You are on page 1of 14

Mobing

1. Sta je mobing?

Mobing je patoloka (neprijateljska i neetika)


komunikacija na radnom mestu, koju sistematski upuuje jedna ili vie osoba
uglavnom ka jednoj osobi tokom mobinga izloenoj psihikom zlostavljanju i
stavljenoj u bespomonu i bezizlaznu situaciju gde je zadrana sredstvima
konstantnih aktivnosti mobinga.
Aktivnosti mobinga su veoma frekventne (barem jednom sedmino) i odigravaju
se tokom dueg vremenskog perioda (najmanje est meseci). Zbog velike
uestalosti i dugotrajnosti neprijateljskog ponaanja ovo maltretiranje rezultuje
velikom mentalnom, psihosomatskom i socijalnom patnjom.
Re mobing, engleski "mobbing", je kovanica od glagola "to mob" to znai
prostaki napasti, nasrnuti. esto se povezuje i sa reju "bully" (siledija, nasilnik,
zlostavljati, kinjiti).
Generalno, radi se o novodefinisanom, ali odavno postojeem obliku zlostavljanja
na radnom mestu. Mobing ima mnogo podoblika, ali u sutini podrazumeva stalno
napadanje, poniavanje, zlostavljanje i izolaciju, sve do take kada osoba izloena
mobingu jednostavno vie ne moe da funkcionie na radnom mestu, a sve sa
krajnjim ciljem da se ona potpuno eliminie, ili da se jednostavno proglasi
paranoinom ili ludom. Radi se o zlostavljanju koje u glavnom nije seksualno i
rasno motivisano. Psihijatri, ali i mnogi drugi lekari, kau da se sa takvim
problemom ve dugo susreu, ali da je on tek skoro dobio i svoju dijagnozu. Kakve
je razmere u svetu poprimio mobing govore mnogi zakonski akti doneseni u
mnogim dravama, preteno razvijenim, koji predviaju sankcije u sluajevima
mobinga. A njegovu rasprostranjenost ilustruju i mnoga interna pravila u
multinacionalnim kompanijama koja spreavaju mobing. Npr. nemaki proizvoa
automobila Folksvagen je uveo takvo pravilo kojim se mobing spreava, ak i po
cenu otkaza za one koji svoj posao rade dobro ali nekog na bilo koji nain
zlostavljaju. Jednostavno, u Folksvagenu su svesni da samo normalna radna
sredina moe doneti eljene poslovne rezultate.
rtva mobinga moe postati svako, bez obzira na pol, godine ivota, socijalni
status, spoljanji izgled, stepen obrazovanja ili profesionalnu poziciju. tavie, to
je posao bolje pozicioniran to je mobing suptilniji. Iako istraivanja i iskustva
pokazuju da su mobingom podjednako ugroeni i mukarci i ene, pri emu po

pravilu mukarci zlostavljaju mukarce, a ene gotovo iskljuivo ene, strunjaci


smatraju da su ene ipak za nijansu rizinija grupa.

2. Hronologija razvoja teorije o mobingu


Ovaj svojevrsni psihoteror iako je postojao decenijama kroz istoriju ljudskog
privreivanja prvi je uoio, formulisao i dijagnostikovao 1980.-tih vedski
psiholog nemakog porekla prof. dr. Hajnc Lejman (Heinz Leymann 17. jul 1932.
Wolfenbiittel, Nemaka - 1999. tokholm, vedska). On je upoetku, tokom 60.tih istraivao permanentno neprijateljsko ponaanje kod dece u kolama i dao mu
ime mobing. Kasnije, poetkom 80.-tih je istu vrstu ponaanja uoio kod
zaposlenih na radnom mestu i od tada je bio vodei svetski ekspert za mobing.
Razvio je efikasne metode za spreavanje mobinga i rehabilitaciju rtava mobinga.
Dr. Hajnc je ak i napisao enciklopediju mobinga u kojoj izmeu ostalog
upozorava svetsku javnost na mobing, kao na zanemarivani i tolerisani vid
ugroavanja osnovnih ljudskih prava, koji moe biti viestruko tetan ne samo po
rtvu ve i po radni kolektiv. Prema reima doktora Lejmana, bilo da se radi o
pakosnim primedbama, pijuniranju, klevetanju ili ak i pretnjama i muenju, cilj
svakog mobinga je da ugrozi integritet neke osobe, odnosno njen profesionalni,
socijalni, ali i privatni ivot. Dalje, Dr. Hajnc Lejman je u svom istraivanju ovog
oblika ponaanja na radnom mestu utvrdio njegove karakteristike, posledice na
zdravlje i osnovao kliniku za pomo rtvama mobinga. On je otkrio da se ak svaki
etvrti radnik tokom svog radnog veka bar jednom nae u ulozi objekta ovog vida
zlostavljanja.
to se tie mobinga na radnim mestima, prva publikacija je izala 1976. na temu
"Maltretirani radnik", autor je bio Brodski C. M. ("The Harassed Worker"
(Brodsky C. M., 1976)). U toj knjizi, prvi put, se sreu tipini sluajevi onoga to
je nazvano mobing. Ipak, Brodski nije bio direktno zainteresovan za analizu samo
ovih sluajeva i bili su prezentovani uz sluajeve nesrea na radnom mestu,
psihikog stresa, iscrpljenosti velikim brojem asova rada, dosadnih radnih
zadataka itd. Ova knjiga je bila fokusirana na teak ivot obinog radnika i
njegovu situaciju, to je danas predmet istraivanje stresa. Zbog svog sociolokomedicinskog aspekta i loeg razlikovanja slinih stresnih situacija na radnim
mestima, knjiga, napisana pod uticajem drutvene i politike levo orjentisane klime
kasnih esdesestih i kasnih sedamdesetih nije u opte imala nikakvog praktinog
uticaja na drutvo. Naalost autor, Brodski, nije mogao da napravi razliku izmeu
onoga to se danas naziva mobing i drugih tema (industrijskih nesrea, stresa usled
zahtevnog posla, hemijskog zagaenja na radnom mestu itd.). Brodski je
posmatrao radnika obolelog od stresa kao rtvu svoje vlastite slabosti. Ipak, ova
publikacija je bila prva u kojoj se obraivala tema mobinga/maltretiranja i
konkretni sluajevi istog.
vedsko istraivanje ranih osamdesetih se pojavilo bez poznavanja Brodskievog
rada. Kako je nastalo potpuno samostalno, razlog za ovo istravanje je bio novi

Zakon o radnom okruenju u vedskoj iz 1976. godine i "Nacionalni istraivaki


fond vedske" koji su nudili velike mogunosti da se ue u nove oblasti
istraivanja privredne psihologije. Sistematino istraivanje dr. Lejmena je poelo
1982. to je dovelo do malog naunog izvetaja napisanog u jesen 1983. a
objavljenog na poetku 1984. Nacionalnom odboru radne bezbednosti i zdravlja u
tokholmu, vedska. Posle ovoga kroz njihove nacionalne zakone o radnom
okruenju vedska, Finska i Norveka su podrale prava radnika na zatitu kako
fizikog tako i psihikog zdravlja. I danas ove tri skandinavske zemlje prednjae u
pogledu zatite od mobinga.
Tokom godina istraivanja ovog fenomena, mobinga, oblika psihikog terora,
postojalo je ne slaganje u naunoj zajednici kako da se ovaj fenomen nazove.
Pored termina "horizontalno nasilje", "psihiko maltretiranje" ili "psihiko
terorisanje", uglavnom su se upotrebljavali izrazi buling i mobing i to u zavisnosti
od toga koja je institucija stajala iza naunika koji je tu temu obraivao. Na kraju,
zbog injenice da i mobing i buling predstavljaju dva vrlo razliita oblika
destruktivnog ponaanja, treba i ih i upotrebljavati u razliitim kontekstima. Buling
oznaava destruktivno ponaanje dece u koli strogo okarakterisano fizikim
nasiljem, a mobing je oblik suptilnijeg psihikog nasilja kod odraslih na radnom
mestu. Ovakav stav je u zadnje vreme prihvaen u naunoj zajednici koja se bavi
ovim fenomenima.

3. Vrste mobinga, vrste napada, faze mobinga i


zdravstvene smetnje i simptomi
Mobing se deli na vertikalni i horizontalni. Prema istraivanjima 55%
je vertikalni, 45% horizontalni mobing.
Vertikalni mobing dogaa se kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podreenog
radnika, ili jednog po jednog dok ne uniti celu grupu (zato se jo naziva i bosing
("bossing") ili kada jedna grupa radnika (podreenih) zlostavlja
pretpostavljenog (to se dogaa u 5% sluajeva).
Horizontalni mobing odvija se izmeu radnika na jednakom poloaju u
hijerarhijskoj organizaciji. Oseaj ugroenosti, ljubomora i zavist mogu da
podstaknu elju da se eliminie neki kolega (doskoranji prijatelj) pogotovu ako
postoji uslov da njegova eliminacija vodi napretku u karijeri. esto rtva ove vrste
mobinga moe biti radnik koji se istie po kvalitetu i predanosti poslu i radnim
zadacima. Horizontalni mobing je i kad itava grupa radnika zbog unutranjih
problema, napetosti i ljubomore, izabere jednog radnika, rtvu, na kojoj ele
dokazati da su snani i sposobniji.
Indentifikacija neprijateljskih aktivnosti tj. mobing napada je rezultat razumevanja
strukture procesa mobinga. Oigledno je da ove aktivnosti, iako upotrebljivane u
negativnom kontekstu kad je u pitanju mobing, nemaju uvek same po sebi isto
negativan karakter. One ine veliki opseg normalnih interaktivnih ponaanja. Ipak,
ako su koritene uestano i tokom dugog vremenskog perioda u nameri da

uznemiravaju i mue, njihova sadrina i znaenje se menja, potom pretvarajui se u


opasno oruije komunikacije. Sistematina upotreba neprijateljskih aktivnosti u
ovakvoj vrsti interakcije aktivira razvoj veoma stereotipnog pravca mobing
procesa. Zahvaljujui ovoj konceptualizaciji, tipologija napada (neprijateljskih
aktivnosti) se moe podeliti u pet kategorija u zavisnosti od efekta koji imaju na
rtvu. Kategorije napada su: napad na mogunost adekvatnog komuniciranja,
napad na mogunost odravanja socijalnih odnosa, napad na linu reputaciju,
napad na kvalitet profesionalnog rada i napad na fiziko zdravlje.
Napad na mogunost adekvatnog komuniciranja oznaava situaciju kada
nadreeni ili kolege ograniavaju mogunost izraavanja rtve. rtva se prekida ili
ignorie u razgovoru, odbijaju se i verbalni i neverbalni kontakti sa rtvom,
izbegavaju se pogledi i sl.
Napad na mogunost odravanja socijalnih odnosa znai izolaciju rtve. Niko
joj se ne obraa, u nekim sluajevima ak joj je i zabranjeno da se obraa
kolegama, svi se ponaaju kao da ista ne postoji, premeta se u prostoriju daleko od
kolega ili rukovodilaca, ne poziva se na zajednike sastanke, ne poziva se da
uestvuje na zajednikim proslavama, pauzama, neformalnim druenjima i sl.
Napad na linu reputaciju podrazumeva neosnovane i lane prie o rtvi i
njenom poslovnom i privatnom ivotu, ogovaranje, ismejavanje (npr. u vezi
eventualne hendikepiranosti rtve, ili njenog porekla, ili naina govora), negativni
komentari linih karakteristika rtve itd.
Napad na kvalitet profesionalnog rada ine stalne i neosnovane kritike i
prigovori, vreanje, poniavanje, preterana kontrola, stalna kanjavanja i niska
ocena rada niim dokazana. Pod ovim napadom se podrazumeva i kada
pretpostavljeni ne pohvali ili neadekvatno nagradi podinjenog. Takoe, rtvi se ne
daju radni zadaci i oduzimaju sredstva rada npr. raunar, telefon ("sindrom
praznog stola"). Ili joj se zadaju zadaci neprilagoeni profesionalnoj kvalifikaciji.
Zadaci su prejednostavni ili prekomplikovani i zahtevaju od rtve sposobnosti koje
nema (cilj je naterati rtvu da pogrei ili je poniziti), zatrpavanje zadacima sa
veoma kratkim rokovima ("sindrom punog stola"). Kao i stalno menjanje radnih
zadataka.
Napad na fiziko zdravlje se deava kada se rtva prisiljava da obavlja zadatke
koji naruavaju ili ugroavaju njeno zdravlje, nedoputaju joj se godinji odmori ili
slobodni dani, prigovaraju se korienje bolovanja i ista kontroliu, preti se
fizikim napadima, rtvi se preti ili se seksualno uznemirava (po nekim
istraivanjima fiziko i seksualno nasilje meu radnicima u zavisnosti od motiva se
svrstava u oblike mobing napada).
Mobing menja svoj karakter sa promenom drutvene okoline. Istraivanja otkrivaju
veoma stereotipne pravce razvoja mobinga u odreenoj grupi koji se smenjuju
tokom vremena.
1. Kritini incidenti. Inicijalna mobing situacija je uvek takva da se moe opisati
kao konflikt. Stoga se mobing moe posmatrati kao eskalacija konflikta. Do sada
nije razjanjeno koji detalji utinu na to da se konflikt razvije u mobing situaciju.
Hipotetiki ovo je prva faza mobinga, za koju se moe precizirita da jo uvek nije

mobing u pravom smislu rei. Najee ova faza traje vrlo kratko, kada se u
sledeoj fazi otkrivaju postupci igosanja od strane kolega, pretpostavljenih ili top
menadmenta.
2. Mobing i igosanje. Kako je ve navedeno, mobing aktivnosti mogu sadrati
brojna ponaanja koja, u normalnoj interakciji, nuno ne moraju indicirati agresiju,
ili bilo kakve pokuaje iskljuivanja ili izbacivanja nekoga. Meutim, biti predmet
ovih ponaanja skoro svakodnevno, tokom vrlo dugog perioda, pri emu su takva
ponaanja upotrebljena da iskau neprijateljstvo, to znai da ta ponaanja menjaju
svoj kontekst i koriste se da oznae tj. igosaju nekoga u grupi. U stvari, sva
posmatrana ponaanja, bez obzira na njihova znaenja u normalnoj svakodnevnoj
komunikaciji, imaju zajedniki cilj da se izdvoji osoba i ista kazni. Takoe,
agresivna manipulacija je glavna karakteristika ovih aktivnosti.
4. Kadrovski menadment. Kada se menadment konano umea, sluaj postaje
zvanian. Usled prethodnog igosanja rtve, veoma je lako da se donesu pogrene
procene i stavi krivica na teret mobirane osobe. Menadment tei da prihvati i
preuzme predrasude proizvedene tokom prethodnih faza. ini se da ovo esto ima
veze sa tim da se eli otarasti problema, tj. mobirane osobe. Takoe, ovo esto
rezultuje ozbiljnim krenjima rtvinih ljudskih prava. U ovoj fazi, mobirana osoba
konano bude oznaena (igosana). Usled fundamentalnih greaka pri shvatanju
problema, kolege i menadment radije tee izmiljanju objanjenja bazirana na
pretpostavkama i linim karakteristikama rtve, nego na faktorima okoline u kojoj
je nastao problem. Ovo delom moe biti i sluaj kada je menadment odgovoran za
psiho-drutveno radno okruenje i pri tom odbija da prihvati svoju odgovornost.
5. Pogrena dijagnoza. Ako mobirana osoba potrai kontakt sa psihijatrom ili
psihologom, postoji veliki rizik da ovi strunjaci pogreno razumeju stanje, jer po
obiaju imaju manjak iskustva sa istraivanjima drutvenih stanja na radnim
mestima. Zbog toga, oni tee tome da osuuju rtvu usled nekih netanih linih
shvatanja. to stvara veliki rizik da rtva bude markirana pogrenom dijagnozom
kao to su npr. paranoja, agresivna paranoja, depresija, poremeaj u
prilagoavanju, poremeaj linosti i sl. Ove osude mogu unititi rtvine anse da
ostvari ita od strune rehabiltacije pri pokuaju da se povrati na trite rada, ili od
profesionalne rehabilitacije pri pokuaju da se vrati na prethodno profesionalno
mesto.
6. Isterivanje. Jako dobro su poznate posledice za rtve koje su izbaene usled
mobinga sa radnog mesta a time esto i sa trita rada mnogo pre nego su stekli
uslove za penzionisanje. Kad se rtva nae u ovakvoj situaciji izloena je opasnosti
od razvoja ozbiljnih psihiih obolenja, zbog kojih su rtve prisiljene da potrae
medicinsku i psiholoku pomo. Ali kako je ve reeno, strunjaci vrlo lako mogu
da uspostave pogrenu dijagnozu za rtvu jer ne ele da poveruju u rtvinu priu ili
ne ele da se potrude da otkriju drutvene dogaaje izazivae mobinga. Isterane
rtve usled toga to budu pogreno markirane esto se nikad ne vrate na isto radno
mesto, a vrlo esto nikad ni ne dobiju bilo kakav posao, jer se sa svojom
pogrenom dijagnozom ne mogu vratiti na trite rada.
Ovde je potrebno naglasiti da je nepotrebno raspravljati ko je izazvao konflikt i ko
je u pravu, ak i ako je to od praktinog znaaja. Ipak, postoji druga poenta u ovoj

stvari kada se govori o mobingu: raspravlja se o drutvenom i psiholokom napadu


na radnom mestu, to moe imati apsolutne pravne, drutvene, finansijske i
psihike posledice na rtvu. Ove posledice su tako ozbiljne i poremeujue da se
treba vrlo jasno istai da fenomen mobinga treba posmatrati kao nasrtaj na ljudska
prava rtve. Neki primeri mobinga imaju vrlo tragine sudbine ukljuujui i
krenja osnovnih ljudskih prava, to je u veini drutava sankcionisano ve dugi
vremenski period. U drutvima visoko industrijalizovanog zapadnog sveta, radno
mesto je jedino preostalo bojno polje na kojem se ljudi mogu "ubijati" bez rizika da
budu izvedeni pred sud. U vedskoj je zapaeno da su izmeu 10% i 20%
godinjih samoubistava rezultat mobinga na radnom mestu.
Permanentna izloenost mobingu drastino ugroava zdravstveno stanje rtve.
Zdravstvene smetnje i simptomi se dele u tri grupe:
promene na psihikoj i emocionalnoj sferi, promene na telesno-zdravstvenom
planu i promene u ponaanju.
Promene na psihikoj i emocionalnoj sferi podrazumevaju: depresiju, anksioznost,
krize plaa, oseaj depersonalizacije, napad panike, socijalna izolacija,
emocionalna otupljenost.
Promene na telesno-zdravstvenom planu su: glavobolja, poremeaj spavanja.
vrtoglavica, problem sa varenjem, hipertenzija, hiperglikemija, srani problemi,
kone promene.
Promene u ponaanju su: agresivnost, pasivizacija, poveano konzumiranje raznih
stimulansa, alkohola, cigareta, lekova, kao i seksualni poremeaj.
Dijagnoza koja se javlja kao posledica mobinga je priznata u svetskoj zdravstvenoj
organizaciji pod nazivom "Posttraumatski stresni poremeaj".

4. Kako dolazi do razvoja mobinga?


Jedan od inicijalizirajuih faktora je loa organizacija poslovanja. Analiza od 800
sluajeva pokazuju skoro stereotipan uzorak (Becker 1995; Kihle 1990; Leymann
1992b; Niedl 1995). U svim ispitanim sluajevima je ustanovljena ekstremno loa
organizacija rada i u skoro svakom nezainteresovan i/ili bespomoan menadment.
Kao primer moe se uzeti organizacija rada u jednoj bolnici. Nekoliko bolniarki
koje su intervjuisane, u opte nisu znale ko im je pretpostavljeni. Posmatrana
bolnica je imala najmanje dve paralelne hijerarhije upravljanja: jednu koju su
pretstavljali doktori odgovorni za dijagnoze i prepisivanje terapija i drugu koju su
pretstavljale medicinske sestre odgovorne za izvoenje terapija. Obe hijerarhije su
imale menadment koji upravlja i nareuje bolniarkama i obe vrste menadera su
imale autoritet nad bolniarkama koji im je omuguavao da im narede ta da rade,
a ta ne. Radno optereenje se poveavalo usled nedostatka radne snage ili usled
loe organizacije posla na dnevnoj osnovi. esto je bilo potrebno spontano
uspostavljanje nezvaninog lidera da bi se omoguilo zavravanja ikakvog posla.
Ovo je izazvalo situacije u kojima je povremeno jedna bolniarka pretpostavljala
svoju komandu nad grupom bolniarki, nemajui ovlatenja za to, ali u cilju

obavljanja posla. Ne mogu se tano istai pravila za ovakve spontane situacije niti
se moe pretpostaviti da li e kolege zaposleni prihvatiti komandovanje od nekoga
ko nema ovlatenja za to. Sve ovakve situacije su visoko rizine i vrlo lako se
mogu zavriti konfliktom. Kada se to desi, da li e konflikt biti produen i kasnije
eventualno prerasti u mobing ili e se konflikt razreiti, vrlo esto zavisi od
postojee pokretake snage unutar grupe. A ne zavisi, kao to bi trebalo, od toga da
li menadment ima motivacije i znanja da razrei konflikt. Naroito u poslovnom
svetu gde postoji dosta zaposlenih ena, konflikti tee da preraste u maltretiranje i
mobing, jer ene mnogo vie zavise od drutvenih podupirakih deavanja unutar
grupe.
Sigurno bitan faktor za nastanak mobinga predstavlja i karakterne osobine rtve.
Istraivanja do sada nisu do kraja razjasnila da li i u kojoj meri karakterne osobine
rtve utiu na pojavu mobinga. Treba zapamtiti da se radno mesto ne treba meati
sa drugim situacijama u ivotu. Radno mesto je uvek regulisano pravilima
ponaanja. Jedno od tih pravila zahteva efektivnu saradnju, kontrolisanu od strane
pretpostavljenog. Uvek postoji opasnost za nastanak konflikta, ali, prema pravilima
ponaanja na radnom mestu, konflikt mora biti razreen u cilju stvaranja efikasne
produktivnosti. Jedna od obaveza pretpostavljenog je da rei situacije ovakve vrste.
Zanemarivanjem ove obaveze, a pretpostavljeni i top menaderi u nedostatku
znanja o upravljanju konfliktom to esto rade, pretpostavljeni umesto da konflikt
pretvori u efikasnu produktivnost on eskalaciju konflikta pretvori u mobing proces.

5. rtve mobinga
Najee rtava mobinga su: potenjaci, veoma kreativne osobe, osobe koje su
uoile i prijavile nepravilnost u radu, osobe koje trae vie samostalnosti u radu ili
bolje uslove rada, osobe koje nakon vie godine besprekornog radnog staa trae
priznanje (moralnu satisfakciju), mlade osobe na poetku karijere, osobe
proglaene tehnolokim vikom, osobe pred penzijom, bolesne osobe (esto
izostajanje s radnog mesta zbog bolesti moe izazvati negativnu reakciju), osobe
sa posebnim potrebama, pripadnici manjinskih grupa, ena u grupi mukaraca ili
mukarac u grupi ena, osobe obolele od netipinih bolesti (sida, hepatitis c),
slabe linosti podlone uticaju autoriteta funkcije i osobe sa neadekvatnom
strunom kvalifikacijom.
Karakteristine reakcije rtava mobinga su: poetno samookrivljavanje,
usamljenost, lino obezvreivanje, borba za blokadu i eliminaciju mobinga.
Kada je prva pomisao rtve mobinga da je ona sigurno neto pogreila i da krivica
lei u njoj, onda se radi o poetnom samookrivljivanju. Uobiajene misli koje se
javljaju u tom periodu su: "Da li sam ja odgovorna za nastalu situaciju?", "Gde
sam pogreio?", "Ne razumem ta se to dogaa?", a karakteristini su i oseaji
zbunjenosti i anksioznosti.
Kod usamljenosti, rtva je usamljena, odbaena i esto se stidi zbog svega to se

dogaa. Boji se da joj drugi nee verovati, pa zato ne govori o svom problemu ni u
porodici ni sa prijateljima. Ponekad, ako iznese svoj problem nailazi na osudu kako
u porodici tako i u okruenju (obino uz komentar: "Sama si to traila!"). Ovakva
pojava se obino naziva "dvostruki mobing". Uobiajena misao koja se javlja u
ovom periodu je: "Drugima se to ne moe dogoditi.", a karakteristini oseaji su
anksioznost i depersija.
Lino obezvreivanje je samo jedan od simptoma prave depresije koja je esto
jedna od posledica mobinga. rtva je preplavljena mislima: "Nisam u mogunosti
da se prilagodim.", "Ne mogu reiti problem jer sam nesposoban, nita ne vredim."
Borba za blokadu i eliminaciju mobinga je reakcija karakteristina za jake i
inteligentne osobe, svesne da su pod uticajem mobinga. Iste koriste raspoloiva
zakonska, psiholoka, socioloka, medijska i druga sredstva kako bi skrenuli
panju javnog mnjenja da se radi o pojavi mobinga.

6. Mober
Pod Moberom se podrazumevaju osobe koje psiholoki, moralno, seksusalno i
na druge naine maltretiraju, zlostavljaju i na sve druge naine pokuavaju da
eliminiu osobe za koje smatraju da im smetaju.
Psiholozi tvrde da su moberi osobe sa poremeajem linosti. To su manje
sposobne, ali mone osobe, bez kapaciteta za ljubav, igru, kreativnost, davanje i
deljenje, kao i empatiju prem drugim osobama. Njima se lako pridruuju slabe
linosti (poltroni) u strahu da ne postanu rtve mobinga, identifikuju se sa
agresorom, staju na njegovu stranu oekujui linu korist.
Moberi mobingom prikrivaju nemo u nekoj drugoj sferi svoga ivota (najee
privatnog), formirajui oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju mo i vanost na
raun rtve. esto, zlostavljajui, se osaaju inferiorno (iza svake prepotencije
postoji neka impotencija). Na taj nain osiguravaju dominantnu poziciju ili
sklanjaju, odstranjuju onog koji im stoji na putu uspeha. Neretko to ine iz linog
straha da nee biti cenjeni i da e sami postati neija rtva. Neki zlostavljai to rade
svesno, sa namerom da nakode drugome i da ga prisile da napusti radno mesto.

7. Naini spreavanja i borbe protiv mobinga


Psiholozi kau da potencijalno reenje lei u pronalaenju naina da se
zlostavljaima parira, naroito ukoliko su nadreeni. Meutim, to nije lako, jer se
ljudi najee plae gubitka radnog mesta ili kritike zbog "loe" obavnjenog posla.
Da bi se izbegli simptomi mobinga, ponekad je korisno odglumiti poslunost, ali se
drati svojih uverenja. Sa druge strane, preventivno delovanje protiv mobinga se za
pojedinca praktino svodi na zdrav nain ivota, koji jaa linost i suprotstavlja se
stresu. Mnogi pokuavaju da posledice mobinga ublae na neprikladan ili ak
tetan nain. Nikotin, alkohol, kofein, taurin, eer, sredstva za umirenje, kao i
opijati, najee su sredstva kojima se pokuava umanjiti oseaj stresa. Mnogi
svakodnevno uzimaju velike koliine kafe, cigareta, alkohola, okolade, raznih

stimulansa ili svega toga zajedno. Ovi stimulansi ne samo da ne smanjuju stres, ve
stvaraju zavisnost, razbijajui prirodne antistresne mehanizme, tvrde lekari.
Umesto uzimanja stimulansa i sredstava za smirenje, savremeni ovek bi trebalo da
naui metode za izbegavanje stresa i smanjivanje njegovih tetnih dejstava. Neke
od njih moemo sprovoditi i sami, kao npr. smanjenje obima dnevnih obaveza
(radnih, porodinih, kolskih, drutvenih), uvoenje pravilne ishrane sa mnogo
vitamina i minerala, izbegavanje stimulansa i sedativa, uredni ritam spavanja,
redovne vebe tela uz tehnike oputanja.
Kada je u pitanju odabir mere protiv mobinga, od esencijalne vanosti je saznanje
o kojoj se fazi mobinga radi. Postoje razliite mere u zavisnosti da li treba spreiti
razvijanje mobinga, da li ga treba zaustaviti ili rehabilitovati rtvu.
Prevencija: Trebalo bi biti u interesu poslodavca da uspostavi politiku prevencije
eskalacije konflikta u opasna stanja. ini se da je skoro dovoljno ako poslodavac
objavi da opasna eskalacija konflikta nije u interesu organizacije i da top
menadment smatra prevenciju istog od strane pretpostavljenih i menadera kao
pravilo. Jedna preventivna mera je i edukacija menadera na svim nivoima o
umetnosti konflikt menadmenta i obuavanje istih da koriste politiku kompanije.
Takoe treba uspostaviti pravila koja odreuju kako treba reagovati ako konflikt
dosegne stanje u kojem konflikt menadment postaje jako zahtevan.
Rane intervencije menadmenta: Da bi mogao da deluje rano i preventivno
pretpostavljeni mora biti sposoban da ita znakove razvijajueg mobing procesa.
Takoe, top menadment treba da izabere jednu ili vie osoba u organizaciji kojima
e se zaposleni koji su u opasnosti moi obratiti za savet.
Struna rehabilitacija: Kada se mobing proces razvije, obaveza menadera i
pretpostavljenih bi trebala biti da zatite rtvu. igosanje rtve mora biti spreeno,
i on ili ona mora biti u stanju da zadri svoju prethodnu reputaciju i sposobnosti.
Trebalo bi da se rtva poalje na bolovanje i trebalo bi da se istoj ponudi struna
rehabilitacija. Putanje nesrene osobe da proe kroz mobing proces i posle toga je
samo odbaciti, treba biti obeleeno kao veliki propust u menadmentu.
Zakon: Zakonske mere koje bi pomogle borbu protiv mobinga treba da obezbede
pravo zaposlenog na fiziko i psihiko zdravlje na poslu. Treba da prisile
poslodavce da redovno vre internu kontrolu radnog okruenja, kako bi bili u
stanju da preduzmu mere u ranoj fazi mobinga. Zakonske mere treba da prisile
poslodavce na direktnu intervenciju po pojavljivanju mobinga. I treba da obezbede
strunu rehabilitaciju radnika koji su bili preesto na bolovanju ili im je bolovanje
bilo predugo. Sigurno je da postoji i niz drugih zakonskih mera koje bi pomogle u
borbi protiv mobinga.
Ako se stekne oseaj izloenosti mobingu ili bilo kojem nainu zlostavljanja, treba
pokuati sledee:
Odluno rei osobi-moberu da njeno ponaanje nije prihvatljivo i da odmah
prestane sa istim. To je najbolje uiniti u prisustvu drugih osoba ili predstavnika
sindikata.
Voditi dnevnik. Beleiti datum, vreme i dogaaje sa to je mogue vie detalja.

Beleiti imena svedoka i opis dogaaja. Pri tom imati na umu da se mobingom
smatra ne samo incident ve i broj, uestalost i naroito namera zlostavljanja.
uvati kopije pisama, imejlova, faksova, poruka, reenja, zahteva ili bilo kojeg
drugog oblika korispodencije sa osobom-moberom.
Ne vraati istom merom, jer je teko dokazati ko je tu zlostavlja a ko zlostavljan,
time e osobe koje mogu pomoi biti dovedene u nedoumicu.
Obratiti se za pomo psihologu ustanove (ako ga ima), predstavniku sindikata,
menaderu kadrovskog odeljenja u skladu sa kolektivnim ugovorom i zakonom,
odboru za zdravlje i bezbednost u svojoj ustanovi.
Obavestiti najblie udruenje ili savetovalite protiv mobinga.
Zatraiti od nadlenog lekara da utvrdi da je pogoranje zdravstvenog stanja
posledica mobinga-stresa na radnom mestu.
Obavezno kontaktirati ovlaenog predstavnika sindikata optine ili regije u cilju
obavetavanja javnog mnjenja putem sredstava javnog informisanja.
Jako je vano da se borba protiv mobinga podigne na drutvenom nivou. Sredstva
za to mogu biti mediji, kako pisani tako i elektronski, kao i efikasno
zakonodavstvo.
Svakako, ono to bi jako pomoglo i imalo vanu ulogu u borbi protiv mobinga su
udruenja i savetovalita protiv mobinga.
U naem okruenju termini mobing i mober su jako nepoznati, pa i sam taj
fenomen kod nas predstavlja neprepoznativlju pojavu. Ljudi su mobirani, a da sa
samom terminologijom i dijagnostikom nisu u kontaktu. Mobirane osobe lutaju,
zavisno od profila linosti, bore se, izvlae iz krize samostalno, lutajui od lekara
do lekara, od psihologa do socijalnog radnika, od pravnika do advokata. Poto su
psihike posledice zlostavljanja na radnom mestu sve ei razlog zbog kojeg se
pacijenti obraaju za strunu pomo, evidentno je da je neophodno otvaranje
udruenja i savetovalita protiv mobinga, radi pruanja psiholoke, medicinske i
pravne podrke rtvama mobinga. U udruenju ili savetovalitu neophodan je
angaman sledeih profila strunjaka:
Psiholog, zaduen za: uzimanje anamnestikih podataka, intervjua, Revidirane
Beta serije, Testa o verbalnom pamenu, Bekove lestvice depresivnosti,
Vartegovog (Vartegg) projektivnog testa, Huperovog (Hooper) testa vizuelne
organizacije, ime bi se dobila autentina slika profila linosti i razotkrila sutina
promene linosti rtve. Uloga psihologa je i psiholoka podrka rtvi, sam oseaj
pacijenta da zna da ima kome da se obrati i da rauna na istu demistifikovala bi
problem i na taj nain pacijentu bi bilo omogueno da se realno suoi sa svim
prateim posledicama mobinga kao i mogunosti razreavanja istog.
Psihijatar vri identifikaciju injenice da bolest nije uzrokovana organskim
poremeajem, ve da se radi o reaktivnom poremeaju nastalom usled dejstva
mobinga. Takoe odreuje odgovarajuu dijagnozu i terapiju, kao i praenje
rezultata leenja.
Pravnik preduzima sve potrebne zakonske radnje u cilju spreavanja mobinga i
kanjavanja mobera i obezbeuje svu moguu pravnu podrku.
Predstavnik sindikata preduzima sve potrebne radnje u cilju potovanja

kolektivnog ugovora (kako opteg, tako i pojedinanog), organizuje edukaciju


lanstva o nainima i merama prepoznavanja i eliminaciji mobinga, omoguuje
rtvi mobinga slobodu misli i izraavanja u medijima, on je tampon zona izmeu
rtve i mobera.

9. Istraivanja u vezi mobinga


Do sada najopsenije istraivanje mobinga je izvedeno u vedskoj. Oko 2400
zaposlenih, koji su predstavljali uzorak itave vedske zaposlene populacije, je bilo
intervjuisano.
Uestanosti: Epidemioloka statistika je otkrila da iskustva 3.5% ispitanika
odgovaraju definiciji mobinga. Ovo je znailo da su 154000 mukaraca i ena od
4,4 miliona zaposlenih u vedskoj rtve mobinga..
Pol: Mukarci (45%) i ene (55%) su mobirani, grubo gledajui, u jednakim
proporcijama, razlika je neznatna. Kada je u pitanju ko koga mobira, istraivanje
pokazuje da je 76% mobiranih mukaraca bilo mobirano od strane mukaraca, a
samo 3% je bilo napadnuto od strane ena, 21% je bilo predmet mobiranja od
strane oba pola. Sa druge strane, 40% mobiranih ena je mobirano od strane ena,
30% je napadnuto od mukaraca i 30% od oba pola.
Starosno doba: Najzatupljenije su starosne grupe 21-30 i 31-40 godina, poredei ih
sa starosnim grupama od 41-50, 51-60 i preko 61 godine. Ove razlike nisu
znaajne. Ne postoji ni znaaj u polovima.
Broj mobera: Otprilike jedna treina mobiranih je napadnuto od samo jedne osobe.
Neto vie od 40% je bilo rtva napada dvojice do etvorice mobera. A retko je
itav radni tim maltretirao jednu osobu. Budua istraivanja bi se trebala
usredsrediti na one individue koje su vrlo svesne deavajueg mobinga, ali koje i
pored toga ne interveniu. Ove osobe se mogu posmatrati kao potencijalni
zaustavljai mobing procesa.
Profesije: ak i u ovom istraivanju rezultati nisu toliko znaajni jer je injenica da
uzorak od 2400 osoba nije dovoljno velik za prouavanje podgrupa. Ipak, postoje
indicije, koje pokazuju da su neke struke najzastupljenije. 14.1% (6.5% proporcionalno za itavu radnu populaciju) mobiranih je zaposleno u kolama,
univerzitetima i drugim prosvetnim ustanovama.
Dugorone posledice: Velika veina ovih mobiranih zaposlenih (istraivanje
ukazuje na procenat od 10-20%) zavri sa ozbiljnim obolenjem ili poini
samoubistvo.
Internacionalno poreenje: Direktno poreenje istraivanja u razliitim zemljama
se ne moe sprovesti jer je ozbiljnih istraivanja o mobingu iz razliitih zemalja jo
uvjek vrlo malo. Ipak, sprovedena istraivanja izvedena na razliitim radnim
mestima pokazuju neznatnu razliku u odnosu na zemlje i profesionalna zanimanja.
Na osnovu Galupovog istraivanja, konstatovano je da 60% zaposlenih u Srbiji
ivi u ogromnom strahu od gubitka posla, te je na taj nain strah glavni pokretaki
mehanizam za psiholoko maltretiranje i poniavanje tj. mobing.

Prvo javno izlaganje o mobingu u Srbiji bilo je na 54.-tom strunom naunom


skupu psihologa Srbije na Zlatiboru 24.-27. maja 2006. godine sa temom "Mobing
- stvarnost ili iluzija" u okviru slobodnih saoptenja i poster prezentacije.
Dipl. psiholog Ljiljana Aranelovi iz Paraina, koja je i sama bila rtva mobinga,
sprovela je pilot istraivanje na uzorku od 15 mobiranih osoba. Trinaest ena i dva
mukarca, raspona od 30 do 50 godina. Svi su bili visoko obrazovane osobe,
trinaest osoba iz vaspitno-obrazovnih ustanova, jedna iz privredne i jedna iz
dravne administracije. Radilo se iskljuivo o vertikalnom mobingu, sa sledeim
posledicama: hipertenzija, hiperglikemija, psorijaza, napad bubrega, anksioznost,
depresija, oseaj depersonalizacije, poveano konzumiranje cigareta i sedativa.
Ovo je sve zabeleeno prilikom njihovih izjava na magnetnoj traci i prateoj
dokumentaciji.
U skoro svim sluajevima moberi su ene rukovodioci. Kod istih je prisutan
"fenomen fotelje", iste primenjuju autokratski nain rukovoenja, ne trpe
konkurenciju, rigidne su i nemaju empatije za svoje radnike. Plastian primer
dominantnih struktura linosti koji je u stvari odbrambeni mehanizam za svoje
line propuste.
Kazne u zapadnoevropskom zakonodavstvu se kreu izmeu godinu dana zatvora i
novane kazne od 15250 evra. Sem toga, u Nemakoj telefonske linije za pomo
rtvama mobinga belee do 2000 poziva dnevno, a otvorene su i klinike za
rehabilitaciju rtava. Istraivanja jo pokazuju da je preko polovine zaposlenih u
Evropi nezadovoljno odnosima na poslu.
Meunarodna istraivanja su potvrdila da se mobing najee dogaa u dravnoj
upravi 14%, a potom u kolstvu i zdravstvu 12%, dok je u naim uslovima taj
procenat znatno vei, mada se time niko sistematski ne bavi. Zato se moe
pretpostaviti da su razmere pojave zlostavljanja na poslu i ire nego to ih moe
obuhvatiti istraivanje, jer se rtve mobinga boje da svoj problem izloe javnosti.
Plaei se jo veeg nekanjenog zlostavljanja i osude okruenja to su se usudile
da loe govore o autoritetima.
Na pitanje moe li osoba koja je zlostavljana na radnom mestu da se poali
nekome 33,5% ispitanika je odgovorilo da uglavnom ne moe, a 50,8% zaposlenih
smatra da im kolege kontroliu duinu boravka na poslu. Postoje razni oblici
mobinga, a jedan od ljih je i dobijanje besmislenih zaduenja i radnih obaveza
ispod profesionalnog nivoa, to je na sadanjem poslu iskusilo 13,4% anketiranih,
odnosno na prethodnom 10,3%. Da su ismevani zbog govora, dranja, hoda ili
odevanja na trenutnom poslu priznalo je 11,2% anketiranih, a u veem procentu
(13%) su to bile ene, u odnosu na mukarce (9,2%). Interesantno je da je ak oko
23% anketiranih na sadanjem poslu doivelo situaciju da se razgovor naglo
prekinuo po njihovom ulasku u neku radnu prostoriju. Oblik mobinga na poslu
svakako je i to da pretpostavljeni nikada ne pohvali poslovni uspeh zaposlenog,
20,7%. A gotovo isti procenat oko 20% smatra da su rezultati njihovog rada
obezvreeni.

10. Posledice mobinga


Efekti na drutvo: U Australiji, prema jednom istraivanju iz 1991. godine su
izraunati trokovi za sluajeve mobinga i druge bolesti povezane sa stresom.
Trokovi australijskog drutva nastali na osnovu bolovanja usled maltretiranja na
radnom mestu su bili ogromni. Osnovni problem je bio u tome to je zaposlenima,
koji su dui vremenski period bili izloeni vrlo loem psiholokom okruenju na
poslu, uspostavljena dijagonza stresa. Zdravstvo je, koristei ovu proceduru, bilo
fokusirano na stanje bolesti, a ne na stanje zdravlja. I umesto da doktori prisile
menadment da ispitaju radno okruenje koje je proizvelo obolenje oni su to
pripisivali "rtvinoj nemogunosti da podnese pritisak poslovnog ivota". Rezultat
ovakve politike nije davao podstrek menadmentu da organizuje radne procedure
ili drutveno okruenje u njihovim kompanijama. Kako pokazuje vedska javna
statistika, jako zlostavljani radnici, takoe, pokazuju tedenciju ka odlasku u
prevremenu penziju. Cifre za 1991. godinu pokazuju da priblino 25% radne snage
sa vie od 55 godina je prevremeno penzionisano. Kancelarija socijalnog
osiguranja vedske je procenila da postoji veliki broj osoba koje su obolele usled
loeg psiholokog radnog okruenja, drugim reima, usled mobinga. Izmeu 20% i
40% od godinjeg broja prevremenih penzionisanja je prouzrokovano loim
psiholokim okruenjem. Otprilike svaki trei do peti penzioner iz ove starosne
grupe je bio izloen ekstenzivnom mobingu. injenica da je vedska vlada elela
da zatiti nacionalni budet od ovakvog velikog finansijskog optereenja nije
iznenaujua. U vreme 1993./1994. godine Odluka o strunoj rehabilitaciji je
stupila na snagu. Ovaj zakon je predviao da su poslodavci obavezni da Kancelariji
socijalnog osiguranja predstave plan strune rehabilitacije radnika, ako je isti bio
na bolovanju jedan mesec ili je bio na bolovanju deset puta u toku
dvanaestomesenog perioda. Svrha ovakvih mera je bila da se trokovi
rehabilitacije prebace na izvor, radno mesto ije je loe stanje radnog okruenja
izazvalo trokove.
Efekti na organizaciju: vedski ekonomista Johanson (Johanson) je u cilju da
izrauna trokove kompanije na osnovu dugih ili uestalih bolovanja razvio
specifikacijski popis. Pronaao je metod za izraunavanje razliitih vrsta trokova
komapnije. Takoe je uspio demonstrirati da je mnogo jeftinije za kompaniju da
ovakvim radnicima ponudi strunu rehabilitaciju, ak i najskuplju, i da
reorganizuje radno okruenje, nego da ih dugo vue po bolovanjima sve dok im na
kraju ne da otkaz. Progresivni konflikti kao to je ove vrste prouzrokuju negativan
razvoj, pogoravajui radno okruenje. Hipotetiki se mogu zamisliti posledice na
organizaciju u smislu veih trokova proizvodnje, brojnih smena zaposlenih,
nedostatku motivacije zaposlenih i sl.
Efekti na rtvu: Za rtvu, mobing je visoko destruktivan. Ovde se moe postaviti
pitanje zato rtva ne napusti organizaciju? Ali kako rtva postaje starija, njegova
ili njezina sposobnost da pronae novi posao opada. Ovome ide u prilog i injenica
da su oni koji su razvili PTSP (Post-traumatski stresni poremeaj) usled mobinga
retko mlai od 40 godina. Rizik da rtvina profesionalna pozicija stagnira ili se ak

pogora je vei. Izbacivanje sa posla se lako moe pretvoriti u situaciju u kojoj


rtva nije u stanju da pronae bilo kakav posao, to znai da je rtva u stvari
izbaena sa trita rada.

You might also like