakati. Tada Allah gane srca razbojnika na sa aljenje prema
nama, i oni reknu: Tko je vlasnik one kue, u kojoj ste oboje bili? Mi odgovorimo
: Jedan na prijatelj, taj i taj, jedan draguljar. Sada jedan od njih uzvikne: Nje
ga ja dobro poznajem, i poznajem takoer drugu kuu, u kojoj on stanuje. Ja u vam nje
ga jo ovoga asa dovesti k vama. Sporazumjeli su se o tome, da mene odvedu u jednu
sobu za mene samu, a 'Ali ibn Bakkara u neku drugu, takoer za njega samoga. Nama
meutim reknu: Otpoinite se i nemojte se bojati, da e va a tajna biti odana! Pred nama
ste sigurni. Nato poe jedan od njih k draguljaru i dovede ga. On im objavi na u ta
jnu, i mi se opet s njim sjedinimo. Zatim jedan od njih dadne dovesti amac. Oni n
am narede da se ukrcamo i zaplove s nama preko rijeke na drugu obalu, iskrcaju n
as na kopno i opet odu dalje. Ali tada dou konjanici i upitaju nas, tko smo mi. S
ada ja porazgovaram sa satnikom dvorske policije i reknem mu: Ja sam ams en-Nahar
, kalifova odaliska. Bila sam popila vina i iza la, kako bih posjetila neke poznan
ice meu vezirskim enama. Ali su do li razbojnici, oteli me i doveli na ovo mjesto. T
ek, kada su vas ugledali, urno su pobjegli. Ja sam te u stanju nagraditi. Kada je
422
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkaru i Samsi en-Nahdr

satnik saslu ao moje rijei, on me prepozna i sja i sa svoje jahae ivotinje. Meni meutim
dopusti da uzja im. I isto tako naredi da se po jedna jahaa ivotinja dadne 'Ali ibn
Bakkaru i draguljaru. Ali sada u mome srcu gori vatreni plamen brige za njih, ta
koer naroito za draguljara, 'Ali ibn Bakkarova prijatelja. Zato dakle otii k njemu,
pozdravi ga i potra i kod njega izvje e o 'Ali ibn Bakkaru!' Ja sam joj meutim poela p
rigovarati, korila sam je zbog onoga, to se poradi nje dogodilo, i opomenem je, t
im to reknem: 'O gospodarice, boj se za svoj ivot!' Tada ona na mene povie i razgnj
evi se zbog mojih rijei. Tako je ja dakle napustim i htjednem doi k tebi, ali te n
e mognem nai. Pa budui da sam zazirala od toga, da odlazim Bakkarovu sinu, ostala
sam stajati i ekala tebe, kako bih tebe pitala o njemu i kako bih doznala, kako s
njime stoji. Sada te molim, budi tako dobar i primi od mene ne to malo novaca! Je
r ti si sigurno posudio od svojih prijatelja pone to od onoga, to ti je oti lo u prop
ast, tako da mora ljudima nadoknaditi njihov gubitak u priboru.
Tada joj ja tako je pripovijedao draguljar
dadnem kao odgovor:
Slu am i pokoravam se! Poi ispred.
I ona poe sa mnom dalje, sve dok nismo do li u blizinu mojega stana. Ondje ona r
ekne:
Priekaj ovdje, sve dok se ja opet ne vratim k tebi!..."
423
Ali kada je poela
stoi ezdesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje robinja, nakon to je rekla dragulj
aru: Priekaj ovdje, sve dok se ja opet ne vratim k tebi! - oti la odatle i ubrzo se
vratila natrag s novcem. Ona mi ga preda s rijeima:
O gospodaru, na kojemu te mjestu mo emo opet sresti?
Ja odgovorim:
Ja u odmah otii i uputiti se k svojoj kui, a tebi u za ljubav
uzeti na sebe ono najte e i razmi ljati o sredstvu, kako bi ti mogla
doprijeti do njega. Jer sada je gotovo nemogue do njega doprijeti.
Kada je ona zamolila: Obavijesti me o mjestu, na koje u moi doi k tebi!
ja odgov
orim:
U mojoj kui.
Nato se ona oprosti od mene i otie. Ja uzmem novac i odnesem ga u svoj stan. O
ndje ga prebrojim i naem, da je bilo pet-tisua dinara. Pone to od toga smjesta dadne
m svojima. I svima, od kojih sam bio ne to posudio, nadoknadim njihove gubitke. Za
tim uzmem svoje sluge i poem s njima u onu kuu, iz koje su mi bile opljakane stvari
. Dadnem pozvati zidare, stolare i graditelje, i oni je urede opet onako, kakva
je bila. Odvedem nadalje
425
Stoi ezdesetisedma no
onamo svoju robinju. I sada zaboravim, to mi se bilo dogodilo. Potom se stavim u
pokret i otiem do kue 'Ali ibn Bakkara. im sam prispio onamo, izae mi ususret jedan
od njegovih robova i rekne mi:
Gospodar daje da se za tobom traga dan i no. Da, on nam
je obeao, tkogod te uope k njemu dovede, da e njega pustiti na
slobodu. Oni hodaju unaokolo i tra e te, ali oni ne znaju, gdje si ti.
Na je gospodar sada opet zadobio svoju snagu. Ali je ipak tako,
kao da naizmjence dolazi k sebi i gubi svijest. Svaki put meutim,
kada je pri svijesti, on spominje tvoje ime i kazuje: 'Morate ga
dovesti k meni, pa makar to bilo takoer samo na jedan trenutak',
i zatim opet tone natrag u svoju nesvjesticu.
Ja dakle uem s robom k njemu i naem ga da nije u stanju da govori. Kada sam ga
ugledao u tome stanju, sjednem mu do glave. Tada on otvori oi, a im me je ugledao,
rekne:
Budi od srca dobrodo ao!
Zatim ga ja uspravim, tako da je sjeo, i pritisnem ga na svoje grudi. On meuti
m nastavi:
Znaj, dragi brate, otkada sam legao, pa sve do ovoga trenut
ka, nisam se ponovo mogao uspraviti. Hvala neka je Allahu, da te
be ponovo vidim!
Nato se dalje podigne uvis, sve dok nije stao na noge, a ja ga povedem nekoli
ko koraka i promijenim mu haljine, i on popije takoer ne to vina. Sve se to zbivalo
, kako bi ponovo stekao samopouzdanje. Kada sam dakle primijetio na njemu znakov
e povratka u snagu, ja mu ispripovijedam, to sam bio do ivio s robinjom, a da to ni
tko nije slu ao, i zatim sam ktomu dometnuo:
Osokoli srce i prikupi svoju snagu. Ja znam, zbog ega ti
pati !
Kada se on osmjehnuo, ja nastavim:
Ti e sada samo jo do ivljavati ono, to e te radovati i to
e ti donijeti ozdravljenje.
426
Pripovijest o }AM ibn BakkAru i Samsi en-Nahar
Nato 'Ali ibn Bakkar zapovjedi da se donese jelo. Pa kada se to dogodilo, on
dadne mig svojim slugama i oni se udalje. Meni rekne:
Dragi brate, jesi li vidio, to mi se dogodilo?

I on me zamoli za opro tenje i upita me, kako je meni bilo kroz to sve vrijeme.
Ja mu ispripovijedam sve, to sam bio do ivio, od poetka do kraja. On je bio zaprepa en
i zatim je zapovjedio slugama, da donesu ovo i ono. Oni donesu skupocjene pokri
vae i ilime i druge vrijedne stvari od zlata i srebra, vi e nego to sam ja bio izgubi
o, i on mi sve to pokloni. Ja to po aljem u svoju kuu i ostanem tijekom noi kod njeg
a. Kada je poelo svitati jutro, on mi rekne:
Znaj, sve ima svoj kraj. A kraj je ljubavi smrt ili sjedinjenje.
Ja sam meutim bli e smrti. Ah, kamo sree samo da sam ipak
umro, prije nego to se sve to moralo dogoditi! I da nam Allah nije
bio milostiv, mi bismo upali u sramotu. Ja sada vi e ne znam, to
me mo e osloboditi iz moje nevolje. I kada se ne bih bojao Allaha,
ubrzo bih sebi zadao smrt svojom vlastitom rukom. Znaj, dragi
brate, ja sam kao neka ptica u kavezu, i moja du a izvjesno ide
ususret propasti zbog svih tih nevolja. Pa ipak ona ima stanovito
vrsto odreeno vrijeme i neki utvren cilj, kojemu je posveena.
Zatim on pone plakati i jadikovati i izgovori stihove:
Zaljubljeniku je isteklo dovoljno suza,
I jad ga tako uzbuuje, da ne pozna strpljenje.
Jednom je Allah, uvar tajne ljubavi, povezao:
Sada je meutim Njegovo oko, to je povezao, rastavilo.
Kada je on dokraja izgovorio ove stihove, draguljar mu rekne:
Dragi gospodaru, uj, ja sam se odluio, da otiem u svoju
kuu, jer e mi robinja mo da donijeti vijest.
427
Stoi ezdesetisedma no
Neka ti to ne bude zabranjeno! Otii i doi urno natrag k
meni, kako bi mi javio vijest. Ti naravno poznaje moju nevolju!
Tada ja uzmem opro taj - tako je pripovijedao draguljar
i uputim se kui. I jedva
da sam bio sjeo, kadli ve doe takoer slu kinja, gu ei se u suzama. Kada sam je upitao,
za to je to, ona mi dadne kao odgovor:
O gospodaru, znaj, sada se sruilo na nas, ono to se moralo
sruiti, to, ega smo se bojali! Kada sam ja juer bila oti la od tebe,
srela sam svoju gospodaricu gnjevnu na jednu od one dvije robinje,
koje su one noi bile s nama. I ona zapovjedi, da se robinja istue.
Ova meutim dospije u strah, pobjegne svojoj gospodarici i izjuri
van. Ondje ona naie na jednoga od vratara, koji je pograbi i htjedne je vratiti njezinoj gospodarici. Ali mu ona dadne nagovje taje, i
on pone s njome nje no postupati i toliko ju je dugo ispitivao o
svemu, to se nje tie, sve dok mu ona nije ispriala, to smo mi do
ivjeli. Sada je vijest doprla do kalifa. On zapovjedi, da se moja
gospodarica Sams en-Nahar i svo njezino pokustvo dopreme u
njegov dvor, i postavi nad njome stra u od dvadeset u kopljenika.
Do sada ja jo nisam ponovo bila s njome. Ja joj isto tako nisam
mogla niti priopiti taj razlog za kalifov postupak, ali ja slutim, da
je upravo to taj razlog, i u brizi sam za svoj ivot. Ah, gospodaru,
ja sam u nedoumici, i ne znam to bih trebala uiniti, ne vidim
nikakav izlaz niti za sebe ni za nju. Ona nema nikoga, tko bi vjerni
je i bolje uvao njezinu tajnu od mene..."
428
Ali kada je poela
stoi ezdesetiosma no
r$W?WmPW????F????F??F?W
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja draguljaru rekla:
Moja gospodarica nema nikoga, tko bi njezinu tajnu uvao
odanije i bolje nego ja. Poi dakle i uputi se, o gospodaru, urno k
'Ali ibn Bakkaru. Izvijesti ga o tome, da se dr i u pripravnosti i da
bude na oprezu! Ako sve bude otkriveno, tada emo izmisliti neko
sredstvo, kojim emo moi spasiti svoj ivot.
Zbog toga me obuzme - tako je pripovijedao draguljar - te ka briga, i svemir po
stane mranim pred mojim oima zbog robinji-nih rijei. Kada se ona podigla, da ode, j
a joj reknem:
Sto ti misli ? Nema vi e nikakvoga vremena za gubljenje!
Ona odgovori:
Ja mislim, da ti treba po uriti 'Ali ibn Bakkaru, ako je on
stvarno tvoj prijatelj i ako ga eli spasiti. To je tvoja obveza, da mu
neodlo no prenese ovu obavijest. Da ne smije vi e oklijevati i da
mu nije vi e ni jedan trenutak ovdje za ostajanje. Moja je meutim
du nost, da revno budem na tragu novih vijesti.
Zatim se ona od mene oprosti i otie. A kada je robinja oti la, ja krenem i nakon
nje napustim svoju kuu. Otiem do 'Ali ibn
429
Stoi ezdesetiosma no
Bakkara i naem ga, kako je on u svojoj e nji mislio samo na ponovno vienje * i podgri
javao u sebi nemogue nade. * Kada je meutim vidio, da sam se brzo vratio k njemu,
on mi rekne:
Vidim, da si ti ve natrag. Zbilja si smjesta do ao.
Ja odgovorim:
Stoj! Prestani ovisiti o beskorisnoj stvari, * i odustani od
misli, koje te priti u! * Sada se ne to zbilo, dogaaj, koji te mo e
stajati tvojega ivota i tvojega imetka.
Kada je saslu ao ove rijei, on problijedi, i u velikome me uzbuenju upita:
- Brate, reci, to se dogodilo?
- O gospodaru - odgovorim ja - znaj, dogodilo se to i to. Ti si siguran mrtva
c, ako ostane sve do veeras u ovoj svojoj kui.
Tada se 'Ali ibn Bakkar prenerazi, i gotovo da je njegov duh napustio tijelo.
Zatim on rekne:
- Mi smo Allahova stvorenja, i vraamo se natrag k Njemu! I upita me:
- Sto ja trebam initi, dragi brate, to je tvoj savjet? Ja odgovorim:
- Moj je savjet ovaj: uzmi sa sobom od svojega imetka toliko, koliko mo e , a od
svojih robova takve, kojima vjeruje . Zatim daj da putujemo u neku drugu zemlju,
prije nego to se ovaj dan pribli i kraju!
odgovori on i skoi na noge.
Ali je on bio smeten i u nedoumici, i as je hodao uspravno, as bi klonuo. Zatim
on uzme, koliko je ve mnogo mogao, oprosti se od svojih, dadne im svoje posljedn
je naloge, uzme sa sobom tri natovarene deve i uzja i svoju jahau ivotinju, dok sam
ja uinio to isto. Potajno i preodjeveni otputujemo mi odatle i jahali smo sve dal
je, ostatak toga dana i tijekom cijele noi. Tek prema kraju noi
430
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkaru i Samsi en-Nahdr
skinemo terete, vrsto sve emo na e deve i legnemo na spavanje. Ali jer nas je svladao
umor, nismo dr ali nikakvu stra u. I tada nas napadnu razbojnici. Oni opljakaju sve,
to smo imali uza se, i pobiju robove, kada su nas htjeli braniti. Zatim nas osta
ve, gdje smo bili, u najveoj bijedi, jer su nam dakako sve bili uzeli. Potjerali
su ivotinje i oti li. Nakon to smo se zatim bili podigli, mi poemo pje ice, sve dok nij
e nastalo jutro. Tada stignemo do nekoga sela i uemo u njega. Uputimo se u d amiju
i ondje uemo u nju, goli, kakvi smo ve bili. Zatim prouimo u jednome kutu d amije tije
kom cijeloga onog dana, a kada je do la veer, ostanemo ondje takoer tijekom noi, bez
jela i pila. Pa kada je zatim nastalo jutro, izmolimo jutarnju molitvu i opet sj
ednemo. Tada meutim ue unutra neki ovjek, pozdravi nas i izmoli dvije Rak'ae. Zatim
se okrene k nama i upita:
Vi ljudi, jeste li vi stranci?
Dabome - odgovorimo mi
razbojnici su nas napali na putu i svukli nas do gola.
Zatim smo do li u ovo selo. Ovdje meutim nikoga ne poznajemo, od koga bismo mogli
tra iti potporu.
ovjek nastavi:
Hoete li doi sa mnom u moju kuu?
Tada ja reknem - tako je pripovijedao draguljar
'Ali ibn Bakkaru:
Hajde, daj da poemo s njim! Zatim emo biti sigurni od
dvije stvari: prvo od toga, da se ne moramo bojati, da e doi netko
k nama u ovu d amiju, tko nas poznaje i tko e nas zatim osramoti
ti pred javno u, a drugo od toga, da mi, koji smo stranci, ne nae
mo nikakvu za titu.
Uini, to hoe !
Sada ovjek upita po drugi puta:
Vi jadni ljudi, ispunite mi molbu i doite sa mnom u moju
kuu!
431
Slu amo i pokoravamo se!
dadnem ja kao odgovor.
Nato ovjek skine ne to od svoje odjee i time nas pokrije, tim to nam se ispriavao i
prijateljski nam se obraao. Zatim otiemo s njime k njegovoj kui: on pokuca na vrat
a, i doe neki mali rob, koji otvori vrata. Ovaj ovjek, domain te kue, ue, a mi smo ga
slijedili. Nato zapovijedi da se donese sve anj haljina i mosulske tkanine117. I
on nam obojici obue haljine i dadne nam takoer svakomu po komad mosulske tkanine,
koji si mi savijemo oko glave kao turban. im smo bili sjeli, k nama doe jedna robi
nja sa stolom. Njega ona postavi pred nas, tim to rekne:
Jedite!
Mi tada malo pojedemo, a po to je stol opet bio odnesen, ostanemo s njime sve d
o veeri.
Sada 'Ali ibn Bakkar pone uzdisati, i on rekne draguljaru:
- Znaj, dragi brate, ja idem ususret sigurnoj smrti. Zato ti
elim povjeriti stanovitu oporuku. Kada bude vidio, da sam mrtav,
otii k mojoj materi i to joj javi, i zamoli je da doe ovamo, kako
bi mogla odr ati za mene podu je118 i biti prisutnom pri pranju
mojega lesa. Izreci joj takoer utje ne rijei, kako bi strpljivo pod
nijela moj gubitak!
Zatim on padne onesvije en, a kada je ponovo do ao k sebi, pone slu ati kako neka dje
vojka u daljini pjeva i izgovara ove stihove:
Opro taj je do ao tako brzo i rastavio nas jedno od drugoga Poslije vjernog zajedni tv
a i najprisnijeg saveza.
Promjenjiva nas je igra noi sada razdvojila.
O kada bih ipak znao, kada e biti ponovno vienje?
117
To jest: muslina. Mosul je grad na Tigrisu, a ta je tkanina dobi
la svoje
ime upravo po tom gradu.
118
Karmine.
432
Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i amsi en-Nabdr
Kako je ipak nakon zajednikog boravljenja gorak rastanak! O kada on nikada ne bi
donosio ljubavnom paru takvu bol!
Kratka je samrtnika borba, i zatim je on na kraju. Ali rastanak od ljubljenoga du
go mui srce.
Ah, kada bismo ipak samo mogli pronai put do rastanka

Ubrzo bismo dali da rastana
k osjeti bol rastanka!
Kada je 'Ali ibn Bakkar bio do kraja uo djevojinu pjesmu, uini dubok uzdah
njego
v duh napusti njegovo tijelo. Kada sam ja uvidio, da je on mrtav - tako je pripo
vijedao draguljar - predam njegov le za titi kuedomaina s rijeima:
- Znaj, ja u sada otii u Baghdad, da njegovoj materi i njego
vim roacima odnesem tu vijest, kako bi oni do li i obavili njegovu
sahranu.
Otputim se dakle za Baghdad, uem u svoju kuu i promijenim svoje haljine i zatim
odem ka kui 'Ali ibn Bakkara. Kada su me ugledale njegove sluge, dou k meni i upi
taju me za njega. Ja ih meutim zamolim, da mi isposluju dopu tenje pristupa kod nje
gove matere. Ona mi dadne dopu tenje, pa po to sam k njoj bio u ao i izgovorio pozdrav
, ja reknem:
- Allah odreuje ivot ljudima prema svojoj zapovijedi. A ako
je on ne to odluio, nema nikakva umaknuca pred njegovom
odlukom. Nijedna du a ne mo e otii u smrt bez Allahova
dopu tenja sukladno vjenoj vrsto postavljenoj predodredbi.
Iz tih rijei 'Ali ibn Bakkarova mati pogodi, da je njezin sin umro. Ona glasno
zaplae i zatim rekne:
Za Allahovu ljubav, reci mi, je li moj sin umro?
Ali joj ja od suza i prekomjerne alosti ne mognem dati nikakav odgovor. Pa kad
a me je vidjela u tom stanju, ona se pone
433
gu iti od suza i padne onesvije ena na pod. Kada je zatim opet do la k sebi, ona upita:
- Sto se dogodilo s mojim sinom? Ja odgovorim:
- Ushtio te Allah jednom poradi njega bogato nagraditi!
I ja joj ispriam sve, to se s njime bilo dogodilo, od poetka do kraja. Ona upita
takoer, je li mi on ostavio kakav nalog. Ja to potvrdim i izvijestim je o onome,
to mi je on bio stavio na srce, i kto-mu jo dodam:
Po uri se, da obavi njegov pogreb!
Nakon to je 'Ali ibn Bakkarova mati saslu ala moje rijei, ona iznova padne u nesv
ijest. Pa kada je zatim opet do la k sebi, ona se odlui, da izvede pokojnikov nalog
. Ja meutim poem k svojoj kui, i usput sam razmi ljao o njegovoj mladalakoj ljepoti, k
oja je sada bila oti la. Ali dok sam bio utonuo u takve misli, iznenada neka ena zg
rabi moju ruku..."
434
Ali kada je poela
stoi ezdesetideveta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar pripovijedao:
'Tada me iznenada za ruku zgrabi neka ena. Ja je pogledam, a to je bila ona ro
binja, koja je obiavala dolaziti od Samse en-Na-har, ali se inilo da ju je savlada
la tuga. Kada smo jedno drugo prepoznali, oboje zajedno zaplaemo, sve dok nismo d
ospjeli kui. Ondje joj ja reknem:
- Jesi li ve ula vijest o mladiu 'Ali ibn Bakkaru?
- Ne, tako mi Allaha odgovori ona.
I tako joj ja javim vijest o njemu i ispriam, to se s njime bilo dogodilo, dok
smo oboje plakali. Zatim je upitam:
Kako stoji s tvojom gospodaricom?

I sada me ona izvijesti:
Gospodar pravovjernih nije u svojoj velikoj ljubavi prema
njoj htio uti ni od kojega ovjeka rije protiv nje, nego je sve, to
se nje ticalo, tumaio u dobrome smislu. Jer on joj je govorio:
' amso en-Nahar, ti si mi mila, i ja dr im do tebe, tvojim nepri
jateljima unato.' Nadalje je zapovjedio, da joj se uredi stanovita
435
Stoisezdesetideveta no
odaja sa zlatnim nakitom i jedna lijepa soba. I ona je dakle ivjela kod njega zah
valjujui tolikoj dobrostivosti u svakoj radosti ivljenja i u najveoj naklonosti. Za
tim se dogodi, da je on jednoga dana prema svojemu obiaju sjedio uz vino, dok su
se kod njega nalazile njegove odaliske. Njima on naredi neka sjednu prema svojem
u rangu, a Samsu en-Nahar pozove da sjedne do njega. Ali ona nije vi e poznavala s
trpljenja, * i njezina joj je nevolja postala prete kom. * Tada on zapovjedi jedno
j od robinja da zapjeva. Ta posegne za lutnjom, ugodi strune, zasvira najprije l
agano i zatim glasnije i pone pjevati:
Stanoviti me je zaljubljenik zamolio za ljubav. Tada sam ga ja usli ila.
Ali su mi moje suze ispisale na licu patnju.
To je, kao da suze oka govore o nama, Priaju ono, to ja tajim, taje ono, to ja priam
.
Sto ja tra im tajanstvenost i elim sakriti ljubav? Prekomjernost e nje za tobom otkriv
a moju patnju.
Sada mi je smrt postala dragom, otkada mi ljubljeni nedostaje. O kada bih ipak z
nala, to e ga poslije moje smrti radovati!
Kada je Sams en-Nahar bila ula robinjinu pjesmu, nije vi e bila u stanju uspravn
o sjediti, nego je pala onesvije ena. Tada kalif odbaci pehar, povue je k sebi i gla
sno krikne. A robinje takoer podignu viku. Sada ju je gospodar pravovjernih okret
ao i pokretao. Ali je ona bila mrtva. I u estokoj boli zbog njezina preminua on za
povjedi, da se polomi sav pribor, sve lutnje i drugi glazbeni instrumenti, koji
su se nalazili u dvorani. Zatim odnese njezin le u
436
njezinu sobu i tijekom noi ostane uz nju. Kada je meutim nastao dan, on joj opremi
sveani sprovod. Zapovjedi, da je operu, da je umotaju u mrtvaki pokrov i sahrane.
On sam je za njome duboko tugovao, a da nije pitao, to se s njome zbilo i to ju j
e pogodilo.119
Zatim robinja jo doda:
Ja te molim za Allahovu ljubav, daj da saznam dan, o koje
mu sti e tijelo 'Ali ibn Bakkara, kako bih mogla biti prisutna na
njegovu pogrebu!
Ja joj dadnem kao odgovor:
Ti mene mo e posvuda nai, gdje hoe . Ali gdje ja trebam
tebe nai, i tko se tebi mo e ondje, gdje jesi, pribli iti?
Nato ona nastavi:
Kada je Sams en-Nahar bila umrla, gospodar je pravovjernih
jo istoga dana oslobodio sve njezine robinje. K njima pripadam
takoer ja, i mi boravimo sada kod njezina groba na tome i tome
mjestu.
Tada ja otiem s njome i doem do grobnice. Tako sam ukazao Samsi en-Nahar poslje
dnju poast i zatim oti ao svojim putem. Zatim sam ekao, sve dok nije do la pogrebna po
vorka 'Ali ibn Bakkara, i iza ao sam s baghdadskim narodom van, njemu ususret. Meu e
nama sam vidio takoer onu robinju, koja je tugovala najvi e od svih. Nikada u Baghd
adu nije bilo veeg sprovoda. I li smo u gustoj vrevi sve dalje, dok nismo do li do gr
oblja. Ondje smo ga sahranili k milosti Allaha Uzvi enoga. I ja jo uvijek posjeujem
njegov grob i grob Samse en-Nahar.
119 Posve je razumljivo, da obazriv tuma mo e ljubavnu tragediju 'Ali ibn Bak
kara i Samse en-Nahar uspje no, i to na razne naine, poreivati s ljubavnom tragedijo
m (od Shakespearea ovjekovjeenih) veronskih ljubavnika Romea i Julije (ili: Giuli

ette). Ovdje nije mjesto da se u to upu tamo. Neiscrpna je meutim mo pjesnike uobrazi
lje u 1001 noi bila zacijelo takoer ono, to nije moglo ne pomoi engleskom istra ivau i
pustolovu, knji evniku i politiaru Richardu Francisu Burtonu (1821-1890), da ovu vj
enu - kako je naziva E. T. A. Hoffmann - knjigu prevede takoer na engleski jezik.
437
Stoisezdesetideveta no
To je dakle povijest toga dvoga
Allah Svemogui neka im se smiluje!...
A ipak ova pripovijest nije udesnija nego ona o kralju eh-rimanu."
Tada je Kralj upita:
"Kakva je dakle ta?"...
..-II
^?LiAr
<:
"'....Vi:
438
\ H A **
IU
DEMETRA
A. Filosofska biblioteka Dimitrija Savia
- Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-9011
61-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd. 1991
. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-1-1.
- Damir Barbari: VARIA PHILOSOPHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija.
ISBN 86-81877-5-4.
- Rene Descartes: METAFIZIKE MEDITACIJE. Bilingv. izd. Preveo Tomislav Ladan.
1993. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije f
ilozofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munchenu. Preveo Kiri
l Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO MI LJENJE (HEGEL-MARX). 1994.193 str. 4 faksimil
a i portret autora. ISBN 86-81877-02-X.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema
. Ulomci o alkemiji, kozmografiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. B
ibliografija. Priredio i preveo Tomo Vere . Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autogr
afa, minijatura, crte a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.
- Branko Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995.
283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka
Despota. ISBN 953-6093-11-1.
- Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vri
jeme. Prevela Gordana V. Popovi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Ciorana i 32 repr
odukcije duboreza Albrechta Diirera. ISBN 953-6093-09-X.

- Damir Barbari: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI. I VII. Bilingv. izd. Prij
evod s filolo kim i filozofskim komentarom. 1995. 304 str. 1 reprodukcija Platonov
a lika. ISBN 953-6093-25-1.
- Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bi
lingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1966. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. IS
BN 953-6093-10-3.
- Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996.288. str. 13 re
produkcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X.
- F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u filozofiju ob
jave ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne fi
lozofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladinov. 1996.201 str. 2 ilu
stracije. ISBN 953-6093-07-3.
- Milan Galovi: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru tvenost i povijesnost ovjeka u razdobl
ju kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filoz
ofa. ISBN 953-6093-27-8.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak prvi: Ojednosti uma. O odijelj
enim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401
str. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evrops
kog slikarstva. ISBN 953-6093-19-7.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak drugi: O poelima naravi. O spaj
anju prapoeld. Opoelupojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuivanju pomou
zvijezda. O drijebanju. O biu u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin
Pavlovi. 1996. 452 str. Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta V
an Veena o ivotu sv. Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O dr avi (knjiga I--VI). Bilingv.
izd. Preveo Daniel Neas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih r
eprodukcija i fiksimil 4 lista Dr ave. ISBN 953-6093-13-8.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak drugi: O zakonima (knjiga I III). Bilin
gv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota Rimljan
a i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
-Ernst Cassirer: DESCARTES. Osnovni problemi kartezijanstva. Descartes i njeg
ovo stoljee. Preveo Kiril Miladinov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 reprodu
kcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6.
- Hans Kramer: PLATONOVO UTEMELJENJE METAFIZIKE - Studija o Platonovu nepisan
om uenju i teoriji poela. Bilingv. izd. Priredio te s njemakog i s grkog preveo Bori
slav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. I
SBN 953-6093-30-8.
- Damir Barbari: S PUTA MI LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vlastitoj stv
ari. 1977. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4.
- Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Monologion.
Proslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1
portret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-33-2.
- Ivan Duns Skot: RASPRAVA 0 PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen.
Bilingv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju o kotu napisao Mile Babi. 1
997. 414 str. 9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 95
3-6093-32-4.
- F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knjiga: Monote
izam (predavanja 1-6). Druga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir
Barbaric. 1997. 241 str. 1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3.
Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov
nedovr eni projekt. 1998.177 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.
- Osvvald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Ne
rkez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 488 str. 8 il
ustracija. ISBN 953-6093-35-9.
- Osvvald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historisjke perspe
ktive. Preveo Nerkez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 199
8. 493 str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7.

- Oskar Becker: VELIINA I GRANICA METEMATIKOG NAINA MI LJENJA. Preveo Kiril Miladi
nov. Priredio Damir Barbaric. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4.
- S0ren Kierkegaard: FILOZOFIJSKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren unec. 1998.1
68 str. ISBN 953-6093-45-6.
Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI.
Preveo Dario karica. Priredio Damir Barbaric. 1998. 162 str. ISBN
953-6093-47-2.
B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savia
- E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA UDNA I JEDNA PORNO-GRAFSKA PRIA (Majsto
r Buha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastuosa. Sestra Monika.). Preveo Antu
n Slavko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 422
str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-44-8.
- 1001 NO. Svezak drugi: Od 31. do 106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 5
11 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-49-9.
- 1001 NO. Svezak trei: Od 107. do 169. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 45
6 str. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2.
-

03.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

03.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HILJADU I JEDNA NO

Sto pedeset druga no.

O planine! Slavite s njime! I pticama i Mi smo mu eljezo omek ali." Napominjemo, d

ehrezad nastavi ovako:

Pria o Tdd el-Muluku i princezi Dunji

Ali kada je poela

Kada su oni postupili po njegovoj zapovijedi, krene on sa svojom pratnjom u l

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

u njegove suze, i on je plakao, uzdisao i jadikovao. I on jecajui izgovori stihov

Ali kada je poela

ma i drugima i to im priopi. I moja mati izae i pozove svoje prijateljice i svoje

Ali kada je poela

Ali kada je poela

Kada sam joj sve ispriao, ona rekne:

Ali kada je poela

suze poput olujnog pljuska. I pritom je izricala ove stihove:

Ali kada je poela

Sehrezad nastavi ovako:

- Da - odgovorim ja - ali kada sam se probudio, na ao sam jednu kocku od kosti,

el-Mu-luku nadalje pripo

Ali kada je zapoela

Ah, ta, koja je izgovorila te stihove, ona ti ipak nije bliska,

ehrezad nastavi ovako:

ipak volimo jedno drugo?

ehrezad nastavi ovako:

ja dakle hodao tom ulicom, pogledam jedanput, i

u sa etiri estrade, u kojoj bi se mogao igrati konjanik loptom za napucavanje. Na

- I ona mi je na samrti jo nalo ila, da toj djevojci reknem

Ali kada je poela

Ali kada je poela

Ali kada je poela

Potom je mladi 'Aziz Tad el-Muluku nadalje pripovijedao:

Ali kada je poela

zdrav, ona mi rekne:

Pripovijest o Azizu i Azizi

Ja uzviknem: 'O ti koji me kori , strpljenja

Pripovijest o }Azizu i }Azizi

Dragi oe, ja neu nikada nikoju drugu osim nju, umjetnicu

Ali kada je poela

Pripovijest o }Azizu i 'Azlzi

Vi prijatelji, srce je puno ljubavi, suze teku.

Pripovijest o 'Azizu i Azizi

vanj tine. Uini meutim 'Aziza svojim poslovoom i pusti ga da

zgledao poput iskusna trgovca, kljueve s rijeima:

Ali kada je poela

Ali, ah, mi u njoj boravimo uvijek samo kratko vrijeme

vi e na njih mislio, pa da je zatim jedan mladi odatle umakao,

Donesi ovamo k meni tintarnicu i papir i pisaljku od mjedi!

Pripovijest o Azizu i Azizi

Ali kada je poela

tim ostavim neometana, on e postati jo drskiji.

Pripovijest o }Azizu i lAzizi

ir, bili gotovi, i kada im je ovaj bio dao njihovu

u krila, poput ptice.

To se tako dogaalo s njihove strane.

Pripovijest o Azizu i Azizi

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je krvnik tako visoko podigao svoju

liku mogao zabuniti? K tomu je on jo i jedan kralj, sin jednoga

Neka bude tako! - obea mu princ.

krenuti, kako bismo iznova zapoeli borbu protiv idolopoklonika!

Pripovijest o Azizu i 'Azizi

postanes umjesto njegova brata namjesnikom od Damaska, on e