04.hiljadu I Jedna Noc

HILJADU I JEDNA NO
D EMETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2-IV
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-15-4 (IV. svezak)
Korektori Marija-Maja i Bojana Savi
Grafika priprema
Pc . grafike usluge d.o.o.
Monta a
Janja Julari
Marijan Kalan
eljka igir
Likovni i tehniki urednik eljko Podore ki
Tisak
LIBROKON d.o.o. Zagreb
PRIPOVIJEST O KAMAR EZ-ZAMANU 1
Od sto sedamdesete do dvjesta etrdeset devete noi.
Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi
PRIPOVIJEST O 'ALA ED-DINU ABU E - AMATU
326
Od dvjesta etrdeset devete do dvjesta ezdeset prve noi.
PRIPOVIJEST O 'ALA ED-DINU I AROBNOJ
SVJETILJCI
436
Od dvjesta ezdeset prve do dvjesta ezdeset sedme noi.
PRIPOVIJEST O 'ALI BABI I ETRDESET
RAZBOJNIKA
557
Od dvjesta ezdeset osme do dvjesta sedamdesete noi.
XI
266
Ali kada je poela
sto sedamdeseta no
ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju
PRIPOVIJEST 0 KAMAR EZ-ZAMANU.
ivio je u starim vremenima i odavno i ezlim vjekovima jedan kralj po imenu Sehrim
an, kojemu su bile podreene mnoge trupe i sluge i stra e. Ali je on bio u poodmaklo
j ivotnoj dobi, i njegove su kosti postale slabima, a nije imao nijednoga sina. Z
bog toga on pone sebi zadavati mnogo brige, postane tu nim i nemirnim, i tako se on
potu i jednomu od svojih vezira na svoju nevolju, tim to rekne:
Ja se bojim, da e, kada umrem, moja dr ava biti izgu
bljenom. Jer ja nemam nijednog sina, koji bi njome poslije moje
smrti mogao vladati.
Ovaj mu vezir odgovori:
Mo da e Allah dopustiti, da se ipak ne to dogodi. Zbog
toga se pouzdaj u Allaha, o kralju, i svesrdno mu se pomoli!
Stoisedamdeseta no
Tada kralj otie, obavi abdest1 izmoli dvije rak'ae2 i usrdno zazove Allaha Uzv
i enoga u istoj namjeri. Zatim dadne da njegova supruga doe u njegovu postelju i ist
oga je asa obljubi. Ona meutim zane posredstvom moi Allaha Uzvi enoga. Pa kada su njez
ini mjeseci bili ispunjeni, ona rodi jednoga djeaka, koji je bio tako lijep kao M
jesec u noi svoje punine. Njega on nazove Kamar ez-Zaman3, a, vrlo mu se obradova
v i, naredi da se odr i sveanost radosti. Tada je grad bio kien tijekom sedam dana, ud
aralo se u talambase, a glasnici su s veselom vije u jurili kroz zemlje. Za njega b
udu odreene dadilje i uvarice, i bio je othranjivan s bri ljivo u i ljubavlju, sve dok
nije bio star petnaest godina. I on je sve nadma ivao ljepotom i dra e u, ravnomjerno u sv
ojega rasta. Njegov ga je meutim otac tako silno volio, da se ni dan ni no nije mo
gao od njega odvajati. On se u prekomjernosti svoje ljubavi jednom potu i svojemu
ministru:
- Veziru, ja sam u brizi za svojega sina Kamar ez-Zamana
zbog promjenjivih sluajeva vremena i udesa, pa bih ga htio o eniti
jo za svojega ivota.
Vezir mu odgovori:
- Znaj, o kralju, ta je odluka jedna od najizvrsnijih radnji. To
je pravo i po teno, da ti o eni svojega sina za svojega ivota, prije
nego to ga uini vladarom.
Tada kralj Sehriman rekne:
Neka dovedu mojega sina Kamar ez-Zamana!
Ovaj dakle stupi pred njega i iz strahopo tovanja prema svojemu ocu pogne glavu
prema podu. Njegov ga otac oslovi:
- Kamar ez-Zamane, ja te hou o eniti i obradovati ti se jo za
svojega ivota.
1 Obvezno ritualno pranje prije namaza, molitvenog obreda, koji se obavlja
pet puta u dvadesetietiri sata.
2
Rak'a je osobita vrsta liturgijske molitve.
3
Mjesec Vremena.
2
Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu
Dragi oe - odgovori on
znaj, ja ne nosim nikakve elje za tim, da se enim, i moj
a du a nije naklonjena enama. Jer ja sam mnogo itao i slu ao o njihovu lukavstvu i pod
muklosti, kako takoer kazuje izvjestan pjesnik:
Ako me pitate o enama, tada znajte: Ja poznajem ene u svakom pogledu.
Ako je osijedjela mu kareva glava i rastalio se njegov novac, On u njihovoj ljubavi
vi e nema nikakva dijela.
A jedan drugi kazuje:
Nemoj slu ati ene. To je najljep a pokornost.
Mu karac, koji enama daje svoj ular, nema nikakve sree.
Makar se i tisuu godina trudio oko znanja, One ga zadr avaju od ispunjenja visokog
cilja.
Poslije ovih stihova on nastavi:
Dragi oe, enidba je ne to, to ja nikada neu uiniti, pa makar morao takoer ispiti p
r smrti!
Kada je meutim sultan ehriman bio uo te rijei iz usta svojega sina, jasna svjetlo
st postane mranom pred njegovim oima, i on se duboko o alosti..."
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
apoela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
Sgo C
stoisedamdesetiprva
noc
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralju Sehrimanu, kada je bio uo
te rijei iz usta svojega sina, jasna svjetlost postala mranom pred oima, i da je bi
o duboko o alo en, jer njegov sin Kamar ez-Zaman nije htio slijediti savjet da se o eni
, koji mu je on bio dao. Ali mu u svojoj velikoj ljubavi prema njemu nije htio p
onavljati svoj savjet, i nije se na njega srdio, nego mu je prilazio i prijazno
i dobrostivo s njime razgovarao sa svom ljubavlju, koja mo e zadobiti srce. Kroz t
o je meutim vrijeme Kamar ez-Zaman sa svakim danom dobivao na ljepoti i dra esti, l
jupkosti i krasoti. Kralj je dakle ekao cijelu jednu godinu. * I tada je vidio, d
a je njegov sin savr en u probranosti i finoi govora. * Sav je svijet bio opijen nj
egovom divotom. * Svaki je da ak zraka nadaleko i na iroko objavljivao o njegovoj dr
a esnosti. * On je postao isku enjem za zaljubljene svojom ljupko u, * i rascvalom liva
dom za eznutljive svojom savr eno u. * Njegov je govor bio poput neke nje ne pjesme. * N
jegovo je lice posramljivalo pun Mjesec. * Njegov je stas bio od savr ene ravnomje
rnosti, * od dra esnosti i ljupkosti, kao da bi bio jednak vrbovoj grani ili rogoz
ovoj trstici. * Njegov je obraz svojim rumenilom * pristajao za ru u ili vjetrenku
. * On je bio branik svake ljepote, * kao to o njemu kazuje pjesnikova rije:
*4
4 Zvjezdicama rastavljeni dijelovi teksta oznaavaju rimovanu prozu u arapsk
ome izvorniku.
Stoisedamdesetiprva no
On je do ao, i svi su povikali: Neka je slavljen Allah, Preuzvi eni, Jer On je njemu
stvorio i dao oblije!
Od svih je posvuda on jedini knez ljepotana. Svi su se oni pognuli pred njegovom
silinom.
U rosi je njegovih usana nje an, sladak med, A njegovi su zubi poredani poput bise
ra.
Po dra esti je on, samo on jedini savr en. Da, sav je svijet smeten zbog njegove dra e
sti.
Sama je ljepota napisala na njegove obraze:
Svjedoim, da nema nijednoga ljepotana osim samo njega jedinoga.
Kada je zatim Kamar ez-Zaman napunio sljedeu godinu, njegov ga otac pozove k s
ebi i rekne mu:
Moj sine, zar me nee poslu ati?
Tada Kamar ez-Zaman padne pred svojim ocem u strahopo tovanju i ednosti na pod i
odgovori:
- Dragi oe, kako te ja ne bih trebao poslu ati, kada mi je ipak
Allah zapovjedio, da se tebi pokoravam i da ti se ne suprotstav
ljam?
Kralj Sehriman sada nastavi:
- Moj sine, znaj, ja te hou o eniti i imati u tebi svoju radost
jo za svojega ivota. I zatim u te, prije nego to umrem, uiniti
vladarom nad svojom dr avom.
6
Kada je princ uo od svojega oca ove rijei, on neko vrijeme pogne svoju glavu. Z
atim je ponovo digne i rekne:
- Dragi oe, to je ne to, to ja nikada neu uiniti, pa makar takoer morao ispiti pehar
smrti. Ja tono znam, da mi je Allah uzvi eni postavio kao obvezu, da se tebi pokor
avam. Ali za Allaho-vu volju, nemoj me muiti vjenanjem i nemoj vjerovati, da u se j
a ikada u svome ivotu eniti! Jer ja sam proitao knjige od starih i novih i odatle n
auio, kako mu karci bivaju od ena zavoeni i kako dospijevaju u bijedu, kako su njihov
e podmuklosti beskrajne, i kakva nesrea nastaje zahvaljujui njima u ma koje vrijem
e. Kako ipak lijepo kazuje pjesnik:
Koga su uhvatile drske razvratnice, Taj vi e ne vidi nikakva spasa,
Makar si gradio tisuu tvrava Uokolo zaljevenih olovom.
Da, njihova je gradnja posve uzaludna, Beskorisne stoje tu utvrde,
Jer ene e nadmudriti
Svakog mu karca, bio daleko ili blizu,
One, koje bojaju prste, Koje kosu uvru u pletenice,
One, koje minkaju trepavice, Koje se razumiju u otrovne napitke!
Stoisedamdesetiprva no
Kako izvrsno takoer kazuje jedan drugi:
ene su, premda ih se slavi zbog ednosti,
Samo smee, oko kojega se viju jastrebovi, kako bi po njemu rovali.
Dodu e je juer jo jedino tebi va ila njihova aputava rije, Ali e sutra njihov no ni list
ruku osjeati jedan drugi
Gostionicu, u kojoj stanuje , od koje se sutra rastaje ,
U kojoj poslije tebe stanuje netko drugi, koga ti ne poznaje .
Po to je kralj Sehriman uo ove rijei od svojega sina Kamar ez-Zamana, i po to mu je
do ao do svijesti smisao njegovih stihova, on mu u svojoj prevelikoj ljubavi ne d
adne nikakav odgovor. On to vi e postane samo jo milostiviji i dobrostiviji prema nj
emu. Takoer odmah dadne da se raspusti skup. I nakon to su se bili rastali, kralj
pozove svojega ministra, povue se s njime nasamo i rekne mu:
- Veziru, reci mi, to ja trebam initi sa svojim sinom Kamar ez-Zamanom u stvari
ma braka?..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
8
Ali kada je poela
stoisedamdesetidmga
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj pozvao svojega ministra, da
se s njim povukao nasamo i rekao mu:
Veziru, reci mi, to ja trebam initi sa svojim sinom Kamar
ez-Zamanom u stvarima braka? Ja sam ipak tebe upitao za savjet
o njegovoj enidbi, i ti si taj, koji mi je svjetovao, da ga o enim,
prije nego to ga uinim vladarom. Sada sam mu ja ve vi e puta
govorio o braku, ali mi se on suprotstavio. Dadni mi sada svoj sa
vjet, veziru, to ja trebam uiniti?
Tada ministar odgovori:
Najvei kralju, priekaj s njim jo jednu godinu. Pa kada
zatim bude htio s njim o tome razgovarati, tada nemoj s njime
govoriti tajno, nego razgovaraj s njime o danu dr avnog sabora,
kada su prisutni svi emiri i veziri i kada pred tobom stoje svi
bojovnici. Kada se dakle svi ovi okupe, tada smjesta po alji po svo
jega sina Kamar ez-Zamana i naredi da doe! I kada on zatim
doe, razgovaraj s njime o enidbi u prisutnosti vezira, velika a u

zemlji i ljudi od ugleda i polo aja! Zatim e se on pred njima
zastidjeti i u njihovoj ti prisutnosti nee vi e moi proturjeiti.
Ovima se vezirovim rijeima kralj Sehriman vrlo obraduje. On taj savjet nazove
dobrim i pokloni ministru rasko nu poasnu haljinu.
Stoisedamdesetidruga no
Jo je sljedeu jednu godinu kralj ehriman bio strpljiv sa svojim sinom Kamar ez-Z
amanom. I taj je sa svakim danom dobivao na ljepoti i dra esti, na ljupkosti i sav
r enosti, sve dok nije bio star gotovo dvadeset godina. * Tako ga je Allah odjenuo
u haljinu dra esnosti * i okrunio ga krunom savr enosti. * Jer njegov je pogled bio
vei arobnjak nego Harut5, * a igra je njegovih oiju bila zavodljivija od el-Taghut
ove6. * Njegovi su obrazi sjali u ru iastoj haljini, * a njegove su trepavice posra
mljivale o tricu maa. * Bjelina je njegova ela bila nalik Mjeseevu sjaju, * a crnina
je njegove kose bila poput mrane noi. * Njegov je struk bio tanji nego nit u halji
ni, * a njegova su bedra bila te a nego pje ani brijeg. * Osjetila su bivala zbunjeni
ma mekim oblinama njegova lika, * a njegov se nje ni stas tu io zbog te ke siline njeg
ovih bokova. * Da, njegove su dra i oaravale sav svijet, onako kako je o njemu govo
rio pjesnik u ovim stihovima:
Kunem se njegovim obrazom i njegovim nasmije enim ustima, I strijelama, koje on op
skrbljuje perima, u savezu sa arolijom,
Tako mi njegovih mekih oblina, nje ne svjetlosti njegova pogleda,
Tako mi njegova bijelog ela, njegovih uvojaka, tako crnih i gustih,
I tako mi obrve, koja mije ukrala onu jabuicu, Koja me svladava, bilo da zapovijed
a ili zabranjuje,
5 Kairsko izdanje ima ovdje "Harut i Marut". Posrijedi su dva pala anela,
koja su se dala zavesti od zemaljskih ena i koji su ljude poduili u arobnjakoj
vje tini. Usp. Kur'an 2,96.
6 Taghut je ime jednoga staroarapskoga poganskog bo anstva, ali i oznaka
za vraga.
10
Pripovijest o Kamar ez-Zamanu
Tako mi punine njegovih uvojaka, koja se vije oko njegovih sljepoonica,
Koja e ubrzo ubiti zaljubljenika, ako otuda otie,
Tako mi njegovih ru iastih obraza, pahuljica, tako udesno finih,
I koraljnih usana, bisernih nizova zubi,
Tako mi njegova mirisna daha i tako mi tako iste rose, koja tee u njegovim usnama,
slada od staroga vina,
Tako mi njegovih te kih bedara, koja dr u, bilo da on kroi Ili miruje, i tako mi njego
va struka, tako vitkoga i lijepoga,
Tako mi njegove blagotvorne ruke, rjeitosti njegova jezika,
I tako mi njegova plemenita poroda, njegove moi, tako visoke i prostrane:
Mo us je odsjaj made a s njegova obraza, Od njegova daha miri u ak miomirisi.
Tako takoer zraee Sunce, ono pred njim mora problijediti, Mjesec ne mo e sliiti ak ni i
veru njegova nokta.
Kralj Sehriman, koji je bio vezirov savjet nazvao dobrim, prieka dakle jednu d
aljnju godinu sve do jednoga blagdana..."
11
'u
mjijj
im
Ali kada je poela
stoisedamdesetitrea
no
?????????????????????????$^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Sehriman, koji je odobrio
vezirov savjet, priekao jo jednu narednu godinu sve do stanovitog blagdana. To je
bio dan sastanka dr avnog sabora, i o njemu se napuni kraljeva dvorana emirima i v
ezirima, velika ima u zemlji, bojovnicima i ljudima od ugleda i polo aja. Tada on da
kle po alje po svojega sina Kamar ez-Zamana. I kada je taj bio do ao, on poljubi tri
put pred svojim ocem pod i zatim stupi pred njega, tim to je svoje ruke dr ao prekr
i ene na leima. Sada mu njegov otac rekne:
Znaj, moj sine, ja sam te ovajput pozvao pred ovaj sabor i
pred sve ove velika e dr ave, kako bih ti uputio stanovitu zapovi
jed, kojoj ti ne treba proturijeiti. Ta je, da se ti o eni . Jer ja ti
elim dati za enu neku princezu, kako bih stekao u tebi svoju
radost, prije nego to umrem.
Kada je Kamar ez-Zaman to bio uo od svojega oca, spustio je neko vrijeme svoju
glavu k podu. Ali ga zatim odjednom obuzme ludost mladosti i djeja nerazboritost
, i on rekne:
Nikada se ja neu o eniti, pa makar takoer morao ispiti
pehar smrti. Ti si ovjek od velike starosti, ali ni od kakva razuma.
Zar me ti nisi ve dvaput prije ovoga puta pitao o braku, a da ti ja
u tome nisam uinio po tvojoj volji?
13
Stoisedamdesetitrea no
Nato Kamar ez-Zaman rastavi ruke sa svojih lea, zasue u svome bijesu rukave sve
do lakata i izrekne pred njim mnoge rijei smetena duha. Najprije njegov otac bud
e posramljen i zbunjen, jer se to dogaalo pred velika ima njegove dr ave i pred mu karc
ima od boja, koji su se bili pojavili na blagdanskom saboru. Zatim ga meutim obuz
me kraljevski gnjev, i on povie na svojega sina, da je zadrhtao. A mamelucima7, k
oji su pred njim stajali, dovikne:
Pograbite ga!
Tada se oni bace na njega, zgrabe ga i dovedu ga pred prijestolje. Sada im kr
alj zapovjedi, da mu svezu ruke na leima. Oni to uine, i tako je on stajao pred kr
aljem svezan, tim to mu je od straha i tjeskobe klonula glava, a gra ke su se znoja
sjale na njegovu elu i na njegovu licu poput bisera, i te ko ga je ti tio stid i zbu
njenost. Njegov ga otac meutim pone psovati i grditi, tim to rekne:
Te ko tebi, ti edo razvrata, ti sramni skote! Kako ti smije
meni tako odgovarati pred mojim bojovnicima i mojom vojskom?
Dakako, tebe dosada nije jo nitko kaznio..."
7 Mameluci (mamluci) su izvorno bijeli robovi.
Ali kada je poela
stoisedamdesetietvrta
no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Sehriman svojemu sinu Kamar
ez-Zamanu rekao:
Kako ti smije meni tako odgovarati pred mojim bojovnicima i mojom vojskom? Dak
ako, tebe dosada nije jo nitko kaznio. Zar ti ne zna , da bi to, to si ti uinio, bila
sramota, kada bi to bio uinio netko iz prostoga puka?
Nato kralj naredi mamelucima, da mu odrije e uze i da ga zatoe u kulu tvrave. Tad
a ga mameluci zgrabe i odvedu ga u stanovitu staru kulu. Ondje se nalazila izvje
sna ru evna dvorana i na sredini u dvorani neki stari, lomni bunar. Alije prije to
ga pometu i oiste pod. Zatim postave unutra za Kamar ez-Zamana jednu seiju, pokrij
u je s madracom i metnu mu na njega jastuk. Takoer mu donesu velik fenjer i vo tanu
svijeu, jer je to mjesto takoer obdan bilo tamno. Nakon to su dakle mameluci odvel
i onamo Kamar ez-Zamana, postave do vrata te dvorane jednog u kopljeni-ka. I sada
princ legne na tu postelju, slomljena duha i o alo ena srca, pa stane sam sebi upuivat
i prijekore. I kajao se zbog onoga, to je uinio svojemu ocu, sada, kada mu kajanje
nije vi e ni ta koristilo. I on rekne:
15
Stoisedamdesetietvrta no
Allah prokleo vjenanje i varljive djevojke i ene! Kamo
sree da sam ipak poslu ao svojega oca i o enio se! Da sam to bio
uinio, bilo bi za mene bolje nego ova tamnica!
Tako daleko Kamar ez-Zaman. Sto se pak tie njegova oca, on ostane tijekom dana
sve do Suneva zalaska na svome prijestolju. Zatim se povue sa svojim ministrom na
samo i rekne mu:
Znaj, veziru, ti si uzrokom svega ovoga, to se dogodilo izmeu mene i mojega si
na. Jer ti si mi ovajput dao savjet. to mi meutim sada svjetuje da uinim?
Najvei kralju - odgovori on - ostavi svojega sina tijekom etrnaest dana u tamn
ici! Zatim ga dadni dovesti pred sebe i zapovjedi mu, neka se o eni. Zbilja, on ti
nee nikada vi e proturjeiti!..."
16
Ali kada je poela
stoisedamdesetipeta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir rekao kralju Sehrimanu:
Ostavi svojega sina tijekom etrnaest dana u tamnici! Zatim ga dadni dovesti p
red sebe i zapovjedi mu, neka se o eni. Zbilja, on ti nee vi e nikada proturjeiti!
Kralj prihvati vezirov savjet, i te noi, nemirna srca poradi svojega sina, leg
ne na spavanje. On gaje naime usrdno ljubio, jer nije imao nijednoga drugog sina
osim njega, a dotada nikada nije mogao zaspati, ako ne bi prethodno polo io svoju
ruku pod glavu zaspaloga Kamar ez-Zamana. Tako je on dakle provodio no srca puna
briga poradi njega i bacao se s jedne strane na drugu, kao da le i na ugljenu od
gadovine8. Dolazile su mu zle misli i nije mogao spavati tijekom cijele noi. Njeg
ove su oi lijevale suze i on je izgovarao ove stihove:
No mi postaje tako dugom, a klevetnici spavaju. Neka ti bude dosta srce, koje trg
a bol rastanka!
8 Gad je vrsta pustinjskog grma, koji raste u pijesku i gori osobito sjajn
im plamenom, a daje iznimno vruu eravicu.
Stoisedamdesetipeta no
/ dok je no tugu tako odugovlaila, ja poviem:
Zar se dakle nee nikada vratiti, lijepa jutarnja svjetlosti?
Zatim on izgovori rijei jednoga drugog pjesnika:

Vidio sam, kako su Vla ii od njega odvratili poglede, I kako mu je Sjevernjaa oi svez
ala snom,
I kako su keri Odra9 u tuzi krenule dalje
Tada sam saznao da je njihovo jutro zauvijek i ezlo.
Ostavimo mi sada kralja Sehrimana i okrenimo se k njegovu sinu Kamar ez-Zaman
u! Kada se nad njime spustila no, stavi u kopljenik pred njega fenjer, zapali svijeu
i umetne je u neki svijenjak. Takoer stavi pred njega malo jela. Tada princ pone j
esti. Ali si je vazda upuivao prijekore zbog toga, to se bio nedolino ponio prema s
vojemu ocu, i on rekne svojoj du i:
- O du o, zar ti ne zna , da je Adamov sin vezan za svoj jezik, i daje ljudski j
ezik ono, to ga strmoglavljuje u propast?
I njegove oi ponu lijevati suze, i on zaplae zbog onoga to je uinio, iz o alo ena sr
i nutrine pune boli. Da, on se pone gorko kajati zbog onoga, to je bio uinio svojem
u ocu. I on izgovori ove stihove:
ovjek umire jedino zbog posrnua svojega jezika, Smrt mu ne pada u dio zbog spotakn
ua noge.
9 Keri Odra su tri zvijezde Velikog Medvjeda ili Velikih Kola, koje stoje u
istome redu u vratu, odnosno u rudu. Rijeju Odar arapski jezik upravo oznauje reen
o sazvije e.
18
i
To spotaknue ustima okajava on svojom glavom, Ali ako pogrije i nogom, bit e malo po
malo spa en.
Kada je zatim Kamar ez-Zaman bio gotov s jelom, zamolio je vode, kako bi si o
prao ruke. Tada mu u kopljenik ispere s ruku ostatke hrane. Zatim on sam obavi abd
est, izgovori veernju molitvu i zatim takoer nonu molitvu i sjedne..."
19
Ali kada je poela
stoisedamdeseti esta
no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, po to je izmolio v
eernju molitvu i zatim takoer nonu molitvu, sjeo na svoju seiju i recitirao Kur'an.
Izgovorio je sljedee sure10: Kravu, Kuu 'Imran, suru Jasin, Milosrdnoga, Slavljen
je vladar, Cisto priznanje, i obje talismanske sure. Zatim zakljui sa zazivom11,
stavi se pod Allahovu za titu, tim to rekne: - Uzimam svoje utoi te kod Allaha pred pr
okletim vragom - i legne na seiju. Na njoj je le ao madrac, koji je na obje strane
bio presvuen satenom iz Ma'dana12 i napunjen svilom iz Iraka, a pod svojom je gla
vom imao jastuk od nojeva paperja. Ali prije nego to je legao
10
Sura znai poglavlje, a ovdje su dakako posrijedi poglavlja iz Kur
'ana, i to
2. 3. 36. 55. 67. 112. 113. 114.
11
Vjerojatno se misli na prvu suru u Kur'anu - El-Fatiha: "Hvala B
ogu,
Gospodaru svjetova, Sveopem Dobroinitelju, Milostivom Gospodaru
Sudnjega dana! Samo Tebe obo avamo i samo od Tebe tra imo pomoi. Uputi
nas na pravi put, na put onih, koje si obasuo blagodatima Svojim, na koje se nij
e
izlio gnjev Tvoj i koji nisu zalutali!" Dodajemo jo i to, da se svi citati iz Kur
'ana
u bilje kama ispod crte ovoga prijevoda temelje na prijevodima Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina au evia: Kur'an asni. Stvarnost, Zagreb,
VII. izdanje: 1989.
12
Ma'dan je vjerojatno neki grad u Perziji ili Mezopotamiji.
21
Stoisedamdeseti esta no
na spavanje, on odbaci gornje haljine, svue gae i poe spavati u ko ulji od fine prozi
rne tkanine, dok mu je glava bila pokrivena plavom maramom od merva. Tako je dak
le tu le ao Kamar ez--Zaman onoga sata u onoj noi i bio je upravo poput punoga Mjes
eca, kada stoluje na nebu u etrnaestoj noi. Zatim se umota u svileni pokriva i uton
e u san, dok je fenjer gorio do njegovih nogu a svijea do njegove glave. Mirno je
spavao dalje, tijekom prve treine noi, i nije znao, to le i skriveno u krilu budunost
i i to je Allah, koji poznaje sve tajne, njemu odredio.
Sada su to htjeli udes i unaprijed odreena sudbina, da su ova kula i ova dvora
na bile stare i ve od prije mnogo godina napu tene, i da se u toj hali nalazio rims
ki bunar, nastanjen od neke d innice, koja ga je izabrala za svoje obitavali te. Ona
je bila od roda Iblisa13, Prokletoga, i zvala se Maimuna, ki ed-Dimirjata, jedno
ga glasovitog kralja duhova..."
13 Iblis = diabolos = vrag.
JLZ*
.Ali kada je poela
stoisedamdesetisedma
no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se ta d innica zvala Maimuna, ki ed-Di
mirjata, jednoga glasovitog kralja duhova. Kada je Kamar ez-Zaman bio prespavao
prvu treinu noi, popne se ova d innica iz rimskog bunara i htjedne poletjeti prema n
ebu, kako bi neopazice prislu kivala. Ali kada je bila gore u bunaru, ugleda, posv
e protiv obiaja, kako u kuli svijetli svjetlo. Bila je stanovala u bunaru ve jedan
dugi niz godina, i kada je sada opazila sjaj svjetlosti, vrlo se zaudi i u sebi
rekne:
Tako ne to ja ipak ovdje jo nikada nisam do ivjela.
Ona si pomisli, da to mora imati jedan osobit razlog, i tako se pokrene dalje
u pravcu svjetlosti. Tada opazi, da ona dolazi iz dvorane. Zatim nae u kopljenika
kako spava na vratima, i kako je jo dalje dvoranom i la naprijed, nae namje tenu poste
lju, na kojoj je poivao ljudski lik, a jedna mu zapaljena svijea do glave i jedan
zapaljen fenjer do njegovih nogu. Zapanjena nad svjetlo u do- ulja se d innica Maimuna
posve polako k njemu. Spusti svoja krila, stane pred postelju, skine svileni pok
riva s lica Kamar ez--Zamana i pogleda ga. Svladana njegovom ljepotom i njegovom
ljupko u, ostane dugo vremena ondje stajati, i uvidi, daje svjetlost njegova lica s
jajnija nego svjetlost svijee, da, njegovo je lice zrailo
23
Stoisedamdesetisedma no
od sjajnoga svjetla. * ak su u snu njegove oi pobuivale ljubavnu muku, * njegove su
one jabuice bile tamnoga sjaja, * crveno su se arili njegovi obrazi, * njegovi su
kapci bili umorni za gledanje, * poput lukova su bile nadsvoene njegove obrve. *
Slatko je poput mo usa mirisao njegov dah, * a tako o njemu kazuje takoer pjesnik:
*
Poljubio sam ga, tada jo crnjima postanu njegove oi, Te oaravajue, a obrazi se za are
crveno i lijepo.
O srce, ako koritelji tvrde, da se njemu ravni
Ljepotom opet mogu nai, reci: 'Pustite me da ga vidim!'
im gaje ugledala d innica Maimuna, ed-Dimirjatova ki, ona pohvali Allaha i rekne:
Neka je blagoslovljen Allah, najdivniji Stvoritelj!
Ova je naime d innica pripadala pravovjernim duhovima. Po to je tako neko vrijeme
bila tu stajala i gledala Kamar ez--Zamanovo lice, tim stoje priznavala Allahov
o jedinstvo i zavidjela mladiu zbog njegove ljepote i ljupkosti, ona rekne u sebi
samoj:
Tako mi Allaha, ja mu neu ni ta uiniti i pazit u da mu
drugi ne nanesu tetu, da, ja u ga uvati od svih opasnosti. Jer ovo
dra esno lice zaslu uje samo, da ga se gleda i da se o njemu govori
u Allahovu slavu. Ali kako su se njegovi mogli o njemu dosjetiti, da
ga ostave ovdje na ovome pustom mjestu? Da se sada popeo k
njemu neki od na ih marida14, on bi ga sigurno ubio.
Nato se d innica sagne nad njime i poljubi ga u elo. Zatim opet povue pokriva prek
o njegova lica i umota ga, ra iri svoja krila i poleti prema nebu. Kada se popela
preko doksata one dvo14 Marid je silan duh, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog oblaka.
24
rane, poleti u zrak sve dalje i sve se vi e uspinjala u oblake, dok nije dosegla n
ajdonje nebo15. Tada iznenada zauje udarce krila u zraku. Ona poleti ususret ovom
u odjeku, pa kada mu je do la blizu, opazi, da je to jedan d inn, po imenu Dahna . Sad
a ona sleti na njega kao neki kobac, a kada ju je Dahna primijetio i prepoznao, d
a je ona Maimuna, ki kralja duhova, on se pred njome prepadne, i njegovi udovi za
dr u. I tako je on zamoli za milost, tim to rekne:
Za te zaklinjem najuzvi enijim imenom, po tovanim, i talis
manom, visokocijenjenim, koji je urezan u Sulaimanov16 peat,
budi dobrostiva prema meni i nemoj mi uiniti ni ta na ao!
Kada je Maimuna bila ula ove rijei od Dahna a, njezino srce osjeti prema njemu suu
t, i ona rekne:
- Ti si mi se obratio jednom monom zakletvom, ti proklet-nie. Ali te ja unato to
mu neu ostaviti slobodna, sve dok mi ne rekne , odakle dolazi u ovo vrijeme.
- Visoka gospodarice - odgovori on - znaj, ja dolazim iz najudaljenijeg kraja
zemlje Kine i s njezinih unutra njih otoka, i izvjestit u te o jednom udu, koje sam
ove noi do ivio. Ako ti nae , da su moje rijei istinite, tada me pusti da odem svojim
putem i napi i mi vlastitom rukom jedno pismo o osloboenju, da sam ja pu ten na slobo
du, kako mi se ne bi suprotstavljao nijedan iz eta d innova, bilo od onih, koji let
e u visini, ili od onih, koji obitavaju u dubini, ili od onih koji rone po moru!
Maimuna mu meutim odgovori:
Sto je to, to si ti noas vidio, ti la ljive, ti prokletnie?
Izvijesti me. Ali ne la i, ako si mo da umi lja , da mo e putem la i
umai mojim rukama! Jer ja ti se kunem znakom, koji je urezan u
pecatnjak Sulaimana ibn Dauda17 - s obojicom neka je mir! - ako
15
Na zemlju baca sjenu sedam nebesa, koja se nalaze izmeu zemlje i
vanj
skoga, osmog neba.
16
Salamun je osobito na glasu zbog svoje moi nad kraljevstvom duhov
a, a
d innovi se vrlo esto zaklinju znakovima urezanima u njegov pecatnjak.
17
Sulaiman ibn Daud = Salamun, Davidov sin.
25
Stoisedamdesetisedma no
tvoje rijei ne budu istinite, vlastitom u ti rukom poupati pera, oderat u ti ko u i po
lomit u ti tvoje kosti!
D in Dahna ibn Samhuri , Krilati, rekne:
- Visoka gospodarice, prihvaam taj uvjet..."
^
Ali kada je poela
stoisedamdesetiosma no
Sehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Dahna rekao Maimuni:
Visoka gospodarice, prihvaam taj uvjet.
Zatim on nastavi:
Znaj, moja gospodarice, noas dolazim sa skrajnjih otoka
zemlje Kine. To je zemlja kralja el-Ghajura, a on je poznat kao
gospodar tih otoka i toga mora i sedam dvoraca. I ondje sam vidio
ker toga kralja, tako lijepu, kakvom Allah nije stvorio nijednu u
njezino vrijeme. Ja ti je ne mogu opisati. Jer moj je jezik nije u
stanju tako oslikati, kako to dolikuje. Unato tomu u ti pone to
ispriati o njezinim dra ima i poku at u se pribli iti istini. Njezina
je kosa tamna kao noi rastanka i razila enja jednoga od drugoga,
njezino je meutim lice svijetlo kao dani bla enoga ponovnog
vienja. A lijepo je o njoj pjevao pjesnik:
Ona je razrije ila jedne noi tri uvojka svoje kose, I pokazala mi, kako su sada oda
tle nastale etiri noi.
Pogledala je svojim licem na Mjesec na nebu,
I pokazala mi, kako su se istovremeno povezala dva Mjeseca.
27
Stoisedamdesetiosma no
Njezin je nos poput o trice uglaana maa. Njezini su obrazi poput purpurnog vina,
da, oba su poput crvenih anemona. Za njezine se usne ini da su koralji i karneoli
. Rosa je njezinih usta dra esnija nego staro vino, a njihov okus gasi vatrenu pat
nju. Njezin jezik pokree obilna pamet. Vazda joj je pri ruci neki odgovor. Njezin
e grudi zaaravaju svakoga, tko ih ugleda
slava neka je Njemu, koji ju je stvorio
i oblikovao! - i na njih se nadovezuju dvije oble ruke, iju je pohvalu jednom obj
avio ushieni pjesnik:
Dvije ruke kad ne bi imale u kopama svoju zadr ku, Istekle bi iz rukava silom stano
vite struje.
I ima dvije sise poput kutijica od bjelokosti, od ijega sjaja Sunce i Mjesec p
osuuju svoju svjetlost. I trbuh s naborima tako nje an poput neke koptske tkanine e
gipatske izrade, pro ivene naboranim ukrasom nalik kovravu papiru. Taj se nadovezuj
e na vitko tijelo, nezamislivo ljudskom razumu, preko bedara nalik bre uljcima od
pustinjskog pijeska. Taje vuku dole, kada ona hoe ustati, i bude je, ako hoe spava
ti, kao to pjesnik o njima izvrsno pjeva:
Bedra su joj obje ena o nje nom struku,
A ta bedra postupaju tako lo e prema njoj i meni.
Ona me vrsto dr e, samo ako na njih pomislim, A nju vuku prema tlu, ako se podi e.
A ta su bedra no ena od dva buta, okrugla i meka, i dva no na lista, nalik bisern
im stupovima. Sve to opet poiva na dvije nje ne noge, vitke i o tre poput iljaka kopal
ja, djelu Allaha, iju za titu i

28
nagradu mi u ivamo. I ja se uvijek zaprepastim zbog toga, kako one u svojoj maleno
sti mogu nositi sve to, to je iznad njih. Ja sam svoje opisivanje uinio kratkim, j
er se bojim, da bi ono inae predugo trajalo..."
29
Ali kada je poela

stoisedamdesetideveta no
?$WWWWW????????????WW$53'9
3
SS

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je d inn Dahna ibn Samhuri d innici Maimu
ni rekao:
Ja sam svoje opisivanje uinio kratkim, jer sam se bojao, da
bi ono inae predugo potrajalo.
im je Maimuna bila saslu ala opis ove djevojke i njezine ljepote i ljupkosti, on
a je bila zaprepa ena. Dahna meutim nastavi:
* Otac je te djevojke kralj pun moi, * vitez iskusan u borbi,
* koji kroz bojnu vrevu gazi danju i nou, * koji gleda smrti u oi i
koji se ne grozi pred propa u.* Jer on je silan gospodar, i nasilan,
pobjedniki mu , koji vlada nad bojovnicima i vojskama, * nad
zemljama i otocima i morem, * nad gradovima i selima u zemlji,
zvan kralj el-Ghajur, poznat kao gospodar otoka i mora i sedam
dvoraca. On ljubi svoju ker, ovu curu, koju sam ti opisao, vrue i
usrdno, i u svojoj je ljubavi prema njoj nagomilao blaga svih kra
ljeva i njoj je time sagradio sedam dvoraca, svaki od posebne vrste.
Prvi od kristala, drugi od mramora, trei od kineskog elika, etvr
ti od dragulja i plemenitog kamenja, peti od mozaika napravljena
od gline i arenog ahata, esti od srebra, i sedmi od zlata. I svih je
sedam dvoraca ispunio skupocjenim pokustvom, svilenim ilimi31
Stoisedamdesetideveta no
ma, posuem od zlata i srebra i drugim potrep tinama svakojake vrste, kako to obiavaj
u kraljevi. I on zapovjedi svojoj keri, da u svakome dvorcu stanuje po jedan dio
godine pa da zatim pree u neki drugi. Njezino je meutim ime princeza Budur18.
Kada je dakle njezina ljepota postala poznatom i kada se glas o njoj pro irio u
zemlji, ponu svi kraljevi slati ljude k njezinu ocu i prositi je od njega za enu.
Tada on s njome porazgovara o braku i htjedne je nagovoriti. Ona je meutim osjeal
a prema tomu odbojnost i svojemu je ocu rekla: 'Dragi oe, ja uope ni najmanje ne ud
im za tim, da budem vjenana. Gledaj, ja sam gospodarica i princeza, ja vladam nad
ljudima, i ja ne elim, da neki mu karac vlada nada mnom.' Ali svakiput, kada bi on
a odbila neku prosidbu, elja je prosaca za njome postajala samo jo veom. Tako napos
ljetku ponu svi kraljevi dalekih otoka Kine slati poklone i dragocjenosti njezinu
ocu i prositi je u svojim pismima sebi za enu. Tada je njezin otac ponovo s njom
e vi e puta razgovarao o braku: ali ona nije na to pristajala. Naposljetku joj je
on ak dojadio, i ona mu rekne u svome gnjevu: 'Oe, ako mi ti samo jo jednom bude gov
orio o braku, tada u ja otii u palau, uzet u ma, gurnut u ga uspravno u tlo i postavit
i si vrh prema tijelu. Zatim u se baciti na njega, tako da mi on opet izae kroz lea
i da ja tako svom ivotu uinim kraj.' Kada je kralj bio uo od nje takve rijei, jasna
mu svjetlost postane mranom pred njegovim oima, a njegovo se srce zbog nje estoko
raspali. Jer on se sada prestra io, da e ona sebi oduzeti ivot, i na ao se u nedoumici
, to da uini s njome i s kraljevima, koji su je prosili. Tako joj on rekne: 'Ako j
e to tvoja vrsta odluka, da se ne udaje , onda nemoj vi e izlaziti niti ulaziti!' Zat
im je njezin otac odvede u palau, zatvori je u nju, postavi za nju deset starih en
a kao nadglednice, i zabrani joj, da odlazi u sedam dvoraca. Da, on se napravi,
kao da se na nju razbjesnio, i po alje pisma svim kraljevima i dadne im do znanja,
daje ona spopadnuta pomraenjem uma. Ona dakle ve od prije jedne godine ivi u odvoj
enosti.
Ix U tap.
32
Zatim d in Dahna jo rekne d inici Maimuni:
- Ja meutim, visoka gospodarice, odlazim k njoj svake noi,
gledam je i nalazim svoju radost u njezinu licu. I ja je ljubim u elo,
dok ona spava, ali jer je toliko volim, ne nanosim joj nikakvu tetu,
niti s njome spavam. Njezina je mladost tako lijepa i njezina ljup
kost tako divna. I svatko, tko je vidi, raspaljuje se ljubomornom
ljubavlju prema njoj. Zaklinjem te, gospodarice, vrati se sa mnom
natrag, pogledaj njezinu ljepotu i dra est i ravnomjernost njezina
stasa. A zatim, ako hoe , kazni me ili me dadni svezati. Uini to
hoe , jer ti mo e zapovijedati i zabranjivati.
Nato d inn Dahna spusti svoju glavu prema tlu i pusti da mu se objese krila. D inn
ica se meutim Maimuna nasmije njegovim rijeima, pljune mu u lice i rekne:
- Kakvo je stvorenje ta djevojka, o kojoj govori ? Ona je ipak
samo lonac za neist. Fuj, fuj! Tako mi Allaha, ja sam pomislila, da
ti dolazi s udesnim stvarima i da e mi prenijeti neku neobinu
vijest, ti prokletnie! Kako bi to tek bilo, da si ti ugledao mojega
ljubljenoga! Ja sam noas ugledala jednoga mladog ovjeka - da
si ti njega ugledao makar samo u snu, od uenja bi se slijepio, i
procurila bi ti slina.
Tada je Dahna upita:
- Sto je s tim mladiem?
- Znaj, Dahna
odgovori ona
ovomu se mladiu dogodilo upravo tako, kao tvojoj lj
ubljenoj, o kojoj si mi pripovijedao. Njegov mu je otac mnogo puta zapovjedio, d
a se treba o eniti. Ali se on od toga sustezao. Pa budui da se nije pokorio, njegov
se otac na njega razbjesnio i zakljuao ga u kulu, u kojoj ja stanujem. Noas sam s
e onamo popela i ugledala ga.
Dahna nato rekne:
- Visoka gospodarice, poka i mi toga mladia, kako bih vidio,
je li on ljep i nego moja ljubljena, princeza Budur, ili ne. Jer ja ne
mogu vjerovati, da e se u na e vrijeme itko nai, tko bi njoj bio
ravan.
33
Stoisedamdesetideveta no
Maimuna meutim uzvikne:
La e , ti prokletnie, ti najbjedniji maride i najneotesaniji sotono! Ja sam sigurn
a, da se nitko ne nalazi na ovome svijetu, tko bi bio ravan mojemu ljubljenomu..
."
34
Ali kada je poela
i
a!
stoiosamdeseta no
1s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je d innica Maimuna rekla d innu Dahna u:
Ja sam sigurna, da se na ovome svijetu ne nalazi nitko, tko bi bio ravan moje
mu ljubljenomu. Jesi li ti dakle poludio, da hoe svoju ljubljenu usporeivati s moji
m ljubljenim?
Ja te preklinjem Allahom, gospodarice - zamoli on - doi sa mnom i pogledaj moj
u ljubljenu. Zatim u se ja s tobom vratiti natrag i pogledati tvojega ljubljenoga
!
Ona mu dadne kao odgovor:
To se treba svakako dogoditi, ti prokletnie, jer ti si jedan lukavi sotona. Al
i u samo tada htjeti ii s tobom, i ti treba doi sa mnom, ako mi sklopimo okladu. Ta
treba biti ovakva: Ako je tvoja ljubljena, koju ti tako silno ljubi i kojom se ti
preda mnom hvali , stvarno ljep a nego moj ljubljeni, o kome sam ja tebi ispriala, k
ojega ja silno ljubim i kojim se ja pred tobom hvalim, tada si ti dobio okladu p
rotiv mene. Ako je meutim ljep i moj ljubljeni, ja sam tada dobila okladu protiv te
be.
Visoka gospodarice - odgovori Dahna - prihvaam od tebe tu okladu i s njome sam
sporazuman. Poi sa mnom prema otocima!
35
Stoiosamdeseta no
Ali Maimuna uzvikne:
- Ne! Mjesto je mojega ljubljenoga bli e nego mjesto, na
kome boravi tvoja ljubljena. Ono je ovdje pod nama. Sleti dakle sa
mnom dolje, kako bi najprije pogledao mojega ljubljenoga. Potom
emo odletjeti k tvojoj ljubljenoj.
Dahna odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Zatim oboje odlebde dolje i dou u dvoranu, koja je bila u kuli. Ondje Maimuna
ostavi Dahna a da stoji pokraj postelje, ispru i svoju ruku i povue svileni pokriva s
lica Kamar ez-Zamana, sina kralja Sehrimana, a njegovo lice svijetlo zasja, zabl
ista, zasvijetli i bljesne. Maimuna ga pogleda, istoga se trenutka okrene k Dahna u i rekne:
- Hajde, ti prokletnie, pogledaj ovamo! Ne budi posve i u
potpunosti lud! Ja sam djevica, a on me ipak zaarava.
Tada ga Dahna pogleda, i dugo ga je vremena promatrao. Zatim strese glavom i r
ekne Maimuni:
- Tako mi Allaha, gospodarice, tebe se mo e ispriati. Ali ti
mora jo ne to drugo odvagati, naime, da su jedna djevojka i
jedan mladi razliite naravi. Tako mi Allaha, ovaj tvoj ljubljeni
ponajprije od svih stvorenja slii mojoj ljubljenoj po ljepoti i
dra esnosti, po ljupkosti i savr enosti. I to je, kao da bi oboje bili
istovremeno izljeveni u istome obliku krasote.
Kada je Maimuna ula te rijei iz Dahna ovih usta, jasna svjetlost postane tamnom p
red njezinim oima, i ona ga udari tako estoko svojim krilom po glavi, da je on uma
lo bio od toga umro. Zatim mu rekne:
- Ja te zaklinjem svjetlo u Njegovoga preslavnog lika, po uri
se, ti prokletnie, ovoga trenutka, podigni svoju dragu, koju ti tako
silno ljubi , i brzo je donesi ovamo, kako bismo ih oboje polo ili
jedno pokraj drugoga i mogli ih gledati, dok spavaju bok do boka.
Zatim e nam se pokazati, koje je od njih dvoje divnije i ljep e. Ne
36
izvede li smjesta moju zapovijed, ti prokletnie, tada u pustiti da protiv tebe frca
ju moje iskre i sa eci u te u svojoj vatri. Zatim u te rastrgati na komade i baciti
te na pustinjski pijesak, kao opomenu za svakoga, tko stanuje i hoda po zemlji!
Visoka gospodarice
odgovori Dahna
Tvoja je zapovijed meni obveza. Ja meutim zn
am, da je moja ljubljena ljep a i dra esnija.
Zatim d inn Dahna odleti bez oklijevanja. Maimuna je meutim letjela s njime, kako
bi nad njim stra arila. Neko su vrijeme izbivali, potom se vrate natrag, tim to su
nosili princezu. Ona je bila odjevena u finu venecijansku ko ulju s dva zlatom ob
rubljena skuta i izraena najfinijim pletivima. A na rubovima su rukava bili izvez
eni ovi stihovi:
Tri su je stvari odvratile, da ne doe k nama
Od straha od uhoda i pred zavidnikom opakom silom:
Svijetli sjaj ela i zveket njezinih grivni, Slatki miris ambre, strujei iz njezina
lika.
Makar i pokrila elo okrajkom rukava,
Makar skinula nakit
kako ipak ostaje lijep njezin dah!
Tako su Dahna i Maimuna nosili princezu, sve dok je nisu spustili i polo ili je
na postelju uz bok Kamar ez-Zamana..."
37
Ali kada je poela
stoiosamdesetiprva no
S C
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su d inn Dahna i d innica Maimuna nosili
princezu Buduru, sve dok je nisu spustili i polo ili je na postelju uz bok Kamar
ez-Zamana. Zatim otkriju lica obojega, i ona su bila od svih ljudi jedno drugomu
najslinija, kao da bi oni bili blizanci ili roena braa. Da, oboje su bili isku enje
za bogobojaznoga, kako o njima kazuje pjesnik u svojima jasnim rijeima:
Moje srce, o ne ljubi samo jednu jedinu ljepoticu, Inae e ti ona donijeti nevolju
u ljubavnoj igri i muku:
Obuhvati svojom ljubavlju sve ljepotice, koje nae , Ako te jedna prezre, druga e bit
i tvoja!
A drugi kazuje:
Vidio sam svojim oima dvoje usnulih na tlu. ak kada bi mi i na oku le ali, ja bih ih
ljubio.
39
Stoiosamdesetiprva no
Sada su Dahna i Maimuna neko vrijeme oboje promatrali. Zatim Dahna
rekne:
- Tako mi Allaha, izvrsno, gospodarice, moja je ljubljena ipak

ljep a!
Ali Maimuna rekne:
- Ne, moj je ljubljeni ljep i! Te ko tebi, Dahna u, ti si slijep i
u oima i u razumu, ti ne mo e razlikovati nje no i grubo. Hoe
li skrivati istinu? Zar ti ne vidi njegovu ljepotu i dra esnost i sklad
nost njegova stasa? Te ko tebi, poslu aj, to u ti ja rei o svome
ljubljenome! A ako ti svoju ljubljenu u istini ljubi , ti jednako tako
spjevaj o njoj kao to u ja o svome ljubljenome.
Zatim Maimuna poljubi Kamar ez-Zamana mnogo puta u elo, i spjeva o njemu ovu p
jesmu:
Sto me se tie koritelj, koji me za volju tebe grdi?
Kako bi se moglo imati utjehe zbog tebe, ti tako nje na grano?
Ti ima tamno oko, koje pr ti od arolije,
Pred tobom nema nikakvo pribje i te ljubav od 'Udhrine19 vrste!
Svojima turskim pogledima ti ranjava srca,
Kako nikada o tra sjeiva ne zadaju neprijateljima rane.
Ti si na mene natovario ljubavno breme. Alija, jadnica, Ja nemam dovoljno snage a
k ni za no enje ko ulje!
Ti zna , kako te ja ljubim. e nja je moje bie,
A ljubav prema nekomu drugomu osim tebi je meni zabranjena.
19 'Udhra je arapsko pleme: "I moje su pleme oni Asra, koji umiru, ako lju
be" (Heine, DerAsra).
40
O kad bi ipak bilo moje srce poput tvojega srca, ali jao, Usko poput tvojega vit
kog tijela mi je moje tijelo izjedeno.
Ali ah, on je jedan Mjesec sa svom svojom Ijupko u U krugu Adamove djece, on je ure
s ljepote.
Koji me kore zbog ljubavi, reknu: 'Tko je dakle taj, Zbog kojega ti tako pati ?' J
a reknem: 'Opi ite miga!'
Ti kruto njegovo srce, o naui ipak nje nost
Od njegova stasa. Zatim e biti blago i meni naklonjeno.
Ti ima , moj ljubljeni, za tu ljepotu jednog stra ara,
Koji je krut prema meni, koji ne pokazuje nikakvu blagost.
To je la no, ako tko ka e, da je sva ljepota u Jusufu20. Koliki su mnogi dra esni Jusu
fi u tebi sjedinjeni!
Duhovi me pla e, ako samo stupim pred tebe. A ipak, kada te vidim, zadr e mi srce.
Ja se trudim, da iz strahopo tovanja izbjegavam tvoj pogled, A ipak, vue me k tebi.
Kakva muka puna patnji!
Biblijski Josip, koji je va io kao prauzor svake ljepote.
41
Stoiosamdesetiprva no
Kada je Dahna saslu ao Maimuninu pjesmu u pohvalu njezinoga ljubljenoga, on dosp
ije u najvee ushienje i u najvee divljenje..."
42
Ali kada je poela
7
stoiosamdesetidruga no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je d inn Dahna , kada je saslu ao Maimuni
nu pjesmu u pohvalu njezinoga ljubljenoga, zadrhtao od velikog ushienja i rekao:
Ti si o njemu, kojega ljubi , spjevala pjesmu i lijepo si ga opisala. Tako dakl
e moram zacijelo takoer ja sebi dati svakoga truda, toliko koliko sam u stanju, i
spjevati ne to u pohvalu svoje ljubljene.
Nato Dahna pristupi k princezi Buduri, poljubi njezino elo, pogleda Maimunu i z
atim opet svoju ljubljenu Buduru, i zatim otpjeva ovu pjesmu, premda mu pjesni tvo
inae nije i lo od ruke:
Oni prekoravaju zbog ljubavi prema ljepoticama, i grde. Budale su nepravedni, da
, nepravedni su.
Dopusti robu ljubavi, da te on ponovo vidi.
Jer ako on mora ku ati rastanak i biti daleko, njemu je lo e.
Muen sam u e nji bujicama svojih suza,
Koje su poput krvi, kojima je moje oko preplavljeno.
43
Stoiosamdesetidruga no
Nije nikakvo udo u tome, to ja u ljubavi trpim.
O udo, poslije tvojega rastanka se poznaje slika moje ljubavi!
Nikada te neu vidjeti, ako me obuzme sumnja
Ili ako moje srce zaboravi ljubav ili se zbog toga mui.
Zatim jo izgovori ove stihove:
Prolazio sam uz njezina mjesta na rubu doline. Bio sam pora en. Platitelj cijene k
rvi nije bio ondje.
Postao sam pijan od vina e nje, i tu mi je plesalo Oko suza neprestano uz pastirsku
pjesmu.
udim za sreom ponovnog vienja, ali mi prilii, Da se pri punim Mjeseevima21 objavljuje
srea.
Ne znam, nad kojim od trojega da se potu im
Zato u ih nabrojiti. Slu aj, to e biti nabr
ojano:
Nad njezinim pogledom, nositeljem maa? Nad njezinim tijelom, bacaem koplja?
Ili nad parom njezinih sljepoonica, nalik lananom oklopu?
* Pitao sam o njoj svakoga, tko bi me uope susreo Od ljudi u gradu ili u pustin
jskom carstvu.
21 Arapski: Budur.
44
/
Ona rekne: 'Ja sam u tvome srcu. Pogledaj unutra, zatim e me vidjeti!' Ja reknem:
'Gdje bi uope moglo biti moje srce?'
Kada je Maimuna ula od Dahna a ove stihove, ona rekne:
- Ti si to dobro uinio, Dahna u! Ali ka i, tko je od njih dvoje
najljep i na svijetu?
On odgovori:
Moja je ljubljena Budur ljep a od tvojega ljubljenoga.
Tada Maimuna uzvikne:
- La e , prokletnie! Ne, moj je ljubljeni ljep i nego tvoja lju
bljena.
Ali on ponovi:
Moja je ljubljena ljep a.
Oni su se dalje prepirali rijeima, sve dok naposljetku nije Maimuna povikala n
a Dahna a i htjela udariti na njega. Tada se on pone pred njome poni avati, govoriti
umjerenijim rijeima, te rekne:
- Neka te istina ne vrijea! Daj da prestanemo s govorima i protugovorima. Jer

svatko od nas posvjedouje, daje njegovo milo najljep e! Zato neka svatko od nas po
vue svoju rije. Potra it emo nekoga, tko e pravedno odluiti izmeu nas, i pridr avat em
njegove prosudbe.
- Ja sam s tim sporazumna - rekne Maimuna i udari rukom po zemlji. Tada izae
van neki d inn, koji je na jedno oko bio slijep, i koji je bio grbav i krastav. Nj
egove su oi bile po du ini prorezane preko njegova lica, na glavi je imao sedam rog
ova, a etiri su mu pramena kose visjela sve do gle anja. Njegove su ruke bile kao v
ile, njegove noge kao jarboli, imao je pand e kao u lava i kopita kao u divljeg ma
garca. Kada se ovaj d inn bio popeo iz
45
Stoiosamdesetidruga no
zemlje van, on pred njome poljubi tlo i ostane stajati, tim to je ruke prekri io na
leima. I on upita:
to je tvoja elja, o gospodarice i kraljevno?
Ona odgovori:
- Kaska , ja elim, da ti odlui izmeu mene i prokletoga
Dahna a.
Zatim mu ona ispria sve, od poetka do kraja. Sada je d in Kaska pogledavao mladievo
lice i djeviino lice, i gledao ih je oboje kako tu le e spavajui, kako jedno drugo
dr e u zagrljaju, jer je svako od njih dvoje polo ilo svoju ruku ispod vrata drugoga
. Bili su jedno drugomu jednaki po ljepoti i dra esnosti i jedno drugome ravni po
ljupkosti. Kaska ih je gledao zaprepa en zbog njihove divote i miline. Zatim se okre
ne k Maimuni i Dahna u, nakon to je bio dugo promatrao mladia i djevicu, i on izgovo
ri ove stihove:
Idi k njoj, koju ljubi , i izbjegavaj zavidnikove rijei, Jer zavidni tvo ipak nije ni
kada dobro za ljubav.
Svemilostivi nije nikada stvorio neki ljep i prizor
Od zaljubljenog para, koji poiva na jednome krevetu.
Oni le e prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti, A kao jastuk jednomu slu i ra
me i ruka drugoga.
Ako su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi, Ona su skovana kao elik, n
ijedan ovjek nee razbiti savez.
A ako te u tvome ivotu ikad susretne netko vjeran, Izvrstan je takav prijatelj! Z
atim ivi samo za njega!
46
O ti, koji poradi ljubavi kori narod zaljubljenih, Mo e li ti bolesnu srcu biti lijen
ik i spasitelj?
Sjedini nas, o Gospode, u svome milosru,
Prije nego to umremo, makar to bilo samo vrijeme od jednoga dana!
Zatim se d inn Kaska iznova okrene k Maimuni i Dahna u i rekne im:
Tako mi Allaha, ako vi hoete uti istinu, ja u vam je rei
otvoreno, njih su dvoje jednaki po ljepoti i dra esnosti, po ljupkosti
i savr enosti, i izmeu njih dvoje nema nikakve razlike, samo to da
su razliitoga spola. Ali ja imam jo jednu drugu zamisao, a ta je,
da mi uvijek probudimo jedno od obojega, a da drugo to ne zna. Pa
tko zatim bude raspaljen jaom ljubavlju prema drugomu, taj mu
mora biti podreen po ljepoti i ljupkosti. Maimuna rekne:
Taj je savjet dobar. A Dahna :
Ja sam s tim sporazuman.
Sada se Dahna preobrazi u oblije buhe i ugrize Kamar ez--Zamana. Taj se meutim p
restra en prene iz svojega sna..."
47
Ali kada je poela

t! stoiosamdesetitrea no 1 s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Dahna preobrazio u oblije buhe i u
grizao Kamar ez-Zamana, a da se ovaj prestra en prenuo iz svojega sna. Zatim se pon
e e ati po mjestu ugriza na svome zatiljku, jer mu je od boli tako jako gorio, i pr
itom se okrene na stranu. I tada ugleda kako pokraj njega netko le i, iji je dah bi
o slai nego mirisni mo us i ije je tijelo bilo mek e od vrhnja. Kamar ez-Zaman se tomu
ak vrlo zaudi, i tako on sjedne uspravno i pone gledati to bie, koje je poivalo njem
u uz bok. I on uvidi, da je to jedna djevica, koja zrai poput nekoga skupocjenog
dragulja, ili kao neka visoka kupola u Sunevu sjaju, njezin je lik bio uspravan i
fin poput neke crte, njezin je rast bio kieno malen, njezine grudi nabrekle a nj
ezini obrazi ru iastocrvena sjaja, kao to pjesnik o njoj kazuje:
Nikada jo raznovrsno nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih rado prol
io svu krv svojega srca:
Jasan sjaj ela i no uvojaka,
Ru e obraza i ures nasmije enih usta.
49
Stoiosamdesetitrea no
A jedan drugi kazuje:
Ona dolazi kao neki Mjesec i naginje se ba kao vrbova grana. Gleda kao gazela, nj
ezin je dah fina ambra.
To je, kao da mije tuga vrsto ukovana u srce. Kada ona odatle odlazi, tada se ono
pronalazi.
Kada je Kamar ez-Zaman ugledao princezu Buduru, ker kralja el-Ghajura, i vidio
je kako uz njega poiva, i kada je dalje vidio, da ona ima na sebi samo venecijan
sku ko ulju bez gaa, da se na njezinoj glavi nalazi zlatom protkan, biserima izraen
rubac, da je u njezinim u ima par grivni, koje svijetle poput zvijezda, a da o nje
zinu vratu le i ogrlica od jedinstveno dragocjenih bisera, kakve ne posjeduje nije
dan kralj
kada je on sve to vidio vlastitim oima, tada se njemu smete razum, i u
njemu se probudi prirodna po uda, i Allah ga ispuni eljom za grljenjem. Tako on u s
ebi rekne:
Sto hoe Allah, to se dogodi. Ali to On nee, to se ne dogo
di.
Zatim on ispru i svoju ruku i okrene je i otvori razrez njezine ko ulje: tada mu
postanu vidljivima njezine grudi, i on ugleda njezine sise kao dvije kutijice od
bjelokosti, i sada ljubav u njemu postane jo vrelijom, i obuzme ga neodoljiva elj
a za njome. Htjedne je probuditi, ali se ona nije budila, jer je Dahna uinio da ut
one u dubok san. Tada ju je on drmao ovamo i onamo, i govorio:
Moja mila, probudi se i pogledaj me. Ja sam Kamar ez-Zaman!
Pa ipak se ona nije budila, da, ona nijednom ne pomakne svoju glavu. On je du
go vremena o njoj razmi ljao, i sam je u sebi govorio:
50
Ako ja ispravno nasluujem, tada je ovo ta djevica, s kojom me je moj otac htio
vjenati - i ja sam se tijekom tri godine tomu protivio! Ali, ako tako ushtjedne
Allah, kada doe jutro, rei u svojemu ocu: 'O eni me njome!' Zatim u se ja njome naslaiv
ati, i pri tome to treba ostati..."
51
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila
Ali kada je poela

stoiosamdesetietvrta
no
3
ogo

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman sam u sebi govori
o:
Tako mi Allaha, sutra u ujutro rei svojemu ocu: 'O eni me
njome!' I neu dopustiti da proe ni polovica dana, dok me ne
obraduje sjedinjenje s njome. Zatim u se naslaivati njezinom lje
potom i dra esno u.
Nato se Kamar ez-Zaman sagne nad Budurom, kako bi je poljubio. D innica meutim M
aimuna pone drhtati i posramljeno je tu stajala, dok se d inn Dahna rastapao od rado
sti. Ali kada ju je Kamar ez-Zaman htio poljubiti u usta, njega obuzme stid pred
Allahom Uzvi enim, i on odvrati svoju glavu, i, tim to je svoje lice pognuo na dru
gu stranu, on rekne svojemu srcu:
Strpi se!
I dalje je o tome razmi ljao, tim to si je kazivao:
Strpit u se! Mo da je moj otac, kada se bio na mene raz
bjesnio i poslao me u ovu tamnicu, takoer ovamo doveo ovu dje
vicu, zapovjedio joj da spava, kako bi me njome stavio na probu, i
nalo io joj, da se ne smije odmah probuditi, ako je ja htjednem
buditi, i rekao joj: ' togod Kamar ez-Zaman bude s tobom inio,
53
Stoiosamdesetietvrta no
daj da to saznam.' Mo da ak moj otac negdje stoji sakriven, odakle me mo e gledati, a
da ja njega ne vidim, i sve vidi, to ja inim s ovom djevicom. Zatim bi me sutra g
rdio i vikao: 'Kako si mogao rei, da ti nema nikakve elje za brakom, kada si ipak o
vu djevicu ljubio i grlio?' Zato u se ja od nje suzdr ati, kako ne bih bio razotkri
ven pred svojim ocem. Ispravno je, da ja u ovaj as ne dotiem ovu djevicu i da je v
i e ne gledam. Samo u ne to od nje uzeti, to mi treba biti znak i sjeanje na nju. Zatim
e za mene i za nju postojati jedan znak prepoznavanja.
Zatim Kamar ez-Zaman digne princezinu ruku i uzme s njezinoga malog prsta peat
njak, koji je bio vrijedan mnogo novca, jer se njegov kamen sastojao od najskupo
cjenijeg dragulja. Oko njega su meutim bili urezani ovi stihovi:
Ne vjeruj, da ja mogu zaboraviti savez s tobom,
Pa makar ti jo tako dugo vremena boravio daleko od mene.
Gospodaru moj, iskazi mi ipak velikodu nost i dobrostivost: Moj poljubac neka bude
posveen tvojemu obrazu i tvojim ustima.
Tako mi Allaha, nikada neu otii od tebe, Pa makar ti u ljubavi i previao granice.
Ovaj je peatnjak Kamar ez-Zaman skinuo s maloga prsta princeze Budure i gurnuo
ga na svoj vlastiti. Zatim joj okrene lea i pone opet drijemati. Kada je dakle d in
nica Maimuna to vidjela, ona se obraduje, i rekne Dahna u i Ka ka u:
- Jeste li vas dvojica vidjeli, kako je edno moj ljubljeni Kamar ez-Zaman post
upio s ovom djevicom? To je dakle savr enstvo njegove izvrsnosti. Pogledajte ipak,
kako je on promatrao ovu djevicu u njezinoj ljepoti i ljupkosti, a ipak je nije
niti zagrlio ni poljubio,
54
niti je pru io prema njoj svoju ruku, nego joj je okrenuo lea i opet zaspao!
Dvojica odgovore:
- Da, vidjeli smo, kako je savr eno lijepo postupio.
Sada se meutim Maimuna preobrazi i uzme oblije buhe. Zatim prodre pod odjeu Budu
re, d innove ljubljene, uspu e na njezin no ni list i zatim dalje na njezino bedro, pa
kada je bila etiri karata22 ispod njezina pupka, tu je ona ubode. Ubrzo princeza
otvori svoje oi i sjedne uspravno. I ona ugleda kako njoj uz bok poiva neki mladi,
koji je u svome snu duboko disao, najljep e od svih stvorenja Allaha Uzvi enoga, ije
su oi posramljivale lijepe hurije23. Rosa je njegovih usana bila slatka okusa i
ljekovitija od terijaka24. inilo se, kao da su njegova usta okrugla poput Su-laim
anova peata25, njegove su usnice bile poput koralja, a njegovi obrazi nje ni poput
crvenih anemona, kako ga neki pjesnik opisuje u ovim stihovima:
Moje se srce utje ilo za Zainabu i Navaru26
Poradi nje nih pahuljica na ru iastocrvenim obrazima.
Sada ljubim srndaa u mirisnoj haljini
I nemam nikakve sklonosti prema curi u ukrasu od kopi.
22
Karat (arapski: qirat) odgovara veliini zrna mahune rogaa {Ceraton
ia
siliqua).
23
Rajske djevice.
24
Ljekovito sredstvo, koje se primjenjivalo osobito pri trovanjima.
25
Salamunov peat je pokosnica (Pofygnatum), biljni rod iz porodice
ljiljana
(Liliaceae).
26
Zainab i Navar su imena djevojaka.
55
Stoiosamdesetietvrta no
Moj prijatelj je u dvorani i takoer u mojoj odaji, I on mi u kui nadomije ta prisnu
prijateljicu.
Ti, koji me grdi , to sam napustio Zainabu i Hind27, Sto me je potaklo, to je jasno
poput svjetlosti u zoru.
Zar hoe , da trebam biti rob jedne robinje, Koja je iza brave i zasuna i zidnog kam
enja?
Kada je princeza Budiir tako ugledala Kamar ez-Zamana, nju obuzme strast i sn
aga ljubavi ispunjene e njom..."
Staroarapsko ensko ime.
56
Ali kada je poela
stoiosamesetipeta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza Budur, kada je ugledala
Kamar ez-Zamana, bila obuzeta stra u i ljubavlju ispunjenom e njom, i ona rekne sebi
samoj:
O sramote, to je neki strani mladi, kojega ja ne poznajem!
Kako dolazi do toga, da on poiva uz mene na istoj postelji?
Zatim ga ona jo jednom pogleda i pone promatrati njegovu ljepotu i ljupkost. Sa
da ona rekne:
Tako mi Allaha, on je lijep mladi. I gotovo da e mi se srce
razdrti od elje za njim. Ah kako u se ja zbog njega osramotiti!
Tako mi Allaha, kada bih znala, da je ovaj mladi taj, koji me je
prosio od mojega oca, ja ga ne bih odbila, ne, ja bih se s njime

vjenala i naslaivala bih se njegovom ljupko u!
I ona opet pogleda njegovo lice i rekne:
Moj gospodaru, ti svjetlosti mojega oka, probudi se iz sna,
obraduj se mojoj ljepoti i dra esnosti!
Zatim ga ona prodrma rukom. Ali je Maimuna, kneginja duhova, uinila da je on u
tonuo u dubok san i krilom je pritisnula njegovu glavu, tako da se nije mogao pr
obuditi. Nato ga princeza Budur pone tresti rukom, tim to je uzvikivala:
57
Stoiosamdesetipeta no
Tako ti mojega ivota, ipak me poslu aj! Probudi se iz svoga
sna! Pogledaj narcis i njegovu nje nu pahuljicu! Obraduj se moje
mu trbuhu i njegovim tajnama! Miluj me i ali se sa mnom od sada
pa sve do jutra! Zaklinjem te Allahom, podigni se, moj gospodaru,
osloni se na jastuk, nemoj ipak spavati!
Ali joj Kamar ez-Zaman ne dadne nikakav odgovor, nego je u svome snu duboko d
isao. Tada ona uzvikne:
Ah, ah! Ti si ohol na svoju ljepotu i dra esnost, svoju ljup
kost i krasotu. Ali sam lijepa, kao ti, takoer ja. to onda znai
tvoje takvo pona anje? Jesu li te pouili, da mora biti stidljiv
prema meni? Ili zar se moj otac, nesretni starac, s tobom dogovo
rio i uzeo od tebe zakletvu, da ove noi sa mnom ne razgovara ?
Ali Kamar ez-Zaman ne otvori usta i ne probudi se. Tada njezina ljubav prema
njemu postane jo vrelijom, i Allah joj ispuni srce stra u prema njemu. I ona ga pogl
eda jednim pogledom, koji je u njoj probudio tisuu uzdaha. Njezino je srce lupalo
, cijela je njezina nutrina dospjela u uzbuenje, a njezini udovi zadr u. Sada ona Ka
mar ez-Zamanu rekne:
Moj gospodaru, ipak razgovaraj sa mnom! Mili moj, reci mi
neku rije! Gospodaru moj, daj mi neki odgovor! Reci mi, kako se
zove ! Ti si mi ugrabio razum.
Ali za vrijeme svega toga Kamar ez-Zaman ostane utonuo u san i ne odgovori jo
j nijednom rijeju. Tada princeza Budur uzdahne i uzvikne:
Ah, ah! Zbog ega si ti tako uznosit?
Ali kada ga je zatim opet prodrmala i okrenula njegovu ruku, na njegovome mal
om prstu ugleda svoj peatnjak. Tada ona istisne krik uenja, a zatim ga pogleda puna
ljubavi, tim to rekne:
Ah, ah! Tako mi Allaha, ti si moj ljubljeni i ti me ljubi ! Ali
se sada zacijelo gizda i oporo postupa prema meni, premda si ti,
moj mili, do ao k meni, dok sam ja spavala i dok nisam znala, to
ini , i uzeo mi peatnjak. Ali ti ga ja neu opet skidati s prsta.
58
Nato ona rastvori njegovu ko ulju na grudima, sagne se nad njim i poljubi ga. Z
atim ispru i svoju ruku i potra i, ne bi li na la ne to na njemu, to bi mogla uzeti sa so
bom. Ali ne nae ni ta. I sada segne za njegovim grudima, pa jer je njegova ko a bila
tako glatka, njezina ruka sklizne sve do njegova trbuha, sve do njegova pupka i
zaustavi se na njegovu kurcu. Tada se njezino srce prepla i izadr e, a po uda u njoj po
stane estokom, jer je udnja ena jaa nego udnja mu karaca. Ali se sama sebe zastidi. Zat
im mu uzme s prsta njegov peatnjak i natakne ga na svoj umjesto onoga, koji je on
njoj bio skinuo. I ona poljubi njegova usta, poljubi njegove ruke i prekrije po
ljupcima cijelo njegovo tijelo. Naposljetku ga meutim pritisne uza se, povue ga na
svoje grudi, obgrli ga, tim to mu je jednu ruku polo ila pod potiljak, drugu pod n
jegovo plee, privine se uz njega i opet zaspe njemu uz bok..."
59
Ali kada je poela
stoiosamdeseti esta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza Budur zaspala uz bok Ka
mar ez-Zamanu, nakon to je bila uinila ono, to je ispriano. Sada Maimuna rekne Dahna u
:
Jesi li vidio, ti prokletnie, kako je ponosno i suzdr ano pos
tupio moj ljubljeni, a kako se tvoja ljubljena strastveno nametala
mojemu ljubljenomu? Nema nikakve sumnje, da je moj ljubljeni
ljep i nego tvoja ljubljena. Ali ti ja opra tam.
Zatim mu ona napi e jedno pismo o osloboenju, okrene se ka Ka ka u i rekne mu:
Potpu i s Dahna om pod njegovu ljubljenu, podigni je s njime i pomozi mu da je op
et odnese natrag na njezino mjesto. Jer no je skoro pro la, i od nje je ostalo samo
jo kratko vrijeme.
Slu am i pokoravam se! - odgovori Kaska .
Tada Kaska i Dahna priu princezi Buduri potpu u pod nju, podignu je i odlebde s nj
ome odatle, sve dok je nisu opet bili donijeli na njezino mjesto. Ondje je polo e
na njezinu postelju. Maimuna meutim ostane ondje, utonula u prizor zaspaloga Kama
r ez-Zamana, sve dok nije gotovo posve protekla no. Zatim ona opet i ezne.
61
Stoiosamdeseti esta no
Kada je dakle svanula zora, Kamar ez-Zaman se probudi iz svojega sna. Okrene
se nadesno i nalijevo, ali ne nae uza se nikakvu djevojku. Tada sam sebi rekne:
- Sto to ima znaiti? ini se, kao da je moj otac htio u meni
pobuditi elju, da se vjenam s djevicom, koja je bila kod mene. A
sada ju je kri om opet uzeo, kako bi jo porasla moja elja za
brakom!
Tada on povie na u kopljenika, koji je spavao na vratima, ovim rijeima:
Hej ti tu, prokleti mome, ustaj!
U kopljenik meutim, jo od sna zbrkan u glavi, skoi i donese umivaonik i ibrik. Tad
a se Kamar ez-Zaman uputi na zahod, obavi svoju nu du i opet doe natrag. Zatim obav
i abdest, izmoli jutarnju molitvu i sjedne, tim to je odao hvalu Allahu Uzvi enomu.
Nato pogleda prema u kopljeniku, pa kada ga je vidio kako stoji pred njime, sprem
an da ga slu i, on uzvikne:
- Ti tu, Savab, tko je do ao ovamo i odveo od mene djevicu,
dok sam ja spavao?
- Visoki gospodaru upita u kopljenik - kakvu djevicu? Kamar ez-Zaman odgovori:
- Djevicu, koja je noas poivala meni uz bok! U kopljenik se zapanji nad tim rijeima,
i rekne:
- Tako mi Allaha, kod tebe nije bila nikakva djevica niti bilo
tko drugi. Kako bi mogla k tebi ui neka djevica, kada sam ja ipak
spavao na vratima, a vrata su bila zakljuana zasunom? Tako mi
Allaha, visoki gospodaru, k tebi nije u ao niti mu karac ni ena!
Tada kamar ez-Zaman povie:
- Ti la e , bijedni robe! Kako se ti mo e takoer jo
usuivati, da mene vara i da mi zatajuje , kamo je oti la djevica,
koja je noas kod mene poivala, i da mi pre uuje , tko ju je od
mene odveo!
62

Sada rekne u kopljenik, koji je bio jo uvijek zapanjen:
Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam vidio niti neku
djevicu ni nekog mladia.
Kamar ez-Zaman se meutim razbijesni zbog u kopljenikovih rijei i rekne mu:
Ti prokletnie, moj te je otac poduio u tom obmanjivanju.
Dolazi ovamo!
U kopljenik dakle prie Kamar ez-Zamanu. Ovaj ga pograbi za njegov ovratnik i bac
i ga na pod, pri emu prestra enomu pobjegne jedan vjetar. Zatim princ na njega klek
ne, pone ga udarati nogom i daviti ga, sve dok nije pao u nesvijest. Nato ga odvue
van, sve e ga za bunarsko u e i spusti ga u bunar, sve dok nije dosegao vodu, i pus
ti ga da u nju potone. Sada je meutim bilo upravo hladno godi nje doba i mrzlo zims
ko vrijeme. Ali je Kamar ez-Zaman potapao u kopljenika u vodu, povlaio ga u vis i o
pet uranjao, i tako ga je pu tao da stalno uranja i izranja, sve dok u kopljenik nij
e poeo zvati u pomo i kukavno kriati, dok je princ kazivao:
Tako mi Allaha, ti prokletnie, ja te neu prije izvui iz ovog
bunara, sve dok mi sve tono ne ispria o toj djevici i dok mi ne
ka e , tko ju je uzeo od mene, dok sam ja spavao..."
63
Ali kada je poela
Sgs C
stoiosamdesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman rekao u kopljeniku:
Tako mi Allaha, ja te neu izvui iz ovoga bunara, prije nego
to mi sve ispria o toj djevici, i prije nego to mi ka e , tko ju je
uzeo, dok sam ja spavao.
Ovaj, koji je ve pred oima bio vidio smrt, odgovori:
Visoki gospodaru, oslobodi me, zatim u ti kazati istinu i sve
ti ispriati!
Tada ga on izvue iz bunara. Ali je u kopljenik bio kao izvan sebe zbog velike hl
adnoe, koju je morao izdr ati, zbog muke potapanja, straha od utapljanja i udaraca.
Drhtao je kao trska na olujnom vjetru, njegovi su zubi bili grevito stisnuti jed
ni o druge, njegove su haljine bile mokre, a njegovo je tijelo bilo prljavo i ra
zde-rano od grubih bunarskih zidova. I tako je on bio u bijednome stanju. Kada g
a je Kamar ez-Zaman tako ugledao, bilo mu ga je ao. Ali kada je u kopljenik ugledao
sebe gore na zemlji, on rekne:
Visoki gospodaru, pusti me da odem, kako bih svukao svoje
haljine, iscijedio ih i ra irio na Suncu. Obui u druge i zatim se
brzo opet vratiti k tebi i ispriati ti punu istinu.
65
Stoiosamdesetisedma no
- Ti beskorisni robe odgovori Kamar ez-Zaman - da pred
oima nisi vidio smrt, ti nikada ne bi priznao istinu i ne bi sa mnom
ovako govorio. Sada odlazi, izvr i, to hoe uiniti, i brzo se vrati
natrag k meni, pa mi zatim reci istinu!
Tada u kopljenik istri van, ali je on jedva jo vjerovao u svoje spasenje. as je tra
o, as je padao i opet ustajao, sve dok nije u ao ka kralju Sehrimanu, ocu Kamar ezZamana. Njega on nae, kako sjedi sa svojim vezirom u razgovoru o Kamar ez-Zamanu.
Upravo je kralj ministru kazivao:
- Ja ove noi nisam mogao spavati, jer je moje srce bilo
zabrinuto za mojega sina Kamar ez-Zamana. Ah, bojim se, da bi
mu se u staroj kuli mogla dogoditi neka nesrea. to to uope
koristi, da je on u tamnici?
- Budi bez brige za njega! Tako mi Allaha, njemu se nee
dogoditi uope ni ta lo e. Ostavi ga u tamnici tijekom mjesec dana,
sve dok njegova ud ne postane bla om, njegov otpor slomljenim i
njegov duh mirnijim!
Dok su oni tako jedan s drugim razgovarali, kadli se iznenada k njima unutra
srui u kopljenik, u jednome takvom stanju, da se kralj nad njim zapanjio. A u kopljen
ik povie:
- O na gospodaru i sultane, tvoj je sin postao izvan sebe, on
je postao mahnitim, on mi je uinio to i to, tako da sam ja u stan
ju, u kome me vidi , i pritom mi je uvijek govorio: 'Kod mene je
ove noi bila neka djevica i opet je potajno oti la. Gdje je ona?' I
navalio je na mene, da mu ja to trebam rei i takoer mu javiti, tko
ju je bio uzeo. Ja meutim ipak nisam vidio niti neku djevicu ni
nekog mladia. Vrata su bila tijekom cijele noi zakljuana, a ja
sam bio spavao do vrata i imao klju ispod svoje glave, i vlastitom
sam ih rukom jutros otkljuao.
Kada je kralj Sehriman takvo to uo o svome sinu Kamar ez--Zamanu, on krikne i p
ovie:
Jao za mojega sina!
66
Istovremeno meutim on postane vrlo gnjevan na vezira, koji je bio uzrokom sveg
a toga, i on mu zapovjedi:
- Odlazi i objasni mi stvar s mojim sinom! Pogledaj to se
dogodilo s njegovom pameu!
Vezir se odmah stavi u pokret i izae van. Ali se pritom spoticao preko skutova
svojih haljina u svome strahu pred kraljevim gnjevom. I on ode s u kopljenikom pr
ema kuli, kada je Sunce ve bilo visoko na nebu.
Vezir dakle ue ka Kamar ez-Zamanu i nae ga kako sjedi na postelji, tim to je rec
itirao Kur'an. Tada ga on pozdravi i sjedne njemu uz bok, tim to rekne:
- Visoki gospodaru, ovaj nam je beskorisni u kopljenik donio
o tebi jednu vijest, koja nas je uznemirila i prestra ila, i zbog koje
je kralj postao bijesan.
Kamar ez-Zaman meutim upita:
- Sto vam je on rekao o meni, da bi si moj otac mogao zada
vati brigu? U istini je on samo meni zadao brigu.
Tada mu vezir dadne kao odgovor:
- Do ao je k nama u jednome neprepoznatljivom stanju i tvojemu je ocu rekao ne t
o, od ega neka te nebo sauva. Rob je pred nama ne to slagao, to o tebi ne bi bilo pri
stojno pripovijedati. Neka ti Allah sauva tvoju mladost, neka ti sauva izvrsnost t
vojega razuma i rjeitost tvojega jezika. Daleko to bilo, da bi od tebe dolazilo n
e to nelijepo!
- Veziru - upita Kamar ez-Zaman - to je dakle o meni rekao taj bijedni rob?
- On nam je pripovijedao, daje tvoj razum i eznuo. Jer da si
mu ti rekao, da je pro le noi kod tebe bila neka djevica, i da si ti
navaljivao na njega, da ti on treba rei, kamo je ona oti la, i da si
ga zbog toga ak muio.
67
Stoiosamdesetisedma no
im je Kamar ez-Zaman saslu ao ove rijei, on se silno razbjesni, i rekne veziru:

- Sada mi je to postalo posve jasno, da ste vi uputili u -kopljenika, da ini tak
o, kako je uinio..."
68
Ali kada je poela

t i stoiosamdesetiosma no 11
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman, kada je saslu ao v
ezirove rijei, silno razbjesnio i zatim mu rekao:
Sada mi je to postalo posve jasno, da ste vi uputili u kopljenika, da ini tako, kako je uinio, i da ste mu vi zabranili, da
meni ne to ka e o djevojci, koja je noas kod mene poivala. Ti si
meutim, veziru, razumniji nego taj u kopljenik. Zato mi reci na
licu mjesta, kamo je oti la ona djevica, koja je ove noi poivala na
mojim grudima? Jer vi ste je ipak poslali k meni i rekli joj, da ona
treba poivati na mojim grudima. Mi smo takoer sve do jutra dri
jemali jedno uz drugo. Ali kada sam se ja probudio, vi e je nisam
na ao. Gdje je ona sada?
Tada mu vezir rekne:
- Moj gospodaru Kamar ez-Zamane, neka te uzme pod
za titu Allahovo ime! Tako mi Allaha, mi ove noi nismo nikoga
poslali k tebi. Ti si spavao sam, vrata su bila zakljuana, i pred
njima je spavao u kopljenik. Nitko nije do ao k tebi, niti neka dje
vica ni uope bilo tko drugi. Sada se ipak opet vrati natrag k svoje
mu jasnom razumu, visoki gospodaru, i ne zadavaj si vi e nikakve
brige!
69
Stoiosamdesetiosma no
Pun gnjeva zbog ovih rijei, Kamar ez-Zaman uzvikne:
Veziru, ona je djevica moja ljubljena, ljepotica crnih oiju i
crvenih obraza, koju sam tijekom cijele ove noi dr ao u svome
zagrljaju.
Vezir bude zaprepa enim zbog prinevih rijei i upita ga:
Jesi li ti tu djevicu vidio svojim oima na javi ili u snu?
O ti nesretni starce
odgovori Kamar ez-Zaman
zar ti misli da sam je ja vidio
svojim u ima? Vidio sam je svojima ivim oima na javi, okrenuo sam je svojom vlastito
m rukom, bdio sam uz nju polovicu cijele jedne noi, i pritom sam gledao njezinu l
jepotu i dra esnost, njezinu ljupkost i krasotu. Vi ste je meutim uputili i nalo ili
joj, neka ne progovori sa mnom nijednu rije. Zato se ona napravila da spava, a ja
sam spavao njoj uz bok sve do jutra. Tada sam se probudio iz svojega sna i nisa
m je vi e na ao.
Tada mu vezir rekne:
Moj gospodaru Kamar ez-Zamane, mo da si ti to sve vidio u snu. To moraju biti
zablude snova ili fantazije, koje su nastale zbog toga, to si pojeo jela razliite
vrste, ili napokon - do apta-vanja bezonog sotone.
O ti nesretni starce
ponovo povie kamar ez-Zaman
kako mi se ti mo e jo podrugiva
i i kazivati, da su to zablude snova, dok mi je ipak ovaj u kopljenik ve priznao dj
evicu, kada mi je malo prije rekao, da e se vratiti natrag k meni i ispriati mi is
tinu o njoj?
I istoga asa Kamar ez-Zaman skoi, baci se na vezira, i pograbi ga rukom za njeg
ovu dugaku bradu. Nju on vrsto primi, omota je oko svoje ruke, strgne vezira s pos
telje i baci ga na tlo. Vezir ve osjeti, da mu je du a u nosu, jer mu je brada bila
tako estoko povuena. Ali Kamar ez-Zaman ga nastavi udarati nogama, tui ga po grudi
ma i rebrima i rukom mu zadavati udarce po glavi, sve dok ga nije umalo dotukao.
Sada vezir sebi rekne:
j
Ako se ovaj rob, u kopljenik, la ju oslobodio iz ruku ovoga
70
pomahnitalog mladia, tada meni pristaje jo prije nego njemu, da svoj ivot isto tako
spasim nekom la ju. Inae e me on ubiti. Sada u ja dakle lagati i osloboditi se iz nj
egovih ruku. On je lud, bez sumnje posve lud.
Tako se vezir obrati Kamar ez-Zamanu i rekne mu:
Visoki gospodaru, nemoj se na mene ljutiti, tvoj mi je otac
zapovjedio, da ti o toj djevici ni ta ne ka em. Ja sam meutim sada
slab i iscrpljen, i bole me ovi udarci. Jer ja sam star ovjek,
nedostaje mi srca i snage, da izdr im jo vi e batina. Zato imaj sa
mnom malo strpljenja, ja u ti rado ispriati sve o toj mladoj djevo
jci i o svemu te izvijestiti!
Kada je Kamar ez-Zaman uo od njega ove rijei, on ga prestane udarati i rekne:
Za to me ti nisi izvijestio o toj djevojci, prije nego to sam ti
nanio sramotu i prije nego to sam te morao tui? Ustaj sada, ti
nevaljali starce, i priaj mi o njoj!
Vezir dadne kao odgovor:
Ti ipak pita o onoj djevici lijepa lica i savr ena stasa?
Dabome
odgovori Kamar ez-Zaman
ka i mi, tko je je doveo k meni i pustio je da
poiva meni uz bok, i tko ju je u noi opet od mene uzeo? I gdje se ona ovoga asa nal
azi? Ja u sam otii k njoj. A ako je moj otac, kralj ehriman, meni to namjestio, da
me isku ava posredstvom te lijepe djevice, kako bih se ja s njome vjenao, tada sam
ja spreman, da uem s njome u brak i da uinim kraj svojoj patnji. Jer on mi je sve
to uinio samo zbog toga, jer sam ja odbijao da se vjenam. Ali ja sada pristajem da
se vjenam, i jo jednom, ja pristajem da se vjenam. Obavijesti o tome mojega oca, v
eziru, i savjetuj mu, da me o eni onom djevicom! Jer ja ne elim imati nijednu drugu
, i moje srce ne ljubi nijednu drugu osim nje. Ustani, po uri k mojemu ocu i savje
tuj mu, neka me brzo o eni. I zatim mi smjesta donesi odgovor!
Rado!
rekne vezir.
71
Stoiosamdesetiosma no
Ali je on jedva jo vjerovao, da e moi umaknuti iz njegovih ruku. Zatim ga napust
i i po uri van iz kule. Ali je posrtao pri hodu u prekomjernosti straha i tjeskobe
, i trao je bez prestanka, sve dok nije u ao ka kralju Sehrimanu..."
72
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir izjurio iz kule i bez pres
tanka trao, sve dok nije u ao ka kralju Sehrimanu. A im se na ao ondje, kralj mu dovik
ne:
Veziru, kakvo te je zlo sna lo, i tko te je tako grubo pogra
bio? Za to te ja vidim tako kukavna, da dolazi k meni pun groze?
Ali ovaj rekne:
Moj kralju, donosim ti jednu veselu vijest!
Kako ta glasi? - upita kralj.
Vezir dadne kao odgovor:
Znaj, tvoj je sin Kamar ez-Zaman izgubio razum i postao
mahnitim.
Kada je kralj uo ove rijei iz vezirovih usta, danje svjetlo postane mrano pred n
jegovim oima. I on rekne:

Veziru, objasni mi narav njegove mahnitosti!
Visoki gospodaru, slu am i pokoravam se! - odgovori vezir
i obavijesti ga, da je on s princom pro ao tako i tako, i ispria mu,
na to je stvar naposljetku iza la.
73
Stoiosamdesetideveta no
Tada kralj rekne:
Raduj se, o veziru! Za tu veselu vijest o ludilu mojega sina
ja ti priopujem radosnu vijest, da u ti odrubiti glavu i li iti te
svoje milosti, ti najbjedniji od vezira, ti najsramniji od emira! Ja
znam, da si ti od samoga poetka bio povodom za ludilo mojega
sina, kada si izrekao svoje mi ljenje i kada si mi dao onaj nesretan,
koban savjet. Tako mi Allaha, ako je moj sin stvarno pogoen pat
njom ili ludilom, tada u te dati pribiti na kupolu svoje palae i dati
ti da ku a tugu.
Zatim kralj skoi, poe s njim u kulu i ondje ue ka Kamar ez--Zamanu. Kada su njih
dvojica do li, Kamar ez-Zaman urno ustane i podigne se s postelje, na kojoj je sje
dio. On pred svojim ocem poljubi tlo, odstupi i pogne glavu prema podu, tim to je
prekri io ruke na svojim leima. Tako je cijelo neko vrijeme stajao pred svojim oce
m. Zatim opet digne glavu prema njemu, i dok su mu iz oiju tekle suze i slijevale
se na njegove obraze, on izgovori stihove:
Ako sam se prije ovoga vremena ogrije io o tebe I ako sam uinio ne to, to ne dolikuje,
Tada u se pokajali za svoju krivnju, pa neka tvoja milost Sada ushtjedne zlikovca
, jer se skru io, zakriliti!
Tada kralj zagrli svojega sina Kamar ez-Zamana, poljubi ga u elo i dopusti mu
da sjedne na postelju njemu uz bok. Zatim se okrene k veziru, pogleda ga gnjevni
m okom i rekne:
Ti psu od vezira, kako si mogao kazati o mome sinu, da s
njim stoji tako i tako, i natjerati zbog njega moje srce u strah?
Nato se kralj opet okrene k svojemu sinu i upita ga:
Moj sine, kako se zove dana nji dan?
74
Ovaj odgovori:
- Danas je subota, sutra e biti nedjelja, zatim e doi poned
jeljak i zatim utorak i zatim srijeda i zatim etvrtak i naposljetku
petak.
Tada kralj rekne:
- Moj sine, moj Kamar ez-Zamane, neka je slavljen Allah, koji
ti je sauvao razum! Kako se meutim zove mjesec, u kome se sada
nalazimo, na arapskome?
Princ odgovori:
- On se zove Dhu el-Ka'da, zatim e doi Dhu el-Hia i
zatim el-Muharem i zatim Safar i zatim prvi Rabi' i zatim drugi
Rabi' i zatim prvi D umada i zatim drugi D umada i zatim Rad ab
i zatim Sa'ban i zatim Ramadan i zatim auval.
Kralj se tomu vrlo obraduje. I on pljune veziru u lice i rekne:
- Ti bijedni starce, kako si mogao tvrditi, da je moj sin postao
mahnitim? Sada se pokazalo, da si lud jedino ti!
Tada vezir strese glavom i htjedne govoriti. Ali se predomisli i htjedne jo
lo priekati, kako bi vidio, to e se dalje zbivati. Kralj dakle upita dalje:
- Moj sine, to je to s rijeima, koje si ti rekao u kopljeniku i
veziru, kada si im govorio: 'Ove sam noi poivao pokraj jedne
lijepe djevice.' I to je s tom djevicom, o kojoj ti govori ?
Kamar ez-Zaman se nasmije nad rijeima svojega oca i rekne mu:
Oe, znaj, ja vi e nemam dovoljno snage, da podnosim
ruganje. Zato nemoj ni ta vi e ktomu dodavati i nemoj vi e rei o
ma
tome nijedne rijei! Ja sam zbog svega toga, to mi vi inite, izgu

bio strpljenje. Budi dakle siguran u to, dragi oe, da sam ja spre
man, da se o enim, ali samo pod tim uvjetom, da me ti o eni
onom djevicom, koja je ove noi poivala meni uz bok. Jer ja si
gurno znam, da si je ti poslao k meni, i da si u meni probudio
75
Stoiosamdesetideveta no
e nju za njome, i da si potom prije osvita dana poslao nekoga k njoj i dao je opet
od mene odvesti.
Tada kralj uzvikne:
Neka te Allahovo ime uzme pod za titu, moj sine! Neka Allah sauva tvoj razum od
mahnitosti!..."
76
Ali kada je poela
stoidevedeseta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj ehriman rekao svojemu sinu K
amar ez-Zamanu:
Neka te Allahovo ime uzme pod za titu, moj sine! Neka
Allah sauva tvoj razum od mahnitosti! Kakvo je dakle bie ta dje
vica, koju sam ja, kako ti ka e , ove noi poslao k tebi i zatim je
prije osvita dana dao opet odvesti od tebe? Tako mi Allaha, moj
sine, ja o tome ni ta ne znam. Zaklinjem te Allahovom ljubavlju,
ka i mi, jesu li to zablude iz snova ili fantazije uslijed lo e ishrane?
Gledaj, ti si bio tijekom ove noi muen mislima o braku i uzne
miren razgovorom o njemu - Allah prokleo brak i njegov as i
onoga, koji mi ga je savjetovao! Nema dakle uope nikakve sum
nje, da je tvoj duh bio pomuen zbog braka, i da si ti vidio u snu,
kako te grli neka lijepa djevica. I sada ti vjeruje , da si to vidio na
javi. Sve su to, dragi sine, samo zablude snova.
Ali Kamar ez-Zaman odgovori:
Okani se ovoga razgovora! Zakuni mi se Allahom,
Stvoriteljem, Sveznajuim, koji je presudio oholim tiranima i koji
je uni tio perzijske kraljeve, da ti ni ta ne zna o djevici niti o mjes
tu, na kome se ona zadr ava!
77
Stoidevedeseta no
Tada kralj rekne:
Tako mi Allaha, Svemoguega, Boga Musina28 i Ibrahimova29, ja o tome ni ta ne znam, ja o tome nemam nikakve vije
sti. To se dogodilo samo putem zabluda snova, koje si ti vidio, dok
si spavao!
Ali Kamar ez-Zaman nastavi:
Ja u ti izlo iti jednu usporedbu i njome ti dokazati, da se to
dogodilo na javi..."
28
Musa = Mojsije.
29
Ibrahim = Abraham.
78

Ali kada je poela
stoidevedesetiprva no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman rekao svojemu ocu:
Ja u ti izlo iti jednu usporedbu i njome ti dokazati, da se to
dogodilo na javi. Zato te ja pitam, je li se ikada dogodilo nekomu
ovjeku, da je vidio sebe u snu, kako se bori u nekoj te koj borbi, i
da se potom probudio iz sna i na ao u svojoj ruci krvlju natopljen
ma?
Kralj odgovori:
Ne, tako mi Allaha, moj sine, to se jo nikada nije dogodilo.
Tada Kamar ez-Zaman dalje rekne svojemu ocu:
Ja u ti ispriati, to se meni dogodilo. Znaj dakle, bilo mi je
ove noi, kao da sam se probudio iz sna, upravo oko ponoi, i tada
sam na ao da meni uz bok poiva neka djevica, koja je imala jed
nak stas i isti lik kao i ja. Zagrlio sam je i okrenuo je svojom vlasti
tom rukom. Zatim sam uzeo njezin peatnjak i nataknuo ga na svoj
prst, dok je ona uzela moj prsten i nataknula ga na svoj prst. I ja
sam poivao njoj uz bok, ali sam se od nje suzdr ao zbog stida pred
tobom i iz straha od toga, da si je ti mogao k meni poslati, kako bi
me preko nje isku ao. Da, vjerovao sam, da si se ti na nekome
79
Stoidevedesetiprva no
mjestu sakrio, kako bi vidio, to u ja s njome initi. Zbog toga sam se ja takoer boja
o, da je poljubim u usta, uvijek jo u mislima na tebe. Jer mislio sam, da ti hoe u
meni probuditi elju za brakom. Kada sam se meutim zatim u osvit dana probudio iz s
voga sna, nisam vi e od djevice na ao nikakva traga, i takoer nisam vi e mogao dobiti o
njoj nikakve vijesti. Nato je do lo izmeu mene i u kopljenika i vezira do onoga, to s
e dogodilo. Kako sada mo e sve to biti san i tlapnja, dok je ovaj prsten ipak stva
rnost? Da taj prsten nije tu, tada bih ja sve dr ao za san. Ali je bome ovdje na m
ome malom prstu prsten! O kralju, pogledaj si ipak prsten, kako je on skupocjen!
Nato pru i Kamar ez-Zaman prsten svojemu ocu, i taj ga uzme, pone ga promatrati
i okretati ga. I okrenut k svojemu sinu, on rekne:
- S tim je prstenom posrijedi neka neobina okolnost, i u
njemu le i neka golema tajna! A to se tebi ove noi dogodilo s
onom djevicom, to je jedna velika zagonetka. Ja takoer ne znam,
odakle je taj gost do ao k nama. Ali je uzrokom cijele ove zbrke
samo vezir. Sada te ja preklinjem Allahom, moj sine, strpi se, sve
dok te Gospod ne oslobodi od te nu de i dok ti ne donese veliku
radost. Tako takoer kazuje neki pjesnik:
Mogue je, da udes jo okrene svoje uzde
I donese ipak jo dobro unato zavisti vremena,
Meni pospje i moju nadu, ispuni moju elju, I da jo proklije iz stare patnje nova rad
ost.
Moj sine, ja sam sada uvjeren, da ti nisi mahnit. Ali je tvoj
do ivljaj neobian, i samo ti AUah Uzvi eni mo e s njega skinuti
veo.
80
Tada Kamar ez-Zaman uzvikne:
- Ja te preklinjem Allahom, dragi oe, iskazi mi dobrostivost i dopusti mi da t

ragam za onom djevicom, dopusti da ona brzo doe k meni. Inae u morati umrijeti od t
uge i neznan propasti!
I zatim princ poka e svoju strast, tim to je, obrativ i se svojemu ocu, izgovorio
ove stihove:
Ako je tvoje obeanje, da e ti sama doi, prevarilo, Tada se pribli i eznuemu nou kao sn
nje!
Rekli su: 'Kako e se moi snovienje pribli iti oku mladia, Ako ga san izbjegava i ako u
vijek bdije?'
Nakon to je Kamar ez-Zaman bio izgovorio ove stihove, on pogleda svojega oca,
iznemogao i slomljena srca. Pone provaljivati u suze i izgovarati ove stihove:...
"
81
Ali kada je poela

, i . 0S0
Ogo I
* i stoidevedesetidruga no i
%
/
nrf
^#?WWW?9?$W??$?W?????W^1!l
na
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, kada je bio izgo
vorio one stihove, plakao i jadikovao i uzdisao, jer je njegovo srce bilo ranjen
o. Zatim on dalje izrekne u stihovima:
Budite na oprezu pred njezinim arobnjakim pogledom, Pred ijim zrakama nikada nitko
nije na ao spas!
I ne dajte se zavesti njezinim nje nim govorom, Jer vidite, jako vino omamljuje ra
zum!
Ako bi kada ru a dotaknula obraz nje ne cure, Zaplakala bi i njezino bi oko bilo pun
o suza.
A ako bi kroz njezinu zemlju Zefir30 pro ao samo u snu, Uzmaknuo bi iz njezine zem
lje, taj Zefir, mio i mek.
30
Personifikacija vjetra, zapadnjak, ali i vjetar uope.
83
Stoidevedesetidruga no
Njezina se vrpca o vratu tu i zbog zveckanja njezina pojasa, Nijem postaje zvek ob
rua o paru njezinih ruku.
A ako njezina grivna na gle nju htjedne poljubiti nau nicu, Tada e ljubavnom pogledu
tajna biti vidljivom.
Tko me kori zbog ljubavi, ne poznaje nikakav obzir. Sto bi koristili pogledi, da
nema razumijevanja?
Tebe, koritelju, neka kazni Alldh, ti nema nikakve blagosti! Ljepota ove srne zas
ljepljuje one, koji je vide.
Poslije ovih stihova rekne vezir kralju:

- O najvei kralju na ega vremena, koliko e ti dugo boraviti kod svojega sina, dok
si odvojen od svoje vojske? Mo da e ak biti poremeen red u tvojoj zemlji, jer se nala
zi daleko od velika a svoje dr ave. Razuman e ovjek, ako ima razliite rane na svome tije
lu, najprije lijeiti najopasnije od njih. Stoga sam ja mi ljenja, da ti treba povest
i svojega sina s ovoga mjesta i odvesti ga u dvorac, koji se nalazi kod palae i k
oji gleda na more. Ondje se zatvori sa svojim sinom, ali dva dana u tjednu, svak
i ponedjeljak i etvrtak, zadr i za sabore vijea i za vojne smotre! O tima dvama dani
ma primaj emire i vezire, komornike i namjesnike, velika e dr ave i dostojanstvenike
zemlje, ktomu ostale bojovnike i podanike. Oni e ti zatim moi podastirati svoje m
olbe, tako da e ti o svemu, to se tie njih, odluivati. Donosi im presude, uzimaj i da
vaj, zapovijedaj i zabranjuj! Ostale dane u tjednu mo e zatim provoditi kod svojega
sina Kamar ez-Zamana, tako dugo, dok Allah tebi i njemu ne pokloni utjehu. Nemo
j se osjeati, kralju, previ e sigurnim pred hirovima sree i promjenjivim sluajevima u
desa. Jer mudrac je uvijek na oprezu, a kako izvrsno kazuje pjesnik:
Ti si dobro mislio o danima, doklegod su bili dobri, Na prijeteu nesreu udesa nisi
obraao pa nju.
84
Od mira noi si se dao zatraviti,
Ali esto dolazi tama takoer u zvjezdanojasnoj noi.
Svi vi, Adamova djeco, makar je vrijeme takoer dobro Za jednoga medu vama, on ipa
k neka bude na oprezu!
Kada je sultan bio uo ove rijei iz vezirovih usta, on uvidi, da su one ispravne
i da mu njegov savjet donosi korist. One ostave na njega dubok dojam, i on se p
one pla iti, da bi red u dr avi mogao biti poremeen. Tako se on dakle na licu mjesta p
odigne i zapovjedi, da se njegova sina odvede s onoga mjesta u dvorac kod palae,
koji gleda na more. Ovaj je dvorac stajao posred mora, a k njemu se dospijevalo
po jednome gatu, koji je bio irok dvadeset lakata. Na svim su se stranama nalazil
i prozori, koji su pru ali pogled na more. Pod je bio poploen arenim mramorom. Strop
je bio oslikan mnogima rasko nim slikama i ukra en zlatom i azurom. Sada ga za Kama
r ez-Zamana opreme takoer skupocjenima svilenim ilimima i vezenim pokrivaima, pokri
ju zidove biranim brokatom i objese zavjese, koje su bile op ivene draguljima. Ona
mo za Kamar ez-Zamana unesu postelju od smrekovine, koja je bila optoena biserima
i skupocjenim kamenjem, i princ sjedne na nju. Ali, ah, zbog njegove velike bri
ge za djevicu i zbog njegove estoke ljubavi prema njoj bila je njegova boja izbli
jedjela i njegovo tijelo omr avjelo, i on nije mogao niti jesti niti piti niti spa
vati. Da, on je bio poput nekoga, tko je bolestan od prije dvadeset godina. Njeg
ov je dakle otac sjedio do njegova uzglavlja i zbog njega vrlo tugovao. O svakom
e je ponedjeljku i etvrtku kralj u ovome dvorcu primao emire i komornike, namjesn
ike i velika e dr ave, bojovnike i podanike. Oni su dolazili pred njega, obavljali s
voje razliite slu be, i ostajali kod njega sve do veeri. Zatim su odlazili svojim pu
tem, dok bi kralj opet ulazio u onu sobu k svojemu sinu i ne bi se ni danju ni n
ou od njega odvajao. I pri tome je ostajao tijekom mnogo dana i noi.
Tako je to stajalo s Kamar ez-Zamanom, sinom kralja Se-hrimana. Ali princeza
Budur ki kralja el-Ghajura, gospodara
85
Stoidevedesetidruga no
otoka i sedam dvoraca
ona je bila, kada su je d innovi odnijeli i opet bili polo ili
na njezinu postelju, dalje spavala, sve dok nije svanulo jutro. Tada se ona pro
budi iz svojega sna, sjedne uspravno i pogleda nadesno i nalijevo, ali nije vi e n
alazila mladia, koji je bio le ao na njezinim grudima. Tu zadr e njezina nutrina, ona
bude kao izvan sebe, i ona ispusti glasan krik, koji probudi sve njezine robinje
, dvorkinje i nadzornice. One po ure k njoj, a najstarija od njih stupi naprijed i
rekne:
Visoka gospodarice, to ti se dogodilo?
Tada ona odgovori:
Ti bijedna starice, gdje je moj ljubljeni, lijepi mladi, koji je
ove noi poivao na mojim grudima? Reci mi, kamo je oti ao?
Kada je nadzornica ula ove rijei iz njezinih usta, jasna danja svjetlost postan
e mranom pred njezinim oima. A u velikom strahu od njezina gnjeva ona rekne:
Gospodarice Buduro, to trebaju znaiti ove nepriline ri
jei!
Ali princeza Budiir uzvikne:
Jao tebi, ti bijedna starice, gdje je moj ljubljeni, lijepi mladi, * u licu t
ako lijep, * stasom tako krasan, * crnih oiju i sraslih obrva, * koji je ove noi o
d veeri pa skoro sve do osvita dana poivao meni uz bok?
Tako mi Allaha - odgovori ona - ja nisam vidjela niti nekoga mladia ni inae bi
lo koga. Ja te preklinjem, visoka gospodarice, nemoj zbijati takvu alu, koja prel
azi mjeru i koja nas mo e stajati ivota! Jer mo da ova ala doe do u iju tvojemu ocu. I tk
o e nas zatim spasiti iz njegovih ruku?..."
86
Ali kada je poela
/
stoidevedesetitrea no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nadzornica princezi Buduri rekla
:
Ja te preklinjem, visoka gospodarice, ne zbijaj ovakvu alu,
koja prelazi mjeru! Jer mo da ova ala doe tvojemu ocu do u iju.
I tko e nas zatim spasiti iz njegovih ruku?
Ali je princeza na tome ustrajala:
Ove je noi poivao meni uz bok jedan mladi, koji ima naj
ljep e lice od svih ljudi.
Tada nadzornica uzvikne:
Gospod neka ouva tvoj razum! Nitko nije ove noi kod tebe
poivao.
Sada Budur pogleda svoju ruku i ugleda na svome prstu Kamar ez-Zamanov prsten
. Svoj meutim vlastiti prsten ne nae. I ona nadzornici rekne:
Jao tebi, ti prokletnice, ti obmanjivaice! Zar mi ti kani
lagati i tvrditi mi u lice, da nitko nije kod mene poivao, i zar mi se
kani jo la no zaklinjati Allahom?
Ali nadzornica dadne kao odgovor:
87
Stoidevedesetitrea no
Tako mi Allaha, ja ti nisam lagala, i nisam se la no zaklela!
Tada Sitt31 Budur bude obuzeta gnjevom na nju, trgne ma, koji je imala uza se,
pogodi njime nadzornicu i ubije ju. U -kopljenik meutim i robinje i inoe poviu na nj
u, po ure k njezinu ocu i obavijeste ga o tome, to se s njome bilo dogodilo. Bez od
laganja kralj ode k svojoj keri, Sitt Buduri, i rekne joj:
Draga keri, to je tebi?
Ali ona uzvikne:
Oe, gdje je taj mladi, koji je ove noi poivao meni uz bok?
Sada se ona izbezumi, pogleda oima nadesno i nalijevo i razdere svoju haljinu
sve do skuta. A kada je njezin otac to vidio, on zapovjedi robinjama da je vrsto
pridr e. Te je pograbe, okuju je i stave joj oko vrata eljezni lanac, kojim je svez
u o jedan prozor palae, i ondje je ostave.
Tako daleko Sitt Budur. Njezinu meutim ocu, kralju el--Ghajuru, svijet postane
pretijesan, kada je vidio, to se bilo dogodilo njegovoj keri. Jer on ju je volio,

i njezin mu je udes vrlo te ko pao na srce. Stoga on pozove lijenike, zvjezdare i
pisce talismana i rekne im:
- Tko izlijei moju ker od ove bolesti, njemu u je ja dati za
enu i pokloniti mu polovicu svojega kraljevstva. Ako meutim tko
ode k njoj i ne izlijei je, njemu u dati presjei vrat i njegovu glavu
nasaditi pred vratima palae.
I tako se dakle dogaalo, da je on svima, koji su odlazili k njoj a nisu je izl
ijeili, presijecao vrat i njihove glave davao nasaivati pred vratima palae, sve dok
nije bio dao etrdesetorici lijenika odrubiti glave i dok etrdesetoricu zvjezdara n
ije dao razapeti na kri . Tada su se svi poeli dr ati daleko od nje, nijedan je lijeni
k nije bio u stanju izlijeiti, umijea su svih uenjaka i pisaca talismana kod nje za
kazivala. U Sitt Buduri se meutim poveavala
31 Sitt = Princeza.
88
estoka strast, i ona bude pritije njena snagom e njive ljubavi. Tada pone provaljivati
u suze i uzme izgovarati ove stihove:
Moj Mjesece, ljubav je prema tebi vazda uz mene, I misao na tebe, moj dru e, u nono
j tami.
Zatim mi u srcu bukti nou vru plamen, A njegov je ar nalik moi paklenoga ognja.
Pritisnuta prekomjerno u gorue ljubavne muke, Koja me mui, jutrom sam bolesna od bolo
va.
Zatim ona uzdahne i izrekne dalje ove stihove:
Moj pozdrav va i ljubljenomu, ma gdje on uope boravio, I ja uvijek eznem za svojim l
jubljenim.
Ali moj pozdrav tebi nije nikakav pozdrav rastajanja, Moj pozdrav treba biti uvi
jek ljep i i uvijek dra i.
Jer gledaj, ja te ljubim, ja ljubim takoer tvoju zemlju, Pa ipak sam sada prognan
a daleko od svojega miloga.
Kada je Sitt Budur bila izrekla ove stihove, ona zaplae, i tako je plakala, sv
e dok joj oi nisu bile ranjene i njezini obrazi izblijedjeli. I u tome stanju ona
ostane tijekom tri godine.
No ona je imala brata po mlijeku, po imenu Marzuvan, koji je bio otputovao u
najudaljenije zemlje i za cijeloga ovog vremena nije bio kod nje. On ju je volio
usrdnije nego to braa obiavaju voljeti jedno drugo, pa kada se vratio doma, odmah
otie k svojoj materi i upita je o svojoj sestri, Sitt Buduri. Ona mu dadne kao od
govor:
89
Stoidevedesetitrea no
Moj dragi sine, tvoja je sestra pogoena ludilom, i ona nosi
ve od prije tri godine eljezni lanac oko vrata. Nijedan je lijenik
i nijedan ovjek od znanosti nije mogao izlijeiti.
Kada je Marzuvan bio saslu ao ove rijei, on rekne:
- Ja moram odmah otii k njoj. Mo da otkrijem, to joj ne
dostaje, i uzmognem je izlijeiti.
Ali mati tada priklopi:
- Ti je svakako treba posjetiti. Ali priekaj do sutra, kako bih
ti ja u tome pomogla posredstvom jedne lukav tine.
Nato ona ode pje ice do dvorca Sitt Budure i upusti se u razgovor s u kopljenikom
, koji je na vratima dr ao stra u. Ona mu dadne jedan poklon i rekne:
Ja imam jednu ker, koja je othranjena s princezom, i ja sam
je poslije toga udala. Budui meutim da se tvojoj gospodarici
dogodila takva nesrea, moja ki uvijek misli na nju. Sada bih te ja
htjela zamoliti, budi tako dobar i dopusti mojoj keri da na kratko
vrijeme otie k njoj, kako bi je ona sama vidjela. Zatim se ona
treba vratiti onamo, odakle je do la, a da nitko o tome ni ta ne
sazna.
U kopljenik odgovori:
To se mo e dogoditi samo nou. Kada doe sultan, kako bi
vidio svoju ker, i opet ode, ui zatim ti sa svojom kerju.
Tada stara ena u kopljeniku poljubi ruku, ode kui i prieka sve do veeri sljedeega da
na. Pa kada je bilo vrijeme, podigne se bez oklijevanja i povede svojega sina Ma
rzuvana, kojega je bila odjenula u ensku odjeu, za ruku k dvorcu. Ondje poe s njim
dalje, sve dok ga nije bila dovela k u kopljeniku, upravo kada je sultan bio oti ao
od svoje keri. Kada ih je u kopljenik ugledao, on ustane i rekne:
Ui unutra, ali se uskoro vrati!
Po to je stara ena u la sa svojim sinom, ona mu svue enske haljine. Marzuvan dakle p
ogleda Sitt Buduru u njezinu alosnom
90
stanju i pozdravi je. Zatim uzme knjige o aranju, koje je bio donio sa sobom, zap
ali jednu svijeu i pone itati neke zakletvene formule. Gospodarica Budur ga meutim o
dmah prepozna, im ga je ugledala, i ona mu rekne:
- Dragi brate, ti si dugo bio na putovanju, i nismo o tebi imali
nikakve vijesti.
On joj odgovori:
- To je istina. Ali je Allah dao da se vratim doma iv i zdrav. Sada sam htio
opet poi na putovanje. Ali su me zadr ale vijesti, koje sam o tebi morao uti, i moje
se srce rasplamsalo zbog tebe. Tako sam dakle do ao k tebi, kako bih te razrije io
od tvoje bolesti.
- Ah, brate uzvikne ona
zar ti dakle stvarno vjeruje , da je to, to me je spopa
lo, mahnitost?
Kada je on to potvrdio, ona rekne:
Ne, tako mi Allaha, to je samo, kako kazuje pjesnik:
Oni su rekli: 'Ti mahnita u ljubavi'. Tada im ja odgovorim: 'Da, samo mahniti poz
naju slast ivljenja.'
Tko ljubi, ne mo e nikada udesu zapovjediti da stane, A kada mahnitost pogaa, dogaa
se u njegovo vrijeme.
Dabome, ja mahnitam. Dovedite mi ovamo onoga, zbog kojega mahnitam!
Pa ako on izlijei moju mahnitost, tada me vi e nemojte karati!
Sada Marzuvan spozna, da je ona bolesna od ljubavi, i on joj rekne:
- Ispriaj mi svoj do ivljaj i sve, to ti se dogodilo! Mo da to
stoji u mojoj ruci, da ne to uinim, to te mo e razrije iti..."
91
Ali kada je poela
stoidevedesetietvrta no

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Marzuvan Sitt Buduri rekao:
Ispriaj mi svoj do ivljaj i sve, to ti se dogodilo! Mo da mi
Allah poka e neko sredstvo, posredstvom kojega te mogu razri
je iti.
Dragi brate
odgovori ona - poslu aj sada moj do ivljaj!
Znaj dakle, jedne sam se noi probudila iz sna, to je bilo u posljed
njoj treini noi, i uspravno sjela. Tada sam ugledala sebi uz bok
najljep eg mladia, koji uope postoji, i kojega ne mo e opisati
nijedan jezik. * Bio je tako nje an kao vrbova grana, * ili kao da je
od naravi rogozove trstike. * Tada sam povjerovala, da mu je to
zapovjedio moj otac, kako bi me njegovim posredstvom stavio na
probu. Jer on me je htio potaknuti na brak, kada su me kod njega
prosili kraljevi. I ta me je pomisao takoer odvratila od toga, da ga
probudim, jer sam se bojala da e to biti dojavljeno mojemu ocu,
ako ja ne to uinim ili ako ga zagrlim. Ujutro sam meutim vidjela
na svojoj ruci njegov peatnjak umjesto svojega vlastitoga, koji mi
je on bio uzeo. To je moja povijest i uzrok moje mahnitosti. Ah,
brate, moje je srce priraslo uz njega, otkada sam ga vidjela, tako
93
Stoidevedesetietvrta no
me jako mui ljubav i e nja, ne ku am vi e slatkoga sna. Ne mogu vi e ni ta initi osim plak
i jadikovati i svoju patnju dan i no odijevati u stihove.
Tada ona pone provaljivati u suze i uzme izgovarati ove stihove:
Ima li dakle, otkada ljubim, za mene jo slatkoga milja? Ah, taj gazeli nalik mije
vazda na pameti.
Krv zaljubljene zadaje mu samo laku brigu, Krv srca bolesne od ljubavi istjee zbo
g njega.
Zbog njega zavidim svojemu oku i svojoj misli, Dio mene eli biti nad drugim straz
ar.
Ali njegove oi alju ubojite strijele,
koje pogaaju, i one mi prodiru duboko u srce.
Hou li ga prije svoje smrti jo ponovo vidjeti, Dok jo moja noga hodoasti po ovoj zem
lji?
Ja skrivam svoju tajnu, ali moje suze
Odaju, to ja osjeam, uhoda e to ubrzo vidjeti.
Ponovno je vienje daleko, ako si ti blizu,
Ako si daleko, tvoj duh boravi kod mene u svakome asu.
Zatim Sitt Budur dalje rekne Marzuvanu:
Pogledaj, dragi brate, kako mi ti mo e pomoi u mojoj nevolji!
94
Tada Marzuvan pogne neko vrijeme svoju glavu prema podu, zauen i u nedoumici, to
da uini. Ali naposljetku on opet podigne svoju glavu i rekne joj:
- To je sve ispravno, to ti se dogodilo, makar povijest s tim mladiem i izlazi
la iz okvirova mojega razuma. Pa ipak u ja proputovati kroz sve zemlje i tragati
za onim, to te mo e izlijeiti. Mo da e Allah to tako urediti, da ti posredstvom moje ru
ke bude izlijeena. Budi strpljiva i ne pla i se!
Zatim joj Marzuvan rekne zbogom, pomoli se za njezinu postojanost i ode od nj
e, dok je ona izgovarala ove stihove:
Tvoja se slika vazda vraa k mojemu srcu,
Makar putovao hodoasniki korak po dalekoj zemlji i kraljevstvu.
elje te ipak donose blizu mojemu srcu.
Kako bi bila ak jedna munja ravna duhovnom svjetlu?
O ne budi daleko! Jer ti si svjetlost mojih oiju. Ali ako si odsutan, tada ja u t
uzi ne minkam oi.
Nato se Marzuvan uputi u kuu svoje matere i ondje provede no. Sljedeega se meutim
jutra opremi za put. I zatim je krenuo i putovao bez prestanka od zemlje do zem
lje i od otoka do otoka, tijekom cijeloga jednog mjeseca, sve dok nije stigao do
nekoga grada, koji se zvao et-Tairab. Ondje proe unaokolo, kako bi stanovnike pi
tao o novostima. Jer mislio je, da bi mo da mogao pronai neko ljekovito sredstvo za
Sitt Buduru. Kada bi god dolazio u neki grad ili mimo njega prolazio, bio je sl
u ao, da je princeza Budura, ki kralja el-Ghajura, izgubila razum. Ali kada je pris
tigao u grad et-Tairab, slu ao je o Kamar ez-Zamanu, sinu kralja Sehrimana, da se
on razbolio i da su ga spopali ludilo i mahnitost. Marzuvan dakle upita za ime p
rineva grada. Tada mu reknu:
95
Stoidevedesetietvrta no
On je na jednome od otoka od Chalidana, a taj je od ovoga na eg grada udaljen
morem jedan puni mjesec, kopnom meutim est mjeseci.
Tada se Marzuvan ukrca na neki brod, koji je plovio prema Otocima od Chalidan
a. Taj je plovio uz povoljan vjetar tijekom jednoga mjeseca, sve dok se Otoci od
Chalidana nisu ukazali na domak pogledu. Pa kada su im ve bili toliko blizu, da
im vi e ni ta nije preostajalo nego da pristanu uz obalu, kadli se iznenada podigne
protiv njih olujni vjetar, obori jarbole i razdere laneno platno, tako da su jed
ra popadala u more, a brod se zajedno s momadi i teretom izvrnuo..."
96
Ali kada je poela
stoidevedesetipeta no
#&WWWWWW?!?W?WWW?$
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je brod s cijelim svojim t
eretom bio potonuo, svaki pojedini poku avao sebe spasiti. Marzuvana su meutim tjer
ali valovi dalje, sve dok ga nisu bacili prema obali ispod kraljevske palae, u ko
joj je bio Kamar ez--Zaman. Sada se to poklopilo, prema odluci udesa, da je bio
posrijedi dan, o kome su se kod kralja Sehrimana okupljali njegovi dostojanstven
ici i velika i dr ave, kako bi primili njegove zapovijedi. I tu je sjedio kralj, dok
mu je njegov sin Kamar ez-Zaman bio polo io glavu u njegovo krilo a jedan u kopljen
ik tjerao od njega muhe. Princ nije bio tijekom tri dana govorio i nije bio niti
jeo ni pio, tako da je postao tanji od vretena. Vezir je stajao do njegovih nog
u, blizu prozora, koji je gledao na more. I kako je bio podigao svoj pogled, vid
io je Marzuvana, kako je u udaranju mora o brijeg skoro na ao smrt, i kako jo jedva
mo e disati. Tada se u vezirovu srcu pobudi sa aljenje prema njemu, i tako on stupi
pred kralja, sagne pred njim svoju glavu i rekne:
- Molim te, o kralju, dopusti mi, da siem u dvori te palae i da ondje otvorim vra
ta! Jer htio bih spasiti jednoga ovjeka, koji se gotovo utopio u moru, i pru iti mu
pomo u njegovoj nevolji. Mo da e Allah zahvaljujui njemu osloboditi tvojega sina iz
njegove nevolje.
97
Stoidevedesetipeta no
Ali kralj odgovori:
O veziru, dovoljno je to, to se mojemu sinu dogodilo zbog
tebe i zahvaljujui tebi. Mo e biti, da e taj poluutopljenik, kada ga
ti spasi , vidjeti na u bijedu i ugledati mojega sina u ovoj njegovoj
nevolji i da e zatim osjetiti zluradost prema meni. Ali se ja zaklinjem Allahom, da u, ako taj poluutopljenik doe i vidi mojega
sina i zatim ode i ikomu oda na u tajnu, tada dati odrubiti glavu
najprije tebi, a zatim njemu. Jer ti si, veziru, uzrokom svega toga,
to nam se dogodilo, od poetka do kraja. Uini dakle, to ti se ini
daje dobro!
Tada se vezir stavi u pokret, otvori tajna vrata palae, koja su vodila prema m
oru, i poe uzdu obalnog nogostupa dvadeset koraka. Zatim sie dolje k moru i nae Marz
uvana, kako se hrva sa smru. Nato on ispru i svoju ruku, pograbi utopljenika za kik
u i za nju ga izvue van. Ovaj dakle dospije iz mora na suho, u nesvjesnom stanju,
trbuha puna vode i nateklih oiju. Vezir prieka neko vrijeme, dok Marzuvan ne doe o
pet sebi. Zatim mu svue haljine i obue mu nove, pa po to mu je bio omotao oko glave
turban jednoga od svojih slugu, on mu rekne:
Znaj, ja sam bio uzrokom tvojega spasenja od gu enja, ti
sada ne budi uzrokom moje i svoje smrti!..."
98
Ali kada je poela
?&fcfi&&afi&&afifia&fiaa&a&fi?ta&aa&a3
stoidevedeseti esta no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir, kada je bio izvr io na Marz
uvanu svoje djelo spa avanja, njemu rekao:
Znaj, ja sam bio uzrokom tvojega spasenja od gu enja. Ti
sada ne budi uzrokom moje i svoje smrti!
Tada Marzuvan upita:
Kako bi to dakle bilo?
Ti e se tako rekne vezir - jo ovoga asa popeti i stupiti meu emire i vezire, koji
svi ute i ne govore nijedne rijei zbog Kamar ez-Zamana, sultanova sina.
im je Marzuvan uo ime Kamar ez-Zaman, znao je, da je to onaj, o kome je bio slu a
o govoriti po zemljama i kojega je tra io. Ali se on napravi neupuenim i upita vezi
ra:
A tko je Kamar ez-Zaman?
Ministar mu dadne kao odgovor:
To je sin sultana ehrimana, i on le i bolestan, ispru en na
svojoj postelji. Nema nikakva poinka, ne jede, ne pije i ne spava,
niti danju ni nou. Da, on je blizu smrti, i mi smo odustali od nade,
da e on ostati na ivotu, jer smo sigurni u njegovu smrt. Dr i se
99
Stoidevedeseti esta no
dakle na oprezu od toga, da ga odve dugo pogledava ili da ikamo drugamo gleda osim
prema mjestu, na koje stavlja svoju nogu! Inae je gotovo s tvojim i mojim ivotom.
Za ljubav Allahovu, o veziru uzvikne Marzuvan
ja te
molim, budi tako dobar i ispriaj mi vi e o tome mladiu, kojega mi
tu opisuje . Zbog kojega se on razloga nalazi u takvome jednom
stanju?
Tada mu vezir dadne kao odgovor:
Ja poznajem samo ovaj jedan razlog: njegov je otac ve od
prije tri godine od njega zahtijevao, neka se o eni, ali on to nije
htio uiniti. Naposljetku je njegov otac postao na njega ljut i stavio
ga je u zatvor. Drugoga je meutim dana mladi vjerovao, da je,
dok je poivao na svojoj postelji, vidio uza se neku djevicu, koja je
bila zraee ljupkosti i koje ljepotu ne mo e opisati nijedan jezik. I
on nam je ispriao, da je skinuo prsten s njezina prsta i sam ga sebi

stavio, a da je svoj vlastiti prsten nataknuo njoj na prst. Mi me
utim ne znamo, to je u stvarnosti posrijedi s tom stvari. Tako ti
Allaha, moj sine, kada se sa mnom popne u dvorac, tada ne gledaj
princa, nego poi svojim putem! Jer sultanovo je srce ispunjeno
srd bom protiv mene.
Sada Marzuvan sebi rekne:
Tako mi Allaha, to je taj, kojega tra im!
Zatim poe gore, iza vezira, dok nije stigao u dvorac. Ondje vezir sjedne do no
gu princa Kamar ez-Zamana. Marzuvan meutim nije mogao uiniti drugaije, nego da prie
k princu, da stane pred njega, i da ga netremice gleda. Vezir umalo pri ivu tijel
u umre od straha i pone ukoeno gledati Marzuvana i davati mu znakove, neka ode svo
jim putem. Ali se ovaj napravi, kao da to ne vidi, i tako je dugo gledao Kamar e
z-Zamana, sve dok nije stekao izvjesnost, daje on taj, kojega on tra i..."
100
Ali kada je poela
Dg
%
stoidevedesetisedma no
[D
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Marzuvan, nakon to je bio pogledao
Kamar ez-Zamana i prepoznao, da je to taj, kojega on tra i, uzviknuo:
- Slava neka je Allahu, Njemu, koji je stvorio njegov stas nalik njezinu stas
u, njegov obraz nalik njezinu obrazu, njegovu put nalik njezinoj puti!
Tada Kamar ez-Zaman otvori oi i pone u ima oslu kivati njegov govor. A kada je Marz
uvan opazio, da princ oslu kuje rijei, koje mu je on govorio, on izlo i ove stihove:
Vidim te duboko uzbuena, o alo ena, puna tuge,
I kako se tvoje uho naginje, ako govorim o nje noj ljepoti.
Je li te ranila ljubav? Jesi li pogoen strijelom? Samo tko je ranjen, taj je u ta
kvu stanju!
Hajde, napoji me peharima vina i izreci Mi pjesme o Suleimi, Rababi i Tan'umi32!
32 Suleima, Rabab i Tan'um su arapska imena djevojaka.
101
Stoidevedesetisedma no
Suncu je u vinogradu vr njegov nebeski znak, Koji toi je njegov istok, zapad su mo
ja usta.
Obuzela me je ljubomora na nabore njezinih haljina, Kada ona vitko tijelo resi o
pravama,
Da, ljubomoran sam na pehar, iji rub ona ljubi, Kad ona, ba kao za poljubac, na nj
ega priti e usne.
Ne vjeruj o meni, da sam ranjen od o tra maa, Ne, pogledi su me pogodili snagom svo
jih strijela.
Kada mi se ona pribli ila, vidio sam vr ke njezinih prstiju Tako crveno obojane kao
sokom zmajeve krvi.
Rekao sam: 'Ti kiti ruku tako, kao da sam ja jednako daleko! Zar je to nagrada za
onoga, kojega ispunjuje strast?'
Tada mi ona baci u srce vru ljubavni ar
I rekne, kao to govori netko, tko ne skriva ljubav:
'Ovo, tako mi tvojega ivota, nije sjenilo, kojim sam se obojila, Stoga me ne grdi
zbog tvrdoe i zbog lukav tine pretvaranja!
Ne, zaista, kada sam te ja tajput morala vidjeti kako se pra ta , Tebe, koji si meni
ipakplee i ruka i gle anj,
Tada sam proplakala krvlju u svojoj nevolji rastanka, I otrla je rukom, od krvi
je ona postala crvenom.'
102
Kamo sree da sam ipak pred njome samo zaplakao u svojoj e nji,
Prije nego to sam se morao pokajati, tada bi moje srce bilo izlijeeno.
A ipak je ona preda mnom zaplakala, tada sam ja morao s njome plakati
I rei: 'Slava neka je dodijeljena onomu, koji prethodi.'
Stoga me ipak nemojte koriti, zato to je ljubim, jer zaista, Tako mi duha ljubavi
, ja sam zbog nje prepun bolova.
Ja plaem samo zbog nje, ije obraze resi ljepota,
A njoj kod Perzijanaca i Arabljana nijedna nije ravna.
Ona posjeduje Lukmanovo33 znanje, lijep Jusufov34 lik, Daudovo35 umijee pjevanja,
Marjaminu36 estitost.
Alija imam Ja'kubovu37 tugu, Junusovu38 brigu, Adamovu kletvu i Jobovu gorku pat
nju.
Ako ja umrem od ljubavi prema njoj, tada nemojte njoj dati smrt,
Ne, upitajte je, tko joj je ponudio pravo na moju smrt!
33 Staroarapski mudrac.
Jusuf = Josip. 35Daud = David. 36 Marjam = Marija. 3Ua'kub = Jakob.
38 Junus = Jona, prorok.
103
Stoidevedesetisedma no
Kada je Marzuvan bio izlo io ovu pjesmu, doe
anovo srce. On uzdahne, * stavi u pokret jezik u
ocu: *
Dragi oe, pusti ovoga mladia da doe i da
104
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro,
ozdravljujue osvje enje u Kamar ez-Zam

svojim ustima * i rekne svojemu
sjedne meni uz bok!..."
i ona prekine priu, koju je bila
Ali kada je poela
stoidevedesetiosma no
/
.-rij A&
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman rekao svojemu ocu
:
Dragi oe, pusti ovoga mladia da doe i da sjedne meni uz
bok!
Kada je sultan to uo od svojega sina Kamar ez-Zamana, on bude silno obradovan,
premda je njegovo srce najprije bilo nastrojeno protiv Marzuvana, i premda je v
e bio odluio, da e mu dati odrubiti glavu. Ali sada, kada je uo svojega sina kako go
vori, i ezne njegov gnjev, on ustane i privede bli e mladia Marzuvana i dadne mu da sj
edne uz Kamar ez-Zamana. Zatim kralj progovori i rekne strancu:
Hvala neka je Allahu za tvoj uspje an dolazak! Ovaj odgovori:
Neka ti Allah u uva tvojega sina!
I on zazove na kralja nebeski blagoslov. Sada ga kralj upita:
Iz koje si ti zemlje?
Ovaj mu dadne kao odgovor:
S otoka unutra njeg mora, iz zemlje kralja el-Ghajura,
gospodara otokih utvrda, mora i sedam palaa.
105
Stoidevedesetiosma no
A kralj ehriman dalje rekne:
- Neka ushtjedne tvoj dolazak biti blagoslovom za mojega
sina, i neka ga Allah ushtjedne osloboditi od njegove nevolje!
Ovaj odgovori:
- Ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, dogodit e se samo
dobro!
Nato se nagne Marzuvan nad Kamar ez-Zamana i pone mu aptati u uho, a da kralj i
dostojanstvenici to nisu primjeivali:
- Visoki gospodaru, budi jak, imaj povjerenja i nemoj se
muiti! Ona, poradi koje si ti u ovoj bijedi - ne pitaj o njezinoj
nevolji poradi tebe! Ti si sauvao svoju tajnu i postao si bolesnim.
Ali je ona svoju tajnu objelodanila, i rekli su za nju, da je skrenula
pameu. I sada ona vene u zatvoru, nosi oko svojega vrata mjedeni
lanac, i u najveoj je bijedi. Ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni,
vi oboje trebate biti izlijeeni mojom rukom.
Kada je Kamar ez-Zaman uo te rijei, njega obuzme nova ivotna snaga, njegovo srce
postane jakim, i kroz njega proe pljusak radosti. I on dadne svojemu ocu znak, n
eka ga uspravi. Kralj bude gotovo izvan sebe od radosti, i on se po uri k svojemu
sinu i uspravi ga. Po to je dakle Kamar ez-Zaman bio uspravno sjeo, kralj od brige
za svojega sina mahne rupiem. Tada se udalje svi emiri i veziri. A kralj za princ
a postavi uspravno dva jastuka, na koje se on pri sjedenju mogao nasloniti. Nada
lje kralj zapovjedi, neka se palaa namiri e afranom. Zatim izda zapovijed, da se oki
ti grad, a Marzuvanu rekne:
- Tako mi Allaha, moj sine, tvoj je dolazak donio sreu i
blagoslov!
Nato mu on uka e najvi e poasti i dadne za njega donijeti jela. Kada su ova bila d
onesena, Marzuvan im pristupi, tim to rekne Kamar ez-Zamanu:
Doi ovamo i jedi sa mnom.
Ovaj ga poslu a, prie i pone s njime jesti. Kroz to je meutim vrijeme kralj zaziva
o na Marzuvana nebeski blagoslov i govorio:
106
- Kako je to ipak lijepo, da si do ao, moj sine!
Pa kada ga je sada otac vidio kako jede, on postane jo veseliji i sretniji, i
ubrzo ode i ispria to materi i cijeloj kui. Tako je u palai bila objavljena vesela
vijest o prinevu ozdravljenju, a budui da je kralj bio nalo io kienje grada, narod ta
koer uzme dijela u radosti, i to je bio veliki blagdan. Marzuvan meutim provede no
kod Kamar ez-Zamana, a kralj takoer u svojoj radosti i svojoj srei ostane kod oboj
ice..."
107
Ali kada je poela
stoidevedesetideveta no
gfg i =
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj ehriman te noi ostao kod nji
h dvojice, silno obradovan zbog ozdravljenja svojega sina. Kada je zatim bilo na
stalo jutro i kralj bio oti ao i Marzuvan ostao sam s Kamar ez-Zamanom, on mu ispr
ia sve, od poetka do kraja. Poeo je s rijeima:
Znaj, ja poznajem nju, s kojom si ti bio sjedinjen. Ona se
zove princeza Budura, ki kralja el-Ghajura.
I zatim mu on ispria sve, to se Sitt Buduri bilo dogodilo, od poetka do kraja. T
akoer mu je ispripovjedio o njezinoj velikoj ljubavi prema njemu, i on zakljui, ti
m to rekne:
Tako se dakle njoj dogodilo s njezinim ocem upravo tako
kao tebi s tvojim ocem. Ti si bez sumnje taj, kojega ona ljubi, kao
to je ona ta, koju ti ljubi . Sada budi jak i imaj povjerenja. Jer ja
u te odvesti k njoj i s njome te uskoro opet sjediniti, i ja u s vama
postupiti, kao to je rekao pjesnik:
Ako kada neki prijatelj prijateljici postane nemio I jo uvijek ustrajava u odvraan
ju,
Tada u ja oboje sjediniti i svezati, Ba kao klin na karama no ice.
109
Stoidevedesetideveta no
I zatim Marzuvan nastavi ohrabrivati Kamar ez-Zamana, sokoliti ga i tje iti i n
agovarati ga, neka jede i pije. Nakon to se princ nato bio najeo jela i napio vin
a, povrati mu se natrag njegova ivotna snaga, ispuni ga nova sranost, i tako bude
osloboen od svoje bijede. Kroz to ga je vrijeme Marzuvan zabavljao pjesmama i pria
ma, sve dok Kamar ez-Zaman nije ak ustao i zatra io da ide u hammam39. Nato ga Marz
uvan povede za ruku, i njih dvojica odu u hammam, gdje su se okupali i oprali...
"
39 Kupelj.
110
>
Ali kada je poela
dvjestota no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je tajput, kada je Kamar ez-Zaman,
sin kralja Sehrimana, oti ao u kupelj, njegov otac od radosti nad time zapovjedio,
da se oslobodi zatvorenike, velika ima svoje dr ave poklonio rasko ne poasne haljine,
razdijelio siromasima milostinju i dao okititi grad. Tako se dakle prijestolnica
tijekom sedam dana sjala u nakitu. Sada meutim Mar-zuvan rekne Kamar ez-Zamanu:
- Znaj, visoki gospodaru, ja sam samo s jednim ciljem do ao od Sitt Budure i sa
mo me jedan razlog potakao na moje putovanje. Taj je, da ja nju oslobodim od nje
zine patnje. Tako nam dakle preostaje jo samo to, da smislimo neko sredstvo, kako
bismo dospjeli do nje. Pa budui da tvoj otac ne bi mogao podnijeti rastanak s to
bom, ja mislim, da bi ga ti trebao sutra zamoliti za dopu tenje, da smije izai u ste
pu u lov. Zatim uzmi sa sobom dvoje bisage pune novca, uzja i jednog konja i poved
i sa sobom na uzici jednoga prirunog konja. Ja u zatim uiniti isto kao i ti i izjahati s tobom. Svojemu ocu ka i, da se eli u stepi oporaviti, loviti, obradovati se p
ogledu u prostrane daljine i ondje provesti jednu no. Kada meutim zatim odja imo, ot
putovat emo svojim pu111
Dvjestota noc
tem. Zatim takoer nemoj dopustiti nijednomu od slugu da nas prati!
Savjet je dobar
odgovori Kamar ez-Zaman i nad time se
vrlo obraduje.
A budui da se sada osjeao jakim, on otie k svojemu ocu i ispria mu o planu. Kralj
mu dadne dopu tenje da ode u lov, tim to mu rekne:
Dragi sine, o tisuu dana! Blagoslovljen neka je On, koji te
je opet uinio jakim! Ja nemam ni ta protiv toga. Ali ostani vani
samo jednu jedinu no, sutra se opet vrati k meni! Ti bome zna ,
da moj ivot ima za mene vrijednost samo kroz tebe. Ja takoer jo
jedva mogu vjerovati, da si ti ozdravio od svoje bolesti. Jer ti si za
mene kao taj, o kome je pjevao pjesnik:
Makar ja takoer u svako doba posjedovao Sulaimanov ilim I ktomu carstvo perzijskih
kraljeva:
A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice
Oni bi bili ravni samo muhinu krilu.
Tada kralj opremi svojega sina Kamar ez-Zamana i s njime Marzuvana: izda zapo
vijed, da se za njih zapregnu etiri konja, ktomu jedan dromedar41 za novac i jedn
a teretna deva, koja je trebala nositi hranu i vodu. I Kamar ez-Zaman izda nalog
, da nitko s njime ne treba izlaziti, kako bi ga poslu ivao. Zatim njegov otac uzm
e od njega opro taj, tim to ga je pritisnuo na svoje grudi i poljubio ga i rekao mu
:
40
Taj je Salamunov sag, prema legendi, nosio zajedno s njim i njeg
ovu
vojsku.
41
Jahaa jednogrba deva, trkaica
Camelus dromedarius.
112

Ja te molim za volju Allaha, nemoj od mene du e biti odsutan nego jednu jedinu
no. Te e me noi izbjegavati san, jer je meni onako, kako je rekao pjesnik:
Ako si mi ti blizu, ja sam sretan, da, sretan,
Ali ako boravim daleko od tebe, ja sam tu an, da, tu an.
Za tebe bih volio umrijeti! Ako je ljubav zloin, Tada je moj zloin stra an, da, stra a
n.
Gori li buktinja ljubavi u tebi kao u meni? Ja ovdje trpim muke paklenoga ara.
Princ odgovori:
Dragi oe, ako tako ushtjedne Allah, ja u izostati samo jednu no.
Zatim mu on rekne zbogom i ode. I sada se Kamar ez-Zaman i Marzuvan stave u p
okret, uzja u konje, povedu sa sobom drome-dara s novcem i devu s vodom i hranom i
pojasu prema stepi..."
Tada primijeti ehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe
la po Kraljevu dopu tenju.
113
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su Kamar ez-Zaman i Marzuvan krenul

i i odjahali prema stepi. Tako su jahali odatle od poetka dana pa sve do veeri. Ta
da sja u, najedu se i napiju, nahrane svoje ivotinje i neko vrijeme otpoinu. Zatim o
pet uzja u i odja u dalje. Tako su putovali tri dana. Ali etvrtoga dana dou u neki pro
stran predjel, u kome se nalazio izvjestan gustik. Ondje sja u. I sada Marzuvan uz
me devu i konja, oboje zakolje, meso isijee na komade i ogoli njihove kosti. Takoe
r uzme Kamar ez--Zamanovu ko ulju i gae, razreze ih i uprlja ih konjskom krvlju. I
naposljetku uzme prinevu suknju, razdere je i natopi je krvlju i zatim sve baci n
a raskri je putova. Kada su se potom bili najeli i napili, opet uzjahali i pojahal
i dalje, Kamar ez-Zaman upita svojeg pratitelja o onome, to je bio uinio, tim to re
kne:
Dragi brate, to znai to, to si ti uinio? Sto nam to treba
koristiti?
Ovaj dadne kao odgovor:
Znaj, tvoj e otac, kralj ehriman, kada mi jo jednu drugu
no poslije onoga dana, kojega smo od njega bili uzeli opro taj,
budemo izostajali i ne budemo se odmah k njemu vraali, odmah
uzja iti i jahati na im tragom. Pa kada zatim doe do onoga mjes
ta, na kome sam ja prolio krv, i ugleda tvoju ko ulju i tvoje gae
115
Dvjestaiprva no
poderane i umrljane krvlju, tada e pomisliti, da ti se dogodilo neko zlo od drums
kih razbojnika ili od divljih ivotinja. Tako se nee vi e nadati, da e te nai, nego e se
vratiti natrag u grad. I mi emo putem ove lukav tine postii svoj cilj. Tada Kamar e
z-Zaman uzvikne:
Rako mi Allaha, to je izvrsna lukav tina. To je dobro, to si
uinio.
Zatim su njih dvojica jahali dalje dan i no. Ali je tijekom cijeloga tog vreme
na Kamar ez-Zaman uvijek jadikovao, kada je bio sam sa sobom, i plakao, sve dok
konano blizu cilja nije opet postao veseo. I tada on izgovori ove stihove:
Zar ti ukazuje tvrdou prijatelju, koji na tebe neprekidno misli? Po to si njega dugo
eljela, zar sebe ve njemu odrie ?
Ako sam te u ljubavi ikada izdao, neka mi bude ukazana milosti
A ako sam ikada lagao, tada neka rastanak bude mojom nagradom!
Nemam na sebi nikakve krivnje, da bih zaslu ivao tvrdou, Ali ako sam ikada pogrije io
, to sam ve odavno okajao.
To je udo vremena, da si se ti od mene rastala, Ali nam vrijeme uvijek donosi nov
a uda!
Kada je Kamar ez-Zaman bio izrekao ove rijei, Marzuvan uzvikne:
Gledaj, to su ondje pred nama otoci kralja el-Ghajura!
Tada se Kamar ez-Zaman vrlo obraduje, i on Marzuvanu zahvali za sve, to je bio
uinio, poljubi ga u elo i pritisne ga na sebe..."
116
Ali kada je poela
dvjestaidruga no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman, kada mu je Marzu
van rekao: - Gledaj, ovo su otoci kralja el-Gha-jura
obradovao i zahvalio mu za
sve, to je bio uinio, poljubio ga i pritisnuo na svoje grudi. Pa kada su dosegli o
toke, uputuju u prijestolnicu, i Marzuvan odvede princa u stanoviti chan42. Ondj
e su se tijekom tri dana odmarali od putovanja. Nato ga Marzuvan uzme za ruku i
ode s njime u hammam. I zatim mu obue trgovake haljine. Nadalje ga opskrbi jednom
geomantikom ploom, sa svim pripadnim priborom i jednim zvjezdomjerom43 od srebra.
I zatim mu rekne:
Hajde, visoki gospodaru, zauzmi svoj polo aj ispod kraljevske palae i izvikuj:
Ja sam proraunavatelj, u pisanju uenjak!
Ja sam taj, koji mo e prepoznati tra eno i tra itelja!
42
Istonjako putniko svratiste karavanseraj.
43
Astrolabium.
117
Dvjestaidruga no
Ja sam mudrac, pametan i okretan! Ja sam zvjezdar, posvuda poznat!
Gdje je taj, koji tra i?
Kada te bude slu ao kralj, on e poslati po tebe i uvesti te k svojoj keri, Sitt B
uduri, koju ti ljubi . A kada zatim ue k njoj, reci mu: 'Omogui mi rok od tri dana. A
ko ona bude opet zdrava, daj mi je za enu. Ako meutim ne bude to, tada sa mnom uini
onako, kako si uinio s onima prije mene!' Kralj e ti to dopustiti. Pa im bude bio s
njome na samo, daj joj da te prepozna. Zatim e ona opet zadobiti snagu, kada te
ugleda, njezina e mahnitost od nje ustuknuti, i ona e ozdraviti u jednoj jedinoj n
oi. Nato joj dadni da jede i pije! Njezin e te meutim otac u svojoj radosti zbog nj
ezina ozdravljenja s njome vjenati i s tobom podijeliti svoje kraljevstvo. Jer to
je on sam sebi postavio kao uvjet. A sada sretno na noge!
Kada je Kamar ez-Zaman bio uo te rijei, on rekne:
Nikada mi ne nedostajala tvoja dobrota!
I on uzme od njega sprave i napusti chan, odjeven i opremljen, kako smo ispria
li. Hodao je odatle, sve dok nije stao ispod palae kralja el-Ghajura, i poeo vikat
i:
Ja sam proraunavatelj, u pisanju uenjak!
Ja sam taj, koji mo e prepoznati tra eno i tra itelja!
Ja otvaram knjigu aranja I proraunavam teaj stvari!
Ja mogu obja njavati smisao snova
i ono to je izgubljeno posredstvom talismana opet nai!
Gdje je taj, koji tra i?
118
Kada su ljudi iz grada uli ovo izvikivanje, oni ponu dolaziti k njemu. Jer oni
ve od prije dugo vremena nisu bili vidjeli nijednog uenjaka u pisanju i nijednog
zvjezdara. Tako dakle oni stanu oko njega, ponu ga promatrati i opaze da je on u
cvatu ljepote, ljupkosti i najsavr enije dra esnosti. I dok su oni tako tu stajali,
u uenju nad njegovom ljepotom i krasotom i ravnomjer-no u njegova stasa, jedan mu prie
i rekne mu:
Za Allahovu ljubav, ti lijepi mladi ovjee, koji umije tako
probrano govoriti, ne stavljaj ipak na kocku svoj ivot, ne prepu taj
sam sebe smrtnoj opasnosti u te nji za vjenanjem s princezom
Budurom, kerju kralja el-Ghajura! Pogledaj samo svojima
vlastitim oima glave, koje ondje vise! Oni su, kojima su one pri
padale, svi bili zbog toga razloga ubijeni.
Ali Kamar ez-Zaman nije obraao pa nju na njegove rijei, nego nastavi vikati sna nim
glasom:
Ja sam mudrac, uenjak u pisanju!
Ja sam zvjezdar, koji umije proraunavati!
Nato ga narod htjedne zadr ati od njegova injenja. Jedino to on uope nije obraao pa n
ju na ljude, nego je u sebi rekao:
- Nju poznaje samo onaj, koji pati od e nje. I on dalje povie sna nim glasom:
- Ja sam mudrac, ja sam zvjezdar!..."
119
Ali kada je poela
dvjestaitrea no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman nije osvrtao na g
ovorenje ljudi iz grada, nego je nastavio vikati:
Ja sam uenjak u pisanju!
Ja sam taj, koji umije proraunavati!
Ja sam zvjezdar!
Tada svi ljudi iz grada postanu srditi na njega, i oni reknu:
Ti si ipak samo jedan budalasti, svojeglavi, glupi mladi!
Imaj sa aljenja prema svojoj mladosti, svojoj nje noj dobi, svojoj
ljepoti i ljupkosti!
Pa ipak je Kamar ez-Zaman sve dalje uzvikivao:
Ja sam zvjezdar, proraunavatelj! Je li tko tu, tko tra i?
Dok je on tako uzvikivao i dok gaje narod htio od toga odvratiti, odjednom kr
alj el-Ghajur zauje njegov glas i galamljenje naroda. I on rekne veziru:
Sii dolje i dovedi mi tog zvjezdara!
121
Dvjestaitrea no
Tada vezir urno sie dolje, uzme Kamar ez-Zamana iz gomile naroda i odvede ga go
re ka kralju. Kada je dakle ovaj stao pred vladara, on poljubi pred njime pod i
izgovori stihove:
Osam si uresa na svoju slavu u sebi sjedinio, I kroz njih neka ti udes vazda slu i
:
Svoje znanje, pobo nost, glasovitost i plemenitost, Svoju rije i dubok smisao, svoj
u pobjedu, divotu.
Po to ga je kralj el-Ghajur pogledao, on mu dopusti da sjedne uz njega i obrati
mu se s rijeima:
- Tako ti Allaha, moj sine, ako ti nisi nikakav zvjezdar, nemoj
stavljati svoj ivot na kocku i nemoj pristajati na moj uvjet! Jer ja
sam si to postavio kao uvjet, da u svakomu pojedinomu, koji ue
k mojoj keri i ne izlijei je, dati odrubiti glavu. Ali ma tko da je
uope uini zdravom, da u toga s njome vjenati. Nedaj se svojom
ljepotom i ljupko u zavesti u bludnju. Tako mi Allaha, tako mi
Allaha!
ako je ti ne izlijei , ja u ti dati odrubiti glavu!
Tada Kamar ez-Zaman odgovori:
- To ti stoji slobodno, i ja pristajem. Ja sam to znao ve prije
nego to sam do ao k tebi.
Nato kralj el-Ghajur dadne da dou kadije, kako bi ih imao za svjedoke protiv n
jega, i predade ga u kopljeniku s rijeima:
Odvedi ovoga k Sitt Buduri!
Tada ga u kopljenik uzme za ruku i poe s njime u predvorje. Ali Kamar ez-Zaman p
o uri pred njim gore, a u kopljenik pone trati i dovikivati mu:
- Hej ti tu, ipak nemoj uriti u svoju vlastitu propast! Ja jo
nikada nisam vidio nijednoga zvjezdara da tako kao ti tri u svoju
vlastitu nesreu. Ti meutim ni ne zna , kakve ti nevolje predstoje!
No Kamar ez-Zaman okrene svoje lice od u kopljenika..."
122
Ali kada je poela

dvjestaietvrta no
<9
\
I
<tf*
A
m
<m
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u kopljenik rekao Kamar ez-Zamanu:
Strpi se, nemoj tako uriti!
No Kamar ez-Zaman odvrati od njega lice i pone izgovarati ove stihove:
Ja sam mudrac, ali pobedastio od tvoje ljepote, Ja ne znam, to da ka em, zbrkan u g
lavi.
Ako te nazovem Suncem
tvoja ljepota nikada ne i ezava pred mojim pogledom; ali Sunc
a zalaze.
Tebe resi savr en ukras, koji rjeit ovjek
ne mo e objasniti i o kome ne mo e pjevati nijedan pjeva.
Zatim u kopljenik zadr i Kamar ez-Zamana pred zavjesom ispred vrata, a princ mu r
ekne:
to ti je od dvoga dra e: trebam li tvoju gospodaricu
obraivati i lijeiti odavde, ili trebam ui k njoj i iza zavjese uiniti
da ozdravi?
123
Dvjestaietvrta no
Zauen nad njegovim rijeima u kopljenik odgovori:
- Ako je ti izlijei odavde, tada je to vei dokaz tvoje izvrsnosti.
I Kamar ez-Zaman sada sjedne ispred zavjese na pod, uzme tintarnicu, pero od
trske i papir, i na njemu napi e ove rijei: 'Ovo je pismo onoga, u kome buja strast
, * kojega mui ljubav, * i ije dane broji nevolja. * Jao onomu, ija se nada u ivot g
ubi, * i kojemu pred oima stoji sigurna smrt! * Njegovo je srce te ko od tuge,
*
i ono nema vi e nikakva spasitelja niti pomonika. * A od njego
va budna pogleda * nijedan tje itelj ne zadr ava alost. * Dan mu
prolazi, raspaljen plamenovima, * a no u gorkoj muci. * Njegovo
je tijelo izoblieno od mr avosti, * otkada o njoj koju ljubi, ne
prima nikakvu vijest. *' Nato on napi e ove stihove:
Ja pi em, i moje srce udi za tim da misli samo na tebe, Oko mije ranjeno od krvi, k
ojom plaem.
Tijelo pokriva vatra e nje i tuge
Ko uljom mr avosti, s kojom se tijelo sjedinjuje.
Ja tu im kod tebe ljubav, otkada me mui I oduzima u meni mjesto strpljenju:
Budi milostiva, imaj smilovanja, posvjedoi svoju naklonost, Moje je srce razdrto
snagom ljubavi.
I pod stihovima napi e ove rimovane rijei: '* Srca ozdravljaju
*
pri pogledu ljubljenih bia. * Komu se od ljubljene dogodila
nepravda, * njegov je lijenik Allah. * Tko od vas ili nas poini
izdaju * ne posti e ono, za im udi. * Nema ni ta ljep e od jedno
ga zaljubljenoga, koji ustraje u vjernosti * jednoj ljubljenoj, kroz
koju biva muen. *'
Kao potpis meutim on napi e: 'Od njega, koji je zaslijepljen od strasti, * koji
je smeten od ljubavi, * kojemu je san popla en
124

e njivom snagom ljubavi, * koji je bio zarobljen od mahnite strasti, * od Kamar ezZamana, * ehrimanova sina, * najljep em biseru njezina vremena, * izabranoj huriji,
* gospodarici Buduri, * keri kralja el-Ghajura. * Znaj, da ja nou bdijem, a da si
danju zadajem mune brige, * da me uvijek izjedaju bolest i mr avost, * ljubav i pa
tnja e nje. * Mnogo je mojih uzdaha, * nikakva cilja suzama. * Ja sam prognan od lj
ubavi, * strast me je dovela na rub groba, * a bolje rastanka spr ila moje srce. *
Kao kakav krivac sam posveen e nji, * drug sam na putu patnji. * Ja sam ovjek s besa
nicom, ije se oko nikada ne sklapa, * rob ljubavi, ije suze uvijek teku. * Nikada
se ne gasi vatra u mome srcu, * nikada ne poivaju aree boli moje e nje.'
Na rubu meutim on napi e ovaj lijep stih44:
Pozdrav, koji iz riznica Gospodnje milosti uri K njoj, kod koje boravi moje srce
i moja du a.
I ktomu napi e jo ove stihove:
Omogui mi vijest o sebi, mo da e tvoja poruka Imati prema meni samilosti, srcu poklo
niti utjehu.
U mojoj se strasti prema tebi i mojoj ljubavi ini neznatnim ono, to ja trpim, patn
ja i muka.
Neka Alldh ouva narod, ije mije boravi te tako daleko, Ljubav sam prema njemu zatvor
io u jednu vrstu krinju.
Sada mi se udes smilovao njegovom naklono u I bacio me u prah pred vratima moje naj
milije.
44 Stihovi se naime ovdje sastoje od po dva polustiha.
125
Dvjestaietvrta no
Vidio sam Buduru sebi uz bok na postelji,
Mjesec je mojega vremena45 zasjao sjajem njezina Sunca.
Nakon to je Kamar ez-Zaman zatim bio zapeatio pismo, napi e kao natpis ove stihov
e:
Upitaj moje pismo o onome, stoje napisala moja pisaa trska, Potezi e ti objaviti m
oju patnju i moju ljubav.
Pri pisanju su iz mojega oka provalile suze, I ah, e nja se potu ila listu kroz moju
trsku.
Nikada suze nisu prestajale istjecati na list. Ako moje suze presu e, lijevat u svo
ju krv.
I naposljetku on napi e na poleini pisma:
aljem tvoj prsten, koji sam jednom zamijenio, Kada smo si bili blizu. Po alji mi sv
oj prsten!
Nato Kamar ez-Zaman stavi Sitt Budurin prsten u presavijeno pismo i preda ga
u kopljeniku. Ovaj ga uzme i ue s njim k svojoj gospodarici..."
45 Mjesec = kamar, vrijeme = zaman.
126
Ali kada je poela
K&&&&S&&&&&&&&&& &&&&&&&&&&&&&&$
V
dvjeslaipela no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Kamar ez-Zaman prsten stavio u pi
smo i predao ga u kopljeniku, i da ga je ovaj nato uzeo i u ao s njim Sitt Buduri. O
na uzme poslanicu iz u koplje-nikove ruke, otvori je i nae u njoj svoj vlastiti prs
ten. Zatim ona proita list, pa kada je bila razumjela sadr aj, ona spozna da on dol
azi od njezinoga ljubljenoga i da je on sam taj, koji stoji pred zavjesom. I tad
a ona bude gotovo kao izvan sebe od radosti, od glasnoga joj se klicanja ra ire i
porastu njezine grudi, i ona izgovori ove stihove:
Ja sam dugo tugovala, jer nas je udes rastavio, I uvijek su mi suze tekle iz moj
ih oiju.
Zaklela sam se, ako bi nas ikada udes trebao ponovo sjediniti, Da neu nikada pono
vo svojim jezikom spomenuti rastanak.
Radost je iznenada do la k meni i nou me je
Veliinom onoga, to me je obradovalo, navela na plakanje.
O oko, tebe u svako doba prate suze,
One teku u mojoj radosti i takoer u mojoj patnji.
127
Dvjestaipeta no
Nakon ovih se rijei gospodarica Budur smjesta podigla, upela svoje noge vrsto p
reme zidu i svom svojom snagom povlaila o eljezni prsten, sve dok ga o vratu nije
bila slomila i takoer raskinula lanac. Zatim istri iza zavjese van, baci se prema
Kamar ez--Zamanu i poljubi ga u usta, ba kao to se golubovi ljube kljunovima. I on
a ga zagrli sa svom silovito u svoje strasti i svoje e nje, i uzvikne:
- Moj ljubljeni, jesam li ja budna ili sanjam? Je li nas Allah
stvarno sjedinio u svojoj dobrostivosti, nakon to smo tako dugo
bili rastavljeni? Hvala neka je Njemu, koji nas je sastavio zajedno,
nakon to smo ve bili izgubili svaku nadu!
Kada ju je u kopljenik tako vidio, on urno otri ka kralju el--Ghajuru, poljubi pr
ed njim pod i rekne:
- Visoki gospodaru, znaj, ovaj je zvjezdar najmoniji i najmu
driji od svih zvjezdara! On je izlijeio tvoju ker, dok je stajao pred
zavjesom, a da nije ulazio k njoj!
Kralj meutim rekne:
Tono pogledaj, je li ta vijest istinita!
- O gospodaru - odgovori u kopljenik podigni se i
pogledaj je, kako je ona zadobila snagu, koja je polomila eljezne
lance, kako je izjurila k zvjezdani, poljubila ga i zagrlila!
Sada se kralj el-Ghajur podigne i otie k svojoj keri. Kada ga je ona ugledala,
skoi, zamota svoju glavu i izgovori ova dva stiha:
Ja ne volim sivdk, akalicu, jer ako je imenujem, Tada izreknem sivdk, to jest, nek
oga drugoga nego tebe.
Ali ljubim arak, grm, jer ako njega imenujem, Tada izriem arak, to jest, vidim te
.46
46 Posrijedi su igre rijei sa "sivak" (= akalica, tarilo za zube) i "siva-k"
(= netko drugi nego ti), i vrste raslinja "arak" (= Salvadorapersica) i "ara-k"
( = vidim te). akalice su se naime pravile od grana arakova grma.
128
Tada se njezin otac tako silno obraduje nad njezinim ozdravljenjem, da je got
ovo izgubio razum, i on je poljubi u elo. Jer on ju je vrlo volio. Zatim se kralj
el-Ghajur obrati Kamar ez-Zamanu, raspita se o njegovu zdravlju i upita ga:
Iz koje ti zemlje dolazi ?
Princ mu nato ispria o svome podrijetlu i svome stanju i izvijesti ga, da je n
jegov otac kralj Sehriman. Zatim mu ispria cijelu svoju povijest, od poetka do kra
ja, i ispripovjedi mu sve, to je on bio do ivio s gospodaricom Budurom, i uz to mu
takoer ispria, kako je on bio uzeo prsten s njezina prsta i njoj stavio svoj prste
n. Pun zaprepa enosti nad svim tim kralj el-Ghajur uzvikne:
Va a povijest zaslu uje da bude zabilje ena u knjigama,
kako bi bila itana jo poslije va e smrti iz pokoljenja u pokoljenje!
Zatim on smjesta dadne pozvati kadije i svjedoke i dadne napisati brani zapis
za gospodaricu Buduru i Kamar ez-Zamana. Nadalje izda zapovijed, da grad bude ok
ien tijekom sedam dana, a sluge rasprostru stolove sa svakovrsnim jelima. Tako bu
de proslavljen veliki blagdan sveanosti, grad bude okien, svi bojovnici obuku svoj
e najrasko nije haljine, a radosna vijest bude posvuda objavljena udaranjem u bubn
jeve. Kamar ez-Zaman meutim ue ka gospodarici Buduri. Njezin se otac radovao njezi
nu ozdravljenju i njezinu vjenanju i zahvaljivao Allahu, to se ona bila sjedinila
u ljubavi s jednim lijepim mladim princom. Nevjesti dakle bude pred njim skinut
veo, i oboje su nalikovali jedno drugomu po ljepoti i dra esnosti, po ljupkosti i
krasoti. I iste je noi Kamar ez-Zaman kod nje otpoinuo i postigao kod nje cilj svo
jih elja. I takoer je ona uti ala svoju udnju za njim i u ivala u njegovoj ljepoti i lj
upkosti. Sve do jutra oni ostanu sjedinjeni u prisnom grljenju. Sljedeega meutim d
ana kralj dadne prirediti sveanu gozbu i pozove na nju sav narod, sa otoka u nuta
rnjem moru i u moru izvan njega. Tada donesu stolove i najprobranija jela, i sto
lovi ostanu prostrti tijekom punoga jednog mjeseca.
Nakon to je Kamar ez-Zaman tako bio uti ao svoju e nju i postigao cilj svojih elja,
i nakon to je u svojoj srei dugo vreme129
Dvjestaipeta no
na bio kod gospodarice Budure, tada se morao sjetiti svojega oca, kralja Sehrima
na. On ga ugleda u snu, kako mu govori:
Moj sine, zar mi ti to mo e uiniti?
A zatim mu u snu otac izgovori ove stihove:
Mjesec, koji je sjao u tami, me je prepla io svojim i eznuem I dopustio je mojim oima d
a vide jo samo zvijezde.
Priberi se, moja du o! Mo da e se on uskoro opet vratiti. Podnosi, moje srce, strplji
vo, to ti se zbog njega dogodilo!
Kada je Kamar ez-Zaman bio vidio u snu svojega oca, koji mu je tako predbaciv
ao, on se ujutro probudi alostan i tu an. A kada ga je zatim gospodarica Budur upit
ala za razlog, on je izvjesti o tome, to je bio vidio..."
130
Ali kada je poela
dvjestai esta no
Oo0 C
SP c
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, nakon to je gospo
daricu Buduru bio izvijestio o tome, to je vidio u snu, oti ao s njome k njezinu oc
u, i da su mu njih dvoje o tome ispriali i zamolili ga za dozvolu, da smiju otput
ovati. Kada je on dao princu to dopu tenje, gospodarica Budur rekne:
Dragi oe, ja to ne bih mogla podnijeti, da se od njega rastajem.
Onda putuj s njim! - odgovori njezin otac i dadne joj
dopu tenje, da sa svojim suprugom izbiva jednu punu godinu, a da
zatim svake godine po jednom dolazi, kako bi posjetila svojega oca.
Tada ona svojemu ocu poljubi ruku, a isto tako uini Kamar ez-Zaman. Nato kralj
el-Ghajur pone svoju ker i njezina supruga opremati za putovanje. On ih opskrbi p
opudbinom i svim stvarima, koje su potrebne za put, naredi da za njih dovedu kon
je, koji su bili oznaeni igovima, nadalje dromedare, a za svoju ker jednu nosiljku,
dadne za njih natovariti mule i teretne deve i dadne im robove i druge ljude za
poslu ivanje. Tako im dadne dopremiti sve, to su trebali za putovanje. Na dan pola
ska meutim, kada je kralj el-Ghajur uzimao opro taj od Kamar ez-Zamana, on mu poklo
ni
131
Dvjestai esta no
deset rasko nih poasnih haljina, koje su bile izvezene zlatom i op ivene draguljima.
Ktomu mu dadne deset konja, deset devinih kobila i jedan koveg zlata, i on prepor
ui svoju ker, gospodaricu Buduru, njegovoj za titi. Po to ih je jo otpratio sve do kraj
a otokog kraljevstva, on uzme opro taj od Kamar ez-Zamana, prie k svojoj keri, gospod
arici Buduri, koja je bila u svojoj nosiljci, povue je na svoje grudi i poljubi j
e. Zatim u suzama izrekne:
Ti koji tra i rastanak, polako! Grljenje je nagrada ljubavi.
Polako! Nain je udesa obmana, Srei ve kima rastanak.
Zatim on ode od svoje keri, opet prie k njezinu suprugu Kamar ez-Zamanu i jo jed
nom uzme od njega opro taj i poljubi ga. Naposljetku se meutim rastane od oboga i v
rati se sa svojom vojskom natrag u svoju prijestolnicu, nakon to im je bio izdao
zapovijed za pokret.
Putovali su dakle Kamar ez-Zaman i njegova supruga, gospodarica Budur i njiho
va pratnja, prvi, drugi, trei i etvrti dan. A po to su tako bili putovali sve dalje
tijekom cijeloga jednog mjeseca, zaustavili su se uz jednu livadu, jedan prostra
n kraj, u kome se nalazilo mnogo krme. Ondje su podigli svoje atore, najeli se i
napili i po li na poinak. Takoer je legla gospodarica Budur a kada je Kamar ez-Zaman
u ao u njezin ator, on je nae kako le i i spava. Bila je odjevena u ko ulju od svile bo
je marelice, koja je davala razabrati cijelo njezino oblije, na njezinoj se glavi
nalazila zlatom izraena marama, koja je bila op ivena biserima i draguljima. Iznen
ada vjetar digne njezinu ko ulju u zrak i otpuhne je sve do iznad pupka, tako da s
u bile razgoliene takoer njezine sise, i na njoj postane vidljivim trbuh, koji je
bio bjelji od snijega. U svakome bi od njegovih nabora na la mjesta unca orahova u
lja. Tada on bude obuzet jo e om ljubavnom stra u, i rekne:
132
Ako bi mi rekli, kada vru plamen gori
I kada mi se plamtea vatra iri kroza srce i grudi:
eli li dakle vi e da s njome bude sjedinjen
Nego da pije hladnu vodu? - uzviknuo bih: Nju jedinu!
Zatim Kamar ez-Zaman stavi svoju ruku na vrpcu njezinih gaa, povue je i razve e j
e, jer je njegovo srce udjelo za njome. Iznenada ugleda jedan dragulj, crven popu
t zmajske krvi, koji je bio privr en na vrpci. On ga odve e, pogleda ga i opazi, da su
na njemu urezana dva reda imena na nekom pismu, koje nije mogao proitati, Zauen, o
n u sebi rekne:
- Kada ovaj kamen ne bi za nju bio velika dragocjenost, tada ga ona ne bi na
ovaj nain privezala za vrpcu svojih gaa i ne bi ga kod sebe sakrila na najsigurnij
em mjestu, kako ga ne bi izgubila. Sto bi ona mogla s njim initi? I kakva bi tajn
a u njemu mogla biti posrijedi?
Zatim on uzme kamen i napusti ator, kako bi ga promotrio pri svjetlu ..."
133
Ali kada je poela
^939$WSW99WS W?? W?????W$'s3

dvjestaisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje on uzeo kamen, kako bi ga promotr
io na svjetlu. I dok ga je on tako dr ao u ruci i pomno razgledavao, kadli se na n

jega ustremi neka ptica, istrgne mu kamen iz ruke, odleti s njime i zatim se ope
t spusti na zemlju. U svojoj brizi za kamen on potri za pticom. Ona meutim poleti
istom brzinom, kojom je Kamar ez-Zaman trao, ispred njega. Princ je uzme slijedit
i sve dalje, od mjesta do mjesta i od bre uljka do bre uljka, sve dok nije pala veer
i spustila se tama. Tada ptica sjedne na neko visoko drvo. Princ ostane stajati
pod njim bez pomoi, a njegove su ga snage napu tale od gladi i iscrpljenosti. Ve se
osjeao izgubljenim i htjedne se vratiti, ali nije vi e poznavao put, kojim je do ao,
i tako se nad njim spusti mrak. Tada on uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega!
Zatim je legao ispod drveta, na kome je sjedila ptica, i spavao sve do jutra.
Kada se nato probudio iz sna, vidio je, kako se bila probudila takoer ptica i up
ravo poletjela s drveta. Sada Kamar ez-Zaman poe za njome, a ta je letjela polako
dalje, istom onom brzinom, kojom je princ hodao. Tada se morao nasmije iti, i on
rekne:
135
Dvjestaisedma no
Allahovo udo! Juer je ova ptica letjela tako brzo, kako sam
ja trao. A danas ona zna, da sam se probudio umoran i da ne
mogu vi e tako brzo trati kao prije, pa zato leti tako polako, kako
ja hodam. Tako mi Allaha, to je neobino! Ali ja ovu pticu moram
slijediti, bez obzira na to, vodi li me to u ivot ili u smrt. Ii u za
njome, kamo se god ona uope okrenula. Jer ona e se sigurno
zaustaviti u nekome nastanjenom kraju.
Tako dakle Kamar ez-Zaman poe dalje, dok je ptica letjela iznad njega i svaku
no provodila na jednom drvetu. Slijedio ju je tijekom deset dana, i pri tome se p
rehranjivao plodovima te zemlje i i pio vodu iz njezinih potoka. Ali o jedanaest
ome danu doe do nekoga nastanjenog grada. Tada ptica iznenada odlepr a odatle, tako
brzo kako bi netko trepnuo okom, uleti u taj grad i i ezne princu s oiju. Taj nije
razumio, to to znai, i nije znao, kamo je ptica bila i eznula. I on zauen uzvikne:
- Slava neka je Allahu, koji me je sauvao, sve dok nisam
do ao do ovoga grada!
Zatim on sjedne uz neki potok, opere si ruke, noge i lice i neko vrijeme otpoi
ne. Pri tome je razmi ljao o svome ranijem ivotu u bezbri nosti i srei i u sjedinjenju
s ljubljenom, i promatrao svoje sada nje stanje, umor, brige, usamljenost u tuini,
glad i bol zbog rastanka. Suze mu poteku iz oiju i on rekne:
Ja sam skrivao, to mi se od tebe dogodilo, ali je to do lo na svjetlo dana.
San je uzmaknuo od mojega oka, tako da je ostajalo besano.
Uzviknuo sam, kada je bijeda gotovo lomila moje srce: O udesu, ne mui me uvijek,
ne ranjavaj me.
Pogledajte ipak, kako moja du a lebdi u nu di i opasnosti!
Kada bi samo gospodar ljubavi pravedno sa mnom postupao, Tada mojemu oku ne bi b
io uskraen san.
136
O gospodarice, smiluj se onomu, kojega je e nja uinila bolesnim,
Budi milostiva prema monomu ovjeku, koga je ljubav dovela u bijedu,
Prema njemu, koji je neko bio bogat a sada ivi u siroma tvu.
Koritelji su te muili, ja ih nisam slijedio, U i sam uinio gluhima i svoja usta nije
mima.
Oni su rekli: Ti ljubi jednu vitku. A moj je odgovor bio:
Ja sam je izabrao izmeu mnogih i ostavio sam gomile drugih.
Odustanite, oko e biti slijepo, ako udes tka nesreu!
Po to je tako izrekao, Kamar ez-Zaman opet otpoine. Zatim se podigne i polako je
i ao dalje, sve dok nije do ao u grad..."
137
zapoela po Kraljevu odobrenju.
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, po to je tako izre
kao, otpoinuo, i zatim stupio kroz gradska vrata, a da nije znao, kamo bi se treb
ao okrenuti. Tako je i ao kroz grad od jednog kraja sve do drugoga. Kroz kopnena j
e vrata bio u ao, i zatim je bio i ao sve dalje, dok nije do ao do morskih vrata, a da
nije nai ao ni na jednoga od gradskih stanovnika. Taj je naime grad le ao na morsko
j obali. Po to je sada bio iza ao kroz morska vrata, koraao je dalje, sve dok nije pr
ispio do gradskih vrtova i lugova. Onamo on ue i nastavi hodati dalje ispod drvea.
Konano doe do jednoga vrta, pred ijim vratima ostane stajati. Tada izae k njemu uvar
vrta i pozdravi ga. Kada mu je princ bio uzvratio pozdrav, vrtlar mu za eli dobro
do licu i rekne mu:
Hvala neka je Allahu, da si umakao pred stanovnicima
ovoga grada, a da nisi pretrpio tetu! Brzo ui u ovaj vrt, prije neko
to te netko od njih ugleda!
Posve zaprepa en, Kamar ez-Zaman ue u vrt i upita vrtlara:
Sto je to dakle sa stanovnicima ovoga grada, i kako s njima
stoji?
139
Dvjestaiosma no
Znaj, svi su stanovnici ovoga grada magi. Ali tako ti Allaha,
ka i mi, kako si ti do ao do ovoga grada? Zbog ega si uope stu
pio u na u zemlju?
Sada Kamar ez-Zaman ispria vrtlaru sve, to je bio do ivio, od poetka do kraja. Sil
no zaprepa en ovaj nato rekne:
Znaj, moj sine, zemlja je muslimana odavde daleko udalje
na. Izmeu nje i nas le i put od etiri mjeseca morem, kopnom
meutim traje cijelu jednu godinu. Mi imamo jedan brod, koji se
svake godine otisne na more i plovi s robom do prvih muslimanskih
zemalja. On plovi odavde do mora Otoka Ebanovine i odande
prema Otocima Chalidan, nad kojima vlada kralj Sehriman.
Sada je Kamar ez-Zaman neko vrijeme razmi ljao i do ao do spoznaje, da e za njega
biti najbolje to, da ostane u vrtu kod vrtlara i da mu slu i kao nadniar. Tako mu o
n dakle rekne:
Hoe li me primiti kao nadniara u ovome vrtu?
Slu am i pristajem!
rekne ovaj i odmah ga poui, kako se dovodi voda do lijeha.
Tada Kamar ez-Zaman pone onamo dovoditi vodu i plijeviti motikom korov. Vrtlar mu
dadne jednu kratku plavu suknju, koja mu je dosezala sve do koljena. Ali dok je
Kamar ez-Zaman kod vrtlara navodnjavao drvee, prolijevao je rijeke suza. A budui
da je bio tako sam u tuini, nije mu mogla nijedna no i nijedan dan donijeti poinak,
i on pone pjevati pjesme o svojoj ljubljenoj, meu kojima takoer ovu pjesmu:
Vi ste nam dali obeanje. Niste liga odr ali? Dali ste nam svoju rije. Niste lije obi
stinili?
Mi smo bdjeli poradi ljubavi, a vi ste spavali.
A tko spava, taj ipak nije ravan onomu, tko bdije.
Mi smo vam se za kleli, da emo ljubav dr ati u tajnosti. Vas je dra io klevetnik. On
je govorio, jer ste vi govorili.
140
O vi moji prijatelji, u patnji i u radosti, U svako ste mi doba samo vi cilj elja
.
Kod jednoga od ljudi boravi moje mueno srce,
O kada bi on poznavao milost i suut prema mojoj nevolji!
Nije svako oko jednako ranjeno kao moje oko, Nije svako srce jednako prognano ka
o moje srce.
Vi ste postupili nepravedno, rekli ste: 'Ljubav ini nepravdu.' Da, vi zaista imat
e pravo, jer svijet je takav.
Upitajte zaljubljenoga, koji vazda uva vjernost, Pa ak i ako mu buktea vatra dr i src
e u plamenu!
Ako o meni donosi presudu moj protivnik u ljubavi,
Kod koga da se alim? Komu u onda objaviti svoju patnju?
A da ne nosim u sebi elju za nje nom ljubavlju, Tada moje srce ne bi bilo posveeno l
jubavnoj slu bi!
Tako je to stajalo s Kamar ez-Zamanom, sinom kralja Sehri-mana. Njegova je su
pruga meutim, gospodarica Budur, ki kralja el-Ghajura, tra ila, kada se probudila, s
vojega mu a, ali ga nije nalazila. Sada ona opazi, da su njezine gae otvorene. Tada
potra i vor, u kome se nalazio dragulj, ali primijeti, da je on razrije en i da kame
n nedostaje. I ona rekne u sebi samoj:
- udo Allahovo! Gdje je moj suprug? To je, kao da bi on bio uzeo kamen i oti ao
. Ali on ipak ne poznaje tajnu koju on skriva. Kamo bi on samo mogao otii? To mor
a biti neka neobina stvar, koja ga je potakla da ode. Jer on to nije mogao podnos
iti, da se makar samo na jedan sat odvaja od mene. Prokleo Allah kamen i onaj as!
141
Dvjestaiosma no
Nato se gospodarica Budur zamisli, tim to si je govorila:
Ako ja izaem k slugama i objavim im, da je moj suprug i eznuo, tada e me oni po eljeti. Zato moram primijeniti neku lukav tinu.
Smjesta obue haljine svojega mu a Kamar ez-Zamana, sve e si oko svoje glave turban
, koji je sliio njegovu, obuje izme i sve e veo oko podbratka i usta. U nosiljci meut
im dadne da sjedi jedna robinja. Ona dakle izae iz svojega atora i pozove konju are.
Kada su joj ovi bili doveli konja, ona uzja i i izda zapovijed, da se vezuju tova
ri. Po to se to bilo dogodilo, zapovjedi da se krene. Nato karavana nastavi svoje
putovanje. Princeza se meutim znala tako dobro pretvarati, da nitko nije sumnjao,
da je ona sam Kamar ez-Zaman, a ona mu je takoer sliila po stasu i liku. Tako je
putovala sa svojom pratnjom, dan i no, sve dok nije do la do jednoga grada, koji je
le ao na slanome moru. Ondje naredi da se zaustave pred vratima i razapnu atore, k
ako bi se odmorili. Zatim se raspita o tome gradu, i bude joj reeno:
Ovo je Grad Ebanovine. Nad njim vlada kralj Armanus, i on
ima ker po imenu Hajat en-Nufus..."
142
Ali kada je poela
dvjestaideveta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je tada, kada je gospodarica Budur
naredila da se zaustave pred vratima Grada Ebanovine, kako bi se odmorili, kralj
Armanus izaslao jednog poslanika, kako bi saznao, koji kralj logoruje ondje pre
d vratima njegove prijestolnice. Kada je glasnik do ao k atorima, on upita ljude, i
oni mu ispriaju, da je to jedan princ, koji je odlutao s puta. Da on meutim putuj
e prema otocima Chalidan ka kralju ehrimanu. Tada se izaslanik vrati ka kralju Ar
manusu i ispostavi mu izvje e. A kada je kralj bio uo njegove rijei, on izja i s velika i
ma svoje dr ave, strancima ususret. Kada je meutim stigao do atora, sja i gospodarica
Budur sa svojega konja, a sja i takoer kralj Armanus. Oni pozdrave jedno drugo, i o
n je uvede u grad, popne se s njome u svoj dvorac i zapovjedi, da se rasprostru
stolovi i da se iznesu zdjele s raznovrsnim jelima. Takoer izda zapovijed, da pra
tnju gospodarice Budure odvedu u gostionicu. Tako oni ondje ostanu tri dana. Nat
o se kralj uputi ka gospodarici Buduri. Ona je meutim toga dana bila u kupelji, i
sada se njezino lice sjalo poput svjetlosti punog Mjeseca, tako da je sav svije
t bio njome oaran i da su srca ljudi pri pogledu na nju bila ushiena. Kada je kral
j Armanus u ao k njoj, ona je nosila svilenu haljinu, koja je bila izraena zlatom i
op ivena draguljima. I on joj rekne:
143
Dvjestaideveta no
Moj sine, gledaj, ja sam star, slab starac, i ja nisam bio nika
da blagoslovljen sinom, nego samo jednom kerju, koja po ljepoti
i ljupkosti nalikuje tebi. Ja sada nemam vi e snage, da upravljam
kraljevstvom. Stoga ono treba biti tvoje, moj sine, i ako ti se svidi
ova moja zemlja i ti htjedne ovdje ostati i ovdje stanovati, tada u
te njome o eniti i dati ti svoje kraljevstvo, kako bih ja mogao
poivati.
Tada gospodarica Budur pogne svoju glavu, a od zbunjenosti joj izbiju na elo g
ra ke znoja, i ona rekne sama u sebi:
to da ja, sirota ena, uinim? Ako ne pristanem, nego ga
napustim, tada neu biti sigurna od njega. Zatim e on zacijelo izaslati za mnom vojsku i dati me ubiti. Ako meutim pristanem na
njegov prijedlog, tada e moja tajna doi na svjetlost dana. Sada
sam takoer izgubila jo i svojega ljubljenoga Kamar ez-Zamana, i
ne znam, to se s njime zbilo. Tako se dakle mogu spasiti samo
time, da utim i pristanem i ostanem kod njega, sve dok Allah ne
izvr i ono, to se mora dogoditi.
Zatim gospodarica Budur podigne svoju glavu, i, tim to se slo ila s kraljem Arma
nusom, ona rekne:
Obradovan zbog toga, kralj zapovjedi izvikivau, da obznani po Otocima Ebanovin
e, da se treba proslaviti radosna sveanost i da se moraju okititi kue. I okupe se
komornici, namjesnici, emiri, veziri, dr avni velika i i gradski kadije. Zatim se on
odrekne svojega gospodstva, postavi za sultana gospodaricu Buduru i odjene je u
haljinu kraljevske asti. Nato svi emiri stupe pred gospodaricu Buduru u vrstom uv
jerenju, da je ona mladi. I svaki je pojedini od njih, koji ju je pogledao, bio t
ako uzbuen zbog prekomjernos-ti njezine ljepote i ljupkosti, daje smoio svoje gae.
Kada je dakle kraljica Budur bila postavljena za vladara i dok su udarali bubnje
vi, kako bi objavili ovu radosnu vijest, i kada je ona zatim bila sjela na svoje
prijestolje, tada se kralj Armanus dadne na opremanje svoje keri Hajate en-Nufus
. I poslije nekoliko dana bude gospodarica Budur uvedena k Hajati en-Nufus. Tada
su one bile kao dva
144
Mjeseca, koji u isto vrijeme izlaze, ili dva Sunca, koja sjedinjena stoje na neb
u. Nakon to su zatim za njih bili zapalili svijee i rasprostrli za njih postelju,
vrata budu zakljuana i zastori spu teni. Sada gospodarica Budur sjedne s princezom
Hajatom en-Nufus. Tada ona pomisli na svojega ljubljenoga Kamar ez-Zamana i njom
e ovlada gorka patnja. Ona zaplae, jer je on bio od nje rastavljen i daleko, i re
kne:
Ti daleki, za kojega se moje srce sve bolnije brine,
Ostala sam bez ijednoga daha u tijelu, otkada mi vi e nisi blizu.
Neko sam imala oko, koje se tu ilo zbog bdijenja. Sada su ga rastopile suze. Ah, ka
da bi jo bilo bdijenja!
Kada si odande oti ao, ostala mi je jo nje na e nja, Pitajte sada o njemu, kakvu je sudb
inu na ao u tuini!
Kada moje oi ne bi bile preplavljene suzama,
Tada bi prostrana zemlja bila spaljena mojim plamenovima.
Tu im seAllahu zbog prijatelja, kojeg sam izgubila,
Koji mojoj ljubavnoj tuzi ne posveuje nikakvo smilovanje.
Ni ta mu nisam uinila na ao, osim to za njim eznem, Ljudima ljubav ipak uvijek donosi r
adost i patnju.
Kada je gospodarica Budur bila izgovorila te stihove, ona poljubi u usta prin
cezu Hajatu en-Nufus, koja je sjedila pokraj nje. Zatim se ona odmah podigne, ob
avi abdest, i tako se dugo molila, sve dok princeza nije zadrijemala. Nato ona l
egne k njoj na postelju i ostane, tim to joj je okrenula lea, kod nje sve do jutra
. Kada je meutim svanuo dan, kralj i njegova supruga dou k svojoj keri i upitaju je
, kako joj je bilo. Tada im ona ispria, to je bila do ivjela i kakve je ula stihove.
145
Dvjestaideveta no
Dok je Hajat en-Nufus tako razgovarala sa svojim roditeljima, kraljica je Bud
ur bila u meuvremenu iza la i sjela na prijestolje svojega gospodstva. Dou sada k nj
oj emiri i svi dr avni poglavari i velika i i estitaju joj na njezinu gospodstvu. Oni
poljube pred njome pod i zazovu na nju nebeski blagoslov. Ona ih je meutim gleda
la osmjehujui se, davala im poasne haljine, dodjeljivala emirima i dr avnim velika ima
vi a dostojanstva i vea lena i darovima je obasipala trupe. Tada je oni zavole, a
sav se narod molio za dugo trajanje njezina gospodstva, tim to su vjerovali, da j
e ona mu karac. Ona je izdavala zapovijedi i zabrane, donosila presude, oslobaala z
atvorenike i otpu tala pristojbe. Tako je sjedila u vijenici, sve dok nije zapoela n
o. Zatim opet ode u odaju, koja je bila za nju pripremljena, i ondje nae Hajatu en
-Nufus kako sjedi na postelji. Ona sjedne k njoj, pogladi je po leima, pomiluje j
e i poljubi je u elo. Zatim meutim izgovori ove stihove:
Sada je moja tajna kroz suze iza la na glas.
Moje je izmr avjelo tijelo moju e nju objelodanilo.
Ja sam skrivala ljubav, ona postane objavljenom o danu rastanka
Zavidnicima kroz moju bijedu, koja nije bila skrivena.
Ti, koji si napustio seiju, donio si
Mojemu tijelu bolest i mojoj du i nevolju.
-j
Ti stanuje duboko u srcu, a moje su oi Poplavljene od suza, moje su trepavice crve
ne od krvi.
Krv u svojega srca dati za njega, koji boravi daleko, Zauvijek, i moja e mu e nja bit
i objavljena.
Imam oko, koje se iz ljubavi prema njemu Odreklo sna, povazdan je ranjeno od suz
a.
146
Neprijatelji su jamano vjerovali, da u ja to podnijeti, Ali ne, moje uho nikada ne
smije na njih obraati pa nju.
Va a mije vjera bila na tetu, i ja sam postigla Kroz Kamar ez-Zamana cilj svojih elj
a.
On je u sebi sjedinio kreposti, koje nikada prije njega Neki kralj iz davnine ni
je posjedovao kao on.
Zbog njegove su milosti i dobrostivosti sada ljudi zaboravili Velikodu nost Ibn Za
ide,47 Muavijinu48 milostivost.
Kada vrijeme ne bi bilo prekratko, moje pjevanje ne bi posustalo Pred tvojom lje
potom, jo bih te dugo slavila.
Zatim se kraljica Budur podigne, obri e svoje suze, obavi ab-dest i pone se moli
ti. Iznova je molila toliko dugo, sve dok princezu Hajatu en-Nufus nije svladao
san, tako da je zadrijemala. Zatim poe na spavanje gospodarica Budur, i spavala j
e njoj uz bok sve do jutra. Sada se ona podigne, izgovori jutarnju molitvu i sje
dne na prijestolje svojega gospodstva. Izdavala je zapovijedi i zabrane, sudila
i izricala presude.
Dok je ona bila time zaposlena, doe u meuvremenu kralj Armanus k svojoj keri i u
pita je, kako joj je bilo. Tada mu ona ispripovjedi sve, to je bila do ivjela. Ona
mu takoer ponovi stihove, koje je bila izgovorila kraljica Budur, i zakljui s rijei
ma:
- Dragi oe, ja nisam jo nikada vidjela nekoga razumnijega i ednijeg ovjeka od svo
jega mu a. Samo on uvijek plae i uzdi e.
47
Ma'n ibn Zai'da, glasovit po svojoj dare ljivosti i plemenitosti,
je ivio u
VIII. stoljeu poslije Kr., pod posljednjim Omaijadima i prvim Abasidima.
48
Muavija I., prvi omaijadski kalif, je vladao od 661. do 680. god
ine. Bio je
pametan politiar, a ponekad je s blago u postupao ak i prema svojim nepri
jateljima, kako bi ih pridobio za sebe.
147
Dvjestaideveta no
Njezin joj otac odgovori:
- Moja keri, strpi se s njim jo ovu treu no. Ako on zatim ne ue k tebi i ne uzme t
i djevianstvo, tada je na nama, da od-va emo i postupimo. Zatim u ga ja li iti vlasti
i protjerati ga iz na e zemlje.
Po to je on sa svojom kerju bio dogovorio ovaj plan, on sakrije u sebi svoju nam
jeru..."
148
Ali kada je poela
dvjestaideseta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Armanus, po to je sa svojom ke
rju bio dogovorio ovaj plan, sakrio u sebi svoju namjeru. Kada je zatim do la no, p
odigne se gospodarica Budur s prijestolja gospodstva i uputi se u dvor. Ondje ue
u odaju, koja je bila za nju pripremljena. Ona opazi, kako gore svijee i kako tu
sjedi gospodarica Hajat en-Nufus. I opet je ona morala pomisliti na svojega mu a i
na sve ono, to im je ono kratko vrijeme bilo donijelo, u boli zbog rastanka. Tad
a ona pone plakati i tu iti se i
aljivati u uzdahe, i uzme izgovarati ove stihove:
Vijest je o meni, zaklinjem se, prodrla kroz svijet, Ba kao to Sunce spaljuje cije
lu stepu.
Govorili su njezini znakovi, samo je njihov smisao bio taman, I zato raste moja e n
ja, i nikada joj nema kraja.
Ja sada mrzim lijepo strpljenje, otkada ljubim. Jesi li ikada vidio zaljubljenik
a kako mrzi ljubav?
Pogled, koji ini bolesnim, me je estoko pogodio.
A tko postaje bolesnim od pogleda, s njime je brzo svr eno.
149
Dvjestaideseta no
Pustio je uvojke da lepr aju i spustio svoj veo, Tada sam i svijetlo i tamno ugled
ala ljepotu oblija.
U njegovima mi rukama stoje bolest i ozdravljenje,
Samo, tko je pribavio bolest, ubrzo e izlijeiti ljubavne patnje.
Pojas poiva opijen na njezinu meku tijelu, A bedra se puna zavisti ne podi u.
Rasko uvojaka na njezinu svijetlom elu slii Tamnoj noi, prokinutoj jutarnjom svjetlo u.
Po to je bila izgovorila ove stihove, ona se htjedne opet poeti moliti. Ali je H
ajat en-Nufus vrsto pograbi za njezin skut, tim to je uzviknula:
O moj gospodaru, zar ti pred mojim ocem, koji ti je ipak
uinio tako mnogo dobra, nema nikakva stida, da me sve do sada
ostavlja samu?
Kada je Budur takvo to od nje ula, ona na istome mjestu ostane uspravno sjedei i
upita:
Moja mila, to ti to govori ?
Ja ka em
odgovori ova - da jo nikada nikoga nisam vidjela, tko je tako ohol kao
ti! Zar mora dakle svatko, tko je lijep, biti takoer tako ohol? Ali ja to ne ka em
zato, kako bih u tebi probudila elju prema sebi, nego samo zato, jer sam zabrinu
ta za tebe zbog kralja Armanusa. Jer on je odluio, ako me ti noas ne pojebe i ne od
uzme mi djevianstvo, da e te sutra ujutro skinuti s polo aja i protjerati te iz svoje
zemlje. Da, mo da e gnjev u njemu postati tako silan, da e te dati ubiti. Gledaj, m
oj gospodaru, ja osjeam sa aljenje prema tebi, i zato te opominjem. Sada mo e donijeti
svoju odluku.
Kada je gospodarica Budur bila ula te rijei iz njezinih usta, ona obori glavu k
podu, u nedoumici, to da uini. Zatim rekne u sebi samoj:
150
Ako se budem protivila, ja sam izgubljena. A ako pristanem,
tada e moja tajna izai na vidjelo. Ovdje sam sada kraljica nad
svim Otocima Ebanovine, i oni se podvrgavaju mojoj vlasti. A
samo u se ovdje moi opet sjediniti s Kamar ez-Zamanom, jer on
do svoje zemlje nema nikakvoga drugog puta osim preko Otoka
Ebanovine. Ah, u nedoumici sam, to da uinim? Svoju u stvar
preporuiti Allahovim rukama. Jer on je najbolji Upravitelj. Ja
ipak nisam nikakav mu karac, da bih mogla otvoriti ovu djevicu!
Nato kraljica Budur rekne Hajati en-Nufus:
Moja mila, da sam te ja ostavio samu i sebe tebi uskratio, to
se dogodilo posve protiv moje volje.
I zatim joj ona ispria, to je bila do ivjela, od poetka do kraja, poka e joj se i za
moli je:
Usrdno te molim, tako ti Allaha, nemoj me odati, uvaj
moju tajnu, sve dok me Allah opet ne sjedini s mojim ljubljenim
Kamar ez-Zamanom. Zatim neka doe, to hoe doi..."
151
Ali kada je poela
dvjestaijedanaesta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je gospodarica Budur izvijestila Ha
jatu en-Nufus o svojoj povijesti i da ju je zamolila za utnju. Kada je dakle ova u
la njezine rijei, ona bude vrlo zauenom nad kraljiinim do ivljajima. I ona osjeti prem
a njoj sa aljenje, usrdno se pomoli, da se ona uzmogne opet sjediniti sa svojim lj
ubljenim Kamar ez-Zamanom, i rekne:
Draga sestro, budi bez brige i bez straha! Imaj samo str
pljenja, dok Allah ne izvr i ono, to je prije odredio!
Nato ona izgovori stihove:

Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Klju je za nju izgubljen, a kua je zasunu
ta.
Tajnu uva samo pouzdan ovjek.
I tajna je kod najboljih ljudi zapeaena.
Poslije ovih stihova ona nastavi:
Sestro, plemenit je ovjek, u ijim grudima tajna mo e po
ivati kao u grobu. Ja nikada neu odati tvoju tajnu.
153
Dvjestaijedanaesta no
Zatim su se jedna s drugom alile, grlile su se i ljubile i spavale skoro sve d
o vremena poziva na jutarnju molitvu. Tada se Hajat en-Nufus podigne, donese jed
noga goluba mladunca, zakolje ga iznad svoje ko ulje i umrlja se krvlju. I po to je
zatim skinula svoje gae, glasno povie. Tada k njoj po ure njezine slu kinje i udare u
radosne poklike. Sada takoer doe k njoj unutra njezina mati, upita je, kako joj je
bilo, pone je njegovati i ostane kod nje sve do veeri. Kraljica Budur meutim, im je
nastalo jutro, ode u kupelj, opere se i izmoli jutarnju molitvu. Zatim se uputi
u vijenicu, sjedne na vladarsko prijestolje i pone narodu izricati presude. Kada
je dakle kralj Armanus uo radosne uzvike, on upita, to je posrijedi. Tada mu bude
ispriano, da je njegova ki uinjena enom. Tomu se on obraduje, i njegove se grudi nad
mu od glasnog klicanja. Dadne prirediti veliku sveanu gozbu, uz iju proslavu narod
proboravi dugo vremena.
Ostavimo mi sada te dvije i okrenimo se ka kralju ehrimanu! On je, nakon to su
njegov sin i Marzuvan izja ili u lov i hajku, kao to je prije bilo ispriano, ekao, sv
e dok se nije spustila no. Kada meutim njegov sin zatim jo nije dolazio, provodio j
e no bez spavanja, da, no mu je postala duga, pritiskao gaje muan nemir, njegova je
uzbuenost postajala sve jaom, i on je povjerovao, da nikada nee svanuti dan. Kada
je meutim bilo do lo jutro, ekao je svojega sina sve do podneva. A kako se on ni zat
im jo nije vraao doma, tada ve njegovo srce pone slutiti rastanak, i on se estoko uzb
udi u brizi za svojega sina. Glasno uzvikne:
Jao, moj sine!
Zatim pone plakati, sve dok suze nisu smoile njegove haljine i iz razdrta srca
istisnule rijei:
Povazdan sam korio narod ljubavi.
Tada mi se morala pribli iti njezina slatkoa i gorina.
Ispijao sam u punim gutljajima pehar njezine tvrdoe, I postao sam podanikom njezi
nu gospodaru i sluzi.
154
Udes se zakleo, da e on vladati u povodu na ega rastanka, I sada je udes odr ao svoju
zakletvu.
Nakon to je bio izgovorio ove stihove, on obri e svoje suze i dadne preko glasni
ka trupama priopiti zapovijed za polazak, i zapovjedi, neka se po ure na jedno dugo
trajno putovanje. Tada cijela vojska ustane na noge, i sultan se zaputi, gorei u
nutrini od brige za svojega sina Kamar ez-Zamana, i sa srcem, koje je osjealo jo s
amo tugu. I putovalo se ubrzanim mar evima. Kralj dakle podijeli svoju vojsku na es
t dijelova, na desno i lijevo krilo, na prednju i stra nju etu i ktomu na dvije sre
di nje jedinice, i dadne im rei, da se o sljedeem danu svi trebaju susresti zajedno
na raskri ju putova. Tada su se vojna odjeljenja razi la, nastavili su mar i tijekom
cijeloga ostatka dana putovali sve dalje, dok nije poela no. Ali su oni jahali tak
oer tijekom cijele noi, sve dok nisu o sljedeem podnevu svi do li na ono mjesto, na k
ome su se sastajala etiri puta. Sada nisu znali, kojim je putem bio udario princ,
ali su ubrzo ugledali ostatke razderanih haljina i raskomadano meso. Takoer su u
gledali jo prisutne tragove krvi i pregledavali svaki komad odjee i mesa na svim s
tranama. Kada je kralj Sehriman to vidio, on iz dna svojega srca ispusti glasan
krik i uzvikne:
- Jao, moj sine!
I on se pone udarati po licu, upati si bradu, razdere svoje haljine, a jer je vr
sto vjerovao u smrt svojega sina, sve je jae plakao i jadikovao. S njim su takoer
plakali bojovnici. Jer oni su svi povjerovali, da je Kamar ez-Zaman poginuo, i p
oeli su se posipati pra inom po glavi. Zatim se nad njima spusti no, dok su oni tako
jo plakali i naricali, sve dok nisu bili blizu oajanju. Kraljevo se meutim srce bi
lo rasplamtilo od goruih uzdaha, i on izgovori ove stihove:
O ne korite alosnoga zbog njegove tuge,
Njemu je dovoljno pala u dio nevolja puna patnje.
155
Dvjestaijedanaesta no
On plae u prekomjernosti brige i boli,
A njegove muke objavljuju, kakva vatra u njemu bukti.
O sretan, koji ljubi, ako mu se patnja zaklela, Da njegovo oko nikada ne treba b
iti bez suza.
On pokazuje patnju, po to ga je napustio svijetli Mjesec, Koji ljep e od drugih zrai
svojim sjajem.
Ah, njemu je sada smrt dala ispiti pun kale
0
danu, kada je ovaj oti ao i i eznuo iz zaviaja.
Da, on je napustio zemlju i oti ao od nas u bijedu
1
nijednom bratu nije za opro taj ponudio ak ni ruku.
Donio nam je meutim bol rastanka i tugu I golemu muku i brigu, kada nas je napust
io.
Sada je on oti ao i rastao se od nas, Gospod neka ga nadati svojim rajem.
Kada je kralj Sehriman bio izgovorio ove stihove, on se sa svojim trupama vra
ti natrag u svoju prijestolnicu..."
156
Ali kada je poela
dvjestaidvanaesta no
3 Sgg
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kralj Sehriman, kada je bio izgo
vorio ove stihove, sa svojim trupama vratio natrag u svoju prijestolnicu. On je
bio siguran, da je njegov sin poginuo, i pretpostavljao je, da ga je napala neka
divlja zvijer, ili neki drumski razbojnik, i daje rastrgan na komade. Zatim on
dadne po Otocima Chalidan izvikivati, da se stanovnici od tuge za njegovim sinom
Kamar ez-Zamanom trebaju odjenuti u crninu. Takoer dadne njemu u spomen podii grae
vinu, koju je nazvao 'Kuom tuge'. I sada je obiavao samo svakog ponedjeljka i etvrt
ka u svojoj vijenici izricati presude nad svojim bojovnicima i podanicima, dok je
u preostale dane u tjednu odlazio u Kuu tuge i ondje samo tugovao i svojoj boli
davao odu ka u tu aljkama. I tako je govorio:
Danje e nje dan, kada ti stoji preda mnom, Dan je nesree meutim dan, kada odlazi od men
e.
Makar ak provodio no u tjeskobi i pod prijetnjom nesree,
Tvoja mije blizina slada nego boravak u daljini sa svom nevoljom.
157
Dvjestaidvanaesta no
I dalje je govorio:
Svoj bih ivot dao za njega, koji je svojim odlaskom Duboko povrijedio srca, izmuio
ih i slomio.
Tako ushtjela radost ispuniti rok udovi tva,
Otkada sam kod njegova odlaska izrekao trostruku rastavu od nje.
Tako je to stajalo s kraljem Sehrimanom. Ali je kraljica Budur, ki kralja el-G

hajura, bila ostala kao vladarica zemlje Ebanovine. Ondje je narod obiavao u nju
upirati prstima i kazivati:
To je zet kralja Armanusa!
I svaku je no poivala zajedno s gospodaricom Hajatom en-Nufus i tugovala u suza
ma zbog svoje e nje za svojim suprugom Kamar ez-Zamanom. Zatim je obiavala oslikavat
i njegovu ljepotu i ljupkost i eljela da s njime bude sjedinjena, ma bilo to takoe
r samo u snu. I pri tome je govorila:
Allah bome zna, ja sam, otkad si se od mene rastavio, Tako dugo plakala, sve dok
mi suze nisu presahnule.
Tada mi moj koritelj rekne. 'Strpljenja! Stei e ih.'
Ja uzviknem: 'O ti koji me kori , strpljenja, kako da ih naem?'
Ostavimo mi sada kraljicu Budur, i opet se okrenimo ka Kamar ez-Zamanu! Taj j
e bio ostao ve cijelo jedno vrijeme ondje u vrtu kod vrtlara. Ali je on dan i no p
lakao i tugovao je u stihovima za pro lim danima bla enstva i za noima veselja. Zatim
mu je vrtlar obiavao kazivati:
O koncu e godine brod voziti prema zemlji muslimana.
U takvim je mislima ivio princ, sve dok jednoga dana nije vidio, kako se narod
okuplja. Kada se on nad time udio, upravo k njemu doe vrtlar i rekne:
158
Moj sine, ostavi danas posao na miru i nemoj odvoditi k drveu nikakvu vodu. Je
r danas je blagdan, i ljudi jedni druge posjeuju! Odmaraj se dakle, ali dr i jedno
oko na vrtu. Jer ja u za tebe pogledati za brod! Preostaje samo jo stanovito kratk
o vrijeme, dok te ne mognem poslati doma u zemlju muslimana.
Nato on napusti vrt, dok je Kamar ez-Zaman ondje ostao sam. On dakle iznova p
one razmi ljati o svom polo aju. Tada mu se kidalo srce, a tekle su mu suze. Da, plak
ao je tako estoko, da je pao u nesvijest. Kada je zatim opet do ao k sebi, podigne
se i pone hodati okolo po vrtu. I razmi ljao je, smeten i pun patnje, o nepravdama
vremena i o dugom boravku u tuini i usamljenosti. Iznenada se meutim spotakne i pa
dne prema naprijed. Njegovo elo udari o neki izboen korijen drveta i razdere mu se
, s ela mu potee krv i pomije a se s njegovim suzama. Tada si on obri e krv, otare svo
je suze i sve e si elo nekim komadom platna. Zatim je obilazio po onome vrtu dalje,
zami ljen i alosna srca. I sluajno njegov pogled padne na neko drvo, u ijoj su se kr
o nji svaale dvije ptice. Jedna od njih napadne na drugu, udari je kljunom po vratu
i otkine joj glavu s tijela. Zatim odleti s glavom, dok je tijelo mrtve ptice p
alo pred Kamar ez-Zamana na zemlju. I dok je ono tu le alo, spuste se dolje k njem
u dvije velike ptice, ijedna stane s njegove prednje strane, a druga uz rep. Obj
e su nad mrtvim tijelom spustile svoja krila i kljunove, ispru ile svoje vratove i
plakale. Tada je morao zaplakati takoer Kamar ez-Zaman, kada je vidio kako te dv
ije ptice tuguju za svojom drugom. Jer on je pomi ljao na rastanak sa svojom supru
gom i na svojega oca..."
159
Ali kada je poela

dvjestaitrinaesta no
n HeS
3 ggg
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, kada je vidio ka
ko te dvije ptice tuguju za svojom drugom, morao zaplakati zbog rastanka sa svoj
om suprugom i svojim ocem. A kada je on dalje promatrao te dvije ptice, vidio je
, da one kopaju grob i u njega sahranjuju ubijenu pticu. Zatim one odlete u zrak
i neko mu vrijeme i eznu s oiju. Ali se ubrzo vrate natrag s pticom ubojicom i spus
te se s njome na grob ubijene ptice. Ondje ponu klju-vati po ptici-ubojici, sve d
ok je nisu bile ubile, rasporile joj trbuh, istrgle joj utrobu i pustile da po g
robu ubijene ptice potee njezina krv. Zatim raskljuju njezino meso, razderu njezi
nu ko u na komade, izvade sve, to je bilo u njezinoj utrobi, i razbacaju to unaokol
o. Sve se to zbivalo, dok je Kamar ez-Zaman gledao i udio se. I dok je on tako pr
omatrao to mjesto, na kome su te dvije ptice bile ubile drugu pticu, njegov pogl
ed padne na ne to, to je vidio da se svjetluca. On prie i nae volje te ptice. On ga u
zme, a kada ga je otvorio, nae u njemu dragulj, koji je bio postao uzrokom rastan
ka s njegovom suprugom. Ali kada ga je on ugledao i prepoznao, sru i se od radosti
onesvije en na tlo. Po to je zatim opet bio do ao k sebi, on uzvikne:
Slava neka je Allahu! Ovo je jedan dobar znak, koji mi navje uje ponovno sjedin
jenje s mojom ljubljenom.
161
Dvjestaitrinaesta no
Zatim ga pomno promotri, prinese ga k oima, sve e ga za svoju ruku i obraduje se
svojoj srei. Na to je opet i ao uokolo i ekao vrtlara sve do veeri. Ali on nije dola
zio. Tako Kamar ez-Zaman legne na svoje uobiajeno mjesto i odspava sve do jutra.
Tada se dadne na svoj posao, sve e si oko pasa u e od palminih vlakana, uzme sjekiru
i ko aru, poe kroz vrt, pa kada je do ao do jednoga rogaa, udari sjekirom po njegovu
korijenu. Budui da je zazvonilo, kao da je udarac pao na metal, on ukloni s tog m
jesta zemlju na stranu, i otkrije neka preklopna vrata. Njih on otvori..."
162
Ali kada je poela
dvjestaietrnaesta no
'8 S i =1 S|S
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, po to je bio otvor
io preklopna vrata, na ao neki ulaz i neke stube. On sie niz njih dolje, i tu otkri
je neku staru dvoranu iz vremena "Ada i Thamuda49, koja je bila od tesana kamena
i imala nads-voen strop. On opazi, da je ona puna sjajnoga crvenog zlata, i u se
bi rekne:
Sada je nevolji kraj. K meni su do le srea i radost!
Zatim se iz te nadsvoene prostorije opet popne u vrt, polo i preklopna vrata ona
ko, kako su bila prije, vrati se do svojega radnog mjesta i uzme dovoditi k drveu
vodu, sve dok dan nije po ao u smiraje. Tada doe takoer vrtlar i rekne mu:
Moj sine, raduj se, uskoro e moi putovati natrag u zaviaj.
Trgovci su se opremili za putovanje, a brod e za tri dana zaplovi
ti pod jedrima prema Gradu Ebanovine. To je prvi muslimanski
grad. Kada prispije onamo, mora jo
est mjeseci putovati dalje
kopnom, dok ne stigne na Otoke Chalidan, nad kojima vlada kralj
ehriman.
49 'Ad i Thamud su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije.
163
Dvjestaietrnaesta no
Kamar ez-Zaman obradovan rekne:
Ne odustajte od njega, koji nikada nije mogao odustati od vas, Nemojte njemu, ko
ji je nedu an, tvrdoom initi pote koe!
Netko bi drugi nego ja od vremena davnog rastanka Zacijelo promijenio svoju nara
v i ne bi vas vi e poznavao!
Nato Kamar ez-Zaman poljubi vrtlaru ruku i rekne mu:
- Moj oe, kao to ti meni donosi veselu vijest, tako u ja
takoer tebe obradovati jednom velikom radosnom vije u.
Nato mu on ispria o dvorani, koju je bio na ao, a vrtlar obradovan rekne:
- Moj sine, ja sam u ovome vrtu ve od prije osamdeset godi
na, a nisam jo nikada ni ta otkrio. Ti meutim nisi kod mene jo
ni punu jednu godinu dana, a ve si na ao to blago. To je za tebe
jedan dar s neba, ono e sada uiniti kraj tvojoj nevolji, i ono e ti
pomoi, da se mogne vratiti k svojima i da se ponovo sjedini sa
svojima milima. ^
Ali Kamar ez-Zaman odgovori:
Mi ga moramo meusobno podijeliti!
Zatim on povede vrtlara do onoga mjesta i poka e mu zlato, koje se nalazilo u d
vadeset kraga. Deset od njih uzme on, a deset uzme vrtlar, tim to rekne:
- Moj sine, napuni si mijehove vrapjim maslinama, koje rastu
u ovome vrtu. Takvih ima samo u na oj zemlji, a trgovci ih izvoze
u sve zemlje. Stavi ih u njih zajedno sa zlatom i uporabi ih kao
krinku, tim to e najprije u mijehove staviti zlato, a potom
masline na zlato. Zatim zatvori mijehove i uzmi ih sa sobom na
brod.
164
Kamar ez-Zaman se dakle odmah prihvati posla, da napuni pedeset mijehova. Sta
vljao je u njih zlato, i sakrivao ga je, tim to je masline, koje je polagao na zl
ato, iskoristio kao krinku. Takoer e dragulj polo io u jedan od tih mijehova. Zatim
sjedne s vrtlarom na pod, kako bi naklapali. Pa budui da je sada osjeao izvjesnos
t, da e se opet sjediniti sa svojima i uskoro biti kod njih, sam je u sebi rekao:
Kada doem do Otoka Ebanovine, odande u otputovati prema zemlji svojega oca. A p
osvuda u se raspitivati o svojoj ljubljenoj Buduri. Ah, kada bih samo znao, da li
se ona vratila u svoju zemlju ili je otputovala dalje prema zemlji mojega oca,
ili je li joj se na putu ne to dogodilo!
I zatim on rekne:
Oni su mi posadili ljubav u srce i oti li. Sada je kua ljubljene na udaljenu mjestu
.
Mene su napustili atori i njihovi stanari, Svratiste, koje me ne poznaje, je dale
ko.
I ezlo je takoer moje strpljenje, otkada su oni i ezli, Od mene je pobjegao moj san i m
oja vrstoa.
Otkada su me napustili, napustile su me radosti, Ah, ja nikada neu nai neko mjesto
poinka.
Pri rastanku su uinili da mi iz oka poteku suze, A uvijek ih lijem zbog njihova b
oravka u daljini.
Ako eznem za time, da ih jednom vidim, I ako je previ e uzdaha, ekanje predugo,
Tada mislim na njihov lik, a u mome srcu
Stanuje ljubav i vjerno sjeanje i tako nemirna e nja.
165
Dvjestaietrnaesta no
Dok je dakle Kamar ez-Zaman jo ostajao ondje, kako bi priekao kraj tih triju da
na, ispriao je vrtlaru pripovijest o pticama i sve, to se s njima bilo dogodilo. A
ovaj se nad time vrlo zaudio. Nato obojica legnu na spavanje, i spavali su sve d
o jutra. Sljedeega se meutim jutra vrtlar razboli. Le ao je bolestan tijekom dva dan
a, ali je o treem danu bolest u njemu postala tako estokom, da se posumnjalo u nje
govo ozdravljenje i da je Kamar ez-Zaman bio zbog toga duboko zabrinut. Tada izn
enada doe kapetan s mornarima, i oni upitaju za vrtlara. Bude im reeno, da je bole
stan. Zatim oni upitaju dalje:

- Gdje je dakle taj mladi, koji hoe s nama ploviti prema Otocima Ebanovine?
- To je va sluga, koji stoji pred vama - odgovori Karnar ez--Zaman i nalo i, nek
a se mijehovi odnesu na brod.
Ovi ih uzmu i princu jo reknu:
- Po uri se. Jer vjetar je povoljan!
- Slu am i pokoravam se! - odvrati on.
Zatim on odnese na brod svoju putnu zalihu i jo se jednom uputi k vrtlaru, kak
o bi mu rekao zbogom. Ali ga nae ve u samrtnikoj borbi, i tako mu on sjedne do glav
e i sklopi mu oi. A kada je zatim njegova du a bila napustila tijelo, on opremi le i
sahrani ga u zemlju, tim to je du u preporuio milosrdnosti Allaha Uzvi enoga. Kada je
meutim opet do ao k brodu, nae, da je ovaj ve bio podigao jedra i otplovio. I on ga
je gledao kako sve dalje otplovljava na puinu, sve dok nije i ezao s njegova pogleda
. Sada je Kamar ez-Zaman bio smeten i u nedoumici, poput nekoga, tko uzalud smi lj
a odgovor i takoer sam ne mo e poeti govoriti. Tako se on vrati natrag u vrt i sjedn
e, zgrbljen od briga i pritisnut tugom. Posipao se je pra inom po glavi i udarao s
e po licu..."
166
Ali kada je poela
dvjestaipetnaesta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman, kada je brod bio
otplovio, vratio natrag u onaj vrt i sjeo, pognut od briga i pritisnut tugom. Z
atim meutim unajmi vrt od njegova vlasnika i postavi jednog ovjeka, koji mu je pod
njegovim vodstvom pomagao pri navodnjavanju drvea. Nato se uputi k preklopnim vr
atima, sie u nadsvoenu dvoranu, napuni preostalo zlato u pedeset mijehova, polo i na
njega masline i raspita se o brodu. Kada su mu rekli, da on putuje svake godine
samo jednom, tada poraste njegov nemir, i on pone uzdisati nad svojom nevoljom,
pogotovo nad time, to je bio izgubio kamen, koji je pripadao gospodarici Buduri,
i on pone plakati noima i danima i u pjesmama se tu iti na svoju patnju.
Ostavimo mi dakle Kamar ez-Zamana za sobom i slijedimo brod! Taj je plovio uz
povoljan vjetar i doplovio do Otoka Ebanovine. Dogodilo se meutim, kako je to bi
lo odreeno od udesa, da je kraljica Budur sjedila kod prozora, koji je gledao pre
ma moru, i da je ugledala brod, kako uz obalu baca sidro. Tada joj zakuca srce,
i ona odmah uzja i konja s emirima i komornicima i namjesnicima, odja i do obale i z
austavi se kod broda, upravo kada je roba bila iskrcavana i smje tana u skladi ta. Z
atim naredi da doe k njoj kapetan i upita ga, to donosi. Taj joj odgovori:
167
Dvjestaipetnaesta no
O kralju, ja na ovome brodu donosim mirodije, crnila za oi,
ljekovite pra ke, pomasti, meleme, svakojake skupocjenosti i vred
note, rasko ne tkanine i rupce od jemenske ko e, u tolikome
mno tvu, da to deve i mule ne bi mogle nositi, ktomu esencije,
zaine, sumatransku alojevinu, tamarinde i vrapje masline, kojih
samo rijetko ima u ovoj zemlji.
Kada je kraljica Budiir ula da se govori o vrapjim maslinama, njezino ih srce p
o eli, i ona upita zapovjednika broda:
Koliko si maslina donio sa sobom?
On odgovori:
Donio sam sa sobom punih pedeset mijehova. Njihov
meutim vlasnik nije do ao s nama. Neka kralj uzme od njih toliko,
koliko hoe!
Sada ona zapovjedi:
Iskrcaj te ih na kopno, da ih vidim!
Tada kapetan dovikne mornarima, i oni donesu pedeset mijehova. Kraljica jedan
otvori, pogleda masline i rekne:
Ja u uzeti ovih pedeset mijehova i platiti vam za njih cijenu,
ma koliko visoka ona bila.
Kapetan nato dadne kao odgovor:
Ove masline u na oj zemlji nemaju nikakve vrijednosti. Taj
je, koji je njima napunio mijehove, zaostao iza nas, a on je neki
siroma an ovjek.
Nato ona upita dalje:
A koliko iznosi ovdje njihova vrijednost?
Tisuu dirhema
odgovori ovjek. Sada ona rekne:
Uzet u ih za tisuu dirhema.
I ona zapovjedi, da se mijehovi odnesu u dvor. Kada je zatim bila nastala no,
ona zapovjedi, da se dadne donijeti jedan mijeh, i
168
ona ga otvori, dok u sobi nije bio nitko osim nje i Hajate en-Nufus. Ona stavi p
red sebe jednu zdjelu i istrese na nju mijeh, i iznenada u zdjelu takoer padne ci
jela gomila crvenoga zlata. Tada ona rekne gospodarici Hajati en-Nufus:
Ovo je bome sve samo isto zlato!
Smjesta dadne donijeti sve ostale mijehove, pretra i ih i nae ih sve gotovo pune
zlata, dok su masline sve zajedno punile jedva jedan jedini mijeh. Dok je ona s
ada pretra ivala po zlatu, nae u njemu kamen. Ona ga uzme u ruku, tono ga promotri,
i gledaj ovo, bio je to kamen, koji je ranije bio privr en za vrpcu njezinih gaa i ko
ji je Kamar ez-Zaman bio uzeo sa sobom. Kada je u to postala sigurnom, ona istis
ne krik radosti i padne onesvijescena na pod..."
169
Ali kada je poela

Sgs c
i dvjestai esnaesta no
ogo i
i
0S0
ogo I 1 ogo
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Budtir, kada je ugledal
a kamen, istisnula krik radosti i pala onesvijescena na pod. Po to je zatim opet b
ila do la k sebi, ona rekne u sebi samoj:
Ovaj je kamen bio uzrokom mojega rastanka od mojega
ljubljenoga Kamar ez-Zamana. Ali je on sada glasnik sree.
I ona rekne gospodarici Hajati en-Nufus, daje pronalazak toga kamena predznak
ponovnog sjedinjenja. Kada je meutim bilo svanulo jutro, ona sjedne na vladarsko
prijestolje i naredi da doe zapovjednik broda. I kada je ovaj stupio pred nju, o
n poljubi pred njome pod, a ona upita:
Gdje si ti ostavio vlasnika ovih maslina?
O najvei kralju na ega vremena
odgovori on
mi smo
ga ostavili iza sebe u Zemlji Maga. On je vrtlar.
Tada ona nastavi:

Ako mi ga ti ne dovede , tada ne sluti , kakva e se nesrea
dogoditi tebi i tvojemu brodu.
Zatim ona dadne zapeatiti robna skladi ta trgovaca i rekne im:
171
Dvjestai esnaesta no
- Znajte, vlasnik je ovih maslina moj du nik, i ja potra ujem
od njega novac. Ako mi ga vi ne dovedete ovamo, tada u vas sve
dati ubiti i zaplijeniti va u robu.
Ovi se dakle upute ka kapetanu i obeaju mu, da e mu nadoknaditi najamninu za nj
egov brod, ako otplovi natrag i po drugiput doe, tim to su ktomu jo dodali:
Uini, da se oslobodimo od ovoga nepravednog tiranina!
Tada se kapetan popne na palubu i dadne razapeti jedra. Allah mu je meutim bio
predodredio povoljnu plovidbu, i tako on jedne noi doe do otoka i odmah ode do vr
ta. Kamar ez-Zaman, kojemu je no postala predugom i koji je morao razmi ljati o svo
joj ljubljenoj, je tu sjedio i plakao nad svojim udesom i govorio:
Kako se poneka no, u kojoj tiho stoje zvijezde, Spu ta nad njime, koji ne mo e podnij
eti brige.
Kao Dan Uskrsnua u dalekoj budunosti On budan eka pun e nje danje svjetlo.
Tada kapetan pokuca na vrata. Kamar ez-Zaman ih otvori i izae k njemu. Mornari
ga smjesta pograbe i odvedu na palubu. Zatim razapnu jedra i zaplove. Jedrili s
u odatle dan i no. A budui da Kamar ez-Zaman nije znao, zbog ega se sve to dogaa, on
ih upita o razlogu. Oni mu dadnu kao odgovor:
- Ti si du nik kralja, koji vlada nad Otocima Ebanovine, zeta kralja Armanusa.
Ti mu hoe krasti njegov novac, ti bijedni mome!
- Tako mi Allaha - uzvikne on - ja za itavoga svojeg ivota jo nisam bio u toj z
emlji. Ja ga ne poznam.
Ali su oni s njime plovili dalje, sve dok nisu do li do Otoka Ebanovine. A ondj
e su ga ubrzo odveli ka gospodarici Buduri. Tek to ga je ona samo ugledala, prepo
znala ga je, i uzviknula:
- Ostavite ga kod u kopljenika. Oni ga trebaju odvesti u
kupelj!
172
I ona skine s trgovaca zabranu na trgovinu i pokloni kapetanu poasnu haljinu,
koja je bila vrijedna desettisua dinara. A kada je te veeri do la u palau, ona ispria
gospodarici Hajati en Nufus, to se bilo dogodilo, i ktomu doda:
uvaj tu tajnu, sve dok ja ne postignem svoj cilj i uinim
djelo, koje treba biti zabilje eno i poslije moje smrti itano pred
kraljevima i podanicima!
im je ona bila zapovjedila, da se Kamar ez-Zaman mora odvesti u kupelj, sluge
su to uinili i odjenuli mu kraljevsku haljinu. A kada je princ do ao iz kupelji, bi
o je tako nje an poput neke vrbove grane, ili poput neke zvijezde, ijim sjajem biva
nadma ena svjetlost Sunca i Mjeseca. I u njega se opet vrati natrag njegova ivotno
st. Zatim se on dadne na put k njoj i ue u palau. Kada ga je ugledala, ona prisili
svoje srce da se strpi, sve dok ne izvede svoju namjeru. Najprije mu pokloni bi
jele robove i u kopljenike, mule i deve, i dadne mu mnogo novca. Zatim dadne da se
uspinje od asti do asti, sve dok ga nije bila uinila upraviteljem riznice i povjer
ila mu dr avni novac. Tako mu je ona iskazivala naklonost i uinila ga svojim pouzda
nikom i upoznala emire s njegovim visokim polo ajem u astima. Tada su ga svi zavolj
eli. A kraljica Budur mu je svakoga dana umna ala njegove prihode. Ali Kamar ez-Za
man nije znao, zbog ega ga je ona tako odlikovala. Iz obilja svojega bogatstva on
pone poklanjati i isticati se dare ljivo u, i posveivati svoje vrijeme za obavljanje u
sluga kralju Armanusu, tako da ga je ovaj visoko cijenio i da su ga zavoljeli em
iri i sav narod, veliko i malo, i zaklinjali se njegovim ivotom. Pri svemu se tom
e Kamar ez-Zaman morao uvijek iznova uditi, to ga kraljica Budur tako iznimno odli
kuje. I tako on rekne u sebi samome:
Tako mi Allaha, ova velika naklonost ipak mora imati neki
razlog. Mo da mi ovaj kralj ukazuje takve uvijek sve vee poasti

samo zato, to ima na umu neko zlo. Sada ga moram zamoliti, da
mi dadne dopu tenje, da otputujem iz njegove zemlje.
Nato se on uputi ka kraljici Buduri i rekne joj:
O kralju, ti si mi ukazao preobilne poasti. Ali e ti mjeru
173
svoje dobrostivosti uiniti punom, ako mi dopusti da otputujem, tim to e mi opet uzeti
sve, to si mi milostivo poklonio.
Kraljica Budur se nasmije i i rekne mu:
Sto te tjera na to, da razmi lja o putovanju i da ne obraa
pa nju na opasnosti? Ti sada ipak stoji u visokim astima i u iva
dobroinstva, koja se uvijek umna aju!
Tada joj Kamar ez-Zaman odgovori:
O kralju, ova je naklonost, ako ona nema nikakva temelja,
najvee udo, pogotovo to si mi dodijelio dostojanstva, kakva su
opravdana samo za nekoga starog ovjeka, a ja sam ipak skoro jo
malo dijete.
Sada kraljica Budur rekne:
Razlog je tomu, to ja tebe ljubim, jer je tvoja ljupkost tako
iznimno velika i jer te resi tako zraea, divna ljepota. Pa ako mi
dopusti ono, to ja od tebe elim, tada u te jo vi e astiti i
umno iti darove i oitovanja naklonosti. Da, ja u te uiniti
vezirom, unato tvojoj mladosti, kao to su ljudi ovdje mene nad
sobom uinili sultanom. Danas to nije nikakvo udo, ako vladaju
mladi ljudi. Kako je ipak izvrsno rekao pjesnik:
ini se, da na e doba pripada Lotovu narodu, Ono se raduje tomu, da promie mlade.
Kada je Kamar ez-Zaman uo ove rijei, on se zastidi, i njegovi se obrazi zacrven
e, tako da se inilo da plamte. I on rekne:
Ja nemam elje, da stojim u toj naklonosti, koja vodi k tomu,
da poinim grijeh. Hou ivjeti tako, da budem siroma an svje
tovnim dobrima, ali bogat krepo u i mu evno u.
Ali kraljica Budur odgovori:
Ja se neu dati prevariti tvojom suzdr ljivo u, koja je
roena iz gordosti i stidljivosti. Jer izvrsno je rekao pjesnik:
Ja sam mu govorio o vremenu ljubavi, ali on rekne: 'Koliko se dugo namjerava gnja
viti bolnom rijeju?'
174
Tada sam mu pokazao zlato, i on pone govoriti: 'Kamo da pobjegnem od svemoi udesa?
'
Kada je Kamar ez-Zaman uo te rijei i takoer razumio stihove, on rekne:
O kralju, ja nisam navikao initi takve stvari. I ja nisam
dovoljno jak za to, da na meni le i takav teret, koji bi jedva mogao
podnijeti ak netko stariji od mene, da ne govorimo o tome da sam
ja posve mlad ovjek!
Kraljica Budur se nasmije i nad ovim rijeima, i rekne:
To je ipak posve neobino, da se ondje, gdje nedostaje
ispravna prosudba, jasno pokazuje zabluda! Ako si ti jo mlad,
kako se onda mo e bojati, da e biti gre an, i sebe okrivljivati za
prijestup. Ti si bome djeak, koji se jo ne nalazi u dobi odgo
vornosti. A neko dijete ipak neemo grditi niti koriti, ako se
zabuni! Ti sam sebe samo sili na puku prepirku rijeima. Ali ja
imam pravo da se tobom naslaujem. Zato prestani okoli ati i
izmicati se. Jer Allahova je zapovijed stanoviti unaprijed odreeni
znak. Ipak se bojati ponajvi e moram ja, da ne upadnem u zabludu.
Lijepo je rekao pjesnik:
Nadigao mi se visoko. Tada mi rekne djeak: 'Ubodi mi ga unutra i budi jak mu karac!
'
Ja reknem: 'To nije pravo.' On odgovori: 'Kod mene jest.' I ja pristanem, pojebe
m ga.
Kada je Kamar ez-Zaman morao uti ove rijei, tada se jasno danje svjetlo preobra
ti u mrak pred njegovim oima, i on uzvikne:
O kralju, ti ima kod sebe lijepili robinja i ena, i njima se
ravne u na e doba ne mogu nai. Zar ti one ne mogu biti dosta i
bez mene? ini s njima to, to hoe , a mene ostavi na miru!
Tada ona odgovori:
175
Ispravno si rekao. Pa ipak njemu, koji tebe ljubi, nee njihovim posredstvom b
iti slomljeni bol i tuga. Jer ako su priroda i naklonost pokvareni, tada se brzo
pokoravaju zlu savjetu. Stoga odbaci proturazloge i poslu aj pjesnikovu rije:
Vidi li na tr nici poredane plodove? Smokve jednomu, drugomu sikomore!
A jedan je drugi rekao:
Kod poneke je grivna na nozi nijema, ali jasno zvecka pojas. Jedan je bogat ovjek
, drugi se tu i zbog nu de.
Ti hoe , da ja posredstvom njezine dra i u ludosti tebe zaboravim.
Neu biti nikakav nevjernik, otkad sam srce ponudio vjeri.
Tako mi malje na obrazu, koja e brzo njezin uvojak baciti u sjenu,
Mene nee rastaviti od ljubavi prema tebi ni naji a cura ovoga svijeta.
I opet jedan drugi:
O ti, biseru ljepote, vjerujem u tvoju ljubav, Izabrao sam te kao jedino vjerois
povijedanje.
Samo sam poradi tebe napustio ene,
Ljudi vjeruju, da sam postao redovnikom, izgubljenim za svijet.
I opet jedan drugi:
Ne usporeuj nje nog djeaka s nekom curom, Ne slu aj klevetnika koji te neopravdano kri
vi!
176
Djevojka, kojoj lice ljubi noge, je Ipak daleko od srndaa, koji ljubi tlo!
I opet jedan drugi:
Za tebe u dati svoj ivot, samo sam tebe izabrao, Jer te nikada nee muiti enske patnje
niti poroaj.
Ali da sam enama htio posvetiti svoju naklonost, Tada bi za moju djecu irok svijet
bio premalen.
I opet jedan drugi:
Ona me je molila, a to se ipak nije nikada dogodilo, Tada je uzviknula razbje njen
a zbog svoje ljubavne muke:
'Ako na meni ne ispuni svoju mu ku du nost, ne kori me, kada se sutra probudi rogat!'
I opet jedan drugi:
Govorila mije, kada je nisam htio jebati: Ograniena ludo, ti si najvea budala na s
vijetu!
Ispravan ti se pravac k meni nije dopao,
Pokazat u ti jedan pravac, koji e ti se jamano dopasti!
I opet jedan drugi:
Ona mi je ponudila svoja stegna, Ja sam rekao: Neu doi k tebi.
Tada se ona okrene od mene i rekne: Tko je budalast, neka bude na ugaru.
177
Kako se to inilo u staro doba, To se danas posve zaboravilo.
Ona se okrene, tada ugledam Ono, to slii rastaljenu srebru.
O gospodarice, to je bilo dobro uinjeno, Da, dobro, mene ne spopada nikakva tuga!
Uinila si dobro, ponudila si vi e, Kao da bi bila posrijedi vi nja milost.
Kada je Kamar ez-Zaman saslu ao od nje sve ove stihove i postao sada sigurnim,
da ne mo e izmaknuti njezinoj po udi, tada on rekne:

- O kralju na ega vremena, ako to dakle mora biti, tada mi
obeaj, da e tomu slino uiniti sa mnom samo jedan jedini put,
premda e to jedva poslu iti tomu, da pobolj a tvoju pokvarenu
prirodu. Ali potom ti to nikada ponovo ne smije od mene zahtije
vati. Mo da e Allah zatim skinuti s mene krivnju.
Ona odgovori:
To ti obeajem. I nadam se, da e nam Allah dati opro tenje
i da e nam u svojoj milostivosti oprostiti taj te ki grijeh. Jer nebes
ki pojas pra tanja nije tako uzak, da ne bi obuhvatio takoer nas,
razrije io nas od grijeha i te kog tereta krivnje, i da nas iz mraka
bludnosti ne bi izveo k svjetlosti ispravnog vodstva! A kako je ipak
lijepa pjesnikova rije:
Narod nas sumnjii i na tome ustrajava
Sa svom svojom du om, svojim srcem, svagda nanovo.
Doi, hajde da uinimo ono, to oni misle i tako nepravdu, Koju nam oni ine, odvratimo,
ali samo jednom zatim kajanje!
178
Nato mu ona dadne vrsto obeanje i zakune mu se zakletvom Allahove opstojnosti,
da se to izmeu njih treba dogoditi samo jednom, jednom za sva vremena, pa makar t
akoer elja za njim njoj takoer priredila smrt i propast. Pod tim uvjetom on poe s nj
ome u jednu odaju, koju je jedino ona poznavala, kako bi ona gasila vatru, koja
je u njoj gorjela. On meutim rekne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
koji je uzvi en i svemogu! Ovo je od Preslavnoga i Svemudroga
-maprijed odreeno od prije dugo vremena.
Nato on odve e svoje gae, obliven sramom, dok su mu od prevelike tjeskobe iz oiju
tekle suze. Ali ga ona osmjehnuv i se pozove da s njome poe k postelji, i rekne:
Poslije ove noi ti nee vi e nikada morati vidjeti ne to
odvratno.
I ona se nagne prema njemu i poljubi ga, tim to se tijesno pri-vinula uz njega
i preplela svoje noge s njegovima. Zatim mu ona rekne:
Polo i mi svoju ruku izmeu bedara na mjesto, koje ti je
poznato. Mo da da e se kurac zatim, nakon to je le ao, opet moi
nadignuti!
Ali on zaplae i rekne:
- Ja se ni ta ne razumijem u te i takve stvari.
- Tako mi Allaha - uzvikne ona - ako uini , to sam ti zapovjedio, tada e ti odatle
porasti radost!
On dakle ispru i ruku, ali mu zadr e utroba. I on nae njezino stegno mek e od vrhnja
i nje nije od svile. Ali budui da se tim dodirivanjem kod njega bio probudio u itak,
on pone voditi ruku ovamo i onamo, sve dok nije do la do stanovite kupole, koja je
bila bogata blagoslovima i pokretima. Nato on rekne u sebi samome:
Zar je to mogue, da je ovaj kralj dvospolac, niti ena ni
mu karac?
Tako on zatim rekne glasno:
O Kralju, ja kod tebe ne nalazim nikakav alat, kakav inae
ima mu karac. to te je onda natjeralo na takav in?
179
Tada se kraljica Budur uzme smijati, sve dok nije pala na leda, i uvikne:
- O ti moj ljubljeni, kako si ti brzo zaboravio one noi, koje smo mi pro ivjeli
zajedno!
Nato me se ona dadne prepoznati, i on sada sazna, da je ona njegova supruga,
Sitt Budur, ki kralja el-Ghajura, gospodara otoka i mora. On je pritisne na sebe,
a ona njega takoer zagrli. On je poljubi, a ona opet poljubi njega. Zatim legnu
na postelju sjedinjenja, i izgovore pjesnikove rijei:
Kada ga je meka ruka namamila u moju blizinu, K mekom trbuhu s vrelom ljubavnom
mukom,
I njemu tvrdo srce napojila svojom nje no u, Tada je poslije dugog sustezanja napokon
pristao.
Od straha, da bi ga mogli vidjeti koritelji, ako bi do ao, Pojavio se, za tien opremo
m i vrsto opasan.
Struk se tu i zbog bedara, koja priti u noge Pri njihovu koraanju, kao teret devu.
On je opasan maem svojih pogleda, Oklopljen rasko ju uvojaka, koji tamno are.
Njegov mi miris objavljuje radost njegova dolaska, Ja letim poput neke ptice, ko
ja izlijee iz kaveza.
Obraze rasprostirem kao put za njegove cipele, On e mi pra kom od pra ine izlijeiti pa
tnju oiju.
Spajam ljubavne stjegove, kada ga grlim,
Razvezala sam vorove sree, ah, jednom mije bio tako daleko.
180
Sada u spremiti sveanost, on nek slijedi njezin zov pun radosti, daleko mu je nu da
sijede starosti.
U tap razasipa zvijezde zubi u ustima,
One ple u na licu, koje je crveno kao od vina.
Ja se meutim predajem u ni u njihovih radosti
sva onomu, ije injenje ak gre nicima podaruje kajanje.
Zaklinjem se ajetima50 danjeg svitanja51 na njegovu licu:
Suru vjeroispovijedanja Allahova jedinstva52 neu uz njega nikada zaboraviti.
Nato ispria kraljica Budur princu Kamar ez-Zamanu sve, to je bila do ivjela, od p
oetka do kraja. I on takoer njoj ispria sve svoje do ivljaje. Alije on potom pone kara
ti, tim to joj je rekao:
Sto te je samo potaklo na ono, to si mi noas uinila?
Ona odgovori:
Nemoj se na mene ljutiti! To se dogodilo samo za alu, i
kako bi jo uvealo u itak i radost.
Kada je zatim svanuo svijetao dan i pro eo svijet svojima vatrenim zrakama, po al
je kraljica Budur ovjeka ka kralju Ar-manusu, ocu princeze Hajate en Nufus. Ona g
a izvijesti o tome, kako je to s njome u istini, ispria mu, da je ona Kamar ez-Za
-manova ena, ispripovjedi mu, to su oboje bili do ivjeli i na koji su nain jedno od d
rugoga bili rastavljeni, i dadne mu na znanje, daje njegova ki Hajat en-Nufus jo u
vijek djevica. Kada je kralj
50 Ajet je stih, to jest: reenica, bilo da je po srijedi ovei reenini izriaj ili
samo jedan njegov dio.
51
Kur'an 93: Sura svitanja.
52
Kur'an 112: Sura Bo jeg jedinstva.
181
Armanus, vladar nad Otocima Ebanovine, bio uo povijest kraljice Budure, keri kralj
a el-Ghajura, on bude preko svake mjere zapre-pa en, i zapovjedi, da se ona zabilje i
zlatnim slovima. Zatim se okrene ka Kamar ez-Zamanu i upita ga:
Prine, hoe li postati mojim zetom i vjenati se s mojom
kerju Haj atom en-Nufus?
Dopusti mi da najprije upitam za savjet kraljicu Buduru. Jer
njoj zahvaljujem bezbrojna dobroinstva.
A po to se on s njome posavjetovao, ona rekne:
To je dobar plan! Zato se vjenaj s njome, a ja u joj biti
slu kinjom. Jer ja sam njoj du na za razliita dobroinstva, dobrostivost i naklonost. Pomisli takoer osobito na to, da smo mi ovdje
u njezinoj palai i da nas je njezin otac pretrpao dobrotom.
Budui daje Kamar ez-Zaman sada vidio, da kraljica Budur taj plan odobrava i da
ne gaji prema Hajati en-Nufus nikakvu ljubomoru, on se u tome s njome usuglasi.
.."
182
Ali kada je poela
=1 Sgg
dvjestaisedamnaesta no
3 gog
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman sa svojom suprugo
m, kraljicom Budurom u tome usuglasio. Tako on dakle ispria kralju Armanusu, to je
ona bila kazala, da je ona naime suglasna s planom i da namjerava biti slu kinjom
Hajati en Nufus. Kada je kralj Armanus uo te rijei iz usta Kamar ez-Za-mana, on b
ude silno obradovan. Zatim otie i sjedne na svoje vladarsko prijestolje, dadne da
dou svi veziri i emiri, komornici i velika i dr ave i objavi im pripovijest o Kamar
ez-Zamanu i njegovoj supruzi, princezi Buduri, od poetka do kraja. I on ktomu dod
a, da kani svoju ker Hajatu en-Nufus, vjenati s Kamar ez-Za-manom i njega nad njim
a postaviti za sultana na mjesto njegove supruge, princeze Budure. Tada oni svi
reknu:
Budui da je Kamar ez-Zaman suprug princeze Budure, koja je prije bila nad nama
sultanom, dok smo mi vjerovali, da je ona zet na ega kralja Armanusa, mi emo dakle
njega priznati kao sultana nad sobom i bit emo njegovi podanici i uvat emo mu vazd
a vjernost.
Tomu se kralj Armanus vrlo obraduje. Zatim on pozove k sebi kadije i svjedoke
i najvi e dostojanstvenike dr ave, i dadne sklopiti brani savez izmeu Kamar ez-Zamana
i Hajate en-Nufus. Sada
183
Dvijestaisedamnaesta no
nalo i da se proslavljaju blagdani radosti i da se prirede sveane gozbe. Pokloni ra
sko ne poasne haljine svim emirima i vojnim satnicima, dadne podijeliti milostinju
siroma nima i potrebitima i oslobodi sve zatvorenike. Narod se obradovao zbog toga
to se Kamar ez-Zaman popeo na prijestolje i za elio mu dugo trajanje slave, bla enst
va i uzvi enosti. im je dakle Kamar ez-Zaman postao sultanom, on ukine namete i otp
usti ljude, koji su jo bili ostali u zatvoreni tvu. I on je vladao, hvaljen od svoj
ih podanika, a sa dvije je svoje supruge ivio u srei i bla enstvu, u vjernosti i ves
elju, tim to je naizmjence kod svake od njih dvije provodio po jednu no. Tako je t
o ostalo takoer dugo vremena. Daleko su od njega bile brige i alost, i ak je njegov
otac, kralj ehriman, dospio kod njega u zaborav, da, takoer ast i naklonost, koje
je neko kod njega u ivao. Tada ga Allah Uzvi eni blagoslovi dvama djeacima, koje su mu
rodile njegove ene, i koji su bili poput dva sjajea Mjeseca. Stariji je od dvojic
e bio sin kraljice Budure i dobio ime el-Malik el-Amd ad. Mlai je meutim bio potomak
kraljice Hajate en-Nufus i bio je nazvan el-Malik el-As'ad. A el-As'ad je bio j
o ljep i nego el-Amd ad. Obojica su odrastali, okru eni sjajem i nje nom ljubavlju i u od
goju za otmjen ivot. Izuavali su umijee pisanja i znanosti, dr avniko umijee i vite tvo,
i tako su postajali uzorom savr enosti i najvee ljepote i dra esnosti, i pobuivali su
ushienje ena kao i mu karaca nadaleko i na iroko. Ostajali su jedan s drugim usko pove
zani, sve dok nisu bili stari sedamnaest godina. Zajedno su jeli i zajedno pili
i nikada se nisu razdvajali, ni u koje vrijeme i ni na jedan as, tako da su im sv
i ljudi zbog toga zavidjeli. Nakon to su bili dosegli mu evnu ivotnu dob i u svemu p
ostali savr enima, njihov je otac uobiajio, ako bi odlazio na putovanje, da im dopu t
a da u vijenici naizmjence zauzimaju njegovo mjesto. I zatim bi svaki od njih po
jedan dan izricao narodu presude. Sada je htio udes, kojemu nitko ne mo e umaknu t
i, i sudbina, koja stoji vrsto zapisana, da je ljubav prema el-As'adu, sinu Hajat
e en-Nufus, zapalila srce kraljice Budure, supruge njegova oca. A isto je tako l
jubav prema el-Amd adu, sinu kraljice Budure, prodrla u srce Hajate en-Nufus, supr
uge njegova oca. I tako se poela svaka od te dvije ene sa sinom svoje brane
184
sestre aliti, ljubiti ga i privlaiti na grudi. A kada bi njegova prava mati to vid
jela, vjerovala je, da su to znakovi naklonosti i ljubavi, kakve imaju matere pr
ema svojoj djeci. Da, ljubav se bila tako duboko utisnula u srca obiju ovih ena,
i one su postale tako opinjene mladiima, da je svaka pojedina od njih, im bi sin nj
ezine brane sestre u ao k njoj, njega odmah privlaila na grudi i da se nije htjela n
ikada od njega rastajati. Ali naposljetku, kada im je to predugo potrajalo, da b
udu u neizvjesnosti i da se pla e, i kada nisu vidjele nikakva puta, kako bi prisp
jele do cilja svojih elja, ponu one odbijati jelo i pie i rastajati se od slatke sr
ee sna. Kralj dakle opet jednom odja i u lov i zapovjedi dvojici svojih sinova, da
po svom obiaju svaki dan naizmjence sjedaju na njegovo mjesto, kako bi izricali p
resude..."
185
mai-tSaB *:J33K*
Ali kada je poela
1
rt
dvjestaiosamnaesta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj opet jednom izjahao u lov
i zapovjedio dvojici svojih sinova, da po svom obiaju svaki dan naizmjence sjedaj
u na njegovo mjesto, kako bi izricali presude. Tako je dakle prvoga dana sjeo na
vladarsko prijestolje el-Amd ad, sin kraljice Budure, izdavao zapovijedi i zabran
e, postavljao i otpu tao, dopu tao i zabranjivao. Tada mu kraljica Hajat en-Nufus, m
ati princa el-As'ada, napi e jedno pismo, u kome ga je zamolila za njegovu naklono
st. Objelodani mu, da ga strasno ljubi, odbaci ruho srama i dadne mu da zna, da
ona eli, da se s njime sjedini. Ona uzme list i napi e na njega ove retke: 'Od nevo
ljne, koja gori od ljubavi, * o alo ene, koja je od tebe rastavljena, * ija mladost zb
og ljubavi prema tebi sahne * i koja se poradi tebe izvija u beskrajnim mukama!
* Kada bih ti se ja usudila oslikavati duge patnje, * i to sam sve podnosila u alo
sti * kakve me strasti izjedaju, * kakva mi patnja preplee plakanje i uzdisaje, *
kako se slama moje o alo eno srce, * kako me prati jad * i slijedi briga, * to trpim
time, to sam od tebe rastavljena * u tuzi i goruoj muci, * - tada bi u pismu bilo
odve mnogo rijei, * i ne bih stigla do cilja opisivanja. * Nebo i zemlja me stje nju
ju, * a moja si jedina nada samo ti. * Pred sobom sam ve morala gledati smrt, * i
hrvala sam se sa strahotom uni tenja. * U meni raste
187
Dvijestaiosamnaesta no
gorua muka, * pogotovo bol zbog odsutnosti i rastanka. * Ako bih htjela oslikati,
kakve mije rane nanijela e nja, * tada nikada ne bi bilo dosta listova. * A u prek
omjernosti nesree i izjedajue patnje * tebi sam posvetila ove stihove:
Ako bih ti htjela opisati, kakvu vatru ja trpim, Kakvo ginue, kakav nemir i kakvu
strast,
Tada bi na zemlji trska za pisanje, papir i tinta,
Da, takoer svaki pojedini list bili ak ubrzo razgrabljeni.'
Tada kraljica Hajat en-Nufus umota ovaj list u komad skupocjene svile, koji j
e bio natopljen mo usom i ambrom, i ktomu prilo i nekoliko svojih svilenih vrpci za
kosu, koje su vrijedile itava blaga. Zatim cjelinu umota u rubac i preda to jedno
m u kopljeniku, komu zapovjedi, da to odnese princu el-Amd adu..."
188
Ali kada je poela
dvjestaidevetnaesta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ona list s poslanicom predala u kop
ljeniku, kojemu je zapovjedila, da ga odnese princu Amd adu. Tada taj u kopljenik od
e, a da nije znao, to je za njega bilo skriveno u tajanstvenom krilu budunosti. Al
i On, koji poznaje tajne stvari, svima upravlja, kako se Njemu svia! Kada je dakl
e u kopljenik bio u ao k princu el-Amd adu, on poljubi pred njim pod, urui mu rubac i p
reda mu tako poslanicu. Princ uzme rubac iz u kopljenikovih ruku, otvori ga, ugled
a pismo, otvori takoer njega i proita ga. A po to je bio razumio njegov sadr aj, on sp
ozna, da je supruga njegova oca u svome najskrovitijem biu jedna obina izdajnica i
da je ona njegova oca Kamar ez-Zamana u svome srcu bila prevarila. Tada se on s
ilno razbjesni, i pone psovati ene zbog njihova injenja, tim to je uzvikivao:
Prokleo Allah ene, izdajnice, koje nemaju nikakva razuma
i nikakve vjere!
Zatim povue svoj ma i povie na u kopljenika:
Jao tebi, ti bijedni Crne! Zar mi ti tu donosi poslanicu,
koja skriva izdaju, od ene svojega gospodara? Tako mi Allaha, na
tebi nema ni ta dobroga, ti crnoliki, ija crna djela stoje zapisana u
nebeskoj knjizi, ti mome nakaznoga i budalastog bia i odvratna
za pogled!
189
Dvjestaidevetnaesta no
I odmah ga pogodi maem po vratu i odvoji mu glavu od trupa. Zatim opet smota r
ubac preko njegova sadr aja i turne ga u svoj d ep, otie k svojoj materi i ispria joj,
to se bilo dogodilo. Pritom je grdio i psovao ak takoer nju, tim to je govorio:
Od vas je svaka pojedina svagda jo kukavnija nego druga. Tako mi Allaha Svemog
uega, kada se ne bih bojao, da u postupiti nepravedno protiv svojega oca Kamar ezZamana i svojega brata el-Malika el-As'ada, tada bih oti ao onamo i odrubio bih jo
j glavu, onako kao to sam njezinu u kopljeniku presjekao vrat.
Zatim on napusti svoju mater, kraljicu Buduru, u prekipjelome bijesu. Kada je
meutim kraljici Hajati en-Nufus, supruzi njegova oca, bilo ispriano, to je on bio
uinio s njezinim u kopljenikom, tada ga ona pone proklinjati i plesti protiv njega s
pletke. Bolestan od bijesa, gnjeva i briga, provede el-Malik el-Amd ad tu no i takoe
r ne nae vi e nikakve radosti niti u jelu, niti u piu niti u snu.
O sljedeem jutru poe njegov brat, el-Malik el-As'ad, i sjedne na prijestolje sv
ojega oca, kako bi izricao narodu presude. Ali se njegova mati, Hajat en-Nufus,
probudi posve bolesnom, jer je dakako znala, da je el-Malik el-Amd ad bio ubio u kop
ljenika. Kada je dakle el-Malik el-As'ad o onome danu bio sjeo, on je sudio i iz
ricao presude, postavljao i otpu tao, izdavao zapovijedi i zabrane, darivao i udje
ljivao. I tako je on sjedio na vladarskom prijestolju sve do vremena popodnevne
molitve. Tada kraljica Budur, mati princa el-Malika el-Amd ada, po alje ovjeka k jedn
oj lukavoj staroj eni i objavi joj, to je osjeala u svome srcu. I ona uzme list, ka
ko bi njemu povjerila poslanicu el-Maliku el-As'adu, sinu svojega supruga. I, ti
m to mu se potu ila na prekomjernost svoje strasne ljubavi prema njemu, ona mu napi e
ove rijei: 'Od nje, koja ide kraju od ljubavi i e nje, * njemu, koji meu ljudima ops
toji kao najljep i i najplemenitiji, * koji se hvasta svojom dra esno u, koji ne poklan
je nikakav posluh elji za sjedinjenjem s njime, * koji svojom naklonoo u ne usreuje o
nu, * koja ponizno povija svoja lea pred groznim, okrutnim, * od nje, koju progon
i ljubavni jad, * el-Malika el-As'ada ruci, * mladiu u divnoj haljini
190
ljepote, * ure enomu zraeom dra e u, * poput Mjeseca sjajnim licem, * elom sjajece, blje
e svjetlosti. * Ovo je moje pismo njemu, koji svojom ljubavlju nareuje uvenue moje
ga tijela, * koji mi rastae kosti i ko u. * Znaj, moje je strpljenje nestalo, * i j
a sam bez pomoi u svojoj pameti. * Mue me e nja i bdijenje, * strpljivost me i san iz
bjegavaju, * izjedaju me tuga i besanica. * U meni gori ljubav prepuna e nje, * u m
eni prebivaju bolest i ginue. * Moj je ivot prinesen tebi, * ako ti smrt jedne nje n
o zaljubljene priinjava radost, * tada neka ti Allah ushtjedna udijeliti dug ivot
* i osloboditi te od svakoga zla!' I poslije ovih redaka ona napi e jo ove stihove:
Udes je odredio, da te moram ljubiti.
Ah, tvoja je ljepota ravna sjajnom Mjesecu.
Ti u sebi nosi nje nost i milozvunost govora. Ti si bogat ispred svih ljudi sjajem i
ljepotom.
Zadovoljna sam, to si mi priredio muku. Mo da e mi pokloniti jo jedan jedini pogled.
Da, sretan, tko kroz ljubav prema tebi nae smrt.
Tko ne osjea ljubav i e nju, taj ne poznaje nikakvu sreu!
Ktomu ona doda jo ove stihove:
Tebi se, el-As'ade, tu im na plameni ar ljubavi. Smiluj se zaslijepljenoj, u kojoj
bukti e nja.
Kako se treba dugo sa mnom igrati ruka patnje, Ljubav i briga, bdijenje i nevolj
a?
Cas tonem kao u more, as jadikujem, o udo, Zbog vatrenog ara u srcu, ti cilju mojih
Zelja!
191
Ti koji me kori , ostavi prijekor, izbjegavaj ljubav, Inae e tvoje oko ubrzo biti ol
uk za suze!
Koliko sam puta u boli rastanka uzviknula: Jao! A ipak, uzvik boli, on mi nikada
nije uinio dobro.
Ti me tvrdoom ini bolesnom, ne mogu je podnositi, Ti si lijenik, pomozi mi onim, to j
e potrebno.
O koritelju, ostavi se karanja, budi pred tim na oprezu, Da te ne pogodi ljubavn
a bolest i da te ne uini kukavnim!
Nato kraljica list poslanice natopi jako mirisnim mo usom i omota ga vrpcama iz
svoje kose. One su bile od irake svile i imale su rojte od smaragdnozelenih svit
aka, koji su bili op iveni biserima i draguljima. Nato cjelinu preda staroj i zapo
vjedi joj, da je preda princu el-Maliku el-As'adu, sinu njezina supruga, kralja
Kamar ez--Zamana. Stara ode, njoj za ljubav, i ubrzo ue k el-Maliku el--As'adu, k
oji se nalazio u svojoj vlastitoj odaji, kada je ona do la. Ona mu preda list, s o
nim, to je on sadr avao, i ostane neko vrijeme stajati, kako bi priekala na odgovor.
Tada el-Malik el-As'ad proita pismo i shvati njegov sadr aj. Zatim ga opet omota v
rpcama za kosu i turne ga u svoj d ep. Ali se vrlo razbjesni, njegov gnjev nije vi e
poznavao nikakvih granica, i on pone proklinjati himbene ene. I tako on skoi, isue
svoj ma iz korica, pogodi staricu u vrat i odvoji joj glavu od trupa. Zatim poe i
uputi se k svojoj materi Hajati en-Nufus. Nju nae kako le i na svojoj postelji, bol
esna zbog svog do ivljaja s el-Malikom el-Amd adom, i on je pone grditi i proklinjati
je. Nato je napusti, uputi se k svojemu bratu el-Maliku el-Amd adu i ispria mu, to
je morao do ivjeti od njegove matere, kraljice Budure. Takoer ga izvijesti o tome,
da je ubio staru, koja je k njemu bila do la s poslanicom, i ktomu doda:
Tako mi Allaha, dragi brate, da mi nije bilo neugodno zbog tebe, bio bih ist
oga trenutka po urio k njoj i skinuo bih joj glavu s ramena!
192
- Tako mi Allaha, dragi brate - odgovori el-Malik el-Amd ad
- znaj, juer mi se, kada sam sjedio na vladarskom prijestolju,
dogodilo isto to i tebi danas. Tvoja mi je mati poslala jednu po
slanicu, koja je sadr avala sline rijei.
I tako mu on ispria sve, to je on bio do ivio s kraljicom Hajatom en Nufus, tim to
je ktomu dodao:
- Tako mi Allaha, moj brate, da mi nije bilo neugodno zbog
tebe, ja bih po urio k njoj i s njome bih uinio ono isto to i s
u kopljenikom.
Zatim su njih dvojica tijekom ostatka noi ostali zajedno u razgovoru i proklin
jali su nevjerne ene. Ali su se uzajamno obvezali, da tu stvar zadr e u tajnosti, k
ako njihov otac, Kamar ez-Zaman, ne bi o tome uo i obje ene ubio. Tako su proveli
no u alosti sve do jutra.
O sljedeem se jutru kralj sa svojom vojskom vrati iz lova i posjedi neko vrije
me na svome vladarskom prijestolju. Zatim otpusti emire i uputi se u palau. Ondje
nae obje supruge te ko bolesne na njihovim posteljama. Ali su one ve bile splele sp
letke protiv svojih sinova i dogovorile se, da ih odvedu u smrt, jer su se pred
njima bile razotkrile i jer su se bojale, da bi sada mogle biti u njihovoj vlast
i. Kada ih je pak kralj ugledao u tome stanju, on ih upita, to im nedostaje. Tada
se one pred njim podignu, poljube mu ruke i reknu, tim to su obrnule stvar:
- Znaj, o kralju, tvoja su se dva sina, koji su ipak odrasli u tvo
joj dobroti, ogrije ili o tvoje ene i tebe izdali i okaljali sramotom.
Kada je Kamar ez-Zaman morao uti te rijei od svojih ena, jasna danja svjetlost p
ostane mranom pred njegovim oima, i on se raspali od tako silnoga bijesa, da je u
prekomjernosti svojega gnjeva gotovo izgubio razum. On napadne svoje ene:
Objasnite mi tu stvar pobli e!
Tada rekne kraljica Budur:
Znaj, o najvei kralju na ega vremena, tvoj mi sin el-As'ad,
izdanak Hajate en-Nufus, alje ve od prije dugo vremena posla193
nie i pisma i eli me navesti na brakolomstvo. Ja sam mu to branila, ali se on nije
dao odvratiti. Kada si ti dakle oti ao odavde, sruio se on na mene pijan s isukani
m maem u ruci. Ali je njime pogodio mojega u kopljenika i ubio ga. Zatim je s maem u
ruci sjeo na moje grudi, a ja sam se prestra ila, da e me, ako mu se suprotstavim,
isto tako ubiti, kao to je bio ubio mojeg u kopljenika. Tako je on dakle kod mene
silom udovoljio svojoj elji. Pa ako ti meni ne pomogne protiv njega da doem do svoj
ega prava, o kralju, tada u seja sama ubiti vlastitom rukom. Jer ja vi e ne elim ivje
ti na ovome svijetu, nakon to se dogodilo to bezbo no djelo.
Potom mu Hajat en-Nufus, gu ei se u suzama, ispria jednu slinu priu, kao to ju je bi
la ispriala njezina brana sestra Bu-dur..."
194
Ali kada je poela
dvjestaidvadeseta no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Hajat en--Nufus svojemu
mu u, kralju Kamar ez-Zamanu, ispriala jednu slinu priu kao i kraljica Budur i da je
zakljuila s rijeima:
Tako se takoer meni to isto dogodilo od tvojega sina el-Amd ada.
Zatim ona pone plakati i naricati i rekne:
Ako mi ti ne pomogne protiv njega, da doem do svojega
prava, tada u ja to ispriati svojemu ocu, kralju Armanusu.
Obje su dakle ene gorko plakale pred svojim suprugom, kraljem Kamar ez-Zamanom
. Po to je meutim kralj vidio suze svojih dviju supruga i bio uo njihove rijei, on po
vjeruje, da je sve to istina. I tada se on razbjesni silno i preko svake mjere.
Tako se stavi u pokret i htjedne napasti na oba svoja sina, kako bi ih ubio. Ali
mu tada stupi usuprot njegov tast, kralj Armanus koji je upravo ulazio, kako bi
ga pozdravio, jer je bio uo, da se on vratio iz lova. Kada ga je ugledao, kako d
r i u ruci isukan ma i kako mu od preko-mjernosti njegove srd be krv kapa iz nosa, on
ga upita, to je s njime. Ovaj mu ispria sve, to mu je bilo uinjeno od njegovih sino
va el-Amd ada i el-As'ada, i doda:
Sada u po uriti k njima, kako bih ih kaznio najsramotnijom
smru i uinio ih najsramnijim primjerom za opomenu.
195
Dvjestaidvadeseta no
Njegov mu tast, kralj Armanus, koji se takoer na njih razbjesnio, dadne kao od
govor:
Dobro je to, to hoe uiniti, moj sine! Allah ne blagoslovio
njih dvojicu, i nikada ne blagoslovio sinove, koji se ogre uju o svoje
roditelje! Ali, moj sine, to u poslovici glasi: 'Tko ne razmi lja o
posljedicama, njemu udes nee pokloniti nikakvu sreu.' Oni su
ipak tvoji sinovi, i zato dolikuje, da ih ti ne ubije vlastitom rukom.
Jer bi inae morao progutati njihovu samrtniku muku i poslije se
kajati zbog njihove smrti, kada od kajanja vi e ne bi bilo nikakve
koristi. Zato ih po alji s nekim od svojih mameluka, da ih on ubije
u pustinji, daleko od tvojih oiju, kako to glasi u poslovici: 'Daleko
od mojega prijatelja je bolje i ljep e, gdje oko ne vidi i srce nije o a
lo eno.'
Kada je kralj Kamar ez-Zaman od svojega tasta, kralja Ar-manusa, bio uo te rij
ei, on uvidi, da one pogaaju ono ispravno. Tako on dakle svoj ma gurne opet u koric
e, okrene se i sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Zatim pozove svojega ri
zniara, starca u poodmaklim godinama, iskusna u svim okolnostima i promjenjivim s
luajevima vremena. Njemu on rekne:
Otii k mojim sinovima el-Amd adu i el-As'adu, namakni
im jake okove, stavi ih u dva sanduka i natovari ih na mulu. Zatim
uzja i jahau ivotinju i otii s njima duboko u pustinju. Ondje ih
pogubi, napuni dvije boce njihovom krvlju i brzo s time doi natrag
k meni!
rekne rizniar.
Zatim se on odmah stavi u pokret, uputi se k el-Amd adu i el--As'adu i usput ih
sretne, kako upravo izlaze iz predvorja palae. Bili su obukli svoje najfinije i
najrasko nije haljine i htjeli se uputiti k svojemu ocu, kralju Kamar ez-Zamanu, k
ako bi ga pozdravili i estitali mu na njegovu sretnom povratku s pohoda u lov. Ka
da ih je rizniar ugledao, on ih zaustavi i rekne im:
Moji sinovi, imajte na pameti, ja sam rob, kojemu se zapovi
jeda. Va mi je otac izdao jednu zapovijed ka ite, hoete li se
pokoriti njegovoj zapovijedi?
196
Oni odgovore:
Dabome!
I tako im rizniar prie, okuje ih, stavi ih u dva sanduka, natovari ih na lea jed
ne mule i poe s njima van iz grada. I jahao je s njima sve dalje u pustinju, sve
dok nije bilo gotovo podne. Zatim se zaustavi na jednome pustome i zabaenom mjest
u, sja i sa svojega konja, skine oba sanduka s mulinih lea, otvori ih i izvadi iz n
jih el-Amd ada i el-As'ada. Kada ih je obojicu ugledao, on gorko zaplae nad njihovo
m ljepotom i ljupko u. Ali zatim izvue svoj ma iz korica i rekne im:
Tako mi Allaha, moji dragi gospodari, te ko mi to pada, da
vam nanosim patnju. Ali mene ne pogaa nikakva krivnja u svoj
ovoj nevolji, jer ja sam samo rob pod zapovijeu. Va mi je otac,
kralj Kamar ez-Zaman, zapovjedio, da vam odrubim glave.
Oni mu dadnu kao odgovor:
Emiru, uini, to ti je kralj zapovjedio! Mi emo sve, to je o
nama odredio Allah Svemogui i Svesilni, podnijeti u strpljivosti.
Ti si nedu an u pogledu na e krvi.
Zatim oni jedan drugoga zagrle i uzmu jedan od drugoga opro taj. El-As'ad meutim
rekne rizniaru:
Tako ti Allaha, dragi strie, nemoj dopustiti da gutam samr
tnike muke svojega brata, nemoj dopustiti da ispijam kale pogle
da na njegove patnje. Ubij mene prije njega, to je za mene lak e.
Ali tada rekne isto tako el-Amd ad i zamoli rizniara, da njega ubije prije njego
va brata, tim to je rekao:
Moj je brat mlai nego ja, u tedi mi, kako ne bih gledao nje
gove muke!
Sada obojica tako gorko zaplau, da njihovoj boli nije sliila nijedna druga, a r
izniar s njima zaplae..."
197
nj^m^-^^^S.:
Ali kada je poela
dvjestaidvadesetiprva
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je rizniar s obojicom zaplakao. Zati
m se dva brata zagrle i uzmu jedan od drugoga opro taj. I jedan od njih rekne drug
omu:
Sve to dolazi zbog himbenosti tih izdajnica, moje matere i tvoje matere. To j
e nagrada za moje dr anje prema tvojoj materi i za tvoje dr anje prema mojoj materi!
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega, mi smo
Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo!
Nato el-As'ad iznova zagrli svojega brata i pone provaljivati u uzdisaje i uzm
e izgovarati ove stihove:
O Ti, kojemu se mi tu imo i utjeemo, Spremni na sve, to mo e doi!
Meni vi e ni ta ne poma e, nego kucati na tvoja vrata; Ako me Ti odbije , kamo da onda k
ucam?
199
Dvjestaidvadesetiprva no
Ti, ija se milost krije u rijei 'Budi!' Braniku svakoga dobra, stoj milostivo uza
me!
Kada je el-Amd ad uo, kako se njegov brat tu i, on zaplae i prigrli ga na svoje gru
di i izrekne ova dva stiha:
0
Ti koji si mi vi e nego jednom udijelio Svoju pomo,
1
ije je obilje darova neizmjerno,
Nikada me u mom ivotu nije pogodila patnja, Kod koje nisam na ao, da si Ti moj Spas
itelj.
Ja te molim, tako ti Jedinoga, Svepobjeujuega, tako ti Kralja, Svepro imajuega, ub
ij mene prije mojega brata el-As'ada. Zatim e se ugasiti vatra u mome srcu, i zat
im nee vi e ei boli.
El-As'ad meutim zaplae i povie:
Ne, ja hou najprije umrijeti!
Naposljetku rekne el-Amd ad:
Najljep e bi bilo, da mi jedan drugoga zagrlimo, tako da nas,
kada ma fijukne po nama, ubije jednim jedinim zamahom!
Nakon to su dakle obojica jedan drugog bili zagrlili i pritisnuli obraz o obra
z, rizniar ih plaui omota uzetima i vrsto ih sve e. Nato isue svoj ma i rekne:
Tako mi Allaha, dragi gospodari, bit e mi te ko, da vas ubi
jem! Imate li vi sada jo neku elju, koju bih vam ja mogao ispuni
ti, neki nalog, koji bih mogao izvesti, neku poruku, koju bih mogao
prenijeti?
Tada el-Amd ad dadne kao odgovor:
Mi nemamo vi e nikakve elje. Ali ti ja hou dati jedan
nalog, koji glasi: Polo i mojega brata el-As'ada ispod, a mene
iznad, kako bi udarac maem pao najprije na mene. Kada nas
zatim ubije i vrati se kralju i on te upita, jesi li prije na e smrti jo
200
ne to uo od nas, tada mu odgovori: 'Tvoji te sinovi daju pozdraviti i rei ti: Ti nis
i znao, jesu li oni nevini ili krivi. Pa ipak si ih dao ubiti, a da se nisi uvje
rio u njihovu krivnju, niti si istra io njihovu stvar.' Zatim mu reci ova dva stih
a:
' ene su vragovi, stvoreni za na u propast,
Ja se utjeem Alldhu pred tima vra jim zamkama.
One su izvor patnji, koje se pojavljuju
Meu ljudima, u svjetovnim stvarima i u stvarima vjere.'
Zatim el-Amd ad zakljui s rijeima:
- Mi od tebe ne elimo ni ta drugo, nego da ta dva stiha, koje si upravo uo, ponov
i na emu ocu!..."
201
Tada primijeti ehrazad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe
la po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
n SS
dvjestaidvadesetidruga
n SsS
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad rekao rizniaru:
Mi od tebe ne elimo ni ta drugo, nego da ta dva stiha, koje si upravo uo, ponovi n
a emu ocu! Ali te ja molim, tako ti Allaha, imaj jo s nama ne to strpljenja, kako bih
ja mogao pred svojim bratom izgovoriti takoer ova dva stiha.
Zatim on gorko zaplae i uzme govoriti:
Uzorom su za nas kne evi iz davnine, Koji su svi ve odavno odavde i ezli.
Mnogi su ve oti li ovim putem, Veliki i mali, starac i dijete!

Kada je rizniar uo od el-Amd ada ove stihove, on estoko zaplae, tako da je njegova
brada postala mokra. El-As'adove meutim oi ponu provaljivati u suze, i on pone izgov
arati ove stihove:
Udes stra i poslije zbivanja tragovima, Suza ne va i samo tijelu i liku.
203
Dvjestaidvadesetidruga no
Kako su oblane poneke noi! Allah plaa, to smo se o njima Zadu ili. Alije njih takoer za
mutila silina udesa.
Nenaklonost je vremena uni tila Ibn Zubaira53, Njega nije za titio bijeg ka Ka'bi54
i k crnomu kamenu.
O kamo sree da je za 'Aliju55 nastupio netko drugi Ipak je takoer Charid a nastupio
kao rtva za Amra56!
Navrle su suze obojale njegove obraze, i on se dalje potu i u ovoj pjesmi:
Noi su i dani ivljenja oznaeni
Prevarom, a lukavstvo i zloba vladaju svima u potpunosti.
Fatamorgana je za njih nalik bijelim zubima, Tamno je sumraje za njih nalik crnom
u onom sjaju.
Ja sam se ogrije io o taj opaki svijet Nalik mau, koji borac jo dr i u koricama.
Zatim on iznova pone provaljivati u uzdahe i uzme izgovarati ove stihove:
Ti koji udi za ovim prostim svijetom, znaj, On je mre a nesree i kua alosti,
53
'Abdallah ibn Zubair je, u Mekki protukalif naspram Omaijadima,
pao
ondje 692. godine.
54
Ka'ba (aba) je sveta zgrada (Kua Bo ja) u Mekki.
55
'Ali, etvrti kalif, je bio ubijen 661. godine.
56
'Amr, osvaja Egipta (oko 640. godine), je trebao biti od urotnika
umoren
u d amiji. Alije upravo toga dana 'Amr, jer je bio bolestan, nalo io Charid i, da
umjesto njega izgovori javnu molitvu. I tako je urotnik ubio Charid u umjesto
'Amra.
204

Kua, koja ti danas jo dopu ta da se smije , ali da ve Sutra plae
takvoj kui neka je s
e!
Njegovoj svai nema kraja, a tko je u njemu zarobljen, Nikada nee biti slobodan, je
r tako je mnogo opasnosti.
Kako je poneko oholo gledao na njegovu prevaru, da, pokazao Se prkosnim, iskoraio
daleko preko mjere i cilja,
Kadli mu je on okrenuo lea tita i pustio ga Da ku a bode e, vazda spreman samo na osve
tu.
Tako dakle znaj, da njegovi udarci iznenada pogaaju,
Ako ih on i odugovlai toliko dugo, makar oklijevala i mo udesa!
Pripazi, da tvoj ivot ne ode u propast
U svojoj ni tavnoj triavosti, a da ga ti ne svlada !
Presijeci vrpcu e nje, koja te za njega okiva, Hajde da ti, ispravno voen, izbori All
dhov cilj!
Kada je el-As'ad bio izrekao te stihove, on svojega brata el--Amd ada zagrli ta
ko vrsto, da se inilo, kao da bi oba bili jedno tijelo. Ve je rizniar isukao svoj ma
i htio ih obojicu pogoditi, kadli se njegov konj iznenada popla i i potri odatle u
pustinju. Taj je konj meutim bio stajao tisuu zlatnika, a nosio je na sebi jedno r
asko no sedlo, koje je bilo vrijedno mnogo novaca. Zato rizniar odbaci iz ruke ma i
pojuri za svojim konjem..."
205
Ali kada je poela
8g C
dvjestaidvadesetitrea
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je rizniar, kada je s goruim strahom
u srcu pojurio za svojim konjem, sve dalje trao za njim, kako bi ga uhvatio, sve
dok taj nije utrao u neki gustik. Tada on ue za njim u taj gustik. Konj se probija
o sve dalje naprijed, udarao kopitima po tlu, tako da se pra ina podizala u vis, p
ropinjao se, rzao i frktao ispunjen strahom, i njiskao je i divljao. Jer u ovome
je gustiku stanovao jedan lav, stra na neman. Njegov je pogled izazivao stravu, a
njegove su oi frcale vatru. Bijesno je izgledala njegova nju ka, a njegov je lik i
spunjavao srce grozom. Kada se rizniar obazro i ugledao ovoga lava, koji je dolaz
io na njega, i kada nije vidio nikakva izgleda, da pobjegne pred njim, a kod seb
e takoer nije imao nikakva maa, tada on rekne u sebi samome:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega!
U ovu sam nevolju dospio zbog grijeha nad el-Amd adom i el-As'adom.
U meuvremenu je meutim za el-Amd ada i el-As'ada ega postala tako nepodno ljivom, i
oni su trpili od tako estoke ei, da im se jezik objesio iz usta, i dozivali su u sv
ojoj muci u pomo, ali im nitko nije pomagao. Tada oni reknu:
207
Dvjestaidvadesetitrea no
Ah, kamo sree da smo bili ubijeni. Tada bismo imali po
inka od ove muke! Sada ne znamo, kamo je otrao konj, a rizniar
je odjurio za njim i nas ostavio da ovdje le imo okovani! Kada bi
ipak samo do ao i ubio nas! To bi nam bilo lak e podnijeti od
ovoga muenja.
Sada pone el-As'ad:
Dragi brate, istraj! Sigurno e nam doi pomo od Allaha
Slavljenoga i Uzvi enoga. Jer je samo zato, to nam je On bio
milostiv, konj odavde pobjegao, i nije nam se dogodilo nikakvo
drugo zlo osim te ei.
Zatim se on strese, pokrene se nadesno i nalijevo, tako da su se njegovi okov
i razrije ili, podigne se i razrije i okove svojega brata. Nato pograbi emirov ma i r
ekne svojemu bratu:
Tako mi Allaha, mi neemo odavde otii, prije nego to
potra imo njega i saznamo, to se s njim dogodilo.
Ubrzo oni ponu slijediti njegov trag. A taj je vodio prema gustiku. Ondje rekn
u jedan drugomu:
Konj i rizniar sigurno jo nisu skroz prodrli kroz ovaj
gustik.
El-As'ad sada rekne svojemu bratu:
Ti ostani ovdje stajati! Ja u unii u ovaj ibljak i pretra iti
gaAli el-Amd ad odgovori:
Ja ti neu dopustiti da sam ulazi , ne, ii emo zajedno. Ako
pre ivimo, pre ivjet emo zajedno. A ako umremo, umrijet emo
zajedno.
Tako oni dakle uu oba istovremeno, i ugledaju lava, kako je upravo bio skoio na
rizniara. Ovaj je meutim le ao pod njim poput neke ptiice i molio se Allahu i pru ao r
uke prema nebu. Kada je el-Amd ad to vidio, on podigne ma, navali na lava i smjesti
mu jedan udarac izmeu oiju, koji mu zada smrt, i lav mrtav padne na zemlju. Riznia
r meutim skoi, zaprepasti se nad
208
ovim udom, pa kada je ugledao el-Amd ada i el-As'ada, sinove svojega gospodara, kak
o ondje stoje, on se baci niice pred njima i rekne im:
- Tako mi Allaha, visoki gospodari, meni je to nemogue, da se na taj nain ogrij
e im o vas, da vas ubijem! Nikada ne bilo nekog ovjeka, koji bi vam oduzeo ivot, da,
ja u za vas dati svoj vlastiti
ivot!..."
209
Ali kada je poela
/ /dvjestaidvadesetietvrta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je rizniar rekao el--Amd adu i el-As'a
du:
Ja u za vas dati svoj vlastiti ivot!
Zatim se burno baci prema njima, zagrli ih i upita ih, kako su se bili oslobo
dili svojih okova i do li ovamo. Tada mu oni ispriaju, kako su bili postali edni, ka
ko su se zatim okovi s jednoga bili razrije ili i kako je on zatim bio oslobodio d
rugoga, i da se sve to dogodilo samo zahvaljujui njihovoj istoj savjesti. Zatim is
priaju, kako su bili slijedili trag, sve dok ga nisu na li. Kada je uo njihove rijei,
on im zahvali za to, to su bili uinili, i pode s njima van iz gustika. Ondje mu v
ani oni reknu:
Dragi strie, ti samo izvr i zapovijed na ega oca!
Ali on uzvikne:
Sauvao me Allah od toga, da vam ja uinim ne to na ao!
ujte radije to u ja uiniti: uzet u va e haljine, a vas u odjenu
ti u svoju odjeu. Zatim u napuniti dvije boce krvlju toga lava,
otii ka kralju i rei mu, da sam vas ubio. Vi se meutim zaputite
dalje, Allahove su zemlje prostrane! Ali znajte, dragi gospodari, da
e mi rastanak s vama biti te ak.
211
Dvjestaidvadesetietvrta no
Zatim sva trojica zaplau, rizniar i oba mladia. Njih dva dakle odlo e svoju odjeu,
a rizniar im dadne svoje haljine. On se sam meutim otputi ka kralju, po to je bio uz
eo odjeu, svezao je u dva zave ljaja i dvije boce napunio lavljom krvlju. Oba zave lj
aja stavi pred sebe konju na lea, uzme opro taj od oba princa i pojasi prema gradu.
Tako je jahao odatle, sve dok nije do ao ka kralju. I on ue k njemu i poljubi pred
njim pod. Kralj primijeti, da je njegovo lice smeteno. To je dodu e dolazilo od n
jegove pustolovine s lavom, ali kralj pomisli, da to potjee od ubijanja njegovih
sinova, i tako on bude obradovan. On ga dakle upita:
Jesi li obavio stvar?
Da, gospodaru!
odgovori rizniar i pru i mu dva zave ljaja s haljinama i dvije krvl
ju napunjene boce.
Kralj dalje upita:
Kako si s njima pro ao? I jesu li ti mo da dali neki posljed
nji nalog?
Rizniar dadne kao odgovor:
Ja sam ih na ao strpljivima i predanima svojemu udesu. I oni
su mi rekli: 'Na je otac nedu an'. Prenesi mu na pozdrav i reci
mu: 'Tebe ne pogaa nikakva krivnja za na u smrt i za na u krv', a
mi tebi dajemo nalog, da pred njim ponovi ova dva stiha:
' ene su vragovi, stvoreni za na u propast
Ja se utjeem Allahu pred tima vra jim zamkama.
One su izvor patnji, koje se meu ljudima Pojavljuju, u svjetovnim stvarima i u st
varima vjere.'
Kada je kralj bio saslu ao ove rijei iz rizniarovih usta, dugo je dr ao svoju glavu
pognutom prema podu, i on spozna po znaenju ovih rijei svojih sinova, da su oni b
ili nepravedno ubijeni. Zatim razmisli o zlobi ena i o zloj kobi, koja od njih do
lazi. Naposljetku uzme ta dva zave ljaja i otvori ih. I u suzama uzme prevrtati ha
ljine svojih sinova..."
212
Ali kada je poela
V
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Kamar ez-Za-man, kada je b
io otvorio ta dva zave ljaja i u suzama uzeo prevrati haljine svojih sinova, pa ka
da je zatim razmotao odjeu svojega sina el-As'ada, da je u njezinu d epu prona ao pis
mo, koje je bilo napisano rukom njegove supruge Budure i omotano vrpcama iz njez
ine kose. On otvori pismo i proita ga, pa kada je bio razumio sadr aj, tada je znao
, da se njegovu sinu el-As'adu bila dogodila nepravda. Zatim on takoer pretra i zav
e ljaj s el-Amd adovim haljinama i nade u njegovu d epu pismo, koje je bilo napisano r
ukom njegove supruge Hajate en-Nufus i takoer omotano vrpcama iz njezine kose. On
otvori pismo i proita ga, pa kada je bio razumio sadr aj, znao je, da se takoer tom
u sinu dogodila nepravda. Tada on pljesne rukama i uzvikne:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega! Ja sam dakle nepravedno ubio svoje
sinove!
Zatim pone udarati sebe samoga po obrazima i uzvikivati:
- Jao za mojim sinovima, jao! Kakva dugotrajna tuga, koju
vidim pred sobom!
I on zapovijedi, da se podignu dva groba u jednoj kui, koju nazove 'Kuom tuge',
a na grobove dadne uklesati imena svojih
213
Dvjestaidvadesetipeta no
dvaju sinova. Sada se on baci na el-Amd adov grob, i pone plakati i stenjati i nari
cati, i izgovori ove stihove:
O Mjesece, ti si sada utonuo u prah, Sjajne zvijezde plau evo za tobom!
0
ibo, otkad si se slomila, nijedno oko
Nee poivati na nje noj igri tvojega lika.
Iz ljubomore sam te oteo svojemu oku, Sve dok te ne ugleda na drugome svijetu.
Besan se gu im u njegovim suzama,
1
otet sam u pakleni glib.
Zatim se baci na el-As'adov grob, i pone plakati i stenjati i naricati, sve do
k nije provalio u pravu rijeku suza i izgovorio ove stihove:
Ah, rado bih s tobom dijelio nesreu, AlijeAllah htio drugaije nego to sam ja mislio
.
Crnim sam uinio svijet pred svojim pogledom, Crnilo sam oka uinio bijelim.
Suze, koje isplakujem, nikada ne presahnjuju, Moje je ranjeno srce bremenito teg
obama.
Kako je to za mene te ko znati, da si ti ondje, Gdje su plemi i sluga jedan drugomu
ravni!
Tada kralj pone sve glasnije plakati i naricati. Ali naposljetku prestane svoj
u bol u suzama odijevati u stihove, i zatvori se, daleko od svojih prijatelja i
drugova, u Kuu tuge. Ondje je dakle sjedio i
214
oplakivao svoje sinove, tim to se dr ao daleko od svojih ena i od svih svojih drugov
a.
Tako je to stajalo s kraljem. El-Amd ad pak i el-As'ad su u meuvremenu sve dalje
putovali kroz pustinju. Jeli su bilje sa zemlje i pili ki nicu iz mlaka, tijekom
cijeloga jednog mjeseca, sve dok ih put nije doveo do nekoga gorja od crnoga kre
men-kamena, iji se kraj nije mogao sagledati. Kod toga se gorja ravao put. Jedna j
e grana vodila kroz gorje na sredi nju visoravan, a druga se uspinjala prema vrhu,
oni udare putem, koji je izlazio prema uzvisini, i hodali su po njemu tijekom p
et dana, ali jo nisu vidjeli nikakva kraja. Sada ih svlada umor. Jer oni nisu bil
i naviknuti na to, da se veru na brda niti uope na to, da hodaju pje ice. Pa budui d
a su takoer odustali od nade, da e dosegnuti cilj, oni se okrenu i udare drugim pu
tem, koji se protezao kroz gorje do sredi nje visoravni..."
215
Ali kada je poela
ogo C
dvjestaidvadeseti esta
no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su el-Amd ad i el--As'ad, kada su se
na putu prema vrhu okrenuli i udarili putem prema sredi njoj visoravni, i li dalje p
o njemu tijekom cijeloga dana, sve dok nije nastala veer. Tada rekne el-As'ad, ko
ji je od dugotrajna hodanja postao umornim, svojemu bratu:
Dragi brate, ja sada ne mogu vi e ii dalje. Jer ja sam odve
slab.
Ali el-Amd ad odgovori:
Dragi brate, priberi svu svoju snagu! Allah e odvratiti od
nas nevolju.
Zatim su oba u tami i li jo neko vrijeme dalje, sve dok ih nije posve prekrio mr
ak. Tada se el-As'ad osjeti vrlo premorenim, a njegova iscrpljenost nije vi e pozn
avala nikakvih granica, i dok je uzvikivao: - Dragi brate, ja sam na smrt umoran
od hodanja - on se baci na zemlju i zaplae. Njegov ga dakle brat el-Amd ad podigne
i ponese ga dalje. as je i ao sa svojim teretom naprijed, as je sjedao i odmarao se
, sve dok nije poela svitati zora. Tada ga odnese na jednu brdsku visoravan, i on
dje oni nau izvor tekue vode i pokraj njega narovo drvo i mihrab57. Jedva su povje
rovali svojim oima, kada su to ugledali. Ali ubrzo odsjednu kod ovog
57 Mihrab je polukru na ni a za molitvu, smje tena u smjeru Ka'be.
217
Dvjestaidvadeseti esta no
izvora, napiju se njegove vode, najedu se plodova s narova drveta i ondje su poiv
ali, sve dok se nije popelo Sunce. Zatim se usprave na noge, operu se u izvorsko
j vodi, opet se najedu narova, koji su visjeli s drveta, i uzmu poivati sve do vr
emena popodnevne molitve. Ali el-As'ad nije mogao vi e hodati, jer su njegove noge
bile oteene. Tako ostanu ondje tijekom tri dana, sve dok se nisu odmorili, a zat
im pou dalje kroz gorje, dan i no. Dok su meutim i li tako preko brda, potpuno iscrpl
jeni od umora i ei, iznenada im se uka e u daljini neki grad. Silno se obradovani on
i upute prema njemu, i kada su bili u njegovoj blizini, zahvale Allahu Uzvi enomu,
a el-Amd ad rekne el-As'adu:
Dragi brate, ti ostani ovdje sjediti. Ja u otii do toga grada
i pogledati, kakav je to grad, komu pripada, i gdje se u iroku
Allahovu svijetu mi nalazimo. Zatim emo takoer saznati, kroz
kakvu smo zemlju putovali, dok smo prolazili tim gorjem. Da smo
bili i li uzdu njegova podno ja, tada ne bismo dospjeli do ovoga
grada za itavu jednu godinu dana. Neka je slavljen Allah, to smo
sada spa eni!
Ali el-As'ad odgovori:
- Tako mi Allaha, brate, ja u sii u taj grad, nitko drugi to ne treba uiniti. Je
r ja u jamiti za tebe svojim ivotom. Ako bi me ti sada ostavio sama i oti ao i bio da
leko od mene, tada bi mi zbog tebe dolazilo na pamet tisuu misli, gu ile bi me brig
e zbog tebe, i ja ne bih mogao podnositi rastanak od tebe.
- Onda idi i nemoj dugo izbivati! - rekne el-Amd ad.
El-As'ad dakle sie prema podno ju brda, po to je bio uzeo sa sobom nekoliko zlatni
ka, a njegov brat ostane sam, kako bi ga ekao. On je brzo silazio niz brdo, sve d
ok nije do ao u grad. Ondje je prolazio ulicama i sreo na svom putu nekoga starog o
vjeka u poodmaklim godinama, s dugakom bradom, koja mu se spu tala na grudi i ondje
se dijelila u dva vr ka. ovjek je u svojoj ruci nosio tap, na svome tijelu skupocje
ne haljine, a na svojoj glavi veliki crveni turban. Kada ga je el-As'ad ugledao,
on se zaudi nad njegovom odjeom i njegovim izgledom, prie mu, pozdravi ga i rekne:
218
Gdje je put prema tr nici, visoki gospodaru?
Cimje stari uo mladievo pitanje, on mu se ljubazno osmjeh ne i rekne:
Moj sine, meni se ini, da si ti stranac. El-As'ad mu dadne kao odgovor:
Dabome, ja sam stranac..."
219
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pri u koju je bila
Ali kada je poela
n sg
dvjestaidvadesetisedma
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se stari, na kojega se namjerio elAs'ad, njemu ljubazno osmjehnuo i rekao:
Moj sine, meni se ini, da si ti stranac
i da mu je el-As'ad dao kao odgovor:
Dabome, ja sam stranac.
Zatim stari nastavi:
Ti si na u zemlju usreio svojim dolaskom, moj sine, a
zemlju si svojega naroda svojim izbivanjem uinio neutje nom. Sto
kani initi na tr nici?
Dragi strie
odgovori el-As'ad
ja imam brata, kojega
sam morao ostaviti u gorju. Mi dolazimo iz jedne daleke zemlje, i
mi smo ve tri mjeseca na putovanju. Po to smo ugledali ovaj ovdje

grad, tada sam njega, svojega starijeg brata, ostavio na gorskom
obronku, a ja sam do ao ovamo, kako bih kupio ne to za jelo. S tim
u se vratiti k svojemu bratu i time emo se nahraniti.
Tada stari rekne:
Moj sine, raduj se najveselijoj vijesti! Znaj, ja dajem danas
sveanu gozbu, i imam kod sebe mnogo gostiju. Za tu sam priliku
spremio najbolja i najljep a jela, koja srce samo mo e po eljeti.
>
221
Dvjestaidvadesetisedma no
Hoe li dakle poi sa mnom k mojoj kui, kako bih ti ondje mogao dati, to eli ? Ja od tebe
neu uzeti nikakav novac, nikakvu naplatu. Ali u ti dati izvje e o ovome gradu. Neka j
e slavljen Allah, to sam ja nai ao upravo na tebe i to ti nisi sreo nikoga drugoga!
Postupi prema svojoj dobroti - odgovori el-As'ad
ali
uini to to prije! Jer moj me brat eka, i on misli samo na mene.
Nato stari uzme el-As'ada za ruku i povede ga kroz jednu usku uliicu, tim to mu
se osmjehivao i govorio:
Hvala neka je Njemu, koji te je sauvao pred narodom
ovoga grada!
I tako ga je vodio, sve dok nije u ao u neku prostranu kuu. U njoj se nalazila n
eka dvorana, posred koje je sjedilo etrdeset starih ljudi u poodmaklim godinama,
poredanih u krugu oko gorue vatre. Kleali su na koljenima uokolo vatre u svojoj sr
edini, molili su joj se i bacali se niice pred njome. Kada je el-As'ad to ugledao
, on se prestravi nad njima, i kroz tijelo mu proe jeza. Ali on nije znao, to je s
njima zapravo posrijedi. Sada stari dovikne tim ljudima:
- Vi sveenici vatre, kako je ovo jedan blagoslovljen dan! Zatim povie dalje:
- Hej ti, Ghadban!
Tada prie neki crni rob, visoka stasa i u asna izgleda. Njegovo je lice izgledal
o grozno, a nos mu je bio posve spljo ten. Tomu Crncu on dadne neki znak, a ovaj h
itro savije el-As'adove ruke na lea i okuje ih. Nato mu stari zapovjedi:
Odvedi ga u podrum ispod zemlje, ostavi ga da ondje le i i
reci robinji toj i toj, da mora obavljati svoj posao i muiti ga dan i
no.
Tada ga Crnac pograbi, odvede ga u onaj podrum i preda ga robinji. Ta preuzme
svoj muiteljski posao, pri kome mu je imala davati jedan hljeb kruha ujutro ijed
an hljeb naveer, nadalje jedan
222
krag sa slanom vodom za zore i jedan drugi za vrijeme noi. Sada sveenici jedan drug
omu reknu:
Kada doe vrijeme blagdana vatre, prinijet emo ga na brdu kao rtvu vatri.
Robinja meutim sie k njemu i pone mu zadavati bolne udarce, sve dok mu sa slabin
a nije potekla krv i dok nije pao u nesvijest. Zatim polo i jedan hljeb kruha i po
lo i do njegove glave jedan krag sa slanom vodom, ode odatle i ostavi ga sama. O po
noi se el-As'ad probudi, pa kada je opazio, da je okovan i pun modrica, i kako ga
bole udarci, on gorko zaplae. Sada se pone sjeati svojega ranijeg ugleda i sree i s
vojega gospodstva i moi, i takoer toga, da je sada rastavljen od svojega oca i svo
jega zaviaja..."
223
Ali kada je poela
dvjestaidvadesetiosma
no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-As'ad opazio, kako je svezan
i pun modrica, i da ga bole udarci. Tada on pone razmi ljati unatrag o svome ranije
m ugledu i srei i o svome gospodstvu i moi, i on zaplae i pone provaljivati u uzdahe
, i uzme izgovarati ove stihove:
Boravite kod ru evina kue i pitate o na em udesu.
Ne vjerujte, da mi jo stanujemo u zemlji kao prije toga!
Vrijeme, koje sve rastavlja, je sada razdvojilo takoer nas,
Premda srce na ih zavidnika nije na lo jo nikakvu zadovolj tinu.
Mene mui biem jedna prokleta robinja, Njezino se srce puni neprijateljstvom prema
meni.
Mo da nasAllah opet jednom ipak sjedini I svojom kaznom otjera od nas neprijatelje
.
225
Dvjestaidvadesetiosma no
Kada je el-As'ad bio izgovorio ove stihove, on ispru i ruku iza svoje glave, i
ondje nae kruh i krag sa slanom vodom. Malo od toga pojede, samo toliko, da bi pro
du io ivot, i isto tako popije ne to vode. Ali sve do jutra nije mogao opet zaspati z
bog mno tva stjenica i u iju. Kada je meutim svanulo jutro, robinja opet sie k njemu,
da mu promijeni haljine. Jer njegova je odjea bila natopljena krvlju i vrsto se sl
ijepila uz tijelo, tako da mu je sada ko uljom oderavala ko u. Tada on krikne i jauk
ne i rekne:
- Moj Gospode, ako je ovo tvoja volja, tada dopusti da jo vi e iskusim! Gospode,
ti nee previdjeti mojega tlaitelja. Zato uzmi nad njime osvetu za mene!
Zatim on pone provaljivati u uzdahe, i uzme izgovarati ove stihove:
Strpljivost dolikuje prema tvojoj promisli, oAllah, u upravljanju svijetom,
Ja u joj se utke podvrgnuti, ako se tebi tako svia.
Strpljivost dolikuje prema onomu, to ti odreuje , o Gospode, Strpljivost, ak i ako bi
h bio baen u vatru od trnja.
Oni su vje bali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu, Mo da e mi Ti jedno
m osigurati dobru nagradu.
Ne pu taj nikada, o Gospode, zlikovca daleko od svojih oiju! Jer Ti, o Gospodaru ud
esa, samo si mi Ti jamac.
I zatim izrekne rijei jednoga drugog pjesnika:
Nikada se ne mui svojim brigama, Svu muku povjeri udesu!
Na poneku se stvar gleda turobno, Ali e kasnije imati u njoj radosti.
226
esto biva prostranim, to ti ti, Casto biva prostranost stije njenom.
JerAllah ini, to On samo hoe, A Njegovoj se volji tiho pokori!
Raduj se dobru, koje ima , Zaboravi kroza nj pro li teret!
Po to je on bio izgovorio ove stihove, spopadne ga opet robinja udarcima, sve d
ok nije utonuo u nesvijest. Ona mu dobaci jo jedan hljeb kruha, stavi jedan krag s
a slanom vodom i ode od njega. Tako ga ostavi da ondje le i, kakav je bio, sama ka
o prst, duboko o alo ena, dok mu je sa slabina tekla krv, okovana eljeznim negvama i d
aleko od dragih. Tada on zaplae i pomisli na svojega brata i na svoju raniju diku
..."
227
Ali kada je poela
dvjestaidvadesetideveta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje el-As'ad pomislio na svojega brat
a i na svoju raniju diku. I on je cvilio i kukao, i pla io se i tu io. Zatim je poeo
provaljivati u vrele suze i uzeo izgovarati ove stihove:
0
udesu, prestani! Kako si me dugo grozno muio,
1
li avao me brae, nebrojene dane i noi!
Zar nije vrijeme, da bude ganut mojim dugotrajnim izbivanjem I da se poka e blagim?
Ah, tvoje je srce kao od kamena!
Zlo si uinio mojim prijateljima, kada si istu zluradost Poklonio svima mojim nepri
jateljima zbog nanesene patnje.
Da, uzradovalo se srce neprijatelja, kada je sve ovo vidio: Jer pun sam arke e nje j
a sjedio usamljen tu u tuini.
Sva bijeda, koja me je sna la, jo nije bila dosta,
Ovaj rastanak od prijatelja, koji je zastro pogled tmurno u,
229
Dvjestaidvadesetideveta no
I tako sam ja ovdje muen tijesnom tamnicom:
Ah, mene ne tje i nikakav drug, samo mi preostaje oajanje,
I rijeka suza, koja curi poput ki e iz oblaka,
I jauk za povratkom, iji su vrui plamenovi neugasivi,
I bol i e nja, sjeanje na prohujale radosti, I uzdisaji i stenjanje iz grudiju uzbib
anih bolom.
Moram ku ati muku eznua, tuga me uvijek vrsto pro ima, A utonuo sam u patnju, koja mi n
igda ne dopu ta poinka.
Ah, ne nalazim nijednoga vjernog prijatelja, koji bi mi pokazao smilovanje,
Koji bi do ao k bolesniku i prijazno mu se priklonio u tuzi.
ivi li jo koji drug, koji bi se sa mnom sjedinio u ljubavi, Koji bi zbogprobdjeven
ih noi i patnji sa mnom zaplakao?
Htio bih mu se potu iti na tugu, koja gori u mome srcu, Dok je moje oko svagda bud
no i ne poznaje vi e sna.
Ah, tako mi dugom biva no, kada muenja nikada ne miruju, I ja gorim u vatri svojih
briga, u plamenom aru.
A stjenke i buhe piju moju krv
Ba kao iz ruke mladoga, nje nog vinotoe crveno vino.
A tijelo, koje pod ugrizima dosadnih kukaca i ezava, Slii, ah, novcu siroeta u ruci o
pakog suca.
I tako ja stanujem u jednom grobu, koji mjeri tri lakta, Ah, u uzama i u krvi pr
evrem se bez prestanka.
230
Moje su suze moje vino, i zveckanje je lanaca moj pjev, Moj je prismok moje sjean
je i moj krevet tjeskobna briga.
Po to je bio izgovorio te rijei do kraja, uzdisao je iznova i naricao, i pomi ljao
je na to, kako je prije bio ivio, i na to, da je rastavljen od svojega brata.
Tako je to stajalo s njim. Njegov je pak brat el-Amd ad ekao el-As'ada sve do po
dneva. Budui da se taj ni zatim jo nije vraao, ovomu koji je ekao pone tui srce, bol g
a zbog rastanka te ko pritisne, i njegove se oi preplave morem suza..."

231
Ali kada je poela
Sg C
dvjestaitrideseta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad ekao svog brata el-As'ada
sve do podneva. Budui da se ovaj zatim jo nije vraao, njemu pone tui srce, bol ga zbo
g rastanka te ko pritisne, a njegove se oi preplave morem suza. I plaui je uzvikivao:
Jao, moj dragi braco! Jao, moj dru e! Jao, tegobnih li briga!
Kako sam se jako bio bojao, da bismo mogli biti rastavljeni!
Zatim on sie niz obronak, dok su mu njegove suze tekle po obrazima, i ue u grad
. Ondje je i ao dalje, sve dok nije do ao do tr nice. Ovdje on upita ljude o imenu tog
a grada i o njegovim stanovnicima. Dadnu mu kao odgovor:
On se zove Grad Maga, i njegovi se stanovnici mole vatri
umjesto svemoguemu Kralju.
Zatim on upita dalje o Gradu Ebanovine, a oni mu odgovore:
Odavde donde je kopnom putovanje od jedne godine,
morem meutim plovidba od est mjeseci. Njegov se kralj ranije
zvao Armanus, ali sije on sada uzeo za zeta jednog sultana i dopus
tio mu da se on namjesto njega popne na prijestolje. Taj se dakle
kralj zove Kamar ez-Zaman. On je ovjek od dobrote i pravednos
ti, vjernosti i dare ljivosti.
Kada je el-Amd ad uo kako govore o njegovu ocu, on pone plakati i uzdisati i tu iti
se, i nije znao, kamo bi se trebao okrenuti. Ali si zatim kupi malo hrane i upu
ti se na neko udaljeno mjesto. Ondje je sjeo i htio jesti, ali je opet morao mis
liti na svojega brata,
233
Dvjestaitrideseta no
i tako on opet pone plakati, i pojede s odbojno u samo jedan zalogaj, kako bi produ io
svoj ivot. Zatim opet ustane i pone obilaziti okolo gradom, ne bi li dobio obavij
est o svome bratu. Tada nade jednog muslimana, krojaa, koji je sjedio u svom duanu
. Kod njega on sjedne i ispria mu svoju povijest. Nato kroja rekne:
Ako je on pao u ruke jednoga od maga, tada e ti biti te ko,
da ga ponovo vidi , ali e vas Allah mo da ipak jo sjediniti.
Zatim doda:
Hoe li stanovati kod mene, moj brate?
Kada je el-Amd ad pristao, kroja se tomu razveseli. Sada princ ostane jedan niz
dana kod njega, dok ga je ovaj tje io, ohrabrivao ga i poduavao ga u krojakom zanatu
, sve dok ga on nije bio izuio. Jednoga dana meutim on izae van na morsku obalu i o
pere svoje haljine. Zatim otie u hammam i odjene istu odjeu. Kada je odande opet iz
a ao i zatim se ogledao po gradu, doe mu ususret na njegovu putu neka ena velike lje
pote i ljupkosti. Njezin je stas resila nje na ravnomjernost, bila je prava slika
dra esnosti i najvea ljepotica svojega vremena. Kada ga je ugledala, ona podigne za
r sa svojega lica, namigne mu obrvama i oima i pone ga mamiti svojim pogledima, ti
m to je izgovarala ove stihove:
Ugledala sam te kako dolazi , i tada sam oborila svoj pogled, Uinilo se, vitki, kao
da si zraka nekoga Sunca.

Jer ah, ti si najljep i ovjek, koji se ikada pojavio, A danas si ak jo ljep i nego juer.
Kada bi se ljepota dijelila, jamano bi jedna petina Do la Jusufu58, ili samo jedan
dio od petine,
A sve bi ostalo zatim ostalo samo tvoje vlastito.
Ah, svaka bi du a dala za tebe svoje du evno zdravljeP9
58
Biblijski je Josip va io kao olienje iznimne ljepote.
59
Posljednja su dva polustiha, jer u Kalkutskom izdanju nedostaju,
uzeta
prema Kairskom izdanju iz 1325. godine od Hid reta (= 1907. g. poslije Krista).
234
Kada je el-Amd ad uo ove rijei iz njezinih usta, njegove se misli okrenu prema nj
oj, i njegovo je srce po eli. Tada se s njim poigra mo ljubavi, i, tim to joj je nam
ignuo, on izrekne ove stihove:
Povrh ru a na obrazima stoje trnovi na sulicama. Tko je taj, tko bi se usudio, da
ih ubere?
Ne, ne pru aj ruke prema njima, jer odavno su Spremne za borbu, kada smo tek trgnu
li pogled.
Ka i njoj, koja je poinila nasilje i postala zavodnicom, Da, kad bi bila pravedna,
samo bi jo vi e zavodila:
Ako je tvoje lice zastrto arom, tada ono jo vi e mami u bludnju,
Za ljepotu poput tvoje sjaj je najbolja obrana.
Ona nalikuje Suncu, ne mo e ga pogledati u lice, Samo ako je skriveno lakim oblakom
, mo e ga vidjeti.
Nje na je vjerno uvana od svake uvrede,
Zato pitajte uvara plemena: Sto se treba zbiti sa mnom?
Ako me se hoe ubiti, tada njihova namjera,
Zla, ne postaje djelom! Neka nas ipak ostave same!
Jer, ako oni jurnu protiv mene, nee donijeti nikakvu veu nesreu
Nego ova lijepa cura, ako jurne na mene pogledom.
Po to je saslu ala ove stihove iz el-Amd adovih usta, ona pone provaljivati u uzdahe
, i, tim to mu je opet namignula, uzme izgovarati ove stihove:
235
Dvjestaitrideseta no
Ti si, ne ja, stupio putem srame ljivosti, Poka i svoju naklonost, jer blizu je to
vrijeme,
Kojemu ti donosi jutro svjetlo u svojega ela, Kojemu tiprostire no haljinom svojih uvoj
aka!
Bo anstvenim me likom sili na obo avanje, Da, ti si me namamio, odavno si me zaveo.
Nikakvo udo, ako moje srce izgara u ljubavnoj vatri, Jer vatra je to, to prilii ono
mu, koji slu i idolima.
Ti si kupio jednu kao ja zabadava i bez cijene, Ali ako me zatim bude morao opet
prodati, tada naplati cijenu.
Kada je el-Amd ad saslu ao od nje takve rijei, on je upita:
Hoe li ti doi k meni, ili ja trebam doi k tebi?
Tada ona srame ljivo obori svoju glavu i izgovori rijei Preuz-vi enoga:
Mu karci imaju prednost pred enama poradi onoga, to je
Allah dao jednima ispred drugih60.
El-Amd ad je razumio ovaj njezin mig..."
60 Kur'an 4,34.
236
Ali kada je poela
d vj e s taitride s e tiprva no
oS C
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad razumio enin mig i znao,
da ona hoe ii s njim onamo, kamo je i ao on. On se osjeti obvezanim, da damu odvede
na neko dolino mjesto. Ali budui da se stidio, da ode s njome ka kui krojaa, koji je
bio njegov kuedomain, najprije je besciljno koraao s njome dalje naprijed. Ona je
i la iza njega, i tako su oboje hodali sve dalje, od sokaka do sokaka i od mjesta
do mjesta, sve dok ona nije postala umornom i upitala ga:
- Moj gospodaru, gdje je tvoja kua? On dadne kao odgovor:
- Pred nama. Imamo jo samo malo ii donde!
Zatim on s njome skrene u neku lijepu ulicu, i oni su i li tuda dalje, on napri
jed a ona iza njega, sve dok on nije do ao do kraja i sada primijetio, da je to sl
ijepa ulica. Tada on rekne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uz
vi enoga i Svemoguega!
Kada se meutim osvrnuo, ugleda na zavr etku ulice visoka ulazna vrata s dvjema k
amenim klupama. Ali su vrata bila zakljuana. Tu el-Amd ad sjedne na jednu klupu a o
na na drugu. A kada
237
Dvjestaitridesetiprva no
ga je ona upitala: Moj gospodaru, na to ti eka ? - on spusti svoju glavu neko vrijem
e prema tlu. Zatim je opet digne i rekne:
Oekujem svojega mameluka. On ima klju. Bio sam mu
zapovjedio, neka nam nabavi jelo i pie i to ve pripada vinu, dok
se ja ne vratim iz kupelji.
Ali u sebi samome on rekne:
Mo da njoj vrijeme postane predugim. Zatim e ona otii
svojim putem i mene ostaviti ovdje samoga, a ja u takoer otii
svojim putem.
Kada je njoj vrijeme stvarno postalo predugim, ona mu rekne:
Moj gospodaru, taj nas mameluk zbilja ostavlje dugo ekati,
a mi moramo sjediti ovdje na ulici!
Zatim ona prie s nekim kamenom k zasunu ulaznih vrata. Ali el-Amd ad uzvikne:
Ne budi prenagla! ekaj, dok ne doe mameluk!
Ali ga ona nije slu ala, nego udari kamenom po zasunu, tako da se on raspuknuo
na dva dijela, a vrata se otvorila. A kada je el--Amd ad rekao: - Sto te je spopal
o, da si mogla to uiniti? - ona mu odgovori:
O pusti samo, moj gospodaru! Sto te to brine? Zar to nije
tvoja kua i tvoj stan?
On meutim odgovori:
Dabome. Ali nije potrebno razbijati zasun!
Zatim dama ue u kuu, dok je el-Amd ad od straha pred vlasnikom kue ostao stajati u
nedoumici i nije znao, to da uini. Tada mu dama rekne:
Zbog ega ne ulazi , ti svjetlosti mojega oka i krvi mojega
srca?
On odgovori:
Slu am i pokoravam se! Ali me taj mameluk ipak ostavlja
dugo ekati, i ja ne znam, da li je on ne to od onoga, to sam mu
naredio i zapovjedio, obavio ili ne.
238
Nato on ue s njome, pun smrtnoga straha pred vlasnikom te kue. A unutra u kui nae
jednu lijepu dvoranu sa etiri estrade, koje su le ale jedna nasuprot drugoj. Na nj
ima su se nalazile ni e i povi ena sjedala, i sve je bilo pokriveno ilimima od svile
i broka-ta. U sredini se dvorane nalazio skupocjeni vodoskok, a uz njegov su rub
stajali pokriveni stolovi, koji su bili ukra eni draguljima i dragocjenostima. Ti
su bili puni voa i cvijea, a uz njih su stajale posude za pie. Ondje je stajao tak
oer jedan svijenjak s velikom svijeom. A cijela je prostorija bila puna skupocjenih
tkanina, i ondje su se nalazili kovezi i stolci, a na svakome je stolcu le ao po j
edan zave ljaj haljina i na njemu kesa puna zlatnika i srebrenjaka. Pod je bio pop
loen mramorom, a cijela je kua svjedoila o blagostanju svojega vlasnika.
Kada je el-Amd ad sve to vidio, bio je sav u nedoumici. I on rekne u sebi samom
e:
Sada sam ja izgubljen! Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i
k Njemu se vraamo.
Ali dok je dama promatrala ovo mjesto, ona se ak vrlo radovala, da, njezina ra
dost nije vi e poznavala nikakvih granica. I ona uzvikne:
Tako mi Allaha, moj gospodaru, tvoj mameluk nije ni ta
propustio. Pomeo je dvoranu, skuhao jela i iznio voe. Ipak sam ja
do la ba u najljep e vrijeme!
Ali el-Amd ad nije na nju obraao pa nju, jer je njegovo srce bilo ispunjeno straho
m od vlasnika te kue. I tako mu ona rekne:
Ma ne, moj gospodaru, moje srce milo! to ti tu tako stoji ?
Zatim ona duboko uzdahne i dadne el-Amd adu jedan poljubac, koji je tako odjekn
uo, kao kada se raspukne orah, i nastavi:
Moj gospodaru, ako si se ti dogovorio s nekom drugom, tada
u se ja potpasati i dvoriti je.
Iz srca punog gnjeva el-Amd ad se glasno nasmije, prie i sjedne. Pritom su njego
ve grudi te ko disale, i on pomisli u svojoj nutrini:
239
Dvjestaitridesetiprva no
Sramotna smrt za mene, kada doe kuevlasnik!
Dama meutim sjedne njemu uz bok i pone se aliti i smijati, dok je el-Amd ad tu sje
dio pun briga i mrana izraza lica i smi ljao tisuu svakojakih misli i u sebi samome
govorio:
Ubrzo mora doi taj, kojemu pripada ova dvorana. to da
mu ja tada ka em? On e me ubiti, to je posve sigurno, i onda je sa
mnom gotovo.
Sada se dama podigne, zasue rukave, uzme jedan podlo ak, stavi zatim na njega st
olnu plou, i pone jesti. I ona rekne el--Amd adu:
Jedi, moj gospodaru!
Tada se el-Amd ad takoer dadne na to, da jede. Ali mu hrana nije i la u tek, morao
je tovi e stalno pogledavati na vrata. Naposljetku, kada se dama bila dosita najel
a, ona odnese stol, stavi na podlo ak poslu avnik s voem i pone se sladiti poslasticam
a. Zatim donese vino, otvori vr, napuni jedan pehar i pru i ga el-Am-d adu. On ga uzm
e iz njezine ruke, ali je u sebi mislio:
Jao, jao, kuedomain! Kada taj doe i mene vidi!
Njegove su oi bile upravljene prema predvorju, dok je u ruci dr ao pehar. I stva
rno, dok je on upravo tako tu sjedio, odjednom doe gospodar te kue. To je bio neka
da nji bijeli rob, jedan od najuglednijih ljudi toga grada. Jer on je kod kralja b
io konju ar. Taj si je bio uredio ovu dvoranu za svoje vlastito u ivanje, kako bi se
u njoj krijepio i u nju se povlaio, s kime je ve elio. O tome je dakle danu bio po
zvao jednog ljubimca i dao da se to mjesto uredi za njega. Ovaj se ovjek zvao Bah
adur. Bio je otvorene ruke, isticao se u blagosti i dare ljivosti i bio je svagda
spreman na milostinju i tro enje. Kada je on dakle do ao bli e..."
240
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bahadur, vlasnik dvorane, konju ar

, kada je do ao bli e ulaznim vratima i vidio ih otvorenima, posve polako po ao dalje
i ispru io naprijed svoju glavu. Tada ugleda el-Amd ada i damu i pred njima poslu avni
k s voem i vrem za vino. Upravo je u tom trenutku el-Amd ad dr ao u ruci pehar, dok je
njegovo oko bilo upravljeno prema vratima. Kada se dakle njegov pogled susreo s
kuedomainovim, on prob-lijedi, a njegov trbuh zadr e. Ali kada ga je Badahur vidio p
robli-jedjela i u zbunjenosti, on mu dadne znak, tim to je prst stavio na usta, k
ao da hoe kazati:
uti i doi ovamo k meni!
Tada el-Amd ad odlo i iz ruke pehar i ustane, da poe k njemu. I kada je dama upita
la: Kamo?
on strese glavu i dadne joj znakom razumjeti, da hoe pi ati. Zatim bosono
g izae u predvorje, i kada je ugledao Bahadura, prepozna u njemu gospodara kue, po u
ri k njemu, poljubi mu obje ruke i rekne mu:
Ja te preklinjem Allahom, visoki gospodaru, prije nego to
mi uini ne to na ao, poslu aj, to ti imam rei!
I sada mu on ispria itavu svoju povijest, od poetka do kraja. Ispriao mu je, kako
je bio morao napustiti svoju zemlju i svoj kra241
Dvjestaitridesetidruga no
ljevski polo aj, kako u dvoranu nije stupio po svojoj slobodnoj volji, i da je dap
ae dama bila ta, koja je slomila zasun, otvorila vrata i pripremila svu tu nesreu.
Kada je Bahadur bio saslu ao el--Amd adove rijei i saznao njegov udes i tovi e saznao,
da je on kraljevi, on osjeti prema njemu sa aljenje i samilost. Zatim mu rekne:
Poslu aj moju rije, Amd ade, i pokori mi se! Tada u ti ja
jamiti za to, da e od onoga, ega se boji , ostati sigurno sauvan.
Ako mi se meutim bude protivio, tada u te ubiti.
El-Amd ad dadne kao odgovor:
Zapovijedaj mi, to hoe . Ja ti se neu nikada protiviti, jer
sam ja oslobodenik tvoje velikodu nosti!
Bahadur sada nastavi:
Vrati se odmah natrag u kuu, sjedni na mjesto, na kome si
bio, i budi u dobru raspolo enju. Zatim u ja ui unutra k tebi - ja
se zovem Bahadur pa kada doem k tebi, ti me izgrdi i napadni
na mene i reci: 'Za to te tako dugo nije bilo?' Nemoj od mene uzi
mati nikakvu ispriku, nego me izudaraj. Ako meutim bude imao
obzira prema meni, tada u ti ja oduzeti ivot. Sada ui unutra i
budi veseo! I to god uope bude kroz to vrijeme od mene zahti
jevao, to e odmah spremno nai pred sobom. Pro ivi ovu no
posve onako, kako ti hoe . Sutra ujutro meutim otii svojim
putem! Takvo to ja inim, kako bih te poastio, jer si stranac. Ja
naime volim strance i dr im to za svoju obvezu, da im iskazujem
po tovanje.
Tada mu el-Amd ad poljubi ruku i vrati se natrag u dvoranu, nakon to je njegovo
lice opet poprimilo prirodno crvenilo i bjelilo. Tek to je u ao unutra, on dovikne
dami:
Gospodarice, ti si svoje boravi te svojim prisustvom uinila
veselim! Ovo e biti jedna blagoslovljena no!
Ona meutim rekne:
To je ipak neobino od tebe, da me ti sada tako ljubazno
pozdravlja !
242
Tako mi Allaha, gospodarice
odgovori el-Amd ad
ja
sam vrsto vjerovao, da mi je moj memeluk Bahadur ukrao neko
liko skupocjenih ogrlica, od kojih je svaka vrijedna desettisuca
dinara. Kako sam meutim upravo sada iza ao i jo uvijek o tome
mislio, potra io sam ih i na ao ih na njihovu mjestu. Samo ne
znam, za to mameluk toliko dugo izbiva. Ipak u ga morati propis
no kazniti.
Tada dama bude zadovoljna el-Amd adovim odgovorom. I sada se ponu oboje aliti i p
iti i biti dobre volje. Tako su se oni dalje naslaivali, sve dok se Sunce nije poe
lo spremati na poinak. Tada ue Bahadur, koji je bio promijenio svoju odjeu, potpasa
o svoju haljinu i obuo izme, kakve nose mameluci. On izrekne pozdrav, poljubi pod
i prekri i ruke na grudima, i pogne svoju glavu prema dolje poput nekoga, tko pri
znaje svoju krivnju. El-Amd ad ga pogleda gnjevnim okom i dovikne mu:
O ti najbjedniji od svih mameluka, za to te nije bilo tako
dllgO?
Visoki gospodaru
odgovori on
bio sam zaposlen time,
da perem svoje haljine, a nisam znao, da si ti ovdje. Ti si me na
ruio ovamo za veer, a ne za dan.
Ali el-Amd ad povie na njega s rijeima:
Ti la e , najbjedniji od svih mameluka. Tako mi Allaha, ja te
moram istui!
I on smjesta skoi, baci Bahadura na pod, uzme tap i pone ga lagano tui. Ali sada
skoi takoer dama, istrgne mu tap iz ruke i spopadne Bahadura tako estokim udarcima,
da su mu od bola iz oiju potekle suze i daje poeo dozivati u pomo i kripati zubima.
Tada el-Amd ad pone dovikivati dami: - Ne ini to! - dok je ona uvijek kazivala:
Pust
i me da na njemu uti am svoj gnjev!
Ali joj on oduzme tap i gurne je ustranu. Tada
Bahadur opet ustane na noge, obri e si suze s lica i pone ih neko vrijeme iznova dv
oriti. Zatim oisti dvoranu i zapali svijee. Ali je svakiput, kada bi izlazio ili u
lazio, dama psovala i proklinjala Bahadura, dok ju je el-Amd ad gnjevno napadao:
243
Dvjestaitridesetidruga no
Tako ti preuzvi enog Allaha, okani se mojega mameluka.
On nije navikao na tomu slino!
Zatim oni nastave jesti i piti, tim to ih je Bahadur dvorio, sve do pred pono.
Budui da je naposljetku postao umornim od dvorenja i od udaraca, on se usred sale
spusti na pod i pone hrkati i dahtati. Dama meutim, koja je bila pijana, rekne el
-Amd adu:
Na noge, uzmi taj ma, koji tu visi, i odsijeci ovom mameluku glavu! Ako to ne uini , tada e to biti tvoja vlastita propast.
Ali on odvrati:
Sto te je spopalo, da hoe ubiti mojega memeluka?
Ona dadne kao odgovor:
Na e e zadovoljstvo postati samo jo potpunijim, kada on
bude mrtav. Ako ti to ne uini , tada u doi ja i ubit u ga.
Tada el-Amd ad uzvikne:
Tako ti Allaha, ne ini to!
Ali ona uzvikne:
Ipak u to uiniti! - skine ma, trgne ga i poe prema Bahaduru, kako bi ga ubila.
Sada el-Amd ad sebi rekne:
Ovaj nam je ovjek uinio dobro, za titio nas je, bio je prema
nama ljubazan, sam se uinio mojim mamelukom - kako bismo ga
mi mogli za to nagraditi smru! Ne, to se ne smije nikada dogodi
ti!
Tada on dovikne dami:
Ako moj mameluk stvarno treba nai smrt, tada to prije pris
taje meni, da ga ubijem, nego tebi!
Zatim joj on istrgne ma iz ruke, podigne svoju ruku u zrak i udari damu po zat
iljku, tako da joj je glava odletjela s trupa i pala zatim na kuedomaina. Taj se p
robudi, sjedne uspravno, otvori oi i ugleda el-Amd ada, kako stoji pred njim s okrv
avljenim
244
maem u ruci. I dalje pogleda prema dami, kadli je ugleda kako le i na podu mrtva. O
n upita, to je s njome, a el-Amd ad mu ispria, to je ona bila uinila, i zakljui s rijei

a:
Ona je ustrajavala na tome, da te ubije. Ovo je sada njezina
-ograda.
Tada Bahadur skoi na noge, poljubi princa u elo i rekne mu:
Visoki gospodaru, ah, kamo sree da si je ipak po tedio!
v-ja nam meutim ne preostaje ni ta drugo initi, nego da je
: dmah otpremimo, prije nego to bude dan.
Zatim Bahadur potpa e svoju haljinu, uzme damin le , umota ga u ogrta, stavi u ko ar
u, digne je na rame i rekne el-Amd adu:
Ti si ovdje stranac i nikoga ne pozna . Tako dakle ostani tu,
gdje si sada, i ekaj me do jutarnjeg svitanja. Ako se onda vratim k
tebi, sigurno u ti uiniti mnogo dobra i potruditi se, da dobijem
bavijest o tvome bratu. Ako se meutim o Sunevu izlasku ne vratim opet natrag k te
bi, tada znaj, da je sa mnom gotovo, i zatim r.eka ti pomogne Allah! Zatim e ova
kua pripasti tebi, i bit e tvoje sve, to se u njoj nalazi u novcu i dobrima.
Nato on, s ko arom na ramenu, napusti dvoranu, proe s njome kroz ulice i udari p
utem prema otvorenom moru, kako bi u r.;ega bacio teret. Ali kada je ve bio blizu
obale, osvrne se i ugleda naelnika stra e i stra arske satnike, koji su mu prilazili
sa svih >:rana. Kada su ga prepoznali, oni se zaude, otvore ko aru i nau u njoj le .
Tada ga uhvate i stave ga tijekom noi sve do jutra u eljezne okove. Potom otpreme
njega i ko aru, onakvu kakva je bila, ka kralju i ispostave mu izvje e o njemu. Kada
je kralj to sve rio vidio i saslu ao, on se silno razbjesni i dovikne konju aru:
Jao tebi! Ti ini uvijek tomu slino. Ubija ljude i baca ih
D more i uzima im sav njihov imetak! Koliko mnogo umorstava
mora da si poinio ve prije ovoga!
Bahadur meutim pogne svoju glavu..."
245
Ali kada je poela
'2g C
dvjestaitridesetitrea no
7
V
k\ ^
_F
cr
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bahadur pred kraljem pognuo svoj
u glavu prema tlu. Ali kralj povie na njega i
rekne:
Hej ti, tko je ubio ovu enu?
On dadne kao odgovor:
Visoki gospodaru, ja sam je ubio. Nema nikakve visosti i
r.ema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega!
Tada kralj zapovjedi u svojemu gnjevu, neka ga se objesi. A krvnik ga na kral
jevu zapovijed odvede. Naelnik ga je pratio s izvikivaem, koji je izvikivao po gra
dskim ulicama, da si narod treba pogledati smaknue kraljevskog konjusara Bahadura

. I tako su obilazili naokolo po svim sokacima i ulicama.
Tako daleko Bahadur. El-Amd ad je pak u meuvremenu ekao, pa kada je svanuo dan i
iza lo Sunce, a Bahadur se nije vraao, tada on povie:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega! Sto mu se moglo dogoditi, to ga je
moglo snai?
247
Dvjestaitridesetitrea no
Dok je on o tome razmi ljao, izvikiva izvikne, da si narod treba pogledati Bahad
urovo pogubljenje, i da e on biti obje en u podne. Kada je el-Amd ad to morao uti, on
zaplae i rekne:
Zbilja, mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo!
On se hoe nepravedno rtvovati za mene, dok sam ipak ja taj, koji
ju je ubio. Tako mi Allaha, to se ne smije nikada dogoditi!
I on odmah napusti dvoranu, zakljua vrata, po uri kroz grad, sve dok nije bio su
stigao Bahadura. Tada stupi pred naelnika i zamoli ga:
Visoki gospodaru, ne ubijaj Bahadura. On je nedu an! Tako
mi Allaha, samo sam je ja ubio, nitko drugi.
Kada je naelnik bio uo njegove rijei, on ga odvede zajedno s Bahadurom ka kralju
i ispria mu, to je bio uo od el-Amd ada. Tada kralj pogleda princa i upita ga:
Jesi li ti ubio enu?
Dabome!
dadne on kao odgovor.
Kralj nastavi:
Ispriaj mi, za to si je ubio, i ka i mi istinu!
Tada mu ovaj dadne kao odgovor:
O kralju, ja sam do ivio jednu udnovatu povijest, i
neobino je to, to u ti ispriati. Kada bi to bilo iglama zapisano u
kutove oiju, tada bi to bila opomena za one, koji se daju opo
menuti.
Zatim on kralju ispria svoju povijest i izvijesti ga o svemu, to mu se bilo dog
odilo s njegovim bratom, od poetka do kraja. Kralj je bio zbog toga preko mjere z
aprepa en, i on princu rekne:
- Sada znam, da si ti bez krivnje. Ali reci, mladiu, hoe li ostati kod mene kao
vezir?
- Slu am i pokoravam se!
odvrati el-Amd ad.
I tada kralj pokloni njemu i Bahadura rasko ne poasne haljine, i pokloni mu jedn
u lijepu kuu s u kopljenicima i slugama, da, on mu je najmilostivije dao sve, to je
trebao. Zatim mu je utvr248
dio uzdr avanje i prihode i zapovjedio, da se treba tragati za nje-zovim bratom el
-As'adom. El-Amd ad je dakle sjeo na vezirsku stolicu, sudio i izricao presude, po
stavljao i otpu tao, uzimao i davao. I on po alje izvikivaa po gradskim ulicama, koji
je izvikivao o njegovu bratu el-As'adu. Neko je vrijeme ovjek neprekidno izvikiv
ao, po svim ulicama i sokacima. Ali veziru ne doe do u iju nikakvo izvje e o njegovu b
ratu, i inilo se, da se od njega izgubio svaki trag.
Tako je pro ao el-Amd ad. Ali je el-As'ad bio u meuvremenu muen od maga dan i no, ra
no i kasno, tijekom cijele jedne godine, sve dok se nije pribli io blagdan maga. S
ada se Bahram Mag pripravi za putovanje i opremi za sebe jedan brod..."
249
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bahram Mag, kada je bio opremio
jedan brod za putovanje, uzeo sa sobom princa el--As'ada. Bio ga je stavio u jed
an velik sanduk, sanduk zakljuao i dao odnijeti na palubu. A upravo u to vrijeme,
u koje je Bahram dao da se sanduk s el-As'adom odnese na brod, dogodilo se, po
odluci udesa i predodredenosti, da je u blizini stajao el-Amd ad i gledao more. Ka
da je on vidio sve te stvari, koje se odnose na brod, njemu zakuca srce. I tada
on zapovijedi svojim slugama, da mu dovedu njegovu jahau ivotinju. Zatim uzja i i pon
e jahati, praen skupinom ljudi iz svoje pratnje, uzdu morske obale. Kod Magova se
broda zaustavi i zapovjedi svojim ljudima, da se popnu na njega i da ga pretra e.
Ljudi se popnu na njega i pretra e cijeli brod, ali ne nau ni ta. Tako siu opet na kop
no i izvijeste o tome el-Amd ada. On nato odja i natrag kui. Ali kada je stigao onamo
i stupio u svoj dvorac, stegne mu se srce, on pogleda svojim oima posvuda naokol
o, i tada ugleda dva stiha, koji su stajali napisani na jednome zidu. To su bila
ova dva stiha:
O ti moj prijatelju, ti boravi dalek pogledima, Srcu i pameti te ni ta ne mo e oteti.
251
Dvjestaitridesetietvrta no
Ostavio si me za sobom u gorkome jadu I ugrabio, spavajui, mojemu oku san.
Kada je el-Amd ad proitao ove stihove, morao je misliti na svojega brata, i on z
aplae.
Ostavimo mi sada njega i pogledajmo, to se zbivalo s Bahra-mom Magom! Taj se u
krca na brod i zagalami i povie na mornare, neka naj urnije podi u jedra. Tada oni ra
zapnu jedra i otisnu se na more i nastave ploviti dan i no. Svakoga je drugog dan
a vadio Mag princa el-As'ada van i davao mu malo hrane za jelo i malo vode za pie
, sve dok nisu do li u blizinu Vatrenog Brda. Tada se podigne protiv njih oluja, i
more je, ljuljajui, nosilo brod ovamo i onamo, tako da je izgubio ispravan smjer
. Sada se putnici nau u krivom pravcu plovidbe i uplove u druge vode, koje nisu b
ile njihov cilj. Naposljetku dospiju do jednoga grada, koji je bio izgraen na mor
skoj obali i koji je imao jednu tvravu, iji su prozori gledali na ovo more. Nad ti
m je gradom vladala stanovita ena, koja se zvala kraljica Mard ana. Kapetan sada re
kne Bahramu:
Dragi gospodaru, mi smo skrenuti s pravog puta, i mi
moramo sada pristati uz ovaj grad, kako bismo se ondje odmorili.
Potom neka Allah uini, to On hoe!
Bahram odgovori:
V
Sto ti ini i to ti misli , to je ispravno. Ja u postupiti, kako
ti dr i da je pravo.
Zatim kapetan nastavi:
Ako kraljica po alje koga k nama i pone nas ispitivati, to
da joj mi damo kao odgovor?
Bahram odvrati:
Ja ovdje kod sebe imam tog muslimana. Njemu emo obui
mameluke haljine i zatim ga uzeti sa sobom na kopno. Kada ga
kraljica bude vidjela, ona e misliti, da je on stvarno mameluk, a ja
252
u joj rei: 'Ja sam trgovac robljem, koji trguje bijelim robovima. Ve sam imao kod s
ebe mnogo mameluka, ali sam ih sve rasprodao, osim ovoga jednoga, koji je ostao
kod mene.'
Tada kapetan rekne:
To su izvrsne rijei!
Ubrzo potom dosegnu grad, skinu jedra i spuste sidro. A kada je brod le ao o si
dru, doe kraljica Mard ana sa svojom gardom, zaustavi se kod broda i pozove van kap
etana. Taj doe k njoj na kopno i poljubi pred njome tlo, na to ona upita:
Kakav se teret nalazi na tvome brodu, i koga ima kod sebe?

- O najmonija kraljice na ega vremena, ja imam kod sebe jednog trgovca, koji trg
uje bijelim robovima.
- Dovedi ga ovamo k meni! - zapovjedi ona.
I tada takoer Bahram doe na kopno, praen od el-As'ada, koji je i ao iza njega u ma
melukim haljinama. Kada je dakle Bahram stupio pred nju, poljubio zemlju i opet s
e uspravio, ona ga
upita:
- Kakvim se obrtom bavi ?
- Ja sam trgovac robljem odvrati on.
Tada ona pogleda el-As'ada o kome je stvarno povjerovala, da je mameluk, i up
ita ga:
Kako ti je ime?
Princa su umalo ugu ile suze, ali joj on odgovori:
- Moje je ime el-As'ad. Ganuta, ona dalje upita:
- Umije li pisati?
Pa kada je on to potvrdio, naredi da mu se pru i tintarnica, trska za pisanje i
papir i rekne mu:
Napi i ne to, kako bih ja to vidjela!
253
Dvjestaitridesetietvrta no
Tada on napi e ova dva stiha:
Ti uviavni, ka i, to mo e ovjek,
Ako ga nesrea vazda progoni na svim putovima?
Gospod ga je okovana bacio u more i rekao mu: 'Budi na oprezu, da te ne smoi voda
!'
Kada je ona bila proitala list, osjeti suut prema njemu, i tako ona rekne Bahra
mu:
Prodaj mi ovog mameluka!
Ali joj on dadne kao odgovor:
Visoka gospodarice, nije mi mogue, da ga prodam. Ja sam
ipak ve prodao sve svoje mameluke, tako da mi je jedini preostao
samo jo ovaj!
Tada kraljica Mard ana vikne:
- Ja ti njega moram oduzeti, bilo kupnjom ili kao poklon! Ali Bahram odvrati:
- Ja ga ne kanim niti prodavati ni poklanjati.
Tada ona odmah uhvati el-As'ada za ruku, uzme ga sa sobom i odvede ga gore u
tvravu. Magu meutim dadne rei:
- Ako ti ne odjedri jo danas nano od na ega grada, tada u
ti oduzeti sav tvoj imetak i dati da se razbije tvoj brod.
Kada je ovaj uo tu poruku, on se vrlo ra alosti i rekne:
- Ovo zbilja nije nikakvo putovanje, kojemu bih se mogao
radovati!
Zatim se on pone pripremati za put, uzme sve, to je htio imati, i pone ekati, da
padne no, kako bi opet otplovio. Mornarima meutim rekne.
- Opskrbite se zalihama i napunite svoje mje ine vodom.
Zaplovit emo pred kraj noi! .
254
Tada mornari obave svoje poslove i priekaju do veeri. Zatim K nad njima spusti
no.
Okrenimo se mi sada od njih ka kraljici Mard ani! Ta je bila oti la s el-As'adom
i odvela ga u tvravu. Ondje dadne da se otvore prozori, koji gledaju na more, i z
apovjedi robinjama, da donesu jela. Ove dakle postave pred njih jela, i oboje uz
mu jesti. Zatim kraljica zapovjedi, da se donese vino..."
255
Ali kada je poela

dvjestaitridesetipeta no
3
oo

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Mard ana zapovjedila robi
njama, da donesu vino. One ga iznesu, i ona tada pone s el-As'adom piti. Allah meu
tim, Slavljeni i Uzvi eni, ispuni njezino srce ljubavlju prema el-As'adu. I ona pon
e uvijek iznova puniti pehar i pru ati mu ga, sve dok njemu nije pobjegao razum. T
ada se on podigne, kako bi obavio nu du, i napusti dvoranu. Kada je nato ugledao j
edna otvorena vrata, on proe kroz njih i nastavi koraati dalje, sve dok ga put nij
e doveo u jedan velik vrt, u kome su se nalazile voke i cvijee svakojake vrste. On
dje, ispod jednog drveta, une i obavi, to mu je bilo potrebno. Zatim se opet podign
e i poe k advrvanu61, koji je bio u vrtu. Ali jo prije nego to je ponovo zavezao svo
je haljine, svali se na lea. I vrtni ga zrak omami, i on utone u san, i nad njime
se spusti no.
Tako je to stajalo s princom. Bahram meutim, kada je nastala no, povie mornarima
:
Razapinjite jedra! Otplovit emo!
Slu amo i pokoravamo se!
odvrate oni. - Ali daj nam jo toliko vremena, da napuni
mo sve svoje mje ine. Zatim emo podii jedra.
61 advrvan je vodoskok.
257
Dvjestaitridesetipeta no
Mornari dakle jo jednom odu s mje inama na kopno, kako bi ih napunili. Obilazili
su oko dvorca, pa jer nisu na li ni ta osim vrtnog zida, uzveru se preko njega, siu
u vrt uzmu slijediti tragove nogu, koji su vodili prema Sadvrvanu. Kada su dospj
eli do njega, nau el-As'ada kako le i na leima. Odmah ga prepoznaju, i silno ga obra
dovani odnesu odatle, nakon to su bili napunili svoje mje ine. Zatim se opet popnu
preko zida, urno odnesu princa k Bahramu i doviknu mu:
Raduj se, * jer tvoja je elja ispunjena, * tvoja je briga uti ana! * Tvoj je bub
anj zabubnjao, * tvoja je frula zasvirala! * Tvojega smo zarobljenika, kojega ti
je kraljica Mard ana na silu oduzela, mi opet prona li, i evo ti ga donosimo.
Zatim el-As'ada bace pred njega. im ga je Bahram ugledao, njegovo srce poskoi o
d velike radosti, i njegove se grudi nadmu od bla enstva. On im pokloni poasne halj
ine i zapovjedi im, da urno podignu jedra. Tada oni razapnu jedra i zaplove u smj
eru Vatrenog Brda. Tako su dalje jedrili sve do jutra.
Ostavimo mi Bahrama neka plovi dalje i okrenimo se natrag ka kraljici Mard ani!
Kada ju je el-As'ad bio napustio, ona je cijelo vrijeme ekala na njega. Ali budui
da se on nije vraao, ona se podigne i pone ga tra iti, ali nije mogla nai od njega n
ikakva traga. Sada ona dadne zapaliti baklje i zapovjedi robinjama, da ga tra e. D
a, ona sama sie u vrt, pa kada je vidjela da vrata stoje otvorena, znala je, da j
e on bio u ao onamo. Ona po uri u vrt, ali ondje kod advrvana nae samo njegove sandale
, pa, premda je u potrazi za njime pretra ila itav vrt, od njega ne otkrije nikakva
traga. Unato tomu ga je tra ila dalje po svim kutovima vrta, sve dok nije nastalo
jutro. Tada zapita o brodu, i reknu joj, da je on otplovio u prvoj treini noi. Tad
a je znala, da su ga oni bili uzeli sa sobom, i ona postane gnjevnom i alosnom. O
dmah izda zapovijed, da se smjesta opremi deset velikih brodova. Takoer se ona sa
ma opremi za boj i ukrca se u jedan od tih deset brodova sa svojim mamelucima, r
obinjama i tjelesnom gardom, koji su svi bili odjeveni u rasko ne oprave i naoru ani
primjereno ratu. Jedra budu razapeta, i ona dadne rei kapetanima:

258
Ako uhvatite Magov brod, tada su vam poasne haljine i
ani pokloni od mene sigurni. Ako ga meutim ne ulovite, tada
u vas ja dati smaknuti sve do posljednjeg ovjeka.
Tada mornari postanu odu evljeni od straha i velike nade, i brzo su jedrili taj
dan i sljedeu no, i zatim jo drugi dan i trei dan. Tek im o etvrtome danu brod Bahra
ma Maga doe u ? idokrug. I jo prije nego to je dan po ao na poinak, opkoli brodovlje s
a svih strana Magov brod, upravo kada je Bahram bio izvadio van princa el-As'ada
i udarao ga i muio, dok je mueni dozivao u pomo i vapio za spasom. Ali nije nalazi
o nijednog pomonika, nijednog spasitelja meu ljudima, a boljeli su ga estoki udarci
. Dok je tako Mag muio svoju rtvu, on sluajno podigne pogled, i tada ugleda, kako j
e brodovlje okru ilo njegov brod i opkolilo ga, ba kao to bjeloonica okru uje arenicu. S
ada Bahram ugleda pred oima sigurnu smrt, uzdahne i povie:
O ti tu, As'ade, ovo se sve zbiva poradi tebe!
Zatim ga pograbi za ruku i zapovjedi svojim ljudima, da ga race u more, i nar
uga mu se:
Tako mi Allaha, ja u te poslati u smrt, prije nego to sam
umrem!
Mornari ga brzo pograbe za ruke i noge i bace ga u more. Ali Allah, Slavljeni
i Uzvi eni, koji je htio, da on bude spa en i da jo ne dosegne konac svojega ivota, d
opusti, da on izroni, nakon to je ve bio potonuo. Zatim je veslao rukama i nogama,
sve dok mu Allah nije pomogao i donio mu spasenje, jer su ga valovi digli i odn
ijeli ga daleko od Magova broda, i on dospije do kopna. Ondje se popne na obalu,
ali je jo jedva vjerovao u svoj spas. Budui da se sada nalazio na vrstome tlu, on
svue svoje haljine, iscijedi ih i ra iri. Sjedio je tu gol i plakao nad svojom nevo
ljom, nad svim udarcima udesa, koji su ga bili pogodili, nad muenjem i zarobljeni t
vom i usamljeno u u tuini, i zatim je izrekao ova dva stiha:
Moj Allah, ne mogu to podnositi, ne znam sebi nikakve pomoi, Stije njene su mi grud
i, rasjeeno je moje u e.
259
Dvjestaitridesetipeta no
A kome se treba sirotan tu iti na svoje nedae
Nego svojemu Gospodu? Ti si Gospodar nad gospodarima, moj spas!
Poslije ovih rijei on ustane i opet obue svoje haljine. Ali nije
trebao ii, kamo bi mogao doi. Tako se on poeo prehranjivati biljem
ovima s drvea i piti vodu iz potoka. I ao je odatle dalje dan i no,
ledao kako se u daljini nazire neki grad. Obradovan ubrza svoj korak,
prispio do njega..."
260
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu,
znao, kamo bi
sa zemlje i plod
i naposljetku ug
a kada je
koju je bila z
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-As'ad, kada je prispio do tog
a grada, bio iznenaen nou. Tako su dakle bila zakljuana takoer gradska vrata. Sada s
e po predodredbi udesa to poklopi, da je taj grad bio onaj isti, u kome je on bi
o zarobljen i u kome je njegov brat el-Amd ad bio kraljevim ministrom. Budui dakle
da je el-As'ad na ao gradska vrata zatvorenima, on okrene ii u pravcu groblja, prem
a grobnicama. A kada je dospio onamo, nae jednu grobnicu s vratima bez vratnice.
U nju on ue i legne na pod da spava, tim to je svoje lice pokrio rukom.
U meuvremenu je Bahram Mag kraljicu Mard anu, koja ga je bila uhvatila sa svojim
brodovljem, bio porazio putem lukav tine i arobnja tva, okrenuo se zdrav i itav prema
svojemu zaviaju i odmah odatle vesela srca odjedrio. Kada je zatim plovio mimo g
roblja, ondje se iskrca, kako je to bio predodredio udes, iz broda na kopno i poe
dalje pje ke izmeu grobova. Tada grobnicu, u kojoj je spavao el-As'ad, ugleda otvo
renom, i zauen rekne:
Ipak u pogledati u ovu grobnicu!
Pa kada je zavirio unutra, ugleda el-As'ada kako u jednom kutu te zgrade, lic
a pokrivena rukom, le i spavajui. Pogleda spavau u lice, prepozna ga i uzvikne:
261
Dvjestaitrideseti esta no
Zar ti jo uvijek ivi ?
I on ga smjesta pograbi i odvue ga u svoju kuu, gdje je imao jednu podzemnu tam
nicu, koja je bila odreena za muenje muslimana. Takoer je imao jednu ker po imenu Bu
stan. On dakle namakne el-As'adu te ke okove, baci ga u onu tamnicu i dadne nalog
svojoj keri, da ga mui dan i no, sve dok ne bude mrtav. Najprije ga jo on sam estoko
izudara, zatim tamnicu zakljua i kljueve dadne svojoj keri. Ubrzo pak potom njegova
ki Bustan opet otvori podrum i sie dolje, kako bi ga istukla. Tada ona ugleda u n
jemu mladia nje ne naravi i lijepa izgleda, koji je imao visoko nadsvoene obrve i du
bokocrne oi. Njezino srce bude ispunjeno ljubavlju prema njemu, i ona ga upita:
Kako ti je ime?
On joj dadne kao odgovor:
Moje je ime el-As'ad.
Tada ona uzvikne:
Neka bi ti stvarno bio sretan62! I sretni neka budu tvoji dani!
Ti ne zaslu uje , da bude muen i udaran. Ja znam, da se tebi
dogaa nepravda.
I ona mu se pone ljubazno obraati, i razve e mu njegove okove. Zatim ga je pitala
o islamskoj vjeri, i on je izvijesti, da je to prava vjera, i da je na gospodar
Muhammed udima bez premca i oiglednim znakovima pokazao istinu. Da je meutim slu enje
vatri tetno i da niemu ne valja. I dalje ju je pouavao u islamskom vjeronauku, sve
dok se se ona nije bila dala od njega preobratiti i dok njezino srce nije bilo
postalo pro etim ljubavlju prema istinitoj vjeri. Takoer ispuni Allah Uzvi eni njezin
u nutrinu ljubavlju prema el-As'adu, i tako ona izgovori obje63 reenice oitovanja
62
"El-As'ad" znai "Sretni".
63
Kada se kazuje da se oitovanje vjere sastoji od dvije reenice, mis
li se na
sljedee dvije: 1. Tvrdim da nema drugoga boga osim Boga (Allaha). 2. Tvrdim
da je Muhammed Bo ji (Allahov) poslanik.
262
vjere i pone nadalje pripadati narodu sree i bla enosti. Zatim mu je donosila za jel
o i za pie, razgovarala s njime i molila se. Takoer mu je pripravljala pilee juhe,
sve dok on nije opet do ao k snazi, njegova slaboa od njega uzmaknula i dok nije po
novo zadobio svoje ranije zdravlje. To mu se dogaalo od keri Bahrama Maga. Kada je
dakle djevica jednoga dana do la od el-As'ada, ostane stajati na vratima, i ba je
tada tuda prolazio izvikiva i vikao:
Tko stanovitoga lijepog mladia, koji izgleda tako i tako, ima
kod sebe i dovede ga, taj treba imati toliko novaca, koliko zatra i!
Tko ga meutim ima kod sebe i zataji ga, taj treba biti obje en pred
vratima svoje kue! Njegov imetak treba biti opljakan, njegova
krv treba biti neosveeno proljevena!
Kada je ona odatle ula to izvikivanje, odmah je znala da je on taj tra eni. Smje
sta ue opet k njemu i ispria mu, to je bila ula. Tada on izae van i uputi se k veziro
voj kui. I im je iz daljine ugledao vezira, on povie:
Tako mi Allaha, ovaj je vezir bome moj brat el-Amd ad!
Zatim se on zajedno s djevicom, popne gore u dvorac i baci se, im je sreo svoj
ega brata el-Amd ada, na njegove grudi. Takoer njega prepozna el-Amd ad i padne mu ok
o vrata. Tako su njih dvojica jedan drugoga grlili, okru eni mamelucima, koji su b
ili sja-hali sa svojih konja. Na neko vrijeme el-As'ad i el-Amd ad utonu u nesvije
st. Ali kada su opet bili do li k sebi, el-Amd ad uzme svojega brata i odvede ga k s
ultanu, kojemu sve ispria. Sultan nato zapovjedi, da se Bahramova kua opljaka..."
Tada Sehrezad primijeti, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
263
Ali kada je poela
dvjestaitridesetisedma
no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje sultan zapovjedio, da el-Amd ad tre
ba opljakati Bahramovu kuu, a njega sanltoga dati objesiti. Tada vezir iza alje ljud
e, da to uine. Ovi se, otpute k Bahramovoj kui, opljakaju je i njegovu ker dovedu k
veziru. A taj je primi sa svim po tovanjem. Jer je el-As'ad sve bio ispriao svojemu
bratu, kako je bio muen i kako mu je Bahramova ki bila inila dobro. Zato joj on is
ka e visoko po tovanje. Zatim takoer el-Amd ad ispria svojemu bratu sve, to je on bio do i
io s onom damom, kako je bio umakao smrti na u etu, i kako je postao vezir. Tako s
e jedan tu io drugomu, kako je on nakon rastanka s bratom bio trpio. Nato dadne kr
alj da doe Mag i zapovjedi, neka mu odrube glavu. Bahram meutim upita:
Najmoniji kralju, jesi li ti stvarno odluio, da me dadne
ubiti?
Kada je kralj potvrdno odgovorio na njegovo pitanje, Bahram zamoli:
Imaj sa mnom jo malo strpljenja, o kralju!
Zatim on obori svoju glavu prema tlu, a kada ju je opet podigao, izgovori oito
vanje vjere i postane muslimanom kao sultanov tienik. Tomu se svi obraduju. Zatim
mu el-Amd ad i el-As'ad
265
Dvjestaitridesetisedma no
ispriaju sve, to su oni bili do ivjeli. On se zaudi nad tim i obojici rekne:
Visoki gospodari, spremajte se na put u zaviaj. Ja u vas
pratiti.
Obojica su bili silno radosni zbog toga i zbog njegova obraenja na Islam, ali
su ipak gorko plakali. Tada im Bahram rekne:
Visoki gospodari, nemojte plakati! Vi ete ipak naposljetku
biti opet sjedinjeni s va ima, kao to su bili sjedinjeni takoer
Ni'ma i Nu'm.
Kada su oni upitali: - Kako su dakle pro li Ni'ma i Nu'm? Bahram ispria \
PRIPOVIJEST 0 NI'MI IBN ER-RABl'JU I NJEGOVOJ ROBINJI NDII.
/
'Pripovijeda se - ali Allah to zna najbolje - da je neko u gradu Kufi64 ivio je
dan ovjek, koji je pripadao uglednicima svojega naroda, i koji se zvao er-Rabf ib
n Hatim. Posjedovao je mnogo novaca, i bio je dobrostojei. Takoer mu je bio poklon
jen jedan sin, kojega je bio nazvao Ni'mat Allah65. Jednoga dakle dana, kada se
nalazio u dvori tu trgovaca robljem, on ugleda neku robinju, koja je bila ponuena n
a prodaju i koja je nosila na svojim rukama malu djevojicu udesne ljepote i ljupko
sti. Tada er-Rabi' namigne prekupcu i upita ga:
Koliko stoji ova robinja sa svojom kerju?
Ovaj odgovori:
64
Neko bogat grad u donjoj Mezopotamiji.
65
"Allahova Milost", skraeno Ni'ma, to jest - "Milost".
266

Pedeset dinara.
Tada er-Rabi' rekne:
Napi i kupoprodajni ugovor, uzmi novac i predaj ga njezinu
gospodaru!
Nato on izbroji prekupcu robinjinu cijenu, dadne mu takoer njegovu nagradu za
posredni tvo, primi robinju i njezinu ker i ode s objema kui. Kada je dakle njegova
supruga ugledala robinju, ona ga upita:
Dragi bratiu, kakva je to robinja?
Ja sam je kupio, jer sam htio imati ovu malu, koju ona nosi
u naruju. Znaj, kada ona naraste, tada nee u zemlji Arabljana i
Perzijanaca biti nijedne, koja bi joj sliila ili koja bi bila ljep a od
nje.
Tada njegova sestrina rekne:
/
Ima pravo. I ona upita robinju:
Kako ti je ime? Ova odvrati:
Visoka gospodarice, moje je ime Taufik. Dalje dama upita:
A kako se zove tvoja ki? Robinja odgovori:
Sa'd.
Tada dama rekne:
Dala si joj ispravno ime21. Jer ti si sretna, i sretan je, tko te
je kupio!
21 "Sa'd" znai "Srea".
267
Dvjestaitrides^tisedma no
Zatim ona nastavi:
Dragi bratiu, kako e je ti nazvati?
Kako ti hoe
dadne on kao odgovor.
Pa kada je ona nato rekla: - Mi emo je nazvati Nu'm Rabi' rekne:
- erTo je od tebe jedna izvrsna zamisao67.
Mala je dakle Nu'm bila s Ni'mom, er-Rabi'jevim sinom, odga
jana u istoj kolijevci, i oboje su bili vazda jedno s drugim, sve dok
nisu dosegli starost od deset godina. I oboje su jedno drugo
nadma ivali ljepotom. Djeak je njoj obiavao rei: - Moja sestro
- a ona je njemu vazda govorila: - Moj brate. - Sada meutim
prie er-Rabi' k svojemu sinu Ni'mi, kada je ovaj bio dosegao tu
starost, i rekne mu:
j
Moj sine, Nu'm nije tvoja sestra, nego tvoja robinja, koju
sam ja za tebe kupio, dok si ti jo le ao u kolijevci. Zato je odsada
nemoj vi e zvati sestrom!
Ni'ma svojemu ocu dadne kao odgovor:
Ako je tomu tako, ja u se njome o eniti!
Zatim on ode k svojoj materi i izvijesti je o tome. Ona samo rekne:
Moj sine, ona je tvoja slu kinja.
Tako dakle Ni'ma ibn er-Rabi' uzme tu robinju za enu i zavoli je. Nad time dak
le proe nekoliko godina, dok su oboje dalje ivjeli u svojoj srei. U cijeloj meutim K
ufi nije bilo nijedne ljep e, dra esnije i ljupkije djevojke od Nu'me. U meuvremenu j
e ona bila takoer odrasla, proitala je Kur'an i knjige od znanosti, ktomu takoer na
uila svirati na nekim vrstama glazbenih instrumenata. Da, ona je pjevala i sviral
a na glazbalima tako divno, daje u tome nadma ivala sve ljude svojega doba. Pa kad
a je dakle sjedila jednoga dana sa svojim mu em Ni'mom ibn er-Rabi'jem uz vino,
67 lanovi iste obitelji ili istog domainstva esto imaju imena, koja su izvede
na od istoga jezinog korijena, ovdje: Ni'ma i N'um < nm.
268
Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabt'ju i njegovoj robinji Nu'mi
posegne ona za lutnjom, ugodi strune, i za radost pone pjevati ova dva stiha:
Dokle god si ti moj gospodar, u ijoj ja milosti prebivam, Moj ma, kojim sijeem iju n
esree,
Ne mogu me niti Zaid ni Amr68 obradovati hrabrenjem, Samo ti jedini, kada mi pri
jete udarci udesa.
Ni'ma dospije u najvee ushienje i uzvikne:
- Tako ti mojega ivota, o Nu'mo, otpjevaj nam jo ne to uz def i uz ostale glazben
e instrumente!
* Tada ona pone opet pjevati * i pusti da odjekuje ova pjesma: *
O ti, u ijoj ruci poiva moja uzda, tako mi tvog ivota, U svojoj u se ljubavi opirati
zavidnicima,
Koritelje u razgnjeviti, sebe u tebi posvetiti, Rastat u se od svojega veselja, od
svojega sna,
Grob u si iskopati za tvoju nje nu ljubav
Posve dubokjo u svojoj nutrini, a da moje srce to ne opazi.
Tada mladi uzvikne:
To je divno, o Nu'mo!
Dok su se oni tako radovali najljep em ivotu, el-Haad 69, namjesnik, koji je sjedio
u svome dvoru, rekne u sebi:
68
Pod imenima Zaid i Amr se pomi ljaju neodreene osobe, otprilike: ni
ti
Janko ni Marko.
69
El-Haad ibn Jusuf je bio dvadeset godina namjesnik u Kufi, i to od
694. godine dalje.
269
Dvjestaitridesetisedma no
Ja u ipak izmisliti neko sredstvo, kako bih tu robinju, koja
se zove Nu'm, oteo i poslao je gospodaru pravovjernih 'Abd el-Maliku ibn Marvanu70. Jer u njegovoj se palai ne nalazi nijedna
njoj ravna, nijedna, koja bi pjevala ljep e od nje.
Nato on dadne da doe jedna stara dvorkinja i rekne joj:
Otii u kuu gospodara er-Rabi'ja i zdru i se s robinjom
Nu'mom! Zatim ku aj pronai sredstvo i putove, kako bi je otela,
jer na cijeloj zemlji nema ni ta njoj ravno!
Stara obea da e uiniti, to joj je el-Haad bio naredio. I sljedeeg jutra ona obue
haljine od kostrijeti, objesi oko svog vrata islo s tisuama kuglica i uzme u svoj
u riiku tap i jemensku krabicu..."
70 'Abd el-Malik je vladao od 685. do 705. godine.
270
Ali kada je poela
ogo C
dvjestailridesetiosma
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stara obeala da e uiniti, to joj je
el-Haad bio naredio, i da je sljedeega jutra obukla svoje haljine od kostrijeti, oko
svog vrata objesila islo s tisuama kuglica i uzela u svoju ruku tap i jemensku krab
icu. Tako je hodala i stalno uzvikivala:

Neka je hvaljen Allah! Neka je slavljen Allah! Nema dru
goga boga osim Allaha! Allah je najvei! Nema nikakve visosti i
nema nikakve moi osim u Allaha, Uzvi enoga i Svemoguega!
Tako je ona slavila Allaha i stalno se molila, dok je njezino srce bilo puno
lukavstva i podmuklosti, sve dok nije do la do kue Ni'me ibn er-Rabfja. To je bilo
o vremenu podnevne molitve. Tada pokuca na vrata. uvar na vratima joj otvori i up
ita je:
to eli ?
Ona odgovori:
Ja sam jedna siroma na Allahova slu kinja. Vrijeme me je
podnevne molitve iznenadilo, i sada bih voljela obaviti svoju
molitvu u ovoj blagoslovljenoj kui.
Ali joj vratar odvrati:
271
Dvjestaitridesetiosma no
Dobra bakice, ovo je kua Ni'me ibn er-Rabi'ja. Ovo nije
nikakva d amija i nikakva bogomolja.
Ali ona nastavi:
Ja znam, da nema nikakve d amije i nikakve bogomolje,
koja bi bila nalik kui Ni'me ibn er-Rabi'ja. Ja sam dvorkinja iz
palae gospodara pravovjernih, i ja sam iza la, kako bih obavljala
pobo nost i hodoastila!
Tada vratar rekne:
Ne dolazi u obzir, da ti ovamo ue .
Tako budu izmeu njih izmjenjivane jo poneke rijei, sve dok se stara nije naposlj
etku objesila za njega i uzvikivala:
/
Zar smije nekomu kao to sam ja biti zabranjen ulazak u
kuu Ni'me ibn er-Rabi'ja, meni, koja imam pristup kuama
kne eva i velika a?
Tada doe van Ni'ma, pa kada je saslu ao njezine rijei, on se nasmije i rekne star
oj, neka ue za njim. Ni'ma dakle opet ue unutra, praen od stare, koja gaje slijedil
a, i doe s njome k Nu'mi. Stara je pozdravi s mnogo lijepih rijei, pa kada je pogl
edala Nu'mu, bude smetena i zapanjena nad njezinom neusporedivom ljepotom. Zatim
joj ona rekne:
Gospodarice, ja te preporuujem za titi Allaha, koji je tebe
i tvojega gospodara uinio ravnopravnima po ljepoti i ljupkosti!
Zatim stara ue u mihrab i pone se klanjati, bacati se niice i moliti se, sve dok
dan nije do ao kraju i no sve obuhvatila svojom tamom. Tada robinja rekne:
Dobra majice, odmori ipak neko vrijeme svoje noge!
Ali stara odvrati:
Gospodarice, tko razmi lja o onome svijetu, taj se umara na
ovome svijetu. Tko se meutim na ovome svijetu ne umara, taj
nee dospjeti na obitavali ta pobo nih na onome svijetu.
Zatim Nu'm donese staroj jela i rekne joj:
272
Jedi od mojih jela i izmoli za mene Allahovu milost i smilovanje!
Ali stara dadne kao odgovor:
Gospodarice, ja postim. Ali ti si mlada ena, tebi dolikuje,
da jede i da pije i da bude dobre volje, a Allah e dati da ti padne
u dio Njegova milost. Jer Allah Uzvi eni kazuje: 'Osim onoga, koji
se pokaje, vjeruje i uini dobro djelo.'71
U takvim razgovorima ostane Nu'm neko vrijeme sjediti kod stare. Zatim ona re
kne Ni'mi:
Moj gospodaru, zamoli najusrdnije ovu staricu, da tijekom
nekog vremena ostane kod nas. Jer ona na svome obrazu nosi
znakove pobo nosti.

On joj odgovori:
Naredi da joj se raspremi jedna soba, u koju bi se mogla
sklanjati za obavljanje pobo nosti, i zatim nemoj dopu tati da itko
ulazi k njoj! Mo da e Allah, Slavljeni i Uzvi eni, kroz blagoslov,
koji od nje dolazi, dati da nam padne u dio blagostanje i da se nika
da ne rastanemo jedno od drugoga!
Nato stara provede takoer cijelu no u molitvama i u izgovaranju kur'anskih ajet
a. A kada je Allah dopustio da opet nastane jutro, ona doe k Ni'mi i Nu'mi, izrek
ne im jutarnji pozdrav i ktomu doda:
/ Preporuujem vas Allahovoj za titi.
Tada je Nu'm upita:
Kamo e ii, dobra majice? Moj mi je gospodar ipak
zapovjedio, da ti dadnem urediti jednu sobu, u koju bi se ti mogla
povlaiti na obavljanje pobo nosti i molitve!
Ali stara odvrati:
Neka mu Allah dadne dug ivot i neka vam oboma podari
svoju milost! Od vas elim samo to, da dadnete nalog vrataru, da
71 Kur'an 25,70, to znai: svi ostali gre nici trebaju biti ka njeni.
273
Dvjestaitridesetiosma no
mi nikada ne smije braniti ulazak k vama. Ako tako ushtjedne Allah, ja u hodoastit
i k svetim mjestima i za vas u moliti dan i no, kada svr im molitvu i slu bu Bo ju.
Zatim ona napusti kuu. Ali je robinja Nu'm zaplakala, jer se od nje morala ras
tati, i nije slutila ni ta o razlogu, koji je staru bio doveo k njoj. Ova se meutim
smjesta uputi k el-Haad u, a kada je bila kod njega, on je upita:
Sto donosi ?
Ona odgovori:
Ja sam robinju vidjela. I uvidjela sam, da je ona najvea lje
potica, koja je u na e vrijeme uope roena od ene.
Tada joj el-Haad rekne:
Ako uini , to sam ti zapovjedio, tada ti od mene treba pasti
u dio bogata nagrada.
Ona nato rekne:
- Molim od tebe jedan rok, punih mjesec dana. On rekne:
- Dajem ti rok od jednog mjeseca.
I od sada pone stara stalno posjeivati kuu Ni'me i njegove robinje Nu'me..."
274
Ali kada je poela
dvjestaitridesetideveta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje stara od sada poela stalno posjeiva
ti kuu Ni'me i njegove robinje Nu'me. I oboje su joj iskazivali sve vi e po tovanja.
Svake je veeri i svakoga jutra dolazila k njima stara, i svi su joj, koji su bili
u kui, nazivali dobrodo licu. I naposljetku, kada je stara jednoga dana bila sama
s Nu'mom, ona joj rekne:
Gospodarice, tako mi Allaha, kada doem na sveta mjesta,
vazda u se moliti za tebe. I ja uvijek pri eljkujem, da ti bude sa
mnom i da vidi svete ljude, koji se ondje okupljaju i koji bi mogli
za tebe izmoliti sve, to ti uope po eli .
Tada robinja Nu'm zamoli:
Allahu za ljubav, dobra majice, uzmi me sa sobom!

Ali stara odvrati:
Zamoli za dopu tenje mater svojega mu a! Zatim u te uzeti
sa sobom.
Tada robinja rekne svojoj svekrvi, Ni'minoj materi:
Gospodarice, zamoli mojega gospodara, da dopusti meni i
tebi da izaemo jednoga dana s mojom majicom, staricom, kako
275
Dvjestaitridesetideveta no
bismo se na svetim mjestima molile s fakirima i zazivale Allaha! Kada je zatim d
o ao Ni'ma i sjeo, stara pristupi k njemu i htjedne mu poljubiti ruke. On je meutim
odbije, a ona se pomoli za njega i napusti kuu. Ali sljedeega dana stara doe opet,
kada Ni'ma nije bio kod kue. Tada ona prie Nu'mi i rekne joj:
Mi smo se juer molili za tebe, sada se neodlo no stavi u po
kret, sve si pogledaj i vrati se natrag kui, prije nego to doe tvoj
gospodar!
Tada robinja rekne svojoj svekrvi:
Ja te molim, Allahu za ljubav, daj mi dopu tenje, da odem s
ovom svetom enom i da pogledam na posveenim mjestima
Allahove svece! Ja u se brzo vratiti doma, prije nego to moj go
spodar doe natrag.
Ni'mina mati meutim rekne:
Bojim se, da tvoj gospodar ipak to ne sazna.
Tada stara ustvrdi:
Tako mi Allaha, neu joj dopustiti ni da sjedne. Smjet e
samo pogledati, tim to bude uspravno stajala, i nee se smjeti
dogo zadr avati.
Tako ona dakle otme robinju pomou lukavstva i odvede je u dvorac namjesnika el
-Hadad a. Ondje ona dadne da se javi njezin dolazak, nakon to je robinju bila zakljua
la u jednu sobu. Tada el--Haad do uri ovamo, pogleda je i uvidi, da je ona najljep a meu
svima svojim suvremenicima i da njoj ravne on jo nikada nije bio vidio. Ali kada
ga je Nu'm ugledala, ona zastre pred njim svoje lice. On je meutim nije napu tao p
rije, sve dok nije prispio njegov komornik, kojega je bio dao pozvati. Zatim nar
edi da s njime uzja i etrdeset jahaa i zapovjedi mu, da djevojku posjedne na jednoga
brzoga i plemenitog dromedara, da s njome po uri prema Damasku i da je preda gosp
odaru pravovjernih 'Abd el--Maliku ibn Marvanu. On takoer sastavi jednu poslanicu
i rekne:
Predaj ovu poslanicu kalifu i uzmi od njega odgovor. Zatim
se urno vrati k meni!
276
Pripovijest o Ni mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi
Smjesta komornik uzme robinju, posjedne je na jahau devu i s njome krene na pu
t. Ali su njoj u oima stajale suze, jer je bila rastavljena od svog gospodara. Ta
ko je on putovao, sve dok nije stigao u Damask. Ondje zamoli za dopu tenje, da smi
je doi pred gospodara pravovjernih. Kada mu je taj dao to dopu tenje, komornik se p
ojavi pred njim i ispria mu o robinji. Kalif dadne da joj se doznai njezina vlasti
ta soba i ode zatim u svoj harem. Ondje potra i svoju suprugu i rekne joj:
- El-Haad je kupio za mene od kne evskih keri u Kufi jednu robinju za desettisua din
ara i zajedno mi je s njome poslao ovu poslanicu..."
277
zapoela po kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
3 oS
dvjestaietrdeseta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalifova supruga, kada joj je on
bio ispriao o robinji, njemu rekla:
Neka Allah prema tebi umno i svoju milost!
Nato sestra kalifa 'Abd el-Malika ue k robinji, a kada ju je ugledala, ona uzv
ikne:
Tako mi Allaha, ovjek, u ijoj si ti kui, nije prevaren, ak
ni daje tvoja cijena bila i stotisua dinara.
Tada zausti Nu'm, robinja, i upita je:
O ti ljepolika, ka i, kojemu kralju pripada ova palaa? I koji
je ovo grad?
Ova joj odgovori:
Ovo je grad Damask, a ovo je palaa mojega brata, gospo
dara pravovjernih, 'Abd el-Malika ibn Marvana.
I zatim ona nastavi:
- Zar ti to nisi znala? Nu'm odvrati:
- Tako mi Allaha, visoka gospodarice, ja to nisam znala.
279
Dvjestaietrdeseta no
Tada princeza upita dalje:
Zar ti dakle ovjek, koji te je prodao i primio za tebe cijenu,
nije rekao, da te je kupio kalif?
Kada je Nu'm ula te rijei, ona pone prolijevati suze, i plaui rekne u sebi samoj:
Zbilja, lukavstvo, koje je smi ljeno protiv mene, je uspjelo.
Zatim promisli dalje o tome i sebi rekne:
Ako budem o tome govorila, nitko mi nee vjerovati. Zato
u utjeti i strpiti se, jer ja znam, da je Allahova pomo blizu.
Nato ona stidljivo obori svoju glavu. Njezini su meutim obrazi bili crveni od
putovanja i od Sunca. Tako je kalifova sestra ostavi za onaj dan samu i doe tek s
ljedeeg dana opet k njoj s haljinama i ogrlicama od dragulja, koje stavi na nju.
Tada gospodar pravovjernih takoer ue k njoj i sjedne pokraj nje. Njegova mu sestra
rekne:
Pogledaj ovu robinju, u kojoj je Allah sjedinio savr enu lje
potu i ljupkost!
Kalif dakle rekne Nu'mi:
Digni veo sa svojega obraza!
Ali ona ne skine veo sa svojega lica, i tako on ne mogne vidjeti njezine crte
. Vidio je samo njezine ruke, a ipak se njegovo srce odmah ispunilo ljubavlju pr
ema njoj.Tada on rekne svojoj sestri:
Posjetit u je opet tek nakon tri dana, kada postane s tobom
prisna.
I on ustane i napusti je. Nu'm meutim, robinja, pone razmi ljati o svojoj sudbini
i uzdisati zbog rastanka sa svojim gospodarom Ni'mom. A kada je do la no, ona obol
i od groznice. Nije mogla ni jesti ni piti, obrazi joj postanu blijedi, i njezin
a ljepota i ezne. Kada su to ispriali kalifu, on bude zabrinut zbog njezina stanja,
i odlazio je k njoj s lijenicima i mudrim ljudima. Ali je nitko nije mogao izlijei
ti.
280
Dok je dakle to tako stajalo s Nu'mom, bio je meutim njezin gospodar Ni'ma ve o
davno do ao kui. Sjeo je na svoju postelju i uzviknuo:
Nu'mo!
Ali mu nikakva Nu'm ne odgovori. Tada on urno skoi i glasno povie. Ali nitko ne
doe k njemu, jer su se sve slu kinje u kui bile sakrile od straha pred svojim gospod
arom. Sada Ni'ma poe k svojoj materi. Nju nae kako sjedi, obraza oslonjena o ruku,
i upita je:
Draga mati, ka i, gdje je Nu'm?
Moj sine, ona je kod jedne, kod koje je sigurnija nego kod
mene, kod one pobo ne starice. Ona je s njome oti la, kako bi
hodoastila k fakirima i zatim se vratila doma.
On upita dalje:
Otkada je to njezina navika? I u koje je vrijeme danas oti la?
- O ranome je danu oti la
odgovori mati. I opet on upita:
- Kako si joj mogla to dopustiti?
- Moj sine, ona me na to nagovorila - odvrati ona. Tada Ni'ma uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega!
Zatim ode od kue, gotovo kao bez pameti, uputi se k satniku stra e i rekne mu:
Zar ti meni smje ta podvale i pu ta da mi se iz moje kue
otima moja robinja? Ja u protiv tebe podnijeti tu bu kod gospo
dara pravovjernih!
Stra arski satnik upita:
Tko ju je dakle oteo?
281
Dvjestaietrdeseta no
On odgovori:
Jedna stara, koja izgleda tako i tako. Ona nosi haljinu od
kostrijeti i ima u ruci islo s tisuama kuglica.
Nato stra arski satnik rekne:
Dopremi mi ovamo staru, ja u onda osloboditi tvoju robi
nju!
Ni'ma uzvikne:
- Tko poznaje staru?
- Skriveno poznaje samo Allah, Slavljeni i Uzvi eni odgovori stra arski satnik, k
oji je dobro znao, da je ona posrednica namjesnika el-Haad a.
Sada mu Ni'ma rekne:
Ja tra im svoju robinju samo od tebe. Izmeu mene i tebe
treba suditi el-Haad !
Ovaj mirno odvrati:
Otii, komu hoe !
Tada se Ni'ma uputi k dvorcu namjesnika el-Haad a. Jer njegov je otac bio u Kufi
jedan od uglednih ljudi. Pa kada je do ao u namjsniki dvorac, ode komornik k el-Haad u
i ispostavi mu izvje e. Namjesnik zapovjedi:
Dovedite mi ga ovamo!
A kada je Ni'ma stao pred njega, el-Haad ga upita:
- Sto je to s tobom? Ni'ma odgovori:
- Meni se dogodilo to i to. Zatim namjesnik zapovjedi:
Dovedite mi satnika stra e! Mi emo mu izdati zapovijed,
neka tra i staru.
Kada se dakle stra arski satnik pojavio pred el-Haad om, rekne taj, koji je dobro z
nao, da satnik poznaje staru:
282

Ja od tebe tra im, da traga za robinjom Ni'me ibn er-Rabi'ja.
Sakriveno poznaje samo Allah Uzvi eni - odvrati ovaj.
Ali el-Haad nastavi:
Pa ipak ti mora izja iti s konjanicima, po svim ulicama gle
dati u potrazi za robinjom i tragati za njom po svim zemljama..."
283
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetiprva no
ggg c
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Haad satniku stra e rekao:
Pa ipak ti mora izja iti s konjanicima, po svim zemljama
tragati za robinjom i gledati u potrazi za njome po svim putovima.
Ti mora tra iti tu robinju.
Nato se on okrene k Ni'mi i rekne mu:
Ako se tvoja robinja ne vrati, tada u ti ja dati deset robinja
iz svoje kue i deset robinja iz kue stra arskog satnika.
I on iznova zapovjedi satniku:
Poi i tragaj za robinjom!
Taj dakle ode odatle, dok je Ni'ma bio duboko zabrinut i zdvajao nad ivotom. O
vaj je bio tada star etrnaest godina, a na njegovim obrazima jo nisu bile izrasle
nikakve malje. I on pone plakati i jadikovati, i iskljui se od svojih. Sve do jutr
a je plakao zajedno sa svojom materom. Tada doe njegov otac i rekne mu:
Moj sine, robinju je sigurno nadmudrio i oteo el-Haad ,
ali Allah iz sata u sat donosi spasenje.
Ali je Ni'ma i dalje postajao sve alosnijim, da, on nije vi e znao, to ka e, i nije
vi e znao, tko dolazi k njemu. Bio je bolestan
285
Dvjestaietrdesetiprva no
tijekom tri mjeseca. Njegov se izgled promijenio, a njegov je otac ve nad njime oa
javao. Posjeivali su ga takoer lijenici, i samo su kazivali:
Za njega nema nikakva lijeka osim robinje.
Kada je dakle njegov otac jednoga dana tako sjedio, bude mu donesena vijest o
stanovitome okretnom perzijskom lijeniku, o kome su mu rekli, da on tono poznaje
umijee lijeenja, astrologiju i geomantiju. Er-Rabi' naredi da ga se dovede. A kada
je lijenik do ao k njemu, on mu dadne da sjedne pokraj njega i s mnogo mu po tovanja
nazove dobrodo licu. Zatim mu rekne:
Pogledaj, kako stoji s mojim sinom! Lijenik rekne Ni'mi:
Daj mi svoju ruku!

Mladi mu pru i svoju ruku, i lijenik mu opipa puls i pogleda ga u lice. Zatim se
osmjehne, okrene se k njegovu ocu i rekne mu:
Tvoj sin boluje samo u srcu.
Ti ima pravo, mudri ovjee - odvrati er-Rabi'
ali
promisli o sluaju mojega sina na temelju svih svojih znanja, izvi
jesti me o svemu, to se tie njega, i nemoj mi o njegovu stanju
ni ta zatajiti!
Tada Perzijanac odgovori:
On ljubi jednu robinju. A ta je robinja sada ili u Basri ili u
Damasku. I za tvojega sina nema nikakva lijeka osim ponovnog
sjedinjenja s njome.
Sada er-Rabi' uzvikne:
Ako ti njih dvoje sjedini , tada ti od mene treba pasti u dio nagrada, koja e te
obradovati, i zahvaljujui kojoj e ti moi provesti cijeli svoj ivot u obilju i blagos
tanju.
To se mo e dogoditi lako i brzo! - odvrati Perzijanac, pa, okrenuv i se k Ni'mi,
nastavi: - Ni ta se nemoj bojati, prikupi
286
Pripovijest o Ni mi ion er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi
hrabrost! Imaj povjerenja i nemoj sebe muiti! Zatim rekne er-Rabi'ju:
Donesi mi od svojega novca etiri tisue dinara!
Ovaj ga donese i preda ga Perzijancu. I taj opet pone:
Ja elim, da tvoj sin otputuje sa mnom u Damask. Pa ako
tako ushtjedne Allah Uzvi eni, mi emo se vratiti samo s robinjom.
Zatim se Perzijanac iznova obrati mladiu i upita ga:
Kako je tvoje ime? Ovaj odgovori:
Ni'ma.
A Perzijanac nastavi:
Ni'ma, uspravi se i pouzdaj se u Allaha Uzvi enoga! Jer On
e te sigurno opet sjediniti s tvojom robinjom.
Kada se mladi uspravio, lijenik mu rekne:
Prikupi hrabrost! Mi emo poi jo danas. Stoga jedi i pij i
budi dobro raspolo en, kako bi se osna io za putovanje!
Nato se Perzijanac dadne na svoje poslove i opskrbi se svima rijetkim stvarim
a, koje su mu bile potrebne. Od Ni'mina oca primi ukupno desettisua dinara, dobij
e takoer od njega konje i deve i druge ivotinje, koje su mu trebale za putovanje z
a no enje tereta. Zatim Ni'ma uzme opro taj od svojega oca i svoje matere i poe s lij
enikom najprije u Haleb72. Ali ondje o robinji ne prime jo nikakvu obavijest. Zati
m otputuju dalje u Damask, gdje su poivali tijekom tri dana. etvrtog dana Perzijan
ac iznajmi jedan duan, police ukrasi pozlaenim da icama i skupocjenim tkaninama i nap
uni ih finim porculanskim a ama i poklopcima. I stavi pred sebe kojekakve sprave, b
oce sa svakojakim mastima i napitcima, a oko boca postavi pehare od kristala, po
stavi ktomu takoer pred
72 Haleb (Aleppo) je grad u sjevernoj Siriji, a osobito je va nu ulogu odigr
ao u povijesti Kri arskih ratova.
287
Dvjestaietrdesetiprva no
sebe geomantiku plou i zvjezdomjer i odjene haljinu mudrih ljudi i lijenika. Ni'mu
meutim dadne dovesti k sebi, odjene ga u ko ulju i u gornju haljinu od svile, stavi
mu kao pojas rubac od zlatom pro ivene svile i rekne mu:
- Ni'ma, ti si od danas moj sin. Vazda me nazivaj samo ocem, ja u tebe uvijek
oslovljavati kao sina!
odgovori Ni'ma.
Uskoro se takoer pone narod grada Damaska okupljati kod Perzijaneva duana i zadiv
ljeno gledati lijepoga Ni'mu i lijep duan i sve stvari, koje su bile u njemu. Per
zijanac je sada razgovarao s Ni'mom samo na perzijskome, i ovaj je njemu govorio
na istome jeziku. Jer on ga je bio nauio prema obiaju sinova uglednih ljudi. Perz
ijski lijenik brzo postane poznatim kod naroda u Damasku, i ljudi mu ponu opisivat
i svoje bolesti. Zatim bi im on davao ljekarije. Nadalje su mu takoer donosili bo
ce, koje su bile napunjene mokraom bolesnika. On bi ih pogledao i kazivao:
Taj, ija se mokraa nalazi u ovoj boci, boluje od te i te
bolesti.
A bolesnik bi svakiput rekao:
Zbilja, ovaj lijenik ima pravo.
Na taj je nain on udovoljavao molbama ljudi, a narod je grada Damaska jatimice
hrlio k njemu. Glas se o njemu pro irio cijelim gradom, takoer po kuama uglednika.
Dok je on dakle jednoga dana tako sjedio, k njemu doe takoer neka stara, koja je j
ahala na magarcu, ije je pokrivalo na sedlu bilo od brokata, koji je bio op iven dr
aguljima. Ona se zaustavi pokraj Perzijaneva duana, tim to povue magareve uzde, namig
ne Perzijancu i rekne mu:
Uzmi me za ruku!
Nakon to joj je bio dao ruku, ona sja i s magarca i upita:
- Jesi li ti taj perzijski lijenik, koji je do ao iz Iraka? Kada je on to potvrdio,
ona nastavi:
- Tako onda znaj, imam jednu ker, koja je bolesna.
288
Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu mi
I ona izvadi bocu. Nakon to je dakle Perzijanac pogledao, to je u boci, on star
oj rekne:
Moja gospodarice, kako se zove ta djevica? To moram saz
nati, kako bih mogao izraunati njezin horoskop i kako bih znao,
koje je vrijeme ispravno za pijenje lijekova!
Ona odvrati:
Brate Perzijane, njezino je ime Nu'm..."
289
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetidruga
'$8 C
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perzijanac, kada je uo ime Nu'm,
poeo raunati i pisati po svojoj ruci i da je zatim rekao:
Moja gospodarice, ja joj ne mogu propisati nikakav lijek, sve
dok ne saznam, iz koje je ona zemlje, jer je klima ovdje drugaije
naravi. Izvijesti me dakle, u kojoj je zemlji ona odrasla i koliko je
sada stara!
Stara mu dadne kao odgovor:
Ona je stara etrnaest godina, a kufanska je zemlja u Iraku
mjesto, na kome je odrasla.
Zatim on jo upita:
- Od prije koliko je mjeseci ona u ovoj zemlji?
- Ona se zadr ava u ovoj zemlji tek od prije malo mjeseci -odvrati stara.
Kada je meutim Ni'ma saslu ao stariine rijei i uo ime svoje robinje, zakuca mu srce
, i on bude ukraden svijetu. Sada Perzijanac rekne staroj:
291
Za nju e biti dobar taj i taj lijek.
Dvjestaietrdesetidruga no
Ona nato rekne:
Tada smije aj, to ti dr i za dobro, i daj mi to, to propisu
je , uz blagoslov Allaha Uzvi enoga!
S tima mu rijeima ona baci na duanski stol deset dinara. Nato se lijenik obazre
prema Ni'mi i zapovjedi mu, neka dr i u pripravnosti potreban pra ak za lijek. Tada
takoer stara pogleda Ni'mu i rekne:
Preporuujem te Allahovoj za titi, moj sine, ona je istoga
lika kao i ti.
Perzijanca meutim upita:
- Brate Perzijane, je li to tvoj mameluk ili tvoj sin?
- On je moj sin - odvrati perzijski lijenik.
Zatim Ni'ma smije a potrebne pra ke i stavi ih u jednu kutiju, uzme list papira i
napi e na njega ova dva stiha:
Ako mi dopustipremilostiva Nu'm milost samo jednog pogleda,
Moraju zatim uzmaknuti sretna Su'da i dra esna D uml73.
Kazuju: 'Zaboravi je ipak, nai e jamano dvadeset njoj nalik.'
A ipak: zaboraviti je neu nikada, i nijedna joj ne mo e sliiti.
Zatim turne list u kutiju, zapeati je i napi e na poklopcu kuf-skim74 pismom: 'J
a sam Ni'ma ibn er-Rabi' iz Kufe.' Nato polo i kutiju pred staru. Ova je uzme, opr
osti se od obojice i vrati se natrag u kalifovu palau. Kada je zatim bila do la s l
ijekom robinji, ona stavi pred nju kutiju i rekne joj:
73
U navedenim je imenima djevojaka (Su'da, D uml) posrijedi takoer
korijenska igra rijei sa "sreom" i "dra e u".
74
Kufsko pismo karakteriziraju o tra, uglata slova, a njime je napis
ana i
veina sauvanih kodeksa Kur'ana.
292
Gospodarice, znaj, jedan je perzijski lijenik, najokretniji i u
svim bolestima najiskusniji ovjek, kojega sam ja ikada vidjela,
sada do ao u na grad. Po to je bio vidio bocu i po to sam mu bila
rekla tvoje ime, ve je prepoznao tvoju bolest i propisao za tebe
lijek. Zatim je njegov sin na njegovu zapovijed smije ao za tebe
ovo ljekovito sredstvo. Ali u itavome Damasku nema nijednoga,
tko bi bio dra esniji, Ijupkiji i krasniji od njegova sina. Takoer
nitko nema takav duan kao on.
Tada Nu'm uzme kutiju i proita ime svojega gospodara i ime njegova oca, koja s
u stajala napisana na poklopcu. A im je to vidjela, ona probUjedi i rekne u sebi
samoj:
Bez sumnje je vlasnik tog duana do ao ovamo u potrazi za
mnom.
Zatim ona rekne staroj:
Opisi mi tog mladia!
Ova joj dadne kao odgovor:
On se zove Ni'ma, i na njegovima je desnim trepavicama
jedna znamenka. Nosi rasko ne haljine i savr ene je ljepote.
Sada robinja uzvikne:
Pru i mi lijek uz blagoslov i za titu Allaha Uzvi enoga! I, nasmije iv i se, ona uzme lije
k i popije ga. Zatim rekne:
Ovo je stvarno blagoslovljen lijek.
Nato potra i dalje u kutiji i nae list. Otvori ga, proita ga, i kada je bila shva
tila njegov smisao, postane sigurnom, da je on od njezina gospodara. I sada ona
postane dobre volje i vesela. Kada ju je stara vidjela kako se smije i, ona joj re
kne:
Ovo je stvarno blagoslovljen dan! Nu'm meutim uzvikne:

Dvorkinjo, voljela bih imati ne to da pojedem i popijem! I stara dovikne slu kinjama
:
293
Dvjestaietrdesetidruga no
Donesite za svoju gospodaricu stolove i najljep a jela!
Ove postave pred nju jela, i ba kada je bila sjela, da jede, doe unutra 'Abd el
-Malik ibn Marvan, pa kada je vidio, da robinja sjedi i uzima sebi jela, on bude
silno obradovan. Nato mu rekne dvorkinja:
O gospodaru pravovjernih, ja ti estitam na ozdravljenju
tvoje robinje Nu'me! Do ao je naime u ovaj grad jedan mudar
ovjek, koji je tako iskusan u bolestima i u njihovu lijeenju, kakvo
ga ja jo nijednoga nikada nisam vidjela. Od njega sam uzela jedan
lijek, i ona je samo jednom od njega uzela, kadli je ve opet posta
la zdravom, o gospodaru pravovjernih!
Tada joj kalif rekne:
Evo ti tisuu dinara! Pobrini se za to, da ona sada postane
posve zdravom!
On ode obradovan zbog robinjina ozdravljenja. Stara meutim ode u Perzijanev duan
, dadne mu tisuu dinara i priopi mu, da je ona kalifova robinja, i nadalje mu pred
a jedan list, koji je bila napisala Nu'm. Perzijanac ga uzme i preda ga dalje Ni
'mi. Ali, im ga je taj pogledao i prepoznao njezin rukopis, on padne onesvi-je en. K
ada je opet bio do ao k sebi, on otvori list i nae na njemu napisane sljedee rijei: '
Od robinje, koja svoje milje75 vi e ne poznaje, kojoj je ugrabljen razum i koja je
rastavljena od ljubljenoga svoga srca. Nadalje, uj, tvoje mije pismo stiglo, ono
mije ra irilo grudi i ispunilo moje srce rado u. I to se dogodilo prema pjesnikovim
rijeima:
Do lo je pismo, o da bi ti prsti, koji su ga napisali I njemu poklonili miris, vaz
da bili sauvani!
75 Arapski: "ni'ma". Podsjeamo da Ni'mino puno ime, Ni'mat Allah, znai: Alla
hova Milost.
294
To je bilo, kao da se kri om daje Musu u materine ruke Ili kao da se donosi Ja 'ku
bu Jusufova haljina.w
Kada je Ni'ma proitao te stihove, oi mu se preplave suzama. Tada ga dvorkinja upit

a:
Sto je to, to ini da ti plae , moj sine? Ne dopustio Allah
da tvoje oi ikada plau!
Ali Perzijanac zausti i rekne:
Gospodarice, kako moj sin ne bi trebao plakati, kada je ona
ipak njegova robinja, a on njezin gospodar, Ni'ma ibn er-Rabi' iz
Kufe? Ozdravljenje te robinje ovisi samo o tome, da ona njega vidi.
I ona nema nikakve druge bolesti osim ljubavi prema njemu..."
76
Usp. Kur'an 12,96.
295
" mm
i^jSJg^
_ .-<^
w y
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetitrea
??V9?999999999 9W99V99W9?W999'*
? c
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perzijanac staroj rekao:
Kako moj sin ne bi trebao plakati, kada je ona ipak njegova
robinja a on njezin gospodar, Ni'ma ibn er-Rabi' iz Kufe?
Ozdravljenje te robinje ovisi samo o tome, da ona njega vidi. A ona
nema nikakve druge bolesti osim ljubavi prema njemu. Zato dakle
uzmi, o gospodarice, ovih tisuu dinara natrag, a tebi treba od
mene pasti u dio jo vi e. Samo na nas pogledaj okom milosrea!
Jer mi ne znamo, kako bismo mogli na u stvar dovesti do sretnog
kraja, osim jedino uz tvoju pomo.
Tada stara rekne Ni'mi:
Jesi li ti stvarno njezin gospodar?
Kada je on potvrdno odgovorio na to pitanje, ona nastavi:
Govori istinu. Jer ona neprestano spominje tvoje ime.
Sada joj Ni'ma ispria sve, to mu se dogodilo, od poetka do kraja. A stara rekne:
Mladiu, samo uz moju pomo treba biti opet sjedinjen s
njome.
297
Dvjestaietrdesetitrea no
Zatim ona ustane, omah se vrati natrag i ue k robinji. Pogleda je u lice i smi
je ei joj se rekne:
Dolikovalo ti je, moja keri, da plae i bude bolesna, jer ti
si rastavljena od svojega gospodara Ni'me ibn er-Rabi'ja Kufskoga!
Tada Nu'm uzvikne:
Tako je dakle za tebe podignut veo, i istina ti je postala
bjelodanom.
Stara odvrati:
Imaj povjerenja i prikupi novu hrabrost! Zbilja, ja u vas
oboje opet sjediniti, pa makar me to trebalo stajati takoer moje
ga vlastitog ivota!
Zatim se ona vrati k Ni'mi i rekne mu:
Ja sam opet oti la k tvojoj robinji i bila kod nje, i vidjela sam,
da ona ezne za tobom jo vi e nego ti za njome. Jer gospodar
pravovjernih udi za time, da se s njome sjedini. Ali mu ona sebe
uskrauje. Ako ti dakle ima vrstu volju i jako srce, tada u vas ja
oboje sjediniti, stavit u svoj ivot na kocku, pronai u sredstvo i

izmisliti lukavstvo, da ti mogne prodrijeti u dvorac gospodara
pravovjernih i da se sjedini sa svojom robinjom, jer ona sama ne
smije izlaziti.
Ni'ma uzvikne:
Neka ti AUah uzvrati dobrom!
Zatim se ona od njega oprosti, opet ode k robinji i rekne joj:
Znaj, tvoj gospodar gotovo kopni u ljubavi prema tebi, i on
bi volio doi k tebi i s tobom biti sjedinjen. to ti veli na to?
Nu'm odgovori:
Meni je kao i njemu. Ja takoer kopnim, i ja eznem za sje
dinjenjem s njime.
Tada stara uzme zave ljaj sa svakojakim priborom za ukra avanje i jedno
elo, ode k Ni'mi i rekne mu:
298
ensko odij

Daj da odemo u neku prostoriju, u kojoj emo biti sami!
On je odvede u sobu iza duana. Ondje mu ona narumeni ruke, na minka mu podlaktic
e, lijepo mu splete kosu i odjene mu djevojaku odjeu. Da, ona ga tako lijepo na mink
a, kako se samo djevojke mogu na minkati, tako da se inilo, kao da je on jedna od h
urija. Pa kada ga je dvorkinja vidjela takvoga, ona uzvikne:
Blagoslovljen je Allah, najbolji stvoritelj! Tako mi Allaha, ti
si jo ljep i od one robinje!
Zatim ona nastavi:
Kada dakle bude hodao, izbacuj lijevo rame naprijed i
desno povlai natrag i ljuljaj bokovima tamo amo!
On poe pred njome, onako kako mu je ona bila nalo ila, pa jer je sada vidjela, d
a se on izvje bao u enskom hodu, ona mu rekne:
ekaj, sve dok sutra naveer ne doem k tebi, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni! Zatim u te povesti i otii s tobom u palau.
Ako pak bude ugledao komornike i u kopljenike, budi odva an,
spusti svoju glavu prema tlu i ni sa kim ne razgovaraj, ja u s njima
govoriti umjesto tebe. A uspjeh stoji kod Allaha.
O sljedeem danu, nakon to je opet bilo nastalo jutro, dvorkinja doe k njemu i od
vede ga u palau. Stara je hodala naprijed, a Ni'ma ju je slijedio. Tada mu dvorja
nin htjedne zaprijeiti ulaz. Ali ga stara napadne:
Ti najnesretniji robe, ovo je ipak robinja Nu'me, miljenice
gospodara pravovjernih. Kako je ti mo e spreavati da ue?
Nato ona priklopi:
Ui samo, djevojko!
Tako dakle on sa starom ue, i oni dou sve do vrata, koja su vodila k dvori tu pal
ae. Tu mu stara rekne:
Ni'ma, priberi svoju odva nost i budi jaka srca! Ui u
dvori te palae i okreni se nalijevo. Zatim izbroj pet vrata i ui
299
Dvjestaietrdesetitrea no
kroz esta, jer to su vrata te prostorije, koja je pripremljena za tebe! Nemoj se
pla iti, a ako te netko oslovi, ti s njime ne razgovaraj i nemoj zastajati!
Zatim poe s njime jo dalje, sve dok nisu stigli do vrata. Tada joj doe ususret k
omornik, koji je dr ao stra u nad tim vratima, i rekne joj:
- Kakva je to djevojka?..."
300
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetietvrta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je komornik do ao ususret staroj u up
itao je:
Kakva je to djevojka?
Tada mu ona dadne kao odgovor:
Na a je gospodarica eli kupiti.
Ali u kopljenik odvrati:
Ovamo ne smije ui nitko bez dopu tenja gospodara pravo
vjernih. Zato se vrati s njome natrag, ja je ne mogu propustiti. Jer
meni je tako zapovjeeno.
Tada mu dvorkinja rekne:
O ti natkomornie, priberi ipak pamet! Nu'm, robinja kali
fa, ije srce visi o njoj, je upravo opet prizdravila, i jo gospodar
pravovjernih jedva vjeruje u njezino ozdravljenje. Ona eli kupiti
ovu robinju. Zato je nemoj spreavati da ue, kako ne bi doula
Nu'm, da si je ti odbio, inae bi se mogla na tebe razljutiti i u svo
joj bolesti pretrpjeti novi napad, a ako se ona na tebe razljuti, to bi
te moglo stajati glave.
Zatim ona nastavi:
301
Dvjestaietrdesetietvrta no
Ui, djevojko, i nemoj se obazirati na njegove rijei. Ali ne
kazuj gospodarici, da te je komornik htio zaustaviti na ulasku!
Tada Ni'ma obori svoju glavu, ue u dvori te palae i htjedne se okrenuti na lijevu
stranu. Ali se zabuni i okrene se na desnu stranu. I dalje on htjedne izbrojati
pet vrata i ui na esta. Ali on izbroji est vrata i ue na sedma. Kada je dakle pro ao
kroz ta vrata, ugleda prostoriju, iji je pod bio pokriven brokatnim ilimi-ma i iji
su zidovi bili oblo eni pokrivaima od svile pro ivene zlatom. Ondje su se nalazile ta
koer kadionice s alojevinom, ambrom i vrlo mirisnim mo usom. A u pozadini ugleda po
stelju, koja je takoer bila pokrivena brokatnim tkaninama. Na nju Ni'ma sjedne, i
dok je gledao to tako golemo bogatstvo, nije znao, to za njega stoji u skrivenom
e. Ali dok je on tako tu sjedio u mislima o svojoj sudbini, odjednom ue k njemu s
estra gospodara pravovjernih, praena od svoje slu kinje. Kada je ugledala mladia kak
o ondje sjedi, ona pomisli da je posrijedi neka djavojka, i tako mu pristupi i u
pita ga:
Tko si ti djevojko? to je to s tobom? Tko te je ovamo
doveo?
Ni'ma meutim ne rekne ni ta i ne dadne joj nikakav odgovor. Tada ona nastavi:
Djevojko, ako si ti jedna od inoa mojega brata i ako se on
na tebe srdi, ja u te kod njega zagovarati i opet ti ga uiniti naklo
njenim.
Ali Ni'ma jo uvijek nije davao nikakav odgovor. Tada ona rekne svojoj slu kinji:
Stani pred sobna vrata i ne dopu taj nikomu da ulazi!
Zatim ona prie k njemu, pogleda ga i zaprepasti se nad njegovom ljupko u. I ona o
pet uzme govoriti:
Djevojko, ka i mi, tko si ti, kako se zove i za to si do la
ovamo. Tebe ja jo nikada nisam vidjela u na oj palai.
Budui da Ni'ma jo ni sada nije davao nikakva odgovora, kraljeva sestra postane
gnjevna. Ona posegne svojom rukom za Ni'mi-
302
nim grudima, pa kada je osjetila, da on nema nikakvih djevojakih sisa, nijedne mu
skinuti njegovu haljinu, kako bi saznala, kakva je to okolnost s njime posrijed
i. Tada Ni'ma uzvikne:
Visoka gospodarice, ja sam tvoj mameluk. Kupi me! Sta
vljam se pod tvoju za titu. Za titi me!
Ona odgovori:
Tebi se nee dogoditi ni ta na ao! Tko si ti? I tko te je doveo
ovamo u moju sobu?
Ni'ma odvrati:
Princezo, ja sam poznat pod imenom Ni'ma ibn er-Rabi el-Kufi. I ja sam svoj ivot stavio na kocku poradi svoje robinje
Nu'me, koju mi je pomou lukav tine oteo el-Haad i poslao je
ovamo.
Tada ona ponovi:
Tebi se nee dogoditi ni ta na ao.
I zatim ona dozove svoju slu kinju i zapovjedi joj:
Otii u Nu'minu odaju!
No u meuvremenu je stara dvorkinja u la u Nu'minu odaju i upitala je:
Je li tvoj gospodar do ao k tebi?
Ne, tako mi Allaha - dadne Nu'm kao odgovor.
A stara rekne:
Mo da se zabunio i nije na ao tvoju sobu. To bi znailo da
je u ao u neku drugu odaju, a ne u tvoju!
Tada uzvikne Nu'm, robinja:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega! Sada je istekao na
ivotni vijek, svi
troje smo mrtvi.
Sada su dvije ene tu sjedile, izgubljene u mislima, a upravo u tome asu doe k nj
ima unutra robinja kalifove sestre, nakloni se pred Nu'mom pozdravljajui je i rek
ne joj:
303
Dvjestaietrdesetietvrta no
Moja te gospodarica poziva k sebi u goste.
dadne Nu'm kao odgovor. Istovremeno joj dvorkinja pri apne:
Mo da je tvoj gospodar kod kalifove sestre. Mo da je veo te
tajne ve skinut!
Ali se Nu'm smjesta podigne i ode, sve dok nije u la ka kali-fovoj sestri. Tada
joj ova rekne:
Ovdje je tvoj gospodar, on sjedi kod mene. ini se, da je
proma io pravu sobu. Ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, vas
dvoje, ti i on, ne trebate imati nikakva straha.
Kada je Nu'm ula te rijei iz usta kalifove sestre, njezina se du a primiri, i ona
prie k svojemu gospodaru. A on takoer, kada ju je ugledao..."
304
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetipeta no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ni'ma, kada je ugledao svoju rob
inju Nu'mu, pri ao k njoj. I njih dvoje pritisnu jedno drugo na grudi i padnu ones
vije eni na pod. Kada su opet do li k sebi, kalifova im sestra rekne:
Sjednite, posavjetovat emo se o spa avanju iz ove nevolje, u koju smo dospjeli!
Slu amo i pokoravamo se, o gospodarice! odvrate njih dvoje
ti ima samo zapovijed
ati.
Ona nato rekne:
Tako mi Allaha, vama se nikada ne smije dogoditi nikakvo
zlo!
Nato zapovjedi svojoj slu kinji, da donese jelo i pie. Pa kada je ova bila sve d
onijela, oni sjednu i ponu jesti, sve dok se nisu bili zasitili. Zatim okrenu na
vino, pehari stanu kru iti ovamo i onamo, i uskoro nisu vi e poznavali nikakvih brig
a. Ni'ma meutim rekne:
O kada bih ipak znao, to e se poslije ovoga dogoditi!
Kada ga je kalifova sestra upitala: - Ka i, Ni'ma, voli li ti Nu'mu, svoju robin
ju? on uzvikne:
305
Dvjestaietrdesetipeta no
- Ipak je samo ljubav prema njoj ta, koja me je natjerala u ovu
ivotnu opasnost, u kojoj lebdim.
Zatim se ona okrene k Nu'mi:
- Ka i, Nu'mo, voli li ti svojega gospodara Ni'mu?
- Visoka gospodarice
uzvikne ona
ipak je samo ljubav prema njemu ta, koja mi
je izjela tijelo i tako promijenila moj izgled.
Nato princeza nastavi:
- Tako mi Allaha, vi ste stvarno dva ovjeka, koji ljube jedan
drugoga. Zato neka ne bude nikoga, tko bi vas rastavljao! Imajte
povjerenja i nemojte se brinuti!
Tomu se oboje silno obraduju, i Nu'm zatra i lutnju. Kada joj je ta bila donese
na, ona je uzme, ugodi je, posegne za strunama, * i sada ona pone pjevati i * pus
ti da odjekne ova pjesma: *
Kada su nas klevetnici uvijek samo poku avali rastaviti,
Ma koliko da se niti na meni ni na tebi nije nalazila nikakva krivnja,
I kada su pustili da na e u i slu aju mnogo bojne vike,
I kada mi nije stao uz bok nikakav za titnik, nikakav prijatelj,
Poela sam svojim oima, svojim dahom, svojim suzama braniti se kao maem i vatrom i v
odom.
Nato Nu'm dadne lutnju svojemu gospodaru Ni'mi i zamoli ga:
Otpjevaj nam neku pjesmu:
Tada je on uzme, ugodi je i pone pjevati i potom pusti da odjekuje ova pjesma:
Mjesec bi ti sliio, da nema mrlje na licu, Sunce bi ti bilo nalik, kada se ne bi
pomraivalo!
306
udim se, a ipak, kako je ljubav tako udesna
Sa svojim nagnuima i strepnjama i jadom svojih briga.
Put mi se ini tako blizu, kada odlazim k predragoj, A ipak tako dalek, kada vidim
rastanak s njome!
Kada je on bio zavr io svoju pjesmu, Nu'm napuni za njega pehar i pru i mu ga. I
on ga uzme i ispije ga. Nato ona napuni jedan drugi pehar i pru i ga kalif ovoj se
stri. Ova ga ispije, uzme zatim i sama lutnju, zapne je i ugodi strune i otpjeva
ova dva stiha:
Jad i tuga stanuju u mome srcu, I u meni bjesne boli gorue ljubavi.
Svaki pogled vidi kako sam izmo dena,
Od patnje mi ispunjene e njom sahne tijelo.
Nato ona napuni pehar i pru i ga Ni'mi. On popije, opet segne za lutnjom, ugodi
njezine strune i otpjeva ova dva stiha:
Ti, kojoj sam ja dao svoju du u, koju si ti muila, Od koje je hou osloboditi, ali ne
mogu,
Pokloni jednomu zaljubljenomu, to e ga spasiti od smrti, Prije nego to umre, to je
posljednji udarac srca!
Tako su tijekom nekog vremena pjevali, i pili uz pjesme i zvuk lutnje, u dobr
u raspolo enju i veselju, u radosti i bla enosti, kadli odjednom ue k njima gospodar
pravovjernih. Kada su ga ugledali, oni skoe i poljube pred njime pod. On meutim po
gleda Nu'mu i lutnju u njezinoj ruci, i uzvikne:
- Nu'm, neka je slavljen Allah, koji je tebe oslobodio brige i bolesti!
307
Tada skrene svoj pogled prema Ni'mi, koji je jo bio u djevojakim haljinama, i u
pita:
Sestro, kakva je to djevica pokraj Nu'me?
Njegova mu sestra brzo dadne kao odgovor:
Gospodaru pravovjernih, tu ima za harem jednu dra esnu
robinju, a Nu'm eli jesti i piti samo u njezinu dru tvu.
Zatim ona izgovori pjesnikove rijei:
One su dvije protute e, a ipak, odvojene, jednako lijepe. Jednoj ljupkost sjajno s
vijetli kroz drugu.
Tada kalif rekne:
Tako mi Allaha Svemoguega, ona je jednako tako lijepa
kao Nu'm! Sutra u joj doznaiti jednu odaju pokraj njezine pri
jateljice i dati da joj se onamo donesu ilimi i tkanine, da, sve, to
joj dolikuje, Nu'mi u ast!
Sada kalifova sestra pozove da se donesu jela i stavi ih pred svojega brata.
On pone jesti i ostane ondje u njihovu dru tvu. Zatim napuni pehar i namigne Nu'mi,
neka otpjeva neku pjesmu. Tada se ona lati lutnje, po to je prije toga bila iskap
ila dva pehara, i otpjeva ova dva stiha:
Ako mi moj drug u piu opet napuni pehar I takoer trei pehar, od pjenu avog vina te koj,
Ja u cijelu no ponosno u tati lepom,
O gospodaru pravovjernih, kao da sam tvoj gospodar.
Gospodar pravovjernih je bio ushien, on napuni novi pehar, pru i ga Nu'mi i zapo
vjedi joj, da jo vi e otpjeva. Po to je bila ispraznila pehar, * ona pusti da odjeknu
strune * i pone pjevati ovu pjesmu: *
308
Pripovijest o Ni mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu mi
Ti najplemenitiji od ljudi u ovome na em vremenu, Kojemu se nitko ne dii da je rava
n nadaleko i na iroko,
Ti jedinstveni po dobrostivosti i velianstvenoj naravi, Glas o tebi, gospodaru i
kralju, prodire kroza sve zemlje.
Ti si knez kne eva uokolo po svijetu,
Ti daje mnogo darova, bez opoziva, bez sustezanja.
Neka te uva Gospod, neprijatelju na prkos i muku, I neka ukrasi tvoje elo sreom i p
objedom!
Kada je kalif uo ove stihove iz Nu'minih usta, on uzvikne:
Tako mi Allaha, dobro! Kako izvrsno, draga Nu'mo! Tvoj je
jezik rjeit, zbilja, i tvoje su rijei tako jasne!
Tako oni ostanu zajedno u veselju i radostima sve do ponoi. Tada kalifova sest
ra rekne:
uj, o gospodaru pravovjernih, proitala sam jednom u
knjigama povijest jednoga ovjeka od visokog ranga.
Kakva je to povijest? - upita kalif.
Njegova sestra nato pone pripovijedati:
uj, o gospodaru pravovjernih, ivio je jednom u gradu Kufi
jedan mladi, koji se zvao Ni'ma ibn er-Rabi'. I on je imao jednu
robinju, koju je vrlo ljubio a ona je opet ljubila njega. Bila je ta
koer s njime odgojena na istoj postelji. Kada su meutim oni
odrasli i kada se njihova uzajamna ljubav uvrstila, * kadli ih pogo

di udes sa svojom patnjom, * i vrijeme ih nesreom udari na muke,
* jer oboma im je bio dosuen rastanak. Zli ljudi nadmudre robi
nju i otmu je, kada je jednom napustila svoju kuu, pomou podmuklosti iz njezina doma. Zatim je njezin otmiar proda za desettisua dinara jednomu kralju. Robinja je meutim ljubila svojega
gospodara isto tako sna no, kao to je on nju ljubio. I tako njezin
309
gospodar napusti svoju kuu i dom i svoj ivot u blagostanju, otputuje, kako bije tr
a io, i smisli sredstvo, kako bi se s njome opet sjedinio..."
310
Ali kada je poela
dvjestaietrdeseti esta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalifova sestra dalje pripovijed
ala:
Ni'ma je napustio kuu i zaviaj i uvijek razmi ljao o sred
stvu, kako bi se opet sjedinio sa svojom robinjom. Pritom je stav
ljao svoj ivot na kocku i rtvovao krv svojega srca, sve dok mu
naposljetku nije po lo za rukom, da opet nae svoju robinju. Ona
je sa svoje strane imala ime Nu'm. Kada je konano bio s njome
sjedinjen, ostalo je njihovo zajedniko dru enje samo kratkoga
vijeka. Jer pred njima se iznenada pojavio kralj, koji ju je bio kupio
od njezina otmiara, i smjesta izrekao nad njima smrtnu presudu,
a da nije pokazao od sebe nikakve milosti niti odgodio izvr enje
svoje presude nad njima. Sto ti, o gospodaru pravovjernih, ka e
dakle na to, da je taj kralj dopustio, da doe do rijei tako malo
pravinosti?
Gospodar pravovjernih odvrati:
To je stvarno krajnje neobina stvar. Taj je kralj kod svoje
moi ipak morao dopustiti, da doe do rijei milostivost. I doliko
valo mu je, da dr i pred oima tri stvari u njihovu korist. Najprije,
oni su bili dva ovjeka, koji su voljeli jedan drugoga. Drugo,
nalazili su se u njegovoj kui i u njegovoj moi. I tree, kralj mora
311
Dvjestaietrdeseti esta no
svoju presudu nad podanicima izricati s promi ljeno u,
koliko meutim vi e u jednoj stvar
i, koja se tie njega samoga! Onaj je kralj dakle poinio jedan nekraljevski in.
Na to ga njegova sestra zamoli:
Moj brate, ja te zaklinjem Kraljem neba i zemlje, zapovijedi
Nu'mi, da otpjeva jednu pjesmu, i obrati pa nju na to, to e ot
pjevati!
On rekne:
Nu'm, otpjevaj mi neku pjesmu!
* Tako dakle ona pone pjevati * i dadne da odjekuju ovi stihovi: *
Udes je pun obmane i ne prestaje obmanjivati,
On lomi srca i ostavlja kao ba tinu patniko raspolo enje.
On opet rastavlja prijatelje, po to ih je sjedinio, I zatim vidi vrele suze kako te
ku niz obraze.
On je ivio, i ja sam ivjela, moj je ivot bio pun milja, Dok nam je vrijeme donosilo
tako esto ponovno vienje.
Ali u sada plakati krvlju i bujicom suza Od jada zbog tvog gubitka danju i nou.
Kada je gospodar pravovjernih saslu ao tu pjesmu, on bude duboko dirnut. Tada m
u rekne njegova sestra:
Dragi brate, tko je u nekoj stvari sam protiv sebe presudio,
taj mora pri tome ostati i postupati prema svojoj rijei. Ti si sada
ovom presudom odluio sam protiv sebe.
312
Zatim ona uzvikne:
Ni'ma, ustani, i ti takoer, Nu'mo, ustani!
Po to su njih dvoje bili ustali, kalifova sestra nastavi:
O gospodaru pravovjernih, ona, koja ovdje stoji, je oteta
Nu'm, koju je ukrao el-Haad ibn Jusuf eth-Thakafi i poslao k
tebi. I on je slagao, kada je u svom pismu tvrdio, da ju je kupio za
desettisua dinara. A on, koji ovdje stoji, je Ni'ma ibn er-Rabi',
njezin gospodar. I ja te preklinjem a u tvojih istih predaka i
Hamzom, 'Akilom i el-'Abbasom77, oprosti tima dvoje, otpusti im
njihov prijestup i pokloni ih jedno drugomu, kako bi za njih na
nebu stekao bogatu nagradu! Oni su u tvojoj vlasti, oni su jeli od
tvojega jela, pili od tvojega vina. A ja ovdje stojim kao njihova za
govornica, i usrdno te molim, pokloni mi njihovu krv.
Tada kalif odgovori:
Ti ima pravo. Ja sam sam o tome presudio, a ako je neka
presuda pala, ja je ne povlaim opet natrag.
Zatim on upita:
Nu'mo, je li ovo tvoj gospodar? Ona odgovori:
Da, o gospodaru pravovjernih! On nastavi:
Budite bez brige, ja vas poklanjam jedno drugomu. Zatim on upita dalje:
Ni'ma, kako si ti saznao, gdje je ona? Tko ti je odao ovo
mjesto?
O gospodaru pravovjernih, poslu aj moju povijest i uj, to
u ti ispriati! Tako mi tvojih istih roditelja i predaka, neu ti ni ta
pre utjeti.
77 El-'Abbas je bio rodonaelnik Abasida, Hamza je bio njegov brat, a 'Akil
njegov neak.
313
Dvjestaietrdeseti esta no
Zatim mu on ispripovjedi sve, to je on sam bio do ivio, to su za njega bili uinili
perzijski lijenik i dvorkinja, kako ga je ona bila dovela u palau i kako se on bi
o zabunio u vratima. Nad time se kalif u najveoj mjeri zaudio. I zatim on uzvikne:
Dovedite mi Perzijanca!
Kada su mu ga bili doveli, on ga uini jednim od svojih pouzdanika, pokloni mu
poasne haljine i odredi za njega jedan lijep poklon, tim to je dodao:
Ako neki ovjek sve ovo uspije sprovesti u djelo, tada nam
dolikuje, da ga uinimo na im pouzdanikom.
Nato kalif takoer na Ni'mi i Nu'mi iska e svoju dobrostivost i dadne im poklone.
I naposljetku obdari takoer dvorkinju. Tijekom sedam dana ostanu njih dvoje kod
njega u radosti i srei i u najdivnijem ivljenju. Zatim Ni'ma zamoli za dopu tenje, d
a smije otputovati sa svojom robinjom. Po to im je on bio dopustio, da otputuju u
Kufu, oni se odatle otpute, i Ni'ma se opet sastane sa svojim ocem i svojom mate
rom. Ondje su ivjeli najljep im i najdivnijim ivotom, sve dok im nije do ao Onaj78, ko
ji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze.'
Kada su el-Amd ad i el-As'ad bili uli iz Bahramovih usta ovu priu, budu u najveoj
mjeri zaueni, i oni uzviknu:
To je zbilja jedna udesna pripovijest!..."

78 To jest: Asrael, aneo smrti, u metafori dakako - Smrt.
314
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetisedma
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su el-Amd ad i el--As'ad, kada su iz
usta Bahrama Maga, koji je bio postao muslimanom, uli ovu pripovijest, bili nad n
jome u najveoj mjeri zaprepa eni. I sada oni ostanu kroz no jedan kod drugoga. Kada j
e muutim svanulo jutro, el-Amd ad i el-As'ad uzja u konje i nakane se uputiti ka kral
ju. Zamole za dopu tenje, da smiju ui k njemu, i on im ga dadne. Po to su zatim u li k
njemu, on ih primi s visokim poastima. I zatim sjednu neko vrijeme zajedno u meuso
bnom razgovoru. Dok su oni meutim tako tu sjedili, narod u gradu iznenada pone vik
ati i galamiti i dozivati u pomo. Tada takoer komornik dohrli unutra ka kralju i i
spria mu:
Neki se kralj sa svojom vojskom ulogorio ispred grada, oni
imaju trgnute maeve, i mi ne znamo, u emu se sastoji njihov cilj
i njihova elja!
Kralj porazgovara o komornikovu izvje u sa svojim vezirom el-Amd adom i njegovim b
ratom el-As'adom. Tada el-Amd ad rekne:
Ja u brzo izjahati van k njemu i saznati, kakva je okolnost s
njime posrijedi.
Tako dakle el-Amd ad brzo izja i van iz grada i susretne kralja s njegovom veliko
m vojskom i s mamelucima na konjima. Kada su
315
Dvjestaietrdesetisedma no
ovi ugledali el-Amd ada, znali su, da on dolazi kao poslanik od kralja toga grada.
Zato ga oni odvedu pred sultana. A kada je el--Amd ad do ao k njemu, on poljubi pre
d njim tlo. Ali gledaj, taj je kralj bio jedna ena, koja je nosila pred svojim li
cem veo. I ona mu rekne:
Znaj, ja nemam nikakav drugi zahtjev prema vama u ovome
gradu, i ja nisam do la ni sa kojim drugim ciljem, nego kako bih
potra ila izvjesnoga golobradog mameluka. Ako ja njega naem
kod vas, tada budite bez brige! Ako ga meutim ne naem, tada e
se izmeu vas i mene rasplamsati bijesna borba.
Tada el-Amd ad upita:
Visoka kraljice, kako izgleda taj mameluk, kakva je okolnost
s njim posrijedi, i kako se on zove?
On se zove el-As'ad. A ja se zovem Mard ana. Taj je
mameluk bio do ao k meni s Bahramom Magom. Ali je on nai ao
na njega i nou mi ga opet oteo. Sto se pak tie njegova izgleda, on
izgleda tako i tako.
Kada je el-Amd ad to bio saslu ao, znao je, da je ona mislila na njegova brata el
-As'ada. Tako joj on dakle rekne:
Najvea kraljice na eg vremena, neka je slavljen Allah, koji
nam je donio pomo! Taj je mameluk moj brat!
Zatim joj on ispria svoju povijest i izvijesti je, to se njima dvojici bilo dog
odilo u stranoj zemlji i za to su oni bili napustili Otoke Ebanovine. Kraljica se
Mard ana tomu zaudi i obraduje se, to je prona la el-As'ada. I ona njegovu bratu el-Am
d adu pokloni jednu poasnu haljinu. Nato se vezir vrati natrag ka kralju i ispria mu
to se bilo dogodilo. Svi se zbog toga obraduju, i uskoro poe kralj s el-Amd adom i
el-As'adom kraljici ususret. Kada su oni zatim bili uvedeni k njoj, sjednu i pon
u s njome naklapati. I dok su oni tako bili u razgovoru jedni s drugima, * kadli
se iznenada popne u vis oblak pra ine * i prekrije svijet svojim velom. * Ali se
nakon stanovitog vremena oblak razdvoji, i tada se uka e silna vojska,
316

nalik umeemu moru. Bojovnici su bili opremljeni oklopima i oru jem. I oni dakle pou p
rema gradu, i zatim ga opkole, kao to prsten opkoljuje u sebi mali prst, i trgnu
svoje maeve. Tada el--Amd ad i el-As'ad poviu:
- Zbilja, mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se natrag vraamo! Sto znai ova v
elika vojska? To su neprijatelji, sigurno. I ako se mi ne pove emo s ovom kraljico
m Mard anom u borbi protiv njih, oni e zarobiti na grad i nas ubiti. Sada nam ne pre
ostaje ni ta drugo, nego da najprije izja imo k njima i da se izvijestimo o tome, ka
kva je to okolnost s njima posrijedi.
Smjesta se el-Amd ad stavi u pokret, izja i kroz gradska vrata i mimo vojske kral
jice Mard ane. Kada je meutim prispio do nove vojske, on je prepozna kao vojsku svo
jega djeda, kralja el--Ghajura, oca svoje matere, princeze Budure..."
317
Ali kada je poela
dvjestaietrdesetiosma
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad, kada je prispio do te n
ove vojske, nju prepoznao kao vojsku svojega djeda, kralja el-Ghajura, gospodara
otoka i mora i sedam dvoraca. Kada je zatim stao pred njega, on pred njime polj
ubi tlo i prenese mu svoje poslanstvo. Kralj odgovori:
Ja se zovem kralj el-Ghajur, i ja dolazim kao ovjek putnik.
Jer udes me je ra alostio kroz gubitak moje keri Budure. Ona me
je napustila, i nikada se vi e nije vratila k meni. I ja nikada vi e
nisam uo nikakve vijesti niti o njoj ni o njezinu suprugu Kamar ez-Zamanu. Znate li vi ne to o njima dvoma?
Kada je el-Amd ad to uo, on neko vrijeme zami ljeno obori svoju glavu, pa kada je
bio siguran u to, da je ovaj njegov djed, otac njegove matere, on je opet digne,
poljubi zatim pred njim tlo i izvijesti ga, da je on sam sin njegove keri Budure
. Tek to je kralj uo, da je ovaj ovjek sin njegove keri Budure, on se baci na njegov
e grudi, i obojica zaplau. Tada kralj el-Ghajur uzvikne:
Neka je slavljen Allah, moj sine, da sam se ja iv i zdrav sas
tao s tobom!
Nato mu el-Amd ad ispria, da su kraljevna Budura i takoer njegov vlastiti otac Ka
mar ez-Zaman dobro. I nadalje ga izvijesti,
319
Dvjestaietrdesetiosma no
da oni oboje ive u jednome gradu, koji se zove Grad Ebanovine. I naposljetku mu o
n takoer ispria, da se njegov otac razbjesnio na njega i na njegova brata i da je
zapovjedio, da budu ubijeni, ali da im se rizniar smilovao i da ih je ostavio na i
votu. Tada kralj el--Ghajur rekne:

Ja u s tobom i tvojim bratom otii k tvojemu ocu i s njime
u vas izmiriti i zatim ostati kod vas.
Iznova el-Amd ad poljubi pred njime tlo i obraduje mu se. Sada kralj el-Ghajur
pokloni svojemu unuku el-Amd adu poasnu haljinu, a ovaj se sretna lica vrati natrag
k svojemu kralju i ispripo-vjedi mu o kralju el-Ghajuru. Kralj se nad time u na
jveoj mjeri zaprepasti, pa zatim po alje gostinske darove, ovce, konje, deve, ive ne n
amirnice i tomu slino. To isto on\dadne prenijeti takoer kraljici Mard ani, pa kada
su nju obavijestili o tome, to se bilo dogodilo, ona rekne:
Ja vas namjeravam pratiti sa svojom vojskom, a takoer u
se ja potruditi oko pomirbe.
* Ali se iznenada opet uzdigne oblak pra ine * i pone pokrivati svijet velom, *
sve dok se danje svjetlo nije izgubilo u tami. * I ulo se iza njega dozivanje i
vikanje i topot konja, * i uskoro ugledaju maeve kako blje te * i naprijed uperene
vrhove kopalja. * Kada su dakle ti bojovnici do li blizu grada i ugledali druge dv
ije vojske, oni udare u tulumbaze79. Kralj meutim ovoga grada uzvikne, kada je to
opazio:
Ovo mo e biti samo dan blagoslova. Neka je slavljen Allah,
koji nas je u miru sjedinio s ove dvije vojske! Pa ako On tako ushtjedne, isto e nam tako dopustiti da se mirno susretnemo takoer
s ovom novom vojskom.
Zatim on nastavi:
Amd ad! As'ad! Izja ite van i donesite nam obavijest o tim
trupama! To je zbilja neka silna vojska, ja jo nikada nisam vidio
nijednu veu.
79 Vrsta orijentalnog bubnja, koji se sastoji od mjedene posude presvuene k
o om.
320
El-Amd ad dakle i njegov brat el-As'ad izja u van. Kralj je dodu e dao prethodno za
sunom zatvoriti gradska vrata iz straha pred vojskom, koja je bila okru ila grad,
ali dva princa sada otvore vratna krila i uzmu jahati dalje, sve dok nisu stigli
do vojske, koja je upravo prispjela. Tada oni opaze, da je to jedna vrlo velika
vojska, a kada su se na li u njezinoj sredini, saznaju, da je posrijedi vojska kr
alja Otoka Ebanovine i da se s njome nalazi njihov otac Kamar ez-Zaman. im su ga
ugledali, oni poljube pred njime tlo i ponu plakati. A kada ih je Kamar ez-Zaman
prepoznao, on se baci njima ususret, gorko zaplae, zamoli ih za opro tenje i pritis
ne ih na svoje grudi, dugo vremena. I zatim im ispria, kako je jako bio trpio nak
on njihova odlaska od velike boli zbog rastanka s njima. Nato mu el-Amd ad i el-As
'ad ispriaju, da je do ao takoer kralj el-Ghajur. Sada Kamar ez-Zaman uzja i svojega k
onja usred svoje pratnje i uzme sa sobom obadva svoja sina, el-Amd ada i el- -As'a
da. Jahali su odatle, sve dok se nisu pribli ili vojnom logoru kralja el-Ghajura.
Ondje jedan od njih pohita naprijed i javi ovomu kralju dolazak Kamar ez-Zamana.
On mu odmah pojasi ususret, pa kada su se susreli, zaude se nad svima tim dogaaji
ma i nad sluajem, zahvaljujui kojemu su se bili sjedinili ovdje na ovome mjestu. L
judi su im iz grada meutim prireivali gozbe s mnogim jelima i poslasticama, i zati
m su im dovodili konje, deve, donosili ive ne namirnice i ostale gostinske darove,
da, sve ono to bojovnici trebaju.
Dok su oni bili jo zaokupljeni time, * iznenada se ponovo podigne u vis oblak
pra ine * i iznova prekrije svijet svojim velom. * Zemlja zadr e od konjskog topota,
* a zvuk bubnjeva odjekne poput olujnog vjetra. * I zatim se uka e sama vojska, na
oru ana do grla i oklopljena i odjevena posve u crno. U njezinoj se sredini nalazi
o neki vrlo star ovjek, komu se brada spu tala na grudi, a on je takoer nosio crne h
aljine. Kada su dakle iz grada ugledali ovu silnu gomilu vojske, gospodar grada
rekne kraljevima:
Neka je slavljen Allah, to ste se vi svi na Njegovu svemoguu zapovijed susreli
o istome danu i to ste se svi izmeu sebe prepoznali kao prijatelji! * Ali to je pot
aklo ovu silnu vojsku, * koja je svijet zastrla velom? *
321
Dvjestaietrdesetiosma no
Ne boj se!
odvrate kraljevi. - mi smo troje kne evi, i
svatko od nas troje ima brojnu bojnu silu. Ako su oni ondje nepri
jatelji, tada emo se mi protiv njih boriti na tvojoj strani, pa makar
oni bili jo i triput tako jaki!
Dok su oni tako jedni s drugima razgovarali, odjednom doe ka gradu poslanik od
ove nove vojske. Njega odvedu pred Kamar ez-Zamana, kralja el-Ghajura, Kraljicu
Mard anu i kralja, koji je vladao tim gradom. Glasnik poljubi tlo i rekne:
Moj kralj dolazi iz zemlje Perzijanaca. On je prije mnogo
godina izgubio svojega sina, i on sada obilazi po cijelome svijetu,
kako bi ga tra io. Ako se on nalazi kod vas, tada budite bez brige!
Ako ga on meutim ne nae, tada se izmeu njega i vas treba ras
plamsati rat, a on e va grad opusto iti.
/
Kamar ez-Zaman pone:
To mu ne smije poi za rukom! Ali ka i, kako se on zove u
zemlji Perzijanaca?
Tada glasnik dadne kao odgovor:
On se zove kralj Sehriman, gospodar Otoka od Chalidana. I
on je ove trupe sakupio po svima onim zemljama, koje je proputo
vao u potrazi za svojim sinom.
Tek to je meutim Kamar ez-Zaman uo od poslanika ove rijei, on glasno krikne i pad
ne onesvije en na tlo, i u svojoj nesvijesti ostane le ati cijelo neko vrijeme. Kada
je opet do ao k sebi, on gorko zaplae i rekne el-Amd adu i el-As'adu i njihovim satni
cima:
Otiite, moji sinovi, s glasnikom i pozdravite svojega djeda,
mojega oca, kralja Sehrimana! Odnesite mu o meni veselu vijest!
On tuguje zbog mojega gubitka, i on sve do ovoga dana poradi
mene nosi crne haljine. Zatim on kraljevima, koji su ondje bili oku
pljeni, ispria sve, to je on bio do ivio u danima svoje mladosti. A
kraljevi su sa zaprepa enjem slu ali. Nato takoer oni izja e s
Kamar ez-Zamanom i doja e k njegovu ocu. Po to je Kamar ez-Zaman pozdravio svojega oca, oni jedan drugoga zagrle i od
322
Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabiju i njegovoj robinji Nu'mi
prekomjernosti su radosti dugo vremena le ali u nesvijesti. Ali, kada su ponovo do l
i k sebi, on svojemu ocu ispria sve, to mu se bilo dogodilo. A Sehrimana pozdrave
takoer ostali kraljevi. Zatim oni otpuste Mard anu opet natrag u njezinu zemlju, na
kon to su je prethodno vjenali s el-As'adom i zamolili je, neka im nikada ne prest
ane oda iljati vijesti. Tako dakle ona otputuje. Nato el-Amd ad bude o enjen Bustanom,
Bahramovom kerju, i zatim svi otputuju u Grad Ebanovine. Ondje se Kamar ez-Zaman
uputi k svojemu tastu i ispria mu sve, to je bio do ivio i kako se ponovo sjedinio
sa svojim sinovima. Taj mu vrlo obradovan estita na sretnom povratku doma. Nato k
ralj el-Ghajur, otac Sitt Budure, otie k svojoj keri i pozdravi je, i tako njegova
e nja za njome bude ispunjenom. Svi meutim ostanu u Gradu Ebanovine jedni s drugima
pun jedan mjesec. Zatim kralj el-Ghajur otputuje sa svojom kerju u svoj zaviaj...
"
323
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj el-Ghajur sa svojom kerju i
svojom vojskom otputovao u svoj zaviaj. Uzeo je takoer sa sobom el-Amd ada, i tako
su se dali na put prema svojoj zemlji. Kada je el-Ghajur zatim u svojoj prijesto
lnici ponovo do ao do poinka, postavio je el-Amd ada za vladara umjesto sebe. Kamar e
z-Zaman je meutim postavio svojega sina el-As'ada na svoje mjesto za vladara u gr
adu njegova djeda Armanusa. A ovaj je bio s time sporazuman. Nato se opremi za p
utovanje Kamar ez-Zaman i otputi se sa svojim ocem, kraljem ehrimanom, sve dok ni
su prispjeli na Otoke od Chalidana. Tada njima u ast bude okien grad, i tijekom se
cijeloga jednog mjeseca udaralo u tulum-baze u svrhu objavljivanja vesele vijes
ti. I Kamar ez-Zaman je vladao umjesto svojega oca, sve dok im nije do ao Onaj, ko
ji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze. Allah meutim sve
stvari zna najbolje!"
Tada Kralj rekne:
"Sehrezado, to je stvarno jedna posve udesna pria!"
Ali ona odvrati:
"Visoki Kralju, ona nije udesnija od prie o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu."
325
Dvjestaietrdesetideveta no
"Kakva je dakle ta?" upita on. Tada ona pone priati
PRIPOVIJEST 0 'ALA ED-DlNU ABD ES- AMATU.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i odavno i ezlim
vjekovima ivio u Kairu jedan trgovac, po imenu Sams ed-Din. Taj je bio jedan od
najboljih i najpouzdanijih trgovaca, i on je posjedovao u kopljenike i sluge, crne
robove i robinje, mameluke i veliko bogatstvo, i bio je predstojnik trgovakog ce
ha u Kairu. Imao je takoer jednu suprugu, koju je vrlo volio i koja je voljela nj
ega. Ali ivio je s njome ve etrdeset godina, a da mu od nje nije bio poklonjen niti
sin ni ki. Kada je dakle sjedio jednoga dana u svom duanu, vidio je kako od drugi
h trgovaca svaki pojedini ima jednoga sina ili dva ili ak jo vi e sinova, koji su je
dnako kao i njihovi oevi sjedili u duanima. Toga je meutim dana bio petak, i tako o
n ode u hammam i obavi abdest, kakav se ve obavlja petkom. Kada je opet iza ao, uzm
e brijaevo zrcalo, pogleda u njemu svoje lice i rekne:
Svjedoim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoim,
da je Muhammed Allahov prorok.
Zatim pogleda svoju bradu i uvidi da bijele dlake u njoj prekrivaju crne, i p
omisli na to, da su bijele dlake vjesnici smrti. Njegova je meutim ena znala vrije
me njegova povratka, i tako se bila okupala i uredila za njega, kako je to ve obia
vala initi. Kada je on dakle u ao k njoj, ona mu rekne:
Dobra veer! Ali joj on odvrati:
Dobro ja ne vidim.
Budui da je ona ve prije toga bila zapovjedila slu kinji, da prostre stol za veeru
, ova sada donese jelo. A ena rekne svojemu mu u:
326
Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu

- Jedi, moj gospodaru! Ali on samo odvrati:
- Neu ni ta jesti.
I on gurne stol nogom i okrene od nje svoje lice. Tada ga ona upita:
- Za to to ini ? to te je oneraspolo ilo? On joj dadne kao odgovor:
- Ti si uzrokom moje nevolje..."
327
Ali kada je poela
sgs c
dvjestaipedeseta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sams ed-Din svojoj eni rekao:
- Ti si uzrokom moje nevolje. Tada ga ona upita:
- Za to?
A on joj odvrati:
Kada sam danas otvorio svoj duan, vidio sam, kako svaki
trgovac ima kod sebe jednog sina ili dva ili ak vi e sinova, koji
sjede u duanima jednako tako kao i njihovi oevi. I tada sam sebi
rekao: 'On, koji je tvojega oca uzeo k sebi, nee ni tebe po tedjeti.'
Ti si meutim u prvoj branoj noi uzela od mene zakletvu, da si
neu uz tebe uzimati nijednu drugu suprugu, ak ne ni neku
prile nicu, niti neku Etiopljanku ni neku Grkinju niti ikakvu drugu
robinju, i da nijednu no neu provesti daleko od tebe. Sada
meutim stvar stoji tako, da si ti neplodna, i da je brak s tobom,
kao da se udara po kakvoj stijeni.
Sada ona uzvikne:
Allah je moj svjedok, da krivnja ne le i na meni, nego na
tebi. Jer tvoja je jebovina prerijetka.
329
Dvjestaipedeseta no
On upita:
Sto je dakle s mu karcem, ija je jebovina prerijetka?
Taj ne mo e nijednu enu uiniti trudnom niti roditi ikakvo
dijete.
Tada on upita dalje:
Gdje dakle ima ne to, to jebovinu ini gu om? Ja u si to
kupiti, mo da e to moju jebovinu uiniti gu om.
Ona odvrati:
To potra i kod trgovaca mirodijama!
Poslije ove se noi trgovac sljedeeg jutra probudi pun kajanja zbog toga, to je s
vojoj eni uputio ona predbacivanja, a ona se takoer poela kajati zbog svojih predba
civanja upuenih njemu. Zatim se on uputi na tr nicu i nae jednog trgovca mirodijama.
Njemu on rekne:
Mir bio s tobom!
A kada mu je ovaj uzvratio pozdrav, on ga upita:
Ima li u tebe nekog sredstva, koje jebovinu ini gu om?

ovjek mu odgovori:
Imao sam jedno. Alije prodano. No upitaj kod mojega sus
jeda!
Nato on pone svraati k svima uokolo i pitati ih o tome, ali su ga oni ismijaval
i. Naposljetku se vrati natrag u svoj duan i tu no sjedne. Bio je pak na toj tr nici
jedan pu a ha i a, prvak ulinih prekupaca, koji je u ivao opium u svim oblicima i bio tako
r odan zelenom ha i u. Taj se prvak zvao eih Muhammed Simsim. On je bio jedan ubogi v
rag i svakoga je dana obiavao trgovcu za eljeti dobro jutro. U skladu sa svojom nav
ikom doe on sada k njemu i rekne:
Mir bio s tobom!
330
C
V
Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu
Trgovac mu mrzovljno uzvrati pozdrav, i tada ovaj upita:
O gospodaru, to je tebi, da si mrzovoljan?
Tada mu on ispria sve, to se bilo zbilo izmeu njega i njegove ene, i on zakljui s
rijeima:
Tako sam ja dakle ve od prije etrdeset godina njome
o enjen, ali mi ona nije donijela na svijet niti sina ni ker. Tada mi
je bilo reeno: 'Da ona od tebe ne postaje trudnom, razlog za to
le i u tome, to je tvoja jebovina prerijetka.' I sada sam tragao za
nekim sredstvom, koje bi moju jebovinu uinilo gu om, ali nijed
no nisam na ao.
Taj drugi mu odvrati:
O gospodaru, ja imam zgu njava jebovine. to bi ti rekao o
ovjeku, koji e nakon tih etrdeset godina, koje su pro le, donijeti
zgotovljeno, da tvoja ena od tebe postane trudnom?
Trgovac uzvikne:
Ako ti to uini , tada u te ja bogato nagraditi.
Daj mi jedan dinar! - rekne prvak. A trgovac rekne:
Evo ti dva dinara. Ovaj ih uzme i nastavi:
Daj mi onu ondje porculansku zdjelu!
Trgovac mu je dadne, prekupac je uzme i ode k jednomu prodavau ha i a. Od njega on
kupi otprilike dvije unce finoga grkog opiuma, ne to kineske kubebe, cimeta, mirod
ijskog karamfila, kar-damoma, umbira, bijelog papra i gorskog gu tera. Sve to on is
tu-ca i skuha u finome maslinovom ulju. Zatim jo kupi tri unce tamjana i otprilik
e jedan pehar pun crnog kumina, cjelinu razmek a i uini je zajedno s grkim pelinjim m
edom latvarom80. Njega polo i u zdjelu, vrati se s njome trgovcu i dadne mu je s r
ijeima:
80 Latvar je lijek koji se u ustima rastapa (grki: eleikton), napose naziv
za ka asto spravljenu ljekariju - electuarium.
331
Dvjestaipedeseta no
Evo zgu njavaa jebovine! Mora odatle uzimati lopaticom,
nakon to si prethodno pojeo janjee meso i domaeg goluba,
sna no zapapreno i zainjeno. Uzimaj dakle odavde lopaticom,
zatim veeraj, i zatim popij erbet od finoga eera.
Tada trgovac uzme sve to zajedno, po alje meso i golubove svojoj eni, tim to je n
aredio da joj se rekne:
Ovo dobro skuhaj! Uzmi takoer zgu njava jebovine i spre
mi ga kod sebe, sve dok ga ja ne zatrebam i dok ga ne zatra im!
Ona uini, kako joj je bio zapovjedio, i stavi mu jelo. Nakon to je zatim bio po
veerao, on zatra i zdjelu i uzme iz nje. Dobro mu je prijalo, i on pojede sve. Sada
on pojebe svoju enu. Tada ona iste noi od njega zane. Kada su zatim pro li prvi, dru
gi i trei mjesec, njezino i enje prestane, i krv nije vi e tekla. Tada ona sazna, da je
trudna. A kada su dani njezine trudnoe bili ispunjeni, spopad-nu je trudovi, i u
kui odjeknu uzvici radosti. Babica je meutim imala mnogo muke kod njezina poroaja.
I ona blagoslovi novoroene u ime Muhammeda i 'Alije, izrekne:
Allahu Akbar!81 -i
dovikne mu u uho molitveni povik. Zatim ga povije i dadne ga njegovoj materi. Ov
a polo i djeaka na svoju sisu i dadne mu piti. I on je pio, sve dok nije bio sit, i
zaspao. Babica je ostajala kod nje jo tri dana, sve dok nisu pripremili marcipan
ske kolae i poslastice. Njih su razdijelili o sedmome danu. Zatim pospu sol82, a
trgovac ue k svojoj eni i estita joj na ozdravljenju. I on upita:
Gdje je od Allaha povjereno dobro?
Tada mu ona donese djete ce zraee ljepote, djelo sveprisutnoga Upravitelja. Bilo
je to dodu e tek djete ce od sedam dana, ali bi svatko, tko bi ga vidio, o njemu rek
ao, da je staro jednu godinu. Trgovac ga pogleda u lice i uvidi, da slii sjajnom
U tapu i da na oba obraza ima znamenke ljepote83. Kada je zatim upitao svoju enu, k
ako ga ona kani nazvati, ona odgovori:
81
Bog je Najvei!
82
U svrhu za tite od urokljiva pogleda.
83
Misli se dakako na made e.
332
Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu
Kada bi to bila djevojica, tada bih joj ja odredila ime. Ali
ovo je djeak, i zato mu mora ti sam dati neko ime.
Obiavali su dakle ljudi onoga vremena imenovati svoju djecu po predznacima. Pa
budui da je ba u to vrijeme, kada su se oni svjetovali o imenu, neki ovjek doviknu
o svojemu prijatelju: - Hej ti, gospodaru 'Ala ed-Dine! - tako trgovac rekne:
Nazvat emo ga 'Ala ed-Din Abu e - amat84.
On dakle preda dijete dadiljama i njegovateljicama, i ono je tijekom dvije go
dine pilo mlijeko. Zatim bude od toga odviknuto. Jer naraslo je i uznapredovalo
i sada je moglo hodati po tlu. Ali kada je djeak bio star sedam godina, odvedu ga
, zbog straha od urokljiva pogleda, u jednu podzemnu odaju, a njegov otac rekne:
On ne smije napu tati ovu odaju prije nego to mu izbije
brada!
Njegovu njegu povjeri jednoj robinji i jednomu crnom robu. Robinja mu je prip
remala obroke, a Crnac mu ih je donosio. Njegov ga otac takoer dadne obrezati i p
roslavi taj dan velikom sveanom gozbom. Zatim nalo i, da za njega dolazi uitelj, koj
i ga je pouavao u pisanju, u itanju Kur'ana i u znanostima, sve dok on nije bio sv
e nauio i stekao bogata znanja.
Dogodilo se dakle jednoga dana, da je rob, kada mu je bio donio jela, preklop
na vrata ostavio otvorenima. Tada 'Ala ed-Din istri van iz odaje i doe k svojoj ma
teri, kod koje je upravo bilo u posjeti jedno dru tvo uglednih ena. I dok su sada en
e naklapale s njegovom materom, ovaj djeak ue k njima, nalik nekomu bijelom robu,
koji je bio opijen od prekomjernosti svoje ljepote. Tek to su ga te ene ugledale,
one pokriju svoja lica i doviknu njegovoj materi:
Allah te kaznio, eno! Kako mo e dopustiti da k nama ulazi
ovaj strani mameluk? Zar ti ne zna , da srame ljivost spada u vjer
ske propise?
84 Glasovitost Vjere sa Znamenkama Ljepote. 'Ala ed-Din je u Europi postao
poznatim kao Aladin (ili: Aladdin).
333
Dvjestaipedeseta no
Ona rekne:
Prizovite Allahovo ime!85 Ovo je moje dijete, plod mojega
tijela, sin predstojnika trgovakog ceha ams ed-Dina, dijete
odnjegovano od dadilje, ure eno ogrlicom i othranjeno nje nim
koricama i srikama kruha!
Kada su ene uzviknule:
Mi u cijelome svom ivotu nismo jo nikada vidjele od tebe
nijednog sina! ona odvrati:
Njegov je otac bio zabrinut za njega zbog urokljiva pogleda,
i zato je naredio da ga se odgaja u jednoj odaji ispod zemlje..."
85 Time se odvraa pogled urokljiva oka i druga nesrea, kada se govori o neem
lijepome.
334
Ali kada je poela
dvjestaipedesetiprva no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ala ed-Dinova mati enama odvratil
a:
Njegov je otac bio zabrinut za njega zbog urokljiva pogleda,
i zato je naredio da ga se odgaja u jednoj odaji ispod zemlje.
Mo da je sada rob preklopnicu ostavio otvorenom, i tako je on
iza ao. Mi smo htjeli, da ne dopustimo da on iz te odaje izae prije
nego to mu izbije brada.
ene joj na njemu estitaju. Djeak meutim otie od njih i otri u kuno dvori te. Zatim
popne u otvorenu sjenicu za primanje i sjedne. Dok je ondje sjedio, sluajno dou ro
bovi s mulom njegova oca. Njima 'Ala ed-Din dovikne:
Gdje je bila ta mula?
Oni dadnu kao odgovor:
Mi smo pratili tvojega oca, kada je jahao u duan, i sada smo
je doveli natrag.
Sada on upita dalje:
Kakvo zvanje ima moj otac?
A oni mu odvrate:
335
Dvjestaipedesetiprva no
Tvoj je otac predstojnik trgovakog ceha u zemlji Egiptu, i
on va i za kneza kod sinova Arabljana.
Tada Ala ed-Din otie k svojoj materi i upita je:
Mati, reci, kakvo zvanje ima moj otac?
Moj sine
odgovori ona tvoj je otac trgovac, i on je predstojnik trgovakog ceha
u zemlji Egiptu i va i za kneza kod sinova Arabljana. Njegovi ga robovi trebaju p
ri prodavanju pitati samo onda, kada cijena robe iznosi najmanje tisuu dinara. Ak
o meutim cijena neke robe iznosi samo devetstotina dinara ili jo manje, tada ga on
i ne pitaju za savjet, nego prodaju prema vlastitoj procjeni. Isto tako ne dolaz
i nikakva roba iz cijeloga svijeta, bilo da je ima mnogo ili malo, a da ne prola
zi kroz njegove ruke. I on raspola e njome, kako mu se svia. A isto tako se nikakva
roba ne uvezuje u sve njeve i ne alje u strane zemlje, a da o tome nije odluio tvoj
otac. Allah Uzvi eni je dao tvojemu ocu veliko, neizmjerno bogatstvo, moj sine!
Tada on rekne:
Draga mati, neka je slavljen Allah, to sam ja sin ovjeka, koji va i za kneza kod
sinova Arabljana i koji je predstojnik trgovakog ceha. Ali zbog ega me on, draga m
ati, zakljuava u podzemnu odaju i dr i me ondje zarobljena?
Dragi sine
odgovori ona mi smo te samo zbog toga zakljuali u tu odaju, jer smo
bili zabrinuti za tebe zbog oiju ljudi. Urokljivo je oko istina. Da, veina ljudi,
koji poivaju u grobu su rtve urokljiva oka.

On joj meutim odvrati:
Draga mati, kamo ovjek treba pobjei pred udesom? ak
ni oprez ne titi od udesa. I nitko nee umaknuti onomu, to mu
stoji zapisano. Zbilja, On, koji je mojega djeda uzeo k sebi, nee
po tedjeti niti mene ni mojega oca. Makar on danas i bio jo na
ivotu, mo e ve sutra biti mrtav. Ako bi meutim moj otac izne
nada umro i ja zatim stupio naprijed i rekao: 'Ja sam 'Ala ed-Din,
sin trgovca ams ed-Dina', tada mi nijedan ovjek ne bi povje336
Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu
rovao, a stari bi ljudi rekli: 'Mi u cijelome svom ivotu nismo vidjeli, da je Sam
s ed-Din imao nekoga sina ili neku ker.' Zatim bi do la dr avna riznica i posjed bi m
ojega oca uzela pod svoje. Neka Allah ima meu bla enima onoga, tko je rekao: 'Pleme
niti e gospodar umrijeti, njegovo e bogatstvo otii, a najprostiji e ljudi uzeti njeg
ove ene.' Zato, draga mati, razgovaraj s mojim ocem, kako bi me on uzeo sa sobom
na bazar i otvorio mi jedan duan, u kome bih ja zatim mogao sjediti s robom, i ka
ko bi me nauio voditi trgovake poslove, uzimati i davati.
Tada mu ona rekne:
Moj sine, im tvoj otac doe kui, ja u mu to rei.
Kada je dakle trgovac do ao kui, on ugleda svojega sina 'Ala ed-Dina Abu e -Samata
kako sjedi kod matere. Tada on upita:
Za to si ga izvela iz odaje?
Dragi bratiu
odvrati ona - ja ga nisam izvela, nego su robovi zaboravili zakl
juati odaju i ostavili vrata otvorenima. Dok sam ja ovdje sjedila, u dru tvu nekoli
cine uglednih dama, on je iznenada u ao k nama.
Zatim mu ona takoer ispripovjedi, to je bio kazao njegov sin.
Dragi sine - pone njegov otac - sutra u te, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja uzeti sa sobom na bazar. Ali, moj sine, tko
eli sjediti na bazarima i u duanima, taj mora prema ljudima u
svim stvarima pokazivati savr enu uljudnost.
'Ala ed-Din provede no radostan zbog rijei svojega oca. Kada je opet nastalo ju
tro, njegov ga otac odvede u hammam i odjene ga u odjeu, koja je bila vrijedna mn
ogo novaca. I po to su zatim dorukovali i popili svoje erbete, uzja i on svoju mulu i
dadne svojemu sinu da ja i na drugoj. Tako ga on uzme sa sobom, tim to je on sam ja
hao sprijeda, i uputi se s njime prema bazaru. Tada ljudi na bazaru opaze, da ov
amo dolazi predstojnik trgovakog ceha, s mladiem iza sebe, lijepim poput Mjeseeva k
oluta u etrnaestoj noi, i jedan drugomu rekne:
Pogledaj si ovoga mladia iza predstojnika trgova tva! Mi
smo imali o njemu dobro mi ljenje. Ali je on kao e njak, sijed i
iznutra zelen.
337
Dvjestaipedesetiprva no
A eih Muhammed Simsim, prvak, o kome smo govorili ve ranije, dovikne trgovcima:
Vi trgovci, mi neemo vi e trpjeti, da on bude na poglavar,
nikada!
Bio je dakle obiaj, kada predstojnik trgova tva ujutro doe od kue i sjedne u svoj
duan, da k njemu pristupi prvak bazara i da pred trgovcima izgovori Fatihu86. Oni
su naime obiavali zajedno s prvakom odlaziti k predstojniku trgovaca i kazivati
mu prvu kur'ansku suru i za eljeti mu dobro jutro. Zatim su se obiavali upuivati sva
ki pojedini od njih u svoj duan. Kada je meutim tog dana predstojnik trgova tva kao
obino sjeo u svoj duan, trgovci ne dou k njemu kao inae. Tada on pozove prvaka i upi
ta ga:
Za to se trgovci ne okupljaju kod mene kao inae?
Taj dadne kao odgovor:
Ja se ne razumijem u to, da javljam neugodne stvari. Znaj,
trgovci su se slo ili u tome, da tebe smijene kao poglavara i da vi e
ne kazuju pred tobom Fatihu.
Za to? - upita ams ed-Din.

Tada ga prvak upita:
to je s tim djeakom, koji sjedi pokraj tebe? Ti si ipak star
ovjek i poglavar trgovaca! Je li taj djeak mo da tvoj mameluk ili
neki roak tvoje ene? Ja vjerujem, da ti gaji prema njemu ne
dozvoljenu ljubav i naklonost.
Ali tada predstojnik krikne na njega i povie:
- uti, na kodio Allah tebi i tvojoj udi! To je moj sin! Ali ovaj odvrati:
- Mi nismo nikada u svome ivotu vidjeli, da ti ima sina! Tada ams ed-Din rekne:
El-Fatiha je prvo poglavlje (sura) Kur'ana.
338
r
Kada si mi ti bio donio zgu njava jebovine, moja je ena
zaela i donijela na svijet djeaka. Ali, jer sam ja bio zabrinut za
njega zbog urokljiva oka, odgajao sam ga u jednoj odaji ispod
zemlje, i elio sam, da on tu prostoriju ne napu ta prije nego to
bude u stanju rukom uhvatiti svoju bradu. Ipak njegova mati nije
bila s time sporazumna, a on me zamolio, neka otvorim za njega
duan, stavim u njega robu, i da ga nauim, kako se obavlja trgo
vina.
Nato prvak ode k ostalim trgovcima i upozna ih s pravim stanjem stvari. I oni
svi zajedno pou s prvakom i upute se k predstojniku trgova tva, stupe pred njega i
izgovore Fatihu. I zatim mu estitaju na njegovome sinu i reknu:
Neka Gospod sauva korijen i granu! Ali ak i najsiroma niji
meu nama mora, ako mu se rodi sin ili ki, pripremiti za svoje pri
jatelje zdjelu punu ka e od bra na s medom i pozvati svoje poz
nanike i roake. Ti to nisi uinio.
On ima odgovori:
Ja sam vam to jo du an. Okupit emo se u vrtu!..."
339
Ali kada je poela
dvjestaipedesetidruga
noc
ehrezadina sestra Dinazad rekne:
"Sestro, ispriaj nam svoju pripovijest dalje, ako si budna i jo ne spava !"
Sehrezad dadne kao odgovor:
"Od srca rado! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je predstojnik trgova t
va drugim trgovcima obeao gozbu i rekao im:
Okupit emo se u vrtu.
Sutra on po alje kune sluge u sjenicu i u paviljon, koji su se nalazili u vrtu,
i zapovjedi im, da ondje postave ilime. Takoer po alje onamo, stoje trebalo za kuhan
je, ovce, maslo i druge stvari, kako je to ve prilika zahtijevala. Zatim dadne da
se podignu dva stola, jedan u paviljonu i drugi u sjenici. Nato se potpa u trgova
c ams ed-Din i njegov sin Ala ed-Din, i otac rekne:
Moj sine, kada ue neki ovjek sa sijedim vlasima, tada u
ga ja primiti i posjesti ga za stol, koji je u paviljonu. Ti meutim,
moj sine, kada vidi da ulazi neki golobradi mladi, primi ga i odve
di ga u sjenicu i odredi mu ondje neko mjesto za stolom.
"Ala ed-Din nato upita:
Oe, za to daje da se spremaju dva stola, jedan za odrasle
mu karce, a drugi za mlade ljude?
Dvjestaipedesetidruga no
Moj sine
odvrati on - znaj, golobradi se mladi stidi, da
jede s odraslim mu karcima.
To je njegov sin takoer dr ao za ispravno.
Kako su dakle trgovci dolazili, ams ed-Din je primao odrasle mu karce i molio ih
, neka sjednu za stol u paviljonu, dok je njegov sin 'Ala ed-Din primao mlade lj
ude i njima dodjeljivao mjesta u sjenici. Zatim donesu jela, i gosti uzmu jesti
i piti. Bili su veseli i u ivali su i pili erbete, dok su sluge pu tali da se podi e mi
ris tamjana iz kadionica. Stari su gosti sjedili i razgovarali o znanosti i o pr
edajama o Proroku. Meu njima se nalazio trgovac po imenu Mahmud el-Balchi. On je
bio prema van musliman, ali u nutrini mag, vodio je lo
ivot i bio odan ljubavi pre
ma djeacima. Taj ovjek pogleda 'Ala ed-Dinovo lice pogledom, koji je u njemu potak
ao tisuu uzdisaja, i bilo je to, kao da je sotona dr ao pred njime na djeakovu licu
dragulj. Tada ga pograbi po udna snaga ljubavi i naj e a strast, i njegovo se srce ispu
ni eljom za djeakom. Taj je trgovac, koji se zvao Mahmud el-Balchi, obiavao kupovat
i svoje tkanine i robe od 'Ala ed-Dinova oca. Ustane dakle ovaj Mahmud, kako bi
malo uokolo pro etao, i upravi svoje korake k mladim ljudima. Oni ustanu, kako bi
ga pozdravili. 'Ala ed-Din se meutim upravo bio osjetio pritisnutim, da se popisa
, i tako je on bio oti ao, kako bi obavio svoju nu du. Tada se Mahmud, trgovac, obra
ti mladim ljudima s rijeima:
Ako vi 'Ala ed-Dina potaknete na to, da putuje sa mnom,
svakomu u pojedinomu od vas dati po jednu haljinu, koja vrijedi
mnogo novaca.
Zatim ih on napusti i opet se vrati u krug starijih. Mladi ljudi meutim ostanu
ondje sjediti, sve dok se 'Ala ed-Din nije vratio natrag k njima. Tada oni usta
nu, kako bi ga pozdravili, i dadnu mu da sjedne na poasnom mjestu na kraju dvoran
e. Sada neki mladi rekne svojemu susjedu:
Gospodaru Hasane, ispriaj mi o svojoj glavnici, kojom
obavlja trgovinu! Kako si ti do ao do nje?
342
Ovaj odgovori:
Kada sam narastao i postao velik i dosegao mu karaku dob,
ja sam rekao svojemu ocu: 'Dragi oe, daj mi robe!' Ali on rekne:
'Moj sine, ja nemam ni ta. Ti meutim otii i posudi sebi novac od
nekog trgovca i poni time voditi trgovinu. Naui, kako se kupuje i
prodaje, kako se daje i uzima!' Uputio sam se dakle k jednomu od
trgovaca i posudio od njega tisuu dinara. Za taj sam si novac
kupio tkanine, otputovao s njima u Damask i stekao za njih dvo
struko. Zatim sam u Damasku pokupovao robu i otputovao s njo
me u Haleb. Ondje sam je prodao i ponovo stekao dvostruko. Ta
koer sam u Halebu kupio robu i po ao s njome u Baghdad, gdje
sam je prodao i po treiput stekao dvostruko. Tako sam trgovao
sve dalje, sve dok moja glavnica nije iznosila desettisua dinara.
Na isti je nain svaki od mladih ljudi razgovarao sa svojim susjedom, sve dok n
ije do ao red na 'Ala ed-Dina Abu e -Samata i dok on nije morao pripovijedati. Kada
su ga upitali: Kako je s tobom, gospodaru 'Ala ed-Dine? - on im odgovori:
Ja sam bio odgajan u jednoj odaji ispod zemlje, i tek sam
ovoga tjedna iza ao iz nje. Sada odlazim u duan i iz njega natrag
kui.
Tada drugi reknu:

Ti si navikao sjediti kod kue, pa jo ne poznaje radosti
putovanja. Putovanje je ipak stvar mu karaca.
On odgovori:
Ja nemam nikakve potrebe da putujem. Za mene je mir
neprocjenjivo vrijedan.
Nato jedan od mladia rekne svojemu susjedu:
Taj tu je kao neka riba. Ako napusti vodu, umire!
I svi reknu 'Ala ed-Dinu:
Sinovi trgovaca vide svoju slavu samo u putovanju zbog
dobiti.
343
Dvjestaipedesetidruga no
On se meutim razbjesni zbog tog razgovora, i napusti mlade ljude, sa suzama u
oima i s tugom u srcu. Uzja i mulu i uputi se kui. Ondje ga ugleda njegova mati, kak
o je ispunjen rastuim gnjevom i kako mu u oima stoje suze. Tako ga ona upita:
Sto je razlogom, da ti plae , moj sine?
Svi su mi se sinovi trgovaca narugali i rekli, da trgovaki
sinovi vide svoju slavu samo u putovanju zbog novane dobiti..."
344
Ali kada je poela
dvjestaipedesetitrea no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din rekao svojoj materi:
Sinovi su mi se trgovaca narugali i rekli, da trgovaki sinovi
vide svoju slavu samo u putovanju zbog dobiti.
Tada ga njegova mati upita:
Moj sine, eli li ti dakle putovati?
- Dabome! uzvikne on. I tada ona upita dalje:
- U koju zemlju eli putovati?
U grad Baghdad - odgovori on. - Jer ondje se za ono, to
se ima kod sebe, zaradi dvostruko.
Nato ona odvrati:
Dragi sine, gledaj, tvoj otac ima mnogo novaca. A ako ti on
ne htjedne od svojega novca pripremiti robu, tada u to uiniti ja
od svojega vlastitog imetka.
On meutim rekne:
Najljep e daje, tko brzo daje! Ako se za mene treba dogodi
ti neko dobro djelo, vrijeme je za to sada.
345
Dvjestaipedesetitrea no
Tada ona pozove robove i po alje ih po uvezivae. Nadalje ona otvori jedno skladi t
e robe i dadne iznijeti za njega tkanine, koje uvezivai uvezu u deset tovara.
Okrenimo se mi sada od njegove matere natrag k njegovu ocu! On je u meuvremenu
po vrtu tra io svojega sina 'Ala ed-Dina, ali ga nije na ao. Pa kada je upitao za n
jega, reknu mu, da je uzja io svoju mulu i odja io kui. Sada on takoer uzja i i odja i za
njim. Kada je stupio u svoju kuu, ugleda ve gotove uvezane sve njeve i odmah upita, t
o to ima znaiti. Tada mu njegova ena ispria, to su sinovi trgovaca bili nagovorili n
jegovu sinu 'Ala ed-Dinu. A on uzvikne:
Moj sine, ne dao ti Allah da mora na putovanje po tuini!
Allahov je Prorok - On neka Ga blagoslovi i pozdravi! - rekao:
'To spada u ljudsku sreu, da ovjek nalazi kruh svagda nji u svom
zaviaju.' A stari su kazivali: 'Izbjegavaj putovanje, pa makar se
radilo i samo o jednoj milji!'
Nato on upita svojega sina:
Jesi li ti stvarno odluio da putuje i ne eli vi e odustati od
te odluke?
Njegov mu sin dadne kao odgovor:
Kanim otputovati s robom u Baghdad. Inae u odlo iti
svoju odjeu, odjenuti dervi ke haljine i putovati svijetom kao
haija87.
Sada njegov otac rekne:
Ja nisam siroma an niti bez sredstava, nego imam mnogo
dobara.
I on mu poka e sve, to je posjedovao u novcu, tkaninama i drugoj robi, tim to je
dodao:
Ja imam tkanine i razliite vrste roba, koje prilie za svaku
zemlju.
87 Hodoasnik.
346
Izmeu ostaloga mu poka e etrdeset uvezanih sve njeva, od kojih je svaki pojedini no
sio natpis, da je njegova cijena tisuu dinara. Zatim rekne:
Moj sine, uzmi ovih etrdeset tovara zajedno s tih deset, koji
su od tvoje matere, i putuj pod za titom Allaha Uzvi enoga! Ali,
dragi moj sine, ja sam zabrinut za tebe zbog stanovite ume, koja
le i na tvome putu i koja se zove Lavlja Gu tara, i zbog jedne
doline ondje, koja se zove Pasja Dolina. U njima su bez milosra
sve du e posveene smrti.
Kada je sin upitao: - Za to, dragi oe? - otac mu odgovori:
Zbog stanovitog Beduina88, izvjesnoga drumskog razbojni
ka, koji se zove Ad lan.
Ala ed-Din meutim rekne:
ivot dolazi od Allaha. Ako imam u njemu dijela, tada mi se
nee dogoditi nikakva teta!
Nato 'Ala ed-Din odja i sa svojim ocem na tr nicu tovarne stoke. Ondje neki karav
anski vodi skoi sa svoje mule, poljubi tlo pred predstojnikom trgova tva i rekne mu:
Tako mi Allaha, dugo je tomu, moj gospodaru, da nisi
svraao k nama ni po kakvim poslovima.
On nato odvrati:
Svako vrijeme ima svoj tok i svoje ljude. Allah Uzvi eni neka
ima meu bla enima ovjeka, koji je rekao:
Star ovjek koraa, duboko pogrbljen, o putnikom tapu, Sve do koljena mu se spu ta brada
.
Upitao sam ga: 'Zbog ega se ti tako duboko saginje ?' Tada on podigne svoje ruke k
meni i uzvikne:
88 Beduin, arapski: Badavi, je u izvornom znaenju te rijei
stanovnik pustinj
e (= Pustinjski).
347
Dvjestaipedesetitrea no
'Uprahu le i moja mladost, ah, ona je od mene uzmakla, Sada hodam pogrbljen i trag
am za njom.'
Poslije ovih stihova on nastavi:
Majstore, ne ja, nego moj sin hoe putovati. Goni odvrati:
Allah ti ga sauvao!
Nato predstojnik trgova tva zakljui ugovor izmeu svog sina i karavanskog vodia, ti
m to je utvrdio, da mu mladi treba biti poput nekoga sina, preporui ga njegovoj bri
zi i rekne mu:
Evo ti sto dinara za tvoje momke!
Zatim predstojnik trgova tva kupi ezdeset mula, nadalje jednu svjetiljku i grobn
i pokriva za svetoga 'Abd el-Ladira el-D ilani-ja89 i rekne:
Moj sine, dokle god ja budem bio daleko od tebe, ovaj e
ovjek biti tvoj otac umjesto mene. Slu aj ga u svemu, to ka e!
Nato se s mulama i slugama uputi kui. I te veeri prirede itanje Kur'ana i sveanos
t za eiha 'Abd el-Kadira el-D ilanija. Sljedeega meutim jutra predstojnik trgovaca da
dne svojemu sinu desettisua dinara i rekne:
Ako doe u Baghdad i vidi , da se tkanine lako prodaju,
tada ih prodaj. Ako meutim nae da je tr i te za njih lo e, tada
ivi od ovoga novca!
I sada budu natovarene mule, svi uzmu jedni od drugih opro taj, i zatim karavan
a krene, sve dok se nije na la izvan grada. U meuvremenu se bio spremio za putovanj
e prema Baghdadu takoer Mahmud el-Balchi, iznio svoje tovare i podigao svoje atore
pred vratima grada. Jer on je sebi rekao:
89 'Abd el-Ladir el-D ilani je umro u Baghdadu 1166. godine, a ondje je i po
kopan.
348
Ti se mo e naslaivati tim djeakom samo na osami, gdje te
nee ometati nikakav gledatelj i nikakva uhoda!
On je meutim dugovao mladievu ocu tisuu dinara, koje mu je morao platiti jo od je
dnoga ranijeg posla, i tako je on dakle oti ao k njemu, kako bi se od njega oprost
io. Ovaj mu rekne:
Dadni tih tisuu dinara mojemu sinu 'Ala ed-Dinu! I on ga preporui njegovoj brizi,
tim to rekne:
On ti treba biti kao sin.
I tako se 'Ala ed-Din prikljui Mahmudu el-Balchiju..."
349
Ali kada je poela
ogo C
dvjestaipedesetietvrta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se 'Ala ed-Din
Balchiju. Taj Mahmud je sada nalo io 'Ala ed-Dinovu kuharu,
uha, nego je on sam mladia i njegovu karavanu opskrbljivao
renulo na putovanje. O trgovcu Mahmudu el-Balchiju treba jo
prikljuio Mahmudu elneka za njega ni ta ne k

jelom i piem. Nato se k
rei, da je on posjedov
ao etiri kue, jednu u Kairu, jednu u Damasku, jednu u Halebu i jednu u Baghdadu.
Karavana je putovala sve dalje, kroz pustinje i stepe, sve dok nije do la u bli
zinu Damaska. Tada Mahmud el-Balchi po alje k 'Ala ed-Dinu svojega roba, i ovaj ga
nae gdje sjedi i ita. On mu prie i poljubi mu ruke. I kada ga je 'Ala ed-Din upita
o o njegovoj elji, on odgovori:
Moj te gospodar daje pozdraviti i moli te da mu doe u
goste u njegov ator.
Ali 'Ala ed-Din odvrati:
Pitat u najprije za savjet svojega oca Kamal ed-Dina, vodia
karavane.
Zatim ga on upita za savjet, treba li da ide. Ali mu vodi rekne:
Ne idi!
351
-Dvjestaipedesetietvrta noOd Damaska su putovali dalje prema Halebu, i takoer ondje Mahmud el-Balchi pri
redi gozbu i po alje k 'Ala ed-Dinu, kako bi ga pozvao. On upita za savjet vodia. I
ponovo ga je ovaj savjetovao, da ne ode. Kada su zatim bili putovali dalje od H
aleba, i kada je izmeu njih i Baghdada le ao samo jo jedan dan putovanja, Mahmud elBalchi pripremi po treiput sveanost i po alje k 'Ala ed-Dinu, kako bi ga pozvao. Taj
opet upita vodia za savjet, a ovaj gaje kao i prije toga svjetovao, neka ne ide.
Ali 'Ala ed-Din rekne:
Ovajput moram otii.
Nato on stavi pod haljine ma i uputi se k Mahmudu el-Bal-chiju. Ovaj se podign
e i poe mu ususret i pozdravi ga. Zatim postavi pred njega rasko nu gozbu, pone se j
esti i piti, i operu si konano ruke. Tada se Mahmud nagne preko k 'Ala ed-Dinu, k
ako bi mu ukrao jedan poljubac, ali ga ovaj uhvati rukom i uzvikne:
Hej, to to ti hoe uiniti?
Ovaj odgovori:
Gledaj, ja sam te pozvao da doe ovamo. elim na ovome
mjestu s tobom podijeliti radost, i da zajedniki tumaimo ove
pjesnikove rijei:
Zar ti ne mo e doi k meni samo na jedan asi, Samo koliko treba, da se pomuze ovica, ili
ispee jajce,
Pa da pojede , to god ti samo odgovara od bijelog kru ia, I uzme , to ti zvecka od srebrn
g novia,
I da bez muke podnese , to ti treba prijati,
Jedan pali ili jedan pedlji ili jednu punu ruicu?
Nato Mahmud el-Balchi htjedne silovati mladia. Ali on skoi, povue svoj ma i povie:
352
Jao tvojoj sijedoj kosi! Zar te nije strah pred Allahom, koji
je silan u gnjevu? Ja smatram da spada meu bla ene ovjek, koji
je rekao:
V
uvaj svoju bijelu kosu od prljav tine, koja e je umrljati! Jer bijela boja brzo prim
a mrlje.
Poslije ovih rijei 'Ala ed-Din Mahmudu el-Balchiju rekne dalje:
Ova je roba od Allaha povjereno dobro. Kada bih je ja
mogao nekomu drugomu nego tebi prodati za zlato, tebi bih je
tada prodao za srebro. Ali tako mi Allaha, ti nevaljale, ja se nika
da vi e neu s tobom dru iti!
Nato se 'Ala ed-Din vrati natrag ka karavanskom vodiu Kamal ed-Dinu i rekne mu
:
Taj je jedan obian razvratnik! Ja neu vi e nikada biti zajedno s njime, a neu s nj
ime ak ni dalje putovati.
Moj sine - odvrati ovaj - zar ti ja nisam rekao, da ne treba ii k njemu? Ali ak
o se mi sada od njega odvojimo, moj sine, tada se pla im opasnosti za na
ivot. Zato
nas pusti da i dalje putujemo u istoj karavani!

Ali 'Ala ed-Din uzvikne:
Nemogue je, da ja ikada opet putujem zajedno s njime!
Tako on dakle dadne da se potovare njegovi tovari i nastavi sa svojim ljudima
putovati dalje, sve dok nisu do li do jedne doline. Ondje se htjedne zaustaviti.
Ali karavanski vodi rekne:
Ne zaustavljajte se ovdje, putujte dalje, ubrzajte korak!
Mo da emo moi dosegnuti Baghdad jo prije nego to se
zakljuaju gradska vrata. Jer ondje se vrata otvaraju i zakljuavaju
vazda sa Suncem, od straha, da bi se grada mogli domoi krivov
jerci i knjige svete znanosti baciti u Tigris.
353
Dvjestaipedesetietvrta no
Dragi oe - odvrati Ala ed-Din - ja s ovim robama nisam
po ao na put i doputovao u ovu zemlju, kako bih tjerao trgovinu,
nego da si pogledam svijeta.
Karavanski vodi ponovi:
Moj sine, ja sam zabrinut za tebe i za tvoje dobro zbog Be
duina.
Tada 'Ala ed-Din uzvikne:
Ti, ovjee, jesi li ti sluga ili gospodar? Ja elim tek sutra
uputovati u Baghdad, da narod toga grada vidi moju robu i da zna,
tko sam ja!
ini, to hoe ! - rekne vodi - ja sam ti dao svoj savjet.
Sada dakle sam gledaj, kako e izai odavde ive glave!
Unato tomu 'Ala ed-Din zapovjedi, da se tovari skinu s mula. Tako oni istovare
terete, podignu atore i ostanu ondje mirno sve do ponoi. Tada 'Ala ed-Din izae van
, kako bi slijedio jedan poziv prirode, i odjednom ugleda u daljini kako ne to blj
eska. On brzo upita karavanskog vodia:
Majstore, to je to to ondje svjetluca?
Vodi se uspravi, bri ljivo osmotri i prepozna u onome, to je svjetlucalo, vrhove
kopalja, elino oru je i maeve Beduina. Da, oni su bili tu, Beduini sa svojim poglavic
om, eihom Arabljana Ad lanom Abu Nai'bom. A kada su im se Beduini pribli ili, oni pre
poznaju sve njeve i jedan drugomu reknu:
Ha, no plijena!
Kada su ljudi iz karavane uli, da ovi tako govore, povie Kamal ed-Din, vodi:
Otale, vi bijedna beduinska klete i!
Ali ga Abu Naib pogodi sa svojom sulicom u grudi, a iljak svjetlucajui se prodr
e iz lea van. Tada on padne mrtav pred atorskim vratima. Sada povie vodono a:
Otale, vi neotesana beduinska klate i!
354
Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e - amatu
Ali taj bude pogoen udarcem maa po iji, a o trica sjajei se proe kroz njegove vratne
ile. I takoer on padne mrtav. Sve se to dogaalo, dok je 'Ala ed-Din stajao i gleda
o. Nato Beduini okru e karavanu sa svih strana, ponu ubijati ljude i od cijele 'Ala
ed-Dinove dru ine ne ostave na ivotu nijednoga jedinog ovjeka. Zatim natovare sve nje
ve na mule i pou odatle. 'Ala ed-Din meutim u sebi samome rekne:
Tvoja e te haljina i tvoja mula ovdje sigurno stajati ivota!
Zato on odlo i svoju odjeu, baci je na mulina lea i ostane samo u ko ulji i gaama. Z
atim pogleda pred sebe prema atorskim vratima i ugleda ondje lokvu krvi od ubijen
ih. U njoj se valjao s ko uljom i gaama, sve dok nije izgledao kao mrtvac, koji se
ugu io u svojoj vlastitoj krvi.
Pogledajmo mi sada, to je eih Arabljana Ad lan uinio dalje! On upita svoje ljude:
Vi Arabljani, je li ova karavana do la ovamo iz Egipta, ili je
otputovala iz Baghdada?..."
355
Ali kada je poela

R I dvjestaipedesetipeta no I s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su ljudi beduinskog poglavice, kada
ih je on upitao: - Vi Arabljani, je li ova karavana do la ovamo iz Egipta, ili je
otputovala iz Baghdada? - njemu dali kao odgovor:
Ova je karavana do la ovamo iz Egipta na putu prema
Baghdadu.
Zatim on nastavi:
Vratite se natrag k ubijenima! Vjerujem, da gospodar ove
karavane jo nije mrtav.
Beduini se dakle vrate natrag k mrtvima i ponu po njima jo vi e bosti i udarati i
h, sve dok nisu do li do 'Ala ed-Dina. On je bio legao meu le eve. Ali kada su dospje
li do njega, oni poviu:
Ti se samo pravi mrtav! Mi emo te sada dokrajiti!
I jedan Beduin podigne svoje koplje i htjedne ga zabosti u 'Ala ed-Dinove gru
di, Ali se mladi tada pomoli:
Tvoj blagoslov, o gospodaru 'Abd el-Kadiru, ti svee iz D ilana!
Nato on ugleda neku ruku, koja je koplje od njegovih grudiju skrenula na grud
i majstora Kamal ed-Dina, karavanskog vodia,
357
Dvjestaipedesetipeta no
tako daje Beduin pogodio onoga, a 'Ala ed-Din bude spa en. Nato se Arabljani stave
u pokret i otpute se s natovarenim mulama. 'Ala ed-Din opet oprezno pogleda. Al
i kada je vidio, da su ptice grabljivice odletjele sa svojom naenom derainom, uspra
vi se, skoi na noge i potri odatle. Ali Abu Naib Beduin rekne svojim drugovima:
Ja vidim ondje neku priliku kako se mie, vi Arabljani!
Tada jedan od njih pohita, pa kada je ugledao 'Ala ed-Dina kako tri, on mu dov
ikne:
Bijeg ti ni ta nee pomoi! Mi smo ti za leima!
I on udari mamuzom svoju kobilu i pojuri za njim. 'Ala ed-Din je meutim ugleda
o pred sobom lijeb za napajanje pokraj bunarske zgrade. Brzo se uzvere u prozorsk
u ni u tog bunara, ispru i se u njoj i napravi se da spava. Pri tome se molio:
O dobrostivi Za titnice, ra iri nada mnom pokriva svoje
za tite, koji se ne mo e skinuti!
Ve se Beduin uspravio pokraj bunara na svoje stremenove i ispru io ruku, kako bi
pograbio 'Ala ed-Dina, kad li mladi uzvikne:
Tvoj blagoslov, o gospodarice Nafisa90! Sada je vrijeme za
tebe.
I odjednom Beduina ugrize za ruku neki korpion, tako da je glasno kriknuo i po
vikao:
Ha, doite k meni, vi Arabljani, ja sam ugrizen!
On padne sa svoje kobile, ali tada dou njegovi drugovi i pomognu mu da opet uz
ja i, a kada su ga upitali, to se s njime dogodilo, on odgovori:
Ugrizlo me je neko korpionovo mladune!
90 uvena muslimanska svetica, praunuka kalifa 'Alije, koja je umrla u Kairu
824. godine.
358
Pripovijest o Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu
Zatim oni opet pristignu svoju karavanu i odja e dalje.
Pustimo mi sada njih da odu odatle i okrenimo se natrag k Ala ed-Dinu i Mahmu
du el-Balchiju! Mladi je ostao le ati u prozorskoj ni i bunarske zgrade. Ali je stari
trgovac bio u meuvremenu izdao zapovijed za natovaranje i po ao dalje, sve dok nij
e do ao do Lavlje Gu tare. Kada je ondje na ao 'Ala ed-Dinove ljude sve pobijene, on s
e obraduje i nastavi jahati, sve dok nije do ao do bunarske kue sa lijebom za napaja
nje. Njegova je meutim mula bila edna, i tako se ona okrene nastranu, kako bi se n
apila iz lijeba. Tada opazi Ala ed-Dinovu sjenu i pred njome se popla i. Sada Mahmu
d el-Balchi podigne svoj pogled i ugleda Ala ed-Dina kako le i ondje, bez haljina,
obuen samo jo u ko ulju i gae. I on ga upita:
Tko je to s tobom uinio i doveo te u takvu bijedu? 'Ala ed-Din odvrati:
Arabljani! Tada ovaj nastavi:
Moj sine, mule i roba su te izbavili iz smrtne opasnosti! Tje i
se rijeima onoga, koji je rekao:
Ako je glava nekog ovjeka spa ena od smrti, Onda su ipak novac i dobro ravni vr ku no
kta.
Ali sada sii dolje, moj sine, i ne boj se nikakva zla!
Sada sie 'Ala ed-Din iz ni e bunarskog prozora, trgovac mu dadne za jahanje jedn
u mulu, i oni nastave ii, sve dok nisu do li do kue Mahmuda el-Balchija u gradu Bagh
dadu. Ovaj odvede svojega gosta u kupelj, tim to mu je rekao:
Novac i tovari su bili tvoja otkupnina, moj sine! Ako me sada
hoe poslu ati, tada u ti ja dvostruko nadoknaditi tvoj novac i
dobra.
359
Dvjestaipedesetipeta no
Kada se mladi vratio iz kupelji, odvede ga Mahmud el-Balchi u zlatom ukra enu dv
oranu sa etiri estrade. Zatim on dadne donijeti stol s raznovrsnim jelima, i oni
uzmu jesti i piti. Ali se Mahmud el-Balchi opet nagne preko k Ala ed-Dinu, kako
bi mu oteo jedan poljubac. Ali ga mladi uhvati rukom i rekne:
Zar se ti dakle daje jo uvijek voditi od svojih lo ih namjera
prema meni? Zar ti ja nisam rekao, kada bih tu robu mogao pro
dati za zlato nekomu drugomu nego tebi, da bih je tada tebi pro
dao za srebro?
Ali Mahmud odvrati:
Ja u ti samo za tu cijenu dati robu i mulu i haljine. Jer moja
me strast prema tebi obara na tlo. Kako je ipak lijepo rekao pjes
nik:
Prema predaji jednoga od svojih majstora
Govorio je Abu Bilal, eih, koji nam va i vi e od drugih:
'Tko ljubi, nee zagrljajima i poljupcima nikada izlijeiti svoju patnju, ne, jedino
ako uti a do kraja svoj poriv.'
To je ne to, to se nikada nee dogoditi! Zadr i svoje haljine
i svoju mulu i otvori mi vrata, da mogu izai!
Sada trgovac otvori vrata: 'Ala ed-Din izae van, dok su psi lajali za njime, i
ode. I dok je on tako hodao u tami, ugleda dvori na vrata neke d amije. Ue u dvori te
kue Bo je i sakrije se u njemu. Tada pone prema njemu dolaziti neko svjetlo, a kada
je bolje pogledao, prepozna dva fenjera u rukama dvaju robova, koji su i li ispred
dva trgovca. Jedan je od te dvojice bio star ovjek lijepa lica. Drugi je bio mla
di. Sada on zauje, kako mladi govori staromu:
360
-

Tako ti Allaha, dragi strie, vrati mi moju sestrinu!
Stari meutim odvrati: Zar te ja nisam ve mnogoput zadr avao, dok si ti uvijek ima
o u ustima rastavu poput Svetoga Pisma?

Sluajno stari pogleda nadesno i ugleda mladia, lijepa poput Mjeseeva koluta. On
mu rekne:
Mir bio s tobom!
A po to mu je Ala ed-Din uzvratio pozdrav, ovaj nastavi:
Moj sine, tko si ti?
Ja sam 'Ala ed-Din, sin ams ed-Dina, predstojnika trgo
vakog ceha u Kairu. Zamolio sam svojega oca za robu, i on mi je
opremio pedeset mulskih tovara u tkaninama i robi..."
361
2?=^_iJ>|Ka3\i,i>^_-_.
Ali kada je poela

dvjestaipedeseti esta no
1 ogo
oo

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Ala ed-Din pripovijedao:
Moj mije otac opremio pedeset mulskih tovara u tkaninama
i robi i dao mije desettisua dinara. Ja sam zatim putovao, sve dok
nisam do ao do Lavlje Gu tare. Ondje su me napali Arabljani i
oduzeli mi moj novac i moje dobro. Sada sam do ao u ovaj grad,
pa kada jo nisam znao, gdje da prenoim, ugledao sam ovo mjesto
i ovdje se sakrio.
Tada ga stari upita:
Moj sine, to ti misli o tome, ako ti ja dadnem tisuu dinara
i haljinu u vrijednosti od tisuu dinara i jo takoer jednu mulu u
vrijednosti od tisuu dinara?
'Ala ed-Din meutim upita staroga:
S kojom mi to svrhom hoe dati, moj strie?
Tada ovaj nastavi:
Ovaj mladi, koji me prati, je sin mojega brata, i njegov otac
nema nijednoga drugoga osim njega. A ja imam jednu jedinu ker,
koja se zove Zubaida Lutnjistica, lijepu i ljupku djevojku. Nju sam
ja dao njemu za suprugu, i on nju vrlo ljubi, dok ona njega ne voli.
363
Dvjestaipedeseti esta noc
Pa kada se on jednom zakleo trostrukom rastavom braka, njegova supruga nije mogl
a ni ta br e uiniti nego da ga napusti.91 Tada je on poeo navaljivati na sve ljude, da
od mene izmole, da mu je ja htjednem vratiti natrag. Ali sam mu ja rekao, da je
to dopu teno samo posredstvom jednoga meumu a. Sada sam se s njime slo io u tome, da u
zmemo za meumu a nekoga stranca, kako nam to ovdje nitko kasnije ne bi mogao nabija
ti na nos. A budui da si ti stranac, poi s nama. Mi emo te na zakonit nain njome o eni
ti, ti mo e zatim ovu no ostati kod nje, a sutra se ujutro mora opet od nje rastati.
Zatim emo ti dati ono, to sam ti ja obeao.
Ala. ed-Din sebi rekne:
Tako mi Allaha, to je ipak mnogo ljep e, da se no provede
kod jedne mlade ene, u kui i u krevetu, nego noivati po ulicama
ili u nekome otvorenom dvori tu.

Tako on dakle poe s njima ka kadiji. A kada je kadija pogledao 'Ala ed-Dina, n
jegovo se srce ispuni ljubavlju prema njemu, i on rekne eninu ocu:
Sto je va a elja?
Stari mu odgovori:
Na a je elja, da uinimo ovoga mladia meumu em za
na u ker i onoga mladog mu karca. Mi emo ga meutim unapri
jed obvezati ugovorom, da kao jutarnji dar92 plati desettisua
dinara. Kada on provede kod nje no i sutra se ujutro od nje rastane, dat emo mu haljinu u vrijednosti od tisuu dinara i jednu
mulu u vrijednosti od tisuu dinara i osim toga tisuu dinara u
91
Prema muslimanskom se obiaju mo e supru nik svojoj eni dvaput zak
leti: "Rastajem se od tebe", i obaput zakletve bez daljnjega povui natrag. Uini
li to meutim triput, bilo to u razliitim vremenima ili u istome trenutku, tada
se mo e njome opet o eniti tek ako je ona u meuvremenu u la u brak s nekim
drugim i od njega se opet rastala. Taj meumu - arapski: muhallil ili mustahill
mo e takoer i samo formalno poslu iti za takvu svrhu.
92
Jutarnjim se darom naziva otkup za mladu. Dvije se treine utvrene
svote plaaju prije sklapanja branog ugovora, a ostatak se mora isplatiti eni u
sluaju mu evljeve smrti ili rastave braka.
364
zlatu. Ako se on meutim od nje ne rastane, tada treba platiti desettisua dinara.
Nato oni zakljue ugovor s tim uvjetom, a enin otac primi o tome pisanu ispravu.
Zatim uzme 'Ala ed-Dina sa sobom, odjene ga u jednu novu haljinu i odvede ga ka
kui svoje keri. Ondje ga ostavi da stoji pred vratima. On sam meutim ue k svojoj ker
i i rekne joj:
Evo ti jedan primjerak isprave o tvome jutarnjem daru.
Vjenao sam te s jednim lijepim mladiem po imenu 'Ala ed-Din
Abu e -Samat. Zato ga primi na najljep i nain!
Nato joj on dadne pisanu ispravu i ode kui.
No brati je mlade ene imao jednu domaicu, koja je esto odlazila k njegovoj sestrin
i Zubaidi Lutnjistici, a on bi joj uinio poneko dobro. Njoj on rekne:
Majice, ako moja sestrina Zubaida ugleda ovoga lijepog mladia, ona me poslije to
ga nee vi e htjeti primiti. Zato te molim, da izmisli neku lukav tinu i da je zadr i poda
lje od njega.
Tako mi tvoje mladosti
odvrati ona - ja neu otrpjeti, da joj se on pribli i.
Nato ona ode k 'Ala ed-Dinu i rekne mu:
Moj sine, dat u ti jedan dobar savjet, Allahu Uzvi enomu za ljubav, a ti prihvat
i moj savjet. Jer ja sam zabrinuta za tebe zbog one ene. Ostavi je samu da spava,
ne dodiruj je, uope joj se ne pribli uj!
Za to? - upita on.
A ona mu dadne kao odgovor:
Njezino je tijelo puno gube, i ja se bojim, da te ona ne zarazi
u tvojoj lijepoj mladosti.
Tada on rekne:
Ja je ne trebam.
Zatim se ona uputi k mladoj eni i rekne joj to isto o 'Ala ed--Dinu, to je njem
u bila rekla o njoj. Tada ova rekne:
365
Dvjestaipedeseti esta noc
Ja ga ne trebam. Pusti ga neka spava sam, a sutra ujutro ne
ka ide svojim putem!
Zatim ona pozove jednu slu kinju i rekne joj:
Uzmi stol s jelima i daj mu da jede!
Slu kinja donese stol s jelima i stavi ga pred mladia, i on uzme jesti, sva dok
se nije zasitio. Nato opet sjedne i lijepim glasom uzme izgovarati suru Ja-sin93
. Mlada ga je ena oslu kivala, i ona nae, da njegov glas tako dra esno zvui, kao kad na
rod pjeva Daudove psalme. Tada ona rekne u sebi samoj:

Allah neka kazni tu staru, koja mi je o njemu rekla, da je
obolio od gube! Tko nosi na sebi takvu nevolju, taj nipo to nema
tako lijep glas. To je sve o njemu samo la .
Nato ona uzme u ruku lutnju indijske izrade, ugodi njezine strune i zapjeva j
ednim tako slatkim glasom, da su zanijemjele ptice na nebu. Pri tome ona odrecit
ira ova dva stiha:
Zavoljela sam vitkog srndaa crnih, sanjarskih oiju, Pri ijem bi hodu od zavisti zad
rhtale vrbove grane.
Odbio me je, drugu usreuje svojim dola enjem,
To je jedna milost odAllaha, On je mo e, komu On hoe, dati.
Kada ju je uo kako pjeva te stihove, on pone, nakon to je zavr io suru, isto tako
pjevati, tim to je izrekao ovaj stih:
Moj pozdrav liku, obuhvaenu haljinom, I takoer ru ama u vrtovima obraza!
Ime trideseti estog poglavlja Kur'ana.
366
Tada mlada ena, obuzeta rastuom ljubavlju prema njemu, pone podizati zavjesu. A
kada je 'Ala ed-Din nju ugledao, on iz-rekne ova dva stiha:
Ona dolazi poput Mjeseca i naginje se poput vrbove grane, Gleda poput gazele, nj
ezin je dah fina ambra.
To je, kao da mi je jad vrsto prionuo uza srce, Kada ona odatle ode, tada se u nj
emu nalazi on.
r
Nato ona izae van, ljuljajui bokovima i dra esno se povijajui, djelo Stvoritelja,
koji dobrostivo udjeljuje svoje darove. I svako od njih dvoje baci na drugo pogl
ed, koji mu uzvrati natrag tisuu uzdaha. Pa kada su strijele obaju pogleda, koji
su jedan drugoga pogodili, vrsto le ale u njegovu srcu, on pone recitirati ova dva s
tiha:
Ona pogleda Mjesec na nebu i pusti me da se sjetim noi, Koje smo neko zajedniki pro
vodili na zelenoj rudini.
Mi oboje, mi smo vidjeli jedan Mjesec, a ipak, ja sam ugledao Samo njezino oko,
a ona me je gledala u oko.
Kada mu je ona sada do la bli e, i kada su izmeu njih le ala samo jo dva koraka, on p
one kazivati ova dva stiha:
Ona je jedne noi razrije ila tri uvojka svoje kose
I pokazala mi, kako su sada od toga nastale etiri noi.
Pogledala je Mjesec na nebu svojim licem,
I pokazala mi, kako su se istovremeno na la dva Mjeseca.
367
Dvjestaipedeseti esta no
Kada je ona meutim stupila tik pred njega, on joj dovikne:
Odmakni se od mene, da me ne zarazi !
Tada ona razgoliti svoj runi zglob, i uini se da je on ilama podijeljen u dva di
jela, i on zablje ti tako bijelo poput svijetloga srebrenog sjaja. I sada mu ona r
ekne:
Odmakni se od mene, ti, koji si zahvaen gubom, da ti mene
ne bi zarazio!
Tada je on upita:
- Tko ti je dakle rekao, da sam ja gubav? Ona odgovori:
- Stara mi je ena to rekla. Nato on uzvikne:
- Stara je takoer meni rekla, da si ti oboljela od gube.
I odmah on pred njome razgoliti svoje podlaktice, i ona uvidi, da je takoer nj
egova ko a poput istoga srebra. Tada ona njega privue k svojim dojkama, a on nju pri
tisne na svoje grudi, i oboje zagrle jedno drugo. Zatim ona njega povue sa sobom
dolje, on razve e njezine haljine, i u njemu se pomakne ono, to mu je bio ostavio n
jegov otac. I on uzvikne:
Tvoju pomo, o eihu Zacharias, o oe ila!
Zatim on polo i svoje ruke na njezina bedra, postavi ilu slasti pred vrata procj
epa i uzme prodirati, sve dok nije do ao do vrata s re etkom. Pro ao je kroz vrata pob
jede, i zatim do ao do tr nice ponedjeljkom, utorkom, srijedom i etvrtkom, i spozna d
a ilim u svojoj veliini odgovara estradi, i gurao je poklopac na kutiju, sve dok j
e nije pogodio. Ali kada je svanulo jutro, on uzvikne:
Ah, radost, koja jo nije postigla svoj cilj! Ugrabio ju je
gavran i s njome odletio!
Kada ga je ona upitala, to trebaju znaiti te rijei, on joj odgovori:
368
Gospodarice, ja smijem kod tebe provesti samo jo ovaj
jedan sat!
Ona upita dalje:
Tko to ka e?
A on joj odgovori:
Tvoj je otac uzeo od mene jedan pismeni ugovor, da moram
kao jutarnji dar za tebe platiti desettisua dinara. Ako ja to jo
danas ne isplatim, tada u biti u kadijinoj kui stavljen u zatvor. Ali
ja sada nemam u rukama ak ni pola pare od desettisua dinara.
Nato ona rekne:
Moj gospodaru, je li brani ugovor u tvojim rukama ili kod
njih?
Ugovor je u mojim rukama. Ali ja ne posjedujem uope ni
ta.
Tada ona pone:
To je jedna laka stvar! Ni ta se ne boj! Evo ti sto dinara.
Kada bih imala vi e, rado bih ti dala toliko, koliko hoe . Ali je moj
otac u svojoj velikoj ljubavi prema sinu svojega brata sve, to je
onaj dobio od mene kao miraz, dao odnijeti u svoju kuu, da, odnio
je onamo takoer sav moj nakit. Kada ti on dakle ujutro po alje
glasnika od strane duhovnog suda..."
369
Ali kada je poela
U Sg
dvjestaipedesetisedma
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje mlada ena 'Ala ed--Dinu rekla:
Kada ti ujutro po alju glasnika od strane duhovnog suda i
kada ti moj otac i kadija dadnu rei, da se ti treba od mene rasta
ti, tada ti upitaj obojicu: 'Prema kojemu je to zakonu dopu teno,
da se ja, nakon to sam se uveer vjenao, sljedeega jutra ve opet
dajem rastavljati?' Zatim poljubi kadiji ruku i dadni mu neki lijep

poklon. Isto tako poljubi ruku svakom svjedoku i dadni mu deset
dinara. Nato e oni svi htjeti s tobom razgovarati, pa kada te budu
pitali: 'Za to se ne rastane od nje i ne uzme tisuu dinara, mulu
i haljinu, kako smo to ugovorno s tobom uvjetovali?' tada im ti
odgovori: 'Meni je svaka njezina dlaica toliko vrijedna kao tisuu
dinara. Ja se neu nikada od nje rastati, neu uzeti niti haljinu ni
bilo to drugo.' A kada ti zatim kadija rekne: 'Plati jutarnji dar!'
tada mu odgovori: 'Trenutno sam bez novaca.' Zatim e kadija i
svjedoci imati prema tebi sa aljenja i odobriti ti neki rok.
Dok su oni jo tako jedno s drugim razgovarali, iznenada pokuca na vrata kadiji
n glasnik. 'Ala ed-Din izae van k njemu, a glasnik mu rekne:
Efendija te daje pozvati, tra i te tvoj tast.
371
?
Dvjestaipedesetisedma no
Nato mu Ala ed-Din dadne pet dinara i rekne mu:
O sudski pristave, prema kojemu je to zakonu dopu teno, da
se ja, nakon to sam se naveer o enio, sljedeega jutra ve opet
moram rastati?
Glasnik dadne kao odgovor:
ak ni prema kojemu od na ih zakona to nije dozvoljeno. A
ako ti ne poznaje duhovno pravo, ja u biti pred sudom tvoj zas
tupnik.
Zatim odu u sud, i kadija rekne 'Ala ed-Dinu:
Za to se ne rastane od ene i ne uzme ono, to ti prema
ugovoru pripada?
On meutim prie kadiji, poljubi mu ruku, polo i mu u ruku pedeset dinara i rekne:
Visoki gospodaru kadijo, prema kojemu je to zakonu
dopu teno, da se ja, nakon to sam se naveer vjenao, sljedeega
jutra ve opet moram dati rastaviti, protiv svoje volje?
Kadija odgovori:
Rastava pod prisilom nije dopu tena ni prema kojemu mus
limanskomu pravnom nauku.
Ali tada pone otac mlade ene:
Ako se ti ne eli rastati, tada mi isplati jutarnji dar, desettisua dinara!
Kada je dakle Ala ed-Din zamolio: - Dozvoli mi rok od tri dana!
kadija odlui:
Rok od tri dana nije dosta. On ti mora dati deset dana
odgode!
To bude usugla eno, a on se morao obvezati, da e poslije tih deset dana ili plat
iti jutarnji dar, ili se dati rastaviti. On meutim ode od njih, nakon to je bio pr
ihvatio tu obvezu, kupi mesa i ri e, masla i svega to je inae trebalo od jela, i upu
ti se natrag kui.
372
Ondje ude k mladoj eni i sve joj tono ispria, kako je bio pro ao. Tada ona uzvikne:
Izmeu noi i dana se dogaaju uda! Kako je ipak izvrsna
pjesnikova rije:
Obuzda] svoju narav, ako te pograbi srd ba, I budi strpljiv, ako te sustigne neka
nesrea!
Jer gledaj, noi su bremenite od udesa,
One te ko te aju i donose pokoje udo na svijet.
Zatim ona zgotovi jela i donese stol. I oboje su jeli i pili i bili dobro ras
polo eni. Sada je on zamoli da priredi malo glazbe. Tada ona uzme u ruku lutnju, i
tako lijepo zasvira, da bi u tome najtvri kamen osjetio radost, i da su strune p
ovikale: - Kralju Daude, ti si nas zategnuo!
I zatim zasvira jednim br im nainom.
Dok su oni tako tu sjedili, u srei i veselju, u dobru raspolo enju i bla enosti, i
znenada netko pokuca na vrata. Mlada ena rekne:
Idi i vidi, tko je na vratima!
Tada on sie, otvori vrata i ugleda kako ondje stoje etiri dervi a. Kada ih je upi
tao, to ele, oni mu dadnu kao odgovor:
Dragi gospodaru, mi smo redovnici-prosjaci, koji putuju po
tuini, i mi obiavamo hraniti svoje du e glazbom i nje nim pjes
nikim umijeem. Voljeli bismo dakle ove noi ostati kod tebe i
tako si prikratiti vrijeme sve do jutra. Zatim emo otii svojim
putem, a tvoja e nagrada stajati kod Allaha Uzvi enoga. I meu
nama se ne nalazi nijedan, koji ne bi znao napamet junake
spjevove i pjesme i strofe.
On rekne: Ja moram najprije nekoga upitati za savjet
vrati se natrag i ispria
o tome svojoj mladoj eni. I kada mu je ona
373
rekla, neka im otvori vrata, on to uini, povede ih gore, dadne im da sjednu i za el
i im dobrodo licu. Nato im donese jela, ali oni ne htjednu jesti, nego reknu:
Dragi gospodaru, na a se hrana sastoji u tome, da mi izgo
varamo u srcu Allahovo ime i da svojim u ima oslu kujemo pje
sme. Kako je ipak izvrsna pjesnikova rije:
Mi elimo samo biti u dru tvu,
Jer po jedenju se samo stoka prepoznaje.
Mi smo netom uli kod tebe lijepu glazbu. Ali otkada smo
do li ovamo gore, ona je zanijemjela. Tko je mogla biti izvoaica?
Je li to bila bijela ili crna robinja ili neka djevojka od vi ega sta
le a?
On im dadne kao odgovor:
To je bila moja ena.
I zatim on ispripovjedi sve, to je bio do ivio, tim to zakljui s rijeima:
Tako mi je dakle moj tast kao cijenu za nevjestu nalo io
isplatu u visini od desettisuca dinara, ali su mi odobrili rok od deset
dana.
Jedan od dervi a nato rekne:
Ne budi tu an, nego misli samo na dobro! Ja sam eih tekyje94, i meni je podreeno etrdeset dervi a, nad kojima imam vlast.
Od njih u ti sakupiti tih desettisuca dinara, i zatim e moi
isplatiti punu nevjestinsku cijenu, koju duguje svojemu tastu. Ali
sada pozovi svoju enu da nam odsvira neku dionicu, kako bismo
se obradovali i okrijepili. Jer nekima je glazba poput hrane, drugi
ma poput lijeka, i opet drugima osvje enje poput lepeze.
94 Tekyja je dervi ka zgrada u kojoj se obavljaju obredi, a u njoj se obvezn
o nalazi i eihov stan.
374
V
Pripovijest o Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Ta su meutim etiri dervi a bili kalif Harun er-Ra id, vezir D a'far Barmekid, Abu Nuv
as el-Hasan ibn Hani95 i Masrur, nositelj maa osvete. Oni su bili prolazili pokra
j ove kue, jer se kalif osjeao turobno i rekao svojemu ministru:
Veziru, moja je elja, da siemo u grad i da po njemu obi
lazimo. Jer turobno mi je u du i.
Nato su bili obukli dervi ku odjeu i si li dolje u grad. I kako su do li do ove kue, u
li su glazbu, i tako po eljeli, da saznaju, to je s time posrijedi. Zatim su ostali
tijekom noi u slo noj radosti, dok je meu njima kru ila rije, sve dok jutro nije donij
elo danju svjetlost. Tada kalif polo i pod molitveni ilim sto dinara, i zatim oni u
zmu opro taj i odu svojim putem. Kada je meutim dama podigla ilim, ugleda pod njim s
to dinara i rekne svojemu mu u:
Uzmi ovih sto dinara, koje sam na la pod ilimom! Dervi i
su ih onamo stavili, prije nego to su oti li, a da mi to nismo primi
jetili.
Tada 'Ala ed-Din uzme novac i ode na tr nicu. Ondje kupi mesa, ri e, masla, ukrat
ko, svega, to mu je trebalo. Naveer on zapali svijee i rekne svojoj eni:
Dervi i mi desettisua dinara, koje su mi obeali, ipak nisu
donijeli. Ali naravno, to su ubogi vragovi.
Dok su oni jo jedno s drugim razgovarali, dervi i iznenada pokucaju na vrata. I e
na uzvikne:
Sii dolje i otvori im!
Tada im on otvori, a kada su se bili popeli gore, on ih upita:
Jeste li donijeli sa sobom desettisua dinara, koje ste mi
obeali?
Oni odgovore:
Nije nam jo bilo mogue, da ne to od toga isposlujemo. Ali
ne boj se niega lo ega. Sutra emo ti, ako tako ushtjedne Allah
95 Jedan od najveih arapskih pjesnika.
375
-Dvjestaipedesetisedma norekla, neka im otvori vrata, on to uini, povede ih gore, dadne im da sjednu i za el
i im dobrodo licu. Nato im donese jela, ali oni ne htjednu jesti, nego reknu:
Dragi gospodaru, na a se hrana sastoji u tome, da mi izgovaramo u srcu Allahovo
ime i da svojim u ima oslu kujemo pjesme. Kako je ipak izvrsna pjesnikova rije:
Mi elimo samo biti u dru tvu,
Jer po jedenju se samo stoka prepoznaje.
Mi smo netom uli kod tebe lijepu glazbu. Ali otkada smo
do li ovamo gore, ona je zanijemjela. Tko je mogla biti izvoaica?
Je li to bila bijela ili crna robinja ili neka djevojka od vi ega sta
le a?
On im dadne kao odgovor:
To je bila moja ena.
I zatim on ispripovjedi sve, to je bio do ivio, tim to zakljui s rijeima:
Tako mi je dakle moj tast kao cijenu za nevjestu nalo io
isplatu u visini od desettisua dinara, ali su mi odobrili rok od deset
dana.
Jedan od dervi a nato rekne:
Ne budi tu an, nego misli samo na dobro! Ja sam eih tekyje94, i meni je podreeno etrdeset dervi a, nad kojima imam vlast.
Od njih u ti sakupiti tih desettisua dinara, i zatim e moi
isplatiti punu nevjestinsku cijenu, koju duguje svojemu tastu. Ali
sada pozovi svoju enu da nam odsvira neku dionicu, kako bismo
se obradovali i okrijepili. Jer nekima je glazba poput hrane, drugi
ma poput lijeka, i opet drugima osvje enje poput lepeze.
94 Tekyja je dervi ka zgrada u kojoj se obavljaju obredi, a u njoj se obvezn
o nalazi i eihov stan.
374
Ta su meutim etiri dervi a bili kalif Harun er-Ra id, vezir D a'far Barmekid, Abu Nuv
as el-Hasan ibn Hani95 i Masrur, nositelj maa osvete. Oni su bili prolazili pokra
j ove kue, jer se kalif osjeao turobno i rekao svojemu ministru:
Veziru, moja je elja, da siemo u grad i da po njemu obi
lazimo. Jer turobno mi je u du i.
Nato su bili obukli dervi ku odjeu i si li dolje u grad. I kako su do li do ove kue, u
li su glazbu, i tako po eljeli, da saznaju, to je s time posrijedi. Zatim su ostali
tijekom noi u slo noj radosti, dok je meu njima kru ila rije, sve dok jutro nije donij
elo danju svjetlost. Tada kalif polo i pod molitveni ilim sto dinara, i zatim oni u
zmu opro taj i odu svojim putem. Kada je meutim dama podigla ilim, ugleda pod njim s
to dinara i rekne svojemu mu u:
Uzmi ovih sto dinara, koje sam na la pod ilimom! Dervi i
su ih onamo stavili, prije nego to su oti li, a da mi to nismo primi
jetili.
Tada 'Ala ed-Din uzme novac i ode na tr nicu. Ondje kupi mesa, ri e, masla, ukrat
ko, svega, to mu je trebalo. Naveer on zapali svijee i rekne svojoj eni:
Dervi i mi desettisua dinara, koje su mi obeali, ipak nisu
donijeli. Ali naravno, to su ubogi vragovi.
Dok su oni jo jedno s drugim razgovarali, dervi i iznenada pokucaju na vrata. I e
na uzvikne:
Sii dolje i otvori im!
Tada im on otvori, a kada su se bili popeli gore, on ih upita:
Jeste li donijeli sa sobom desettisua dinara, koje ste mi
obeali?
Oni odgovore:
Nije nam jo bilo mogue, da ne to od toga isposlujemo. Ali
ne boj se niega lo ega. Sutra emo ti, ako tako ushtjedne Allah
95 Jedan od najveih arapskih pjesnika.
375
Uzvi eni, ve ne to skuhati zlatotvorakim umijeem. Ka i svojoj eni, neka nam dadne da uje
neku lijepu glazbu, kako bi se time okrijepila na a srca. Jer mi volimo glazbu!
Tada ona odsvira na lutnji neku dionicu, i zapjeva, da bi i najtvri kamen posk
oio od radosti. I svi su provodili no u pustoj radosti i bla enstvu, u zabavi i vese
lju, sve dok nije svanulo jutro i protkalo svijet svojima vatrenim zrakama. Tada
kalif stavi pod molitveni ilim sto dinara. Zatim uzmu opro taj, i gosti se okrenu,
kako bi oti li svojim putem. Tako su oni k njemu uvijek iznova dolazili, devet vee
ri, i svake je noi kalif odlagao pod ilimom po sto dinara, sve dok nije poela deset
a no. Tada nisu do li. Razlog je meutim njihova izostajanja bio taj, to je kalif posl
ao ovjeka po jednoga veletrgovca i njemu zapovjedio:
- Dopremi mi pedeset tovara tkanine, kakvi dolaze iz Kaira..."
376
Ali kada je poela
Q$.&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$Q =
dvjestaipedesetiosma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je gospodar pravovjernih onomu trgo
vcu zapovjedio:
Dopremi mi ovamo pedeset tovara tkanine, kakvi dolaze iz
Kaira, od kojih je svaki vrijedan tisuu dinara. Napi i na svaki tovar
njegovu cijenu, i dovedi mi takoer jednoga abesinijskog roba!
Trgovac dopremi sve, to mu je bilo zapovijeeno. Nato kalif preda robu umivaonik
i ibrik od zlata uz ostale poklone, nadalje takoer pedeset tovara. I dadne napis
ati pismo u ime Sams ed--Dina, predstojnika trgovakog ceha u Kairu, 'Ala ed-Dinov
a oca. Zatim rekne robu:
Uzmi ove tovare i to je jo inae uz njih, otii s time u tu i
tu gradsku etvrt, u kojoj je kua poglavara trgovaca, i upitaj: 'Gdje
je moj gospodar 'Ala ed-Din Abu e - amat?' Zatim e te ljudi

odvesti do njegove gradske etvrti i kue.
Rob uzme tovare i poklone, koji su bili uz njih, pod svoje i dadne se na put,
primjereno kalifovoj zapovijedi.
Ostavimo mi njega da ode i vidimo, to je u meuvremenu inio brati mlade dame! On j
e oti ao k njezinu ocu i rekao mu:
Doi, otii emo k 'Ala ed-Dinu i dati da se rastane od moje
sestrine!
377
Dvjestaipedesetiosma no
Tako obojica pou, krenu odatle i upute se k 'Ala ed-Dinu. Kada su do li u blizin
u njegove kue, primijete ondje pedeset mula, natovarenih sa pedeset tovara tkanin
e, nadalje jednoga roba, koji je jahao na mazgi. Njega oni upitaju, komu pripada
ju ti tovari. On odgovori:
Mojemu gospodaru 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu! Njegov ga je otac bio opskrbio rob
om i poslao ga u grad Baghdad. Ali su ga napali Beduini i uzeli mu njegov novac
i dobra. Kada je vijest o tome bila ispriana njegovu ocu, on je poslao mene s nov
im tovarima kao nadomjestkom za one izgubljene. Poslao mu je po meni takoer jednu
mazgu, na koju je natovareno pedesettisua dinara, nadalje zave ljaj odjee, koji je
vrijedan mnogo novaca, jedno krzno od zerdava96 i jedan umivaonik i jedan ibrik
od zlata.
To je dabome moj zet - uzvikne damin otac
ja u ti pokazati njegovu kuu.
Dok je dakle 'Ala ed-Din sjedio kod kue u te koj brizi, netko iznenada pokuca na
vrata. Tada on uzvikne:
Ah, Zubaida, Allah je Sveznajui! Ali se ja bojim, da mi tvoj
otac alje pandura od kadije ili ak od naelnika.
Ona meutim rekne:
Sii dolje i vidi, to je posrijedi!
To on uini. I im je otvorio vrata, ugleda svojega tasta, predstojnika trgova tva,
Zubaidina oca, i nadalje primijeti nekoga abesinskog roba tamne boje ko e, ali do
padljiva izgleda, koji je jahao na mazgi. Rob smjesta sja i i poljubi mu ruke. Kad
a ga je 'Ala ed-Din zapitao: Sto eli ?
on odvrati:
Ja sam rob svojega gospodara 'Ala ed-Dina Abu e - amata,
sina Sams ed-Dina, poglavara trgovaca u zemlji Egiptu. On me je,
njegov otac, poslao k njemu s ovim povjerenim dobrima.
Zatim mu urui pismo. 'Ala ed-Din ga uzme, otvori ga, proita ga i nae u njemu nap
isano sljedee:
96 Hermelin.
378
'O ti, moje pismo, kada te ugleda moj vjerni prijatelj, Tada pred njim poljubi t
lo, poljubi cipelu!
Ali budi pa ljivo, i ne prenagljuj se,
U njegovoj ruci le i moja du a, moj spokoj!'
'Najprije neka su ti u srdanosti posveeni pozdravi i elje i preporuke!' Tako pi e
Sams ed-Din svojemu sinu Abu e -Samatu: 'Znaj, dragi sine, da mi je do lo do u iju, da
su ubili tvoje ljude i tebi oduzeli tvoj novac i tvoja dobra. Zato ti aljem kao
nadomjestak ovih pedeset tovara egipatskih tkanina, jednu haljinu, jedno krzno o
d zerdava, jedan umivaonik i jedan ibrik od zlata. Budi bez brige! Izgubljena su
dobra bila bome tvoja otkupnina, moj sine! Nikada ti se ne dogodilo ni ta na ao! Tv
oja mati i na i su u najboljem blagostanju i zdravi. Oni te svi daju mnogo pozdrav
iti. Nadalje, moj sine, ispriano mi je bilo, da su te uzeli kao meumu a za damu Zuba
idu Lutnjisticu, da meutim od tebe zahtijevaju za nju jutarnji dar od pedesettisua
dinara. Taj ti iznos aljem zajedno s tovarima po tvome robu Salimu.'
Kada je 'Ala ed-Din bio proitao pismo do kraja, on preuzme cijelu po iljku k seb
i. Zatim se obrati svojemu tastu i rekne mu:
Dragi taste, uzmi ovih pedesettisua dinara kao jutarnji dar

za svoju ker Zubaidu! Uzmi takoer tovare s robom i prodaj ih!
Zatim ti treba pripasti dobit, meni treba uspostaviti natrag samo
njihovu polaznu vrijednost.
Ne, tako mi Allaha
uzvikne ovaj - ja ni ta neu uzeti! O
jutarnjem daru za svoju enu ti se sam dogovori s njome!
Nato 'Ala ed-Din i njegov tast uu u kuu, po to su prethodno bili unijeli robu. Sa
da Zubaida upita svojega oca:
Dragi oe, komu pripadaju ovi tovari?
Oni pripadaju 'Ala ed-Dinu, tvojemu mu u. Njegov mu ih je
otac poslao kao nadomjestak za sve ono, to su mu oteli Beduini.
379
Poslao mu je takoer pedesettisua dinara i zave ljaj odjee i krzno od zerdava i mazgu
i umivaonik i ibrik od zlata. Sa svojim jutarnjim darom ti sada mo e raspolagati sa
ma.
'Ala ed-Din smjesta otvori sanduk i dadne joj njezin jutarnji dar. Mladi meutim
, damin brati, zamoli:
Dragi strie, daj ipak da se 'Ala ed-Din opet razvede od
moje ene!
Ovaj mu odvrati:
To sada vi e ne ide. On ipak ima za sebe ugovor.
Tako dakle mladi ode odatle duboko o alo en, legne bolestan u svojoj kui i umre, jer
je bio ranjen na smrt.
Ali Ala ed-Din, koji se sada nalazio u posjedu tovara s robom, ode na bazar,
uzme, to je trebao u jelu i piu i maslu, i sve uredi za sveanu gozbu, kao svake veer
i. Pritom on rekne Zubaidi:
Gledaj, oni su nam la ljivi dervi i dali jedno obeanje i
prekr ili ga!
Ona mu meutim dadne kao odgovor:
Ti si sin predstojnika trgova tva, a u rukama nisi imao ak ni
pola pare! A kako je tek sirotim dervi ima!
Tada on nastavi:
- Allah Uzvi eni nam je dao toliko mnogo, da mo emo biti bez njih. Ali im ja vi e n
eu otvoriti vrata, kada opet dou k nama.
- Za to ne? - uzvikne ona. - Srea je do la k nama tek onda, kada su nas oni posjet
ili, a ipak su nam svake noi ostavljali pod ilimom po sto dinara. Ti im u svakom s
luaju mora otvoriti vrata, kada dou.
Kada je dakle dan sa svojom svjetlo u po ao na poinak i no sve obuhvatila tamom, oni
zapale svijee. I on rekne:
Hajde, Zubaida, odsviraj nam ne to!
Tada takoer ve netko pokuca na vrata, a ona uzvikne:
380
Otii, pogledaj, tko je na vratima!
On sie dolje, otvori vrata, pa kada je ugledao dervi e, rekne:
Ah, dobro do li, vi la ljivci! Uite!
Tako dakle oni pou s njime gore, on ih zamoli, neka sjednu, i donese im stol s
jelom. Oni su jeli i pili, bili veseli i u dobru raspolo enju. Nato ponu:
Dragi gospodaru, na a su srca bila u brizi zbog tebe! Kako si
dakle pro ao sa svojim tastom?
On odgovori:
Allah nam je nadomjestio vi e, nego to smo mogli po eljeti!
Ali oni nastave dalje:
Tako nam Allaha, mi smo se pla ili poradi tebe! Samo zbog
toga nismo do li k tebi, jer nismo imali u rukama nikakav novac.
On im meutim rekne:
Brza mi je pomo pala u dio od Allaha Gospoda! Moj mi je

otac poslao pedesettisua, ktomu pedeset tovara tkanina, od kojih
je svaki pojedini vrijedan tisuu dinara, i jednu haljinu i jedno
krzno od zerdava i jednu mazgu i jednoga roba i jedan umivaonik
i jedan ibrik od zlata! Sa svojim sam tastom zakljuio mir, moja je
ena sada po pravu moja, a ja za sve to slavim Allaha!
Budui dakle da je kalif upravo iza ao, kako bi obavio nu du, nagne se vezir D a'far
preko k 'Ala ed-Dinu i rekne mu:
Pona aj se pristojno! Jer ti si u nazonosti gospodara pra
vovjernih!
Ovaj upita:
V
Sto sam ja uinio i u emu sam pritom pokazao nedostatak
u dobru pona anju pred gospodarom pravovjernih? Tko je dakle
od vas gospodar pravovjernih?
Vezir odvrati:
On, koji je s tobom razgovarao i koji je iza ao van, kako bi
obavio nu du, on je gospodar pravovjernih, kalif Hariin er-Ra id,
381
a ja sam vezir D a'far. Onaj ondje je Masrur, nositelj maa njegove osvete, a onaj d
rugi je Abu Nuvas el-Hasan ibn Hani! A sada, 'Ala ed-Dine, muni malo svojom glavo
m i razmisli, koliko je dana puta od Kaira do Baghdada!
etrdesetipet dana - odgovori on.
A D a'far nastavi:
Tvoji su ti tovari bili oteti prije samo deset dana. Kako je
mogla vijest o tome dospjeti do tvojega oca? Kako je on mogao
uvezati druge tovare i dati da na udaljenosti od etrdesetipet dana
stignu tebi u deset dana?
Visoki gospodaru
upita 'Ala ed-Din
odakle mi je dakle to palo u dio?
Od kalifa, gospodara pravovjernih
odvrati D a'far jer te je vrlo zavolio.
Dok su oni tako jedan s drugim govorili, odjednom ue u sobu kalif. 'Ala ed-Din
skoi, poljubi pred njim pod i rekne mu:
Allah te ouvao, o gospodaru pravovjernih, i dao ti dug i
vot! I nikada ne ponedostajala ljudima tvoja milost i dobrota!
Kalif nato rekne:
Moj dragi 'Ala ed-Dine, zamoli Zubaidu, da nam za pro
slavu dobrog ishoda ne to odsvira.
Tada ona zasvira na lutnji jednu dionicu tako nje nu i tako udesne zvunosti, da b
i i najtvri kamen zbog nje osjetio radost, i da su strune povikale: Kralju Daude,
ti si nas zategnuo! Tako su provodili tu no na najveseliji nain sve do jutra. Slj
edeeg dana ujutro kalif rekne 'Ala ed-Dinu:
Doi sutra k meni u Vijenicu!
On odgovori:
Slu am i pokoravam se, o Gospodaru pravovjernih, ako tako
ushtije Allah Uzvi eni i ako ti bude dobro!
382
Nato 'Ala ed-Din uzme deset okruglih pladnjeva i stavi na njih skupocjene pok
lone. I sljedeeg dana on ode s time u Vijenicu. Dok je dakle kalif sjedio u dr avnoj
Vijenici na prijestolju, odjednom ue na vrata 'Ala ed-Din, tim to je izgovarao ova
dva stiha:
Svakoga neka te jutra pozdravi srea i slava, I neka takoer zavidnih svisne u svome
bijesu!
Tebi neka budu svijetli i sjajni dani,
Ali crni neka su dani onih, koji ti se suprotstave!
- Dobro do ao, 'Ala ed-Dine! - uzvikne kalif, a ovaj odvrati:
- O gospodaru pravovjernih, gledaj, Prorok - Allah neka ga blagoslovi i neka
ga pozdravi!
je primao poklone. Tako dakle neka budu ovih deset pladanja s onim,
to je na njima, poklon tebi od mene!
Gospodar ih pravovjernih primi od njega, pokloni mu poasnu haljinu, uini ga pre
dstojnikom trgovakog ceha i dadne mu jedno sjedalo u Vijenici. Dok je on dakle ond
je sjedio, ue takoer unutra njegov tast, Zubaidin otac. A kada je ugledao 'Ala edDina, obuena u poasnu haljinu, kako sjedi na njegovome vlastitom mjestu, on rekne
gospodaru pravovjernih:
O najvei kralju na ega vremena, za to taj sjedi na mome
mjestu i nosi poasnu haljinu?
Kalif mu dadne kao odgovor:
Ja sam ga uinio predstojnikom trgova tva. Jer slu be se
daju na odreeno vrijeme, ne za itav ivot. Ti si sada smijenjen.
Ovaj na to rekne:
On je dabome od na ega ceha i pripada na em srodstvu.
Izvrsno si postupio, o gospodaru pravovjernih. Neka Allah vazda
zajia e) stvari najbolje od nas uini voama! Kako poneko pone
malen i postane velikim ovjekom!
383
-Dvjestaipedesetiosma noNato kalif dadne ispostaviti ferman97 za Ala ed-Dina i Meda ga naelniku. Ovaj
ga preda izvikivau, a taj uzme objavljivati u Vijenici:
Jedino je 'Ala ed-Din Abu e - amat od sada predstojnik
trgovakog ceha! Treba se pokoravati njegovim rijeima, i treba
paziti na njegovo dostojanstvo na svim mjestima! Po tovanje i
uva avanje i visok stale su mu sada ve priznati!
Kada je bio okonan dr avni sabor, stupe naelnik i izvikiva pred 'Ala ed-Dina, a iz
vikiva ponovi:
Samo je gospodar 'Ala ed-Din Abu e - amat od sada pred
stojnik trgovakog ceha!
Zatim ga je naelnik vodio uokolo po baghdadskim ulicama, a izvikiva je neprekid
no izvikivao:
Samo je gospodar 'Ala ed-Din Abu e - amat od sada pred
stojnik trgovakog ceha!
Sljedeeg dana on otvori jedan duan za svojega roba i dadne mu da ondje sjedi, k
ako bi vodio trgovake poslove, dok je on sam odjahao u palau, kako bi zauzeo svoje
mjesto u kalifovoj Vijenici..."
97 Vladarski nalog, ali i uope naredba vi ih vlasti.
384
Ali kada je poela
dvjestaipedesetideveta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din obiavao jahati k palai
, kako bi zauzimao svoje mjesto u kalif ovoj Vijenici. Dogodi se dakle jednoga da
na, kada je on po svom obiaju sjedio na svome mjestu, da je netko rekao kalifu:
O gospodaru pravovjernih, neka tvoja glava dugo nad ivi
toga i toga iz tvoga kruga drugova za stolom! On je u ao k milosti
Allaha Uzvi enoga. Tvoj meutim ivot neka je duga trajanja!
Tada kalif upita:
Gdje je 'Ala ed-Din Abu e -Samat?
Kada je ovaj nato stupio pred njega i on ga ugledao, pokloni mu rasko nu poasnu
haljinu, uini ga svojim drugom za stolom i odredi za njega mjeseni dohodak od tisuu
dinara. Tako je dakle 'Ala ed-Din boravio kod njega u dru tvu oko stola. Ali jedn
oga dana, kada je on sjedio po svom obiaju na svome mjestu, kako bi kalifa dvorio
, dogodilo se, da je neki emir s maem i titom stupio u Vijenicu i uzviknuo:
O gospodaru pravovjernih, neka tvoja glava nad ivi satnika
ezdesetorice98! On je danas umro.
rijedi je naslov vi eg asnika.
385
Dvjestaipedesetideveta no
Tada kalif pokloni Ala ed-Dinu novu poasnu haljinu i postavi ga za satnika ezde
setorice na mjesto ranijega, koji nije bio imao niti sina ni keri ni ene. I 'Ala e
d-Din ubrzo ode i zaplijeni imanje toga ovjeka. Zatim kalif rekne 'Ala ed-Dinu:
Sahrani ga u zemlju i uzmi sve, to je on ostavio iza sebe u
novcu, robovima, robinjama i slugama!
Nato kalif mahne d epnim rupiem" i raspusti sabor. 'Ala ed--Din meutim odja i odatle
, s desna praen od Ahmedafed-Da-nafa, kalifova satnika s desna, koji je imao sa s
obom svoju) etrde-setoricu, a s lijeva od Hasana umana, kalifova satnika siijeva,
koji je isto tako imao sa sobom svoju etrdesetoricu. TadaW 'Ala ed--Din obrati sa
tniku Hasanu Sumanu i njegovim ljudima i rekne im:
Razgovarajte za mene sa satnikom Ahmedom ed-Danafom,
kako bi me on putem jednoga pred Allahom ovjerovljenog ugovo
ra primio za svojega sina100!
Tada ga Ahmed uzme za sina i rekne mu:
Ja i mojih etrdeset ljudi, mi emo svakoga dana ii ispred
tebe u Vijenicu.
Po to je dakle 'Ala ed-Din proveo jedan odreeni niz dana u kalif ovoj slu bi, dogo
dilo se jednom, da je, po to je bio napustio Vijenicu, odja io k svojoj kui i ondje Ah
medu ed-Danafu i njegovim ljudima dopustio da odu svojim putem. Zatim on sjedne
k svojoj eni Zubaidi Lutnjistici, kada su svijee ve bile zapaljene. Poslije stanovi
toga kratkog vremena ona izae, kako bi obavila nu du. Dok je on dakle sjedio na svo
me mjestu, odjednom zauje glasan krik. On urno istri, kako bi vidio, tko je bio kri
knuo. Tada uvidi, da je njegova ena Zubaida Lutnjistica bila ta, koja je bila ist
isnula krik. Ona je le ala ispru ena na podu. On polo i svoju ruku na njezine grudi i
otkrije, da je mrtva. Kua se meutim nje99
U znak da je sjednica dr avnog vijea okonana.
100
pocj pooimom i posinkom se ovdje misli na uitelja i uenika - majsto
ra i egrta.
386
zina oca nalazila nasuprot 'Ala ed-Dinovoj kui. Pa budui da je onaj bio uo krik, on
upita:
O emu se radi, moj gospodaru 'Ala ed-Dine?
Ovaj odvrati:
Neka tvoja glava, dragi oe, nad ivi tvoju ker Zubaidu
Lutnjisticu! Ali, moj oe, mrtvac e biti poa en, tim to ga se sa
hrani!
Sljedeega je dana oni pokopaju u zemlju, a 'Ala ed-Din i njezin otac ponu jedan
drugoga tje iti.
Tako je umrla Zubaida Lutnjistica. 'Ala ed-Din je meutim odjenuo korotu i dr ao
se daleko od Vijenice. Jer njegovo je oko plakalo, a njegovo je srce tugovalo. Ta
da kalif rekne D a'faru:
Veziru, za to se 'Ala ed-Din dr i daleko od Vijenice?
A vezir mu dadne kao odgovor:
O gospodaru pravovjernih, on tuguje za svojom enom
Zubaidom, i zauzet je primanjem suuti.
Nato kalif rekne dalje veziru:
- Dolikuje, da mu mi izrazimo svoju suut.
- Slu am i pokoravam se! - odvrati ovaj.
Sada pou-kalif i vezir, praeni od nekih slugu, i upute se na konjima 'Ala ed-Di
novoj kui. I dok je on tako tu sjedio, uu iznenada k njemu/kalif i vezir sa svojim

pratiocima. On ustane, kako bi ih pozdravio. Zatim on pred kalifom poljubi pod,
a ovaj mu rekne:
- Allah ti milostivo nadomjestio tvoj gubitak! 'Ala ed-Din odvrati:
- Allah nam te odr ao zauvijek, o gospodaru pravovjernih! Zatim kalif nastavi:
Moj dragi 'Ala ed-Dine, za to se ti dr i daleko od Vije
nice?
387
Tugujem za svojom enom Zubaidom, o gospodaru pravo
vjernih!
Ali kalif rekne:
Odbaci jad od svoje du e! Gledaj, ona je u la k milosti Allaha Uzvi enoga. Tuga ti
nee moi uope ni ta koristiti!
O gospodaru pravovjernih - rekne nato 'Ala ed-Din - ja u tek onda odustati od
tuge za njome, kada budem mrtav i pokopan pokraj nje.
Ali kalif opet pone:
Kod Allaha je nadomjestak za svakoga pojedinoga, koji
odavde otie. Od smrti ne titi nikakvo sredstvo, nikakvo bogat
stvo. Izvrsno je rekao pjesnik: /"* /~V_x'
Svatko e, koga je rodila ena, pa makar i dugo ivio, Biti jednoga dana no en na grbavo
me101 odru.
Kako e on moi u ivati u ivotnom milju,
Kada jednom u prahu njegove obraze budu glodali crvi?
Kada je kalif zatim zavr io svoju posjetu, on jo opomene 'Ala ed-Dina, neka se v
i e ne dr i daleko od Vijenice, i neka se opet uputi u njegovu palau. Po to je Ala ed-Di
n tu no jo bio proveo u svojoj kui, odja i, kada je nastalo jutro, u Vijenicu. Ondje o
n pristupi kalifu i poljubi pred njim pod. A kalif se njemu u ast malo podigne sa
svojega prijestolja, nazove mu dobrodo licu, pozdravi ga i pozove ga neka opet za
uzme svoje uobiajeno mjesto, tim to doda:
'Ala ed-Dine, veeras e biti moj gost!
101 Odar dakako, kada se na njemu nosi umrloga, izgleda grbavo.
388
Potom on takoer ode s njim u svoju palau, pozove robinju po imenu Kut el-Kulub,
i rekne joj:
'Ala ed-Din je imao enu po imenu Zubaida, koja ga je u
brigama i tuzi obiavala tje iti. Ona je sada u la k milosti Allaha
Uzvi enoga. Ja dakle elim, da mu ti na lutnji odsvira neku dioni
cu, nje nu i finu, i udesnu po svojoj zvunosti, kako bi on na ao
utjehu u brigama i tuzi.
Kada je ona dakle izvela stanovitu udesnu glazbenu dionicu, kalif rekne:
'Ala ed-Dine, to ti ka e o glasu ove robinje?
Ovaj odgovori:
Zubaida je imala ljep i glas nego ona. Ali ona s toliko
umijea pu ta da odzvanja lutnja, da bi ak i najtvri kamen po
skoio od radosti.
Kada je kalif zatim dalje upitao: Svia li ti se ona?
on dadne kao odgovor:
Da, o gospodaru pravovjernih!
Tada kalif rekne:
Tako mi mojega ivota i tako mi grobova mojih predaka, ja
ti je poklanjam zajedno s njezinim slu kinjama!
'Ala ed-Din pomisli, da se kalif s njim ali. Ali kada je nastalo jutro, knez o
de k svojoj robinji Kut el-Kulubi i rekne joj:
Uinio sam te poklonom 'Ala ed-Dinu!
Tomu se ona obradovala, jer bila ga je vidjela i zavoljela ga je. Sada se kal
if uputi iz dvorca opet u Vijenicu, dadne pozvati nosae i rekne im:
Otpremite Kut el-Kulubin imetak k 'Ala ed-Dinovoj kui, a

nju samu, praenu njezinim slu kinjama, odnesite onamo u no
siljci!
Ovi nato odnesu robinju s njezinim slu kinjama i njezinim imetkom k 'Ala ed-Din
ovoj kui i odvedu je u stambene prostori 389
je, dok je kalif ostao sjediti u Vijenici sve do predveer. Kada je sabor bio raspu t
en, on ode u svoju palau.
Tako daleko kalif! Sto se pak tie Kut el-Kulube, ona je uselila s pratnjom u s
tambene prostorije Ala. ed-Dinove kue. To je meutim bilo etrdeset slu kinja i ktomu j
o u kopljenici. Tada ona rekne dvama u kopljenicima:
Jedan od vas neka sjedne na klupicu desno od vrata, a drugi neka sjedne na kl
upicu lijevo od njih! Kada doe 'Ala ed-Din, tada obojica pred njim poljubite tlo
i recite mu: 'Na a te gospodarica Kut el-Kulub moli, da doe k njoj u odaju. Jer kali
f ti ju je poklonio zajedno s njezinim slu kinjama.'
Slu amo i pokoravamo se! - odgovore obojica i uine, kakr/ im je bila zapovjedila
. Kada je zatim do ao 'Ala ed-Din, nae dva kalifova u kopljenika kako sjede do vrata.
On se nad time zaprepasti, i rekne u sebi samome:
Mo da ovo uope nije moja kua? Ili to se inae ovdje zbiva?
Ali im su ga u kopljenici ugledali, oni skoe, poljube mu ruke i reknu:
Mi smo iz kalifova kuanstva, Kut el-Kulubini smo robovi. I
ona ti alje pozdrav i daje da ti se ka e, da ju je kalif tebi poklonio
zajedno s njezinim slu kinjama, i ona te moli, da je posjeti .
Nato im on zapovjedi:
Recite joj: 'On ti naziva dobrodo licu. Ali dokle god ti bude
bila u njegovoj kui, on nikada nee stupiti u odaje, u kojima ti
boravi . Jer ono, to je gospodarovo, ne smije biti slugino.' Pitajte
je takoer, koliko su visoki bili njezini dnevni izdatci, dok se nalazi
la u kalif ovu dvorcu!
Njih se dvojica popnu k njoj i prenesu joj ovu poruku. Ali kada je ona dala d
a se rekne, da su njezini izdatci iznosili sto dinara dnevno, on u sebi rekne:
To ipak nije za mene bilo nu no, da mi kalif pokloni Kut el-Kuliibu, kako bih ja za nju izdavao tako mnogo novca. Ali to se ne
da promijeniti!
390
Pripovijest o 'Ala ed-Dtnu Abu e -Samatu
Ona je tako sada stanovala kod njega cijeli jedan niz dana, dok joj je on dne
vno predavao po sto dinara. Ali jednoga dana 'Ala ed--Din opet izostane iz Vijeni
ce. Tada kalif rekne veziru:
D a'faru, ja sam 'Ala ed-Dinu samo zbog toga dao Kut el--Kulubu, da ga ona utje i
zbog gubitka njegove ene. Za to nam dakle on ve opet izostaje?
O gospodaru pravovjernih
odvrati ovaj taj je govorio istinu, koji je rekao: '
Tko je na ao dragu, njemu su i ezli iz oiju prijatelji.'
Ali kalif nastavi:
Mo da ga je ipak neki opravdan razlog zadr ao daleko od
nas. Ipak, mi emo ga posjetiti!
No bio je 'Ala ed-Din nekoliko dana prije toga rekao veziru:
Ja sam se kalifu potu io, kako sam jako o alo en zbog smrti
svoje ene Zubaide Lutnjistice, a on mi je tada poklonio Kut el-Kulubu.
Tada je vezir bio odvratio:
Kada te on ne bi ljubio, tada ti je on ne bi poklonio. Ali ka i, 'Ala ed-Dine,
jesi li ve u ao k njoj?
Ne, tako mi Allaha! - bio je on odvratio. - Ja ne znam niti koliko je ona vis
oka ni koliko je iroka.
A kada ga je vezir bio upitao, za to je tomu tako, on mu je bio odgovorio:

Veziru, to dolikuje vladaru, to ne dolikuje podaniku.
Kalif i D a'far se sada preodjenu i pou, kako bi posjetili 'Ala ed-Dina. Kod nje
gove se kue zaustave, a kada su u li, 'Ala ed-Din ih ipak prepozna. Zato on kalifu
poljubi ruke. Kada ga je meutim ovaj pogledao, primijeti tragove alosti na njegovu
licu, i upita:
Ka i, 'Ala ed-Dine, koji je razlog za tu tugu, koja te je obuzela? Zar dakle ni
si u ao ka Kut el-Kulubi?
O gospodaru pravovjernih - odvrati on
to dolikuje gospodaru, to ne dolikuje sl
uzi. Do sada ja jo nisam u ao k njoj, i
391
ja ne znam niti koliko je ona visoka ni koliko je iroka. Udostoj se dakle, da me
od nje oslobodi !
Tada kalif rekne:
Ja bih je volio vidjeti i upitati je, kako s njome stoji!
Slu am i pokoravam se, o gospodaru pravovjernih! - Dadne 'Ala ed-Din kao odgovo
r.
Kalif dakle otie k njoj..."
392
Ali kada je poela
dvjestai ezdeseta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalif oti ao ka Kut el-Kulubi. Kad
a gaje ugledala, ona se podigne i poljubi pred njime tlo. Kada ju je on zatim up
itao: - Je li 'Ala ed-Din u ao k tebi? -ona mu odgovori:
O gospodaru pravovjernih, ja sam ga dala zamoliti, da ue k
meni. Ali on nije pristao.
Nato kalif zapovjedi, da nju odnesu natrag u palau. 'Ala ed--Dinu on meutim rek
ne:
Ne ostaj daleko od nas!
Zatim se on vrati natrag u svoju palau, dok je 'Ala ed-Din tijekom te noi ostao
u svojoj kui. Kada je opet nastalo jutro, on poe i odja i u Vijenicu. Ondje sjedne n
a mjesto satnika ezdese-:orice. Tada kalif izda rizniaru zapovijed, neka isplati v
eziru D a'faru desettisua dinara. A kada je ovaj njemu bio predao taj iznos, kalif
veziru zapovjedi:
Nala em ti, da ode na tr nicu robinja i da kupi za 'Ala ed-Dina robinju za desettisua dinara!
Vezir se pokori vladarovoj zapovijedi i sie dolje, tim to je uzeo sa sobom 'Ala
ed-Dina i odveo ga na tr nicu robinja. No zbilo se, da je toga dana baghdadski nae
lnik gradske stra e, kojega je
393
Dvjestai ezdeseta no
kalif bio postavio u tu slu bu i ije je ime bilo emir Chalid, takoer si ao na tr nicu, k
ako bi kupio robinju za svojega sina. To se dogodilo zbog ovoga razloga. On je i
mao enu, po imenu Chatun. I ona mu je bila rodila jednoga nakaznog sina, koji se
zvao Habzalam Bazzaza. Taj je bio star ve dvadeset godina i jo nije nauio jahati. A
li je njegov otac bio smion junak i sran mu karac, bio je pravi vje tak u jahanju kon
ja i odva no gazio po moru opasnosti. Jedne dakle noi Habzalam Bazzaza usne san i p
rospe jebo-vinu, i kada je o tome ispriao svojoj materi, ona se obraduje i to isp
ria njegovu ocu, tim to je dodala:
Ja bih voljela, da ga mi o enimo, jer on je zreo za brak.
Ali joj ovaj odvrati:
Mladi je tako nakazan, ima tako odvratan zadah, tako je
prljav i oduran, da ga nee uzeti nijedna ena.
Tada ona rekne:
Onda emo mu kupiti robinju.
Tako se zbilo prema odluci Allaha Uzvi enoga, da se o onome danu, o kome je vez
ir do ao s 'Ala ed-Dinom na tr nicu, ovamo uputio takoer emir Chalid, naelnik, sa svoj
im sinom Habza-lamom Bazzazom. A kada su se oni na li na tr nici, ugledaju o ruci je
dnoga prekupca robinju, koja je posjedovala ljepotu i ljupkost i savr en sklad. Ta
da vezir tomu ovjeku rekne:
Prekupe, ponudi njezinu vlasniku za nju tisuu dinara!
Kada je ovaj meutim s njome prolazio uz naelnika, ugleda je Habzalam Bazzaza, i
taj pogled ostavi u njemu tisuu uzdaha. Obuzet estokom stra u i ljubavlju prema njoj
kao opsjednut, on krikne:
Dragi oe, kupi mi ovu robinju!
Taj pozove prekupca i upita robinju za njezino ime.
Zovem se Jasmin102
dadne ona kao odgovor.
102 Prema imenu cvijeta (Iasminum), kod nas dakako
Jasmina.
394

Zatim otac rekne:
Moj sine, ako ti se ona svia, ja u ponuditi vi e! On dakle upita:
Prekupe, koliko je za nju ponueno?
A kada je taj odgovorio:
Tisuu dinara
on mu ponudi tisuuijedan dinar.
Nato prekupac ode k Ala ed-Dinu i taj ponudi dvijetisue dinara. Koliko je god
puta sada naelnikov sin nudio jedan dinar vi e, 'Ala ed-Din je povisivao svoju ponu
du za tisuu dinara. Naelnikov sin ljutito upita:
Prekupe, tko se nadmee sa mnom za cijenu te robinje? Prekupac mu dadne kao odgovor
:
Vezir D a'far je hoe kupiti za 'Ala ed-Dina Abu e -Samata.
Kada je naposljetku 'Ala ed-Din bio ponudio desettisua dinara, njezin vlasnik
bude s time sporazuman i prihvati za nju tu cijenu. Tako je zadobije 'Ala ed-Din
i rekne joj:
Ja ti poklanjam slobodu za ljubav Allaha Uzvi enoga.
Zatim odmah dadne ispostaviti ispravu o tome, da je uzima za enu, i uputi se d
oma. Kada se meutim prekupac htio vratiti sa svojom nagradom za prekupstvo, pozov
e ga naelnikov sin i upita
ga:
Gdje je robinja?
Ovaj odgovori:
'Ala ed-Din ju je kupio za desettisua dinara, poklonio joj
slobodu i dao da se zgotovi njegov brani ugovor!
Tada mladi bude duboko o alo en, pone jo
e e uzdisati i vrati se natrag kui bolesta
ubavi prema njoj. Ondje se baci na postelju, pone odbijati svaku hranu i biti sve
e e obuzet ljubavnom stra u. Kada ga je njegova mati ugledala tako bolesna, ona mu rek
ne:
395
Allah te za titio, moj sine, kako dolazi do toga, da si ti bo
lestan?
Kupi mi Jasmin103, draga mati!
jadikovao je on.
Tada ona uzvikne:
Kada prodava cvijea104 bude tuda prolazio, kupit u ti
punu ko aru jasmina!
On meutim odvrati:
Ja ne mislim na jasmin, koji se miri e. To je jedna robinja,

koja se zove Jasmin, koju mi otac nije kupio!
Kada je ona sada upitala svojega mu a: - Za to mu nisi kupio tu robinju?
on rekne
:
Sto dolikuje gospodaru, to ne dolikuje sluzi! Ja nemam ni
kakve moi, da je uzmem. Jer nitko je manji nije kupio nego Ala
ed-Din, satnik ezdesetorice.
Tada momkove patnje postanu jo gorima, sve dok ga nije posve napustio san i do
k nije poeo odbijati sva jela, a njegova se mati omotala vrpcama tuge.
Dok je ona sada tako tu sjedila kod kue u tuzi zbog svojega sina, kadli iznena
da ue k njoj jedna stara, koja je bila poznata kao mati Ahmeda Kamakima Velekradl
jivca. Ovaj je Velekradljivac obiavao bu iti po sredini kroza zid i verati se na go
rnji zid i krasti minku s trepavica. Ta je opaka svojstva imao ve od najmanjih nog
u. Zatim su ga uinili stra arskim satnikom, ali je krao novac. I upravo kada je izv
odio to djelo, iznenadio ga je naelnik, pograbio ga je i odvukao ga pred kalifa.
Ovaj je izdao zapovijed, da ga se dadne smaknuti na poljani krvi. Ali tada je lu
pe zazvao za titu
103
Misli naravno: "Jasminu". Ovdje je inae, kao i drugdje, samo u us
prav
nom pade u ostavljen arapski oblik imena bez hrvatskih pade nih nastavaka.
104
Jasmin se jo i danas izvikuje po gradovima na Istoku. U Kairu na
pri
mjer prodava vie: "Oe mirisa, o jasmin!" ili: "Dvostruko lijepi jasmin!" i tomu
slino.
396
vezira, iji zagovor kalif nikada nije ostavljao zanemarenim. No kada je ovaj sada
ulo io zagovor za njega, kalif ga je upitao:
Kako mo e ulagati zagovor za jednu otrovnicu, koja je
ljudima tetna?
O gospodaru pravovjernih - odvrati on - stavi ga u zatvor!
Graditelj je prvoga zatvora bio mudar ovjek. Jer utamnienje je
grob za ivoga, dok neprijateljima pribavlja radost.
Nato kalif izda zapovijed, da ga stave u okove i da se na okove napi e: 'Odreeni
, da na njemu ostanu sve do smrti i da budu razrije eni tek na klupi peraa le eva105.
' Tako ga okovana bace zatim u zatvor. Njegova je pak mati obiavala odlaziti ka k
ui naelnika emira Chalida i posjeivati takoer svojega sina u tamnici. Kada je ona za
tim njemu rekla: Zar ti ja nisam uvijek govorila, da mora odustati od svojega opa
kog injenja?
tada joj je on odgovorio:
Tu mi je kob odredio Allah. Ali, mati, kada ode k naelnikovoj eni, zamoli je, da ulo i kod naelnika zagovor za mene.
Kada je sada stara do la k naelnikovoj eni, nae je umotanu vrpcama tuge. Tada je u
pita:
- Sto ti je, da si tako alosna? Ova joj dadne kao odgovor:
- Zbog svojega sina Habzalama Bazzaze!
Neka Allah za titi tvojega sina!
nastavi stara
to ga je
dakle sna lo?
Nato joj mati ispria povijest. Dalje stara upita:
Sto bi ti rekla o nekome, tko bi izveo izvjesnu podvalu, zah
valjujui kojoj bi tvoj sin bio spa en?
Sto ti kani uiniti?
odvrati mati.
I sada stara pone:
105 Pokojnikovo naime tijelo prije sahrane i u privatnim kuama vrlo esto per
u za to odreeni profesionalci.
397
Ja imam jednoga sina, koji se zove Ahmed Kamakim
Velekradljivac. Taj le i okovan u tamnici, a na njegovim okovima
stoji napisano: 'Odreeni, da na njemu ostanu sve do smrti.' Obuci

dakle najrasko nije haljine, koje ima , na najljep i se nain na
minkaj i stupi ususret svojemu mu u sa smije kom na licu. Kada
on zatim bude od tebe zahtijevao ono, to zahtijevaju mu evi od
ena, ti mu se uskrati i nemoj mu dati! tovi e mu reci: 'Tako mi
Allaha, udnovato! Ako mu eli ne to od svoje ene, tada navalju
je na nju tako dugo, dok mu ona ne ispuni elju. Ali ako ena eli
ne to od svojega mu a, tada joj on to ne dopu ta.' Ako on zatim
upita: 'Sto eli ?' tada mu odvrati: 'Najprije mi se zakuni!' Ako se
on zatim zakune svojom glavom ili Allahom, tada mu reci: 'Zakuni
mi se rastavom od mene!'106 i nemoj mu dopustiti da te jebe, prije
nego to se zakune rastavom. Kada se meutim zakune rastavom,
tada mu reci: 'Ti ima u tamnici jednog satnika po imenu Ahmed
Kamakim, a taj ima jednu sirotu mater. Ona se obratila na mene i
zamolila me, da kod tebe ulo im zagovor, tim to je rekla:
Isposluj, da on ue ka kalifu za mojega sina, tako da mu taj oprosti
i stekne nebesku nagradu!'
Na to Chatun rekne:
Kada je dakle naelnik u ao k svojoj eni, njegova ena mu je rekla onakve rijei. im se
on zatim bio zakleo rastavom, njegova mu ena dopusti da je jebe, i on kod nje pr
ovede no. Kada je zatim nastalo jutro, on se opere, izmoli jutarnju molitvu i ode
u zatvor. Ondje on uzvikne:
Hej ti, Ahmede Kamakime, ti velelupe u, kaje li se ti za
svoje injenje?
On odgovori:
Ja se kajem pred Allahom, i ja govorim srcem i ustima:
'Molim Allaha za opro tenje.'
106 Ako neki mu prekr i zakletvu rastavom, tada je ena ovla ena, da ga napusti i
da razvrgne brak.
398

Tada ga naelnik dadne izvaditi iz tamnice i uzme ga, okovana kakav je bio, sa
sobom u Vijenicu. Ondje on stupi pred kalifa i poljubi pred njim pod. Kada je ova
j dakle upitao: Emiru Chalide, to eli ? - on dovede pred prijestolje Ahmeda Kama-kim
a, koji je okovanih ruku teturao amo tamo. Vladar uzvikne:
Hej ti, Kamakime, jesi li ti jo uvijek na ivotu?
odvrati ovaj imaj na umu, da je ivotni vijek bijednik
a duga trajanja.
Ali kalif nastavi:
Emiru Chalide, za to si ga doveo ovamo?
On ima sirotu napu tenu mater, koja nema nikoga osim
njega. Ona se obratila na tvojega roba, neka on kod tebe, o gospo
daru pravovjernih, posreduje za njega, kako bi ga ti oslobodio
okova, jer se on kaje za svoje ranije injenje, i kako bi ga ti opet
uinio stra arskim satnikom, kao to je bio neko!
Tada kalif upita Ahmeda Kamakima:
Kaje li se ti za svoje ranije injenje? On odgovori:
Ja se kajem pred Allahom, o gospodaru pravovjernih!
Nato vladar dadne da doe kova, koji lupe u razrije i okove na klupi peraa le eva. Tako
r ga ponovo postavi za strazarskog satnika i opomene ga, neka vazda kroi po dobro
me i pravom putu. Lupe poljubi kalifu ruke i ode odatle, odjeven u haljinu straza
rskog satnika. I njegovo naimenovanje bude objavljeno.
Po to je on dakle ve stanovito vrijeme bio u slu bi, ode njegova mati k naelnikovoj
eni, a ova joj rekne:
Slava neka je Allahu, koji je oslobodio tvojega sina iz tam
nice, tako da je on sada dobro i zdravo! Ali za to mu ne ka e , da
treba smisliti neko sredstvo, kako bi mojemu sinu Habzalamu
Bazzazi doveo robinju Jasminu?

399
Ja u mu to rei - odvrati ona.
Zatim ona ode od nje i uputi se k svojemu sinu, kojega zatekne pijana. Ona mu
rekne:
Moj sine, tvoje osloboenje iz tamnice je isposlovano samo preko naelnikove ene.
A ona sada eli od tebe, da ti smisli neko sredstvo, putem kojega e 'Ala ed-Din Abu
e -Samat otii u smrt, a robinja Jasmin pasti u dio njezinomu sinu Habzalamu Bazzazi
.
Ni ta lak e od toga odgovori on - ja moram jo noas ne to sprovesti u djelo!
Ta je naime no bila prva no u Mlaaku, a gospodar je pravovjernih obiavao u njoj b
oraviti kod Sitt Zubaide107, kako bi oslobodio neku robinju ili nekoga mameluka
ili uinio ne to slino. I nadalje je kalif obiavao svlaiti zatim svoju vladarsku haljin
u, ostavljati za sobom islo, bode i kraljevski peatnjak i sve to polagati na jednu
stolicu u dvorani. Takoer je imao kalif jednu zlatnu svjetiljku, na kojoj su bila
nanizana na zlatnu nit tri dragulja, i tu je svjetiljku dr ao vrlo vrijednom. Obia
vao je haljinu, svjetiljku i ostale dragocjenosti povjeriti u kopljenicima i zatim
ulaziti u sobu gospodarice Zubaide. Sada Ahmed Kamakim Velekradljivac uzme ekati
, sve dok nije zatamnila pono i zaiskrio Kanopus108, dok se oi stvorenja nisu ispu
nile snom i dok ih Stvoritelj nije prekrio velom tame. Zatim uzme trgnuti ma u de
snicu i svoju kuku za hvatanje u ljevicu. Do ulja se do kalifovoga primaeg salona,
polo i ljestve, baci kuku na salonski krov, vrsto se za nju pridr i i uzvere se po lj
estvama na krovnu terasu. Ondje podigne preklopna vrata salonskog krova i spusti
se kroz njih u dvoranu. U kopljenike nae na spavanju. Brzo ih omami bunikom109, i
zatim uzme kalifovu haljinu, islo, bode , d epni rupi, prsten i
107
Sitt Zubaida je kalifova sestrina i supruga.
108
Najsjajnija zvijezda poslije Siriusa, a vidi se samo ju nije od tr
idesetisedme paralele.
109
Bunika {Hyoscyamus) spada u rod biljaka iz porodice pomonica Solanaceae.
400
svjetiljku s draguljima. Sada spu e na istome onom mjestu, kojim se bio uzverao, i
uputi se ka kui Ala ed-Dina Abu e -Samata. Ovaj je bio upravo te veeri proslavio sv
adbu s robinjom i u ao k njoj, a ona je od njega zaela. Ahmed Kamakim se dakle, Vel
ekradljivac, popne preko krovne terase i sie u Ala ed-Dinovu dvoranu, podigne iz
poda dvorane jednu mramornu plou, iskopa pod njome rupu i stavi u nju veinu ukrade
nih stvari. Samo jednu zadr i za sebe. Zatim uvrsti mramornu plou gipsom, onako kako
je bila prije uvr ena, i ode natrag istim putem, kojim se bio uzverao. I on u sebi
rekne:
- Sada u sjesti i napiti se. Kalifovu u svjetiljku staviti pred
sebe, i pri njezinu u svjetlu lokati iz pehara.
Tako dakle on poe kui. Kada je meutim nastalo jutro, kalif izae u dvoranu. Ondje
nae u kopljenike omamljene bunikom i probudi ih. Kada je zatim posegnuo za stolicom
, ne nae niti haljine ni prstena, niti isla ni bode a, niti d epnog rupia ni svjetiljke.
Tada se silno razbijesni. Obue haljinu gnjeva - to je bila crvena haljina110 - i
sjedne u Vijenicu. Sada stupi pred njega vezir, poljubi pred njim pod i rekne:
- Neka Allah odvrati svaku nesreu od gospodara pravo
vjernih!
On meutim uzvikne:
Veziru, nesrea je prekomjerno velika.
Kada ga je vezir upitao:
Sto se to moglo dogoditi?
on mu ispria sve, to se bilo
dogodilo. U istome se trenutku takoer pojavi naelnik gradske stra e i njemu uz bok
Ahmed Kamakim Velekradljivac. On opazi, kako se kalif bio silno razbjesnio. im ga

je vladar ugledao, on ga nazove:
Emiru Chalide, kako stoji s Baghdadom?
110 Crveno je boja bijesa, jer se u bijesu zacrvene obrazi. Ali se kao zna
k bijesa na Istoku esto spominju i crvene oi.
401
- S njime je dobro i sigurno.
- La e ! - rekne kalif. Tada ovaj upita:
- Zbog ega, o gospodaru pravovjernih? Taj mu ispria dogaaj i doda:
- Ja ti zapovijedam, da mi sve to donese natrag.
O gospodaru pravovjernih - odvrati emir - octeni crv
potjee iz octa i jest u njemu.111 Nijedan stranac ne mo e dospjeti
na to mjesto.
Ali kalif rekne:
Ako mi ti ne donese te stvari, ja u te dati pogubiti.
Emir odvrati:
Prije nego to mene dadne ubiti, daj ubiti Ahmeda Kamakima Velekradljivca! Jer samo stra arski satnik poznaje lupe a
i nitkova.
Tada pone Ahmed Kamakim i rekne kalifu:
Primi moj zagovor za naelnika! Ja u ti biti odgovoran za
tog kradljivca, i slijedit u njegov trag, sve dok ga ne otkrijem. Ali
mi dadni dva kadije i dva svjedoka. Jer tko je to uinio, taj se ne
pla i pred tobom, niti pred naelnikom, niti inae pred bilo kime.
Kalif rekne:
- Treba imati, to zahtijeva . Daj meutim da se najprije obavi pretres u mome dvorc
u, potom u vezirovoj kui i zatim u kui satnika ezdesetorice!
- Ispravno si rekao, o gospodaru pravovjernih - odvrati Ahmed Kamakim - jer m
o da je zlotvor netko, tko je odgojen u vladarovoj kui ili u kui nekoga od njegovih
najvi ih dostojanstvenika.
111 Arapska poslovica. Umjesto "ocat" se takoer kazuje "sir"
402
Zatim kalif jo uzvikne:
Tako mi moje glave, tko je izveo to nedjelo, njega u neodlo no dati ubiti, pa makar to bio i moj vlastiti sin!
Sada dakle Ahmed Kamakim dobije, to je zahtijevao, ktomu jedan ferman s punomoj
u, da mo e upadati u kue i obavljati pretrese. Tako on otie, sa tapom u ruci, koji je
bio napravljen jednom treinom od bronce, drugom treinom od bakra, a treom treinom o
d elika i eljeza. On pretra i kalifov dvorac, zatim kuu vezira D a'fara i napravi krug
kod komornika i namjesnika, sve dok nije do ao do kue 'Ala ed-Dina Abu e - amata. Kada
je ovaj uo galamu pred svojom kuom, on ostavi svoju suprugu Jasminu, po uri dolje i
otvori vrata. Tu nae naelnika usred uzbuenoga mno tva i odmah ga upita:
Sto je posrijedi, emiru Chalide?
Kada mu je ovaj bio ispriao cijelu tu povijest, 'Ala ed-Din uzvikne:
Uite u moju kuu i pretra ite je!
Ali naelnik rekne:
Oprosti, visoki gospodaru! Ti si pouzdanik, a daleko to bilo,
da jedan pouzdanik bude lopov!
Moja kua mora biti bezuvjetno pretra ena.
Tako dakle uu naelnik, kadije i svjedoci. Ahmed Kamakim poe uzdu poda dvorane i d
oe do mramorne ploe, pod koju je bio zakopao dragocjenosti. Tu on punom snagom uda
ri tapom po mramornoj ploi, tako da se raspukla. I gledaj ovo, pod njome ne to zabli
sta. Satnik uzvikne:
U ime Allahovo! O Allahovo udo! Na je dolazak bio tako

blagoslovljen, da nam je zahvaljujui njemu otkriveno blago.
Dopustite mi da siem k blagu i da vidim, to ono sadr i!
Kada su meutim kadije i svjedoci tonije pogledali ono mjesto, na li su ondje sve
ukradene stvari. Nato oni napisu zapis403
nik o sadr aju, da su te stvari bile naene u 'Ala. ed-Dinovoj kui, i stave pod to ot
iske svojih peata. Nadalje zapovjede, da se 'Ala ed-Din uhiti, strgnu mu s glave
turban i naprave popis svega njegovoga novca i dobara. Kroz to je meutim vrijeme
Ahmed Kamakim Velekradljivac pograbio robinju Jasminu, koja je bila zanijela od
'Ala ed-Dina, i predao je svojoj materi s rijeima:
Predaj je Chatuni, naelnikovoj eni!
Ona dakle uzme Jasminu i ode s njome naelnikovoj eni. im ju je ugledao Habzalam
Bazzaza, on opet postane zdrav, brzo poskoi i, silno obradovan, htjedne joj se pr
ibli iti. Ona meutim povue iz svojega pojasa bode i uzvikne:
Dalje od mene! Inae u ubiti tebe i sebe! Tada joj njegova mati Chatun dovikne:
Ti kurvo, pusti mojega sina da zadovolji na tebi svoju elju!
Ti kujo
dadne Jasmin kao odgovor - po kojem je to za
konu dozvoljeno, da se jedna ena vjena sa dva mu karca? I kako
bi to moglo biti dopu teno psima, da stupe u obitavali te lavova?
* Tada u momku poraste strast, * i on postane bolestan zbog snage sa i ue ljubavi,
* nije vi e htio ni ta znati o hrani, * nego je legao opet na svoje jastuke. * Tada
naelnikova ena iznova uzvikne:
O ti kurvo, kako mo e mojemu sinu spravljati takvu muku! Zbilja, tebe u ja jo muiti
. A to se tie 'Ala ed-Dina, on e sigurno biti obje en!
Zatim u ja umrijeti od svoje ljubavi prema njemu
odvrati Jasmin.
Sada se naelnikova ena dadne na to, da joj strgne nakit i svilene haljine, koje
je nosila. Zatim joj obue gae od platna za vree i ko ulju od kostrijeti, po alje je do
lje u kuhinju i uini je jednom od slu kinja, tim to je rekla:
Tvoja kazna treba biti, da cijepa trije e, isti luk i lo i va
tru ispod lonaca.
404
Jasmin joj dadne kao odgovor:
-Ja sam spremna trpjeti svaku kaznu i slu bu. Ali tvojega sina nisam spremna ak
ni samo pogledati!
Ali Allah joj uini naklonjenima srca slu kinja, i one su uskoro obavljale za nju
kuhinjske poslove.
Tako se dogodilo Jasmini. Pogledajmo mi sada, kako je pro ao 'Ala ed-Din Abu e - am
at! On je u meuvremenu bio s ukradenim stvarima odveden ka kalifu. Oni su ga ljud
i odveli u Vijenicu, i dok je vladar jo sjedio na prijestolju, oni se iznenada poj
ave s 'Ala ed-Dinom i ukradenim dobrima. Kalif upita:
Gdje ste to na li?
Kada su mu odgovorili:
Usred kue Ala ed-Dina Abu e -- amata
on bude ispunjen srd bom
. Uzme stvari, ali ne nae svjetiljku. Tada uzvikne:
'Ala ed-Dine, gdje je svjetiljka?
On odgovori:
Ja nisam ukrao. Ni ta ne znam. Ni ta nisam vidio. Nemam
nikakve obavijesti.
Ali mu kalif rekne:
O ti izdajico! Kako sam te mogao privlaiti k sebi, dok si me
ti odbacivao, tebi vjerovati, dok si me ti izdavao?
Zatim on izda zapovijed, da ga objese. Sada naelnik sie s njime u grad, dok je
izvikiva o njemu objavljivao:
Ovo je nagrada, i to najmanja nagrada za onoga, koji na jed
nome od zakonitih kalifa izvr i izdaju.
I narod se pone okupljati oko vje ala.

Tako je to sada stajalo s 'Ala ed-Dinom. Okrenimo se mi sada k Ahmedu ed-Dana
fu, 'Ala ed-Dinovu majstoru112! On je sjedio sa svojim ljudima u vrtu. I dok su
oni bili veseli i zadovoljni jedni s
112 Izraz je uzet iz obrtnikog argona, u kome je majstor egrtov adoptivni ota
c.
405
drugima, iznenada ue k njima jedan od vijenikih vodono a, poljubi Ahmedu ed-Danafu ru
ku i rekne mu:
Satnice Ahmede ed-Danafe, ti ovdje mirno sjedi , dok je
voda do la ve do grla, i ti ne zna , to se dogodilo!
O emu se radi? - upita Ahmed ed-Danaf.
A vodono a odgovori:
Tvojega su sina, kojega si ti posinio temeljem ugovora pred
Allahom, 'Ala ed-Dina, odveli na vje ala!
Ahmed ed-Danaf smjesta povie:
Kakav ti savjet zna , Hasane umane?
On odgovori:
'Ala ed-Din je nevin u toj stvari. To je opaka podvala, koju
mu je smjestio neki neprijatelj!
Sto ti dakle savjetuje ? upita opet Ahmed.
Ovaj nato:
Mi ga moramo osloboditi, ako tako ushtjedne Allah Go
spod.
Ubrzo Hasan uman ode u zatvor i rekne tamniaru:
Daj nam jednoga, koji zaslu uje smrt!
Tada mu on dadne jednoga, koji je meu svim stvorenjima izgledao najsliniji 'Ala
ed-Dinu. Njemu bude umotana glava, i Ahmed ed-Danaf ga uzme zajedno s 'Ali ez-Z
aibakom iz Kaira. Kada je dakle 'Ala ed-Din upravo bio voen k vje alima, Ahmed ed-D
anaf istupi naprijed i stavi svoju nogu na krvnikovu. Ali krvnik uzvikne:
Daj mi mjesta, da obavim svoju slu bu!
Tada Ahmed uzvikne:
Prokletnie, uzmi ovoga ovdje ovjeka i objesi njega umjesto
'Ala ed-Dina Abu e -Samata! Jer njemu se dogodila nepravda. Mi
emo Ismaela113 otkupiti ovnom.
113 Prema vjerovanju je Arapa Abraham trebao rtvovati Ismaela, a ne Isaaka.
406
V
Pripovijest o 'Ala ed-Dtnu Abu e -Samatu
Krvnik tako uzme toga ovjeka i objesi ga umjesto 'Ala ed--Dina. Zatim Ahmed ed
-Danaf i 'Ali ez-Zaibak iz Kaira uzmu 'Ala ed-Dina i odu s njime u dvoranu Ahmed
a ed-Danafa. Kada su bili u li onamo, 'Ala ed-Din rekne:
Allah ti to nagradio dobrom, moj majstore!
Nato on upita:
'Ala ed-Dine, kakvo je to djelo, koje si ti uinio? Neka Allah
ima meu bla enima ovjeka, koji je rekao: 'Ako tko ima u tebe
povjerenja, tada ga nemoj izdavati, ak ako i jesi izdajica.' Kalif ti
je ipak dao visok polo aj na svome dvoru i imenovao te je 'vjernim
pouzdanikom'. Kako si ti mogao s njime tako postupiti i ukrasti mu
njegove dragocjenosti?
-Tako mi iznad svega najuzvi enijega Allahova imena, moj majstore - odvrati 'Al
a ed-Din - to nije moje djelo. Ja u tome nemam nikakve krivnje. Ja takoer ne znam
, tko je to uinio.
Tada Ahmed ed-Danaf rekne:
Oito je samo neki neprijatelj uinio to djelo. Ali svakomu
e pojedinomu njegova djela biti naplaena. Ipak, 'Ala ed-Dine, ti
vi e ne mo e ostati u Baghdadu. Jer kraljevi od stvari ne odusta

ju, moj sine, i ako oni jednom tragaju za nekim ovjekom, tada on
ima dugotrajnu nevolju.
Kamo dakle da idem, moj majstore? - upita 'Ala ed-Din.
A Ahmed mu dadne kao odgovor:
- Odvest u te u el-Iskandariju114. To je jedan blagoslovljen grad, njegov je p
rag zelen i ivot je u njemu ugodan.
- Slu am i pokoravam se, moj majstore!
odvrati 'Ala ed--Din.
Nato Ahmed ed-Danaf rekne Hasanu Sumanu:
Pazi! Ako kalif upita za mene, tada mu odgovori: 'Iza ao je,
kako bi obavio ophodnju po zemlji.'
114 El-Iskandarija (= el-Iskandariya) je Aleksandrija.
407
Zatim on uzme 'Ala ed-Dina sa sobom i napusti grad Baghdad. Njih su dvojica i l
i, sve dok nisu do li do vinograda i vrtova. Tu sretnu dva Zidova, kalifove zakupc
e poreza, koji su bili jahali na mazgama. Ahmed ed-Danaf ih napadne:
Ovamo s uvarinom!
Kada su Zidovi upitali: - Za to mi tebi trebamo dati uva-rinu?
on im odgovori:
Ja sam uvar ove doline.
Svaki mu sada od njih dvojice dadne po sto dinara. Potom Ahmed ed-Danaf oboji
cu ubije, uzme mazge i jednu uzja i, dok drugu dadne za jahanje 'Ala ed-Dinu. Tako
oni odja e u grad Ajas115, odvedu mazge u chan i ondje provedu no. Sljedeega jutra
'Ala ed-Din proda svoju mazgu. ivotinju Ahmeda ed-Da-nafa povjeri na uvanje vratar
u toga chana. Zatim se obojica u aja koj luci ukrcaju na brod i otplove za el-Iska
ndariju. Ondje se Ahmed ed-Danaf s 'Ala ed-Dinom iskrca na kopno, pa kada su obo
jica do li na trg, upravo je jedan prekupac izvikivao duan sa stanom iza njega za d
evetstotinaipedeset dinara. 'Ala ed-Din ponudi tisuu. I prodava prihvati ponudu. P
rodavano je pak pripadalo dr avnoj riznici. Zatim 'Ala ed-Din primi pod svoje kljue
ve i otvori duan. Kada je takoer otvorio stan, nae, da je opremljen ilimima i jastuc
ima. Nadalje otkrije u njemu jednu prostoriju sa zalihama. U njoj su se nalazila
jedra i katarke, konop-ci i sanduci, vree pune staklenih perli i koljki, stremeno
vi, sjekire, kijae, no evi, kare i sline stvari, jer je raniji vlasnik bio stareti-na
r. 'Ala ed-Din Abu e - amat sada sjedne u duan, a Ahmed ed--Danaf mu rekne:
Moj sine, sada su duan i stan sa svim tim, to je u njima,
postali tvoje vlasni tvo. Tako dakle ti ostani ovdje, prodavaj i
kupuj, i ne budi nezadovoljan. Jer Allah je Uzvi eni trgovinu bla
goslovio.
On kod njega ostane jo tijekom tri dana. Ali etvrtoga dana uzme od njega opro taj
, tim to rekne:
115 Luka u Kilikiji.
408
Ostani ovdje, sve dok se ja ne stavim u pokret i dok ne
doem opet k tebi s vije u, da ti kalif dopu ta sigurnost, i dok ne
saznam, tko ti je smjestio ovu podvalu!
Zatim on opet uzme ploviti, dok nije do ao u Ajas. Ondje u chanu zaprimi mazgu,
odja i u Baghdad i sastane se s Hasanom umanom i njegovim ljudima. Kada ga je upit
ao: - Hasane, je li se kalif raspitivao o meni? - ovaj odgovori:
Ne, ti mu nijednom nisi pao na pamet.
On dakle opet ostane u kalifovoj slu bi i pone vr iti istra ivanja. Jednoga dana pri
mijeti, kako se kalif obratio veziru D a'faru i rekao mu:
Gledaj to, veziru, kako je 'Ala ed-Din postupio sa mnom!
odgovori ovaj
ti si ga bome kaznio smru na vje alima. I
zar nije bila nad njime izvr ena njegova kazna?
Kalif nato:
Veziru, ja bih volio otii i vidjeti ga kako visi. Tada mu vezir odvrati:
ini, to ti se mili, o gospodaru pravovjernih!
Kalif se dakle s vezirom D a'farom uputi na poljanu za vje anje. Ondje on podigne
svoj pogled i pogleda obje enoga. Ali je to bio jedan drugi, ne 'Ala ed-Din Abu e - a
mat, vjerni pouzdanik.
O veziru
uzvikne on - ovo uope nije 'Ala ed-Din! Ovaj upita:
Kako ti zna , da je to netko drugi? Kalif odvrati:
'Ala ed-Din je bio kratak, a ovaj tu je dugaak!
Obje eni postaje du i - rekne vezir. Ali kalif opet pone:
'Ala ed-Din je bio svijetao, a ovaj tu ima tamnu put.
409
A vezir odvrati:
Zar ti ne zna , o gospodaru pravovjernih, da smrt donosi
crnu boju?
Nato kalif zapovjedi, da se les skine s vje ala. A kada se to dogodilo, on nae n
a petama njegovih donova ispisana imena dvaju prvih kalifa116. Tada kalif rekne:
Veziru, Ala ed-Din je bio sunnit117. A ovaj tu je krivovjerac.
Neka je slava Allahu, koji poznaje skrivene stvari!
uzvikne vezir. - Mi ne zn
amo, je li taj tu 'Ala ed-Din ili netko drugi!
Sada kalif zapovjedi, neka se les pokopa. Pa po to su ga bili sahranili, 'Ala e
d-Din bude zaboravljen i posve nestane iz svakog sjeanja.
Tako daleko 'Ala ed-Din. Okrenimo se mi sada k Habzalamu Bazzazi, naelnikovu s
inu! On je bio tako dugo izjedan ljubavlju i stra u, sve dok nije umro i bio predan
prahu. Sto se pak tie robinje Jasmine, njoj se ispunilo vrijeme njezine trudnoe,
sna li su je trudovi, i ona rodi djeaia, koji je bio lijep poput Mjeseca. Slu kinje je
upitaju:
Kako e ga nazvati?
Tada ona odgovori:
Kada bi njegov otac jo bio na ivotu, on bi mu dao ime. Ali
u ga sada ja nazvati Aslanom118.
Ona ga je dojila tijekom pune dvije godine. Zatim ga je odvikla od sise, i dj
eak pone puzati i hodati. Jednoga se meutim dana dogodilo, daje njegova mati bila z
aposlena slu bom u kuhinji i da
116
To su Abu Bakr i 'Omar. ijiti katkada ispisuju ta dva imena, ili
samo
'Omarovo ime, na pete donova ili na potplate, kako bi stalno mogli po njima
gaziti.
117
Musliman, koji uz Kur'an priznaje i Sunnu, ovdje se misli: pravo
vjerni
musliman.
118
Arabizirano iz turskoga "Arslan" = "Lav".
410
V
je djeak otrao i opazio stubi te koje je vodilo prema primaoj dvorani i da se popeo u
za stube. Emir ga Chalid, koji je upravo ondje sjedio, uzme i posjedne ga na svo
je krilo i pone slaviti Gospoda za to, to je bio stvorio i oblikovao. Kada je poto
m pomnije pogledao njegovo lice, opazi, da on najvi e od svih stvorenja nalikuje A
la ed-Dinu Abu e -Samatu. Njegova gaje meutim mati Jasmin tra ila, pa kada ga nije mo
gla nai, ona se popne u primau dvoranu. Ondje ugleda emira Chalida kako sjedi i dj
eaka kako se igra na njegovu krilu. Allah je meutim probudio u emirovu srcu ljubav
prema djeaku. Kada se dakle dijete okrenulo i ugledalo svoju mater, ono se htjed
ne baciti k njoj, ali ga emir Chalid zadr i na svome krilu i rekne joj:
Doi ovamo, robinjo!
Kada je ona pri la bli e, on nastavi:
iji je sin ovaj djeak?
Ona odvrati:
To je moj sin i plod mojega srca.
Tko je njegov otac?
istra ivao je on dalje.
A ona odgovori:
Njegov je otac bio Ala ed-Din Abu e -Samat. Alije on sada
tvoj sin.
On nato:
'Ala ed-Din je bio izdajica.
Ali ona:
Neka ga nebo ouva od izdaje! Daleko to bilo, nije istina, da
bi jedan pouzdanik bio izdajica!
Tada on opet pone:
Kada ovaj djeak bude velik i kada odraste i tebe upita, tko
je njegov otac, tada mu ka i: 'Ti si sin emira Chalida, naelnika,
stra arskog vrhovnika.'
411
odvrati ona.
Zatim emir Chalid, naelnik, dadne djeaka obrezati, pone ga bri no odgajati i uzme
za njega uitelja, koji ga je poduavao u pisanju i itanju. Djeak je proitao Kur'an jed
nom i po drugiput i nauio ga je napamet. A obiavao je govoriti emiru Chalidu:
Moj
oe. - Ovaj je sada poeo prireivati borake igre i okupljati konjanike. Zatim pone odla
ziti s djeakom i uiti ga ratnikom zanatu i poka e mu, kamo treba gaati kopljem i maem,
sve dok on nije postao savr en u vite tvu i smion mladi. Tada je bio dosegao dob od et
rnaest godina, a stekao je rang emira.
Dogodilo se dakle jednoga dana, da se Aslan sastao s Ahme-dom Kamakimom Velek
radljivcem. Oni su se sprijateljili jedan s drugim, i djeak ga je slijedio u toion
icu. I gledaj, kadli Ahmed Kamakim izvadi svjetiljku s draguljima, koju je bio u
krao zajedno s kalifovim dragocjenostima, stavi je pred sebe, pone vitlati peharo
m pri njezinu svjetlu i opije se. Sada mu Aslan rekne:
Satnice, pokloni mi tu svjetiljku! Ali ovaj odvrati:
Ne mogu ti je dati.
Za to ne? - upita Aslan.
A ovaj drugi dadne kao odgovor:
Jer su ljudi zbog nje oti li u propast. Dalje Aslan upita:
Koji je ljudski ivot zbog nje bio izgubljen? Tada mu lopov ispria:
Bio je jednom jedan ovjek, koji je do ao ovamo i bio
postavljen za satnika ezdesetorice. Taj se zvao 'Ala ed-Din Abu
e -Samat, i taj je poradi nje oti ao u smrt.
Ponovo upita Aslan:
Sto se s njime dogodilo? Na koji je nain oti ao u smrt?
Ahmed odgovori:
412
- \
Ti si imao jednoga brata, koji se zvao Habzalam Bazzaza.
Kada je on postao starim esnaest godina i zrelim za brak, zamolio
je svojega oca, da mu kupi jednu robinju.
I zatim mu on ispria, to se bilo dogodilo, od poetka do kraja. Tako ga je takoer
izvijestio, kako se Habzalam Bazzaza bio razbolio i kakva se nepravda bila dogod
ila 'Ala ed-Dinu. Aslan rekne u sebi samome:
Mo da je ta robinja Jasmin moja mati. Mo da je ak 'Ala
ed-Din Abu e -Samat moj otac!
Mladi Aslan ode tu an i sretne usput satnika Ahmeda ed-Da-nafa. Kada ga je ovaj
ugledao, on uzvikne:
Slava neka je Njemu, kojemu nitko ne slii!
Moj majstore, nad ime se ti zaprepa uje ? upita ga Hasan uman.
A on odvrati:
Nad likom ovoga mladia Aslana. Jer on od svih stvorenja
najvi e slii 'Ala ed-Dinu Abu e - amatu.
Nato Ahmed ed-Danaf uzvikne:
Hej ti, Aslane!

A kada mu je ovaj dao odgovor, on ga upita:
Kako se zove tvoja mati?
Ona se zove robinja Jasmin - odgovori on.
Nato rekne Ahmed:
Aslane, imaj povjerenja i nemoj se muiti! Znaj, tvoj otac ne mo e biti nitko dru
gi nego 'Ala ed-Din Abu e -Samat. Ali, moj sine, otii najprije k svojoj materi i up
itaj je o svome ocu!
rekne mladi, odmah ode k svojoj materi i upita je.
Kada mu je meutim ona odgovorila:
Tvoj je otac emir Chalid - on uzvikne:
413
Nitko drugi nije moj otac nego Ala ed-Din Abu e - amat! Tada njegova mati zaplae i up
ita ga:
Tko ti je to ispriao, moj sine? On dadne kao odgovor:
Satnik Ahmed ed-Danaf mi je to ispriao.
Sada mu ona ispripovjedi sve, to se bilo dogodilo, i ktomu doda:
Dragi sine, sada je istina do la na svjetlost dana, a la je ot
klonjena. Znaj dakle, 'Ala ed-Din Abu e - amat je stvarno tvoj
otac, ali ne on, nego te je emir Chalid odgojio i tebe uinio svojim
sinom. Ako se ti dakle, moj sine, ponovo susretne sa satnikom
Ahmedom ed-Danafom, tada mu reci: 'Majstore, ja te preklinjem
Allahom, uzmi za mene krvnu osvetu nad ubojicom mojega oca
'Ala ed-Dina Abu e -Samata!'
Smjesta Aslan ostavi svoju mater, i ode odatle, sve dok tako nije do ao k satni
ku Ahmedu ed-Danafu. Njemu on poljubi ruku. Kada ga je ovaj upitao:
Sto ti je, A
slane? on odvrati:
Ja sada znam pouzdano, da je 'Ala ed-Din Abu e - amat
moj otac. I ja te molim, uzmi za mene krvnu osvetu nad njegovim
ubojicom!
Tko je taj, koji je ubio tvojega oca?
upita Ahmed. A mladi odgovori:
Ahmed Kamakim Velekradljivac! Ahmed upita dalje:
Tko te je o tome obavijestio? Aslan odvrati:
Ja sam vidio kod njega svjetiljku s draguljima, koja je bila
nestala zajedno s kalifovim dragocjenostima. Tada sam ga zamo
lio, da mi pokloni tu svjetiljku. On meutim nije htio to uiniti,
nego je rekao: 'Poradi nje su bili izgubljeni ljudski ivoti.' I zatim
414
mi je ispriao, da je on bio taj, koji je provalio u palau i ukrao te stvari i sakr
io ih u kui mojega oca.
Nato Ahmed ed-Danaf rekne:
- Kada bude vidio, da emir Chalid, naelnik, oblai svoju bojnu opremu, tada ga za
moli, neka tebi takoer obue jednu opremu. Pa kada zatim izae s njime i pred gospodar
om pravovjernih izvede neko smiono djelo, i kada ti kalif zatim rekne: 'Izmoli se
bi od mene neku milost, Aslane!', tada mu ti reci: 'Molim od tebe tu milost, da
uzme krvnu osvetu za mojega oca nad njegovim ubojicom.' On e ti rei: 'Tvoj otac bom
e jo
ivi, emir Chalid, naelnik!' Ti mu meutim reci: 'Moj je otac 'Ala ed-Din Abu e -Sa
mat. Emir Chalid ima samo toliko daleko pravo na mene, jer me je odgojio.' I zat
im mu ispriaj sve, to si do ivio s Ahmedom Kamakimom Velekradljivcem. Naposljetku ga
zamoli: 'O gospodaru pravovjernih, daj da ga se pretra i.' Tada u ti ja izvui svjet
iljku iz njegova d epa!
- Slu am i pokoravam se! - rekne Aslan i ode. Naie na emira Chalida, ba kada se o
n bio opremio, kako bi se uputio u kalifovu Vijenicu. Tako mu on dakle rekne:
- Ja te molim, obuci takoer meni bojnu opremu i povedi me sa sobom u kalifovu
Vijenicu!
Emir mu dadne opremu i povede ga sa sobom u Vijenicu. Nato kalif izae sa svojim
trupama van ispred grada. Ondje budu podignuti paviljoni i atori, trupe se razvr
staju u redove i izau s kuglom za nabijanje i batovima. Igra zapone, tim to je jeda
n konjanik kuglu udario batom, dok ju je jedan drugi njemu udarcem vratio natrag
. Meu trupama se meutim nalazio jedan uhoda, koji je bio podmien, kako bi ubio kali
fa. On uzme kuglu i pogodi je batom, tim to je naciljao u kalifovo lice. Ali gled
aj ovo, Aslan je dohvati, tako da nije pogodila kalifa, i odbije je natrag prema
onomu, tko ju je bio bacio. Njega kugla pogodi meu ramena, tako da je ovjek pao n
a zemlju.
Neka te Allah blagoslovi, Aslane! - uzvikne kalif.
415
Nato svi sja e i sjednu na stolice. Sada kalif zapovjedi, da dovedu ovjeka, koji
je bio bacio kuglu. Kada je ovaj stajao pred njime, on ga upita:
Tko te je naveo na taj in? Jesi li ti neprijatelj ili prijatelj?
Ovaj odgovori:
Ja sam neprijatelj, i imao sam namjeru, da te ubijem.
Zbog kojeg razloga?
upita kalif.
Zar ti nisi dakle musliman?
Ne
odgovori ovjek
ja sam rafidit119.
Tada kalif izda zapovijed, da ga se ubije. Aslanu meutim rekne:
Izmoli sebi od mene neku milost!
Mladi nato odvrati:
Ja molim od tebe tu milost, da uzme za mojega oca krvnu
osvetu nad njegovim ubojicom.
Tada kalif rekne:
- Tvoj otac bome ivi i stoji na obje svoje noge!
- Tko je dakle moj otac? - upita Aslan.
Emir Chalid, naelnik
odgovori kalif.
pone opet Aslan Taj je moj otac samo utoliko, to me je
on odgojio. Moj pravi otac je 'Ala ed--Din Abu e - amat!
Onda je tvoj otac bio izdajica - uzvikne kalif.
Ali mladi odvrati:
O gospodaru pravovjernih, daleko to bilo da bi pouzdanik
bio izdajica! U emu te je dakle on izdao?
119 Pripadnik heretike sljedbe, koja kalife Abu Bakra i 'Omara dr i uzurpatorim
a.
416
I
V
- On mi je ukrao moju haljinu i dragocjenosti, koje su uz nju bile - rekne ka
lif.
- O gospodaru pravovjernih dadne Aslan kao odgovor
daleko to bilo, da bi moj
otac bio izdajica! Ali, visoki gospodaru, kada ti je bila nestala tvoja haljina
i tebi zatim opet bila donesena, jesi li tada vidio, da ti se vratila takoer svje
tiljka?
Kalif rekne:
- Nju nismo na li!
- Ja sam je vidio kod Ahmeda Kamakima uzvikne Aslan
i ja sam ga za nju zamoli
o. Ali mi je on nije htio dati, nego je rekao: 'Zbog nje su bili izgubljeni ljud
ski ivoti.' I on mi je ispriao, kako je Habzalam Bazzaza, sin emira Chalida, posta
o bolesnim zbog ljubavi prema robinji Jasmini, i kako je on sam bio osloboen iz l
anaca, da, priznao mi je, da je on bio taj, koji je ukrao haljinu i svjetiljku.
Ti meutim, o gospodaru pravovjernih, uzmi krvnu osvetu za mojega oca nad njegovim
ubojicom!
Tada kalif zapovijedi:
- Pograbite Ahmeda Kamakima! Zapovijed bude izvr ena. Zatim on upita:
- Gdje je satnik Ahmed ed-Danaf?
Takoer taj bude doveden pred njega. Njemu kalif zapovjedi:
Pretra i Kamakima!
Tada on segne svojom rukom u kradljivev d ep i izvue iz njega svjetiljku s dragul
jima.
Ovamo s tobom, ti lopove! - krikne kalif. - Odakle ti ima
ovu svjetiljku?
On odgovori:
- Ja sam je kupio, o gospodaru pravovjernih! Kalif upita dalje:
- Gdje sije kupio? I tko je u stanju, da ne to takvo tebi proda?
417
Zatim ga stanu udarati, sve dok nije priznao, da je on bio taj, koji je bio u
krao haljinu i svjetiljku. Nato kalif rekne:
Kako si mogao poiniti to djelo, ti nitkove, kojim si 'Ala ed-Dina Abu e -Samata, vjernoga pouzdanika, otjerao u smrt!
Sada kalif zapovjedi, da se njega i naelnika stavi u zatvor. Ali naelnik uzvikn
e:
Meni se dogaa nepravda, o gospodaru pravovjernih! Ti si
mi zapovjedio, da ga dadnem objesiti, a ja nisam imao nikakve
obavijesti o ovoj opakoj podvali. Jer taj je plan skovan izmeu
stare i Ahmeda Kamakima i moje ene, ja o tome ni ta ne znam.
Prizivam tvoju za titu, Aslane!
Tada Aslan ulo i kod kalifa zamolbu za njega. Kada je gospodar pravovjernih zat
im upitao dalje: Sto je Allah uinio s materom ovoga djeaka?
Chalid rekne:
- Ona je kod mene.
- Zapovijedam ti odvrati vladar da ti zapovjedi svojoj eni, da joj opet obue nje
zinu vlastitu odjeu i da joj vrati njezin nakit i da je postavi u njezin raniji o
tmjeni polo aj, nadalje, da ti skine peat s 'Ala ed-Dinove kue i da njegov imetak i d
obra vrati natrag njegovu sinu.
rekne naelnik.
Zatim on ode i izda zapovijed svojoj eni. Ona obue Aslanovoj materi njezinu vla
stitu odjeu, dok je on skinuo peat s 'Ala ed-Dinove kue i kljueve predao mladiu. Nato
kalif rekne:
Izmoli sebi od mene neku milost, Aslane!
Molim sebi kao milost od tebe, da me opet sjedini s mojim
ocem!
Tada kalif zaplae i rekne:
Vjerojatno je tvoj otac bio taj, koji je bio obje en, i koji je
umro. Ali, tako mi mojih predaka, tko mi donese sretnu vijest, da
je on jo na ivotu, njemu u dati sve, to eli!
418
Sada istupi naprijed Ahmed ed-Danaf, poljubi pred njim tlo i rekne:
Dozvoli mi neka njenost, o gospodaru pravovjernih!
Neka ti ona bude dozvoljena!
odgovori kalif. A Ahmed nastavi:
Ja ti donosim veselu vijest, da je Ala ed-Din Abu e -Samat,
vjerni pouzdanik, dobro i na ivotu.
Kada je kalif uzviknuo: - to ti to govori ? - Ahmed rekne dalje:
Tako mi tvoje glave, moje su rijei istinite! Ja sam dao da
jedan drugi umjesto njega doe pod vje ala, jedan od onih, koji su
smrt zaslu ili, a njega sam odveo u el-Iskandariju. Ondje sam mu
otvorio staretinarnicu.
Sada kalif rekne:
Zapovijedam ti, da ga dovede .
odgovori on.
Nato kalif zapovjedi, da mu se urui desettisua dinara, i Ahmed se dadne na put
prema el-Iskandariji.
Okrenimo se mi sada od Aslana k njegovu ocu Ala ed-Dinu Abu e - amatu! Taj je u m
euvremenu rasprodao sve, to je bilo u njegovu duanu. Samo mu je jo malo stvari ostal
o, a meu njima jedna ko nata kesa. Kada je stresao ovu kesu, ispadne iz nje jedan b
ru eni kamen, tako velik, da je ispunjavao aku. Taj je bio privr en o zlatni lanac i im
ao je pet ploha, na kojima su bila urezana arobna imena i magijski znakovi, koji
su izgledali poput mravljih tragova. On protrlja tih pet ploha120. Ali mu nitko
ne dadne odgovor. Tako on rekne u sebi samome:
To je zacijelo samo ahat!121 - i objesi ga u duanu. U tome
je trenutku tuda upravo prolazio neki konzul122, idui svojim
120
Dakako: da vidi, hoe li se posredstvom toga pojaviti duh te arolije.
121
To znai s prirodnim crtama.
122
To jest: otmjen Europljanin. Budui da su konzuli u zemljama Istok
a bili
poznati kao zastupnici znaajnijih europskih dr ava, naziv se poeo prenositi i
na druge bogate ljude sa Zapada.
419
putem. On pogleda, opazi kamen kako ondje visi i sjedne u Ala ed-Dinov duan, tim t
o je rekao:
Moj gospodaru, je li ovaj kamen na prodaju?
, Sve, to ja ovdje imam, je na prodaju - odgovori ovaj. Konzul upita:
Hoe li mi ga prodati za osamdesettisua dinara? 'Ala ed-Din odvrati:
Ponudi vi e! Nato drugi:
Hoe li mi ga prodati za stotisua dinara? 'Ala ed-Din rekne:
Prodajem ti ga za stotisua dinara. Izbroj mi novac! Sada konzul pone:
Ja ne mogu nositi uza se jednu takvu svotu. Jer u el-Iskandariji ima kradljivaca i nitkova. Doi sa mnom na moj brod.
Zatim u ti dati novac, ktomu jedan sve anj angora-vune, jedan
sve anj atlasa, jedan sve anj bar una i jedan sve anj ohe.
'Ala ed-Din se podigne i zakljua duan, po to je kamen bio dao strancu. Klju preda
svom susjedu s rijeima:
Uzmi ovaj klju i uvaj ga, dok ja s ovim konzulom idem na
brod, tako dugo kod sebe, sve dok se ja ne vratim natrag s novcem
za svoj kamen. Ako ja meutim budem dugo izbivao i ako u
meuvremenu satnik Ahmed ed-Danaf, koji mi je ovdje priredio
moje sjedi te, doe k tebi, tada mu daj klju i reci mu, kako stvar
stoji.
Zatim se uputi s konzulom prema brodu. Kada su do li na palubu, konzul mu posta
vi stolicu i ponudi mu neka sjedne. Zatim uzvikne:
Donesite novac!
I sada mu on izbroji cijenu i dadne mu takoer jo onih pet sve anja, koje mu je bi
o obeao. Naposljetku on rekne:
420
Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e - amatu
- Moj gospodaru, obraduj me, tim to primi jedan zalogaj ili
jedan gutljaj vode!
'Ala ed-Din odvrati:
Ako ima vode, daj mi da se napijem!
Tada konzul naredi da se donese erbet, ali je u njemu bila bunika. Kada ga je
'Ala ed-Din ispio, on padne na lea. Odmah mornari skinu mostie, postave poluge za
odguravanje i razapnu jedra. Vjetar im je bio povoljan, sve dok nisu do li na otvo
reno more. Tada kapetan zapovjedi, da se 'Ala ed-Dina iz kabine donese gore. To
se dogodi, i zatim mu dadnu da udahne protusred-stvo protiv bunike. 'Ala ed-Din
otvori oi i upita:
Gdje sam ja?
Kapetan uzvikne:
Ti si ovdje kod mene, svezan i pod paskom. Da si prije ak i
e e bio govorio: 'Ponudi vi e!', ja bih ti nudio sve vi e.
Koje je tvoje zanimanje? - upita 'Ala ed-Din.
A ovaj odgovori:
Ja sam kapetan, i namjeravam te odvesti k miljenici svojega
srca.
Dok su oni jo tako razgovarali jedan s drugim, doe iznenada na obzor neki brod
s etrdeset muslimanskih trgovaca. Kapetan ih napadne svojim brodom, i dadne bacit
i akije na njihov brod. Zatim prijee na palubu sa svojim ljudima, brod opljaka i od
vue ga sa sobom kao plijen u grad Genovu. Ondje kapetan, koji je imao uza se 'Ala
ed-Dina, ode k vratima jedne palae, koja su vodila prema moru. Kroz njih izae van
neka velom pokrivena dama i upita:
Jesi li donio arobni kamen i doveo njegova vlasnika? Kada je on odgovorio:
Sa mno
m su ona nastavi:
Daj mi kamen!
On joj ga dadne, vrati se natrag u luku i ispali topove kao znak svojega sret
nog povratka. Tada kralj toga grada sazna, da se ovaj kapetan vratio, i tako on
izae, kako bi ga pozdravio. On ga upita:
421
Kakvo je bilo tvoje putovanje?
Tada kapetan odgovori:
Bilo je vrlo dobro. Zarobio sam jedan brod sa etrdesetijednim muslimanskim trgovcem.
Kralj nastavi:
Iskrcaj ih u luci!
Tada kapetan dadne da ih okovane izvedu na kopno, meu njima takoer 'Ala ed-Dina
. Sada kralj i kapetan pojase dalje, dok su dali da zarobljenici idu ispred njih
pje ice, sve dok nisu do li u dr avnu vijenicu. Ondje sjednu i dadnu predvesti prvog z
arobljenika.
Odakle si ti, muslimane? - upita kralj.
Kada je ovaj odgovorio:
Iz el-Iskandarije
on nastavi:
Krvnice, pogubi ga!
Tada ga krvnik pogodi maem i odrubi mu glavu. Isto su tako pro li drugi i trei i
ostali, sve dok ih nije bilo ubijeno etrdeset i dok nije od svih preostao kao pos
ljednji jo samo 'Ala ed-Din. On je morao slu ati njihove uzdahe i sada je rekao u s
ebi samome:
Sada neka ti Allah bude milostiv, 'Ala ed-Dine! Tvoj je ivot
pri kraju.
Kada gaje kralj upitao: A ti, iz koje si ti zemlje?
on odgovori:
Iz el-Iskandarije. Tada kralj uzvikne:
Krvnice, odrubi mu glavu!
Ve je krvnik podigao svoju ruku s maem i htio 'Ala ed-Dinu presjei vrat, kadli i
znenada stupi pred kralja jedna stara ena dostojanstvena izgleda. On se podigne n
joj u ast. Zatim ona rekne:
O kralju, zar ti ja nisam rekla, kada kapetan doe sa za
robljenicima, da se tada sjeti samostana sa jednim ili dva zaro
bljenika, kako bi slu ili u crkvi?
422
Kralj joj dadne kao odgovor:
asna majko, da si do la samo jedan as prije! Ipak uzmi
jvoga jednog zarobljenika, koji je jo preostao!
Tada se ona okrene k 'Ala ed-Dinu i rekne mu:
Hoe li slu iti u crkvi, ili trebam dopustiti da te kralj ubije?
Hou slu iti u crkvi odgovori on.
Tako ga ona primi, napusti s njime dr avnu vijenicu i uputi se u crkvu. Sada 'Al
a ed-Din upita:
Kakvu ja slu bu trebam obavljati?
Ona odgovori:
Mora ustajati ranim jutrom. Zatim mora uzeti pet mazgi i
s njima otii u umu, da ondje nasijee suhih drva za lo enje. Njih

mora usitniti i odnijeti u samostansku kuhinju. Potom mora
podii ilime, pomesti i obrisati mramorne ploe i opet polo iti
cilime, kako su le ali prije. Zatim mora uzeti pola ardebba123
p enice, izvijati ga, smljeti i zamijesiti i prirediti dvopek za
samostan. Zatim mora uzeti jednu vebu124 lee, oistiti je, smljeti
runim mlincem i skuhati. Zatim mora napuniti etiri vodoskoka,
nakon to vodu donese u bavama. I zatim mora napuniti trislai ezdeset drvenih lonia, tim to e u njih zamoiti dvopek i
preko toga preliti juhu od lee, i mora svakomu redovniku i patrijarhu odnijeti po jedan loni.
Daj mi natrag kralja i pusti ga da me ubije. To e za mene
biti lak e nego ta rabota!
Ali stara nastavi:
Ako bude vjerno obavljao slu bu, kojom si obvezan,
umaknuti e smrti. Ako je meutim ne bude ispravno izvr avao,
tada u pustiti kralja da te ubije.
123
Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra.
124
Vebe = tridesetitri litre.
423
Ala ed-Din je sada tu sjedio, pritisnut brigama. U crkvi je meutim bilo deset
slijepih bogalja. Jedan mu od njih rekne:
Donesi mi lonac!
Tada mu on donese lonac, a slijepac obavi u njega svoju nu du. Zatim mu rekne:
Baci govno!
Kada je 'Ala ed-Din to uinio, slijepac rekne:
Mesija te blagoslovio, ti slugo crkve! Ali odjednom doe stara i uzvikne:
Za to nisi u crkvi obavio svoju slu bu? On odgovori:
Koliko ja to imam ruku, da bih bio u stanju izvr iti sav taj posao?
Ti budalo
rekne ona
ja sam te ipak dovela ovamo na posao!
Ali tiho doda:
Moj sine, uzmi ovu palicu
ta je bila od mjedi i imala je na vrhu kri - izai na
ulicu, pa kada te sretne naelnik stra e ovoga grada, ti mu reci: 'Pozivam te u slu bu
crkvi za ljubav Gospoda na ega, Mesije!' On ti nee smjeti proturjeiti, i tako mu da
j da uzima p enicu, vija, melje, sipa kroza sito, mijesi i od toga priprema dvopek
. Ako ti se itko bude protivio, istui ga. Nikoga se ne boj!
Slu am i pokoravam se! - odgovori on i uini, kako je ona bila rekla.
On je neprestano prisiljavao na slu bu veliko i malo, tijekom sedamnaest godina
.
Kada je dakle jednoga dana sjedio u crkvi, iznenada opet doe stara i rekne mu:
Izai van iz samostana!
424
Pripovijest o 'Aid ed-Dtnu Abu e -Samatu
Kamo da odem? - upita on.
Ona odgovori:
- Provedi no u nekoj krmi ili kod nekoga od svojih prijate
lja!
On iznova upita:
Za to me alje van iz crkve?
A ona mu tada odvrati:
Znaj, Husn Marjam125, ki kralja Juhanne126, vladara ovoga
grada, namjerava doi u crkvu, kako bi hodoastila, pa ne prilii,
da joj itko bude na putu!
On se prividno pokori njezinim rijeima, i pred njezinim oima napusti crkvu. Ali
u svojoj nutrini rekne:
Slii li ta princeza na im enama ili je ljep a nego one? Ja

neu prije odlaziti, sve dok si je nisam pogledao!
Tako se on dakle sakrije u stanovitoj komori, koja je imala jedan prozor okre
nut prema crkvi. Dok je sada odande gledao prema crkvi, ue princeza. I on baci na
nju jedan pogled, koji je u njemu ostavio za sobom tisuu uzdaha. Jer vidio je, d
a ona slii U tapu, koji zrai iz oblaka. A uz nju je bila neka mlada dama..."
zapoela po Kraljevom dopu tenju.
125
"Ljepota Marije", to jest: "Marijina Ljepota".
126
"Juhanna" je kr ansko-arapski oblik za "Ivan" - Johannes.
425
U'1-U
*S'*3* W"J ou (l
Ali kada je poela
dvjestai ezdesetiprva no
2 C
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Ala ed-Din, dok je gledao princez
u, ugledao uz nju neku mladu damu, kojoj je ona rekla:
Ti si me razvedrila, Zubaido!
Sada 'Ala ed-Din pozornije pogleda tu damu i prepozna u njoj svoju enu Zubaidu
Lutnjisticu, koja je ipak ve odavno bila umrla. Princeza zatim Zubaidi dalje rek
ne:
Hajde, odsviraj nam na lutnji neku glazbenu dionicu!
Ali joj ova dadne kao odgovor:
Ne mogu ti odsvirati nikakvu dionicu, prije nego to mi
ispuni moju elju i dopusti ono, to si mi obeala.
Sto sam ti ja to obeala?
upita princeza.
A ova odvrati:
Ti si mi obeala, da e me opet sjediniti s mojim mu em
"Ala ed-Dinom Abu e -Samatom, vjernim pouzdanikom127.
Tada rekne princeza:
127 Posrijedi je dakako slu beni naslov na eg junaka.
427
Dvjestaikzdesetiprpa no
Zubaido, imaj povjerenja i nemoj se muiti! Odsviraj nam
jednu dionicu u znak zahvalnosti za na e ponovno sjedinjenje s
tvojim mu em 'Ala ed-Dinom.
- Gdje je on to? - upita dama. Princeza joj odgovori:
- On je u onoj ondje komori, i on slu a, to mi govorimo.
Tada ona zasvira na lutnji stanovitu dionicu i zapjeva, da bi ak i najtvri kame
n poskoio od radosti. Ali, kada je 'Ala ed-Din to uo, pobudi se e nja u njegovim grud
ima, on se srui van iz komore, pojuri prema njima dvjema i zagrli svoju enu Zubaid
u Lutnjisticu. Takoer ona prepozna njega. Tada se priviju jedno uz drugo i padnu
onesvije eni na tlo. Sada prie princeza Husn Marjam, po kropi ih ru inom vodom i prizove
ih natrag k svijesti. Zatim rekne:
Allah vas je ponovo sjedinio!
Posredstvom tvojega prijateljstva, visoka gospodarice! -
doda 'Ala ed-Din.

Zatim se okrene k svojoj eni Zubaidi Lutnjistici i rekne joj:
- Ti si ipak bila umrla, Zubaido, i mi smo te polo ili u grob! Kako si to opet
postala iva i do la na ovo mjesto?
- O moj gospodaru - dadne ona kao odgovor - ja nisam stvarno umrla, nego me j
e pograbio stanoviti moan d inn iz svijeta duhova i doletio sa mnom na ovo mjesto.
Ta meutim, koju ste vi pokopali, je bila izvjesna d innica. Ona je uzela na sebe mo
j lik i napravila se mrtvom. Ali, nakon to ste je vi bili sahranili, ona je prova
lila grob, iza la iz njega van i uputila se opet u slu bu k svojoj gospodarici Husni
Marjami, kraljevoj keri. Ja sam meutim sama bila kao omamljena, a kada sam otvori
la svoje oi, vidjela sam sebe pred Husnom Marjamom, ovom ovdje princezom. Upitala
sam je: 'Za to si me ti dala donijeti ovamo?' Tada mi je ona odvratila: 'Meni je
ve odavno predodreeno, da se vjenam s tvojim mu em 'Ala ed-Dinom Abu e - amatom. Hoe
dakle,
428
li
)
Pripovijest o }AIA ed-Dinu Abu e -Samtu
Zubaido, mene prihvatiti, kako bih ja bila pokraj tebe njegovom enom? Zatim bi tr
ebala jedna no pripadati meni, a druga tebi.' Slu am i pokoravam se, o gospodarice!
' rekla sam ja 'ali reci, gdje je moj mu ?' Ona je odgovorila: 'Na njegovu elu stoj
i napisano, to mu je Allah odredio. im se na njemu ispuni, to mu stoji na elu, on mo
ra neizostavno doi ovamo. Mi emo se tje iti zbog rastanka s njime pjesmama i sviranj
em na lutnji, sve dok nas Allah s njime ne sjedini.' Tako sam ja, eto, cijelo ov
o vrijeme ostala kod nje, sve dok nas Allah nije zajedno doveo ovamo u ovu crkvu
.
Nato se njemu obrati Husn Marjam s rijeima:
Moj gospodaru 'Ala ed-Dine, prihvaa li me ti za enu i eli li mi biti suprug?
Visoka gospodarice - rekne on
ja sam musliman, a ti si kr anka! Kako se mogu o eni
ti tobom?
Tada ona uzvikne:
Neka me od toga sauva Allah, da bi ja bila neka nevjerni
ca! Ne, ja sam muslimanka. Ve se od prije osamnaest godina vr
sto pridr avam islamske vjere, i slobodna sam od svakoga vjero
vanja, koje bi proturijeilo muslimanskomu.
Ali on nastavi:
Ja bih se volio vratiti natrag u svoj zaviaj.
Znaj
odvrati ona
ja vidim na tvome elu zapisane stvari, koje ti mora prvo ispun
iti, prije nego to doe na svoj cilj. Raduj se takoer, o 'Ala ed-Dine, to ti je roen je
dan sin, po imenu Aslan. On sada sjedi kod kalifa na tvome mjestu, a dosegao je
dob od osamnaest godina. I znaj nadalje, da je istina do la na svjetlo dana, a la o
tklonjena. Jer gospodar je pravovjernih digao veo s onoga, koji je ukrao kalifov
e dragocjenosti. Taj je Ahmed Kamakim Velekradljivac, lupe , i on sada uhvaen i oko
van sjedi u tamnici. I dalje saznaj, da sam ja bila ta, koja ti je bila poslala a
robni kamen. Stavila sam ga u ko natu kesu, koja je bila u duanu. Ja sam ta, koja j
e poslala k tebi kapetana, da dovede tebe i donese kamen. uj dakle, taj je kapeta
n bio obuzet ljubavlju
429
Dvjestai ezdesetiprpa no
prema meni i trudio se oko moje naklonosti. Ja sam se meutim sustezala od toga da
mu dam, dapae sam mu rekla: 'Neu ti se podati prije nego to mi donese arobni kamen i
dovede njegova vlasnika.' Dala sam mu sto kesa punih novca i odaslala ga u liku
trgovca, dok je on ipak jedan kapetan. Kada su te zatim htjeli odvesti u smrt, p
o to je ve bilo smaknuto etrdeset zarobljenika, ja sam poslala onu staru.
Allah te nagradio umjesto nas svakim dobrom! Izvrsno si
postupila.
Nato Husn Marjam obnovi pred njim svoje islamsko oitovanje vjere. Pa kada je o
n postao sigurnim u istinitost njezinih rijei, on joj rekne:
Izvijesti me o moima toga arobnog kamena i reci mi,
odakle on potjee!
Nato mu ona ispripovjedi:
Taj kamen potjee iz stanovitoga zaaranog blaga, i on po
sjeduje pet moi, koje e nam biti od koristi u svoje vrijeme, kada
ih budemo ustrebali. Moja je baka, mati mojega oca, bila arobnica, koja je umjela tumaiti tajne znakove i koja je pronalazila
skrivena blaga. Tako je takoer ovaj arobni kamen do ao u na
posjed iz izvjesnog blaga. Kada sam ja bila odrasla i dosegla dob od
etrnaest godina, proitala sam Evanelje i druge Svete Spise, i
na la sam pritom ime Muhammedovo - neka Ga Allah blagoslovi
i neka Ga pozdravi - proitala sam naime etiri knjige, Toru128,
Evanelje129, Psalme i Kur'an. Tada sam povjerovala u Muhammeda i prihvatila Islam. Jer postala sam u svojoj pameti vrsto
uvjerenom, da nitko nije dostojan obo avanja osim Allaha
Uzvi enoga, i da se Gospodaru svijeta dopada samo islamska vjera.
Moja mi je baka, kada se bila razboljela, dala taj kamen i uputila
me u njegovih pet moi. A prije nego to je umrla, moj joj otac
128
Pet knjiga Mojsijevih.
129
"Tora i Evanelje" esto = "Stari i Novi Zavjet".
430
V
Pripovijest o }AIA ed-Dinu Abu e -Samdtu
rekao: 'Baci za mene jednu geomantiku figuru i pogledaj, kako e se zavr iti moj udes
i to e mi se dogoditi!' Tada je ona prorekla, da e daleki130 umrijeti, ubijen od j
ednoga zarobljenika, koji e doi iz el-Iskandarije. Tada se moj otac zakleo, da e da
ti smaknuti svakog zarobljenika, koji odande doe, a upoznao je s time takoer kapet
ana, tim to je dodao: 'Ti mora bez iznimke sve muslimanske lae napasti i zarobiti,
a ako nae nekoga iz el-Iskandarije, tada ga mora ubiti ili dovesti k meni.' Kapetan
se pokoravao njegovoj zapovijedi, sve dok on nije naposljetku toliko mnogo ljud
i pobio, koliko je imao kose na svojoj glavi. Zatim je moja baka umrla. Sada sam
se ja dala na to, da bacim jednu geomantiku figuru, jer sam promislila u sebi i
rekla: 'Voljela bih znati, tko e se sa mnom vjenati.' Tada mi je bilo objavljeno,
da se nitko drugi nee sa mnom vjenati nego ovjek po imenu Ala ed--Din Abu e -Samat, v
jerni pouzdanik. Ja sam se nad time zaudila, i ekala sam, sve dok nije proteklo vr
ijeme i dok se nisam s tobom sastala.
'Ala ed-Din joj dakle dadne brani zavjet i ktomu doda:
Ja bih se volio vratiti u svoj zaviaj.
Ako je to tvoja volja
dadne ona kao odgovor
tada doi sa mnom!
Nato ga ona uzme sa sobom i sakrije ga u jednu odaju svoje palae. Po to je zatim
bila u la k svojemu ocu, on joj rekne:
Draga keri, ja sam danas vrlo utuen. Sjedni k meni, da se
s tobom kroz pie malo razvedrim!
Tada ona sjedne k njemu, dadne donijeti stol s vinom, pone mu puniti pehar i p
ru ati mu vino, sve dok on nije izgubio jasnu prisebnost. Nato mu u jedan pehar st
avi buniku, on ispije pehar i padne na lea. Sada ona ode k 'Ala ed-Dinu, izvede g
a iz odaje van i rekne mu:
130 Ta se rije rabi, da bi se izbjegao zao predznak, ali je baka pri tome d
akako mislila na kralja.
431
Dvjestaikzdesetiprva no
Hajde, podigni se! Tvoj protivnik le i ispru en. Uini s
njime, to hoe . Ja sam ga opila i omamila bunikom. 'Ala ed-Din
prie, a kada ga je vidio kako le i omamljen, vrsto mu sve e ruke
na lea i stavi mu na noge lance. Zatim mu dadne protusredstvo
protiv bunike, i kralj od toga opet doe k sebi. Kada je dakle taj
do ao k sebi, ugleda 'Ala ed-Dina i svoju vlastitu ker kako sjedi na

njegovim grudima, i on tada uzvikne:
Moja keri, zar ti tako postupa sa mnom?
Ona mu odvrati:
Ako sam ja stvarno tvoja ki, tada postani muslimanom. Jer
ja sam postala muslimankom. Meni se objavila istina i ja sam je pri
hvatila. Ali takoer i la , i ja sam je odbacila. Sebe sam predala
Allahu, Gospodaru svjetova. Slobodna sam od svakoga vjerovanja,
koje proturijei Islamu, na ovome i na onome svijetu. Ako ti sada
hoe postati muslimanom, vrlo rado! Ako ne, tada je bolje, da bu
de ubijen, nego da ostane na ivotu.
'Ala ed-Din ga takoer opomene. Ali se on protivio i ostajao tvrdokornim. Tada
'Ala ed-Din trgne bode i presjee mu grkljan, od ile do ile. Zatim napi e na jedan list
, to se bilo zbilo, i polo i mu ga na elo. Zatim uzme sa sobom, to ne optereuje, a ipa
k je od velike vrijednosti. I oboje napuste palau i upute se u crkvu. Ondje princ
eza izvadi arobni kamen, polo i svoju ruku na stranu, na kojoj je bila odslikana po
stelja, i protrlja je. Tada odjednom bude pred njom postavljena postelja. Ona se
popne na nju, a 'Ala ed-Din i njegova ena Zubaida Lutnjistica uine to isto. Sada
princeza pone:
Tako ti onoga, to stoji zapisano na ovome kamenu, tako ti
arobnih imena i magijskih znakova i znanstvenih slova, podigni se
s nama, o posteljo!
Tada se postelja s njima podigla i tako je letjela kroz zrak sve do jedne dol
ine, u kojoj nije bilo nikakva raslinja. Sada ona digne prema gore druge etiri pl
ohe toga kamena, a onu sa slikom postelje okrene k zemlji. Tada se postelja spus
ti s njima na zemlju.
432
Nato ona okrene k sebi plohu, na kojoj je bila nacrtana slika jednoga rasko nog ato
ra, i protrlja je, tim to je rekla:
Neka u ovoj dolini bude podignut rasko an ator!
Tada se podigne pred njima rasko an ator, i oni sjednu u njega. Ta je dolina bil
a pusta. U njoj nije bilo nijedne biljke, nikakve vode. Zato ona okrene etiri dru
ge plohe kamena prema gore i rekne:
Tako ti imena Allahova, ovdje trebaju rasti drveta i uz njih
treba tei rijeka!
Smjesta iznikne drvee, a uz njega potee rijeka, koja je umila i buala poput valov
a na moru. U njoj oni obave abdest, pomole se i napiju se od njegove vode. I ope
t ona okrene tri druge strane arobnog kamena, sve dok nije do la do plohe, na kojoj
se nalazila slika jednoga stola. Ona rekne:
Tako ti Allahova imena, neka bude prostrt stol!
Tada pred njima bude prostrt stol, na kome su le ala svakovrsna ukusna jela. On
i dakle ponu jesti i piti, i budu veseli i u dobru raspolo enju.
U meuvremenu je pak bio do ao kraljev sin, kako bi probudio svojega oca. Tada ga
nae mrtva, i nae takoer list, koji je 'Ala ed-Din bio napisao. Njega on proita, i t
ako sazna, to je na njemu stajalo. Odmah potra i svoju sestru, pa kada je nije na ao,
ode k staroj u crkvu. im ju je ondje susreo, upita je o svojoj sestri. Ali mu on
a dadne kao odgovor:
- Od juer je nisam vi e vidjela! Tada on po uri k trupama i dovikne im:
- Na konje, vi konjanici!
On im ispria, to se bilo dogodilo, i zatim konjanici uzja u i pojasu odatle, sve
dok se nisu pribli ili onomu rasko nom atoru. Tada Husn Marjam ugleda iznenada oblak
pra ine, koji je zastro svijet svojim velom. Ali kada se popeo i razi ao, iz njega i
zae njezin brat s trupama. Oni poviu:
433
Dvjestai ezdesetiprva no
- Kamo kanite bje ati, kada smo vam mi ipak na tragu? Princeza upita 'Ala ed-Dina
:
Kako vrsto stoje tvoje noge u borbi?

On odgovori:
Kao drveni klin u mekinjama! Ja se ne umijem braniti u
borbi, ne znam ni ta niti o maevima ni o kopljima.
Tada ona izvue arobni kamen i protrlja povr inu, na kojoj je bio odslikan konj sa
svojim konjanikom. Iznenada se iz pustinje pojavi neki konjanik. Taj se borio s
njima bez prekida i udarao po njima maem, sve dok nije bio slomio njihov otpor i
otjerao ih.
Sada princeza rekne 'Ala ed-Dinu:
Kani li putovati za Kairo ili za el-Iskandariju?
Za el-Iskandariju - dadne on kao odgovor.
Tada se oni opet popnu na postelju. Ona nad njome izgovori arobnu formulu, i t
ako postelja zave e s njima kroz zrak, i u trenutku su ve mogli sii kod el-Iskandari
je. 'Ala ed-Din odvede ene u jednu peinu, ode u grad i donese im odande haljine, k
oje im obue. Zatim se s njima uputi u svoj duan i odvede ih u svoj stan. Kada je z
atim iza ao, da im kupi jela za ruak, odjednom susretne satnika Ahmeda ed-Danafa, k
oji je upravo do ao iz Ba-ghdada. On ga ugleda na ulici, primi ga otvorenih ruku,
pozdravi ga i nazove mu dobrodo licu. Satnik mu Ahmed ed-Danaf prenese veselu vije
st o njegovu sinu Aslanu, koji je netom dosegao svoju dvadesetu godinu ivota. Sa
svoje strane opet 'Ala ed-Din ispripo-vjedi satniku sve, to je bio do ivio, od poetk
a do kraja. Zatim ga odvede u duan i u svoju odaju u stanu. Ahmed ed-Danaf je meut
im bio nad svim tim u najveoj mjeri zapanjen. Ondje dakle oni provedu zajedno no s
ve do jutra. A sljedeega jutra na uranak 'Ala ed-Din proda duan i cijenu za njega
prilo i k ostalom novcu. Nato ga Ahmed ed-Danaf izvijesti, da ga kalif poziva k se
bi. Ali 'Ala ed-Din rekne:
Najprije namjeravam otputovati u Kairo, kako bih poz
dravio svojega oca i svoju mater i svoju rodbinu.
434
Pripovijest o }AIA ed-Dinu Abu e -Samdtu
Oni se dakle svi zajedno popnu na postelju i upute se prema Kairu, bla enomu gr
adu. Siu u ulici ed-Derb el-Asfar131, jer je ondje stajala njegova roditeljska kua
, i on pokuca na kuna vrata. Tada njegova mati uzvikne:
* Tko to jo kuca na vrata, * otkada sam ja izgubila svoje
mile? *
On odgovori:
To sam ja, 'Ala ed-Din!
Brzo siu njegovi roditelji i uzmu ga u zagrljaj. Nato on po alje svoje ene i svoj
imetak u kuu, sam s Ahmedom ed-Danafom ue unutra, i zatim se tijekom tri dana pre
puste poinku. Ali kada je htio krenuti za Baghdad, njegov mu otac rekne:
- Ostani kod mene, moj sine! Ali on odgovori:
- Ne mogu podnijeti rastanak od svojega sina Aslana.
Tako dakle on uzme sa sobom oca i mater, i svi pou u Baghdad. Ahmed ed-Danaf p
o uri ispred njih ka kalifu i donese mu veselu vijest, da se 'Ala ed-Din vraa doma,
i ispripovjedi mu njegovu povijest. Tada kalif izae, kako bi ga doekao, i uzme sa
sobom takoer mladia Aslana. Kada su se susreli, oni ga zagrle. Zatim kalif izda z
apovijed, da se dovede Ahmeda Kamakima Velekradljivca. Kada se to bilo dogodilo
i lupe stajao pred njime, kalif rekne:
'Ala ed-Dine, tu ima svojega neprijatelja u svojoj moi.
Smjesta 'Ala ed-Din povue svoj ma, udari Ahmeda Kamakima i odrubi mu glavu. I s
ada kalif dadne, da se za 'Ala ed--Dina proslavi velika sveanost, nakon to je bio
naredio da dou kadije i svjedoci i da se napi e brani ugovor za 'Ala ed-Dina i Husnu
Marjamu. Kada je on zatim u ao k njoj, nae, daje ona bila
Ta je ulica smje tena u sjevernom dijelu Kaira.
435
Dvjestctikzdesetiprvct no
neprobu ena perla132. Nadalje kalif uini mladia Aslana satnikom ezdesetorice i oboma
pokloni rasko ne poasne haljine. I oni su ivjeli divno i sretno, sve dok im nije do ao
Onaj133, koji radostima zapovijeda da ute i koji razara prijateljske veze."
Nato Sehrezad pone pripovijedati134

PRIPOVIJEST 0 'Ali ED-DlNHI AROBNOJ SVJETILJCI.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u jednome gradu Kine ivio neki si
roma ni kroja. Taj je imao jednoga sina po imenu 'Ala ed-Din. A ovaj je djeak bio od
mladosti nevaljalac i ni tarija. Kada je meutim bio star deset godina, htjedne ga
njegov otac dati da izui neki zanat. A budui da je bio siroma an, nije mu bilo mogue,
da za njega izda mnogo novaca, kako bi ga dao poduavati u nekom zanatu ili nekoj
znanosti ili nekome drugom pozivu. Tako ga dakle uzme njegov otac u svoju vlast
itu radionicu, kako bi ga sam pouavao u krojakom zanatu. Ali jer je djeak ipak bio
obian nevaljalac i jer je uvijek imao samo obiaj, da se igra s djeacima iz gradske e
tvrti, tako on nije nikada ak ni jedan jedini itav dan ostajao u radionici, nego j
e uvijek samo vrebao na trenutak, kada e otac izai, da obavi neku nabavku ili da p
osjeti neku mu teriju. Zatim bi odmah pobjegao i natjeravao se vani naokolo po vrt
ovima, zajedno sa drugima zloestim dekima, egrtima svojega kova. Tako je on to vazd
a radio. Nije se pokoravao svojim roditeljima i takoer nije uio nikakav zanat. Nje
gov se otac
132
Biser.
133
Dakako: Asrael - aneo smrti, u prenosnici: Smrt.
134
Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti - koja j
e
preko Gallandova francuskog prijevoda postala u Europi openito poznatom nedostaje, Littmann gaje umetnuo na temelju Zotenbergova izdanja Pari koga
arapskog rukopisa.
436
Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
zbog nevaljalosti svojega sina tako jako srdio i alostio, da je postao bolesnim i
umro. Djeak 'Ala ed-Din meutim ostane kod jvojih navada. Kada je dakle njegova ma
ti promislila o tome, da je njezin mu preminuo, da je njezin sin meutim ni tarija, k
oji ne alja ak ni za to, tada ona proda duan sa svim, to je u njemu bilo, i pone pres
ti pamuk, kako bi radom svojih ruku stekla uzdr avanje za sebe i svojega proma enog
sina 'Ala ed-Dina. Taj je meutim postao, jer je sada uviao, da je umakao strogosti
svojega oca, u svojoj neotesanosti i nevaljal tini jo tvrdokornijim. Da, on se nav
ikao ak na to, da samo u vrijeme jela dolazi kui. Njegova ga je meutim jadna, nesre
tna mati morala prehranjivati od onoga, to je vlastitom rukom zaraivala pomou prede
nja, sve dok on nije postao star petnaest godina..."
437
Ali kada je poela
ogo i 1
osa
dvjestai ezdesetidruga
ogo I
1 ogo
no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din, kada je bio star pet
naest godina, jednoga dana sjedio na ulici i igrao se sa zloestim dekima. Tada izn
enada doe neki maurski dervi i zastane, kako bi gledao djecu. On pogleda 'Ala ed-D
ina i pone promatrati njegov izgled pozornije nego njegove drugove. Taj je dervi p
otjecao iz najudaljenijega el-Maghriba135, i on je bio arobnjak, koji je svojim u

mijeem mogao jedno brdo dignuti na drugo, i koji je bio takoer iskusan u astrologi
ji. Po to je 'Ala ed-Dina bio tono promotrio, on rekne u sebi samome:
Ovaj je ovdje djeak taj, kojega ja tra im, da, on je to. Da bih
mu u ao u trag, ja sam napustio svoj zaviaj.
Zatim uzme jednoga od djeaka nastranu i pone ga ispitivati o 'Ala ed-Dinu, iji j
e on sin, i dobije od njega izvje e o svemu, to se odnosilo na ovoga. Zatim prie Ala
ed-Dinu, uzme ga na stranu i upita ga:
Moj sine, nisi li ti sin toga i tog krojaa?
135 El-Maghrib znai Zapad, a pod njime se ovdje podrazumijeva Sjeverozapadna
Afrika.
439
Dvjestcti ezdesetidruga no
Dabome, moj gospodaru - odgovori mu djeak - ali je moj
otac ve odavno mrtav.
im je maurski arobnjak to uo, on se baci na djeaka, zagrli ga, pone ga ljubiti i p
lakati, tako da su mu preko obraza obilno tekle suze. Kada je 'Ala ed-Din vidio
ovo Maurovo pona anje, on se tomu zaudi, i on ga upita i rekne:
Za to ti plae , moj gospodaru? I odakle ti poznaje mojega
oca?
Tu nim mu, slomljenim glasom Maur odgovori:
Moj sine, kako mi mo e upuivati jedno takvo pitanje,
nakon to si me izvijestio o tome, da je tvoj otac, moj brat, mrtav?
Da, tvoj je otac bio moj brat! Ja sam sada iz svoje zemlje do ao
ovamo, i poslije svojega sam zadr avanja u tuini ve bio sretan, jer
sam se nadao, da u ga opet vidjeti i zahvaljujui njemu nai utje
hu! Ti si me meutim sada izvijestio, da je on mrtav. Ah, krv mi
nije mogla zatajiti, da si ti sin mojega brata. Ja sam te prepoznao
izmeu svih ovih djeaka, premda tvoj otac, kada sam se ja od
njega rastao, jo nije bio o enjen.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak
'Ala ed-Dinu, krojaevu sinu, rekao:
Moj sine 'Ala ed-Dine, sada mi je to uskraeno, da utjehu i
radost naem kroz tvojega oca, svojega brata, za kojega sam se
nadao da u ga nakon svojega boravka u daljini vidjeti jo jednom
prije svoje smrti. Ah, udes rastanka mi ga je ugrabio. Ali nitko ne
mo e umaknuti sudbini, i protiv onoga, to je odluio Allah Uz
vi eni, nema nikakva sredstva.
Zatim on uzme 'Ala ed-Dina za ruku i rekne mu:
Moj sine, ja sada nemam vi e nikakve utjehe nego jedinoga
tebe. Ti sada nastupa za svojega oca, jer ti si njegov zastupnik.
Tko za sobom ostavlja potomstvo, taj nije mrtav, moj sine!
Sada stavi arobnjak svoju ruku u d ep, izvadi deset dinara i dadne ih 'Ala ed-Di
nu s rijeima:
440
Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
Moj sine, gdje je va a kua, i gdje je ona, tvoja mati, ena
mojega brata?
'Ala ed-Din ga uzme za ruku i poka e mu put k njihovoj kui. Tada mu arobnjak rekn
e:
Moj sine, zadr i taj novac i dadni ga svojoj materi. Pozdravi
je od mene i reci joj, da se tvoj stric vratio iz daljine. Ako tako ushrjedne Allah, doi u sutra njeg dana k vama, kako bih je sam poz
dravio i pogledao kuu, u kojoj je stanovao moj brat, i takoer
kako bih vidio, gdje je njegov grob.
Nato 'Ala ed-Din poljubi Maurovu ruku i u svojoj radosti urno otri k svojoj mat
eri. On doe k njoj u neuobiajeno vrijeme, jer je inae dakako uvijek obiavao ulaziti
k njoj samo u vrijeme jela. Veselo ue k njoj i uzvikne:
Mati, donosim ti dobru vijest, moj se stric vratio iz tuine doma i daje te poz
draviti.
Moj sine - odgovori ona
zar mi se ti mo da hoe rugati? Tko je tvoj stric? Odakle
bi ti imao nekoga ivueg strica?
Ali 'Ala ed-Din nato rekne:
Mati, kako si mi mogla rei, da ja nemam nikakve strieve i nikakve roake, koji bi
bili na ivotu, gdje je ipak ovaj ovjek moj stric? On me je zagrlio i poljubio me
je sa suzama u oima. I on mi je rekao, da ti ja to trebam priopiti.
Moj sine - dadne mu ona kao odgovor
da, ja znam, ti si imao jednog strica, al
i je taj umro. I ja nemam nikakvu obavijest o tome, da bi ti bio imao nekoga dru
gog strica.
sljedeeg jutra iza ao i opet se poeo ogledavati za 'Ala ed-Dinom. Jer on je imao na
mjeru, da se od njega vi e ne rastaje. I dok je on hodao naokolo po gradskim ulica
ma, naie na 'Ala ed-Dina, koji se kao obino igrao sa zloestim dekima. Nakon to je bio
pri ao k njemu, on ga uhvati za ruku, zagrli ga, poljubi ga i izvadi iz svoje kes
e dva dinara, tim to rekne:
441
Dvjestai ezdesetidruga no
- Otii k svojoj materi, daj joj ova dva dinara i reci joj: 'Moj bi stric volio
veeras kod nas jesti. Zato uzmi ova dva dinara i priredi nam jednu lijepu veeru!'
Prije svega mi ipak jo jednom poka i put do va e kue!
- To u ja rado uiniti, moj strie - uzvikne 'Ala ed-Din, pode pred njim i poka e mu
put do kue.
Zatim ga Maur napusti i otie svojim putem. 'Ala ed-Din meutim ode doma i ispria
to svojoj materi. On joj takoer dadne dva dinara s rijeima:
Moj stric eli kod nas veerati.
'Ala ed-Dinova se mati odmah stavi u pokret, otie na bazar i pokupuje sve potr
ebno. Zatim se vrati kui i pone pripremati veeru. Od svojih susjeda posudi, to joj j
e bilo nu no u zdjelama i ostalome sudu, a kada je nastala veer, ona rekne svojemu
sinu 'Ala ed-Dinu:
- Moj sine, veera je spremljena. Mo da tvoj stric ne poznaje put do na e kue. Zato
mu otii jedan komad puta ususret!
odgovori on.
Ali dok su oni jo jedno s drugim razgovarali, netko iznenada pokuca na vrata.
'Ala ed-Din otie, da otvori. Tu je bio maurski arobnjak s jednim slugom, koji je n
osio vino i voe. 'Ala ed-Din ih pusti. Sluga otie svojim putem, Maur meutim ue unutr
a, pozdravi 'Ala ed-Dinovu mater i pone plakati. Zatim je upita:
Gdje je mjesto, na kome je obiavao sjediti moj brat?
Tada djeakova mati poka e strancu mjesto, na kome je bio sjedio njezin suprug za
svojega ivota. Ovaj meutim otie onamo, spusti se na koljena i poljubi pod, tim to r
ekne:
* Ah, kako je bijedna moja srea, * kako je tu an moj udes,
* otkada te ja vi e nemam, moj brate, o ti ilo mojega oka!
Na taj je nain on jadikovao i naricao, tako da je 'Ala ed-Dinova mati stvarno
morala vjerovati, da je on u istini njezin djever. Da, on se ak onesvijestio od s
vojega silnog plakanja i jaukanja. Nato mu ona prie i pone s njim razgovarati, i,
nakon to ga je uspravila s poda na noge, ona mu rekne:
V
Sto poma e, ako se mui na smrt?
442
Pripovijest o 3Ald ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da e 'Ala ed-Dinova ma
ti nastavila tje iti maurskog arobnjaka. Ona ga zamoli, neka sjedne, a po to je bio s
jeo, on pone, jo prije nego to je bio iznesen stol, s njome naklapati, tim to rekne:
- eno mojega brata, nemoj se uditi tomu, to me ti tijekom svojega ivota jo nisi vi
djela i to me takoer nisi upoznala za ivota mojega preminulog brata! Jer ja sam nap
ustio ovu zemlju ve prije etrdeset godina i izbivao daleko od zaviaja. Putovao sam
u Stra nju Indiju i Prednju Indiju, proputovao sam cijelu Arabiju. Zatim sam otput
ovao u egipatsku zemlju i ondje dugo stanovao u njegovoj velikoj prijestolnici,
koja pripada meu svjetska uda. I naposljetku sam se zaputio prema najudaljenijem e
l-Mag-hribu, i u toj sam zemlji ostao tijekom trideset godina. Jednoga sam meutim
dana, o eno mojega brata, dok sam tako ondje sjedio, poeo misliti na svoju zaviajn
u zemlju i na svojega brata, koji je sada preminuo. Tada me obuzme silna e nja za t
ime, da ga opet vidim. Poeo sam plakati i jadikovati nad time, da sam tako daleko
od njega u tuini. I naposljetku me e nja za njim uini tako nemirnim, da sam odluio, d
a krenem na put u ovu zemlju, svoj zaviaj, u kome sam roen, kako bih opet vidio sv
ojega brata. Jer ja sam rekao sebi samomu: 'ovjee, koliko si ti ve dugo u tuini, dal
eko od svojega zaviajnog kraja, a pri tome ima samo jednoga edinog brata i inae nika
kve brae. Zato na noge, otputuj, vidi ga jo jednom, prije nego to umre ! * Tko poznaj
e udarce udesa ovoga vremena * i promjenjive sluajeve dana? * To bi bila gorka pa
tnja, ako bih ja umro, prije nego to bih jo jednom vidio svojega brata! Allah ti j
e - Njemu neka je hvala! - poklonio veliko bogatstvo, dok tvoj brat mo da ivi u osk
udici i siroma tvu. Onda bi mu ti mogao pomoi i u isto vrijeme vidjeti njegovo lice
.' Tada sam se smjesta stavio u pokret, spremio sam se za putovanje, poslije mol
itve petkom izgovorio prvu suru136, uzjahao svoju jahau
136 Prva je sura (= poglavlje) u Kur'anu - El-Fatiha - objavljena u Mekki, i
sadr i svega sedam ajeta (= reenica). Mnogi je dr e samom srikom islamske vjeroispovij
esti: "[1.] Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, [2.] Sveopem Dobroinitelju, Milostivom
[3.] Gospodaru Sudnjega dana! [4.] Samo Tebe obo avamo i samo od Tebe tra imo pomoi.
[5.] Uputi nas na pravi put, [6.] na put onih, koje si obasuo blagodatima Svoji
m, [7.] na koje se nije izlio gnjev Tvoj : koji nisu zalutali.!"
443
Dvjestai ezdesetidmjj/a no
ivotinju i do ao do ovoga grada nakon mnogih muka i tegoba, koje sam u za titi Gospod
a, Svemoguega i Preuzvi enoga, strpljivo podnosio. I tako sam doputovao ovamo. Dok
sam dakle prekjuer obilazio po ulicama ovoga grada, vidio sam, kako se sin mojega
brata, 'Ala ed-Din, igra s djeacima. I tako mi Allaha Svemoguega, o eno mojega bra
ta, im sam ga ja ugledao, moje srce bude privueno k njemu, jer je krv bila privuena
ka krvi, a glas mi je mojega srca govorio, da je to sin mojega brata. Ja sam za
boravio na svu svoju muku i tugu, kada sam ga vidio, i gotovo da bih bio poletio
od radosti. Ali kada me je on obavijestio, da je pokojni u ao k milosrdnosti Alla
ha Uzvi enoga, tada sam se u prekomjernosti svojega jada i alosti onesvijestio. Mo da
ti je 'Ala ed-Din ve ispriao, kako me je to svladalo. Ali sam sada na ao malo utjeh
e kroz 'Ala ed-Dina, koji dakako stupa na mjesto preminuloga. Jer tko za sobom o
stavlja potomstvo, taj nije mrtav.
, po to je svoje obraanje 'Ala ed-Dinovoj materi bio zavr io s rijeima:
Tko za sobom o
stavlja potomstvo, taj nije mrtav vidio, kako ona zbog toga plae, i da se zatim o
bratio 'Ala ed-Dinu. Pritom je bila njegova namjera, da ona vi e ne treba misliti
na svojega mu a i daje on u tome pogledu utje i, kako bi na taj nain izveo svoj lukav
i plan.
- Moj sine 'Ala ed-Dine - oslovi ga on - kakav si zanat
izuio? Kakav poziv ima ? Jesi li izuio neki zanat, koji vas oboje,
tebe i tvoju mater, prehranjuje?
Tada 'Ala ed-Din bude posramljen i zbunjen, on ostavi glavu da mu visi i spus
ti je prema podu. Ali njegova mati povie:
- Odakle bi on? Tako mi Allaha, on se ne razumije uope ni
u to! Jednoga tako beskorisnog deka ja jo nikada nisam vidjela.
Cijeloga se dana natjerava naokolo sa zloestim dekima ove
gradske etvrti, koji su upravo takvi kao on. Njegov je otac - o
moja alosti! - umro samo od jada zbog njega. A ja sada ivim
takoer u bijedi. S mukom predem pamuk dan i no, kako bih si
zaradila par hljebova kruha, koji zajedniki pojedemo. Da, tako to
meni ide, dragi Djeveru! Tako mi tvojega ivota, on dolazi k meni
444
Pripovijest o 'AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci

samo u vrijeme jela, inae nikada. Ja sam ve pomi ljala na to, da mu zakljuam kuna vrat
a i da mu ih vi e nikada ne otvorim i da ga pustim da tri, kako bi sebi tra io uzdr ava
nje, kojim bi mogao produ iti svoje ivotarenje. Ja sam sada stara ena, ja nemam nika
kve snage, da se tako muim i da na taj nain brinem za svagda nji kruh. Ah Allah, zar
ja moram priskrbljivati za svoje ivotno uzdr avanje? Ja trebam nekoga, tko e mene p
rehranjivati!
Tada se Maur obrati Ala ed-Dinu s rijeima:
Kako dolazi do toga, o sine mojega brata, da ti tako zlo pos
tupa ? To je sramota za tebe! To ne pristaje ljudima tvoje vrste! Ti
si ipak razuman, moj sine, i dijete asnih ljudi! To je za tebe jedna
bruka, da se tvoja mati u svojoj visokoj starosti mora brinuti jo i
za tvoje ivotno uzdr avanje, dok si ti ve mu karac, koji se treba
ogledati za nekim ivotnim putem, zahvaljujui kojemu se mo e
prehranjivati. Gledaj, moj sine, u na em gradu ima - hvala
Allahu!
toliko mnogo majstora koliko inae nigdje. Izaberi sebi
zanat, koji tebi odgovara, da te ja u njega smjestim. Kada zatim
bude stariji, moj sine, imat e svoj poziv, od kojega e moi
ivjeti. Mogue je naravno, da ti ne voli zanat svojega oca. Onda
si izaberi neki drugi, neki zanat, koji ti se svia! Ispriaj mi o tome.
Ja u ti pomoi, toliko mnogo koliko samo uope budem mogao,
moj sine!
Kada je meutim Maur uvidio, da 'Ala ed-Din uti i da mu ne daje nikakav odgovor,
on primijeti, da djeak uope ne eli imati nikakav posao, nego samo provoditi bespos
len ivot. I tada mu on
rekne:
Sine mojega brata, ja ti neu initi na ao. Ako ti dakle ipak
ne eli izuiti nikakav zanat, tada u ti ja otvoriti trgovaki duan
s najskupocjenijim tkaninama, kako bi ti postao poznatim meu
ljudima, kako bi mogao voditi trgovinu, kupovati i prodavati i kako
bi postao uglednim ovjekom u gradu.
Kada je dakle 'Ala ed-Din saslu ao rijei svojega maurskog strica, kako ovaj ima
namjeru, da ga uini trgovcem, on se vrlo obraduje. Jer on je tono znao, da sva ta
gospoda uvijek nose fine
445
Dvjestai ezdesetidrujja no
i iste haljine. On, osmjehnuv i se, pogleda Maura, kimne glavom i tako naznai, da je
sporazuman.
vidio, kako se 'Ala ed-Din nasmije io. Sada je on znao, da je djeak sporazuman s t
ime, da postane trgovcem, i tako mu on onda rekne:
Budui da si ti sporazuman, da ti ja dadnem da postane trgovcem i da ti otvorim
duan, sine mojega brata, poka i se kao mu karac! Sutra u te, ako ushtjedne Allah, najp
rije povesti sa sobom na bazar i dati da ti se primjeri fino odijelo, kakvo nose
trgovci. Potom u ti izabrati jedan duan i tako ti odr ati svoju rije.
'Ala ed-Dinova je mati dosada jo uvijek pomalo sumnjala u to, da je Maur njezi
n djever. Ali kada je sada ula, da je on njezinu sinu obeao, da e mu otvoriti trgov
aki duan i da e mu dati tkanine i kapital i tomu slino, tada je ena odluila u svojemu
srcu, da je ovaj Maur stvarno njezin djever, jer neki stran ovjek ipak ne bi moga
o uiniti tako ne to za njezina sina. Stoga ona pone svojega sina voditi na pravi put
i opominjati ga, da treba iz svoje glave protjerati ludost, pokazati se kao mu ka
rac, vazda se pokoravati svojemu stricu, koji mu je kao otac, i opet nadoknaditi
vrijeme, koje je pustio da mu beskorisno proe u besposliarenju sa sebi slinima. Na
to 'Ala ed-Dinova mati rasprostre stol i iznese veeru. Svi troje sjednu i ponu jes
ti i piti, dok je Maur razgovarao s 'Ala ed-Dinom o pitanjima trgovakog poziva i
tomu slinim stvarima. Tomu se 'Ala ed-Din tako silno radovao, da te noi nije mogao
spavati. Kada je Maur primijetio, da je no uskoro pri kraju, on otie u svoje preb
ivali te, nakon to im je bio obeao, da e se sljedeeg dana vratiti, kako bi s 'Ala ed-D
inom oti ao na bazar i dao da mu se primjeri trgovako odijelo. im je zatim bilo svan
ulo jutro, on takoer ve opet pokuca na vrata. 'Ala ed-Dinova se mati podigne i otv
ori mu kuna vrata. On meutim ne htjedne ulaziti, nego samo zatra i 'Ala ed-Dina, kak
o bi s njime po ao na bazar. Tako dakle 'Ala ed-Din izae van, za eli svojemu stricu d
obro jutro i poljubi mu ruku. Ovaj ga uzme za ruku i otputi se s
446
Pripovijest o }Ald ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
njime sve do bazara. Ondje on ue u neku trgovinu tkaninama, u kojoj su se nalazil
e haljine svake vrste. On zatra i jedno potpuno odijelo visoke vrijednosti. Tada m
u trgovac donese ono, to je on elio, u svima svojim dijelovima gotovo skrojeno i s
a iveno. Sada Maur rekne 'Ala ed-Dinu:
Izaberi si, moj sine, to ti se svia!
Djeak je bio silno obradovan, kada je vidio, da mu njegov stric prepu ta izbor,
i on si izabere prema svojemu nahoenju dijelove odjee, koji su mu se dopali. Zatim
Maur smjesta isplati trgovcu cijenu za njih, poe dalje i povede 'Ala ed-Dina sa
sobom u ham-mam137. Po to su se bili okupali, oni napuste kupelj sku prostoriju i
popiju u dvorani erbet. Zatim 'Ala ed-Din navue na sebe, sretan i veseo, novu odjeu
, prie pred svojega strica, zahvali mu i poljubi mu, zahvalan za njegovu dobrosti
vost, ruku.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je taj Maur, nakon
to je s Ala ed-Dinom napustio hammam, njega opet uzeo za ruku i s njime oti ao do
bazara trgovaca. On mu poka e bazar i kako se ondje obavlja trgovina, i zatim mu r
ekne:
Moj sine, sada ti ve dolikuje, da opi s ljudima, pogotovo
s trgovcima, kako bi se od njih nauio voenju trgovakih poslova,
jer je to sada postao tvoj poziv.
Nato ga je vodio dalje, pokazivao mu grad, d amije i drage znamenitosti, koje s
u se nalazile u tome mjestu. Naposljetku ue s njime ondje u duan jednoga peenjara.
Ovaj im donese ruak na srebrenim pliticama, oni ponu jesti i piti, sve dok se nisu
zasitili, i zatim opet pou dalje. Sada pone Maur pokazivati 'Ala ed-Dinu parkove
i velike trgove. On takoer s njime ode u sultanov dvorac i poka e mu sve te rasko ne,
goleme odaje. Nakon svega ga toga odvede u chan138 stranih trgovaca, u kome je
stanovao on sam. Ondje on pozove neke trgovce, koji su boravili u toj gostionici
.
137
Istonjaka javna kupelj.
138
Karavanseraj, istonjako svratiste, koje odgovara suvremenom motelu
- motor-hotelu.
447
DvjestM ezdesetidrujja no
Kada su oni bili do li i sjeli da jedu, on im ispria, da je to sin njegova brata i
da se on zove 'Ala ed-Din. Po to su se bili najeli i napili, on uzme, jer je no ve b
ila poela, 'Ala ed-Dina i odvede ga natrag k njegovoj materi. Kada je meutim ona u
gledala svojega sina, koji je sada sliio nekom trgovcu, bila je gotovo kao izvan
sebe i prolijevala je suze radosnice. Ona pone svojemu djeveru, Mauru, zahvaljiva
ti za njegovu dobrostivost, tim to mu rekne:
Dragi djeveru, ja nikada ne bih mogla nai dovoljno rijei,
ak ako bih ti tijekom cijeloga svojeg ivota zahvaljivala i hvalila te
za dobrotu, koju si uinio mojemu sinu.
Maur joj odgovori:
eno mojega brata, to uope nije od mene nikakva dobros
tivost. On je ipak moj sin. I to je moja obveza, da ja nastupam za
svojega brata i da djetetu budem ocem. Zato samo budi mirna!
Ona nastavi:
- Ja se molim Allahu, zazivajui slavu prvoga i posljednjeg sveca, da te On ouva
i uzdr i, moj djeveru, i da ti dadne dug ivot, kako bi ti ovomu sirotom djeaku bio
za titniko krilo. On ti se treba uvijek pokoravati i slijediti te i initi samo ono, t
o mu ti zapovijeda !
- eno mojega brata - odgovori Maur - 'Ala ed-Din je ve odrastao i razuman, on p
otjee od izvrsnih roditelja, i ja pola em nadu u Allaha, da e on stupiti na mjesto s
vojega oca i biti utjehom tvojega oka. Ali mi je ao, da mu ja sutra, jer je petak
, jo neu moi otvoriti duan, jer o petku svi trgovci nakon slu be Allahu izlaze u vrtov
e i parkove. Ali, ako tako ushtjedne Allah, ja u u subotu uz Stvoriteljevu pomo uin
iti ono, to namjeravam. Sutra u doi k vama i uzeti 'Ala ed-Dina, kako bih mu pokaza
o vrtove i parkove vani pred gradom. Njih on mo da dosada jo nije vidio. Zatim e on
takoer sretati ljude, trgovce i uglednike, koji se ondje etajui razonode, kako bi i
h upoznao i kako bi oni s njime postali upoznati.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je Maur zatim oti ao
i onu no proveo u svome stanu. Dan potom
448
Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
doe on opet ka krojaevoj kui i pokuca na kuna vrata. Ala ed--Din meutim nije od rados
ti nad haljinama, koje mu je ovaj bio obukao, i nad onim lijepim, to je predhodno
ga dana bio do ivio -kupanje, jelo i pie i dru enje s ljudima
i u mislima na to, da e
njegov stric sljedeega jutra doi i uzeti ga, da mu poka e vrtove, te noi bio spavao.
Da, on nije ni oka sklopio i uope nije mogao doekati, da svane dan. im je sada zauo,
da se kuca na vratima, urno je poskoio poput vatrene iskre, otvorio kuna vrata i u
gledao pred sobom svojega strica iz el-Maghriba. Taj ga zagrli, poljubi ga i uzm
e ga za ruku. Zatim zajedno pou, a Maur rekne djeaku:
Sine mojega brata, danas u ti ne to pokazati, to ti jo nisi
vidio u cijelome svom ivotu!
Pri tome mu se osmjehivao i oslovljavao ga prijaznim rijeima, i oni izau kroz g
radska vrata van. Maur je koraao izmeu vrtova i pokazivao djeaku velike parkove i ud
esne dvorce koji su se ponosno uzdizali uvis. im bi njihov pogled pao na neki vrt
ili neki dvorac ili neku palau, Maur bi zastao i pitao:
Svia li ti se to, moj sine 'Ala ed-Dine?
Njemu je meutim bilo, kao da bi trebao poletjeti od radosti. Jer on je gledao
stvari, koje on u cijelome svome ivotu jo nije nikada bio vidio. Tako su koraali sv
e dalje i sve su si razgledali, sve dok nisu postali umorni. Tada uu u jedan veli
k vrt, * koji je srcu priinjao radost * i oku donosio lijep prizor. * Sadvrvani13
9 su poskakivali, * okru eni cvjetovima, * a voda je tekla iz ralja lavova, koji s
u bili od zlatno ute mjedi. Zatim su sjeli za neki stol i otpoinuli. 'Ala ed-Din je
bio usreen i silno radostan, i on se pone sa starim aliti i zabavljati se, kao da
je on zbilja bio njegov stric. Nato Maur otvori svoj pojas i izvue iz njega kesu,
koja je bila napunjena kruhom i plodovima i drugim stvarima za jelo, i rekne 'A
la ed-Dinu:
Sine mojega brata, ti si jamano gladan. Doi, pojedi, to
hoe !
139 adyrvan je vodoskok.
449
Dvjestai ezdesetidmgci no
Tada djeak prie i pone jesti. I takoer je Maur s njim jeo. Tako su bili veseli i
dobro raspolo eni i tako su otpoinuli. Zatim Maur pone:
- Sine mojega brata, ako si otpoinuo, hajde da poemo jo malo dalje! 'Ala ed-Din
smjesta ustane, i Maur pone ii s njime od vrta do vrta, sve dok nisu pro li kraj svi
h vrtova i sada do li do nekoga visokog brda. 'Ala ed-Din, koji sve dosada jo nikad
a nije iza ao iz grada i koji takoer u cijelome svom ivotu jo nije bio pro ao tako dugaa
k put, rekne Mauru:
- Strie, reci, kamo mi idemo? Mi smo ipak ve sve vrtove ostavili iza sebe, i sa
da smo pred nekim brdom. I ako je taj put jo dugaak, tada ja vi e nemam nikakve snag
e za hodanje. Jer ja sam slab od umora. Pred nama takoer nema vi e nikakvih vrtova.
Hajde da se opet vratimo u grad!
- Moj sine - odgovori Maur - ovo je dakako taj put. Vrtovi takoer jo nisu pri k
raju, mi emo sada otii, da si pogledamo jedan vrt, kakav nemaju ak ni kraljevi. Svi
vrtovi, koje smo dosada vidjeli, nisu ni ta u poreenju s tim vrtom. Zato priberi s
voju snagu pri hodanju. Ti si dakako, hvala neka je Allahu, mu karac.
Sada pone Maur djeaka prijaznim rijeima svraati na druge stvari i pripovijedati m
u neobine pripovijesti, istinite i izmi ljene, sve dok nisu stigli do mjesta, koje
je bilo cilj ovoga maurskog arobnjaka, i za volju kojega je on doputovao iz dalek

og el-Maghriba sve do Kine. I kada su oni prispjeli onamo, on rekne 'Ala ed-Dinu
:
Sine mojega brata, sjedni na zemlju, otpoini. Jer ovo je to
mjesto, koje mi tra imo! Ako tako ushtjedne Allah, ja u ti pokaza
ti udesne stvari, kakve jo nijedan ovjek na ovome svijetu nikada
nije gledao. Jo nikada nitko nije dobio priliku da vidi ono, to e
ti sada ugledati..."
V
450
Ali kada je poela
dgo I -1 ogo
dvjestai ezdesetitrea
no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je maurski arobnjak poslije svojih r
ijei:
Jo nikada nijedan smrtnik nije dobio priliku da vidi ono, to e ti sada ugledati
- dalje rekao 'Ala ed-Dinu:
Ali najprije, ako si otpoinuo, ustani i tra i drvo za lo enje i
granje, sve suho i sasu eno, kako bismo mogli zapaliti vatru. Zatim
u ti, o sine mojega brata, pokazati ne to - no, samo pusti, ti e
ve vidjeti!
Kada je 'Ala ed-Din to saslu ao, on pone izgarati od elje, da vidi ono, to mu je n
jegov stric htio pokazati. On zaboravi umor, smjesta skoi na noge i pone skupljati
suho drvo za lo enje i sasu ene grane. Skupljao je, sve dok mu Maur nije rekao:
Sada je dosta, dragi neae!
Nato Maur izvadi iz svojega d epa jednu kutiju, otvori je, i izvadi iz nje toli
ko mnogo tamjana, koliko mu je bilo potrebno. I on je kadio i arao i prisezao i m
rmljao nerazumljive rijei. Odmah postane mrano, sve se pone tresti i pone grmjeti i
zemljino se tlo rastvori. Nad time se 'Ala ed-Din prestravi, i u svome strahu ht
jedne pobjei. Ali kada je maurski arobnjak primijetio, da djeak hoe pobjei, on se na
njega estoko razljuti, jer itav njegov posao bez 'Ala ed-Dina nije ni ta koristio. B
lago se naime,
451
DvjestM ezdesetitrea no
koje je on htio dignuti, otvaralo samo pred Ala ed-Dinom. Kada je dakle uvidio,
da djeak hoe bje ati, on podigne svoju ruku i tako ga estoko pogodi u glavu, da mu je
skoro izbio zube. 'Ala ed--Din padne onesvije en na tlo. Ali ve nakon stanovitoga k
ratkog vremena posredstvom Maurova aranja opet doe k sebi i pone plakati. I on uzvi
kne:
Dragi strie, to sam ja uinio, da sam zaslu io od tebe jedan
takav udarac?
Sada ga Maur pone primirivati, tim to mu rekne:
Moj sine, ja te ipak hou uiniti mu karcem. Zato mi se
nemoj suprotstavljati, jer sam ja tvoj stric, koji zastupa tvojega oca.
Pokoravaj mi se u svemu, to u ti rei! Nakon nekoga e kratkog
vremena zaboraviti svu ovu muku i napor, kada bude gledao
udesne stvari!
Kada se dakle pred magom bilo otvorilo zemljino tlo i kada mu se pokazala nek
a mramorna ploa, na kojoj se nalazio kolut od lijevane mjedi, on se obrati djeaku
i rekne:
Ako bude inio ono, to u ti ja kazivati, tada e postati
bogatijim nego to su to svi kraljevi! Samo sam te stoga, moj sine,

ja takoer udario, jer ovdje le i skriveno blago, koje glasi na tvoje
ime. A evo si ga ti htio napustiti i pobjei! Ali sada pripazi. Po
gledaj samo, kako sam ja otvorio zemlju svojim magijskim umi
jeem i svojim prisezanjem!
nadalje rekao 'Ala ed-Dinu:
Moj sine 'Ala ed-Dine, pazi dakle! Gledaj, ispod ploe, na
kojoj je onaj kolut, ondje je blago, o kome sam ti govorio. Polo i
svoju ruku na kolut i podigni plou! Jer nijedan je jedini ovjek ne
mo e otvoriti nego jedino ti, i nitko drugi osim tebe ne mo e svoju
nogu staviti u ovu peinu s blagom, pravo je na to sve pridr ano za
tebe. Mora meutim slu ati mene, tono onako kako te ja upu
ujem, i ne smije smetnuti s uma nijedno slovo od mojih rijei.
Ovo se sve, moj sine, dogaa za tvoje najvee dobro. Jer ovo je
blago silno veliko, nijedan kralj na svijetu ne posjeduje njemu sli
no. Ono pripada tebi i meni!
452
Ala ed-Din, siroti mladi, zaboravi sada umor, udarce i suze, on je bio posve z
aaran Maurovim rijeima i radovao se, zato to je trebao postati tako bogat, da ak ni
kraljevi ne bi bili bogatiji nego on. I tako on rekne:
Dragi strie, zapovijedaj mi sve, to hoe . Ja u se pokoriti tvojoj zapovijedi!
Ah, sine mojega brata - odgovori ovaj - ti si mi kao moje vlastito dijete, da
, jo dra i. Jer osim tebe, svojega neaka, ja nemam nikakvih roaka. Ti treba biti moj b
a tinik i moj nasljednik, moj sine!
I on prie k 'Ala ed-Dinu i poljubi ga i nastavi:
Za koga si ja dakle priskrbljujem sav ovaj trud, moj sine?
Samo zaradi tebe, kako bih te uinio jednim vrlo bogatim i ugled
nim ovjekom! Zato ini sve tono onako, kako ti ja kazujem! Sada
prii ovomu kolutu i podigni ga, onako kako sam ti rekao!
Ali 'Ala ed-Din odgovori:
Strie, ovaj je kolut za mene te ak. Ja ga ne mogu sam podignuti. Doi, pomozi mi t
akoer ti pri podizanju. Ja sam jo tako mlad po godinama.
Dragi neae
rekne nato Maur - nije nam mogue, da bilo to postignemo, ako ti ja bud
em pomagao. Onda e na trud biti posve uzaludan. Ti polo i samo svoju ruku na kolut i
povuci ga uvis! Zatim e se on ubrzo podii u tvojoj ruci. Ja sam ti ipak rekao, da
ga nitko ne smije dotaknuti, nego jedino ti. Kada ga povue , tada izgovori svoje i
me i imena svojega oca i svoje matere, i zatim e se on odmah dii u tvojoj ruci, ti
meutim njegovu golemu te inu nee uope ak ni osjetiti.
Tada 'Ala ed-Din pribere svoju snagu, stvori vrstu odluku i uini onako, kako ga
je bio uputio Maur. I po to je izgovorio svoje ime i imena svojega oca i svoje ma
tere, on posve lako plou podigne uvis, upravo tako, kako mu je bio rekao mag. I n
akon to je ploa bila podignuta, on je baci nastranu.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na
kon to je bio digao plou s ulaza u spilju s bla453
Dvjestai ezdesetitrea no
gom, ugledao jedan podzemni hodnik. Do njegova se ulaza moralo sii niz otprilike
dvanaest stuba. Nato mu Maur rekne:
'Ala ed-Dine, pazi, sve ini posve tono onako, kako ti
budem kazivao, i ni ta od toga ne propu taj. Sa svom pa njom
silazi dolje k ovom hodniku, sve dok ne dosegne tlo! Ondje e
nai jednu halu, koja je podijeljena na etiri prostora. U svakome
e od tih prostora nai etiri zlatna vra i druge stvari od finoga
zlata i srebra. Ali uvaj se, da ne to od toga ne dotakne ili da ne to
od toga uzme , nego proi pokraj svega, sve dok ne dospije u
etvrti prostor! Ne dopusti ak ni svojim haljinama ili skutovima da
dotaknu vreve ili zidove i ne zadr avaj se ni jednoga jedinog tre

nutka! Ako ti postupi protiv ovoga naputka, tada e odmah biti
preobra en i pretvoren u crni kamen. Kada meutim doe u et
vrti prostor, tada e ondje nai jedna vrata. Otvori ta vrata, tim to
izrekne ona imena, koja si izrekao iznad ploe. I ui unutra! Za
tim e dospjeti u jedan vrt, pun lijepog drvea, na kome vise plo
dovi. Odande poi putem, koji e vidjeti pred sobom, otprilike jo
pedeset lakata dalje, tako e nai jednu dvoranu, ka kojoj vodi
stubi te od otprilike trideset stuba. Zatim se ogledaj gore po dvo
rani.
, nakon to je 'Ala ed-Dinu bio dao uputu, kako treba sii u peinu s blagom i u njoj
ii dalje, njemu nadalje rekao:
Kada bude bio u toj dvorani, ondje e nai svjetiljku, koja
visi sa stropa dvorane. Uzmi tu svjetiljku, izlij ulje, koje je u njoj, i
sakrij je u svoja njedra. Nemoj biti zabrinut zbog svojih haljina, jer
to nije nikakvo stvarno ulje! Kada se zatim bude opet vraao
natrag, tada smije otrgnuti s drvea toliko mnogo, koliko hoe .
Jer sve to pripada tebi, dokle god je svjetiljka u tvojoj ruci.
Kada je dakle Maur zavr io sa svojim rijeima upuenima 'Ala ed-Dinu, on sa svojega
prsta skine peatnjak i natakne ga 'Ala ed--Dinu na prst s rijeima:
Moj sine, ovaj e te peatnjak osloboditi od svake nevolje i
opasnosti, koje bi ti mogle zaprijetiti, pod tim jednim uvjetom, da
454
Pripovijest o 'AlA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
ti pazi na sve, to sam ti ja rekao. Sada dakle na posao, sii dolje, ' priberi svoju
snagu * i daj da se rasplamsa tvoja vrsta sranost. * Nemoj se bojati, jer ti si m
u karac i ne vi e nikakvo dijete! Potom e , moj sine, u najkraem vremenu stei takvo bogat
stvo, da e biti najbogatiji ovjek na svijetu.
'Ala ed-Din dakle sie u podzemni hodnik i nae etiri prostora. U svakom su prosto
ru bila etiri zlatna vra, ali on proe pokraj njih, onako kako mu je bio rekao Maur,
oprezno i odluno. Zatim ue u vrt i proe kroz njega, sve dok nije dospio do dvorane
. Uspne se stubi tem gore, i u dvorani pronae svjetiljku. On je ugasi, izlije ulje,
koje je bilo u njoj, na pod i sakrije je u svoja njedra. Zatim opet sie u vrt i
pone si promatrati drvee. Na njemu su sjedile ptice, koje su svojim glasovima slav
ile Svemogueg Stvoritelja, koje on meutim prije, kada je bio do ao, nije bio vidio.
I na tome su drveu visjeli kao plodovi sve sami skupocjeni dragulji. Svako je drv
o nosilo plodove od razliite vrste i boje, zelene i bijele, ute i crvene i od drug
ih boja. Ovi su dragulji isijavali sjaj, koji je bio jasniji nego Sunev sjaj o do
podnevu. Svaki je od ovih dragulja nadma ivao po veliini sve, to se moglo opisati, t
ako da nijedan jedini kralj ovoga svijeta nije posjedovao ak ni samo jedan, koji
bi bio ravan nekomu od najveih, da, ak ni jedan, koji bi bio upola toliko velik ka
o oni najmanji meu njima.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din obi
lazio unaokolo izmeu drvea. I pritom je gledao drveta i sve te stvari, koje zaslje
pljuju pogled i otimaju razum, i on ih je pozorno promatrao. Tada on dakle uvidi
, da to drvee umjesto pravih plodova nosi goleme dragulje, skupocjene smaragde, d
ijamante, hijacinte, takoer bisere i druge dragocjenosti, pri pogledu na koje su
osjetila postajala smetenima. Sada meutim, jer 'Ala ed-Din jo nikada u svome ivotu
nije bio vidio takve stvari i jer takoer nije bio dovoljno odrastao, da spozna vr
ijednost ovih skupocjenosti, s tim vi e to je jo uvijek bio mlad momak, tako je on m
islio da su ti dragulji od stakla ili od kristala. Trgao je mnoge od njih i puni
o njima svoje d epove na grudima, a pri tome ih je pogledavao, jesu li to zbilja g
rozdovi i smokve i drugi jestivi plodovi
455
ili ne. Kada je sada vidio, da su oni poput stakla, on nastavi skupljati u svoj
d ep na grudima od svih vrsta ovih plodova s drvea, a da nije prepoznao dragulje i
njihovu vrijednost. A budui da nije mogao zadovoljiti svoju elju za jelom, on u mi

slima rekne:
Ja u si od ovih staklenih plodova napraviti jednu zbirku i
kod kue se s njima igrati.
Tako je trgao sve vi e i turao ih u svoje d epove na bokovima i na grudima, sve d
ok ih sve nije napunio. I zatim otrgne jo vi e plodova, stavi ih u svoj veliki ruba
c oko pasa i opet ga zave e. Ponese, koliko je samo uope mogao, i rekne si pritom,
da e ih kod kue izlo iti kao ukras. Jer on ih je dr ao, kao to je reeno, za staklo. Ali
zatim pone, od straha pred svojim maurskim stricom, trati, sve dok opet nije pro ao
kroz etiri prostora i projurio kroz podzemni hodnik. Na zlatne vreve nije pri svom
e povratku bacio nijedan pogled, premda mu je sada bilo dopu teno, da iz njih ne to
uzme. Kada je dakle opet do ao do onog stubi ta, on se uspne uza nj, sve dok mu nije
preostao samo jo jedan mali komad. To je bila posljednja stuba, a ta je bila vi a
nego ostale, tako da se sam nije mogao na nju popeti, jer je nosio uza se tako m
nogo. Tako on dovikne Mauru:
- Strie, dadni mi svoju ruku i pomozi mi, da se mognem popeti gore!
- Moj sine - povie ovaj - dadni mi svjetiljku i tako se olak aj. Mo da je ona ta,
koja te optereuje.
Ali mu on dadne kao odgovor:
Strie, svjetiljka me uope ne optereuje. Pru i mi ipak svoju
ruku! Kada budem bio gore, ja u ti dati svjetiljku.
Mag je meutim iz el-Maghriba htio samo i jedino svjetiljku, i on zato pone nava
ljivati na Ala ed-Dina, neka mu dadne svjetiljku. Ali budui da je djeak svjetiljku
bio sakrio duboko u svoje haljine i preko nje bio natrpao plodove od dragulja,
tako mu je bilo nemogue, da svojom rukom prodre sve do svjetiljke, kako bi mu je
predao. Maur je dakle navaljivao na njega, da mu on treba
456
dati svjetiljku. Ali kako to djeak jo nije mogao uiniti, on je na njega postajao vr
lo gnjevnim, i zahtijevao je svjetiljku. Ali je 'Ala ed-Din nije mogao dokuiti, k
ako bi mu je dao.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sad ve, kada 'Al
a ed-Din nije mogao dokuiti svjetiljku, kako bi je dao svojemu la nom stricu iz elMaghriba, ovaj Maur postajao mahnitim od bijesa, jer nije postizao svoj cilj. 'A
la ed-Din mu je meutim obeavao, da e mu je on dati, kada se popne iz hodnika gore,
bez la nih primisli i bez zle namjere. Po to je Maur sada uvidio, da mu 'Ala ed-Din
nee izruiti svjetiljku, on bude svladan bijesom i odustane od svake nade. I on pone
arati i prisezati i bacati tamjan u vatru. Tada se ploa sama od sebe opet preokre
ne i zatvori se iznad ulaza posredstvom moi njegova aranja, i zemlja prekrije plou
kao prije. Ali 'Ala ed-Din ostane ispod zemlje, jer nije mogao izai. arobnjak je b
io dakako u stvarnosti stranac a ne 'Ala ed-Dinov stric, kao to je ve bilo ispriano
, nego se on bio preobrazio i sebi dao la an izgled, kako bi posredstvom djeaka, ko
ji je jedini mogao dignuti blago, stekao onu svjetiljku. Sada je meutim ovaj prok
leti Maur opet zatvorio zemlju iznad 'Ala ed--Dina i prepustio ga smrti od gladi
. Prokleti je naime maurski arobnjak potjecao iz najudaljenijeg el-Maghriba zemlj
e Afrike i bio se ve od svoje mladosti revno bavio arobnja tvom i znanostima o duhov
ima. Jer podruje je Afrike140 glasovito zbog svih ovih znanosti.Taj je dakle Maur
studirao i izuavao od mladosti u svome gradu u Africi, sve dok se nije bio usavr i
o u svim znanostima. I po to je u stanovitom vremenu od etrdeset godina bio prouio t
ako prekomjerno mnogo arobnja tva i prisezanja zakletvama i to si usvojio, on je ot
krio jednoga dana, da u najkrajnjem kraju od Kine le i neki grad po imenu el-Kal'a
s141 i da je u tome gradu skriveno jedno silno veliko blago, kakvo ne posjeduje
nijedan kralj
140
poci Afrikom se dakako ne misli na afriki kontinent u dana njem smi
s
lu rijei. Pravu je Afriku u u em smislu rijei predstavljalo podruje Tunisa i Al
ira.
141
Posve je vjerojatno da je posrijedi ime grada u gorju Kailas u j
ugo-
zapadnome Tibetu, koje je bilo glasovito poradi svojega bogatstva u zlatu.

457
na cijelome svijetu. Da je meutim najudesnije to, to se u tome blagu nalazi stanovi
ta arobna svjetiljka. Tko nju posjeduje, taj ne mo e ni od kojega ovjeka na zemlji b
iti nadma en po bogatstvu i moi, da, da ak najmoniji kralj ovoga svijeta mo e samo jeda
n dio bogatstva i moi i jakosti ove svjetiljke nazvati svojim vlastitim.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je Maur putem svoj
ega umijea otkrio i doznao, da to blago mo e biti dignuto samo posredstvom jednoga
djeaka, koji se zove 'Ala. ed-Din i koji je siroma na podrijetla, i da je ovaj djeak
iz istoga tog grada. Takoer je spoznao, da je to lako i da ne stoji mnogo truda,
da ga se pridobije. Stoga se smjesta i bez odlaganja opremio za putovanje u Kin
u, kako smo ispriali, i uinio s 'Ala ed-Dinom sve ono, to je ve ispriano, u uvjerenju
, da mo e doi u posjed svjetiljke. Ali su sada njegov trud i njegova nada bili izne
vjereni, njegovi napori uzaludni, i stoga on odlui, da pusti 'Ala ed-Dina da zagl
avi. Tako je dakle bio pomou svoje arolije opet pokrio zem-Ijino tlo iznad djeaka,
kako bi on ondje umro. Jer tko je jo na ivotu, nad njime nije izvr eno nikakvo umors
tvo. Kao drugo je meutim time imao na umu postii takoer to, da 'Ala ed-Din vi e ne mo e
odatle izai i da tako takoer svjetiljka ne mo e izai iz zemljina krila. Nato on otie
svojim putem i vrati se natrag u svoju zemlju Afriku, tu an i razoaran u svojoj nad
i.
Pustimo mi sada tog arobnjaka da otputuje odatle i pogledajmo, to se zbivalo s
'Ala ed-Dinom! im se nad njim bila sklopila zemlja, on pone dozivati Maura, kojega
je dr ao svojim stricom, kako bi mu pru io ruku i kako bi se on sam mogao popeti iz
podzemnog hodnika opet na zemljinu povr inu. Kako meutim nije uo nikoga da odgovara
na njegovo dozivanje, on shvati tada, da je Maur s njim prijetvorno postupao, i
da on uope nije njegov stric, nego jedan la ljivi arobnjak. Sada 'Ala ed-Din pone oaj
avati za svoj ivot, i tu an spozna, da on ne mo e vi e doi na povr inu zemlje. Tako on dak
le pone plakati i jadikovati nad svojom nesreom. Ali nakon stanovitoga se kratkog
vremena ipak prene i opet sie dolje, kako bi vidio, hoe li mu Allah Uzvi eni mo da dop
ustiti da nae put do nekih vrata, kroz koja bi mogao dospjeti van. Okretao se nad
esno i nalijevo, ali nije nalazio ni ta
458
Pripovijest o 'MA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
nego tamu i etiri zida, koji su se oko njega zatvarali. Jer maurski mu je arobnjak
svojim crnim umijeem zatvorio sva vrata, da, ak takoer vrt, u koji je 'Ala ed-Din
bio u ao, kako mu ne bi ostavio nijedan izlaz na zemljinu povr inu i kako bi uskorio
njegovu smrt. Tada 'Ala ed-Din pone jo gore plakati i jo vi e jadikovati, kada je uvi
dio, da su sva vrata i takoer vrt bili zatvoreni. On je bio pomislio, da bi ondje
mogao nai malo utjehe. Ali budui da je na ao sve zatvoreno, on krikne i zaplae poput
nekoga, komu je odsjeena svaka nada. I on se vrati natrag i sjedne na stube stub
i ta podzemnog hodnika, kojima je prije toga bio si ao dolje.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din sje
o na stube stubi ta podzemnog hodnika i da je ondje plakao i jadikovao, jer se bio
odrekao svake nade. Ali misli na to, da Allah Visokoslavljeni i Uzvi eni, ako On
ne to hoe napraviti, samo ka e: 'Budi!' i da to zatim biva. Jer usred nevolje on spra
vlja osloboenje. Tako je i lo takoer 'Ala ed-Dinu. Kada ga je maurski arobnjak bio po
slao u podzemni hodnik, tada mu je dao jedan prsten i nataknuo mu ga na prst i p
ritom rekao:
Ovaj e te prsten osloboditi iz svake nevolje, * ako neka
nesrea kod tebe boravi * ili te sustigne zla kob. * On e dr ati
daleko od tebe svako zlo i biti ti pomonikom, gdje god samo ti bio.
To se dogodilo po naumu Allaha Uzvi enoga, kako bi posredstvom toga moglo doi do
'Ala ed-Dinova spasenja. Kada je 'Ala ed-Din tu tako sjedio i tu io se nad svojom
nesreom i plakao, jer je ve izgubio nadu u ivot i jer ga je svladao jad, tada on p
one u prekomjernosti svoje alosti kr iti ruke, kako to ini oajnik, i podizati svoje ru
ke gore i zazivati Allaha, tim to je kazivao:
Svjedoim, da nema drugoga Boga osim Tebe jedinoga, Ti
Svesilini, Svemogui, Svesvladavajui, koji mrtve budi na ivot, Ti

koji stvara elje i njih ispunjava , Ti koji donosi te koe i opas
nosti i njih okonava ! Moja si dostatnost Ti, i Ti si najbolji bra
nitelj. I ja svjedoim, da je Muhammed Tvoj sluga i Tvoj posla
nik.142 Moj Allah, tako Ti Njegove slave pred Tobom, oslobodi me
iz moje nevolje!
142 Oitovanje se vjere u muslimana sastoji od dva lana: "Tvrdim da nema drug
oga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik." Osjeajno obogaena parafr
aza tog oitovanja odgovara dakako situaciji.
459
Dvjestaikzdesetitrea no
Dok se on tako usrdno molio Allahu i kr io ruke, u prekomjer-nosti svoje alosti
poradi ove nevolje, koja se bila svalila na njegovu glavu, sluajno se zbilo, daje
njegova ruka protrljala prsten..."
460'
Ali kada je poela
dvjestai ezdesetietvrta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, dok se 'Ala ed-Din molio Allahu i kr io
ruke, u prekomjernosti svoje alosti poradi te nevolje, koja se bila svalila na nj
egovu glavu, da se sluajno zbilo, da je njegova ruka protrljala prsten. I gledaj
sada, u tren je oka stao pred njega neki uslu ni duh i rekao mu:
- Na slu bu! Tvoj rob stoji pred tobom. Zahtijevaj, to hoe ! Ja sam sluga onoga, ko
ji taj prsten, prsten mojega gospodara, nosi na ruci.
Sada 'Ala ed-Din pogleda i ugleda jednoga marida143, koji je bio nalik nekomu
od d innova na ega gospodara Sulaimana144, kako stoji pred njim. On se najprije pre
stra i njegovoga stra nog izgleda. Ali kada je uo duha kako kazuje: - Zahtijevaj, to h
oe ! Ja sam tvoj rob, jer je prsten mojega gospodara na tvojoj ruci -tada on opet p
rikupi sranost i sjeti se onoga, to mu je Maur bio kazivao, kada mu je davao taj p
rsten. Bio je vrlo obradovan, i hrabro mu rekne:
143
Marid je silan demon, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog o
bla
ka.
144
Davidov je sin Salamun bio u islamskom svijetu osobito na glasu
zbog
svoje moi nad kraljevstvom duhova.
461
Dvjestmezdesetietvrtci no
- Ti slugo gospodara ovoga prstena, elim od tebe, da me od-vede na povr inu zemlj
e!
U istome se tom trenutku, dok je on jo jedva zavr io ove rijei, rastvori zemlja,
i on se nae vani na slobodnome kod ulaza u peinu s blagom. Kako se meutim sada 'Ala
ed-Din, koji je tijekom tri dana bio sjedio u tami pod zemljom i peini s blagom,
opet na ao na slobodnome, i kako su dnevna svjetlost i Suneve zrake pogodile njego
vo lice, on ne mogne odmah otvoriti svoje oi, nego ih pone malo otvarati i zatim o
pet malo zatvarati, sve dok njegove oi nisu stekle novu snagu i navikle se na svj
etlost i bile osloboene od tmine.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din sta
novito kratko vrijeme, nakon to je bio iza ao van iz peine s blagom, posve otvorio s
voje oi i bio vrlo obradovan, kada je ugledao sebe na povr ini zemlje. Ali ga obuzm
e uenje, da su sada, kada se nalazio iznad ulaza u peinu s blagom, kroz koji je bio
si ao, po to ga je maurski arobnjak bio otvorio, vrata opet zatvorena i zemlja opet
poravnata, tako da se ondje uope vi e nije mogao otkriti nikakav trag nekih vrata.
Njegova je zaprepa enost sve vi e rasla, i on ve povjeruje, da se nalazi na nekome dru
gom mjestu. Nije prije znao, da se ipak nalazi na istome mjestu, sve dok nije ot
krio ono mjesto, gdje su oni bili zapalili vatru od komada drveta i granja i gdj
e je maurski arobnjak bio kadio i arao. Nato se on okrene nadesno i nalijevo i ugl
eda u daljini vrtove. Pogleda put i prepozna, da je to isti onaj, kojim je bio d
o ao. Sada on zahvali Allahu Uzvi enomu, koji ga je bio izveo na povr inu zemlje i spa
sio ga od smrti, kada je ve izgubio nadu u ivot. Tako on poe i otputi se prema grad
u putem, koji je sada poznavao, sve dok nije dospio do samoga grada. Ue u grad i
zatim poe dalje sve do svoje roditeljske kue. Ondje ue. Ali kada je ugledao svoju m
ater, on u prekomjernosti radosti, koju je osjetio zbog svojega spasenja, klone
pred njome na pod. Pa budui da je morao propatiti takav strah i nevolju, i jer je
sada bio svladan rado u, ali takoer iscrpljen od gladi, on se onesvijesti. Njegova
je mati bila tugovala sve od rastanka s njime i bila je tu sjedila plaui i riariui n
ad njim.
462
Kada ga je sada vidjela kako ulazi, ona se silno obraduje. Pa ipak je opet bila
ra alo ena, kada ga je vidjela kako je onesvije ten pao na pod. No usred svega toga nje
zino skrbljenje oko njega nije time bilo ometeno, nego je ona smjesta pohitala,
po kropila njegovo lice ru inom vodom i izmolila od svojih susjeda miomirisne esenci
je. Njih mu dadne, da ih udi e. Kada je nato opet malo do ao k sebi, on je zamoli, d
a mu donese ne to za jelo, tim to rekne:
Draga mati, ve od prije tri dana nisam uope ni ta jeo.
Njegova mu mati donese od onoga, to je upravo imala spremljeno, sjedne pred nj
ega i rekne:
Hajde, moj sine, jedi i budi vedar! Kada se odmori , tada mi
ispriaj, to si do ivio i to ti se dogodilo! Sada te neu ispitivati,
moje dijete. Jer ti si sada umoran.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din jeo
i pio i bio vedar. Nakon to je zatim bio ot-poinuo i oporavio se, on rekne svojoj
materi:
Ah, draga mati, na tebi le i jedna te ka krivnja prema meni,
to si me prepustila onomu prokletom momku, koji je smi ljao
moju propast i htio me ubiti. Znaj dakle, da sam ja gledao smrti u
oi za volju toga prokletog ovjeka, kojega si ti prepoznala kao
mojega strica! Da, ja bih bio mrtav, da me nije spasio Allah
Uzvi eni. Jer mi smo oboje, moja mati, ti i ja, mi smo od njega bili
prevareni, zato to je taj prokletnik obeavao da e meni uiniti
tako mnogo dobra i to je iskazao prema meni tako mnogo ljubavi.
uj dakle, mati, onaj je ovjek maurski arobnjak, jedan prokleti
la ljivac, jedan obmanjiva pun lukav tina i licemjer. Ja ne vjeru
jem, da bi mu sami podzemni vragovi mogli biti u tome ravnima
neka ga Allah dadne upropastiti zajedno sa svima njegovim knjiga
ma! Slu aj sada dalje, draga mati, to mi je uinio taj prokletnik!
Sve, to u ti kazati, je ista istina. Gledaj, kako je prokletnik lagao,
sjeti se obeanja, koje mi je dao, tim to je govorio, da e mi uiniti
sve dobro. Sjeti se takoer ljubavi, koju je iskazivao prema meni, i
promisli, kako je on sve to inio samo zato, kako bi do ao do svo
jega cilja! Da, njegova je namjera bila, da mene ubije, ali hvala
463
Dvjestai ezdesetietvrta no
neka je Allahu, to me je On spasio! Zato uj, draga mati, i poslu aj, to je taj prokle
tnik uinio!
Nato 'Ala ed-Din svojoj materi ispria sve, to je bio do ivio, tim to je od preveli
ke radosti lijevao suze. Tako je najprije izvijesti, kako se on od nje bio rasta
o, kako ga je Maur bio odveo do brda, u kome se nalazilo blago, i kako je on ond
je bio arao i palio tamjan.
I pritom mi je, draga mati - tako je pripovijedao djeak zadao jo jedan takav udarac, da sam ja od bola izgubio svijest. Jer
bio me je obuzeo velik strah, kada sam vidio, kako se posredstvom
njegova magijskog umijea rascijepilo brdo i preda mnom otvorila
zemlja. Tada sam zadrhtao i prestravio se od grmljavine, koju sam
uo, i od tmine koja se irila, kada je on spaljivao tamjan i arao.
Tako dakle htjednem, dok sam morao do ivljavati sve te stra ne
stvari, u svome strahu pobjei. Ali kada je vidio, da sam se ja spre
mio za bijeg, on me izgrdi i istue. To je uinio, jer on, premda se
peina s blagom bila otvorila, ipak nije mogao sam u nju sii. To je
naime blago moglo biti dignuto samo od mene, jer je glasilo na
moje ime i nije pripadalo njemu. Samo zato, to je bio opaki arob
njak, on je znao, da to blago treba biti dignuto od mene i da ta
bogatstva pripadaju meni.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, ka
da je svojoj materi ispriao sve, to mu se bilo dogodilo od maurskog arobnjaka, njoj
nadalje rekao:
Nakon to me je meutim bio udario, on je uvidio da je
prisiljen, mene opet primirivati, kako bi me nagovorio, da siem
dolje u otvorenu peinu s blagom, i kako bi postigao svoj cilj. Po to
me je zatim odaslao, dao mi je jedan peatnjak i gurnuo mi ga je
na prst, prsten, koji je prije toga bio na njegovoj ruci. Nato ja siem
dolje u tu peinu i najprije naem etiri prostorije, koje su sve bile
ispunjene zlatom i srebrom i drugim dragocjenostima. Ali je sve to
vrijedilo kao ni ta, i prokletnik mije strogo rekao, da ni ta od toga
ne smijem dotaknuti. Zatim sam do ao u jedan velik vrt, u kojemu
su bila sve sama visoka drveta s plodovima od mnogobojnog krista
la, koji su mi gotovo zarobili razum, draga mati. Nakon to sam za464
(
tim dospio u visokosagraenu dvoranu, u kojoj je bila ova svjetiljka, smjesta sam
je uzeo, ugasio sam je i izlio njezin sadr aj na pod.
Kod tih rijei 'Ala ed-Din izvue iz svojega d epa na grudima svjetiljku i poka e je
svojoj materi. I isto joj tako dadne da vidi dragulje, koje je bio donio sa sobo
m iz vrta. Bile su dvije velike kese pune takvih dragulja, od kojih se nije ni j
edan jedini nalazio u posjedu kraljeva cijeloga svijeta. Ali 'Ala ed-Din nije na
ravno poznavao njihovu vrijednost, nego je vjerovao, da su oni od stakla i krist
ala. Zatim on u svome pripovijedanju nastavi dalje:
- Draga mati, nakon to sam bio uzeo svjetiljku i na svome
povratku opet do ao sve do vrata peine s blagom, pozvao sam
toga prokletog Maura, koji je tvrdio, da je moj stric, da mi on treba
dati ruku i povui me uvis, kako bih se mogao popeti gore. Jer ja
sam nosio stvari, koje su me optereivale, i nisam se mogao sam
popeti gore. Ali mi on nije pru io ruku, nego mi je rekao: 'Daj mi
ovamo svjetiljku, koju ima kod sebe. Potom u ti ja dati svoju ruku
i izvui te!' Budui pak da sam svjetiljku stavio dolje u svoj d ep i
da su iznad nje le ale kese, i jer je tako nisam mogao dosegnuti, da
mu je dadnem, ja mu reknem: 'Strie, ja ne mogu svjetiljku doseg
nuti. Kada me ti izvue , tada u ti je moi dati.' Ali njemu nije bilo
stalo do toga, da mene izvue, nego je on htio imati samo svjetiljku,
i njegova je namjera bila, da nju od mene uzme i da zatim nada
mnom zatvori zemlju, kako bi me ubio, kao to je to poslije toga
takoer uinio. To je to, draga mati, to mi je bilo uinjeno od toga
zlog arobnjaka.
I sada joj 'Ala ed-Din ispria jo sve do kraja, i on pone Maura grditi, tim to se
njegovo srce raspaljivalo u arkoj srd bi, i on uzvikne:
- Zlo sna lo toga prokletnika, prostakoga, groznog arobnja

ka! On je okrutna srca, neljudski stvor, on je licemjerni obmanji
va, koji ne poznaje nikakva smilovanja i nikakve suuti.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova
mati, kada je bila ula od svojega sina, to je maurski arobnjak s njim uinio, rekla d
jeaku:
465
DvjestM ezdesettietvrta no
Da, zaista, moj sine, on je nevjernik i licemjer, koji ljude
ubija svojim arobnja tvom. Alije Allah Uzvi eni bio milostiv, moj
sine, On te je spasio od la i i prevare ovoga prokletog arobnjaka,
kojega sam ja stvarno dr ala za tvojega strica!
Budui pak da 'Ala ed-Din tijekom tri dana uope nije bio spavao i da se osjeao um
ornim, htjedne otpoinuti. On legne i zaspi, a isto se tako zatim njegova mati dad
ne na poinak. Djeak je bez prekida spavao, sve dok se nije opet probudio tek sljed
eega dana prema podnevu. I kako je otvorio oi, odmah zatra i ne to za jelo, jer je bio
gladan. Ali mu njegova mati rekne:
- Dragi sine, ja nemam ni ta, to bih ti mogla dati da jede . Ono, to sam jo imala, t
o si ti juer pojeo. Priekaj samo malo! Jer ja imam kod sebe ne to napredene pree, koj
u u odnijeti na bazar i prodati, pa u ti zatim za ono to od toga dobijem kupiti ne to
za jelo.
- Mati - uzvikne sada 'Ala ed-Din - zadr i preu, nemoj je prodavati, nego mi daj
svjetiljku, koju sam donio sa sobom! Ja u otii i nju prodati i za njezin u utr ak ne t
o kupiti, to mi mo emo pojesti. Ja vjerujem, da e svjetiljka postii veu cijenu od pred
iva. Tada 'Ala ed-Dinova mati pru i svojemu sinu svjetiljku, ali, jer je primijeti
la, da je prljava, ona mu rekne:
- Moj sine, tu je ta svjetiljka. Ali ona je prljava. Ako je mi operemo i oisti
mo, tada e se ona moi skuplje prodati.
Ona zato uzme u svoju ruku ne to pijeska i pone njime trljati svjetiljku. Ali je
dva to je malo bila po njoj protrljala, kadli se pred njome pojavi duh, stra an za
pogled, iroka lika, koji je bio ravan nekomu divu iz pradavnih vremena, i taj je
oslovi:
Govori, to hoe od mene? Ja sam ovdje, ja sam tvoj sluga,
ja sam sluga onoga, koji ovu svjetiljku dr i u ruci, ali ne samo ja
sam, nego svi sluge ove arobne svjetiljke, koja je u tvojoj ruci!
'Ala ed-Dinova se mati meutim prestra i, obuzme je strava, i njezin se jezik zal
ijepi za nepce, kada je ugledala ovaj jezovit lik. I ona mu ne mogne dati nikaka
v odgovor, jer njezine oi nisu bile navikle na prizor ovakvih pojava.
466
Pripovijest o 'Ala, ed-Dinu i arobnoj svjetiljci

Dalje su mi pripovijedali, o najvei kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova
mati, kada od straha nije mogla odgovoriti ma-ridu, pala u svome strahu onesvije en
a na pod. Njezin je meutim sin stajao ne to udaljen, a on je naravno takoer ve bio vi
dio d inna iz peatnjaka, kada je ovaj bio protrljao u peini s blagom. Kada je on dak
le uo, to je rekao d inn njegovoj materi, on brzo pritri, uzme svjetiljku iz ruke svo
je matere i uzvikne:
O ti slugo ove svjetiljke, ja sam gladan, i ja elim, da mi ti
donese ne to za jelo. To meutim mora biti ne to dobro, ne to
posve osobito!
Duh i ezne samo jedan trenutak, zatim mu donese velik skupocjen stol od istoga sr
ebra, na kojemu je stajalo dvanaest zdjela sa raznovrsnima skupocjenim jelima, d
va srebrena pehara, dvije boce s procijeenim, starim vinom, a kraj toga je le ao kr
uh, bjelji od snijega. Sve to on stavi pred 'Ala ed-Dina i i ezne. Tada djeak materi
po kropi lice ru inom vodom i dadne joj da udahne sna no miri ue esencije. Kada je ona o
pet do la k sebi, on joj rekne:
Draga mati, na noge, mi emo jesti ova jela, koja nam je

poklonio Allah Uzvi eni!
Kada je 'Ala ed-Dinova mati ugledala ovaj golemi srebreni stol, bila je nad t
ime zaprepa ena, i ona rekne svojemu sinu:
- Dragi sine, tko je taj dare ljivi dobroinitelj, koji se sjetio na e gladi i na ega
siroma tva? Mi mu dugujemo estitu zahvalnost. ini se, da je sultan uo o na oj nu di i na
j potrebitosti i da nam je poslao ovaj stol.
- Draga mati odgovori on
sada nije vrijeme za ispitivanje. Daj da jedemo. Jer
mi smo gladni!
Oni dakle sjednu uza stol i ponu jesti. Ali kada je 'Ala ed--Dinova mati dobil
a da ku a takva jela, kakva ona u cijelome svom ivotu jo nije bila jela, tada ih je
jela brzo i sa arkim u itkom u jedenju. Oni su naravno bili vrlo gladni, a zatim je
to ipak bilo jelo, kakvo se inae iznosi pred kraljeve. Ali oni nisu znali, to je
vred467
Dvjestui ezdesetietvrta no
nije, stol ili jelo. Jer oni stvari poput ovih jo nikada u svome ivotu nisu bili v
idjeli. Kada su bili zavr ili s objedom i bili siti, preostalo im je jo dovoljno za
veeru i takoer za sutra nji dan. Nato oni operu svoje ruke i opet sjednu, kako bi n
aklapali. Sada se Ala ed--Dinova mati obrati svojemu sinu s rijeima:
Moj sine, ispriaj mi, to se dogodilo s d innom? Sada smo
se mi hvala neka je Allahu!
zahvaljujui Njegovoj dobrostivosti dosita najeli, i ti nema vi e nikakva razloga, da ka e , da si
gladan.
Sada joj 'Ala ed-Din ispria sve, to je on bio do ivio s duhom, nakon to je ona u s
vome strahu onesvije ena klonula na pod. U najveem uenju ona rekne:
To mo e biti istina. Ali makar se duhovi i pokazivali
Adamovoj djeci, ja ih ipak moj sine, u itavome svom ivotu jo
nikada nisam vidjela. Ja vjerujem, da je taj jamano onaj isti, koji
je tebe oslobodio, kada si bio u peini s blagom.
Ali joj on dadne kao odgovor:
To nije onaj isti, draga mati. Ovaj duh, koji se tebi ukazao,
je bio sluga svjetiljke.
Kada je ona ula od njega ove rijei, upitala ga je:
Kako je to onda, moj sine?
On odgovori:
Ovaj je duh od drugaije vrste nego onaj. Onaj je bio sluga
peatnjaka, ali je ovaj, kojega si vidjela, bio sluga svjetiljke, koja je
bila u tvojoj ruci..."
468
Ali kada je poela
dvjestai ezdesetipeta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ala ed-Dinova mati, kada je od s
ina ula rijei: - Mati, taj duh, koji ti se ukazao, je bio sluga svjetiljke uzviknu
la:
Gledaj sada, gledaj sada, taj tu, to znai taj prokleti momak,
koji mi se ukazao i koji mije utjerao takav smrtni strah, taj je dakle
u vezi sa svjetiljkom?
Kada je djeak to potvrdio, ona nastavi dalje:
Ja te molim, moj sine, tako ti mlijeka, koje si od mene pio, baci od sebe tu
svjetiljku i prsten. Jer oni nam prouzrouju velik strah. Ja ne bih mogla po drugi
put podnijeti pogled na duhove. Takoer bi to za nas bio grijeh, da s njima opimo.
Jer nas Prorok - blagoslovio Ga i pozdravio Allah - pred njima opominje.
Draga mati
odgovori on - tvoje zapovijedi ja inae ispunjavam od srca rado. Ali
to, to si sada rekla, ja ni na koji nain ne mogu uiniti. Ja ne mogu biti niti bez
svjetiljke ni bez prstena. Ti si ipak sama vidjela, kakvo nam je ona dobroinstvo
uinila, kada smo bili gladni! I sjeti se toga, mati, da maurski arobnjak, la ljivac,
kada sam ja bio si ao u peinu s blagom, nije od mene tra io niti zlato ni srebro, ko
jih su etiri prostorije bile pune, nego mi je
469
Dvjestaikzdesetipeta no
samo zapovjedio, da mu donesem jedino svjetiljku i ni ta drugo. Jer on je poznavao
veliinu njezinih snaga, a da nije bio znao, da ona posjeduje silnu arobnu snagu,
tada se on ne bi bio toliko trudio i muio, on ne bi iz svojega zaviaja bio u potra
zi za njome dolazio sve do u na u zemlju, da, on ne bi takoer peinu s blagom opet na
da mnom zatvorio, kada nije zadobio tu svjetiljku, jer mu je ja nisam mogao pru it
i. Dolikuje nam, mati, da ovu svjetiljku bri no uvamo i da na nju pazimo. Jer ona j
e na e ivotno uzdr avanje, ona je na e bogatstvo, i nikomu ne smijemo ni ta o njoj otkrit
i. A s prstenom stoji isto tako. Ja ga nipo to ne mogu skidati sa svojega prsta. J
er da nije bilo toga prstena, tada me ti nikada ne bi opet vidjela ivoga, nego bi
h ja zaglavio pod zemljom u peini s blagom. Kako bih ga ja sada mogao odlagati sa
svoje ruke? Tko zna, kakvu e mi jo zlu kob i nesreu i kakve alosne do ivljaje donijet
i vrijeme, iz kojih me mo e osloboditi ovaj prsten? Ali u zbog tebe odnijeti ovu sv
jetiljku i nikada neu dopustiti da je ti opet vidi .
Kada je njegova mati bila od njega ula ove rijei i njih odva-gala i uvidjela, d
a on ima pravo, ona mu rekne:
- Moj sine, uini ono, to ti hoe ! Ja je sa svoje strane ne elim opet vidjeti, i ne
bih voljela nikada vi e do ivjeti onaj stra an prizor, koji sam imala pred sobom.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei kralju na ega vremena, da su 'Ala. ed-Din i
njegova mati tijekom dva dana jeli od onih jela, koja im je bio donio d inn. Zatim
su ona bila na kraju. Kada je zatim vidio, da nemaju vi e ni ta za jelo, on uzme je
dnu od zdjela, koje mu je duh bio donio na stolu. One su bile od istoga zlata, al
i 'Ala ed-Din nije znao od ega se one sastoje. I po to je on s njome oti ao na bazar,
susretne ga jedan idov, koji je bio prostiji nego neki vrag. Njemu on dadne zdje
lu. Kada ju je idov ugledao, on uzme djeaka nastranu, kako ga nitko ne bi vidio. Z
atim tono promotri zdjelu i uvjeri se, da je ona od istoga zlata. Nije meutim znao,
poznaje li 'Ala ed-Din njezinu vrijednost i je li on u takvim stvarima novak. T
ako ga on dakle upita:
470
- Koliko treba stajati ova zdjela, dragi gospodaru? 'Ala ed-Din odgovori:
- Ti zna , koliko je ona vrijedna.
Sada je idov bio u nedoumici, koliko da za nju ponudi 'Ala ed-Dinu. Jer djeak m
u je bio odgovorio kao kakav poslovan ovjek, a on mu je htio dati samo malo. Isto
vremeno se bojao, da 'Ala ed-Din ipak poznaje vrijednost te zdjele, pa je razmi lj
ao, bi li mu morao mnogo ponuditi. Pa ipak on u sebi samome rekne:
No, mo da on ipak o tome ni ta ne zna i ne poznaje njezinu
vrijednost!
Nato on izvadi iz svojega d epa jedan zlatni dinar i dadne mu ga. Kada je 'Ala
ed-Din vidio dinar u svojoj ruci, on ga zadr i i brzo ode. Tada idov spozna, da djea
k nije poznavao vrijednost te zdjele, i on se gorko pokaje, to mu umjesto zlatnog
dinara nije bio dao jedan treak145. 'Ala ed-Din se meutim nije zaustavljao, nego
otie iz tih stopa ravno pekaru, kupi kruha i dadne da mu se razmijeni dinar. Zati
m s time otie k svojoj materi, dadne joj kruh i ostatak dinara te joj rekne:
Mati, otii i kupi za nas, to trebamo!
Tada se njegova mati uputi na tr nicu i pokupuje sve, to su trebali. Zatim su je
li i bili u dobru raspolo enju. Kadgod bi dakle utr ak jedne zdjele bio potro en, on b
i uzimao jednu drugu i odnosio bi je k idovu. Prokleti je meutim idov.otkupljivao o
d njega sve ove zdjele za jednu malu cijenu. Da, idov bi mu ak rado cijenu jo i sni
zio. Ali budui da mu je prviput bio dao jedan dinar, pobojao se, da e djeak, ako mu
on manje dadne, otii i prodati je nekomu drugomu, i da on sam zatim nee moi vi e pos
tizati ovu visoku dobit. 'Ala ed-Din je prodavao zdjelu za zdjelom, sve dok ih n
ije bio sve poprodavao i dok mu nije preostao jo samo stol, na kome su bile staja
le zdjele. Budui pak da je ovaj bio velik i te ak, on otie i dovede idova kui. Zatim i
znese pred njega stol, a kada
145 Treak iznosi dva bakrena danika, odnosno treinu srebrenoga dirhema.
(
471
Dvjestai ezdesetipeta no
ga je idov ugledao, kako je velik, on mu dadne deset dinara. 'Ala ed-Din ih uzme,
a idov otie. Sada su djeak i njegova mati tro ili na svoje uzdr avanje od ovih deset d
inara, sve dok ih nisu bili potro ili. Tada 'Ala ed-Din opet izvadi svjetiljku i p
rotrlja je. Smjesta se pred njime uspne uvis duh, koji mu se prije bio ukazao.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je duh, sluga svje
tiljke, 'Ala ed-Dinu rekao:
Zahtijevaj, moj gospodaru, to hoe ! Jer ja sam tvoj sluga,
sluga onoga, tko ima svjetiljku.
'Ala ed-Din mu odgovori:
Ja elim, da mi donese stol s jelima, kao to si mi donio
prije toga. Jer ja sam gladan.
U tren oka duh donese stol, jednak onomu, koji je bio donio prije toga. Na nj
emu je stajalo dvanaest skupocjenih zdjela s finim jelima, ktomu takoer boce s pr
ocijeenim vinom, a kraj njih je le ao bijeli kruh. 'Ala ed-Dinova je meutim mati bil
a iza la, kada je saznala, da njezin sin kani protrljati svjetiljku, kako ne bi mo
rala po drugiput vidjeti d inna. Poslije kratkog vremena ona opet doe unutra i ugle
da ovaj stol pun srebrenih zdjela, dok se po itavoj kui irio miris skupocjenih jela
. Budui da je ona sada bila zaprepa ena i radosna, Ala ed-Din joj rekne:
- Gledaj, o mati, ti si mi rekla, da trebam od sebe odbaciti svjetiljku. Vidi
dakle njezine arobne snage!
- Dragi sine odgovori ona - neka ga Allah za to nagradi. Ali ja ga ipak ne bi
h voljela opet vidjeti.
Nato Ala ed-Din i njegova mati sjednu za stol i ponu jesti i piti, sve dok se
nisu bili zasitili. Ono, to im je jo bilo preostalo, odlo e na stranu za sljedei dan.
Pa kada su zatim jela, koja su bili dobili, bila pojedena, 'Ala ed-Din uzme jed
nu od zdjela pod svoju haljinu i poe, kako bi potra io idova i njemu je prodao. Ipak
je udes htio, da je prolazio pokraj duana stanovitog zlatara, koji je bio jedan a
stan, pobo an i bogobojazan ovjek. im je stari zlatar ugledao 'Ala ed-Dina, on ga up
ita:
472
Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
Moj sine, to namjerava ? Ja sam te viao ve mnogo puta,
kako prolazi ovuda i zatim trguje s nekim idovom. Takoer sam
vidio, kako mu daje neke predmete, pa vjerujem, da takoer sada
ima opet ne to kod sebe i da njega tra i , kako bi mu to prodao.
Ti zacijelo ne zna , moj sine, da kod idova dobro muslimana, koji
po tuju jedinoga Allaha, Uzvi enoga, va i kao dozvoljen plijen i da
oni muslimane uvijek varaju, a pogotovo ovaj prokleti idov, s
kojim si ti poslovao i kojemu si pao u ake. Ima li ti, moj sine, to
kod sebe, to hoe prodati, tada to meni poka i. Nemaj nikakva
straha, ja u ti za to dati istinsku cijenu, kao to istinski ivi Allah
Uzvi eni!
Tada 'Ala ed-Din poka e staromu zdjelu. I im ju je ovaj vidio, on je uzme i izva e
je na vagi. Zatim upita djeaka:
- Jesu li stvari, koje si prodavao idovu, bile kao ova? Ovaj dadne kao odgovor:
- Da, upravo takve.
- Koliko ti je on obiavao za njih davati? - upita dalje zlatar. A 'Ala ed-Din odg
ovori:
- On mi je uvijek davao po jedan dinar.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je stari zlatar, k
ada je uo od 'Ala ed-Dina, da mu je idov kao cijenu za zdjelu obiavao davati samo j
edan jedini dinar, uzviknuo:
- O, zlo sna lo toga prokletnika, koji obmanjuje sluge Allaha Uzvi enoga! Zatim p
ogleda 'Ala ed-Dina i rekne mu:
- Moj sine, ovaj te je lukavi idov varao i s tobom zbijao alu. Jer ova je tvoja
zdjela isto, pravo srebro. Ja sam je izvagao i na ao, da njezina vrijednost iznosi
sedamdeset dinara. Pa ako ti hoe za nju imati cijenu, onda je uzmi!
S tima mu rijeima zlatar izbroji sedamdeset dinara. On ih od njega primi i zah
vali mu za njegovu dobrostivost, to mu je otkrio idovljevu prevaru. I svakiput, ka
da je utr ak za jednu zdjelu bio potro en, on bi mu sad ve donosio jednu drugu. 'Ala
ed-Din i nje' r
473
gova mati su sada bili dobrostojei. Ali su dalje ivjeli kao dosada, kao ljudi sred
njega stale a, a da nisu mnogo izdavali niti rasipali novac. 'Ala ed-Din je sada t
akoer prestao s besposliarem'em i dru enjem sa zloestim dekima i poeo se dru iti s ispra
nim ljudima. Svakoga je dana odlazio na bazar trgovaca, sjedao k uglednima i nez
natnima meu njima i raspitivao se o trgovakim prilikama, o cijenama i robama i tom
u slinome. Takoer je odlazio na bazar zlatara i draguljara, i ondje je obiavao sjed
iti, kako bi se pobli e upoznao s draguljima i promatrao kupnju i prodaju dragog k
amenja. Tu je takoer ubrzo primijetio, da one dvije kese, koje je on bio ispunio
plodovima s drvea, kada je onajput bio u podzemnoj peini s blagom, ne sadr e niti zl
ato ni kristal, nego dragulje, i sada je saznao, da je on bio stekao veliko boga
tstvo, kakvo nisu nikada posjedovali ak ni kraljevi. On je tono promatrao sve drag
ulje, koji su na bazaru draguljara bili u opticaju, i uvidio, da ni najvei meu nji
ma nije ravan najmanjemu od njegovih. Tako je on uvijek dalje odlazio svaki dan
na bazar draguljara, upoznavao se s ljudima i ulazio s njima u prijateljske odno
se i ispitivao ih o kupnji i prodaji, o davanju i uzimanju i takoer o skupome i j
eftinome. Jednoga dana meutim, nakon to se ujutro podigao i obukao, poe on kao obino
na bazar zlatara. I dok je tako i ao, zauje, da glasnik izvikuje na sljedei nain:
Na zapovijed na ega milostivog gospodara, najveeg kralja
na ega vremena, najmonijeg vladara stoljea i navijeke, trebaju
svi ljudi zatvoriti svoja skladi ta i duane i otii u svoje kue. Jer se
gospodarica Badr el-Budur, sultanova ki, hoe uputiti u kupelj.
Svatko, tko prekr i ovu zapovijed, bit e ka njen smru, i njegova
krv treba doi na njegovu glavu!
im je 'Ala ed-Din saslu ao ovu objavu, obuzme ga udnja za time, da vidi princezu,
i on rekne u sebi samome:
Svi ljudi govore o njezinoj ljepoti i ljupkosti. Zato je to moja
najvi a elja, da je ja vidim.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se 'Ala ed-Din poeo
ogledati za nekim sredstvom, putem kojega bi mogao postii, da gleda sultanovu ker
, princezu Badr el-Bu474
Pripovijest o Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
duru. Tada dakle nae za najbolje, da se postavi iza vrata hamma-ma146, kako bi vi
dio njezino lice, kada bude ulazila onamo. Jo istoga se asa on uputi u hammam, pri
je nego to je ona do la, i postavi se na stanovitome mjestu iza vrata, gdje ga nije
dan ovjek nije mogao vidjeti. Nakon to je zatim princeza po la i prolazila gradskim
ulicama i uzela ih na oko, ona doe do hammama. Pa kako je onamo bila prispjela, o
na pri ulasku podigne zar147 sa svojega lica.
Tada zasja zrakama njezino lice ta
ko bogato ljepotom, * ravno blje tavom Suncu ili nekomu skupocjenom biseru. * I on
a je bila, kao to je neki pjesnik, koji je njoj slinu opisivao, o njoj pjevao:
Tko je razasuo crnilo arolije po njezinim pogledima I otrgnuo ru ine cvjetove s nje
zinih obraza?
Nona tama resi crnu rasko njezine kose, Ali svjetlost njezina ela obasjava mranu no.
Kada je bila digla zar sa svojega lica i kada ju je 'Ala ed-Din tako ugledao,
on rekne:
Zaista, njezino oblije slavi Svemoguega, koji ju je oblikovao! Slava neka je Nj
emu, koji ju je stvorio i ukrasio ovom ljepotom i ljupko u!
Njegova se snaga atre, dok je u nju ukoeno gledao, njegove misli postanu smeten
ima, njegov pogled zaaranim, a ljubav prema njoj ispuni svo njegovo srce. On se z
atim vrati natrag kui i ue k svojoj materi, posve ushien, kakav je ve bio. Njegova m
ati pone > njim razgovarati, ali on nije ni ta pitao niti kazivao. Zatim mu ona don
ese ruak, dok je on jo uvijek ustrajavao u takvome stanju. Tada mu ona rekne:
146
Hammam je istonjaka javna kupelj.
147
Veo kojim muslimanke pred mu karcima prekrivaju lice. Zar se - za
razliku od fered e, koja se kroji od ohe - izrauje od pamune tkanine ili od
svile.
475
Dvjestai ezdesetipeta. no
- Moj sine, to ti se dogodilo? Boli li te to? Reci mi, to se s
tobom zbilo? Ti nisi takav, kao inae. Ja govorim s tobom, ali mi ti
ne daje nikakav odgovor!
'Ala ed-Din se meutim - koji je dosada bio vjerovao, da su sve ene kao njegova
mati, koji je dodu e o ljepoti princeze Badr el-Budure, sultanove keri, bio slu ao, a
li koji nije slutio, to su to ljepota i ljupkost - okrene prema svojoj materi i s
amo rekne:
Pusti me!
Ali je ona na njega navaljivala, neka doe jesti. On dakle prie i malo pojede. Z
atim legne na svoj krevet i bio je utonuo u misli, sve dok nije nastalo jutro. T
akoer je sljedeeg dana ustrajao u tome stanju. Sada je njegova mati bila u velikoj
brizi zbog svojega sina, pa, jer nije znala, to se s njime bilo dogodilo, pomisl
i, da je mo da bolestan. Ona mu prie i upita ga s rijeima:
- Moj sine, ako osjea bolove ili inae to, tada mi reci, kako
bih ja oti la i uzela nekog lijenika. Upravo se sada nalazi u ovome
gradu lijenik iz zemlje Arabljana, kojega je sultan dao pozvati da
doe. O njemu se iri glas, da je vrlo okretan. Ako si ti dakle bo
lestan, ja u otii i pozvati ga k tebi.
da je uo, da mu njegova mati hoe dovesti lijenika, njoj rekao:
- Draga mati, ja sam zdrav, ja nisam bolestan. Ali ja sam bio
vjerovao, da su sve ene kao ti. I sada sam juer vidio princezu
Badr el-Buduru, sultanovu ker, kako ulazi u kupelj.
Nato joj on ispria sve i svaku pojedinost, koju je bio do ivio, i on zakljui s ri
jeima:
- Mo da si ula, kako je glasnik izvikivao, da nitko ne smije
otvarati duan, niti stajati na ulici, kako bi se princeza Badr el-Budur mogla uputiti u hammam. Ja sam je meutim vidio onakvu,
kakva jest. Jer kada je ona u la kroz hammamska vrata, digla je sa
svojega lica zar. Ali kada sam ja ugledao njezino lice i njezin divan
stas, tada me je, o mati, obuzela ljubav prema njoj sa estokom
476
boli, i e nja se za njome rasplamsala u itavome mom tijelu, i ja vi e neu nai nikakva mi
ra, ako je ne zadobijem. Zato mislim, da u je od sultana, njezina oca, po pravu i
zakonu izmoliti za suprugu.
Kada je Ala ed-Dinova mati ula takve rijei od svojega sina, ona posumnja u njeg
ov razum, i ona mu rekne:
- Moj sine, neka te ime Allahovo okru i svojom za titom! ini se, da si ti izgubio
razum, moje dijete. Dadni se opet dovesti na pravi put i ne budi poput opsjednut
ih!
- Ne, draga mati - uzvikne on

ja nisam izgubio razum, ja takoer ne pripadam meu
opsjednute. Ove tvoje rijei ne mijenjaju ni ta na tome, to ja imam na pameti. Ja neu
moi nai nikakva poinka, sve dok ne zadobijem krv svojega srca, lijepu princezu Bad
r el-Buduru. Ja u je zaprositi kod njezina oca, kod sultana.
- Ah, moj sine odgovori ona - ja te zaklinjem svojim ivotom, ne govori takve r
ijei, da te ne bi tko uo i rekao, da si opsjednut! Odustani od takve budala tine! Tk
o bi trebao imati toliko samopouzdanja i poduzeti, da sultana za to zamoli? Ja t
akoer ne znam, kako ti to namjerava uiniti, da pusti da ta molba dopre do sultana, a
ko sa svojim rijeima stvarno misli ozbiljno. Preko koga je onda kani zaprositi?
Tada joj 'Ala ed-Din dadne kao odgovor:
- Preko koga bih zacijelo, draga mati, trebao dati da se ona za mene prosi, d
okle god si ti jo tu? Tko je meni vjerniji prijatelj od tebe? Ja elim, da ti sama
obavi za mene tu prosidbu!
- Moj sine
uzvikne ona - Allah me od toga sauvao! Zar sam ja onda poput tebe i
zgubila razum? Protjeraj te misli iz svoje pameti, pomisli na to, iji si ti sin!
Moje dijete, ti si sin najsiroma nijega i najneznatnijeg krojaa, koji postoji u ovo
me gradu. Takoer ja, tvoja mati, potjeem od posve siroma nih ljudi. Kako se ti mo e usu
diti, da prosi za enu sultanovu ker, koje se otac ne bi udostojao ak niti da je vjena
s nekim princem iz kue kakvoga kralja ili kakvoga sultana, osim u sluaju da bi mu
on bio
(
477
ravan po moi, rangu i asti. Ako bi ovaj meutim stajao samo za jedan stupanj ni e, on
mu tada svoju ker ne bi dao.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din ekao
, sve dok mati nije bila zavr ila sa svojim govorom, pa da joj je zatim rekao:
Draga mati, sve, na to si ti pomislila, ja znam. Ja sam
takoer posve svjestan, da sam ja dijete siroma nih ljudi. Ali me
sve te tvoje rijei nee nikada odvratiti od moje odluke. I ja te usrd
no molim, ako sam ja inae tvoj sin i ako me ti voli , uini mi tu
ljubav. U protivnome e me sluaju izgubiti, i uskoro e me sustii
smrt, ako ja kod svoje najvema ljubljene ne postignem cilj svojih
elja. Ja sam ipak takoer, draga mati, jo uvijek tvoj sin!
Kada je njegova mati ula ove rijei iz njegovih usta, ona pone u svojoj alosti zbo
g njega plakati, i ona rekne:
Moj sine, da, ja sam tvoja mati, i ja nemam nijedno drugo
dijete, nijednu krv svojega srca osim tebe. To je moja najvi a elja,
da se ja tebi obraujem i da te o enim. Pa ako ti hoe , ja u ti
potra iti neku enu medu nama ravnima i ljudima na ega stale a.
Ali e oni odmah pitati, ima li ti kakav zanat ili neko poljsko
dobro, neko imanje ili neki vonjak, kako bi od toga ivio. to im
ja zatim trebam odgovoriti? Ako ja dakle ne mogu ak ni ljudima,
koji su isto tako siroma ni kao i mi, dati na to nikakav odgovor,
kako bih se onda mogla usuditi, moj sine, prositi ker kralja od
Kine, koji ni ispred ni iza sebe nema sebi ravnoga? Porazmisli o
svemu tome svojim razumom! I tko je treba prositi za enu za
jednoga krojakog sina? Sigurno znam, kada o tome govorim, da
e to na u nesreu samo jo umno iti, jer nas mo e strmoglaviti u
veliku opasnost od strane sultana. Da, mo da e to meni i tebi
donijeti smrt. I ja sama, kako bih se ja mogla dati navesti na jedno
tako opasno i smiono djelo? Moj sine, na koji bih ja dakle nain
trebala kod sultana za tebe prositi njegovu ker? Kako bih ja
mogla zadobiti kod njega pristup? I to ja trebam odgovoriti, ako
me se bude pitalo? Mo da e me dr ati za neku poludjelu. Pa ako
pretpostavi ipak, da sam oti la onamo i zadobila pristup k sultanu,
kakav poklon da sa sobom ponesem za njegovu uzvi enost?
478
Pripovijest o iAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
mati sa svojim rijeima upuenima svojemu sinu nastavila:
Da, moje dijete, ja znam, da je sultan blag, da on nikoga ne odbija, tko mu
se pribli i i tko ga moli za pravednost ili milost ili tko se predaje pod njegovu
za titu ili ga moli za neki dar, jer on je dobrostiv i milostiv prema bli njemu i da
ljnjemu. Ali on ukazuje svoju milost takoer samo onomu, tko je nje vrijedan, tko
je pred njim izveo neko junako djelo u ratu ili tko je za titio njegovu zemlju. A t
i sada, moj sine, meni reci, kakvo si ti veliko djelo izveo pred sultanom ili pr
ed dr avnom upravom, da bi od njega zaslu ivao neki takav dokaz milosti? I drugo, ta
kva milost, za kojom ti te i , nije tebi primjerena, i to je nemogue, da ti je kralj
uka e. Tko se kralju pribli uje i od njega moli naklonost, taj mu mora donijeti neki
poklon, koji dolikuje njegovoj uzvi enosti, onako kao to sam ti ve rekla. Kako bi o
nda uope moglo biti mogue, da se ti osmjeli da doe pred sultana i zatim stane pred nje
ga, kako bi od njega njegovu ker izmolio sebi za enu, a da ne bi imao uza se neki
poklon, koji bi bio dostojan njegova ugleda?
Draga mati
dadne 'Ala ed-Din kao odgovor
tvoje su rijei ispravne, i tvoje mis
li pogaaju ono pravo. Ja bih trebao na sve to misliti, na to si me ti podsjetila.
Pa ipak mije, o mati, ljubav prema sultanovoj keri, princezi Badr el-Buduri, dubo
ko prodrla u srce, i ja vi e neu nai nikakva poinka, ako je ne zadobijem. Ti si me po
dsjetila na ne to, to sam ja bio zaboravio. Ali je upravo to ono, to mi daje smionos
ti, da tvojim posredstvom zaprosim od njega njegovu ker. Ti me pita , mati, kakav p
oklon ja imam, da ga ponudim kralju u skladu s obiajima kakvi ve vladaju kod ljudi
. Sada jamano, ja imam jedan poklon, jedan dar, i vjerujem, da nijedan jedini kra
lj ne posjeduje ni ta, to bi njemu bilo ravno ili mu ak samo bilo slino.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din dal
je rekao svojoj materi:
Draga mati, ono, to sam ja dr ao za staklo i kristale, to su
sve sami dragulji. Ja vjerujem, da od svih kraljeva na svijetu ak
479
nijedan nema neki kamen, koji bi se mogao usporeivati s najmanjim od mojih dragul
ja. Ja sam zahvaljujui svom openju s draguljarima saznao, da su to skupocjeni drag
ulji, oni, koje sam donio sa sobom u d epovima iz peine s blagom. Ako hoe biti tako d
obra, potrudi se i donesi mi porculansku zdjelu, koju posjedujemo, da je napunim
tim draguljima i da je ti odnese sultanu kao poklon. Ja sam siguran, da e tebi ti
me biti olak ana tvoja zadaa, kada bude stajala pred sultanom i molila ga za ono, to
ja elim. Ako mi ti meutim ne bude htjela biti od pomoi, da ja postignem svoj cilj ko
d princeze Badr el-Budure, znaj, mati, da u ja morati umrijeti. Nemoj sebi poradi
toga poklona stvarati nikakve brige! Jer on se sastoji od najskupocjenijih drag
ulja. Vjeruj mi, mati, ja sam puno puta odlazio na bazar draguljara, i tu sam vi
dio, kako ti ljudi prodaju dragulje, koji po ljepoti nisu bili vrijedni ni jednu
etvrtinu na ih, za tako visoke svote, da ih nije u stanju shvatiti ljudski razum.
Kada sam to vidio, tada sam sebi rekao, da su dragulji, koje mi imamo, posve izn
imno vrijedni. Stoga ustani, draga mati, kako sam ti rekao, donesi mi porculansk
u zdjelu, o kojoj sam govorio, kako bismo u nju stavili poneke od tih dragulja i
vidjeli, kako se oni u njoj izuzimaju.
Tada 'Ala ed-Dinova mati otie i donese porculansku zdjelu, tim to je u sebi sam
oj govorila:
Ja hou ipak jednom vidjeti, je li to, to moj sin kazuje o tome kamenju, istina
ili ne!
Nakon to je zatim stavila pred njega zdjelu, 'Ala ed-Din pone vaditi iz kesa dr
agulje i stavljati ih u nju. Bez prestanka je stavljao u nju dragulje najrazliiti
je vrste, sve dok je nije napunio. Pa kada je ona bila posve puna, djeakova mati
pogleda zdjelu. Ali nije u nju mogla dugo gledati, nego je morala tovi e treptati oi
ma, jer su dragulji zraili i sjali i sna no blje tali. Njezina je pamet dodu e bila nji
ma smetena, ali ona ipak jo nije bila posve sigurna, je li vrijednost toga kamenj
a stvarno bila tako visoka ili ne. Unato tomu je sebi kazivala, da njezin sin mo da
ipak ima pravo, kada kazuje, da se tomu ravno ne nalazi u posjedu kraljeva. Tad
a 'Ala ed-Din okrene prema njoj pogled i rekne:
480

- Vidi li ti, mati, da je ovo jedan velik poklon za sultana? Ja sam siguran,
da e ti zahvaljujui ovomu biti kod njega visoko po tovana i da e te on primiti sa svom
pa njom. Sada ti, draga mati, vi e nema nikakva izgovora. Stoga budi tako dobra, uzm
i ovu zdjelu i otii s njome u dvor!
- Dakako, moj sine odgovori ona - ovaj je poklon vrlo vrijedan i skupocjen,
i nitko ne posjeduje njemu ravna, onako kako si ti rekao. Ali tko bi imao hrabro
sti, da se pribli i sultanu i da od njega prosi njegovu ker Badr el-Buduru? Ja se n
eu moi osmjeliti, da mu ka em: - Ja elim tvoju ker - kada me on bude pitao, to elim. Ne
ne, moj sine, moj bi se jezik tada zavezao. A ako pretpostavimo sluaj, da bi mi
Allah dao snage i da bih na la hrabrosti, da mu ka em:
elim se oroditi s tobom kroz v
jenanje tvoje keri, princeze Badr el-Budure, s mojim sinom 'Ala ed--Dinom
tada bi
me ipak dr ali za poludjelu i otjerali me uz sramotu i porugu, a da ni ta ne govorim
o tome, da bih ja dospjela u smrtnu opasnost, ne samo ja sama, nego takoer ti. A
li unato svemu tomu, moj sine, ja tebi za ljubav moram sebi osokoliti srce i otii.
Ipak, moj sine, ako me kralj za volju poklona primi s po tovanjem, tada u mu jamano
iznijeti tvoju molbu.
mati svojemu sinu nadalje rekla:
- Ja u sultanu zacijelo iznijeti tvoju molbu, naime vjenanje s
njegovom kerju, ali ako me on upita, koliko su veliki tvoj posjed i
tvoji prihodi, onako kako ljudi obiavaju pitati, to da mu ja tada
odgovorim? Mo da e, moj sine, on pitati prije o tome nego o tebi.
Ali 'Ala ed-Din odgovori:
- To je nemogue, da sultan o tome pita, kada vidi dragulje i
njihovu rasko . Zato se nemoj brinuti o stvarima, koje se nee
dogoditi, nego samo poi, odnesi mu ove dragulje i isprosi od
njega za mene njegovu ker! Nemoj nadu e tu sjediti, tim to e
si smi ljati o toj stvari te ke misli! Ti si ve prije saznala o svjetilj
ki, koju imam, koja sada brine za na e ivotno uzdr avanje i koja
mi nabavlja sve, to od nje zatra im. Nadam se, da u uz njezinu
481
pomo takoer znati, kako trebam odgovoriti sultanu, ako me on upita o tim stvarima.
Na taj su nain 'Ala ed-Din i njegova mati jedno s drugim razgovarali tijekom c
ijele noi. Kada je meutim nastalo jutro, mati sebi osokoli srce, pogotovo jer joj
je njezin sin bio objasnio jo pone to o moima i svojstvima svjetiljke, da e im naime
ona isposlovati sve, togod oni samo budu za eljeli. Dakako, kada je 'Ala ed-Din uvi
dio, da njegova mati crpi hrabrost odatle, to joj on obrazla e o snagama te svjetil
jke, on se poboji, da bi ona mogla o tome govoriti ljudima, pa joj zato rekne:
Mati, uvaj se, da nikomu ni ta ne ka e o svjetiljci i njezinoj arobnoj moi. Jer ona
e na e najvee blago. Budi pred tim na oprezu, da bilo kojemu ovjeku ne bi o njoj ne to
izbrbljala, kako je ne bismo izgubili i kako se ne bismo morali odrei sretnog ivo
ta, koji mi vodimo i koji zahvaljujemo njoj!
Mati mu dadne kao odgovor: Toga se ne treba bojati, moj sine uzme zdjelu s dra
guljima, nakon to ju je bila umotala u neki fini rubac, i poe jo zarana, kako bi na
vrijeme stigla u dr avnu dvoranu i stupila u nju, prije nego to se ona ispuni ljud
ima.
Tako se ona dakle uputi sa zdjelom u dvor. Kada je do la onamo, dr avni se sabor
jo nije bio okupio u punom broju, i ona je mogla vidjeti, kako u vladarsku halu u
laze vezir i neki velika i dr ave. Ubrzo se potom dvorana ipak napuni vezirima, veli
ka ima i poglavarima dr ave, emirima i uglednicima. Zatim se nakon stanovitoga kratk
og vremena pojavi sultan, a dvorili su ga veziri i drugi poglavari i velika i. Vla
dar u dr avnoj dvorani sjedne na prijestolje, dok su svi ondje prisutni stajali pr
ed njime prekri enih ruku, sve dok im on nije naredio, neka sjednu. Kada je to uini
o, oni sjednu, svaki pojedini na svoje mjesto. Zatim su iznosili pred sultana pr
avne sluajeve, i on je o svakoj pojedinoj stvari odluivao ve prema njezinoj naravi,
sve dok sabor nije bio okonao. Tada se kralj podigne, opet se uputi natrag u dvo
r, a svako pojedino bie otie svojim putem.
mati mogla ui, jer je bila do la prije mno tva.
482
Ali jer joj nitko nije rekao nijednu rije, kako bije odveo pred sultana, ona je o
stala ondje stajati, sve dok sastanak dr avnog sabora nije bio okonan, i dok se sul
tan nije podigao i uputio u svoj dvor, i dok se svi ostali nisu uputili svojim p
utem. Kada je vidjela, da je sultan napustio svoje prijestolje i oti ao u harem, o
na takoer poe, vrati se svojim putem natrag i ue u svoju kuu. im ju je ugledao njezin
sin Ala ed-Din sa zdjelom u ruci, znao je, da joj se zacijelo ne to dogodilo. Ali
je on nije htio pitati, prije nego to je unutra u kui odlo ila zdjelu i sama mu isp
riala, to joj se dogodilo. Naposljetku mu ona rekne:
Dragi sine, hvala neka je Allahu, da sam danas imala hrab
rosti i da sam si potra ila mjesto u dr avnoj dvorani! I premda mi
jo nije bilo mogue, da razgovaram sa sultanom, ipak u, ako tako
ushtjedne Allah Uzvi eni, sutra s njime razgovarati. Danas su bili
takoer jo mnogi drugi ljudi prisutni, koji kao ja nisu na li ni
kakvu priliku, da razgovaraju sa sultanom. Ali budi dobre volje moj
sine, sutra u sigurno s njim razgovarati, tebi za ljubav, pa makar
do lo to hoe!
Kada je 'Ala ed-Din uo rijei svoje matere, on bude silno obradovan, iako je u p
rekomjernosti svoje ljubavi i svoje e nje za princezom Badr el-Budurom ekao na odluk
u iz sata u sat. Unato tomu on se oboru a strpljivo u, i tako su oboje ekali sve do slj
edeeg jutra. Tada mati opet poe i uputi se sa zdjelom prema sultanovoj dr avnoj dvor
ani. Ondje vidi daje dvorana zatvorena, a kada je o tome upitala ljude, oni joj
reknu:
Sultan uvijek samo triput u tjednu odr ava dr avni sabor.
Tako se ona toga dana morala opet vratiti kui. I sada je odlazila onamo svaki
dan. Kada bi vidjela da se odr ava sabor, tada bi se postavila ispred dr avne dvoran
e, tako dugo dok sve ne bi bilo svr ilo, pa bi se vraala doma. I drugoga bi dana na
lazila dvoranu zakljuanom. Pri tome ona ostane cijeli jedan tjedan. Sultan ju je
meutim primjeivao kod svakog sabora. Pa kada je o posljednjem danu opet do la i post
avila se kao obino ispred dr avne dvorane, sve dok sabor nije bio zakljuen, a da nij
e na la hrabrosti, da prie ili rekne ma i jednu rije, sultan se prilikom ulaska u ha
rem obrati velikom veziru, koji ga je pratio, s rijeima:
483
Dvjestaikzdesetipetct no
- Veziru, sve od prije est do sedam dana vidim kod svakoga dr avnog sabora onu s
taru kako dolazi ovamo, i vidim, da ona uvijek nosi ne to pod svojim ogrtaem. Zna li
ti to o njoj, o veziru, ili o njezinoj molbi?
- O na gospodaru i sultane - odgovori vezir - ene imaju neznatne razumske snage
. Mo da ta ena dolazi, da ti se potu i na svojega mu a ili na nekoga iz svoje obitelji.
Pa ipak sultan nije bio zadovoljan vezirovim odgovorom, nego mu on zapovijedi
, kada ena opet doe u dr avnu dvoranu, da je on tada treba dovesti pred njegovo prij
estolje. Odmah vezir stavi svoju ruku na svoju glavu i rekne:
Slu am i pokoravam se, o na gospodaru i sultane!
mati - koja se ve bila bila navikla na to, da svaki dan odlazi do dr avne dvorane i
da ondje stoji licem u lice prema sultanu, iako je bila o alo ena i vrlo umorna, ali
koja je ipak svojemu sinu 'Ala ed-Dinu za ljubav svaki napor smatrala lakim - s
ada opet jednom jednoga dana do la do vladarske hale, kao uvijek, i postavila se p
red sultanove oi. Kada ju je ovaj ugledao, on zapovjedi svojemu veziru:
Tu je ona ena, o kojoj sam ti nedavno govorio. Dovedi je
sada pred mene, kako bih saznao njezinu molbu i odluio o njezi
noj stvari!
Vezir smjesta pode i dovede 'Ala ed-Dinovu mati pred prijestolje. Kada je sta
ra ena stala pred vladara, ona se pred njim pokloni, za eli mu mo i dug ivot i vjenu s
reu i poljubi pred njime tlo.
Ti eno
pone sultan od prije koliko te ve dana gledam
kako dolazi u dr avnu dvoranu, a da ne kazuje nijednu rije!
Sada me izvijesti o tome, ima li ti neku molbu, kako bih ti je ja
ispunio!
Ponovo 'Ala ed-Dinova mati poljubi tlo i zazove na kralja nebeski blagoslov.
Zatim pone:
484
Dabome, tako mi tvoje glave, o najvei kralju na ega vre
mena, ja imam jednu molbu. Ali se prije svih stvari udostoji, da mi
obea sigurnost, kako bih mogla svoju molbu podastrijeti u ima
na ega gospodara i sultana. Jer mo da e tvoja visost nai da je
noja molba udna.
Sultan je sada rado htio saznati, kakvu to molbu ona ima, a on je takoer po na
ravi bio vrlo dobrostiv ovjek. Tako joj on dakle obea sigurnost, istovremeno zapov
jedi, da svi prisutni trebaju otii, i ostane ondje sam s velikim vezirom. Zatim j
e on nagovori ovim rijeima:
- Izlo i svoju stvar. Ti stoji pod za titom Allaha Uzvi enoga!
- O najvei kralju na ega vremena - odgovori ona - ja takoer tebe molim za opro tenj
e.
Neka ti Allah oprosti! - rekne on nato.
A ona nastavi:
- O na gospodaru i sultane, ja imam jednoga sina, koji se
zove 'Ala ed-Din. On je uo jednoga dana, kako je glasnik izviki
vao, da nitko ne smije otvarati svoj duan ili se pokazati na grad
skim ulicama, jer e se princeza Badr el-Budur, ki na ega gospo
dara i sultana, uputiti u hammam. Kada je moj sin to uo, tako ju
je rado htio pogledati, i sakrio se na jednome mjestu, odakle ju je
mogao dobro vidjeti. To je bilo iza vrata te kupelji. Pa kada je ona
zatim do la, on ju je gledao i vidio ju je jo bolje, nego to je to bio
htio. Ali otkada je on nju ugledao, o najvei kralju na ega vreme
na, pa sve do ovoga trenutka, njemu ivot vi e nije nikakva radost,
i on je od mene zatra io, neka je ja isprosim od tvoje visosti, kako
bije ti s njim vjenao. Meni nije bilo mogue, da mu tu misao pro
tjeram iz pameti. Jer ljubav je prema njoj do te mjere sna no zaro
bila njegovo srce, da mi je on ak rekao: 'Znaj, majice, ako svoju
elju ne budem vidio ispunjenom, ja u sigurno uskoro biti mrtav.'
Ja molim tvoju visost za blagost i opro tenje glede ovoga smionog
pothvata, u svoje i u njegovo ime. Nemoj nam to uzeti za zlo!
Kada je kralj bio saslu ao njezine rijei, on se pone, jer je zbilja bio dobrostiv
gospodar, smije iti i upita:
485
to je dakle to, to ima kod sebe? Kakav je to zave ljaj?
Kada je Ala ed-Dinova mati vidjela, da sultan nije srdit, nego da se osmjehuj
e, ona odmah otvori rubac i pru i mu zdjelu s draguljima. Sultan pogleda dragulje,
pa jer je sada s njih bio skinut rubac, uinilo se kao da je itava hala obasjana l
usterima i svijenjacima. On bude zaslijepljen i zbunjen od sjaja tih dragulja i z
aprepasti se nad njihovom rasko ju, njihovom veliinom i njihovom ljepotom.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, kada je
pogledao dragulje, zaprepa en uzviknuo:
Dosada ja jo nikada nisam vidio ni ta slino ovim dragulji
ma. Tako su lijepi, tako veliki i tako divni. Vjerujem, da se u mojim
riznicama ne nalazi nijedan jedini kao oni!

I okrenuv i se k svojemu veziru on nastavi:
Sto ti misli , veziru, jesi li ti u svom ivotu vidio ne to poput
ovih dragulja?
Vezir odgovori:
Ja to nisam nikada vidio, o na gospodaru i sultane, i takoer
ne vjerujem, da bi se u riznicama mojega gospodara i kralja na ao
ma i jedan kamen, koji bi bio tako velik kao najmanji od ovih.
Nato kralj rekne:
Zaista, tko mi poklanja takve dragulje, taj zaslu uje, da bude
suprug moje keri Badr el-Budure. Jer koliko ja vidim, nje nije
nijedan dostojniji nego on.
Ali kada je vezir uo sultanove rijei, jezik mu bude kao zalijepljen od nevolje.
On bude obuzet dubokim jadom, jer mu je kralj bio obeao, da e svoju ker vjenati s n
jegovim sinom. Poslije izvjesnoga pak kratkog vremena on pone:
O najvei kralju na ega vremena, oprosti mi! Tvoja mi je
visost obeala, da princeza Badr el-Budur treba pasti u dio moje
mu sinu. Neka se dobrostivost tvoje presvijetle visosti udostoji
dopustiti rok od tri mjeseca! Ako tako ushtjedne Allah, poklon e
mojega sina biti jo vei od ovoga!
486
Premda je kralj dobro znao, da to nije mogue niti veziru ni takoer najmonijem kr
alju, on se ipak u svojoj dobrostivosti udostojao, da dopusti odgodu od tri mjes
eca, onako kako ga je bio zamolio ministar. Nato se opet okrene k Ala ed-Dinovoj
materi i rekne joj:
Otii k svojemu sinu i reci mu, da mu ja dajem svoju rije,
da je moja ki odreena za njega. Ali je ja moram najprije opremi
ti i obaviti potrebne pripreme, zbog ega se on treba strpiti jo tri
mjeseca.
Po to je 'Ala ed-Dinova mati primila ovaj odgovor, ona se zahvali sultanu, pomo
li se za njegovo dobro i otie. Letei od radosti ona po uri odatle, sve dok nije do la
kui, i u la unutra. Kada je njezin sin 'Ala ed-Din vidio, da se njezino lice osmjeh
uje, on se obraduje, da e mu ona donijeti dobru vijest, pogotovo to je ova-jput ta
ko brzo bila do la natrag i to nije tako dugo bila izostala kao inae uvijek i to takoe
r zdjelu nije bila donijela natrag. Tako joj on dakle upravi pitanja:
Draga mati, donosi li mi, neka tako ushtjedne Allah, dobru
vijest? Jesu li dragulji i njihova vrijednost isposlovali svoju stvar?
Jesi li dobro bila primljena kod sultana, je li se on pokazao mi
lostivim i prihvatio tvoju prosidbu?
Tada mu ona ispria sve, kako ju je sultan primio i kako se divio veliini i rask
o i dragulja, isto tako kao vezir. I ona zakljui s rijeima:
On mi je obeao, da je njegova ki odreena za tebe. Ali,
moj sine, vezir je jo potajno s njime razgovarao, prije nego to mi
je on dao obeanje. I zatim, po to je vezir bio s njime nasamo raz
govarao, on mi ju je obeao poslije tri mjeseca. Bojim se, da vezir
smi lja nesreu i da hoe promijeniti kraljevu namisao.
Dalje su mi pripovijedali, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din, kada je uo od s
voje matere, da mu sultan poslije tri mjeseca hoe dati svoju ker, bio u vedrom ras
polo enju i vrlo radostan i da je rekao:
Ako je sultan obeao da e je dati poslije tri mjeseca, to je
dodu e dug rok. Ali je u svakom sluaju moja radost velika.
487
I on od srca zahvali svojoj materi za njezin trud, tim to joj rekne:
Tako mi Allaha, draga mati, sada mi je, kao da sam bio
polo en u grob i kao da si me ti iz njega izvukla gore. Ja slavim
Allaha Uzvi enoga. Jer sada sam siguran, da na cijelome svijetu
nema nikoga, tko bi bio bogatiji ili sretniji nego ja!

Zatim on pone ekati, sve dok nisu bila protekla dva od tri mjeseca. Tada ode Al
a ed-Dinova mati jednoga dana predveer na bazar, da kupi ulje. Ali ona nae sve baz
are zatvorene i cijeli grad okien i ugleda, kako su stanovnici bili stavili u svo
je prozore svjetlo i cvijee. Zatim ugleda takoer vojnike i tjelesne stra e i age vis
oko na konjima u sveanoj povorci, uz zapaljene baklje i svjetla. Zauena nad ovom ne
obinom okieno u ona poe ondje do duana jednoga trgovca uljem, koji je bio otvoren, i ku
pi od njega ulje. I ona zamoli trgovca uljem:
- Tako ti tvojega ivota, strie, reci mi, to to ima danas u gradu, da su ljudi po
stavili sav ovaj nakit, da su svi bazari i kue okieni i da trupe idu u povorci?
- eno - odgovori trgovac uljem - ja vjerujem, ti si jamano strankinja i nisi iz
ovoga grada!
Ne
rekne ona - ja sam iz ovoga grada.
Tada on nastavi:
Ti hoe biti iz ovoga grada a uope ne zna , da sin velikog
vezira veeras slavi svoju svadbu s Badr el-Budurom, sultanovom
kerju? Sada je on upravo u hammamu a ovi su emiri i vojnici nje
gova poasna pratnja. Oni e stajati i ekati, sve dok on ne izae iz
kupelji, zatim e ga odvesti u sveanoj povorci u dvorac k sulta
novoj keri.
Kada je 'Ala ed-Dinova mati ula od njega te rijei, ona bude o alo ena, i nije znala,
kako bi to trebala uiniti, da svojemu sinu priopi ovu tu nu vijest. Jer njezin je s
iroti sin iz sata u sat ekao na kraj triju mjeseci. Ipak se ona smjesta vrati kui.
Pa kada je stigla i u la k svojemu sinu, ona mu rekne:
488
Moj sine, javit u ti jednu vijest. Ali e me jad, koji e ti ona
prirediti, te ko opteretiti.
Reci, kakva je to vijest? - odgovori joj on.
Tada ona nastavi:
Sultan je prekr io svoje obeanje, koje je dao tebi u pogledu
svoje keri Badr el-Budure. Veeras s njome slavi svadbu vezirov
sin. Ja sam od poetka mislila, moj sine, da vezir hoe promijeniti
sultanovu namjeru, kao to sam ti takoer kazala, da je preda
mnom s njim potajno razgovarao.
Sada je 'Ala ed-Din upita:
Kako si saznala to, da e veeras vezirov sin proslaviti svad
bu s princezom Badr el-Budurom?
Tada mu mati ispria sve, to je bila vidjela, kako je grad bio okien, kada je ona
oti la, da kupi ulje, kako su age i dr avni velika i u sveanom poretku ekali, da veziro
v sin doe iz hammama, i da je ovo njegova svadbena no. Kada je 'Ala ed-Din morao o
vo saslu ati, spopadne ga od jada napadaj groznice. Ali odmah potom pomisli na svj
etiljku, i on radostan rekne svojoj materi:
Tako mi tvojega ivota, draga mati, ja vjerujem, da joj se
vezirov sin nee tako obradovati, kao to ti misli . Ali dopusti nam
da sada o tome utimo! Stavi pred nas veeru, da jedemo. Potom,
kada ja malo odem u svoju sobu, ve e sve biti dobro.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din pos
lije veere oti ao u svoju sobu, za sobom zakljuao vrata, uzeo svjetiljku i protrljao
je. Smjesta se pred njim pojavi duh i rekne:
Zahtijevaj, to eli ! Jer ja sam tvoj sluga, sluga onoga, koji
dr i u ruci ovu svjetiljku, ja i sve sluge te svjetiljke.
Tada 'Ala ed-Din rekne:
Slu aj, ja sam zamolio sultana, da mi svoju ker dadne za
enu, i on mi je obeao, da e to uiniti nakon tri mjeseca. On
meutim nije odr ao svoje obeanje, nego ju je dao vezirovu sinu,
489
i taj hoe ove noi s njome slaviti svadbu. Zapovijedam ti dakle, ako si ti vjeran s
luga ove svjetiljke, kada ove noi bude vidio nevjestu i mlado enju kako zajedno poiva
ju, donesi ih na njihovoj postelji na ovo mjesto. To je, to ja od tebe zahtijevam
. Marid odgovori:
Slu am i pokoravam se! I ako eli jo neku drugu uslugu
osim ove, tada mi zapovjedi sve, to eli !
Sada ne zahtijevam ni ta drugo nego to, to sam ti rekao.
Tada duh i ezne, a 'Ala ed-Din se vrati natrag k svojoj materi, kako bi ostatak
veeri proveo s njome. Kada se zatim pribli ilo vrijeme, u kome je oekivao dolazak du
ha, on se podigne i ode u svoju sobu. Jedva da je bio ondje, kadli je ve i duh do
nio dvoje novovjenanih na njihovu krevetu. Kada ih je 'Ala ed-Din ugledao, on bud
e silno obradovan, i rekne duhu:
Odnesi odavde tog obje enjaka i spusti ga u zahod!
U tren oka odnese duh vezirova sina i spusti ga u zahod. Ali prije nego to ga
je napustio, on ga zapahne stanovitim dahom, kojim je ovoga uinio ukoenim, i tako
vezirov sin ostane ondje u bijednome stanju. Nato se duh vrati natrag k 'Ala edDinu i upita ga:
Ako ima jo neku drugu elju, izvijesti me o njoj!
- Ujutro se vrati natrag, kako bi ih opet odnio na njihovo mjesto!
- Slu am i pokoravam se! - rekne duh i i ezne.
'Ala ed-Din je meutim jedva bio vjerovao, da e mu sve tako dobro uspjeti. A kak
o je sada vidio princezu Badr el-Buduru u svojoj kui, premda je ve od prije dugo v
remena bio raspaljen ljubavlju prema njoj, on ipak sauva prema njoj suzdr anost, i
rekne joj:
490
Pripovijest o }AIPL ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
O gospodarice ljepotica, nemoj vjerovati, da sam te ja doveo
ovamo, kako bih oskvrnuo tvoju ast. To neka je daleko! Ne, ja
samo nisam htio, da se tebi obraduje jedan drugi. Jer tebe je tvoj
otac, sultan, meni obeao. Zato dakle bezbri no poivaj!
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je princeza Badr e
l-Budur, sultanova ki, kada je sebe ugledala u ovome siroma nome i tamnom prostoru
i ula Ala ed-Dinove rijei, bila spopadnuta strahom i jezom. Da, ona je bila tako z
bunjena, da 'Ala ed-Dinu nije mogla dati nikakav odgovor. Nato 'Ala ed-Din svue s
voje gornje haljine, stavi ma izmeu sebe i nje i uzme poivati njoj o boku na istoj
postelji, a da ni ta sramotno nije uinio. Ipak je brak vezirova sina s njome on sam
o htio sprijeiti. Dakako, princeza Badr el-Budur je provela jednu vrlo lo u no, i u
cijelome svom ivotu ona nije bila upoznala jo nijednu goru od nje. Vezirov je meuti
m sin le ao u zahodu i nije se u svome strahu, koji je osjeao pred duhom, mogao mak
nuti. Ali kada je bilo jutro, stupi duh, a da 'Ala ed-Din nije protrljao svjetil
jku, pred njega i rekne mu:
Moj gospodaru, ako ti to eli , tada mi to zapovjedi, kako
bih ti ja to rado i s rado u isposlovao!
'Ala ed-Din mu dadne kao odgovor:
Otii, ponesi opet nevjestu i mlado enju natrag na njihovo
mjesto!
Duh u tren oka izvede 'Ala ed-Dinovu zapovijed, polo i vezirova sina pokraj pri
nceze Badr el-Budure, odnese ih i spusti ih na njihovo mjesto u dvorcu tako, kak
o su bili prije toga, a da ih nitko nije vidio. Ali su oni gotovo umrli od strah
a, kada su vidjeli, kako su bili no eni od mjesta do mjesta. Jedva pak da ih je du
h bio spustio na njihovo mjesto, kadli se takoer ve pojavi sultan kod svoje keri, k
ako bi je posjetio. im je vezirov sin uo, da se otvaraju vrata, smjesta se podigne
s postelje, jer je znao, da nitko drugi nije smio ulaziti osim samog sultana. A
li mu je to bilo vrlo neugodno. Jer on bi se rado jo grijao, zato to je tek malo p
rije toga bio napustio zahod. Ipak se podigao i stavio na sebe svoje haljine.
491
Dvjestaisezdesetipeta no
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan u ao k svo
joj keri, princezi Badr el-Buduri, poljubio je u elo, za elio joj dobro jutro i upit
ao, je li zadovoljna sa svojim mladim suprugom. Ipak mu ona ne dadne nikakav odg
ovor. Tada je on pogleda okom gnjeva, pa po to ju je jo vi e puta bio nagovarao, dok
je ona uporno utjela i nije odgovarala nijednu jedinu rije, sultan otie svojim pute
m i napusti je. Nato on ue ka kraljici i ispria joj, na to se princeza Badr el-Budu
r bila drznula. Pa ipak mu kraljica, koja je htjela sprijeiti, da sultan princezu
zamrzi, rekne:
- O najvei kralju na ega vremena, to je tako kod veine
novovjenanih. O danu poslije svadbene noi one se stide i poma
lo se gizdaju. Nemoj joj to uzimati za zlo. Nakon nekoliko e dana
ona ve doi k sebi samoj i s ljudima e razgovarati! Ali sada, o
najvei kralju na ega vremena, nju sram spreava u tome, da raz
govara. Ipak u ja otii k njoj i pogledati kako je s njome.
Nato kraljica obue svoje haljine, uputi se k svojoj keri, princezi Badr el-Budu
ri, prie joj, za eli joj dobro jutro i poljubi je u elo. Ali joj princeza ne odgovor
i nijednu jedinu rije. Sada si kraljica rekne, da joj se moralo dogoditi ne to neob
ino, to ju je tako zbunilo, i zato je ona upita:
- Draga keri, to te potie na jedno takvo dr anje? Ispriaj
mi, to ti se dogodilo, da ti meni, koja sam ti sada do la i za eljela
ti dobro jutro, ne daje nikakav odgovor!
Tada princeza Badr el-Budur podigne svoju glavu i rekne:
- Ne budi na mene ljuta, draga mati! Ja bih te trebala sresti sa
svom pristojno u i strahopo tovanjem, jer si me ti poastila svo
jom posjetom. Ipak te molim, saslu aj uzrok mojega dr anja i
uvidi, kako je ova no, koja sada le i iza mene, bila za mene naj
gora od svih noi! Jer tek to smo bili legli, draga mati, kadli je
jedan, iji lik mi ne poznamo, podigao postelju i odnio nas u neki
tamni, prljavi i sirotinjski prostor.
I sada princeza Badr el-Budur ispria svojoj materi, kraljici, sve, stoje ona b
ila do ivjela u toj noi, kako je njezin mladi suprug
492
bio odnesen, kako je ona ostala sama, kako je zatim odmah potom do ao jedan drugi
mladi i uzeo poivati na mjestu njezina supruga, nakon to je bio izmeu nje i sebe pos
tavio ma. I ona zakljui s rijeima:
Ujutro se taj, koji nas je odnio, vratio natrag i opet nas donio
ovamo na na e mjesto. Tek to nas je meutim bio donio ovamo i
ostavio nas, kadli takoer ve ue moj otac, sultan, u istome
trenutku, u kome smo mi bili do li ovamo. Tada mi otkazu srce i
jezik, i ja ne mognem sa svojim ocem, sultanom, razgovarati, jer su
me bili spopali tako silan u as i groza. Mo da se moj otac na mene
zbog toga ljuti. Zato te ja molim, draga mati, ispriaj mu razlog
mojega pona anja, kako mi on to ne bi zamjerio, to mu nisam da
vala nikakav odgovor, i da me ne prekorava, nego da me ispria!
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je kraljica, po to j
e bila ula rijei svoje keri Badr el-Budure, njoj rekla:
Draga keri, pazi na to, da ni pred kim o tome ne govori !
Inae bi se poelo govoriti, da je sultanova ki izgubila razum.
Ispravno si uinila, to svojemu ocu nisi ni ta o tome rekla. uvaj
se, uvaj se, moja keri, da mu o tome pria !
Ipak joj princeza Badr el-Budur dadne kao odgovor:
- Mati, ja sam s tobom govorila pri istoj svijesti. Ja jo nisam izgubila razum.
To sam ja stvarno do ivjela. I ako mi ti to ne vjeruje , tada upitaj mojega supruga
!
- Slu aj, keri rekne nato kraljica
te ludosti odagnaj iz svoje pameti. Obuci svo
je haljine i promatraj svadbene sveanosti, koje se poradi tebe odr avaju u gradu i
u kojima sudjeluje cijela zemlja! Slu aj odjeke tulumbaza i pjevanje. Pogledaj, ka
ko je sve lijepo okieno za tvoju svadbu, draga keri!

Tada kraljica dadne da smjesta dou komorkinje, i one odjenu i okite princezu B
adr el-Buduru. Nato se kraljica uputi k sultanu i ispria mu, da je njihova ki imal
a u noi zbrkana snovienja, i ona ga zamoli, da joj to ne zamjeri, to mu nije dala n
ikakav odgovor.
493
Nadalje dadne da potajno doe vezirov sin i upita ga, to se dogodilo i jesu li rijei
princeze Badr el-Budure istinite ili ne. Vezirov se meutim sin pobojao, da bi ml
adu enu mogao izgubiti iz ruku, i tako on odgovori:
Visoka gospodarice, ja ni ta ne znam o tome, to ti kazuje .
Tada kraljica bude vrsto uvjerena, daje njezina ki samo vidjela zbrkana privienj
a u snu. Svadbene su sveanosti potrajale tijekom cijeloga dana, * plesaice su ples
ale, pjevaice pjevale, * i odzvanjala su sva glazbala, * dok su se kraljica i vez
irov sin revno trudili, da uveaju radost sveanosti, kako bi princeza postala vesel
a i zaboravila svoju tugu. Da, oni nisu toga dana ni ta propu tali, to bi poticalo na
radost, kako bi ona odustala od svojih misli i razvedrila se. Ali sve to nije o
stavljalo na nju uope nikakav dojam, nego je ona ustrajavala u utnji i uvijek je k
ao smetena pomi ljala na ono, to joj se pro le noi bilo dogodilo.Vezirov je dakako sin
bio pro ao jo gore nego ona, jer je on le ao u zahodu. Ali je on dogaaj bio zatajio i
nije vi e mislio na svoju muku, jer se bojao, da bi mogao izgubiti svoju suprugu
i svoj ugled, pogotovo zato to su mu svi ljudi zavidjeli na ovoj srei, jer je kroz
to bio do ao do visokih asti. I drugo, jer je princeza Badr el-Budur bila djevojka
tako velike ljupkosti i visoke ljepote. Takoer je 'Ala ed--Din iza ao toga dana i
promatrao sveanosti, koje su se odr avale u gradu i u dvorcu. Ipak se morao smije iti
, osobito kada je slu ao, kako ljudi govore o visokoj asti, koja je pala u dio vezi
rovu sinu, i o njegovoj velikoj srei, jer je postao sultanovim zetom, i o velikoj
rasko i, koja je bila razvijena pri proslavi njegove svadbe. U sebi je naime samo
me 'Ala ed-Din govorio:
Vi naravno ne znate, vi siroti vragovi, to se njemu noas
dogodilo. Inae mu ne biste zavidjeli!
Kada je zatim bila nastala no i kada se pribli ilo vrijeme spavanja, 'Ala ed-Din
otie u svoju sobu i protrlja svjetiljku. Tada je u istome trenutku stao pred nje
ga duh.
da je duh stao pred njega, njemu izdao zapovi494
jed, da mora kao i pro le noi donijeti ovamo sultanovu ker s njezinim mladim suprugo
m, jo prije nego to joj on oduzme djevi-anstvo. Duh nije oklijevao, nego smjesta i ezn
e i izostane samo jedan kratak as, dok nije do lo vrijeme. Tada se opet pojavi s po
steljom, na kojoj su poivali princeza Badr el-Budur i vezirov sin. Zatim on uini s
mladim ovjekom ono isto to i no prije. Pograbi ga i spusti ga u zahod i ondje ga o
stavi da le i ukoen od prekomjerne tjeskobe i straha. 'Ala ed-Din meutim polo i ma izmeu
princeze Badr el-Budure i sebe i dadne se na poinak. Kada je nastalo jutro, duh
doe opet i oboje ih odnese natrag na njihovo mjesto. 'Ala ed-Din je meutim bio isp
unjen zlurado u prema vezirovu sinu. Kada se dakle sultan podigao na uranak, on pom
isli na to, da se uputi svojoj keri, princezi Badr el-Buduri, da vidi, hoe li ona
opet s njim uiniti kao dan prije. Po to se dakle bio probudio iz sna, on obue svoje
haljine i poe k dvoru svoje keri. Jedva da je on otvorio vrata, kadli takoer ve skoi
na noge vezirov sin, napusti postelju i pone oblaiti svoje haljine, iako su mu reb
ra egrtala od hladnoe. Jer kada je do ao sultan, duh ih je bio upravo malo prije ona
mo dopremio. Sultan ue i pribli i se k svojoj keri, princezi Badr el-Buduri, koja je
poivala na svojoj postelji. On podigne zavjesu, za eli joj dobro jutro, poljubi je
u elo i upita je kako se osjea. Ali kada je vidio, kako ona nabire elo, njemu ne d
aje nikakav odgovor, nego ga samo ljutito pogledava i nalazi se u jednome nevolj
nom stanju, on se na nju razbjesni, jer mu nije ukazivala ast nijednom rijeju, i p
osumnja, da s njome ne stoji dobro. On trgne ma i dovikne joj:
Sto se s tobom dogodilo? Ili e mi sada rei, to se s tobom

zbilo, ili u ti ja ovoga trenutka oduzeti ivot! Zar me ti tako cijeni
i po tuje , da mi ne odgovara nijednu rije, kada ja tebi govorim?
Kada je dakle princeza Badr el-Budur vidjela, da se njezin otac razbjesnio i
da u ruci dr i isukan ma, tada joj i ezne sav strah, ona podigne glavu i rekne:
Moj ljubljeni oe, nemoj se srditi i nemoj se prenagljivati u
svome bijesu. Jer ja nemam nikakve krivnje u bijedi, u kojoj me
sada vidi ! Slu aj dakle, to mi se dogodilo. I to je sigurno, kada ti
495
bude saslu ao moje izvje e o tome, to mi se u ove dvije noi dogodilo, ti e me tada oslo
iti od krivnje, i tvoja e visost osjeati sa mnom srdanu suut, kako ja to od tvoje lj
ubavi prema meni oekujem.
Nato princeza Badr el-Budur ispria svojemu ocu, sultanu, sve to joj se bilo dog
odilo, i ona zakljui s rijeima:
Moj oe, ako ti meni ne vjeruje , tada upitaj mojega supru
ga. On e sve ispriati tvojoj visosti. Jer ja nisam slutila, to se s
njim inilo, kada ga se uzimalo s moje strane, da, ja uope nisam
znala, kamo ga se odnosilo.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se sultan, kada je
bio uo rijei svoje keri, bio o alostio i, sa suzama u oima, ma opet stavio u korice. O
n se nagne nad svoju ker, poljubi je i rekne joj:
Draga keri, za to mi ti to nisi rekla ve juer? Zatim bih ja
mogao tu nevolju i strah, koji su te sna li pro le noi, odvratiti od
tebe. Ali ne alosti se! Odagnaj od sebe te misli! Veeras u po
staviti za tebe stra are, koji te trebaju uvati. Zatim ti se nee opet
dogoditi takva bijeda.
Sada se sultan uputi natrag u svoj dvor i smjesta dadne k sebi pozvati vezira
. im se on pojavio i stao pred prijestolje oekujui zapovijed, sultan ga upita:
- Kako ti gleda na te stvari? Mo da te je tvoj sin izvijestio o onome, to se dogo
dilo njemu i mojoj keri.
- O najvei kralju na ega vremena odgovori vezir
ja svojega sina nisam vidio niti
juer ni danas.
Nato ga sultan izvijesti o svemu, to mu je bila ispriala njegova ki Badr el-Budu
r, i on ktomu doda:
Sada je to moja elja, da ti upita svojega sina o pravome
stanju stvari. Jer to je mogue, da moja ki od straha ne zna tono,
to se s njome dogodilo. Pa ipak ja vjerujem, da su sve njezine rijei
istinite.
496
Vezir se odmah stavi u pokret, otie i naredi da doe njegov sin. Zatim ga upita
o svemu onome, to mu je bio ispriao sultan, je li to istina ili ne. Tada mladi uzvi
kne:
O veziru, moj oe, neka je to daleko, da bi princeza Badr el-Budur govorila neistinu. Ne, sve to je ona rekla, to je istina! Te
su dvije noi bile za nas najjadnije to ih ima, umjesto da bi nam
bile noi sree i radosti. Ali to se meni dogodilo, to je bilo najgore.
Jer ja sam morao, umjesto da poivam na postelji kod svoje su
pruge, le ati u zahodu, jednome mranome, stra nome, smrdlji
vome, prokletom mjestu, i moja su se rebra stisnula od hladnoe.
Ukratko, mladi je ispriao sve, to mu se bilo dogodilo, i naposljetku je jo ktomu
dodao:
Dragi oe, ja te zaklinjem, razgovaraj sa sultanom, da me on
oslobodi od toga braka! To je dakako za mene visoka ast, da
budem sultanov zet, pogotovo to je ljubav prema princezi Badr el-Buduri posve zarobila moje srce. Alija vi e nemam nikakve snage,
da podnesem jo jednu jedinu no kao posljednje dvije.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se vezir, kada je

bio uo rijei svojega sina, vrlo o alostio i rastu io. Jer on je ipak htio svojega sina
time, to bi ga uinio sultanovim zetom, dovesti do asti i ugleda. Tako on utone u m
isli i zapadne u nedoumicu, to sada u toj stvari treba uiniti. To mu je vrlo te ko p
adalo, da opet razvrgava brak, a on je ve od radosti bio pozvao deset svetaca, je
r mu se bila dogodila jedna takva srea. Tako on dakle rekne svojemu sinu:
Priekaj, moj sine, vidjet emo, to e se dogoditi sljedee
noi. Postavit emo za vas stra are, koji vas trebaju uvati. Ipak si
nemoj dopustiti, da ti opet umakne ova visoka ast, koja je tebi
jedinomu pala u dio! Nato ga vezir napusti, vrati se natrag k sul
tanu i izvijesti ga, da je sve, to je bila rekla princeza Badr el-Budur, istina. Tada sultan rekne:
Budui da stvar tako stoji, mi ne trebamo vi e nikakve
svadbe! v
I on zapovjedi, da se sveanosti odmah prekinu i da se brak proglasi ni tavnim. S
av se narod, svi su se stanovnici grada vrlo
497
Dvjestcii ezdesetipeta no
zaudili s obzirom na neobinu okolnost, pogotovo kada su vidjeli kako iz palae dolaz
e vezir i njegov sin, koji su se od jada i prekomjerne srd be nalazili u bijednom
stanju. Naskoro su ljudi poeli zapitkivati:
Sto se zapravo dogodilo? Zbog ega je svadba uinjena ne
va eom i brak razvrgnut?
Nitko nije znao, to se bilo dogodilo, osim jedinoga zaetnika cijele stvari, 'Al
a ed-Dina, koji se smijao ispod brka. Tako je dakle svadba progla ena ni tavnom. Sul
tan meutim nije vi e pomi ljao niti se podsjeao na ono obeanje, koje je bio dao 'Ala ed
-Dinovoj materi. Niti vezir to nije inio, i nijedan od dvojice nije znao, na to je
iza ao neobian do ivljaj. 'Ala ed-Din je jo ekao sve do isteka triju mjeseci, nakon ko
jih je, kako mu je sultan bio obeao, trebalo biti obavljeno njegovo vjenanje s pri
ncezom Badr el-Budurom. Zatim meutim on odmah po alje svoju mater k sultanu, kako b
i od njega izmolila ispunjenje njegova obeanja. Tada stara ena otie u dvor, pa kada
je sultan u ao u dr avnu dvoranu i ugledao 'Ala ed-Dinovu mater kako stoji pred nji
m, on se prisjeti onoga obeanja, koje joj je bio dao, da e naime svoju ker vjenati s
njezinim sinom. Tako se on okrene k svojemu veziru s rijeima:
Veziru, tu je ona ena, koja mi je donijela dragulje i kojoj
smo mi dali svoju rije, da emo nakon tri mjeseca...! Dovedi je
prije svega drugoga najprije k meni!
Vezir ode i dovede 'Ala ed-Dinovu mater k sultanu. Kada je zatim stala pred p
rijestolje, ona se nakloni, za eli mu mo, dug ivot i sreu. Sultan je upita, ima li on
a kakvu molbu, a ona mu dadne kao odgovor:
O najvei kralju na ega vremena, tri su mjeseca, koja si ti
kod svojega obeanja stavio kao rok, protekla. Sada je vrijeme, da
ti mojega sina 'Ala ed-Dina vjena sa svojom kerju, princezom
Badr el-Budurom!
Kralj zapadne u nedoumicu zbog ove opomene, pogotovo jer je vidio, da 'Ala ed
-Dinova mati izgleda siroma no i da pripada prostom puku. Ali je poklon, koji mu j
e bila donijela, bio vrlo skupocjen i neplativ. On dakle opet nagovori vezira s
rijeima:
498
Sto mi ti savjetuje da uinim? Ja sam u stvari dao svoju
rije. Alije oito, da su oni siroma ni ljudi i da ne pripadaju ugled
nicima.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je vezir, koji je
gotovo umro od zavisti i koji se zbog onoga, to se bilo dogodilo njegovu sinu, po
sve osobito alostio, u sebi samome rekao:
Kako? Zar se treba jedan takav momak kao to je taj o eniti
sultanovom kerju, dok e moj sin biti li en te asti?
Sultanu meutim rekne:

Visoki gospodaru, to je ne to posve lako, da se toga tuinca
odvrati od nas. Jer tvojoj visosti ne dolikuje, da svoju ker dadne
nekomu momku, o kome se ne zna, tko je on.
Tada sultan upita:
- Na koji dakle nain mi mo emo tog ovjeka odvratiti od nas, kada sam mu ja ipak d
ao svoju rije? Rije kraljeva je jedna pisana isprava!
- Visoki gospodaru odgovori vezir moj savjet izlazi na to, da ti od njega zat
ra i etrdeset zdjela od istoga ispranog zlata, koje trebaju biti napunjene takvim dra
guljima, kakve je ena tajput donijela, nadalje etrdeset robinja, koje e nositi zdje
le, i etrdeset robova.
Kralj odgovori:
Tako mi Allaha, veziru, ispravno si rekao. To je ne to, to on
nee moi uiniti, i tako ga se mo emo na dobar nain osloboditi!
Nato sultan rekne Ala ed-Dinovoj materi:
Otii, reci svojemu sinu, da ja ostajem pri obeanju, koje
sam mu dao, ali samo ako on mo e nabaviti nevjestinski dar za
moju ker: tra im od njega etrdeset zdjela od istoga zlata, koje
trebaju sve biti napunjene takvim draguljima, kakve si mi ti onda
bila donijela. Nadalje etrdeset robinja, koje e ih nositi, i etrde
set robova za njihovo poslu ivanje i pratnju! Ako tvoj sin to sve
uzmogne nabaviti, ja u ga vjenati sa svojom kerju.
499
Tada se Ala ed-Dinova mati dadne na put kui, tim to je kimala glavom i u sebi g
ovorila:
Odakle bi mojemu siroma nom sinu trebale pasti u dio
takve zdjele i dragulji? Pretpostavimo, da se on vrati natrag u
peinu s blagom i uzme zdjele i otrgne s drvea dragulje, iako ja ne
vjerujem, da e mu to biti mogue - ali pretpostavimo, da ih on
stvarno donese, odakle on treba uzeti robinje i robove?
Na taj je nain ona stalno govorila sama sa sobom, sve dok nije stigla kui. 'Ala
ed-Din je ve na nju ekao. Ali kada je u la, ona mu rekne:
Moj sine, zar ti ja nisam govorila, da ne treba pomi ljati,
kako bi ti ikada mogao zadobiti princezu Badr el-Buduru? To je
ne to posve nemogue za ljude kakvi smo mi!
Reci, to je posrijedi? - upita on nato.
A ona nastavi:
Moj sine, sultan me je primio sa svim po tovanjem, kao to
je to njegov obiaj, i meni se ini, da je on dobronamjeran prema
nama. Ali tvoj je neprijatelj prokleti vezir. Jer kada sam ja u tvoje
ime tako bila rekla kralju, kako si ti meni kazao, naime, da je rok
za njegovo obeanje protekao, i nakon to sam mu bila kazala:
'Neka ushtjedne tvoja visost sada ve izdati zapovijed, da se Badr
el-Budur vjena s mojim sinom 'Ala ed-Dinom', tada se on okre
nuo k veziru i s njim razgovarao. I taj mu je odgovorio potajnim
apatom. I naposljetku mi je sultan dao svoj odgovor.
Nato ona ispria svojemu sinu, to sultan zahtijeva, i ktomu doda:
Moj sine, on hoe odmah imati od tebe odgovor. Ali ja
vjerujem, mi za njega nemamo nikakav odgovor.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se 'Ala ed-Din, ka
da je uo rijei svoje matere, poeo smijati i rekao joj:
Draga mati, ti ka e , da mi njemu ne mo emo dati nikakav
odgovor, i ti vjeruje , da je stvar vrlo te ka! Budi tako dobra, otii
500
; donesi mi ne to za jelo. Poslije jela e , ako tako ushtjedne Milosrdni, vidjeti moj
odgovor. Sultan misli isto tako kao ti, da on zahtijeva ne to silno veliko, tako
da me mo e odvratiti od princeze Badr el-Budure. U stvarnosti je meutim on zatra io n

e to mnogo lak e, nego to sam ja bio mislio. Ipak sada otii, kupi nam ne to za jelo, i o
stavi mene samoga, kako bih mogao pripremiti odgovor!
Tada njegova mati poe i otputi se, kako bi kupila na bazaru, to je trebala za p
odnevni objed. 'Ala ed-Din meutim otie u svoju sobu, izvadi svjetiljku i protrlja
je. Istoga trenutka stane pred njega duh i rekne:
Moj gospodaru, zahtijevaj, to eli !
Ala ed-Din odgovori:
Ja sam zaprosio sultanovu ker, kako bih se njome o enio. Sada je meutim sultan od
mene zatra io etrdeset zdjela od istoga zlata. Od njih treba svaka pojedina vagati
deset funti i biti napunjena takvim draguljima, kakvi su u vrtu peine s blagom. et
rdeset robinja trebaju nositi etrdeset zdjela, uza svaku robinju treba biti po je
dan u kopljenik, tako da bude u cijelosti takoer etrdeset u kopljenika. elim dakle od t
ebe, da mi sve to donese .
Slu am i pokoravam se, moj gospodaru! - rekne d inn, pa po to je na neko vrijeme bi
o i eznuo, on dovede etrdeset robinja, od kojih je svaka bila praena od po jednog u kop
ljenika i na glavi nosila po jednu zdjelu od istoga zlata, koja je bila napunjena
najskupocjenijim draguljima. On ih dovede pred 'Ala ed-Dina, tim to rekne:
Ovdje je ono, to si ti zahtijevao. Reci mi, eli li jo neku stvar ili neku drugu u
slugu!
Tada mu 'Ala ed-Din dadne kao odgovor:
Sada ne elim ni ta. Ako mi meutim bude to potrebno,
tada u te pozvati i rei ti.
Nato duh opet i ezne. Nakon stanovitoga se kratkog vremena vrati natrag takoer 'A
la ed-Dinova mati i ue u svoju kuu. Tu ugleda robove i robinje, i zauena uzvikne:
501
? To sve dolazi od svjetiljke. Zavazda je Allah sauvao mojemu sinu!
Ali jo prije nego to je ona odlo ila svoj ogrta, Ala ed-Din uzvikne:
Mati, sada je za tebe vrijeme, prije nego to sultan otie k svom dvoru u harem!
Stoga uzmi, to je on zatra io, i smjesta mu odnesi, kako bi znao, da ja njegove zah
tjeve mogu ispuniti, ak jo i vi e od toga. Takoer da je bio prevaren od svojega vezir
a, kada je s njim bio mi ljenja, da se oni mogu mene osloboditi nekom meni nemoguom
zadaom.
'Ala ed-Din smjesta ode, irom otvori kuna vrata i dadne da robinje i u kopljenici
izlaze u parovima, uvijek po jedna robinja praena od jednoga u kopljenika, sve dok
nisu ispunili gotovo cijelu ulicu. Pred njima je koraala Ala ed-Dinova mati. Lju
di su u gradskoj etvrti ostajali stajati, kada bi ugledali tu divnu, udesnu predst
avu, gledali su je, zaprepa ivali se, promatrali su lijepe i dra esne likove robinja
u njihovima zlatom protkanima i draguljima op ivenim haljinama, od kojih je najnez
natnija bila vrijedna tisue. Takoer su gledali zdjele i vidjeli sjaj, koji je izla
zio iz njih i zrakama nadma ivao Sunevu svjetlost, iako je svaka pojedina od njih b
ila pokrivena komadom zlatnoga brokata, koji je jednako tako nosio op av od skupoc
jenih dragulja..."
502
Ali kada je poela
On
rogo C
dvjestai ezdeseti esta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ala ed-Dinova mati, dok su narod
i ljudi te gradske etvrti ostajali stajati i zapanjeno gledali ovu udesnu predsta
vu, koraala naprijed, praena od robinja i uskopljenika u dobro ureenoj povorci. I u
vijek su iznova ljudi zastajkivali, kako bi promatrali ljepotu robinja, i slavil
i svemonoga Stvoritelja, sve dok povorka nije stigla na cilj. Zatim 'Ala ed-Dinov
a mati ue s njima u dvor. Ali kada su ih ugledali age i komornici i satnici vojni
h trupa, oni budu obuzeti divljenjem, i bili su kao zaslijepljeni prizorom, koje
mu slina jo nikada u svome ivotu nisu bili vidjeli, osobito pak robinjama, od kojih
bi svaka pojedina ak jednomu svecu mogla ugrabiti razum. No premda su sultanovi
komornici i trupski satnici svi potjecali od uglednika i emira, ipak su se najvi e
udili nad skupocjenim haljinama, u koje su djevojke bile odjevene, i nad zdjelam
a, koje su nosile na svojim glavama, i od kojih su zbog njihovoga svijetlog blje
skanja i iskrenja jedva mogli otvarati oi. Nato uu vojnici, koji su bili na stra i,
i ispostave sultanu izvje e, i vladar smjesta izda zapovijed, da prido li trebaju bit
i dovedeni pred njega u dr avnu dvoranu. Tada 'Ala ed-Dinova mati ue s njima unutra
, pa kada su stale pred prijestolje, sve se one pred sultanom poklone sa savr enom
ugla-eno u i iskazivanjem po tovanja, za ele mu mo i sreu, uzmu
503
Dvjestai ezdesetiksta no
zdjele sa svojih glava i spuste ih pred njega na pod. Zatim tu ostanu prekri enih
ruku, nakon to su bile sa zdjela skinule pokrivala. Sultan je meutim bio u najveoj
mjeri zaprepa en. Bio je zbunjen neopisivom ljepotom i Ijupko u djevojaka, i njegov je
razum bio kao zaslijepljen, kada je vidio pred sobom zlatne zdjele pune dragulj
a, koji su opinjavali pogled. Da, sultan je bio posve u nedoumici, tako da je slii
o nekomu mutavcu i u prekomjernosti svoje zapanjenosti nije mogao izrei nijednu r
ije. A njegova je pamet bila jo vi e zbunjena mi lju na to, da je sve ovo do lo u razmak
u od jednoga sata. Nato on izda zapovijed, da robinje trebaju sa svim to je bilo
uz njih, takoer sa zdjelama, otii u dvor princeze Badr el-Budure. Djevojke dakle o
pet podignu zdjele i uu onamo. Zatim stupi naprijed Ala ed-Dinova mati i rekne su
ltanu:
Visoki gospodaru, to nije ni ta u poreenju s visokim polo
ajem asti princeze Badr el-Budure. Ona zaslu uje mnogostruko
vi e od toga.
Ali se sultan okrene k veziru s rijeima:
Sto ka e sada, veziru? Zar nije on, koji je u kratkom vre
menu mogao pribaviti jedno takvo bogatstvo, vrijedan, da postane
sultanovim zetom i da dobije za enu sultanovu ker?
Vezir je dodu e bio jo vi e zapanjen nego vladar nad veliinom ovoga bogatstva. Ali
ga je izjedala smrtna zavist i postajala sve jo veom, kada je vidio, da je sultan
zadovoljan s jutarnjim darom148 i nevjestinskim poklonom. Sada meutim nije mogao
proturijeiti istini niti rei sultanu, da sve to nije nje dostojno. I tako pone razm
i ljati o sredstvu, kojim bi mogao potaknuti sultana, da uskrati 'Ala ed-Dinu svoj
u ker Badr el-Buduru. Zato mu on rekne:
Visoki gospodaru, sva blaga ovoga svijeta nisu toliko vrijed
na kao nokat na ruci tvoje keri. Tvoja visost precjenjuje ovo u po
reenju s njome.
148 Jutarnjim se darom naziva mlado enjin poklon nevjesti prije potpisivanja
branog ugovora.
504
Pripovijest o 'Ala, ed-Dinu i arobnoj svjetiljci

bio uo vezirove rijei, primijetio, kako ga na ovaj njegov govor potie samo njegova
prekomjerna zavist. I tako se on onda obrati 'Ala ed-Dinovoj materi s rijeima:
eno, otii k svojemu sinu, reci mu, da sam ja jutarnji dar od njega primio, da u j
a odr ati svoje obeanje, da je moja ki sada ve njegova nevjesta i on moj zet! I reci
mu nadalje, da on treba doi ovamo, kako bih ga ja upoznao. On treba biti od mene
primljen s visokom poa u i po tovanjem, i veeras treba poeti svadbena sveanost. Ali, kak
je reeno, daj da on bez odlaganja doe k meni!
Tada 'Ala ed-Dinova mati po uri tako brzo, da bi je jedva mogli stii vjetrovi, n
atrag kui, kako bi svojemu sinu donijela veselu vijest. Da, ona je letjela od rad
osti, kada je mislila na to, da njezin sin treba postati sultanovim zetom. Sulta
n meutim, po to je 'Ala ed-Dinova mati bila oti la, izda zapovijed, da se okona odr avan
je dr avnog sabora, otie u dvor princeze Badr el-Budure i zapovjedi, neka se robinj
e sa zdjelama dovedu k njemu i njegovoj keri, kako bi ih on njoj mogao pokazati.
Kada su dakle bili doveli djevojke, princeza Badr el-Budur promotri dragulje, i
puna ushienja uzvikne:
- Ja vjerujem, da se ni u jednoj riznici na svijetu ne nalazi ni
jedan jedini dragulj od njihove vrste!
Nato ona pogleda robinje i vrlo joj se dopadnu njihova ljepota i ljupkost. Ka
da je zatim saznala, da sve to dolazi od njezinoga novog zarunika i da je on to p
oslao njoj u ast, ona se tada obraduje, premda je upravo bila jo ra alo ena i tu na zbog
svojega ranijeg supruga, vezirova sina. Silna ju je radost obuzela, kada je vidj
ela te dragulje i te lijepe djevojke, a jer je ona bila tako vesela, s njome se
od srca radovao njezin otac. Kada je dakle vidio, da su jad i tuga bili ustuknul
i, on joj uputi ove rijei:
- Draga keri, princezo Badr el-Budur, svia li se tebi ovo? Ja
vjerujem, tvoj e novi mu biti jo ljep i od ministrova sina. Ako
tako ushtjedne Allah, ti e u njemu do ivjeti mnogo radosti.
505
Dvjestai ezdeseti esta no
Tako daleko sultan. Okrenimo se sada opet k 'Ala ed-Dinu! Kada se njegova mat
i bila vratila doma i u la u njihovu kuu s licem koje je zrailo od radosti, i kada j
u je bio ugledao, tada je znao, da sve dobro stoji, i tako on rekne:
- Allahu neka bude vjena slava! Sada je moja elja ispunjena!
- Vesela vijest, moje dijete, - rekne mati - budi dobro raspolo en i radosna sr
ca, jer si postigao svoj cilj! Sultan je primio tvoj dar kao nevjestinski poklon
i jutarnji dar za princezu Badr el--Buduru. Ona je sada tvoja nevjesta. Jo se vee
ras, moj sine, treba odr ati va a svadba, zatim e ti ui k princezi. Sultan je, da bi po
tkrijepio svoju rije, obznanio pred cijelim svijetom, da e ti biti njegov zet, i re
kao je, da ovo treba biti svadbena no. Zatim je meutim on takoer dodao: 'Daj da tvo
j sin doe k meni, kako bih ga ja upoznao. Ja u ga primiti s visokim poastima i odli
kovanjima!' Sada je dakle, moj sine, moj nalog izvr en. Ono, to jo pre-ostaje, to je
na tebi.
Tada 'Ala ed-Din poljubi svojoj materi ruku i zahvali joj. Zatim ode u svoju
sobu, uzme svjetiljku i protrlja je. Odmah stane pred njega duh i rekne:
- Na slu bu! Zahtijevaj, to eli !
- Ja elim - odgovori 'Ala ed-Din - da me ti odnese u neku kupelj, kojoj uope nem
a ravne na svijetu, i da mi zatim nabavi jednu tako skupocjenu kraljevsku haljinu
, kakvu inae nema nijedan kralj.
- Slu am i pokoravam se! - rekne marid, podigne ga i odnese ga u kupelj, kakvu
carevi i perzijski kraljevi jo nikada nisu bili vidjeli: bila je od mramora i kar
neola, udesne su slikarije, koje oaravaju pogled, u njoj bile nanesene, i u njoj s
e nalazila dvorana, koja je bila sva ukra ena skupocjenim draguljima.
U toj se kupelji nije nalazio nijedan ovjek. Ali kada je u ao 'Ala ed-Din, k nje
mu doe neki d inn u ljudskom obliju, opere ga i dadne da mu padne u dio svaka mogua k
upeljska njega, koju je on samo mogao po eljeti.
506
kon to se bio okupao i nau io kupeljske njege, pre ao iz prostora za kupanje u vanjsk
u dvoranu. Ondje primijeti, da su njegove vlastite haljine bile odnesene i da na
njihovu mjestu le i od svih najrasko nija kraljevska odjea. Nato mu budu doneseni erb
eti i kava s ambrom. Po to se bio napio, doe k njemu skupina robova i obuku mu rask
o ne haljine. Pa im se bio odjenuo, po kropio je po sebi iznimno mirisave miomirise.
'Ala ed-Din je naravno bio, kao to ti zna , siroti krojaki sin. Ali sada to nitko ne
bi bio pomislio, nego bi svatko rekao: 'Ovaj je iznad svih najot-mjeniji princ'
-slava neka je Njemu, koji mijenja i ostaje nepromjenjiv! Zatim se pred njim op
et pojavi duh, podigne ga i odnese ga natrag u njegovu kuu. Ondje mu on rekne:

Moj gospodaru, eli li ti jo ne to?
Dabome
odgovori 'Ala ed-Din
elim, da mi dovede
etrdesetiosam mameluka149, od kojih dvadesetietiri trebaju ii
preda mnom a dvadesetietiri iza mene, ktomu takoer za njih
konje, opreme i oru je, a sve, to oni i njihovi konji nose, treba biti
od onoga najvrednijega i najskupocjenijega, kakvo se ne nalazi ak
ni u riznicama kraljeva. Nadalje mi dovedi jednog drijepca,
onakvoga kakve ja u perzijski kraljevi, ija je orma od zlata i cijela
optoena skupocjenim draguljima! Nabavi mi takoer etrdesetiosamtisua dinara, za svakoga memeluka po tisuu! Ja se hou
sada uputiti k sultanu. Zato nemoj oklijevati, jer bez svega ovoga,
to sam ti spomenuo, ja ne mogu doi pred vladara! Dovedi mi
meutim takoer jo dvanaest robinja jedinstvene ljepote, koje e
biti odjevene u najrasko nije haljine, kako bi pratile moju mater u
sultanovu palau. Svaka robinja treba nositi odjeu, kakva doliku
je za odijevanje ena kraljeva!
odgovori duh, i ezne na jedno kratko vrijeme, ali ve u tren
oka donese sve, to mu je bilo na-lo eno.
Mameluci (ili: mamluci) je naziv za bijele robove.
507
Dvjestai ezdesetiksta no
Rukom je vodio jednoga drijepca, kakav se ne mo e nai meu konjima iste arapske rase
. Taj je nosio sedlenu opremu od naj-skupocjenijih zlatom pro ivenih tkanina. Tada
'Ala ed-Din odmah dovede svoju mater, preda joj dvanaest robinja i dadne joj ha
ljine, da se odjene i uputi s robinjama k palai. Nato po alje jednoga od mameluka,
koje mu je bio doveo d inn, k sultanu, kako bi saznao, je li sultan napustio harem
ili ne. Mameluk poe na put br e nego munja i opet se urno vrati natrag s vije u:
Moj gospodaru, sultan te oekuje!
Tada 'Ala ed-Din uzja i. Takoer se mameluci ispred njega i iza njega popnu na sv
oje konje, i njihov je izgled bio slava za Gospoda, koji ih je bio stvorio u svo
j toj ljepoti i ljupkosti, koja ih je resila. I oni su meu narod razasipali zlatn
ike pred svojim gospodarom 'Ala ed-Dinom, koji ih je sve nadma ivao svojom ljepoto
m i ljupko u, da se posve uti o kraljevskim sinovima - slava neka bude Darovatelju,
Vjenomu! I sve se to zbivalo zahvaljujui udesnim snagama arobne svjetiljke, koja je
svojemu posje-dovatelju poklanjala ljepotu i divotu, bogatstvo i znanja. Narod j
e meutim bio zapanjen nad 'Ala ed-Dinovom dare ivljo u i posve neuobiajenom velikodu no u
svi su bili ushieni, kada su vidjeli njegovu divnu ljepotu i njegovo uzvi eno dost
ojanstvo, i zahvaljivali su Milosrdnomu za ovaj plemeniti lik. Svi su na njega p
rizivali nebeski blagoslov, premda su ga poznavali kao sina toga i toga krojaa. N
itko mu od njih nije zavidio, nego je svaki pojedini uzvikivao:
On to zaslu uje!
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, do
k je narod bio ushien nad njim i njegovom velikodu nom dare ljivo u, na svome putu prema
sultanskoj palai istresavao zlatnike, i da su svi, veliko i malo, na njega prizi
vali nebeski blagoslov, sve dok nije do ao do dvorca, praen od mameluka, koji su pr
ed njim i iza njega takoer dijelili ljudima zlato. Sultan je dakle kod sebe bio o
kupio uglednike dr ave i njima priopio, da je dao svoju rije, da e s 'Ala ed-Dinom vj
enati svoju
508
ker. I on im zapovjedi, da ga trebaju ekati, sve dok ne doe, i zatim mu svi izai u s
usret. Bio je okupio sve emire, vezire, ko-mornike, namjesnike i satnike vojnih
trupa i dao da se postave kod dvorskih vrata, kako bi doekali 'Ala ed-Dina. Kada
je dakle ovaj stigao, on htjedne na vratima sjahati. Ali mu jedan od emira, koje
ga je kralj bio izabrao za taj nalog, rekne:
Moj gospodaru, izdana je zapovijed, da ti ue na konju i da
sja i tek pred vratima dr avne dvorane! Svi pou pred njime, dok
je on jahao, sve dok ga nisu doveli do vrata dr avne dvorane. Tada

jedni stupe pred njega i pridr e mu stremen, drugi ga podupru s
obje strane, jo drugi ga prime za ruku i pomognu mu pri sjahavanju. Iznova pou pred njim emiri i dr avni velika i pa ga uvedu
u dr avnu dvoranu, sve dok tako nije stao pred sultanovo pri
jestolje. Sultan odmah sie sa svojega prijestolja, zagrli ga i odvrati
ga od toga, da poljubi ilim. Da, on sam poljubi svojega zeta i
dadne mu da sjedne njemu s desna. 'Ala ed-Din se meutim zakune na vjernost i izgovori elje za blagoslovom, kako to pred kra
ljevima prilii i dolikuje, i zatim nastavi:
O na gospodaru i sultane, milost se tvoje visosti udostojala,
da meni dopusti enidbu tvojom kerju, princezom Badr el-Budurom, iako ja ne zaslu ujem tu veliku naklonost, jer sam jedan od
najneznatnijih meu tvojim slugama. Tako se ja molim Allahu, da
tebi pokloni dug ivot. I zaista, o kralju, moj jezik nije u stanju
izraziti zahvalnost prema tebi, tako je velika ova preko svake mjere
visoka milost, koju si mi se ti udostojao ukazati. Sada jo molim
tvoju visost, da mi htjedne pokazati neko zemlji te, prikladno za to,
da na njemu dadnem izgraditi jedan dvorac, koji e biti dostojan
princeze Badr el-Budure.
Sultan je bio posve iznenaen, kada je ugledao 'Ala ed-Dina u toj kraljevskoj o
djei. On ga je gledao i upravio oi u njegovu dra esnu ljepotu. Vidio je takoer mamelu
ke, koji su tu stajali njemu na slu bu i koji su bili tako divni za pogled. Njegov
a je meutim zaprepa enost bila jo vea, kada je u la 'Ala ed-Dinova mati, tako skupocjeno
i rasko no odjevena, kao da bi bila neka kraljica. I dalje je ugledao dvanaest ro
binja, koje su prekri enih
509
Dvjestai ezdesetihsta no
ruku stajale pred njome njoj na slu bu, u dr anju koje je pokazivalo po tovanje i bilo
puno pa nje. Zatim takoer pomisli na ist i fin Ala ed-Dinov nain govorenja, i zadivi
se nad time jednako tako kao i svi ostali, koji su bili kod njega nazoni u vlada
rskoj hali. Ali se u vezirovu srcu rasplamsa vatra zavisti prema 'Ala ed-Dinu, t
ako da se on gotovo htio rasprsnuti. Nakon to je sultan bio saslu ao 'Ala ed-Dinove
elje za blagoslovom i pritom primijetio pona anje koje je pokazivalo po tovanje, jed
nako kao i njegovu rjeitost, on ga tada povue na svoje grudi, poljubi ga i rekne m
u:
ao mi je, moj sine, to nisam ve prije bio usreen tobom.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan bio, kad
a je vidio 'Ala ed-Dina, silno obradovan i da je smjesta izdao zapovijed, da tre
baju svirati glazbeni zborovi. Zatim se on s 'Ala ed-Dinom uputi u dvor. Ondje b
ude pripremljena veera, a sluge rasprostru stolove. Sultan sjedne i dadne da 'Ala
ed-Din sjedne s njegove desne strane. Nato takoer sjednu veziri i uglednici dr ave
i visoki dostojanstvenici te zemlje, svaki pojedini prema svojemu rangu. Sada s
u takoer svirali glazbeni zborovi, i u dvorcu se proslavljala velika sveanost rado
sti. Sultan je poeo s 'Ala ed-Dinom razgovarati i s njim naklapati, dok mu je ova
j odgovarao sa svom uglaeno u i finoom govora, kao da bi on bio odgojen u palaama kral
jeva ili da bi s njima vazda bio opio. to je du e trajao taj razgovor izmeu njih, to
je veu radost osjeao sultan, jer je uo iz njegovih usta tako lijepe odgovore i tako
fino izabrane rijei. Nakon to se bilo svr ilo s jelom i pilom i stolovi bili odnese
ni, sultan izda zapovijed, da se pozovu kadije i svjedoci. Ovi dou i zakljue branu
vezu i napisu branu ispravu izmeu 'Ala ed-Dina i princeze Badr el-Budure. Nato se
'Ala ed-Din podigne i htjedne otii. Ipak ga sultan zadr i i rekne mu:
- Kamo odavde, moj sine? * Radost je tu * a svadba je blizu; * zakljuen je spo
razum * i napisan ugovor. *
- Moj gospodaru i kralju - odgovori 'Ala ed-Din - ja bih volio za princezu Ba
dr el-Buduru dati sagraditi jedan dvorac, koji e biti primjeren njezinu rangu i p
olo aju, i ja ne mogu ui k njoj.
510
Pripovijest o 'Alci ed-Dinu i arobnoj svjetiljci

prije nego to se to zbude. Ako tako ushtjedne Allah, bit e gradnja toga dvorca kro
z najveu revnost tvojega sluge i zahvaljujui blagoslovu tvojega pogleda u najkraemu
moguem vremenu zavr ena. Da, to je istina, ja eznem za tim, da se ve sada obraujem pr
incezi Badr el-Buduri. Alije to moja du nost, da njoj slu im, i ja se moram smjesta
dati na posao.
Sultan mu na to dadne kao odgovor:
Izaberi si neko zemlji te, moj sine, koje nae daje priklad
no za tvoj plan, i uzmi si ga! Sve ti stoji na raspolaganju! Ali mi se
ini da bi bilo najbolje, da ti dadne graditi dvorac na irokom
mjestu, koje le i ovdje nasuprot mojoj palai, ukoliko se ono tebi
dopada.
S rijeima: To je takoer moja najvea elja, da budem blizu tvojoj visosti - Ala edDin uzme opro taj od sultana, izae van i odja i, praen od svojih mameluka, koji su jah
ali ispred i iza njega, dok se sav svijet molio za njega i govorio:
Tako nam Allaha, on to zaslu uje!
Kada je zatim do ao do svoje kue, on sja i sa svojega konja, ue u svoju sobu i prot
rlja svjetiljku. Tada takoer ve opet stane pred njega duh i rekne mu:
Zahtijevaj, to hoe , moj gospodaru!
- elim, da mi uini jednu va nu uslugu. Ta je, da mi u svoj zurnosti podigne dvorac
nasuprot sultanove palae. On treba biti udesne izgradnje, takve vrste, da ni sami
kraljevi jo nisu vidjeli njemu ravan, i on mora biti savr eno namje ten, opskrbljen g
olemima kraljevskim ilimima i svima drugima tomu pripadnim stvarima.
- Slu am i pokoravam se! - odgovori duh.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je duh nato iseznuo
. Ali jo prije nego to je svanula zora, on opet doe k 'Ala ed-Dinu i rekne mu:
511
Dvjestm ezdeseti esta no

Moj gospodaru, dvorac je gotov i tako savr en, kako se to samo mo e po eljeti. Ako
ga eli pogledati, poi i razgledaj ga!
Tada se Ala ed-Din podigne, a duh ga odnese u jednome trenutku do dvorca. Kad
a ga je mladi ugledao, bio je iznenaen tom graevinom, jer su se svi njegovi kamenov
i sastojali od zelenog ahata, mramora, purpura i mozaika. Zatim ga duh odvede u
riznicu, ispunjenu svim vrstama zlatnih i srebrenih stvari i draguljima u neizbr
ojivoj i neizraunljivoj koliini, koje nitko ne bi mogao platiti, nitko ak ni samo p
rocijeniti. I dalje ga odvede u jedan drugi prostor. Ondje 'Ala ed-Din ugleda sa
v stolni pribor, zdjele i lice, ibrike i plitice od zlata i od srebra, ktomu takoe
r vreve i pehare. Zatim ga duh odvede u kuhinju. Ondje ugleda kuhare opremljene s
vim moguim kuharskim priborom, koji se na isti nain sav sastojao od zlata i srebra
. I ponovo ga on odvede u jedan drugi prostor. Njega 'Ala ed-Din nae puna sanduka
, koji bijahu napunjeni kraljevskim haljinama, stvarima, koje su otimale razum,
zlatom protkanim tkaninama iz Indije i Kine i brokatima. Tako ga je on odvodio u
mnoge prostore, sve pune stvari, koje nikakve rijei ne mogu opisati. I naposljet
ku ga odvede u konju nicu. Ondje 'Ala ed-Din ugleda konje, kakvima ravne nije posj
edovao nijedan kralj na cijelome ovom svijetu. I jo mu dalje unutra poka e duh pros
toriju za ormu. Ondje nae 'Ala ed-Din ulare i sedla, koji su svi bili optoeni bise
rima i dragocjenim kamenovima, i druge sline stvari. Sve je to bilo djelo jedne j
edine noi. 'Ala ed--Din je bio kao zaslijepljen od zaprepa enosti nad veliinom jednog
a takvog bogatstva, kakvo ni sam najmoniji vladar ovoga svijeta nije mogao naziva
ti vlastitim. No dvorac je takoer jo bio pun u kopljenika i robinja, koje bi svojom
ljupko u mogle zavesti i jednoga pobo nosti odanog ovjeka. Najvee je meutim udo od svega
to je on vidio u dvorcu, bio u gornjemu katu graevine kiosk sa dvadesetietiri ni e,
koje su cijele bile izvedene smaragdima, hijacintima i drugim draguljima. Jedna
meutim ni a nije bila zavr ena. To se bilo dogodilo po 'Ala ed-Dinovoj elji, kako bi s
e sultan trebao pokazati nesposobnim, da je zavr i. Po to je 'Ala ed--Din pregledao
cijeli dvorac, on bude pro et velikom rado u. Zatim se okrene k duhu s rijeima:
512
Pripovijest o }AM ed-Dinu i arobnoj svjetiljci

V
elim od tebe jedno, to jo nedostaje i to sam ti zaboravio
rei.
Duh odgovori:
Zahtijevaj, to eli , moj gospodaru!
Tada 'Ala. ed-Din nastavi:
Ja elim od tebe jedan veliki ilim od brokata, koji e biti sav
protkan zlatom, i koji e se, kad bude ra iren, pru ati od mojega
dvorca sve do sultanove palae, tako da princeza Badr el-Budur,
kada bude dolazila ovamo, mo e po njemu koraati a da njezina
noga ne treba doticati zemaljsko tlo!
Duh na trenutak i ezne, vrati se natrag i rekne mu:
Moj gospodaru, to, to ti eli , je tu!
Zatim ga on odvede i poka e mu ilim, koji je oparavao osjetila, ispru en od sultano
ve palae sve do 'Ala ed-Dinova dvorca. Konano duh odnese 'Ala ed-Dina natrag u nje
govu kuu.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je, nakon to je duh
bio pokazao mladiu ilim i odnio ga natrag u njegovu kuu, osvanulo jutro. Tada se s
ultan probudi iz sna, ustane i otvori prozor svoje rasko ne odaje i pogleda van. K
ada je ugledao pred svojom palaom graevinu, on si pone trljati oi i zatim ih irom otv
arati, kako bi tono vidio. Sada je gledao velik dvorac, koji je zasljepljivao pam
et, i ugledao ilim, koji je le ao ra iren od njegove palae sve do onoga dvorca. Takoer
su se vratari i svi ljudi, koji su bili u dvorcu, tako silno zaprepastili, da su
zbog toga gotovo gubili razum. U meuvremenu doe takoer vezir, pa upravo kada je ht
io ui, ugleda novi dvorac i ilim. Tada takoer on bude posve zauen. Po to je zatim bio u
o k sultanu, oni ponu razgovarati o tome udu i dadnu svojoj zaprepa enosti da doe do i
zra aja, jer su vidjeli ne to, * to zaarava pogled * i ushiuje srce. * I oni reknu:
Stvarno, ovo je jedan dvorac, o kome mi vjerujemo, da ni
jedan kralj ne mo e izgraditi njemu ravna!
513
Sultan se meutim obrati veziru s rijeima:
Uvia li sada, da Ala ed-Din zaslu uje, da postane supru
gom moje keri, princeze Badr el-Budure? Jesi li tono pogledao
tu kraljevsku graevinu, to bogatstvo, koje ne mo e shvatiti razum
nijednoga ovjeka?
Ali u svojoj zavisti prema 'Ala ed-Dinu vezir odgovori:
O najvei kralju na ega vremena, znaj, ta graevina i taj dvo
rac i to bogatstvo, sve je to moglo nastati samo putem arob
nja tva. Nijedan ovjek na cijelome svijetu, niti najmoniji vladar
ni od sviju najbogatiji ovjek, ne mo e izvesti i podii ovu grae
vinu u jednoj jedinoj noi.
Nasuprot tomu kralj rekne:
Ja se tebi udim, za to ti mora uvijek misliti ne to lo e o
'Ala ed-Dinu! Vjerujem, da to dolazi od toga, to si ti na njega
ljubomoran. Ti si ipak bio nazoan, dok sam mu ja poklanjao ovo
zemlji te, kada me je zamolio za gradili te, kako bi na njemu sagra
dio dvorac za moju ker. Ja sam mu sam ipak u tvojoj prisutnosti
dopustio, da izgradi palau na ovome zemlji tu. A tko mi je kao
jutarnji dar za moju ker donio dragulje, od kojih jedan jedini ne
posjeduju ak ni sami kraljevi, zar taj ne bi trebao biti u stanju, da
sagradi jedan takav dvorac?
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je vezir, kada je
saslu ao te rijei iz kraljevih usta i odatle shvatio, da ovaj 'Ala ed-Dina vrlo vol
i, postao na njega jo ljubomornijim. Ali budui da on ipak nije mogao uiniti ni ta pro
tiv njega, za uti i ne dadne nikakav odgovor. Kada je dakle takoer 'Ala ed-Din vidi
o da se razdanilo i da je vrijeme, da otie u dvorac, jer je trebala zapoeti svadbe
na sveanost i jer su se kod sultana okupili emiri i veziri i dr avni uglednici, kak
o bi uzeli dijela u toj sveanosti, on se tada podigne i protrlja svjetiljku. Duh

se pojavi i rekne:
Moj gospodaru, zahtijevaj, to eli . Ja stojim pred tobom
tebi na slu bu!
Tada 'Ala ed-Din odgovori:
514
Ja sada elim ii u sultanovu palau. Jer danas je svadba. I
zato trebam desettisua dinara. elim, da mi ih ti donese .
Duh na trenutak i ezne i vrati se k njemu s desettisua dinara. Zatim 'Ala ed-Din'
uzja i konja, uzja e takoer mameluci ispred njega i iza njega, i on se otputi prema
palai. Pritom je narodu dijelio zlato, dok je jahao mimo, tako da su ljudi bili o
buzeti ljubavlju prema njemu i slavili njegovu dare ljivost. Kada se zatim pojavio
pred palaom i kada su ga ugledali emiri i age i vojnici, koji su ga ekali, oni sm
jesta po ure k sultanu i donesu mu obavijest. Tada se sultan podigne, poe mu ususre
t, zagrli ga, poljubi ga i odvede ga za ruku u palau. Ondje on sjedne i dadne da
Ala ed-Din sjedi njemu s desna. Cijeli je grad bio okien, u palai su odjekivali gl
azbeni instrumenti, i razlijegale su se pjesme. Nato sultan izda zapovijed, da s
e iznese ruak. Sada se po ure sluge i mameluci i rasprostru stolove, stolove, kakve
kraljevi nalaze sebi pristalima. Zatim sjednu sultan i 'Ala ed-Din, uglednici d
r ave i najvi i dostojanstvenici zemlje, i jeli su i pili, sve dok se nisu zasitili.
Bila je to velika sveanost u dvorcu i u gradu, svi su uglednici dr ave bili obrado
vani, i svi su stanovnici zemlje bili zadovoljni. Takoer su uglednici iz pokrajin
a i namjesnici zemalja dolazili iz dalekih krajeva, kako bi sudo ivjeli 'Ala ed-Di
novu svadbenu sveanost. Sultan se meutim u mislima i uavao takoer nad 'Ala ed-Di-novom
materom, kako je ona prije obiavala k njemu dolaziti u sirotinjskim haljinama, do
k je njezin sin ipak raspolagao tako golemim bogatstvima. Gradski su stanovnici
hrlili k sultanovoj palai, kako bi promatrali 'Ala ed-Dinovu svadbu. Pa kada bi o
ndje ugledali novu palau i njezinu lijepu graevinu, obuzimalo bi ih veliko uenje, da
je jedan tako rasko an dvorac mogao biti podignut u jednoj jedinoj noi. I svi su n
a 'Ala ed-Dina zazivali nebeski blagoslov, tim to su uzvikivali:
Neka mu Allah dadne radost! Tako nam Allaha, on to za
slu uje! Neka Allah blagoslovi njegove dane!
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se 'Ala ed-Din, na
kon to je objed bio okonan, podigao i uzeo opro taj od sultana i sa svojim mamelucim
a odjahao do svojega
515
Dvjestm ezdesetiksta no
dvorca, kako bi se ondje pripremio za prijem svoje supruge, princeze Badr el-Bud
ure. Svi su mu meutim ljudi dovikivali, dok je prolazio mimo, kao iz jednih usta:
- Neka ti Allah dadne radost! Neka Allah umno i tvoju slavu! Neka ti Allah dadn
e dug ivot!
Tako je on imao jednu silno veliku svadbenu povorku od ljudi iz naroda, koji
su ga pratili sve do njegovoga dvorca, dok je on meu njih dijelio zlatnike. Kada
je do ao do svojega dvorca, sjahao je i u ao unutra. Zatim je sjeo na divan, a mamel
uci su se postavili pred njega prekri enih ruku. Nakon kratkoga vremena budu mu do
neseni erbeti. Zatim on izda zapovijed svojim mamelucima, robinjama, slugama i sv
ima, koji su bili u njegovu dvorcu, neka se pripreme za prijem princeze Badr elBudure, njegove supruge. Kada je dakle do lo vrijeme popodneva, zrak postao svje iji
m i Suneva ega popustila, sultan zapovijedi vojnicima, emirima dr ave i vezirima, ne
ka izau na borili te. Tada svi pou onamo, a s njima takoer odja i sam sultan. Isto se t
ako takoer 'Ala ed-Din stavi u pokret i jednako tako izja i s mamelucima na borili no
polje. Ondje on poka e svoje vite ko umijee i zapone na polju turnir, tako da se pred
njim nije nijedan mogao odr ati. I pri tome je jahao drijepca, koji nije nalazio s
ebi ravna meu konjima iste arapske rase. Njegova ga je supruga, princeza Badr el-B
udura, gledala s prozora svojega dvora. Pa kada je ugledala na njemu takvu ljepo
tu i vite ku vrlinu, bude obuzeta ljubavlju prema njemu, i bilo joj je, kao da e po
letjeti od radosti. Nakon to je dakle na borili tu bilo izvedeno vi e borbenih igara,
u kojima je svatko od njih pokazao, to posjeduje u vite koj okretnosti, i nakon to

ih je 'Ala ed-Din sve bio pobijedio, sultan se uputi k svojoj palai, a isto se ta
ko 'Ala ed-Din vrati natrag k svojemu dvorcu. Ali kada je nastala veer, pou ugledn
ici dr ave i veziri s 'Ala ed-Dinom u Sultanski hammam. On ue unutra, okupa se i na
maze se mio-mirisnim esencijama. Zatim se iz kupeljskog prostora uputi u halu, o
bue na sebe odjeu, koja je bila jo rasko nija nego ona prija nja, i opet uzja i na konja.
Vojnici su i emiri jahali ispred njega i pratili ga u golemoj svadbenoj povorci
, dok su etvorica od vezira uokolo
516
njega dr ali visoko podignute maeve. Svi su stanovnici toga grada, svi stranci i vo
jnici koraali ispred njega s bakljama, tulumbazima, sviralama i drugima glazbenim
instrumentima svakojake vrste, sve dok ga nisu bili doveli do njegova dvorca. O
ndje on sja i i ue unutra, sjedne s vezirima i emirima, koji su ga bili dopratili,
dou mameluci sa erbetima i poslasticama i poslu e sav taj puk, koji je zajedno bio d
o ao u povorci, bezbrojno mno tvo. Nadalje 'Ala ed--Din izda zapovijed svojim mamelu
cima, da stupe pred vrata dvorca i razdijele ljudima zlatnike.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, kada se
bio vratio s turnirskog polja i opet do ao u svoju palau, uskoro izdao zapovijed,
da njegovu ker, princezu Badr el--Buduru, otprate u svadbenoj povorci do dvorca n
jezina supruga 'Ala ed-Dina. Smjesta bojovnici i visoki dostojanstvenici dr ave, k
oji su bili pratili 'Ala ed-Dina, uzja e konje, a robinje i sluge dou van s bakljam
a. I svi su pratili princezu Badr el-Buduru u rasko noj svadbenoj povorci, sve dok
je nisu bili doveli u dvorac njezina supruga 'Ala ed-Dina. Pritom joj je uz bok
koraala 'Ala ed-Di-nova mati, a ispred nje su i le ene vezira i emira, uglednika i
visokih dostojanstvenika. U njezinoj je pratnji bilo takoer onih etrdesetiosam rob
inja, koje joj je bio darovao 'Ala ed-Din, a svaka je pojedina od njih nosila po
jednu veliku svijeu od kamfora i ambre u zlatnome svijenjaku, koji je bio optoen d
raguljima. Takoer su sve ene i mu karci, koji su bili u palai, iza li s njome i svi su
pred njome koraali sve do dvorca njezinoga mladog supruga. Ondje su je ene odvele
u njezinu odaju u doksatu, oblaile su joj razliite haljine i u njima je izlagale n
a ogled. A nakon to je izlaganje na ogled bilo okonano, one je odvedu u odaju njez
ina supruga 'Ala ed-Dina. Nato on ue k njoj, dok je njegova mati jo bila kod nje.
Kada joj je meutim 'Ala ed-Din pri ao i skinuo joj zar, mati pone promatrati ljepotu
i ljupkost mlade ene. Zatim se takoer ogleda po odaji, u kojoj se nalazila. Ta je
bila sva izraena od zlata i dragulja, a u njoj je visio zlatni luster, koji je b
io sav optoen smaragdima i hijacintima. Tada ona rekne u sebi samoj:
Prije sam mislila, da je sultanova palaa rasko na. Ali je ve sama ova soba takva,
da vjerujem, da nijedan od velikih perzijskih
517
Dvjestaisezdesetiksta no
kraljeva i od careva nije nikada posjedovao ne to slino, da, ja ak vjerujem, da cije
li svijet ne mo e proizvesti sobu kao to je ova.
Takoer se princeza Badr el-Budur pone ogledavati oko sebe, i ona se zaprepasti
nad dvorcem i nad njegovom rasko ju. Nato budu rasprostrti stolovi, jeli su i pili
i bili dobro raspolo eni. Naposljetku doe osamdeset robinja, od kojih je svaka nos
ila u ruci po jedan glazbeni instrument od svakojake vrste. Sada djevojke ponu po
kretati svoje prste, posezati za strunama i izvoditi tugaljive napjeve, tako da
su razdirale srca slu atelja. Princeza se meutim Badr el-Budur sve vi e divila, i ona
rekne u sebi samoj:
- U cijelome svom ivotu ja jo nikada nisam slu ala ovakve napjeve!
Da, ona je ak zaboravljala jesti, kako bi mogla bolje slu ati. 'Ala ed-Din ju je
u meuvremenu poslu ivao vinom i pru ao joj pehar vlastitom rukom. I tako je kod njih
vladalo zadovoljstvo i zanosna radost, i to je bila jedna tako divna no, kakvu n
i sam el--Iskandar Veliki150 u svoje vrijeme nikada nije bio do ivio. Ali kada se
bilo svr ilo s jelom i piem i stolovi ispred njih bili odneseni, 'Ala ed-Din se pod
igne i ue k svojoj nevjesti. A kada je opet nastalo jutro, rizniar mu donese jednu
divnu skupocjenu haljinu, iznad svega najrasko niju kraljevsku odjeu. 'Ala ed-Din
je odjene i sjedne, dok mu je bila ponuena kava s ambrom. Po to ju je bio ispio, za

povijedi, da se dovedu konji. Ti budu osedlani, te tada on uzja i zajedno sa svoji
m mamelucima, koji su jahali ispred i iza njega, i uputi se prema sultanovoj pal
ai. im je stigao onamo i stupio na vrata, sluge pohitaju unutra i jave sultanu, da
je 'Ala ed-Din tu.
uo o 'Ala ed-Dinovu dolasku, njemu odmah po ao u susret, zagrlio ga i poljubio, ka
o da bi bio njegov vlastiti sin, i da mu je dao da sjedne njemu s desna. Veziri
mu i emiri, visoki dostojanstvenici dr ave i uglednici zemlje izreknu svoje estitke
. I sultan mu takoer po eli sreu i blagoslov. Zatim vladar zapovi150 Aleksandar Veliki.
518
Pripovijest o JAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
jedi, da se donese jutarnji objed. To se dogodi, i oni ponu zajedno objedovati. N
akon to su se dakle bili dosita najeli i napili i po to su sluge odnijeli ispred nj
ih stolove, 'Ala ed-Din se obrati sultanu s rijeima:
- Visoki gospodaru, bi li se tvoja visost udostojala, da me danas poasti o pod
nevnom objedu kod princeze Badr el-Budure, i bi li tvoja visost htjela doi sa svo
jom pratnjom, svim vezirima i uglednicima dr ave?
- Sa zadovoljstvom, moj sine! - odgovori sultan, koji se tomu obradovao, i od
mah izdao nalog vezirima i uglednicima dr ave i visokim dostojanstvenicima zemlje.
Zatim on uzja i, njegova se pratnja takoer uspne na konje, i 'Ala ed-Din odja i s
njima k svom dvorcu. Kada je sultan u ao u dvorac i pomnije promotrio ovu udesnu gr
aevinu sa skupocjenim kamenjem, koje se sastojalo samo od zelenog ahata i karneola, njegov duh bude zaslijepljen i smeten zbog tolike krasote, tolikoga bogatstv
a i tolike rasko i. Okrenut k veziru, on nato rekne:
V
- Sto ti sada ka e , veziru? Jesi li ti ikada u svom ivotu vidio ne to slino? Ima li a
k kod najmonijeg kralja na svijetu tako mnogo bogatstva, tako mnogo zlata i dragu
lja, koliko ih mi gledamo ovdje u ovome dvorcu?
- Moj gospodaru i kralju - odgovori vezir - to je ne to, to ne stoji u moi jednog
a vladara meu Adamovim sinovima. Sav narod na zemlji zajedno ne bi mogao izgradit
i jedan takav dvorac, da, ne bi se mogli nai ak ni graditelji, koji bi bili u stan
ju izvr iti jedan takav posao. Ne, to se moglo, kao to sam ja ve rekao tvojoj visost
i, dogoditi samo posredstvom snage arobnja tva.
Alije sultan znao, daje vezir uvijek samo iz zavisti govorio protiv 'Ala ed-D
ina i njega htio uvjeriti o tome, da ovo sve nije nastalo zahvaljujui ljudskoj sn
azi, nego da je posrijedi oito arobnja tvo, i tako on onda njemu rekne:
Dosta, veziru, ti mi ne treba ni ta vi e rei! Ja poznajem
posve dobro razlog, koji te potie na to, da govori takve rijei.
519
Nato poe 'Ala. ed-Din naprijed ispred sultana, sve dok ga nije bio doveo do go
rnjega kioska. Ondje ugleda vladar nadsvoen strop, prozore i re etke, koje su sve b
ile izraene od smaragda, hijacinta i drugih skupocjenih dragulja. On se zaprepast
i i pone netremice gledati, njegova su osjetila bila zaslijepljena i njegove misl
i smetene. Sada meutim pone sultan u kiosku koraati naokolo i razgledavati sve te s
tvari, koje osvajaju oko. Tada on takoer ugleda prozor, koji je 'Ala ed-Din namje
rno ostavio nedovr enim i nedoraenim. im ga je sultan pogledao i vidio, da ovaj jo ni
je do kraja izraen, on uzvikne:
Ah, kakva teta za tebe, o prozore, da ti nisi savr en!
I tim to se okrenuo k veziru, on upita:
- Zna li ti razlog, zbog kojega ovaj prozor sa svojom re et
kom nije bio dovr en?
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je vezir sultanu o
dgovorio:
- Visoki gospodaru, ja vjerujem, da ovaj prozor zbog toga nije
bio zavr en, jer je tvoja visost tako brzo po urila s 'Ala ed-Dino-
vom svadbom, tako da on nije vi e imao vremena, da ga izvede do

kraja.
U meuvremenu je 'Ala ed-Din bio oti ao k svojoj mladoj supruzi, princezi Badr el
-Buduri, kako bi joj javio dolazak njezina oca, sultana. im se on dakle vratio, s
ultan ga upita:
- Moj sine 'Ala ed-Dine, to je razlog za to, da jedna re etka
u ovome kiosku nije dovr ena?
Mladi mu dadne kao odgovor:
- O najvei kralju na ega vremena, budui da je svadba mo
rala biti brzo obavljena, majstori je vi e nisu mogli napraviti do
kraja.
Ja u je dovr iti - rekne sultan.
'Ala ed-Din pak nato rekne:
Neka ti Allah dadne vjenu slavu, o Kralju! Tako e tvoja
uspomena u dvorcu tvoje keri biti ovjekovjeena.
520
Odmah sultan zapovijedi, da se pozovu draguljari i zlatari, i izda takoer nare
dbu, da se njima treba od njegovoga blaga dati sve, to bi oni trebali, zlato, dra
gulje i plemenite kovine. Kada su se dakle draguljari i zlatari pojavili, sultan
im nalo i, da izrade dio koji u re etki kioska nedostaje. Meutim je takoer princeza B
adr el-Budur bila iza la iz svojih odaja, kako bi pozdravila svojega kraljevskog o
ca. Kada mu je ona pri la i on ugledao njezino lice koje je zrailo od radosti, polj
ubi je i poe s njome k njezinim odajama, i svi zajedno uu. Sada se meutim bilo prib
li ilo vrijeme podnevnog objeda, i ve su bili postavljeni stolovi, jedan za sultana
, princezu Badr el-Buduru i 'Ala ed-Dina, i jedan drugi za vezira, velika e dr ave,
visoke dostojanstvenike zemlje, satnike vojnih trupa, komornike i namjesnike. Su
ltan sjedne izmeu svoje keri, princeze Badr el-Budure, i svojega zeta 'Ala ed-Dina
. Pa kada je on ispru io svoju ruku prema objedu i odatle ku ao, zaudio se nad takvim
jelima i nad tako bogato zainjenima, skupocjenim sprav-ljanjima. Pred njima je s
tajalo osamdeset robinja, od kojih bi svaka pojedina mogla rei U tapu:
Podigni se, da ja sjednem na tvoje mjesto!
A svaka je od njih dr ala u ruci po jedan glazbeni instrument. One dakle ugode
svoja glazbala, posegnu za strunama i zasviraju tako zamamne napjeve, da bi zahv
aljujui njima neko o alo eno srce moglo zaboraviti svoj jad. Sultan je postao veseo i
vedar, i on je pro ivljavao takve lijepe trenutke, daje uzvikivao:
Stvarno, tako ne to ne mogu imati carevi i kraljevi!
Poelo se jesti i piti, i kod njih je kru io pehar, sve dok se nisu bili zasitili
. Zatim budu poslu eni slatki i, voe i druga slatka jela, ali u jednoj drugoj dvorani
. Onamo su se uputili i u ivali u poslasticama, sve dok se nisu zasitili. Nato se
meutim kralj podigne, kako bi pogledao, je li djelo draguljara i zlatara ravno os
taloj izradbi u dvorcu. On se dakle popne k njima i pogleda, kako su obavili svo
j posao. Ali uvidi, da su oni daleko udaljeni od toga, da bi napravili jedan tak
av posao kao taj u 'Ala ed-Dinovu dvorcu.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan - nakon t
o je bio vidio djelo zlatara i draguljara i nakon
521
Dvjestdisezdesetiksta no
to su mu ovi bili priopili, da su oni donijeli sve dragulje, koje su bili na li u nj
egovu blagu, i da to jo nije dovoljno - sada ve izdao zapovijed, da se treba otvor
iti velika riznica i zanatlijama dati sve, to im bude potrebno. Pa ako jo ni to ne
bude dovoljno, da se tada treba uzeti ono, to mu je bio darovao 'Ala ed-Din. Dra
guljari dakle uzmu sve dragulje, na koje ih je bio uputio sultan, i ponu raditi s
njima. Ali otkriju, da takoer ni u tome nemaju dovoljno, da, oni s njima nisu mo
gli dovr iti ak ni polovicu onoga komada, koji je nedostajao u re etki kioska. Nato s
ultan zapovjedi, da moraju ovamo biti uzeti svi dragulji, koji se nalaze u posje
du vezira i uglednika dr ave. Draguljari ih sve uzmu i uporabe ih u svome poslu, a
li to iznova nije bilo dosta. O sljedeem se jutru Ala ed--Din popne gore, kako bi
vidio djelo draguljara. I on primijeti, da oni jo nisu bili zavr ili polovicu koma
da koji je nedostajao u re etki. On im smjesta zapovjedi, da opet razgrade sve, to
su bili izradili i da dragulje vrate natrag njihovim vlasnicima. Oni izvedu njeg
ovu zapovijed i sve po alju natrag: to je bilo sultanovo, k sultanu, a stoje pripad
alo vezirima, k vezirima. Zatim draguljari otiu k sultanu i priope mu, da im je to
zapovjedio 'Ala ed-Din. Ovaj ih upita:
- Sto vam je on rekao? Koji je razlog? Za to dakle on nije
htio, da vi izradite re etku do kraja? I za to je on to, to ste vi
uinili, opet poru io?
O na gospodaru - odgovore oni - mi ne znamo o tome
uope ni ta, nego nam je on samo zapovjedio, da sve, to smo
uinili, poru imo.
Sultan smjesta izda zapovijed, da se dovedu konji, uzja i i uputi se k 'Ala edDinovu dvorcu. Taj je bio u meuvremenu, po to je bio otpustio zlatare i draguljare,
oti ao u svoju komoru i protrljao svjetiljku. U istome se trenutku pred njim poja
vi duh i rekne:
Zahtijevaj, to eli , tvoj sluga stoji pred tobom!
'Ala ed-Din meutim rekne:
- Ja elim, da zavr i re etku u kiosku, koju si ostavo neza
vr enom.
522
Od srca rado! - odgovori duh.
Zatim on i ezne, pa kada se nakon stanovitoga kratkog vremena vratio natrag, rek
ne:
Moj gospodaru, to si mi ti zapovjedio, to sam ja izvr io.
Tada se 'Ala ed-Din popne u kiosk i ugleda, da su sve njegove re etke zavr ene. D
ok ih je on upravo promatrao, odjednom k njemu ue jedan u kopljenik i rekne:
Visoki gospodaru, sultan dolazi k tebi, on je ve kod dvor
skih vrata.
'Ala ed-Din smjesta sie dolje i pozdravi ga.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, im je ug
ledao 'Ala ed-Dina, njemu rekao:
Za to si, moj sine, ti to uinio? Za to nisi dopustio draguljarima, da dovr e kiosk,
kako nijedno mjesto u tvojemu dvorcu ne bi ostalo nezavr eno?
odgovori 'Ala ed-Din ja sam njega bome namjerno
ostavio nezavr enim, i ja takoer nisam bio u nemogunosti, da ga zavr im. Meni je takoer
bilo nemogue da elim, da me tvoja visost poasti u jednome dvorcu, u kome jo ne to ned
ostaje. Neka tvoja visost ushtjedne sada vidjeti, da ja nisam nesposoban, da sve
napravim savr enim, i stoga se popeti gore i pogledati re etke kioska, da li jo ne to
na njima nedostaje!
Nato se kralj popne na doksat, ue u kiosk i pone ondje gledati nadesno i nalije
vo, ali on ne mogne otkriti nikakav nedostatak na njegovim re etkama, ne, on ih nae
sve savr ene izradbe. Kada je on to vidio, zadivi se, zagrli 'Ala ed-Dina, poljub
i ga i rekne mu:
Dragi sine, kakvo je to udo! U jednoj si jedinoj noi ti
obavio djelo, koje draguljari mjesecima ne bi mogli izvesti! Tako
mi Allaha, ti na cijelome svijetu nema sebi ravnoga!
'Ala ed-Din nato rekne:
Neka ti Allah pokloni dug ivot i vjeno trajanje! Tvoj sluga
nije dostojan te tvoje pohvale.
523
Dvjestdikzdesetiksta no
Tako mi Allaha, moj sine - uzvikne kralj
ti zaslu uje svaku pohvalu, jer ti si n
apravio ne to, za to nisu sposobni svi graditelji cijeloga svijeta!
Nato sultan opet poe dolje i ue u odaje svoje keri, princeze Badr el-Budure, kak
o bi kod nje otpoinuo. On opazi, da je ona vrlo vesela zbog sve te divne rasko i, k
ojom je bila okru ena. I nakon to je kod nje jedno kratko vrijeme bio otpoinuo, on s
e vrati natrag u svoju palau. 'Ala ed-Din je meutim od sada pa nadalje svaki dan j
ahao kroz grad, dok su njegovi mameluci iza njega i ispred njega nadesno i nalij
evo dijelili narodu zlatnike. I sav ga je narod volio, stranci i ljudi iz zemlje
, iz bliza i iz daleka, jer je bio preko svake mjere dare ljiv i velikodu an. On je
umna ao prihode siroma nih i potrebitih, da, on im je dijelio darove takoer vlastitom
rukom. Takvim je djelima stekao veliku slavu u cijeloj zemlji, takoer su veina ug
lednika dr ave i emira obiavali objedovati za njegovim stolom, a ljudi su se zaklin
jali jo samo njegovim dragocjenim ivotom. S vremena je na vrijeme takoer obiavao odl
aziti u lov ili po turnirskom polju ganjati konja i pred sultanom uzimati dijela
u ratnikim igrama. Kadgod bi ga princeza Badr el-Budur vidjela, kako si daje odu k
a na leima konja, njezina je ljubav prema njemu postajala samo jo jaom, pa je u seb
i mislila, da joj je AUah ipak poklonio jednu vrlo veliku sreu, kada je pustio da
ona pro ivi onaj do ivljaj s vezirovim sinom, kako bije pri tedio za njezinoga pravog
supruga 'Ala ed-Dina.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da su 'Ala ed-Dinovi
izvrstan glas i slava sa svakim danom rasli, da je ljubav prema njemu bila sve u
srdnija u srcima svih podanika, i da je on u oima ljudi stajao visoko i uzvi eno. U
tima su danima neprijateljske konjanike trupe povele rat protiv sultana. Tada on
opremi protiv neprijatelja vojsku i postavi Ala ed-Dina za vrhovnog zapovjednik
a vojnih trupa. Ovaj dakle poe naprijed s oru anim snagama, sve dok nije bio blizu
neprijatelja. Neprijateljske su meutim trupe bile vrlo brojne. Tada 'Ala ed-Din i
sue svoj ma i poe u juri na neprijatelja. Rasplamsa se dakle bitka i okr aj, a bojna g
ungula postane estokom. Ali 'Ala ed-Din slomi njihovu mo i natjera ih u bijeg. Vein
u od njih pobije, a njihov
524
imetak i dobra zarobi kao plijen. Neizbrojiv i neizraunljivo bogat plijen on done
se doma. Vrati se natrag kao ponosan pobjednik i ue u grad, koji je njemu u ast bl
je tao u u radosnom nakitu. Sam mu sultan izja i ususret, estita mu i zagrli ga i pol
jubi ga. I u cijeloj je zemlji bila proslavljana velika sveanost. Sultan meutim od
ja i s 'Ala ed-Dinom u njegov dvorac. Ondje mu radosno dirnuta izae ususret princez
a Badr el-Budur, njegova mlada supruga, poljubi ga u elo, i odvede ga sa sobom u
svoje odaje. Nakon stanovitoga kratkog vremena doe za njima sultan. Oni su sjedil
i i pili, po to su im robinje bile donijele erbete. Zatim sultan izda zapovijed, da
itava zemlja treba slaviti 'Ala ed-Dinovu pobjedu nad neprijateljima. I sada je
za graane i vojnike, za sve ljude postojao samo jo Allah na nebu i 'Ala ed-Din na
zemlji. Jer on nije bio samo preko svake mjere dare ljiv i velikodu an, nego je bio
takoer za titio zemlju i svojom hrabro u porazio neprijatelje.
Ostavimo mi sada 'Ala ed-Dina i pogledajmo jednom, to je u meuvremenu bilo s ma
urskim arobnjakom! On je, nakon to se bio vratio natrag u svoju zemlju, tijekom ci
jeloga ovog vremena sjedio tu an, jer je bio morao pretrpjeti toliko mnogo muke i
truda, kako bi stekao svjetiljku, a ipak se bio posve uzaludno namuio, jer mu je
zalogaj, koji je ve bio primaknuo ustima, ipak jo iz ruke bio odletio. I kada bi t
ugujui o tome razmi ljao, tada bi obiavao proklinjati 'Ala ed-Dina, jer se bio tako
silno na njega rasrdio. Ponekad bi meutim obiavao rei:
- Da je to kopile krepalo pod zemljom, ja sam zbog toga ipak stvarno sretan.
Sada ipak jo imam nadu, da mogu doi u posjed te svjetiljke, jer je ona jo dobro spr
emljena.
Jednoga meutim dana on baci pijesak za aranje, tako da su se pokazale figure. N
jih je uredio u vrste skupine, i obilje avao ih, kako bi ih mogao tono promotriti i
odatle sigurno utvrditi, da je 'Ala ed-Din mrtav i da je svjetiljka jo pod zemljo
m dobro sauvana. Bri ljivo je gledao figure, matere i keri151, ali svjetiljku vi e nij
e vidio. Tada ga spopadne bijes, i on baci jo jednom pijesak, kako bi se uvjerio
o 'Ala ed-Dinovoj smrti. Ali mladia u peini s
151 Budui da se geomantike figure sastoje od crta i zareza, ovdje zacijelo p
od materama treba pomi ljati na crte, a pod kerima na zareze.
525
Dvjestaisezdesetiksta no
blagom nije vi e vidio. Tada njegov bijes postane jo vei, i on se pone poveavati jo sve
vi e, kada je utvrdio, da 'Ala ed-Din jo
ivi na zemlji, i saznao, da je iza ao iz zem
lje van i da posjeduje svjetiljku, poradi koje je on bio izdr ao toliko mnogo muka
i napora, koje ovjek jedva mo e podnijeti. Sada on rekne u sebi samome:
Ja sam podnio mnoge muke, natovario sam na sebe napore,
koje nitko osim mene ne bi mogao izdr ati, samo zaradi te svjetilj
ke: i taj je prokletnik uzima bez naprezanja! Sigurno, ako poznaje
arobnu snagu svjetiljke, on je sada najbogatiji ovjek na svijetu.
, kada je sa sigurno u saznao, da je 'Ala ed--Din bio iza ao van iz zemlje i na ao rado
st u arobnosti svjetiljke, u sebi samome nastavio:
Ja se moram potruditi oko toga, da ga po aljem u smrt!
Nato on jo jednom baci pijesak, istra i figure i sada ve uvidi, da 'Ala ed-Din po
sjeduje golemo bogatstvo i da je vjenan sa sultanovom kerju. Tada se u njemu od za
visti rasplamsa vatra srd be, i on se istoga asa spremi na put prema zemlji Kini. K
ada je do ao do sultanove prijestolnice, u kojoj je ivio 'Ala ed-Din, on uja i u nju
i odsjedne u jednome karavanseraju152. Ondje je slu ao, kako ljudi govore uvijek s
amo o rasko i 'Ala ed-Dinova dvorca. Nakon to je bio otpoinuo od putovanja, on opet
odjene svoje haljine i izae, kako bi obilazio po gradskim ulicama. Ali nije mogao
proi ni uz kojega ovjeka, a da se nije pripovijedalo o tome dvorcu i njegovoj ras
ko i ili govorilo o 'Ala ed-Dinovoj zraeoj ljepoti, njegovoj irokogrudnoj dare ljivosti
i izvrsnim svojstvima. Tada maurski arobnjak pristupi k jednomu od ljudi, koji s
u na taj nain govorili o 'Ala ed-Dinu, i upita ga:
Dobri mladiu, tko je taj ovjek, kojega vi opisujete i
hvalite?
Ovaj mu odgovori:
152 Ili: karavansaraj, isto to i chan, svratiste za putnike.
526
ovjee, ini se da si ti stranac, i ti si zacijelo do ao iz neke
daleke zemlje. Pretpostavimo, da si ti daleko odavde, zar ti dakle
nisi jo ni ta slu ao o emiru 'Ala ed-Dinu, o njegovoj slavi, koja je,
kako sam mislio, ispunila cijeli svijet? Njegov je dvorac svjetsko
udo, o njemu se proulo daleko i blizu. Kako dolazi do toga, da ti
nisi nikada ni ta slu ao niti o tome ni o imenu 'Ala ed-Dina, koje
mu neka ushtjedne Gospod umno iti njegovu slavu i podariti
radost?
Sada Maur nastavi:
To je moja najvea elja, da si pogledam taj dvorac. Ako mi ti hoe ukazati ljubazn
ost, odvedi me onamo. Jer ja sam stranac.
Slu am i pokoravam se! - odgovori ovjek, poe pred njim i odvede ga do 'Ala ed-Di
nova dvorca.
Maur pone promatrati dvorac i spozna, da je sve to djelo svjetiljke. I on povie
:
Ah! Ah! Ja moram tomu prokletniku, krojakom sinu, koji
ranije nije imao dovoljno ak ni za to, da naveer jede, iskopati
grob. Ako mi sudbina podari snagu, pustit u takoer njegovu
mater da opet prede na koloturu, kao to je to prije morala initi.
Njemu u pak samomu oduzeti ivot.
Nato se vrati natrag u chan, o alo en, ojaen i tu an, kakav je ve bio u svojoj zavisti
prema 'Ala ed-Dinu.
, kada je opet bio do ao u chan, izvadio svoj astrolo ki pribor i bacio pijesak, kak
o bi saznao, gdje je svjetiljka. Tu je otkrio, da je ona u dvorcu, ali ipak ne k
od samoga 'Ala ed--Dina. Zbog toga se silno obraduje i rekne:
Sada je to laka stvar, da tomu prokletniku oduzmem ivot, i
ja ve vidim jedan put, da se domognem svjetiljke!
Zatim on otie k nekomu kovau bakraru i rekne mu:
Napravi mi par svjetiljki. Od mene ti treba dobiti vi e nego to je to uobiajena c
ijena! Ja od tebe samo zahtijevam, da ih brzo zgotovi .

odgovori kova, dadne se na posao i zgotovi ih.
527
Dvjestdikzdesetiksta, no
Kada su one dakle bile gotove, Maur mu plati toliko mnogo za njih, koliko je
on zatra io, uzme ih, otie i vrati se natrag u chan. Ondje ih on stavi u jednu ko aru
i pone obilaziti po gradskim ulicama i bazarima, tim to je izvikivao:
O, tko mijenja stare svjetiljke za nove svjetiljke!
Kada su ga ljudi uli gdje tako izvikuje, oni su ga ismijavali i kazivali:
Ovaj je ovjek ipak sigurno poludio, da on obilazi naokolo i
daje nove svjetiljke za stare!
Sada je takoer narod za njim trao, a gradski su ga uliari slijedili od mjesta do
mjesta i ismijavali ga. On se meutim suzdr avao i nije se zbog toga brinuo, nego j
e obilazio sve dalje po gradu, sve dok nije do ao do ispod 'Ala ed-Dinova dvorca.
Ondje je uzvikivao, koliko je samo glasnije mogao, dok su djeca kriala:
Luak! Luak!
Dogodilo se dakle, da je princeza Badr el-Budur bila u kiosku i ula, kako netk
o uzvikuje, dok deki na njega krie, ali nije razumijevala, o emu se to zapravo radi
. Tada ona jednoj od svojih robinja izda zapovijed:
Otii i pogledaj, kakav je to ovjek, koji tu vie, i to on
izvikuje!
Robinja otie, pogleda, i ugleda nekog ovjeka, koji je izvikivao:
O, tko mijenja
stare svjetiljke za nove! - dok su ga iza njega deki s ulice ismijavali.
Zatim se robinja vrati natrag i izvijesti svoju gospodaricu, princezu Badr el
-Buduru, tim to rekne:
Taj tu ovjek izvikuje: 'O, tko mijenja stare svjetiljke za
nove!' A djeca tre za njim i ismijavaju ga.
Tada se nasmije takoer princeza Badr el-Budur nad ovom neobinom pojavom. 'Ala e
d-Din je meutim bio svjetiljku ostavio da le i u njegovoj odaji..."
528
Ali kada je poela
dvjestai ezdesetisedma
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ala ed-Din bio ostavio svjetiljk
u da le i u njegovoj odaji, a da je nije polo io u svoju riznicu i ondje zakljuao. Je
dna je od robinja bila to vidjela, i ta pone:
Visoka gospodarice, ja mislim da sam vidjela jednu staru
svjetiljku u odaji svojega gospodara 'Ala ed-Dina. Daj daje mi kod
toga ovjeka zamijenimo za jednu novu, kako bismo vidjele, jesu li
njegove rijei istinite ili la ne!
l-Budur robinji rekla:
Donesi tu staru svjetiljku, za koju ka e , da si je bila vidjela
u odaji svojega gospodara!
Jer princeza nije znala ni ta o svjetiljci, niti o njezinima arobnim snagama, ni
ti je slutila, da je ona bila ta, koja je njezinu mu u 'Ala ed-Dinu bila pribavila
svu tu golemu rasko . Sada je to bila njezina najvea elja, da putem jednog pokusa i
spita razum toga ovjeka, koji je novo mijenjao za staro. Tako robinja otie, popne
se u 'Ala ed-Dinovu odaju i vrati se natrag k princezi Badr el--Buduri sa svjeti
ljkom. Budui dakle da uope nitko nije bio imao
529
Dvjestm ezdesetisedmct no
nikakva pojma o lukavstvu i zloi maurskog arobnjaka, tako princeza zapovjedi nadu ko
pljeniku, da on treba sii dolje i zamijeniti ovu svjetiljku za jednu novu. Ovaj u
zme svjetiljku, sie dolje i dadne je Mauru. Pa po to je od njega bio dobio jednu no
vu svjetiljku, nadu kopljenik se vrati natrag k princezi i dadne joj svjetiljku, k
oju je bio zamijenio. Ona je promotri i nae, da je ta stvarno nova. Tada se ona p
one smje kati nad Maurovim razumom. Taj meutim svjetiljku, po to ju je bio primio i pr
epoznao kao svjetiljku iz peine s blagom, turne smjesta u svoje grudi, a sve osta
le svjetiljke prepusti ljudima, koji su se s njim htjeli mijenjati. On hitro otri
odatle, sve dok se nije na ao vani pred gradom. Zatim je hodao preko ravnih njiva
, sve dok se nije spustila na. Pa budui da je sada vidio, da je u stepi sam, da on
dje nema nikoga osim njega, uzme svjetiljku iz svojih grudi i protrlja je. Smjes
ta se pred njim pojavi marid i rekne mu:
Na slu bu! Tvoj sluga stoji pred tobom! Zahtijevaj od mene.
to eli !
Maur odgovori:
- Ja elim, da ti 'Ala ed-Dinov dvorac s njegovim stanovnicima i svim, to je u n
jemu, podigne s njegova mjesta i mene s njim u mojoj zemlji, u zemlji Africi, sta
vi na tlo. Ti poznaje moj grad. I elim, da taj dvorac stoji u mome gradu izmeu vrtov
a!
rekne uslu ni marid. Zatvori oi i otvori oi, tako e se op
nai u svojoj zemlji zajedno s dvorcem.
I smjesta se tako dogodi. U jednome je trenutku bio Maur zajedno s 'Ala ed-Di
novim dvorcem i svim, to je u njemu bilo, odnesen u zemlju Afriku.
Tako daleko maurski arobnjak. Vratimo se mi sada natrag k sultanu i k 'Ala edDinu! Sultan je obiavao svakoga dana, kada bi ujutro ustao, u svojoj vjernoj ljub
avi prema svojoj keri, princezi Badr el-Buduri, otvarati prozor i pogledati kroz
njega. Tako je takoer onoga dana po svom obiaju otvorio prozor, kako bi pogledao k
roz njega preko prema svojoj keri.
530
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da sultan, kada je s
prozora svoje odaje pogledao preko prema 'Ala ed-Dinovu dvorcu, ondje nije ugled
ao ni ta, nego je vidio samo jedno golo mjesto, kakvo je ranije ondje bilo. Nije m
ogao vidjeti niti dvorac ni inae neku graevinu. Tada ga spopadne bezgranina zaprepa en
ost, razum mu se smete, i on pone trljati svoje oi, jer su mo da one mogle biti pomue
ne ili zatamnjene. Zatim je opet istra ivao, ali se naposljetku uvjeri, da od dvor
ca nema vi e nikakva traga. I on nije znao, to se s njime bilo zbilo, to se s njime
dogodilo. Tada on dospije u jo veu smetenost, pone kr iti ruke, a suze mu se ponu kotr
ljati na bradu, jer nije znao, to se to dogodilo s njegovom kerju. Smjesta po alje s
lugu i dadne pozvati vezira. Taj doe, pa kada je u ao k vladaru i ugledao ga u tako
alosnom stanju, on rekne:
Oprosti mi, o najvei kralju na ega vremena, Allah neka
zadr i daleko od tebe svako zlo! Za to si ojaen?
Sultan uzvikne:
Zar ti onda jo ni ta ne zna o mojoj nevolji?
Zaista ne, visoki gospodaru
odgovori vezir tako mi Allaha, ja uope nemam nikakv
u obavijest!
Nato sultan:
Ti dakle jo nisi pogledao prema 'Ala ed-Dinovu dvorcu!
To je istina, moj gospodaru
rekne vezir
sada je on jamano jo zakljuan.
Ali kralj nastavi:
Budui da ti uope nema nikakvu obavijest, hajde sada,
pogledaj kroz prozor i vidi, gdje je 'Ala ed-Dinov dvorac, o kojem
ti ka e , da je jo zakljuan!
Tada vezir pogleda s prozora preko prema 'Ala ed-Dinovu dvorcu. Ali ne nae ni ta
, niti dvorac ni inae to. Posve smeten i zbunjen on opet pogleda sultana, a ovaj n
astavi:
Zna li sada razlog moje alosti? Jesi li vidio 'Ala ed-Dinov

dvorac, o kome ka e , da je zacijelo zakljuan?
531
Dvjestai ezdesetisedma no
O najvei kralju na ega vremena - rekne sada vezir
ja
sam se ve ranije usudio rei tvojoj visosti, da su taj dvorac i sve te
stvari arobnja tvo.
Tada sultan bukne od gnjeva, i on povie:
Gdje je 'Ala ed-Din?
Kada je vezir odgovorio, da je on u lovu, vladar izda istoga trenutka zapovij
ed, da neki od aga i vojnika trebaju odjahati i dovesti 'Ala ed-Dina na polaganj
e rauna okovanih ruku i nogu. Age i vojnici se upute odatle, sve dok nisu nai li na
'Ala ed-Dina. A tu mu oni reknu:
O ti na gospodaru 'Ala ed-Dine, nemoj se na nas ljutiti, sul
tan nam je zapovjedio, da te trebamo dovesti k njemu okovanih
ruku i nogu. Mi te molimo, nemoj nam pripisivati nikakvu krivnju,
jer mi stojimo pod njegovom kraljevskom zapovijeu, mi ne mo
emo postupiti protiv nje!
Kada je 'Ala ed-Din uo rijei aga i vojnika, on bude obuzet zaprepa eno u. Njegov je j
ezik bio kao zalijepljen, jer on dakako nije znao uzrok svemu tomu. Zatim im se
meutim obrati i rekne:
Vi ljudi, zar vi ne znate razlog za ovu sultanovu zapovijed? Ja znam da sam n
edu an, ja nisam uinio nikakav zloin protiv sultana niti protiv zemlje.
Na gospodaru - odgovore oni - mi nemamo uope nikakvu obavijest!
Tada 'Ala ed-Din skoi sa svojega konja i rekne im:
Uinite sa mnom ono, to vam je sultan zapovjedio! Jer sul
tanovoj se zapovijedi mora voljko biti pokoran.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da su age 'Ala ed-Din
u stavili pute na noge i lisiine na ruke, tako ga odvukli odatle u eljeznim lancim
a i s njim do li u grad. Kada su ga ljudi ugledali sa eljeznim okovima na rukama i
nogama, tada su znali, da mu sultan hoe dati odrubiti glavu. Jer je on meutim bio
kod njih obljubljen tako preko svake mjere, svi su se graani oku532
Pripovijest o tAl ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
pljali zajedno, svoje su oru je uzimali u ruke, napu tali svoje kue i slijedili vojni
ke, kako bi vidjeli, to e se dogoditi. im su zatim vojnici sa zarobljenikom stigli
do sultanove palae, oni sultanu ispostave obavijest. I taj smjesta po alje krvniku
zapovijed, da treba doi i ovomu odsjei glavu. Ali kada su graani uli tu sultanovu za
povijed, oni zakre vrata palae i dadnu rei sultanu:
U tome emo trenutku sru iti palau preko glava sviju, koji
se u njoj nalaze, i takoer preko tvoje glave, ako se 'Ala ed-Dinu
dogodi ma i najmanje zlo!
Vezir ue k sultanu i javi mu:
O najvei kralju na ega vremena, mi emo nastradati! Zato
je to najbolje, ako ti 'Ala ed-Dinu oprosti , kako nam se ne bi
dogodila neka nesrea. Jer ljudi 'Ala ed-Dina vole vi e nego nas!
Krvnik je meutim ve bio ra irio ilim smrti153, na koji je postavio 'Ala ed-Dina i
zavezao mu oi. I sada je triput obilazio oko njega, u oekivanju posljednje sultano
ve zapovijedi. Ali sultan sada ugleda, kako mno tvo naroda juri a na palau i ve se pen
je gore da je razru i. On odmah izda krvniku zapovijed, da odustane od 'Ala ed-Din
a, i zapovjedi izvikivau, da izae van pred narod i objavi, da je vladar 'Ala ed-Di
nu oprostio i pomilovao ga. im se ovaj sada osjetio na slobodi i ugledao sultana
kako sjedi na prijestolju, on pristupi k njemu i rekne:
Visoki gospodaru, budui da se tvoja visost udostojala, da meni pokloni ivot, t
ako neka se htjedne takoer udostojati, da meni priopi, u emu se sastoji moj zloin!
Ha, izdajnice
povie sultan - zar ti jo ne zna svoj zloin?
Zatim se obrati veziru s rijeima:
Uzmi ga i daj mu da vidi kroz prozor, gdje je njegov dvorac!
Kada ga je vezir onamo bio odveo, i kada je 'Ala ed-Din pogledao kroz prozor
preko prema svojemu dvorcu, on ugleda golo
Krvniki ko nati sag, na kome se obavljalo smaknue.
533
Dvjestaikzdesetisedma no
mjesto, onakvo kakvo je bilo prije nego to je ondje bio sagraen dvorac. Ali od dvo
rca nije vi e otkrio nijedan jedini trag. Tada se on ukoi od zaprepa enja i nije znao,
to se bilo dogodilo. Ali kada je stupio natrag, sultan mu dovikne:
Dakle, to si vidio? Gdje je tvoj dvorac? Gdje je moja ki.
krv mojega srca, moje jedino dijete, osim kojega ja nemam vi e
nijedno?
odgovori 'Ala ed-Din ja o tome ni ta ne znam. Ja ne znam, to se dogodilo!
Zatim sultan nastavi:
Znaj, 'Ala ed-Dine, ja sam ti oprostio, da se ti stavi u pokre:
i tu stvar istra i i traga za mojom kerju. Ali daj se samo s njome
opet vidjeti. Ako mi je ti ne dovede , tada u ti
tako mi mojega
ivota!
dati odrubiti glavu!
Slu am i pokoravam se, o najvei kralju na ega vremena! odgovori 'Ala ed-Din - ali mi dadni rok od etrnaest dana. Ako ti
je ja nakon isteka toga vremena ne dovedem, tada mi dadni odru
biti glavu i uini, to ti se mili!
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan nato 'Al
a ed-Dinu rekao:
Ja ti odobravam eljeni rok od etrnaest dana. Ali nemo;
vjerovati, da e moi utei od moje ruke. Jer ja u te dopremiti na
polaganje rauna, ne samo na zemlji, nego takoer, kada bi lebdic
iznad oblaka!
O moj gospodaru i sultane - dadne 'Ala ed-Din kao odgo
vor - kao to sam rekao tvojoj visosti, ako ja nju tebi ne dovedem
u tome roku, tada u doi pred tebe, da mi ti dadne odrubiti glavu.
Kada su dakle graani i sav narod ugledali 'Ala ed-Dina, oni se silno obraduju
zbog pogleda na njega i ponu klicati, to je on bio na slobodi. Ali su sramota ovog
a do ivljaja i stid i zluradost zavid-nika pognuli 'Ala ed-Dinovu glavu. Tako je o
n dakle urio dalje i besciljno lutao naokolo po gradu i nije znao, kako je do sve
ga toga do lo. Tijekom je dva dana ostajao u gradu, u dubokoj patnji, a da
534
nije znao, to da uini, kako bi opet na ao svoju mladu enu, princezu Badr el-Buduru, i
svoj dvorac. A tih su dana neki od stanovnika dolazili k njemu potajno s jelom
i piem. Potom meutim on napusti grad i pone tumarati naokolo po slobodnoj ledini, a
da nije pazio na to, u kojemu se pravcu okree. Dok je on tako odlazio sve dalje,
ondje doe na svome putu u blizinu neke rijeke. Tada on u prekomjernosti jada, ko
ji je osjeala njegova du a, napusti svaku nadu i htjedne se strmoglaviti u vodu. Al
i jer je on bio pobo an musliman, koji je priznavao samo vjeru u Allaha, tako se o
n pobo-ji Allaha u svome srcu, i ostane stajati na obali rijeke, kako bi poduzeo
abdest154. I dok je sada rukama crpio vodu i trljao prste jedne o druge, dogodi
lo se, daje takoer prsten peatnjak bio pro-trljan. Tada se pred njim takoer ve pojav
i marid i rekne:
Tebi na slu bu! Tvoj sluga stoji pred tobom! Zahtijevaj, to
eli !
Kada je 'Ala ed-Din ugledao duha, on se vrlo obraduje i rekne mu:
Slugo, ja od tebe elim, da mi ovamo donese moj dvorac s
mojom suprugom, princezom Badr el-Budurom, u njemu zajedno
sa svim, to se u njemu nalazi.
Ali mu marid odgovori:
Moj gospodaru, vrlo mi je ao, ti tra i od mene ne to, nad
ime ja ne posjedujem mo. Jer to je ne to, to ovisi o slugama
svjetiljke. Ja se to ne mogu usuditi.

Tada 'Ala ed-Din nastavi:
Budui daje to ne to, to nadilazi tvoje snage, onda me uzmi i spusti pokraj mojega
dvorca, ma u kojoj se on zemlji nalazio.
Slu am i pokoravam se, moj gospodaru! odgovori duh, podigne ga uvis i u istome
ga trenutku spusti pokraj njegova dvorca u zemlji Africi, upravo pred odajom nje
gove supruge.
154 Obvezno pranje prije molitve.
535
HHH
To je bilo o vremenu, kada je poinjala no. Ali on jednim pogledom prepozna svoj
dvorac, i tada uzmaknu od njega brige i jadi, i on se pomoli Allahu, neka mu On
ushtjedne, nakon to je ve bio napustio svaku nadu, dopustiti da jo jednom ponovo v
idi svoju suprugu. Zatim on pone misliti o tajanstvenim putovima milosti Allaha, i
ja je svemo predivna, kako mu je prsten bio donio pomo, da, kako bi on sam bio izg
ubio svaku nadu, da mu Allah nije bio poslao duha ovoga prstena. Tako on postane
veseo. i sva njegova alost bude od njega uzeta. Ali budui da on ve od prije etiri d
ana nije u prekomjernosti svojega jada, svoje brige i svoje alosti i svojih munih
misli bio spavao, tako on prie k dvorcu i legne na zemlju pod jedno drvo na spava
nje. Jer dvorac se nalazio, kako je ve bilo ispriano, u zemlji Africi izmeu vrtova
izvan grada.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din u t
oj noi pokraj svojega dvorca pod jednim drve-tom spavao u punom miru. Dakako, * t
ko bravlju glavu ima kod peenjara, * taj nou ne spava mirno.155 * Pa ipak gaje svl
adao san. jer je bio tako umoran i jer od prije etiri dana nije bio spavao. I on
je tako spavao, sve dok o jutru nije bio probuen cvrkutom ptica. Tada on ustane i
uputi se k jednoj rijeci, koja je tekla odande kroz grad. Opere si svoje ruke i
svoje lice, obavi abdest i izmoli jutarnju molitvu. Kada je molitvu bio izgovor
io do kraja, vrati se natrag i sjedne pod prozore odaja princeze Badr el-Budure.
Princeza je dakle u svojoj velikoj tuzi zbog rastanka od svojega supruga i od s
vojega oca, sultana, kao i zbog sve te nevolje, koju je na nju bio navalio maurs
ki arobnjak, obiavala ustajati svaki dan u najraniju zoru. I onda bi tu sjedila i
plakala. Obno nije vi e nikada spavala, i bila je odagnala od sebe jelo i pilo. Kad
a bi bila izgovorila pozdravnu formulu o koncu jutarnje molitve, k njoj je obiava
la ulaziti jedna robinja, kako bije odjenula. Toga se meutim dana dogodilo, da je
robinja otvorila prozor, kako bi svoju gospodaricu obradovala i utje ila pogledom
na drvee i potoke. Kada je dakle
155 Poslovian izraz: na Istoku glave zaklanih ivotinja povjeravaju ovjeku, ko
ji te glave kuha i priprema. Pri tome su ponekad u brizi za svoje vlasni tvo.
536
pogledala s prozora, ugledala je svojega gospodara 'Ala ed-Dina, kako sjedi pod
prozorima doksata, i ona tada povie princezi Badr el-Buduri:
O gospodarice, o gospodarice, tu sjedi moj gospodar 'Ala
ed-Din, pod zidovima dvorca!
Princeza brzo pritri, pogleda s prozora van i takoer ga ugleda. 'Ala ed-Din upr
avo podigne svoju glavu, i pogleda je. Tada ona njega pozdravi, i on pozdravi nj
u, i oboje gotovo polete od radosti. Ona mu dovikne:
Ustani, doi unutra k meni kroz tajna vrata, jer prokletnik
sada nije ovdje!
Zatim na njezinu zapovijed sie robinja dolje i otvori mu tajna vrata. 'Ala edDin ue kroz njih unutra, a njegova mu ena, princeza Badr el-Budur, doe ususret sve
do onamo. Tu oni u silnoj radosti zagrle i poljube jedno drugo, da, u prekomjern
osti svoje sree oni ponu plakati. Zatim sjednu, i sada 'Ala ed-Din pone:
Princezo Badr el-Buduro, prije svega drugoga bih te htio
ne to upitati. Ja sam bio u svojoj odaji na tome i tome mjestu
odlo io jednu staru mjedenu svjetiljku...
Ali im je princeza to ula, ona uzdahne i prekine ga:

- Ah, moj prijatelju, ona je upravo uzrok toga, da smo dospjeli u ovu bijedu!
- Kako je do toga do lo? - upita 'Ala ed-Din.
A princeza mu Badr el-Budur ispria sve svoje do ivljaje od poetka do kraja, kako
su one tu staru svjetiljku bile zamijenile za jednu novu, i zatim ona zakljui s r
ijeima:
O danu smo se potom vidjele rano ujutro u ovoj zemlji, a taj
me je, koji nas je bio prevario i zamijenio svjetiljku, izvijestio o
tome, da je on putem snage svojega arobnja tva uz pomo te
svjetiljke s nama ovo bio uinio, da je on jedan Maur iz Afrike i da
smo mi u njegovu gradu.
kon to je princeza bila zavr ila svoje rijei, njoj rekao:
537
Reci mi, kakvu namjeru ima taj prokletnik s tobom? Kako
on razgovara s tobom? Sto ti ka e? to hoe od tebe?
Svakoga dana on dolazi k meni samo jedan jedini put, i eli
me navesti na to, da ga ljubim. On hoe, da ja njega uzmem za
mu a umjesto tebe, da te zaboravim i da ne mislim vi e na tebe.
Rekao mi je takoer, da je moj otac, sultan, tebi dao odrubiti
glavu. I pritom je uvijek govorio o tebi, da si ti bio sin siroma nih
ljudi, a da je on bio uzronikom tvojega bogatstva. Tako me on uvi
jek prijazno oslovljava, a od mene jo nije postigao da uje ma i
jedan slatki apat.
Tada Ala ed-Din nastavi:
Reci mi, kamo je on odlo io svjetiljku, ako to zna !
A ona mu odgovori:
On je uvijek nosi uza se. Od nje se ne mo e odvojiti ni na
jedan trenutak. Tajput je, kada mi je pripovijedao sve to, to sam
ti ispriala, izvadio svjetiljku iz svojih grudi i pokazao mi je.
im je 'Ala ed-Din uo ove rijei, on se vrlo obraduje, i rekne joj:
Princezo, slu aj, ja u sada otii. Ali u se uskoro vratiti,
obuen u drugu odjeu. Nemoj se zauditi nada mnom. Naredi, da
na tajnim vratima uvijek stoji jedna robinja, kako bi mi ona, im
me vidi da dolazim, odmah otvorila vrata! Ja u promisliti o sred
stvu i putovima, kako da toga prokletnika po aljem u smrt.
Nato Ala ed-Din izae s vrata dvorca, i hodao je dalje, sve dok nije na svom pu
tu sreo nekog seljaka. Njemu on rekne:
Ti ovjee, uzmi moje haljine i dadni meni svoje!
Seljak to ne htjedne uiniti. Ali ga 'Ala ed-Din na to prisili, oduzme mu njego
ve haljine, navue ih sam na sebe, a njemu dadne svoju vlastitu skupocjenu odjeu. Z
atim je i ao dalje putem prema gradu, sve dok nije u ao u njega, uputio se na bazar
droga i kupio
538
kod trgovca mirodijama jake bunike156, koja trenutano djeluje, dva drama157 za dv
a dinara. Zatim je i ao istim putem natrag, sve dok nije opet stigao do dvorca. Ka
da gaje ugledala slu kinja, otvorila mu je tajna vrata, i on ue unutra k princezi B
adr el-Buduri.
kon to je bio u ao k svojoj supruzi, princezi Badr el-Buduri, njoj rekao:
Slu aj, ja elim, da se ti lijepo odjene i okiti i odustane od
alosti. Kada zatim doe Maur, tada ga doekaj s pozdravom
srdane dobrodo lice, primi ga nasmije ena lica i pozovi ga, da s
tobom jede. Postupaj prema njemu tako, kao da si zaboravila svo
jega ljubljenog 'Ala ed-Dina i svojega oca, a da si njega naprotiv
vrlo zavoljela. Zatra i od njega crvenog vina, napravi se pred njime

potpuno zadovoljnom i sretnom i pij u njegovo zdravlje! Kada mu
meutim dadne da ispije dva do tri pehara vina, tako da on po
stane nepa ljivim, stavi mu u pehar ovaj pra ak, i opet ga napuni
vinom! im on ispije taj pehar, u kome e biti pra ak, kao mrtav e
pasti na lea.
Kada je princeza Badr el-Budur bila ula te rijei iz 'Ala ed-Di-novih usta, ona
mu rekne:
To je za mene zadaa, koju ja mogu samo vrlo te ko ispuni
ti. Ali budui da bismo mi mogli biti osloboeni od prosta tva
ovoga prokletnika, koji me je toliko izmuio rastankom od tebe i
od mojega oca, dopu teno je, da ubijemo nitkova.
Nato je 'Ala ed-Din sa svojom suprugom jeo i pio, ali samo toliko mnogo, da j
e uti ao glad i e, ubrzo opet ustao i napustio dvorac. Princeza meutim Badr el-Budur
naredi da doe njezina sobarica, i ona je odjene i okiti. Obue rasko ne haljine i nam
aze se miomirisima. A kada se to bilo dogodilo, takoer ve doe prokleti Maur. im ju j
e ovaj ugledao u tome nakitu, on se vrlo
156
Bunika (Hyoscyamus) spada u rod biljaka iz porodice pomonica,
Solanaceae. U medicini se danas rabi list i sjeme.
157
Jedan dram te i 3,2 grama.
539
obraduje. Jo vi e meutim, kada gaje ona pozdravila nasmije ena lica, posve protiv svoj
ega obiaja. Tada se u njemu jo sna nije raspali plamen ljubavi prema njoj, i on pone
osjeati elju za njome. Zatim ga ona povue na svoju stranu, pozove ga, da sjedne, i
rekne mu:
Moj ljubljeni, ako hoe , doi veeras k meni, da zajedno
blagujemo. Meni je dojadila tuga. Jer ako bih ja tu sjedila tu na
ak i tisuu godina, to ne bi ni ta koristilo, Ala ed-Din se ipak ne
bi mogao vratiti iz groba. Ja se pouzdajem u to, to si mi ti nedavno
rekao, da ga je naime moj otac u prekomjernosti svoje boli zbog
rastanka od mene zacijelo dao ubiti. Nemoj se danas i uavati
nada mnom, to izgledam drugaije nego juer! Razlog je taj, to
sam se dosjetila, da tebe uinim svojim ljubavnikom i sudrugom na
'Ala ed-Dinovu mjestu, jer ja nemam vi e nikoga osim tebe. Tako
se ja dakle nadam, da e ti veeras doi, kako bismo zajedno jeli i
jedno s drugim popili malo vina. Ja bih voljela, da mi ti dadne da
ku am od vina tvoje zemlje Afrike. Mo da je ono bolje nego vino,
koje ja imam ovdje i koje potjee iz na e zemlje. Da, ja imam vruu
elju, da ku am vino va e zemlje.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je Maur
kada je vi
dio, kakvu ljubav posvjedouje prema njemu princeza Badr el-Budur, i kako je ona p
osve drugaija nego ranije, dok je jo bila o alo ena - sada ve pomislio, kako je ona odus
tala od svoje nade u 'Ala ed-Dina, i da je silno obradovan uzviknuo:
Moj ivote, slu am i pokoravam se svemu, to ti eli i meni
zapovijeda ! Ja imam u svojoj kui jedan krag vina na e zemlje,
koji je ve od prije osam godina uvan pod zemljom. Ja u sada
otii i iz njega napuniti toliko mnogo, koliko nam treba. Zatim u
se brzo opet vratiti k tebi.
Princeza mu meutim, koja ga je htjela uljuljati u sve veu sigurnost, odgovori:
Ah, moj mili, ne odlazi od mene, po alji jednoga od svojih
slugu, da nam on iz njega napuni, ti ostani sjediti kod mene, kako
bih se radovala tvojemu dru tvu!
540
Moja gospodarice rekne on nato
nitko ne poznaje
mjesto toga kraga osim mene. Ja neu dugo izbivati od tebe.
Zatim Maur otie i poslije kratkog se vremena vrati natrag s toliko mnogo vina,
koliko im je bilo potrebno. Princeza Badr el-Budur mu dovikne:

- Ti si sebi morao dati truda, i ja sam te opteretila, moj mili!
- To uope nije ni ta, zvijezdo mojega oka
dadne joj on kao odgovor ja se osjeam p
oa enim, ako mogu tebi slu iti.
Nato princeza Badr el-Budur sjedne s njim za stol, i oni ponu jesti. Ubrzo meut
im princeza po eli piti. Smjesta joj slu kinja napuni pehar i zatim ga takoer ponudi
Mauru. Princeza ispije za njegov ivot i zdravlje, dok on ispije za njezino dobro.
Tako ona s njime zapone veselo a enje, a jer je ona umjela udesno lijepo i fino govor
iti, ubrzo ga je zaludila, tim to je s njim naklapala slatkima, znaajnim rijeima, k
ako bi u njemu raspaljivala sve vrui ljubavni ar. On meutim, Maur, pomisli, da to s
ve dolazi stvarno od srca, i ne nasluti, da je ova naznaka njezine ljubavi prema
njemu samo jedna zamka, koja ga je trebala odvesti u smrt. Zato je njegova stra
st prema njoj postajala sve jaom, i on htjedne svisnuti od ljubavi prema njoj, ka
da je uo, kakve mu ona nje ne rijei upuuje. Bio je kao otsutan duhom, njegova se glav
a pone okretati od milja, a cijeli svijet nije ni ta vi e vrijedio u njegovim oima. Ka
da je objed bio skoro zavr en i kada mu se vino ve bilo popelo u glavu, princeza mu
Badr el-Budur, koja je to bila opazila, rekne:
Mi u na oj zemlji imamo jedan obiaj, ali ne znam, obiavate
li vi to takoer u va oj zemlji ili ne.
Kakav je to obiaj? - upita Maur.
A ona mu odgovori:
On se sastoji u tome, da o koncu objeda svatko uzima pehar
svojega prijatelja i ispija ga.
Nato ona odmah uzme njegov pehar i napuni ga za sebe vinom, a zapovijedi robi
nji, da njemu pru i njezin pehar, u kome je vino bilo pomije ano s bunikom, u skladu
s uputom, koju je ona prije
541
DvjestM ezdesetisedma no
toga bila dala robinji. Sve su naime robinje i sluge u dvorcu eljeli njegovu smrt
i bili u tome jednodu ni s princezom Badr el-Bu-durom. Robinja mu dakle pru i pehar
. Ali kada je on uo njezine rijei i vidio, da ona pije iz njegova pehara i daje nj
emu da ispije njezin vlastiti pehar, tada se on pone osjeati kao el-Islandar Velik
i, jer je smio vidjeti od nje takav jedan dokaz ljubavi. Ona mu meutim rekne, tim
to se njihala ovamo i onamo i svoju ruku polo ila u njegovu:
Ah, moja du o, tu je tvoj pehar kod mene i moj pehar kod
tebe! Tako piju zaljubljenici jedan iz pehara drugoga.
Zatim princeza Badr el-Budur prinese svoj pehar k ustima, ispije ga i stavi d
olje. Nato se nagne preko k Mauru i poljubi ga u obraz. Njemu bude tako, kao da
od radosti leti prema nebu, i kako bi sada uinio isto to i ona, on podigne pehar k
ustima i posve ga isprazni, a da nije pazio na to, ima li u njemu ne to tetno. Odm
ah, istoga trena, padne kao mrtav na lea, a pehar mu ispadne iz ruke. Tomu se pri
nceza Badr el-Budur obraduje, a robinje kao za okladu potre i svojemu gospodaru '
Ala ed-Dinu otvore vrata dvorca. I on ue.
kon to je bio u ao u dvorac, pohitao gore k odaji svoje supruge, princeze Badr el-B
udure, i ondje vidio, kako ona sjedi za stolom, a Maur pred njome le i kao mrtav.
Tada joj on prie, poljubi je i zahvali joj za njezino djelo, ispunjen velikom rad
o u. Zatim joj se obrati s rijeima:
Otii sada sa svojim robinjama unutra u svoju odaju, mene
sada ostavi samoga, da dovr im svoje djelo!
Princeza nije oklijevala, nego se uputila sa svojim slu kinjama u nutarnju odaj
u. 'Ala ed-Din meutim zakljua za njima vrata, prie k Mauru, posegne rukom u njegove
grudi i izvadi odatle svjetiljku, zatim povue svoj ma i odrubi Mauru glavu. Nato
protrlja svjetiljku. Smjesta se pred njim pojavi uslu ni marid i rekne mu:
Na slu bu, moj gospodaru! Sto eli ?
542
Tada 'Ala ed-Din odgovori:
Ja elim, da ti ovaj dvorac uzme iz ove zemlje i odnese u

zemlju Kinu i spusti na isto ono mjesto, na kome je bio ranije,
nasuprot sultanovoj palai.
Slu am i pokoravam se, moj gospodaru! - odgovori marid.
Sada 'Ala ed-Din ue k svojoj supruzi, zagrli je i poljubi je, i ona opet polju
bi njega. I dok su oni sjedili jedno s drugim u prisnom sjedinjenju, marid odnes
e s njima dvorac i spusti ga na njegovo mjesto, nasuprot sultanovoj palai. 'Ala e
d-Din je meutim robinjama izdao zapovijed, i one rasprostru pred njim stol. Tada
on sa svojom suprugom, princezom Badr el-Budurom, sjedne k stolu, i oni ponu jest
i i piti, u istoj radosti i veselju, sve dok se nisu bili zasitili. Nato se upute
u sobu za vesela a enja, sjednu, ponu piti i naklapati i ljubiti jedno drugo u vruoj
dnji. Oni takoer ve od prije dugo vremena nisu bili jedno s drugim veseli, i tako
proborave pri tome hvale vrijednu injenju, sve dok u njihovim glavama nije zasjal
o Sunce vina. Zatim ih pone obuzimati san, i oni legnu u svoj udobnosti u svoju p
ostelju. Sljedeega se jutra 'Ala ed-Din podigne i probudi svoju suprugu, princezu
Badr el-Buduru. Tada takoer ve dou robinje, odjenu je u njezine haljine, urese je
i okite. Takoer Ala ed-Din obue svoju rasko nu haljinu. Pritom su oboje htjeli gotov
o svisnuti od radosti nad tim, da su sada nakon rastanka opet jedno s drugim sje
dinjeni. A princeza je bila posve osobito radosna, to je trebala o tome danu opet
vidjeti svojega oca.
Okrenimo se mi sada od 'Ala ed-Dina i princeze Badr el-Bu-dure opet k sultanu
! Taj je bio, nakon to je bio oslobodio 'Ala ed--Dina, neprestano alostan zbog gub
itka svoje keri. U svakome je vremenu i asu on tu sjedio i za njome plakao poput en
a, koje nariu, jer je ona bila njegovo jedino dijete. I svakoga bi jutra, im bi se
probudio iz sna, urno odlazio k prozoru, otvarao ga i pogledavao prema mjestu, n
a kome je bio stajao 'Ala ed-Dinov dvorac, i plakao, * sve dok njegove oi nisu go
tovo oslijepile * i njegovi se oni kapci upalili od rana. * O tome se dakle danu
on digne rano kao obino, otvori prozor i pogleda van. Tada on ugleda pred
543
f
sobom neku graevinu, protrlja si oi, opet pozorno pogleda, i tada postane sigurnim
, da je to 'Ala ed-Dinov dvorac. Istoga trenutka pozove za konjima. Oni budu ose
dlani, on pohita dolje, uzja i i pojasi prema dvorcu. Kada ga je 'Ala ed-Din vidio
kako dolazi, on po uri dolje i doe mu na pola puta ususret. Uhvati ga za ruku i pon
e se s njime penjati k odaji njegove keri, princeze Badr el--Budure. Ali je ona t
akoer osjeala takvu udnju za svojim ocem, da je po urila dolje i pozdravila ga ve na v
ratima stubi ta nasuprot nutarnjoj dvorani. Tada je otac uzme u zagrljaj i poljubi
je i zaplae u suzama radosnicama. I ona je inila isto. Zatim ih 'Ala ed-Din otpra
ti oboje u gornju odaju, i svi sjednu. Sada sultan pone svoju ker salijetati pitan
jima, kako je i to joj se dogodilo.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je nato princeza B
adr el-Budur svojemu ocu, sultanu, ispriala sve, to je ona bila do ivjela, tim to je
ovako poela:
Dragi oe, tek sam juer ponovo o ivjela, kada sam ugledala
svojega supruga. On je taj, koji me je oslobodio iz zatvora maur
skog ovjeka, prokletog arobnjaka. Vjerujem, da na cijeloj zemlji
nema bezonijeg ovjeka od njega. Da nije bilo mojega ljubljenoga
'Ala ed-Dina, tada ja ne bi bila osloboena iz njegovih ruku, ah,
tada me ti ne bi nikada u ivotu ponovo ugledao. Da, dragi oe,
obuzeli su me alost i duboka tuga, ne samo zato to sam bila ras
tavljena od tebe, nego takoer jer sam morala biti daleko od svo
jega supruga. Njemu u sve dane svojega ivota biti zahvalna za
dobrostivost, jer me je oslobodio od nasilja toga prokletog maga.
Nato princeza Badr el-Budur ispria svojemu ocu sve, to je ona bila do ivjela. Pri
povijedala mu je, kakav je Maur bio ovjek, i to joj je bio uinio. Kako se bio preob
ukao u trgovca svjetiljkama, da bi nove mijenjao za stare.
Budui dakle da sam vjerovala
tako je ona kazivala da
on to ini iz nerazboritosti, poela sam se smijati nad njime. Jer
nisam
dakle
mu a,
njega
544
imala nikakva pojma o njegovu lukavom planu. Tako sam

uzela jednu staru svjetiljku, koja se nalazila u odaji mojega
poslala sam je dolje po jednom u kopljeniku, a taj je od
za nju zamijenio jednu novu svjetiljku. Ali smo se sljedeega

dana, dragi oe, na li rano ujutro zajedno s dvorcem i svim, to se u njemu nalazilo,
u zemlji Africi. Ja jo uvijek nisam ni ta znala o arobnim snagama svjetiljke svojega
supruga, koju sam bila zamijenila. Napokon je do ao k nama sam 'Ala ed-Din i izmi
slio protiv arobnjaka jednu lukav tinu, kako bi nas oslobodio iz njegovih ruku. A d
a moj mu nije stigao k nama u pravo vrijeme, prokletnik bi bio proveo svoju volju
i silovao bi me. Ali mi je 'Ala ed-Din dao neki prah. Taj sam mu stavila u peha
r vina da ga popije, on ga je popio i pao kao mrtav na pod. Poslije toga je k na
ma do ao moj suprug, i ja ne znam to je on uinio, tako da nas je iz zemlje Afrike op
et prenio ovamo na ovo mjesto.
Moj gospodaru
nastavi sada 'Ala ed-Din kada sam se
popeo i vidio, da on le i ispru en poput nekoga ubijenoga, omam
ljen bunikom, tada sam rekao princezi Badr el-Buduri: 'Otii sa
svojim robinjama u unutra nju odaju!' Ona se nato udalji sa
slu kinjama od jezivog prizora. Ja sam meutim pri ao prokletom
Mauru, posegnuo sam svojom rukom u njegove grudi i izvadio sam
iz njih svjetiljku. Jer mi je princeza Badr el-Budur bila kazala, da je
on vazda nosi u svojim grudima. Nakon to sam je dakle ponovo
bio zadobio, isukao sam svoj ma i odsjekao prokletniku glavu.
Potom sam uporabio svjetiljku i zapovjedio duhovima, koji joj
slu e, da dvorac sa svim, to je bilo unutra, odnesu i da nas spuste
ovdje na ovome mjestu. Ali ako tvoja visost gaji sumnju prema
mojim rijeima, tada neka se udostoji da sa mnom pogleda toga
prokletog Maura!
Tada kralj pode, i 'Ala ed-Din ga odvede na doksat. im je sultan ugledao Maura
, on odmah izda zapovijed, neka se le otpremi i spali, a njegov pepeo raspe u vje
tar. Zatim on zagrli 'Ala ed-Dina, poljubi ga i rekne mu:
Ne pripisuj mi nikakvu krivicu moj sine, to sam ti htio
oduzeti ivot, zbog bezonosti onoga prokletog arobnjaka, koji te
je strmoglavio u tu jamu! Dragi sine, meni se to, to sam tebi
uinio, mo e oprostiti. Jer vidio sam, da sam bio izgubio svoju ker,
svoje jedino dijete, koje mi je milije nego moje kraljevstvo. A ti
ipak zna , kako silno srce roditelja ezne za djecom. Pogotovo sam
545
pak to uinio, jer nisam bio imao nikoga osim princeze Badr el-Bu-dure.
Tako je sultan molio 'Ala ed-Dina za opro tenje, a taj mu ga je dao.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din nat
o rekao sultanu:
Ti protiv mene nisi uinio ni ta, to bi bilo protiv svetoga
zakona. Ali ni ja nemam na sebi nikakve krivice. Sva je nesrea
do la od toga Maura, prostakog arobnjaka.
Zatim kralj zapovjedi, da se okiti grad. To se takoer dogodi, i sada otponu svea
nosti radosti. On nadalje zapovjedi glasniku, da po gradu izvikuje:
Ovaj je dan veliki blagdan, njime otpoinju sveanosti ra
dosti u cijeloj zemlji, i one trebaju trajati jedan mjesec, trideset
dana, jer se princeza Badr el-Budur sa svojim suprugom vratila
doma!
Sve je ovo 'Ala ed-Din bio do ivio s Maurom. Pa ipak on nije trebao i unato tomu
jo nai nikakva mira od prokletog Mag-hribinca, iako je njegov le bio spaljen i pep
eo prosut u vjetar! Ovaj je naime nitkov imao jednoga brata, koji je bio jo prome
tniji nego onaj u arobnja tvu, geomantiji i astrologiji, kako se to ka e u poslovici:
'Jedan barski bob, koji ima dvije polovice.'158 Svaki je pojedini od njih dvoji
ce stanovao u jednome drugom kraju svijeta, kako bi ga punili svojim arobnja tvom,
svojom prefrigano u i svojom podmuklo u. Dogodi se dakle jednoga dana, daje Maurov bra
t htio znati, kako ide njegovu bratu. Zato on baci pijesak, izvede figure, tono i
h promotri i istra i, i tada sazna da je njegov brat
158 Littmann navodi da u jednome drugom rukopisu ovdje jo stoji poslovica:
"Pas je ostavio iza sebe jednoga mladog psa. Taj je bio jo gori nego njegov otac.
" Jedna druga arapska poslovica glasi: "Zmija uvijek donosi na svijet samo mlade
zmije." Na veliku meutim drevnost istovjetne poslovice u mediteranskom bazenu uk
azuje nam i Petronijev Satirikon u pogl. 45, paragr. 9: "Zmija ne raa u e."
546
umro i da je stanovnik kraljevstva mrtvih. Tada se on ra alosti i postane siguran,
da je njegov brat mrtav. Ali on jo po drugi put baci pje ak, kako bi saznao, kako
je njegov brat oti ao u smrt, i gdje je bio umro. Tada spozna, da je njegov brat b
io umro u zemlji Kini i da je na ao iznad svega sramotnu smrt. Nadalje je spoznao,
da je taj, od ije je on ruke bio zaglavio, jedan mladi po imenu Ala ed-Din. On se
smjesta stavi u pokret, opremi se za putovanje i krene. Prolazio je stepama i p
ustinjama i gorjima tijekom mnogih mjeseci, sve dok nije do ao u Kinu, i to u sult
anov grad, u kome je ivio 'Ala ed-Din. Ondje se uputi u svratiste stranaca, iznaj
mi si jednu prostoriju i najprije u njoj malo otpoine. Zatim pone obilaziti gradsk
im ulicama, kako bi na ao neki put, koji bi mu pru io mogunost, da postigne svoj opak
i cilj. A taj je bio, da uzme na Ala ed-Dinu krvnu osvetu za svojega brata. Tako
on dakle ue ondje u neku kavanu na tr nici, jednu veliku zgradu, u kojoj se je oku
pljalo mnogo naroda zbog igre. Jedni su igrali igru s kameniima, drugi damu, trei ah
i tomu slino. On tu sjedne i pone slu ati, kako ljudi, koji su sjedili pokraj njega
, govore o nekoj staroj pobo noj eni po imenu Fatima, koja je uvijek boravila u svo
joj eliji pred gradom i slu ila Allahu, i samo je o dva dana u mjesecu dolazila u s
amo mjesto. Takoer se prialo, da ona ini mnoga uda. Kada je maurski arobnjak to saslu a
o, on rekne u sebi samom:
Sada sam na ao, to tra im. Ako tako ushtjedne Allah
Uzvi eni, ja u posredstvom te ene postii svoj cilj!
pri ao ljudima, koji su govorili o udima ove pobo ne starice, i jednomu od njih reka
o:
- Dragi strie, slu am, kako vi priate o udima jedne svetice, koja se zove Fatima.
Gdje je ona, i gdje se nalazi njezina nastamba?
- udnovato! - uzvikne ovjek. - Kako je to mogue, da ti boravi u ovome gradu a jo n
isi slu ao o udima svetice Fatime? Ti jadnice, ini se da si ti stranac, tako da ti d
osada jo ni ta nije do lo do u iju o postovima, odricanju od svijeta i istoj bogobo-jazn
osti te pobo ne ene.
547
Dakako, dragi gospodaru - odgovori Maur - ja sam
stranac. Prekjuer sam naveer stigao u ovaj va grad. I ja te
molim, ispriaj mi o udima te kreposne ene! Reci, gdje je njezi
na nastamba? Jer mene je pogodila nesrea, i ja hou otii k njoj.
da je zamolim, da se ona za mene pomoli. Mo da e me Allah,
Svesilni i Preslavni, posredstvom njezine molitve osloboditi od mo
je nesree.
Tada mu ovjek ispria o udima, bogobojaznosti i neprestanom bogoslu ju pobo ne Fatime
, uzme ga za ruku, izvede ga iz grada i ondje mu poka e put k njezinu obitavali tu u
stanovitoj peini na vrhu jednoga malog brda. Maur mu srdano zahvali za njegovu do
brotu i vrati se natrag u svoj stan u chanu. Dogodilo se dakle, daje Fatima slje
deega dana si la u grad. Maur rano ujutro napusti konai te i ugleda, kako se ljudi nat
iskuju. Kada je pri ao bli e, da vidi to se zbiva, ugleda kako ondje stoji Fatima. Sv
aki pojedini, koji je imao nekakvu patnju, dadne se od nje blagosloviti i zamoli
je, da za njega moli, a kada bi ga ona dotakla, tada je bivao smjesta izlijeenim
od patnje, koja gaje bila obuzela. Maurski ju je arobnjak slijedio, sve dok se n
ije uputila natrag u svoju peinu. Zatim je ekao veer, sve dok se nije smrailo, u ao u
duan nekoga trgovca vinom, ispio jedan pehar i uputio se iz grada k peini pobo ne Fa
time. Kada je do ao onamo, ue u eliju i vidi, kako svetica spava na leima na jednoj s
taroj hasuri. On skoi na nju, sjedne na njezin trbuh, izvue bode i na nju krikne. O
na se probudi, a im je otvorila oi, ugleda nekog ovjeka, Maura, kako sjedi na njezi
nu trbuhu s trgnutim bode om, u namjeri, daje ubije. Bila je prestra ena na smrt. I
tada on na nju povie:
Slu aj, ako ka e jednu rije ili krikne , ubit u te istoga tre
nutka! Sada meutim ini sve, to ti ka em!
I on joj se zakune jednom zakletvom, da e je ostaviti na ivotu, ako bude inila o
no, to joj bude govorio. Zatim ustane s njezina trbuha i nastavi:
Daj mi svoje haljine i uzmi moje!
Tada mu ona dadne svoje haljine, svoje poveze za glavu, svoj zar i svoj ogrta.
I dalje joj on rekne:
548
- Mora mi takoer ne to utrljati, tako da moje lice poprimi
istu boju kao i tvoje!
Nato Fatima ode u unutarnji dio peine i donese boicu s ma u. Iz nje ona uzme ne to u
svoju ruku i namaze mu lice. Tako ono dobije istu boju kao to je bila i njezina.
Naposljetku mu takoer dadne svoj tap, poka e mu, kako treba hodati i to treba initi,
kada doe u grad, stavi mu oko vrata svoje islo, i naposljetku mu pru i zrcalo s rijei
ma:
Gledaj, sada nema nikakve razlike izmeu tebe i mene!
Maur pogleda u njega i uvidi, da je on sam tona preslika Fati-me, kojoj nije n
i ta nedostajalo i kojoj se ni ta nije smjelo dodati. Ali on prekr i svoju zakletvu, k
ada je bio postigao svoj cilj. Jer on zatra i od nje jedno u e, pa po to mu ga je ona
bila donijela, on ga uzme i njime je zadavi u njezinoj peini. im je ona zatim bila
mrtva, on izvue le i baci ga u jamu, koja se nalazila vani pred peinom.
Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se Maur, nakon to j
e bio umorio Fatimu i bacio je u jamu, vratio natrag u spilju i ondje spavao, sv
e dok nije svanuo dan. Zatim je ustao, si ao u grad i do ao sve do Ala ed-Dinova dvo
rca. Sada se oko njega pone okupljati narod, jer su svi sa sigurno u vjerovali, da j
e on sveta Fatima. On takoer pone onako initi, kako je ona obiavala initi, polagao je
svoju ruku na bolesnike, izgovarao za jednoga prvu suru, za drugoga neku drugu
suru iz Kur'ana, a za neke tree je molio. Budui da se sada narod vrlo natiskivao i
galamio, pone to oslu kivati princeza Badr el-Budur, i ona rekne slu kinjama:
- Pogledajte, to se to zbiva, i koji je uzrok te galame! Nato jedan aga od u ko
pljenika sie dolje, kako bi pogledao, to je posrijedi. Zatim se vrati natrag s rij
eima:
- Visoka gospodarice, do te galame dolazi poradi svete Fa-time. Ako mi se ti
udostoji zapovjediti, tada u je ja dovesti k tebi, kako bi takoer ti bila dionikom
njezina blagoslova.
549
Otii
dovikne princeza - i dovedi mi je! Jer ja sam ve
uvijek slu ala o njezinim udima i krepostima, i imam elju za tim,
da je vidim, kako bi od nje bila blagoslovljena. Ljudi su mi mnogo
pripovijedali o njezinim vrlinama.
U kopljeniki aga otie i dovede maurskog arobnjaka, koji je bio odjeven tono kao Fat
ima. I taj stupi sada pred princezu Badr el-Buduru. im ju je ugledao, on pone pred
njome izricati izvjestan niz molitava. I nijedan jedini ovjek nije sumnjao u to,
da je on sveta Fatima glavom. Princeza mu meutim prie, pozdravi ga i dadne mu da
sjedi njoj uz bok. Zatim joj rekne:
Sveta Fatima, ja bih voljela, da ti uvijek ostane kod mene,
kako bih ja kroz tebe bila blagoslovljena, od tebe nauila putove
pobo nosti i bogobojaznosti i s tobom se takmiila.
To je bila upravo elja ovoga prokletog arobnjaka, i on sada odlui, da jo vi e dovr i
svoju prevaru. Zato joj on rekne:

Visoka gospodarice, ja sam siroma na ena, koja stanuje u pustinji. Meni sline nij
e vrijedno, da se zadr ava u kraljevskim dvorcima.
Ni ta se nemoj brinuti, ti sveta Fatimo!
odgovori princeza. Ja u ti pokazati oda
ju u svojoj kui, u kojoj ti mo e slu iti Allahu, i kamo tebi nee smjeti ulaziti nijedan
jedini ovjek. Ondje e moi obavljati svoje bogoslu je bolje, nego ako bi bila u svojoj
peini.
Maur nato rekne:
Slu am i pokoravam se, visoka gospodarice! Ja neu protu
rjeiti tvojim rijeima. Jer to djeca i kraljevi kazuju, ne smije se
prezirati, niti odbijati. Ali te molim, da mi htjedne dopustiti da
sama jedem i pijem u svojoj sobi i sama sjedim. Nitko neka mi ne
smije ui. Ja isto tako ne trebam nikakva rasko na jela. Ne, uini
mi samo tu milost, da mi dadne po jednoj svojoj robinji svaki dan
poslati u moju sobu po jedan komad kruha i jedan gutljaj vode, pa
u ja onda, kada budem gladna, jesti sama u svojoj odaji.
To je prokletnik inio zato, jer se bojao, ako bi prilikom jedenja podigao zar,
da bi njegova tajna bila izdana, i da bi ga se po nje550

govoj bradi na podbratku i usnama prepoznalo kao mu karca. Princeza mu dakle Badr
el-Budur odgovori:
Sveta Fatimo, budi dobre volje! Sve se treba dogoditi samo
prema tvojoj elji. Ali sada doi sa mnom, kako bih ti pokazala
odaju, koju u dati da se uredi za tvoj boravak kod nas!
l-Budur odvela maga, koji se izdavao za pobo nu Fatimu, do prostorije, koju mu je
bila odredila za mjesto boravka. I ondje mu ona rekne:
Sveta Fatimo, ti ovdje treba stanovati. Ova odaja sada pri
pada tebi. Ovdje treba obitavati u punom miru i spokojnoj odvo
jenosti od ostalog svijeta.
Maur joj zahvali za njezinu dobrostivost i zazove na nju nebeski blagoslov. Z
atim ga princeza odvede u kiosk, ondje mu poka e nadsvoeni strop i dragulje, koji s
u blje tali zraei na dvadeset-ietiri prozora, i upita ga:
to misli , sveta Fatimo, o ovoj udesnoj odaji?
Maur joj odgovori:
Tako mi Allaha, ona je udesna, da, jo i vi e nego to! Ja
vjerujem, da se na itavome svijetu ne mo e nai njoj ravna. Preko
svake je mjere rasko na. Ali teta za jedno, to bi ipak moglo
uveati njezinu ljepotu i divotu!
Tada princeza Badr el-Budur upita:
Sveta Fatimo, to joj jo nedostaje? to je to, to bi je moglo jo vi e ukrasiti? Ka i
to! Ja sam mislila da je ona posve savr ena.
Visoka gospodarice
dadne arobnjak kao odgovor
to joj jo nedostaje, to je jaje p
tice Ruh, koje bi moralo visjeti u njezinoj kupoli. Kada bi ono visjelo u kupoli
, tada ova odaja ne bi imala na cijelome svijetu sebi ravne!
Sada princeza upita dalje:
Kakva je to dakle ptica? Gdje bismo mi mogli nai njezino
jaje?
551
Dvjestaikzdesetisedma no
- Visoka gospodarice - odgovori Maur - to je jedna silno
golema ptica, koja mo e svojim kand ama podii devu i slona i
odnijeti ih u letu, jer je tako golema i sna na. Ta se ptica ponaje e nalazi na planini Kaf160. A taj majstor, koji je sagradio
ovaj dvorac, on ti takoer mo e donijeti i jaje te ptice.
Zatim oni prestanu s tim razgovorom, a budui da je bilo vrijeme podnevnom obje
du, robinje prostru stol. Princeza Badr el--Budur sjedne i zamoli prokletog maga
, da s njome objeduje. On meutim odbije i sustegne se i uputi se u svoju odaju, k

oju mu je bila odredila princeza. I robinje mu odnesu onamo objed. Kada je dakle
pala veer i 'Ala ed-Din se vratio doma iz lova, princeza mu Badr el-Budur doe usu
sret i pozdravi ga. On je zagrli i poljubi je, ali kada je pogledao njezino lice
, opazi, da je ona pone to o alo ena i da se ne osmjehuje, kao to je to inae obiavala in
. Zato je on upita:
- Sto ti se dogodilo, mila moja? Reci mi, je li ti se ne to dogodilo, to uznemi
ruje tvoje srce?
- Nije ni ta osobito, mili moj! - odgovori ona. - Ali sam ja ipak bila vjerova
la, da u na em dvorcu uope ni ta ne nedostaje. A ipak, 'Ala ed-Dine, ti zvijezdo moje
ga oka, tek kada bi u kupoli gornje odaje visilo jaje ptice Ruh, tada na prostra
nom svijetu ne bi bilo vi e ni ta, to bi se moglo usporeivati s na im dvorcem.
- Zar si ti zbog toga o alo ena? To je za mene tako lako kako
samo ne to mo e biti! Budi dobre volje, samo mi reci sve, to eli ,
ja u ti to pribaviti, makar takoer iz dubina svijeta, u najskorijem
vremenu, u najkraem roku!
kon to je bio umirio srce princeze Badr el-Bu-dure i sve joj obeao, to je ona eljela
, smjesta oti ao u svoju sobu i protrljao svjetiljku. Istoga se trenutka pred njim
pojavi marid i rekne:
160 Ta se planina prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji nalazi na kraju s
vijeta i iza nje nema vi e niega.
552
Pripovijest o }Ala, ed-Dinu i arobnoj svjetiljci
Zahtijevaj, to eli ! 'Ala ed-Din odgovori:
Ja od tebe elim, da mi ti donese jaje ptice Ruh i da ga obje
si u kupoli gornje odaje!
Ali im je marid iz 'Ala ed-Dinovih usta uo te rijei, on namr ti elo i gnjevno povie
silnim glasom:
Ti nezahvalnie, zar ti nije dosta, da su ti na slu bu svi
duhovi ove svjetiljke? Sada takoer jo tra i , da ti donesem na u
gospodaricu, kako bi je ti za svoje zadovoljstvo objesio u kupoli
svojega doksata, zato da bi se ti sa svojom mladom enom u tome
naslaivao? Tako mi Allaha, vas dvoje zaslu ujete, da vas ja ovoga
trenutka spalim u pepeo i da vas prospem u vjetar. Ali budui da
vas dvoje ni ta ne znate o tim stvarima i da ne mo ete razlikovati
nutarnji smisao od vanjskog privida, ja u vam oprostiti. Krivnja
le i na prokletom momku, bratu maurskog arobnjaka, koji se
ovdje zadr ava i koji se izdaje za pobo nu Fatimu, koji je obukao
na sebe njezine haljine, a nju u njezinoj peini umorio, koji je
poprimio njezin izgled i njezino injenje i do ao ovamo u namjeri,
da vas ubije, kako bi uzeo krvnu osvetu za svojega brata. On je taj,
koji je tvoju enu pouio, da to od tebe zatra i.
Nato marid i ezne s 'Ala ed-Dinovih oiju. Ali kada je taj bio uo ove rijei, bio je
gotovo kao izvan sebe, a njegovi su udovi drhtali, jer je marid bio vikao takvim
gromkim glasom. Pa ipak on opet prikupi sranost i smjesta izae iz svoje sobe. Izae
k svojoj eni i napravi se, kao da ima glavobolju. Jer on je znao, da je Fatima b
ila poznata po tome, da posjeduje tajnu snagu, da lijei sve bolove. Kada je dakle
princeza Badr el-Budur vidjela, da je on stavio svoju ruku na glavu i ula, kako
se tu i na svoje bolove, ona ga tada upita za razlog.
Ja ne znam - dadne joj on kao odgovor - samo boli me
moja glava.
Ona smjesta dadne pozvati Fatimu, kako bi mu ova polo ila na glavu svoju ruku.
553
Tko je Fatima?
upita 'Ala ed-Din.
A princeza mu Badr el-Budur priopi, da ona ima pobo nu Fatimu kod sebe u dvorcu
na stanu. Robinje dakle otiu i dovedu prokletog Maura. Tada se 'Ala ed-Din pred n
jim napravi, kao da on ni ta ne zna o njegovoj pravoj osobi, on ga dapae pozdravi,
kao da bi pozdravljao stvarnu pobo nu Fatimu, poljubi skut njegova rukava i za eli m
u dobrodo licu. Zatim mu rekne:
Sveta Fatimo, ja te molim, ukazi mi svoju dobrostivost!
Znam, da si ti navikla lijeiti bolove, a ja imam sada estoke bolove
u glavi!
Prokleti je Maur jedva povjerovao rijeima, koje je uo. Jer upravo je to bilo on
o, to je on htio.
pristupio sada 'Ala ed-Dinu kao pobo na Fatima, kako bi mu polo io ruku na glavu i
izlijeio ga od njegovih bolova. Ali im je stao pokraj mladia, jednu je svoju ruku p
olo io na njegovu glavu, dok je drugom segnuo pod svoje haljine, kako bi izvukao b
ode , kojim je htio ubiti 'Ala ed-Dina. Ali je taj bio na oprezu. On samo prieka, d
ok ovaj nije posve izvukao bode , pa ga iznenada pograbi za ruku, otme mu bode i pr
obode mu srce. Kada je princeza Badr el-Budur to vidjela, ona glasno krikne i uz
vikne:
Sto je uinila ova kreposna, pobo na ena, da si ti sada njezi
nom krvlju natovario na sebe jednu tako te ku krivnju? Zar se ne
boji Allahove kazne za jedan takav in, da si mogao umoriti Fa
timu, pobo nu enu, ija su uda nadaleko slavna?
Ali joj 'Ala ed-Din dovikne natrag:
Ja uope nisam ubio Fatimu, ne, ja sam smaknuo Fatimina
ubojicu! Ovo je ipak brat prokletog Maura, arobnjaka, koji te je
ugrabio i zajedno s tobom posredstvom snage svojega arobnja tva
odnio dvorac u Afriku. A ovaj je prokleti momak ovdje, njegov
brat, do ao u ovu zemlju i izveo ovakva zlodjela: ubio je Fatimu,
obukao njezine haljine i do ao ovamo, da na meni uzme krvnu
osvetu za svojega brata. On je takoer taj, koji te je pouio, da
zatra i od mene jaje ptice Ruh, kako bih ja kroz to na ao smrt.
554
Ako jo sumnja u moje rijei, prii i pogledaj, tko je taj, koga sam ja ubio!
S tim rijeima 'Ala ed-Din podigne Maurov veo. Princeza Badr el-Budur pogleda i
ugleda mu karca, ije je lice bilo pokriveno bradom. Sada ona spozna istinu i rekne
'Ala ed-Dinu:
Moj ljubljeni, ah, ja sam te dvaput strmoglavila u smrtnu
opasnosti
Ali njezin suprug odgovori:
-1- Ne daj da te to rastu uje! Princezo Badr el-Buduro, za ljubav tvojih oiju s
ve sa istom rado u uzimam na sebe, to dolazi od tebe!
Kada ga je princeza ula da tako govori, ona pritri k njemu, uzme ga u zagrljaj,
poljubi ga i rekne:
Ah, moj ljubljeni, sve se to dogodilo ipak samo zbog moje
ljubavi prema tebi. Ja o tome nisam ni ta znala, i stvarno nisam
malo cijenila tvoju ljubav.
Tada je 'Ala ed-Din poljubi i pritisne je na grudi, i njihova ljubav jednoga
prema drugomu postane jo usrdnijom. U isto vrijeme doe takoer sultan, i sada mu oni
ispriaju sve, to se bilo dogodilo od brata maurskog arobnjaka, i takoer mu poka u nje
gov le . Tada sultan zapovjedi, da ga se spali i njegov pepeo prospe u vjetar, kao
to se bilo uinilo s njegovim bratom. A od sada je 'Ala ed-Din ivio sa svojom supru
gom, princezom Badr el-Bu-durom, u samoj radosti i srei, slobodan od svake opasno
sti. Nakon stanovitoga meutim vremena umre sultan. I tada se popne na kraljevsko
prijestolje njegov zet, pone donositi presude nad podanicima po pravdi i pravinost
i, i sav ga je narod volio. I on je vodio sa svojom suprugom, princezom Badr elBudurom, ivot u zadovoljstvu i bla enosti, sve dok im nije do ao Onaj, koji radostima
zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze..."

555
Ali kada je poela
dvjestai ezdesetiosma
noc
v
Sehrezad pone pripovijedati161
PRIPOVIJEST 0 'Ali BABI IETBDESET RAZBOJNIKA.
"Pripovijeda se, o sretni Kralju - Allah je meutim sveznajui glede svojih sakri
venih namjera i mo e nad njima najbolje upravljati!
u priama iz staroga vremena * i
iz pro losti pokoljenja i naroda, * koji su odavno bili posveeni propasti, * da su
u ranijim danima, * koji se prote u daleko u i ezlo vremensko razdoblje, * u jednome
gradu od Chorasana u Perziji ivjela dva brata od istoga oca i iste matere, od ko
jih se jedan zvao Kasim, drugi meutim 'Ali Baba. Njihov je otac ve bio umro, * a to
je on njima bio za
161 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti nedostaje, Lit
tmann ga je umetnuo na temelju Macdonaldova izdanja Oxfordskoga arapskog rukopis
a. U Evropi je meutim pripovijest postala openito poznatom posredstvom Gallandova
francuskog prijevoda.
557
Dvjestm ezdesetiosma no
sobom ostavio, * bilo je nasljedstvo od neznatne vrijednosti, * imetak, koji nem
a ba neke te ine. * Tada njih dvojica podijele ono, to im je bio namakao njihov otac
, premda je takoer to bilo samo malo, po pravu i pravinosti, bez prigovora i bez s
porenja. Po to su dakle bili podijelili ba tinu, Kasim se o eni stanovitom bogatom enom
. * Ta je posjedovala zemlji ta i vrtove u velikom broju, * ktomu vinograde i duane
, * a ti su opet bili puni rasko nih stvari * i skupocjene robe, koja je i la do u n
eizmjerno.* Tako se on dakle pone baviti trgovinom, prodavati i kupovati. Doe do b
lagostanja, udes mu postane naklonjenim, i on stekne veliku slavu meu trgovcima n
adaleko i na iroko jednako kao i meu ljudima od bogatstva i otmjenosti. Ali njegov
brat 'Ali Baba uzme za enu jednu siroma nu djevojku, koja nije imala u vlasni tvu nij
edan dirhem, nijedan dinar, nijednu kuu, nijedan komad zemlje. Zato on u kratkome
vremenu izda sve, to je bio naslijedio od svojega oca. * Tako se dogodilo, da je
na njega uskoro do la nu da sa svojim jadom * i siroma tvo sa svojim te kim brigama. *
On je bio u nedoumici, to da uini, nije vi e vidio nikakva puta, kako da pribavlja s
redstva za svoje prehranjivanje i ivotno uzdr avanje. * A ipak je on bio ovjek od zn
anja i razuma, * okretan u uenosti i finoj naobrazbi. * Sada se on u ovim stihovi
ma potu i na svoju patnju:
Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetu,
Zahvaljujui svojemu znanju, ba kao no obasjana mjeseinom.'
Ja ka em: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moi ipak ni ta ne
znai!
Kada bi se zalo ilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pis
anje
558
Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika
Za jednodnevni kruh
zalog bi se vratio, Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji
odbijenica,
Siroma nomu
o vidite, udes siromaha,
V
ivot siromaha, kako je ipak alostan!

U ljetu, tada mu nedostaje svagda nji kruh, U zimi se on grije jo uz lonac za ugalj
.
Psi skitnice ustaju protiv njega,
I svaki prostak vie na njega, grdei ga.
Ako se on kod koga potu i na svoj polo aj, Tada ga svako stvorenje izopuje.
Ako se takva sudbina spu ta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da le i u grobu!'
Nakon to je bio izgovorio ove stihove, on pone premi ljati o svome polo aju. emu bi
trebao pribjei? Sto bi trebao initi, kako bi zaslu ivao svoj kruh svagda nji? Tako dak
le on u sebi samome rekne:
- Ako ja sada s novcem, koji mi je jo preostao, kupim sjekiru i par magaraca i
s njima odem u brda, ondje nasijeem drva, zatim opet siem dolje i prodam ih na gr
adskoj tr nici, tada e mi sigurno utr ak od toga donijeti toliko mnogo, da mine moja
nu da i da mogu uzdr avati svoju obitelj!
Taj je dakle plan dr ao ispravnim, i tako se po uri, da kupi magarce i sjekiru. J
utrom dakle on krene u brda sa tri magarca, od
559
Dvjestaikzdesetiosma no
kojih je svaki pojedini bio tako velik kao kakva mula. Zatim ostane ondje tijeko
m dana, zaposlen time, da sijee drva i da ih zajedno povezuje u sve njeve. Kada je
zatim nastala veer, natovari svoje magarce i uputi se s njima dolje prema gradu,
sve dok nije do ao na tr nicu. Ondje rasproda drva, a utr kom se od toga mogao pobrinu
ti sam za sebe i pokriti izdatke za svoju obitelj. * Tako tuga od njega ustukne
* i on ne bude vi e stije njen brigama. * Tada on pone hvaliti i slaviti Allaha i pro
vede no vesela srca, u radosnu raspolo enju i smirene du e. Kada je zatim opet svanul
o jutro, on se iznova stavi u pokret, poe u brda i pone initi kao i o danu prije to
ga. To je sada postala njegova navika: svako bi se jutro uputio u brda, a naveer
bi se vraao natrag u grad, odlazio na tr nicu da rasproda svoja drva, i utr kom bi po
krivao izdatke za svoju obitelj. Tako je on dakle gledao u tom poslu svojevrstan
blagoslov i stalno je ostajao pri tome, sve dok nije jednoga dana, dok se nalaz
io u brdima i sjekao drva, iznenada ugledao oblak pra ine. * Taj se uzvitlao u vis
* i polo io pred svijet svoj veo. * Ali kada se oblak podigao, pod njim se uka e eta
vitezova, nalik prijeteim lavovima. Oni su se koili u oru ju, bili su opskrbljeni o
klopima, opasani maevima, pod rukama su nosili koplja a preko lea lukove. 'Ali Bab
a ih se prestra i. Dr ui i tresui se on po uri do jednoga visokog drveta, uzvere se na nj
ega i sakrije se izmeu grana, kako bi pred vitezovima bio siguran, jer ih je dr ao
za razbojnike. Kada je dakle bio sakriven iza lisnate grane, upravi pogled na te
ljude.
Dalje mi je kazivao pripovjeda ove udnovate pripovijesti i zabavnoga, neobinog i
zvje a, da se 'Ali Baba, nakon to se bio popeo na drvo, i o trim okom procjenjivao vit
ezove, uvjerio o tome, da su oni kradljivci i drumski razbojnici. Zatim ih je iz
brojao i na ao, da ih je bilo etrdeset ljudi, od kojih je svaki pojedini sjedio na
jednome plemenitom konju. Tada se on jo vi e prestra i, i te ko ga pritisne tjeskoba. N
jegovi su se udovi tresli, njegova se slina osu ila, i on vi e nije znao gdje je. Sa
da se vitezovi zaustave, sja u sa svojih konja i objese im oko vratova vree za hran
u napunjene jemom. Nato svaki od njih posegne za bisagama, koje su le ale preko lea
njegova konja, uzme ih i objesi ih sebi preko
560
ramena. Sve se to zbivalo, dok ih je 'Ali Baba promatrao i gledao prema njima od
ozgor s drveta. Razbojniki je satnik162 koraao ispred ostalih, do ao s njima do zida
jedne stijene i zaustavio se pred nekima malima elinim vratima na mjestu, koje je
tako gusto bilo obraslo grmljem, da se vrata nisu mogla vidjeti. Tako se mnogo
trnovitog raslinja ondje nalazilo. Takoer ih je 'Ali Baba dosada bio previdio. Ni
kada ih nije niti gledao ni primijetio. Kada su dakle razbojnici stali pred elina
vrata, njihov satnik povie, koliko je mogao glasnije:
Sezame, otvori svoja vrata!163
I u istome se trenutku, u kome je on bio izrekao ove rijei, otvore vrata. Satn
ik ue unutra, a razbojnici su ga slijedili, natovareni bisagama. Tada se 'Ali Bab
a zaudi nad njihovim injenjem, i on u mislima zakljui, da svake bisage moraju biti
pune kovanoga bijelog srebra i crvenog zlata. Tomu je takoer stvarno bilo tako. J
er ovi su lopovi obiavali vrebati po putovima, udarati na sela i gradove i zlosta
vljati stanovnike. I svakiput, kada bi opljakali neku karavanu ili izveli prepad
na neko selo, oni su donosili svoj plijen na ovo zabaeno skrovito mjesto, koje se
nalazilo daleko od ljudskih pogleda. 'Ali Baba je u meuvremenu ostajao u svome s
krovi tu na drvetu. Dr ao se mirno i nije se micao, ali je netremice gledao prema ra
zbojnicima i promatrao njihovo injenje, sve dok ih nije opet, predvoene od satnika
, vidio kako izlaze s praznim bisagama. Oni ponovo vrsto svezu bisage na konjska
lea, kako su bile prije, stave ivotinjama vale, uzja e i krenu odatle u istom
162
Dok rijei "razbojnik" u ovoj pripovijesti odgovara u na oj pripovje
dnoj
tradiciji ve otprije ustaljena rije "hajduk", rijei "satnik" (= kapetan) isto tako
odgovara tradicionalna rije "haramba a".
163
Kod nas se u prijevodima odavno uobiajila formula: "Sezame, otvor
i
se!" Sezam se spominje ve u babilonsko-asirskima zakletvenim formulama,
koje trebaju slu iti razrje enju neke arolije. Kod Arapa jo i danas pre e za
sezamovo ulje va e kao prebivali ta duhova. U formuli: "Sezame, otvori svoja
vrata!" je sezam (arapski: sumsum) zacijelo samo jedna magina ili kabalistika
rije. U skladu s tim "otvori svoja vrata" treba znaiti: "otvori vrata, za koja si
ti
djelotvoran."
561
Dvjestdi ezdesetiosma no
pravcu, iz kojega su bili do li. Jahali su sve dalje, sve dok nisu daleko u daljin
i i ezli s pogleda. Takoer se sve to dogaalo, dok je 'Ali Baba tu tiho sjedio i dok s
e nije pomicao u svome strahu, da, nije se ak usudio ni disati. Tek kad su razboj
nici u daljini i ezli s njegova pogleda, sie on dolje s drveta.
I dalje mi je pripovijedao pripovjeda, da je 'Ali Baba, kada se bio osjetio si
gurnim od opasnosti od njih i kada se oporavio i primirio od svoje jeze, si ao s d
rveta dolje i oti ao do malih vrata. Ondje zastane, i dok ih je promatrao, sam u s
ebi rekne:
Bi li se ova vrata, kada bih ja poput razbojnikog satnika
povikao: 'Sezame, otvori svoja vrata!', otvorila ili ne?
Zatim on prie tik pred njih, izrekne te rijei, i gledaj sada, vrata se naglo ot
vore. Stvar je naime stajala ovako: to je mjesto bilo ureeno od duhova, marida, z
aarano i vezano jednim sna nim talismanom. Ali su rijei 'Sezame, otvori svoja vrata!
' bile tajna formula, koja je bila odreena za to, da se talisman razrje uje i vrata
otvaraju. Kako je 'Ali Baba dakle vidio vrata otvorenima, on proe kroz njih. Ali
je jedva bio prekoraio prag, kad li se vrata iza njega zatvore. Zbog toga se on
tako silno prestra i, daje izgovorio rijei, koje nikoga, tko ih izgovori, ne ostavl
jaju na cjedilu:
Nema nikakve moi i nema nikakve visosti do u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega!
Pa kada je zatim opet pomislio na rijei 'Sezame, otvori svoja vrata!', slegnu
se jeza i strah, koji su ga bili spopali. Jer on sebi rekne:
To me se ni ta ne tie, ako se vrata zatvaraju, jer ja dakako
poznajem tajnu, kojom ih opet mogu otvoriti!
On dakle poe malo dalje, i, budui da je mislio, da je peina jedan tamni prostor,
dospije u najvee uenje, kada je ondje ugledao jednu od mramora izgraenu prostranu,
svijetlu dvoranu, koja je bila ukra ena visokim stupovima i izvedena na rasko an nain
, a u njoj je bilo nagomilano sve, to je srce moglo po eljeti u jelima i piima. Odan
de ue dalje u neku drugu dvoranu, koja je bila jo vea i prostranija nego prva. * U
njoj ugleda dobra udesne
562
Pripovijest o }AU Babi i etrdeset razbojnika

vrste * sparena s najneobinijim dragocjenostima, * iji je sjaj oaravao oi * i ije opi
sivanje ne bi po lo za rukom nijednomu ovjeku. * Ondje je le alo mno tvo ipaka od zlata,
pravoga i istoga, * i druge fine stvari od srebra, * nepregledivo mnogo kovanih
dinara i dirhema, * sve to u gomilama poput ljunka i pijeska, * pri emu je i ezavao s
vaki broj i raun. Po to se neko vrijeme bio ogledavao po toj udnovatoj dvorani, pred
njim se otvore jo jedna druga vrata. On ue unutra i doe u treu dvoranu, koja je bil
a jo divnija i ljep a od druge, a ona je bila ispunjena najfinijima odjevnim predme
tima krajeva i zemalja. * U njoj su se nalazile tkanine, proizvedene od skupocje
noga finog pamuka, * i haljine od svile i najrasko nijeg brokata na svijetu. * Da,
nije bilo nijedne jedine vrste tkanina, koja se ne bi bila na la u ovoj prostorij
i: * one su potjecale sa sirijskih livada * i iz afrikih krajina, * iz Kine i Ind
ustala, * iz Nubije i ak Stra nje Indije. * I dalje je u ao u dvoranu plemenitoga kam
enja, koja je bila najvea i najudesnija od svih. * Ona je sadr avala bisere i dragul
je, * koji se nisu mogli niti obuhvatiti okom ni izbrojati, * hijacinte i smarag
de, tirkize i topaze. * Ondje su le ala brda bisera, * a na istome su se mjestu vi
djeli ahati i koralji. * Naposljetku doe u dvoranu mirodija i tamjana i miomirisa
, i to je bila posljednja od ovih dvorana. * Ondje su se nalazile tako probrane
od ovih stvari * i od svake najfinije vrste. * Navirao je u njoj miris alojeva d
rveta i mo usa. * Ambra su i cibet-ka zraile u svojoj punoj ljepoti. * Zrak je ispu
njavala arolija ru ine vode i nada164. * Od tamjana se i afrana podizao skupocjen mi
ris. * Poput cjepanica za lo enje le ala je ondje uokolo san-dalovina. * Aromatini su
korijenovi bili ondje odbaeni kao prue, * kao da ih se vi e ne treba. * 'Ali Baba j
e bio zaslijepljen prizorom ovoga neizmjerivog blaga, njegova su osjetila bila o
mamljena, a njegov je razum bio zbunjen. Stajao je tu neko vrijeme, savr eno svlad
an i zanesen. Zatim je prilazio bli e, kako bi pomnije razgledavao. * Jednom bi dr a
o u ruci najskupocjeniji od bisera, * drugiput bi meu draguljima prepoznao najdra
gocjeniji kamen. * as bi stavio nastranu komad brokata, * as bi ga pri164 Nad (nadd) je parfem od ambre, mo usa i aloja.
563
Dvjestai ezdesetiosma no
mamilo zlato u zraeem sjaju. * Jednom bi se uputio k tkaninama od nje ne i fine svil
e, * drugiput bi udisao mirise aloja i tamjana. * Nato on sebi rekne u mislima,
da ti razbojnici, ak i da su bili povazdan ulagali duge dane i vi e godina u to, da
skupljaju ova udesna blaga, ipak ne bi bili mogli nagomilati ak ni jedan mali dio
od ovoga. Ovo se blago moralo ovdje nalaziti ve prije nego to su se razbojnici na
njega namjerili. I svakako ga oni nisu bili stekli na zakonit nain i na putu isp
ravnosti. Tako onda ne bi ni on, ako bi iskoristio ovu priliku i malo od svih ov
ih bezbrojnih dobara odnio k sebi, poinio nikakvu krivnju, i ne bi na sebe trebao
navui nikakav prijekor. I dalje, budui da su blaga bila tako mnogobrojna, da ih r
azbojnici nisu mogli izbrojati i izraunati, tada oni ne bi primijetili, ako bi on
sebi ne to od toga uzeo, i ni ta o tome ne bi saznali. Potom on napravi plan, da od
zlata, koje je ondje le alo naokolo, uzme toliko mnogo, koliko je mogao ponijeti,
i tako dakle pone vui vree sa zlatnicima iz unutra njosti spilje s blagom van. I sva
kiput kada je htio ui ili izai, povikao bi:
Sezame, otvori svoja vrata!
Zatim bi se vrata otvorila. Kada je meutim bio gotov s izno enjem blaga, on time
natovari svoje magarce, tim to je vree sa zlatom sakrio pod tanak sloj drva za lo e
nje. I sada potjera odatle svoje teretne ivotinje, sve dok nije opet dospio do gr
ada, pa se vedra i zadovoljna srca otputio kui.
I dalje mije pripovijedao taj pripovjeda, daje 'Ali Baba, kada je u ao u svoju s
obu, zakljuao kuna vrata, jer se bojao, da bi ga ljudi mogli iznenaditi. Po to je za
tim bio u staji privezao svoje magarce i stavio im oko vrata vree s hranom, uzme
jednu vreu sa zlatom, odnese je gore k svojoj eni i baci je pred nju. Zatim sie ope
t dolje i donese jednu novu, i tako sve dalje, vreu po vreu, sve dok ih sve nije b
io dopremio gore. Njegova je ena gledala njegovo injenje s rastuim zaprepa enjem. Ali
kada je dodirnula jednu od vrea i osjetila debele zlatnike, njezini obrazi probli
jede, i njezin duh bude posve zbunjen. Jer ona je povjerovala, daje njezin mu bio
sav taj golemi novac ukrao. Tako ona dakle uzvikne:
Sto si to uinio, ti nesretni ovjee? Mi ne trebamo nikakva
nepravedno steena dobra, a za imetkom drugih ljudi meni srce ne
564
Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojniku
udi. Ja se dajem zadovoljiti s onim, to mi je dodijelio Allah. Zadovoljna sam sa s
vojim siroma tvom, i zahvaljujem se Allahu za ono, to mi je odredio. Ja ne te im za o
nim, to posjeduju drugi ljudi, ne elim imati nikakvo nepravedno dobro!
eno odgovori joj on
imaj povjerenja i nemoj sebe
muiti! Neka je to daleko, da bi moja ruka dotakla nepravedno
dobro! Ovaj sam ovdje novac na ao u jednoj peini s blagom.
Ugrabio sam priliku, uzeo ga sebi i donio ovamo.
Zatim joj on ispria, to je bio do ivio s razbojnicima, od poetka do kraja
* ali sv
e jo jednom pripovijedati, * to bi znailo samo muiti slu atelja. * Nakon to je bio zav
r io svoje izvje e, on je opomene, neka dr i svoj jezik za zubima i ne odaje tajnu. Kad
a je ona to bila od njega ula, vrlo se zaprepastila i nije se vi e bojala, a silna
radost ispuni njezine grudi. Kada je 'Ali Baba zatim nasred sobe bio ispraznio v
ree i kada je zlato le alo na gomili, ena, koja je bila tako iznenaena zbog toga mno tv
a, pone brojiti dinare. Tada joj on rekne:
Ti tu, ipak ti to ne mo e izbrojati, ne ak ni u dva dana! To
je beskoristan pothvat, to ne treba sada initi. Ja dr im za is
pravno, da mi sada iskopamo jednu jamu i da ih u nju sakrijemo,
kako ne bismo stvar odali i nikomu otkrili na u tajnu.
Ali ona odgovori:
Ako ti nee , da oni budu izbrojani, tada ipak moraju biti izmjereni, kako bismo
znali otprilike, koliko ih je.
Uini, kako ti se ini dobro!
rekne on nato.
Ali ja se bojim, da ljudi ne saznaju
, kako s nama stoji, da ne bude zatim s nas podignut veo i da nam ne doe kajanje,
kada od kajanja ne bude vi e nikakve koristi.
Ali se ona nije obazirala na njegove rijei i nije na njih obraala pa nju, nego je
oti la, da posudi vagan165. Ona naime u kui nije imala nikakvu spravu za mjerenje,
jer je bila tako siroma na i
165 Mjerov, arapski kaila, u Siriji = trideseti est litara.
565
potrebita. Tako se ona dakle uputi k svojoj jetrvi, Kasimovoj eni, i zamoli od nj
e jedan vagan. Ona joj ga vrlo rado obea. Ali dok je odlazila, da ga uzme, ona se
bi rekne:
'Ali Babina je ena ipak tako siroma na, i ona inae nikada
ne obiava ne to mjeriti. Kakvo bi ito danas mogla imati, da treba
vagan?
To je dakle ona htjela rado saznati i tono znati, zato na dno mjere stavi malo
voska, da ne to od mjerena ita ostane na njemu privr eno. Zatim je dadne svojoj jetrvi
. Ova ga uzme, zahvali joj se za ljubaznost, koju joj je iskazala, i u svoj se ur
bi vrati natrag kui. im je dakle opet bila ondje, sjedne na pod, kako bi mjerila z
lato. I ona nae, da je to deset vagana. Silno obradovana ona to ispria svojemu mu u,
koji je u meuvremenu iskopao jednu prostranu jamu. On dakle u nju sakrije zlato
i opet na to naspe zemlju. Njegova se meutim ena po uri, da vagan odnese natrag svoj
oj jetrvi.
Ostavimo mi sada njih dvoje i okrenimo se ka Kasimovoj eni! im ju je 'Ali Babin
a ena bila ostavila, ona okrene vagan i otkrije u njemu jedan dinar, koji je bio
ostao prionuo uz vosak. Bila je zbog toga zapanjena, jer je dabome znala, da je
'Ali Baba siroma an ovjek. I ona ostane neko vrijeme sjediti u nedoumici. Zatim se
jo
jednom uvjeri, da je to, to je bilo mjereno, pravo zlato, i sada ona uzvikne:
'Ali Baba tvrdi, da je siroma an, a vaganima mjeri zlato!
Odakle on ima to bogatstvo? Kako je mogao doi do toga silnoga
zlata?
Tada zavist stekne vlast nad njezinim srcem, a u njezinoj se nutrini rasplams
a vatra. Tako je dakle i ekivala svojega mu a puna bolnoga nestrpljenja. Kasim, njezi
n suprug, je obiavao svaki dan rano ujutro odlaziti u svoj duan i ondje ostajati s
ve do veeri, tim to bi se posveivao prodavanju i kupovanju i drugima trgovakim poslo
vima. O tome je meutim danu njegova ena naj- eljnije ekala njegov dolazak, jer je tak
o jako bila razdirana tugom i zavi u. Kada je dakle pala veer i ve zapoela no, zatvori
566

Kasim svoj duan i uputi se kui. im je u ao onamo, ugleda svoju enu kako sjedi mrana pog
leda i alosna izraza lica. Njezine su oi bile uplakane, a njezino je srce bilo pun
o nevolje. Budui da ju je vrlo volio, on je odmah upita:
to ti se dogodilo, ti radosti mojih oiju, ti edo mojega
srca? Za to si o alo ena? Za to plae ?
Ti ipak mo e samo malo pribavljati, ti si siroma an snagom!
Kamo sree da sam se udala za tvojega brata! Da, on, makar i hinio
siroma tvo i prema van pokazivao oskudicu i makar i tvrdio, da
nema nikakva imetka, taj ima toliko mnogo zlata, da samo Allah
poznaje njegovo mno tvo i da se ono mo e mjeriti samo vaganima.
Ti meutim, koji tvrdi , da si imuan i dobro stojei, koji se busa
u prsa s bogatstvom, ti si u stvarnosti samo jedan nesretnik, u us
poredbi sa svojim bratom. Ti svoje dinare broji pojedinano. Ti si
se zadovoljio s malo, a njemu si prepustio mnogo.
Zatim mu ona ispria, to je bila do ivjela s 'Ali Babinom enom, kako je ta od nje b
ila posudila vagan, kako je ona sama bila unutra na dno stavila ne to voska, i kak
o je na njemu bio ostao prionuo dinar. Kada je Kasim bio uo od svoje ene ove rijei
i tono promotrio dinar, koji je prionuo dolje u vaganu, on postane sigurnim, da n
jegov brat mora biti vrlo bogat. Ali se on tomu nije obradovao. Ne, zavist je ov
ladala njegovim srcem, i on protiv njega pone smi ljati zlo. Jer on je bio zavidan
i nenaklonjen, prost i krt. Tako on dakle provede tu no sa svojom enom u bijednom r
aspolo enju, tako je bila te ka njihova patnja, tako gorka njihova o alo enost. Oni nisu
zatvarali onih kapaka, jer ih je napustilo spavanje i san. Nemirno su i besano le a
li tijekom cijele noi, sve dok se Allahu nije svidjelo, da osvane jutro i da svij
et zasja u svojoj svjetlosti i sjaju. Nakon to je sada Kasim bio izgovorio jutarn
ju molitvu, on ubrzo otie k svojemu bratu i neoekivano mu ue u kuu. im ga je 'Ali Bab
a ugledao, on mu za eli dobrodo licu i primi ga sa svom prijazno u. On mu posvjedoi svoj
u srdanu radost i zamoli ga, da sjedne na poasno mjesto. Po to je Kasim ondje bio sj
eo, on rekne svojemu bratu:
567
Dragi brate, za to se ti pravi , kao da si siroma an i potrebit,
dok ti ipak posjeduje bogatstva, koje ak ni plamenovi ne bi mogli
pro drijeti? Zbog kojega si razloga ti tako krt i vodi tako bijedan
ivot, dok ipak posjeduje jedan velik imetak i mnogo bi vi e
mogao izdavati? Sto dakle koristi novac, ako ga ovjek ne upotre
bljava? Zar ti ne zna , da krtost pripada lo ima i mrskim nainima
postupanja i da se ubraja u prosta i neista svojstva?
Tada mu njegov brat odgovori:
- Ah, kada bi samo tako stajalo sa mnom, kao to ti kazuje !
Ne, ja sam siroma an ovjek, ja ne posjedujem nikakva dobra osim
svojih magaraca i svoje sjekire. Sto si sada tu govorio, to mi izgle
da vrlo zapanjujue, ne znam za to nikakav razlog, da, ja to ni naj
manje ne razumijem!
Ali Kasim nastavi:
Tvoja ti la i obmana sada vi e ni ta ne koristi, ti me ne

mo e prevariti. Jer istina je o tebi do la na svjetlo dana, i to, to si
o sebi skrivao, sada je postalo oitim.
Zatim mu on poka e zlatnik, koji je bio ostao prionuo u vosku, i rekne mu:
- To je ono, to smo mi na li u vaganu, koji ste vi od nas bili
posudili. Kada ti ne bi imao vrlo mnogo novca, tada vam ta mjera
ne bi trebala i ne biste zlato mjerili vaganima!
Sada 'Ali Baba sazna, da je veo s njega skinut i da je njegova tajna do la na s
vjetlo dana, jer je njegova ena bila toliko glupa, da je htjela mjeriti zlato, i
da je on bio uinio pogre ku, kada joj je u tome popustio. Samo, * zar ima nekog trk
aa, koji nije jednom pao? * Koji ma nije jednom proma io svoj cilj? * On dakle uvidi
, da on svoju gre ku ne mo e opet popraviti nego putem rtvovanja svoje tajne, i da je
sada to ispravno, da je vi e ne zadr ava za sebe i da svojemu bratu priopi svoj do ivl
jaj. U svakom sluaju takoer, jer je zlata bilo tako mnogo preko svih pojmova i oeki
vanja, njegova vlastita srea nee biti time umanjena, ako ga on podijeli sa svojim
bratom i njemu od toga dadne. Da, oni ga ne bi
568
mogli potro iti, ako bi ivjeli ak i sto godina i od njega pokrivali svoje dnevne izd
atke. Na temelju takva razmi ljanja on svojemu bratu izlo i dogodov tinu s razbojnicim
a i ispria mu, to je s njima bio do ivio. Kako je prodro u peinu s blagom, i kako je
otpremio mno tvo zlata, jednako kao i sve, to je po elio od dragulja i tkanina. I on
zakljui s rijeima:
- Brate, sve to sam ja donio doma, treba meni i tebi zajedniki pripadati, mi emo
to ravnomjerno podijeliti. Ako ti meutim bude htio imati jo vi e od toga, ja u ti to
uzeti. Jer ja imam kod sebe klju za tu peinu s blagom, koji mi osigurava ulazak i
povratak, posve kako ja hou, a da me nitko ne mo e sprijeiti ili zadr ati.
- To je podjela, koja mi se ne svia
odgovori Kasim ja elim, da mi ti poka e put do
peine s blagom i da mi priopi tajnu, kako se ona mo e otvoriti. Jer ti si u meni pro
budio elju za njome. Ja je elim sam vidjeti, jednako kao to si i ti u ao unutra i iz
nje uzeo toliko mnogo, koliko si samo elio. Moja je elja, da odem onamo, da vidim,
to je u njoj, i da uzmem ono, to mi se dopadne. Ako ti meni ne ispuni moju elju, ta
da u te tu iti kod namjesnika i njemu otkriti tvoju tajnu. Tada e ti ve pasti u dio n
e to, to ti se nee militi.
Kada je 'Ali Baba bio uo ove rijei iz njegovih usta, on mu rekne:
Za to mi prijeti namjesnikom? Ja ti neu uope ni u emu
proturjeiti. Rado u te obavijestiti o tome, to ti eli znati. A
samo sam zbog toga oklijevao, jer sam se pla io, da bi ti razbojnici
mogli uiniti neko zlo. Ako dakle ti eli sam otii u peinu s
blagom, to meni nee donijeti niti tete ni koristi. Uzmi sebi
odande sve, to ti se bude svialo! Ako ti odvue takoer jo
toliko mnogo, ipak nee moi otpremiti sve, to ona sadr i. I ono
to ti mora ostaviti iza sebe, to je uvijek jo mnogo puta vi e nego
ono, to e odnijeti.
Nato mu opi e put prema brdima i mjesto peine i naui ga rijei: 'Sezame, otvori svo
ja vrata!' Ktomu takoer jo dometne:
569
Zadr i ove rijei vrsto u pameti! uvaj se, da ih ne zabo
ravi ! Inae u biti zabrinut za tebe zbog podmuklosti razbojnika i
zbog ishoda cijele te stvari.
Dalje mi je priao pripovjeda, da je Kasim - po to je saznao mjesto peine s blagom
i put, kako mo e do nje stii, jednako kao to je takoer uo arobne rijei - pun radosti na
ustio svojega brata, a da se nije osvrtao na njegovu opomenu niti obraao pa nju na
njegov savjet. Nato se on zraea lica, iz kojega je sjala radost, vrati natrag kui i
ispripovjedi svojoj eni, to je bio do ivio s 'Ali Babom. On zakljui s rijeima:
Sutra u rano, ako tako ushtjedne Allah, otii u brda i vrati
ti se k tebi s mnogo vi e zlata, nego to je moj brat donio doma. Jer
tvoja su me predbacivanja namuila i uznemirila. A ja bih volio

uiniti ne to, to e mi donijeti tvoje odobravanje.
Nato on opremi deset mula i na svaku mulu natovari dva prazna sanduka. Nato o
pskrbi svaku teretnu ivotinju s potrebnim priborom za pakovanje u uzetima. Zatim
provede no u veselom oekivanju, da e sljedeega dana otii do peine s blagom i ondje zad
obiti ono, to ona sadr i u dobrima i blagu, a da to nee morati dijeliti sa svojim br
atom. im je svanulo jutro i poeo dan, opremi on svoje mule i potjera ih pred sobom
prema brdima, sve dok nije do njih stigao. Kada je bio prispio onamo, on se usm
jeri prema znakovima puta, koje mu je bio opisao njegov brat, kako bi na ao vrata.
I sve je dalje za njima tragao, sve dok se nisu na la pred njim na zidu stijene i
zmeu grmlja i ibljaka. Tek to ih je bio ugledao, on smjesta povie:
I gledaj sada, vrata se pred njim otvore, i on pun zapre-pa enosti u velikoj urbi
pohlepno utri u peinu, da uzima blago. Nakon to je meutim bio prekoraio prag, vrata
se kao obino opet zatvore. Zatim u prvoj dvorani Kasim poe dalje, iz nje dospije u
drugu i treu, i tako se upuivao iz dvorane u dvoranu, sve dok nije bio prohodao s
vim dvoranama. Bio je oaran udima, koja je gledao, i ushien dragocjenostima, koje j
e nalazio. Bio je gotovo
570
Pripovijest o }Ali Babi i etrdeset razbojnika
izvan sebe od radosti, i bio bi najradije ponio sa sobom sve dragocjenosti zajed
no i pojedinano. Kako je zatim bio i ao nadesno i nalijevo i neko vrijeme premi ljao
ovamo i onamo, to eli od zlata i dragocjenosti, odlui se napokon za zlato, uzme jed
nu vreu punu zlata, podigne je na ramena i odnese je k vratima. Sada htjedne izgo
voriti arobne rijei za otvaranje vrata, to znai, htjedne rei: 'Sezame, otvori svoja
vrata!' Ali mu one ne dou na jezik, jer su mu bile posve i ezle iz pamenja. Sjedne da
kle na pod, kako bi o njima razmislio. Pa ipak mu nisu dolazile na pamet, niti i
h je sebi u mislima mogao predoiti, ne, bio ih je posve i u potpunosti zaboravio.
On povie:
Jeme, otvori svoja vrata!
Ali se vrata nisu otvarala. Zatim povie:
P enico, otvori svoja vrata!
Ali se vrata ne pomaknu. I dalje on uzvikne:
Slanute166, otvori svoja vrata!
Ali vrata ostanu zatvorenima, kao to su bila. Sve dalje je imenovao jedan plod
za drugim, sve dok nije bio imenovao sva imena zrnatih plodova. Jedino se rijei:
'Sezame, otvori svoja vrata!' njegov duh nije vi e mogao sjetiti. Kada je dakle s
igurno znao, da to ni ta vi e ne koristi, da imenuje sva imena zrnatih plodova, on o
dbaci zlato sa svojega ramena, opet sjedne i pone razmi ljati o tome, kakvo bi to z
apravo moglo biti zrno, ije mu je ime bio naveo njegov brat. Ali mu ono nije i ni
je dolazilo u sjeanje. Tako on ostane neko vrijeme u najveem nemiru i tjeskobi. I
pri svemu si tome nije u svojim mislima mogao predoiti to ime. Zatim pone osjeati t
ugu i bol i kajanje zbog onoga, to je bio uinio, kada mu kajanje nije vi e ni ta koris
tilo. I on rekne:
Kamo sree da sam ipak bio zadovoljan s onim, to mi je
ponudio brat! Kamo sree da sam ipak odustao od pohlepe, koja
e me sada strmoglaviti u propast!
166 Slanutak (Cicer arietinum) uspijeva u ju noj Europi i istonoj Indiji. Tvr
de kuglaste sjemenke slu e kao hrana.
571
Dvjestoi ezdesetiosma no
Pri tome se stalno udarao po licu, upao si bradu, derao svoje haljine, posipao
pra inu po svojoj glavi i ronio suze u bujicama. as je kriao i naricao, koliko je s
amo glasno mogao, as je tiho plakao u svojoj boli. Satovi su mu postali dugima, d
ok ih je tako provodio u ovoj nu di. Da, dok je vrijeme prolazilo, svaka mu je min
uta, koja je protjecala, izgledala kao neko dugo vremensko razdoblje. to se du e na
lazio u peini s blagom, to su vi e u njemu uzimali maha strah i tjeskoba, sve dok n
aposljetku nije izgubio nadu u svoje spasenje. I tada on rekne:
Ja moram zaglaviti, o tome nema nikakve sumnje. Nema

nikakva puta k osloboenju iz ovoga tijesnog zatvora!
Okrenimo se mi sada od njega k razbojnicima! Oni su se u meuvremenu bili namje
rili na neku karavanu, u kojoj su se nalazili trgovci sa svojom robom. Nju oni o
pljakaju, i tako ostvare velik plijen. Nato se upute prema peini s blagom, kako bi
ondje sklonili svoj plijen, kao to je bio njihov obiaj. Ali kada su do li u njezinu
blizinu, ugledaju mule, koje su ondje stajale natovarene sanducima. Budui da su
dospjeli u sumnju i da im stvar nije izgledala sigurnom, oni kao jedan ovjek poju
re na njih. Mule uteknu i raspr e se po brdima. Razbojnici se meutim nisu vi e obazir
ali na njih, nego zaustave svoje konje, sja u i isuu maeve, kako bi bili na oprezu p
red vlasnicima mula, jer su nagaali, da bi ih moglo biti mnogo. Budui dakle da van
i pred peinom s blagom nisu vidjeli nikoga, pribli ili su se vratima. Ali kada je K
asim uo topot konja i glasove ljudi, on pone oslu kivati i uskoro postane sigurnim,
da su to razbojnici. Tada se on ponada, da e moi umaknuti, pa se u namjeri, da brz
o odatle potri, sakrije tik iza vrata, spreman za bje anje. Zatim istupi naprijed r
azbojniki satnik i rekne:
Kada su se vrata otvorila, Kasim iskoi van, * kako bi umakao nesrei * i stekao
spasenje. * Ali kako je iskoio van, sudari se sa satnikom i obori ga na tlo. Hitr
o potri naprijed izmeu razbojnika. Proe takoer mimo prvoga, drugoga i treega, ali je
njih bilo dakako etrdeset ljudi, i on ipak ne mogne umai svima njima.
572
Jedan mu od njih krene ususret i protisne mu koplje kroz grudi, tako da mu je vr a
k svjetlucajui se iza ao na lea. Tako je Kasim na ao smrt. To je nagrada za jednog ovje
ka, kojega svladava pohlepa i koji smi lja podmuklosti i izdaju protiv svojega bra
ta! Kada su razbojnici nato u li u peinu s blagom i vidjeli, to je odande bilo odnes
eno, silno su se razbjesnili, a veina ih je vjerovala, da je ubijeni Kasim njihov
protivnik i da je on takoer uzeo sve ono, to je nedostajalo od njihova posjeda. A
li nisu mogli shvatiti, kako je on bio mogao dospjeti na to nepoznato, zabaeno i
skrovito mjesto i na koji je nain saznao tajnu, kako se otvaraju vrata. Jer nitko
osim Allaha, Slavljenoga i Uzvi enoga, nije to znao izuzev njih. Kada su ga dakle
vidjeli da le i mrtav i nepokretan, obraduju se i opet se umire. Jer vjerovali su
, da sada nitko drugi osim njega nee vi e dolaziti i provaljivati u peinu s blagom.
I oni reknu:
- Slava neka je Allahu, koji nam je pribavio mir od ovoga pro
kletog momka!
Kako bi sada druge opomenuli i prestra ili njegovom kaznom, oni rasijeku njegov
o tijelo na etiri dijela i objese ih iza vrata, kao primjer i opomenu za svakoga,
tko bi se usudio kroiti na ovo mjesto. Nato opet izau van, a vrata se zatvore, on
ako kako su bila prije. Zatim uzja e svoje konje i odja e svojim putem.
Ostavimo mi njih da otiu i okrenimo se sada ka Kasimovoj eni! Ta je cijeli dan
sjedila i ekala ga, puna nade, da e postii svoj cilj, i puna oekivanja, da e uskoro p
osjedovati svjetovna dobra, za kojima je udila, spremna da se ma i dinara i ljublje
nih zlatnika. Ali kada je nastala veer, a on jo uvijek izbivao, ona postane nemirn
a i ode do Ali Babe. Njemu ispria, da je njezin mu ujutro oti ao u brda i da se do t
oga asa jo nije vratio doma, i da se zato ona boji, da je mogao naii na neku zaprek
u ili da mu se mogla dogoditi neka nesrea. 'Ali Baba je umiri, tim to rekne:
- Nemoj se brinuti! Ako je on izostao sve do ovoga sata, tada
on sigurno ima svoje razloge. Ja vjerujem, da on oklijeva, da se za
dana vraa u grad, jer se boji, da bi njegova tajna mogla postati
oitom. On hoe doi samo nou, kako bi svoju namjeru izveo u
skrovitosti. To e potrajati samo jo jedno kratko vrijeme, zatim
573
e ga vidjeti, kako se sa zlatom vraa k tebi. Kada mi je bio priao, da eli ii u brda, t
ada sam ja sebi zabranio, da se takoer penjem onamo, kao to to inae obiavam initi, ka
ko on ne bi bio ometen mojom prisutno u i kako ne bi mogao povjerovati, da ga ja eli
m uhoditi. Neka mu Gospod uini lakim ono, to je te ko, i neka privede njegovu stvar
k dobrom svr etku! Ti se meutim vrati u svoju kuu i nemoj se niega bojati! Ako tako u
shtjedne Allah, sve e se okrenuti na dobro. Zatim e vidjeti, kako se on vraa k tebi
* iv i zdrav * i optereen plijenom! *
Kasimova se dakle ena vrati u svoju kuu, ali je ona ipak bila jo nemirna. Ondje
je sjedila o alo ena, s tisuu uzdaha u srcu zbog odsutnosti svojega mu a. Pone si smi ljat
same mrane misli i gajiti najgora oekivanja, sve dok nije za lo Sunce i dok nije po
stalo tamno i zapoela no, a da ga nije vidjela kako se vraa doma. Tada nije htjela
lei na poinak i san je tjerala od svojih oiju, jer je samo njega ekala. Kada su meuti
m bile pro le dvije treine noi a njega jo uvijek nije vidjela da se vraa, ona odustane
od nade u njegov dolazak i pone plakati i naricati. Ipak se suzdr avala, da ne vie
tako glasno, kako to ene inae obiavaju initi. Jer bojala se, da bi o tome mogli sazn
ati susjedi i zatim je pitati o razlogu njezina plakanja. Tako ona provede no bdi
jui i jadikujui, u nemiru, alosti i brigama, u strahu i tuzi
jednu lo u no! Ali kada j
e primijetila, da je poelo jutro, ona odmah pohita k 'Ali Babi i obavijesti ga, d
a se njegov brat nije vratio. Dok je govorila, suze su joj u njezinoj tuzi tekle
u bujicama, a ona se nalazila u neizrecivoj nevolji. Kada je 'Ali Baba bio uo, to
mu je ispriala, on povie:
- Nema nikakve moi i nema nikakve visosti osim u Allaha, Uzvi enoga i Svemoguega!
Sada sam ja u nedoumici, jer je on izostao sve do ovoga vremena. Ali u ja sam ot
ii i istra iti, kako s njim stoji. Zatim u ti o njemu ispriati punu istinu. Neka Alla
h ushtjedne biti za titnikom na dobro, a ne protivnikom na nevolju i muku!
Nato on smjesta opremi svoje magarce, uzme svoju sjekiru i zaputi se u brda,
kako je to obiavao initi svakoga dana. Ali kada se pribli io vratima peine s blagom i
ondje nije na ao nikakve
574
mule, ali otkrio tragove krvi, tada se odrekne svake nade za svojega brata i bud
e uvjeren o njegovoj smrti. On prie k vratima. Ali je pri tome bio pun tjeskobe i
nasluivao, to se bilo dogodilo. Tek to je bio povikao:
a ve su se vrata posredstvom tih rijei otvorila, i on otkrije Kasimov le , koji je
bio raskomadan na etiri dijela i visio iza vrata. Pri tome prizoru jeza proe kroz
njegovo tijelo, njegovi zubi zacvokou, a njegove usne zadr u. I gotovo da se onesvij
estio od straha i groze. Bolna ga tuga obuzme zbog njegova brata, i on poradi nj
ega bude duboko o alo en. Tada on rekne:
- Nema nikakve moi i nema nikakve visosti do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Mi
smo Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo. Nitko ne mo e izbjei onomu, to mu stoji
zapisano. A to je nekom ovjeku u skrivenome odreeno, to se na njemu mora ispuniti.
Ali on zatim uvidi, da sada ni ta ne koristi niti poma e plakati i tugovati, i da
je najbolje i najpotrebnije, da se prikupe snage razuma i da se stvori ispravan
plan i vrsta odluka. I tako on najprije pomisli na to, da mu to stoji kao jedna v
jerska obveza islama, da svojega brata umota u mrtvaki pokrov i pokopa. On odmah
uzme ta etiri dijela raskomadana lesa, natovari ih na svoje magarce i pokrije ih
nekima od tkanina onoga blaga. Ktomu on doda jo pone to od ostaloga blaga, to ne opt
ereuje, a ipak je velike vrijednosti. Naposljetku popuni terete svojih magaraca d
rvetom za lo enje. Zatim je cijelo vrijeme ekao, sve dok nije poela no. Kada se meutim
spustila tama, on se zaputi prema gradu i ue u grad, dublje o alo en nego neka mati,
koja je izgubila svoje dijete, a da nije znao, to da uini s ljudima, da, to uope tre
ba poeti. Tako je on dakle, utonuo u more munih misli, tjerao dalje svoje magarce,
sve dok se nije zaustavio pred kuom svojega brata. Pokuca na vrata, i otvori mu
jedna smea robinja, Etiopljanka, koja je ondje bila kao slu kinja. Ta je bila jedna
od najljep ih robinja, ljupka izgleda, dra esna stasa, mlada po godinama, lijepa li
ca, na minkanih trepavica i savr ena u svakom pogledu. Ali jo vi e od toga, ona je imal
a jasan uvid, prodoran razum, veliku tankoutnost i hrabro srce za asove nu de, a u s
mi ljanju je sred575
stava i putova ona nadma ivala najiskusnijega i najpametnijeg mu karca. Kuni su poslo
vi bili prepu teni njoj, i njoj je bilo povjereno nabavljanje onoga, stoje bilo po
trebno. Kada je dakle 'Ali Baba stupio u dvori te, on joj rekne:
Sada je pravo vrijeme, da se poka e , Mard ana! Mi tre
bamo tvoju pomo u jednoj va noj stvari, koju u ja tebi objasniti
pred tvojom gospodaricom. Doi sa mnom unutra, da mogu s to
bom razgovarati.
Nato on ostavi magarce u dvori tu, poe gore k eni svojega brata, dok ga je Mard ana
slijedila, zbunjena i u nedoumici zbog onoga, to je bila od njega ula. Kada ga je
meutim ugledala Kasimova ena, ona povie:
Sto donosi , 'Ali Baba, dobro ili lo e? Jesi li na ao od njega
neki trag ili dobio o njemu neku vijest? Brzo, umiri me, rashladi
vatru mojega srca!
Ali kako je on oklijevao s odgovorom, ona ve spozna, kako stoji istina. I ona
pone kriati i naricati. On joj meutim rekne:
Suzdr i se sada od vikanja, ne podi i svoj glas, kako ljudi ne
bi ni ta saznali o nama i kako nas ne bi sve odvela u propast!
Nato joj on ispria, kako stoje stvari i to je on bio do ivio. Kako je on bio na ao
le svojega brata, raskomadan na etiri dijela i obje en unutra u peini s blagom iza vr
ata. Zatim on nastavi:
Misli na to i budi sigurna, da su na e dobro i na ivot i na a
obitelj Allahovi darovi! Bivaju nam povjerenima srea i nesrea.
Dolikuje nam da zahvaljujemo, ako On daje, i da ustrajavamo, ako
On isku ava. Tuga nee nijednog mrtvaca dozvati natrag u ivot i
nee odbiti od nas nikakvu nevolju. Zato ti je du nost, da ustraje .
Za ustrajno u mora slijediti srea i spas. Podvrgavati se Allahovim odlukama, to je bolje nego jaukati i suprotstavljati im se. Sada
je meutim pravi i ispravan plan ovo: ja u ti postati mu em i uzet
u te kao suprugu. O enit u se tobom, a mojoj eni to nee biti
ao, jer je ona razumna i estita u razmi ljanju i postupanju, ona je
pobo na i bogobojazna. Zatim emo mi svi zajedno biti jedna
576
obitelj, i
neka je Allahu hvala! - mi dakako imamo dovoljno novca i dobara, da s
e ne trebamo naprezati i tlaiti i muiti, kako bismo zaradili svoje ivotno uzdr avanje
. Zato moramo zahvaljivati Darovatelju, koji nas je obdario, i Njega slaviti za
ono, to nam je milostivo udijelio!
Kada je Kasimova ena bila ula 'Ali Babine rijei, tuga i duboka bol, koje je osjea
la, budu malo umireni. Ona prestane plakati, osu i svoje suze i rekne mu:
Ja u ti biti poslu na ena i pokorna slu kinja. to god ti
uope dr ao za ispravno, tomu u se ja podrediti. Ali to se sada
treba dogoditi s ovim le em?
Stvar mrtvog tijela prepusti svojoj robinji Mard ani. Ti ipak
zna , koliko je velik njezin razum, kako je izvrstan njezin uvid,
kako je ona u stanju ispravno planirati, kako je sposobna, da pro
nalazi sredstva i putove.
Zatim je on napusti i ode svojim putem.
Kada je robinja Mard ana bila ula te rijei i ugledala svojega gospodara, koji je
bio mrtav i ra etvoren, i kada je nadalje tono bila shvatila razlog svega toga..."
577
Ali kada je poela
dvjestai ezdesetideveta
noc
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja Mard ana -kada je ula 'Ali
Babine rijei i ugledala svojega gospodara, koji je bio mrtav i ra etvoren, i kada je
nadalje tono bila shvatila razlog svega toga umirila svoju gospodaricu, tim to je
rekla:
Nemoj se brinuti, budi mirna! Ja u se njega prihvatiti. Tako
u ti sve urediti, da emo nai poinka i da veo tajne nee biti s nas
skinut.
Nato ona ode i uputi se k jednomu trgovcu mirodijama, koji je stanovao u toj
istoj ulici. To je bio star ovjek, u poodmaklim godinama, glasovit po svojim znan
jima u svim vrstama lijenikog umijea i znanosti o lijekovima, o kome se znalo, da i
ma bogato iskustvo u tome, kako se pripravljaju ljekarije, i da poznaje sve drog
e i ljekovite biljke. Od njega ona zatra i stanovitu pastu, koja se propisuje samo
kod te kih bolesti. Tada on upita:
Komu je u va em domainstvu potrebna ova pasta?
Ona odgovori:
Moj je gospodar Kasim pogoen jednom te kom bole u,
koja ga je potpuno oborila, tako da mu je sada zacijelo blizu kraj.
Drogar joj dakle pru i pastu s rijeima:
579
Dvjestaikzdesetideveta no
Neka ushtjedne Allah putem ovoga pribaviti ozdravljenje!
Ona prihvati lijek iz njegove ruke, plati mu za njega nekoliko dirhema i vrat
i se natrag kui. Sljedeega dana rano ujutro ona opet ode k trgovcu mirodijama i za
tra i od njega jedan lijek, koji se daje samo onda, kada su nestale sve nade. Kada
je on upitao: -Zar pasta od juer nije ni ta koristila? - ona mu dadne kao odgovor:
Ne, tako mi Allaha! Moj gospodar le i na samrti. On se bori
sa smru. A moja je gospodarica ve poela plakati i naricati.
On joj dadne lijek, pa po to ga je bila primila i platila za njega cijenu, ona
ode. Ali se uputi 'Ali Babi i ispria mu, kakvu je lu-kav tinu bila primijenila, i p
reporui mu, neka sada esto dolazi ka kui svojega brata i pri tome iznosi na vidjelo
alost i tugu. On pone slijediti njezin savjet, pa kada su ga ljudi te gradske etvr
ti vidjeli, kako on u kui svojega brata izlazi i ulazi sa znakovima tuge na licu,
oni ga upitaju, to je tomu razlog. On im ispria o bolesti svojega brata i da je n
jegova patnja vrlo te ka. Vijest se uskoro ra iri po gradu, i ljudi ponu o tome govor
iti. Sljedeega se meutim jutra uputila Mard ana prije osvita zore, prolazila ulicama
grada, sve dok nije do la do jednoga postolara167, po imenu eih Mustafa, starog ovj
eka, koji je imao krupnu glavurdu, kratko tijelo i na podbratku i usnama dugu br
adu. Taj je uvijek obiavao rano otvarati svoj duan, kao prvi na bazaru. A ljudi su
takoer znali, da on ima taj obiaj. Robinja dakle doe k njemu. Ona ga pozdravi s pr
obranom uljudno u i polo i mu u ruku jedan zlatnik. Kada ga je eih Mustafa vidio kako
sja, on ga neko vrijeme promotri u ruci i rekne:
Ovo je jedan blagoslovljen poetak!
Pa kada je vidio da ona ima na njega neku molbu, on joj rekne:
Izvijesti me, kakvu elju ima , ti gospodarice robinja, kako
bih ti je ispunio!
167 Ovdje je zapravo posrijedi neka vrsta izmokrpe ili krpaa, to jest zanatl
ije, koji se bavi iskljuivo krpanjem stare obue.
580
Pripovijest o 'Ak Babi i etrdeset razbojnika
O eihu
odgovori ona uzmi konce i igle, operi svoje
ruke, obuj svoje sandale, i dopusti da ti zave em oi! Zatim ustani
i poi sa mnom, da uini jedno dobro djelo, koje ti namiguje
zemaljskom i nebeskom nagradom, a da ti ne donese ni najmanju
tetu!
On nastavi:
Ako ti od mene tra i ne to, to se dopada Allahu i Proroku, ja u ti to od srca rado
uiniti i neu ti proturjeiti. * Ako je to meutim neki zloin ili kakav prijestup, * nek
i previd koji donosi krivnju ili koji je gre an, * tada te ja u tome neu slijediti.
Tada si tra i nekoga drugoga, da on to obavi!
Ne, tako mi Allaha, eihu Mustafa
rekne ona nato to pripada dopu tenima i dozvol
jenim stvarima. Nemaj nikakve brige!
S ovim mu rijeima ona utisne drugi zlatnik u ruku. im je on to opazio, nije vi e
mogao proturjeiti niti se izvlaiti. On skoi na noge i rekne joj:
Ja ti stojim na slu bu. Sto god mi ti uope samo zapovjedi ,
ja u to za tebe uiniti.
Nato on zakljua vrata svojega duana i uzme, to mu je bilo potrebno od konaca, ig
ala i ostalog pribora za ivanje. Mard ana je meutim dr ala u pripravnosti jednu vrpcu.
Nju ona sada brzo izvadi i njome mu pove e oi, kako je bilo dogovoreno, kako bi mu
bilo nemogue, da prepozna mjesto, na koje je s njime htjela ii. Zatim ga uzme za
ruku i pone ga voditi, dok je on hodao za njome, kroz ulice i uliice. A on je sliio
nekomu slijepcu, koji ne zna, kamo ide, niti koji je tomu cilj. Tako su oboje z
ajedno hodali, as je ona udarala jednim putem nadesno, as je s njega skretala nali
jevo, tim to je namjerno birala zaobilazne putove, kako bi ga zbunila i kako mu n
e bi dopustila da zna, kamo ona s njim odlazi. Vodila ga je sve dalje na taj nain
, sve dok se nije zaustavila kod kue preminuloga Kasima. Ondje ona tiho pokuca na
vrata, i istoga joj trenutka bude otvoreno. Tada ona uvede unutra eiha Mustafu i
dovede ga u prostoriju, u kojoj je le ao le njezina gos581
Dvjestcii ezdesetidevetct no
podara. im je on ondje stao, ona mu odve e povez oko oiju. Kada je meutim eih Mustafa
otvorio oi i vidio sebe na jednome mjestu, koje nije poznavao, a sada ak pred sobo
m ugledao le jednoga ubijenog ovjeka, on dospije u strah i njegovo tijelo zadr e. Ali
mu Mard ana rekne:
Nemoj se bojati, djedice, tebi se nee dogoditi ni ta na ao!
Od tebe se samo eli, da ti dijelove ovoga ubijenog ovjeka vrsto
za ije jedan uz drugi i da zajedno sastavi njegove udove, tako da
se njegovo tijelo opet sastoji od jednog komada.
S ovima mu rijeima ona pru i trei zlatnik. eih Mustafa ga uzme, polo i ga u svoj d ep
na grudima i rekne u sebi samome:
Sada je as, da se ovjek pribere i stvori ispravnu odluku. Ja
sam na jednome mjestu, koje ne poznajem, i meu ljudima, o koji
ma ne znam, to namjeravaju. Ako postupim protiv njihove volje,
tada e mi oni sigurno nanijeti neko zlo. I tako mi ni ta drugo ne
preostaje, nego da pristanem na ono to oni zahtijevaju. U svakom
sam sluaju ja nedu an glede krvi ovoga ubijenog ovjeka, a
ka njavanje njegova ubojice stoji kod Allaha, Slavljenoga i Uzvi e
noga. I konano, to ipak nije nikakav grijeh, da se sa ije zajedno
jedan le . Zbog toga na mene ne mo e pasti nikakva krivnja i ne
mo e me zadesiti nikakva kazna!
On dakle sjedne na pod i pone ivati dijelove ubijenoga, i zajedno ih sastavljat
i, sve dok oni nisu opet postali cjelovitim tijelom. Kada je on zatim bio gotov
sa svojim poslom i ispunio svoju zadau, Mard ana mu opet stavi povez oko oiju, uzme
ga za ruku i povede dolje na ulicu. Zatim je i la s njim od ulice do ulice, skreta
la u jednu uliicu za drugom, i dovela ga natrag sve do njegova duana, jo prije nego
to su ljudi poeli izlaziti iz svojih kua, tako da ih nitko nije mogao opaziti. Kad
a je zatim opet do la do duana, ona mu skine vrpcu s oiju i rekne mu:

uvaj ovu tajnu! Pripazi se, da o ovome ne govori i da ne
pria o onome, to si vidio. Ne brbljaj puno o tome, to te se ni ta
ne tie, inae ti se mo e dogoditi, to ti nee biti ugodno!
Nato mu ona dadne etvrti zlatnik, napusti ga i ode. Kada je opet stigla kui, on
a uzme tople vode i sapun, sjedne i pone prati
582
le svojega gospodara, sve dok ga nije bila oistila od krvi. Zatim mu odjene njegov
e haljine i polo i ga na njegovu seiju. im je sa svim tim bila gotova, po alje po 'Ali
Babu i njegovu enu. Pa kada su oni bili do li, ona im ispria, to je uinila, i zakljui
s rijeima:
Obznanite sada smrt mojega gospodara Kasima i obavijestite ljude!
Istoga trenutka ene takoer ponu plakati i naricati, provale u tu aljke i jaukanja
i stanu se udarati po licu, sve dok to nisu uli susjedi. Sada dou prijatelji, kako
bi uzeli dijela u alosti. Bilo je mnogo plakanja, naricanje je uzimalo maha, jau
kanje je postalo opim, a nevolja je bila velika. Potom vijest o Kasimovoj smrti p
ostane poznatom u cijelom gradu. Prijatelji su izricali nad njim elje za blagoslo
vom, ali su neprijatelji pokazivali svoju zluradost. Nakon stanovitog vremena dou
perai le eva, da ga operu primjereno vjerskom obiaju. Ali Mard ana sie k njima i rekne
im, da je on ve opran, namazan i odjeven u mrtvaki pokrov. I pritom im dadne kao
nagradu vi e, nego to se inae obiavalo davati. Ljudi se opet upute odatle veselo rasp
olo eni, pa iako nisu uviali razlog, nisu pitali o onome, to ih se ni ta ne tie. Nato l
judi donesu nosiljku, iznesu le dolje, polo e ga na nju i ponesu ga prema groblju,
dok su stanovnici slijedili njegovu pogrebnu povorku; potom su meutim i le Mard ana s
ostalim enama kao i narikae, sve dok se nije do lo do grobnice. Ondje mu iskopaju g
rob i pokopaju ga - neka bude s njime Allahova milosrdnost! Nato se ljudi opet o
krenu, raspr e se i otiu svojim putovima. Na taj je nain Kasimo-vo umorstvo ostalo n
epoznatim, nitko nije ni ta saznao o pravom stanju stvari, i svi su ljudi mislili,
da je on umro prirodnom smru.
Po to je dakle protekao iddet168, 'Ali Baba se o eni enom svojega brata, dadne za
nju napisati branu ispravu i obljubi je! Ljudi nau da je njegov postupak lijep, i
oni to pripi u njegovoj velikoj ljubavi prema svojemu bratu. Potom preseli svoje p
okustvo u njezinu kuu i ondje se nastani s njome i svojom prvom enom.
168 Zakonski rok: udovica prema islamskom zakonu, kada nakon smrti njezina
mu a prou etiri mjeseca i deset dana, smije ui u novi brak.
583
Dvjestaikzdesetideveta no
Takoer prenese novac, koji je bio uzeo sa sobom iz peine s blagom. Zatim pone razmi l
jati o tome, to treba biti od duana njegovoga pokojnog brata. Allah mu je bio pokl
onio jednoga sina, koji je sada bio star dvanaest godina. Taj je ranije bio kod
jednoga trgovca pohodio nauk i od njega nauio trgovaki posao, tako da se u njemu d
obro snalazio. Budui da je njegov otac sada trebao nekoga, tko e voditi duan, on ga
uzme od tog trgovca i dadne mu da sjedi u duanu, kako bi prodavao i kupovao. Pre
pusti mu sva dobra i robu, koju je za sobom bio ostavio stric, i takoer mu obea, d
a e ga o eniti, ako u svome poslu bude bio dobar i uspje an i ako bude i ao putem pravd
e i kreposti.
Ako se mi sada od ovih opet okrenemo k razbojnicima, tada emo vidjeti, da su s
e oni nakon nekoga kratkog vremena vratili k peini s blagom. Kada se u li i kada ni
su vi e na li Kasimov le , znali su, da jo neki od njihovih protivnika zna za njihovo in
jenje, da je mrtvi morao imati drugove, i da je sada njihova tajna meu ljudima po
stala poznatom. Ta ih misao pone ti tati i oni osjete gorku tugu. Zatim pregledaju,
to je bilo odneseno iz peine s blagom, i nau, da se to ipak popelo na jednu pozama n
u koliinu. Zbog toga su bili vrlo gnjevni, a satnik im sada rekne:
* Vi ljudi od maa, * vi mu evi smioni u borbi i bitci, * sada je do lo va e vrijeme
, da uzmete krvnu osvetu! Mi smo vjerovali, da je to bio samo jedan ovjek, koji j
e otvorio vrata, ali ih je ipak bilo vi e. Samo mi ne znamo broj ljudi i ne znamo,
gdje je njihovo boravi te. Zar se mi trebamo upu tati u opasnosti i svoje ivote stav
ljati na kocku, kako bismo skupljali blaga, i zar zatim trebaju od toga drugi lj
udi imati koristi, bez muke, bez napora? To je ne to odve opako, to mi ne mo emo podno
siti! Moramo dakle razmisliti o sredstvima i putovima, kojima emo predusresti na eg
neprijatelja, pa emo, kada se s njim susretnemo, uzeti na njemu krvnu osvetu. Da
, ja u ga pogubiti ovim maem, pa makar to za mene trebalo znaiti i propast. Sada je
do lo vrijeme, da se potrudimo, da se poka emo mu evnima, hrabrima i valjanima! Raspr i
te se, poite u sela i zaseoke, u velike gradove i prostrane krajeve. Nastojte dob
iti obavijesti, pitajte, je li neki siromah postao boga584
tim ili je li neki ubijeni bio pokopan. Mogue je, da tako uete u trag na em neprijat
elju i da vas Allah s njim dovede na isto mjesto. Posve osobito mi sada trebamo
jednoga lukavoga i okretnog ovjeka, koji posjeduje istinsku mu ku odva nost, koji tre
ba biti odreen za to, da pretra i ovaj grad. Jer na je protivnik jedan od njegovih s
tanovnika, to vrsto stoji i posve je sigurno. Taj se ovjek mora preobui kao trgovac
, neupadljivo ui u grad i u njemu nastojati dobiti obavijesti. Mora se raspitivat
i o tome, kako u njemu izgleda, kakvi su se dogaaji u njemu zbili, tko je ondje u
posljednje vrijeme umro ili bio ubijen, kakve roake ima, gdje se nalazi njegova
kua i kako mu je i lo. Mo da e nas to dovesti do cilja. Jer stvar ubijenoga ne mo e osta
ti skrivenom. Vijest o tome mora biti ve ra irena po gradu, o njegovoj e povijesti z
nati veliko i malo. Ako dakle izvidnik zadobije na eg neprijatelja pod svoju vlast
, ili obavijesti nas, gdje on boravi, tada njemu treba pasti u dio visok polo aj m
eu nama, ja u mu uiniti vi im njegov rang i dostojanstvo i uiniti ga svojim nasljednik
om. Ako on meutim ne ispuni svoj zadatak, ne odr i svoje obeanje i iznevjeri na a oekiv
anja, tada emo znati, da je on jedna glupa bena slaba razuma, da pri pametnom pot
hvatu otkazuje i da ne mo e izvesti te ku stvar. I zatim emo ga kazniti za njegovo lo e
injenje i manjak u revnosti. Da, mi emo ga pustiti da umre sramotnom smru. Jer mi
ne trebamo nikoga, tko posjeduje malo sranosti, i nema koristi od toga, da se zad
r i netko, tko nema nikakva uvida. * Dobar je razbojnik samo onaj ovjek, koji ostal
e nadma uje * i koji je iskusan u svim umijeima i lukav tinama. * Sto mislite o tome,
vi odva nici? I tko e od vas dobrovoljno istupiti, kako bi preuzeo ovaj te ak, opasa
n nalog?
Kada su oni bili saslu ali njegove rijei i njegov nagovor, bili su sporazumni s
njegovim planom. Oni prihvate uvjete, koje im je bio predlo io, zakunu se na njih
i obeaju, da e ih se pridr avati. Nato istupi jedan od njih, momak visoka rasta i ra
zvijena tijela, da preuzme na sebe taj te ak i kamenit put. On takoer prihvati na s
ebe uvjete, koji su ve bili spomenuti i o kojima su se slo ili. Tada mu ostali polj
ube noge, ukazu mu visoko po tovanje, ponu hvaliti njegovu sranost i hrabrost i slav
iti njegovu izvrsnu odluku i
585
Dvjestai ezdesetideveta no
odlunost. Oni mu zahvale za odva no srce u njegovima mu evnim grudima i zadive se nje
govoj sna noj pustolovnosti. Tada ga satnik opomene, da bude miran i odluan i da up
orabi obmanu, pod-muklost i tajne lukav tine. On ga poui, kako treba otii u grad kao
trgovac, i ondje se po vanjskom izgledu baviti trgovinom, potajno meutim uhoditi
. Po to mu je bio dao sve ove upute, pusti ga da ode, a razbojnici se raziu.
Ovaj meutim razbojnik, koji se bio dobrovoljno ponudio, da e staviti na kocku s
voj ivot za svoju brau, stavi na sebe trgovake haljine, tako se preobue i provede no
u namjeri, da se uputi u grad. Kada je dakle no po la kraju i zarumenila se zora, o
n poe, uzdajui se u blagoslov Allaha Uzvi enoga, ravno prema gradskim vratima, i pone
hodati ulicama i trgovima, prolaziti bazarima i uliicama, dok je veina stanovnika
jo bila utonula u san. Tako je on i ao sve dalje, sve dok nije dospio do bazara, u
kome je imao svoj duan Hai169 Mustafa, postolar. On primijeti, da je ovaj ve bio ot
vorio svoj duan i sjedio zaposlen krpanjem sandala. Jer on je, kako smo ve ispriali
, obiavao rano dolaziti na bazar i otvarati prije od ostalih ljudi iz te etvrti. I
zvidnik mu prie i pozdravi ga lijepim rijeima, tim to mu je ukazivao preobilno po tov
anje i rekao:
Neka Allah blagoslovi tvoju marljivost i neka te okruni visokom a u! Ti si bome p
rvi od svih na bazaru, koji otvara svoj duan!

Moj sine - odgovori eih Mustafa
revan je posao za stjecanje ivotnog uzdr avanja b
olji nego spavanje. Tako ja obiavam initi svaki dan.
Razbojnik nastavi:
Ali, djedice, ja se udim, kako ti u ovo doba mo e tako
dobro ivati, prije nego to je Sunce iza lo, premda ti ipak sigurno
kod svoje visoke starosti i kod nedostatka danjeg svjetla ne mo e
dobro vidjeti.
169 To jest: Hodoasnik u Mekku.
586
im je eih Mustafa uo od njega te rijei, on ga srdito napadne, i tim to je na njega
bacio jedan bijesan pogled, on rekne:
Ja vjerujem, da si ti stranac u ovome gradu. Jer kada bi bio
domai, tada ne bi vodio ovakve razgovore. Ja sam kod bogatoga i
siroma noga poznat zbog svojih o trih oiju. Ja sam glasovit kod
velikoga i maloga zbog svoje iznimne okretnosti u umijeu ivanja.
Da, nedavno su me ak uzeli ljudi, kako bih im na stanovitome
tamnom mjestu sa io izvjesnog mrtvaca, i ja sam ga dobro sa io.
Kada ja ne bih mogao tako o tro vidjeti, to tada ne bih mogao
uiniti!
Tek to je razbojnik bio uo ove rijei, on se obraduje, to je ve do ao na cilj. Jer sa
da je znao, da ga je Allahova providnost tako vodila, da je odmah nabasao na ono
ga, kojega je tra io. Tako mu on dakle rekne, tim to se pravio zauenim:
- Ti jamano grije i , djedice. Ja vjerujem, da si ti ivao samo
mrtvaki pokrov, jer ja nisam jo nikada uo o tome, da bi neki
mrtvac bio ivan.
Stari nato odgovori:
- Ja sam ti rekao istu istinu i samo sam ti ispriao ono, to se
dogodilo. Ali se meni ini, da ti ima namjeru, uhoditi tajne ljudi.
Ako je to tvoja namjera, tada odlazi od mene i isku avaj svoje
lukav tine kod nekoga drugoga! Mo da ti ak nalazi , da sam ja
brbljav i obilan na rijeima. Ali se ja zovem Sutljivac170, ja nikada
ne odajem, to elim sauvati u tajnosti, ja ti dakle neu ni ta o to
me ispriati!
Time razbojnik bude osna en u svome vrstom uvjerenju, daje onaj mrtvac morao bit
i ovjek, kojega su oni bili ubili kod peine s blagom, i on dalje rekne eihu Mustafi
:
O eihu, ja nemam nikakve elje za tvojim tajnama. Pa ako
ti o tome bude utio, to e biti bolje. Jer ka e se: 'Skrivati tajnu,
to pripada svojstvima pobo nih.' Ja od tebe samo elim, da me ti
170 Es-Samit.
587
Dvjestcti ezdesetideveta no
odvede do kue toga mrtvaca. Mo da je on neki od mojih roaka ili poznanika, a tada bi
to ipak bila moja du nost, da njegovoj rodbini izrazim svoju alost za njim. Ja sam
ve od prije dugo vremena bio daleko od ovoga grada, i ne znam, to se u njemu dogod
ilo u vrijeme mojega izbivanja.
Zatim on turne svoju ruku u svoj d ep i izvadi jedan zlatnik. Njega utisne u ru
ku eihu Mustafi. Ali ga taj ne htjedne primiti, nego on razbojniku rekne:
Ti me pita o neemu, to ti ja ne mogu odgovoriti. Jer tek
tada su me vodili do mrtvaeve kue, nakon to su mi oko oiju bili
stavili jedan povez, pa zato ne poznajem put, koji onamo vodi.
Tada razbojnik opet pone:
Zlatnik ti poklanjam, ispunio ti moju elju ili ne. Uzmi ga,
neka ti ga blagoslovi Allah! Ne trebam ga natrag. Ali je mo da
mogue, da me ti, ako malo promisli o tome, mo e dovesti na taj
put, kojim si i ao, dok su tvoje oi bile zatvorene.
eih Mustafa odgovori:

To mi je mogue samo, ako ti meni stavi vrpcu oko oiju,
kao to su oni sa mnom tajput uinili. Jer toga se jo mogu sjetiti,
kako su me uzeli za ruku, i kako su me vodili i kako su sa mnom
skretali i kako su me zatim pustili da stanem. Tako u ja onda ipak
mo da biti doveden do toga mjesta, koje ti tra i , i moi u ti ga
pokazati.
Razbojnik se obraduje, kada je saslu ao ove rijei, bude zadovoljan i pru i eihu Mus
tafi drugi zlatnik, tim to mu rekne:
Mi emo uiniti tako, kako si ti kazao!
Nato obojica skoe na noge, eih Mustafa zakljua svoj duan, razbojnik uzme jednu vr
pcu i stavi je staromu oko oiju. Zatim ga uhvati za ruku i poe s njime dalje. Pri
tom je upravljao eih Mustafa razbojnika as nadesno, as je s njime skretao nalijevo,
i zatim opet i ao ravno, posve onako kako je tajput s njim bila i la robinja Mard ana
, sve dok naposljetku nije dospio u neki mali sokak, u kome je i ao par koraka nap
rijed i zatim stao. Sada on rekne razbojniku:
588
Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnikaJa vjerujem, da sam tajput stao na ovome mjestu.
Tada mu razbojnik razrije i povez s njegovih oiju, i gledaj sada, istra ivanje je
stvarno to bilo tako sklopilo, da je postolar sada stajao nasuprot kui nesretnoga
Kasima.
Poznaje li ti gospodara ove kue?
upita ga razbojnik.
Ne, tako mi Allaha - odgovori on
ova je ulica predaleko od mojega duana. Ja is
to tako ne poznajem ni ljude ove gradske etvrti.
Nato mu razbojnik izrazi svoju zahvalnost i dadne mu trei zlatnik s rijeima:
Otii i budi preporuen Allahu Uzvi enomu!
Seih Mustafa se dakle vrati u svoj duan, radostan, to su mu kapnula tri zlatnik
a. Razbojnik meutim ostane stajati, promotri kuu i tono si je pogleda. Tada otkrije
, da kuna vrata izgledaju tono tako, kao vrata ostalih kua u tom sokaku. Sada se on
pone bojati, da je nee moi poslije opet nai, i zato uzme kredu i napravi njome mali
bijeli znak na vratima, kako bi se kasnije time dao voditi. Nato se vrati natra
g u brda k svojim drugovima, veseo i u vedru raspolo enju i uvjeren, da je nalog,
zbog kojega je bio iza-slan, izveden i da se sada mora jo samo izvr iti osveta.
Ostavimo mi njega neko vrijeme ondje i okrenimo se k robinji Mard ani! Kada se
ona bila probudila iz sna i u skladu sa svojom svagda njom navikom izgovorila juta
rnju molitvu, dadne se na posao i otie, da donese dnevne potrep tine u jelu i piu. K
ada se zatim s bazara vratila natrag, ugleda na vratima jedan bijeli znak. Ona g
a pa ljivije pogleda, zaudi se nad njim, i ne to uznemirena rekne u sebi samoj:
To je mogue, da ovo potjee od djeje igre ili da je neka
rkarija, koju su naslikali ulini derani. Alije ipak najvjerojatnije,
da je ovaj znak uinio neki stari neprijatelj ili kakav zavidnik, koji
smi lja zlo, * jer on ima uza se neki zao plan * ili gaji neku opasnu
namjeru. * Tako emo mi donijeti odluku, da njega odvedemo u
bludnju i njegov neotesani plan onemoguimo.
589
Nato ona uzme kredu i naslika na vratima susjeda iste takve znakove kao to je
ovaj,'koji je bio nacrtao razbojnik. Tim je znakovima opskrbila otprilike deseta
k vrata u sokaku. Nato ue u kuu. Ali ni ta nije govorila o toj stvari.
Vidimo mi meutim, to se je zbivalo s razbojnikim momkom! im je on u brdima susreo
svoje drugove, veselo im prie i donese im dobru vijest, daje njihovo nadanje isp
unjeno i da su oni postigli svoj cilj, jer unutar kratkoga vremena mogu uzeti os
vetu nad svojim protivnikom. Zatim im ispria, kako je sluajno prolazio uz jednog p
ostolara, koji je bio sa io le , i kako gaje taj odveo do kue i kako je on sam na njo
j napravio znak, kako oni ne bi zabludili i kako ne bi previdjeli vrata. Satnik
mu zahvali i pohvali njegov mu evan in. I silno obradovan on se obrati razbojnicima
:
Razdijelite se u skupine! Odjenite haljine obinih ljudi,

sakrijte svoje oru je, poite u grad i uite u njega razliitim putovi
ma i okupite se zatim u velikoj d amiji! Ja u u meuvremenu s
ovim ovjekom, izvidnikom, potra iti kuu na eg protivnika, pa
kada je naemo i sigurno prepoznamo, tada emo doi k vama u
d amiju. Ondje emo se zatim posavjetovati, to treba uiniti, i
sporazumjeti se o tome, to je najva nije, bilo da se radi o tome, da
kuu napadnemo nou, bilo da to bude ne to drugo.
Nakon to su razbojnici bili poslu ali njegov nagovor, oni se izjasne o njegovim
rijeima kao dobrima i ispravnima i suglase se s njegovim planom. Nato se razdijel
e, obuku haljine obinih ljudi, sakriju ispod njih svoje maeve, kako im je bio nare
dio satnik, i razliitim se putovima upute u grad, kako ne bi ljudima upadali u oi.
Zatim se sastanu u velikoj d amiji, sukladno svom dogovoru. Ali se satnik i izvid
nik zapute u potragu za ulicom, u kojoj je stanovao njihov protivnik. I kada su
stigli onamo, satnik otkrije jednu kuu s bijelim znakom. On upita svog druga, je
li to tra ena kua, a ovaj to potvrdi. Ali njegov pogled sluajno padne na jednu drugu
kuu, i tada takoer na njezinim vratima ugleda bijeli znak. Sada on ovjeka upita:
- Koja je od ove dvije kua, koju mi hoemo imati, prva ili
druga?
590
Razbojnik bude zbunjen i ne mogne dati nikakav odgovor. Zatim satnik poe nekol
iko koraka dalje, a kada je na ao vi e od deset kua s tim znakom, on upita:
Jesi li ti obilje io sve ove kue ili samo jednu od njih? On mu dadne kao odgovor:
Ne, samo jednu! Tada satnik nastavi:
Kako dakle dolazi do toga, da ih je sada deset i jo vi e?
Ja ne znam, za to je tako
odgovori razbojnik. Dalje satnik upita:
Mo e li ti izmeu ovih kua izdvojiti onu, koju si ti obilje io vlastitom rukom?
Ne - odgovori on - jer kue slie jedna drugoj i sve su istoga naina gradnje, a zn
akovi su takoer svi istog oblika.
Kada je satnik uo ove rijei, znao je, da mu nee vi e ni ta koristiti, da ondje jo dul
je eka, i da ovajput nema nikakvu mogunost, da uzme osvetu, jer se njegovo oekivanj
e pokazalo kao varavo. Tako on dakle ode s ovjekom do glavne d amije i naredi svoji
m drugovima, da se vrate u brda, po to ih je bio opomenuo, da se podijele po ulica
ma, kako su to bili uinili pri svome dolasku. Kada su se zatim u brdima opet okup
ili zajedno na svome uobiajenom mjestu, on im ispria, to je bio do ivio s razbojnikom
i da on nije bio u stanju prepoznati kuu njihova neprijatelja. On zakljui s rijeim
a:
Sada nam je du nost, da na njemu izvr imo kaznu, kako to
zahtijevaju dogovori, koje smo sklopili jedni s drugima.
Svi se s njime suglase. Budui dakle da je razbojnik, koji je bio oti ao u izvidn
i tvo, bio jedan hrabar ovjek i posjedovao neustra ivo srce, on nije uzmicao, kada je
uo ove rijei, i nije bio kukavica, nego istupi s vrstim znaajem i bez oklijevanja p
red njega i rekne:
591
To je pravedno, ja zaslu ujem smrtnu kaznu, jer se moj plan
izjalovio i jer je moja pamet bila nedostatna. Ja nisam bio u stanju
izvr iti svoj nalog, i zato ja nemam vi e nikakve elje, da ostajem
na ivotu. Smrt je bolja nego ivot u sramoti.
Istoga asa povue satnik svoj ma, udari po njegovoj iji i odvoji mu glavu od trupa
. Zatim on uzvikne:
* Vi mu evi, budite spremni * na borbu i okr aj! * Tko je
medu vama mu karac pun hrabrosti i junake krvi, * odva na srca
i nepokolebljive odva nosti? * Tko e se ponuditi za ovu zadau
punu velike te koe, * za ovaj pothvat pun silne opasnosti? * Ali
neka ne istupa nijedan meku ac, neka k meni ne dolazi nikakav
slabi! * Ne, samo onaj neka se pribli i, koji je u stanju, da zapone

vrst plan, i koji je pun jake snage, kako bi smislio ono pravo i izveo
djelatne lukav tine!
Tada iz njegove momadi istupi jedan, koji se zvao Ahmed el--Ghadban171. * To j
e bio ovjek * dugaka tijela i debele lubanje na njemu, * ovjek stra noga lica * i gla
sa puna opakih pria, * tamne boje i groznoga lika, * imao je brkove poput maka, ko
ji polazi u lov na mi eve, * a podbradak poput nekog jarca, koji stoji izmeu koza i
janjadi. * On dakle uzvikne:
Vi junaki ljudi, za taj zadatak sam pogodan samo ja. Ja u
vam, ako tako ushtjedne Allah, donijeti tu va nu obavijest i sigurno
vas dovesti do protivnikove kue!
Satnik nato rekne:
Tko preuzima ovaj zadatak, mora se takoer podvrgnuti
uvjetima, koje smo ranije odredili. Ako se ti vrati neobavljena
posla, tada ti od nas nee pasti u dio ni ta drugo, nego da ti bude
odrubljena glava. Ako se meutim vrati okrunjen uspjehom, tada
emo te mi poastiti vi im polo ajem i umno iti ti ugled i ast. Tebi
e trebati pasti u dio svako dobro.
Nato Ahmed el-Ghadban odjene trgovake haljine i uputi se prije osvita zore u g
rad. A da se nije zadr avao, on poe ravno
171 El-Ghadban znai: Jarosni.
592
prema ulici eiha Mustafe, postolara, do kojega je na ao put prema ranijem opisivanj
u svojega druga. Zatekne staroga, kako sjedi u svome duanu, pozdravi ga, sjedne k
njemu, uputi mu prijazne rijei i upusti se s njim u razgovor. Konano eih doe takoer
na pripovijedanje prie s mrtvacem i ispria, kako ga je bio skrpao u jedno. Tada ga
Ahmed el-Ghadban zamoli, neka htjedne njega odvesti do te kue. eih Mustafa se sus
tezao, da to uini, i takoer nije vi e elio o tome govoriti. Ali kada mu je razbojnik
nagovijestio izgled na zlato, on se ne mogne usprotiviti. Jer novac je strijela
sigurna u pogodak i zagovor, koji nitko ne odbija. Zato mu razbojnik opet stavi
jednu vrpcu oko oiju, a on uini s njim ono, to je bio uinio s njegovim drugom, kao to
smo ve ispriali. Otie s njim, dok nije dospio u uliicu pokojnoga Kasima, i stane pr
ed njegovim vratima. Po to je razbojnik bio tako na ao put do kue, on mu skine vrpcu
s oiju, dadne mu nagradu, koju mu je bio obeao, i pusti ga da ode svojim putem. Ah
med el-Ghadban meutim koji je dodu e bio postigao svoj cilj, ali koji se pobojao, d
a bi mogao kasnije odavde odlutati - kako bi izmakao takvoj opasnosti, napravi n
a kunim vratima jedan mali crveni znak na jednome skrivenom mjestu, u uvjerenju,
da ga ondje ne mo e nitko otkriti. Zatim se vrati k svojim drugovima i ispria im, to
je bio uinio. Pri tome je bio u veselu raspolo enju i vi e nije sumnjao u uspjeh, je
r je vrsto vjerovao, da nitko nee otkriti taj mali i skriveni znak.
Tako daleko ta dvojica. Pogledajmo mi meutim, to je inila robinja Mard ana! Ta je
sljedeega jutra po svom obiaju rano iza la, kako bi oti la u kupovinu mesa, povra, voa,
slastica i drugih stvari, koje su potrebne za kuanstvo. A kada je s bazara opet d
o la kui, ipak joj ne umakne onaj crveni znak, nego njezin pogled padne na njega, i
ona ga pa ljivo pogleda. Bila je uznemirena i zapanjena nad time, i ona u svojoj
o troumnosti prepozna, da je to djelo nekog neprijatelja iz daljine ili nekog zavi
dnika u blizini, koji u mislima nosi neko zlo protiv ukuana. Kako bi ga zavela na
krivi put, ona crvenom bojom naslika na vratima susjeda znakove iste vrste kao
taj, i njih nanese na isto mjesto, koje je bio izabrao Ahmed el-Ghadban. Ali ona
stvar pre uti i ne rekne ni ta o tome, kako se njezin gospodar ne bi zbog toga uzne
mirivao ili pla io.
593
Dvjestm ezdesetideveta no
Okrenimo se mi sada od nje natrag k razbojniku! Kada se taj ponovo na ao kod sv
ojih drugova, on im ispria, to je bio do ivio s postolarom. Kako je na ao put do proti
vnikove kue i kako je ondje nanio jedan crveni znak, zato da bi prepoznao kuu, kad
a to vrijeme bude zahtijevalo. Satnik im odmah nalo i, da odjenu haljine obinog nar
oda, da pod njih sakriju oru je i da odu u grad razliitim putovima. Zatim jo doda:
Okupite se kod te i te d amije i ondje ekajte, sve dok mi ne
doemo k vama!
Nato on uzme sa sobom Ahmeda el-Ghadbana i otputi se s njim u potragu za kuom,
koju su htjeli nai, kako bi je ovoga puta sigurno prepoznali. Ali kada su do li u
poznatu ulicu, Ahmed el--Ghadban ne mogne odrediti kuu, jer se isti znak nalazio
na vrlo mnogim vratima. Bio je posve pora en pri tome prizoru i nije rekao nijednu
rije. Kada je meutim satnik vidio, da ovaj ne mo e prepoznati kuu, njemu udovi zadr u,
nabere elo i dospije u silan gnjev. Pritije njen, on moradne u taj as sakriti svoj b
ijes, i tako se on uputi sa skromno u utjelim razbojnikom prema d amiji. Po to se ondj
e bio susreo sa svojim ljudima, smjesta im zapovjedi, da se vrate u brda. Oni se
raspodijele, upute se odvojenim putovima prema svojemu logori tu i sjednu na vijea
nje. Sada ih satnik izvijesti, to se bilo dogodilo, * i da im udes nije dosudio,
da izvr e osvetu * i speru sramotu, * jer je Ahmed el-Ghadban lo e obavio svoju stva
r i nije mogao prepoznati protivnikovu kuu. Nato on povue svoj ma, udari krivca po i
ji, * tako da se odatle otkotrljala njegova lubanja * i otornjala se daleko od t
ijela. * A Allah odmah po alje njegovu du u u pakleni oganj, * mjesto, na kome je u as
no.
*
Satnik sada razmisli o cijeloj stvari i u sebi samome rekne:
Moji ljudi dobro pristaju za borbu i za okr aj, za pljakanje,
za prolijevanje krvi i za napad. Ali oni nemaju nikakva razumije
vanja za vrste lukav tina i za stvari, u kojima se radi o la i i obmani.
Kada bih ja ak i jednoga za drugim od njih iza iljao, da obave tu
zadau, * tada bi mi na taj nain svi i ezli, * bez koristi i bez dobiti.
*
Zato e biti najispravnije, ako se ja sam prihvatim ove te ke
stvari!
594
On to razbojnicima stavi do znanja i rekne im, da e on sam otii u grad. Tada mu
oni dadnu kao odgovor:
Ti mo e zapovijedati i zabranjivati. Uini, to ti se ini daje
dobro!
On se dakle preobue i o sljedeem se jutru uputi u grad. Zatim potra i Hai Mustafu,
postolara, kako su to bila uinila oba njegova izvidnika, o kojima smo pripovijeda
li ranije. im ga je bio na ao, prie mu, pozdravi ga, ljubazno ga nagovori i zapone s
njim razgovor. Naposljetku navede razgovor na priu s le em ubijenog ovjeka i tako je
dugo navaljivao na njega, tim to mu je obeavao zveketave kovanice, sve dok ga nij
e bio nagovorio i dok eih Mustafa nije postao suglasan s njegovim planom. Tako je
satnik postigao od njega ono, to je htio, i upoznao kuu svojega neprijatelja, i t
o ba na isti nain, kako smo prije opisali. im je stao pred tu kuu, on dadne eihu Must
afi njegovu nagradu, jo vi e nego to mu je bio obeao, i otpusti ga. Zatim pogleda kuu
i tono je promotri. Ali on nije trebao na njoj initi nikakve znakove, nego je preb
rojao kuna vrata te ulice sve do vrata tra ene kue i upamtio si njihov broj. Nadalje
takoer izbroji kune uglove i prozore i sva si ta obilje ja tako tono usijee u pamenje,
da ju je sada sigurno poznavao. To je meutim inio, dok je hodao ulicom ovamo i on
amo, kako kod stanovnika ne bi mogao pobuditi nikakvu sumnju protiv sebe, ako bi
tako dugo ostajao stojei na mjestu. Nato se vrati k svojim ljudima i ispria im, to
je bio uinio. I on doda:
Sada ja poznajem kuu na eg protivnika. Sada je, ako tako
ushtjedne Allah, do lo vrijeme, da se izvr i krvna osveta. Ja sam
dakle o tome promislio, kojim putem mo emo postii cilj, i kojim
sredstvom mo emo prodrijeti k njemu i napasti ga. To u vam
objasniti. Ako vi to budete smatrali prikladnim, tada emo se dati
na posao. Ali ako vi to ne budete dr ali za ispravno, tada neka
svaki, koji izmisli neko djelotvornije sredstvo od mojega, o tome
izvijesti i ka e, to mu se ini da je dobro.
Nato ih on uputi u svoj plan, kako ga je sebi bio zamislio. Oni ga nazovu dob
rim i dogovore se, da ga izvedu, i pritom se jedan drugomu zakunu zakletvom, da
nijedan od njih nee zaostajati iza
595
svojih drugova pri izvr enju osvete. Nato on po alje neke od njih u najbli i grad i za
povjedi im, da kupe etrdeset velikih mje ina, druge od svojih ljudi po alje u okolna
sela sa zapovijeu, da kupe dvadeset mula. Kada su ljudi to, to im je bio zapovjedi
o, nabavili, oni sve donesu pred njega. Zatim naprave otvor svake pojedine mje ine
tako velikim, da je u nju mogao upuzati jedan ovjek. I ondje svaki pojedini od r
azbojnika, s bode om u ruci, upu e u jednu iroko otvorenu mje inu. im su zatim svi bili
unutra i sjeli u taj tijesan zatvor, satnik opet za ije otvore tako usko, kao to su
bili ranije. Zatim namaze mje ine uljem, tako da je svatko, tko bi ih pogledao, m
orao vjerovati, da su napunjene uljem. Natovari dakle po dvije mje ine na po jednu
mulu. Dvije meutim mje ine, koje su bile ostale prazne, stvarno napuni uljem i sta
vi ih na posljednju mulu. Tako dakle bude natovareno dvadeset mula, devetnaest l
judima i jedna uljem. Jer broj je razbojnika dabome iznosio jo tridesetiosam, jer
nije vi e bilo onih dvaju, koje je satnik bio ubio. Nakon to je bio obavio sve svo
je pripreme, potjera on pred sobom mule i pode s njima u grad, kada je Sunce ve p
oelo zalaziti, zapoinjala veer i danje svijeto ustuknulo pred tamom. Zatim on potra i
'Ali Babinu kuu, koju si je bio zabilje io u sjeanje i tono poznavao. Kada je do ao on
amo, namjeri se na samoga 'Ali Babu, kako sjedi vani pred vratima na klupi. Pod
sobom je imao ko nati pokriva, i bio je naslonjen na lijep jastuk. Satnik uvidi, da
'Ali Baba zadovoljno i veselo i u dobru raspolo enju u iva u svome blagostanju i sv
ojoj srei. Kada je do ao do njega, on ga skromno pozdravi, s poniznom uljudno u i podlo no u koja je iskazivala po tovanje. Zatim mu rekne:
* Ja sam stranac iz daleke zemlje, * ija kolijevka stoji daleko odavde. * Kupi
o sam veliku koliinu ulja, u nadi, da bi ga u ovome gradu mogao opet prodati uz d
obitak i zaradu. Ali sam mogao ovamo doi tek naveer, jer je putovanje bilo tako da
leko i put tako naporan. Tu sam dakle na ao bazare zatvorene i tragao u nedoumici
naokolo za nekim boravi tem ili chanom, u kome bih mogao proboraviti tijekom noi sa
svojim ivotinjama. Nisam meutim na ao nikakvo svratiste, sve dok sada nisam do ao do
tebe. Pa po to sam ugledao tebe, izrekao sam Allahu hvalu i slavu.
596
(
Pripovijest o Ali Babi i etrdeset razbojnika

jer imam veseo izgled, da vidim svoju elju ispunjenom i da postignem svoj cilj. *
Jer iz tvojega plemenitog lica sja velikodu nost, * dok iz tvojega dobrostivog ok
a progovara mu evna krepost. * Ti sigurno pripada ljudima, koji su do li do sree i bla
gostanja, * bogobojaznima i pobo nima. * Bi li tebi bilo mogue, da me za ovu no prim
i k sebi i da ugosti moje mule? * Time e mi uiniti veliko dobroinstvo * i bit e slavl
zbog svoje dobro-stivosti. * Zatim e poradi mene biti poa en nagradom Sve-dobrostivog
a Dobroinitelja, * od Njega, koji poklanja dobro za dobro * i koji za nedjela dop
u ta opro tenje. * Sutra u ujutro, ako tako ushtjedne Allah, sii na tr nicu i prodati sv
oje ulje. Zatim u otii od tebe sa zahvalno u prema tebi, tim to u te hvaliti poradi tvo
je dobrote.
'Ali Baba se rado izjasni, da je s time sporazuman, tim to mu rekne:
Srdana dobrodo lica bratu, koji dolazi k nama u nono doba! Ti e biti danas moj blag
oslovljeni gost. Nas e u ovoj sretnoj noi obradovati svojim dru tvom.
'Ali Baba je bio plemenit ovjek i uzvi enih osjeaja, dare ljiv, dobra srca i izvrsn
ih svojstava. On je imao isto srce i uvijek je o ljudima mislio samo dobro. Tako
on dakle nije slutio, da mu tobo nji trgovac la e, i to mu uope ne padne na pamet, da
bi on bio razbojniki satnik iz onih brda. On ga takoer nije mogao prepoznati, jer
ga je bio vidio samo jednom, jo ktomu u posve drugom obliju. Pozove dakle svojega
roba 'Abdallaha i zapovjedi mu, da uvede mule unutra. Rob izvede zapovijed, a s
atnik ue za svojim ivotinjama, kako bi skinuo tovare. On i 'Abdalah spuste mje ine s
mula i postave ih uza zid u kunom dvori tu. Zatim rob uzme mule, odvede ih u staju
i objesi im oko vrata vree za hranu napunjene jemom. Satnik htjedne prenoiti u dvo
ri tu kod svojih mje ina i zamoli, da ga se ispria, ako on nee doi u dvoranu, tim to je
naveo kao izgovor, da se boji da e ukuanima biti dosadan. Ali je u stvarnosti htio
izvesti svoj plan i dobiti priliku, kako bi izveo nitkovluk, koji je planirao.
Ali 'Ali Baba to ne htjedne dopustiti, nego ga pone zaklinjati, da ipak doe unutra
, i tako je du597
go na njega navaljivao, sve dok ga naposljetku nije htio uvui unutra silom i prot
iv njegove volje. Tada mu ovaj nije vi e mogao proturjeiti i ue s njime unutra. Sada
se satnik na ao u jednoj prostranoj, lijepoj dvorani, iji je pod bio poploen mramor
om. Unaokolo su bile razmje tene poivaljke, jedna nasuprot drugoj, koje su bile obl
o ene rasko nima ko natim pokrivaima i ilimima, a na zidu je nasuprot ulazu stajala poiva
ljka, vea od drugih, koja je bila presvuena kne evskom svilom, imala srebrom pokrive
ne stube i bila okrunjena jednim baldahinom. 'Ali Baba mu dadne da sjedne na tu
postelju i zapovjedi, da se zapale svijee. Zatim naredi da doe Mard ana, priopi joj o
dolasku svojega gosta i zapovjedi, da za veeru pripremi fina jela, kakva za njeg
a prilie. Nato on sjedne k njemu i pone naklapati i razgovarati s njim, sve dok ni
je bilo vrijeme jelu. Tada dakle bude prostrt stol, donesu jela u srebrenima i z
latnim zdjelama a gornji kat stola stavi pred satnika. Taj je jeo s 'Ali Babom o
d svih vrsta jela, sve dok se nisu bili zasitili. Zatim jela budu raspremljena i
donesu staro vino. Tada je dakle meu njima kru io pehar. Kada su oni zatim bili do
sta pojeli i popili i s objedovanjem bili na kraju, opet sjednu, kako bi naklapa
li i zabavljali se, sve dok nije bio protekao jedan dio noi. I kako se pribli ilo v
rijeme poinka i spavanja, satnik se podigne i sie u dvori te, tim to je rekao, da pri
je odlaska na spavanje eli pokriti ivotinje. U stvarnosti se meutim htio sporazumje
ti sa svojim ljudima o polo aju. On zato prie do prvoga i prigu enim mu glasom rekne:
- Kada bacim na vas s prozora kameni, razre ite svojim bode ima mje ine i doite k meni
!
Zatim isto tako rekne drugomu i treemu, sve dok nije do ao do posljednjega. Budui
dakle da je 'Ali Baba imao namjeru, da o sljedeem jutru otie u hammam, nalo io je M
ard ani, da pripremi rupce, koji su mu trebali. Nadalje joj zapovjedi, da ih preda
Abdallahu, a za njega samoga da napravi mesnu juhu, koju je htio popiti pri nap
u tanju kupelji. Nato joj jo preporui, da s gostom postupa s po tovanjem, da mu postav
i mnogo pokrivaa, onako kako dolikuje njegovu polo aju, njega samoga da poslu uje i d
a se brine za to, da na njemu budu ispunjene sve obveze gostoprimstva.
598
Slu am i pokoravam se! - odgovori ona, a on se nato uputi
k svojoj postelji i legne na spavanje.
Pogledajmo mi sada, to je uinio satnik, tim to emo sebi kazati: 'Pomo ipak stoji k
od Allaha!' Kada se ovaj bio dogovorio sa svojim drugovima i ortacima i s njima
pripremio, to treba uiniti, on se popne k Mard ani i upita je, gdje je njegovo mjest
o za spavanje. Tada ona uzme jednu svijeu i odvede ga u stanovitu sobu, koja je b
ila opremljena najrasko nijim ilimima i u kojoj se nalazilo sve, to je bilo potrebno
u spavaim ilimima, pokrivaima i drugim predmetima za spavaonicu. Ona mu za eli laku
no i ode opet u kuhinju, kako bi izvr ila zapovijed svojega gospodara. Ona pripravi
rupce i to je inae bilo potrebno za kupanje i sve to preda robu 'Abdallahu. Zatim
pripravi meso i pod kotlom zapali vatru. Kroz to je meutim vrijeme svjetlo u svj
etiljci bivalo sve manje i manje, jer je u njoj bilo malo ulja, sve dok se konano
nije posve ugasilo. Tada si ona uzme vr za ulje, ali otkrije, da je prazan. Jer
su sada takoer svijee bile pri kraju, nije znala, to da uini. Jer jo joj je trebalo s
vjetlo, kako bi dogotovila juhu. Kada je 'Abdallah primijetio njezinu zbunjenost
, on joj rekne:
Nemoj si ipak stvarati nikakve brige i nemoj biti tu na! Jo
je bome u kui pri ruci ulja, i to u golemoj koliini. Zar si dakle
zaboravila mje ine stranoga trgovca, koje le e u kunom dvori tu
napunjene uljem? Sii dolje, uzmi odatle, koliko hoe . Sutra e
mo mu ujutro platiti cijenu ulja!
Kada je ula od njega ove rijei, ona pohvali dobar savjet, koji je iz njih do ao,
zahvali mu se za izvrstan prijedlog, sie s vrem dolje i pristupi k mje inama..."
zapoela po Kraljevu odobrenju.

599
Ali kada je poela

dvjestaisedamdeseta no
sgs c

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Mard ana, kada je ula Abdallahove r
ijei, pohvalila njegov dobar savjet, zahvalila mu se za izvrstan prijedlog, si la s
vrem za ulje dolje i pristupila k mje inama. Sada su meutim razbojnici ve postali ne
strpljivi, jer su bili tako dugo sjedili u svome uskom zatvoru. Bili su umorni o
d iskrivljenog polo aja lea, osjeali su se stije njenima, udovi su im bili kao polomlj
eni, kosti su im bile kao satrte, nisu mogli vi e podnositi to stanje i nisu bili
vi e u stanju izdr ati dugo zarobljeni tvo. Kada su uli Mard anu kako prilazi, pomislili
su u svojoj neopreznosti, da je to satnik. Jer bila ih je pogodila strijela udes
a, i na njih je do la zapovijed Allaha Gospoda. I tako jedan od razbojnika upita:
Je li vrijeme za izlazak tu?
Dalje mi je kazivao pripovjeda ove udnovate pripovijesti i zabavnoga, neobinog i
zvje a, da se Mard ana
kada je ula kako iz unutra njosti mje ine govori glas nekoga mu ka
- silno prestra ila. Ona zadr e od straha i dospije u veliku tjeskobu. Netko bi se d
rugi na njezinu mjestu sru io od straha ili bi glasno kriknuo. Ali je ona imala hr
abro srce i brzu pamet, i tako je smjesta prozrela pravo stanje stvari i u tren
oka znala, da su to razbojni601
Dvjestaisedamdeseta no
ci, koji su imali opake namjere. A da nije oklijevala, ona smjesta stvori isprav
nu odluku. Jer znala je, ako krikne ili ako se makne, da e tada sigurno poginuti,
a isto tako njezin gospodar i svi ukuani. Zato nije povikala niti se pomakla, ne
go je smjesta poela izvoditi lukav plan, koji je stvorila. Tihim glasom ona rekne
prvomu:
Ono e uskoro biti tu, preostaje jo samo kratak rok!
Zatim prie k drugoj mje ini. I kada joj je razbojnik uputio isto pitanje kao i p
rvi, ona mu dadne isti odgovor. Tako ona proe mimo sve mje ine. Razbojnici su je pi
tali jedan za drugim, a ona im je odgovarala, tim to ih je opominjala na strpljen
je, sve dok nije do la do mje ina na kraju reda. Budui da su ove ostale tiho, ona pri
mijeti da u njima nema nikakvih ljudi. Ona ih strese, pa kada je sigurno saznala
, da su one napunjene uljem, otvori jednu od dvije, zagrabi vrem toliko, koliko j
e trebala, vrati se natrag u kuhinju i zapali svjetiljku. Zatim uzme jedan velik
i bakreni kotao, sie s njim u dvori te i napuni ga uljem. Nato opet ode gore, stavi
ga na vatru, natrpa pod njega mnogo drva, dok ulje nije zakipjelo. Pa kada je b
ilo kipue, sie opet s kotlom dolje i nalije vrem ulje u otvor svake pojedine mje ine.
Kako je dakle kipue ulje padalo na glave razbojnika, ono ih je ubijalo, i oni sv
i do posljednjeg ovjeka nau smrt. Nato se ona, kada se bila uvjerila, da nijedan v
i e nije preostao na ivotu i da su svi mrtvi, vrati natrag u kuhinju i dogotovi mes
nu juhu, kako joj je to bio zapovjedio njezin gospodar. Nakon to je bila zavr ila s
voj posao, ugasi vatru i svjetiljku i sjedne, kako bi priekala i vidjela, to e uinit
i satnik. Taj je u meuvremenu, nakon to je bio u ao u sobu, koja je bila za njega pr
ipravljena, vrata zatvorio zasunom, ugasio svijeu i legao u krevet, kao da e spava
ti. Alije bio ostao budnim i ekao samo na to, da iskoristi vrijeme i priliku, kak
o bi mogao izvesti zlodjelo, koje je planirao protiv ukuana. Kada su po njegovu m
i ljenju sve oi spavale i kada se ni ta vi e nije micalo, on posve tiho ustane i oprezn
o pogleda oko sebe. Pa budui da nije vidio nikakvo svjetlo niti uo ikakav glas, on
povjeruje, da sada svi ukuani spavaju. Tada uzme kamike ljunka i pone ih bacati u d
vori te, sukladno dogovoru sa svojim drugovima. Zatim jedan trenutak prestane, u oe
kivanju, da e
602
njegovi ljudi izai. Ali kada su oni ostajali tiho i kada od njih nije dolazio nik
akav glas niti ikakav pokret, on se zaprepasti i pone bacati druge kamike i tono gaa
ti, tako da su padali na mje ine. Ali ljudi jo uvijek ostanu tiho, i nijedan se od
njih ne pomakne. To mu je ve postalo sumnjivo. Ali on jo po treiput baci kamenje i
opet uzalud prieka, da razbojnici izau van. Sada postane posve zdvojan i strah se
u ulja u njegovo srce. On sie dolje, kako bi saznao, to se s njima bilo zbilo i za to
se dr e mirno. Ve odmah kod prve mje ine do njegovog nosa dopre lo zadah i smrad zagor
enog ulja. Zbog toga on gotovo izgubi razum, a njegov strah i njegova jeza posta
nu jo vei. Zatim poe uzdu njih i pone nagovarati jednoga za drugim. Ali su oni ustraj
ali u svojoj eljeznoj utnji. Nato on prodrma i zatrese mje ine i pogleda u njih. Sad
a moradne uvidjeti, da su njegovi ljudi mrtvi mrtvacati. Kada je zatim takoer jo o
tkrio, da je ulje iz mje ina bilo uzeto, saznao je, na koji su nain oni bili skonali
sa ivotom i to im je bilo donijelo smrt. Tada ga obuzme divlja bol, i on gorko za
plae nad gubitkom svojih drugova. Ali se takoer prestra i, da bi i on sam mogao biti
pograbljen, te tako odlui, da se smjesta dadne u bijeg, prije nego to mu budu zap
rijeeni izlazi. Stoga otvori vrtna vrata, uzvere se preko zida, skoi na ulicu i po
bjegne odatle. * Bijegom je htio nai svoje spasenje * i nastojao je brzo i eznuti, *
o alo en i muen du evnim bolima * i sa tisuu uzdaha u srcu. * Mard ana ga je meutim pri
mu tome promatrala iz svojega skrovi ta, a kada je bila sigurna, da je on bio napu
stio kuu i odatle otrao, ona sie dolje, zatvori vrtna vrata, koja je razbojnik bio
otvorio, i vrati se natrag na svoje mjesto.
Okrenimo se mi sada od nje k 'Ali Babi. * Kada se na Allahovu zapovijed probu
dilo jutro * i rasprostrlo svoju vatrenu svjetlost * i Sunce najljep emu od lijepi
h donijelo svoj pozdrav, * tada je s njega uzmakla haljina spavanja * i pratnja
slatkih snova. * On odjene svoje haljine i izae van, kako bi oti ao u hammam. Slije
dio gaje meutim njegov rob 'Abdallah s priborom za kupanje i rupcima, koje je tre
bao. Tako on ue u prostoriju za kupanje, okupa se i otpoine, vedar i dobro raspolo e
n, a da nije slutio, to se za vri603
Dvjestmsedamdeseta no
jeme protekle noi dogaalo u njegovoj kui pred kakvom ga je opasno u bio za titio Allah.
Kada je sa svim ovim bio gotov, on obue druge haljine i opet ode u svoj stan. Kad
a je prolazio kroz dvori te, ugleda mje ine jo na njihovu mjestu. To ga je zaudilo, i
on zato upita Mard anu:
to je to s ovim stranim trgovcem, da on tako kasno odlazi na bazar?
Moj gospodaru - odgovori mu ona
Allah ti je predodredio dug ivot i odmjerio v
eliku sreu. Jer ti si ove noi umakao jednoj velikoj opasnosti, a Allah te je zarad
i tvojega istog srca za titio od propasti i od sramotne smrti, tebe i tvoje. Onima
je meutim, koji su tebi bili iskopali jamu, Allah dao, da u nju padnu. On ih je k
aznio za njihovu zlu namjeru, jer bezonost slijedi sramota i propast. Ja sam sve
ostavila, kako je bilo, kako bi ti vidio vlastitim oima, to je protiv tebe bio pri
premio la ni trgovac, kako bi ti spoznao njegovo prosta tvo i valjanost svoje robinj
e Mar-d ane. Prii i pogledaj, to je u unutra njosti ovih mje ina!

Tada 'Ali Baba prie bli e, pa kada je u mje ini, koja mu je bila najbli a, ugledao ov
jeka s bode om u ruci, njegovi obrazi probli-jede, i njegova du a bude zateena, i on
prestra eno ustukne. Ali mu ona rekne:
Nemoj se bojati. Jer taj je ovjek mrtav!
Nato mu ona poka e ostale mje ine, i on u svakoj pojedinoj mje ini nae po jednoga mr
tvog ovjeka, koji je u svojoj ruci dr ao bode . Pun straha on ostane cijelo neko vrij
eme utke stajati i pogledavao je as Mard anu, as mje ine, zapanjen i prestravljen. Jer
on nije znao, to sve to znai. Zatim meutim uzvikne:
Brzo, objasni mi to, to ja ondje vidim. Ali nemoj mnogo
okoli ati! To, to sam ondje ugledao, ispunilo me je strahovitom
grozom.
Priekaj jedan trenutak i ne govori glasno, kako susjedi ne
bi doznali ono, to ne smije biti poznato. Primiri se, otii u svoju
604
sobu, sjedni na svoje sjedalo, kako bi mogao otpoinuti. Ja u ti donijeti mesnu juh
u, koju sam za tebe skuhala, pa kada je popije , tada e se slegnuti strah, koji te
je spopao!
Nato ona ode u kuhinju, donese mu juhu i pru i mu je. On je ispije. Zatim mu on
a pone govoriti na sljedei nain:
- Juer si mi zapovjedio, da sredim stvari za kupelj i da ti spremim mesnu juhu
. Dok sam ja, sukladno tvojoj zapovijedi, bila time zaposlena, ugasi se moja svj
etiljka, jer u njoj vi e nije bilo ulja. Tada ja uzmem vr za ulje. Ali sam otkrila,
da je prazan. Sada nisam znala, to trebam uiniti. Ali mi 'Abdallah rekne: 'Budi b
ez brige! Jer kod nas jo uvijek ima ulja u izobilju. Sii samo dolje i uzmi toliko
mnogo, koliko treba , iz mje ina ovoga trgovca, koji nouje kod nas. Sutra emo mu za to
platiti cijenu.' Njegov sam savjet dr ala dobrim i si la s vrem dolje. Ali kada sam
do la u blizinu mje ina, ula sam, kako iznutra govori neki glas: 'Je li vrijeme za iz
lazak tu?' Tada sam znala, da se tebi radi o glavi. I tako ja njemu, bez straha
i tjeskobe, reknem: 'Ne. Ali nam ostaje samo jo jedan kratak rok!' Zatim sam i la u
zdu drugih mje ina, i otkrijem, da se u svakoj mje ini nalazi po jedan ovjek, koji mi
je upuivao to isto pitanje ili mi se obraao slinim rijeima. Ja sam vazda davala isti
odgovor, sve dok naposljetku nisam do la do dvije mje ine, koje su stvarno bile nap
unjene uljem. Tada ja iz njih napunim svoj vr, zapalim svoju svjetiljku, uzmem je
dan veliki kotao, koji napunim uljem, i stavim ga na vatru, sve dok ulje nije pr
okljualo. Zatim odatle izlijem u otvor svake pojedine mje ine, sve dok svi razbojni
ci nisu bili sfureni od kipueg ulja, kao to si ih sada vidio. Nakon to sam bila uga
sila svjetiljku, ekala sam, kako bih promatrala toga momka, obmanjivakoga, prijetv
ornoga, la nog trgovca. Uskoro sam ga vidjela, kako s prozora baca kamike ljunka, ka
ko bi potaknuo svoje ljude. To on uini vi e puta. Kada oni meutim nisu izlazili i ka
da je odustao od nade, da e ih vidjeti, on sie dolje, kako bi vidio, zbog ega ne iz
laze. Tada je dakle uvidio, da su svi do posljednjeg ovjeka mrtvi. Sada se on pre
stra i, da bi i on sam mogao biti pograbljen i ubijen. Zato se uzvere na vrtni zid
, skoi s njega na ulicu i urno otri odatle. Ja te meutim
605
nisam htjela buditi, jer sam se bojala, da bi meu ukuanima mogla nastati galama. Z
ato sam ekala tvoj povratak, da ti ispriam tu povijest. Ovo je moje izvje e o mome do i
vljaju s tim izdajnicima - ali Allah sve zna najbolje. Sada te meutim moram takoer
izvijestiti o jo neemu, to mi se dogodilo prije kratkog vremena, a to sam ja pred t
obom zatajila. To je sljedee: Kada sam se jednom prije nekog vremena vratila s ba
zara, ugledala sam na na ima kunim vratima jedan bijeli znak. Kod toga sam se prizo
ra zabe-zeknula i postala sumnjiavom. Jer primijetila sam, da je to bilo uinjeno o
d stanovitog neprijatelja, koji je snovao protiv nas neku opainu. Kako bih ga zav
ela u bludnju, posve sam isti znak naslikala na vratima susjeda. Zatim sam nakon
nekoliko dana primijetila, daje na na a kuna vrata bio nacrtan neki crveni znak. S
toga sam napravila na vratima susjeda isti takav znak crvenom bojom. Ali sam to
od vas sakrila, kako vi zbog toga ne biste bili uznemireni. Nema nikakve sumnje,
da su ti ljudi, koji su napravili one znakove, isti kao i ovi mrtvi ljudi ovdje
, i da su to razbojnici, koje si ti susreo u brdima. Budui da oni sada poznaju pu
t do na ega stana, mi od njih neemo imati nikakva poinka, nikakve sigurnosti, dokle
god se bude jo jedan od njih nalazio na zemlji. Zato se moramo dr ati na oprezu pre
d lukavstvima ovjeka, koji je odavde pobjegao. Jer on e nam sigurno raditi o glavi
. Zato se moramo pripaziti. A ja u ti prva u tome biti na ruku, da pazim i da bdi
jem.
Dalje mi je priao taj pripovjeda, da je 'Ali Baba, nakon to je bio poslu ao izvje e s
voje robinje Mard ane, bio u najveoj mjeri zaprepa en nad neobinom zgodom, koja se bila
dogodila njemu i njoj. I on joj rekne:
Moje je osloboenje iz te nevolje i moje spasenje iz te opasnosti, koja mije pr
ijetila, do lo zahvaljujui Stvoritelj evoj svemoi, * koji je dobrostiv, i koji nam s
voje milosti i dobroinstva poklanja u svako doba * i takoer zahvaljujui tvojemu isp
ravom razmi ljanju * i tvojemu izvrsnom procjenjivanju! *
Nato joj on zahvali, jer je tako izvrsno postupila, dokazala takvu hrabrost,
tako izvrsno razmi ljala i tako ispravno planirala. I on ktomu doda:
606
Od sada si ti slobodna i nisi vi e robinja, pred Allahovim
licem! Tvoja dobroinstva prema nama ne smiju nikada biti zabo
ravljena, i ja u te nagraditi iznimnim dobrom. Jest tako, kako si
rekla. Ovi su ljudi bez sumnje razbojnici iz ume. Neka je hvaljen
Allah, to smo od njih osloboeni! Ali ih sada moramo pokopati i
zadr ati u tajnosti to, to smo s njima do ivjeli!
Zatim on pozove roba 'Abdallaha i zapovijedi mu, da donese dvije motike. Jedn
u uzme on sam, drugu dadne robu. Zatim u vrtu iskopaju jednu dugaku jamu, ponu odv
laiti onamo le eve razbojnika jedan za drugim, bacati ih u nju i pokrivati ih zemlj
om, sve dok njihovi tragovi nisu bili i ezli. Mule prodaju na bazaru u razliitim pri
godama, a isto tako uine s mje inama.
To je dakle ono, to se dogodilo s razbojnicima. Pogledajmo mi sada, to je uinio
njihov satnik! Kada je taj bio pobjegao iz 'Ali Babine kue, do ao u umu i u bijednom
e stanju u ao u peinu s blagom, on zaplae, jer je sada bio tako sam i napu ten. Sjedne
na pod i pone bolno tugovati, * to mu je samo razoaranje poklonjeno * i to se njego
vo injenje okrenulo protiv njega. * Ceznuo je za svojim ljudima i nije imao vi e ni
kakve elje za ivotom. Da, on je pri eljkivao smrt, tim to je uzvikivao:
Jao za vama, * vi najvei junaci ovoga vremena, * vi mu evi, spremni za pljaku i
borbu, * vi vitezovi, posveeni okr aju na bojnom polju! * O kamo sree da je k vama i
pak do la smrt u ratu i borbi, * da vas je ipak sna ao u okr aju i hrvanju bla eni kraj!
* Ali ah, vi ste umrli jednom sramotnom smru. A ja bijednik, ja sam razlogom, to
ste poginuli vi, za koje bih ja trebao polo iti svoj ivot. * O kamo sree da sam ipak
ja iskapio kale nesree, * prije nego to mi je darovan takav alostan udes! * A ipak,
Svemogui me je i Preslavni Gospod ostavio na ivotu, kako bih ja izvr io osvetu i sp
rao sramotu. Da, ja u nad svojim neprijateljem izvr iti groznu osvetu. Dat u mu da o
kusi gorku patnju i silnu tugu. Kaznit u ga za njegov in, makar ja i bio sam. Ono,
to nisam postigao uz pomo mnogih ljudi, to u sada, ako tako ushtjedne Allah, izvr it
i sam!
Tijekom je noi njegov duh bludio po moru mranih misli, * a njegovo mu je srce
postalo tako te kim, * jer je stalno smi ljalo
607
sredstva, pomou kojih bi mogao dospjeti do svojega cilja, * i on se pla io slatkog
sna. * Ujutro on takoer odbije drago jelo i usmjeri svoju pamet samo na to, * da
pronae neku lukav tinu, putem koje je vjerovao, da bi mogao ostvariti svoju elju. *
I naposljetku skuje jedan plan, posredstvom kojega se nadao, da e postii svoj cilj
i zalijeiti svoje rane. Kada je zatim bio nastao svijetli dan, on se odjene u ha
ljine jednoga trgovca, uputi se u grad i iznajmi ondje sobu u jednome od velikih
chanova, jednako kao i duan na bazaru trgovaca. Onamo on dopremi, u razliitim nav
ratima, iz peine s blagom * lijepu, skupocjenu robu * i zlatom pro ivene fine tkani
ne.
* Meu njima su se nalazili primjerci iz Indije i rupci iz Sirije, * odjevni predm
eti od brokata i poasne haljine od atlasa, * odijela od svile i lana i * dragulji
od skupocjenog kamena. * Sve je to bilo sakupljeno putem pljaka kih pohoda, * koje
je on bio izvodio po ovim krajevima, * od imetka i dobara ljudi * i pohranjeno
u peini s blagom. * Zatim je sjedio u svome duanu, prodavao i kupovao i vodio trgo
vinu. * Pri tome je obiavao jeftino prodavati * i sni avati cijene, * nudio je ljud
ima ono, to su eljeli, * i govorio im ono, to su rado slu ali. * Tako on postane posv
uda poznatim, * njegovo se ime spominjalo na daleko i iroko, * glas se o njemu pr
o irio po zemlji, * i svatko je znao o njegovu polo aju. * Veliki su dolazili k njem
u u velikom broju, * a mali su se poinjali oko njega natiskivati. * On je primao
ljude s velikom susretljivo u, * postupao je s njima s prijaznom uljudno u * i pokaziv
ao im nasmije eno lice i finu ud. * Vazda ih je dobrostivo oslovljavao * i zatim im
davao prijazne odgovore, * sve dok ga svaki ovjek nije zavolio. * I pri tome je
sve to bilo protivno njegovoj naravi. * Jer on je iznutra bio sirov i tvrd, * gr
ube i neotesane udi. * On je obiavao misliti na ubojstvo i pljaku, * prolijevati kr
v i stjecati plijen.
* Ali nu da ima svoje zakone, i oni su ga silili na takvo injenje.
Ali je sada bio Svesilni i Preslavni, kako bi izveo jedan plan i jedan splet
dogaaja na ovjeku sproveo u djelo, to tako odredio, daje duan ovoga himbenog nitkov
a bio smje ten nasuprot duanu 'Ali Babinog sina, koji se zvao Muhammed. Jer su meuti
m oni bili susjedi, pripala su im takoer prava i obveze susjedstva, i stoga su je
dan drugoga upoznali i postali prisnima. Jedino to nijedan od
608
njih nije znao o drugome, tko je on i odakle potjee. Pa ipak su jedan prema drugo
mu stekli veliku naklonost i ljubav, esto sjedili jedan kod drugoga, i nijedan od
njih dvojice nije vi e mogao biti bez svojega susjeda. Jednoga se meutim dana dogo
dilo, daje 'Ali Baba do ao k svojemu sinu Muhammedu, kako bi ga posjetio i ogledao
se po trgovakom bazaru. Tu on dakle nae stranog trgovca kako sjedi kod njegova si
na. Tek to ga je ugledao razbojniki satnik, tono ga je prepoznao, i bio je siguran,
da je ovaj njegov protivnik, kojega je tra io. Zbog toga se on silno obraduje, i
obuzme ga pobjedniko veselje pri pomisli, da e uskoro vidjeti svoju elju ispunjenom
, postii svoj cilj i izvr iti svoju osvetu. Ali on sakrije ovu pomisao i ne promije
ni izraz lica. Kada je 'Ali Baba zatim opet bio oti ao, on upita o njemu njegova s
ina, tim to se pravio, da ga ne poznaje. Muhammed mu odgovori:
To je moj otac.
im je dakle razbojnik dobio ovu sigurnu obavijest, on je obiavao jo e e sjediti kod
Muhammeda. * Ukazivao mu je jo vi e poasti * i poeo umna ati znakove pa nje, * i iznosio
je na vidjelo iskreno prijateljstvo i srdanu naklonost. * Sada ga je takoer poziva
o k sebi na jelo, * davao mu gozbe i a enja, * pozivao ga na veernja naklapanja, * ni
kada ga nije zaboravljao o sveanim danima pri razonodama i go enjima * i poklanjao m
u je vrijedne darove i skupocjene dragocjenosti. * To je sve on inio samo zato, k
ako bi izveo plan, koji je bio imao na umu, i kako bi lopovsku bezonost, koju je
snovao, sproveo u djelo. Kada je Muhammed opazio njegovu veliku susretljivost i
njegovo uljudno pona anje jednako kao to je vidio njegovo veliko prijateljstvo, tad
a takoer njegova naklonost i ljubav prema njemu postanu neobino velikima, upravo z
ato to je u njemu slutio samo naji u namjeru i najiskreniju nastrojenost. Sada se nij
ednoga jedinog trenutka nije mogao odricati njegovoga dru tva i vi e se nije mogao o
d njega rastajati niti danju ni nou. Zato on takoer ispria svojemu ocu, kako je str
ani trgovac susretljiv prema njemu i kakvo mu prisno prijateljstvo posvjedouje, d
aje on takoer bogat, plemenit i dare ljiv ovjek i da pripada prvacima svojega stale a.
On ga je vrlo hvalio i pritom spominjao, da ga u svako doba poziva na fine obje
de i da mu daje na poklon skupocjene vrednote. Tada mu njegov otac rekne:
609
DvjestMsedtzmdeseta no
Tebi prilii, moj sine, da mu uzvrati njegovo ljubazno i

njenje, da mu priredi gozbu i da ga pozove . To treba biti u petak.
Kada vi zatim budete zajedno dolazili s bogoslu ja petkom, oko
podneva, i prolazili mimo na u kuu, tada ga zamoli, neka ue. Ja
u zatim sve imati pripremljeno, to za toga po tovanog gosta pri
lii i dolikuje.
O sljedeem petku poe razbojniki satnik oko podneva zajedno s Muhammedom u d amiju.
Nakon to su zatim bili obavili zajedniku molitvu, pou zajedno natrag, kako bi se u
gradu razonodili. Kako su dakle i li uokolo, do li su takoer u 'Ali Babinu ulicu. Pa
kada su stali pred kuu, zamoli Muhammed svojega druga, da ude unutra i ondje obj
eduje, tim to rekne:
Gledaj, ovo je na a kua.
Ovaj meutim odbije i htjedne se ukloniti pozivu, tim to je iznio kao izgovor ko
jekakve razloge. Ali Muhammed navali na njega i pone ga uporno moliti i nije prij
e odustajao od njega, sve dok on nije pristao, tim to je rekao:
Ja u se prilagoditi tvojoj elji i svratiti, za volju prijateljstva i kako bi te
be zadovoljio. Ali e se to dogoditi samo pod tim uvjetom, da ti naredi da u jela n
e doe nikakva sol. Jer ja imam veliku odbojnost prema njoj i ne mogu je niti jest
i ni samo pomirisati.
To je vrlo jednostavno
odgovori Muhammed. Ako tvoj eludac ne mo e podnijeti sol,
tada pred tebe trebaju biti iznesena jela bez soli.
Kada je razbojnik uo ove rijei, on se u svojoj nutrini vrlo obraduje. Jer to je
bila njegova najvea elja, da ue u kuu, a sve su lukav tine, koje je on dosada bio pre
o, trebale slu iti samo tomu, da on postigne taj cilj i ostvari tu namjeru. Sada j
e dakle bio siguran, da e izvesti osvetu, i bio je uvjeren, da e izvr iti svoju kazn
u. I on rekne u sebi samome:
Allah mi ih je sada dao u ruke, to je sigurno i bez sumnje!
Po to je zatim bio prekoraio prag, u ao je u kuu. 'Ali Baba mu za eli dobrodo licu i po
zdravi ga s najveom uljudno u i pa610

njom. On mu dadne da sjedi u dvorani na poasnom mjestu, u uvjerenju, da je ovaj ug
ledan trgovac. Jer on nije slutio, da je ovaj bio ovjek s uljem u vlastitoj osobi
, jer je bio promijenio svoju odjeu i svoj izgled, i nije mu uope dolazilo na pame
t, da je on pustio vuka meu ovce i lava meu stada, nego je sjeo, s njim naklapao i
zabavljao ga. Njegov sin Muhammed meutim ode k Mard ani i nalo i joj, neka u jela ne
stavlja nikakvu sol, jer je njihov gost ne smije jesti. To nju najprije razljut
i, jer je jela ve bila pripremila, i sada je trebala kuhati druga bez soli. Ali z
atim ona nae to neobinim, i stvar joj pone izgledati sumnjivom, i tako ona po eli ipa
k jo jednom vidjeti ovjeka, koji ne eli i ne dotie sol, posve drugaije nego svi ostal
i ljudi, jer to je stvarno ne to, to se nikada nije moglo niti uti ni vidjeti. Kada
je jelo bilo gotovo i kada je do lo vrijeme veernjeg objeda, unese ona zajedno s 'A
bdallahom stol i stavi ga pred gospodare. Pritom njezin pogled padne na stranog
trgovca. Ona ga smjesta prepozna, jer je posjedovala o tro oko i pronicljiv razum.
Bila je sigurna, da je on razbojniki satnik. To je bilo nesumnjivo i nepobitno.
Zatim dopusti svom pogledu da jo du e na njemu poiva, i tada pod njegovim ogrtaem ugl
eda dr ak bode a. Smjesta sebi rekne:
Sada takoer razumijem razlog, zbog ega se ovaj proklet-nik suste e, da s mojim go
spodarom jede sol! On hoe ubiti mojega gospodara, ali mu to va i ipak kao vrlo pros
to, da to uini, ako je jeo sol172. Samo - uz pomo Allaha Uzvi enoga - on ne smije po
stii svoj cilj i izvr iti to djelo!
Zatim se ona dadne na svoj posao, dok ih je 'Abdallah dvorio. Jeli su dakle o
d svih jela. Pritom je 'Ali Baba ukazivao svojemu gostu visoku ast i stalno ga nu
dio jelom. Kada su se bili zasitili, jela budu odnesena, i donesu vino i zakusku
, poslastice, voe i eerne slatki e. Oni ponu jesti od poslastica i od voa. Zatim je meu
njima kru io pehar. Prokletnik je meutim neprestano obojici pru ao vina, dok se sam s
uzdr avao od pijenja. Time je htio
172 Dakako: zajedniko jedenje soli predstavlja svetinju, koja dionike jeden
ja obvezuje na iskreno prijateljstvo.
611
postii, da se ova dvojica opiju, dok bi on sam ostao budan i trijezan i pri jasno
m razumu, kako bi izveo svoj plan. A taj se sastojao u tome, da on, kada obojica
budu svladani pijanstvom i kada zaspu, mo e ugrabiti priliku, da prolije krv njih
dvojice i da ih umori svojim bode om. Potom je kanio utei odatle kroz vrtna vrata,
kao to je to ve ranije bio uinio. Dok su dakle ta trojica veselo sjedili jedni s d
rugima, odjednom uu k njima Mard ana i Abdallah. Mard ana je nosila jednu ko ulju od pr
o ivenoga, alek-sandrijskog rada, ktomu haljetak od kraljevskog brokata i druge ra
sko ne haljine, a bila je ukra ena zlatnim pojasom, koji je bio optoen svakojakim dra
guljima. Njezin je struk bio tanak, a pod njim su se isticala njezina bedra. Na
njezinoj je glavi le ala mre a od bisera, a o vratu joj je visila ogrlica od smaragd
a, hijacinta i koralja. I pod njom su se valovito bibale dvije sise kao dva nara
. Bila je ure ena nakitom i lijepim opravama. Sliila je nekomu proljetnom cvijetu,
kada se on po prvi put probudi, i Mjesecu u noi njegove punoe. Ali je takoer Abdall
ah nosio rasko ne haljine, i imao je u ruci def173, po kome je udarao, dok je ona
plesala poput plesaica visokoga umjetnikog dometa. Kada ju je Ali Baba vidio, on s
e obraduje i osmjehujui joj se rekne:
Dobrodo lica neka je prijaznoj curi, slu kinji punoj ljup
kosti! Ti si izvrsno postupila, jer smo mi upravo eznuli za plesom.
* Tako biva usavr enom na a bla enost, * tako biva okrunjenom
na a vedra veselost. *
Nato on razbojnikom satniku rekne:
Ova cura nema sebi ravne. Ona je iskusna u svim stvarima i
vjerna u slu bi, i ni ta od svega, to pripada finoj naobrazbi, njoj
nije strano. Ona posjeduje ljepotu, izvrsna svojstva, jasan uvid i
brzu pamet, da, ona u stvari u dana nje vrijeme nema sebi ravne.
Ona mi je takoer uinila jedno veliko dobroinstvo, i dra a mi je
nego vlastita ki. Pogledaj ipak, plemeniti gospodaru, dra esnost
njezina lica, vitkost njezina tijela, ljepotu njezina plesa, kako se
krasno povija i ljupko giba!
173 Posrijedi su daire (tamburin), obru s praporcima, na koji je nategnuta
ko a.
612
Ovaj meutim nije obraao pa nju na njegove rijei i nije slu ao njegovo govorenje, neg
o je bio izvan sebe od estokoga gnjeva i bijesa zbog nastupa ovih dviju osoba, ko
je su mu bile predusrele opak plan, koji je skovao protiv stanovnika te kue, i be
zonu izdaju, koju je imao na umu. Zatim Mard ana opet otple e jedan lijep ples ba kao
tomu umijeu vine plesaice, i ona se pone br e gibati, sve dok naposljetku nije izvukla
iz pojasa neki bode , tim to je uvijala rukom, kako to ine djevojke Beduinke. Prito
m je o tricu polagala as na svoje vlastite grudi, as na grudi 'Ali Babe, as ju je pri
bli avala grudima njegova sina Muhammeda, as je njome doticala grudi razbojnikog sat
nika. Nato uzme def iz 'Abdallahove ruke i pridr i ga pred 'Ali Babom, tim to mu je
dala znak, neka joj dadne neki poklon. Tada joj on dobaci jedan din&r. Sada ona
pode dalje k njegovu sinu Muhammedu. Taj joj takoer dobaci jedan dinar. Naposlje
tku pristupi k satniku, s bode om u jednoj ruci, s defom u drugoj. On joj htjedne
ne to dati i stoga segne rukom u svoj d ep. Ali tada, neoekivano, dok je on bio zapos
len time, da izvadi novac, koji mu je bio pri ruci
ona mu zabije bode u grudi. On
jednom silno zahrope, zatim ispusti ivot. A Allah smjesta po alje njegovu du u u pakl
enu vatru, u kojoj je u asno. Ali kada su 'Ali Baba i njegov sin vidjeli, to je ona
bila uinila, oni odmah skoe, ostanu zabezeknuto stajati i poviu na nju:
- Ti bezona eno, ti kopile, ti kurvo, ti edo bez podrijetla,
to te je potaklo na ovu strahovitu izdaju? Sto te je natjeralo na ovo
gadno djelo? Ti si nas strovalila u nesreu, iz koje nema za nas
nikakva spasa, ti si uzrokom, da emo mi poginuti i izgubiti ivot.
Jedino to e kazna najprije pogoditi tebe, ti prokletnice, a ako ak
i umakne rukama suca, ipak nee smjeti umai na im rukama!
Ona im bez straha odvrati:

- Primirite se! Ubla ite svoje uzbuenje! Ako je to nagrada za
onu, koja ula e za vas svoj ivot, tada se nitko vi e nee usuivati,
da uini neko dobro djelo. Nemojte prebrzo o meni lo e suditi,
kako se kasnije ne biste morali kajati! Radije prvo saslu ajte moje
rijei, i onda o meni odluujte, to hoete! Ovaj ovjek nije nikakav
trgovac, kako se on predstavlja i kako vas dvojica mislite, ne, on je
613
dapae razbojniki satnik iz ume, koji se ranije predstavio, da je trgovac uljem, i k
oji je u va u kuu uveo mnoge ljude, skrivene u mje inama, kako bi vas ubio i kako bi
vas iskorijenio. Kada sam ja tajput preduhitrila njegovu lukav tinu, tako da su ga
iznevjerile njegova nada i njegova elja, tada je on morao pobjei i otii odavde. Sa
mo se on nije dao time opomenuti niti prestra iti, nego je u njemu porastao divlji
bijes protiv mene i protiv vas, i on je u svojoj pogubnoj namjeri ustrajao. Kak
o bi dakle ispunio svoju elju i uti ao svoju udnju, otvorio je na bazaru trgovaca dua
n i napunio ga rasko nom, skupocjenom robom. Zatim je u dovoljnoj mjeri sprovodio
potajnu la i skrivenu prevaru i paklenske varke, sve dok nije nadmudrio i prevari
o mojega gospodara Muhamme-da, tim to mu je posvjedoio la nu ljubav i neasno prijatel
jstvo. Tako ga je dugo salijetao svojim obmanjivanjima, sve dok mu nije bilo pos
talo mogue, da se ugura u va u kuu i da s vama sjedne za isti stol. Tada je dakle eka
o na to, da iskoristi priliku, kako bi na vama izvr io izdaju, donio vam najsramot
niju smrt i izbrisao sa zemlje va trag. I pritom se uzdao u o trinu svojega oru ja i
u snagu svojih ruku. Nema nikakve moi i nema nikakve visosti osim u Allaha Uzvi eno
ga i Svemoguega! Slava neka je Allahu, koji mu je pripremio brz kraj i propast po
sredstvom moje ruke! Pogledajte njegovo lice i tono ga promotrite. Zatim e vam ist
initost mojih rijei postati oiflbm!
Nato ona otkrije njegov ogrta i poka e njima dvojici bode , koji je bio sakriven p
od njegovim haljinama. Kada su oni dakle bili uli njezin odgovor i kada im je do ao
do svijesti smisao njezinih rijei, i kada su tono promotrili lice la noga, prijetvo
rnog trgovca, tada ga opet dobro prepoznaju i budu posve sigurnima, da je on bio
trgovac uljem glavom. A pogledom su na bode jasno spoznali, da ih je Allah bio s
auvao od velike opasnosti i od gorke smrti posredstvom njihove slu kinje Mard ane. On
i uvide istinitost njezinih rijei, a odva nost njezina srca i njezina postupanja pon
e pred njima zraiti u divnom sjaju. Tada joj zahvale za izvrsno djelo njezine ruk
e i pohvale je, jer je sve ispravno planirala i spoznala. Zatim joj rekne 'Ali B
aba:
- Kada sam ti ja tajput poklonio slobodu, obeao sam ti jo vi e od toga. I sada je
pravo vrijeme, da ostvarim svoju rije i da odr im svoje obeanje, i da ti ka em, to sam
imao na umu, kako
614
Pripovijest o JAli Babi i etrdeset razbojnika

bih ti uzvratio tvoja dobroinstva prema nama i nagradio te za tvoje dobro postupa
nje, a to je, da te elim vjenati sa svojim sinom Muhammedom. to vas dvoje na to ka et
e?
Tada mu Muhammed dadne kao odgovor:
* Ja slu am i tebi se pokoravam u svemu, to ti nareuje i odreuje , * i ne proturjei
i u onome, to mi ti daje i uzima ,
*
pa makar to bila ak i neka stvar, koja bi me mogla pla iti i uzne
miriti. Ali to se tie vjenanja s Mard anom, to je moja najvea
elja i cilj mojih te nji!
Tako on rekne, jer ju je ljubio ve od prije dugo vremena. Da,
*
njegova je strast prema njoj bila vrue raspaljena * i nije poz
navala niti zakona ni granice. * Jer cura je posjedovala ljepotu i
dra esnost * i zraeu savr enost, * u njoj su bili izvrstan um i svoj
stva lijepe naravi * sparena s plemenitim korijenom i otmjenim
podrijetlom. * Zatim se dadnu na t6, da pokopaju razbojnikog
satnika. Iskopaju za njega u vrtu jednu prostranu jamu i zatrpaju
ga u nju, * i tako je on le ao kod svojih drugova, ozlogla enih, *

bezvjeraca, prokletih. * I nijedno od Allahovih stvorenja nije saz
nalo ni ta o ovima neobinim dogaajima * i udesnim zgodama. *
Pogledajmo mi sada, to se dogodilo s njegovim duanom! Kada je trgovac tako dugo
vremena bio odande odsutan, * kada nikomu nije o njemu stizala nikakva vijest *
i kada se od njega nije pokazivalo nikakva traga, * tada je dr avna riznica uzela
pod svoje njegov posjed u robi i drugim dobrima i ostav tinama.
* Kada su se zatim 'Ali Baba i njegovi na li u miru i spokoju * i stajali uvr eni u
svom ivotu, * kada su se sve stvari objasnile, bila im podarena radost * i zlo o
d njih odbijeno, * tada se Muhammed o eni slu kinjom Mard anom. On dadne da se za nju
napi e brana isprava kod kadije pravovjernih, dadne joj prvi jutarnji dar i obveze
se za drugi174. * Ponu se okupljati svatovi,
174 Misli se dakako na drugi dio toga jutarnjeg dara: dvije treine ugovoren
e svote jutarnjeg dara isplauje mlado enja nevjesti prije potpisivanja branog ugovor
a, a treu treinu dobiva ena u sluaju rastave braka, ili u sluaju mlado enjine smrti.
c
615
Dvjestaisedamdeseta noc
zapone radosna sveanost, * i budu probdjevene vesele noi. * Bude proslavljena ponek
a gozba, poneko a enje, * i uzmu ktomu igrae, pjevaice i aljivce. * Naposljetku bude ne
vjesti skinut zar, on ostane s njome nasamo i uzme joj djevianstvo. Tri je dana b
ila trajala svadba. Nato, ali tek nakon stoje od ovih dogaaja bila protekla jedna
itava godina, 'Ali Baba odlui, da opet ode do peine s blagom. On to nije vi e inio sv
e od smrti svojega brata, iz straha pred podmuklo u razbojnika. Zatim, po to je Allah
bio dopustio da tridesetiosam ljudi od njih umre posredstvom Mard aninih ruku, i
po to je za njima u smrti slijedio njihov satnik, 'Ali Baba je jo uvijek vjerovao,
da su od njih preostala dva ovjeka. Jer on ih je tajput u brdima bio izbrojio i u
tvrdio, da ih je etrdeset ljudi. Stoga se takoer za cijeloga ovoga vremena pla io da
opet odlazi onamo, iz straha pred njihovom podmuklo u. * Kada mu meutim o njima nij
e dolazila nikakva vijest * i kada se od njih takoer nije pokazivao nikakav trag,
* on postane uvjerenim, da su oni bili i ezli, i tako se*bdva i, da se uputi onamo.
Uzme sa sobom svojega sina, kako bi mu pokazao peinu s blagom i oitovao mu tajnu,
kako se do nje mo e dospjeti i u nju ui. Kada su se dakle pribli ili peini s blagom, n
au, da je grmlje i trnovito ipra je pred vratima postalo posve gusto i preprijeilo pu
t. Po tome spoznaju, da ve od prije dugo vremena nije u to blago bila vi e prodrla
nijedna ljudska du a, nijedan glas, nijedna rije. Tako su dakle bili sigurni, da su
dva posljednja razbojnika takoer morala poginuti. Njihov strah i ezne, i oni se usu
de prii bli e i probiti se dalje naprijed. Tada 'Ali Baba uzme jednu sjekiru, pone s
jei iblje i trnovito grmlje, sve dok nije prokrio put i dok pristup k vratima nije
bio slobodan. Nato on rekne:
Smjesta se vrata otvore, on ue unutra sa svojim sinom i poka e mu sva ta blaga i
rijetkosti i udesne dragocjenosti, koje je sadr avala. Muhammed je bio pri pogledu
na nju kao zaslijepljen i dospio je u najveu zaprepa enost. Nakon to su zatim bili p
rohodan' kroz peinu s blagom i posvuda obi li po njezinim dvoranama, i dosita se na
gledali dragulja i plemenitih kovina, odlue se
616
vratiti doma. Tada uzmu, to im se od dragocjenosti peine s blagom dopalo, to ne opt
ereuje, a ipak je velike vrijednosti, i vrate se natrag kui puni veselosti i obrad
ovani zbog dobitka tih blaga. A od sada su stalno uzimali iz peine s blagom sve, t
ogod su samo po eljeli. Tako su oni vodili divan i sretan ivot, sve dok im nije do ao
Onaj, koji radostima zapovijeda da ute i koji raskida veze prijateljstva, koji r
azara dvorove i gradi grobove..."
617
A^n\ 37. *
DEMETRA
A. Filosofska biblioteka Dimitrija Savia
- Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86--901161
-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd. 1991. 2
48 str. 1 ilustracija. ISBN 86--81877-1-1.
- Damir Barbari: VARIA PHILOSO-PHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. I

SBN 86-81877-5-4.
- Rene Descartes: METAFIZIKE MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan. Bilingv. izd. 199
3. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije filo
zofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munche-nu. Preveo Kiril
Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO MI LJENJE (HEGEL-MARX). 1994. 193 str. 4 faksimila
i portret autora. ISBN 86-81877-02-X.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema. U
lomci o alkemiji, kozmo-grafiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bib
liografija. Priredio i preveo Tomo Vere . Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autograf
a, minijatura, crte a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.
- Branko Despot: FILOZOFIRANJE?
- Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te
5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1.
- Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijem
e. Prevela Gordana V. Popo-vi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Cio-rana i 32 repro
dukcije duboreza Albre-chta Diirera. ISBN 953-6093-09-X.
Damir Barbari: IDEJA DOBRA.
PLATONOVA POLITEIA VI I VII.
Bilingv. izd. Prijevod s filolo kim i filo
zofskim komentarom. 1995. 304 str. 1
reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1.
Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O
ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilingv.
izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247
str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN
953-6093-10-3.
- Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996. 288. str. 13 repr
odukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X.
- F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u filozofiju objav
e ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filoz
ofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201 str. 2 ilust
racije. ISBN 953-6093-07-3.
- Milan Galovi: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru tvenost i povijesnost ovjeka u razdoblju
kraja moderne, 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa
.. ISBN 953-6093--27-8.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak prvi: 0 jednosti uma. O odijelje
nim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401 s
tr. 3 Tomin|; autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evrops
kog slikarstva. ISBN 953-6093-19-7.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak drugi: O poelima naravi. O spajan
ju prapoela. O poelu pojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuivanju pomou
zvijezda. O drijebanju. O biu u biti. O
'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1996. 452 str. 1 Tomin lik s
bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta Van Veena o ivotu sv. Tome Akvinskog.
ISBN 953-6093-20-0.
M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI.
Svezak prvi: O dr avi (knjiga I-VI). Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste.
1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6
ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista
Dr ave. ISBN 953-6093-13-8.
M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Sve
zak drugi: O zakonima (knjiga I III).
Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste

1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota
Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
Ernst Cassirer: DESCARTES. Osno
vni problemi kartezijanstva. Descartes i
njegovo stoljee. Preveo Kiril Miladi-nov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 re
produkcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6.
Hans Kramer: PLATONOVO UTE
MELJENJE METAFIZIKE - Studija
0
Platonovu nepisanom uenju i teoriji
poela. Bilingv. izd. Priredio te s nje
makog i s grkog preveo Borislav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i
11 reprodukcija likova filozofa. ISBN
953-6093-30-8.
- Damir Barbari: S PUTA MI LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vlastitoj stvari
. 1997. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4.
- Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Mo-nologion. Pr
oslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 p
ortret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093--33-2.
- Ivan Duns kot: RASPRAVA O PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. Bili
ngv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju o kotu napisao Mile Babi. 1997.
414 str. 9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 953-609
3--32-4.
F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA
MITOLOGIJE. Svezak prvi: Piva knji
ga: Monoteizam (predavanja 1-6). Dru
ga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13).
Preveo Damir Barbari. 1997. 241 str.
1
Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3.
- Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov nedovr eni projekt. 1998. 1
77 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.
- Oskar Becker: VELIINA I GRANICA MATEMATIKOG NAINA MI LJENJA. Preveo Kiril Miladinov
. Priredio Damir Barbari. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4.
Soren Kierkagaard: FILOZOFIJ
SKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren
unec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-45-6.
- Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI. Preveo Dario karica. Prire
dio Damir Barbari. 1998.162 str. ISBN 953-6093-47-2.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Nerkez
Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 510 str. 11 ilustracija. ISBN 953-6093--35-9.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historijske perspektiv
e. Preveo Nerkez Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 520
str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7.
- Aurelije Augustin: O SLOBODI VOLJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispitivanja.
Analitiko kazalo. Odakle teodi-ceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stjepan Ku ar.
1998. 1 kolor ilustracija i 10 crno-bijelih reprodukcija s Augustino-vim likom.
ISBN 953-6093-54-5.
- Michel de Montaigne: ESEJI. Prva knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-na V.
Popovi. Priredio Dimitrije Savi. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN 953 6093-52-9.
B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savia
- E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA UDNA I JEDNA PORNOGRAFSKA PRIA (Majstor Bu
ha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastu-osa. Sestra Monika.). Preveo Antun S
lav-ko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 432 str
. 2 ilustracije. ISBN 953--6093-44-8.
- 1001 NOC. Svezak drugi: Od 31. do 106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 52
6 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-45-6.
- 1001 NO. Svezak trei: Od 107. do 169. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 456 s
tr. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2.
- 1001 NO. Svezak etvrti: Od 170. do 270. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 629
str. 119 ilustracija. ISBN 953-6093-15-4.
Filolo ka biblioteka Dimitrija Savia
- Slavomir Sambunjak: GRAMATO- stanku i znaenju glagoljice. 1998. 480 ZOFIJA KONS
TANTINA FILOZO- str. 51 kolor i 50 crno-bijelih repro-FA SOLUNSKOGA. Hipoteza o
podukcija. ISBN 953-6093-48-0.
D. Sibyllinska biblioteka Dimitrija Savia
- Biserka Witte: POETESA. 1998. 120 str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953--6093-42
-1.
*

04.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

04.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HILJADU I JEDNA NO

Ali kada je poela

Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu

Ali kada je poela

doe, razgovaraj s njime o enidbi u prisutnosti vezira, velika a u

Ali kada je poela

Zatim on izgovori rijei jednoga drugog pjesnika:

Ali kada je poela

ja, djelu Allaha, iju za titu i

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

ehrezad nastavi ovako:

Ali kada je poela

- Tako mi Allaha, izvrsno, gospodarice, moja je ljubljena ipak

Sehrezad nastavi ovako:

- Neka te istina ne vrijea! Daj da prestanemo s govorima i protugovorima. Jer

Ali kada je poela

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

prosio od mojega oca, ja ga ne bih odbila, ne, ja bih se s njime

Ali kada je poela

Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu

Ali kada je poela

im je Kamar ez-Zaman saslu ao ove rijei, on se silno razbjesni, i rekne veziru:

Ali kada je poela

jegovim oima. I on rekne:

tome nijedne rijei! Ja sam zbog svega toga, to mi vi inite, izgu

zapoela po Kraljevu dopu tenju.

- Ja te preklinjem Allahom, dragi oe, iskazi mi dobrostivost i dopusti mi da t

Ali kada je poela

Poslije ovih stihova rekne vezir kralju:

pretijesan, kada je vidio, to se bilo dogodilo njegovoj keri. Jer on ju je volio,

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

ehrezad nastavi ovako:

on nam je ispriao, da je skinuo prsten s njezina prsta i sam ga sebi

ozdravljujue osvje enje u Kamar ez-Zam

Ali kada je poela

Ali kada je poela

Pripovijest o Kamar ez-Zamanu

Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su Kamar ez-Zaman i Marzuvan krenul

Ali kada je poela

Ali kada je poela

Pripovijest o Kamar ez-Zamanu

Ali kada je poela

^939$WSW99WS W?? W?????W$'s3

io na svjetlu. I dok ga je on tako dr ao u ruci i pomno razgledavao, kadli se na n

Ali kada je poela

Ali kada je poela

Nato ona izgovori stihove:

Tako je to stajalo s kraljem Sehrimanom. Ali je kraljica Budur, ki kralja el-G

Ali kada je poela

stan. Zatim oni upitaju dalje:

Ali kada je poela

Tada ona nastavi:

razlog. Mo da mi ovaj kralj ukazuje takve uvijek sve vee poasti

da ne mo e izmaknuti njezinoj po udi, tada on rekne:

ehrezad nastavi ovako:

Ali kada je poela

Mnogi su ve oti li ovim putem, Veliki i mali, starac i dijete!

Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu

Ali kada je poela