Damir Vuak

Blentoven
Tekstovi i razmiljanja o Zenici

Autor: Damir Vuak

Naslov: Blentoven tekstovi i razmiljanja o Zenici
Zbirka tekstova objavljena na blogu Blentoven u periodu od 14. decembra 2008. godine do
juna 2013. godine
Fotografija sa naslovnice: Jazid Ahmetkadid

Spisak tekstova:
1. Ekoloki onesvijeten narod
2. Maloljetna delikvencija
3. Da li smo sigurni...?
4. Pozorite i mi Zeniani
5. Vrude za poludit'
6. Malo nas je, jako malo...
7. 30 im je godina tek (New primitives)
8. OV Zenica
9. Starim ili...?
10. Zeniki nadimci ili kako se ono zvae....?
11. Crveno i sve vie crni
12. In memoriam Senad estid
13. Kemija ili kako se kod nas rastopio elik
14. Ama ba sve za ljepotu...
15. Neo
16. Caffe Bordeaux
17. Ide Nova godina
18. Najpoznatiji zeniki bradonja
19. Svuda poi u kafid doi
20. Prednovogodinje ludilo u Zenici
21. Uhhhhhh ili postnovogodinje raspoloenje
22. ilet
23. Ulice u Zenici
24. KPD naa najpoznatija institucija
25. Edin Karamazov
26. GAD
27. Moj grad Zenica
28. Gdje je i ta radi zenika mladost?
29. Kina naa zaboravljena
30. Nekad i sad
31. Popljujmo domade
32. Hallo taxi
33. Predstava "Opta bolnica"
34. Kod "krte"
35. CD radio
36. Zanatski
37. Trni centar "Kamberovida polje"
38. Diskoteka "en"
39. Zeniani kojima se ponosimo
40. Grad dupljaka
41. Moemo li bolje?
42. Zdravstvo i banke
43. Rudari
44. Bikeri u Zenici
45. Policija
46. Tenis u Zenici
47. Koncerti ili zato nas muziari zaobilaze?
48. Zdravstvo u Zenici

49. Zdravstvo u Zenici - drugi dio

50. Starine u gradu
51. Sve iz inata
52. Sarajevo i Zenica
53. ta je nama Indija?
54. ZOI 84
55. Pravda za sve
56. Mediji u Zenici
57. Vjera i nacija
58. Dubioza kolektiv
59. Stara Zenica
60. Film Turneja
61. Kruh na nasuni...
62. Kocka ili najgori mogudi porok
63. JNA
64. Nikotin
65. Kabare
66. Kako starimo
67. Devapi Zenica
68. Tra - nacionalni sport broj 1
69. Harlem Gospel Choir u Zenici
70. tela
71. Grad seljacima
72. Utorak uveer u Kabareu
73. Seljakluk iz jo jednog ugla
74. Zlajina izloba
75. 8. mart
76. aneri
77. Tarik F.
78. Droga - karcinom naeg drutva
79. Veni, vidi, vici ili kviz Edoteka
80. Zeniki sport
81. Sudstvo
82. Nostalgija
83. Prosjaci
84. Dan grada Zenice
85. Ljepote demokratije
86. imburijada 2009
87. Stare zenike porodice
88. Proljede?
89. Crnjaci
90. Gdje stanovati
91. Vandalizam u Zenici
92. Utakmica (Belgija - BiH)
93. Dolazi nam Zdravko olid
94. Jubilej
95. BiH - Belgija 2:1
96. utnja je zlato ili...?
97. In memoriam Prof. Dr. Mustafa Omanovid
98. Naa posla ili zato mi pladamo tolike ovjere
99. Nai talenti
100. Uskrs u Zenici

101. Predstava COPY

102. Nura i Hazba
103. Spomenici u Zenici
104. Koncert ole u Zenici
105. Drug Stari
106. Klopa u Zenici
107. Domadi dooi
108. Zeniki konobari
109. Bowling i bilijar u Zenici
110. Titova ulica
111. Prvi maj u Zenici
112. Praznik rada
113. Slatko doe
114. Zenika naselja - Travnika ulica
115. Je li vam dobro ili biste bolje?
116. Sanjkati ili sankati?
117. Knjige koliko ih itamo u Zenici
118. 9. maj
119. Slatko iekivanje
120. Televizija
121. Penzioneri
122. 12. i 13. maj ta pamtimo u Zenici
123. Eurosong 2009
124. Lepa Brena i Bosanci
125. Da li smo homofobini?
126. Zenika naselja - Crkvice
127. Ljeto u Zenici
128. Letu tuke u Zenici
129. "Disco night" u Kuglani
130. 26. maj
131. Hara nad Zenianima
132. Sevdah na daskama
133. Istorija - povijest
134. Austro - Ugarska
135. Cafe Rosseto
136. Nezir iz Zenice
137. Juni - lipanj
138. Moja generacija
139. Derlingovi milioni
140. Zenica nodu
141. Vrude nam je u dravi
142. Zenica ljeti
143. Sportski ivot Zeniana
144. Film u Zenici
145. Jutarnja kafa
146. Navike jednog Zenianina
147. O jednoj zenikoj porodici
148. Korida kao glavna zabava?
149. Moj Ummete
150. E moj ummete...
151. Ramazan
152. Sasvim obian dan

153. Mladi Zeniani

154. Povratak
155. BiH Turska
156. Meuljudski odnosi
157. Jednom su posjekli lipu...
158. Roditelji i djeca
159. Epilog o lipi zvanoj javor
160. Bajram doe miriu avlije...
161. Inspekcije
162. Popije li se ta?
163. Koliko vrijedi jedan mladi ivot?
164. Ode jo jedan veliki arijski spomenik...
165. Jesenji post
166. Od svega po malo
167. Neki novi klinci
168. Koliko smo zdravi?
169. Grafiti
170. Festival Mess u Zenici
171. Mi na Balkanu ili Balkan u nama?
172. Zenica napokon ima kino
173. Zato ljudi slabo izlaze?
174. Bogatiji izbor ali manje love
175. Dani poslije utakmice BiH - Portugal
176. Profil novokomponovanih tajkuna
177. Poslovni prostori u Zenici
178. Staro a ipak novo
179. Jesmo li postali grad dibera?
180. Prelijep snjeni dan
181. Dan rudara
182. Nije zlato sve to sja
183. Kakva nam je bila 2009-a?
184. Doe i nova godina
185. Stara salon kamera
186. Zenika pijaca
187. Indijansko pleme u Zenici
188. Nod muzeja
189. Ruglo u centru grada
190. Zeniani
191. Imamo prelijepo kino, samo da nam je i publika takva
192. Topla preporuka za predstavu "Bizarno"
193. Rock veterani su pokazali svima da bez starca nema udarca
194. 20. mart - Dan Zenice
195. Vee za pamdenje uz Edu i Kaliopi
196. Sjedanje na 19. april
197. Jo jedna sramota naeg fudbala
198. Prvi internet klub u BiH
199. Zloin koji se ne zaboravlja - Bruno alid
200. elik ostade u ligi a ja ostadoh bez ivaca
201. Zeniki bazeni
202. Naa sportska (ne)kultura
203. Ljeto u Zenici
204. Jesen stie, Dunjo moja

205. Veliki sajam organske hrane u Zenici

206. Devap na nasuni
207. Modno onesvijeten narod
208. Mrzim mrnju
209. 2010 sumarum
210. Srce grada Zenice
211. Luda kuda
212. Jubilej vrijedan panje
213. Ko sve ivi u Zenici?
214. Josip Dujmovid ovjek koji je mene i mnoge Zeniane inficirao rockom
215. Tabakovid Haris (1968 2011)
216. Zenika arija polako umire
217. Dan mrtvih u Zenici
218. Treba li Zenici bolji imid ?
219. Hrana i lijekovi da li je prije bilo drugaije?
220. Ljudi prljavog lica i najideg obraza
221. Boid je a kao da nije
222. 2011 sumarum
223. Nema vie starih brica
224. 111 joj je godina tek
225. Reunioni
226. Princip obrnutih vrijednosti
227. Izgubljene generacije - koarkai
228. Izgubljene generacije - glumci
229. Izgubljene generacije - zagrebaka veza
230. Izgubljene generacije - ostatak ekipe iz Hrvatske

14 Decembar 2008

Ekoloki onesvijeten narod

Ovih dana je aktuelna tematika ekologije ak i meu onima kojima taj pojam ba i nije blizak. O
zagaenju se pria po kafidima, na pijaci pa i ispred zgrade kod internih tra konzumenata. Osjetan je
kiselkasti i na momente iritirajudi ukus valjda sumpora u zraku. Digle su se na noge udruge zelenih,
tamno zelenih i ne znam ko se sve ved nije digao ali niko da primijeti i neke druge probleme koji
takoe imaju veze sa ekologijom.
Nae rijeke koje su meu najljepim u Evropi sa svim onim kesama koje su se pohvatale na iblju i na
obalama izgledaju kao da ih je naslikao podobro pijan slikar naivac. Alba nas dere iz mjeseca u mjesec
ali izgleda da i pored njihovih preskupih usluga niko ne baca smede u kontejner nego im je lake kese
sa smedem baciti u najbliu rijeku. Ti isti sada sjede ispred zgrada i psuju Indijce i Mittal to nas truju
a uopde im nije stalo do naeg prirodnog blaga.
Jo gora mi je stvar ovo nenormalno plakatiranje i utrka ko de vie (i po meni) gluplje polijepiti
predizborne plakate. Ovo je urbicid najgore vrste i jedva ekam da ova predizborna utakmica
napokon zavri! Plakati se lijepe na mjestima na kojima nije predvieno lijepljenje ak ni umrlica a
vedi su ak i od onih kojima se reklamiraju koncerti ili cirkusi. alosno je primijetiti da po gradu jo
stoje plakati iz prole kampanje a zna se da su kod nas izbori svake etiri godine. Vidio sam neki dan
plakat jednog kandidata koji je postavljen prije etiri godine. Postavljeni su i njegovi novi na kojima je
isti stariji tako da moemo pratiti i njegovo fiziko (naalost ne i politiko) odrastanje.
Razmiljao sam o tome za koga du glasati i na kraju sam doao do rjeenja - glasat du za onog ko je
najmanje isprljao moj grad!

16 Decembar 2008

Maloljetna delikvencija
U Sarajevu se zna - brada Gashi I opasni likovi s nadimkom Delo...
U Beogradu su bili Arkan, Ljuba Zemunac, Legija...
U Zagrebu su bili Krojf, Klica i drugi...
U naem gradu nema nekih istaknutih imena koja figuriraju po crnim kronikama ali zato imamo
znatan broj ciganadi i onih malo vie bijelih maloljetnih delikvenata koji teroriziraju grad.
Svojim oima sam neki dan gledao kako mali ciganid koji svaki dan gluvari po ariji otima bicikl
nekog djeaida koji je izaao sa prijateljem da se provoza po gradu. Ja i jo par ljudi smo ga otjerali i
rijeili taj problem ali nakratko. To je klasino guranje praine pod tepih jer de se ponoviti za par dana
na mjestu gdje nede biti nekog ko je voljan pomodi.
Pitao sam neki dan policajca koji ordinira na terenu arije ta da radim u slinim situacijama jer mi je
i djevojka imala problema sa istom skupinom ciganida. On mi je rekao da ih (to se tie njega)

pobacam u Bosnu jer su ih on i njegove kolege privodili par puta i bili su odmah vradeni na ulicu jer ne
postoji odgovarajuda ustanova koja bi se brinula za djecu tog uzrasta.
Ponekad se pitam gdje smo to mi pogrijeili pa smo postali taoci malo tamnijih klinaca i njihovih
svjetlijih inaica u naem gradu i da li trebamo da doivimo sudbinu Denisa Mrnjavca pa da se
dignemo na noge i da od nadlenih traimo zatitu...

Da li smo sigurni...?
Mi Zeniani napokon moemo odahnuti. U medijima smo zastupljeni jednako kao i Sarajevo sa kojim
se uvijek takmiimo, a esto smo i zastupljeniji.
Pitate se u kojim medijima?
U ''crnoj hronici'' Dnevnog avaza! Ni to ne bi bilo neto zanimljivo i zahvalno za pisanje u mojim
kolumnama da svi mi ne znamo da je Sarajevo 3,5 a po nekim informacijama ak i etiri puta vede od
Zenice. To znai da imamo mnogo vie kriminala od svih gradova u dravi.
Ne proe ni dan a da na mojoj uobiajenoj ruti (Travnika - arija) ne sretnem policiju kako vri
uviaj neke sitne pljake ili obijanja neke od radnji. Maloljetnici se dokazuju estim tuama a
nerijetko rabe noeve i slina priruna sredstva. Policija uvijek, ali ba uvijek doe kada sve proe da
pregleda tetu i napravi zapisnik i jo nisam nikad uo da su djelovali preventivno da sprijee neki
nered.
Iziritiran ovakvim stanjem pitah jednom biveg naelnika MUP-a zato policija ne djeluje malo vie
zatitniki prema graanima a on mi je kao primjer naveo da itavu Titovu ulicu, od Carine do
arijske damije pokrivaju dva policajca.
Dva policajca na najfrekventniju ulicu je za nepovjerovati. Nije ni udo da nikada nisu tu kada se
dogodi neki incident.

Pozorite i mi Zeniani
Imamo najljepe pozorite u dravi.
Ma da, nisam nita novo napisao. Ali to mi i nije bila namjera.
Kao i svake godine u desetom mjesecu (izuzev prole godine) u BNP Zenica se odravaju predstave sa
Sarajevskog MESS-a. Ove godine smo imali ast da pratimo i aktivno uestvujemo u sveanom
otvaranju festivala kao i da na samom otvaranju propratimo izuzetnu predstavu. Naime, predstava
''Istina u prijevodu'' je osvojila ovogodinji grand prix u Edinburghu i nezvanino je proglaena
najboljom predstavom u tekudoj godini. Pun entuzijazma i neskrivenog ponosa sam otiao te subote

u na ''hram kulture'' i doivio

najbolnije mogude otrijenjenje.
Sala BNP-a je bila ispunjena nekih
70 procenata.
Zeniani imaju uvrijeeno
miljenje da smo zakinuti za sve
mogude vidove prezentacije
kulture i onda doe takav spektakl
a prazne plave sjedalice bodu u oi
svakog pravog potovatelja
Talijine umjetnosti. Ovog puta
nam nije krivo Sarajevo i Dino
Mustafid - krivi smo sami sebi i bit
de u redu kada to sami priznamo.
Sljedede subote se davala predstava sa ''naih prostora'', preciznije predstava sa glumcima iz Sarajeva
i Beograda. to je najbitnije igrala je Mirjana Karanovid. Pozorite je bilo prepuno, nisi mogao nadi niti
jednu praznu stolicu. Predstava je bila, blago reeno, slobodnijeg sadraja i kada je Mirjana ogolila
grudi to je ved bilo previe. Dobrih deset procenata publike je istog momenta napustilo salu.
Pitam se nakon svega imamo li mi jo uvijek pozorinu/kazalinu publiku ili smo mi koji volimo
pozorite istinski osueni da gledamo trivijalne komedije koje kao da su pisane za subotnje veeri u
Domu kulture nekih prigradskim naselja.
Ne gospodo, nije nam krivo Sarajevo ni Dino Mustafid...

Vrude za poludit'
U ove hladne zimske dane potpomognut "eidevim grijanjem malo je paradoksalno da se sjetim
grupe imenom Nemogude vrude. Ta grupa je sama po sebi bila paradoks.
Grupa u kojoj je gitarista kruh zaraivao kao elektriar u Staroj jami
Rudnika Zenica, bubnjar radio kao taksist, klavijaturist kao likvidator
plata na Rudniku je bila totalno atipina za tadanju rock scenu.
Jedini koji je donekle zalazio u stereotipe tadanjeg Yu-rock
establishmenta je bio Spaha, tekstopisac i autor svih melodija na oba
albuma koje je ta grupa iznjedrila, mada je i on bio jako daleko od
ustaljenih sex (u tragovima), drugs (neka, hvala) & rock&roll
(pomalo) kliea. On je uvijek bio fini deko sa frizuricom koja je vie
nalikovala studentu violine iz Praga, gdje de on sticajem nekih udnih
okolnosti i zavriti, nego nekom rock glazbeniku.

Nedavno sam sluajudi "Ismine tamburae" (efa i Nune iz "Starog sata") uhvatio sebe u nevjerici da
je prolo vie od dvadeset godina od izdavanja famoznog albuma sa pjesmama Pjeva Rusija, Sve su
klinke... i da ih u glas danas pjevaju ak i neki koji su godite tog albuma.
Kad malo bolje razmislim na omotu albuma je sladak mali djeak sa kovrdavom kosicom koji nema
vie od pet godina a danas ga viam, momak pred enidbu! Za neupudene taj djeak je sin Paneta
krbida, tadanjeg managera grupe.
Mnogi ne znaju ni to (a pjevali su je stotinama puta) da je pjesmu "Ta djevojka" Spaha posvetio Dinki
Delid, jedinoj Miss Yu iz naeg grada koja je ila sa Spahom i autorom ovog teksta u isti razred.
Jednako kako se i okupila u tiini tako se grupa i razila. A da bude jo udnije nijedan od lanova
benda nikad poslije nije nastavio bavljenje muzikom. Opet, izuzev Spahe koji je nastavio pisati pjesme
za neke renomirane muziare s ovih prostora. Prole godine je ak trebao dobiti Porina za najbolju
pjesmu (Oi boje srne - Crvena jabuka) ali je zbog diplomatskih razloga nije dobio (nije graanin
Hrvatske).
Ako ved nije graanin Hrvatske a Bosne znamo da jest, ne preostaje nam drugo nego da naeg
Prakog studenta violine natjeramo da nas podsjeti na stara vremena i napie jo koju pjesmu o nama
i naem gradu jer to mu najbolje ide...

17 Decembar 2008

Malo nas je, jako malo...

Danas sam iao pokupiti karte za koncert Omladinskog hora u pozoritu koji po ko zna koji put
organizuje Milenko Karovid. Naputajudi kancelariju vjeitog efa propagande Marinka Nikolida (ma
dajte, ni ne pomiljajte to), kroz glavu mi se vrzmala misao o tome ko bi se mogao ukazati na tom
koncertu. Naime, u ovom gradu postoji ekipa ljudi koje moja djevojka i ja zovemo kratko "Oni".
Pojavljuju se na svim kulturnim eventima (jako rijetkim za moj ukus) i kao i nas dvoje eljno iekuju
mali traak svjetla u ovoj naoj kulturnoj tmini.
Odemo na koncert Dubioza kolektiva - tamo su, otvaranje "Bunkera" - tamo su, predstave MESS-a opet su tamo. To bi bio jako lijep osjedaj da to nije aica ljudi koja je kap u moru za jedan "grad"
kakav je Zenica.
Da paradoks bude vedi na eventu koji je pokrenula grupa E-doze koja se bori protiv zagaenja grada
saznam da je glavni pokreta te znaajne akcije Zenianin koji ivi u Celju, na Tarik Mujaid. OK, svi
mi volimo Zenicu ali smo valjda toliko uspavani ovim to nam brada Indijci putaju u zrak da smo
zaboravili da dignemo glas protiv zagaenja. Tu veer, Tarik me pitao s nevjericom u oima da li je to
sve ili de se moda ukazati jo ljudi a ja arajudi pogledom po klubu 072 (gdje se ta manifestacija i
odravala) i vidjevi da su tu i "Oni" skrueno rekoh - sumnjam. Zar je mogude da nas je tako malo
ostalo?

Ne bi bilo fer da ne spomenem ko su "Oni": Elvis Dolid, Ado "Cipelid" sa enom, Aida Kaknjo, Emir i
Alma Kratina i jo par ljudi ija mi imena trenutno ne padaju na pamet a svakako su jako vani. Ti
divni ljudi mi daju snage da ne pomislim da su svi dobri Zeniani ved odavno negdje drugdje.
A injenica je da Zeniana ima svugdje, ak i u Zenici...

30 im je godina tek (New primitives)

Danas sluam na radiju da je proteklo punih trideset godina od izlaska pjesme "Penzioneri na more
idu zimi" koja se oficijelno rauna kao nastanak pokreta New primitives.
Bosna je dala stvarno mnogo pametnih stvari (nobelovca, oskarovca ....) ali taj pokret je nekako
uvijek bio na margini i imam osjedaj da su kultni status imali vie u ostalim zemljama bive nam
drave nego u Bosni gdje su i nastali.
Zabranjeno puenje, Elvis J.Kurtovich, i famozna Top lista nadrealista su ostavili neizostavni i
neizbrisiv trag na mojoj generaciji.
Top lista nadrealista je nastala kada je Boro Kontid, tadanji urednik Radio Sarajeva 2 ponudio skupini
momaka sa Koeva da popune prostor u emisiji znakovitog imena Primus (skradenica socrealistikog
naziva Prie i muzika subotom). Emisija je uskoro doivjela enormnu sluanost i sasvim je logian
slijed bio da taj dio Primusa dobije i TV inaicu. I dan danas se prepriavaju fore iz emisija koje su se
emitovale nekoliko sezona.
Kada sam se osamdesetih godina prolog stoljeda vozio tramvajem u Zagrebu doivio sam nemalo
iznenaenje kada sam ugledao dvije djevojke koje su zapanjeno gledale u mene i mog prijatelja dok
smo malo glasnije komentirali neku utakmicu i zapanjeno rekle: "Priaju kao iz Top liste nadrealista".
Zabranjeno puenje je doivjelo sudbinu bive nam drave i raspalo se na dva dijela, tzv. Zagrebako i
Beogradsko.
Zagrebako je osnovao Davor Suid alias Sejo Sexon dok je istonu varijantu nazvanu No smoking
orchestra osnovao frontmen i nekada zatitni znak grupe Nenad Jankovid alias Nele Karajlid.
Obje frakcije imaju stanovitih uspjeha ali ni priblino onu karizmu koju su imali kao originalni bend.
Sejo je moj osobni prijatelj jo iz najranijeg djetinjstva i super je lik ali Zenica blues zvui kao original
samo kad ga pjeva Nele Karajlid.
Ako pogledamo tih trideset godina iza nas i zamislimo ih kao ljudsko bide nije nerealno nadati se da je
vrijeme da jedan takav pokret dobije nasljednike, sa trideset je ba pravo vrijeme za potomke...

18 Decembar 2008

OV Zenica
Neki dan odem na blog Ade Donlida i tamo proitam spisak vijednika Opdinskog vijeda Zenice.
Ima tu Boga mi mnogo imena koja de troiti pare poreskih obveznika. OK, to je oduvijek bio problem
ali ima tu jedan drugi koji ja hodu da apostrofiram. Zadnjih dvadeset i pet godina ba svaki dan izlazim
u ariju (ujutro i uveer) i upoznao sam stvarno impozantan broj ljudi ali sa tog spiska ja sam znao
samo dvoje ljudi - doktoricu Pojskid i fudbalera abu (ne ti vijednika).
Pitanje je : "Gdje su arijski ljudi?"
Odgovor je kao i uvijek - u kafidima!
Tamo svi sjede, pretresaju lokalnu politiku i kukaju kako u opdinskim strukturama nema nikog iz
grada a kada se treba kandidovati - nede niko.
Jedini za kog znam da se kandidovao na prolim izborima je bio Armin estid i svaka mu ast.
Bez imalo dvojbi dobio je moj glas, a ak sam se trudio da kod svih mojih blinjih agitujem u njegovu
korist. Rezultati izbora su na moju alost bili oekivani - Huso je dobio izbore kao Castro birvaktile na
Kubi, a ele nije proao kao vijednik uprkos izuzetno dobro odraenoj, agresivnoj kampanji.
Moda je to i do stranke jer je Armin lan Liberalne stranke koja u zemlji kojoj ak i Djed mraz smeta
nema nikakve anse.
Moda i jest ali ipak moram redi: "Sorry ele, ali ja za koga god sam glasao - popuio je..."
Poetkom 90-ih sam glasao za Markovida - nita. Prvi poratni izbori glasao sam za Dr.Mustafu
Omanovida - opet nita. Nakon mnogo godina pauze izaem sa otvorenom sumnjom u svoj baksuzluk
glasat za eleta i ... jbg majstore!

19 Decembar 2008

Starim ili...?
Krenemo neku nod moja djevojka i ja negdje na pide. Obzirom da stalno izlazimo na isto mjesto (kod
ure u Avanti) odluili smo da neto promijenimo pa smo krenuli u fakultativni obilazak Zenikih
kafida. uli smo da ima par zanimljivih lokala u "Bananovid Centru". Nakon podueg hodanja i
obilaska svih ugostiteljskih objekata odluili smo da popijemo kafu u jedinom caffeu koji je imao bar
malo poznatih faca - OM caffeu. Vjerojatno se nekom u tom centru i svia ali meni je tlaka gledat
ljude kako samo hodaju i tipino za ovu recesijsku besparicu - bleje u izloge.
Nakon popijene kafe slijedio je mnogo tei dio - odluka gdje idi na onaj alkoholni dio veeri? Poeli
smo pretresati sve mogude opcije. Za "Gaudeamus" i "Romantic" smo prestari, za Ten (bivi en)
nemamo dovoljno dobro auto, "Raffaello" nam je previe pozerski. Za Jazz club nismo ponijeli

rudarsku lampu a tamo je mrano ko u jami Raspotoje, "Bordo" nam je premalen a i nekako previe
ljetni caffe, svi lokali u Staroj ariji su bili prekrieni i prije razmatranja jer smo u tom dijelu grada
non-stop. U novootvorenoj pivnici Libertas se jo nismo odomadili tako da su nam ostale dvije
solucije: Gatto ili kod ure u Avanti. Obzirom da nismo imali informacija kako je sada u Gattu
sistemom eliminacije odluismo da (za promjenu) idemo u Avanti.
Ne mogu se oteti utisku da je prije bilo mnogo vie mjesta za izadi i da se sad obrnuto proporcionalno
rastu grada smanjuje broj normalnih mjesta za provesti one oputajude trenutke koji su nam svima u
ovim tekim vremenima i te kako potrebna.
Ne znam da li je to ili sam samo naglo ostario...?

20 Decembar 2008

Zeniki nadimci ili kako se ono zvae....?

Nadimci su stvarno udna stvar.
Ovih dana svi mogudi mediji bombarduju javnost o (samo)ubistvu Ismeta Bajramovida Dele. Upali TV
da gleda dnevnik i skonta da je vanije od poplava koje su uhakale pola Bosne i od recesije koja
razvaljuje planetu to to se Delo ubio. Naravno sve je to popradeno mnotvom fotografija i video
materijala. Gledam i neto kontam da mi je znati zato su ga zvali Delo kada i svaka domadica u BiH
zna da je imao kosu do pola lea.To bi bilo otprilike kao da mene zovu Damir Vuak - Dugaki.
Ti nadimci vjerojatno u mladosti imaju neko znaenje ali kada ljudi zau u godine haman da slue
samo da zbune ljude. OK mi je kada nekog Senada zovu Seno ili neku Dubravku - Buba jer to ima
nekog smisla, ali nadimci koje susredemo znaju biti bez ikakvog smisla.
Pola grada zna Sandokana ali od te mase ljudi pet posto zna da se on zove Dragan. Mnogo ljudi je
popilo kafu kod Maketa ali jako malo njih zna da se on zove Miroslav. Imamo mi tako i Kekeca, arafa
i jo stotine drugih nadimaka koje su ljudi prihvatili i bilo je mnogo zbunjenih faca kada bi neko
sluajno upotrijebio pravo ime spomenutih.
U zemlji u kojoj je klaenje omiljena vrsta zabave znam ljude koji bi pola svog imetka uloili na to da
se gazda pizzerije Amicci zove Omer. Ne znam istorijat dobijanja tog nadimka ali sasvim pouzdano
znam da se ovjek zove Edin Fiek.
Prolo ljeto sasvim ozbiljna jedna moja dugogodinja prijateljica pitala me kako se ja prezivam. Ni po
jada da me nije pitala: "Vuak, kako se ti ono preziva?" Vjerojatno je mislila da mi je to nadimak,
neto kao "skradenica od ovjek"....

21 Decembar 2008

Crveno i sve vie crni

Danima gledam prijatelje sa Facebook liste kako se ulanjuju u fan club elik Zenica. Svaki put mi ruka
poleti da i ja kliknem i prikljuim se upisanoj gomili ali neto mi ne da. Sam Bog mi je svjedok da volim
elik, ak se smijem zakleti da ga volim vie nego mnogi koji se ved uveliko svoje ime postavili na
spisak Zenikog "premierligaa".
Jedan sam od rijetkih koji rabe internet a da se sjedaju stadiona u Blatui, otvaranja Bilinog polja i
utakmice protiv Crvene zvezde, ak me je pokojni otac vodio i na prvu nodnu utakmicu, famoznu
tekmu protiv Fiorentine koja je ostala zapisana zlatnim slovima u elikovoj istoriji. Godinama smo
moj tata i ja ili na sve elikove domade utakmice jer je on uvijek kupovao (moda ak i dobijao)
abonomanske karte za zapadnu tribinu. Pratili smo sve uspone i padove crveno-crnih, ispadanja u nii
rang takmienja i pobjede protiv imena poput Crvene zvezde, Partizana, Dinama i inih koja
predstavaljaju imena ak i u Evropskim okvirima.
Raspadom "one" drave, sasvim logino i "one" lige bilo je realno oekivati da de elik u BiH okvirima
igrati znaajnu ulogu. Izuzev jedne titule koju je osvojio nita se drugo posebno nije dogodilo (moda
jedino onaj bljesak protiv Genta kada zamalo nismo proli tri kola Intertoto kupa). Bolno je gledati da
nam bodove odnose timovi iz gradova koje ja koji sam cijeli ivot imao pet iz geografije na karti ne
znam ni priblino locirati.
Poznato je da igrai koje stvore ime ni jednu sezonu nakon toga ne prezime u Zenici. esta metafora
koju rabe nai vajni sportski komentatori je da su ti igrai "ptice selice". Da ironija bude veda elik je
imao igrae koji bi mogli popuniti jedan pristojan ornitoloki leksikon (ornitologija nauka o pticama,
op.a). Imao je elik Goluba i Golubicu (Mirza), dva Vrabca (Damir i Dinko Vrabac), Zebu (Mario),
Kukavicu (Jasmin), Gavrana (Mato i Boris), a kau da je nekada davno igrao i neki koji se prezivao Kos.
Kada bolje razmislim toliko znam o eliku a znam i da ga volim, odoh i ja kliknuti uz nadu da de se
neto promijeniti (bar neki ljudi) i da de me elik ponovo obradovati nekim dobrim igrama i
rezultatima pa da i ja mogu svog sina voditi na neke dobre tekme...

22 Decembar 2008

In memoriam Senad estid

Kada sam zapoeo sa pisanjem ovog posta obedao sam svojoj djevojci i sebi da nedu pisati o
stereotipnim temama i da nikako nedu zalaziti u patetiku. Kako zaobidi patetiku a napisati posljednji
pozdrav prijatelju? I to ne obinom prijatelju nego prijatelju kojeg poznaje dvadeset i pet godina i s
kojim si popio cisternu kafa.
Od onog dana kada sam poeo dolaziti u ariju prolo je vie od etvrt stoljeda. Meu prvim ljudima
koje sam upoznao bio je i Senad estid. ovjek sa istananim smislom za humor koji je o samoj ariji
znao sve. Kako i ne bi kada je prve korake napravio na kaldrmi ispred "estida kude" (kude u kojoj je
danas caffe Porto). U meni, znatieljnom po prirodi, je pronaao fantastian medij koji je upijao sve

njegove prie o samom duhu arije i njenim tabijatima. Na

poetku je imao urarsku radnju koju je na nagovor brojnih
prijatelja pretvorio u caffe "Sunani sat". Poslije toga je neko
kratko vrijeme radio kao zlatar-juvelir da bi pred kraj prolog
stoljeda otvorio caffe "Porto" koji je iznajmio dugogodinjem
prijatelju Akifu Vejzovidu. Tek ove godine je ponovo preuzeo
"Porto" ali sudbina mu nije dopustila da ga dugo vodi.
Kao i svi mi koji smo bili u ratu u Zenici i on je pladao hipoteku na
nagomilani stres koji se taloio u nama, a kada je sve prolo ostale
su rupe koje su popunile razne bolesti. Cijeli ivot je proveo na
relaciji Lona (gdje je stanovao) i stara arija. Sudbina je htjela da
taj isti ivot izgubi ba na pola puta - ispred robne kude
Beograanke. Mogao bih ja pisati o Senadu jo mnogo toga ali
nedu da zaem u patetiku stoga:
POIVAJ U MIRU MAJSTORE...

23 Decembar 2008

Kemija ili kako se kod nas rastopio elik

Kao i u mnogim stvarima na grad je dokazao ponovo da je to grad paradoksa. Jedan od najtrofejnijih
klubova i uopte sportskih kolektiva u gradu i regiji Koarkaki klub elik je istupio iz Prve savezne
lige.
Zato paradoks? Cijeli svoj ivot sluam kako bi ovaj klub mogao mnogo vie da ima bolje uvjete za
trening i takmienja. Ok, pomislih mora da su u pravu jer dvorana na Bilmidu je sve samo ne uslovna
i injenica je da je previe klubova koristi pa se teko mogu termini za treninge poklopiti. Za par
mjeseci se treba otvoriti prelijepa dvorana za koju svi govore da de biti najbolja u dravi ali - ko de da
igra u njoj? Blago reeno je sramota da takav rasadnik talenata kakav je Zenica nema prvoligaa. Nije
naodmet prisjetiti se Emira Mutapida, Zorana Savida, Devada Alihodida, Teomana Alibegovida,
Kenana Bajramovida koji su svoje uspjene karijere zapoeli upravo u Zenici. Nije se teko ni sjetiti
sezone 1991/92 kada je elik igrao u prvoj ligi Jugoslavije, po mnogim poznavaocima lige koja je bila
najjaa na svijetu iza NBA i koja je vjerojatno jaa od sadanje Eurolige. Tada smo na djelu gledali
Kukoa, Rau, Paspalja i orevida na parketu Bilmida. Koga demo da gledamo u prelijepoj Areni
kada bude napravljena?
Gradski oci i brojni sponzori se naprosto utrkuju ko de da da vedu donaciju za rupu bez dna zvanu
N.K.elik a koarka pa i mnogi drugi sportovi su nepravedno gurnuti na marginu i trajno zaboravljeni.
Konstantno kukamo da su nam djeca ostavljena da budu na ulici a gasimo klubove koji su djecu uili
mnogo korisnijim stvarima od gluvarenja i beskonanog igranja video igrica. Vjerujem u par
entuzijasta na elu sa Daferom Dautbegovidem da nede dozvoliti da se koarka trajno marginalizira i
da de djeca modi na djelu gledati neke nove basket zvijezde.

Ba neto kontam da nau optinu predloim za Nobelovu nagradu za hemiju. Oni su bez nauno
dokazanog kemijskog procesa uspjeli totalno rastopiti elik...

24 Decembar 2008

Ama ba sve za ljepotu...

Jutros se probudim uz hladne radijatore i spominjanje ue i ire Indijske obitelji i zaputim se ka gradu.
Ni vani nije bilo ba pretjerano toplo, onaj blesimetar na "jugobanci" je pokazivao +01 stepen. Pored
mene uredno utrpanog u duge gade (sorry oboavateljkama ali godine, prostata...) proe djevojka
zamamnog izgleda i proporcija. Nije mi ba to privuklo panju nego njen stil oblaenja. Imao sam
osjedaj da joj nedostaje par odjevnih artikala. Imala je neku laganu jaknicu dobrano iznad kukova,
traperice sputenih bokova (sam sebi zvuim kao "fashion guru", ne daj mi Boe) i izmeu samo svoju
autentinu kou neke neprirodno plavkaste boje. Smio bih se kladiti da kad bi ona otila na rentgen
niko ne bi mogao pronadi njezine jajnike. Bili bi sakriveni negdje iza bubrega ili na nekom toplijem i
odjedom prekrivenom mjestu.
Zapitam se da li postoji neto to dananje djevojice ne bi uradile da skrenu panju na sebe. Ne
mogu da se ne sjetim sebe u njihovim godinama. U moje doba su samo uiteljice imale sise. Svaka
djevojka kojoj bi grudi i narasle skrivala ih je iza irokih dukseva ili jo irih dempera. Sjedam se jako
dobro da si saznanje o veliini i kvalitetu grudi mogao doznati tek kada se dovoljno zblii s djevojkom
da ju moe skinuti, a do toga se jako teko dolazilo. Danas djevojice napune "solidnu trojku" i prije
nego im mlijeni zubi ispadnu i odmah ih krenu eksponirati bez imalo srama. Ima tu i raznih pomagala
poput onih push up grudnjaka koje znaju doarati nerealnu sliku o veliini (jedan moj prijatelj je
namjeravao tuiti djevojku zbog lanog predstavljanja) ali uglavnom ove dananje su mnogo
naprednije od djevojaka iz starijih generacija. Neki spominju genetski modificiranu hranu kao uzrok
tih "devijacija" a neki idu ak dotle da spominju radijaciju i ernobil.
Ja ne razmiljam o tome, razmiljam da li su dananje cure stvarno zgodnije od onih nekada ili moda
mi nismo znali ovako dobro gledati...

25 Decembar 2008

Neo
Mnogi od mene oekuju da piem o naelniku optine ili nekim politiarima. Moram ih razoarati jer
mi ne pada na pamet da troim tipkovnicu na ljude koji su danas tu a sutra ko zna gdje. Ja du da
piem o ljudima koji su pravi "trade mark ovog grada.
Prvi koji mi je pao na pamet je Neo.
Neo Pejid je onaj suhonjavi ovjek koga ja (a i drugi) viam svaki dan i mislim da je veda
vjerovatnoda da "konjska esma" nije na svom mjestu nego da Neo nije u ophodnji arijom. Iako
ima pedeset i tri godine on je ved 28 godina u penziji. itavu penziju podie njegova sestra sa kojom

ivi a kojom ona plada reije za stan. Dok je jo ilet radio Neo je bio poznat po tome to je hladno
mogao popiti dvadeset kafa (koje su naravno pladali drugi). Neki dan sam ga pitao koliko popije kafa
sada a on mi je tunog pogleda rekao: "Jebi ga Vuak, teka su vremena, jedva deset..."
On popije deset kafa i popui tri pakla
cigareta, hoda po cijeli dan kao navijen i
onda popije dva "akinetona" da bi mogao
zaspati. Te tablete jedan moj dugogodinji
prijatelj, inae vrsni poznavalac
farmaceutskih proizvoda zove "Denazaextasy" jer ih je on jednom odluio probati.
Popio je samo jednu etvrtinu tablete i
prespavao cijeli vikend.
Neo, za razliku od Eke sa ofucanim "daj mi
ta", nije nikad bio napadan. Imao je
savreno izraen instinkt da prepozna ko
ima a ko nema lovu i sasvim selektivno je
birao "rtve". Koliko te arijske "ikone" imaju prolaz osjeti se tek kad doe arijska dijaspora od
koje Neo redovito dobija kintu.
Zadnjih godinu dana, gotovo svako jutro sretnem Neu i on mi svojim krezubim osmijehom uputi
jedno glasno: "e si bolan, Vuak" i sasvim hladno proe pored mene...
Rekoh Vam, ovjek ima savreno izraen instinkt da prepozna ko ima a ko nema lovu...

26 Decembar 2008

Caffe Bordeaux
Bio je 26. april 1986. godine. Dan kao i svaki drugi da nas sa
dnevnika tadanje drave nisu bombardovali vijestima o tragediji
u Chernobylu u Ukrajini, tadanjoj republici u SSSR-u. OK, tragedija
koja se dogodila prije dvadeset i dvije godine jest bila strana i
posljedice radijacije se osjedaju i danas ali - da li je to vijest koja
treba da se nae na mom blogu? Ne. Ironija je da se tog dana
otvorio caffe Bordeaux na Mokunicama koji de sve normalne
Zeniane ozraiti jednim predobrim urbanim "tihom".
Generacije i generacije mladih (a Boga mi i sredovjenih Zeniana) je tu pronalazilo oazu gradske
zabave u najezdi "klubova" koji su nas pumpali nadolazedim a sada ved dobrano postojedim terorom
turbo folka. U tom lokalu se naime od otvaranja nikad, ama ba nikad nisu putali narodnjaci, pa ak
ni zabavnjaci i lagani pop pjesmuljci.
Da ovo sad ita neko ko nema veze sa Zenicom u glavi bi vjerojatno imao viziju u kojoj je Bordeaux
neki lokal na par nivoa od nekih 250 kvadrata sa sjajem i glamourom koji posjeduju lokali na zapadu.

Paradoks je da taj lokal ima tek nekih desetak upotrebljivih kvadrata unutranjosti i jednu prelijepu
batu koja je oduvijek puna ljeti. Moja jedina zamjerka je jedan WC koji je uvijek, al ba uvijek zauzet.
Danas su lokali u kojima nemate primjedbi na uslugu prava rijetkost, za Bordeaux to ne vai. Armina
Pojskida - Poju u ovom gradu mnogi ne vole zbog njegovog navodno "nadmenog" stava ali pouzdano
znam da je izuzetno fer prema svojim radnicima i da s njima ima jako dobro izgraen odnos. Sve to se
odrazi na njihov rad i onda na kraju su i gosti zadovoljni. Poznavajudi nae ljude ne bi me udilo da
istog tog Poju mnogi smatraju nadmenim zbog injenice da u ponod uz prve zvuke Satrijanijevije
gitare vie niko od 6 milijardi ljudi na planeti ne moe dobiti pide. Ne znam da li je to nadmeno ali
svakako znam da je takva principijelnost svojevrstan raritet. I mnogi ovaj lokal i vole ba zbog toga.
Nedavno se nakon deset godina provedenih vani u grad se vratio jedan moj prijatelj koji je kao i ja bio
kvalitetno navuen na izlaske u Bordeaux i poelio je da prije nego ode kudi baci samo jedan pogled iz
auta na svoj omiljeni lokal. Pogledao je kroz prozor i poblijedio. Na moje pitanje da li je sve u redu
rekao mi je da je vidio neto apsolutno nevjerojatno. Naime, prije deset godina kada je odlazio iz
Zenice, na istom mjestu se pozdravio sa Vesnom S. i iletom koji su stajali u izlogu kafida. Danas ih je
vidio na istom mjestu, ama ba sve isto samo to je ile skroz osijedio a Vesna S. poela nositi
naoale.
To to su u tom caffeu uvijek isti i 90 posto urbani ljudi je jedini a Boga mi i jako vrijedan razlog da se
moji izlasci u Zenici svode na neto to nalikuje polufinalu kupa UEFA-e Porto - Bordeaux...

27 Decembar 2008

Ide Nova godina

Ovih dana, kao i mnoge godine prije, aktualizirano je pitanje koje me desetljedima tjera u oaj: "Gdje
de za Novu godinu?". Kao nekog to zanima. To je jedno od onih retorikih pitanja koje ljudi postave
pitanje a u biti ih ne interesuje odgovor. Doek ko doek, prodi de. Ujutro de svi mahmurati i traiti
otvorenu kafanu da probaju mamurluk izbiti kafom a za ruak neizbjena sarma. Danas ujem za
jedan mladi par koji planira glamurozno (itaj, poskupo) proslaviti novu godinu a svoje dijete de
ostaviti u nekakav "dragstor" vrtid-igraonicu da sa nekim nepoznatim tetama ue u 2009-u.
Takav odnos prema roenom djetetu ne mogu nikako da shvatim. Nebriga i bombardovanje djece
violentnim sadrajima na TV-u i kompjuterima nepogreivo produktuju neke nove ubojice Denisa
Mrnjavca ili onog sto kau da je na Mokunicama ubio roenu majku. Neki dan sam, sasvim sluajno,
naletio na neke crtane filmove na Cartoon networku i frapirao sam se koliko nasilja ima tamo.
"Sutjeska" i "Neretva" su "pepeljuga" za one Japanske filmove koji se putaju u popodnevnom
terminu. Jedan moj prijatelj se neki dan hvalio kako njegov petogodinji sin sam pokrene neke ratne
igre na raunaru i bude miran dva sata ubijajudi neke virtualne "vabe". Tom ocu je samo bitno da je
njegovo dijete mirno a to se u njegov mali mozak slijeva ogromno nasilje izgleda da je manje vano.
Ne mogu da se ne sjetim naeg djetinjstva i bezbrinih igara po livadama, sanjkanja po okolnim
brdima i prelijepe crtane filmove koji su mogli izazvati samo smijeh a ne strah. Dananja djeca su od
malih nogu nauena na bol, patnju i smrt od ega su nas nae majke pametno sklanjale. Takav razvoj

djece onda rezultira violentnim ponaanjem u nekim tinejderskim godinama pa su i crne hronike
dnevnih listova pune maloljetnog kriminala i nasilja.

28 Decembar 2008

Najpoznatiji zeniki bradonja

Sredinom sedamdesetih godina prologa stoljeda u na grad je tiho (mislim da je to jedina tiha stvar
koju je uinio u ivotu) doao jedan golobradi profesor muzike iz Nikida. Namjerno sam stavio
floskulu "golobradi" jer ga rijetki, pa ak ni njegov sin ne pamte bez brade.
Pogodili ste, Milenko Karovid, maestro, alfa i omega Omladinskog hora Zenica.
Nedugo nakon dolaska oenio je prelijepu djevojku iz jedne od eminentih Zenikih obitelji, Kamijah
Arnaut i odluio je da ostane zauvijek u naem gradu. Paradoksalno kako se i inae u Zenici odvijaju
stvari, taj mi je bradonja sinod podario davno zamrli osjedaj da sam ponosan to sam Zenianin.
Omladinski hor je sinod izveo Potpuri (ta god to znailo) sastavljen iz dva dijela - svjetske i
balkanske muzike. Hor je bio potpomognut izvrsnim muziarima iz Sarajeva i sa par gostujudih solista
(koji su takoe svi iz Zenice). Eh da, bio je tu i plesni studio "Shadows" koji su ponekad smetali na
sceni ali su uglavnom ambijentalno popunjavali binu.
Maestro se namjerno odluio za obinom smrtniku nepoznate arije iz poznatih opera. Tako je Mirza
Hrustanovid pjevao arije iz "Trubadura" koje nismo navikli sluati. Mora se priznati da je odreena
vrsta hrabrosti bila odluka da se obradi i Hrvatska rock opera "Gubec beg". Taj dio koncerta mi i jest
bio najprijatnije iznenaenje. Ved odavno sam svjestan kvaliteta mladoga Ivana Jelida koji je
maestralno otpjevao, odglumio i otplesao "Figara", ali Emina Karovid koja je izvela "Janino ludilo" je
"pomela" scenu. Moram priznati da mi je proizvela jedan davno zaboravljeni osjedaj - najeio sam se
od ugode gledajudi njenu izvedbu. Svi mi znamo da Emina pjeva fantastino ali ono njeno
odglumljeno ludilo je najbolja gluma na naim pozorinim daskama od rata naovamo. Vidio sam
tokom veeri mnoge glumce Zenikog BNP-a u publici i nadam se da su vidjeli isto ono to i ja fantastinu glumu djevojke koja nije po vokaciji glumac.
Za kraj je Milenko ostavio pjesmu iz mjuzikla "Jalta, Jalta" koja je svojom euforinom melodijom
(fantastian aranman, majstore) podigla dupke punu salu pozorita na noge. Sve u svemu Milenka
moete voljeti ili mrziti ali njegov rad morate potovati...
Samo naprijed Maestro!

29 Decembar 2008

Svuda poi u kafid doi

Kako poeti priu o Zenikim kafidima nego kronolokim redom, onako kako su nastajali.
Prvi kafid koji ak ni ja ne pamtim nego znam o njemu iz pria malo starijih je bio "Rubaija", smjeten
tamo negdje na poetku Masarykove ulice gdje je sad Centrotrans. Pod pojmom kafid mislim na
objekat koji je nudio espreso kafu i putao muziku koju sluaju mladi.
Nakon njega je nastao "Libertas" (bio je tamo gdje je sad caffe Ultra), i to je kafid koji i ja pamtim.
Sa nekih petnaestak godina skupio sam hrabrost i otiao tamo iz puke znatielje. Uem kao veliki i
naruim pivo. Konobar me pogleda, otvori pivu i podigne je na nekakvu gredu koja se protezala
sredinom lokala i ree mi: "Izvoli!". Greda je bila toliko visoka da je ni sad ne bih mogao dohvatiti
tako da sam ostao bez pive ispraden posprdnim pogledima. To je bila gesta koja je govorila mnogo
vie od rijei. Ne moram ni redi da nakon toga nisam tamo ni pokuao udi. Godinu dana kasnije
"Libertas " je do temelja izgorio iz ne znam kojeg razloga (da ne pomislite da nisam mogao prealiti
ono pivo).
Nakon izgorjelog "Libertasa" pojavili su se "Trojka" i "Feniks" u Lameli i famozni "ilet" o kom sada
nedu pisati jer on zavrjeuje zaseban post. Dva lokala u Lameli su otvoreni otprilike u isto vrijeme i
izmeu njih je vladao rivalitet kakav se nije pojavio sve do dana dananjeg. Da bih vam zorno
objasnio kako su ti lokali radili redi du vam da su konobari kupili prazne boce ispred IGK (danas MDD)
kole, parka kod stadiona a ponekad ak i do Poliklinike.
Nakon toga otvorena je pizzeria "Stela", za koju mnogi koji su dolazili tamo i ne znaju da se tako zvala
nego su je svi zvali samo "picerija". Bio je to mali lokal preko puta pote u koji je tekom mukom
moglo stati dvadesetak ljudi ali je zato vani, to u bati lokala to na cesti znalo biti par stotina ljudi.
Konobarskom zanatu tu su se nauile mnoge dananje gazde kafida. Picerija je takoe opjevana u
onoj pjesmi Na uglu stojim sam kraj picerije, to te nema... grupe Nemogude vrude.
Nakon "picerije" otvoreni su na Mokunicama "Boss" i "Bordeaux" i caffe "Lincner" na Jaliji. U najezdi
otvaranja lokala otvoren je i "Alibaba", prvi Zeniki night-club. Zavravam nabrajanje negdje oko
1986.g. jer od tada poinje ekspanzija otvaranja kafida koju ak ni ja nisam mogao upratiti. Kada bih
imao vie vremena napisao bih ja hronolgiju svih caffea ali to bi trajalo...
Pisao sam samo o lokalima kojih se ovi mlai ne sjedaju a bili su jedan veoma prepoznatljiv segment
urbanizacije grada. Kada bi mi se nekim udom vratilo bar deset posto love koju sam stukao po tim
kafidima koje sam opisao (izuzev prva dva) sada vi ovo ne bi itali jer bih i ja imao jedan kafid i ne bi
imao vremena za pisanje ovog bloga.
Ali znate ta - nije mi ao.

30 Decembar 2008

Prednovogodinje ludilo u Zenici

Sutra je 31. decembar, dan kada se isprada stara a
doekuje Nova godina.
U svim radnjama je guva, narod kupuje i kupuje, a
niko i ne konta kako de preivjeti januar. Za januar
obino kau da ima 60 dana a ovaj pojaan recesijom
bi mogao biti duplo dui. Titova ulica nam je
pretvorena u jedan ogromni jeftini cirkus sa sve
atrama i Djeda Mrazom sa kojim se moe slikati za
samo 3 KM. Uz to ide i jedan pravi pravcati magarac.
Na sve strane je dreka i galama, svi prodaju neto a neko im je valjda davno slagao da de prodati vie
ako su glasniji. Na svaki metar uje: "Ajmo ene, gada, tramplica" i sl.
Plakati su posebna stvar. Kada itam imena ovih nekih novih pjevaa pomislim da me neko vratio u
vrijeme Top liste nadrealista. Hari "Honda" Jaganjac, Keba-Ze, Fikret ut i jo neki de "zabavljati"
goste pojedinih objekata. U tim lokalima konobari moraju nositi "pancirke" jer kad se napiju
konzumenti te vrste muzike onda se i pitolji poteu.
Ispod njihovih plakata stoji plakat Zenikih rock veterana, grupe "Taxi band" koji organizuju doek u
Rudarskom hotelu. To je prvi put da "mehka kita" raja ima gdje sluati svoje omiljene muziare i
hitove koje je praina odavno prekrila. Do sad su pjevali uglavnom na nekim "Viagra" partijima pod
krinkom "Djeca Perviza".
Za one mazohiste koji se vole igrati sopstvenim ivotom tu je i "proslava" na otvorenom ispred
Beogradske (dananje Bosanke). Taj trg se u ponod pretvori u Bejrut i sva sila pirotehnike se ispaljuje
neselektivno i u svim mogudim smjerovima. Uglavnom tu Novu godinu doekuju ona djeca koja svoju
bezidejnost i frustracije pokuavaju utopiti u najjeftinijim "dvoguzim" pivama.
Ja du kao i prole godine otidi u Avanti sa svojom djevojkom da tu nod (koju inae prezirem)
provedem u drutvu ljudi sa kojima se druim i onih preostalih 364 dana. Doek u tim malim
objektima ima svoju dra jer je atmosfera mirna i skoro familijarna.
Lako je meni za doek, ali kada pomislim na prvi januar muka mi je. Probudi se ujutro, upali TV
(uslovna reakcija), a tamo oni hudnici skau sa neke od etiri skakaonice. Poslije njih napirlitane
Belije se vrte u krug na muziku babe i sina to se prezivaju kao onaj to je napravio Leviske. I tako
godinama... Pomislim nekad da se to moe promijeniti samo u sluaju nekog velikog sranja, tipa
tredeg svjetskog rata.
Iznerviran nematovitim TV programom izaem vani oajniki traedi kafid koji ima sadistu za gazdu
koji je natjerao konobare da otvore lokal bez obzira do kad su derneili. Kada ga napokon pronaem i
popijem kafu, suosjedajudi sa konobaricom koja jo ima sjajni make-up od proslave nerijetko poelim
da prespavam bar do drugog januara.
Sretno vam bilo!

02 Januar 2009

Uhhhhhh ili postnovogodinje raspoloenje

Znao sam. Desilo se upravo ono to sam i napisao da de se desiti.
Iz godine u godinu sve tee podnosim mamurluk. Glava mi se raspada. Valjda je to zbog dimenzija, ali
ja kad dobijem glavobolju to je kao kad guverner Californije (Arnold Schwarzenegger) ima upalu
miida. Postoji li na ovom svijetu ijedan racionalan lijek protiv mamurluka? Imam osjedaj da de ljudi
prije izmisliti lijek za AIDS nego da de neko nadi nain da se jutro poslije cuganja osjedam normalno.
Na svu sredu nisam imao bliskih susreta sa keramikom, ali i to je bilo jako blizu.
Probao sam ja razne naine za povratak u ivot (rasol,
kisele supe i tarhane) ali i dan danas mi je muka kad se
sjetim kako me je preveslao stari zajebant uro kada
me nagovorio da nakon cjeloveernjeg pijanstva
popijem au punu agde od baklave. Sedam dana sam se
borio za ivot kako mi je loe bilo. Povradao sam kao ona
fontana ispred gradske kafane. Nakon sedam dana,
blijed k'o zdrav Kinez sam ga pitao ta mu je to trebalo a
on mi je lakonski odgovorio: Ja budale, e' to popit'?.
Klasini zeniki zajeb...
Sam doek Nove godine je bio jako lijepo organiziran kao
i godinama prije u Avantiju. Ekipa je bila dobro
raspoloena i rasplesana. Sve je bilo propradeno sa
izuzetnom koliinom logistike (hrana i pide), ak po mom
skromnom miljenju klope je bilo i previe. H. je plesala
cijelu nod a ja sam se igrao tankera u nekoj od svjetskih
luka - bio sam svezan nekim nevidljivim sidrom za
stolicu. Faze sjedenja sam prekidao samo kod estih odlazaka u toalet i pri estitanju nove godine.
Valjda starim, ali fakat me vie nijedna pjesma ne moe natjerati da zapleem.
Jutro (itaj dan) poslije praden groznim mamurlukom sam izaao na snijegom zavejane ceste i vidio
da Zenica moe biti jako lijepa u ovom zimskom ugoaju. ak je i zrak bio znatno idi nego inae. Na
moje veliko iznenaenje dosta kafida u gradu je radilo pa sam ak mogao birati gdje da popijem prvu
kafu u ovoj godini i da zalijem aspirin C koji sam ponio za razbijanje mamurluka. uo sam da je grad
bio jako miran i da su hitna i policija (koja je bila posebno pripremljena za ovaj doek) imale jako
mirnu nod za razliku od prethodnih vjerskih praznika.
Na drugi dan doeka uputio sam se kudi jer nisam spreman nastaviti tamo gdje sam stao nod prije.
Znate ta, ne bih ja ni pio toliko, ali ne mogu valjda trijezan doekati 2009-u! Pa toliko su me svi
isprepadali njome...

03 Januar 2009

ilet
U jednom od prethodnih postova sam obedao da du zasebno pisati o caffe iletu. Dvadesetak
metara od konjske (Stare) esme u jednom od
prostora koji pripadaju IVZ-u (Islamskoj
vjerskoj zajednici) poetkom osamdesetih
godina je otvoren kafid koji je prodavao samo
kafe i sokove. Otvorio ga je Mehmed Tuzlak i
nazvao ga ilet. Kao i u mnogim sluajevima
prije, a bogami i kasnije paradoksalno je da je
neko ko se preziva Tuzlak uspio napraviti neto
sto de biti zatitni znak Zenike arije.
Nije trebalo mnogo vremena pa da se
posjedenost tog malenog kafida proiri do
zapanjujudih razmjera. U Zenici je bilo lokala u
kojima su se okupljala omladina i lokala u koje
su izlazili stariji. U ilet su ili ba svi. Ako je
vjerovati konobarima koji su tada radili pravili
su i po hiljadu i po e kafa dnevno. Dobro se
sjedam da je do devet ujutro tamo znalo biti i
do dvadeset tksista tako da si uvijek mogao
nazvati ilet ako ti je trebao taxi.
Konobari su bili posebna pria. Njih kao da je Meho kupovao na kilo. Izuzevi legendu ileta Meu,
svi konobari su jedva mogli dogurati do vrede brana. Nijedan ne bi mogao sam pokrenuti lift. Kau a
ih je Meho uzimao da bi utedio na ljekarskom jer je bilo dovoljno njegove mravce staviti blizu stakla
pa ako je sunano vrijeme rentgen ti i nije trebao - mogao si vidjeti kroz njih.
Sam gazda je pria za sebe. On se jako rijetko pojavljivao u radnji. Nakupljene pazare su mu donosili
taksisti kojima je Mea davao pune kese para da ih odnesu na egzotine destinacije gdje se on sa
svojom ekipom provodio. Bila su to neka druga vremena gdje su gazde vjerovale svojim konobarima,
a i bilo je toliko para da su svi bili zadovoljni.
Dobro se sjedam jednog ljeta i pitanja jedne Beograanke da joj objasnim fenomen tog "kluba ilet".
Ona je ula od prijatelja da se tu skupi i po par stotina ljudi u jednoj veeri. Ja sam je pitao da li je bila
u Beogradskom Klubu 41 koji je tih godina bio megapopularan u Jugi. Naravno, odgovorila je. E
vidi,rekoh, ilet je velik kao WC u tom lokalu. To je bila istina, u ilet je moglo stati deset ljudi i
imao je izmjerenih 6 kvadrata.
Oni koji nisu bili tamo ne mogu da shvate taj fenomen. A ako de to kome biti utjeha, i ja da nisam bio
prisutan tim zvjezdanim danima ileta ne bih mogao povjerovati u to.

04 Januar 2009

Ulice u Zenici
Ved dugo vremena razmiljam o imenima naih ulica, trgova i kola. Interesuje me ko je bio toliko
dokon da je morao skoro sve okrenuti tumbe i imena ulica promijeniti u neka za koje niko nije uo.
Nedaleko od moje ulice (koja je takoer promijenila ime iz Matije Gupca u Travnika) ima jedan mali
sokak koji se nekada zvao ulica Branislava Nuida. Danas se zove Fra Ljube Hrgida. Ljudi koji stanuju u
toj ulici su ili u optinu da se raspitaju ko je taj Fra po ijem su imenu dobili ulicu. Niko im nije znao
redi ali su im dali ime nekog Jalimama koji je bio zaduen za taj umni rad zvani preimenovanje ulica.
On je kriv to su se pojavili neki erbini sokaci, Koevske i Kamberovida ikme i ine umotvorine
kojima ja ne nalazim svrhu. Posebno ne kada su u pitanju kole. Kome je smetao pokojni Ivan Goran
Kovaid pa se najgradskija od svih kola u Zenici sada zove Musa Dazim Datid. Ne kaem, i Musa je
(rahmet mu dui) bio pjesnik dostojan imena neke kole ili ulice ali ponavljam da ne vidim svrhu
ukidanja onog famoznog IGK.
Moja kola se nekada zvala O Sestre Dietrich a danas se zove Miroslav Krlea. Volio bih pitati koji
je grijeh tih sestara, silovanih i streljanih u Jasenovcu da im je nova lokalna vlast odluila ukinuti bistu
i pravo da se kola zove njihovim imenom. Ne mogu ni zamisliti zbunjene face jadne djece koja su se
upisali u Sestre Dietrich a zavrili u Miroslav Krlea koli mada se nisu micali iz jedne zgrade. Kako su
njima objasnili da ono staro ime nije vie prikladno.
Posebno me nervira inertnost naih ljudi kada je u pitanju opda informiranost o liku ije ime nosi
neka ulica. Kada bi pitao masu ljudi za ulicu A. A. Borida svi bi znali da je to ulica u kojoj se prodaje
famozni dobitni bingo i ne bi me iznenadilo da ljudi pomisle da je taj nekada cijenjeni lijenik u
nekoj vezi sa Lutrijom BiH. Po priama njegova kder je famozna Selma koja je imala teke kofere i
nikad nije otputovala iz pjesme Bijelog dugmeta.
Ko je bio Juraj Neidhart po kojem se zove jedna ulica u naem gradu? Minoran je procenat ljudi koji
zna da je to bio jedan od najboljih arhitekata na Balkanu i da se po njegovim radovima dre
predavanja na prestinim arhitektonskim fakultetima u svijetu. Bio je uenik po mnogima najvedeg
arhitekte, renomiranog Le Corbusiera (nadam se da sam tano napisao njegovo ime) i ostavio nam je
u amanet zgrade Socijalnog, Hotela Metalurg i kina Zenica (nekadanje kino 29.novembar).
Volio bih da nekad proitam ko su bili neki ljudi po kojima se danas ulice zovu da ne bih dospio u
nezgodnu situaciju ako doekam svoje dijete koje bi me moglo pitati :Ko je bio taj i taj iko?
Trenutno sam bez posla i nisam u situaciji da biram ali znam da nikad ne bih bio taksista ili potar u
situaciji u kojoj se imena ulica mijenjaju svaki as.

05 Januar 2009

KPD naa najpoznatija institucija

Prije neki dan u Dunglu , radnju moje djevojke (doe mi lovu za reklamu, H.) ula je teta traedi
suvenir koji simbolizira na grad. Ponudili smo joj makete i reljefne slike Konjske esme i
Hadimazida kude. Nju to ba i nije dirnulo jer misli da nekom van Zenice to nede znaiti ama ba
nita. Nakon dueg mozganja smo skontali da je jedini znak prepoznatljivosti naeg grada KPD
(Kazneno popravni dom) Zenica.
Smjetena u samom centru grada ta austrougraska graevina je decenijama primala razne likove koji
su bili u sukobu sa zakonom. Nakon drugog svjetskog rata tamo su bili smjeteni oni koji nisu bili
istomiljenici sa tadanjim reimom, a kasnije su abonenti postali kriminalci, ubojice i oni koji su
zagrizli u privredni kriminal. Tako je na grad bar nakratko ugostio razne face o kojima smo mogli
itati u novinama. Leali su tu eelj, obojica Dela iz Sarajeva, leao je ak i onaj koji je Hakiji presudio
akijom, opjevan u pjesmi Zenica blues Zabranjenog puenja.
Mene su kao malog (a sad sam kao veliki) pokojni roditelji vodili u restoran KPD-a gdje su tada pekli
najbolje devapide u gradu. Na svu sredu to je bio moj jedini posjet toj ustanovi jer moje naelo
uvijek na ivici - nikad u marici je urodilo plodom. Mada se nikad ne zna jer kako stvari stoje na ovim
prostorima se ne moe kandidovati za predsjednika ako nema zatvorenikog iskustva.
Jako mi smeta poloaj te ustanove jer mislim da se zatvor tog tipa treba nalaziti negdje podalje od
grada. Redovito mi se probudi osjedaj nelagode kada prolazim kraj zidina, a da se ironija ponovo
umijea u moj ivot - mlai brat mi se oenio i kupio stan sa pogledom na KPD.
Ako se pomisli na prve postulate ekonomije u kojim se spominje iskoritavanje prirodnih dobara (u
Gradacu ljiva, u Hercegovini vinova loza i sl.) tada se Zeniani trebaju estoko zamisliti zato je ba
kod nas napravljena kaznionica.
A nakon svega ne mogu da se ne sjetim jedne cinine dosjetke mog prijatelja koji me pitao zato je u
Zenici napravljen KP dom. Na moje ne znam on je odgovorio: Zato da Zeniani ne bi ili daleko od
kude.
Ko zna? Moda je to i istina.

06 Januar 2009

Edin Karamazov
Ovo je pria o jednom planetarno popularnom Zenianinu. Planetarno da ali paradoksalno - u Zenici
ne.
Neuredno razbacane kose, u nekom kariranom kaputu i sa roza rukavicama na rukama iz jednog
internet kluba izlazi mi poznata faca. Znamo se vie od trideset godina, ak iz osnovne kole. Ni dan
danas mi nije jasno kako je on iao u Sestre Dietrich kolu kad je stanovao u tadanjoj Lace Zahirovida

ulici (kunem se da ne znam kako se zove sada ta ulica), direktno preko ceste od arijske damije.
Dodue tad se zvao Edin Dananovid a sada je svjetski
popularan kao Edin Karamazov.
Gitaru je poeo svirati jako rano i to je najudnije bio je
samouk. To ga nije smetalo da ved sa sedamnaest godina
osvoji etiri prva mjesta na gitaristikim takmienjima. Bio
je proglaen najboljim nepanskim sviraem flamenka.
Nestalnog karaktera i duha vagabunda mijenjao je muzike
stilove i prebivalita. Svirao je u Berlinskoj filharmoniji,
Bekom konzervatoriju, Parikoj Olimpiji ali i na Stradunu,
u holovima podzemnih eljeznica i po raznim svjetskim
trgovima. Prije desetak godina akcent je stavio na lutnju,
jedan od najstarijih ianih instrumenata i upisao je studij u
klasi Hopkinsona Smitha, jednog od najvedih autoriteta za taj instrument.
Prije dvije godine snimio je album "Songs from the Labyrinth" sa jednom od najvedih zvijezda
dananjice - Stingom sa kojim de 11-og februara u Zagrebu odrati koncert.
Tih i samozatajan doe u svoj rodni grad i proede se njime a da niko ne zna ko je zapravo on. Prije
dvije godine sjedili smo u jednom arijskom caffeu i stol pored nas je sjedio je neki momak sa
smijenom frizurom. Nakon par minuta prole su dvije djevojke i jedna je drugoj u transu govorila:
Vidi, vidi eki Turkovid. Sam Bog mi je svjedok da nisam znao ko je taj frajer da bih nakon
provjeravanja imena i djela gore pomenutog doznao da ima ak tri ploe snimljene. Da, njega
prepoznaju a Edu ne.
Zapitam se ponekad, kuda ide ovaj svijet...?

08 Januar 2009

GAD
Svi koji me malo bolje poznaju znaju da ja nikad ovako javno za nekog ne bih rekao da je GAD. Ipak,
ovaj moj dragi prijatelj se upravo tako predstavlja.
Gusak Ante Dragutin - uzevi prva slova njegovog i oevog imena i prezimena, dobijate famozno GAD.
To definitivno nije njegova karakterna osobina. Daba sam ja sav ovaj uvod pisao kada ga svi u gradu
znaju pod nadimkom Gule.
Sredinom pedesetih godina prologa stoljeda u Zenicu je iz Posavine (nisam siguran ali mislim iz
Dervente) sa roditeljima doselio mladi Gule. Ovo mladi nemojte shvatati doslovno jer niko ne zna
koliko on zapravo ima godina. U ali sam znao redi da je njegov rodni list izgorio kada se zapalila
Vavilonska kula kao i da je Gospa u prvoj posjeti Meugorju vidiocima (da, upravo se tako nazivaju
oni koji su je vidjeli) uputila samo jedno pitanje: Gdje je Gule da mu kaem da ove godine slavimo
dvije hiljade godina mature?

Vjerojatno samo on zna kako je sauvao tijelo i duh tako da sad

izgleda identino kao onda kada sam ga prvi put vidio a to je
bilo prije 28 godina. OK, malo se smeurao i ima kou za dva
broja vedu od lica ali i dalje izgleda isto.
Gule je svjetski putnik kakvog Zenica nije dala a sumnjam da de
ga uskoro i dati. ivio je u svim svjetskim metropolama i ostavio
je traga u njima. U Londonu ima sedamnaestogodinju kder, u
Heidelbergu ima sina od 36 godina. Ko zna gdje jo ima
potomaka obzirom na burni ivot koji je vodio. Devedesetih
godina se vratio u Zenicu i ostao u njoj do dana dananjeg uz
ljetne izlete na Hvar i u Dubrovnik. Tamo ima razgranatu mreu
prodaje ekskluzivne biuterije. U praskozorje ratnih sukoba u
Zenici zapitah ga zato se ba sad vratio a on mi je sa
nezobilaznim osmijehom na licu rekao: Jebo ovjeka koji nije
rat proivio.
U ratu je kupovao i prodavao knjige i stripove i doao na ideju da otvori prvu stripoteku znakovitog
naslova TNT. To mjesto je bilo oaza kulture i urbanog ivota za sve nas koji smo se muvali po gradu
tih blesavih godina. Nerijetko smo zore doekivali u tom takorniku jer se nismo smjeli kretati u
vrijeme policijskog sata.
Tu sam upoznao jednu vitalnu staricu, pokoj joj dui, i nisam bio uopte iznenaen kad mi se
predstavila. Ja sam Eva, rekla je. A ja sam mislio da se mama ovako starog Guleta jedino tako moe
i zvati.
Jednostavan i pristupaan sklopio je i mnoga poznanstva na Hvaru i nisam se iznenadio kada sam uo
gradonaelnika Hvara kako ga svojataju kao fetivog (domadeg) Hvaranina. Tamo se drui sa
kremom Hrvatske (Stefan Lupino mu je partner u poslu) a ovdje je samo tihi simpatini ikica koji
maltretira konobare sa specijalnom toplom okoladom. Generacije i generacije je matori ispratio a
mnoge je i na pravi put okrenuo.
Na kraju mu samo mogu poeljeti: DOBAR VJETAR U LEA ALI NAM SE OPET VRATI!

09 Januar 2009

Moj grad Zenica

Htio sam danas napisati jedan skroz pozitivan post i to o gradu kojeg smatram svojim i u kojem ivim.
Znam da uopte nije teko nabrojati milion mana ovog grada i znam da svako od nas ima bar 1000
stvari koje mu smetaju.
Vie se mrznemo nego to nam je toplo jer Grijanje i Mittal vre svakojake eksperimente nad
nama. Heroj je svako ko pokua udahnuti punim pludima". Raspadaju nam se kole (a vjerovatno i
obdanita) u koje idu djeca. Pancir de nam uskoro (zajedno sa gas maskom) postati obavezan dio
garderobe. Drogu moe kupiti na svakom doku (skoro su je poeli prodavati na tezgama na pijaci).

Pijaca, hamelj i krkanluk su nam u obiljeja glavne ulice u centru grada. Puno je nezaposlenih a ne
postoji ni Omladinski dom u kome bi mladi ovog grada mogli kvalitetno provoditi vrijeme. Sport nam
polako zamire i odumire. Glavne zvijezde grada su uglavnom oni to voze skupa auta, parkiraju gdje
hode, policija im ne nae oruje u racijama i esti su posjetioci Sudova u kojima rijetko kad budu
osueni.
Svi to znamo, je li tako? Ja sam htio napisati jedan pozitivan post o Zenici, neto kao da sam sebi
odgovorim na pitanja ta je to dobro u ovom gradu i zbog ega je bolje biti ovdje nego negdje
drugo. Nakon te samom sebi zadane teme sam pomislio kako bih umjesto toga radije negdje iskopao
nekih 10 metara kanala.
injenica jeste da ovaj grad ima svoje ljepote. Imamo prelijepo Kamberovida polje, pluda ovog grada
koje ima malo koje mjesto u BiH (a i ire). Grad je takve veliine da uvijek moete svugdje stidi pjeke
za nekih maksimalno 30 minuta. Imamo najljepe pozorite, pardon zgradu pozorita. Sad imamo i
dobar Shopping centar a i dva dobra hotela. Stadion nam je malo ohrndan ali s obzirom koliko
gledalaca dolazi i ta gleda dovoljno je i to. Imamo Smetove, prelijepo mjesto. Ko ima volju moe
sebi priutiti finu etnju do gore, ko nema volju a ima auto isto tako.
Imamo svata neto za poetak. I to dobar poetak. Da li je sve to dovoljno za jedan normalan ivot
dostojan ovjeka? Sve ede razmiljam o tome da li Zeniani ostaju u Zenici zato to im je tu dobro ili
zato to nemaju gdje otidi? Iskreno, kad na vagu stavimo prednosti i mane ovog grada nekako sam
sve vie ubijeen u to da je u pitanju ovo drugo. Sve vie mi se ini da smo svi mi - Zeniani neka vrsta
taoca u vlastitom gradu. Tu smo jer nemamo neku pametniju i bolju alternativu. Ili moda nemamo
petlju da probamo nadi za sebe neto bolje.
Kako ree jedna meni draga osoba na pitanje kad de roditi dijete da li je poteno prema tom istom
djetetu roditi ga ovdje i osuditi ga" na ivot u gradu u kojem de primiti stotine injekcija zbog
bronhitisa, moda astme ili ne daj Boe neeg goreg. Ona misli da je to sebino. A ja se sve vie bojim
da je moda u pravu. I pitam se da li de se nekad neto promijeniti? Da li de nekad neko iskoristiti ove
prednosti koje imamo i pokuati ukinuti mane. Pa da ne moram 10 dana razbijati glavu o tome kako
da napiem pozitivan post o svom gradu. U kojem nisam roen ali sam ved toliko dugo tu da se mogu
smatrati Zenianinom. Pravim i originalnim.
A isto tako ne mislim da pripadnost nekom gradu stie roenjem jer Zenianinom se postaje.

10 Januar 2009

Gdje je i ta radi zenika mladost?

Kada bi neko sa strane krenuo u obilazak kulturnih zbivanja (koja su velika rijetkost) u naem gradu
zapitao bi se da li je ovo grad staraca? Bilo da je rije o pozorinim premijerama, koncertima ozbiljne
muzike ili otvaranju izlobi primijetit dete zanemariv broj mladih ljudi na tim eventima.
Prole godine je u gradskoj biblioteci bila knjievna veer koja je bila izuzetno slabo posjedena to i
nije vijest za na grad. Problem je bio taj to sam ja bio meu najmlaim a ved sam uveliko zagazio u

godine u kojima su problemi sa prostatom uobiajeni. Nije mogude da u ovom gradu nema nikog
mlaeg da ga zanima knjievnost.
Prije par mjeseci je bila i jako dobro organizirana kampanja protiv zagaenja zraka koju je pokrenuo
Zeniki Slovenac Tarik Mujaid. ak ni tamo nije bilo vie od 15 posto mladih iako je mjesto u kom
se odravala ta manifestacija bilo primjerenije mladim nego nama u srednjim godinama.
Jedan od izuzetaka koji moram naglasiti je moja draga poznanica koja ide u Gimnaziju. Ona je ta koja
je pokrenula protestni zbor zbog hladnih radijatora i koji je okupio zavidan broj srednjokolaca. Mladi
su oduvijek bili ti koji su pokretali revolucije to u naem gradu ba i nije sluaj. Ista ta mlada dama je
na Facebooku oformila grupu koja se bori za renoviranje zgrade Prve gimnazije koja je zaista u
oajnom stanju. Sramota je da mladi dute i gledaju kako se renoviraju prigradske kole i kako niu
vjerski objekti (nemam nita protiv izgradnje tih objekata ako nije na utrb renoviranja kola) i kako
se grade skoro magistralne ceste za zaseoke iz kojih se regrutuju novokomponovani optinski
funkcioneri.
Ne mogu da se ne sjetim moje generacije ili prijeratnih generacija opdenito koje su posjedivale sve
kulturne manifestacije. Ovdje mlade moe uglavnom vidjeti kako posjeduju objekte iz kojih trete
turbo folk hitovi i koji su postali totalno cijepljeni protiv svega urbanog.
Eh da, bio bih totalni idiot kada ne bih spomenuo dvojicu izuzetnih mladih ljudi koji su u svom filmu i
koji mi ne doputaju da padnem u totalno beznae kada je mladost u pitanju. To su dva mlada
fotografa, Dado Ruvid i Mirza Subaid. Mirza je nedavno imao svoju prvu samostalnu izlobu a Dado
je vie puta objavljivan na Reutersovim stranicama koje se bave fotografijom. Njihova ljubav prema
fotografiji i entuzijazam uveliko nadilaze ove umale Zenike okvire.
Svim mladim ljudima u Zenici bih poruio: Probudite se, ivota ima i van zadimljenih kafida!

11 Januar 2009

Kina naa zaboravljena

Prije nekih godinu dana iz Sarajeva mi se javio reiser Enver Puka i rekao mi da de organizirati
premijeru filma Ritam ivota u Zenici. Moram se pohvaliti i redi da u tom filmu igram i ja jednu malu
ulogu. Super, pomislih u sebi sav ponosan to de me moji sugraani modi vidjeti. Ponos je splasnuo
nakon par sekundi kada sam shvatio da mi nemamo kino dvoranu. Zamislite, ovoliki grad da nema
kino dvoranu. Grad o kojem su snimljena dva filma (Uzavreli grad i Papirna) i grad koji je iznjedrio
nekoliko znaajnih glumaca nema niti jednu kino dvoranu.
Ne mogu da se ne sjetim svog perioda adolescencije i naih kina u koje je bilo milina idi. To je bio
poseban doivljaj. Kina Central, Metalurg, 1. maj i ono glavno kino 29. novembar su nam
pruala nesludena zadovoljstva i upoznavanje sa svim temeljima sedme umjetnosti. Ogromni redovi,
nekad ak i po tridesetak metara kada se davao neki od etiri filma Bruce Lee-ja su neto to je jako
teko objasniti ovoj dananjoj generaciji koja jako malo zna o kinu a vjerujem da ih postoji veliki broj
koji nikada nisu ni bili u toj ustanovi.

Ne mogu zaboraviti ni one famozne filmove sa jeftinom erotskom tematikom koji su takoe bila jako
posjedeni i koji su generacijama mlade uili baznim pojmovima seksualnosti. Bio je tu itav serijal
njemakih Istinitih pria i danskih erotskih komedija koji su u imenu sadravali mjesto radnje krevet
(Mazurka u krevetu, Rektor u Krevetu i sl.). To postepeno otkrivanje seksualnog mi je mnogo drae i
mislim da je bezbolnije od ovog dananjeg vremena kada se na internetu moe pronadi milijarda
filmida sa ginekolokim pogledom na ene i isto toliko filmova sa bolesno perverznim sadrajem.
U kinima su jako posjedeni bili i filmovi indijske produkcije koji su listom bili patetinog i izrazito
tunog sadraja. Jedan moj prijatelj je zaradio bruku love prodajudi papirnate maramice tokom
prikazivanja istih. Kad malo bolje razmislim i danas ima malo slinosti sa tim vremenima, i danas nas
Indijci tjeraju da plaemo.
U dananje vrijeme ostalo nam je da se molimo Bogu da Nea - Tropik skupi dovoljno love i da nam
to prije dovri onaj Skadar na Bojani koji je poeo graditi prije ne znam koliko godina na mjestu
starog kina 29 .novembar.
Do tada de nam ostati samo sjedanja na mrane i zadimljene sale i ono famozno: Zaime, eno je pui
u kinu...!
Za one koji ne ive u Zenici (i za one koji su normalniji od mene i ne gledaju smrtovnice) da kaem da
je Zaim, legendarni mravi iko iz kina 29. novembar umro prije nekih deset mjeseci. Rahmet mu
dui.

12 Januar 2009

Nekad i sad
Skoro da bih se smio kladiti da svi koji su stariji od 25 godina (dakle svi oni koji su ivjeli bar dio svog
ivota i u bivoj dravi) skoro svakodnevno prave poreenja sa ivotom prije i poslije rata.
Da li je bilo bolje ili gore je pitanje na koje moemo uti razliite odgovore. Ako kaete da je prije bilo
bolje vrlo esto vas optue da ste jugonostalgiari. Ako se izjasnite da vam je bolje sada onda ste
esto neka vrsta ratnog profitera. Vlasnici ovakva dva razliita miljenja se znaju trpati i u jo neke
grupacije poput nacionalisti, lijevi, desni, doljaci, starosjedioci, graani, seljaci. Ima tu jo mnogo
podjela ali ne bih sad o tome. Nije mi cilj da provociram pripadnike bilo kojeg od ova dva miljenja.
Da je prije bilo sigurnije sloide se vedina. Mogao si spavati na cesti i nita ti se ne bi desilo - kau svi.
Nedemo sad ulaziti u potrebu bilo koga da spava na cesti i provjerava ove tvrdnje. Tadanja Milicija je
svoj posao radila esto i previe revnosno pa se nerijetko deavalo da batine dobiju i oni koji su imali
samo malo duu kosu. Nije bilo preporuljivo izdvajati se iz mase na bilo koji nain.
Prije su i mangupi bili drugaiji. Najede su to bili momci koji su imali dobre ocjene u koli (da ne
kaem treberi), momci koji su se bavili sportom. Mangupi su bili zbog toga to su imali takav stav i
niko ih nije smio poprijeko pogledati.
Da, bilo je puno drugaije. Ilo se na more svake godine. injenica, ilo se na Jadransko more a ne u
kojekakve Tunise i Egipte, ali je svako ko je htio bar jednom godinje svoju pozadinu kvasio u teget

plavom Jadranu. I taj godinji odmor niste morali otpladivati do idudeg godinjeg nego ste ga
finansirali od regresa, za koji pouzdano znam da vedina zaposlenih danas i ne zna ta je.
Ne znam koliko je uputno da ja koji vie i nisam toliko mlad povlaim paralele izmeu ivota mladih
nekad i sad. Ne mogu se oteti dojmu da su se mladi znali mnogo bolje zabavljati nekad iako je bilo
mnogo manje sadraja. Danas mladi imaju mnogo vie kafida i eventa ali opet pribjegavaju
sintetikim stimulansima kojih je dodue bilo i u moje vrijeme ali ne u ovolikoj mjeri. Prije je takoe
bilo ljudi sklonih svakojakim opijatima ali niti jedan od njih nije bio incidentan i agresivan. Danas svaki
ima svoj kriminalni dosje obiman kao sabrana dijela Ive Andrida.
Prije su djevojke bile zainteresirane za momke koji su bili dobri studenti i uz to dobro izgledali. Danas
moe izgledati kao vanbrani Apolonov sin ako nisi sin nekog od lokalnih tajkuna i nema jeep
veliine omanjeg autobusa kod njih nema niti teoretske anse.
Mnogima nije lako prihvatiti promjene koje su se desile. injenica je da niko od nas nije bio za rat i da
na stvari koje su se promijenile i nismo mogli uticati. Nostalgiju ne osjedaju samo ljudi koji su otili.
Osjedamo je i svi mi koji smo ostali, ali to je u stvari al za prolim vremenima. Za vremenom u kojem
smo bili prije svega sigurniji, i fiziki i ekonomski, ali i vremenom u kojem smo bili mlai.
A odgovor na pitanje s poetka je li bilo bolje prije ili je bolje sad neka svako da sam za sebe.

13 Januar 2009

Popljujmo domade
Zadnjih par godina svi mediji nas bombarduju reklamama i jumbo plakatima u kojima se apelira na
savjesnu BiH populaciju da kupuje domade proizvode. Milion puta sam se zatekao u dilemi u
samoposluzi da li da i ja tome dam svoj skromni doprinos a onda sam uvidio da je to nae domade
esto skuplje i nekvalitetnije od uvoznog.
To mi nije bila namjera pisati danas jer sam mislio na druge stvari kada sam napisao poeo ovako
bombastinim naslovom.
U naem gradu postoji blesav obiaj da kritikujemo i najede popljujemo neto ili ede nekog ko je
iz Zenice. Jako dobro se sjedam kada je davne 1983. za Miss bive nam drave bila izabrana Dinka
Delid. Nali su joj milion falinki - od fizikog izgleda do onih najbizarnijih koji su dodirivale njeno
porijeklo i obitelj. Nema veze to je ona legitimno izabrana te godine, za Zeniane je tada bilo mnogo
ljepih i spominjale su se razne tele pa ak i po partijskom kljuu da je pobijedila.
Slina stvar, ak i sa degutantnijim komentarima dogodila se kada je naa Alisa iid pobijedila i ak
dva dana bila Miss BiH. Pojavile su se nekakve gole fotke i gospoda organizatori su joj ekspresno
oduzeli titulu. Po gradu su se brzinom munje poele redati prie kako je ona ovakva ili onakva, da
postoji i porno film i sline nebuloze. Nikom nije palo na pamet da stane u odbranu te inae jako fine
djevojke. OK, moda je uradila glupost ali se vjerojatno i sad kaje za to. Ko smo mi da joj sudimo i
oteavamo situaciju? Najgore u svemu je to to prie o njoj priaju ljudi koji je ne poznaju. To je samo
jedan od ritualnih narodnih obiaja kod ispijanja kafe - TRA.

Posebna pria su nogometni treneri koje u Zenici najede smjenjuje arija. Kada tek dou nalijepi
im se etiketa mesije, a nakon samo par loih rezultata dobijaju pedalu. Proitao sam neki dan
podatak da su Hajduk i Dinamo za vrijeme koje je Sir Alex Ferguson trener Manchester Uniteda
promijenili 73 odnosno 69 trenera. Mislim da su oni mala maca za elik jer su kod nas znali
promijeniti i pet trenera po sezoni. Ne raunam tu Kemu Hafizovida kojeg zovu svake godine kada
niko to nede da se prihvati te dunosti. Njemu vjerojatno ponude smanjenje kirija za lokal koji jo
uvijek dri pod stadionom pa on mora prihvatiti.
Isto to podcjenjivanje vrijedi i za Zenike fudbalere koji moraju dvostruko vie trenirati da bi se
dokazali poto naa neobjektivna publika njih ede uzima na zub kada eliku loe ide. Uvijek postoji
ono: Ma gdje de on igrati, znam ga ja kad se rodio? Umjesto da mu to daje bar neku vedu
toleranciju uzima mu se kao mana.
Ima jo masa sluajeva u kojima su se to tako podsmjehivali ak i neki kulturnjacima, glumcima i
znanstvenim radnicima koji su bili priznati svugdje izuzev u svom gradu.
Pomislim ponekad - da se Picasso nekim udom rodio u Zenici za njega bi, kada bi proao arijom
govorili : Vidi matere ti onog molera!

14 Januar 2009

Hallo taxi
Kad sam danas birao o emu du pisati djevojka me skoro napala: Kako ne zna o emu de pisati a
danas u podne je protest zenikih taksista?! Zar oni nisu zasluili da ih podri barem postom o
njima?"
I sloio sam se, jesu. Taksisti danas u podne imaju protest kojim (koliko sam shvatio) izraavaju svoje
nezadovoljstvo zbog stanja u kojem se nalazi njihova djelatnost. Ujedno tako pruaju podrku
tuzlanskim taksistima. Loe stanje Taxi slube u Zenici je najvie rezultat loeg odnosa drave prema
njima. S jedne strane imate regularne, registrovane taksiste koji su obavezni pladati svaki mjesec
porez dravi. S druge strane imate neregularne taksiste, takozvane divljanere" koji ne pladaju nikom
nita. I tih divljih ima duplo vie nego regularnih.
Naravno, kao i u svim oblastima i tu se drava ponaa kao idiot i ne radi nita na suzbijanju ovih
divljih. Tako da se tu stvorio jedan krug, vrzino kolo koje unitava tu nekad jako razvijenu djelatnost.
Mnogi su skloni kritikovanju taksista kako su skupi, kako je dobro da postoje divlji" koji su jeftiniji i
slino. Ja se ne slaem jer sam nekako uvijek smatrao Taxi nekom vrstom nude. Prije se koristio kad
nema drugog izbora i znalo se taksimetar i plati koliko se vozi. Imao si mogudnost da nazove
centar i da dobije taxi u roku nekoliko minuta gdje treba. Takoe su taksisti bili poznati kao posebna
snaga koja se drala zajedno i koja je mogla izvriti i veliki uticaj u gradu.
Danas svi okredu glavu od ovog problema. Ja sam bio nemalo iznenaen kad sam jednom sa
djevojkom ekao prevoz i kada je ona uporno stajala na stanici i birala". Nisam shvatio ta radi dok
mi nije rekla da pazi da li je taxi u koji de sjesti ist i itav (jer ne voli da se vozi u konzervama). I

naravno da ima oznaku da je regularan. Za one koji se ne sjedaju to je ona uta oznaka na kojom
crnim slovima pie TAXI. I to nisu ona auta koja za vama sviraju i oni vozai koji vas na taxi stajalitu
vuku za rukav i nude prevoz. Pravi taksista sjedi u autu i eka svoje putnike. Ili krui po gradu.
Iskreno se nadam da de se neko nekad sjetiti i rijeiti i njihove probleme i omoguditi im da budu ba
pravi. Da ne bude po onoj staroj narodnoj Doli divlji i istjerali pitome!"

15 Januar 2009

Predstava "Opta bolnica"

Nakon dugog nagovaranja moje djevojke da odemo u pozorite na kraju sam pristao. Ja imam
problem da esto idem u Zagreb i tamo gledam dobre predstave pa su mi kriteriji previsoko
postavljeni. Ne kaem, greka je do mene, kriva je moja razmaenost zato to gledam iskljuivo
predstave MESS-a i strana pozorita dok nae uporno izbjegavam.
Moje iznenaenje je nakon odgledane predstave Opta bolnica bilo ogromno. Reiser Goran Bulajid
i pisac teksta Hristo Bojev su tako zorno prenijeli atmosferu iz Formanovog Leta iznad kukavijeg
gnijezda da sam zanijemio. Fantastino izbalansirani likovi, dobra scenografija i idealan odabir scene
su me jako dojmili.
Od prije sam znao da je Robert Krajinovid jako dobar glumac ali da moe tako maestralno odglumiti
kompleksan lik Kontuzova nisam mogao ni zamisliti. Svaka gesta, pokret i govor su mu dovedeni do
savrenstva. On je kao Jack Nicholson u Formanovom filmu jednostavno ukrao predstavu drugim
glumcima. Treba biti poten i spomenuti jako dobre Jutu Jokanovida (Bratoj), Mugdima Avdagida
(Dedo), Adisa Mehanovida (Vilijam) i izvrsnu minijaturu Snjeane Markovid u ulozi Pepeljuge.
Sve u svemu jedno prelijepo iskustvo koje me podsjetilo na prijeratni period BNP-a i koje me tjera da
svima toplo preporuim ovu predstavu.
Kad smo ved kod BNP-a osjedam jaku potrebu da napiem da je juer u Zagrebu u 81-oj godini ivota
preminuo poznati kipar Duan Damonja. Znam sad ste se svi zabrinuli za moje psihiko stanje (hvala
na pitanju, dobro) i pitate se kakve veze ima spomenuti, pokojni kipar i BNP? Odgovor je - velike.
Sredinom sedamdesetih godina kada je izgraeno nae pozorite, na samom ulazu je postavljena
jedna impozantna umjetnika instalacija koja simbolizira vezu izmeu pozorita i naeg grada. To
djelo se zove elina zavjesa.
Mnogi od nas su proli pored nje stotinama puta a da nisu znali da je to djelo Duana Damonje koje
postoji u svim njegovim umjetnikim monografijama i figurira kao jedno od njegovih znaajnijih djela.
Sama zgrada pozorita je impozantno zdanje ali taj Damonjin rad joj daje jo mnogo ljepu vizuru.
Poivali u miru, maestro.

16 Januar 2009

Kod "krte"
Neki dan sam imao jednu jako neobinu situaciju. Da se nije desila meni vjerojatno bih se dobro
nasmijao. Sretnem jednog poznanika i dogovorim sa njim neku vrstu poslovnog sastanka i on mi ree
da se moemo nadi u podne u slastiarni Jabuka. Mrtav hladan odgovorim potvrdno i zavrim
razgovor. Spremajudi telefon u dep zapitam se gdje se nalazi ta slastiarna? Hodao sam tako gradom
i razmiljao i da apsurd bude ved pitao nekoliko arijskih ljudi gdje je Jabuka ali niko mi nije znao
redi. Kada sam ved pogubio ivce zapitah radnicu koja radi u jednom kafidu i ona mi pokaza na
famoznu slastiarnu kod krte. Pobjesnio sam u sebi i zapitah se da li je mogude da neko, makar je
doselio nedavno, ne zna da je to kod krte a kod mlae Zenike raje kod Mime.
Za tu slastiarnu ja znam vie od etrdeset godina. Sjedam se jako dobro starog djedice kojeg su svi
redom zvali krto navodno
zato to nikad nikom nije davao
vode kada bi mu zatraio nego
ih je slao na oblinju konjsku
esmu. Njegovi kolai su bili
tako specifini i to je kuriozitet
nisu se do dananjeg dana
promijenili. Nisu kao ovi
novokomponovani kolai koji
imaju toliko margarina da ti
nakon dva pojedena holesterol
ode do vrijednosti koje
garantuju bolniki krevet.
Mislim da nema Zenianina koji
nije bar jednom kao dijete
probao njegove zimske
sladolede. To su okusi koji te
garantovano vradaju u prolost. Nakon smrti starog krte radnju je naslijedio njegov sin (mislim da
se zvao Mustafa) koji je takoe umro prole godine. Danas radnju vode njegova djeca Mima i Muris
uz veliku pomod Miminog mua Neka.
Desetljedima ved u toj radnji sjede stari Zeniani i ispijaju bozu, limunadu i pricer. Moram zakljuiti
da bez obzira na promjene vlasnika ta radnja nije izgubila svoj arm.
Boza (pide od kukuruznog brana) je specifina za ovaj lokal. Postao je obiaj u Zenici da goste iz
inostranstva ljudi vode na ovo osvjeavajude pide jer je to neto specifino i originalno. Nadam se da
Mima ved sad obuava svog sina, malog Meu, kako da vodi tu Zenianima omiljenu slastiarnu jer ne
mogu zamisliti da nove generacije piju nove sintetike nebuloze pored ukusne boze.
Piudi o ovome toliko sam ogladnio da odoh da pojedem upavac u Jabuku.

17 Januar 2009

CD radio
U poplavi dananjih trivijalnih radio stanica ne mogu da se ne sjetim radija koji je prvi pokuao da
razbije stereotip dotadanjih dravnih radio stanica.
Mladi Zoran Mietid je krajem osamdesetih (u neka meni najdraa vremena koja nama starijim
automatski bude sjedanja na famozni Markovidev period koji je donio traak blagostanja u nae
ivote), osnovao prvu privatnu radio stanicu pod nazivom CD radio.
Sa vrha hotela Metalurg u Zenicu su se odailjale izuzetno kvalitetne emisije kombinirane sa
odlinom muzikom. Muziku treba posebno naglasiti jer su se pratili trendovi i uvijek ste mogli uti
najaktuelniju muziku osloboenu bilo kakvih predrasuda.
Danas nas sa svih radio stanica bombarduju do nemilosti sabranim zlodjelima Dine Merlina i
nekakvih instant zvijezda koji ni u svojoj ulici nisu popularni. Meni je neshvatljivo da u doba kada je
apsolutno sva muzika dostupna na internetu oni vrte iste stvari mjesec dana to svakog normalnog
ovjeka tjera na povradanje. U doba CD radija kupovali su se CD-ovi i ploe i bilo je jako
komplikovano dodi do onog to eli. I pored toga je muzika bila mnogo raznovrsnija i tematski
prikladnija.
Za tu muziku su bili zadueni Igor Tuco, Mario Ivankovid, Sifet ubo i na kraju njihov muziki guru
Zlatko estak. Tuco i Mario su bili jako dobri zanatski tonci ali mislim da je glavni odabir radio
Zlatko.
U eter su nam priali izuzetni novinari Danko Travar, Stevica ua i Jasna kojoj sam zaboravio
prezime. U to doba se pojavio na radiju i mladi Almir Hadajlid - Labud, jedini koji je ostao u tom
radijskom poslu. Odabir tema je uvijek bio zanimljiv i jako pristupaan mladom ovjeku na kojeg s
ovaj radio i bazirao. Vijesti su bile kratke i nenametljive a ne kao dananje koje me tjeraju u oaj.
Danas se na radiju vrte i nekakve emisije koje biraju hit dana a koje se ponavljaju ede od vremenske
prognoze.
Mnogi mi pripisuju preveliku dozu nostalgije u mom pisanju ali stvarno mislim da nijedan radio koji
sada ordinira nije ni do koljena tadanjem CD-u.
Poetkom onih kratkotrajnih sukoba u Zenici iz Metalurga je nestao CD radio i ostavio golemu
prazninu u naim uima.

18 Januar 2009

Zanatski
Masu puta sam uo kako neko za Staru ariju kae zanatski centar. Pitam se zato je tako zovu
kada tamo vie nema zanatlija. Ostao je da prkosi vremenu urar ika Ferhat Hadihajdid. Taj uvijek
mirni iko gospodskog dranja i manira je svjedok propasti zanatskih radnji koje su nekad okruivale

njegovu radnju. Umro je stari Laufer, bravar kod koga su mnogi popravljali brave i kopirali kljueve.
Umro je i stari Kupre, kroja koji je decenijama io odijela i skradivao hlae generacijama mladih iz
ovog dijela grada. Nakon njihove smrti i zatvaranja jo nekoliko zanatskih radnji poele su nizati
kafane i kockarnice. Uz astan izuzetak dvije zlatare i net kafea u staroj ariji su uglavnom smjeteni
kafidi i slastiarne.
Kockarnice su posebna pria. U krugu od pedeset metara
smjetene su dvije kockarnice i dvije tombole. Ja sam,
priznajem, donedavno bio redoviti posjetilac gorespomenutih
mamipara ali je i za moj ukus bilo previe. Poznata je stvar da
u zemlji u kojoj je ekonomska kriza cvjetaju kriminal i kocka, ali
bilo bi mnogo ljepe da se te kockarnice otvore negdje na
periferiji a ne u samom centru grada.
Ne mogu da ne spomenem nove lokale koji putaju narodnu
muziku u kvazi disko ambijentu. Narodna muzika pomijeana sa
alkoholom i prigradskim, silnim momcima daje jedan
Molotovljev koktel koji svako malo eksplodira i Stara arija se
sve ede spominje u crnoj hronici naih novina. Nekada oaza
mira i okupljalite urbane raje sada je poprimila ambijent
objekata na autobuskoj stanici.
Ved nekoliko nodi uhvatim sam sebe kako oajniki traim
mjesto da popijem kafu u nekom ugodnom drutvu ali ne pronaem nikoga od ljudi koji su do prije
par godina tu bili redovno. Sad su svi vjerojatno u trnom centru ili negdje na periferiji sklonjeni od
ruralne atmosfere koja se odomadila u ariji. Ja sam inertan i spor kada sa u pitanju mijenjanja
navika tako da sam izgleda ostao zadnji, kako ono stari kau da ugasim svjetlo.

19 Januar 2009

Trni centar "Kamberovida polje"

U proljede prole godine na grad je dobio izuzetno lijepo zdanje kojeg se ne bi posramili ni mnogo
vedi gradovi. Arhitektonski tim nadarenog Bere Bostijanida je na postojedim temeljima i uasno
zaputenom gradilitu napravio malo remek djelo.
Grad je dobio ono to mu je oduvijek trebalo: ekskluzivne butike, ogroman i jako dobro snabdjeven
megamarket i radnje sa tehnikom robom. Svi lovom potkoeni Zeniani su se utrkivali ko de kupiti
vedi prostor a Mrki Dananovid je bio meu traenijim ljudima tih dana. Desetak mjeseci kasnije
imam osjedaj da se sve promijenilo. Sve ede vidim zatvorene radnje a kao razlozi se navode
najede mali prometi ili velike kirije. Ok, na samom poetku je bilo previe prodavnica sa tehnikom
robom na jednom mjestu tako da je bilo za oekivati da de se mnoge iseliti.
Ne mogu se oteti dojmu da tamo dobro rade jedino ugostiteljski objekti i Konzum koji se u arijskim
naklapanjima spominje kao bududi vlasnik itavog centra. Moda to i bude dobro. Ako nita drugo
skinut de onaj logo sa bananama kojem se smije svaki ozbiljniji posjetilac nae gradske dike.

U eri financijske krize prazne zjape radnje koje prodaju Lacoste stvari, ekskluzivne parfumerije i
radnje sa skupljim cipelama. Recesija je glavni razlog ali ima i to da kod naih anera moe kupiti te
iste stvari u tredinu cijene.
Kada je Mrki ubacio onu spravu za muenje djece u glavni hol mislio sam da ne moe napraviti gluplji
potez. Jo vie sam se razoarao kada je ispred samog OM caffea, moda i najmirnijeg kutka centra,
postavio itav djeji luna park. Sad se u tom kafidu ne moe na miru popiti kafa od siline dreke djece i
njihovih roditelja. Ko zna ,moda nas Mrki za svog mandata obraduje i sa pravim ringipilom unutar
centra?
U svakom sluaju znam da nisam jedini koji sve rjee zalazi u Bananovid centar. ak sam od
nekoliko ljudi uo da ih sadanja atmosfera najvie podsjeda na autobusku stanicu. Nisu mi znali
objasniti je li to zbog guve koja vlada, zaguljivog zraka ili neeg tredeg. Ipak se nadam da de se na
centar ili oping (kako ga ved ko zove) vrlo brzo vratiti na staze stare slave (onakav kakav je bio
u prva dva mjeseca svog postojanja) jer ovaj grad to zasluuje.

20 Januar 2009

Diskoteka "en"
U samo praskozorje rata na ovim prostorima dvojica dobrih prijatelja, Ilhan Krasnid i Stojan Grab Stole su zakupili prostor ispod nekadanjeg Express restorana i otvorili mjesto koje je itavu deceniju
oplemenjivalo Zenicu u kasnim nodnim satima. Iako sam u tom objektu bio kao dio inventara nikad
nisam dokuio zato su ga nazvali ba en.
Ilhan i Stole su svoju saradnju zapoeli jo sredinom
osamdesetih sa videotekom Korni i jo je vie produbili
preuzevi od tadanjeg preduzeda Dionis diskoteku koja i i
nije ba sjajno radila dok je bila u dravnom vlasnitvu. Njih
dvojica su jedni od rijetkih koji su se odrali radedi u talu.
U Zenici je to ba prava rijetkost ali njih dvojica su se tako
kvalitetno nadopunjavali da nije iznenaenje to to su ortaci
i danas. Ilhan je bio zaduen za financije i tehniki dio posla
a Stole za sve ostalo. Iako je ventilacija bila grozna, guva
ogromna a muzika preglasna, svi smo ili tamo. injenica je
da nismo imali alternativu ali najvie se ilo zbog prijatne
atmosfere koja je vladala.
Uz diskoteku tu je bila i videoteka en koja je dobro radila
a tokom rata (obzirom da je disko bio podrumska prostorija)
sklanjalo se tu veliko drutvo i provodilo sate u igranju
rauba i pikada. Jedno vrijeme je ak tamo bio i karambol
(plemenitija verzija bilijara) pa je bilo lijepo vidjeti starije generacije Zeniana na elu sa Dr.Mustafom
Omanovidem, glumcem Farukom Zadidem i pokojnim Vladom Milievidem i neke nove klince koji su
tek otkrivali tajne te igre.

Za garderobu se brinuo uvijek usporeni Fudo koji je za svakog gosta imao po jednu priu. Na ulazu su
bili uvijek dobri i gradu poznati jaki tipovi - na poetku Brano Milivoja (poznati Zeniki bokser) a
kasnije Sema, pa Robi i Sini iz Blatue. Belaja je bilo rijetko ali ga je uglavnom naao onaj koji ga je i
traio. Muziku su putali DJ-evi koji su uglavnom radili kao tonci na CD radiju a nerijetko se deavalo
da nekim upljim danom (utorkom ili etvrtkom) budu neke tematske veeri sa gostujudim DJ-om.
Od kada je en promijenio vlasnike i prvo slovo imena (sad se zove Ten) ja sam otiao samo
jednom na to mjesto i to na otvaranje jer sam dobio pozivnicu. Ok, sad je to malo napucaniji prostor
ali meni to nije ono to me iz nodi u nod dovodilo tamo. Sve je drugaije, ambijent, ljudi i napokon muzika. Narodnjaci prte da te ui zabole. Po meni narodna muzika i diskoteka su dva nespojiva
pojma.
A moda sam i samo malo ostario.

21 Januar 2009

Zeniani kojima se ponosimo

Kau stari ljudi da mjesta gdje se ukrtaju putevi i gdje se mijeaju geni daju izrazito lijep narod i ljude
uspjene u sportu i kulturi.
Zenica je uz rast i prosperitet eljezare bila naseljavana ljudima iz raznih dijelova bive drave pa i iz
Evrope. To je rezultiralo velikim brojem jako lijepih djevojaka i mladida. Potvrda za to smo imali
napretek.
Imali smo Miss Jugoslavije - Dinku Delid, a od osamostaljenja BiH mislim da nije bilo grada koji je imao
vie izabranih Miss. Prvo takmienje lentu je odnijela Belma Zvrko,djevojka koja je dodue iz Travnika
ali kada je bila izabrana pohaala je srednju muziku kolu u Zenici. Iza nje su bile Elma Terzid, Alisa
iid koja je lentu zadrala tek par dana i napokon Danijela Vin. I danas naim gradom hodaju
prelijepe djevojke i konstantno sluamo hvalospjeve o ljepoti naih sugraanki kada god neko posjeti
na grad.
Zenica je podarila i mnoge jako uspjene sportiste. U Zenici su roeni koarkai: Emir Mutapid,
Devad Alihodid, Zoran Savid, Teoman Alibegovid i Kenan Bajramovid. Bilo je i fudbalera. Elvir Bolid i
Miodrag Ratkovid su bili Evropski i Svjetski prvaci sa Crvenom Zvezdom. Prije njih za Zvezdu su igrali i
Enes Beid i Ranko orid. U Hrvatskim klubovima su igrali Mirsad Hibid i Nermin abid a davno prije
njih Josip Lalid i Alojz Renid. U pojedinanim sportovima su bili atletiar Elvir Krehmid, karatista Arnel
Kaluid i nekada prije rata odlini strijelci Sredko Pejovid i Mirjana Horvat.
Na grad je dao i odline glumce i estradne zvijezde. U Sarajevu voditeljski posao rade Suzana
Stambol i Hazim Begagid a u Zagrebu Tarik Filipovid. Tu su jo Haris Burina i Robert Krajinovid,
izuzetno dobri i nagraivani glumci. Od poznatih ljudi koji se bave muzikom je u Zagrebu Sandra
Bagarid, a u Sarajevu su ivjeli pokojni Aljoa Buha i nedavno preminula Sanela Redepagid. U nekom
od prethodnih postova sam spominjao i Edu Karamazova kojeg mogu smjestiti u svjetski priznate
umjetnike. ak je i na oskarovac Danis Tanovid roen u Zenici, mada on to rijetko spominje.

Mogao bih nabrajati danima a opet imam osjedaj da sam nekoga preskoio. Vjerujem da svi znate
nekog koga sam trebao spomenuti i to je samo dokaz da je ovaj grad dao itavu plejadu uspjenih
ljudi. Ako se sjetite bilo koga slobodno mi javite ili napiite u komentarima a ja du ih svakako dodati
na ovaj spisak.
A sam se iskreno sa nadam da de generacije koje dolaze ovaj moj spisak bar udvostruiti.

22 Januar 2009

Grad dupljaka
Kao i mnogo puta do sada danas mi je priao jedan suhonjavi momak koji ved godinama prodaje
dupljak stvari i ponudio mi Lacoste miris. Normalno, kune se u njegovu autentinost ali ga prodaje
za deset maraka. Rene Lacoste bi se prevrnuo u grobu kada bi vidio kakvu lou imitaciju preprodaju
ovdje u tamnim vilajetima Bosne. Nije mi jasno ko kupi te zguvane kutije u poderanom celofanu ali
je injenica da to radi ved nekoliko godina.
Grad nam je preplavljen dive garderobom koja se uglavnom nabavlja na pijaci ali esto i po
raznoraznim buticima. Krivotvore se farmerke, jakne, cipele, torbe... Ma, krivotvore sve. Kada bi se
nekim udom dogodila akcija zapljene odjevnih artkala koji nisu original ovaj grad bi u momentu
izgledao kao jedan golemi nudistiki kamp.
Smijeno mi je gledati prigradske momke koji se epure u majicama sa logom neke od svjetskih marki
a i Stevie Wonder bi vidio da ga je ila malena Kineska ili Tajlandska ruica. Pitao sam svog
dugogodinjeg prijatelja koji je vlasnik butika da mi kae gdje da naem originalne farmerke. On mi
ree da mi je najpametnije da odem na pijacu i kupim neke od 25 maraka. Kae da je to jedini nain
da se ne osjetim prevarenim poto znam da sam kupio dupljak i nisam ga mnogo platio. A i tako niko
vie u gradu ne zna ta je original.
Posebna pria su one kretave Romkinje to prodaju DVD ove za dvije marke. Po stotine filmova
raznih anrova one prostru nasred glavne ulice i dernjaju se. Nije mi jasno kojim kanalima ti filmovi
dolaze ali injenica je da sam nedavno vidio novi Rocky ili Rambo prije svjetske premijere. Sly Stallone
se ni istuirao nije poslije snimanja a po Titovoj se prodaju njegovi DVD-ovi. Pitam se kome de Nea
Tropik otvoriti multipleks i kako kau napladivati karte po pet maraka kada na pijaci kupuju DVDove sa najvedim hitovima za dvije marke.
U posljednje vrijeme sve ede pomiljam da i ovaj ivot koji ivimo nije nita drugo nego loa kopija
ivota kojeg bi trebali ivjeti. Do originala nam je teko dodi ne zbog cijene koju trebamo dati za njega
nego zbog toga to ga ved due vrijeme nema na tritu.

23 Januar 2009

Moemo li bolje?
Najmanje jednom dnevno dobijem kritiku da sam negativan i da vidim sve crno. Kau mi da de ljudi
itajudi moj blog pomisliti samo najgore o Zenici i pitaju se kako tek drugi vide ovaj grad kad sam ja
ovako negativan?
Da vas utjeim odmah, ne vidim ja crno samo Zenicu. Moja crna faza" koja traje ved due vrijeme
obuhvata itavu BiH i sav Balkan. Kad se malo bolje zamislim onda kaem da je itava planeta skoro
crna, a najbolji dokaz za to je da je od jue i ameriki predsjednik takoe crn.
alu na stranu, kad god dobijem takav komentar ja se duboko zamislim i pokuam nadi neto to de
zasjeniti to crnilo. Evo pisao sam i o tome kako smo lijepi i pametni, kako smo poznati i priznati. Pisao
sam i o tome kako se rade nove dobre predstave u pozoritu. Piem o nekim dragim i finim ljudima
kojima bi se svaki grad ponosio a ne samo Zenica. I da, piem i o stvarima koje mi smetaju i injenica
je da ih ima dosta.
Ne kaem da je u Zenici sve loe ali znam da de se velika vedina ljudi koji su meni bliski po
senzibilitetu sloiti sa tim da trenutno ima puno vie loeg nego dobrog. I da dutim o tome? Ne mogu
da se ne okrenem oko sebe i primijetim da nas nekako svi prestiu u vedini dobrih stvari. Da mi je
nekako dodi do podatka koliko Zeniana danas radi u Vitezu mjestu koje je postalo pojam za biznis.
Zato smo morali toliko ostati iza Viteza? Zbog ega smo u vijestima mi ti kojima je hladno i koje
truju? Zbog ega danas gimnazijalci sami kree kolu i farbaju radijatore? Zato nam se pijaca
proirila i na glavnu ne tako davno renoviranu ulicu? Zato na ulici vidim skoro jednak broj pasa
lutalica kao i ljudi? Zato se zatvaraju obdanita po gradu? Zbog ega sve manje vidim nasmijana lica?
Moda sam crn zbog toga to znam da ovaj grad moe biti bolji i zbog toga to mislim da svi
zasluujemo da ivimo u boljem gradu? I onda kad oko sebe ugledam toliko stvari koje mi se ne
sviaju jednostavno me uhvati sivilo.
A ima toliko toga lijepog. Imamo sve uslove za idealan ivot prelijep grad na obalama rijeke po
kojem nam drava nosi ime, fantastino Kamberovida polje koje je idealno u svako doba godine,
uslove za sve vrste sportova (nogomet, koarka, rukomet, odbojka, ragbi, tenis, plivanje, skijanje,
atletika, streljatvo...), infrastrukturu za razvoj privrede i najvanije od svega ljude.
Grad ne ine zgrade nego ljudi, davno je reeno. I znam da u ovom gradu ima ljudi koji se slau sa
mnom i koji su isto tako nezadovoljni. Ne zbog toga to nam je loe nego zbog toga to znaju isto ono
to ja znam MOE NAM BITI BOLJE.
Moda da se okrenemo oko sebe i sami sebi priznamo ta nam se svia a ta ne. Za poetak evo
molim itaoce Blentovena da mi pomognu i napiu u komentarima na ovaj post ta je to danas dobro
a ta loe u Zenici? ta je to ime se trebamo ponositi a ega bi se trebali stidjeti?
p.s. Na ovaj post du pustiti i anonimne komentare, samo Vas molim da pokuate biti konstruktivni i
bez uvreda na bilo iji raun.

24 Januar 2009

Zdravstvo i banke
Po nekim mjerilima Zeniani bi morali biti sretni ljudi.
Prije rata je je bila samo jedna bolnica u kojoj su se obavljali svi mogudi pregledi. Sada imamo desetak
privatnih klinika koji brinu za zdravlje naih sugraana. Ista stvar je sa stomatolokim ordinacijama i
specijaliziranim optikim radnjama. Prije rata se znalo da kad ti treba lijek ode u jednu od etiri
apoteke ili Boris Kidri koja je radila non-stop. Danas imate dvadesetak apoteka razbacanih po svim
dijelovima grada.
Laik bi zakljuio da nam je onda opde zdravstveno stanje sigurno duplo bolje kad imamo toliko
ustanova koje brinu za zdravlje ljudi. Svjedoci smo neeg sasvim suprotnog. Umiru ljudi od trideset do
pedeset godina skoro svakodnevno. Endemski su sluajevi kada neko prebaci osamdesetu a to je prije
bilo sasvim normalna dob za sravnjavanje rauna sa Svevinjim.
Po nekima je glavni uzrok stresni nain ivota a po drugima nedostatak sistematskih lijenikih
pregleda to je prije bila obaveza svakog zaposlenog, svakih est mjeseci. Jeza me spopadne kada
ujem floskulu koja se rabi vjerojatno samo na ovim prostorima: Umro je, a jadan nikad nije kod
doktora otiao.
Pa i jeste umro zbog toga. Da je iao na vrijeme bi mu se moda otkrilo to to ga je odvelo sa ovog
svijeta pa bi mu se moda moglo pomodi. Moj pokojni otac nije znao ni koja je krvna grupa a kamoli
da je iao doktoru. Kada mu je otkriven karcinom prostate ved je bilo kasno. Da je imao redovite
sistematske preglede taj bi se karcinom vjerojatno ranije otkrio i bilo bi ga lake rijeiti. Svi mi znamo
bar nekog ko je umro rano a da nije iao lijeniku nikad ili vrlo rijetko.
Druga stvar o kojoj piem danas su banke. Prije rata su bile samo tri a danas ih ima vie od deset i isto
toliko mikrokreditnih organizacija. Pomislio bi ovjek da se ovdje obrde ogromna lova. Istina je sasvim
drugaija. Ovdje se dijele krediti akom i kapom i muze se financijski izmuen narod. Kome ni to nije
dovoljno kredit moe dignuti kod kamatara. Kod njih pod hipoteku dajete svoje ekstremitete koji de
vam biti uredno polomljeni ako na vrijeme ne vratite ogromne kamate koje vam oni odrede.
Nakon svega se ovjek zapita kako onda mi ne ivimo bolje? Imamo banaka a svi kukamo kako
nemamo para, imamo dvadesetak privatnih klinika a sve je vie bolesnih i umrlih.
Gdje je onda greka?

26 Januar 2009

Rudari
Zenicu najede zovu gradom metalurga. Po mom skromnom miljenju tako se najvie nanosi
nepravda prema rudarima, ljudima koji su uvijek na margini a koji su zasluili svo potovanje naroda
koji ivi u naem gradu.

Rudnik Zenica se spominje jo od davne 1880 te godine kada je i osnovan. Rudari Stare jame,
Raspotoja i Stranjana su se desetljedima brinuli da imamo ogrjev i da ima dovoljno uglja za
termoelektrane u naoj regiji. Ja sam moda subjektivan jer su moji djed i oba pokojna roditelja bili
zaposleni na Rudniku. Nekim loginim slijedom i moja malenkost je tamo provela radedi nekih
desetak godina.
O rudarima se uglavnom pisalo kada bi bila neka nesreda ili kada bi oborili rekorde u proizvodnji. Nije
sluajno da je heroj rada i sinonim za najboljeg radnika bio upravo rudar, Alija Sirotanovid. Pokojni
Alija je, kao i svi rudari, bio fasciniran likom i djelom biveg nam predsjednika tadanje SFRJ. Jo i
danas u rudarskim svlaionicama na zidovima stoje velike Titove slike. Posebna pria je bio jedan stari
rudar, Ekrem Sivalid zvani Tito. On je sa obje strane rudarskog ljema imao ispisano Titovo ime a na
radnoj bluzi je nosio bed sa njegovim likom. Mlai rudari su mu esto u prolazu psovali najvedeg
sina naroda i narodnosti a on bi se na takve psovke uvijek nasmijao. Obzirom da znam kolika je bila
njegova ljubav prema njemu ja sam ga upitao da li mu smeta kada neko psuje Tita. On mi ree: Meni
je, bolan, drago. Ljudi psuju samo svetinje, oca, mater, sestru, a nikada nisam uo da je neko opsovao
ove nove - Slobu, Tumana ili Aliju. Valja to, bolan, zasluit'.
Interesantna je transformacija mladih ljudi koji se zaposle na rudniku. Sa dvadesetak godina izgledaju
kao atlete a u penziju odu kao starci, bez obzira to imaju beneficirani radni sta i jako rano odu u
mirovinu. Spoj ugljene praine i znoja njihova lica toliko izbora da rudar sa etrdeset pet godina
izgleda kao neki penzid od sedamdeset koji je svoju mirovinu stekao radom negdje u kancelariji.
Iskreno se nadam da de ti predivni ljudi, prljavog lica ali besprijekorno iste due, doekati neka bolja
vremena i vlast koja de znati cijeniti njihovu vanost za nau dravu.
Sretno vam bilo, komorati moji!

27 Januar 2009

Bikeri u Zenici
Neki dan je nakon razdoblja izuzetno hladnog vremena sunce navratilo u na grad. Pojedine gazde
kafida su odmah iznijele batu da im ne bi koja marka pobjegla. Davno sam jednom rekao da iako su
prvi znaci proljeda svugdje u svijetu visibabe i jagorevina u Zenici proljede doe kad Mima iznese
svoju batu i kad se ile (posljednjih godina uz Taku najpoznatiji Zeniki biker) popne na motor.
Kao i sve u ovom gradu tako su se nai bikeri potrudili da razbiju stereotipe koji svijetom krue kada
su ti momci u pitanju. Oni uglavnom potuju saobradajne propise, nose kacige i rijetko divljaju po
bulevaru za razliku od mladih minkera kojima su starci kupili ove nove skutere koje sad i po
samoposlugama moe kupiti.
Bikeri su zdrueni u tri moto kluba (za koje ja znam). Prvi je osnovan Moto klub Tica a poslije njega
MC Condor i jo jedan kojem sam, oprostite mi, zaboravio ime. Ti, u kou obueni momci su se prole
godine kolektivno ukljuili u akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Pred novu godinu su momci iz MC
Condor izali na ulice obueni kao djeda mrazovi i na svojim opakim mainama otili podijeliti

paketide u Dom za nezbrinutu djecu. U naem gradu su rijetki ti koji su se sjetili te djeice koju skoro
niko ne posjeduje.
Izmeu Zenikih moto klubova vlada jedna zdrava konkurencija i dosad nije bilo nekih razmirica
meu njima to bi mnogi oekivali obzirom na reputaciju koju bikeri imaju u svijetu.
Svake godine se odravaju motorijade na kojima se uz gromoglasno pratanje rock sevdalinki
odraavaju i takmienja u raznim moto vjetinama. Tu se popiju cisterne piva i pojede pola mjesene
proizvodnje firme Belid and sons ali nikad nije bilo ozbiljnije frke. Ovi istinski ljubitelji motocikla
treba da poslue kao primjer dobre organizacije mnogim udruenjima koja nazivno mnogo bolje
kotiraju u oima javnosti.
Melecima dehenema (na arapskom se valjda tako kae Aneli pakla) bih poruio da se uvaju u
prometu i ostanu ba onakvi kakvi jesu - meleci u ljudskom obliku. Kako drugaije nazvati i opisati
ljude koji se brinu o stvarima o kojima se vie ni nai funkcioneri ne brinu?

28 Januar 2009

Policija
Prije rata su se uvari javnog reda i mira zvali Milicija i trenirali su strogodu. Pored tih svojih glavnih
funkcija vrlo su esto bili inspiracija za viceve kojima smo se svi smijali. Ova Milicija se jo zvala i
narodna jer je titila narod.
Dananji ljudi u neto tamnijim plavim uniformama nego prije se zovu Policija. Niko o njima vie ne
pjeva pjesme a vicevi koji se priaju su vrlo starog datuma. I danas ih esto zovu uvarima javnog
reda i mira ali lino mislim da bi im vie pristajalo da ih zovu Ekipa za uviaj (ili oevid ako vie
volite zapadniju varijantu). Dananja Policija najede dolazi na mjesto zloina kad se ved razbjee i
kriminalci a i svjedoci. Uglavnom sluajeve rjeavaju tako to se akteri nedjela sami predaju. Ponekad
ak i nau neki dokaz, uzmu poneki otisak i onda sve to proslijede naim brzim sudovima koji su se
specijalizirali za zatakavanje sluajeva i beskrajno odugovlaenje rjeavanja bilo ega.
S vremena na vrijeme Policija pokrene i neku akciju. Tako ponekad po gradu moete ugledati plakate
na kojima pie USUDI SE i prijavi neki zloin koji zna. Nisam sa sobom naisto ta mi vie smeta da li ono USUDI SE jer mi vie zvui kao: Samo probaj prijaviti neto i onda de vidjeti svog Boga!
ili mi vie smeta ono njihovo garantovanje anonimnosti. Svi vrlo dobro znamo da je ta anonimnost
samo varka. Ipak mi se ini da mi najvie smeta da oni u svoj svojoj nesposobnosti oekuju jo da mi,
graani, radimo njihov posao.
Trenutno je aktuelna akcija u kojoj nas upozoravaju da je vrlo opasno da se vozimo bez pojasa. Ne
znam ko tano stoji iza ove akcije ali oekujem da nakon nje naprave jednu u kojoj de nas upozoravati
kako je opasno voziti motor bez kacige. Time bi nam jasno dali do znanja koliko se brinu za nas jer su
to jedina dva prekraja koja ugroavaju samo one koji ih se ne pridravaju. I mene lino boli briga
hode li momina koja se popne na skuter staviti kacigu ili de se voziti bez nje. Ako padne sa motora
bez kacige samo de promijeniti SVOJ lini opis i razbiti SVOJU glavu. Isto kao to de neko ko se ne vee
pojasom i zbog toga razbije zube razbiti samo SVOJE zube. Ne moje ili zube nekog pjeaka. Ali to nam

samo govori kako se policija brine za nas. Trebamo saekati nekih sto godina pa da se doe do akcija
u kojoj de upozoravati da pri velikom prekoraenju brzine moe ubiti i sebe i jo najmanje 5 nevinih
ljudi. Polako, to ide nakon to nauimo uvati glavu i zube. Ili je moda u pozadini toga svega da je
Policiji najlake napuniti svoj lini i dravni budet tako to de nas kanjavati zbog pojasa ili kacige.
Ipak je malo tee nahvatati one to voze brzo, pretiu na punoj ili prolaze kroz crveno. Ipak ti koji
rade takve prekraje voze dobra auta i teko ih je stidi. A i kad ih stigne najede imaju nekog
daidida koji im skloni prijavu ili iskritikuje policajca koji ga je prijavio.
Ne mogu da ne spomenem sve one rumene policajce koji misle da ih uniforma ini glavnim facama.
Takvi drni najede svoju silu prosipaju na onima za koje misle da de ih se prepasti. Na onim koji
nisu napumpani u teretani, hodaju pjeke i nemaju izbrijanu glavu. Tako se bar nakratko osjete
vanim. I kad ih neki takav otrese i pokae da ih se ne boji onda se pokriju svojim, najede velikim
uima po glavi.
Svi koji de stati u odbranu dananje Policije de sada redi da su im plate male i da nemaju ovlasti kao
prije. I ja se slaem sa tim i znam da je to tako. Ali to su ipak samo opravdanja. I koliko god da su
istinita (a jesu) ne mogu biti izgovor za sve. U krajnjem sluaju time se ne moe opravdati sjedenje u
toplom kafidu (uz kafu na gazdin raun) u vrijeme kad bi trebali hodati gradom i svojom pojavom dati
do znanja bar onim malim crnim prosjacima da ne maltretiraju obine ljude. Time se ne moe
opravdati ni revnosno kontrolisanje saobradaja na cesti ba u periodu kad se primakne rata za novi
LCD televizor, kao ni to da se nakon punjenja linog budeta nede uhvatiti za lizalo taman da mu
pjeaka zgazi pred oima.
Na sve primjedbe izreene na njihov raun oni de redi da imaju efa iznad njih koji ih tjera da rade
stvari koje oni ne bi inae radili, da za nekoliko stotina maraka nede da rizikuju glavu i slino. A ja ih
pitam: Zato onda ne poskidaju policijska obiljeja sa uniformi i zadue kantu i metlu? Bar da nam
oiste grad od fizikog smeda, kad ved nede od ovog ostalog za koji su koliko toliko pladeni.
P.S. Naravno, ima izuzetaka kojima skidam kapu i koji su ivi dokaz da ljudima koji hode i znaju da
rade svoj posao ne trebaju opravdanja. Samo su, na alost svih normalnih graana, ti izuzetci za sada
u manjini.

29 Januar 2009

Tenis u Zenici
Gledao sam prije neki dan me Jelene Dokid na Australian open turniru u Melbourneu. Svim srcem
sam navijao za tu djevojku koja je osjetila svu kalvariju pretjerane roditeljske ambicije. Djevojka vie
nema nacionalni identitet a mislim da je i svoj osobni pogubila ved odavno. Njen otac Damir je
poetkom rata izbjegao iz Slavonije u Beograd i svoju maloljetnu kder tjerao da igra tenis. Vremenom
je djevojica poela ostvarivati znaajnije rezultate ime su porasli i apetiti njenog oca, sadiste koji je
dobio zabranu prisustvovanja na svim vanijim turnirima. Jelena se odrekla svog oca i prebjegla u
Australiju ije je dravljanstvo i uzela. U meuvremenu je pogubila sve kontakte sa ostatkom obitelji i
pala u groznu psihiku krizu iz koje se vratila dobrim igrama tek ove godine.

Ovo piem iz razloga to i u naem gradu ima roditelja koji svoju djecu tjeraju da igraju tenis. Nekada
se tenis igrao iskljuivo iz ljubavi. Danas se igra zbog bolesnih ambicija roditelja koji sve ede guraju
djecu u taj sport imajudi pred oima slike roditelja Ane Ivanovid, Monike Sele ili nekih drugih
roditelja tenisera koji se smijee iz VIP loa poznatih turnira i koji imaju bezobrazno velike raune po
mnogim bankama u vici. Jadna djeca i krenu,vjerojatno, iz ljubavi ali nakon sati i sati torture
zaborave zbog ega su uopde tu.
Ja sam prestao igrati tenis kada sam prije nekih desetak godina doivio scenu u kojoj su dvojica
lokalnih modnika istjerali sa terena dvoje djece koja su se pripremala za turnir uz obrazloenje da oni
imaju upladene termine za tri mjeseca i da ih ne interesuje nikakav kompromis u vidu ekanja da
djeca zavre trening.
Promijenila se i kultura navijanja na terenima. Sve vie teniski meevi imaju atmosferu nogometnih
utakmica. Prije nekih tridesetak godina, dok sam ja jo trenirao tenis, za trenera su nam doveli nekog
eha po imenu Jiri (ba udno da se jedan eh tako zove). Kada bi se igrao me i ti zapljede ako je
neko od naih dobio poen na greku protivnika, trener nas je slao na tranje po pet krugova oko
terena. Taj sport je stvarno bio dentlmenski u svojim manirima. Danas samo to se janje ne okrede
na terenima.
Na poetku svake sezone omladinski pogon kluba je radio i po tri sedmice na pripremanju terena za
sezonu. Time bismo zaradili za pripreme i takmienja. Dananja djeca se ved u dobi od trinaest godina
ponaaju kao zvijezde i od svojih, ambicijama zaslijepljenih roditelja dobijaju basnoslovno skupu
opremu.
Ja jo nisam uo da je dijete nekog od takvih roditelja napravilo neku karijeru. Dvije najbolje igraice
u povijesti Zenikog tenisa su iz radnikih obitelji. Mervana Jugid je trenirala tenis a da njeni roditelji
nisu ni znali ta im dijete trenira. Jasna Roer, koja je svojevremeno bila druga igraica u Jugoslaviji
(prva je bila Mima Jauovec, prva osvajaica Rolland Garrosa iz bive drave) je bila kder eljezniara
koja je tenis igrala zato to je stanovala na Kamberovida polju.
Zeniki tenis je nekada bio izuzetno cijenjen na ovim prostorima ali dolaskom ovih ljudi kojima tenis
simbolizira statusni simbol a ne ljubav prema igri vie ni u skuenim prostorima Bosne i Hercegovine
ne predstavlja neko znaajnije ime.
alosno za sve one koji vole ovaj sport.

30 Januar 2009

Koncerti ili zato nas muziari zaobilaze?

Ne znam da li se neko od vas sjeda kada je posljednji put u Zenici odran neki koncert? Ja svakako ne.
ta se promijenilo u naem gradu pa da nas uporno zaobilaze pjevai iz zemalja regiona (kako to vole
nazivati dananji mediji) a nekada su rado dolazili u na grad?
Mislim da se stariji jako dobro sjedaju koncerata u sklopu roendana Radio Zenice koji su se
odravali na stadionu. Svakog 21-juna mogli smo gledati sve najbolje Jugoslovenske rock grupe koje

je dovodio tadanji voditelj a danas poduzetnik Josip Dujmovid. I mimo tog tradicionalnog koncerta
esto su dolazili u na grad velikani rocka u tadanjoj dravi. Sjedam se jako dobrih koncerata Leb i
sol, Elektrinog orgazma i Zabranjenog puenja u dvorani Bilmide. Odravali su se koncerti i na
Papirnoj gdje su gostovali Drugi nain i Galija koji su bili oboavani od strane Zenike raje. Bilo je i u
enu zanimljivih gostovanja gdje su gostovali Rambo Amadeus, pokojni Dino Dvornik i jo mnogi
drugi.
Svirke na stadionu su bile rezervirane za najvede zvijezde: olu, Brenu i Bijelo dugme. Bijelo dugme je
posebna pria jer su oni i poeli svirati u Zenici, jo dok su se zvali grupa Jutro. Po nekim arijskim
legendama ba u holu Industrijske kole su sami sebe prekrstili u Bijelo Dugme. U holu industrijske
kole su nekada svirali i Dado Topid sa grupom Time, Josipa Lisac i mnogi drugi muziari kojih se i ja,
ovako star, slabo sjedam.
Danas je potpuno druga pria. Ako se pod koncertom podrazumijeva dogaaj u kojem uestvuju:
izvoa koji stoji na bini i pjeva i publika koja je odvojila namjenski vrijeme i novac da bi ula tog
izvoaa, onda slobodno mogu redi da je u zadnje vrijeme koncerata bilo zanemarivo malo. Tu ne
raunam medijsku promociju jedne telefonske kompanije koja nam je ljetos dovela Zabranjeno
puenje. Tu ne ubrajam ni Panetov festival koji okupi veliki broj zvijezda, neto onih koje jo jedva
tinjaju a vedi broj nekih koje se pokuavaju upaliti. Bude tu i pravih zvijezda, podijele se i neki
automobili i neke nagrade. Ali se ne prodaju karte i zbog toga to i ne smatram koncertom.
Od koncerata koji su se desili u to neko skorije vrijeme jedino mogu izdvojiti Dubioza kolektiv koji
je odran ljetos. Prije toga je bio koncert pokojnog Toeta za roendan Radio Zenita, a to je bilo u
decembru 2006. U istom tom mjesecu je na Bilmidu gostovao i Mostar Sevdah Reunion koji je
godinu kasnije trebao gostovati na istom mjestu. Meutim, iz nekih razloga nisu se pojavili.
Osjedam se jadno kada u novinama ili na netu proitam kako, recimo Hladno pivo svira u Vitezu.
Ljudi moji, ja sam prije rata iao u diskoteku u Vitez da se ismijem jer se tamo u plesalo kopakama.
Prije nekih tri-etiri godine u Klubu 072 je gostovala grupa Pips, chips and videoclips i ja sam
otiao sa jednim prijateljem na koncert dobrih pola sata ranije jer sam kontao da de biti guva
obzirom da je taj prostor mali. Mom iznenaenju nije bilo kraja kada je poeo koncert a ja izbrojao
tridesetak ljudi. Nekada se u enu i na ocvale rokere tipa Jure Stublida znalo okupiti tri stotine ljudi.
Dananje stanje po pitanju koncerata me najvie podsjeda na jednu ustajalu abokreinu koju moda
razbiju momci i djevojke okupljeni u skupinu PES Zenica (Prva eksperimentalna scena Zenica) koji
namjeravaju razbuditi ovaj odavno muziki zaspali grad.
Za sredinu marta je najavljeno otvaranje gradske Arene koju bi trebao otvoriti Zdravko olid i ne
sumnjam da de Arena tada biti popunjena do posljednjeg mjesta. Da li de nakon toga ista ta Arena biti
rezervisana za neku drugu vrstu muzike koja zasigurno moe skupiti dovoljno zainteresovanih ostaje
da se vidi.

01 Februar 2009

Zdravstvo u Zenici
Prvi put se Opta Zenika bolnica pominje davne 1953. godine a zadatak joj je bio da lijei bolesnike iz
Zenikog sreza. Upravnik je bio poznati Dr. Adolf Goldberger. est godina kasnije izgraena je bolnica
na mjestu gdje se i sada nalazi a tim potezom je napravljen znaajan korak u razvoju zdravstvene
djelatnosti, posebno zdravstvene zatite stacionarnog tipa. U samostalnoj dravi BiH bolnica je
preimenovana u Regionalni medicinski centar i zbrinjava bolesne iz itavog kantona.
ovjek bi pomislio itajudi ovo da se kvaliteta usluge popravila ali moje miljenje je da je sada panja i
njega koju bolesnici dobijaju na znatno nioj razini. Primjer koji me nagnao na pisanje ovog posta to i
potvruje.
Jedna moja prijateljica, mlada majka, je odvela svog devetomjesenog sina na pregled u bolnicu.
Malenom su odredili boravak i terapiju. Normalno, kao i svaka majka koja brine o svom djetetu, moja
prijateljica je zatraila da i ona bude uz dijete jer je maleni izuzetno vezan za nju. Odbili su je izuzetno
grubo, a ak je i nisu obavijestili o njenim pravima da bude sa djetetom tokom dana. Nakon nekoliko
dana koje ona provodi na relaciji kuda bolnica sve vie sam ubijeen da je danas ostanak u bolnici
jedna od najgorih stvari koja ti se moe desiti. Pri tome treba imati na umu da je bolnica mjesto u
kojem se ljudi zadravaju samo onda kad nemaju drugog izbora. Mislim da ne postoji niti jedno drugo
mjesto na svijetu gdje moete sresti toliko ljudske patnje, bola i nesrede. Mjesto u kojem se ljudski
ivot svodi na onaj najprizemniji nivo i u kojem i lijepa rije nekad vrijedi vie od najefikasnijeg lijeka.
Ko je ikad imao bar nekog bliskog da lei u bolnici zna o emu govorim.
Ta moja prijateljica je svjedokom da djeicu koja lee gore nemaju ba ugodne uslove za ozdravljenje.
Nerijetko se deava da ih propuste nahraniti a pelene im promijene ak jednom dnevno. Sestre kao
da su alergine na djeji pla i ponaaju se kao da su to plastine lutke a ne djeca. Shvatam da nije ni
malo prijatno gledati i sluati djeji pla po cijeli dan ali njima je to ipak profesija i morale bi biti ipak
mnogo tolerantnije. Ima i majki koje pobjegnu iz bolnice ostavivi dijete koje doje, ima i onih koje ne
dolaze po djecu ni nakon to ih otpuste iz bolnice, a ne treba izostaviti da na odjelu esto radi ak
jedna sestra na dvije do tri sobe. Ipak ne treba zaboraviti da je plata u bolnici dosta dobra (za
dananje uslove) i nije mi jasno bar da je te sestre i doktori koji rade sa djecom ne opravdaju.
Dananji doktori su posebna pria. Ne znam kakav je omjer trenutno ali mislim da jo uvijek ima veliki
broj specijalista koji paralelno rade na dva mjesta. Rade u bolnici ali i u nekoj od privatnih
specijalistikih ordinacija gdje su vjerojatno bolje pladeni. Nije rijedak sluaj (a svako od vas zna bar
dva) u kojima te doktor poalje na pretrage u neku od privatnih klinika premda taj pregled moe
obaviti u bolnici.
Prije rata nije bilo privatnih klinika ali nije bilo ni toliko guve po bolnicama. Nije mogude da se uz svu
modernu tehnologiju danas mora toliko ekati na pregled. Ako nema para da pogura doktora
onda ti slijedi ekanje od nekoliko mjeseci za neki od komplikovanijih pregleda. Izgleda da su je veliki
broj dananjih doktora pri polaganju svoje famozne Hipokratove zakletve drao prekrtene prste iza
lea (znate ono kao da zakletva ne vai).

Na kraju svojim itateljima od sveg srca jedino mogu poeljeti puno zdravlja, posebno onim koji
trenutno ive u Zenici. I da se nikako ne razbole ako nemaju para.

02 Februar 2009

Zdravstvo u Zenici - drugi dio

Jue sam pisao o zdravstvu u Zenici. Moram priznati da sam napisao tekst u kojem sam puno
kritikovao pa sam vjerovatno zbog toga i sam kritikovan. Nisam od onih koji ne mogu podnijeti loe
kritike pa da zbog toga nastavljam priu o zdravstvu. Jednostavno sam nakon te kritike ponovo
proitao svoj tekst i sam se uvjerio da u njemu nema niti jedna reenica koja govori pozitivno.
Iz mog prethodnog teksta bi se dalo zakljuiti da u Zenici ne postoji niti jedan doktor ni medicinska
sestra koji svoj posao obavljaju kako treba. I moram uputiti izvinjenje svima njima. Ljudi u bijelom koji
svoj posao obavljaju sa ljubavlju ne dijeledi pacijente na one koje znaju ili one koji im mogu valjati
sasvim sigurno ne zasluuju da budu kritikovani i moj prethodni post se nije bavio njima niti su oni bili
ti koji su isprovocirali onakvu kritiku.
Ovdje se ponovo radi o tome da su ti dobri postali manjina. Ili moda bolje redi ti dobri ne mogu
dodi do izraaja zbog toga to je kompletno zdravstvo tako ureeno da niti oni ne mogu svoj posao
obavljati kako treba. Znamo svi vrlo dobro da se u toj istoj bolnici tedi tako to se stalno smanjuje
broj medicinskih sestara koje rade na jednom odjelu. Tako vrlo esto imate situacije da najbolja
medicinska sestra ne moe biti u est soba istovremeno. I koliko god da ona dobro radi svoj posao
nema priliku da pomogne svima. A pacijent to doivljava tako to ima osjedaj da nekog tamo boli
neka stvar za njega.
Znamo svi isto tako da je na narod malo teko nauiti da postoje neka pravila. Bolesnik se smjesti u
bolnicu u sluaju kad mu treba neka vrsta njege koju nije mogude dobiti kod kude. I onda se u masi
sluajeva i doktori i sestre moraju boriti sa familijom i prijateljima bolesnika objanjavajudi im da
postoji vrijeme za posjete, da postoji hrana koju bolesnik smije jesti, da je to sve neko smislio da bi
pomogao bolesniku. Da ne spominjem one situacije u kojima ih tretiraju kao ljude koji moraju pomodi
ak i kad takvo neto moda i nije mogude. Sve su to problemi sa kojima se danas sredu medicinski
radnici i znam da im nije lako. Meutim, i tu se najede deava da zbog svih tih stvari ispataju oni
koji ne zasluuju. Ljudi koji potuju pravila i koji vjeruju u medicinu dobiju tretman kao i oni koji su
doveli do toga da se stvori taj lo odnos izmeu bolesnika i doktora.
Postoji tu i jedan problem o kojem se javno malo govori bolje prolaze svi oni koji imaju stranku iza
lea. Da, nemojte se uditi politika stranka i ovdje garantuje bolji tretman doktora i zdravstvenih
radnika. I oni koji nisu obukli neku vrstu tog politikog dresa vrlo esto samo smiju gledati kako se
rade stvari koje ne slue na ast zdravstvu i tako plemenitom zanimanju kao to je medicinsko
zanimanje.
Postoji jo jedan problem u odnosu doktori pacijent. Doktorima je bolest neto sa im se sredu svaki
dan, skoro pa normalna pojava. Svakom pacijentu je njegova bolest najvedi problem na svijetu i svaki
pacijent oekuje od doktora da se prema njemu tako i ophodi. Malo ko de od nas pomisliti na to da je
gripa koja nas zeza i ne da nam da normalno funkcioniemo jednom doktoru samo esnaesta gripa

danas pored svih ostalih upala grla i ne znam koliko bolesti sa kojima se taj dan sreo. Rad doktora je
pod povedalom ba zbog toga to se njihove greke vrlo esto ne mogu ispraviti. Uvijek mi je na
pameti poreenje izmeu doktora i automehaniara da li bi automehaniar mogao ikad popraviti
upaljen automobil?
Ne mogu da ne spomenem i Hitnu pomod koja takoe radi u uslovima koji nisu reprezentativni. Ako
vam sluajno zatreba njihova usluga bidete super uslueni ukoliko nisu sva vozila ved na intervenciji.
Ako su sva vozila ved zauzeta zbog takoe hitnih sluajeva onda vam samo mogu redi da i niste ba
roeni pod sretnom zvijezdom.
I onda kad se sve to smiksa u jednu cjelinu dobijete ruan osjedaj. Osjedaj koji dovodi do toga da se
nadate da nikad nedete biti bolesni. I da se pored svega nadate da dete biti takve nafake da u svom
tom budkuriu nabasate na doktora kojem de jedini cilj biti da vam pomogne. Bez obzira na to ko ste,
ta ste i odakle ste. I da to uradi samo zbog toga to mu je to posao koji je odabrao jer voli pomagati
ljudima, a ne zbog toga to de za to dobiti neku dodatnu kafu.
P.S. Jo jednom se izvinjavam svim doktorima i medicinskim radnicima koji svoj posao obavljaju
savjesno i poteno. Lino ih poznajem dosta. I samo zbog njih vjerujem da de i zdravlje u ovom naem
gradu uskoro postati vie cijenjeno. Kao to se nadam da de vrlo brzo broj kvalitetnih i sposobnih
medicinskih radnika premaiti broj onih koji kaljaju ugled ovog plemenitog zanimanja.

03 Februar 2009

Starine u gradu
Pisati o starinama u Zenici je zaista teko. Obilazio sam muzeje, priao sa kustosima ali nisam naao
nita posebno. Od doba Kulina bana nije ostalo nita vrijedno spomena izuzev one famozne povelje
koja se jedno vrijeme mogla kupiti kao suvenir. Iz Osmanlijskog doba takoer nemamo nekih valjanih
uspomena izuzev par mezarja za koje niko ne zna iz kog perioda datiraju.
Velika zabluda (u kojoj sam i ja donedavno bio) je da famozna konjska esma datira iz tog perioda.
Mislio sam da je ona postavljena za vrijeme Turske vladavine. Ali nije.
Austrijska esma, kako joj je najpravilniji naziv je postavljena 1910. godine u ast cara Franje Josipa
koji je te godine prolazio vozom kroz Zenicu. esma je postavljena na mjesto gdje se i sad nalazi tako
da je pokojni Franjo nije mogao ni vidjeti obzirom da je eljeznika stanica bila smjetena prekoputa
dananje stare optine, na mjestu gdje je danas Park rudara. Istorijski fakti nepobitno dokazuju da je
Franc Jozef bio mnogo sretniji od njegovog potomka Franje Ferdinanda kojem je posjet ovim
prostorima bio posljednje putovanje u ivotu.
Druga znamenitost ovog grada je famozna Hadi Mazida kuda. Ona je nastala sredinom devetnaestog
stoljeda, podaci variraju od 1830. do 1850. godine. Po nekim saznanjima u njoj je 1878. godine
general Josip Filipovid u ime Austro-Ugarske vojske pregovarao sa sarajevskim begovima o predaji
Sarajeva u ruke Austrougarske monarhije. Ta kuda je sruena do temelja a 1972. godine je Fido
Ahmetspahid, poznati zeniki kustos i povjesniar dao izgraditi do detalja istu kudu koju je pretvorio u
muzej. Danas se u toj kudi nalazi Meihat Islamske vjerske zajednice.

Od starina vjernih pomena tu su i arijska damija koja datira iz slinog perioda kao i gore
spomenuta kuda i stari Suida mlin koji se nalazi na obali Koeve tik iza Carine. Pod kraj devetnaestog
vijeka izgraena je i upa Svetog Ilije tako da i ona spada u starije znamenitosti naeg istorijskim
injenicama siromanog grada.
Ovaj post bi bio i dui da imamo jo neke istorijske spomenike u gradu ali na alost ovaj grad je
sauvao tek spomenike iz dvadesetog stoljeda. Mada primjedujem da i oni nestaju. Bar sam vam
ispriao priu koja vam je otvorila vidike i sad znate da ste bar jednom pili vodu sa Austrougarske
esme.

04 Februar 2009

Sve iz inata
Mnogi od vas ne znaju kako je dolo do ovog bloga. Na nagovor svoje djevojke Hane poeo sam pisati
i time, iskreno se nadam, uveseljavati mnoge Zeniane u Bosni i dijaspori. Ona je direktni krivac to
ovaj blog postoji pa je red da me ponekad i odmijeni u pisanju, posebno kada imam stvaralake
menopauze kao to je danas. Ona pie pod pseudonimom Cyber Bosanka i garantujem vam da de
vam se svidjeti.

Sve iz inata
U susjednoj Hrvatskoj se stalno vre rasprave na temu Da li je Hrvatska ula u recesiju ili ne". U naoj
dravi politiari jo nisu doli do takve vrste rasprave. Trenutno je jo uvijek bitnije ukinuti Deda
Mraza, izabrati novog Visokog predstavnika i donijeti hiljaduetiristo pedesetesti zakljuak o
sastanku trojice politikih lidera iz Pruda. Kad smo ved kod tog nekog Pruda moram priznati da me
postojanje takvog mjesta u BiH iznenadilo. Moe biti da su se ovi politiari i sastali u tom nekom
Prudu da bi ga malo izreklamirali, inae bi velika vedina graana BiH ivjela ne znajudi da u vlastitoj
dravi imaju mjesto koje se zove tako.
Htjedoh redi da je pitanje u kakvoj de situaciji biti naa drava onog trenutka kad gospoda to nas
vode dou do teme zvane recesija". Meutim, ono to svako od nas moe primijetiti jeste da se sve
ede i na ulici pria o tome kako para ima sve manje i kako nam je sve tee i tee. Zbog toga sam
ovih dana obuzeta razmiljanjima na temu ta mogu ja ili bilo ko od nas uiniti po tom pitanju?"
Vjerovatno sam zbog tih razmiljanja i primijetila lanak objavljen u novinama u kojem se najavljuje
otvaranje prodavnice sa iskljuivo domadim proizvodima. Razlog koji govori u prilog potrebi za
ovakvom prodavnicom je taj to se u svim ostalim prodavnicama nalazi malo domadih proizvoda.
I od tog momenta razmiljam i razgledam. Do sada su esto pokretane akcije u kojima su nas
nagovarali da kupujemo i koristimo domade. Takve akcije uvijek imaju svoje pristalice i protivnike.
Mnogi odluku da kupuju uvozne proizvode pravdaju loim kvalitetom a esto i vedom cijenom
domadih proizvoda od uvoznih. Meutim, pored ovih injenica nakon obilaska prodavnica u Zenici
tuno mogu konstatovati da i nae kvalitetne proizvoae vodedi trgovaki lanci tretiraju kao robu
nieg ranga. Zeniki jogurt dete vrlo teko pronadi meu stotinu flaica nekih drugih jogurta. Isto kao
to dete superkvalitetnu trudlu koju proizvodi Lasta" iz apljine morati traiti pola sata na polici.

A to sve je dovoljno da u meni proradi ona fina osobina koju svi Bosanci i Bosanke tradicionalno nose
u sebi inat. Sad iz inata provodim u kupovini vie vremena tragajudi za domadim kvalitetnim
proizvodima. itam deklaracije i traim mjesto proizvodnje. injenica je da sam primijetila da me sve
ede trgovkinje gledaju poprijeko valjda se bojedi da pokuavam neto ukrasti. I vidim da mi u sebi
spominju familiju, sve onako redom.
Meutim, to me ne zabrinjava. Da mi je neko rekao da du ovoliko vremena provoditi pokuavajudi
linom akcijom spasiti nau privredu ne bih mu vjerovala. Ali ako pogledate malo bolje ako nedu ja
ko de? Odnosno ako nedemo svi mi nede ni oni koji to trebaju. Jer u svim drugim dravama
proizvoae pomae njihova drava stimulie im proizvodnju, daje povlastice za izvoz, omogudava
povoljne uslove za rad. Naa drava ne radi nita, ili skoro nita. Tako da je pravo udo da i ovo malo
naih proizvoaa opstaje.
Zbog toga sad jo vie uivam dok pijem zeniki jogurt ili jedem zvrk Jami" sirnice (ne pitajte koji po
redu danas). Za istu, moda i manju cijenu imam super kvalitet a znam da svakom novom litrom tog
istog jogurta moj komija ima manje anse da ostane bez posla. A posao radnicima mljekara u
susjednim dravama svakako uvaju njihove komije uz veliku pomod drave.
napisala: cyberbosanka

05 Februar 2009

Sarajevo i Zenica
Danas sam na radiju uo da je prolo petnaest godina od onog groznog masakra na pijaci Markale u
Sarajevu. U momentu mi je kroz glavu prola ona grozna slika sa fudbalske utakmice izmeu elika i
Sarajeva kada je dio Robijaa psovao Markale. Tog dana sam se osjedao bijednim i manjim od crva
zato to sam Zenianin. Znam ja da i navijai Sarajeva nama psuju i upuduju pogrdne nadimke ali ne
mislim da im mi moramo vradati na tako jadan nain.
Sredinom devedesetih, netom nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma, sam radio u Sarajevu nekih
est mjeseci. Osjetio sam ogroman antagonizam koji vlada izmeu naa dva grada. Svi sada bacaju
ljagu na navijake skupine i njih krive za netrpeljivost koja se svakodnevno apostrofira kroz medije, a
ja mislim da je to nastalo mnogo prije. Sarajevo gaji neku vrstu madehinskog odnosa prema svim
gradovima iz tzv. Bosanske provincije.
Mi, Zeniani, ne osjetimo razliku izmeu Sarajeva danas i Beograda koji je simbolizirao normalnim
ljudima neshvaden centralizam. Sve banke, ministarstva, udruenja, pa ak i sjedita vjerskih
poglavarstava su smjetena u Sarajevu. Sasvim je normalno da se onda taj grad i izgrauje i razvija, a
Zenica koja je u onoj dravi davala ogromne doprinose (a i sada nas gule), nita.
Kada pogledate prosjene line dohotke kod nas i kod njih vidjet dete da Sarajlije zarauju nekih 30
procenata vie od nas. Ja i nisam neki ekonomski strunjak ali mi nikako nije jasno da mi koji imamo
industriju i proizvodimo imamo manje plade od njih koji prodaju maglu. Stoga i ne udi da svaki iole
sposoban Zenianin koji ima ponudu iz glavnog grada ne razmiljajudi ni trena odlazi tamo.

Ne kaem, Sarajevo je pretrpjelo groznu kalvariju ali to ih ni u kom sluaju ne opravdava da se

ponaaju prema nama kao prema manje vrijednim.
Jedina stvar na kojoj zavidim Sarajlijama je ta to oni stvarno vole svoj grad pa onda mrze ostale dok
kod nas to i nije toliko izraeno. Ponekad mi se ini da mi prvo mrzimo Sarajevo a tek na drugom
mjestu nam je ljubav prema Zenici. Moda bismo se i mi mogli dignuti iznad tog trivijalnog
primitivizma i za poetak voljeti svoj grad. A ako nam ostane vika emocija onda mrziti Sarajevo (a
moe i elju).

07 Februar 2009

ta je nama Indija?
U razgovoru sa prijateljem koji je prije rata radio u Ekranu (preduzede koje je objedinjavalo sva
zenika kina) saznao sam podatak koji vjerojatno niko od vas ne zna. Najgledaniji film u zenikim
kinima svih vremena nije ni jedan od naih ratnih spektakala, ni jedan film Bruce Leea nego indijski
film Bidaai (rastanak). Priznajem da sam i ja to patetino smede pogledao (dodue na televiziji) i tada
sam, kao i mnogi Zeniani, stekao odreene simpatije prema tom jadnom narodu. Vjekovima ih je
gazio engleski Komonvelt i kada god ste gledali na TV reportae o Indiji vidjeli ste samo jad i bijedu.
Druga najmnogoljudnija nacija na svijetu (milijardu i dvjesto miliona stanovnika) koja bi po nekim
predvianjima za trideset godina trebala prestidi Kinu jer kod njih nema kontrole raanja kao u Kini (a
moda i zbog toga to je pola Kine dolo kod nas da otvori radnje).
Kada se sabere sve ovo to sam napisao valjda vam je lako zamisliti moje iznenaenje kada sam
doznao da je jedan Indijac meu pet najbogatijih ljudi na svijetu i da je ba on doao da kupi ponos
naeg grada, eljezaru Zenica. Svi Zeniani su u tome vidjeli spas jer znamo koliko taj gigant znai za
ekonomiju grada i regije.
Nakon viemjesenih pregovora eljezara je poela sa radom ali gle iznenaenja! Od prijeratnih 19 do
21 hiljada zaposlenih sadanji Mittal zapoljava oko 5 hiljada, a aerozagaenje je gore nego prije rata.
Nae optinsko rukovodstvo je sklopilo ugovore koji bradi Indijcima doputaju prazan hod u
postavljanju filtera u periodu od deset godina. U jeku najvedih Eko protesta, kao sluajno, cijeli grad
izgubi centralno grijanje jer Mittal je vlasnik kotlovnice koja parom snabdijeva grad. Bili smo jednim
krajnje perfidnim kockarskim manirom baeni u gabulu. Ako se bunimo protiv zagaenja onda
demo krepati od hladnode i obrnuto. Najvie mi je ui zaparala izjava gradonaelnika koji je rekao da
mu je drae da imamo deset hiljada zaposlenih nego da imamo ist zrak a isto toliko gladnih i
nezaposlenih. Postotak oboljelih od raka je skoio za nekih 15 procenata a nisu zanemarivi ni postoci
djece koje dobijaju bronhitis i astmu.
Indijski vlasnici Mittala, koji su poznati u cijelom svijetu po tome to nigdje ne potuju eko propise, su
se pokazali kao bedutni izrabljivai kojima nije stalo do ljudi nego iskljuivo do zarade.
Obzirom da je najpoznatija Indijska knjiga Kama sutra (umjetnost voenja ljubavi) nije ni udo da nas
onda ovako kvalitetno jebu.

P.S. Cijenjeni itatelji, oprostite zbog ove zadnje rijei. Nisam naao niti jednu koja bi je mogla
adekvatno zamijeniti a da ne izgubi na znaenju.

08 Februar 2009

ZOI 84
Na dananji dan prije tano etvrt stoljeda svi smo bili ponosni to smo Bosanci, a Sarajlije posebno.
Pogaate, na dananji dan prije 25 godina su otvorene Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
Cijela biva drava je ivjela za manifestaciju koja je bila plafon sportske igre i koja je bila najvede
sportsko natjecanje ikada odrano na ovim prostorima. Mnoge porodice koje nisu imale kolor
televizore su otkopavale i posljednje tekove da im sluajno ne bi promakla neka boja haljine u
klizanju na ledu koje je neponovljivo prenosila Milka Babovid. itavo Sarajevo i okolne planine su bili
u izrazito dreavim narandastim tonovima jer je narandasto - bijela boja bila zatitni znak loga ZOI
84.
Olimpijski plamen su nosili mnogi istaknuti sportisti BiH. Iz Zenice se sjedam samo Amile Fetahagid,
tadanje jako uspjene teniserke, a baklju je zapalila tadanja prvakinja Jugoslavije u umjetnikom
klizanju Sanda Dubravid. Studenti iz Sarajeva i drugih gradova su u suradnji sa tadanjom JNA na
olimpijske staze ili nogama tabati snijeg jer nije bilo ove sadanje napredne tehnologije. Tih dana je
Sarajevo bilo centar svijeta i posjetili su ga mnogi poznati ljudi koji su bili oduevljeni gostoprimstvom
i ljubaznodu lokalnog stanovnitva. Oduevljeni su bili skoro svi posjetitelji izuzev, vjerojatno, Kirka
Douglasa kojeg je lokalni konobar u jednom od kafida ugrizao za 1200 dolara. Naplatio mu je raun
kakvog vjerojatno ne bi platio ni u najskupljim mondenskim zimovalitima.
Ja sam od svih sportova gledao jedino hokejaku utakmicu izmeu Kanade i ehoslovake i shvatio da
je to jedini sport koji je bolje gledati na TV-u nego uivo. Ti momci tako brzo kliu da ne moe
primijetiti gdje je ona mala ploica a kada padne gol shvati tek kada se igrai pou ljubiti.
Heroj u cijeloj Jugoslaviji je bio slovenski veleslaloma Jure Franko koji je u toj disciplini osvojio
srebro. Ostade zapamden onaj famozni natpis koji je osvanuo na platou ispred Skenderije gdje su se
dodjeljivale medalje na kojem je pisalo: Volimo Jureka vie od bureka! Ostali su mi u sjedanju i
britanski par u plesu na ledu, Jane Torwil i Cristopher Deen, koji su fantastino plesali uz Ravelov
Bolero.
Osam godina nakon toga olimpijske planine su postale poprite najvedeg zla koje se dogodilo u Evropi
nakon drugog svjetskog rata i sva borilita su skroz devastirana.
Evropa i svijet su zaboravili na nau olimpijadu ali naa srca jo uvijek zatitraju kada se sjetimo
Vuka i u narandasto obojenog Sarajeva.

10 Februar 2009

Pravda za sve
Subota uveer je rezervirana za izlaske. Smijeno, ali ta zapadnjaka varijanta razmiljanja se
odomadila kod nas vjerojatno zbog toga to u ova recesivna vremena ljudi nemaju para za izlaske
svaku nod,to je prije bio obiaj u Zenici.
H. i ja nismo izuzeci pa smo i ovu subotu otili u na omiljeni kafid da se provedemo nakon teke
radne nedjelje. Ostali smo do 23 jer nas je u naem prijatnom avrljanju naglo prekinula naa vajna
policija uz prijetnju kaznene prijave. Naime, ovaj lokal ima radno vrijeme do 23 h a oni su dobili
nareenje pretpostavljenih da se toga revno pridravaju. Skroz ugaeno svijetlo, bez muzike i pet
ljudi unutra njima je bilo previe i grubo su prekinuli nae druenje.
Pomislih, OK napokon je naa murija poela da radi svoj posao. To moje oduevljenje je naglo
splasnulo prolaskom pored oblinjeg Tena gdje je muzika drmala tako glasno da se ula i kroz
zatvoren prozor automobila. Auti su bili parkirani po svim mogudim trotoarima tako da ljudi mojih
dimenzija teko da bi mogli prodi izmeu njih. Dodue, to je i dobro. Prije desetak dana u toku jedne
racije na cesti je ostao jedan ogroman terenac okruen onim smijenim utim trakama za oevid i
drao je zatvorenom glavnu zeniku ulicu vie od 12 sati jer je gazda istog pobjegao da mu ne bi nali
neprijavljen pitolj. Vlasnik tog ultra skupog terenca, inae sin jednog od lokalnih modnika nije dobio
ni prekrajnu prijavu.
Jo gora situacija je preko puta MCC (Metalurg city centra) gdje se danas okupljaju svi pripadnici
zlatne Zenike mladei. Tamo nema niti deset centimetara slobodnog prostora sa obje strane
kolske ulice (mislim da se sada ta ulica tako zove). Njihovi Jeepovi, veliine nekadanjih kombija, su
tu parkirani ak i danju tako da mala djeica koja idu u oblinje kole moraju izadi na cestu da bi mogli
prodi do kole. Ne razumijem to njihovo kurenje jer u samom MCC-u ima pladena garaa ali izgleda
da imaju lovu samo za preskupe aute a ne i za parking. Jo nisam niti vidio niti uo da su nekom od tih
tatinih sinova policajci naplatili kaznu. Ako im i napiu kazne ujutro se te kazne poderu.
U naem lokalu s poetka prie nije nikad bio niti jedan verbalni a kamoli fiziki obraun i on mora
biti zatvoren u 23, a lokali u kojem ima oruja kao u nekoj omanjoj kasarni rade do 4 ujutro. Taj
dvostruki arin me tjera na pitanje da li je pravda ista za sve?

12 Februar 2009

Mediji u Zenici
Na dananji dan prije 53 godine je izaao prvi broj zenikog tjednika Naa rije. alosno ali i istinito
je to da ove novine moemo pogledati i kao ljudsko bide od 53 godine koje skoro pa vie nije
zanimljivo nikome. Nekada je to bila jako itana novina jer su preko sindikalnih podrunica bile
distribuirane u svim radnim kolektivima. U njima si mogao proitati masu interesantnih stvari iz
sporta, kulture i dnevne politike koja tada i nije bila Bog zna kako zanimljiva. Danas je primat Naoj

rijei na ovim prostorima preuzeo zeniki Super info koji ima daleko agresivniji oblik distribucije ali je
i baziran kao komercijalna novina koja stavlja akcenat na reklamni dio.
Slina stvar je i sa Zenikim elektronskim medijima koji su trajno marginalizirani. Radio Zenica koja je
decenijama bila najsluanija radio stanica na ovim prostorima je trenutno stanica koju u memoriji na
ovim novim radio tunerima dre samo najvedi mazohisti. Vrijeme kada je radio valovima
neprikosnoveno jahao veliki Josip Dujmovid je ostavilo traga na mnogim generacijama Zeniana.
Njegov nodni program i fenomenalne top liste sto vjenih i danas su teme koje se prepriavaju. Da
ne spominjemo da smo svi mi u Zenici znali da je roendan radija bio 21. juni jer se godinama u
njihovu ast organizovao koncert na kojem su redovno uestvovale najvede rock grupe Jugoslavije.
Danas se sluaju radio Zenit i radio Q koji putaju monotonu muziku i koja nas tjera da sluamo
sarajevski radio Stari grad koji je neto zanimljivija stanica. O CD radiju ne bih pisao ponovno ali
moram naglasiti da je za klasu bio bolji od svih gore navedenih.
Ako se sve ovo i nekako moe podnijeti, lokalnu televiziju Zenica ne mogu nikako. Tako jeftinog
programa i scenografije u studiju nisam vidio jo od starih skeeva Top liste nadrealista. Paradoks je
da su dvije najgledanije emisije te televizije prikazivanje posljednjeg pomena (umrlice) i sjednice
Opdinskog vijeda. Jedina stvar koju ne mogu da shvatim je ta da Danko Travar, izuzetni novinar i jako
pismena linost, radi na toj lakrdiji od stanice. Svima nama je u svjeem sjedanju televizija Zetel
koja je u poreenju sa dananjom TV Zenica - CNN. Ta simpatina televizija koju je osnovao eljko
Lincner u samo praskozorje rata je bila jedini prozor u svijet koji smo imali u prvim godinama zadnje
dekade prolog milenija. Zetel je iznjedrio par renomiranih novinara koji su nastavili rad na dravnim
televizijama. Prije svega mislim na Sanjina Bediragida i Amarilda Gutida. I momci koji su stajali iza
kamere su posao nali na ozbiljnijim televizijama u Sarajevu, a Zetel je prestao sa radom '95. godine i
ostavio nas na milost i nemilost lokalnoj televiziji.
Ne znam za vas ali meni jako nedostaju ovi nekadanji mediji, zato i koristim surogat zvani internet da
potisnem tu nostalgiju.

13 Februar 2009

Vjera i nacija
Neki dan sam itao u novinama izjavu jednog visokog vjerskog dunosnika koji je rekao da u
dananjoj BiH imamo maksimalnu slobodu upranjavanja vjerskih obiaja i slobodu prakticiranja vjere
koju nismo imali u proloj dravi. Razmiljam o tome danima.
Mislim da se danas vie apostrofira multikonfesionalnost naih gradova ali da je prije vjerovanje bilo
nekako iskrenije. OK, neki de redi da je to vjerovanje bilo u ilegali, ali injenica je da je danas mnogo
vie vjernika ali ih je mnogo koji vjeruju u Boga radi drugih a ne radi sebe samih.
Za svaki vjerski praznik se na Kamenom mostu istakne onaj plakat na kome pie Bajram erif
Mubarek Olsun, Sretan Uskrs ili sline estitke, pa ak se estita i Pesah. Koliko ima Jevreja u Zenici
mogli su na plakatu napisati i njihova imena ili jednostavno: Sretan Pesah obojici. Time se hode
apostrofirati naa multikonfesionalnost ali ja mislim da je u praksi mnogo drugaije.

Proslavio sam vie Bajrama od vedine Muslimana koji taj praznik danas obiljeavaju i sjedam se sa
radodu kako nas je rahmetli teta Rabiha uvijek zvala na kolae. Za Boide i Uskrse smo i mi komije
darivali kolaima i bojanim jajima, dok mi je mama bila iva.
Na ponodke se ilo redovno sa prijateljima ma koje vjere bili i proslavljalo se mirno i dostojanstveno.
Danas se mora probiti kroz koridor policajaca da bi prisustvovao svetoj misi a poslije nje ti treba
pancir i tamponi za ui da bi preivio silu pirotehnike koja se upotrebljava oko crkve. Nekad su crkvu
ili pravi i istinski vjernici koji su iz ljubavi prema Bogu dolazili na misu a danas je prakticiraju oni koji
skupljaju politike poene kao nekad to su se skupljali odlaskom na sastanke u Savez komunista.
Slina stvar je i sa damijama. Danas imamo mnogo vie damija nego u prijeratnom periodu ali kada
doe Duma namaz svi se sjate u arijsku damiju da bi bili vieni i skupili vie poena. Odmah da se
ogradim, ne mislim tu na izuzetno potene vjernike kojima je tu demat i onima koji su pravi vjernici,
koji prakticiraju vjerske obrede iz dubokih osobnih uvjerenja. Takoe, jako mi smeta kada doe
Ramazanski post i kada vidim prave vjernike koji poste itav mjesec pa sa radodu doekaju Bajram, a
nasuprot njih vidim mnogo njih koji su takoer postili mjesec dana a napiju se ko svinje odmah poslije
Bajram namaza. Ne bih volio da budem krivo shvaden ali za mene su to nekakvi parcijalni vjernici koji
samo donose tetu svom narodu. U svemu ovome najvie ispataju ljudi koji stvarno vjeruju a
poistovjeduju ih sa ovim gorespomenutim. Imam mnogo prijatelja koji su vjernici i koje izuzetno
potujem, a oni koji me poznaju znaju da 17 godina nisam pio ni kapi alkohola za Ramazan jer mi je
bilo bezveze piti pivo ili vino kada drugi ljudi oko mene poste.
Koliko sam upoznat sa tim obredom, ovih dana bi trebala poeti i korizma (dani uskrsne priprave) i
mnogi de katolici postiti mjesec dana na svoj nain. Kod nas je specifian nain jer mnogi poste da bi
mogli glorificirati svoju odanost vjeri a ne da to rade onako kako treba, iskljuivo radi sebe i Boga. S
toga nije ni udo da se kod nas odomadila teza da su u ajdrau i Podbrjeju vedi katolici i od samog
Pape.
Nadam se da du doekati opet da za Bajram zenike ulice miriu na baklavu i kadaif a ne na odvratni
miris baruta od ispaljenih petardi.
P.S. Molio bih prave vjernike da shvate da ovaj post nipoto nije napisan zbog njih nego iskljuivo
zbog onih koji se kriju iza vjere i manipuliraju njom radi line dobiti.

14 Februar 2009

Dubioza kolektiv
Nekada davno sam uo jednu jako umnu uzreicu koja mi se urezala u pamdenje: U besptiju je i
upak slavuj. Voen tom narodnom umotvorinom odluih da se jo jednom uputim na koncert
Dubioza kolektiva. Ta sarajevsko-zenika grupa je meni jedna od draih sa ovih prostora i jako su
dobri u koncertnim nastupima. Ne moram ni spominjati da je jedan od vanijih razloga mog odlaska
na koncert i to to je to jedna od draih grupa moje bolje polovice.
Ja, ovjek u godinama, sam se obukao kao da sam krenuo u drva a ne na koncert. Obukao sam bar tri
sloja tople odjede jer je napolju temperatura bila dobrano ispod nule. Dvorana HKD-a je bila zagrijana

do usijanja, a jo su nas po belaju zapala nekakva mjesta pored samog radijatora koji je tako grijao da
sam pomislio da su oni Indijci to nam loe grijanje Hrvatskog porijekla kad ovako grije u Hrvatskom
domu. Do dolaska svugdjeprisutnog Guleta sam bio ubjedljivo najstariji posjetitelj ovog eventa. Bilo
je tu jako mnogo djece s ijim sam se roditeljima svojevremeno druio.
Iako je na plakatima pisalo da koncert poinje u pola devet prva predgrupa (ako se to tako moe
nazvati) je izala na stage negdje oko devet. To su bila neka tri momka koji su nabrajali kao moja
pokojna kominica Drenka kada joj mi, djeca, pogodimo loptom u prozor. Nesuvisli sampleovi,
monotona muzika podloga i rime na nivou rima pokojnog Ive koji je svojevremeno hodao po ariji i
ljude podbadao svojim upadicama su me tjerali u oaj. Nakon njih doli su neki koji se zovu
Muenika grupa i koji su opravdali svoje ime time to su nas junaki muili nekih pola sata.
Poslije njih je na red doao Goran Kovijanid Kowa koji je jedini neto vrijedio i uspio je razbuditi
publiku, a moram priznati i mene koji sam ved uveliko razmiljao u stilu ta meni sve ovo treba.
Kowa je izuzetno nadaren mladi muziar koji je u pratnji svog Dj-a atmosferu doveo na neku
koncertnu razinu.
Negdje oko pola jedanaest su na stage izale zvijezde veeri Dubioza kolektiv. Silovito su krenuli
sa uspjenicama sa svog posljednjeg CD-a Firma ilegal i odmah publiku bacili u trans. Akustina
dvorana HKD-a je bila idealna da se sviraki dio banda pokae u svom najboljem svijetlu, posebno
izvrsni gitarista kojem sam zaboravio ime (jebaji ga, Sarajlija je svakako, hahha). Koliko god
instrumentalni dio bio dobar tako su bile vidljive tegobe vokalnog dijela kojem jako nedostaje toplina
enskog vokala od kad je otila Adisa. Njenom bratu je ved na tredoj pjesmi pukao glas tako da su ga
tonci morali pojaavati da bi se ikako uo. Izredali su sve svoje hitove za manje od sat i pol i najavili
kraj koncerta. Publika se u nevjerici poela razilaziti kada su deki izali opjevati jo samo jednu
pjesmu na bis. H. je bila razoarana zbog toga to smo izaavi neposredno prije tog bisa propustili za
nju najzanimljiviji dio veeri skidanje do pasa skoro svih lanova grupe.
Sve u svemu, Dubioza kolektiv postaje sve vie dubioza a sve manje kolektiv, obzirom da se svakih
est mjeseci umanjuju za po jednog lana. Odlazak Adise de jako teko nadoknaditi jer je evidentno
koliko im nedostaje, posebno u nekim stvarima sa prolih albuma.
Dva sata svirke predgrupa i sat i dvadeset minuta svirke Dubioze su samo potvrdili onu staru izreku
koja kae: Kada je dugaak peting, tu i nema nekog posebnog sexa.

15 Februar 2009

Stara Zenica
Kod nas se ljudi svaaju oko raznih stvari. Dovoljno je da neko ima kontra stav ili neku drugu verziju
jednog dogaaja i eto ti prepirke. Tako sam neki dan u jednom malenom arijskom kafidu gdje se
okupljaju endemski primjerci zenikih starosjedioca prisustvovao svai oko toga ta je starije - Pide
ili Sejmen? Ne da meni avo mira i ja prionem na istraivanje...
Ako demo gledati po najstarijim ouvanim spomenicima onda je najstarije Bilmide jer su tamo
naeni tragovi rimske bazilike. Prvi put spomenuta neka lokacija u sauvanom dokumentu je Bilino

polje (Bolino poilo) koje se spominje pri inu abjuracije (ta god to bilo), 8. aprila 1203. godine koji je
potpisao Kulin Ban, a spominje se i u povelji Maarskog kralja Bele IV-og od 20. jula 1244. godine.
Tursko-osmanlijska vojska je osvojila ovaj kraj 1463. godine a prvi potpisani tefter datira iz 1489.
godine i u njemu pie da trg Zenica broji 96 domadinstava, od toga 8 muslimanskih. Ved 1570. godine
Zenica broji 330 kuda i 2000 stanovnika.
Polovinom XVII st. u izvjetaju biskupa Marijana stoji da kasaba Zenica ima 300 turskih kuda i 4
damije . Pretpostavlja se da je najstarija Sultan Ahmedova damija a na kamenoj ploi na Sejmenskoj
damiji pie da je graena 912. godine po Hidri, to bi trebalo biti po mojoj raunici negdje 1506-07
godine. Kasnije je napravljena i Potoka damija, ali ne mogu skontat' koja je bila onda etvrta
spomenuta damija.
Krajem XVII stoljeda Zenica je bila spaljena do temelja od strane Eugena Savojskog, a za uzvrat ostavio
nam je drvenu dupriju koja se i do dana dananjeg naziva Drveni most. Nazivi mahala tog vremena bili
su: Koeva, Trgovide, Lona, Jalija, Sejmen, Odmut.
Sredinom XIX stoljeda u Zenicu su doselili katolici i pravoslavci. Pravoslavci, mahom trgovci, su se
naselili u jednoj mahali koja se do dana dananjeg zove Srpska mahala, a imali su malu crkvu koja se
nalazila iza dananje sinagoge.
Tokom tridesetih i etrdesetih godina devetnaestog vijeka poelo je doseljavanje katolika iz
Dalmacije (100 kuda). Napravljena je kapelanija u Crkvicama zbog vede populacije katolika, kao
ispostava Gue Gore.
Pred kraj turske vladavine u zenikoj ariji bilo je 26 ugostiteljskih objekata, 3 hana, 14 mehana, 8
kafana i 3 ainice.
Pred kraj XIX vijeka u Zenici je napravljena i sinagoga, a ranije je bila napravljena i crkva Sv. Josipa
koja se i danas nalazi na Mokunicama (1868. godine). Iz natpisa na arijskoj damiji vidi se da je ona
obnovljena na zahtjev sultan Abdul Aziza (nakon poplave 1872.). Poznata Hadi-Mazida kuda je
zavrena 1835.g.
Eto to bi bilo to o istoriji Zenice, do Austrougarske, to sam uspio skupiti. Obzirom da se Pide ne
spominje u ovim faktima opkladu je dobio onaj na sugraanin koji je rekao da je Sejmen stariji.
Od bitnih stvari koje sam doznao je kako su nastale Crkvice, mjesto gdje u Zenici ivot poinje i
zavrava.
P.S. O Austrougarskoj vladavini piem kada skupim dovoljno informacija. Mislim da de to biti mnogo
zanimljivije i opirnije poglavlje Zenike istorije.

17 Februar 2009

Film Turneja
Svi oni koji me iole bolje poznaju znaju za moju ljubav prema filmu. Ja u posljednje vrijeme nisam
pogledao neki film da me se posebno dojmio, sve do neki dan kada sam imao priliku vidjeti Turneju
srpskog reisera Gorana Markovida. Sam Bog mi je svjedok koliko sam bio ponosan na naeg jedinog
pravog Oskara, film Danisa Tanovida Niija zemlja. Za njega su mnogi govorili da je jedan od
najboljih antiratnih filmova ikada snimljenih. Mogude, ali po meni samo do onog dana kada je
snimljen ovaj Markovidev film.
Tako lijepo profilisana pria sa do detalja izbalansiranim likovima po mom miljenju nije nikada
snimljena na ovim prostorima. Sav besmisao rata u Bosni je, gle ironije, snimio ovjek koji je cijeli
ivot (izuzev studija reije u Pragu), proivio u Beogradu. Za vrijeme Miloevidevog reima bio je na
ledu i jedan je od najglasnijih oponenata tog reima tako da itavih deset godina nije snimio nijedan
film. Nakon odgledanog filma ovjek se ne moe odluiti ko je ostvario bolju ulogu u filmu jer su svi
likovi tako upeatljivi i ni jedan nije loe odglumljen. Izvrsni su Sergej Trifunovid, Dragan Nikolid, Mira
Furlan, kao i uvijek izvrsni Bogdan Diklid, a posebno mi je otkrovenje mlada glumica Jelena okid koju
prije ovog filma nisam zapazio. ak je i na ministar kulture,
sjajan glumac a lo politiar, Emir Hadihafizbegovid odglumio
jednu sjajnu rolu.
Ne mogu a da se ne sjetim filmova iz moje mladosti koji nisu
imali antiratnu nego isto ratnu tematiku. Nikada mi nije bio
jasan sadizam naih prosvjetnih radnika koji su nas tjerali da
oporativno u organizaciji kole idemo gledati sve nae ratne
spektakle. Bitka na Neretvi, Sutjeska, Most i Partizanska
eskadrila su imali vie mrtvih nego svi Rambovi filmovi skupa, a
ini mi se da se krv cijedila sa ekrana kina 29.novembar jo
par sati nakon prikazivanja tih filmova. Zamislite sad djeju
psihu koja je bila izloena tolikoj dozi masakriranja, muenja i
smrti uopde. Jo smo mi i dobar narod ispali ime su nas filovali
u mladosti. Ako si sluajno bio gripozan taj dan i nisi iao u kino
na TV-u nisi mogao zaobidi ratne filmove koji su se prikazivali
nedjeljom ujutro u sklopu emisije Dozvolite da se obratimo ili
kada umre neko od dravnih funkcionera. Nije ni udo da su svi
politiari bili dugovjeni jer se omladina molila bogu za njihovo
zdravlje znajudi da kada umru valja im gledati Valtera ili onaj
film sa ceduljicom Saa koji su svi sigurno desetak puta
gledali.
Ti filmovi su imali i neku vrijednost a pokazatelj toga je
gorespomenuti Valter brani Sarajevo koji je do dana
dananjeg najgledaniji film u Kini. Ako ukalkuliemo tu koliko

Kineza ima moda je najgledaniji i u svijetu. Bitka na Neretvi, spektakl koji je reirao Veljko Bulajid
je u to vrijeme bio najskuplji film ikada snimljen na ovim prostorima i bio je prikazivan na filmskim
festivalima diljem planete.
A sad jedan mali kuriozitet za koji je vjerojatno malo ko od vas znao. Jedan od originalnih plakata za
film Bitka na Neretvi je radio ni manje ni vie nego slavni Pablo Picasso. A dvojica poznatih likova iz
filma, Yul Brynner i Orson Welles su umrli isti dan, 10. oktobra 1985. godine. Inae, ovaj film im je
jedini u kojem su se pojavili zajedno.
Vremena se mijenjaju i sad vapimo za antiratnim filmovima i moram vam od srca preporuiti ovaj film
sa poetka teksta. A kada ga odgledate probajte pronadi i knjigu Borisa Deulovida Jeb'o sad hiljadu
dinara koja je takoe tivo koje ne smijete propustiti ako vam je draga antiratna tematika.

18 Februar 2009

Kruh na nasuni...
Mirie hljeb, to Salin sprema a tebe nema... napisao je negdje prije dvadeset godina Spaha, lider
grupe Nemogude vrude.
Fakat je taj hljeb mirisao drugaije od ovih koje danas peku u raznim pekarama u Zenici. Ta mala
pekara smjetena u samim centru zenike arije je bila i ostala brand kada je u pitanju proizvodnja
peciva u naem gradu.
Prije nekih tridesetak godina u naem gradu si mogao kupiti kruh u Inpekovim, dravnim pekarama
koje su snabdijevale i samoposluge, i u par samostalnih pekarskih radnji. Meu najpoznatijim su bile
pekare Ekinovid koja se nalazila na mjestu sadanje Poljoprivredne apoteke na pijaci i pekara
Salinovid. Pekara Ekinovid se ugasila negdje poetkom osamdesetih a u narodu je ostala izreka
za nekog ko ima usta da su mu usta k'o Hamdina pekara tako da je Salinova pekara ostala sama da
snabdijeva ariju hljebom, lepinama i posebno kiflama.
Danas kifle prave sve pekare u gradu ali nikad niko nede uspjeti potrefiti onaj mek Salinovih,
posebno kada su vrude. U periodu od '85. '90. masa raje je ila u Novi Travnik (tadanje Pucarevo) u
diskoteku Monaco. a velika vedina njih je u povratku svradala u ariju na tople kifle. Najbolje su
meu rajom kotirali oni koji su bili dobri sa pekarima da se ne bi moralo u redu ekati. Jo uvijek su
mi pred oima scene kada dvadesetak ljudi sjedi i na haubama razmazuje pavlaku ili maslac po vrelim
kiflama. Stoga nije ni udo da ljudi koji su u ratu izbjegli iz Zenice u jednu od osnovnih formulacija
nostalgije ubacuju i Salinove kifle.
Devedesetih godina prolog vijeka su se poele otvarati i druge. Famozna pekara Partizan u
Sarajevskoj ulici koja je u ratu uzela ime drugog fudbalskog tima (sad se zove elik) je prerasla u
malo preduzede koje sada ima tri-etiri objekta u gradu. Prava ekspanzija je nastala poslije rata kada
su ljudi po starom zenikom kopirajudem sistemu poeli otvarati pekare. Sada ih ima toliko da se
svaki put pogubim kada doem u samoposlugu da pitam koji kruh imaju. Tu pone nabrajanje:
Ekmek, Lindapek, Paris, Inpek... I to traje li traje.

Sa ove take gledita mi nije jasno kako smo mi prije rata bili svi siti a radile su svega dvije, tri pekare
dok ih sada ima dvadesetak. Ja, stara mrcina koja sporo mijenja navike, jo uvijek kupujem kifle i
ramazanije kod Salina a kruh Inpekov iako se svi loe na neke novotarije tipa lanenog kruha ili nekog
b(r)avarskog kod Mime u Parnoj pekari.
Ne kau daba stari ljudi, Vu(a)k dlaku mijenja ali dud nikako.

19 Februar 2009

Kocka ili najgori mogudi porok

Prije nekih dvadesetak godina na ovoj planeti se moglo samo za Engleze redi da su kockari i da se vole
kladiti. Na ovim prostorima je bilo samo klaenje u dravnim lutrijama, i to sportska i loto, ali ni to
nije bilo zabrinjavajudih razmjera.
Danas je kocka jedna ogromna industrija koja je zadnjih pet, est godina meu vodedim u veliini
upladenih poreza na promet. Svjestan sam ja da kocka, prostitucija i kriminal rastu u zemljama koje
su u financijskoj krizi ali kod nas je doao do izraaja onaj na prepoznatljivi mentalitet koji se oituje
kroz to da mi sve to radimo radimo do ekstremnih vrijednosti.
Neki dan sam sreo prijatelja koji se mjesecima muio da izda poslovni prostor. Traio je bilo koju
firmu da ga preuzme izuzev kladionica. Traio je mjesecima ali nije uspio nego je popustio i izdao ga
kladionici. Ne znam da li postoji ijedan kvart u gradu u kojem nema dvocifren broj kladionica.
Ja sam do prije godinu dana bio jedan od ljudi koji su najvie zagrizli u taj porok ali sam se, hvala
Bogu, dobrano izlijeio. Danas odigram maksimalno dvije KM na tiket a nekad se Boga mi troilo
mnogo vie. Kockao sam na elektronskim pokerima, slot mainama, ak sam iao i na telu (tombolu).
Pravdao sam to nekakvom adrenalinskom injekcijom koja mi je bila potrebna u svom ovom sivilu a
nisam htio sam sebi priznati da sam bio junaki navuen na taj sport. Ponekad pomislim da je
ovisnost o o kocki jaa od heroinske ovisnosti jer sam znao jednog prijatelja koji je nedavno preminuo
i koji je bio ovisnik o heroinu vie od dvadeset godina - metadonsku terapiju je prodavao da bi ispunio
tiket kladionici.
Mnogi brakovi i veze su pukli zbog prekomjernog i nekontrolisanog kockanja. Najplastiniji je primjer
mog poznanika koji je imao divan brak, divnu enu i dijete, posao glavnog likvidatora penzija u
socijalnom i onda je otkrio ari kocke. Tokom jednog vikenda je likvidirao penzije u iznosu od,
kau, 30 hiljada maraka, ostao bez posla, ene i djeteta i poeo raditi kao potrko za jednog lokalnog
modnika.
U svojoj kockarskoj istoriji sam vidio veliki broj gazda koji su prokockali lokale i zaduili se kod
kamatara, a znam i dvojicu koji su se ubili zbog nevradenih kockarskih dugova. Nikad nisam sreo ni
jednu osobu koja je u plusu kada se sabere sve uloeno i dobijeno u kockarskim aktivnostima. Dobri
su jedino vlasnici kockarnica.
alosna i poraavajuda injenica je ta da su glavni posjetioci u kockarnicama invalidi tako da su sve
kockarnice pune onog dana kada se u Zenici ispladuje invalidnina. Ponekad pomislim da su u kocku

upetljani i vraji prsti jer su mnogi dobili neku lovu kada su prvi put poeli. To ih navue tako da nisu
ni svjesni kakvo ih je zlo snalo.
Da moja tvrdnja ima osnova govori i injenica da kada saberete brojeve koji se nalaze na stolu za
rulet dobijete ni manje ni vie nego sam avolji broj 666.
Ja sam se izlijeio od ove poasti a vi ako niste probajte ostaviti to dok jo imate vremena.

20 Februar 2009

JNA
Hana, a mislim i sve ene ovog podneblja, dobija neku vrstu osipa kada muki zaponu svoje prie o
vojsci. Nikada mi nije bila jasna ta njihova neuviavnost prema jednom izuzetno vanom periodu
naih ivota. Nekada davno je moja pokojna mama rekla da vojska od svakog djeaida napravi
mukarca i mogu vam iz svog primjera redi da je bila u pravu.
U vojsci su nas uili da pravimo krevete, da slaemo odjedu na irinu kape (obzirom na gabarite glave
moja je bila uvijek bila preiroko sloena), da ribamo podove i masu nekih drugih stvari koje
razmaena balavurdija nikad prije nije radila. Svako je imao svoje obaveze i morao si stedi radne
navike ako ih prije nisi imao. Fascinantne su mi bile i one vakcine koje smo dobijali prvih dana vojske
a koje su nas titile od raznih prehlada i trovanja, tako da si mogao pojesti i konzervu svog godita pa
prespavati na kinoj livadi a da se ne razboli.
Jako se dobro sjedam i stida mog komije koji je bio odbijen za sluenje vojnog roka radi neke srane
mane. U to doba si se osjedao izopdenim ako nisi sluio vojsku. ak je i Gule morao sluiti vojsku ali ju
je sluio kao pacifist, to znai da je jedini u kasarni nosio drvenu puku i drveni no.
Mnogi su sluili vojsku u nekim nedoijama na granici a neki sretnici poput mene su sluili u
Beogradu. Svako od nas je imao nekog krtog Slovenca ili pijanog Vojvoanina u spavaoni i sve te
prie slie jedna drugoj. Mnogi se sjedaju nekih dogaaja, lijepih ili runih a meni je najjae sjedanje
na Kremipan, poslasticu koja jako lii na Eurokrem ali je mnogo ukusnija. Ja sam ga jeo samo u vojsci i
nikad poslije.
Mnogi iz generacije starije od moje su se tetovirali u vojsci tako da je moj poznanik imao i neprijatnu
situaciju kada mu je mali nedak vidio tetovau sa imenom njegovog najboljeg prijatelja na podlaktici.
Maleni je sav zbunjen zapitao strica da nije sluajno peder kada ima istetovirano muko ime na ruci?
Sjedam se i jedne scene kada smo mi kao napaljeni mulci kriom gledali pornide na onim kino
projektorima koji su reproducirali trake sa super osmice. Skupilo se nas deset i pustimo neki filmid
koji traje desetak minuta i nakon petog gledanja ujemo jednog prijatelja koji sav unezvijeren kae da
zaustavimo prolu scenu. Zaustavismo je i imamo ta i vidjeti - dlakavi brko koji je povaljao bar pet
vabica je imao na ramenu istetovirano JNA i sidro. Ne mogu vam rijeima opisati na ponos to je taj
obdareni majstor nae gore list a jo znamo i da je sluio vojsku u mornarici!

Znam da mnogi nede shvatiti ili podrati moj stav ali ja se rado sjetim mnogih detalja i tog perioda
mog ivota.
P.S. Da me neko ne bi krivo shvatio ja sam pisao o JNA do 1990. godine.

21 Februar 2009

Nikotin
Ovih dana je aktuelizirana pria o zabrani puenja ak i u BiH. Hajka na puae je ipak dola i na naa
vrata. Miljenja sam da ako uspiju u Bosni zabraniti puenje onda su definitivni pobjednici jer ovdje
cigareta znai mnogo vie od puke zanimacije.
Poznajem ljude koji su u ratu prodavali stvari iz kude da bi kupovali cigarete koje su tad dosezale
cijenu i 20 maraka po kutiji. Ja puim 26 godina i nikada nisam prestao puiti ni jedan dan. Osjedam
kako mi cigarete smetaju ali nikako da napravim taj presudni korak i odluim se da zauvijek bacim tu
poast. Sve vie mi smetaju i kafane sa loom ventilacijom koje su zadimljene kao seoske punice u
kojima se sui meso. Ne znam ni jedan lokal u gradu koji je rijeio problem ventilacije iako su mnogi
uloili ogromnu lovu na ureivanje.
Kult ispijanja kafe sa cigaretom su nam vjerovatno u amanet ostavili Turci jer je samo ovdje
uvrijeeno miljenje da je kafa bez cigarete isto to i sex sa kondomom - lijepo ali ni blizu pravog
uitka.
Iako su antipuake kampanje dosta agresivne i izravne sa upozorenjima velikih vjerovatnoda
dobijanja raznih rakova i inih boleurina na narod misli da se to njima ne moe dogoditi jer svako
od nas pozna nekog ko je doivio poznu starost a puio je due od 50 godina. Neki su skloni
eksperimentiranju sa onim ibucima od stakla koji navodno sakupljaju katran i ne dozvoljavaju mu
ulazak u pluda ali jo uvijek nemaju dovoljno jak karakter da skroz prestanu.
U ratu su se puile cigarete koje u normalnim uvjetima ivota normalan ovjek nikada ne bi zapalio.
Smrdile su kao vojnika spavaona i morao si zraiti prostoriju nakon dvije zapaljene. Poslije rata je
ponovno krenula ekspanzija uvoza kvalitetnijih cigara ali nikada nijedna nije dosegla kultni status
Sarajevskog Marlbora. Po njemu se zove i jedna od najboljih knjiga Miljenka Jergovida. Fabrika
duhana Sarajevo je nakon rata pokuavala bezbroj puta pronadi taj famozni ukus ali joj nikada nije
uspjelo.
Pri nedavnoj posjeti Zagrebu doivio sam prvi susret sa zabranom puenja u praksi. Obzirom da je bilo
jako hladno moram vam priznati da nije bilo ni malo ugodno piti kafu i puiti cigaretu u bati gledajudi
nepuae kako uivaju u toplini kafida.
H. je prestala puiti nakon to je proitala knjigu Allena Carra Lako je prestati puiti a moram
priznati da sam je i ja uzeo u itanje. Nadam se da du vam u nekom od narednih postova modi
ponosno redi da je itanje urodilo plodom i da sam prestao puiti.

22 Februar 2009

Kabare
Sinod je u Zenici, tanije u zgradi BNP ponovno otvoren kabare-klub neobinog imena SFRJ.
Kapacitet od 90 mjesta je bio popunjen do posljednje stolice a do kasnog popodneva je bila jagma za
pozivnicama.
Vidio sam mnoga poznata lica koja su dolazila u onaj kabare iz moga vremena kada ga je vodio
Goran Radid i kada je bio kultno mjesto za nodne zenike izlaske. Tada su mnogi u redu ekali da uu
u taj klub koji je bio ureen tako da si mogao odmah shvatiti gdje se nalazi jer su se sa zidova
smijeili velikani svjetskog glumita. Ja sam uivao u ispijanju pida u drutvu Sir Lawrencea Oliveira,
Marlona Branda i mnogih drugih.
Dananji kabare nema vie tih slika na zidu, ak nema ni onih reiserskih stolica ali po prvi put
nakon rata mi je ambijentalno liio na onaj nekadanji. Veoma lijep ugoaj su sinod nadograivali trio
DBT - Davorin Bonjakovid, Bero Beus i Tvrtko Bara, koji su svirali prelijepu, nenametljivu muziku
savreno izbalansiranih anrova, od jazza do klasike. Bili su taman toliko glasni da ih moe uti ali ne
toliko glasni da se mora dovikivati za stolom. U neka doba su se pojavili Enis Belagid i Zlatan Zuhrid Zuhra koji su sinod imali predstavu u naem pozoritu tako da su samo upotpunili spisak poznatih
imena koja su nala tu. Bio je tu i Haris Burina koji se redovito pojavljuje na ovakvim eventima a
pojavio se i Nisvet Danko koji je ved par dana u Zenici jer snima emisiju o Guletu i njegovom
zanimljivom ivotu. Bilo je tu i par profesora sa zenikog univerziteta i skoro kompletan ansambl
Zenikog BNP-a. Nisam vidio samo nekolicinu koja vjerojatno nije dola iz straha da im se ne nalijepi
etiketa jugonostalgiara, zbog zaista udnog odabira imena kabarea. Klub je otvorio ovjek koji je
iako relativno mlad ved jako dugo u ugostiteljskom biznisu.
Najavljena su i razliita kulturna deavanja koja de se bar jednom sedmino odravati ali su najavljeni
i koncerti gorespomenutog, jako zanimljivog muzikog tria koji de, nauo sam, biti pojaani vokalom
Adise, nekadanje pjevaice iz Dubioze.
Gledajudi cjenovnik primijeti se da je vlasnik iao na nisku maru i da se hode pribliiti studentskom
depu. Poznavajudi ga mislim da de tu biti i dobra klopa .
S toga moram preporuiti svima onima koji ele vrijeme provesti u jednom mirnom objektu izrazito
urbanog tipa neka odu u na hram kulture i nod provedu u Kaberu SFRJ. Ja se nisam razoarao,
vjerujem da nedete ni vi.

25 Februar 2009

Kako starimo
Juer sam zahvaljujudi blagodatima Facebooka uspostavio kontakt sa prijateljicom s kojom nisam
imao kontakta vie od dvadeset godina. Nekada davno smo bili jako dobri prijatelji. Ispriala mi je
svoj ivot u kratkim crtama, koliko je to uopde mogude uraditi u nekih dvadesetak minuta. Dotuklo
me kada sam pogledao njenu sliku na rubu onog chat prozorida pa nisam izdrao nego sam je onako,

bosanski nekulturno upitao koliko joj je stara ta slika. Odgovorila mi je da je slika napravljena prije
nekoliko sedmica. Nisam mogao da vjerujem. Ljudi moji, ona izgleda apsolutno isto kao i kada smo se
zadnji puta vidjeli (prije dvadesetak godina).
Tada sam shvatio da je kod nas obrnuta situacija. Kod nje se sve u ivotu promijenilo na bolje a ja sam
stao tamo negdje osamdeset i neke, a kod izgleda je ona ostala u kasnim osamdesetima a ja izgledam
kao otac onog kojeg ona pamti.
Zato ovo piem i gnjavim vas?
Zato to mi idu na ivce prie ljudi koji ive vani i priaju o tegobnom nainu ivota u dijaspori, a svi
koji dou od tamo izgledaju kao da su friko izronili iz nekih modnih asopisa za razliku od nas koji
trunemo ovdje. Ok, moja prijateljica ne pui i nije popila cisterne alkohola kao ja ali nije valjda to
jedini razlog to mi ovdje naglo starimo?
Odmah da se ogradim od mogudih komentara, ja ne pljujem po dijaspori i nisam ljubomoran na
uvjete ivota ali ne mogu da svarim ljude koji doi iz vana pa kukaju nama ovdje.
Jedan prijatelj ijih se rijei uvijek rado sjetim je jedan od rijetkih koji je iskreno i jako lijepo odgovorio
na moje pitanje o razlici ivota ovdje i tamo gdje on ivi. Sasvim smireno i sa osmijehom mi je rekao
da je ovdje lijepo a tamo dobro, ali i da je nauno dokazano da se od lijepog ne moe ivjeti. Uvijek
sam govorio ljudima da je ovdje lijepo dodi na safari da se vide ove preivjele ivotinje i da se
onda ljudi mogu sretni vratiti kudi jer bi najebali da su ovdje ostali.
Sve ede uviam slinost Zenice i malenih primorskih mjesta koja ive od turizma. Zenica ne ivi od
turizma ali itekako prodie kada dou ljudi iz dijaspore jer donesu pare i potrebnu ivost u grad. Zimi
je sve drugaije. Sinod smo Stole (nekadanji gazda ena koji sad vodi jedan kafid u ariji) i ja zaredali
i brojali goste po kafidima u staroj ariji. U jedanaest objekata je bilo 17 gostiju i 15 konobara. Da ne
biste pomislili da sam brojao goste iza ponodi moram naglasiti da je to bilo oko pola devet uveer. Svi
se vi sjedate perioda kada si morao obidi bar desetak kafida da nae mjesto za popiti pide, bar s
nogu. Sinod mi je Zenica liila na moj maleni Trpanj na Peljecu koji zimi ima 230 stanovnika i nikakav
nodni ivot.
Znam, niko meni nije kriv to nisam i ja otiao ivjeti negdje vani, mada sam imao anse. Ali mi i dalje
nije jasno zato ljudi u Zenici tako brzo ostare?

26 Februar 2009
MC Devap

Devapi Zenica
Prije neki dan sam ostao duan jedan post, pa dete iz tog razloga danas dobiti dva. Hana je jue na
svom blogu napisala neto to se meni svidjelo toliko da sam odluio to podijeliti i sa svojim
itaocima. A malo kasnije slijedi i neto iz moje kuhinje.
napisala: cyberbosanka

A omiljeno jelo ti je?

Ovo je jedno od obaveznih pitanja iz onih djejih leksikona, odmah nakon pitanja o simpatiji. Sjedam
se da sam redovno tu upisivala ono famozno pizza, kao da sam roena u sred Napulja. Mislim da
sam ak tu pizzu upisivala bez da sam ikad do tad i probala istu, ali su mi drugarice priale kako je
fantastina.
Odavno ne ispunjavam leksikone i postoji vrlo malo ljudi koje zanima ta ja to volim jesti. Ali od kako
to nije predmet velikog interesovanja ja imam vie vremena da se posvetim svojim pravim
osjedanjima. I poto nisam roena na onoj famoznoj izmi nego u srcu Bosne, mogu slobodno redi da
bih mogla dobar dio ivota provesti jedudi samo i iskljuivo devape!
Na internetu se moe nadi puno rasprava o devapima, koji su najbolji, odakle su. ak sam nala
podatak da je devap nastao 1529. godine na Kurban-Bajram, kad je Gazi-Husref-beg objavljivao
rezultate tendera za izgradnju Begove damije u Sarajevu. Kuharica nije imala dovoljno ovetine da
spremi ruak za pristigle tenderlije, pa je upotrijebila ono to ima. Spretna neka kuharica kojoj se ne
zna ime, a ne zna se ni zbog ega je napravila ba devape ovog oblika i duine.
Probala sam, mislim, sve vrste devapa. Poto ivim u Zenici nekako najvie volim ovu nau varijantu.
Travniki mi se takoe sviaju, samo je prvi susret sa njima bio vrlo iznenaujudi za mene. Ja inae
jedem maksimalno srednju, ali je srednja porcija u Travniku za mene bila prekobrojna. Postoji i
banjaluki devap koji nije lo, ali iskreno nije ono to ja zovem devapom.
Lino devape najvie jedem ljeti. Nekako sam navikla da ih u sebe unosim bez ikakvog plana,
potaknuta iskljuivo mirisom. Dok neke moje prijateljice paze kad i ta jedu, meni se nerijetko deava
da pri izlasku uvee svratim do prve devabdinice na jednu bar malu porciju. Ko bi im uopte mogao
odoljeti kad gazda raspue rotilj prema okolnim kafanama? Zbog njih ved tradicionalno ljeto
zavravam sa ponekim kilogramom vika.
esto se u medijima pojave vijesti o tome kako neka drava pokuava zatititi devape kao svoje
nacionalno blago. Ne znam ko ima pravo na to i kako mi u Bosni stojimo sa tom zatitom. Ne bih rekla
da je ikome u ovoj dravi na pameti da titi bilo ta a kamo li devape. Ali nema veze. Mislim da nema
ovjeka koji ih je probao i koji ih nakon toga ne smatra svojim. I vjerovatno su oni jedan od glavnih
razloga nedolaska famoznog MC Donaldsa na ove prostore. Kako bi se oni etonidi od hamburgera
nosili sa naim MC Devapom?

27 Februar 2009

Tra - nacionalni sport broj 1

Kod nas u Zenici je sasvim normalno da uz jutarnju kaficu pokupi i neki tra. Ti su traevi jako esto
zlonamjerni ali ima ih i zanimljivih. Do nedavno sam mislio da su ene vedi traeri ali sam se
vremenom uvjerio u suprotno.
Svaki iole poznatiji Zenianin je bar jednom bio predmet bespotedne traerske ekspozicije. Nasluao
sam se traeva o Bolidu, Karamazovu,Tariku i inim ljudima koje inae privatno poznajem i nisam se

mogao nauditi nepresunoj inspiraciji naih ljudi. Njih dete lako prepoznati po tome to na trafici ni
zabunom nede uzeti Dane ili Start nego de rukom odmah poletjeti za Expressom ili nekom
drugom utom tampom.
To su oni ljudi koji uvijek imaju nekog prijatelja koji je gledao Bregin pornid i znaju do detalja ta se u
njemu dogaa. Ti isti ljudi znaju i da je Severina bila mrtva nadrogirana u svom famoznom porno
uratku kao da su oni stajali iza kamere.
Prije mnogo godina znalo mi se desiti da nakon estoke pijanske nodi odem na ianje kod Bahtijinih
'dera - Selme i Samire (za one mlae to je onaj frizerski u prolazu ispod krtine radnje) da bih onako
mahmuran saznao s kim sam proveo nod jer to one znaju bolje nego ja. One su znale kada i nekoj
djevojci kasni ciklus prije njih samih.
Njihovi traevi su bili skoro pa prirodna pojava i niko ih nije shvatao zlonamjerno jer je opdepoznata
stvar da u ariji brice uvijek znaju najvie. Danas je potpuno druga situacija u kojoj svi traaju po
kafanama i bez pardona zaviruju u tue brakove i veze, bankovna stanja i novanik i ine stvari koje bi
u normalnom svijetu bile stvar intime.
Tokom rata se za jednog mog prijatelja govorilo da je etnik, ak su se neki kleli da su ga vidjeli po
nekim ratitima a ovjek je otiao na Novi Zeland prije nego su se oni svatovi iz Sarajeva (to se
pominje kao poetak rata na ovim prostorima) poeli i zabavljati. Otiao ovjek u januaru 1992. i to
je najvedi paradoks - on ima veze sa Srbijom kao i ja sa Burundijem. To nije sprijeilo ovdanje
reprezentativce BiH u traanju da mu nalijepe etiketu zbog koje ovjeku nije nimalo lagodno i
pomisliti da doe u rodni grad.
Nedavno je bila neka nesreda na autoputu kod Janjida. Iako je to bilo u samu zoru na jutarnjoj kafi se
prialo kako ima pet mrtvih i to da su svi iz Zenice. Ja sav sjeban nazovem brata koji radi u bolnici da
bih doznao ko je nastradao, da nije, ne daj ti Boe, neko od mojih prijatelja. Brat mi sav iznenaen
kae da je bila saobradajka i da je jedno lice povrijeeno, lom kljune kosti. Na moje pitanje odakle je
on odgovori da je iz Tenja. Ovdje gdje je tra nacionalna disciplina niko i ne razmilja da bi njihovo
laprdanje iz puke dosade moglo imati jako teke posljedice.
Zato dragi moji, pamet u glavu i ne nasjedajte na prvu na prie koje dospiju do vas jer moda ih je
neko uz jutarnju kaficu kvalitetno izmislio ili u blaem sluaju malkice doradio. Tra kada promijeni
par uiju dobije sasvim drugu dimenziju.

01 Mart 2009

Harlem Gospel Choir u Zenici

Koja je razlika izmeu automobilske gume i crnca?
Kad stavi lance na gume one ne pjevaju gospel i blues.
Taj polurasistiki vic mi je pao na pamet sinod kada sam sa H. otiao na koncert Harlem Gospel Choira
u nae pozorite. Pozitivno sam iznenaen posjetom jer je sala BNP bila ispunjena do posljednjeg

mjesta, a bilo je sigurno nekih tridesetak ljudi koji su stajali ili su svoje mjesto pod suncem traili na
balkonu.
Koncert nam je upriliila
Amerika ambasada
povodom mjeseca
Afroamerikanaca koji se
obiljeava u svijetu tokom
februara. Sam sam sebi
smijean kada upotrijebim
izraz afroamerikanac ali
posljednjih godina je taj izraz
postao IN posebno kada
skontamo da su najbolji golfer
na svijetu crnac, najbolji pilot
formule 1 crnac a da ne
priamo da je sad i
predsjednik prvog svjetskog policajca SAD-a takoe crnac. Kau da se Michael Jackson polako
raspada. Ja mislim da je to iz razloga to je definitivno promaio tajming za izbjeljivanje jer je crno
izgleda totalni IN.
Momci i djevojke iz Harlem Gospel hora su sinod bacili u potpuni delirij uspavanu Zeniku publiku i
drali je tako vie od sat i pol vremena. Izuzetni muziki performans koji nikog nije ostavio
ravnodunim je podigao na noge ak i predsjednike Opdine i Kantona.
Uz minimalnu muziku pratnju orguljaa i djevojke koja je ubila Boga u bubnjevima hor je svojim
glasovima atmosferu doveo do usijanja. Od samog otvaranja BNP-a sam redovni posjetitelj svih
manifestacija koje se tamo upriliuju ali nikad nisam vidio toliko pozitivne energije i pozitivnih
emocija u zraku kao za vrijeme sinodnjeg koncerta.
Trebalo je vidjeti sve te utogljene tipove koji posjeduju na hram kulture kako se otkravljuju i polako
se poinju njihati u ritmu crnakih duhovnih pjesama. Pokuao sam svojoj glavi srediti misli i izdvojiti
nekog od deset izvoaa iz tog mini hora ali to bi bilo nepravedno jer svi pjevaju kao aneli. Iz slinih
horova su iznikli velikani svjetske muzike scene: Whitney Houston, Aretha Franklin, Stevie Wonder i
mnogi drugi. Svaki od devet sinodnjih izvoaa je bio na razini gorespomenutih zvijezda bar po mom
skromnom miljenju. Repertoar je bio brino odabran i vjerujem prilagoen ovdanjoj publici. Redali
su se svjetski hitovi koji su prepjevani u mali milion verzija: Amazing grace, I believe I can fly,
When the saints go marting in i nezaobilazna O happy day su samo neke od sinod izvedenih
kompozicija koje su na mrdanje kukovima i pljeskanje u ritmu natjerali mnoge koji to sigurno ved
godinama nisu radili.
Zanimljiv je bio komentar moje poznanice koja ima zavrenu muziku akademiju i koja se
profesionalno bavi pjevanjem. Rekla je da de od sinodnje veeri poeti raditi kao vodoinstalater jer
kada uje kako ovi ljudi pjevaju onda se zapita ta si do ku...a uio na akademiji?
Ni sam ne vjerujem da ovo piem ali moram jo jednom redi jedno ogromno HVALA ambasadi USA
to nam je poklonila jedno ovako prelijepo vee.

02 Mart 2009

tela
Svaki od zenikih momida koji je imao sklonosti ka nekim hazardnim igrama je bar nekad zalutao na
tombolu (kod nas se dal' sluajno, dal' namjerno odomadio izraz tela).
Moj prvi kontakt sa telom je umalo zavrio kobno. Naivan kakav i jesam, prolazedi kraj tombole na
istonoj tribini stadiona Bilino polje, zadirkivan od strane jednog prijatelja da ne smijem dreknuti
dosta kraj otvorenih vrata u meni je proradio inat i ja sam se zaderao koliko me grlo nosi. Par
momenata poslije za mnom je potralo bar dvadeset ljudi sa namjerom da mi potrgaju ekstremitete.
Nekoliko mjeseci kasnije sam doznao da kada kae dosta prekida se igra i neko je dobio lovu. Ja
sam im dao lanu uzbunu i mnogi su od huje poderali tiket i nisu vie uestvovali u igri. E ti su mene
ganjali...
Ta tela je ambijentom najvie nalikovala Kusturicinim ranim filmovima sa svim onim duvanskim
dimom od kojih se nije vidjela ak ni tabla sa brojevima. Premije su bile povelike i tamo su dolazili
ljudi koji su znali potroiti pola plate za jedan dan ganjajudi bingo premiju. Najedi konzumenti tele
su bili radnici eljezare i Rudnika koji su u pauzi izmeu posla i autobusa kojim su se vradali kudi
pokuali dobiti svoje pare adrenalina i ubosti koji extra dinar. Meni je bilo fascinantno vidjeti jedva
pismene ljude koji paralelno prate i tri listida od jednom a ja dobar uenik i student jedva pratim
jedan.
Pratedi trend razvitka kockarske industrije u naoj zemlji otvorene su jo dvije tombole u centru
grada, tanije u staroj ariji. U eri kompjutera i ove dvije tele su modernizirane i skroz
kompjuterizovane tako da sad nije problem kupiti i stotinjak tiketa jer kompjuter prati sve izvuene
brojeve. Klijentela je ostala ista sa malom razlikom to su oni Babinci koji su prije ekali autobus i
ubijali vrijeme na staroj teli sada ved odavno pokupovali stanove u ariji i postali graani. Obzirom
da su ove tombole u privatnom vlasnitvu njihovi vlasnici se takmie ko de privudi vie gostiju tako da
obje radnje nude besplatne kafe i sokove svim igraima pravedi jedan golemi privid da je njima jako
stalo do igraa, a u biti je njima stalo iskljuivo do njihovih novaca.
Ja esto odem na besplatne kafe tamo jer sam ih kao stari igra uplatio bar tri godine unaprijed. Svaki
put iznova se udim novom asortimanu psovki i kletvi koje tamo ujem. Mislim da svi oni koji i uju
ove matovite psovke imaju udarenu vizu za dehenem jer se tamo nerijetko psuju prehrambeni
artikli i mnogo gore stvari. Prosjean konzument ove vrste zabave bi komotno mogao udi u djeju
slovaricu. Pod slovom S bi pisalo seljak i stajala bi njegova slika. Nikad nisam vidio mjesto sa vie ljudi
a manje zuba.
Ove nove tombole imaju komfor i sve blagodati novog doba ali nemaju onaj mek i ambijent stare
tele sa drvenim klupama i stolicama na kojima se izderalo mnogo hlaa i jakni. A oni koji nikad nisu
bili na teli bi trebali otidi bar jednom da osjete taj ambijent koji me neodoljivo podsjeda na Sjeda li
se Dolly Bell u kojem svi koji igraju oekuju da ba njihov tiket bude dobitni i da su oni taj dan
miljenici fortune.

03 Mart 2009

Grad seljacima
Sve ede u komentarima itam prie o seljacima.
Ko su seljaci?
Jesu li to ljudi koji ive na selu ili su to oni, kako ih ja doivljavam, ljudi koji moda i stanuju u gradu ali
imaju seljake manire?
Meni, konkretno, ne smetaju ovi prvospomenuti ako se ponaaju normalno i nenapadno. Mnogo su
mi gori oni koji su se friko naselili i odomadili u ariji ali su zadrali svoju kulturu ponaanja.
Prije rata je raja iz arije u irokom luku zaobilazila stadion kada su na njemu bili pjevoai (nisam
pogrijeio u kucanju nego pokuavam vam doarati ono njihovo nazalno a) jer su tada dolazili konvoji
autobusa koji su dovozili ruralnu ekipu na koncerte muzike koja mene podsjeda na glasanje nekih
ivotinjskih vrsta a ne na pjevanje. Danas kada se i odravaju takve manifestacije, nema vie autobusa
jer toj ruralnoj ekipi i nisu potrebni. Oni su u meuvremenu pokupovali stanove u gradu.
Moj prijatelj koji ved dugo ivi vani je primijetio da se grad mnogo poseljaio. U poetku ga i nisam
shvatao ali kada sam kretao kudi svojom ustaljenom rutom arija Travnika, sve vie sam
primjedivao ruralne face a sve rijee ljude koje trebam pozdraviti, ljude iz grada.
Neki dan sluam priu mog poznanika koji dri kafid u gradu. Kod njega se okuplja prigradska elita
uz narodnu muziku, mjeavinu Istanbula i aka. Pria mi on da mu se nude kojekakve curice koje su
okasnile na bus i nemaju gdje prespavati. A on meni kuka jer se friko oenio pa ih nema gdje privesti.
Kurva sudbina.
U prilog tvrdnji da su nas seljaci okupirali ide i injenica da nam je jedan od glavnih privrednika,
ovjek koji je pokupovao sve mogude samoposluge koje su ostale a da ih nije kupio Konzum, iz
Orahovice kod Nemile a glavni ugostitelj iz Koprivne kod Vranduka.
Ugostitelj je svoje carstvo stekao radom i kvalitetno se aklimatizirao u grad ali ovaj privrednik je svoju
imperiju stekao na udan i nikom do kraja jasan nain. Omiljena garderoba mu je trenirka u paru sa
picastim pelama i polovnim konjakom. Gore od Boe sauvaj!
Poneseni njihovim primjerom u na grad su se slile rijeke njima slinih koji polako ali sigurno istiskuju
gradsku raju iz konkurencije za ozbiljnije poslove. Ne kaem, mnogo je toga i do arijske raje koja je
inertna i doputa da nas seljaci izguraju ali ima i greke do vladajude strukture koja je u sprezi sa ovim
novim biznismenima.
Nedavno sam saznao podatak da je na gradonaelnik dobio vedinu glasova iz prigradskih naselja a da
je u gradu Zenici bio potuen od strane kandidata, mislim da se prezivao Maid.
Frustrirajude zvui injenica da se ja u svom gradu osjedam kao doo a jo je gore to ne vidim da
se ita mijenja po tom pitanju.

04 Mart 2009

Utorak uveer u Kabareu

Kada sam uo informaciju da de mlada Adisa Zvekid, nekadanja pjevaica benda Dubioza kolektiv
pjevati sa triom Davor, Tvrtko i Bero u Kabareu nisam ni sekundu razmiljao gdje du provesti utorak
veer.
Da su gore navedeni muziari vrsni instrumentalisti sam ved pisao ali da de me djevojka izuzetno
lijepog glasa i lika ostaviti bez teksta nisam ni sanjao. Otpjevala je samo etiri pjesme jer nisu stigli
uvjebati vie ali njen glas i aranmani koje je trio prilagodio njoj su zvuali kao muzika iz raja. Mnoge
djevojke bi imale tremu pri nastupu sa trojicom profesora muzike ali Adisa je u maniri prave zvijezde
iznijela te pjesme i stvorila mi sliku nekih zadimljenih amerikih barova u kojima svira akustina
muzika i pjevaju dame aneoskim glasovima. Njena mod improvizacije je toliko zapanjujuda da jedva
ekam da ujem njen solistiki album za koji sam uo da uskoro izlazi.
Dojam izuzetno ugodne veeri pokvario je jedan tipini predstavnik zenike pseudointelektulane
scene. Brada filozof je vidno pijan doveo sa sobom i linog muzikaa, ovjeka kojeg stariji Zeniani
znaju kao Mia. Na silu je htio da Mi svira neke svoje popevke kojima objektivno i nije bilo mjesta
meu ovako urbanom ekipom. Nakon rajskog pjevanja Adise i fantastine svirke tria DBT muzika je
uzeo gitaru i opalio po kafanskom repertoaru. Naem uglednom intelektualnom i akademskom
graaninu je ta vrsta oito mnogo vie godila.
Ne zalazim ja u muzike afinitete ali mi nije jasno ponaanje gospodina koji dri katedru na zenikom
univerzitetu koji sebi daje za pravo da uzurpira tako plemenito mjesto kakav je kabare bio veeras.
Zeniki intelektualci, koji su intelektualci samo po vokaciji a ne po ponaanju, toliko su uobraeni da
misle da su svojim dolaskom u neki objekat postali ona zamiljena osa oko koje se svijet okrede i da
se vrijeme poinje raunati od njihovog bistvenja.
Dreka bradinog tamburaa koja mi je liila riku koze koja mutira je mene i H. natjerala da izuzetno
prijatni ambijent Kabarea napustimo ranije nego smo planirali i dala mi je do znanja da su nai mladi i
predobri kako im se ponaaju profesori.

05 Mart 2009

Seljakluk iz jo jednog ugla

Poto je post o seljacima izazvao veliko interesovanje zamolio sam Hanu da i ona napie svoje
vienje.
napisala: cyberbosanka
Koji to seljak ne zna privrstiti antenu, skoro sam povikala u jesen prole godine nakon to mi se
pred radnju, na mjesto gdje sam stajala netom prije, stropotala TV antena sa eljeznim nosaem. Ni
nekoliko sati nakon toga nije se pojavio niko da je pokupi a meni se nije dalo da istraujem ko je u
zgradi od 12 spratova ostao bez programa. Presretna to ni meni, a ni nekom drugom nije ista pala na

glavu svima sam rekla da je nekom seljaku pala antena, bez obzira to stvarno ne znam da li je njen
vlasnik sa sela ili iz grada. Za mene je ta osoba bez razmiljanja seljak na kvadrat.
Svaki dan se svako od nas srede sa tim pojmom, i svi imaju neko svoje vienje seljaka. Mene su kao
malu uili da nije seljak ko je sa sela nego u kome je selo, i da grad ne ine zgrade nego ljudi. I iako
sam ja roena u Zenici, mama mi je roena u malo vedem selu i u grad je dola sa svojih 14 godina, a
tata je roen u selu koje jo uvijek jedva da je ucrtano i u kartu kantona. Sredom po mene u grad je
doao kad je krenuo u kolu. Ja sam zbog takvog spleta okolnosti itav ivot na putu izmeu sela i
grada, a uz svoje trogodinje izbjegliko iskustvo ivota u jednom pravom selu mogu argumentovano
analizirati svaku priu o seljacima i graanima.
Da li je Zenica postala grad seljaka?
Ja lino mislim da nije. Zenica je, kao i svaki drugi grad na Balkanu, za vrijeme i nakon rata naseljena
ljudima koji do tada nisu ivjeli tu. Veliki broj njih je doao iz manjih mjesta i sa sela, i oni su sa sobom
donijeli svoju kulturu i obiaje. U svemu tome nije bilo skoro nita drugaije od onog to se desilo
samo 50 godina ranije. Zenica je prije Drugog svjetskog rata imala nekih 15.000 stanovnika. Nakon
tog rata krenulo je naseljavanje iz raznih krajeva. injenica je da su se tada doselili i moji roditelji, i
roditelji mojih kolega, i puno drugih ljudi koji sad predstavljaju graane kojima smetaju ovi novi
seljaci. U emu je razlika? Ne znam kako je u Zenici bilo tih nekih ezdesetih godina kada je ona
doivljavala procvat. Ali lino mislim da je najveda razlika izmeu onog i ovog vremena u tome to je
tada drava bila malo drugaija. Drava je bila ta koja je postavljala pravila kojih su se morali
pridravati svi i stari i novi stanovnici. Zakon se morao potovati, i to je bilo ono na to su svi mogli
raunati.
ta je zajedniko selu i Zenici danas?
Ono to mi je uvijek smetalo u svim mojim boravcima na selu je bilo to to su svi sve znali. Ne znam ni
sama koliko mi se puta desilo da stanem sa nekim na ulici, a da moja baba ili ujak doznaju za to prije
nego sama doem u kudu. Kada neka djevojka nae momka (i obrnuto) svi u selu saznaju za to u roku
odmah, a nikad ne uspije upratiti tok tih vijesti. Sjedam se jutra nakon svadbe mog roaka. Prije
nego je on uspio otvoriti sve poklone koje je dobio, svi su u selu znali ta je sve dobio i od koga. ak i
oni koji nisu bili na svadbi su imali iste informacije. E, Zenica je sada takva. Moda zbog velikog broja
stanovnika vijesti hodaju malo sporije, ali budite sigurni da bar kompletno naselje zna sve o vama.
Sve vie je ljudi koje sve interesuje, sve vie je onih koji vam vire u kese kad ih nosite iz prodavnice,
sva manje je onih koji gledaju svoja posla.
U selu postoje posebna pravila ponaanja. Uglavnom su im uvijek vrata bar otkljuana, a kad je toplije
i irom otvorena. Ulazi se skoro bez kucanja i svi se uvijek osjedaju dobrodoli. U takvom okruenju
nema privatnosti ali se teko moe desiti da se neko osjeti usamljenim. Za grad je karakteristino da
svakog tri puta odmjeri kroz pijunku prije nego otvori vrata, a svi manje vie imamo po est brava
zajedno sa eljeznim reetkama i protivprovalnim vratima. Samo u gradu se moe desiti da ti umre
komija i da se to ustanovi nakon to pola zgrade vie ne moe disati od smrada.
Ja sam iz svojih iskustava na selu nauila da bih tamo mogla ivjeti ali maksimalno par mjeseci. Zato?
Zato to oni stalno rade. Ustaju prije zore, hrane stoku, eprkaju po bati, opet hrane stoku, siju, beru
plodove, ma nikad ne miruju. injenica jeste, nigdje se ni bolje ni zdravije ne jede nego na selu, a na

onom njihovom miru, istom zraku i travi oko kude de im svako pozavidjeti. Sve dok ne zazvoni sat u
pet ujutro ili dok ne pregori radedi neto u polju. Vjerujte, govorim iz linog iskustva. Ono to je
najvanije kad doe u selo mora se prilagoditi njihovom nainu ivota. Daba ti je to si navikao
ustajati u osam i to ne zna okopavati kukuruz. Ima par dana da se prilagodi i dobije svoja vlastita
zaduenja. Isto tako dobije uputstva za ponaanje u javnosti, sve u stilu mi to ovako, ovdje ti je
ovako, nemoj ovo, nisi vie u gradu. I ako ne eli da te svi gledaju poprijeko ti se uklopi i potuje
pravila. Da li time postane seljak? Ne.
Ono to je problem grada koji je poprimio seljaka obiljeja je vrlo vjerovatno samo nedostatak
sistema. injenica je takoe da svi kad govorimo o seljacima mislimo na onu svoju kominicu koja se
dere sa 16 sprata i zove svoju konu na kafu. Taj njen primjer ne govori o tome da su takvi seljaci nego
da ona ne zna osnovna pravila ponaanja. Isto kao to ja imam kominicu koja je roena u samom
centru Zenice i koja mi svako malo visi na vratima posuujudi: kafu, eder, jaje, ulje, brano, makaze,
tapide za ui, selotejp, arafciger. Ista ta kominica uredno istresa stolnjak po narodu koji hoda
ispred zgrade, i sa ostalima komunicira bez koritenja telefona i mobitela. Nisu seljaci ni oni to
sluaju narodnjake ili folk muziku, nego oni to sluaju bilo kakvu muziku tako da je uje itava
zgrada. Nije seljanka moja poznanica koja i sad ivi na selu a koja je jedno od najskromnijih i
najbezazlenijih bida koje sam upoznala, seljanka je njena radna kolegica koja nikad nogom u selo nije
zagazila, a koja je u stanju svima zabiti no u lea i svima eli zlo.
U principu, seljaci su svi oni koji misle da su najpametniji i koji se ponaaju kao da je itav svijet pod
njima. Svi oni koji oko sebe siju negativnu energiju, petljaju i muljaju, rade mimo zakona, pljuju,
otimaju, gledaju te u oi i lau, spremni su na sve radi svoje line koristi, misle da je sav svijet tu zbog
njih, svi koji misle samo na sebe i koji nisu svjesni da moda mogu nekog unesrediti, svi oni koji
nemaju osjedaj za druge i koje nije briga ak i kad nekom upropaste ivot, svi koji su umislili da su
mali Bogovi, sve su to seljaci, bez obzira kako se oblae i ta nose, gdje ive i kakvu muziku sluaju.
I danas ih ima puno, i u selu i u gradu, i u kolama, i u policiji, i u bolnici, i u vjerskim ustanovama. A
znamo svi gdje ih je najvie u vlasti. Istoj onoj koja bi trebala suzbiti njihovo djelovanje i koja bi
trebala napraviti uslove za normalan ivot svih nas...seljaka na brdovitom Balkanu.

06 Mart 2009

Zlajina izloba
I otvori Zlaja sinod izlobu! I to ne u nekoj galeriji, muzeju ili nekom slinom mjestu gdje bi ovjek
oekivao kulturno deavanje, nego u oping centru Bananovid. Premda je sam Zlaja istakao da
Zenica nema galeriju u kojoj bi razliiti umjetnici izlagali svoje radove, ini mi se da je moda dobra
stvar umjesto u nekakvoj galeriji praviti izlobe u trgovakim centrima. Ako izlae u galeriji dou
samo ljudi koje ba interesuje umjetnost ili koje si pozvao. A kad stavi svima pod nos ono to radi
onda ima vede anse da tvoj rad djeluje na druge.
A Zlajina izloba je jedna od onih koje trebaju da djeluju na ljude, da ih probudi, razdrma, skrene
panju na sve ono to se deava oko nas. On inspiraciju uglavnom pronalazi u naoj svakodnevnici, u
prljavom zraku, u naopakoj politici, u apsurdnim situacijama sa kojima se stalno susredemo.

A ko je Zlaja, tanije Zlatan Alispahid? Roen je 1963. godine i diplomirao je grafiki dizajn na
Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i to prije rata. Bavi se grafikim dizajnom ali i pjeva i svira
malo, tako da je neka vrsta multipraktik umjetnika, i jedan od rijetkih koji uspijeva da bude
podjednako dobar u svim vrstama umjetnosti kojima se bavi. Njegovi plakati se esto mogu vidjeti po
Zenici radi za pozorite, Zeniko proljede i razne druge manifestacije.
Ono po emu bih ga ipak
izdvojio od mnogih drugih
umjetnika je to to on osjeda
potrebu da ukae na neke
stvari koje smetaju svakom
normalnom ovjeku. Ta
osobina je u ovom vremenu
kad svi ute i trpe vrlo
rijetka. I zato bih preporuio
svima da prije one kafe u
opingu naprave nekoliko
koraka vie i odu da
pogledaju ta je to Zlaja
napravio. Nede vam oduzeti
previe vremena, a moda
dobijete novi pogled na deavanja oko nas. Izloba vam je na prizemlju, odmah pored DM-a.

08 Mart 2009

8. mart
Danas je 8. mart, Dan ena. Nastao na sjednici ena socijalista u Kopenhagenu 1910. godine na
inicijativu Klare Cetkin na ovim prostorima je ostao do dana dananjeg. Ulice su krcate tandovima na
kojima se prodaje cvijede koje kupuju muevi, sinovi, unuci a i poneka ena kupuje svojoj kominici ili
majci.
Svake godine ja ulazim u estoke rasprave po pitanju Dana ena. Miljenja sam da je taj praznik
izgubio smisao jer onaj koji ne potuje ene ostala 364 dana u godini ne treba ni taj dan biti neto
posebno paljiv. Zato je taj dan uopde poseban kada je naa ,muka ljubav prema njenijem spolu
posebno apostrofirana? Ja se trudim da budem dobar momak (nadam se uskoro i mu), a bio sam,
bar tako mislim, i dobar sin svojoj pokojnoj mami tokom cijele godine. Cvijede je voljela pa sam joj ga
znao kupiti kada za to osjetim potrebu a ne na dan kada su mi to odredili neki sljedbenici Marxa i
Engelsa.
Sjedam se dobro nekih prolih vremena kada su povorke ena sa cvijedem u rukama, vesele ile kudi
vradajudi se svojim svakodnevnim obavezama i sa lanim osjedajem vie vrijednosti bar na taj jedan
dan. Licemjerno mi je bilo da njihova vesela lica nabace sjetnu i umorom shrvanu masku ved naredni
dan kada muki zaborave da su one njeniji spol i prema njima se ponaaju kao prema manje
vrijednim osobama.

Sjedam se i uiteljica i nastavnica iz moje kole koje su kao sluajno napominjale ta im nedostaje u
kudi ved negdje poetkom marta da bi se mali sentimentalni snobovi lake organizirali pri kupovini
poklona. Groteskne su mi bile scene kada se uiteljice, onako posebno uminkane za taj dan, na kraju
radnog vremena zaprte sa desecima buketa i pou kudi.
Nekada se znalo da se cvijede kupuje kod ika Tone Marida u staroj ariji gdje je vladala neopisiva
guva ved od sedmog marta i trajala je do kasnih nodnih sati sutradan. Danas cvijeda ima na svakom
koraku a jeftinih parfema umotanih u celofan imate kupiti na svakoj trafici. Mislim da je ovaj praznik
ostao samo zato da bi neki privatnici lake doli do para. U ovo recesijsko doba rijetki su oni koji svoje
slavljenice poaste nekim zlatnim nakitom tako da su zlatare uglavnom zjapile prazne.
Mukarcima je bilo lako prihvatiti taj praznik jer su nadmodno govorili da su svi ostali dani u godini
njihovi. Veeras de se svakako oni pridruiti svojim enama i otidi na neku od mnogobrojnih zabava
koje se veeras odravaju u cijelom gradu.
Ja du se prema svojoj dami ponaati kao prema princezi i danas i sutra i ako Bog da cijeli ivot a ne
kada mi pogled na kalendar to sugerie.

09 Mart 2009

aneri
Pisati o Zenici a ne pisati o ljudima koji nas oblae ved decenijama ne bi bilo poteno.
Ako je vjerovati glasinama koje dolaze sa zapada, sredinom osamdesetih su vicarski policajci mahom
traili po geografskim atlasima pokrajinu Zenica jer nisu mogli vjerovati da toliko ljudi iz jednog grada
dolazi kod njih da bi preko studentskog radili po njihovim buticima.
Koliko sam ja upoznat sa materijom, krajem sedamdesetih godina prolog stoljeda su Miki Z., Nada .
i rahmetli Demo K. prvi poeli odlaziti u zapadne zemlje i donositi markirane krpice. Ohrabreni
njihovim poslovnim uspjehom krenule su bujice naih sugraana po odjevne predmete u Njemaku,
Holandiju i ostale zemlje sa dobrim buticima. Svi mi smo kupovali od njih majice, trenerke i druge
odjevne artikle bez imalo skrupula o tome kako je ta roba dola do nas. Tad je to funkcioniralo na
jedan recimo razloan nain jer su otedene gazde butika napladivali otuenu robu od osiguravajudeg
drutva a nas i nije bilo ba briga za ekonomski sistem trulog zapada.
Sa ex-Yu pasoem su imali prolaz u sve zemlje i nisu morali ekati na vize pa su znali idi i po desetak
puta na godinu na svoja poslovna putovanja. Glavna muterija im je bio jedan karizmatini momak
iz Kineskog zida, N.M. zvani Lala minker. On je kupovao sve najskuplje stvari koje bi oni donijeli.
Uvijek je bio skockan i toliko namirisan da je ostavljao mirisni trag iza sebe bar desetak metara. aneri
nisu bili izopdeni iz drutva, tavie bili su omiljeni u drutvu jer su imali kodeks ponaanja koji im je
zabranjivao rad na ovim naim prostorima. Iako su preko ruku prebacivali tone odjevnih artikala
nikad se nisu znali obudi pa su bili lako prepoznatljivi u ariji. Uvijek su tu bile kriave trenirke i
majice pa su meni izgledali kao one blesave tropske ptice udno sparenih arenih boja.

Nakon rata sve se promijenilo. U anu su poeli idi neki novi klinci za koje vie niko nije siguran da ne
rade i na ovim prostorima i mnogo su nasilniji nego oni prije. Dijele se na one koji rade anu i one
koji rade provale i pljake tzv. vale. Sad se donose i tehnika roba a samo oni stariji donose jo
uvijek krpice jer se sad i kod nas mogu kupiti firmirani odjevni artikli. Svima nam je poznato da vie
nigdje ne moemo idi bez vize pa se sada ovi momci dovijaju na razliite naine da se domognu
zapada. A kada dou na krajnje odredite ni tamo ih ne ekaju rue jer se i zapadnjaka murija
nauila pameti pa nerijetko zavre u zatvoru koji je propraden sa doivotnom zabranom ulaska u
zemlje Europske unije.
Nekada sam bio redoviti kupac kod anera ali danas mi njihova roba i nije neto posebno
interesantna. Moda su se pojavile one skrupule o porijeklu robe a moda sam se i promijenio pa mi
Lacoste majice vie ne znae onoliko koliko su mi prije znaile.

11 Mart 2009

Tarik F.
Svi oni koji me poznaju a prate ovaj moj blog jo od samog poetka oekuju da piem o svom
prijatelju Tariku Filipovidu. Evo, napokon su doli na svoje.Danas du pisati o njemu iako mislim da de
mi to biti najtee napisani post do sada. Kako napisati post o najboljem prijatelju a da izbjegne
patetiku? Ili jo gore kako o njemu napisati neto to ved nije napisano?
Tarika poznajem vie od dvadeset godina . Upoznao sam ga kao malog Emininog brata jo dok je iao
u IGK kolu i prolazio kraj picerije u koju smo izlazili tih godina. Kasnije sam ga sretao kod amide u
kafidu Balthazar gdje je ved tada pokazivao izuzetan dar za glumu uveseljavajudi blinje imitacijama
poznatih linosti. Logian slijed okolnosti je bio da ga Emina koja je ved tada bila lanica djeje scene
BNP-a odvede na probu.
Bio sam na njegovom oprotajnom pri odlasku na odsluenje vojnog roka u Puli a sticajem okolnosti
sam bio prisutan i kada je doao iz vojske u samo praskozorje rata u Hrvatskoj. On odlazi na kazalinu
akademiju u Zagreb i ne nastavlja obiteljsku tradiciju studija elektrotehnike koju je par godina prije
upisala njegova sestra. On i sestra su preivljavali kalvariju tih godina rata jer su bili razdvojeni od
svojih roditelja tako da su pored briga o preivljavanju i skrivanja od mobilizacija po Zagrebu imali
brigu o svojima koje su jako rijetko uli.
Kada razmiljam o Tariku pomislim da mu ne zavidim ni na slavi, lovi ili zvjezdanom okruenju u
kojem ivi nego na okruenju u kojem je rastao. U ali sam njegovu obitelj zvao Cosby family jer
toliko ljubavi i harmonije u jednoj porodici sam vidio samo u toj seriji. ika Omer i teta Seka su tako
smireni ljudi sa mnogo takta pa i nije udo da su Tarik i Emina izrasli u divne uspjene ljude. Obzirom
da vjerujem u genetiku nimalo ne sumnjam da de i Tarik biti divan otac svojim sinovima to ved i sada
dokazuje.
Drago mi je da je otiao u Zagreb jer da je ostao u Zenici ne bi sigurno bio ovo to danas jeste. Ovdje
su ljudi skloni da posijeku sve to previe izraste a on je itekako izrastao. Odigrao je preko 40
premijera u matinom kazalitu Kerempuh i snimio desetak filmskih uloga. Mnogi licemjeri ga ne
smatraju glumcem nego TV voditeljem iako su dvije predstave u kojima on igra glavne uloge

najgledanije u Hrvatskoj svih vremena. To su Izbacivai, kultna predstava koja je izabrana za

najbolju predstavu od osamostaljenja Hrvatske drave i Magic Act show koja je prije par mjeseci
doivjela 300-u izvedbu a jo uvijek su sve predstave rasprodane. Izvrstan je bio i u Metastazama
gdje je maestralno odigrao ulogu narkomana koji odrasta u predgrau koje jako lii na nau Blatui i u
Bure baruta, predstavi koja je snimljena po scenariju Dejana Dukovskog po kojem je snimljen i
istoimeni film.
Glumio je i u nekoliko filmova a najupeatljivije uloge, po meni, su mu uloga agenta Antie u filmu
Dva igraa s klupe i uloga negativca Joke u filmu Duga mrana nod Antuna Vrdoljaka. Nedavno je
zavrio snimanje filma Sturm , njemakog reisera Hans Christiana Schmidta u kojem glumi
odvjetnika u suradnji sa Hakim sudom.
Iako je po vokaciji glumac izuzetno dobro se snalazi u ulozi voditelja. Najvedu popularnost i status
zvijezde na ovim prostorima su mu donijeli kvizovi Milijuna i Jedan protiv sto. Taj status ga nije
promijenio ni za nijansu, ostao je jednako dobar sin, brat, roak i prijatelj. Bio sam svjedok stotinama
puta njegovih druenja sa megapopularnim zvijezdama sa ovih prostora ali znam da su mu i dalje
najblii oni koje je upoznao dok je jo bio anonimni Tarik . Njegova ljubav i privrenost Zenici su mi
bili uvijek fascinantni. ak mi je u mnogo situacija ila na ivce njegova predanost rjeavanju
problema u zenikom fudbalu. elik je njegova velika ljubav koju de ne sumnjam prenijeti i na
Armana i Dinu koji su ved obueni u elikove dresove. Mnogim ljudima iz Zenice je pomogao na razne
naine i znam da bi se naljutio na mene da sad, ovako javno nabrojim neke primjere.
Prije tri godine sam u Trpnju upoznao Lejlu. Nije mi trebalo vie od pola sata prie s njom da shvatim
da je to ba to. to smo ja i Tarik ili sami na more skupa - ili smo. Ono emu je cijelog ivota teio
desilo se. Naao je djevojku svog ivota i nakon godinu i pol se oenio. Vjerujte mi, ako je dugo birao i
isplatilo se. Lejla je predivna dama koja po svemu odgovara Tariku i predivna je mama njihovim
sinovima. Njihova harmonija u braku je toliko oita da i hrvatski mediji koji vole eprkati po tuim
brakovima mogu samo aplaudirati njihovoj sredi. Lejla, welcome to Cosby family!
Vratit du se na poetak ovog teksta - zato ba danas da piem o Tariku.
Valjda de vam biti jasnije kada proitate ovo: SRETAN TI ROENDAN, BURAZ!
12 Mart 2009

Droga - karcinom naeg drutva

U posljednje vrijeme poeo sam zagledati smrtovnice po zidovima i rijetko po mjestima predvienim
za plakatiranje. Neki dan mi je pogled ostao prikovan na smrtovnici momka po imenu Jamin Karid.
Imao je samo 23 godine. Nisam ga poznavao ali osjedao sam se jako sjebano. Samo par dana prije taj
je momak po ko zna koji put prolazio arijom i teturao ulicom da sam mislio da de umrijeti na
nogama. H. i ja smo ga gledali kroz prozor njene radnje i ja sam onako, za sebe ,rekao: ''Vidi ovoga,
matere ti, umro je a da nije ni svjestan toga...'' Njegov mladi ivot se vidno gasio zadnjih par mjeseci i
svakim danom je bio u sve gorem i gorem stanju. Kau da su ga nali u zgradama u izgradnji na
Mokunicama. Sumnjaju na predoziranje mada se kod nas u takvim sluajevima sudska medicina
izjanjava narodu prihvatljivijim dijagnozama tipa - srani udar.

Sasvim sluajno sam kod Ade na blogu proitao da kod nas u Zenici postoji organizacija pod imenom
Bilo koja okuplja bive i lijeene ovisnike. Jako mi j drago da takva organizacija postoji i mislim da bi
nai cijenjeni opdinski vijednici trebali iz svog budeta malo pogurati ovakvu organizaciju jer kod nas
je stanje sa narkomanima dostiglo alarmantne razmjere. Svi vie i vie mladih srlja u taj bezdan iz kog
skoro nikad nema povratka. Proitao sam da su u zadnjih godinu dana umrli i Kina i Libe, ljudi koje
sam poznavao godinama. Spletom nekih blesavih okolnosti ja sam upoznao vie narkomana nego ona
famozna sestra Bernardica koja je jedno vrijeme bila sinonim za lijeenje ovisnosti na ovim
prostorima. Moje iskustvo sa opijatima se zavrilo na puenju trave ali sam i to batalio prije petnaest
godina kada sam shvatio da je puno bolje otkinut' se od alkohola nego duvat' travu od koje me
poesto boljela glava. Neki kau da je trava predsoblje za ulazak u svijet jaih opijata ali se ja ne
slaem s tim. Mislim da je predsoblje labilan karakter. Prije nekoliko godina rahmetli Osman Cogo,
narkoman sa najduim staem u Zenici je iao po kolama i djeci priao o tetnosti droge. Po meni je
to bio pravi potez jer pogled na njegovo drogom sasueno tijelo i facu su djeci morali biti dobar
primjer i otjerati iz njihovih glavica elju da ikada probaju sebi uiniti to zlo i probaju heroin ili neku
slinu drogu.
Nije mi jasna policija po tom pitanju jer svi koji ak i rjee dolaze u grad znaju ko dila drogu i nije
rijedak sluaj obrauna dilera meusobno. Svi dileri budu uhapeni i u vrlo kratkom periodu budu
vradeni na cestu gdje nastave svoj prljavi posao. U zapadnim zemljama se za dilanje dobijaju kazne
ekvivalentne onima za ubistva a kod nas vie dobije ako ne plati ratu za kredit. Sramota!
U svakom sluaju bih zamolio roditelje da obrate panju na svoju djecu jer bauk narkomanije u Zenici
vreba iza svakog ugla.

14 Mart 2009

Veni, vidi, vici ili kviz Edoteka

U naem gradu se napokon otvorilo mjesto koje je razbilo ablon nodnih izlazaka. U kuglani je
pokrenut kviz Edoteka koji je postao IN mjesto za mlade i nas ne tako mlade Zeniane. Dobio sam
poziv od mog prijatelja, bloggera takoe, da im pojaam ekipu za takmienje koje se odrava svakog
etvrtka. H. i ja smo prihvatili poziv jer sam pomislio da je vrijeme da testiram ovu ogromnu povrinu
koju nosim na ramenima i da dokaem ljudima da sam ja ipak prvak grada u nenaplativim
informacijama. Cijelog ivota sluam bajke o svojoj enciklopedijskoj pameti pa pomislih da nije loe
da to probam i materijalizirati na neki nain. U bifeu kuglane, gdje se i odrava kviz, sam sreo mnogo
poznatih faca koji su doli s istim ciljem. Bilo je 19 ekipa koje su imale u prosjeku po est lanova i svi
su morali odgovarati na 40 pitanja podijeljenih u etiri oblasti. Tu veer su bile oblasti: geografija,
crtani filmovi i stripovi, opde znanje i sport. Kao to se vidi iz naslova mi pobijedismo, dodue dijelili
smo prvo mjesto ali pobjedi se ne gleda u zube. U gradu gdje su IN kafidi u kojima treti narodna
muzika i gdje dominira papanluk ovaj vid zabave mi djeluje kao pravo osvjeenje.
Pri povratku kudi sreo sam skupinu ljudi koji su postavljali jumbo plakate za koncert Dine
Dervihalidovida Merlina kojim bi se trebala otvoriti naa sportska dvorana koja je dobila originalan
naziv - Arena. Taj Skadar na Bojani koji se poeo graditi u osamdesetim godinama prolog stoljeda je
izgleda napokon gotov. Tek sad pri kraju radova saznali smo da na ponos nema adekvatnu visinu za

postavljanje centralnog semafora kako je prvobitno bilo planirano nego de imati lcd displeje u
uglovima dvorane. Sve dvorane graene u posljednje vrijeme (a gradilo ih se mnogo) imaju u
prosjeku visinu od preko dvadeset metara samo na vajni arhitekta Turkid nije to znao pa nam je
napravio dvoranu visine 12 metara. Mislim da de se jedino gimnastika modi odravati bez nekih vedih
problema u toj dvorani jer nije mi poznato da neko ima odraz vedi od deset metara pa da je u
opasnosti od udaranja u svod dvorane.
Samo otvaranje je bilo planirano da izvede Zdravko olid to je bilo prihvadeno sa ogromnim
oduevljenjem a isto je naglo splasnulo kada su uli da paa sarajevski uskae umjesto vjeitog
mladida. Meni nije jasno kome je pala ta ideja na pamet ali mi je bar razbilo dilemu da li du idi na
otvaranje. Mogli bi me samo mrtvog odvesti da sluam Merlin. Jo od samog rata i one njegove
pjesme Gdje si bio ti kad je bilo najtee? koja je vrhunac licemjerja obzirom da je snimana u
Njemakoj ja osjedam jednu ogromnu odbojnost prema tom kvaziumjetniku. Da ne priamo o horu
djece koja pjeva kako Mujo ima dobru dunu ... Tip je stvarno papak beskonani.
Iz nekih izvora bliskih optini sam doznao da nisu htjeli da dovedu olu jer je njegov menader traio
50 hiljada maraka za koncert. Neto kontam u sebi, da li de i ovaj frfljavi pjeva dobiti manje? Ja i
nisam neki oboavatelj opusa Zdravka olida ali moram redi da je on Pavarotti za Dinu. Ako je istina
da u dvoranu prilikom koncerta moe stati 6-7 hiljada ljudi onda su mogli komotno staviti kartu od
deset maraka i prodali bi je za sat vremena. Bilo bi bar 80 posto ena koje bi odmah kupile kartu.
Ovako nema nam druge nego uz prvi behar na granama drveda po Kamberovidu sluati k'o fol rokera
Dinu kako pjeva Bosnom behar probeharao.
Dodue, kako ko, ja ga nedu sluati ni kada bi oni meni dali deset maraka.

15 Mart 2009

Zeniki sport
Neki dan sam etajudi Kamberovida poljem ugledao neku sportsku ekipu koja je provodila kondicione
pripreme tredi uz rijeku. Ne znam kojim su se sportom bavili niti koji je klub u pitanju ali sam se
sablaznio kada sam uo rijenik kojim se slue ti mladi ljudi. Spominjale su se majke sa svim onim
odvratnim prilokim oznakama za mjesto koje su se mogle uti nekad samo na tribinama stadiona.
Ne mogu da se ne prisjetim sportista nekada koji su bili tihi i smjerni i rijetko kada nadmeni. Danas
neki fudbalerid potpie ugovor na dvije tone dumura i digne nos kao da je potpisao za Real Madrid.
Ja sam nekada u koarkakom klubu elik obnaao funkciju tehnika (za neupudene to je neto kao
pomodni trener). U posebnom sjedanju su mi ostali momci iz generacije roene '66. i '67. godine. Uz
proslavljene asove ovog sporta Zorana Savida i Teomana Alibegovida koji su imali izuzetne sportske
karijere a napravili su i znaajne karijere u poslovnom ivotu, tu su bili jako dobri momci koji su dobro
igrali koarku a napravili su i mnogo toga u ivotu. Iz te ekipe izala su dva doktora - Asim Tarabar i
Ivan Bara, jedan profesor doktor na filozofskom fakultetu u Zagrebu - Slaven Jurid, uspjean
biznismen u Novom Sadu - Slavko Todorovid i mnogi drugi. Svi oni su bili marljivi studenti na svojim
fakultetima i igrali su koarku.

U nogometu koji ba i ne kotira kao akademski sport bilo je takoe mnogo igraa koji su zavrili
fakultet. Trenutno mi padaju na pamet Jasko Gradinid i Svetislav Perduv ali znam da ih je bilo jo.
Ipak najudnija ekipa su mi uvijek bili zeniki ragbisti. To su redom bili zajebani momci iz grada koji
su sa svojih kvintal teine izazivali ogroman respekt kod svih ljudi u gradu. Bilo bi za oekivati da su ti
momci bili oni koji prave nered po gradu ali u zbilji je to bilo sasvim drugaije.Njih je pod uzdom
drao prof. Kapetanovid koji je uspio napraviti najzdraviji sportski kolektiv svih vremena na ovim
prostorima ako ne i ire. Znalo se da ragbisti nemaju para jer niko nikada nije ulagao u taj sport ali
Kapetan je uvijek pronalazio neke poslove preko studentskog servisa za svoje igrae tako da su oni
poteno zaradili svaki svoj dinar kojim su pladali gostovanja. Njihova druenja bi trebala biti najbolja
kola za sve sportiste u ovom gradu jer oni nisu bili samo tim nego i van terena su bili odani prijatelji.
Mnogi od njih su karijeru nastavili i zavrili u Francuskoj gdje su listom bili meu zapaenijim igraima
u svojim klubovima. To je ogroman uspjeh kada znamo da je Francuska liga jedna od najjaih u
svijetu. Tamo su igrali Hasagid, Doni Mandid, brada Bariid, Deljkid i mnogi drugi koji mi nede
zamjeriti to ih nisam spomenuo. Ono to fascinira je ne to kakve je sportiste napravio prof.
Kapetanovid nego kakvi su ljudi ispali.
Danas je sve mnogo drugaije. Mladi koji se okrenu sportu pred oima imaju samo lovu koju bi moda
mogli zaraditi dok na svom ljudskom i intelektualnom planu ne rade skoro nita.
P.S. Naravno, ovo to sam napisao ne odnosi se na sve sportiste nego na vedinu onih koji se danas
bave sportom.

16 Mart 2009

Sudstvo
Po mom skromnom miljenju najvedi krivac za grozno stanje u naoj dravi je nae korumpirano
sudstvo. Ogromne koliine love poreznih obveznika idu na slubenicima pretrpane sudove a oni
rjeavaju sluajeve iz prolog stoljeda. Kada treba naplatiti neke mandatne kazne za trivijalne
prekraje obinog graanina sluajevi se rjeavaju odmah.
Morat' du opet spomenuti naeg privrednika iz provincije koji drma naim gradom (nekoliko postova
ranije sam ga spominjao) koji je jako blizak sa vladajudim strankama. On ima brojne prekrajne
prijave koji se gomilaju u arhivi suda za prekraje. Na svim roitima na kojim je bio izlazio je kao
pobjednik, ne zbog toga to nije kriv ili ne daj Boe da je imao dobre advokate nego zbog toga jer
nam je sudstvo totalno korumpirano.
Polovina njegovih predmeta je jako blizu da uu u onaj famozni period zastare i da bude po onoj
staroj ujeo vuk magarca. Prije godinu dana sam prisustvovao jednoj groznoj sceni u kojoj su sudski
policajci sa lisicama na rukama izveli mog komiju koji nije platio pet rata kredita. On je, naalost,
nekoliko mjeseci prije izgubio posao i nije imao od ega vradati kredit. OK, po nekim parametrima je
to i prekraj i nije po zakonu ali kako se njega moralo odmah procesuirati i poslati sudske policajce a
neki nai privrednici koji su dravu otetili za nekoliko milijuna maraka etkaju arijom kao da su je
oslobodili. Taj dvostruki arin kod normalnih ljudi izaziva bijes i jako izraen osjedaj nemodi.

Neki dan itam za jednog momida koji ima samo 18 godina i prijave za preko stotinu kraa i provala.
On moda i nije toliki problem koliki je problem ono to on simbolizira. On daje primjer masi mladih
koji de se povesti za njegovim djelima i onda se pitamo od kud kod nas porast kriminala.
U nekom od sela u zenikoj optini neki idiot je silovao jedanaestgodinju kderku i za to dobio 5,5
godina zatvora. To mi nikako nije jasno. Za tu vrstu seksualnog delikta u svakoj normalnoj dravi
dobije minimum deset godina. Ovako de otac silovatelj uz dobro vladanje izadi za dvije, tri godine
kao da nije nita uradio. Nije mi jasno kako se nae sudije ne postave u poloaj rtve i ne zamisle da
se to moglo dogoditi nekom njima bliskom. Sumnjam da bi reagirali na isti nain.
Samo kod nas je mogude da se iz KPD-a radi dobrog vladanja na nagradni vikend pusti dvostruki
ubojica i da onda poini jo jedno ubistvo. Takve ljude treba drati u izolaciji a ne nagraditi ih
odlaskom na vikend.
Poseban problem je osuditi narkomane kojih ima i previe i koji svakodnevno prave nekakve pljake i
provale u stanove i automobile. Nae sudstvo njih naziva bolesnim ljudima i ne daju im adekvatne
kazne. Poznat mi je primjer jednog zenikog taksiste koji je ulovio jednog od njih na djelu krae
kasetofona iz auta. Prebio ga je junaki ali je i morao u zatvor na tri mjeseca radi nanoenja tjelesnih
povreda bolesnoj osobi koja, uz put reeno, u tom momentu ima preko trideset prijava za krae. Pa
ko je ovdje lud?
Iskreno, stvarno me je strah da nekim udom odem na sud jer sam idealan za robiju obzirom da
dosad nemam niti saobradajnu prijavu (nisam je mogao ni dobiti jer nemam vozaku dozvolu), a
poznato je da kod nas takvi najprije odu direktno u KPD.

17 Mart 2009

Nostalgija
U posljednje vrijeme dobijam sve vie komentara da je moje pisanje previe nostalgino i da previe
piem o prolim vremenima. Pokuao sam se analizirati i shvatiti da li sam nostalgian.
Kada piem o dananjoj muriji i uporedim je sa stanjem prije rata mnogi mi zamjeraju da sam
prekritian prema ovim dananjim uvarima reda. Ja se sjedam jako dobro onoga prelijepog vremena
kada trafike nisu imale nodne uvare, kada se haustori nisu zakljuavali vratima koja se koriste u
Alcatrazu, kada si mogao mirno otidi na ljetovanje od mjesec dana i zatedi sve stvari na svom mjestu i
kada si mogao u autu ostaviti jaknu sa novanikom bez ikakvog straha da je nede zatedi pri povratku.
Danas je sve mnogo drugaije. Iako imaju uvare trafike se obijaju svakodnevno, po stanovima se
provaljuje i u po bijela dana a dobio sam podatak da se u Zenici dnevno obije u prosjeku oko deset
auta. Da ne priamo o maloljetnikoj delinkvenciji i narkomaniji koje su poprimile takve okvire da se i
jedan Bronx zabrine za svoj primat najnesigurnijeg mjesta na planeti.
Ako je nostalgija kada piem o kafici u iletu, klopanju indijanaca kod Demirija u Masarykovoj ili
okupljanjima ispred Bordoa i stare picerije onda stvarno jesam nostalgiar i ne sramim se toga.
Dananja omladina je toliko raslojena da ju je jako teko uklopiti u jednu cjelinu. Poevi od stila
muzike koju sluaju do naina oblaenja. Rockeri i hiphoperi se ne vole i nemaju ba bog zna kako

miljenje jedni o drugima. Folkeri i pop rockeri su otprilike skupa ali se i dalje ne vole sa prethodno
nabrojanim skupinama i to redovito dovodi do konfrontacija. U moje vrijeme je takoe bilo ljudi koji
su bili izdiferencirani po stilu muzike koju sluaju ali nikad nije dolazilo do sukoba izmeu skupina.
Dananji stil ivota koji je definitivno mnogo bri nego prije dovodi do nervoze mladih ljudi i ne vidim
ba da se uvijek dobro zabavljaju. Stvorilo se otuenje koje de se teko povratiti u normalu. Nema
vie onih urki kao nekada kada se dobro zabavljalo i kada se rijetko ko obratio za lijeniku pomod.
Danas svaka druga urka ima after u bolnici ili u MUP-u. Nekada si imao kritinu masu ljudi koja je
redovito posjedivala pozorine premijere, sportske manifestacije, kino predstave i koncerte a danas
ih moe izbrojati na prste.
Nostalgian sam, priznajem, kada se prisjetim veselijih faca u naem gradu i mnogo manje socijalnih
tema meu arijskim ljudima. Danas svi kukaju jer je objektivno stanje mnogo loije nego prije samo
to niko nede to da prizna. Jako me nervira kada ljudi bez ikakvog realnog objanjenja pou napadati
sistem u kojem sam ja odrastao. Kada nemaju argumenata onda im je obavezna odstupnica to da u
bivoj dravi nisu imali pravo na nacionalno opredjeljenje. OK, sada ga imaju ali nemaju nita drugo.
Po broju nezaposlenih smo odmah iza Albanije a po uslovima ivota smo tredi odozdo u itavoj
Evropi. Bitno je da se sad moemo izjasniti kao Bonjaci, Hrvati ili Srbi.
Ako u ovome to sam napisao vidite nostalgiju, jako mi je drago da me zovu nostalgiarem. Ja stvarno
alim za prolim vremenima i nije me sram to priznati.

18 Mart 2009

Prosjaci
Neki dan sam gledao film sa osam Oskara Slumdog milionaire i uvidio da Bombaj (ili Mumbai po
novom) ima velikih slinosti sa naim gradom. Imamo skoro isti broj prosjaka po glavi stanovnika.
Moj prijatelj koji se nakon dugog izbivanja iz Zenice vratio u rodni grad mi je rekao da on koji dobro
zarauje nema dovoljno para koliko bi mogao dati prosjacima. Njihova agresivna pronja posebno
dolazi do izraaja u ljetnim mjesecima kada se u na grad slije rijeka ljudi koji ive vani i dou posjetiti
rodbinu i rodni grad.
Tada se organizuju ekskurzije prosjaka iz okoline Zenice koji u ranim jutarnjim satima dovezu u kombi
busevima u grad da bi svojim planim glasovima izmuzli lovu od naivnih strendera koji su
nenaviknuti na taj agresivni nain kamenja love. Tokom zimskih mjeseci se pritaje i vjerojatno troe
onu naproenu lovu od ljeta. Izuzetak je jedna nena koju u ariji zovu tresi nena koja radi i zimi a
za koju kau da se poe trest' negdje kod Sejmenske damije i trese se diljem cijele ophodnje po
ariji, a kada se vrada kudi njena Parkinsova bolest opet, gle uda, prestaje na istom mjestu. Ima
jo jedna starija ena koja takoe prilazi svakome i govori famozne rijei: Daj neni ta... , za koju
kau da svaki dan pri povratku kudi ukrupni 50 do 100 maraka i nerijetko kupi neto zlatnog nakita u
gradskim zlatarama. Bio sam prisutan kada je traila od jednog momka lovu a on joj rekao da nema,
na ta mu je ona gnjevno odgovorila: Da Bog da srede nejmo...

U ljetnom periodu se ne moe na miru popiti kafa od vojske ciganida koji izuzetno agresivno
navaljuju po ljudima koji se zaele mira i uitka ispijanja kafe u bati. Kad bi ovjek razmijenio deset
maraka bilo bi mu malo da podijeli svima koji priu i prose.
Posebna pria su dva ciganida koji po cijeli Boji dan u Titovoj ulici pjevaju udna jada od Mostara
grada. Od njih prodavci u radnjama du itave te ulice dobijaju ir. Otac ih tjera da pjevaju od jutra
kada ih dovedu u ariju do kasnih nodnih sati. Jednog od njih sam sreo negdje oko ponodi i pitao ga
zato ne ide kudi. Odgovorio je da ne smije ako ne donese pedeset maraka. Njegov otac ljeti svaki dan
okrene po jedno janje i sa svojim jaranima popije po dvije-tri gajbe piva. Da ne priamo o tome kako
ima bolji mobitel od mene i vozi Golfa 3.
Ima ih mnogo koji svoju djecu poalju da prose a oni sjede na tomboli i ekaju da im jadna djeica
donesu lovu da bi oni mogli kockati. Mnogi ljudi ne razmiljajudi gdje ta lova ide daju djeci neku kintu
da bi sebi kupili bar trenutni mir pri ispijanju kafe.
Prije se znalo da ima jedan prosjak u itavoj Titovoj kojem smo svi mi Zeniani davali lovu iz neke
vrste simpatije, a on i nije bio jako napadan. To je bio famozni Titulajko (mislim da se tako pie) koji je
jedini prosjak koji mi je ostao u sjedanju iz tog prijeratnog vremena.
H. ima jednu teoriju koja mi se tek sad ini izuzetno pametnom. Ona ne daje novac prosjacima po
cesti nego mjeseno jednu odreenu svotu uplati na raun Doma za nezbrinutu djecu.
Moda je to najpametnije, jer koliko god da podijeli love prosjacima uvijek de se nadi neki kojem nisi
dao i koji de te prokleti.

19 Mart 2009

Dan grada Zenice

Mnogi od mojih italaca i ne znaju koji je je dan sutra. OK, vjerojatno znaju da je petak a poneki de
pogledom na kalendar ustanoviti i datum ali ljudi koji su otili iz ovog grada nikad nede pomisliti da je
sutra Dan Zenice. Meni je ostao u sjedanju onaj famozni 12. april kada smo otjerali mrske vabe i dan
koji smo slavili kao dan osloboenja Zenice.
Velikoj vedini graana nije jasno zato se ovaj dan obiljeava ba 20. marta. Ni sam nisam bio siguran
dok mi arhitekta Bero nije ispriao priu koju du podijeliti sa vama.
Po nekim pripovjedanjima Turska vojska je ovaj kraj zaposjela 1463. godine pod vodstvom vojvode
Baraka (nije dokazano da je u srodstvu sa sadanjim predsjednikom Amerike). Poto je sav ovaj kraj
bio pod ingerencijom Dubrovake republike, na prijatelj dubrovaki dud je poslao glasnika sa 100
Perpera (tadanja valuta) ne bi li potkupio Turskog vojvodu da se povue i ostavi lokalni ivalj na
miru. Barak je, valjda nezadovoljan ponuenom cifrom jadnog glasnika nabio na kolac pa je dud bio
primoran poslati jo jednog glasnika da odnese 500 perpera razmaenom vojvodi. Postoji dokument
u kojem pie da je glasniku nareeno da preda lovu vojvodi koji se nalazi negdje izmeu Zenice i
Visokog. Datum na tom dokumentu je bio 20 .mart 1463. godine. Po nekim pretpostavkama je to
prvi dokument u kojem se spominje Zenica. Vjerojatno ste i vi uli za onu priu o Katarini Kosai koja

je navodno jednom rekla: Osta mi Zenica kao zjenica oka mog... ali nikad nije dokazano da se to i
zbilo a posebno ne i kad se zbilo.
Pet i pol vjekova poslije u sred meteorolokog fenomena zvanog babije huke Zenica doekuje svoj
roendan koji de biti upamden po otvaranju arhitektonskog uda zvanog Gradska arena. Sutra u 14
sati de biti oficijelno otvaranje na kojem de prisustvovati svi gradski i kantonalni elnici a u kulturnom
djelu uestvuje nezaobilazni Omladinski hor maestra Milenka Karovida. Barem mala satisfakcija za
Zeniane je ta da de naa djeca udi u halu prije dokazanog patriote Dine Dervihalidovida. Po
kuloarskim glasinama gradski elnici ved imaju glavobolje od te dvorane jer je u javnost procurila
informacija o tekodama odravanje te dvorane. Navodno bi ona trebala imati popunjenost od bar 60
posto svaki drugi dan pa da se vrate uloene pare i da se isplate zaposleni. Po mojoj skromnoj
procjeni to de biti jako teko izvesti, mada mi je drago da i mi napokon imamo jednu prelijepu
sportsku dvoranu. Ne znam kako de gradski oci modi pogledati u oi sve vedoj brojci nezaposlenih
ljudi kada se uzme u obzir da jedno takvo zdanje kota jako mnogo a odravanje istog jo vie.
Obzirom na istorijske fakte moda da opet prizovemo u pomod nekog novog dubrovakog duda da
nas vadi iz govana jer izgleda da se u njih stalno uvaljujemo.
Svim Zenianima od srca elim ovaj novi Dan Zenice.
Damir Vuak Blentoven

20 Mart 2009

Ljepote demokratije
Znate kada de nama svima biti bolje i kada demo napraviti prvi mali korak ka tome da nam bude
bolje? Onda kada se nakon napisanog mog linog miljenja i stava o koncertu Dine Merlina budem
sretao sa ljudima koji de me pitati: A stvarno ne voli Dinu? A zato ga ne voli? Kakvu muziku ti voli
i na iji koncert bi iao? I onda bih ja vjerovatno objasnio zbog ega nisam ljubitelj lika ili djela
dotinog gospodina. A onaj koji me pitao bi dobio odgovor na osnovu kojeg bi imao uvid u to kakav
sam, moda se ne bi sloio sa mnom, moda bi pronaao neto zanimljivo u tome to govorim, ali bi
prije svega to prihvatio kao moje lino miljenje.
Ovih dana se sredem sa ljudima koji mi govore: Gdje de onako napasti Dinu Merlina? to to on tebi
ne valja? Kako de onako pisati kad zna da je on zvijezda? I ja onda doem u situaciju da se branim
a uopte nisam kriv. Od kad je postalo nenormalno ili nedozvoljeno imati svoje miljenje?
Koliko se sjedam, uli smo u eru demokratije, a ona je bar poznata po tome da svako smije imati svoje
miljenje i da ga smije javno redi. Na svima ostalima je da to miljenje uju ili ne, da ga prihvate kao
neto normalno ili nenormalno, da tog koji tako misli prestanu ili ponu cijeniti. Ako su najvede kritike
prolom sistemu upudene zbog nedostatka slobode, ovo ureenje je skroz suprotno moete misliti
kako god vam srce eli, to je vae pravo.
Ja sam moda preozbiljno shvatio ovo pravo i obilato ga koristim. Ne samo da se usuujem misliti
svojom glavom (a oni koji me znaju mogu posvjedoiti da je to jedna zavidna povrina za

razmiljanje), nego sam se usudio i javno iznijeti svoja razmiljanja. I nakon toga se sredem sa
pitanjem: Od kud ti pravo da ne voli Dinu Merlina?
E pa ivim u demokratskom drutvu i imam pravo da ga ne volim. Imam pravo da ga ne volim iz vie
razloga: ne svia mi se njegova muzika, mislim da je licemjerno to se vrlo esto naziva autorom i
potpisuje tue pjesme, on je iz Njemake meni ovdje pjevao pjesmu Gdje si bio ti kad je bilo
najtee, i to na muziku onog bijelog crnca Michaela Jacksona, zapetljavao odgovore na pitanja kojem
Aliji pjeva tako da na kraju vie ni on sam nije bio siguran, a na kraju sve zainio sponzorstvom BH
Telecoma za ovaj zadnji album, i to sa cifrom od (pisalo u Dnevnom avazu) 244.000 KM.
I ja ga ne volim, mada je zvijezda. A zvijezde su i Thompson, i Svetlana Ranatovid, pa ni njih ne volim.
To je moje pravo koje mi je dala demokratija. Kao to rekoh, u demokratskom drutvu moe misliti
ta hode i moe redi ta hode, moe voljeti koga hode i mrziti koga hode.
Zato to ne bi iskoristio svako, pa ak i oni koji vole Dinu Merlina i koji de veeras ili sutra uvee biti u
gradskoj Areni. Ja im elim dobar provod, jer nije mi ni bila namjera da iznoenjem svog vlastitog
stava promijenim neije miljenje.

21 Mart 2009

imburijada 2009
Vi imate imburijadu a mi olimpijadu orilo se stadionom Bilino polje na jednoj utakmici izmeu
elika i naeg tradicionalno najvedeg suparnika F.K. Sarajeva. Dobro se sjedam revolta ljudi koji su
sjedili oko mene ali mene nije ba posebno raspizdilo to skandiranje. Olimpijadu ima jako mnogo
gradova ali imburijada je naa, autohtona.
Niko sa stopostotnom
sigurnodu ne moe da ustvrdi
kada je ta manifestacija
zapravo i nastala ali se zna da
je starija vie od stotinu
godina. Neke pretpostavke idu
ak dotle da je to naslijee od
starih Ilira koji su slavili
nastanak svakog godinjeg
doba.
Elem, na Kamberovida polju se
svakog 21. marta okupljaju
Zeniani da proslave dolazak
proljeda. Tradicionalno se priprema imbur, jelo od umudenih jaja jer jaje simbolizira nastanak
ivota. Dananja imburijada je izgledala kao da se slavi dolazak zime obzirom na medavu koja je
jutros uhvatila na grad. Jedan moj prijatelj koji je sklon teorijama zavjere mi je u ali rekao da misli

da su ovo Sarajlije poslale kijamet da nam pokvari zabavu. Ali ne lezi vrae, na narod nita ne moe
iznenaditi kada je dobar dernek u pitanju.
Jo sinod su postavljani atori a nerijetki su oni koji su u ovaj dananji dan uli kvalitetno pijani jer su
poeli piti jo sinod. Krenuo sam u ophodnju drutava uz obalu Bosne da vidim ko ima od poznate
nam raje. Ja, koji znam bar polovinu grada, nisam vidio sve ukupno dvadesetak ljudi s kojim sam
izmijenio pozdrave a kamoli da sam stao kraj nekog atora. imburijada je takav festival oblokavanja i
teferienja da je ja jedva prepoznajem. Sve manje se pravi imbur a sve vie se okredu janjad i ostala
ivina, i sve je propradeno industrijskim koliinama alkohola. Oni stari Zeniani koji imaju
viedecenijsko iskustvo u proslavljanju ovog praznika su se povukli prema Udu i oni u tradicionalnoj
maniri proslavljaju prvi dan proljeda. Ove godine je kao glavna atrakcija bila pravljenje imbura od
1000 jaja koju je, mislim, organizovao Rasim Salinovid.
I ove godine je bilo uprilieno i prvo proljetno kupanje u rijeci Bosni. Kupao se kao i zadnjih tridesetak
godina Emilijan - Mile Kneevid
koji ved tradicionalno ue u
vodu, otpliva par metara i pusti
vijenac za sve umrle prijatelje
imburijade a posebno za
njegovog brata Rudu koji se
takoe kupao. Kau da je ovo
bilo posljednje plivanje tog
veterana imburijade i da de ga
naslijediti Nevres Skomorac.
Novina u obiljeavanju
imburijade je 3. meunarodna
eko regata i Rafting kup BiH
Zenica 2009 koji se takoe odravaju danas.
Jo jedno proljede je dolo ali se iskreno nadam da de nam ova imburijada donijeti i procvat nekog
ljepeg ivota u naem gradu. Zeniani napadeni svim mogudim nedadama pojaanih ovom svjetskom
recesijom su to svakako zasluili.

23 Mart 2009

Stare zenike porodice

Skoro svaki dan sam izloen paljbi pitanja mojih prijatelja i osoba s kojima ispijam jutarnje kafice kada
du napokon poeti pisati o starim zenikim porodicama.
itao sam neki dan da pojedini gradovi kada biraju gradonaelnika obavezno zavire u njegovo
porodino stablo da bi nali potvrdu da je njihov bududi prvi ovjek pet generacija stanovnik tog
grada.

Kod nas bi to bilo jako teko jer ne postoje ba zvanini dokumenti kako bi se to provjerilo. U pisanim
dokumentima od sredine 19. vijeka stoji da je Zenica bila nastanjena oko fabrika i po mahalama gdje
su ljudi ivjeli od zanatstva, trgovine i poljoprivrede.
U dugom nizu decenija u najvedoj arijskoj mahali ive ove porodice: arimamovidi (posjednici
zemlje od Bilinog polja do eljezare i posjeda u sadanjem centru grada), Talidi (po njima se i danas
jedna mahala zove Talida brdo), Drine (doseljenici sa Drine, vlasnici Kamberovida polja), Haramandidi
(posjednici Zemlje u Vraalama i Bijelim vodama), Mutapidi (trgovci i vlasnici zemlje na Jaliji),
Salinovidi (trgovci), Kaknje (zanatlije), Husremovidi, Kratine te Begidi. Poznati su i Ekinovidi, Grahidi,
Mujkidi, Osmanidi, Kulovidi. U mahali Koeva, drugoj po veliini ivjelo je staro i imudno stanovnitvo
amdidi (posjednici zemlje u Blatui), Arnauti (zanatlije i trgovci), Babahmetovidi (zanatlije),
olakovidi (posjednici zemlje), Dampe, Islambegovidi, Kuukovidi, te Mehmedovidi, Mulahasidi,
Omerspahidi, Serdarevidi, Tarabari. U tredoj mahali - Sejmenu, ivjele su stare trgovake familije:
Imamovidi, Begagidi, Tatarevidi i Sarajlidi. Uz to su postojale tri manje mahale kao to su Lona, gdje
ive estidi, Vojvodidi, Uzunovidi, zatim Trgovite gdje ive Brdarevidi, Baruije, te Krehidi, a ima i ulica
Zukidi gdje su ivjeli isti. A u Perifernoj mahali Odmut ivjele su porodice koje su se bavile zanatima:
Opanovidi, Hodidi, Skopljaci.
Uz muslimansko stanovnitvo u jezgru arije susredemo i srpsko stanovnitvo od kojih su poznati
trgovci Jeftidi (trgovci vodem i koom), Damjanovidi (trgovci i sudski glasnici), upovidi (poduzetnici,
uvena upovida kolonija), Lukidi (mehandije), Ristidi (zemljoposjednici). Hrvatsko stanovnitvo se
doseljavalo sredinom XIX stoljeda i napravili su crkvu Sv.Ilije 1866.g. na ulazu u grad uz potok
Mokunice. Prvi doseljenici su porodice Rosida i Nikolida. U atar Kamberovida polja naselide se katolici
iz Dalmacije i osnovati selo Crkvice. Od poznatih Jevrejskih prezimena tog doba izdvojio bih Atijas
(vlasnik parnog mlina u blizini eljezare), Karlo Werosta (vlasnik livnice sivog eljeza), Vajs (tampar),
Montiljo (tvornica likera), Trinki Ozmo (poduzetnik), Danon Finci i Levi (trgovci), Josip Veresta "Pepi
(zemljoposjednik).
U Hadimazida kudi je 1878.g. austrijski general Filipovid donio odluku o obustavi vojnih operacija i
mirnom preuzimanju vlasti. Monarhija se ovdje pojavljuje kao okupator, poslije kao kolonizator, a u
sutini kao beskrupulozni eksploatator. Oni su tada u Zeniku regiju poslali mnotvo fabrikanata,
inovnika, preduzetnika i trgovaca iz Ugarske, ehoslovake, Njemake i Italije. Iz tog perioda potiu i
ova nerijetka zenika prezimena: Hrdlidka, Potuek, Kremer, Brankalioni, erni i sl.
Nekom de moda ovaj post biti podosadan, nekom pak zanimljiv ali sam osjedao ogromnu potrebu da
napiem ovo jer mnogi od Zeniana vole potezati priu kako je njihovog dede pradedo bio neko i
neto a ovdje vidimo da je prije sto pedeset godina ovdje bilo manje od 2000 stanovnika. Ko zna moda je stvarno svako od tih koji su mi priali imao dedu meu njima...?

24 Mart 2009

Proljede?
Prije nekoliko dana su javili da nam je stiglo proljede. Od tada pada snijeg ili kia, a u onim rijetkim
trenutcima kad se pojavi sunce pue vjetar. Da bi sve bilo interesantnije ved nekoliko dana nemamo
ni grijanja. Kad malo bolje razmislim zima je bila puno ljepe godinje doba.
Zenica je danas posebno zanimljiv grad. Sreo sam najmanje deset ljudi koji kukaju i to na razne
naine. Sve je lake nadi razlog za kukanje, a pojedinci koji uspijevaju ostati pozitivni su prava
rijetkost. Vie od ovih deset kukaa nisam sreo jer se najvedi broj ljudi zavukao u kudu, vjerovatno
pokuavaju pod dekama dostidi neku za ljudsko bide normalnu temperaturu.
Umalo da zaboravim, najvie ljudi se jue i danas moe sresti ispred Centrotransa kupuju se karte
za utakmicu BiH Belgija. S obzirom na guvu ja sam u prvi mah mislio da se karte dijele daba, ali
izgleda da ih ipak napladuju. Eto nam za koji dan jo jednog zanimljivog dogaaja u gradu.
Nakon to je na ovim prostorima prije nekih 18 godina u djelo provedena ona stara narodna Zavadi
pa vladaj, prelo se na primjenu druge, takoe stare narodne Hljeba i igara.
Kako stvari stoje uskoro demo morati uvesti male izmjene u ovu izreku pa de ona glasiti samo I
igara .

25 Mart 2009

Crnjaci
Negdje sam davno itao da kada prave parkove Englezi i Japanci puste da ljudi odaberu staze kojima
de hodati pa onda nadleni po najugaenijim mjestima naprave asfaltirane staze. Slino se ponaaju i
efovi preduzeda J.P. Parkinzi Zenica. Oni naime puste mjesec dana da ljudi parkiraju automobile a
onda na mjestima gdje je parkirano najvie automobila preko nodi postave tablu na kojoj pie da se
parkinzi napladuju. U samom centru grada vie nema niti pedalj slobodnog prostora za besplatno
parkiranje a to je uzrokovalo samo povedan broj nepropisno parkiranih automobila.
Naravno, po naem starom obiaju postoje oni koji nepropisnim parkiranjem ostanu kradi za nekih
sedamdesetak maraka (koliko kota izuzimanje automobila nakon to ga pokupi pauk). idenja
pauine ste lieni ako vam je otac mesar, vlasnik neke graevinske firme ili neki drugi modnik jer
takvima niko ne smije odnijeti auto a i da smije ne bi mogao jer bi svaki pauk dobio bruh kada bi
podigao njihove napucane terence.
Danas hodam Titovom i prilazi mi komija. Sav zadihan trai od mene uslugu. Ja kao susretljiv susjed
se ponudim za pomod a on mi ni pet, ni est nego trai linu! OK, navikao sam da mi neko trai cigaru,
da mu pomognem oko slikanja u bolnici (brat mi je radiolog u bolnici) ali da mi neko trai linu...?
Lina mu treba da bi kupio karte za utakmicu BiH Belgija jer prodavci daju samo po jednu kartu a
drugu moe nabaviti samo ako ima linu osobe kojoj kupuje. Takvu euforiju jo nisam vidio na
ovim prostorima. Pria se da de ekanju pola Mittala, za penzije i invalidnine su svaki as pod

upitnikom, broj nezaposlenih nikad vedi ali nikog to ne brine, redovi za karte su dui od desetak
metara. Ved sad karte na crnom tritu prelaze 200 posto od cijene karte koju je raspisalo nae bajno
predsjednitvo Nogometnog saveza. Zaboravih napomenuti da je uslov za kupovinu karte lina karta
upravo iz razloga spreavanja nelegalne prodaje. Moete naslutiti koliko je to uspjeno im malo
proetate kamenim mostom.
Danas sam priao i sa jednim prijateljem koji je jedan od managera (tako se sad zovu upravnici) u
Mittalu. ovjek je sav sjeban jer mora sastaviti spisak ljudi koje de poslati na ekanje. Morao je
sastaviti spisak a zna da kada tim ljudima popolove platu (na ekanju se dobija plate) nede imati ni za
klopu a kamoli da plate reije ili vrate rate kredita. Bedutni Indijci se vade na globalnu recesiju i na
smanjeno trite elika koji Mittal proizvodi. Ne moram vam posebno naglaavati da opet nemamo
grijanja ved desetak dana jer je postalo simptomatino da kada su god su neke frke izmeu
rukovodstva i opdinskih glaveina narod ispata. Nije mi jasno kakve mi to kotlove imamo, kao da su
ih djeca radila na optetehnikom (sad se taj predmet drugaije zove), jer se non stop vade na kvar na
kotlu. Kod mene u stanu je toliko hladno da ovaj post piem obuen kao da sam u drva krenuo.
Sve u svemu ovo vam piem da shvatite kako je na voljeni grad totalno u ku..cu. Ostali smo da se
brinemo sami o sebi jer iznad ovog grada i sam Bog sve rjee navrada.

26 Mart 2009

Gdje stanovati
Danas sluam prijatelja kako ronda o cijeni stanova koji jo uvijek dre cijenu od vremena prije
recesije. Ni meni nije jasna disproporcija u cijeni stanova u gradnji na Bristu (1200 KM) i elitne zgrade
koja se napravila tamo gdje je bio stari ah klub (u dananjoj kolskoj ulici) gdje je cijena kao u
Dubrovniku (2700 KM po kvadratu). OK, lokacija je stvarno prelijepa ali da neki stan moe biti vie
nego duplo skuplji mi je van svake logike.
Interesantna stvar je i da su stanovi koji dre najviu cijenu pravljeni prije vie od pedeset godina. To
su oni u takozvanim Eovima smjeteni na Mokunicama, preko puta stadiona i nekoliko u
Travnikoj.
Meni je smijeno kada neko pri kupnji stana insistira na stanovanju u centru. Zenica je mali grad i
meni iz moje Travnike treba maksimalno dvadeset minuta da stignem u najudaljeniji dio grada. Tu
stanujem vie od trideset godina i ne bi se mijenjao ni za jednu drugu lokaciju u gradu. Onaj mir i
pjesmu cvraka koju ujem ljeti na svom balkonu ne moe uti niko u centru grada. Tamo se uje
samo vreva graana i buka automobila. U tim spavaonicama poput Kineskog se stvara otuenje i
nema onog mahalskog (u pozitivnom smislu rijei) ivota. Djeca su prinuena da se igraju na
cestama jer i ono malo sportskih terena to im je optina dala graani koriste za parking. Mi iz
Travnike smo se kupali u Koevi i skijali i sankali po Zmajevcu a da ne priam o tome kako smo se
stotinama puta ugledali na Toma Soyera i istraivali prirodu u okolini naih zgrada. Dananja djeca
sve vie vremena provode za raunarima a i ono malo vremena to su vani troe po asfaltu tako da
nije rijedak sluaj da vidimo djecu koja ne znaju ni hodati po travi.

Posebna pria je vezana za odlazak u kolu jer je to svim roditeljima traumatino iskustvo zbog
nesavjesnih vozaa koji divljaju po cestama, a mala djeca koja na leima nose torbake veliine
osrednjih sportskih torbi strahuju pri svakom prelasku ulice. Jo su nai pametni u ministarstvu
prosvjete donijeli prepametnu odluku da sada sa est godina idu u kolu. U tim godinama oni jedva
da znaju i hodati a kamoli kako se trebaju ponaati u saobradaju.
Gradski oci se nede smiriti dok ne urbanizuju i zadnji kvadratni metar Kamberovida polja tako da
demo izgleda izgubiti i onaj najljepi dio grada. Sa velikom sjetom se prisjetim prelijepih druenja na
sportskim terenima i etnji po tom dijelu grada kada nije bilo toliko parkinga i inih graevina koji
naruavaju mir. Mnogi su prva ljubavna iskustva sticali u dolini uzdaha uz samu rijeku Bosnu gdje se
stotine mladih parova odvlailo u osamu da porade na svojoj intimi. Lijepo je to nam je Turski
bataljon SFOR-a napravio onaj parkid i fudbalski stadion ali nekako mi je sve to izgubilo onaj stari
mek.
Sve bi to bilo u redu da neki novi graani' nisu doselili sa sela i donijeli dio svog mentaliteta u sami
centar grada. Nije ni udo da Zenicu sada zovu Donje Babino.

28 Mart 2009

Vandalizam u Zenici
Preko puta sahadijske radnje Big Ben u samom centru Titove ulice neki dan je otvoren prelijep
butik modne kude Bellisima. Dan prije otvaranja sam priao sa vlasnicom radnje i u ali joj rekao da
joj dajem tri dana fore za njenu svijetledu reklamu koja se protee skoro do zemlje. Sutradan imam
ta i vidjeti - zadnje slovo, slovo A je razbijeno vjerojatno nekim volej udarcem i pokidana je sva
elektro instalacija. Bilo me stid gazdarici u oi pogledati jer de ena pomisliti da sam joj ja to
nakukao.Taj butik je sigurno jedan od najljepe dekorisanih u naem gradu a ni otvaranje nije doivio
netaknut. Da ovjek kae da je sramota, bilo bi preblago.
Takav odnos vandali imaju i prema kulturno-istorijskim spomenicima naeg grada. Konjska esma je
iarana sprejevima toliko da joj vie bijela nije dominantna boja. Neki dan mi je jedan na sugraanin
rekao da je kupio tenost za skidanje te lak boje sa kamena i da ju je platio 148,00 maraka. Nije mi
jasno kako ljudi iz Optine ne mogu kupiti ved desetak godina tu tenost i jedno od obiljeja naeg
grada dovesti u red. Sredili su trg, prave spomenik Kameni spava, a ne mogu u normalnom stanju
drati esmu staru 100 godina.
Slina situacija je i sa Hadimazida kudom i zgradom Bosanskog narodnog pozorita koje su iarane
brojnim grafitima. Ja nisam u principu protiv te subkulture i naina izraavanja ali grafite treba slikati
na nekim mjestima koje njihova kriavost nede nagrditi. Moram napomenuti da postoji i ekipa mladih
grafiti majstora koja je prelijepo oslikala fasade nekoliko zgrada i podzidu na autoputu. Unitena su
nam i oglasna mjesta za pozorine predstave i mjesta gdje se postavaljaju kino plakati.
Stari Suida mlin je jedno od mjesta koji bi trebao biti zatideni istorijski spomenik ali on je nedavno
bio zakaen od strane jednog auta Ekor komerca i pritom mu je otkinut balkon. Niko ne vodi rauna
o starinama i spomenicima kulture kao da ih imamo za razbacivanje.

Palo mi je na pamet da je ak i famozna povelja Kulina bana smjetena u Dubrovakom muzeju a nije
u naim muzejima to je samo po sebi paradoks jer je to prvi pisani dokument o postojanju Bosne kao
drave. Od smrti ika Fide Ibrahimpaida niko se prema starinama ne odnosi sa potovanjem. Bitno je
da mi imamo napucan muzej koji izvana izgleda prelijepo a eksponati su skoro isti kao onda kada sam
ja posjedivao muzej, prije nekih trideset pet godina. Obzirom da je ovo grad paradoksa moram
napomenuti jo jedan koji mi dobrano trenira ivce. Gospoda iz muzeja imaju radno vrijeme kao da
im ga je raspisao lino Dr. Ivo Sanader. Naime, 'ajd' to ne rade nedjeljom, nego ne rade ni subotom.
Na vama je da zamislite kad bi radni ovjek (takvih je dodue sve manje i manje) mogao sa svojom
obitelji obidi tu izvana prelijepu a iznutra podosadnu graevinu.
Sve u svemu onakvi smo kakav nam je odnos prema naem gradu, vi odluite kakvi smo...?

29 Mart 2009

Utakmica (Belgija - BiH)

Kako samo malo treba naem ovjeku da zaboravi na svakodnevne probleme...
Sinod sam se uvjerio u to. Na jednu veer su se zaboravili i Indijci i grijanje i recesija, sve je postalo
nevano jer je pobijedila naa fudbalska reprezentacija.
itav grad, a vjerujem i BiH su bili nabrijani jo od ranih poslijepodnevnih sati. Iekivao se prenos iz
Genka a moram naglasiti imalo se ta i iekivati. Ne mislim tu na briljantnu igru naih momaka nego i
na kompletan prenos televizije Hayat. Po prvi put smo imali jedan TV prenos realiziran na svjetskom
nivou. Ekipa na elu sa Senadom Hadifejzovidem je otila u Belgiju sa troja reportana kola, zakupila
studio na stadionu i ono najvanije doveli su komentatora koji je ionako nabrijanu atmosferu doveo
do take kljuanja.
Marjan Mijajlovid je komentator sa donedavno stalnom adresom u Beogradu ali koji je s toliko ara
prenosio utakmicu da se Sarajlije poput Velida Spahe trebaju definitivno povudi i poeti raditi
iskljuivo komemorativne sjednice jer svojim mrtvim glasom ne mogu doarati niti djelid atmosfere
na fudbalskoj utakmici. Momak je uao maksimalno pripremljen u utakmicu i nije davio nepotrebnim
komentarima nego je atmosferu pumpao od prve do posljednje minute. Bio je to uitak koji se ne
zaboravlja ali mora poraditi na svojim glasnicama jer je ved nakon prvog gola (koji je pao u u sedmoj
minuti) on izgubio glas.
Momci iz razliitih klubova i sredina su pokazali sinod da mogu biti jedno i ma kako to patetino
zvualo, po prvi put sam vidio svrhu Daytonskog sporazuma na djelu. Golman je Nemanja - Srbin koji
ivi u Trebinju, Panda - Hrvat koji igra u Splitu, Jahid - Bonjak koji igra u Grkoj, ali svi su oni igrali za
BiH trudedi se iz sveg srca.
Neki dan sam sluao jedan radijski program u kojem Diru Blaevida predlau za visokog predstavnika.
Kao i sav normalan svijet, na prvu sam se nasmijao ali nakon sinodnje utakmice mi ta ideja i nije bila
toliko glupa. ovjek je napravio ono to niko nije, da se osjedamo ponosni to smo Bosanci i
Hercegovci. Do sad smo se uvijek osjedali inferiorno u odnosu na druge ali nakon nekoliko utakmica
nacionalni ponos se znaajno razbuktao.

Euforija u Zenici nije minula ni na jutarnjoj kafici gdje su se na sva usta hvalili nai igrai i selektor.
Kolone vozila koje su se sinod spontano organizovale i kruile bulevarom su postale ved tradicija
proslavljanja pobjede nae repke ali i reprezentacija naih nekadanjih osvajaa. Jedan od mojih
prijatelja me pitao zato nisam i ja sinod iao u proslavu pobjede a ja kao tzv. Hrvat iz Zenice pomislih
da sam moda trebao slaviti to je Turska izgubila sinod od panije. Skont'o sam da on ne bi razumio
moju ironiju zato mu nisam nita odgovorio.
Karte na crnom tritu nakon sinodnje utakmice doseu cijenu od 100 120 KM za zapad a vjerujem
da de na dan utakmice idi i do 200 KM. Danas je jedan momak priao kako je digao kredit od 2000 KM
u jednoj mikrokreditnoj organizaciji da bi kupio karte za te pare. Kada ih rasproda bit de bar tri puta
bogatiji.
To vam se zove udo bosanske ekonomije.
Jo jednom estitke od sveg srca naim momcima i tati Diri!

30 Mart 2009

Dolazi nam Zdravko olid

Taman kad smo se rijeili euforije oko kupovine karata za predstojedu tekmu protiv naih starih
pacijenata Belgijanaca u Zenici eto nam nove frke za karte. U grad nam dolazi najvedi armer svih
vremena na ovim prostorima - Zdravko olid ola.
Jo od mojih ranokolskih dana bio sam primoran sluati hvalospjeve o njegovom izgledu i prelijepom
glasu. Ne mogu da vjerujem da taj ovjek pjeva toliko dugo a da se jo uvijek reu vene na njegovim
koncertima. Izgleda kao da ga je neko svo ovo vrijeme drao u zamrzivau. Jo uvijek mu koncerti
traju po tri sata i on ih otpjeva i odskae u jednom komadu. Kakav li je k....c njega napravio kad moe
skakutati sa svojih skoro ezdeset godina a ja koji sam mlai od njega petnaest godina zadiem se
kada se popnem pjeke na drugi sprat. Sjedam se izlaska njegovog, mislim, drugog albuma kada je
itav izlog robne kude Zenianka bio izlijepljen njegovim fotkama u nekom sjajnom odijelu i sa
kouljom koja je imala kragnu do vakcine. Mislim da se ta ploa prodala u najvedem tirau u bivoj
nam dravi svih vremena.
Ja nikad nisam bio neki njegov poseban fan ali mi se uvijek svialo njegovo razmiljanje i poimanje
ivota tako da sam ga vie cijenio kao ovjeka nego kao muziara. Zadnjih trideset godina nikad nisam
proitao niti jednu njegovu neodmjerenu izjavu a posebno me se dojmila njegova formulacija
sadanjeg statusa. Rekao je da je on Sarajlija koji ivi i radi u Beogradu. Za razliku od nekih Sarajlija
koji i danas ive u Sarajevu on taj grad vie voli od njih samih. Vidjelo se to i iz jedne emisije koju sam
gledao kada su ga stari stanari njegovog naselja Grbavica doekali kao najroenijeg a ne kao nekog ko
ivi u Beogradu. Odbio je da pjeva na ekavici jer mu to nije maternji govor i ne snalazi se ba najbolje
u tom narjeju. Privatni ivot nikada nije isticao u prvi plan i nikada se za njega nije vezao niti jedan
skandal mada su mediji junaki kopali da ga pronau.
Na nedavnom koncertu u Zagrebu gdje je pjevao pred 22 hiljade ljudi na binu mu je doletjelo bar
dvadeset grudnjaka od vjernih oboavateljki. Ja planiram da pitam kominicu, majku jednog naeg

poznatog koarkaa, da uzmem jedan njen i da ga bacim na binu. Vjerujem da ni najvedi armer ovih
prostora nikad nije vidio toliki broj, marke Rade Kondid (mislim da se tako zove padobranski klub u
Zenici).
U svakom sluaju eto mi povoda da i ja odem posjetiti Arenu jer nisam iao gledati otvaranje kada je
pjevala ona ubleha iz glavnog nam grada. Karte sam ved kupio ali me nemojte pitati na koji nain
sam doao do njih jer me osoba koja mi ih je prodala zamolila za strogu diskreciju.

31 Mart 2009

Jubilej
Kada sam prije tri i po mjeseca poeo pisati ovaj blog nisam mislio da du tako brzo stidi do ikakvog
jubileja, a evo danas je na repertoaru moj stoti post.
Sve je poelo na nagovor moje djevojke (to sam vam ved rekao), i sad ved mogu redi da mi je jako
drago to me uspjela nagovoriti da ono o emu razmiljam i priam zapiem ovdje. Za svoje pisanje
sam dobio mnogo pohvala i neto kritika, a ono to me i samog iznenadilo jeste veliki broj ljudi koji su
mi se zahvalili na tome to piem. Dosta ljudi pronalazi zadovoljstvo u itanju mojih postova i ja sam
zbog toga odluio da nastavim sa ovom djelatnodu sve dok bude makar jedna osoba redovno
posjedivala Blentovena.
A za sada ih ima puno vie, i koliko sam primijetio, taj broj se povedava. S vremena na vrijeme
posmatram kartu svojih posjetilaca koji za sada dolaze iz 47 zemalja. Iako sam u poetku mislio da de
me uglavnom itati Zeniani koji ive vani, moram priznati da mi je drago da ipak imam najvie
posjeta iz Bosne i Hercegovine. Naravno, najvie je italaca u samoj Zenici, a za one koji stalno
podgrijavaju netrpeljivost izmeu Zenice i Sarajeva moram naglasiti da je sljedede mjesto u kojem je
Blentoven najitaniji upravo Sarajevo. Naravno da ne mislim da Sarajlije od puste dosade itaju i moj
blog, nego taj podatak jo jednom potvruje injenicu da su Zeniani najvedim dijelom orijentisani ka
Sarajevu. Sljededi grad u kojem me itaju je Mostar, a onda slijede Prijedor, Banjaluka, Prnjavor,
Doboj, Tuzla i Brko.
U inostranstvu sam najprisutniji u Americi, Australiji u Holandiji, a zatim slijede Hrvatska, Njemaka,
Slovenija, Austrija i ostale drave u kojima oito ima naih ljudi. Iskreno, iznenadim se kad vidim
dokle smo sve dobacili. Vrlo esto gledam kartu i pokuavam se sjetiti ko bi me sad mogao npr.
itati u Poljskoj. U ove zemlje koje vode sa brojem posjeta je otilo mnogo ljudi koje znam, ali ko me
ita u Nigeriji, Senegalu, Aliru ili Maleziji? Zar nas ima i tamo? One dvije posjete iz Dubaija se nadam
da je napravio neki eik kojem se jako svia kako piem i koji bi me mogao nagraditi nekom vrstom
sponzorstva. Ili bar da me angauje za pisanje njegove biografije.
U ovom jubilarnom postu du iskoristiti priliku i pozdraviti sve svoje vjerne itaoce uz obedanje da du
se truditi da i dalje budem dio vae svakodnevnice. A poseban pozdrav bih uputio momku koji me
redovno ita u svom Waikiki dematu na Havajima. Uvijek se obradujem kad na karti usred okeana
ugledam upaljenu crvenu takicu. Zamislim ga kako ispod palme ita Blentovena i bude mi drago to
sam bar na taj nain stigao i na Havaje.

02 April 2009

BiH - Belgija 2:1

Bogu hvala proe i taj dan. Prola je utakmica bez neke ozbiljnije frke. Iskreno, kolika je guva bila u
gradu, ja sam je oekivao. Cijeli grad je bio na kuglagerima. Na stadion stane 20.000 ljudi ali ja sam
imao osjedaj da je u grad juer dolo preko pedeset hiljada. Cijeli grad je bio u plavo-utim bojama a
navijai su poeli piti odmah ujutro.
Najbolje su profitirali vlasnici ugostiteljskih objekata oko stadiona i u trnom centru Bananovid.
Tamo su rijeke ljudi ogrnute u dravne zastave ili u majicama reprezentacije traile okrepu i poeli su
zagrijavanje pred utakmicu. Jedan prijatelj mi je obezbijedio pozivnice nogometnog saveza pa sam
morao otidi u restoran Dubrovnik. Tamo je bila creme de la creme ekipa koja mi je izgledala
pomalo smijeno u navijakim dekoracijama jer sam ih uvijek viao nafitiljene i maksimalno
skockane. Sve u svemu - svi su bili upaljeni kao da se igralo za prvaka svijeta a ne tek utakmica sa
Belgijom koju smo prije samo pet dana razvalili na njihovom terenu.
Iako sam imao pozivnicu za lou nisam uspio udi na stadion jer je ispala frka sa ulazom pa su kapije
stadiona zatvorili sat i pol prije poetka. Bilo je kau 3000 vie natampanih karata, ne znam da li u
aranmanu vrlog nam Saveza ili je neki domiljati privatni prevarant odluio malo zaraditi. Oko
stadiona je bila povelika guva iako je stadion bio dupke pun. Na Kamberovida polju je Forum
graana postavio veliki video zid na kojem je tekmu (kau) pratilo nekih pet - est hiljada ljudi. Bilo je
i onih koji tekmu nisu gledali jer su prepili pa su otrenjenje ekali u MUP-u ali je takvih bio jako mali
broj.
Ovakvo interesovanje nije bilo ak ni kad smo igrali sa pancima iako su oni daleko vede ime od
Belgije. Na alost, jutros sam uo da (iako smo pokazali zavidnu umjenost u organizovanju velikih
utakmica) domadin utakmica protiv Turske i panije de biti na glavni grad. injenica je da na Bilino
polje stane svega 20.000 hiljada ljudi a na Koevo stane 60.000 ali isto tako oni nikad ne mogu
napraviti ovakvu atmosferu kao uvijek u Zenici. Nai gradski oci i funkcioneri u N.K. eliku bi trebali
poraditi na kvaliteti trave na Bilinom polju jer se mnogi igrai ale na neravan teren.
Sinod to nije smetalo velikim majstorima Deki, Misimovidu i ostalim naim momcima da ponovno
pobijede nadmene Belgijance. Mladi Edin Deko pred kojim je zasigurno velika karijera je sa dva gola
donio naoj repki pobjedu a hiljadama ljudi razlog da je proslavljaju do duboko u nod. Kruilo se
autima po gradu, pjevalo na Kamberovidu a centralno okupljanje je, kao i uvijek, ispred Beogradske
gdje se vidno pripiti mladi Zeniani raduju i dobrano promukli pjevaju neke svoje himne (naoj himni
jo uvijek ne znaju rijei).
Ne bih da se ponavljam ali opet moram zavriti post kao i proli put - rijeima zahvale velikom
majstoru Diri Blaevidu i svim naim reprezentativcima na ponovno vradenom nacionalnom ponosu i bar na kratko, prividu jedinstvenosti nae zemlje.

03 April 2009

utnja je zlato ili...?

I danas su radnici ArcelorMittala Zenica protestovali ispred direkcije preduzeda. Od 1. aprila 1500
radnika ovog preduzeda je na ekanju i trebaju dobiti 55% plade.
Ono to je meni zanimljivo jeste to to ved dva dana radnici protestuju ispred direkcije a niko im se
nije obratio. Ignoriu ih rukovodioci, ak su rekli da potuju pravo radnika da mirno protestuju sve
dok to ne ometa njihove poslovne aktivnosti. I tu ne bi bilo nita sporno da ti radnici nisu poslati na
ekanje jer Mittal kao treba da smanji proizvodnju. Mislim da je ipak istina da oni pokuavaju smanjiti
trokove proizvodnje, ne zbog recesije nego da bi ostvarili vedi profit. Treba vjerovatno Lakshmiju za
neki novi dernek, poput onog kad je za estodnevnu svadbu svoje kderke zakupio Versajsku palau i
potroio skoro 80 miliona dolara.
Naravno, ove radnike ignorie i Vlada Federacije koja je vlasnik 8 posto kapitala u ArcelorMittalu. Nije
premijer Brankovid stigao da im se obrati jer je morao danas pred Kantonalnim sudom objanjavati
kako je doao do stana. Ako ne bude na nekom drugom sudskom procesu moda se u ponedjeljak
pojavi pred radnicima u Zenici. Mada iskreno ne treba od ovakve Vlade i premijera oekivati nita,
oni i jesu najvedi krivci za ovakvo stanje radnika u Mittalu.
Od koga oekivati i kakvo rjeenje ne znam ni sam. Znam samo da me od tog nedostatka rjeenja vie
brine to to svi okredu glavu i ignoriu ove ljude. Danas su u problemima i protestuju oni, a sutra se u
takvoj situaciji moe nadi bilo ko.

08 April 2009

In memoriam Prof. Dr. Mustafa Omanovid

Juer je Zenica izgubila jednog od svojih najvedih ljudi.
Umro je divan ovjek, suprug, otac i djed - prof. dr. Mustafa Omanovid. Iako je roen u Mostaru a
kolovao se u Travniku i Sarajevu, ika Mustafa je bio jedan od zatitnih znakova naeg grada.
Izuzetan strunjak koji je bio cijenjen mnogo vie svugdje drugdje nego u svom gradu danas je bio
ispraden na gradskom groblju Crkvice od strane vie stotina ljudi.
Veliki strunjak iz oblasti kemije i zatite okoline bio je 1995. proglaen Humanistom decenije u
izboru Internacionalne lige humanista. Kao veliki humanista darivao je krv 122 puta. Bio je istaknuti
borac u Eko pokretu i osniva stranke Zelenih. Sjedam se da sam glasao za njega na prvim
lokalnim izborima na koje sam izaao ali gle uda - nisu imali dovoljno glasova da uu Opdinsko
vijede.
ika Mustafu sam upoznao na jednom posve drugom mjestu koje nije bilo tipino za znanstvenika
njegovog tipa. Upoznao sam ga u jednoj podrumskoj prostoriji hotela Metalurg gdje se igrao
karambol. On je sa nekolicinom tadanjih starih Zeniana svoje rijetko slobodno vrijeme provodio
igrajudi tu plemenitu igru.

Jo mi je u sjedanju pria mog prijatelja koji je studirao

kemiju i koji je imao problem sa ispitom koji je polagao
desetak puta. Vidno iznerviran i jako blizu odluke da
napusti fakultet otiao je do ika Mustafe da ga zamoli za
pojanjenje tog problema. Nakon nekoliko dana je otiao
na ispit i na svim vjebama dao tane odgovore. Profesorica
nije mogla da vjeruje da ima neko ko rjeava kemijske
jednaine na taj nain pa ga je upitala od kud mu to znanje.
Odgovorio je da je instrukcije imao kod prof. dr. Mustafe
Omanovida na ta je profesorica ustala u znak potovanja
prema juer preminulom profesoru. Tom mom prijatelju za
uspomenu na ovog divnog ovjeka ostaje jedna jedina
desetka u njegovom indexu.
Bio je mentor mnogim danas utjecajnim Zenianima a
jedan od njih, Senad Opraid, se oprostio od njega danas na
groblju izuzetno dirljivim govorom.
Ne sjedam se da sam na jednom mjestu ikada vidio vie Zeniana koje znam. Doli su mnogi njegovi
vrnjaci i suradnici, prijatelji njegovog sina Gorana a bilo ih je mnogo koji su prijatelji njegove unuadi
Tee i Sae. Pokopan je u grob u kojem je prije dvadesetak godina sahranjen i njegov prerano
preminuli sin Zoran Koki Omanovid.
Ovaj grad je izgubio jo jednog ovjeka na kojeg je morao biti ponosan jer ika Mustafa Omanovid je
sav svoj ivot podredio za dobrobit i prosperitet Zenice, a njegovi nauni radovi de biti garant
podsjedanja na njegovo ime i djelo.
Nikada nisam volio biti pokreta nekih akcija ali iz ovih stopa potpisujem da budem pokreta ideje da
se nekoj ulici ili trgu dodijeli ime po pokojnom profesoru. Taj divni ovjek je to svakako i zasluio.
Poivaj u miru profesore, mi Zeniani te nikada nedemo zaboraviti.

09 April 2009

Naa posla ili zato mi pladamo tolike ovjere

Smijem se kladiti da ste svi vi koji itate moj blog bar jednom bili primorani da odete u optinu na
ovjeru nekih dokumenata ili vaenje rodnog lista. Desetak metara dugi redovi su neminovnost a kada
i prozovu va broj budete oguljeni kao da pladate vizu za Englesku. Svaka ovjera kota najmanje 4 KM
a vedinu dokumenata morate ovjeriti u vie primjeraka tako da je to ozbiljan udarac za ionako tanak
zeniki dep.
Jedan moj poznanik mi je priao da je on neki dan izovjeravao masu nekih papira u Sarajevu i ja se
hudnik zabrinem za njegov novanik. Upitah ga dobronamjerno koliko ga je to kotalo jer sam mislio
da je u Sarajevu sve skuplje. On me pogledao tako udno kao da sam ga pitao neto iz domena

kvantne fizike i rekao mi je da to u Sarajevu nita ne kota. Meni je malo trebalo da padnem u
nesvijest a stanje mi je pogoralo i kad je rekao da kod njih apsolutno nikad nema redova u alter sali.
Zapitam se onda ko je ovdje lud?
Sarajevo ima skoro pa duplo vii standard od naeg grada pa ne pladaju nikakve pristojbe a Zeniani
koji jedva preivljavaju moraju dobrano odrijeiti kesu kada odlue da iskopiraju i ovjere neke
dokumente. Bog dao za svaku sitnicu ti trae ovjereni dokument.
Od jednog prijatelja u optini sam doznao da se u prosjeku ovjeri u prosjeku oko 500 dokumenta to
prostom raunicom dovodi do brojke od preko deset hiljada ovjera mjeseno a to daljnjom
raunicom dovodi do cifre od 40.000 KM. Pitam se samo kuda idu te pare?
Vrhunac paradoksa je nedavno uveden za prijavu na biro za zapoljavanje. Svaki prijavljeni Zenianin
mora otidi u sud, tamo platiti 10 KM da bi dobio potvrdu da nema prijavljenu firmu ili obrt. Nije mi
jasno zato se to plada jer da imam prijavljen obrt vjerojatno bi to ti isti ljudi na birou znali i tada ne
bih bio prisiljen traiti posao.
Po meni najodvratnija stvar je guljenje ljudi pri smrtnim sluajevima. Navest du vam svoj primjer.
Meni je prije dvije i pol godine umro otac. Mi smo kupili parcelu na gradskom groblju u Crkvicama
kada mi je umrla mama (1989. godine) i podigli smo porodinu grobnicu. Moj brat i ja smo nakon
oeve smrti otili da platimo neke pristojbe koje se moraju platiti za ukop. Kada smo dobili raun ja se
umalo nisam pridruio svojim roditeljima. Iznosio je negdje oko 400 KM sa milion, obinom mozgu,
neshvatljivih stavki: dezinfekcija kapele u kojoj se nalazi koveg 20 KM, iznoenje lijesa 20 KM,
upotreba kolica 40 KM, kopanje rake 150 KM i mnogo toga jo. Da to ne bio bilo sve pobrinuo se i
upravnik groblja koji nam je naplatio jo 800 KM za rezervaciju grobnog mjesta. Da, dobro ste
proitali - rezervacija grobnog mjesta koje smo uredno platili 3000 KM sedamnaest godina prije. Jo
nam je rekao da se nede modi sahraniti ako to odmah ne uplatimo. Kao lag na kraju jo nam je
obraunao odravanje groblja 144 KM po godini. Uas !!!
Nego dragi moji bolje vam je svoje najblie pazite jo vie jer ne dao Bog da im se ta desi, raunajte
da ima leinara koji jedva ekaju da iskoriste vau tunu situaciju da bi napunili svoje novanike.

10 April 2009

Nai talenti
Dan prije famozne utakmice protiv Belgije u Zenici sam proveo sa Mervanom Jugid Salkid, naom
najboljom teniserkom a po mnogim anketama i najboljom sportaicom BiH u ovom milenijumu.
Jadala mi se kako ne moe dodi do karte za utakmicu a iz principa joj se ne daje 50 ili 100 eura koliko
su traili verceri na Kamenom mostu. Obradala se ljudima u optini i u N.K. elik ali su svi bili gluhi
na njene molbe. Zar niko u ovom gradu nije bio spreman ponuditi mjesto u loi djevojci koja je uvijek
isticala da je Zenianka i koja je jedan od najvedih promotora naeg grada u svijetu? Naravno da nije,
u loi se nae mjesto za evidentirane kriminalce koje sva glasila u BiH prozivaju i koji su sramota za

na grad. Bio sam prisutan na jednoj utakmici kada revnosni redar na ulazu nije pustio Alojza Renida,
najvede ime elika u povijesti kluba, da ue na stadion.
Status legende je poprimila pria iz sredine sedamdesetih godina kada su na probu u elik dola
brada Safet i Sead Suid i koje su nai vrli strunjaci otjerali iz kluba kao neperspektivne igrae. Ni
manje ni vie nego Papeta legendu, ovjeka koji je proglaen za najboljeg fudbalera svih vremena u
naoj malenoj dravi. Poslije njega bilo je tu jo fudbalera koji isto tako nisu zadovoljili istanani ukus
naih trenera a kasnije su napravili karijeru igrajudi po Evropskim ligama. Moj dobar prijatelj eljko
Bulajid je bio na probi kod rahmetli Seje Pintola i on mu je rekao da nema dovoljno kila za nogomet
da bi par mjeseci kasnije taj isti krljavi eljko potpisao ugovor sa Borusijom Dortmund gdje se i
danas nalazi i za njih radi kao jedan od trenera u timu.
Krajem osamdesetih u K.K. eliku se desila slina situacija. Zoran Savid je traio od kluba da ga
zbrine financijski i on bi ostao u klubu. Obzirom da sam tada bio u tom sportskom kolektivu znam da
je traio od kluba da mu daju caffe Vuko (nasuprot tadanje Radio Zenice) ili onaj caffe Semafor
kod kina 29. novembar. Tada su to bili kafidi koji su propadali ali nai pametni funkcioneri nisu
vidjeli raunicu u tome da zadre takav koarkaki dragulj nego su ga hladno prepustili Jugoplastici
koja mu je za prvi ugovor dala para kojima je mogao kupiti oba lokala istovremeno i da mu jo ostane
za stan i auto. Mnogi de redi da kod nas vlada nestaica novca u vrhunskom sportu ali se ne bih sloio
jer kod nas postoje dvostruki arini u svemu a posebno u vrednovanju domadih talenata. Nakon
odlaska Zorana Savida klub je dao mnogo vie love za pojaanja koja je doveo ali ni jedan nije bio ni
do koljena proslavljenom asu.
Tako ni Mervana ne moe dobiti besplatnu kartu a neki sportai koji su objektivno par puta loiji od
nje dobijaju mjeseno i po dvije hiljade maraka svaki mjesec iz budeta optine i kantona.
Da, gospodo, klasini dvostruki arin.

12 April 2009

Uskrs u Zenici
Svanulo je prelijepo jutro i sa ofarbanih jaja prenijelo arenilo na ulice naeg grada. Mnogo ljudi je
dolo iz nama bliih drava da iskoriste neradne praznine dane i provedu ih u okruenju svojih
blinjih. Sreo sam mnogo ljudi koje dugo nisam vidio.
Temperatura koja je via od uobiajenih za ovo doba godine je izmamila rijeke ljudi koje su se slile u
arijske kafide. Meni je dan poeo neobino jer mi se u pola sata ukazalo troje ljudi koji su prili da
mi estitaju na pisanjima Blentovena i da kau kako im je to omiljeno tivo u tuini. Godi sujeti tako
da sam se jedva suzdrao da im kaem da im zavidim jer mislim da je njima mnogo bolje svoju dozu
nostalgije dobijati od mene putem neta nego meni koji te doze odailjam iz ovog grada koji de opet
zamrijeti kada se zavre uskrsni praznici i kada svi ovi oni odu svojim kudama.
Interesantno je da sam danas vidio jako malo onih Zeniana koje viam svakodnevno. Valjda su otili
negdje na okolna izletita da bi izbjegli guvu koja je vladala u gradu. H. i ja smo popili svoju dozu

boze kod Mime (slastiarna Jabuka po novome) i otili smo u etnju jer to normalnim danima teko
moemo.
Svratili smo do Gimnazije da posluamo probu hora maestra Milenka Karovida. Naime, jutros kada je
zvao da mi estita Uskrs rekao je da mora probati Italijansku himnu jer uskoro ide sa svojim horom na
deset dana u posjetu Italiji. Iznova sam bio oduevljen kako pjevaju njegova djeca i brzinom
svladavanja himne koju su nakon samo par proba otpjevali skoro bez greke.
Voljeli Milenka ili ne, mora mu se odati priznanje za ovo to radi jer djeci je usadio fantastine radne
navike i ono najvanije - otrgnuo ih je od gluvarenja po ulicama i kafidima to masa njihovih vrnjaka
inae radi. Svake godine ih vodi na neku egzotinu destinaciju tako da djeca koja inae sebi to ne bi
mogla priutiti vide ljepote Italije, Njemake ili nekih drugih zemalja gdje su ved ili. Iako ih je bilo
mnogo koji su danas slavili Uskrs doli su na probu bez ikakvog pogovora. Meu tom djecom vlada
jedno fino prijateljstvo i sloga to je iznenaujude za mlade ljude koji su jako teki za obuzdati u tim
godinama.
Obzirom da moji roditelji vie nisu ivi ja sam obojao dvadesetak jaja i namjeravam ih podijeliti djeci
prijatelja. Svaki praznik ostavlja neki tuan trag na meni ali ovaj Uskrs, vjerojatno zbog sunanog i
lijepo provedenog dana, nije.
Bilo je lijepo vidjeti Zenicu okupanu suncem i u njoj masu poznatih i nasmijanih lica koje obinim
danima ne viamo.

13 April 2009

Predstava COPY
Toplo subotnje vee je H. i mene odvelo u BNP na premijeru predstave Copy. Da li je u pitanju
nesretan odabir termina ili neto drugo ali sala naeg pozorita je bila otprilike 80 posto ispunjena.
Lijepa veer, Uskrnji vikend i termin od 19 i 30 su pokazali da je pozorite ipak zimski sport.
Sama predstava je bila jako interesantna. Futuristika scenografija u izvedbi Zenianina Darka
Milievida je ukazivala na neki SF komad poput Odiseje 2001, jednako kao i kostimi koje su glumice
nosile, ali sama predstava je bila o sedam ena koje rade u jednoj firmi u dananje vrijeme. Izuzetan
spoj SF-a i problematike ene u modernom drutvu mi ba i nisu bile garant za jednu zabavnu i dobru
priu. Ipak moram priznati da je na kraju ispalo tako. U samom djelu je obraeno sve to moemo
nadi u sadanjem ivotu - otuenje, potroaka groznica, vjera i jo mnogo toga to moderne ene
svakodnevno doivljavaju.
Angaovane su skoro sve glumice koje su zaposlene u ansamblu Bosanskog narodnog pozorita
(mislim da su nedostajale samo Uranela Agid, Radmila Preininger i Faketa Avdagid).
Izuzetno me prijatno iznenadila gluma Anele Ilid koja je po mom skromnom miljenju ostvarila
najbolju ulogu u kojoj sam je ja gledao. Snjeana Markovid je po starom dobrom obiaju iskoristila
svoj makasti izgled i hod i svoju ulogu odigrala maestralno. Denita Imamovid je u ulozi direktorice
pokazala da je s pravom jedna od darovitijih glumica na BiH prostorima. Najmlae lanice kolektiva -

Lana Delid i Selma Mehanovid su takoe odigrale dobre uloge i pokazale su da se na njih moe
ozbiljno raunati u bududnosti. Sabina Kulenovid je bila uobiajeno dobra, a za Lanu Zablocki moram
priznati da je ni ja ni H. nismo skoro nikako uli i tu ide jedina zamjerka za ovu predstavu.
Sve u svemu, sarajevski redatelj Branko Vekid je uz pomod fantastinog teksta poljske autorice
Joanne Owsianko napravio zanimljivu i gledljivu predstavu koja obrauje uvijek aktuelne teme koje
susredemo svuda oko nas. Svim Zenianima predlaem da pogledaju ovo djelo jer de mnogi
prepoznati bar neku od mladih poslovnih ena koje nas okruuju.

14 April 2009

Nura i Hazba
Oduvijek sam govorio da Zenica obiluje ridikulima raznih vrsta, a s obzirom da je Andrid opisivao
jednog Dorkana takva je oito situacija bila i ostala u itavoj BiH. U toj galeriji udnih likova meni su
najudnije uvijek bile Nura i njena mati Hazba.
Znam, nisam vam ba mnogo rekao ovim imenima
ali vjerujem da ste svi zapazili jednu djevojku koja
cijeli ivot ede po gradu sa svojom mamom pod
ruku. Pisac ovih redova ih je prvi puta zapazio jo
sredinom osamdesetih kada su prolazile pored
ileta dok je Nura bila tek slatki mali djevojurak.
Njena mama je oduvijek bila naborana i sa strogom
facom koja je mene neodoljivo podsjedala na onu
Ivet iz kultne serije Alo, alo. Uvijek su se
pojavljivale nekako s proljeda (to bi era rekao) i
Nura bi nosila po dvije rue - jednu u ruci a drugu u
kosi. Uvijek je bila napadno naminkana, okidena
tonom najjeftinije biuterije, vjerojatno da bi
odavala utisak starije djevojke. Prolazile bi one tako
satima i ne bi otile kudi dok ne bi udovoljile svom
nekakvom latentnom mazohizmu, tj.dok gradski
momci ne bi poeli dobacivati ono famozno: Nuro,
udaj se za mene... Hazba bi na to uvijek odgovorila
da de se njena Nura udati za doktora ili se nikad
nede udati. Naalost to vrijeme vie odmie sve
sam sigurniji u ovu drugu varijantu. O njima nikad nisam uo neke podrobnije informacije ali sam
sticajem okolnosti upoznao i Hazbinog mua, tj. Nurinog oca koji se zvao Sakib i radio je na Rudniku.
Bio je to izrazito nizak ovjek koji po mojoj procjeni nije mogao imati vie od 45 kila a koji je puio tri
kutije cigareta na dan. Na Rudniku su priali da ga ena tue i da je on uvijek spreman da zamijeni
nekog na poslu jer mu se ne ide kudi na maltretiranja.
I u ratna vremena njih dvije nisu proputale priliku da izau van i proedu se svojom uobiajenom
rutom. Vidio sam ih neki dan i nisam mogao dodi sebi kada sam skontao koliko je Nura ostarila a

njena mama je ostala jednako naborana i namrgoena. Kada su se pojavile prvi puta u gradu Nura je
bila tek pupoljak a sada izgleda kao nekakva rua, koja zaboravljena od svih polako gubi svoju ljepotu.
Nezamislivo mi je koliko je ta djevojka propatila i koliku ona ima rupu u socijalizaciji sa drugim ljudima
kada znamo da nikad nije izala vani ni s kim drugim nego iskljuivo sa svojom namrgoenom
mamom. Po mojoj slobodnoj procjeni ona ima negdje oko 40 godina i ivot je definitivno proao
mimo nje. Najudnije u svemu je to to se Nura vie ne istie svojom pojavom u gradu. Ne, dragi moji,
nije se ona emancipovala nego se grad toliko poseljaio da ona vie ne plijeni panju ljudi koji sjede
okupljeni u ariji.
Nekad je i bilo simpatino sluati nabacivanja momaka ali danas vie niko to ne radi jer je svima,
vjerojatno, ao te djevojke koja je mladost protradila ekajudi mamino doputenje da popria sa
nekim momkom.

16 April 2009

Spomenici u Zenici
Jue je u naem gradu sveano otvoreno spomen-obiljeje ehidima, poginulim borcima Armije BiH i
civilnim rtvama rata sa podruja opdine Zenica. Spomenik je dobio ime Kameni spava a idejni
tvorac je Vedina Babahmetovid. Futuristikog dizajna i izraen od posebnog stakla na sebi ima
ispisana imena 924 poginula
borca sa podruja Zenice i
boraca poginulih u zenikim
brigadama iz drugih gradova
BiH. One civilne rtve iz opdine
Zenica su sadrane u reenici I
ostale civilne rtve rata koje
su takoe uklesane na
spomenik.
Tim sveanim otvaranjem
uprilienim na Dan Armije BiH
je stavljena taka na
rekonstrukciju glavnog
gradskog trga koja je kotala
(danas sam tek saznao) itavih
milion i est stotina hiljada maraka (1.654.672,00 KM). Od toga je stakleni spomenik sam kotao
710.930,00 KM. Pretpostavljam da me ovolika cifra okirala zbog toga to nisam upuden u te stvari
oko ureenja trgova i izgradnje spomenika. Mislim, ne vjerujem da bi nae gradske vlasti tu neto
petljale, prikazivale vede sume i prale novac, ipak se tu radi o spomeniku ljudima koji su svoje ivote
dali za nau bolju bududnost. Tu je sigurno sve regularno samo mi se ini da je suma prevelika, ak i
pored toga to nije bilo nekih javnih rasprava i tendera i niko nije nas Zeniane pitao svia li nam se
trg? U sutini, ta ima da nam se svia, nedemo mi po njemu hodati.

Nekoliko metara od ovog naeg

modernog trga stoji toliko puta
spominjana Stara (Konjska)
esma. Pisao sam da je
sagraena 1910. godine u ast
prolaska Franje Josipa kroz
Zenicu. Izdrala je ta esma 99
godina, a u kakvom se stanju
trenutno nalazi isto sumnjam
da de doivjeti stotu. Na slikama
fino moete vidjeti svu
kreativnost mladih Zeniana
zahvaljujudi kojima nemate
sumnju u to o emu se tu radi natpis Stara esma vam jasno govori da vodu ne pijete na nekoj
esmi na Koevi. Pojedinci su me napadali da sam protiv moderne umjetnosti i da ne razumijem ove
nove moderne trendove. Zbog toga sam i stavio ove slike da svako za sebe procijeni koliko vrijedi
ovakva umjetnost.
Nisam mogao a da ne obiem i neto to H. zove grobljem spomenika. Kad mi je prvi put to
spomenula nisam znao o emu se radi. Nakon to smo jue bili tamo mogu vam redi da mu ime
savreno odgovara. To je park pored Papirne u koji se smjetaju spomenici koji zavre svoju karijeru
jer su politiki nepodobni. Tako se tu nalaze ploe sa imenima poginulih u Drugom svjetskom ratu
ijem otkrivanju nisam
prisustvovao ali se smijem
kladiti da je garant bilo
pompezno i vrlo posjedeno. Tu
su i sestre Ditrih, a nedaleko od
njih je i Sead krgo. Nadao sam
se da du tu sresti i Ivana Gorana
Kovaida i Manojla Popida ali
njih nema. Vrlo vjerovatno da
su oni negdje na otpadu meu
sekundarnim sirovinama. Da, tu
je i veliki ingot radnika eliane
iz 1980. godine.
Naelnik je danas u svom
govoru naglasio da se ovo spomen obiljeje podie da bi se ouvala uspomena na najhrabrije meu
nama i ja se slaem sa njim. Meutim, ne znam na osnovu ega bih mogao povjerovati da e konano
Zeniani postati drugaiji i poeti cijeniti spomenike i istoriju koja je iza njih. Jer i Sead krgo je sa
svojih 22 godine dao ivot za bolju bududnost te davne 1942. pa je zaboravljen i gurnut u zapedak. I
ne mogu da ne povuem paralelu izmeu imena koja stoje na spomen ploi kod Papirne i imena na
Kamenom spavau. Svi su oni dali ivot za bolju bududnost, samo u razliito vrijeme i u razliitim
okolnostima. Niko od njih nije znao kakva je ta bududnost i ta ona nosi.

I zbog toga se nadam da 2070. godine neki novi Blentoven nede pisati postove o tome kako se pored
Papirne nalazi zaboravljeni Kameni spava i kako je u centru grada otkriven spomenik nekim
novijim borcima za bolju bududnost.

19 April 2009

Koncert ole u Zenici

Doao je i taj dan - napokon sam i ja otiao u nae velebno zdanje, pompezno nazvano Gradska
arena. Kud de boljeg povoda od koncerta velikog koncert majstora Zdravka olida? Kapije su se
otvorile oko pola est a ja i H. smo se dogovorili da se naemo oko sedam sati. Ved u sedam i
petnaest je na platou ispred dvorane bilo toliko ljudi da se u redu stajalo pola sata da bi proao sve
kontrole do ulaska.
Dvorana izgleda zaista impresivno ali su nai gradski oci i oni koji su zadueni za dvoranu trebali
poslati ljude iz osiguranja na nekakvu vrstu obuke u Zagreb ili Beograd jer je nezamislivo da se ovoliko
eka na sam ulaz u dvoranu. Kontrolori su napravili vie zbrke nego zbunjeni narod.
Bilo mi je smijeno kada sam sluao izvjetaje sa olinih koncerata u Zagrebu jer je bilo apostrofirano
da su konzumenti njegovih koncerata ene svih starosnih doba. Vidjeli smo sinod i jedan plastian
primjer gdje su tri generacije jedne obitelji bili zajedno na koncertu - mala kominica od H. stara 5
godina i njene mama i baka su bile zajedno. Mislim da je najmlaa osoba na koncertu bila kderka
nogometaa Elvira Bolida a oko najstarije se ja i H. nikako ne moemo usaglasiti mada je sigurno da je
imala preko 65 godina.
Obzirom da sam mislio kako mene starog posjetitelja koncertnih deavanja nije pregazilo vrijeme
odluio sam da odemo u parter jer po meni koncert i nije koncert ako ga gleda sjededi. Po ko zna koji
put sam precijenio broj svojih godina i ved nakon pola sata traio mjesto da spustim dupe. Oko nas su
bila sama djeurlija koja je ekanje do poetka sasvim lagano podnosila. Posebno mi je sladak bio
nekakav mlai par koji se poeo ljubiti oko sedam a zavrili su negdje oko pola dvanaest. Ja sam
mislio da de se izlizati i da de od njih samo dvije guzice ostati.
Pravi profesionalac kakav i jeste ola je poeo koncert sa samo desetak minuta kanjenja i to
pjesmom ija je ono zvijezda a ne sa onim famoznim Dobra vam nod prijatelji ime je inae
poinjao sve koncerte zadnjih dvadesetak godina. U jednom od prolih postova sam pisao kako mi
nije jasno da jo uvijek tako dobro izgleda. Ovog puta du redi da mi tek sad nije nita jasno. Bili smo
jako blizu stagea tako da sam ga mogao sasvim jasno vidjeti. Taj ovjek sada izgleda bolje nego kada
sam ga gledao prije dvadeset godina. Energija na bini, pratedi band a posebno djevojka koja je pjevala
back vokale su bili savreni ali meni opet neto nije timalo. Ne mogu se oteti dojmu da mu je koncert
bio odraen previe profesionalno i da nikako nije uspostavio onaj famozni touch sa publikom.
Njegove vokalne sposobnosti su predobre ali komunikacija izmeu njega i mase je grozna. Nije bilo
one topline koju izvoai prenose na publiku. Na kraju tog famozno zanatski odraenog koncerta
pokuao je izvesti dva bisa na koje je raja tupo stajala i zurila u binu iekujudi daljnji slijed dogaanja.

Bio nam je ola, idol mladih i starih Zenianki, odrao dobar koncert ali meni je falilo neto. Nije bilo
oekivanih emocija a ja du mu zamjeriti do kraja ivota to svoju uigranu predstavu nije izbacio iz
ustaljene sheme i za Zeniane otpjevao Curu iz Zenice.
Moete li zamisliti koncert Zabranjenog puenja u Zenici a da ne otpjevaju Zenica blues? Vjerujte
mi ni ja ne mogu.

20 April 2009

Drug Stari
Sluam neki dan uz jutarnju kafu nekolicinu klinaca (otprilike osamnaestogodinjaci) kojima je svaka
druga reenica poinjala sa: J..o te Tito! Nisam mogao da izdrim i priao sam da ih pitam da li oni
uopde znaju ko je taj lik kojeg psuju. Najdrniji meu njima je rekao da je to bio tiranin koji nije
dozvoljavao muslimanima da se izjasne kao takvi i da je bio najvedi neprijatelj naih naroda i
narodnosti. OK, i nisu mi ba djelovali popametno ali ovakav odgovor je ak i mene ostavio bez
teksta. Pitam se ta li tu djecu sada ue na asovima istorije ili povijesti, ovisno u kakvu kolu idu.
Dodue, kakva su sad vremena ne bi me iznanadilo da u Federalnom dijelu nove nam drave djeca
jednu heftu ue povijest a jednu istoriju.
Skoro istog momenta se sjetim nae istorije i uenja o liku voljenog nam predsjednika. Morali smo
uiti i ta je jeo i zbog ega je imao probavne smetnje, a da ne priamo o ideolokim shvatanjima i
politikim govorima Druga Starog. Znali smo kako se zvao i onaj cuko to mu je spasio ivot na
Sutjesci i u koju je ruku bio ranjen. Sa sigurnodu mogu da tvrdim da nije bio ranjen kada je prolazio
kroz Zenicu jer je nas osnovce, polusmrznute, pozdravljao sa obje ruke a i drugarica sa punom na
glavi nam je nerijetko mahala. Ti doeci marala su mi posebno ostali u sjedanju jer su nas uiteljice
dovodile i po tri sata ranije da bi smo zauzeli to bolja mjesta. Moja kola je uglavnom bila smjetena
negdje oko stadiona i hotela Internacional. Nae male stope su se uslikale u betonu kao one
famozne stope Gavrila Principa u Sarajevu i tada bi prola kolona crnih mercedesa u nekom briudem
letu a mi bi danima prepriavali kako smo vidjeli Tita i Jovanku. Iz dananje perspektive gledano to mi
izgleda smijeno ali znam da sam jednom iao na doek i sa gripom koju sam krio od roditelja i
uiteljice.
Tile je bio veliki frajer i tek sada kad vidim ta se dogodilo na ovim prostorima ja vie cijenim njegova
djela. Ovi takoridi koji su izmigoljili iz rupa nakon njegove smrti su unitili sve dravice (tadanje
republike) i doveli ljudski ivot na rub ljudskog dostojanstva. Imao je i on greaka ali u poreenju sa
grekama dananjih lidera to su bili samo sitni nestaluci. Prigovara se njegovom reimu da nije
branio vjerske slobode ali danas vidimo da imamo mnogo vie deklarisanih a sve manje istinskih
vjernika.
Dananji politiari ive nekakav iskrivljeni ivot u kojima ih mediji tretiraju kao pop zvijezde i koji
koriste svaki trenutak slave znajudi da de na sljededim izborima vjerojatno popuiti zbog raznoraznih
malverzacija i neispunjenih obedanja. Na kraju padne mi na pamet da je i dobro to se njihovi likovi
ne nalaze na potanskim markicama jer bi ljudi vazda bili u dilemi sa koje se strane treba pljunuti.

22 April 2009

Klopa u Zenici
Ovih dana su mi doli prijatelji iz Zagreba i razmiljao sam gdje da ih odvedem na ruak ili veeru. Na
grad je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio par mjesta gdje se ovjek nede obrukati ako nekog odvede.
Ne mogu da se ne sjetim nekadanjih vremena kada su u gradu bile samo devabdinice i
buregdinice. Sjedam se i rivaliteta izmeu Salinovih i Omeragidevih devapa a znao se tu umijeati
Vranje (radnja mu je bila na samom udu Koeve u Bosnu) sa svojim devapima. Bureci su uvijek bili
najbolji kod Deme Hadiraidovida u novoj Zenici a poslije su se pojavili i bureci u Evropi i kod
oabida (radnja pored nekadanje Tonine cvjedare). Mi k'o djeca i nismo imali istanan ukus da bi
mogli odrediti kvalitetu klope pa smo jeli gdje nam je bilo najblie i najjeftinije. Sjedam se i onih
famoznih cigli koje su tadanji slastiari - Kosovari prodavali. Nekada se jela i polivena, etvrt kruha
poliven onim saftom kojim se polijevaju lepine a ovisno o stanju u depu mogao si dobiti i poneki
devap sa lukom. Dananja djeca jedu sendvie i industrijske koliine chipsa kad izau na veliki odmor.
Rijetki su bili restorani koji su radili u to doba. Ja se sjedam da me otac vodio u restoran u KP Domu.
Bili su jo restorani u hotelima i par uz Bosnu. Sjedam se i Express - restorana na mjestu gdje je sada
diskoteka Ten.
Danas je sve drugaije. Omeragid i Vranje vie ne postoje a Rasim je prepustio primat devabdinici
Belid u Travnikoj ulici. Belidevi devapi su sada hit diljem drave i nije rijetkost da vidite ljude iz
drugih gradova kako kupuju sirove devape da bi ih prili kod svojih kuda. Po mom skromnom
miljenju bolji su devapi kod Seje (rahmetli Sejo Pruanovid, preko puta Zenianke) ali moji
sugraani oito ne misle tako ako je suditi po guvama u Belidevoj radnji. H. najvie voli devape iz
Velme (fast food na Mokunicama).
Buregdinica ima na svakom koraku ali mislim da najbolje rade ona gorespomenuta kod oabida
(sada se zove kod Hamzida) u ariji, Laana na Jaliji, Ekinovid koja se nalazi u Ekinovida kudi na
Pidu i nedavno otvorena buregdinica Belma koja prodaje pite ispod sada a nalazi se na Staroj
pijaci gdje je nekad bila ribarnica.
Ako se odluite za neke autohtone bosanske specijalitete imate na izboru Rasimov nacionalni
restoran nadomak Zenianke a postoje i podrunice istog restorana u Crkvicama i kod Papirne.
Teletina leo je klopa koja je proslavila Ferida erida a ponovno se moe jesti na Paviljonu. Janjetina
se moe pojesti na Udu kod obitelji Burekovid koji ved decenijama imaju izvrsnu klopu.
Ako ste u situaciji da nekog morate izgotiviti i odvesti ga na neko ekskluzivnije mjesto imate na
izboru restorane Dubrovnik i Trubadur istog vlasnika Ferida Dervievida. Klopa je izuzetno dobra
ali po nekima za zenike pojmove skupa.
Ovo je bio jedan kratki osvrt na zeniku gastro ponudu koji sam napisao da bi bar malo olakao
dilemu ljudima koji ne znaju gdje i ta jeli kada se nau u naem gradu ili kada moraju nekoga odvesti
na klopu. Ja sam od nabrajanja silnih delicija jako ogladnio i odoh sada jesti a vi mi oprostite ako sam
nekog sluajno propustio spomenuti.

23 April 2009

Domadi dooi
Danas je svanulo prelijepo jutro i ja sam ustao ranije nego obino da bi u ovom finom ambijentu
popio prvu jutarnju kaficu. Taj, za svakog Bosanca neprocjenjivi uitak, mi je pokvarila glasna prepirka
ljudi u lokalu gdje sam pio kafu. Prepirka je bila oko toga kome treba Dananovid prodati svoj velebni
centar. Ko god je bio nabrojan nala mu se mana ali u 90% sluajeva glavna mana je bila to je taj
alternativni kupac doo.
Znam da sam ved jednom pisao o odnosima starosjedioca protiv ljudi koji su doli u ovaj grad ali ne
mogu ostati imun na konstantnu kuknjavu Zeniana da im je kriv neko sa strane a oni konstantno
sjede po kafidima i bistre lokalnu politiku po nekom kvazigandijevskom metodu nezamjeranja. Ja
sebe smatram jednim od najvedih lokal patriota to dokazuje i ovaj blog koji redovno itate ali moram
napisati pokude o inertnosti Zeniana nasuprot agresivne poslovne i politike ekspanzije ljudi sa
strane.
Kino nam prave dvojica Viteana, Radio stanice dre ljudi iz Doboja i Visokog, najtiraniji tiskani list u
gradu pie momak koji je u ratu doao iz Bugojna a najzaposleniji novinar nam je iz Zavidovida.
Nabrojao sam samo neke ljude koji su ivot u ovom gradu uinile donekle ljepim ali njima se i dalje
prigovara da su oni doli od nekud i samim time kod tih ljudi stvaraju osjedaj nelagode i osjedaj da ne
pripadaju naem gradu.
Imamo mi moda i boljih novinara od A.D. ali problem naih ljudi je da im dovoljno ojaaju odoe
da budu dooi u Sarajevu. Ja ne krivim zato gore pomenutug novinara kao neki. iroko je
novinarsko polje, neka se dokau. Ja se ne slaem sa politikom novina za koje novinar kojeg napadaju
pie ali moda bi i on kada bi mogao pisao za neke druge novine.
Kada je o kinu rije slina je situacija. Nedad Galijaevid je jedan veliki radnik koji vie od dvadeset
godina ivi i radi u naem gradu. Uloio je veliku lovu za pravljenje multipleks kina (ni pfeninga nije
dobio od optine) ime bi prekinuo sramotu koju bi trebao da osjeda svaki Zenianin pri pomisli da
grad koji ima preko 130 hiljada stanovnika nema kino dvoranu. Ni to nije dovoljno nekim ljudima koji
mu nabijaju na nos to da je roen u Vitezu. Pitam se zato niko od nas nije skupio muda pa uloio
svoju lovu da napravi kino? Ne, lake je rondati po kafanama i pljuvati ljude koji nisu zasluili da ih se
pljuje.
Slina situacija se dogaa i sa prof. Milenkom Karovidem. Iako ivi u gradu vie od trideset godina i
napravio je mnogo za ovaj grad nalijepljena mu je etiketa dooa. OK, nekom smeta njegova
politika ambivalentnost (slaem se sa tim primjedbama) ali on je ime ovog grada prezentovao diljem
Evrope bez ijedne mrlje.
Da se razumijemo, ni ja se ne slaem, ak sam apriori protiv politikih stavova vedine ljudi koje sam
nabrojao, ali oni su veliki borci i napravili su neto za ovaj grad. Mislim da su zasluili da ih se zove
Zenianima ako to oni ele, ili bar da ih se ne gleda kao strance u ovom gradu jer oni ved odavno to
nisu.

26 April 2009

Zeniki konobari
Opet je svanuo lijep i sunan dan, arija je odmah ivnula. Broj ljudi koji prvu jutarnju kafu piju u
batama se drastino povedao. Ja sam odluio popiti kafu u jednom kafeu koji ima najvie sunca u
bati. Znao sam da idilini ambijent ne moe dovijeka trajati. U tom lokalu iji je gazda moj dobar
prijatelj konobar je tako namrgoen da pri onom prvom a' popit? poeli da promijeni lokaciju.
Razmiljao sam dugo i skontao da u Zenici zadnjih deset godina nisam vidio konobara koji bi mogao
nastaviti tradiciju onih starih majstora - konobara koji su radili prije po naim kafidima. Zanimanje
konobara nekada nije bilo degradirano kao danas i radili su ga momci koji su jako dobro kotirali kod
enskog dijela zenike populacije, odmah iza nogometaa. Sjedam se momaka iz Picerije, Bordoa
ili Lincera koji su bili jako dobro pladeni ali su i znali raditi svoj posao. Nisu se ponaali kao mali
Bogovi poput ovih dananjih konobara. Meu tadanjim konobarima mnogo ih je nastavilo posao u
ugostiteljstvu i sada imaju svoje kafide ili restorane. Napomenuo bih Maketa koji ima svoj mali caffe
koji jako dobro radi, Omera koji dri Amici, Harija koji dri Passage i Stoleta koji je donedavno
vodio diskoteku en a sada vodi poslove u dva kafida koje vodi Adnan Teljigovid.
Najbolji primjer ljudi koji su uspjeli a bili su konobari su mi Dina i uro koji zajedno dre caffe
Avanti. Oni su svoje iskustvo rada sa ljudima prenijeli na svoje konobare i nije ni udo da taj mali
caffe radi mnogo bolje od mnogih izvikanijh objekata u gradu. Jo jedino u Avantiju ne moe
prepoznati koji je dan jer je tamo uvijek jednaka popunjenost objekta i vikendom i radnim danima. To
je mjesto u kojem se jo uvijek osjeti ona stara atmosfera Zenice iz prijeratnih, po meni ljepih
vremena.
Nije rijedak primjer da po lokalima u gradu vidite nalijepljene obavijesti u kojima gazde trae
konobare. udna stvar obzirom na uznapredovalu ekonomsku krizu. Mislim da je jako teko pronadi
pravog konobara koji de nenametljivo i poteno raditi svoj posao. U razgovoru sa nekim vlasnicima
lokala sam doznao da je skoro nemogude nadi radnike koji nede zaviriti u njihove depove a opet
konobari se tue na nepoten odnos vlasnika prema njima. Vrzino kolo koje odraava i trenutno
stanje ove drave.
Moda meu dananjim konobarima i ima momaka koji imaju potencijal koji su imali nekadanji
navedeni konobari ali ih ja ne poznajem. Oni ovaj posao gledaju kao neku odskonu dasku ka nekom
boljem poslu i stoga i imaju tako povran odnos prema muterijama. ast nekim izuzecima ali danas
je velika rijetkost da vidite konobara koji se u jednom kafidu zadrao due od godinu dana. Te rokade
konobara dovode do situacije u kojoj se gosti vie ne osjedaju prijatno u kafidima u kojima su redovni
gosti.
Nakon svega napisanog ostaje mi samo da se nadam da konobari ba i nemaju vremena da itaju moj
blog jer bih mogao imati jo gori tretman kod njih, ako je to ikako mogude.

27 April 2009

Bowling i bilijar u Zenici

Juer je H. u posjet doao roak iz Beograda i imali smo zadatak da organizujemo sadraj kojim bi
gostu prvi boravak u Zenici uinili to zanimljivijim.
Nakon cjelodnevne ophodnje
gradom meni je pao tei
zadatak da organizujem nodni
izlazak. Onako usputno sam mu
predloio odlazak u kuglanu i on
se odmah primio jer nije
nikada bio u Bowling kuglani.
Bacao je one stare kugle (bez
rupa za prste) i svidjelo mu se.
H. i ja smo ved imali neko
iskustvo (bili jednom kada smo
osvojili nagradu na kvizu) i
uvidjeli smo sve ari te
novootkrivene zabave. Obzirom
da je pisac ovog bloga ved
poodavno napustio sve
sportove kojima se nekada bavio (tenis i plivanje) odluio sam se bar na ovaj nain rekreirati. Taj vid
rekreacije mi savreno odgovara jer je to jedini sport uz koji moe piti pivo i puiti cigaru. Da ne
priamo o tome koliko mi je bilo zanimljivo kuglati nakon odgledanog filma Big Lebowski u kojem
se devedeset posto radnje odvija u Bowling areni. U naem gradu postoji i par klubova koji ostvaruju
znaajne rezultate na dravnom nivou a koliko znam, Sanjin Bajramovid je jedan od najboljih igraa u
BiH. Jo kada bi malo spustili cijene to bi bila fantastina zabava koja bi mi u cijelosti zamijenila
nedostatak dobre bilijar sale, da ne priam o nedostatku karambola kojeg u Zenici nemate gdje igrati.
Prije dva dana sam dobio mail iz Zagreba u kom stoji slika sa etiri moja prijatelja koji su se slikali u
bilijar klubu u koji redovito odlaze. Osjetio sam se jako prazno, to zbog injenice da mi ti ljudi
nedostaju, to zbog toga to Zenica nema niti jednu bilijar salu u kojoj bi se moglo neometano igrati
bilijar i karambol. Nekada ih je bilo mnogo i mogli ste birati gdje dete s drutvom provesti par ugodnih
sati pijuckajudi pide i igrati zabavne igre. Ja sam poeo igrati bilijar u staroj Bosanskoj kafani uedi od
starih majstora te igre. Kasnije sam nastavio sa bilijarom u E klubu u Radakovu a najvie i najbolje
sam igrao u svom susjedstvu u Travnikoj ulici u bilijar sali Nenada Duke Pinde. Tamo se okupljala
prava ekipa koja nije igrala onaj kockarski bilijar u kom je bilo bitno pobijediti po svaku cijenu ak i na
utrb lijepe igre. Uivao sam igrajudi sa ia Gavrom (dr Predrag Gavrid, nekadanji ginekolog u
zenikoj bolnici), Teom, Borom, Zlatkom estakom i mnogim drugima koji na moju ogromnu alost
vie ne ive u naem gradu. Njihovim odlaskom nestalo je za mene i onog pjesnikog bilijara, ostao
je samo onaj na koji sam se morao prilagoditi - bilijar za pobjedu i novce. To sam obilato iskoritavao
kod Guleta u famoznom takorniku zvanom TNT. Tamo sam u ratnim godinama igrao po lovu a
rijetko kada iz uitka. Ista stvar je i sa karambolom i pikadom koji su jedno vrijeme bili aktualni ali vie

ih nema gdje igrati. Dodue postoji jo par mjesta gdje se igra pikado ali nema vie one stare raje s
kojom ih mogao i volio igrati.
U nedostatku bilijara, pikada i i karambola ja du se okrenuti bowlingu kada me proe ovaj muskul
fiber. Mogao bih komotno poloiti anatomiju jer nakon kuglanja znam gdje mi je svaki miid.

28 April 2009

Titova ulica
Mislim da nije bilo ulice u gradu koja je toliko puta mijenjala ime. Ok, ona i jeste najstarija ali kako je i
glavna ulica u gradu morala je nositi i najzvunija imena. Do prvog svjetskog rata zvala se ulica Franje
Josifa, izmeu dva rata se zvala Ulica kralja Petra a poslije drugog svjetskog rata nosila je ime
najvedeg sina naroda i narodnosti. Netom nakon ovog zadnjeg nesretnog rata neki ljudi (mislim da
se radilo o profesoru Salihu Jalimamu, mada nisam siguran u to) su pokuali dati ime toj ulici po
Kulinu Banu i ak se tako i zvala neko vrijeme. Na kraju je ipak, Bogu hvala, Kulin ban dobio bulevar
koji mu vie prilii, a ova ulica je ostala pod istim imenom.
Protee se od Carine do Kamenog mosta koji je je bio svjedok svim mijenjanjima imena ulice na ijem
se kraju on nalazi vie od 160 godina. Po nekim novim promjenama Titova ulica se nastavlja lijevom
stranom iza Kamenog mosta, uz nekadanju robnu kudu Borac i protee se do same robne kude
(nekada Beograanke a sada Bosanke). S desne strane ulice,na samoj Jezuitskoj kudi stoji natpis Trg
Alije Izetbegovida i mislim da se odnosi samo na desnu stranu gdje je caffe Galerija i ona mala kuda
meu narodom poznata kao Mejdan.
Prije pet est godina renovirana je kompletna povrina stajnog dijela Titove ulice na ta su se
potroile velike pare ali moja zamjerka je da gradski oci nisu nita uradili po pitanju rjeavanja fasada
brojnih kuda u toj ulici. Svaka normalna zemlja ili grad bi stimulisali vlasnike radnji ili kuda u glavnoj
ulici jer groteskno izgleda ono poploavanje ako su fasade u poluraspadajudem stanju. Posebno to
dolazi do izraaja sada kad su napravljene prelijepe zgrade banaka (Reiffeisen i Procredit bank)
koje su savreno napravljene i odudaraju od ruina zgrada koje su u njihovoj neposrednoj blizini.
Posebna pria su radnje koja su u novije vrijeme nikle u toj ulici koja bi trebala biti dika naeg grada.
Deseci kladionica, radnje sa rabljenom robom i neki butici sa jeftinom turskom i kineskom robom
dominiraju ulicom koja je nekad bila ila kucavica naeg grada. Na prste se mogu nabrojati vlasnici
radnji koji su tu due od trideset godina. Napomenut du samo ika Ahmu Kratinu, urarsku radnju
Gladan i nekolicinu zlatarskih radnji.
Prije nekoliko dana sam uz jutarnju kafu priao sa Rasimom Salinovidem i doznao da je u zadnje tri
godine u Titovoj ulici bez posla ostalo 320 ljudi a na gradonaelnik na sva usta hvali potez u kom se u
trnom centru Bananovid zaposlilo 270 ljudi (od kojih je i tu u nekoliko zadnjih mjeseci otkaz dobilo
mnogo zaposlenih). Imam osjedaj da su tu igri neki talovi i da zatvaranje ulice od mosta do
Beogradske ima neki skriveni znaaj. Ok, redi dete da je ta ulica davno zatvorena za promet ali prole
godine su na optinskom vijedu privrednici iz grada izali sa molbom da se ponovno pusti u promet ali
su tu inicijativu gradske vlasti hladno odbile.

Ruglo Titove ulice dodatno pojaavaju i ulini prodavci koji od centralnog mjesta u gradu prave seoski
teferi. Nije mi jasno kako gradski oci ne urade nita po tom pitanju jer rijetki turisti koji navrate u na
grad ostaju frapirani agresivnom trgovinom.
I na kraju ono to mene najvie smeta a to su trgovci devizama. Njihova dernjava navlai one lijene
ljude kojima je mrsko otidi do banke da kupe ili prodaju devize. Ja sam neki dan zamijenio Hrvatske
kune po znatno povoljnijem kursu u banci nego kod tih ljudi koji stoje du itave Titove ulice.
U svijetu je poznato da se za lovu brine Wall street a kod nas je tu Marshal street.

30 April 2009

Prvi maj u Zenici

Imao sam namjeru pisati o prazniku rada, ali nakon itanja Haninog posta sam pomislio da je ovo ba
ono to sam i sam htio redi. Zato vam prenosim ono to je ona napisala.

Prvi maj - praznik rada

napisala: cyberbosanka
Sutra je Prvi maj, dan od kojeg u Bosni i Hercegovini najvie strahuju jagnjad. Za kilogram svjee
jagnjetine ove godine morate izdvojiti 10,50 KM (pie na izlogu mesnice Paalid). Prvi maj je izmeu
ostalog i dan kada Bosanci i Hercegovci sistematski unitavaju prirodu i njene ljepote ostavljajudi
gomile smeda iza sebe na izletitima. Prvi maj je isto tako dan od kojeg strahuju deurni doktori u
bolnici i Hitnoj pomodi zbog povedanog broja razbijenih glava i probodenih pacijenata, naroito u
veernjim satima. I na kraju, Prvi maj je dan u kojem naa policija ima pune ruke posla u evidentiranju
svih naruavanja javnog reda i mira.
A davne 1889. godine na Prvom kongresu II Internacionale u Parizu je bilo zamiljeno i odlueno da se
1. maj obiljeava kao Meunarodni praznik rada. Nije na tom kongresu bilo govora o jagnjocidu i o
tome da za taj jedan dan treba popraviti godinji promet Sarajevske pivare. Praznik rada koji je
nastao nakon u krvi uguenog trajka ikakih radnika koji su traili samo tri osmice 8 sati rada, 8
sati odmora i 8 za kulturno uzdizanje se u naoj dravi pretvorio u teferi.
U susjednoj Hrvatskoj su za sutra najavljene velike demonstracije u organizaciji sindikata. Inae je u
svijetu obiaj da se ovaj dan obiljeava protestima nezadovoljnih radnika kojima se vrlo esto
pridrue i drugi nezadovoljni graani. Sudedi po dananjoj guvi u gradu koncentrisanoj oko mesnica i
pekara ini mi se da bar u naem gradu svi blistaju od srede.
Glavno pitanje sa kojim te susredu svi poznanici na ulici jeste: Gdje de ti za Prvi maj? Kao da je
svima doktor propisao da se tog dana u godini mora potpaliti rotilj ili zarotirati jagnje, u protivnom
de vas itavu godinu pratiti velika nesreda. Postoji jedan broj ljudi koji inae itavu godinu praktikuju
rotiljanje u prirodi, a postoje i oni koji tu manifestaciju uprilie samo za praznik rada. Valjda misle da
de sa tim svojim prevrtanjem devapa na rotilju povedati broj zaposlenih?

U svakom sluaju, svima koji imaju osmosatno radno vrijeme sa pladenim doprinosima i platom od
koje mogu ivjeti elim sretan praznik rada uz elju da ih ne zakai recesija i da svoj hljeb nastave
zaraivati u istim uslovima.
A svima koji misle da je mjesec prekratak pa da zbog toga ne mogu preivjeti do prvog, kao i onima
koji ne mogu ovjeriti knjiicu preporuujem da prije paljenja rotilja proetaju do zgrade Kantonalne
vlade i progovore koju sa radnicima Livnice iz Varea koji kampuju ispred te zgrade. Da na jednom
mjestu vide ljude koji ne mogu otidi u penziju zbog nekih 100.000 KM koji im nisu upladeni u PIO, a
protestuju pored automobila Vlade gdje jedan kota otprilike toliko. A onda neka dobro razmisle da li
de i njima sutra moda trebati ator i gdje de ga razapeti.

01 Maj 2009

Praznik rada
Lijepo prvomajsko jutro H. i ja smo iskoristili za etnju opustjelom Zenicom. Napravili smo jedan
pogolemi krug po gradu koji je izgledao apokaliptino prazan kao oni opustjeli gradovi na divljem
zapadu koje smo nekad gledali u western filmovima. ovjek bi pomislio da praznik rada slavi grad u
kom se radi. Stanje je mnogo drugaije. Ovaj 1. maj je Zenica doekala sa najvie nezaposlenih u
svojoj podugoj istoriji.
Prije rata smo imali gigant eljku koja je zapoljavala oko 20 hiljada radnika, Metalno sa cca 2500
radnika, Rudnik sa oko 4500 zaposlenih, Izgradnju sa oko 2300 zaposlenih. Danas u Mitallu i
eljezari radi sveukupno negdje oko 4 hiljade radnika, Metalno i Rudnik su popolovili svoje
zaposlene a Izgradnja vie i ne postoji. Grad koji je proizvodio i svu svoju ekonomiju bazirao na
proizvodnji sada nema ukupno 6 hiljada ljudi koji mogu redi da proizvode neto. Otvorila su se neka
nova preduzeda ali to su uglavnom preduzeda uslune ili trgovake djelatnosti. Ispada da svaki
Zenianin kupuje i prodaje neto onom drugom. Nije ni udo to se nalazimo u ovakvoj situaciji u
kojoj smo sada.
Umjesto Izgradnje u naem gradu sve graevinske poslove dobija firma Almy bez koje ne moete
asfaltirati ni kvadratni metar u svom dvoritu. Bez ikakvih tendera koji se u tajnosti pojavljuju oni
dobijaju sve poslove u naem gradu. Poahkad poslove dobije i ara, firma iz Travnika za koju
priaju da bivi premijer Terzid ima vedinski dio vlasnitva u njoj. Osobe koje imaju IQ iole vedi od
sobne temperature mogu zakljuiti kojoj stranci su bliski vlasnici ovih dviju firmi kada sve poslove
dobijaju oni.
Svi kukaju na prijeratno vrijeme a i sada su svi direktori u naim firmama (Rudnik, El. Zenica, BH
Telecom i drugi) pripadnici stranke na vlasti koja ih rotira svako malo a nikad nisam uo da je neki
direktor smijenjen pa da su ga poslali na nie rangirano radno mjesto. Poteu se veze i vezice da bi se
neko uvalio u El.distribuciju ili Telecom jer su tamo jako dobre plate. Veze ne pale jedino u Almy-u
jer kod njega nema niti jedan zaposleni druge vjere osim one vjere koje je i gazda. Taj podatak sam
uo nedavno i zvuao mi je irealno ali kada sam na TV-u vidio emisiju u kojoj se fali time to pravi
zgradu u kojoj de stan modi kupiti samo graani Islamske vjeroispovjesti shvatio sam da je mogude da
i postoji firma u kojoj nijedan vlah nije zaposlen. alosno je to da takav privrednik bude izabran za

privrednika godine u naem kantonu. Ako smo doli do tog stupnja razmiljanja onda smo stvarno
pali na najnie mogude grane.
Paradoksalno je bilo i prodi na dananji dan pored atora koje su podigli trajkai ispred zgrade Vlade
kantona koji daleko od svojih obitelji prose da im se udijeli ono to su davno zaradili - doprinose da
mogu otidi u penziju. Oni protiv kojih oni trajkaju su negdje na livadama ili u vrtovima svojih vila vikendica gdje okredu mlada od ovce.
Ovo novo vrijeme nam je donijelo to da jedni druge oslovaljavamo sa gospodine tako da mi tek sad
kad razmislim malo bolje ona stara izreka ima smisla - Rad je stvorio ovjeka a nerad gospodina!

03 Maj 2009

Slatko doe
Nakon nekoliko postova u kojima se prolijevala u red je da piem o neemu slatkom. Pisat du danas
o zenikim slastiarnama.
Negdje na poetku bloga blentoven sam pisao o Jabuci, za Zeniane famoznoj slastiarni kod
krte (ili kod Mime u posljednje vrijeme). Danas du pisati o ostalim slastiarnama diljem naeg grada.
Od svih slastiarni u gradu ja se najbolje sjedam jedne koja je imala poseban udio u stvaranju mog
itekako visokog kriterija kada su slastice u pitanju. To je bio famozni Kasato u nekadanjoj ulici
Borisa Kidria (sada se zove, ja mislim, Aska Borida). To je bila jedna na prvi pogled neugledna radnja
ali sa itekako dobrim slatkim delicijama. Mene, nepopravljivog agnostika, natjerati u crkvu i nije bilo
lako ali moja pokojna mama je znala recept. Davala bi mi neku sitnu lovu da si kupim kola po
povratku iz crkve u ijoj je neposrednoj blizini bio Kasato. Znam da sam uvijek bio u gadnoj dilemi
koji kola da uzmem. Najradije bih uzeo sve. Davio bih se vinskim rolatima, Sacher tortom, itom sa
lagom, kesten pireom ili specijalitetom kude - famoznim sladoledom Kasato koji je nalikovao
lubenici. Po gradu se pria, kao neka vrsta urbane legende, da je Dazim, mislim da se tako zove gazda
radnje, izumio famoznu havanu, kraljicu svih torti. Kau da je on pravio kolae, ni manje ni vie, za
najvedeg sina naih naroda i narodnosti i da je on lino slao ofere po slatke delicije kada bi
navradao u Bosnu.
Pred sam rat Dazim je, kau, odselio u Mostar i tamo imao radnju a prije godinu dana se vratio u na
grad, u istu ulicu samo nekih stotinjak metara nie prema stanici. H. i ja smo ili na ito i Kasato.
Jednostavno sam morao probati da li je okus kolaa ostao isti kakvog se sjedam i da H. proba te
kolae o kojima sam joj nebrojeno puta priao (ona je mlaa pa nije imala tu sredu da ih proba). Ne
znam da li se vama ikada desilo da vas neki okus momentalno vrati u neko drugo vrijeme. Taj sam
osjedaj imao pri prvom kontaktu sa Kasatom i itom. Kao da su me nekim gastro-vremeplovom vratili
u djetinjstvo. Jo kada sam vidio vlasnika koji je ostao isti (ok, sa malo vie bora) osjedaj je bio
potpun. Radnja je vrvila Kasato - nostalgiarima koji su, kao i ja, doli da se prisjete najbolje
slastiarne u Zenici ikad.

Prazninu izmeu dva Kasata smo popunjavali u slastiarnama koje su nastavile gdje je gazda Dazim
stao. Dobra havana je bila u Uni i Evropi, indijanci su se jeli kod Demirija u Masarykovoj a
nerijetki su ili u Kristal kod pokojnog Muovida na kraju Kineskog zida i u Specijal u Staroj ariji.
U ovo novije high tech doba najposjedenije su slastiarne: Horse preko puta suda u Masarykovoj,
Evropa u lameli, Mimoza - novootvorena slastiarna u centru Metalurg i OM caffe koji i nije
slastiarna ali ima jako dobre torte.
Svo oni imaju jako dobre kolae ali po meni samo je jedan Kasato.

05 Maj 2009

Zenika naselja - Travnika ulica

U razgovoru sa jednim prijateljem prije neki dan odluio sam pisati o zenikim mahalama. Od kud bih
i krenuo nego od svoje mahale - Travnike i okolnih ulica.
Ved sam pisao o tome kako nikada ne bih napustio ovu ulicu jer me njen sklad sa prirodom totalno
oputa a buka u gradskom centru me izluuje. Travnika je od samog poetka (od raskrda kod
Pravoslavne crkve) omeena sa dva brda - Zmajevcem i Golupkom, i itavom se duinom naslanja na
tok rjeice Koeve. Od proljeda do jeseni itava ulica se doima kao jedan ogromni zeleni tunel zbog
stabala ije se kronje na sredini ulice stapaju u jedno. Nedavno je kompletan asfalt u ulici renoviran i
vonja tom ulicom predstavlja golemi uitak. Uivaju i pjeaci jer vie nema rupa koje su bile uzrok
brojnim prskanjima od strane automobila a i trotoari se izuzetno dobro ureeni.
Sjedam se da sam kao momak uvijek bio sretan kada sam iao kudi jer su pored mene prolazile mlad i
lijepe djevojke jer u naoj mahali su smjeteni svi fakulteti u gradu. Sama Travnika je dala mnogo
poznatih ljudi iz raznih oblasti. Tu su roeni Emir Mutapid i brada Alihodid (Devad i Kemal) poznati koarkai, Amila Fetahagid - poznata teniserka a sada poduzetnica u USA, akademska slikarka
Danijela Hrgid, ovjek koji je otkrio bosanske piramide Semir Osmanagid i mnogi drugi.
Ova mahala je uvijek smatrana jednom od najmirnijih u gradu i bila je idealna za ljude koji od ivota
trae mir i lagodan ivot. U njoj imate sve to vam treba za ivot: potu, apoteke, devabdinice,
nekoliko snabdjevenih prodavnica i kafida i nezaobilazne kladionice. U njoj se nalazi i Institut sa
okruen prelijepim kestenima, a moram napomenuti da je ovo jedna od rijetkih ulica koju nije
zahvatio urbicid u njoj su smjetene samo tri stambene zgrade i prepuna je zelenih povrina. Kao
djeca mi iz Travnike smo se kupali u Koevi a zimi sanjkali po Zmajevcu to je bilo nezamislivo djeci iz
Centra. Sada mladi imaju i odlian teren za koarku i nogomet u sklopu dvorita kole Miroslav
Krlea (nekadanja O Sestre Ditrih). Moda jedini problem nae mahale je, kao i svugdje u Zenici,
nedostatak parking prostora pa djeca moraju izvoditi vratolomije da se probiju na putu od kole do
kude jer se ljudi parkiraju po trotoarima, posebno u blizini centralne samoposluge Bingo.
Na Travniku se nastavljaju naselja Broda i ajdra kroz koje takoe prolazi put koji vodi prema Vitezu
i Travniku. Uz desnu obali Koeve se nalaze i naselja Rujev do i Vardite koja su smjetena na samim
obroncima brda Golubak i koja su tako malo udaljena od centra grada ali imaju onaj rustikalni mir
prigradskih naselja.

Pisah ja o svojoj ulici i napisah podosta ali ne rekoh ono po emu je sada ta ulica najpoznatija. U njoj
se nalazi i devabdinica Belid koja je mnogima glavni orijentir kada se spomene Travnika ulica.

06 Maj 2009

Je li vam dobro ili biste bolje?

Ne znam da li ste uspjeli vidjeti plakate koji obavjetavaju o tome da de se u subotu, 9. maja na
platou ispred robne kude Bosna odrati protestni skup. Pozivaju se svi zainteresovani da dou na
plato u podne (to je u 12 sati) da svojim prisustvom iskau svoje nezadovoljstvo postojedom
situacijom u dravi.
Mene ba zanima koliko de se ljudi pojaviti na ovom skupu. S kim god da priam svi kukaju i ale se na
recesiju, probleme, neimatinu, rupe na cesti, loe zdravstvo, kolstvo i sve ostalo to moe muiti
jednog obinog ovjeka koji nije uspio obezbijediti svoje mjesto u nekom od Parlamenata irom
drave. Meutim, do sada se uglavnom deavalo da sva ta kuknjava padne u vodu im doe do
toga da treba neto konkretno uraditi. Tako nam se deava da na izbore izae jako malo ljudi uz irok
asortiman izgovora onih kojima je bilo mrsko napraviti nekoliko koraka vie taj dan. A dosadanji
protesti su tek jedna posebna pria.
Ovo je vrijeme u kojem ima mnogo nezadovoljnih koji svoje probleme rjeavaju blokiranjem cesta,
postavljanjem atora ispred zgrada vlade i organizovanjem raznih skupova. Meni lino se ini da je
ova dananja vlast patentirala novi nain borbe protiv ovakvih vrsta organizovanja graana oni ih
uglavnom ignoriu. Preskau radnike koji kampuju ispred Kantona, prave se da ne uju radnike
Mittala ispred direkcije, a tek kad stane pola drave zbog blokade autoputa onda isplate ono to
duguju ljudima. I ne samo da ih ignorie vlast, ignoriu ih svi ostali koji nemaju isti problem
vjerovatno zbog toga to im je dobro.
Zbog toga sa nestrpljenjem iekujem subotu da vidim koliko ima Zeniana kojima nije dobro. Ili
najblae reeno da vidimo koliko nas je koji bismo eljeli da ivimo bolje?
Vidimo se u subotu tano u podne ispred RK "Bosna"!

07 Maj 2009

Sanjkati ili sankati?

Juer sam dobio komentar u kojem se jedan od posjetilaca moga bloga uhvatio za moju varijantu
glagola sanjkati. Ja stvarno ne kontam kako se ljudi upale ako napie u ovom sluaju zapadniju
varijantu jedne rijei. Bosanski jezik je izvedenica koja je nastala od osamostaljenja ova nae mlade
drave i koji nikad kao takav nije postojao. Svi mi malo stariji smo u kolama uili srpsko-hrvatski jezik
koji nam je itekako dobro sluio za sporazumijevanje na ovim prostorima. Od samog nastanka
lingvisti iz nae zemlje su se svojski potrudili da u bosanski jezik ubace desetke rijei koje se
apsolutno nikad nisu koristile u normalnom govoru. Mahana, etverica i masa drugih rijei koje su

ubaene tad u na pravopis su jako brzo izvjetrile iz normalnog govora i jako dugo nisam nikoga uo
da ih rabi. Dodue, moram biti iskren, nikad ih nisam ni prije uo u nekakvoj svojoj blioj okolini. Nije
mi jasno zato se uopde mijenjao jezik kojim smo govorili, tj. zato se preimenovao u bosanski?
Amerikanci, najponosnija nacija na svijetu, pet vijekova priaju engleskim jezikom i nije im palo na
pamet da ga nazovu amerikim. vicarci imaju tri oficijelna jezika ali nijedan nije vicarski. Samo na
ovim prostorima ljudi, besposleni kakvi ved jesu, izmiljaju nove rijei i nazive za jezik kojim se slue.
Ja sam ponosan na to da razumijem i zapadne i istone susjede koji priaju jezikom slinom naem.
Jako esto miksam rijei iz srpskog i hrvatskog jezika to mi neki uzimaju za zlo ali ja to shvatam samo
kao svoju veliinu. Kada idem u Hrvatsku zamjeraju mi kada kaem spanad ili duti umjesto uti. Isto
kao da me ne razumiju ta sam htio redi.
Hrvatska je jedno vrijeme prednjaila u izmiljanju novih rijei, ak sam nedavno proitao da drava
nagrauje one koji izmisle neku novu rije koja de zamijeniti onu koja nema Hrvatske korijene. Tako
smo dobili raznorazne zrakomlate, strojnice, zalea i sline gluposti koje su kulminirale kada se u
hrvatskim kinima davao film Rane srpskog reisera Srana Dragojevida a oni su ga uredno
prikazivali sa titlom i naslovili ga kao Ozljede. Vrhunska glupost. Nakon Tumanove smrti malo su
se primirili i nemaju vie takvih ispada mada sam jedanput uao u raspravu sa njihovim renomiranim
piscem koji je sav vaan rekao da su ponosni to su se rijeili svih germanizama i turcizama u svom
bogatom jeziku. Ja sam ga usijan od ljutnje pitao koje su njihove nove izvedenice za pamuk, top,
arape i jo desetak rijei kojima je korijen u turskom jeziku. Ne moram vam ni opisivati kako se
zacrvenio njihov dini pisac kada nije naao odgovor na moje pitanje.
Mi u Bosni imamo tu prednost to rabimo obje varijante ali ni to nam nije dovoljno. Hodemo na silu
da stvorimo svoj jezik kao da je samo on obiljeje jedne drave. Dok sam iv a i kada dobijem dijete (a
nadam se da i hodu nekad) priat du i svoju djecu uiti da priaju srpsko-hrvatski jezik jer je to jezik
koji nam daje irinu i mogudnost da jedni druge razumijemo.
P.S. Da ne bi bilo zabune ovo nema nikakve veze sa Bosnom kao dravom, ima samo veze sa onima
koji hode na silu da promijene jezik koji se ovdje priao stotinama godina.

08 Maj 2009

Knjige koliko ih itamo u Zenici

Ne mogu se oteti dojmu da je Zenica sigurno na svijetu meu gorim gradovima kada se uporedi broj
stanovnika sa brojem specijaliziranih knjiara u kojima moete kupiti knjige.
Pokuavao sam se sjetiti neke knjiare izuzev novootvorene knjiare Svjetlost u trnom centru
Bananovid i male knjiare Logos u onom zaputenom prolazu unutar rugla zvanog zanatski
centar.Ta mala knjiara me podsjeda na onu knjiaru iz filma You've got a mail u kojoj je radila Meg
Ryan. Vlasnica radnje je simpatina gospoa koja se trudi da nabavi sve novije i aktualnije naslove ali
slaba joj vajda, nema dovoljno kupaca. Na Mokunicama postoji i knjiara Vrijeme koja je dobro
snabdjevena ali mi se ini da i oni imaju manjka kupaca. Ne znam ta se dogodilo sa svim onim
ljudima koji su u Zenici ivjeli prije rata i koji su kupovali itali knjige? OK, mnogo ih je otilo iz grada
ali ne kupuju ih vie ni oni za koje znam da su tu a prije su gutali knjige. Moda je za sve kriv

internet i veliki broj e-knjiga na netu ali moje je miljenje da nijedan LCD monitor ne moe
nadomjestiti onaj fini mek listanja knjige.
Nedavno sam priao i sa gospoom zaposlenom u biblioteci koja mi je rekla da i gradska biblioteka
oskudijeva sa novijim naslovima zbog slabe zainteresiranosti italaca. Sama biblioteka je jedno
sramotno zdanje za ovoliki grad. Nek smo mi dobili muzej koji izgleda kao space shuttle a biblioteka
nam propada. Totalno neuslovan prostor koji je moda pri otvaranju krajem pedesetih bio lijepo
zdanje sada izgleda kao jedno ogromno ruglo. Posebna pria su oni koji kradu knjige ili oni koji ih
dignu i nikada ih vie ne vrate.
Dananja omladina lektiru pie gledajudi a ne itajudi jer je mnogo ekranizacija romana koje profesori
trae za lektiru. Moj poznanik je dobio keca velikog k'o Lamela zato to je na pitanje kako se zove
glavni lik u Ani Karenjinoj umjesto Vronski odgovorio k'o iz topa Omar Sharif jer ga je on igrao u
jednoj od ekranizacija tog romana.
Sa sjetom se prisjetim i onih lijepih vremena kada su se knjige kupovale kod ulinih prodavaa knjiga.
Najpoznatiji su bili rahmetli ika Talid koji je prodavao knjige na haubi svoga starog Volva i Josip Jozo
Araid koji se sada bacio u ugostiteljske vode, vlasnik je cafe bara Hej Joe. Knjige vie niko ne
prodaje na ulici.Dodue slabo da bi ih neko i kupio. injenica, ima ulinih prodavaa koji prodaju
polovne knjige i udbenike ali novih knjiga skoro da nema.
Sjedam se i perioda kada su rijeke Zeniana ile na Sajam knjige u Beograd a danas kada imamo sajam
knjige u Sarajevu koje je kudikamo blie, niko ne ide. Priznajem i ja sam se malo utopio u neitalaku
atmosferu ovog grada (na ta nisam ni malo ponosan) mada se trudim da proitam knjige svojih
omiljenih pisaca Borisa Deulovida, Ante Tomida ili Miljenka Jergovida. Jako mi se svidjela i knjiga
Danijele Trbovid koja je svojevrsni zbir svih njenih kolumni koje pie za rijeki Novi list.
Sa stranim tivom sam dobrano zahrao i zadnje ega se sjedam a da ga vrijedi preporuiti je
Pijanistica, roman nobelovke iz Austrije Elfriede Jelinek.
U ovakvom stanju stvari nedostaju mi ljudi sa kojima bih uz jutarnju kafu mogao priati o nekom
dobrom proitanom tivu a ne o temama iz crne kronike. U Zenici ih je sve manje.

09 Maj 2009

9. maj
Danas je deveti maj, prelijep i sunan. U itavoj Evropi se slavi kao Dan Evropske unije a u svijetu se
slavi dan pobjede nad faizmom.
Na grad nije mogao odabrati bolji datum za okupljanje u protestnom mitingu zbog postojede
politike i financijske situacije, tanije zbog velike nezaposlenosti. Kao to sam i obedao prije par dana
i ja sam otiao da dam podrku ljudima koji su organizirali miting a i sam sam nezaposlen, pa sam
morao izadi da dam ljudima do znanja da mi u ovakvoj situaciji nije dobro. Iako je bio izuzetno lijep
dan na platou ispred robne kude Bosna (biva Beogradska) nije se okupilo vie od 200-300 ljudi. Imao
sam neki predosjedaj da de biti tako ali opet nemam rijei da vam opiem svoje razoaranje. Prije

nekih godinu dana na istom mjestu se okupilo pet hiljada nezadovoljnih kada je trebalo dati podrku
Abu Hamzi kojeg su bosanske vlasti htjele protjerati iz zemlje. Ta usporedba bi vam trebala objasniti
stanje svijesti ljudi u naem gradu.
Zar bi nam taj naturalizirani Bosanac trebao poboljati stanje u dravi i rijeiti vitalne probleme kada
se toliko ljudi okupilo na tom protestu a danas kada je stanje u Bosni alarmantno da gore ne moe
biti na platou se pojavi tako malo ljudi i to uglavnom penzionera koji su se tu zadesili. Ne mogu da
vjerujem da je tako mali broj onih kojima je loe i koji nisu htjeli da daju obol ovom dogaaju. Ljudi sa
kojima sam ja u kontaktu redovito kukaju po kafidima i po ulicama naeg grada a kada trebaju da
neto promijene onda se udute i doputaju da nam lopovi kroje sudbinu.
Na improviziranoj pozornici su se smjenjivali govornici koji su kudili dananju vlast a za uzvrat su od
okupljene mase dobijali samo sporadine aplauze podrke. Meni je najupeatljiviji bio Hasan Kreho,
ovjek koji se decenijama Donkihotovski bori protiv dravnih vjetrenjaa ali koji nije izgubio onu
otrinu pri napadima na dravnu i kantonalnu vlast.
Dok ovo piem uo sam informaciju na TV-u da je u Mostaru, gdje se takoe trebao odrati slian
miting prosvjeda protiv dananje vlasti propao jer se okupio tek desetak ljudi. Stvarno ja ovo ne
mogu da vjerujem.
Sada mi je u potpunosti jasno kako su ovi dananji prevaranti doli na vlast i vie nikom ne vjerujem
kada mi kae da je glasao za graansku opciju a nacionalne stranke dobiju 85 posto glasova. Ova
dananja situacija me dovodi u situaciju da u ovu nau dravu vie ni metaforiki ne vjerujem.

11 Maj 2009

Slatko iekivanje
Danima prolazim pored onih dosadnih ulinih prodavaa CD i DVD-ova koji svojim kretavim
glasovima ljudima probijaju bubne opne nudedi proizvode po samo dvije marke. Nikada muzika i film
nisu bili tako pristupani ali ja iz principa ne kupujem stvari kod njih. Nije samo kvalitet u pitanju nego
ubijaju u meni onaj davno sklonjeni osjedaj dugog iekivanja.
Nedavno je u komentarima moj prijatelj iz Kanade odao poast vinilu i nekadanjim gramofonskim
ploama. Ja mislim da je sad situacija mnogo bolja kada se rauna brzina i nain nabavke ali se sjedam
prelijepog ekanja izlaska nekog albuma i neke vrste idolopoklonstva ljudi prema tadanjim ploama.
Danas je potpuno drugaije jer ljudima i nije stalo do stvari koju su nabavili relativno lako i za samo
dvije marke. Na nekadanjim urkama ploe je mogao putati samo vlasnik ploa ili muzikih linija a
nerijetko i jedina osoba za koju se znalo da de sigurno biti trijezna. Sve to je bilo u cilju ouvanja ploa
a da ne priamo o tome kako se na urkama stvarao krug od cca metar promjera oko gramofona oko
kojeg se nije smjelo puiti.
Sjedam se kako je jedno dugogodinje prijateljstvo puklo zbog ploe Sticky fingers od Stonesa jer je
prijatelj pozajmio plou prijatelju a ovaj mu je vratio izgrebanu kao da ju je sluao preko ivade a ne
gramofonske igle. Sjedam se i tekoda pri nabavci licencnih izdanja ploa a znalo se meu rajom ko

ima kakve veze u inostranstvu za nabavku originala. Oni koji su imali poveliku kolekciju ploa mogli su
dobrano zaraditi presnimavajudi ih na audio kasete a ne dao Bog da su bile neke druge marke a ne
TDK ili Maxwell. Kult uvanja vinilnih izdanja je izlapio sa dolaskom digitalnog formata a danas i ne
ujem da neko sebi stvara zbirku muzikih zapisa kao to se to radilo nekada.
Ista stvar je i sa odjevnim artiklima. Neki dan mi je prijateljica kukala kako njen sin svakih dva mjeseca
mijenja farmerke, ne to ih je poderao nego prestanu biti aktualne meu rajom. Dobro se sjedam
svojih prvih firmiranih farmerki koje su bile marke Super rifle a donijela mi ih je kominica iz
Trsta. Uh, koji sam frajer sam sebi bio u oima kada sam ih obukao. Nakon Rifle farmerki postale su
aktualne Wranglerke a morala se znati zemlja porijekla. Ako nije pisalo na unutarnjoj strani made in
Belgium ili Ivory coast isto da ih nisi ni imao. Nakon njih dolazi ved vladavina Levi's traperica. Ali i tu
se gledalo na finese - gledala se boja etikete. Uobiajeno je bila naranasta ali vedi frajeri su bili oni
koji su imali Leviske sa crvenom ili jo bolje, bijelom etiketom. One su uglavnom dolazile iz domovine
Levi Straussa - Amerike. Sjedam se situacije kada mi je moj, sada na alost pokojni, roak donio nove
501 leviske a ja udario u pla jer nisu imale rajsferlus kao ove koje su tad bile moderne u Zenici. Tek
nakon par godina su ove moje bile in. Svaki kvart u gradu je imao nekoga ko je vercovao robu iz
Trsta i oni su listom bili meu popularnijim u svojim mahalama. vercale su se starke i farmerke.
Danas kada se na svakom doku prodaju farmerke a starke moete kupiti na bar desetak mjesta u
gradu te arolije je nepovratno nestalo. Na alost!

12 Maj 2009

Televizija
Dananji operateri kablovske televizije se svojski trude da nam priblie stanje u zemlji i svijetu dajudi
nam mogudnost da gledamo etrdesetak programa. Ljudi poput mene koji su nekada bili ovisnici o
gledanju televizije su trebali dodi na svoje. Uz sve molitve koje sam rabio u u tinejderskim godinama
ukljuio sam bio i tu da imamo arolikost kanala kao to je imaju npr. Amerikanci. OK, sad imamo sve
te kanale koji su nam prije desetak godina bili tako nedostini (MTV, Cartoon network i nekoliko
sportskih kanala) ali ja sve manje vremena provodim ispred televizije sa uivanjem i iekivanjem
nekog dobrog TV eventa. Svjestan sam ja da sam i ja ostario i da imam mnogo manje vremena za
gledanje televizije ali mislim da nije samo to razlog. Zna se potrefiti da na 40 kanala ne moe uloviti
u veernjem terminu neki film koji nisi gledao a da ga se isplati ispratiti u novi dan. Da ne priamo o
kanalima za koje samo znam da postoje na kablovskoj: Al jazzera, TV Crne gore, turski program,
nekakvi djeji kanali i jo mnogo toga nije nikada ulo u svijet moje dnevne sobe. Kada malo bolje
razmislim gledam samo tri hrvatska kanala, ponekad televiziju Srbije i naa tri nezavisna kanala (OBN,
Pink BiH i ponekad Hayat). Naa dva dravna kanala su tako oajna da u momentu dobijem nagon za
povradanjem gledajudi kako se presipa iz upljeg u prazno u brojnim politikim emisijama i debatama
koje se vode na njima.
Najbolja stvar koja mi nenormalno lii na Big brother sranja je zasjedanje naeg parlamenta kada se
naivni narod posadi ispred kockaste kutije i satima gleda nebuloze koje uglavnom zavre tako to se
ni oko dnevnog reda ne mogu dogovoriti nai prepladeni parlamentarci. Da nije sporta kojeg se
redovito prenosi ja nikada ne bih prebacio na nae dravne kanale. Fascinantna je stvar oko pladanja

naih programa kroz pladanje telefonskih rauna. Ja takav vid deranja sirotog naroda jo nisam
upamtio. Iako se i kablovska plada narod je obavezan pladati namet haralijama iz Sarajeva ako hode
da imaju telefon u funkciji.
Posebna pria su zaposleni na televiziji. Uz par izuzetaka tamo rade polupismeni papci koji u
normalnim svjetskim TV kudama ne bi mogli na kafe praviti. Duka Juriid je jedna od njih koja mi je
pala na pamet. Vodi ena kontakt emisiju sa gostima u studiju i svako malo im upada u rije i
pametuje vie od sve i jednog gosta. Nije mi jasno kako niko do sada nije napustio emisiju koju ona
vodi.
Sportski komentatori koji prenose utakmice su toliko dosadni da sam do sada bar pola utakmica
gledao bez tona jer njihovo beskonano ponavljanje google podataka o igraima mi ne doputa da se
udubim u gledanje prenosa. Sa nostalgijom se sjetim reportera iz nekadanje Juge koji su tako znali
napaliti gledaoce u naim domovima da se adrenalin osjetio desetak metara oko zgrada. H. je imala
jednu jako pametnu opservaciju zato su tadanji komentatori bili bolji. Kae, regrutirali su ih na
radiju a kada radi na radiju onda mora prenijeti atmosferu meu sluaoce. Dananji komentatori,
izuzevi ovog novog Marijana Mijajlovida, su idealni za prenose komemoracija.
Sve u svemu nadam se da RAK (regulatorna agencija za komunikacije) poraditi na tome da se i nae
dvije televizije priblie kvalitetom televizijama naih susjeda.

13 Maj 2009

Penzioneri
Danas sam u novinama itao kako vlada ima genijalnu ideju za borbu protiv ovog tekog vremena u
kom se nalazimo - umanjit de penzije za nekih deset posto.
Kako ih samo nije sramota? Oni sebi pumpaju plate i dnevnice a penzioneri koji u maniri Mandraka,
velikog maioniara, preivljavaju iz mjeseca u mjesec treba da spaavaju dravu. Nije dosta to su
potenim i dugotrajnim radom zasluili svaku marku koju dobiju nego im i to hode smanjiti.
Mnogi penzioneri koji ne primaju penzije ili ije su penzije nie nego to su oekivali se oslanjaju na
pomod svoje djece kako bi preivjeli. Drugi su se preselili na sela gdje je ivot jeftiniji i gdje uzgajaju
povrde i dre ivotinje. Oni koji to mogu rade na crno i tako nadopunjavaju budet.
Cijeli penzioni sistem u BiH zavisi od blizu 1,4 milijarde KM koje se prikupe na osnovu uplata
doprinosa za penziono osiguranje. Ali ved deceniju mnoga preduzeda kasne ili su potpuno prestala
upladivati doprinose kredi tako zakone, nekad i uz saglasnost vlasti.
Najalosnije od svega to na izmueni narod i ne uiva u penziji Bog zna kako dugo. Nakon
iscrpljujudeg rada rijetko koji penzioner bude dugo na dravnoj grbai. Moji roditelji su umrli mladi,
oboje su bili samo godinu dana u penziji. Nisu samo oni umrli nedugo nakon odlaska u penziju mnogo
ih je takvih.
Na svakim izborima stranke se utrkuju koja de dati bolja obedanja penzionerima jer njihovo birako
tijelo broji oko 560 hiljada ljudi a to nije zanemarljiva cifra. Svi bi voljeli udi u koaliciju sa strankom

penzionera. Nakon izbora penzioneri shvate da su po ko zna koji put izigrani i da nijedna vlast nema
posebnog sluha prema njihovim problemima. Oni se osjedaju kao balast u dananjem drutvu
umjesto da tu tredu dob doekaju u miru i rahatluku.
udna stvar je da su penzioneri uvijek prvi u redu za pladanje komunalija i nisam nikad uo da su
nekom penzioneru iskljuili struju ili grijanje. Oni stegni svoj kai i plate sve reije a oni koji imaju
mnogo vede plade su neredovne platie komunalija.
Ne znam da li je to zbog godina u koje neumitno ulazim ali sve vie osjedam simpatije i saaljenje
prema tim ljudima koje viam svako jutro kako sporim korakom gaze svoju uhodanu rutu izmeu
pijace i stana. U kesama je sve manje i manje namirnica ali odlazak u kupovinu njima predstavlja pravi
mali ceremonijal koji im odailje znakove da su jo uvijek ivi i aktivni.
Obzirom na moje godine i tako malo nakupljenog staa sumnjam da du ikada doivjeti penziju ali
moram redi i da mi i nije ao kada vidim koliko drava obrada panju na ove istaknute lanove nae
zajednice.

12. i 13. maj ta pamtimo u Zenici

Uz izvinjenje onima koji redovno itaju Cyber Bosanku prenosim vam ponovo Hanin post, samo iz
razloga to mislim da je ovo zasluilo da se spomene.
napisala: cyberbosanka

Pria prva
Tata mi je iz rudarske porodice. Njegov otac i brat su penziju zaradili pod zemljom, a on lino radi
na Rudniku kao tehniar. Nana je priala da je najvie u ivotu strahovala kad uje sirenu Hitne
pomodi, kako ona tako i ostali stanovnici Kaknja, zbog toga to je najvie zaposlenih bilo u Rudniku a
nesrede su uvijek bile strane. Zeniani takoe znaju o emu govorim jer je veliki broj stanovnika
Zenice imao nekog zaposlenog na Rudniku.
Prije 27 godina, 12. maja 1982. godine u jami Raspotoje se desila nesreda u kojoj je poginulo 39
rudara trede smjene. Tata mi je rekao da je danas na Rudniku bila delegacija koja je poloila cvijede
na spomen obiljeje podignuto u njihovo sjedanje. Drago mi je da nisu zaboravljeni.

Pria druga
Kada se povede pria o poetku rata u BiH i prvim sukobima ja se sjetim kako sam nekad s poetka
1992. godine vidjela kako se istovara oruje iz kombija pored jedne zgrade u Crkvicama. Nakon to
sam to ispriala mami i tati oni su odluili da kao savjesni graani ne mogu predutati tako neto te su
nazvali Miliciju i prijavili im ta sam vidjela. Milicija (ini mi se da se tako zvala i tad) se zahvalila na
dojavi, a dogaaji koji su uslijedili nekoliko mjeseci kasnije su nam svima dali do znanja da su nam se
tada vjerovatno smijali.
Sjedam se tog 13. maja 1992. godine, dana u kojem je ivot izgubila djevojica Matea Jurid. Nama
obinim graanima koji ne dre do nacionalnih predznaka je ostalo nejasno ta se tada tano desilo i
od kud je doao metak koji je ugasio neduni ivot djevojice od dvije-tri godine ali to i nije vano.

Matea je bila prva zenika rtva, a meni se urezala u pamdenje zbog toga to sve do tada nisam
vjerovala da se zlo deava i nama. Zapamtila sam je, i nju i taj 13. maj, zbog toga to sam tada prvi put
osjetila strah i jezu zbog svega to se deavalo. Na netu vidim da su razliiti datumi njenog stradanja,
ali ja se dobro sjedam da sam tada u svojoj glavi utisnula 13. maj kao dan poetka zla u Zenici. I nikad
nisam ni sumnjala u to da je prva zenika rtva pokazala da de ono to de se daje deavati biti jednako
loe kada se nevini ivot kao to je djeiji ugasi prvi, onda nita poslije toga ne moe biti dobro.

Pria treda
Kada sam bila u petom razredu osnovne kole otkrila sam da i ja koja se ne volim umarati mogu biti
sportista otkrila sam sport koji ak ne trai razmiljanje poput aha, niti znojenje i upale miida
streljatvo. Dugo godina sam provodila vrijeme bavedi se sportom a izbjegavajudi bilo koji vid napora.
Zbog toga i pamtim 13. maj 2000. godine dan u kojem nam je profesor fizikog na fakultetu zakazao
kros! Trebali smo se nadi na Kamberovida polju, bila je subota i prelijep dan. Smrknuto sam obukla
patike i trenerku i krenula prema zakazanom mjestu. Prolazedi pored jedne kafane ula sam na
vijestima da se na Zlom brijegu kod Kaknja desila strana saobradajna nesreda u autobusu koji je
pao u rijeku Bosnu ivot je izgubilo 44, a povrijeeno ih je jo 11. I danas osjetim jezu kada se sjetim
svega toga, a posebno zbog toga to sam ak poznavala neke od nastradalih.
Ne spadam u ljude koji dobro pamte datume, ali mi se neki sami od sebe usijeku u pamdenje. I kao
to nikad ne zaboravim neke roendane, tako se uvijek sjetim svih ovih pomenutih tragedija. Zbog
toga danas i piem o njima zasluuju da ih se Zeniani sjete.

17 Maj 2009

Eurosong 2009
Obzirom da sam posljednjih nekoliko dana prisiljen da sam izlazim jer je H. bila odsutna nekoliko
dana odluih da odem u svoj omiljeni lokal da popijem pide, jer subotom uveer se ne sjedi kudi.
Doekalo me veliko platno na kojem se prikazivalo takmienje za pjesmu Eurovizije. E jebiga, to je
ono to mi je najmanje trebalo...
Sjeo sam za stol sa dvije prijateljice koje su izverzirane u te tokove moderne Europske pop ljige i
zapoeo gledanje. Ne mogu da shvatim da se na tim takmienjima nita ne mijenja ved vie od deset
godina. Svi su muki feminizirani (blae reeno nego pederi), a sve enske izgledaju kao da su izronile
iz porno filma. Da bi stvar po mene bila gora mikrofona se doepao onaj dosadni Dejan
svugdjeprisutni Kukrid koji je svojim komentarima na mojoj koi proizvodio osip. Do samog
glasanja, kao i svake prethodne godine, nae takmiare je svrstao u najui krug favorita a kada bi
glasanje zapoelo poeo bi skladati hvalospjeve o onima koji su bili vodedi. Redale su se zemlje iz
biveg SSSR-a, za njima nekoliko zemalja iz bive Juge i tako u nedogled. Moji favoriti su bili Francuska
(za koju je pjevala nenadmana Patricia Kass) i Njemaka (koja je kao svojevrsni dekor dovela Dittu
von Tees u nekom izazovnom kostimu iz kog su joj svako malo sise ispadale vani). Ne moram vam
govoriti da moji favoriti nisu bili ni meu prvih deset a mislim ak da je Njemaka bila pretposljednja.

Glasanje je ono zbog ega vie ni u snu nedu pogled baciti na Euroviziju. Gorespomenute prijateljice
se udom nisu mogle nauditi kako ja uvijek pogodim ko de dobiti najvie bodova od neke zemlje.
Gledale su u mene kao da sam ja ona vidovita Demila iz Visokog koja gleda u kaike a nisu ni svjesne
da su trebale samo malo bolje uiti geografiju i sve bi im bilo jasno kao meni. Ruske zemlje su
nemilice davale bodove jedne drugima, Balkanske zemlje takoer a Andora je dala 12 bodova paniji
koja do sredine glasanja nije imala niti jedna bod. Skandinavci su posebna pria. Oni se kao fol ne
vole meusobno ali zadnjih deset godina nisu promaili ni jedan put kada je trebalo dati bodove
svojim susjedima. Ubjedljivo najbolji potez je napravila zemlja pobjednica Norveka, koja je svog
pedera uvezla iz Bjelorusije i onda je s hairom dobijala maksimalne bodove iz Skandinavskog i Ruskog
bloka. Njegova pjesma je neki slatki pjesmuljak koji bi i djeci iz vrtida bio presladak ali on je pobijedio
jer je sistem glasanja napravljen tako da se moe manipulisati glasovima.
Imamo mi sredu da nismo pobijedili jer ko bi se pametan mogao prihvatiti organizacije tako
grandiozne manifestacije kada je bina u Moskvi bila veda od svih naih dvorana. Krivo mi je jedino to
nismo pobijedili iz jednog razloga - da smo pobijedili one dvije dosade, Maja engid i Dejan Kukrid, bi
morali ostati kudi a ne putovati kao recimo sad u Moskvu deset dana ranije i nemilice troiti dravne
pare.

18 Maj 2009

Lepa Brena i Bosanci

Cijeli grad nam je izlijepljen plakatima za koncert Lepe Brene u Sarajevu. Nita udno ne bi bilo da
preko svakog plakata ne stoji naljepnica BOJKOT. Neki dan mi je H. skrenula panju na to da na
Facebook-u postoji grupa Bojkotujmo koncert Lepe Brene u Zetri. Obzirom da je ni ja ba ne volim
po inerciji i ja kliknem da se pridruim masi kojoj nije po volji da ta srpska pevaljka bosanskih korijena
pjeva u Sarajevu. Ta grupa na Facebooku broji preko 21 hiljadu lanova. Neko bi pomislio da su
Bosanci doli tobe i poeli sluati neku drugu vrstu muzike. Da i nije ba tako moete vidjeti ako
samo malo proarate po gore spomeutoj stranici - grupa protiv Tasima Ku(r)evida koji onako junaki
iamarao nemodnu enu pred oima cjelokupne bosanske javnosti broji cijelih 11 lanova. Grupa
smijenimo Nedada Brankovida broji 9 hiljada ljudi.
Mislim da nita bolje ne oslikava svijest naih ljudi od ovih cifara. Protiv Brene je duplo vie ljudi nego
protiv smjene nesposobnog i do daske korumpiranog premijera. Lokalnog Tuzlanskog kabadahiju
Kuevida da i ne spominjemo. Neka nama Fahreta Jahid panac ne pjeva a to on pred kamerama
pljuska amarine tetki jedne od nestalih djevojica to mi nedemo podrati.
Posebna pria su argumenti onih koji pozivaju na bojkot Lepe Brene. Prvo je bila pria kako se ona
slikala u uniformi, a kad je to demantovano onda su joj poeli na duu stavljati to to nije zvanino
osudila rat u BiH. Mislim da bih se skoro smio kladiti da je bilo ta od svega toga istina onda Fahretu
garantovano u goste ne bi zvao na veliki duebrinik, ministar za kulturu Sarajevskog kantona,
voditelj i ponekad glumac Emir Hadihafizbegovid. ini mi se da je nakon njenog gostovanja u
njegovoj emisiji smijeno priati o nekom bojkotu.

Prije neki dan sam pisao o disproporciji posjedenosti mitinga podrke Abu Hamzi i onog protesta
protiv nezaposlenosti i korumpiranosti nae vlade. Nama je bitnije da Abu Hamza ostane u BiH nego
to to nam penzioneri i nezaposleni radnici kopaju po kontejnerima traedi neto to bi mogli
iskoristiti da bi se prehranili. Koliko teko nama treba biti da bi ljudi digli glas za prave stvari?
Licemjerni kakvi i jesmo Brenu sluamo svakodnevno po lokalnim kafidima i niko se ne buni kod gazda
zbog odabira muzike ali kada treba dodi na svirku u BiH onda se digne itava vojska ljudi.

19 Maj 2009

Da li smo homofobini?
U postu od prije par dana sam napisao da je bilo mnotvo pedera na Evroviziji. Dobio sam par
komentara u kojima me se napadalo da sam homofobian. Pokuao sam analizirati sebe i shvatio da
te primjedbe ba i nemaju mjesta iako sam u par navrata upotrijebio rije peder a ne lan zajednice
homoseksualne orijentacije, ili kako ved treba napisati. Ja i svo drutvo u kom se kredem su iskljuivo
straight orijentacije (bar tako mislim) ali mi ne smetaju ljudi koji imaju bi ili homoseksulane
sklonosti.
Ti ljudi po meni imaju pravo da se opredijele kako oni hode mada mislim da de to biti jako teko u
ovoj dravi. Iako je na narod sklon prisvajanju tekovina koje dolaze sa zapada - homoseksualizam i
zabrana puenja de biti sigurno dvije stvari koje na narod nikada nede prihvatiti. Po pitanju slobode
seksualnog opredjeljenja mi jo uvijek ivimo u srednjem vijeku kao da vrijeme i oficijelno raunamo
po Hidri. Jo uvijek su nam svjea sjedanja na Queer festival u Sarajevu kada je skupina vehabija
pretukla nekoliko novinara i prijatelja tog festivala. Sjedam se i hajke na Ahmeda Imamovida, jednog
od naih najboljih redatelja koji je bio skoro linovan radi svog filma Go west u kom se prikazivala
ljubav izmeu Srbina i Muslimana. Imao sam priliku vidjeti originalni scenarij koji je napisao Enver
Puka i koji je bio brilijantan ali svi pritisci na Ahmeda su rezultirali time da je film ispao malo
nedoreen i tur.
U naem gradu se oduvijek prialo o pederima i bili su omiljena tema za sprdnju u traeve. Sjedam
se pria o pokojnom Toni cvjedaru, Marinku iz pozorita i o Berizu frizeru. Svi su mi oni djelovali kao
likovi iz bajke iako sam te ljude susretao u gradu. Iako se kredem gradom ved mnogo, mnogo godina
nikada nisam upoznao niti jednog deklariranog homoseksualca. O homoseksualcima se uvijek prialo
u jako runom i negativnom kontekstu tako da mi je jasno ako su se ti ljudi uvijek drali u ilegali.
Nae licemjerje je da dokazano kao i mnogo puta do sada kada su gay osobe u pitanju. Nikome od
mukaraca ne bi smetalo da vidi dvije djevojke u klinu kako se ljube ali kada bi vidjeli dvojicu
mukaraca da se dre za ruke mislim da bi ih linovali. Kada su enske osobe gay orijentacije u pitanju
tu je ved malo drugaije. Dobro poznajem jednu djevojku za koju se zna da je gay a znam i dvije
djevojke koje su iznajmile stan i skoro pa ive u nekoj vrsti izvanbrane zajednice u kojoj ne skrivaju
svoju homoseksualnu orijentaciju.
Po mom miljenju je nepravedno da te osobe ive u ilegali i treba im dati prava koja imaju i na
zapadu. Jedino mi malo smeta kada te osobe trae da posvoje dijete. To mi je ved malo devijantno.
OK, moda je to neki mikron Balkana ostao u meni.

alosno je da u ovoj dravi sve stranke imaju ono D u imenu. D oznaava demokratiju a ova drava ne
omogudava osnovna ljudska prava, izmeu ostalog i pravo na seksualno opredjeljenje.

20 Maj 2009

Zenika naselja - Crkvice

Mnogo se ustalasalo onim mojim postom o homofobiji pa sam odluio napisati jedan laganini post a
obedao sam da du pisati o zenikim mahalama.
Prva koju sam opisao je Travnika, to je i logino, a ni oko toga koja de biti druga nisam imao dilemu.
Ne samo zbog toga to tamo stanuje H. nego to je to naselje u kojem sve nastaje i prestaje. Svi oni
koji su svijet ugledali u Zenici morali su posjetiti Crkvice a veliki broj ih tamo i zavrava na gradskom
groblju.
O nastanku Crkvica se ne zna ba mnogo sem da su ga sredinom esnaestog vijeka naselili Hrvati iz
Dalmacije koji su doli na ove prostore u potrazi za plodnijom zemljom od one koju su ostavili. Od
tuda vjerojatno i naziv Crkvice, mada nisam siguran u ovaj navod. Sredinom ezdesetih godina
prologa vijeka ovo naselje se urbanizovalo i sagraeno je mnogo zgrada na desnoj obali Babine
rijeke.
Sjedam se kada sam bio mlai uvijek su mi nekako udno zvuali ljudi koji su Crkviane gledali kao
neke opasne momke i ljude sa kojima se nije bilo podobno druiti. Meni su uvijek bili OK, tavie
uvijek su mi se svialo to njihovo autonomako okupljanje ispred zgrada i na raskrdima. Crkvice su
uvijek obilovale mangupima koji su bili pravi mangupi a ne kao ovi danas koji sve svoje probleme
rjeavaju kukavikim potezanjima pitolja.
Na vrhu Crkvikog brda smjetena je kola koja se nekada zvala 1.maj a danas se zove Mak
Dizdar. Ona je iznjedrila mnoge znaajne Zeniane, vrsne sportiste i uspjene poslovne ljude.
Poetkom osamdesetih godina je na lijevoj strani Babine rijeke napravljeno naselje kojem je ostalo
ime Novo naselje iako je staro tridesetak godina. Prelijepe sedmokatnice nisu ni malo naruile pitomi
pejza uz samu obalu Babine rijeke. U ljetnim mjesecima lijepo je otidi proetati i vidjeti roditelje koji
se edu sa djecom uz rjeicu ili gledati penzionere kako bacaju bode na jedinom bodalitu u gradu.
U prolom postu sam nahvalio Travniku ali moram redi da Crkvice imaju sve to jednom naselju i
treba. Mnotvo samoposluga, potu, nekoliko apoteka i sportskih kladionica, tako da razumijem ljude
koji mi kau da godinu dana nisu sili u ariju. Nita im i ne treba iz arije kada ved sve imaju u svom
naselju. ak imaju i svoju policijsku stanicu.
Ako ved Crkviani ne moraju silaziti u grad, mi moramo dolaziti kod njih. Ja zbog djevojke, mnogi radi
pregleda ili posjeta bolnici ili groblju a ljeti svi idu na bazen.
Sve u svemu Crkvice su jedno prelijepo naselje za normalan ivot.

update: podsjeti me Majsu na to da sam zaboravio pomenuti dva doma u Crkvicama - Dom za
nezbrinutu djecu i Staraki dom, takoe dvije suprotnosti. I naravno, i to sam zaboravio - Srednja
medicinska kola i kako Majsu ree - lijepe djevojke iz te kole.

21 Maj 2009

Ljeto u Zenici
Iako je do kalendarskog ljeta ostalo jo malo vie od mjesec dana tropske vrudine su nenajavljeno
dole u na grad. Za srca mukaraca mojih godina to bi moglo biti pogubno jer zenike cure su obukle
svoj ljetnji outfit a izgleda da je ovogodinji dres code obuci se to manje i to izazovnije.
Ako je suditi po snimcima sa CNN-a Zenica je grad u kom su sve ene obuene kao Bule a svi
mukarci imaju brade i skradene hlae. U stvarnosti je sasvim drugaije.
Djevojke se oblae (ako se to moe nazvati tako) izuzetno izazovno tako da se redovito pitamo da li
su se do kraja obukle ili su zaboravile neki odjevni artikl. Muki se oblae tako da bi istakli bicepse ili
neku krabotinu na tijelu koju na zapadu zovu tatoo.
Kada proete Masarykovom ulicom ili pored gimnazije imate osjedaj da je negdje pukao akvarij jer je
toliko mladih i lijepih ribica odjednom oko vas. Prije desetak godina sam proitao da je u Zenici omjer
mukaraca nasuprot ena 1:7 u korist ovih drugih. Ja sam svojevremeno iao u optinu da proberem
svojih sedam ali mi nisu dali.
Dananje djevojke osim istog dres coda imaju sve i sline frizure. Polovica ih nosi one plave ravne
frizure sa obaveznim ikama a polovina ih je u Adams family looku, tj. izuzetno blijeda lica u
kombinaciji sa ugalj crnom kosom. Nerijetko mi se desi da se pozdravim sa krivom osobom jer mi
Zenica izgleda kao grad kloniranih djevojaka. Sve se slino oblae i kao da sve posjeduju istog frizera.
U ovom gradu je rijetkost da djevojka ima svoju boju kose i pou se farbati ved u ranom pubertetu
tako da ima i onih koje su i zaboravile koja im je prirodna boja kose.
Unato svemu nabrojanom zenike djevojke su prelijepe i da se samo znaju malo bolje obudi bile bi
zasigurno meu ljepim na Balkanu. Jedan moj prijatelj, novinar iz Splita, mi je rekao da su nae
djevojke ljepe od Splidanki mada one slove kao najljepe u ovoj regiji. Ne znam da li je stvarno mislio
tako ili to je oenjen djevojkom iz naeg grada? Mi Zeniani demo uvijek redi da su ljepe neke iz
drugih gradova jer uvijek su slae alame iz tue bae.
Kao i u svemu u Zenici moete vidjeti kontraste u oblaenju. U radnju od H. su neki dan ule dvije
djevojke, jedna podbuljena (mislim da se tako pie) a druga kao da je iz TV Pinka iskoila. Napola
obuena imala je pet, est tetovaa i nekoliko piercinga i bila je nevien kontrast ovoj drugoj, po
Islamskim obiajima obuenoj djevojci.
Ljeto nam se vratilo u grad, to bi rekla jedn stara pjesma, i neka nam je mukima sam Bog na pomodi
ako se ovako nastave oblaiti.

23 Maj 2009

Letu tuke u Zenici

Tek iz druge smo doekali da nas posjete tuke, jedan od boljih ako ne i najbolji mainstream band
sa ovih prostora.
H. i ja smo zahvaljujudi znanju i spretnosti (pobijedli smo na kvizu u Kuglani a nagrada je bila dvije
karte za koncert) i posebno Adi cipelidu koji je sa svojim Cubanasom bio sponzor nagrada uspjeli
da doemo do ulaznica za taj, kasnije de se ispostaviti izuzetno dobar muziki hepening. Obzirom da
na kartama nije pisalo u koliko poinje svirka mi smo relativno rano uli na igralite iza Gimnazije gdje
se koncert odravao. Meni je taj prostor izuzetno drag i ba mi nekako odgovara rock svirkama.
Moram odmah napomenuti da sam se osjedao posramljeno kada sam vidio koliko ljudi je dolo na taj
koncert. Zeniani non-stop kukaju kako u naem gradu nema rock eventa a kada dou momci koji
kao od ale napune sale u Zagrebu i Beogradu njih doe negdje oko 200 ili moda 250. Stvarno
sramotno!
U svojim postovima sam ved pisao i poimenino spominjao imena ljudi koji dolaze na koncerte i
ostale urbane evente i neki su me napadali da grijeim i da je mnogo vie onih koji imaju duh urbane
kulture u sebi. Izmeu ostalog i sinod su ti koji su bili najglasniji u kritikama mojih navoda ostali
negdje u svojim kudama ili su moda odabrali bolju soluciju - otvaranje Collegium cluba gdje se
skuplja zenika zlatna mlade. Ja znam da sam sinod vidio mnogo dragih ljudi i da imam vedi stan,
sve bih njih pozvao na jednu urku.
Letu tuke su na stage izali negdje oko 22:00 i poeli redati svoje hitove sa svoja do sada dva
objavljena albuma. Moram priznati da sam bio malo hendikepiran poznavanjem tekstova grupe jer
nisam ih ba neto pretjerano sluao do sinod. Za Dinu arana, frontmena i pjevaa grupe sam prvi
put uo kada je kao gost otpjevao jednu minijaturu na albumu Ede Majke. H. je znala sve tekstove i
na neki nain je veliki fan ove grupe. Izuzetna energija i poten nastup pred sramotno malo gledalaca
su me privukli da pozornije odsluam sve pjesme koje su svirali i bio sam oduevljen. arolikost
njihovog repertoara je fascinantna i ne znam ime su me vie oduevili - baladama ili svojim brim
stvarima koje mi ponekad lie na nekakav neopank. Laganije stvari mi jako lie na rani Haustor stoga
nije ni udo da su imali jedan duet koji su odradili sa Darkom Rundekom.
Moram naglasiti da sam jo i prije uo da je Dino aran izuzetan tekstopisac ali sam se sinod uvjerio i
da je izvrstan na sceni kao pjeva. Znam da du prekoraiti duinu svih svojih dosadanjih postova ali
du vam prepisati jednu od pjesama koju se tuke sinod izveli. To je jedna od mojih omiljenih.
Minimalizam
To Nije nikakva posebna kuda,
to nije nikakav poseban vrt.
Tu nema puno ena, nema bazena,
na oko dosadno je na smrt.
Al' oko mene su posebni ljudi,
svi zanimljivi, ekscentrini.

eline felge i plastine grudi

i svi su digitalni elektrini.
Spoji slatko i slano, to ide,
ali kruke i jabuke ne.
Spoji crnu i bijelu nek boji,
siva je slika svijeta, zar ne?
A svi bi htjeli biti novi i udni
ili bar bljetavi cirkusanti.
Dok mnogi spavaju neki su budni
sami, sa svemirom na ti.
To je minimalizam,
al' ne zna primitivizam
ta je to minimalizam.
To je minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas izma.
Bogati roditelji ne ale,
za svoju djeicu dat de ba sve.
Prodaju ume i hidrocentrale
i dre pola drave.
Zato im potomci veselo ive,
ne rade nita a imaju sve.
isti kokain i ruke od svile
i tue gladne godine.
To nije minimalizam,
al' ne zna primitivizam
ta je to kapitalizam.
To nije minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas izma
...nacionalizma
Nije vam odgovaralo da svi budemo
jednaki i da nema ovakvih razlika meu
ljudima! Nije se rat ni zavrio, a ti
si se vratio sa poteno zaraenim
kapitalom. Pre tebe, njih hiljadu.
Posle tebe jo hiljadu! Da ponovo
zidate dvorce i zamkove. Da ponovo
tlaite i unitavate ljude. Je li?

24 Maj 2009

"Disco night" u Kuglani

Moram vam priznati da u Zenici i nije sve tako crno kako se ponekad moe stedi utisak iz mojih
postova. Zahvaljujudi prijatelju koji me pozvao prije nekog vremena da prvi put posjetim Kuglanu i
kviz Edoteka (koji sam spominjao ved u ranijem postu) otkrio sam jedno prelijepo mjesto koje
konkurie da od mene ponese titulu Najboljeg mjesta u Zenici.
to vam sve ovo piem? Pa, sinod smo H. i ja otili u Kuglanu jer je bilo organizovano Disco vee, i
super smo se proveli. Prije svega moram naglasiti da mi je jako drago da u Zenici postoje ljudi poput
Ede Sinanovida i Senada Danida koji stoje iza velikog broja svih super dogaanja u naem gradu. Oni
su idejni tvorci i kviza Edoteka koji nas zabavlja svakog etvrtka, a sad im je palo na pamet da
organizuju i Disco vee.
Sam prostor Kuglane je extra, ima i prelijepu batu, dobar parking za one koje ne vole hodati, a
unutra ima toliko prostora da ni H. nikad ne kuka zbog dima jer se ovdje ne osjeti zadimljenost ni
kada svi zapale. Pored svega moram redi da sam sinod pojeo i do sada najbolju Pizzu u gradu, tako da
kad se sve uzme u obzir onda vam je vjerovatno jasno zato sve vie volim ovo mjesto.
Disco vee je okupila nekih 30-ak ljudi koji su se super zabavili. Nedu opet kukati kako nas je bilo
malo jer kad malo bolje razmislim, moda je ba u tome to je bila manja ali odabrana ekipa bio
poseban gut. Neka svi ostali kukaju i idu sluati kojekakve Hari Honde i druge likove sa udnim
imenima i jo udnijim frizurama i muzikom, ja znam da je ekipa koja se okupila sinod imala priliku
uti fantastinu muziku za koju se pobrinuo Edo. Neki su plesali, neki su skoro pali s nogu, a neki su
uivali posmatrajudi toliko pozitivne energije na jednom mjestu.
Sve one koji vole uskati kao i one koji neobinom i dobrom zabavom vole upotpuniti svoj drutveni
ivot pozivam da nam se pridrue idude subote (30. maja) od 22 sata. Seno i Edo su obedali svoj outfit
sa perikom dopuniti i specijalnim kouljama i cipelama na petu tako da de ugoaj biti potpun.

26 Maj 2009

26. maj
Ovaj post piem dan nakon 25. maja, dana koji je mojoj generaciji znaio mnogo. Mi smo slavili Dan
mladosti taj dan.
U vrijeme kada krave nisu bile lude a kokoi i svinje nisu imale gripu u dravi zvanoj Jugoslavija mladi
diljem zemlje su na mnoge naine obiljeavale jueranji dan. Centralna proslava je uvijek bila u
Beogradu na stadionu JNA gdje se svake godine odravao slet u ast doeka tafete mladosti koja je
noena rukama mladih prolazila itavu zemlju. Druenja mladih te vrste vie ne postoje i mnogi se sa
sjetom prisjete tih davno prolih vremena.
Na alost na ovim prostorima, ironino, da ironinije ne moe biti u Tuzli 1995-e godine je poginulo
72 mladih ljudi na njihovom glavnom okupljalitu, Kapiji. Jo 120 mladih je ranjeno a najmlaa rtva

je bio dvogodinji djeak. etrnaest godina je prolo a ja jo uvijek osjetim trnce kada se sjetim te
grozne tragedije. Mladi poginuli na Dan mladosti.
Juer se niim nije dalo naslutiti da je taj dan imao neku veoma vanu ulogu u ivotima ljudi koji su
roeni sredinom prolog stoljeda. Izuzetno sparan dan jedino je uzimao svoj danak u ljudskim
ivotima to se dalo vidjeti i po mnogobrojnim smrtovnicama po gradu. Jedna mi je posebno zapala
za oko.
Umro je ika Sabrija Gladan, najstariji sahadija u
gradu, ovjek koji je vie od pola stoljeda popravljao
satove stanovnicima Zenice. Svoj zanat je prenio na
sina Benjamina i unuka Denana koji su nastavili
obiteljsku tradiciju u ovim groznim vremenima kada
su satovi postali tek nekakav fashion dodatak a ne
potreba kao u nekim davnim vremenima. Ljudi za
informaciju o tanom vremenu sada uglavnom
koriste mobitele koji na svojim zaslonima imaju
ugraen sat. Satovi su postali i jako jeftini pa se ljudi
i ne trude popravljati ih, nego kada im se pokvare
odu kupovati nove. Izmeu ostalog u tome vidim i
razlog izumiranja urarskog zanata .
Paradoks je da je ika Sabrija umro onaj dan kada su
na Kamberovid polju postavljali nekakvu Sahat kulu
koja je donacija bratskog nam naroda iz Republike
Turske. Otiao je ovjek koji je pomagao ljudima da
mjere vrijeme na dan kada de neke nove generacije
svoj pogled upudivati prema kuli a ne prema ruci kada budu eljeli da vide koliko je sati.
Rahmetli Sabriju Gladana je sustigla zla sudbina ljudi sa ovih prostora da vedina nas bude roena u
jednoj a umre u drugoj dravi.
Poivaj u miru, stari majstore.

28 Maj 2009

Hara nad Zenianima

Poznato je da mi Bosanci volimo preuzimati Turske tabijate i obiaje.
Naoj Federalnoj vladi je omiljeni hara.Ovih dan su po Zenici razmilili u plavo uniformisani federalni
inspektori i inspektorke koji siju strah meu lokalnim privatnicima. Groteskno izgleda prodi arijom i
vidjeti zaposlene (a neprijavljene) radnike kako proviruju iza dokova gledajudi da li de naletjeti ljudi
u plavom sa povelikim aktn tanama. Da nije dola inspekcija u na grad ne bih znao da ima toliko
zaposlenih na crno u Zenici. Najsmjeniji su mi bili radnici iz jedne zenike slastiarne koji su se nali

na ulici a ja ih nikad ranije nisam ni vidio. Ne znaju na jezik a smio bih se kladiti da nisu ni na OSCE
listi prijavljeni a kamoli da su prijavljeni za rad.
Dok se situacija ne smiri oni de gluvariti gradom i skrivati se od inspekcije a kad oni odu opet de se
vratiti u svoje katakombe da tamo prave kolae za gazdu koji ih maksimalno izrabljuje. Po starom
obiaju najvie ispataju oni mali i srednje mali privatnici. One velike zvijerke uvijek ostanu
neokrznute u ovom velikom rafalnom eljanju naeg grada.
Jedan na priznati privrednik u vrijeme kada inspekcije ne vrljaju po Zenici ima desetak zaposlenih
koji se sudaraju guzovima po samoposluzi a danas sam sasvim sluajno vidio kako su mu u radnji
samo dvije radnice. Ne treba biti natprosjeno inteligentan pa skontati da su samo njih dvije
prijavljene od te silne bulumente radnika.
Jo nisam uo da je taj gazda ikada platio neku kaznu ili da mu je radnja bila privremeno zapeadena
kao to je sluaj sa nekim drugim radnjama u gradu koje nemaju valjane papire. I mala djeca znaju da
je on dobar sa ljudima iz vladajude stranke a takvi su nedodirljivi.
Najsmjenije su mi gazde koje glume frajere i koji kau da njih inspekcija ne moe kazniti jer je kod
njih sve u najboljem redu. Ove haralije imaju zacrtanu sumu koju moraju prikupiti da bi pokrili
rupe u budetu koje nai rastroni ministri nemilice prave, i ta suma de biti prikupljena na ovaj ili onaj
nain. Ove hijene u plavom de vas oplesti po depu uvijek kada oni to hode. Zemlja porijekla artikla,
slabo vidljiva cijena, nejasno vidljivi certifikati na proizvodima i sline karafeke su uvijek skriveni aduti
u njihovim tanama. Neprijavljeni radnici su im omiljena stvar jer su tu stvari iste kao suza i onda se
odmah raspie kazna na licu mjesta.
Ne zna se koji su gori, oni to se postave strogo pa te odmah u radnji zajebavaju ili oni koji glume
dobrice pa su kao fol susretljivi i fini a onda nakon dvije sedmice dobije slubenu depeu da uplati
etveroznamenkastu cifru na raun inspekcijske greke koju su ti fini i nasmijani ljudi pronali.
Ovom narodu stvarno treba neki novi Robin Hood koji bi otimao od bogatih i davao siromanima jer
je na naim prostorima opet sitna raja najebala (da izvinite na izrazu).

30 Maj 2009

Sevdah na daskama
Ovih dana sam skont'o da smo mi i predobar narod kakvu klimu imamo. Prije tri dana je bilo 33
stepena Celzijusovih a samo 24 sata poslije bilo je 11 stepeni. Pri takvim temperaturnim razlikama i
eljezo bi se pokvarilo a gdje nede insan.
Sva ova temperaturna sranja pogoduju najvie naim pozorinim ocima koji su ovih dana sveano
otvorili VIII festival BiH drame u naem velebnom pozoritu. Pompezno naslovljeno, nije mi jasno
emu onaj prefiks BiH drame kada od sedam predstava tri predstave dolaze iz bratskih nam
zemalja, Turske, Srbije i Hrvatske. Vjerojatno su i ta tri gostovanja odreena po kljuu jer ne mogu da
svarim da je to samo puka sluajnost. Imamo srede da nam idovi nisu konstitutivni narod jer ko bi
platio putne trokove dramskoj postavi iz Izraela?

Sve u svemu H. i ja smo naravno kupili karte i otili pogledati premijerno izvoenje drame po djelu
Zilhada Kljuanina vedsko srce moje majke u reiji Alea Kurta a u izvedbi drame BNP-a Zenica.
Ja, skeptik kao i uvijek kada je ansambl naeg pozorita u pitanju, pripremio sam se da napiem tekst
koji de opisati sivilo nae kulturne scene ali gle uda. Predstava je toliko dobro uraena da su me ruke
zaboljele od aplauza kojima je prepuna sala (ak i ja ljenjivac po prirodi) nagradila na ansambl.
Sasvim zaslueno.
Uz poslovino izvrsnog Roberta Krajinovida moram spomenuti i Faketu Avdagid koja je po meni
odigrala ulogu karijere. Jako dobre minijature su dali Haris Burina i uvijek odlina Snjeana Markovid
koja prerasta u vodedu glumicu u naem pozoritu.
Izvrsna reija gosta iz Sarajeva Alea Kurta je neto posve novo na ovim prostorima a odabir muzike,
scenografije i kostima je fenomenalno usklaen da bi pojaao tjeskobu ivota naih ljudi koji se nisu
uspjeli prilagoditi zapadnom stilu ivota. Video zapisi koji su vodili priu i uvodili nas u jedan
komplikovan obiteljski odnos su bili izvrsno odraeni i nenametljivi a posebno me se dojmila gluma
Tarika Mirkovida koji je bio glavni narator u predstavi.
Predstava je u cjelosti uspjela da nasmije, rastui i prije svega potakne publiku na razmiljanje o
komplikovanim odnosima naih ljudi u inostranstvu.
Jednom davno sam proitao kritike za film Ritam ivota za koji su kritiari napisali da je sevdalinka
na filmu. OK, moda ga je neko tako i shvatio ali taj neko nije gledao ovu predstavu. Ona je prava
sevdalinka upriliena na daskama BNP Zenica.
Moje iskrene estitke reiseru i kompletnom ansamblu.

31 Maj 2009

Istorija - povijest
Jo kao mali i naivan mislio sam da je istorija iliti povijest jedna egzaktna nauka koja stoji
nepromijenjena od pamtivijeka. Kasnije sam sluao onu famoznu krilaticu da povijest piu pobjednici
i u to sam se nebrojeno puta uvjerio. Ali da se istorija moe mijenjati svakih pedeset godina to se
moe samo na ovom trusnom balkanskom tlu.
Nedavno sam imao priliku pogledati knjigu istorije za srednje kole i moj se sredovjeni mozak
zapitao da nisam moda postao sklerotian ili ne daj ti Boe da nisam pukao. Bar desetak stvari koje
smo mi u koli uili sad su drugaije protumaene. Ako krenemo od najranijih vremena na ovim
prostorima ispada da su Bosanci nastali na taj nain to su kupili licencu direktno od ameba jer se
sasvim turo spominju bogumili i Iliri koji su bili na ovim prostorima ali se zato akcenat stavlja na
period turske vladavine i mladi djeji mozak jako teko iz knjiga moe zakljuiti da je ta sila ovdje bila
500 godina okupator koji je silovao, palio, haraio i ta ti ja znam ta sve nije radio. Jo gore je ako
sluate reis against machine Mustafu efendiju Cerida koji je neki dan na televiziji rekao da Bosna
mora da bude ponosna na sve to joj je Turska kroz vijekove usadila. Ne kontam gdje nestadoe ona
silna nabijanja na kolac i odsijecanja glava o kojima smo mi u kolama uili. OK, ostalo nam je neko

kulturno naslijee, prelijepe duprije koje su sad pod zatitom UNESCO-a i masa rijei koje koristimo
ali da na vjerski poglavar preduti o stranim dogaanjima u Bosni tokom tih petsto godina, meni nije
normalno.
U udbeniku istorije nema ni zapisa o tome koliko je zla nanijela inkvizicija koja je pod patronatom
katolike crkve ubila vie ljudi nego itav nacistiki reim tokom vijekova. Ne, gospodo, ni uzoriti
kardinal Vinko Puljid nije to nikad spomenuo u svojim govorima. U moje doba se uilo kako je, takoe
kardinal, Alojzije Stepinac davao blagoslov ustakim jedinicama tokom drugog svjetskog rata a danas
ga u knjigama maltene prikazuju kao sveca. Vjekoslav Max Luburid je, uili su nas, bio jedan od
najvedih koljaa u Jasenovcu a danas u Mostaru imaju ulicu sa njegovim imenom. U isto vrijeme
partizani i nekada najvedi sin naih naroda i narodnosti su spomenuti na par stranica u knjigama, a i
to vjerovatno dok nas ne napuste i njihovi posljednji preivjeli pripadnici.
Ne elim ulaziti u ispravnosti teza iz ovog ili onog vremena samo mi nije jasno da se u jednom tako
kratkom vremenskom periodu istorija mogla toliko promijeniti i da sada ljudi barataju sasvim
razliitim informacijama od onih kojima su nas uili.
Istoriari sa ovih prostora imaju pune ruke posla tako da vjerojatno nikako ne stignu dodi u ni u
posjed najvrjednijeg dokumenta nae mlade drave pa se zbog toga povelja Kulina bana jo uvijek
eta izmeu Moskve (nije mi jasno ta de tamo?) i Dubrovnika.

02 Juni 2009

Austro - Ugarska
Moj proli post o vladavini Turaka na ovim prostorima mi je donio jutronju prepirku uz prvu kafu, o
tome da li su Turci uopde bili okupatori na ovim prostorima. Jedan od mojih jutronjih debatnih
protivnika je ak rekao da su prototip agresora na ovim prostorima bili Austro-Ugari a da su
Osmanlije bili dobroinitelji.
U ovom postu ne bih vie zalazio u period turske vladavine nego du pisati o agresoru na ovim
prostorima, Austro-Ugarskoj monarhiji.
Ako su oni bili agresori ja bih sada potpisao odmah da nas opet pokore. U samo par godina krajem
devetnaestog stoljeda u Zenici su izgraene etiri i te kako vane stvari za bududi razvoj Zenice kao
grada. Napravljeni su KP dom Zenica, eljezara, fabrika papira (popularna Papirna) i rudnik mrkog
uglja u Zenici. Stare monarhijske zgrade, stare preko stotinu godina, u boljem su stanju nego
graevine pravljene u nekom neosocijalistikom dobu. U samoj Titovoj ulici postoji nekoliko kuda
koje su napravljene za vladavine Franje Josifa i dan danas prkose vremenu i svojom ljepotom
zasjenjuju mnoge kude koje su napravljene pedesetak godina poslije. Da ne spominjemo njihov ustroj
koji je dravne slubenike i administraciju dovodio do savrenstva. U dananjoj eri kompjutora ne
mogu se pronadi katastarski dokumenti o vlasnitvu zemlje a za samo 50 eura u Beu vam slubenici
u roku od par minuta pronau sve papire u svojim arhivama.
Prije neki dan sam uo jednu fascinantnu stvar. Prijatelj mi je rekao da su 1907. godine vlada Austrije
i sarajevski gradonaelnik potpisali ugovor koji vrijedi sto godina u kojem se Austrija obavezuje da

plada studiranje i daje stipendiju studentima sa sarajevskog fakulteta koji ele da studij nastave u
Beu. Prije dvije godine je taj ugovor istekao. Takoe mi je jedan prijatelj priao kako je upravi
eljeznica BiH stigao dopis u aprilu 2005. da austrijska vlada vie nede besplatno servisirati
uskotranu prugu koja je vodila do Viegrada. Servisirali su je i odravali punih sto godina, a njihove
pruge su se koristile sve do ezdesetih godina prolog vijeka.
I sam sam se uvjerio u njihovu pedantnost jer sam radedi u arhivi Rudnika Zenica masu puta nalijetao
na crtee iz vladavine cara Franje Josifa koji su me ostavljali bez daha jer su bili tako precizno uraeni
da nisam mogao povjerovati da su oni crtali gujim perima a ne ovom sadanjom rotring tehnikom.
Moja jedina zamjerka kolstvu moga vremena je ta to smo uili da je Gavrilo Princip bio heroj koji je
oslobodio ovaj narod od stranog neprijatelja a istina je da je on ubio Carevog sina i njegovu trudnu
suprugu to se itekako kosi sa mojim poimanjem herojskog.

03 Juni 2009

Cafe Rosseto
Mnogi koji me poznaju a itaju moj blog se pitaju zato nisam nikad pisao o Rossetu, kafidu u kojem
sam proveo dobaaar dio svog ivota. Na to pitanje ni ja sam nemam odgovor ali danas sam etajudi
opustjelim donjim dijelom Stare arije shvatio da moram pisati i o tom mjestu koje je promijenilo
ivote mnogih ljudi a sluilo je i kao mjesto za mentalnu higijenu tokom odvratnih ratnih godina. Svo
ovo vrijeme sam se trudio da u svojim postovima ne spomenem onaj teki ratni period ali pisati o
Rossetu a ne spomenuti rat je nemogude.
Pred sam poetak ratnih dejstava u naoj dravi u samom srcu Stare arije niknuo je caffe Rosseto.
Vlasnik je Mustafa Muda Kaknjo ali svi su bili ubijeeni da je pravi vlasnik bio Senad Meid Mea
legendarni konobar iz nekadanjeg ileta. Mea je vodio poslove u kafidu i bio je prava alfa i
omega tog objekta. Treba biti realan pa redi da su svi gosti u poetku i dolazili zbog njega. Tamo su
tada radili Ljubomir urid uro, sadanji suvlasnik jako uspjenog lokala Avanti kojeg sam mnogo
puta prije spominjao i Hasanid Sanin Nino, simpatini momak, vjeiti student koji je tokom rata
prebjegao u Zenicu iz Foe.
Njih dvojica, kojima su u poslovima konobarisanja pomagali Saib Brzi i Amer, uz nenadmanog
zajebanta Meu, su mnogim arijskim ljudima ovog grada pomogli da uz smijeh i alu ostanu
normalni u onom nenormalnom vremenu. Ubrzo je Rosseto postao kultni kafid u koji su izlazili
skoro svi normalni ljudi ovog grada. Raja iz humanitarnih organizacija, visoki vojni dunosnici,
sportisti i mnogi drugi neznani ljudi su danima trunku zaborava od grozne zbilje traili upravo tamo.
Po ko zna koji put se pokazao zeniki paradoks da su uvijek najposjedeniji lokali koji imaju kvadraturu
osrednje garae.
Mea se snalazio na razne naine da nabavi robu za radnju pa se tamo pila kafa kada ju je bilo skoro
nemogude nadi a alkohola je bilo kao u najboljim vremenima. U sam kafid je moglo stati desetak ljudi
ali se u ljetnim mjesecima znalo ispred okupili i par stotina. Zahvaljujudi tadanjem komandantu
Bataljona vojne policije Zaimu Mujezinovidu Rosseto je bio svojevrsna vica u poreenju sa ostalim
lokalima u gradu. Jedino tamo nije bilo mobilizacija i skoro svi su imali propusnice za kretanje poslije

policijskog asa koji je bio od 22:00 h. Groteskno je izgledala totalno pusta arija oko ponodi a u
Rossetu je bilo ljudi kao da je podne.
Ja sam ispratio mnoge drage ljude ba sa tog mjesta, koji su rodni grad napustili zbog egzistencijalnih
problema ili zbog straha da ne odu na ratite. U Rossetu smo i tugovali kada bismo uli tune vijesti
o pogibiji dragih ljudi.
Ja sam u tom kafidu doekao i ispratio rat i svjestan sam da sam iz tog pakla izaao fiziki i psihiki
neokrznut samo zahvaljujudi atmosferi koja je vladala tamo.
Jednako kao to se naglo pojavio i digao do kultnih razmjera tako se Rosseto i ugasio i sada na
mjestu omiljenog sastajalita raje stoji radnja pokopnog drutva Rahmet.
Ko zna, moda tu i ima neke simbolike?

05 Juni 2009

Nezir iz Zenice
Ovih dana imam velikih problema sa apetitom i danima se prisiljavam da neto pojedem. Jedna od
brojnih uspomena koju sam donio iz tadanje JNA je nervoza eluca koja mi stvara probleme kada
god se nanerviram. A to, to godine vie prolaze i nije teko.
U svojoj tegobi s apetitom ne mogu da se ne sjetim jednog predivnog ovjeka koji se nikada nije
najeo kao ljudsko bide. Pogaate, rije je o
rahmetli Neziru Bonjaku iz Graanice kod
Zenice. Taj simpatini ikica je itav svoj
ivotni vijek radio da bi se najeo a pri tom je
izdravao i povedu porodicu. Imao je enu i
sedmero djece. Penziju je zaradio radedi u
eljezari bez ijednog dana bolovanja a imao
je bolest koja je komotno mogla nadi svoje
mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. On je
imao tako jaku kiselinu da bi svu pojedenu
hranu istopila prije nego bi se i razgradila.
Sjedam se da sam kao djeaid od nekih
desetak godina vidio ogromnu guvu ispred one famozne slastiarne na raskrdu kod pravoslavne
crkve koju smo mi djeca uvijek zvali slastiarna kod Rame grbe. Okupilo se tu nekih dvadesetak ljudi
oko jednog stola i svi su u nevjerici gledali jednog suvonjavog i oniskog ovjeka sa francuskom
kapom na glavi koji je tamanio punu tepsiju baklave. Normalnog ovjeka bi desetak baklava otjeralo u
sigurnu i bolnu smrt ali on je pojeo sve i na kraju popio svu onu agdu iz tepsije. Sjedam se da su se
neki autoprevoznici okladili meusobno i platili sirotom Neziru tepsiju baklave a on ju je sa
zadovoljstvom pojeo. Kau ljudi da je isto tako za opkladu pojeo i 50 bureka kod ika Deme
Hadiraidovida u Novoj Zenici.

Znajudi za njegovu bolest medicinari iz eljezare, gdje je nekada radio, su ga poslali na ispitivanje
kiseline ali su doktori iz laboratorije digli ruke od toga iz jednog sasvim prozainog razloga - svaki put
bi se sonda istopila kada bi je gurnuli da uzmu uzorak kiseline. Sjedam se da sam ga jedanput u ratu
pitao da li se ikada najeo a on mi je rekao da jeste, jedan jedini put, kada je pojeo itav vojni kazan
graha. Svi oni koji su bili u vojsci znaju kojih je gabarita bio taj kazan.
U toku rata mi je jako esto padao na pamet on, jadnik koji se ni u miru nije mogao najesti, a kako li
je tek bilo teko najesti se u ratu kada se jako teko dolazilo da hrane.
Rahmetli Nezir poginuo je negdje u ljeto 2006.-e kada ga je ispod same kude u Graanici, na
autoputu, pregazio neki ovjek iz Zavidovida.
Nagla i nadasve tuna smrt ovjeka koji se u svojih sedamdeset, s mukom proivljenih godina, nikada
nije najeo.

08 Juni 2009

Juni - lipanj
Ovo ljeto dijaspora nam je poela dolaziti mnogo ranije: tek to je nastupio juni a ja se ved danima
susredem sa ljudima koji su doli u posjetu obiteljima iz inostranstva. Ved sam jednom napisao da
Zenica u ljetnim mjesecima poinje liiti na mala primorska mjesta koja su zimi mrtva a sa dolaskom
ljeta oive i doive jednu ogromnu preobrazbu.
Grubi susret sa stvarnodu neke nove dijaspore sam doivio neku nod u jednom naem kafidu. Neki
lolo je pokupio ribu i kvalitetno se zarakijao i kada mu je gazda lokala rekao da ne slui goste polije
jedanaest poela je njegova tirada: Kod nas u Holandiji se pide slui sve dok ima gostiju u kafani... i
jo mnogo toga to je iritiralo moju jetru ree taj egzemplar seljake dijaspore. Odmah da se
razumijemo ja ne piem o dijaspori u globalu nego o ljudima koji su i prije odlaska iz zemlje imali
ruralnu liniju a ni zapad ih nije urbanizovao. Oni su toliko drni i nadmeni i misle da njihov ojro
(Euro za one koji nisu prepoznali da se radi o valuti Evropske unije) vrijedi vie nego naih deset
maraka.
Sretao sam ih mnogo i u Haninoj radnji gdje su spremni i na najgora cjenkanja da bi to manje
potroili. Svi oni imaju neku potrebu da vam ispriaju poneku mudrost jer zamislite - oni ive u
Europskoj uniji a mi smo na zatucanom Balkanu.
Na svu sredu postoje i oni fini ljudi koji su jedini razlog zato u ljetnim mjesecima ne odselim u PapuaNovu Gvineju. To su oni koji su se i prije odlaska u tamo neke Holandije, Austrije i ine zemlje znali
ponaati normalno, nenametljivo i urbano. To su ljudi koje nije bilo strah suoenja sa evropskim
neonskim bljetavilom i koji su odlazak vani shvatili kao neminovnost a ne kao potrebu za kurenjem
kada se ponekad vrate u domovinu. U razgovoru s njima nikada nisam stavio taku nego uvijek zarez
tako da bez problema mogu nastaviti priati sa njima kao da nisu ni otili. Od njih nikada nedete uti
bajke o skupim automobilima i bljetavim kudama, sa njima priate o koncertima, filmovima i
pozorinim predstavama.

Sve u svemu nadam se da du se u ova tri naredna mjeseca susretati sa vie onih dragih i normalnih
ljudi koji dolaze iz inostranstva nego sa onim kojima paso druge drave daje neku sintetiku snagu i
osjedaj vie vrijednosti.

27 Juni 2009

Zenike motorijade
Juer sam se vratio sa puta i odmah bio suoen sa zenikom zbiljom koja je moguda samo u naem
gradu. U istom gradu, istoga dana, na dva razliita mjesta su organizirane dvije motorijade. Svugdje
se moto udruenja udruuju u organizaciji takvih manifestacija ali ne, u Zenici u kojoj ima pedesetak
rokera dva udruenja prave dvije motorijade. Obzirom da fiziki ne mogu biti na dva mjesta, putem
eliminacije sam odabrao motorijadu koju je organizirao moto klub Tica. Oni su zakupili parking iza
zgrade RMK prometa i napravili jedan jako dobar timung u maniri mnogo jaih moto skupina. Pivo,
kobasice i ostale akonije koje prate ovakve manifestacije su bile svima na dohvat ruke a stvar koja je
bila presudna u mom odabiru na koju du motorijadu otidi je ta da su svirali Partybrakersi, grupa iz
neke moje mladosti.
Na koncert sam otiao sa prijateljima ali mi je posebno zanimljiva bila jedna preslatka djevojica,
Emina Topid, koja je sa mamom i tatom dola na svoj prvi rock koncert. Njena mama Alisa je nekada
bila veliki fan grupe koja je svirala sinod a malena me sa svoje tri godine uvjerila da je genetika
stvarno udna stvar. Gledajudi nju kako plee vidio sam Alisu prije nekih dvadesetak godina (mada je
ona tada imala 18 godina). Cane, Anton i ostali deki iz benda su fenomenalno otpraili svoje hitove i
nisu niim razoarali svoje oboavatelje. Ja sam ih gledao prije vie od dvadesetak godina i moram
redi da nisu izgubili niti malo one svoje agresivnosti koju su imali na poetku karijere to je ogroman
uspjeh ako uzmemo u obzir koliko ta grupa postoji.
Kada bih opet poeo kritizirati zeniku raju zbog inertnosti u posjedivanju ovakvih eventa rizikovao
bih da ne zagazim u dosadu. Sinod je opet bila ista ekipa koju viam uglavnom na svim ostalim
manifestacijama u gradu. Sramotno za jedan grad od stotinjak hiljada stanovnika.

06 Juli 2009

Moja generacija
Kada su prije nekoliko godina ovi nai Indijci doli u grad svi smo oekivali veliki dotok love u
eljezaru a i samim time u blagajnu optine. Ovih dana smo se uvjerili da nisu nikakvu lovu donijeli ali
jesu izgleda ono svoje monsunsko sranje od vremena. Svaki dan pada kia bar dva puta a izmeu tih
kinih perioda su takve sparine da ovjek izludi. ak mi je i naa ljepotica, rijeka Bosna, poela bojom
liiti na onaj njihov Ganges. Jo samo da se ljudi pou kupati u onim smijenim bijelim haljinama i eto
ga, Zenica- Mumbai.
Te sparne nodi ljude, pa ak i mene, dokazanu lijeninu, tjeraju u etnju i posjet onim finim kafidima
uz Bosnu koji svojim ambijentom i mirom privlae sve vie gostiju. Prije neku nod sam otiao u jedan

od njih, stid me je redi da ne znam kako se zove ali znam da ga mi svi zovemo - kod Bate. Tamo sam
sreo masu poznatih ljudi, izmeu ostalih vidio sam i masu ljudi koji su doli izvana. Za oko mi je zapala
ekipa koja se uvijek dobro zabavljala i koja je uvijek bila kompaktna iako od njih osam samo jedan ivi
u Zenici a ostali dolaze za ljetnje praznike ovamo u posjet rodbini. To je generacija gimnazijalaca
moga godita (roeni 1964). Iako sam ja iao jako kratko u gimnaziju (samo dva mjeseca) sa svim tim
ljudima sam bio jako blizak jer smo po senzibilitetu slini. Spaha je u Pragu, Dule Sekulid u Parizu,
Buec u Australiji i da ne nabrajam dalje ali svi ti momci su zadrali kontakte jedni sa drugima i jako je
lijepo vidjeti da njihova druenja nastavljaju svako ljeto, na onom mjestu gdje je i zapoelo, u Bordou
u Zenici. Par njih je oenjeno i njihove supruge su sastavni dio ekipe koja svaku nod tulumari dok god
ima otvorenih lokala u Zenici. Sinod sam ih ja vidio i pridruio im se u klubu 072 nakon fajronta u
Bordou. S njima se moe priati neusiljeno i normalno kao prije dvadesetak godina i ne osjeda se ona
napetost u prii kao u nekim drugim sluajevima prie sa ljudima koji dou izvana.
Veseli i djeaki zaigrani nisu ni sjena etrdesetpetogodinjaka kakve zamiljamo. Meu njima nema
isforsiranih pria o poslu, recesiji i inih tegobnih pria koje sluamo ovih ljetnjih dana.
Moda de vam ovaj post biti malo dosadan ali morao sam da napiem oma svojoj generaciji a
posebno ovim dobrim momcima jer su oni pravi melem za duu u ovakvim vremenima kada je
pravo prijateljstvo tek samo rije koju mnogi rijetko upoznaju.

07 Juli 2009

Derlingovi milioni
Ovih dana sam u par navrata otiao na pide sa jednom lijepom mladom djevojkom iz moje ulice. Zove
se Milena i zavrila je urnalistiku u Sarajevu a paralelno zavrava i drugu godinu prava. udna mi
uda, redi dete, zar jedna tako obina djevojka zavrjeuje zaseban post. Ok, nije ona ba totalno
obina djevojka ali nisam ni planirao pisati o njoj nego o njenom djedu Alojzu Derlingu, nekadanjem
direktoru Vatrostalne.
Listao sam brojne monografije u Zenici ali nikada nisam naao neke pisane dokumente o pokojnom
ininjeru. Izgleda da o njemu znaju samo mi, komije iz Travnike ulice. Ja o njemu znam da je to
ovjek koji je patentirao vatrostalnu ciglu bez koje se ne moe zamisliti dananji razvitak ovjeanstva
i da je za taj patent dobio golemu lovu. Urbane legende moje mahale su spominjale cifre od nekoliko
miliona maraka. Ista legenda kae da je on te pare drao u nekim tajnim sefovima u vicarskim
bankama i to pod nekim tajnim kodom tako da je nakon njegove iznenadne smrti sva lova ostala
tamo poto nije nikom rekao kodove. injenica jeste da njegov sin Lojzek jo uvijek vozi starog
Trabanta koji se raspada i da obiteljska kuda Delingovih nije u nimalo boljem stanju. Ja se sjedam da
sam kao djeak uvijek trao na njihovu ogradu da vidim Mercedes 600 kojeg su u tadanjoj dravi,
kau, imali samo on i bravar iz Kumrovca. Kao vozai su mu radili moj pokojni roak eljko
Antunovid i eljko Lincner kasnije poznati ugostitelj i privatnik.
Sjedam se i njega, starijeg elegantnog ikice koji je uvijek utke izlazio iz auta dok smo mi djeca sa
divljenjem gledali u njegovu meku. Imao je i psa Astora koji nam je pojeo desetak lopti u vrijeme
kada nije bilo ovih kineskih koje moe svako dijete kupiti od polovine deparca.

Vatrostalnu je digao do nekih respektabilnih razmjera i jedno vrijeme je bila zasigurno jedna od firmi
u kojoj su se ljudi otimali za posao zbog visokih plada. Poslije njega su se pojavili ljudi koji su
razbatinili sve ono to se razbatinili dalo. Vatrostalna se po medijima provlaila samo po brojnim
aferama a ne poslovnim uspjesima kao nekad.
Ako ved nikom nije ostavio tu silnu lovu ovaj grad bi mogao bar tu njegovu malenu uliicu dugu svega
tridesetak metara krstiti njegovim imenom. Mnogi koji su i manje zaduili ovaj grad imaju ved svoje
ulice.

08 Juli 2009

Zenica nodu
Znam da uz ovakav naziv posta svako normalan oekuje da vidi nekakve fotke ali naalost ja i nisam
neki fotograf nego samo revoltirani stanovnik grada kojeg beskonano volim ali koji mi svoju ljubav
ugasi negdje oko ponodi.
Jo iz svojih adolescentskih dana mi je najvie smetalo to to ovaj grad umire oko ponodi i koji se kao
neka urbana Pepeljuga pretvara u jednu obinu slukinju koja je do maloprije blistala na balu. Kada
Satrijani odgudi svoje u Bordou u gradu ti jedino preostaje lutrija da popije jo jedno pide na
periferiji ili za one sa boljim elucem da ode u neko od mjesta koje sakuplja ljude koji sluaju neke
vrste turbo folk devijacija koje vre centrifugu mozga. Znam, Zenica je oduvijek bila radniki grad i
ljudi su morali razmiljati o sutranjem danu kao o danu u kojem ih oekuje crnaki posao ali ipak je
tu bilo i omladine i nas starijih koji volimo ostati malo due iz raznih razloga. ak i u doba kada je
Zenica ivjela najintenzivnije (moje miljenje je da je to bilo od 1987-92) nije bilo objekata koji su
radili due od ponodi. Iza ponodi su tada radili samo semafori i jedan birc na eljeznikoj stanici.
alosno je da zenika raja mora idi na pide u susjedna mjesta (Travnik, Zavidovidi ili Kiseljak) da bi im
nod trajala malo due.
Nije mi jasno da nikom od ljudi u lokalnim strukturama vlasti nije palo na pamet da je broj saobradajki
moda uvjetovan time da mladi idu traiti zabavu koja traje due van grada i da se pripiti poesto
razlupaju pri povratku kudi. Pisao sam ved o situacijama u kojima normalne gazde objekata pladaju
kazne za rad iza 23 sata, iako su radili bez muzike a neki od klubova sa narodnjakom muzikom rade
uredno do 4 ujutro. Urbani svijet u ovom gradu je izgleda osuen na propast. Klub 072 je jedan od
rijetkih koji poesto bude otvoren iza ponodi i koji svojom atmosferom jo uvijek prkosi najezdi novih
zakona koji vrijede samo za one slijede normalnu arijsku atmosferu, dokazano je da narodnjaki
klubovi rade do kad hode. Na udu postoji jedan sladak mali birc sa prelijepom batom o kom sam
pisao neki dan koji isto tako mora zatvoriti u ponod iako oko njega nema stambenih objekata. Neku
nod smo jedva dobili pide iako je ponod prola tek nekih par minuta.
Napisah post koji nisam planirao ali sam morao napisati iz dva razloga. Prvi je taj da sam stvarno
revoltiran odnosom gradskih vlasti prema mladim ljudima (i onima koji se tako osjedaju) a drugi je da
me jedna moja draga prijateljica napala da sam poeo zabuavati i da piem sve manje i manje
postova .

14 Juli 2009

Vrude nam je u dravi

Napokon nam je dolo lijepo vrijeme. Jutra su sve ljepa i ljepa tako da na ranojutarnjim kafama sve
ede viam drage ljude koji iskoritavaju zeniku ariju u najljepem svijetlu, kada su stolovi i stolice
okupani nekom pastelnom svjetlodu, a mogu se uti i ptice koje su se sakrile u kronjama tri
preostale lipe (od nekadanjih sedam) koje su ostale u tom dijelu grada.
Ovih dana sam imao mnogo posla koji najvie mrzim, a to je ganjanje papira i kopiranje dokumenata.
Ta procedura je i inae izuzetno teka i iz godine u godinu se nai gradski oci svojski trude da nam jo
vie oteaju taj posao. Ove godine mi se po belaju potrefi da naletim na dvosatni trajk upozorenja u
MUP-u kada sam iao da vadim potvrdu o nekanjavanju. Slubenici MUP-a i Optine su poeli sa
trajkom upozorenja jer je vlada odluila da svim budetskim korisnicima otkine od plate neku cifru
da bi namaknuli lovu u budet Optine i Federacije.
Ovaj trajk je samo poetak, a da ne priamo ta de se dogoditi kada pou trajkati prosvjetni radnici i
medicinari, koji su takoer budetski korisnici. Ne znam da li de trajkati i miljenici opdinskih struktura
vlasti koji se takoer navale na na skromni budet i iz njega pokupe lovu za koncerte koji lie na
seoske teferie u centru grada. Do sad su uvijek dobijali cifre od kojih se normalnom ovjeku zavrti u
glavi.
I meu budetskim korisnicima ima ljudi koji trpe stanovitu nepravdu jer je njihov rad, a posebno
diploma slabo vrednovana. Priao sam neku nod sa jednim prijateljem, glumcem, koji je umalu
atmosferu u zenikom KUD ( kulturno umjetnikom drutvu) BNP-u promijenio i doveo do toga da se
za mnoge predstave trai karta vie. Ja, koji sam godinama odbijao da idem na Zenike predstave,
sada sa nestrpljenjem oekujem svaku sljededu. Naime, taj momak koji ima diplomu Sarajevske
akademije scenskih umjetnosti i par znaajnih priznanja za svoj rad ima pladu koja je za nekih cca. 50
km manja od plade istaice u ''Prostoru'' ili za 120 km manje od portira u Telekomu BiH. Znam da
nam je kultura na margini, ali da je ovako nisko pala diploma sa Pozorine akademije to je sramotno. I
kada sutra taj momak ode iz ovog grada mnogi de davati zlurade komentare i nazivati ga
najpogrdnijim mogudim imenima. Ja ne vidim zato bi on uopde ovdje ostao (mada moram naglasiti
da bi mi bilo krivo kada bi otiao).
Sve dok Zenica ima ovakav stav prema kulturi, a posebno prema svojoj djeci koja rade u kulturi, za
nas je najbolje da itav grad poliju betonom i naprave jedan ogroman parking za Sarajevo. Ionako su
nam svi gradski oci ''frljavi'' jer jednim okom gledaju na ariju, a drugim na Sarajevo.

16 Juli 2009

Zenica ljeti
Ovih dana smo svjedoci brojnih kulturno sportskih dogaanja u naem gradu. Ved danima u Titovoj
ulici preko puta Borova postavljeni su izlobeno prodajni tandovi sa knjigama koji nas knjigoljupce
privlae bez obzira na ove ''dehenemske'' temperature. Preksinod je i na platou ispred ''Kamenog

spavaa'' bila proslava desetogodinjice Bosnia folka (Kulturno umjetniko drutvo koje njeguje
plesove i obiaje naih naroda i narodnosti).
Prije nekoliko dana je bio i ved spomenuti humanitarni koncert A-fan benda u klubu 072 koji su
uspjeno organizirali ljudi iz Udruenja altruista ''Poletarac''.
Veeras je koncert jazz grupe Zozophonic u naem Jazz klubu .
Inae u Jazz klubu se u posljednje vrijeme prireuju brojne zanimljive i konceptualno razliite
manifestacije i moram priznati da ni vedi gradovi od Zenice nemaju jedan takav objekat koji svojim
ljudima skoro svaki tjedan nudi neto novo. Kao i uvijek kada su koncertne aktivnosti u pitanju posao
je odradio Elvis Dolid koji pronalazi zanimljive grupe i dovodi ih da sviraju u prelijepom ambijentu
bate Jazz kluba. Nekoliko stabala ljiva i ostalih rastinja u kombinaciji sa kamenom i eljezom ine
jednu cjelinu koja plijeni svojom neobinom, ali jako ugodnom atmosferom. Sve grupe koje su
dolazile na svirku u ovaj prelijepi objekat istiu ljepotu bate i izuzetno neobian enterijer.
Ako je Elvis taj koji dovodi grupe onda moram spomenuti i ovjeka koji je zasluan to Zeniani imaju
objekat tipa Jazz kluba. To je Amel Beganovid, mladi i uspjeni ovjek koji je jo prije petnaest godina
pokrenuo ugostiteljski biznis otvorivi caffe Gallery naslonjen na samu Jezuitsku kudu u centru grada.
Ispratio je on generacije i generacije mladih, koji su od otvaranja tog lokala najvedi dio gostiju. Prije
nekih pet, est godina kupio je i kudu koja se nalazi pored Galerije i tamo otvorio novi objekat koji je
namijenjen malo starijim generacijama, a koji je nazvao Jazz klub. Svake godine je ubacivao neto
novo da oplemeni sadraje radnje i bate koja okruuje cijeli objekat. Meni, lino, je najneobiniji
potez ubacivanje golemog akvarija (po nekima najvedeg na ovim prostorima) u sami centar bate.
Slatkovodne ribe i ribetine su pravo drutvo ako se zaelite da pijete prvu jutarnju kafu u prelijepom
ambijentu koji ne moete nadi ni u mnogo vedim gradovima.
Veeras je i sveano otvaranje umjetne ''stijene'' koja de svim ljubiteljima slobodnog penjanja i
ekstremnih sportova biti na usluzi po cijeli dan, smjetena tik pored akvarija.
Poznavajudi Amela, a poznajem ga cijeli ivot jer je odrastao u u zgradi pored moje, on se nede
zaustaviti na ovim neobinim stvarima, pronadi de on u svojoj glavi jo neku novu zajebanciju kojom
de okirati, ali i zadovoljiti Zeniane.

21 Juli 2009

Sportski ivot Zeniana

Kao to ree jedna moja ''poznanica'' vrijeme je da napravim pospremanje u svom ivotu. Obzirom da
je u njemu vladao poveliki nered krenuo sam od onog najbitnijeg, zdravlja.
Preko nekih veza sam napravio neke pretrage i shvatio da sam se junaki unitavao ovih posljednjih
godina. Danas je ved tredi dan kako sam poeo svako jutro trati po Kamberovida polju i nemalo sam
se iznenadio koliko ljudi ima tamo ujutro. Moj nervozni stomak me poput najtanijeg alarma budi oko
est sati ujutro i nije mi nimalo teko otidi na svoju dnevnu dozu sportskih aktivnosti. Prvi dan sam
uspio pretrati ''itavih'' sto pedeset metara i poeo se boriti za dah koji mi je oajniki potreban za

normalan rad srca. Tri dana poslije ved sam mnogo bolje i dionicu od dvjesto pedeset metara mogu
istrati, a da nisam blizu infarkta. Danas sam uspio napraviti i korak dalje, otiao sam na nae Crkvike
bazene. Prvi puta od kako se Bosna i Hercegovina zove dravom.
Jutro je bilo prohladno i nije bilo ba mnogo ljudi koji su dijelili moj entuzijazam. Meni je i odgovarala
takva situacija. Skoio sam u olimpijski bazen i uspio ga preplivati u ''cugu'' to je za mene rezultat
dostojan divljenja. Pomislih, Boe ja sam ovaj bazen nekada davno mogao preroniti, a sad smatram
uspjehom ako u komadu preplivam 50 metara.
Nekada su i ovi bazeni bili mnogo drugaiji. Imali su neki idi mek. Roditelji su nas uvijek plaili
priama o konim bolestima, o nehigijeni ljudi koji su se kupali tamo, ali mislim da su u biti imali samo
onaj iskonski strah da se njihovo dijete ne bi utopilo.
injenica, bilo je ljudi koje je babica zadnji put okupala, ali u ona vremena nije bilo nekih epidemija
boleurina koje danas haraju i rijetko se ko razbolio ba na bazenu. Mi dekidi smo uvijek sa
divljenjem gledali odrasle momke koji su skakali sa ''desetke'' i smiljali lovake prie kako smo i mi
nekada skakali, a sve u cilju da bi se pribliili djevojicama.
Ja sam imao skoro slinu situaciju kada me jedne djevojka (Nives Fier, tada priznata Zenika
gimnastiarka) nagovorila da skoim ako i ona skoi. Ja papak, da ne bih ispao jo vedi kaem OK ako
ti skoi skaem i ja, sve u nadi da je i nju strah. Popela se djevojka i bez sekunde razmiljanja pljasss,
skoi na glavu. Uf sranja, pomislih u sebi. Moju nedoumicu o skoku su rijeila tri istetovirana tipa koji
su mi rekli da je pametnije da ja sam skoim nego da me oni bace odozgo. Skoih i ja sa desetke mada
me poslije tog skoka glava boljela bar pet dana, vjerojatno zbog obima koji je stvarao veliki otpor
povrini vode. Sjedam se da je bilo momaka koji su skakali sa ograde famozne desetke jer im je
izgleda sam skok bio prelagan zadatak pa su svoje '' kurenje'' digli za jo jedan metar.
If, kakav su oni ugled imali u gradu tih ljetnih mjeseci. Svaki tinejder je u njima vidio svoje idole. Bilo
je i onih papaka koji su svaku djevojku koja nije bila u pratnji momka bacali u bazen, ali nije se u tome
ba pretjerivalo jer je obezbjeenje na bazenu kao i neka druga mjesta u gradu radio Mladen
Holman, poznati Zeniki karatista koji je bio strah i trepet za sve ''silose'' u gradu. Sijevnula je
ponekad i kakva tua na bazenu ali nikada nekakva sa nekim teim ishodom.
To su bila vremena....

23 Juli 2009

Film u Zenici
Danas je bio opako vrud dan. Nakupilo se u mom ivotu godina i godina, ali se ne sjedam da mi je
ikada u Zenici bilo vrude kao danas. Pao mi je na pamet film koji su kod nas (kao i nebrojeno puta do
sada) krivo preveli kao ''Betty blue'' mada je njegov pravi naslov ''372 le matin'', to bih ja kao stari
poznavalac francuskog jezika preveo kao, 37,2 stepena ujutro. U njemu su se ljudi oajniki znojili i
radili svakojake budaletine pri toj nesnosnoj temperaturi.

Sreo sam danas jednog starog prijatelja i da bi mi dan proao onako kako je i zapoeo priali smo
nekih dva sata o filmu. Tek kada sam njega sreo shvatio sam koliko je malo ljudi ostalo u gradu s
kojima moe priati o filmu, kada spomene Larsa von Triera devedeset i pet posto ljudi pomisli da si
spomenuo nekog od centarfora iz holandske nogometne lige za kojeg oni nisu uli.
Ok, stvarno dugi period nemamo kino, ali problem je to se gase i videoteke. Prije rata je svaka ulica
imala svoju videoteku, a sada ja, koji za sebe uvijek govorim da sam vrsni poznavalac filma
(neskromno, ali stvarno tako mislim), zna nabrojati pet videoteka. Ima jedna prelijepa mala videoteka
u Crkvicama, ispod cvjedare Venezia koju dri Ilhan Krasnid, koja ima izuzetan izbor filmova i gazdu
koji je jako nadaren za preporuiti film. Ubjedljivo je najbolja videoteka Joker na Mokunicama koju
dre brada Nerko i Atko Lagumdija. Izuzetno vrijedni ljudi koji su pametno nadogradili svoj biznis koji
je krenuo od VHS videokazeta i jedni su od rijetkih koji pojava DVD-a nije natjerala na zatvaranje
videoteka. Oni su od samog poetka stavili akcent na domade filmove i pornide, a poznavajudi na
mentalitet, svi znamo da ti filmovi uvijek najbolje prolaze kod naih ljudi. Sram me priznati, ali ne
znam da li u Radakovu jo uvijek radi videoteka Cobra koju je drao otac mog prijatelja, juer
spomenutog Kerima.
Nekada je sve bilo drugaije. Prva je otvorena videoteka u klubu distrofiara preko puta Autobuske
stanice, a nedugo nakon nje je otvorena i videoteka preko puta picerije u obiteljskoj kudi Blagie
Jefida, tadanjeg vlasnika tog lokala. Kada su ljudi shvatili koju ekspanziju doivljava video biznis
videoteke su poele nicati kao gljive poslije kie. Otvorena je Duga (koja je kasnije prerasla u video
kudu Tropik, onda je otvoren Corny na Carini pa videoteka D u kojoj je radila moja malenkost sa
jednim meni jako dragim momkom Arminom estidem i moram opet biti neskroman i redi da smo
tada radili kao ludi. Bilo je posla koji nas je znao uplaiti svojim obimom i rastom. Nabrojane
videoteke su prestale sa radom kada su se pojavili zakoni o autorskim pravima i gazde nisu mogle
nadi raunicu pri nabavci kazeta (kasnije DVD-a) i kasnijoj distribuciji istih. Zatvaranju videoteka su
kumovale i pojave operatera kablovske televizije koji u svojim programima nude arene sadraje koji
privlae dotadanje konzumente videotekarskih usluga.
Ostale su rijetke ''ivotinje'' poput mene da bar jednom sedmino navrate u Joker i pitaju za neki
normalan film koji je snimljen van Hollywooda, jer sam odavno prestao gledati te Amerike limunade
koje vrijeaju inteligenciju.

Jutarnja kafa
Danima ved razmiljam koji je najbolji (pri tom mislim, najlaki) nain da neko ko pui dvadeset i pet
godina prestane puiti. Naravno ima tu onih flastera, ima knjiga koje pomau nekima, ali mislim da je
jaka volja jedini nain da skroz ostavi cigarete.
Danas (ovo piem negdje oko 18:00 sati) sam postavio svoj rekord, izdravi skoro 38 sati bez ijedne
cigarete. Za dvadeset i pet godina to mi je najdui apstinentski period u jednom komadu. Danas sam
popio i svoju prvu kafu bez tog mog, godinama najboljeg druga, koji je sa mnom proao sve nedade i
pomagao u najgorim situacijama. Stvarno, cigareta je bila tu kada su mi umrli roditelji, kada sam
tumarao nodu po Zenici pitajudi se da li sam ja sljededi koga de uhapsiti u racijama tokom ratnih

godina i u jo mnogo situacija u kojima je cigareta bila jedini drug koji djeluje bolje od bilo kojeg
antidepresiva.
Juer ujutro sam odluio da si testiram karakter i napravim najradikalniji rez u svom ivotu. Pio sam
kafu u prelijepom ambijentu T-caffea, jedinog mjesta u staroj ariji koji je nastavio utabani put
ileta, Rosseta ili Porta dok je jo bio iv na rahmetli Senad estid. U njemu se moe popiti jako
dobra jutarnja kafa u drutvu sa starom rajom, ljudima koji su kafe ispijali i u nabrojanim objektima.
T-caffe je takoe nastavio tamo gdje su i prethodnici stali, jer ima tako malo prostora unutra da se
stvori guva kada ue pet gostiju. Jutarnje, ljetne kafe u ovom objektu su prelijepe jer imaju mir koji
ima malo koja kafana u ariji. Smjetene ispod kronje stoljetne lipe, nema izbaene zvunike u bati
tako da kafu ponekad moete piti uz um vode sa Konjske esme koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Vlasnik objekta je Haris Tabakovid, urar koji je prekinuo sahadijsku tradiciju u obitelji koja je trajala
nekoliko generacija jer slab prosperitet tog zanata nije bio dostatan za normalan ivot. Ovih dana Tcaffe mi lii na jedan ogroman prihvatni centar za ljude koji dolaze ''izvana''. Tamo sam sreo meni
lino jako drage ljude koje godinama nisam vidio. Sreo sam i neke ljude koje nisam poznavao, ali su
oni mene prepoznali po slikama sa ovog sajta i prili mi da se upoznamo. Dragi su to ljudi, a meni je
posebno drago da takvim ljudima bar na ovih par minuta koliko traje itanje ovih mojih ''umotvorina''
uljepam ivot.

25 Juli 2009

Navike jednog Zenianina

Jutros sam, nakon svoje uobiajene ture tranja (namjerno nedu da kaem koliko sada istrim da
neko ne bi pomislio da talasam), otiao po prvi put na kafu u maleni kafid koji se nalazi u mojoj zgradi.
Iznenadio sam se kvalitetom kafe i jo jae sam se zapitao zato nikada nisam prije pio kafu na ovom
mjestu jer bi bilo logino da je pijem tamo gdje mi je najblie. Naime, ovo je prvi put da sam popio
kafu u tom kafidu iako je to jedan od najstarijih kafida u cijelom gradu, po meni je i najstariji. Nekada
su ga svi znali kao ''Lalidev'' lokal jer je prvi vlasnik bio Josip Lalid, nekada jedan od najpoznatijih
fudbalera elika koji je karijeru i ivot nastavio u Zagrebu.
udna stvar su te navike koje nas tjeraju da radimo nelogine stvari. Ja cijeli ivot pijem jutarnju kafu
iskljuivo u ariji iako mi do nje treba cca. petnaestak minuta hoda u jednom smjeru. Ista stvar je i sa
frizerskim salonima u kojima se iam. Iako se sve moje komije ved generacijski iaju kod majstora
Fadila (rahmet mu dui), a kasnije su loginim slijedom stvari nastavili to ianje kod njegove djece
koja dre frizerski salon smjeten preko puta Pravoslavne crkve sa tradicijom dugom preko 40 godina.
Ali ne, moja malenkost mora idi na ianje to dalje od kude kao da imam neku Bog zna kako
zahtjevnu frizuru. Godinama sam se iao kod Hibe koju sam pratio gdje god da je radila, a poslije nje
sam se odluio za prijateljicu Aidu ubaru koja je takoe, na moju nesredu, promijenila bar desetak
lokacija na kojima je radila. Sve vie poinjem zavidjeti svom bratu koji se ved godinama sam ia
mainicom u kudi.
Slina stvar je i sa obavljanjem kupovine namirnica. Iako je ispod moje zgrade jedna jako dobro
opremljena samoposluga ja svoje nabavljanje ''fasunge'' obavljam u mjestima koja se nalaze

minimum kilometar daleko. Ruke su mi se otegle do zemlje nosedi namirnice svakodnevno iz arije
do kude. Navika, opet.
Mnogi moji prijatelji odlaze uveer na Ude u konobu kod Bate, ali meni se ne da jer imam naviku da
idem svaku veer u Bordo. I to ne Bog zna kakvu naviku, nego naviku staru preko dvadeset godina.
Ok, moda sam ja malo hendikepiran zato to sam jedan od najstarijih ljudi u ovom gradu koji nemaju
vozaku dozvolu pa mi odlazak na Ude izgleda kao odlazak u Sarajevo.
Moram vam redi da du od sada, kad sam se fino nakukao i kad radim pospremanje u svom ivotu,
probati da promijenim i navike, jer ako sam uspio da ne puim vie od pet dana (vjerovali ili ne, ak
sam i za raunarom bez cigarete to mi je prije bilo ne pojmljivo) onda mogu bezbolno promijeniti i te
navike.

28 Juli 2009

O jednoj zenikoj porodici

Sinod sam doivio neto o emu nisam ni sanjao. U toku jednog dana me presrelo vie od deset ljudi
koji su doli izvana i koji su htjeli da mi prue ruku, a neki ak i da se slikaju sa Blentovenom. Znao
sam da ima ljudi kojima ovaj blog dobro ini, ali da se toliko oduevljavaju nisam mogao ni zamisliti.
Moram priznati da dobro doe zagubljenoj sujeti.
U Bordou sam sinod sreo i lanove jedne poznate zenike porodice kojoj sam se ja oduvijek divio
zbog sklada u kojem su ivjeli, a bilo ih je osmero u obitelji. Radi se o porodici Bara. Njihov otac
Vjekoslav je bio poznati zeniki lijenik, specijalista za infektivne bolesti. On i njegova supruga su imali
estoro djece to je u ono vrijeme bila ''povlastica'' koju su uglavnom imale rudarske obitelji ili obitelji
iz ruralnog dijela zemlje.
Poznavajudi tu skromnu obitelj mogu samo redi da razumijem onu staru narodnu koja kae da su
djeca najvede blago. Sklad koji je vladao u toj porodici je bio toliko zarazan da su svi uvijek priali o
tome. Ivan-Ico je najstariji sin sa kojim sam se ja najvie druio i koji je sada lijenik u Dubrovniku,
mlaa brada su Tvrtko (o kojem sam pisao kada sam pisao o svirkama u Kabareu), Miro i Hrvoje, a
sestre su Anamarija i Iva. itava obitelj je zavrila bar srednju muziku kolu, a Tvrtko i Ana su
profesori muzike. Mogli su napraviti komotno neki family band kao to su bili oni Kelly family. Svi oni
redom itaju Blentovena i jako mi je drago zbog toga. Na alost, izuzev Tvrtka koji je zadnjih nekoliko
mjeseci u Zenici, svi oni ive negdje vani. Ni pomisliti ne mogu koliko bi ovaj grad bio ljepi da su oni
svi ostali da ive ovdje.
Moda de vam ovaj moj kratki post biti trivijalan i patetian, ali ja ivim sam i ne mogu da ne
primijetim kako je ovakva porodica raritet u ovako blesavom vremenu kada je otuenje unutar
obitelji postao jedan od vedih problema modernog ivota.

Korida kao glavna zabava?

Jutronje novine su mi prikazale realnu sliku stanja u naoj dravi. Na naslovnici "Dnevnog avaza"
ogromna slika neke koride ispod koje stoji natpis da ju je posjetilo 100 hiljada ljudi. Prije nekih sedam
dana je u Banja Luci odran koncert Lenny Kravitza na kojem je bilo nekih dvije i po hiljade ljudi.
Obino volim da kitnjasto objanjavam neke stvari, ali mislim da za ovu disproporciju mi nisu uopde
potrebne rijei.
U ovu dravu ja vie ni metaforiki ne vjerujem kada je kultura mladih u pitanju.
Nekoliko mrcina, bikova, se bode na nekoj livadi i taj krvavi ''spektakl'' prati tolika masa, uglavnom
mladih ljudi, a kada se odravaju koncerti nekih rock grupa jedva da se okupi i stoti dio toga. Lenny je
ak dobro i proao.
Nije ni udo da je tako kada u Zenici jedina diskoteka po cijelu nod puta ''cajke'' i neke naivne
Hrvatske dance pop poskoice, a mladi koji, dokazano, vole dance muziku moraju idi u Doboj ili neko
drugo oblinje mjesto da bi sluali i plesali uz muziku koju vole.
Znam mnogo mladih koji nikada ne bi otili na mjesta gdje caruju narodnjaci, ali u Zenici je mogude
popiti pide iza dvanaest samo na mjestima gdje putaju ''cajke''. Bordo i Gjuro zatvaraju u ponod,
kod Bate se pide moe naruiti samo pola sata prije ponodi i jedino 072 ostaje da ne mora pit
pide sa epidima u uima.
Taj klub mi jo jedini daje snagu da bar i pomislim da ima omladine sa zdravim razmiljanjem u naem
gradu. Neku nod sam se ba fino zabavio sluajudi Lana and Exhale band koji su praili do iza ponodi
uz oduevljenje prepunog lokala u kojem sam ja definitivno bio najstariji posjetilac. Mladi su se jako
lijepo zabavili i bar na tren sam se prisjetio onih lijepih vremena kada su se mladi divno oputali uz
muziku koja je bila prikladna njihovoj generaciji.
Sutra je ponovo u "Jazz klubu" grupa "Zozophonic" i svima koji su propustili proli koncert toplo
preporuujem da odu i posluaju ovaj francuski bend koji svira neki mix soula, countrya i jazza. Bata
"Jazz kluba" je idealna za ovu vrstu muzike i svi koji dou nede poaliti.

17 Avgust 2009

Moj Ummete
Sinod je u Zenici upriliena manifestacija ''Moj Ummete'' koja je, bar na kratko, ulice naeg grada
uinila polupraznim i bila je propradena impozantnom posjedenodu. Ja sam tek juer doznao da fraza
Moj ummete znai od prilike, moj narode. Naroda je bilo i te kako, i cijelu veer se sluala muzika
koju su izvodili razni izvoai ilahija, izmeu ostalih i hor Milenka Karovida kojim je ovaj put dirigovao
neki dirigent iz Turske (bar sam tako uo). Prije tri dana na Kamberovida polju je bilo uprilieno
kolektivno erijatsko vjenanje na kojem se u isto vrijeme vjenalo 20 mladih parova iz cijele BiH.
Poasni gost te manifestacije je trebao biti i sin Libijskog voe Moamera el Gadafija, a parove je
vjenao sve prisutni vrhovni poglavar muslimana u nas, rejs Mustafa ef.Cerid.

Mene interesuje kako se ja mogu nadi u onom Moj Ummete, jer u prevodu je to moj narode. Ja sam
uvijek potencirao da sam ja po narodnosti graanin BiH i mislim da ovdje ivi moj narod, ali niti se
mogu erijatski vjenat, niti mogu sebe zamisliti na manifestaciji na kojoj se izvode pjesme koje
veliaju samo jednu naciju. Malo sam zbunjen,ne znam da li je to do toga to sam friko sa mora pa
mi je sol oprala mozak ili...?
Sinod sam bio skoro pa napadnut kada sam jednoj poznanici rekao da to vie starim, sve mi vie
nedostaje more. Kada sam bio mali moj dida Frane mi je govorio da de mi se to dogoditi. Tada mi je
to bilo smijeno, ali sada uviam da je bio u pravu kao i u mnogo sluajeva do sada. Pjesme koje
pjevaju po Dalmaciji znaju biti jako lijepe, ali i jako iritantne. Jedna od njih mi je uvijek posebno ila
na ivce. Vjerojatno ste je uli milion puta do sada jer su je navijai Hajduka uzeli za jednu od svojih
himni. To je pjesma ''Dalmatinac sam...''. Neki dan posluam tekst te pjesme, tanije refren, i shvatim
da je potrefila moj ''filing'' koji me je prao danima dok sam bio na moru. Od prilike ide ovako:
''Dalmatinac sam, tu sam roen ja, tu su moji didovi svoje sidro bacili, a mene vezali...''
Toliko dubine ima u toj trivijalnoj reenici jer ja osjedam svake godine teinu tog sidra koje su moji
didovi bacili i osjedam da su mene njime vezali za more.
Danas sam u razgovoru sa jednom veoma dragom osobom shvatio da sam ja jedna potpuno druga
osoba u Zenici, a potpuno druga, normalnija i oputenija u Trpnju. Ovdje kao da osjedam neke stege
od nekih usiljenih i nametnutih normi ponaanja. Tamo sam ja samo Dado koji hoda po cijeli dan bos
i koji se kupa na nudistikoj plai, a nije ga sram to priznati, dok u svom gradu kada kaem da sam
nudist automatski dobijem podrugljive poglede i ogromnu koliinu nerazumijevanja. Volim ja Zenicu,
volim je mnogo vie nego vedina itatelja bloga, ali se ona jako promijenila u odnosu na onu koja me
doekivala emotivno ranjenog nakon mojih dolazaka iz oboavanog mjesta na obali.
Znam da de me nakon ovog posta mnogi uzeti na ''mezu'', ali sam spreman odgovoriti na svaki
komentar ako nije zlonamjeran i svaalaki.

19 Avgust 2009

E moj ummete...
Ljudi su se upalili (kao to sam i oekivao) itajudi moj proli post pa sam odluio da napiem i neku
vrstu odgovora svima.
Sama manifestacija mi nije smetala nimalo, kao ni erijatsko vjenanje, ali sam morao primijetiti da u
naem gradu prolaze samo stvari koje imaju nacionalni predznak. Na poetku, ismijavali smo se
ljudima koji ive u sredinama sa Hrvatskim vedinskim stanovnitvom kada su oni svako malo
organizirali neke manifestacije u kojima se veliao Hrvatski narod, a sada kada se to organizira u
Zenici onda me napadate to to primjedujem. erijatsko vjenanje je samo po sebi stvar odabira
pojedinaca, ali znam nekolicinu koji to prakticiraju iskljuivo radi politikih poena koje skupljaju poto
se zna da je najmodniji ovjek u BiH reis Mustafa ef.Cerid, alfa i omega vladajude stranke.

Moje miljenje o erijatskim brakovima nije ba omiljeno u krugovima ljudi koji obilaze kafide u koje
ja i ulazim, ali to je samo stvar subjektivnog stava. Smeta mi kada iznesem svoj stav, a prilijepi mi se
etiketa ''vlaha'' jer se ne slaem sa vedinom. Ok, ja se svakako nedu vjenati tako (kako stvari stoje,
sumnjam da du se ikako vjenati), ali imam pravo da iznesem svoje miljenje.
Slina stvar je i sa manifestacijom ''Moj Ummete''. Ja sam samo napisao da mi se ne svia okupljanje
ljudi koje je odreeno nacionalnom pripadnodu i nikako nisam napisao da mi se ne svia ta nacija
koja je manifestaciju i organizirala. Kritizirat me mogu samo oni koji su me mogli vidjeti na slinim
manifestacijama koje je organizirala katolika crkva.
To znai NIKO!
Po gradu je dosta oportunih razmiljanja o ova dva dogaaja, ali je injenica da su jako uzburkali
atmosferu i da su bacili u sjenu prie o pucnjavama i jako loim rezultatima omiljenog nam
nogometnog kluba.
Ja sam zadnja dva dana malo sretniji nego inae i nije mi jasno zato se ljudi u dvadeset i prvom
vijeku zamaraju slinim stvarima. Prelijepi dani, a posebno nodi, u Zenici se mogu iskoristiti za mnogo
ljepe teme.
Ljubav, recimo...

22 Avgust 2009

Ramazan
Znam da ste primijetili da dva dana nisam pisao post.
Prvi razlog je nekakva mala stvaralaka ''menopoauza'', a drugi je taj to sam opeen brojnim
komentarima na moj proli post, a planirao sam pisati o najsvetijem mjesecu muslimana, po Islamu
znanom kao Ramazan. Pisat du o njemu bez obzira na komentare.
Ramazan je poeo prije dva dana i masa mojih prijatelja je krenula u post koji de trajati tano mjesec
dana. Obzirom da se svake godine pomjera za 28 dana (nadam se da nisam pogrijeio) doao je u tu
fazu gdje se ''iftar'' pomjerio na 19:45 to predstavlja veliko iskuenje jer velike vrudine i jako dugaak
dan predstavljaju ogroman napor za ljude koji poste. Mnogi koji me poznaju znaju da vie od 15
godina nisam pio alkohol za Ramazan iz pijeteta prema mojim prijateljima muslimanima koji su taj
mjesec postili, a i iz medicinskih razloga jer sam svom organizmu davao jedan mjesec da se iisti od
svakodnevnog konzumiranja gore spomenutog pida. I dan danas se trudim da ne pijem jer nije fer
prema njima da ja pijem pivo, a oni sokide. U T-caffeu, gdje ja obino pijem jutarnje kafe, ved dva
dana nema guve i moram primijetiti da je ove godine mnogo vie ljudi koji poste nego lanjskih
godina.
Najvie mi smeta kada vidim na ''teli'' ljude koji tamo ispunjavaju tikete i kockaju se, a na pitanje ta
de popiti daju odgovor, nita, jer poste. Koje je to licemjerje. Zna se da se ne bi trebalo kockati kada je
Ramazan u toku, ali ne, kod nas u Bosni se moe biti i parcijalni musliman. Roditelji nekih mojih
prijatelja su postili i u ''onoj'' dravi i tada mi je bilo nekako ljepe. Nije bilo ovih plakata koji masovno

pozivaju na post i nije bilo toliko isforsiranosti koja sve pritide. Po meni je Ramazan prelijep nain da
se ljudi iskupe za grijehe koje su nainili i ponekad mi je krivo to nisam vjernik tog tipa da i ja
pokuam neke svoje grijehe oprati. Sva svetost ovog mjeseca posta postane trivijalna kada se sjetim
nekih Ramazana od prije i ljudi koji su postili vedinu mjeseca i onda se ko zadnji papci ''olee'' za
Bajram. Oni samo kaljaju veliinu ovog mjeseca kao i njegovu prvobitnu namjenu.
Jo jednom da kaem da mi je jako drago da je ovoliko ljudi zapostilo ovaj mjesec, ali i da im kaem
da poste tiho i smjerno, a da ne rade to radi drugih, jer vjera je iskljuivo privatna stvar i praktikuje se
najvie radi sebe.
Ramazan erif mubarek olsun svim onim koji su ovaj mjesec zapoeli postom...

24 Avgust 2009

Sasvim obian dan

Danas sam se probudio sa jakim bolom u leima i nisam se uputio na svakodnevno tranje, samo sam
lagano otiao na svoju jutarnju kaficu i na neobavezne razgovore sa ljudima koje svakodnevno
sredem u T-caffeu. Malo svjeije jutro i rani period Ramazana su dodatno pojaali mir u mom
omiljenom kafidu tako da sam jutros prvu kaficu popio u apsolutnom miru. Kasnije su se pojavili i
najvjerniji uivaoci najvrednijeg izvoznog proizvoda iz Brazila (nisu nogometai, nego kafa) sa kojima
sam mogao razmijeniti najnovije informacije (itaj traeve ) lokalnog i globalnog karaktera. uo sam
da je gazda T-caffea, Haris, uspjeno operiran, da nekolicina Zenikih gazda ima ogromne financijske
probleme i da su u eliku po ko zna koji put promijenili trenera.
itao sam neki dan da je Sir Alex Ferguson na klupi Manchester Uniteda ved 24 godine, a doznao sam
i podatak da su za njegove ''vladavine'' u naoj nogometnoj ''diki'' eliku za to vrijeme uspjeli
promijeniti, ni manje ni vie nego 57 njegovih kolega, trenera. OK, trener takvog kalibra se rijetko
pojavi, ali da mi ne moemo nadi trenera koji ne moe odraditi sezonu, e to je ved poveliki problem.
Ne znam da li u tu cifru raunaju i pet, est mandata koje je odradio Kemo Hafizovid kojega zovu kada
mu se nakupi nekoliko kirija za lokal koji dri na istonoj strani stadiona i nezaobilazni Omer Kopid
kojega zovu uvijek kada nemaju ba neku lovu za dovoenje nekog zvunijeg imena. Takav sluaj je i
sada, Omer je ponovno trener elika. Kakvo nam je stanje u dravi tako je i naem najgledanijem
sportskom kolektivu. Mijenjaju se treneri, ali predsjednitvo i uprava je uglavnom ista. Donedavno
sam imao tu ''privilegiju'' da utakmice elika promatram iz sveane loe, ali izgubio sam volju da ih
gledam sa tog mjesta jer mi se ne svia ekipa koja tamo sjedi. Tamo sjede neki navijai koji bi po
ponaanju, i inae po ivotnom profilu, trebali biti u jednoj ustanovi na Mokunicama i da ih ja
gledam sa balkona Kerimove kude, a ne da sjede u sveanoj loi. Mislim da sam ved pisao o situaciji
kada zeniku legendu i moda najvede fudbalsko ime ovog grada Alojza Renida nisu pustili na stadion,
a gore sjede ljudi ija imena moete redovito uti u emisijama koje vodi Bakir Hadiomerovid. Pogled
na tabelu Premier nogometne lige pokazuje u kakvom nam je stanju miljenik naeg grada. elik je na
posljednjem mjestu!

Sve u svemu jedan sasvim obian zeniki dan u kojem sam tuno primijetio da je sve manje, nekom
Jadranskom bojom osunane, dijaspore koja se polako priprema za odlazak iz naega grada
ostavljajudi nas da se borimo sa svakodnevnicom koja je iz godine u godinu sve gora i gora.
Ja ekam da mi se vrati ''neko'' iz Beograda i da se uvuemo u svoju ahuru u kojoj doekujemo zimu
piudi tekstove za sve vas koje interesuje ta se dogaa u gradu rudara i metalurga...
Nadam se da vam je bilo lijepo na godinjem odmoru...?

26 Avgust 2009

Mladi Zeniani
Danas sam se vradao kudi sa jednom svojom malom kominicom. Kada ovjek ima godina kao i ja ono
malom i gubi pravi smisao jer ona ima ved 18 godina. Sjedam se kada su se njeni roditelji poeli
zabavljati a da ne priamo kako se dobro sjedam njenog roenja. Pitah je onako uzgred kako je
provela ljetnji raspust a ona mi ree da ga je provela radno, perudi ae u jednom malo boljem
zenikom kafidu. Nemalo sam bio iznenaen njenim odgovorom znajudi da njeni roditelji imaju love
dovoljno da svoju mezimicu poalju bar dvije sedmice na more. Ne, ona je sam htjela da radi! OK,
moji stariji itatelji i nede biti iznenaeni njenim odgovorom ali poznavajudi dananju omladinu ja
sam bio itekako iznenaen. Mladi vie nemaju taj osjedaj da moraju razvijati radne navike i imam
osjedaj da su mladi moje generacije bili u mnogo boljoj situaciji jer smo imali izuzetno dobro razraen
studentski servis koji je omogudavao svima da zarade lovu za nove udbenike ili za odlazak na more.
Ne sjedam se kada sam uo nekoga od ove mlae generacije da je neto radio preko studentskog
servisa a moram priznati da nisam siguran da li on jo uvijek i postoji. Znam ja jo jednu mladu damu
koja je dvije sedmice volontirala u djejoj biblioteci i uivala u radu sa djecom. Na alost ove dvije
prelijepe djevojke (koje sasvim sluajno idu u isti razred) su izuzetak u naem gradu.
Loih primjera ima mnogo vie i poprimaju dimenzije zabrinjavajudeg.
Roditelji koji imaju love (itaj tranzicijski, novokomponirani bogatai) svojim mezimcima ili
mezimicama nemilice daju lovu jer u stvari i oni rade na minkerskom imidu roditelja. Kakvi bi oni
tajkuni bili ako bi im djeca hodala u bezveznim krpicama i vozikala se u rasklimanim krntijama?! Ta
djeca su u startu hendikepirana jer ne znaju cijeniti novac i nerijetko zavravaju u gabuli sa drogom ili
nekom loem drutvu. Ne treba generalizirati ali poznajem jako mnogo djece roditelja koji ne stignu
normalno odgajati svoju djecu pa im ljubav i panju pokuavaju nadoknaditi golemim koliinama
love.Nisu ni svjesni da ta djeca po pravilu ne znaju cijeniti novac jer ga nisu zaradili a o radnim
navikama da ne priamo.
Vedina mladih ovog grada se trudi da svoju mladalaku zavist prema onima kojima roditelji kupuju
sve to poele kompenzira na milion pogrenih naina. Mladidi se okredu kraama a djevojke sve
ede ulaze u svijet prostitucije i svoja mlada tijela prodaju odvratnim starkeljama sve u nadi da de
uspjeti dodi na neki ravnopravan nivo gorespomenute zenike zlatne mladei. Neki dan mi je
prijatelj, sav sablanjen, priao kako mu je jedna djevojka od nekih 16 godina ponudila neku vrstu
seksualne usluge u zamjenu za bon za nadopunu telefona.

Strah me i pomisliti u kom smjeru ode ova zenika omladina stoga se nadam da de se mladi ugledati
na ove dvije djevojke sa poetka teksta. Njihov odabir ivotnog puta je mnogo tei ali je dugorono
gledano isplativiji.

08 Septembar 2009

Povratak
Nekoliko dana sam proveo u Zagrebu i vratio sam se odmorene glave i napokon sretan.Taj grad jako
esto posjedujem ali sam ga prvi puta proveo sa osobom sa kojom dijelim ivot ali i slina
razmiljanja.
Povratak u Zenicu me natjerao na razmiljanje o naem gradu. Ok, samo idioti mogu porediti grad
veliine Zagreba i nau Zenicu ali nije samo u veliini rije. Kada smo H. i ja razgovarali u Zagrebu ona
je postavila pitanje o kom ja nikad nisam uistinu razmiljao.Pitala me da li ja znam ikoga u Zagrebu da
je roeni Zagrepanin. Nakon dugotrajnog mozganja i nabrajanja (u sebi, naravno) ljudi koje poznam
shvatio sam da su svi od nekuda doli u taj grad i da je jako mali postotak ljudi koje znam da su roeni
tamo.
Zato ovo sada piem? Ljudi u naem gradu su spremni popljuvati svakog ko je doao sa strane, pa
ak i iz sela koja se naslanjaju na Zenicu. Priznajem i ja spadam u njih poesto ali mislim da de na
grad zadrati obiljeje mahale sve dok se te stvari ne promijene. Zato mi ne bi bili ponosni na ljude
koji su doli u na grad i na neki nain oplemenili ivot u njemu. itao sam neki dan post moga
prijatelja Kerima u kom on pie da se uvijek rado vrada u Zenicu nakon ljetovanja ili slinih izbivanja.
Razmiljao sam o tome i shvatio sam da sve vie volim zeniki beton, zgrade i parkove a da sam sve
manje vezan za ljude jer ih je svakim danom sve manje i manje. Ne mislim na stanovnitvo jer se ono
svakim danom sve vie uvedava nego na ljude koji su spremni da uine ivljenje u ovom gradu
ljepim. Kerim je napisao da su svi sretni koji dou da provedu godinji u svom rodnom mjestu i sa
tim se slaem ali zapitam se kako bi bilo da ti ljudi dou da ive ovdje. Znam ja mnoge uspjene ljude
koji svoje velike ivote ive negdje vani i koji na sva usta hvale ivot u Zenici ali koji ni u peti od glave
nemaju u planu da se vrate. Zato? Iskljuivo zato to im ovaj grad ne prua nita. Iz godine u godinu
ispradam generacije mladih koji idu studirati negdje vani (Austrija, Engleska, Hrvatska, Njemaka...) i
shvatio sam da je broj onih koji zavre fakultet i vrate se u Zenicu jako mali. Vjerujem da oni osjedaju
neku nostalgiju ali kada je ono opipljivo u pitanju (itaj, lova i egzistencija) na grad im i nije visoko
plasiran na listi prioriteta u planovima za daljnji ivot. U Zenici se ne gleda strunost pri zapoljavanju
nego iskljuivo veza i mito. Iz tog razloga iz godine u godinu gubimo sve vie mladih i talentiranih
ljudi. Ja sam svoje vrijeme za studiranje ved poodavno proderdao ali razumijem mlade ljude koji
nakon faxa ostanu da ive i rade u nekim dravama koje znaju cijeniti kvalitet. Nerijetko sam po
kafidima sluao razgovore u kojima se ogoreno kritiziraju neku uspjeni ljudi koji svoju lovu zarauju
negdje drugdje a ne u Zenici.
Ponekad se zapitam, mada znam odgovor, da li bi bili jednako uspjeni da su ostali ovdje? Zaigram se
mislima i pomislim na jednog Edu Karamazova Dananovida koji radi od 8 do 16 i predaje gitaru
netalentiranim tatinim sinovima koji svoju djecu pod prijetnjom orujem alju na sate gitare, jednog
Tarika koji za ankom polupraznog kabarea ronda to nije dobio tri zadnje plade ili jednog Asima

Tarabara (prof. dr. med. koji predaje na Univerzitetu Yale u Americi) koji radi u naoj bolnici i eka da
dobije topli obrok za proli mjesec.
Imam jaku mod imaginacije ali ak i meni te stvari ne idu od ruke.

11 Septembar 2009

BiH Turska
Obzirom da vedina mojih italaca ivi vani potrudit du se da vam doaram atmosferu koja je vladala u
naem gradu tokom jueranjeg dana.
Rijeke ljudi obuenih u uto-plavo-bijele kombinacije poele su se okupljati u centru grada jo od
ranih jutarnjih sati. Sva sreda pa je Ramazan u toku pa nije bilo ba mnogo pijanih teturanja po gradu
ali deranja i izvikivanja domoljubnih parola nije ni najmanje nedostajalo. Iz svih kafida po gradu su se
orile navijake pjesme a vedina konobara radila je u dresovima reprezentacije ili u nekim majicama
koje izgledaju kao da su od zastave saivene. Mladi i stari navijai koji su doli iz cijele BiH a mnogi iz
inostranstva nabrijani do usijanja su odbrojavali sate do utakmice. Hiper emocije koje su Dirohito i
njegovi momci zapalili u inae razjedinjenom BiH stanovnitvom su fascinantne i bilo je jako lijepo
vidjeti ljude koji su za trenutak zaboravili na sve nedade koje nam zbilja u ovim odvratnim recesijskim
vremenima nudi. Na moju veliku alost saznao sam da su se sinod u Bijeljini i ostalim dijelovima
republike Srpske na svim gradskim trgovima gledali prenosi utakmice iz Beograda gdje je igrala
reprezentacije Srbije protiv Francuske dok su se u dijelovima BiH u kojima je dominantno hrvatsko
stanovnitvo gledala tekma iz Londona u kojoj su igrali Hrvatska i Engleska. ak sam proitao da je u
Mostaru bilo nekih nereda nakon te utakmice to me ni najmanje ne udi ali me jako alosti.
Duh Bosne je ostao da ivi izgleda samo u nekolicini gradova gdje ivi vedinom bonjako
stanovnitvo. Iako je meni bilo interesantno gledati navijae koji su do juer navijali za Tursku kako
mijenjaju svoje stavove i kako u aru borbe psuju sve Turske svetnije poevi od Ataturka pa do
blinje obitelji. Shvatio sam da su navijali za Tursku ne radi Turske nego da bi navijali protiv Hrvatske
sa kojom je igrala prije dvije godine. Mo' me jebat ali ja ne kontam ovaj narod.
Ali hajmo politiku na stranu i da piemo o lijepim stvarima. Po ko zna koji put nai zmajevi, kako ih
od milja zovu po novinama, su nas obradovali i doveli do toga da ne razmiljamo da li je Nemanja
Supid, golman reprezentacije, Srbin ili da li je Zvjezdanu Misimovidu otac ili majka te vjere. Oni su u
naa srca i nae izmuene due ulili jednu dozu zadovoljstva koja de, nadam se, trajati do neke tamo
sljedede utakmice i nekog novog buenja nacionalnog ponosa.
Sjedam se jedne izjave Milorada Dodika koji je izjavio da bi za BiH navijao jedino ako bi igrala protiv
reprezentacije Turske ali svoju dosljednost je pokazao po ko zna koji put ne doavi na sinodnju
utakmicu iako je bio pozvan od strane naeg strunog rukovodstva. Nema veze, zato su na utakmicu
doli oni koji su pokazali da znaju navijati od srca i koji su pokazali da na grad pored KP doma i
eljezare ima i tvravu koju ni Turski osvajai nisu uspjeli osvojiti - Bilino polje!

12 Septembar 2009

Meuljudski odnosi
Neki dan me prijatelj koji ved mnogo godina ivi u Zagrebu, mrtav ozbiljan, zapitao slaem li se sa
njim da li je Zenica grad koji ima najvie posvaanih ljudi na svijetu.
U poetku sam mislio da je to malo prenaglaeno ali kada sam se malo bolje zamislio skontao sam da
je to lako mogude. Da bi potkrijepio svoju tvrdnju on mi je nabrojao nekoliko ljudi, pa ak i drutava
koji su se nekada sasma dobro slagali a sada su posvaani na mrtvo ime. Nije rijetkost za na grad
da dva brata ili brat i sestra ne priaju a najedi oblik posvaanih su bivi poslovni partneri. Poesto
mi se znalo desiti da sasvim dobronamjerno nekog upitam za njegovog prijatelja ili prijateljicu i da
dobijem odgovor kako oni ne priaju ved dugo vremena i da nikada i nede jer je on (ona) zavijek
mrtav (mrtva) za njega. Najedi razlozi za prekide prijateljstva ili nekih drugih veza su zavist, tra ili
neko drugo mijeanje u tuu privatnost. To su sve discipline u kojima bi Zeniani mogli osvojiti zlato
na nekom od svjetskih takmienja.
Nedavno sam prisustvovao jednoj od nemilih scena u kojoj je jedan iskompleksirani nekadanji
glumac, izjeden zavidu, napao bez ikakvog povoda svog mnogo uspjenijeg i medijski propradenijeg
kolegu. Kompleksi manje vrijednosti u sredinama poput nae nerijetko iznjedre i takve situacije.
Poslovni odnosi su pravi rasadnik loih meuljudskih odnosa i esto moemo uti kako se neko ali da
mu podmedu klipove pod noge i kako ga radne kolege ele sjebati na poslu da bi oni mogli bolje
prosperirati kod nadreenih. U vrijeme one drave to i nije bio est sluaj jer je radnik bio zatiden
ko polarni medo. uo sam nedavno za jedan primjer gdje su se zakaila dva roaka jer je jedan
drugom preoteo posao, isto iz zavisti.
Meni bi i nekako bilo jasno da se ti ljudi raziu civilizirano ali kod njih se tek nakon prekida
prijateljstva poe izvlaiti prljavi ve koji su nakupili tokom viegodinjeg druenja i onda se
bezobzirno servira drugim ljudima. Samim time se jaz izmeu nekadanjih prijatelja povedava i
nerijetko se pretvara u neto najgore na svijetu - u neprijateljstvo.
Ne znam za druge ljude ali ja sam vaspitavan tako da nikoga ne mrzim tako da Bogu hvala, nemam
ljude koje smatram neprijateljima. Moda ima neko ko mene smatra takvim ali to definitivno nije moj
problem.

14 Septembar 2009

Jednom su posjekli lipu...

Svaki grad na svijetu koji dri do svog ugleda veliku panju pridaje parkovima i zelenim povrinama.
Uvijek kada mi neko doe u posjetu obavezno ga proedem po Kamberovida polju a nerijetko ga
odvedem i u na park koji je iako minijaturan ipak jo uvijek zelen. Zato naglaavam jo uvijek zelen?
Zbog toga to sam primijetio da i on pomalo iezava jer ljudi koji su zaposleni kod nas u urbanizmu
nemaju nikakvih skrupula kada je prodavanje prostora u A zoni u pitanju. Rubni dijelovi su ved

rasprodani a neki lokalno modnici su ved bacili oko na neke parcele pri samom ulazu, tamo gdje je
nekada bio izlaz iz kina Central.
Posebna pria je na nemar prema drvedu koje je bilo ukras naeg grada skoro itavo stoljede. Danas
sam uao u gadnu raspravu sa
jednim od novokomponiranih
gazda koji je gazda i jednog, takoe
novonastalog, kafida. On je jutros
nazvao ljude iz Albe da posijeku
jednu od lipa koje su bile ukras
Stare arije jo od njenog
nastajanja. Mislim da se ak i
frizerski salon koji obitava u
neposrednoj blizini zove Pod
lipom. Kako stvari stoje uskoro bi
se mogao zvati pod patrljkom od
lipe.
Objanjenje koje mi je dao tzv.
gazda je da se u kronji lipe skupljaju ptice koje se redovito unerede na glavu gostiju a nerijetko
uprljaju stol i stolice. Pokuao mi je objasniti da je lipa jedno jako opasno drvo jer je mnogo ljudi
alergino na njihov polen. Ma nemoj, sad bi trebalo posjed' sva drva u gradu jer ima par stotina ljudi
koji su alergini na polen? Niko ne obrada panju na vizuelni izgled arije a da ne priamo o
prelijepom mirisu koje to drvo isputa u mjesecu koji se po mjesecu njezinog cvata i zove Lipanj. Jo
bijedniji je bio gazda jedne slastiarnice koji je posjekao lipu prije desetak godina, takoe u Staroj
ariji, sve u cilju povedavanja bate za jedan j...ni batenski stol i etiri stolice. I on se takoe skrivao
iza krinke tetnosti lipe i pitao je mene i rahmetli Senada estida zato se ne bunimo kada sijeku
topole na Kamberovida polju? Bunim se ja i protiv toga jer imam osjedaj da je Zenica jedini grad koji
svake godine posijee pedesetak stabala u svojoj gradskoj jezgri a ne zasadi niti jedno.
Za nedavna posjeta Zagrebu H. i ja smo bili oduevljeni parkovima i skoro cijelim umama u najuoj
jezgri grada. Na samo stotinjak metara od samog glavnog trga nalazi se nekoliko parkova koji su
povrinom skoro k'o nae Kamberovida polje. Tamo obitava nekoliko stabala koje bi mogli biti
svjedoci mnogim znaajnim deavanjima kroz vijekove i niko i ne pomilja da ih sijee zbog nekakve
alergije na polen. U Zagrebu postoji itav jedan tim ljudi koji se brine o parkovima a kod nas izgleda
ima samo tim ljudi koji motorkama unitavaju i ono malo zelenila koje radi jedan prirodni kontrast
betonu koji je u golemoj ekspanziji.
Da bi vam bilo jasnije o kakvom zlodjelu priam postavit du i sliku koju sam uslikao netom prije
konflikta sa gorespomenutim gazdom.

16 Septembar 2009

Roditelji i djeca
Danas sam odluio da kafu u svom inae omiljenom T-caffeu pijem iskljuivo u jutarnjim satima a
veernje kafe van kude pit' du na nekom drugom mjestu. Ne, nije to do kvaliteta kafe nego do jednog
sasvim prozainog razloga.
U veernjim satima neke majke koje svoju dozu traa sa prijateljicama nisu stigle obaviti iz
raznoraznih razloga svoju malu djeicu izvedu u taj kafid i puste ih da divljaju oko stolova tako da niko
normalan ne moe na miru popiti kafu. Svako ko me iole bolje poznaje zna da ja oboavam djecu ali
ovo se ne moe izdrati. Mame dou na svoju dozu traa, zauzmu mjesta i puste djecu da skau po
neravnim kockama oko Kamenog spavaa i nerijetko se uje pla djece koja su sastrugala koljena od
kaldrmu. Da ne priamo da je sasvim normalno da djeca u toj dobi okupana i nahranjena treba da
odgledaju svoje crtide i da idu na spavanje a ne da prave drutvo ili alibi svojim mamicama koje
moraju svoje guzove izvesti van. Pitam se da li postoji neko ko svoje dijete izvodi na Kamberovida
polje ili na neko od oblinjih zenikih izletita da dijete osjeti i tu plemenitu vrijednost ivota u
prirodi. Nekoliko roditelja znam koji se takoe zgraavaju nad ovakvim ponaanjem ovih drugih.
Inae mi smeta ponaanje roditelja u naem gradu. Shvatam ja da svi roditelji vole svoju djecu ali
roditelji na ovim prostorima se ele direktno mijeati u ivote svoje djece to je due mogude. Na
zapadu, kada dijete napuni osamnaest godina kao po nekom nepisanom pravilu dobija mogudnost da
odlui ta de initi sa svojim ivotom. Kod nas se roditelji mijeaju u sve za ivot vane odluke svoje
djece. to bi rekao jedan stari arijski mudrac: Jebe roditelja koji ne moe svoje dijete hraniti do
ezdesete. Iskarikirano je ali pogledajte oko sebe i vidjet dete masu primjera gdje financijski zbrinuti
momci i djevojke u tridesetim a ponegdje i stariji jo uvijek ive sa roditeljima. Mislite da je to stvar
njihovog odabira? Ne, to je samo stvar odgoja. Roditelji su posesivni i nakon svojih ivota bi htjeli da
ive ivote svojih genom naslijeenih potomaka. Nekoliko mojih prijatelja i bliskih ljudi je ivjelo ivot
na trasama koje su im roditelji zacrtali i shvatili su da je ivot proao mimo njih kao brzi voz.
Osvjetenje u etrdesetim i nije neka utjeha jer je za neki novi poetka, tada, ved dobrano kasno.
Slina stvar je i kod odabira momka ili djevojke. Nije on/ona za tebe iz ovog ili onog razloga ili neke
sline floskule su unitile mnoge velike ljubavi u naem gradu. Ko da smo svi porijeklom iz porodica
Montague i Capulet (za one koji su bjeali od lektire to su prezimena Romea i Julije). Mislim da su kod
nas posebno izraena ta direktna mijeanja u ivot djece dosegla maksimum nakon nesretnog sukoba
na ovim prostorima.
Ja jo uvijek nemam svoje djece ali znam da du se, ako ih budem imao, truditi da njihove elje
potujem ali i da im i ukazujem na greke. Znam sigurno da poslije osam sati nikada svoje dijete nedu
voditi u grad a posebno ne da se smucaju po kafidima.

17 Septembar 2009

Epilog o lipi zvanoj javor

Prije nekoliko dana sam pisao post o posjeenom drvetu u Staroj ariji. Priznajem, post sam pisao
prilino iznerviran jer sam gledao kako radnici Albe u cjepanice pretvaraju drvo koje sam gledao
desetljedima. Raspravljao sam sa gazdom koji mi je sam rekao da se drvo sijee zbog toga to ptice
smetaju gostima, i nisam bio jedini koji je tu, na licu mjesta, iskazao svoje nezadovoljstvo.
Piudi post o lipi zvanoj javor nisam ni slutio da de se pokrenuti bujica nezadovoljstva i da du u samo
nekoliko dana postaviti novi rekord po broju komentara. Reagovali su mnogi, zbog lipe, zbog nekog
drugog drveda, zbog sve manje zelenila u naem gradu.
Da se razumijemo, mogao sam imenovati mnoge, i gazdu sa kojim sam priao, i jednog drugog koji je
prije nekoliko godina posjekao jedno drugo drvo zbog elje da uveda batu u svojoj kafani. Meutim,
nije mi bio cilj da nekog diskreditujem ili da nekog ocrnim. I pisao sam o aktuelnom dogaaju sa
eljom da se obrati panja na svo zelenilo u gradu, na sva stabla koja su jo uvijek sa nama a moda ih
sutra nede biti. Kao i u najvedem broju mojih tekstova do sada iznio sam samo svoje miljenje.
Mnogi su se sloili sa njim a kao i uvijek javili su se i oni koji imaju neko drugaije.
Naravno, posebnu zahvalnost bih iskazao na trudu koji je napravio Irfan Subaid, momak kojem
jedinom nije bilo teko otidi do optine i saznati da se ipak radilo o planiranoj sjei i da takva sudbina,
na alost, eka jo mnoga stabla u naem gradu. Tako je razrijeena dilema oko toga ko je izdao nalog
i da li je javor (zvani lipa) posjeen legalno. Priznajem drvo je zaslueno otilo u istoriju, postoje
papiri u optini i to bi sve trebalo biti ok. Ipak, zadravam pravo na subjektivno vienje i miljenje o
sjei tog drveta jer ja optinskim slubenicima uglavnom ne vjerujem. U principu oni svaki svoj potez
pokriju papirima, bio ispravan ili ne, jer oni i jesu autori svih odluka.

21 Septembar 2009

Bajram doe miriu avlije...

Ved par dana nisam sjedao za raunar izmoren mnogobrojnim i ponekad turobnim komentarima na
moje prole postove. Danas, drugi dan Ramazanskog Bajrama sjedoh da napiem nekoliko rijei o
proteklim praznicima.
Jo tijekom Ramazana sam primijetio da je mnogo vie ljudi koji istinski poste i jako mi je drago zbog
toga. Proteklih godina se vie obradala panja na to ta de drugi redi a sada sam primijetio da su kafidi
dobrano prazniji i u razgovoru sa gazdama ugostiteljskih objekata sam doznao da se ove godine
mnogo manje troio alkohol u danima svetog mjeseca posta. Moram priznati da sam sa strahom
oekivao Bajram jer je u praksi dokazano da se mladi opasno razuzdaju na prvi dan Bajrama i
troedi alkohol u industrijskim koliinama dovedu zaposlene u bolnici i hitnoj na udarniki nivo posla.
Ove godine, na moju veliku radost, nije bilo ni priblino tako. Na slikama koje sam vidio sa klanjanja
Bajram namaza primijetio sam da je ove godine, po mojoj slobodnoj procjeni, bilo najvie ljudi koji su
doli obaviti taj sveti in u arijskoj damiji. Dematlije su stajale skroz do samog ileta i na

itavom trgu ispred Beogradske. Doznajem da je ovaj Bajram proao izuzetno mirno ak sam uo
komentare da je bio u rangu mirnijeg dana, bar to se tie zaposlenih u bolnici.
Za pohvalu su bili i radnici zaposleni u MUP-u koji su obavljali kontrole na svim prometnicama i nisu
dozvoljavali divljanje po cestama. Posebno me oduevilo to to sam uo da su organizirani sastanci
vlasnika ugostiteljskih objekata, zatitarskih agencija i djelatnika MUP-a na kojem su do tanina
razradili strategiju koja je urodila plodom te nije zabiljeen niti jedan krupniji incident za razliku od
prolog Bajrama kada su u jednom danu bila zabiljeena tri ubistva. Ovakav razvoj situacije mi daje
vjeru da su Zeniani i odgovorni za red i mir napokon doli tobe. Bajram je napokon postao ono to
bi uvijek i trebao biti - jedan prelijepi praznik u kojem ljudi nakon mjeseca posta mirno i
dostojanstveno privedu taj in do kraja. estitanja i nasmijani ljudi su preplavili grad i mogu vam redi
da je meni, nemuslimanu, bilo jako prijatno danas u prelijepom sunanom danu gledati ljude koji
uivaju u svom prazniku.
Sinod je odran i koncert Halida Belida u zenikoj Areni i uo sam od jednog prijatelja koji je bio na
koncertu da nije bio Bog zna kako posjeden. Da li je do cijene karte ili do odabira dana koncerta ne
znam, ali bi mi bilo jako krivo da je zbog toga to se Zeniani ved zasitili koncertnih aktivnosti u naem
gradu.
Da ne bi bilo sve idilino u ovom postu moram spomenuti i fudbalere elika koji su u subotu izgubili
jo jednu utakmicu i ostali zakovani na posljednjem mjestu nae tzv. Premijer lige.
Negdje na netu proitah jedan,meni strano smijean, komentar koji otprilike glasi:
Luj XIV, Benedikt XV i elik XVI...

28 Septembar 2009

Inspekcije
Juer na netu proitam tekst o nalazima inspekcije koja je poharala restorane u dolini Neretve,
tanije u okolini Jablanice. Znate te restorane, to su oni uz magistralni put gdje se svakodnevno vri
straan jagnjocid. Tamo se svakodnevno vrti desetak janjadi kada god proete pored njih. Restoran
Zdrava voda je najnapucaniji i uvijek ima najvie muterija. Ljetos sam pri odlasku na more svratio
sa svojim roakom na porciju famozne Gojkove janjetine i nemalo sam se iznenadio kada sam vidio
koliko ljudi radi tamo. Sjeli smo nas dvojica i naruili po porciju i normalno traili meso od rebara jer
je to najslae. Nije mi jasno kako uvijek dobijemo to meso jer ne kolju radijatore pa da svi
zanovijetaju i trae rebra. Petnaestak konobara i pet ankera je samo dio koji sam uspio vidjeti a
mogu zamisliti koliko jo osoblja ima po kuhinji i ostalim mjestima koji nisu u vidokrugu. Ta masa
uposlenih izgleda nije samo meni upala u oi nego i naoj poreskoj inspekciji. Prije desetak dana su
otili u hara i tamo zatekli dvadesetak radnika od kojih je samo pet bilo prijavljenih. Imali su
prijavljen promet od nekih minornih 600 maraka a po mom skromnom miljenju oni te pare zarade
za nekih pola sata jer samo jedna porcija kota 30 maraka a tamo su stolovi uvijek puni. Njega de
vjerojatno opaliti nekom kaznom od pet-est hiljada maraka i ujeo vuk magarca.
to sam ja ovo napisao kada se sporni dogaaj zbiva u Jablanici a ne u Zenici?

Smeta mi rad dananjih inspekcija. Danas uglavnom inspektori iz drugih gradova dou u na primjer
Zenicu po hara i raspiu iste kazne i za onog ko ima jednog neprijavljenog radnika i za bataljon
neprijavljenih radnika, koliko ih je bilo u opisanom sluaju. Restoran Zdrava voda tu kaznu moe
dat' u baki kolike promete ima ali neki mali privatnici koji jedva sastavljaju kraj s krajem suoeni
su sa dilemom da li da plate ili da zatvore radnju. U ovim tranzicijskim vremenima kada se ova naa
izmuena drava suoava sa djejim bolestima u razvijanju kapitalistikog naina poslovanja mnogo
bolje prolaze veliki privrednici nego oni mali koji imaju male promete. Kod velikih inspekcije slabo i
zalaze a i kada dou problemi se rjeavaju kovertama koje inspektori halapljivo trpaju u svoje
povelike depove u ambijentu nekog restorana na periferiji grada gdje de biti sklonjeni od radoznalih
pogleda. Dokazano je da se na svaki prekraj moe zamiriti samo neka je koverta kvalitetno
popunjena. Ako nemate dovoljno love onda ste opaljeni po uima da bi se moglo vidjeti da i naa
inspekcija neto radi.
Naravno moram naglasiti da svi inspektori u ovoj naoj dravi nisu takvi i da meu njima ima jako
dobrih ljudi. U sjedanje mi se vrate inspektori iz one stare drave kada se znalo da dolaze iskljuivo
ako si neto zgrijeio a ne kao u ova moderna vremena kada dou uglavnom po zadatku da bi
popravili dravni proraun. Sjedam se predobrog ovjeka, rahmetli Salke Grbe (ovo Grbe mi je jako
teko napisati ali se ne mogu sjetiti njegovog prezimena a itav grad ga je znao po tom nadimku) od
kojeg ljudi nisu bjeali nego su svakodnevno sjedili i pili kafe sa njim u iletu. Mislim da su u onoj
dravi inspektori imali mnogo manje posla jer su gazde u vedini sluajeva prijavljivali radnike i
poslovali su po propisima.U svakom sluaju Salko je radio kao inspektor jako dugo vremena ali nikad
nisam uo da ga je neko spomenuo po zlu.
Moda du zvuati kao utopista ali se nadam da de dodi vrijeme kada de inspektori pravilno raditi svoj
posao a da de gazde i radnici biti sretni i zadovoljni.

30 Septembar 2009

Popije li se ta?
udna stvar su ove godine. to vie starim sve mi vie pae da popijem poneku tekudinu krcatu
maliganima ali sam primijetio da sam vremenom postao i osjetljiviji i mnogo nie izbadaren kada
je alkohol u pitanju. Nekada se kao od ale moglo popiti i dvadesetak onih 0,33 piva ili isto toliko
Vlahova, koji je bio kultno pide moje generacije, a sada popijem pet, est piva i prestanem u strahu
od mamurluka koji s godinama postaju sve edi i edi. Gledam dananje generacije i primjedujem da
su mnogo umjereniji prema alkoholu nego to je to bila moja ili oni malo stariji od mene. Razlog tome
je vjerojatno i vedi broj vjernika u posljednje vrijeme ali i onih koji se trude da ive sportski ivot koji
je sada IN. Ne kaem da u mojoj generaciji nije bio ali smo se mi nekako loili vie na one
bonvivanske fore za koje je alkohol bio jedan od bitnijih faktora u oputanju. Ne mislim da smo bili
alkoholiari ali znalo se jako dobro popiti i rijetko smo kudi dolazili stoprocentno trijezni.
Nema vie ni onih alkoholiara tipa Sime Mraka, Brune A., Tone Gelida, Bore efa pa ak i
Cupe koji su imali nekakav arijski, urbani tih i koji su industrijske koliine alkohola ubijali u parku.
Od nabrojane petorice iv je ostao samo Boro ef a ostali su platili svoj danak unitavanju jetre. Oni
su bili dio jednog gradskog miljea koji je odavno iezao i mislim da nema Zenianina koji nije uo

usporedbe tipa 'vidi ga, moe popiti k'o Simo Mrak' ili neke sline gdje se spominju imena jedne od
ovih arijskih alkoholiarskih legendi. Oni su obino ordinirali u naem parku i skoro nikad nisu
agresivno nastupali prema sluajnim prolaznicima. Bili su u svom filmu i nisu smetali skoro nikom.
Danas i nema nekih pripadnika tog alko-miljea koji su vrijedni spomena, izuzevi Senju koji ordinira
po parkidima na Carini ili Refu koji se pojavi svakih est mjeseci kao nodna mora i terorizira ariju
svojim pjevanjima u alko-fazi, mada moram spomenuti da Refa nije dobar ak i kada ne popije
alkohol. Dananji lokosi su mnogo agresivniji i ne mogu da to ne poveem sa vremenom u kojem
ivimo jer injenica je da ovo nervozno vrijeme ostavlja traga i na njima.
Svjestan sam tetnosti alkohola ali mislim da konzumiranje istog u nekim normalnim koliinama moe
atmosferu uiniti ugodnijom a moram jo jednom naglasiti da mi nedostaje ono bezbrino vrijeme
kada se alkohol konzumirao bez opasnosti po okolinu, kada nije u ljudima poticao onaj osjedaj
agresivnosti.
Stoga, ivjeli!

05 Oktobar 2009

Koliko vrijedi jedan mladi ivot?

Jo se tinta na novinama u kojima piu o neredima Bad blue boysa, navijaa zagrebakog Dinama, nije
osuila a na udarno mjesto dnevnika zemalja u ovom regionu opet je zasjela pria o navijakim
neredima u kojima je bilo ak i
smrtno stradalih i desetak tee
povrijeenih. Prije pola mjeseca
novine je punila vijest o
ubojstvu navijaa francuskog
Toulousea od strane navijaa
Partizana dok je ovaj deko pio
kafu sa prijateljima u nekom od
beogradskih restorana. Imam
osjedaj da se navijake skupine
u regiji takmie ko de napraviti
vedu glupost i izazvati
bombastinije pojavljivanje u
javnosti.
Ti ljudi definitivno nisu prijatelji
svojih klubova jer klubovi zbog njihovog divljanja gube ogromnu lovu a da ne priamo o
neprocjenjivosti mladih ljudskih ivota koji sve ede ginu u svojim navijakim pohodima. U razgovoru
sa nekim naim navijaima, fanovima elika, koji idu na sve utakmice i redovito uestvuju u sukobima
sa drugim navijakim skupinama shvatio sam da ti mladi i beskompromisni momci nemaju nikakvih
skrupula kada se radi o tuama sa suparnikim navijaima. Kao to mislim da su za rastude nasilje
meu mladim ljudima krivi filmovi koji prikazuju nasilnike kao heroje (npr. Rane i Do koske) tako

mislim da su za rastude nasilje na stadionima i oko njih krivi filmovi koji veliaju nogometne navijae
koji organizirano prave nered na stadionima (npr. Huligani ili Factory).
Engleska je imala taj problem sa navijaima sredinom sedamdesetih godina i poetkom osamdesetih
ali je tadanja premijerka Engleske Margaret Thatcher uvela najstroe kazne za sve izgrednike pa se
stanje na njihovim stadionima drastino primirilo. Kod nas jo uvijek nema takvih zakona i u tome
vidim jedan ogroman problem. Narod vjeruje samo u kazne i ako nekoliko izgrednika dobije nekoliko
godina strogog zatvora ostali de se sigurno dobro zamisliti pri pravljenju sljededih nereda.
Jueranji neredi u irokom brijegu su valjda ono zadnje svjetlo koje se pali kada je alarmantna
situacija u pitanju. Novinarska izvjeda od strane novinara iz zapadno hercegovake upanije i izjave
oevidaca od strane navijaa Sarajeva su dijametralno suprotni i ko ih slua nikako ne moe dodi do
realne slike ko je uopde zapoeo sukobu u irokom brijegu. ak se ne slau ni oko toga kako je
poginuo mladi Vedran. Sinodnji izvjetaj iz MUP-a u irokom naglasio je da je ubijen kamenom a
dananja obdukcija u Sarajevu je pokazala da je ubijen iz vatrenog oruja. Mislim da je to potpuno
irelevantan podatak jer pobogu nestao je jedan mladi ljudski ivot a nekolicina ljudi je tee
povrijeena. Divljanje na stadionima i okolo njih su ponovno uzeli svoj danak u krvi a mi se ovdje
prepiremo oko toga ko je zapoeo frku. Niko ne raspravlja o tome na koji se nain mogu izbjedi
ovakve nemile situacije.
Majka Vedrana Puljida izgubila je sina kojeg je ispratila na jednu obinu utakmicu i sada se vjerojatno,
kao i majke Denisa Mrnjavca i Amara Mistrida pita ZATO?

10 Oktobar 2009

Ode jo jedan veliki arijski spomenik...

Danas smo H. i ja bili na groblju jer je godinjica smrti mog pokojnog oca i gledali smo neke frike
vijence i cvijede na dva groba. Rekao sam joj da mora da je neko
od starih zenikih porodica umro jer u Crkvicama se uglavnom
sahranjuju Zeniani koji due vremena ive u naem gradu. Moji
su roditelji sahranjeni u Crkvicama, mlai brat, djed i njegova
majka.Za mene su Crkvice nekakvo staro, zeniko groblje. Nikad
nedu zaboraviti rijei rahmetli Senada estida koji mi je rekao
nakon jedne denaze: Samo da me ne sahrane na Pranicama,
nekako mi daleko a nema mi okolo moje raje. Na alost nedugo
zatim umro je i Senad i ba je sahranjen na Pranicama.
Danas mi je poslijepodnevni san otjerao telefonski poziv u
kojem mi je javljeno umro jedan od simbola stare arije
Mehmed Tuzlak, ovjek koga su svi znali kao Mehu ileta.
Ovoga puta nije lipa, nije ni javor, otiao je jedan ovjek pred
ijim se kafidem pisala istorija Zenice koju ja pamtim. Mislim da
ne postoji niti jedan ovjek moje generacije a tu mislim i na one
mlae i starije po petnaestak godina koji nisu popili bar jednu

kafu u iletu. Kultno mjesto koje je radilo samo desetak godina ali dobilo status koje mu niko
nikada nede preoteti. Bilo je jo kafida koji su bili posjedeni i pred kojim se skupljala omladina ali
nikad se vie nede pojaviti kafid poput onog starog ileta. Smjeten u vakufskim prostorijama,
povrine cca 15 kvadrata taj je kafid bio poznat irem bive drave. Meho je bio pria za sebe, gazda
bonvivan kakvog ovaj grad nije vidio. Bio je idol mnogim mladim momcima koji su htjeli da ive
lagodan ivot gazde kafida sa svim benificijama to im to zvanje i nosi. Mi koji smo svakodnevno i
vie navrata dolazili u ilet Mehu nismo viali po pet, est mjeseci. Uvijek je organizovao posao
tako da nije morao dolaziti u Zenicu i vrijeme je provodio po plaama Makarske, Lovita ili nekih
slinih destinacija. Lovu su mu uredno slali konobari a donosili zeniki taksisti. ivio je jedan ivot na
kojem su mu mnogi pozavidjeli. Nije to dugo trajalo jer je ved s poetka devedesetih posao u iletu
opao pa je ak on sam radio kao konobar desetak mjeseci. Nedavno smo se sreli i prvi put sam ga
vidio sretnog nakon tog perioda jer je pronaao neki poslid koji ga je inio sretnim. Ne dade Bog da i u
tome dugo uiva jer je sinod legao i vie se nije probudio. Umro je 60-toj godini i bit de sutra (u
subotu) sahranjen na Pranicama, tako da Senad estid vie nede biti bez svoje raje. Imali su kafide u
neposrednoj blizini a svoj vjeni dom su takoe dobili jedan blizu drugoga.
Rahmet vjeni tvojoj dui, veliki Gazdo!

12 Oktobar 2009

Jesenji post
Poele su dosadne kie i na svoj prepoznatljivi nain najavile dolazak godinjeg doba koje oduvijek
najvie mrzim - jesen. Jo kao dijete jesen sam zamrzio jer je njen dolazak simbolizirao kraj svega
onog bezbrinog i poetak kole u koju ni jedno dijete nije ilo s pjesmom, posebno ne ja nakon
obaveznih dva i pol mjeseca provedenih na moru. U jesen su mi se deavala i neka grozna razdoblja u
mom ivotu kao npr. gubitak oba roditelja i dva puta gubitak posla. Ovo ljeto se nenadano oduilo ali
zadnja dva dana su prava jesenja, sve je u nekim pastelnim bojama svih nijansi ute, crvene i smee.
Ova jesen bi trebala biti mnogo drugaija u mom ivotu jer sam poeo da ivim sa jednom osobom
koja mi ne doputa da razmiljam o depresivnim kiama i koja mi sklanja misli od svih loih sjedanja
na ovo godinje doba.
Proao je ZEPS i na grad je uletio u svakodnevnu letargiju koja de ga drati do Boidnih praznika kada
se oekuje sljededi priliv gostiju. Sajam je bio i proao i ne mogu se oteti dojmu da je nastavio
tendenciju pada kvalitete i da se recesijsko vrijeme itekako osjeti ak i na izlagaima koji su doli u
znatno manjem broju nego inae. Ja te sajmove i inae ne volim posjedivati jer za mene poesto i
nema nita zanimljivo ali sam primijetio par ljudi koji svakodnevno idu na ZEPS i tamo uredno
dorukuju, uglavnom visoke eksponate (suduku i suho meso), i piju kafe na tandovima izlagaa
kafe. Kakav je to sajam bio najvie de vam biti jasno kada vam kaem da sam se najvie zadrao na
tandu sa knjigama. Mislim da su najvie profitirali gazde lokala i vlasnici hotelskih pansiona jer se za
pet dana sajma moglo vidjeti jako mnogo ljudi koji su doli u na grad iz drugih gradova i drava.
Jesen je doba kada se televizija najvie gleda jer su ljudi prisiljeni ostati due u kudi i ari kinog
vremena promatrati samo kroz prozor. Na alost televizijski program je iz godine u godinu sve gori
iako svi pretplatnici na kablovsku televiziju imaju preko etrdeset programa na izboru. Zaprepaten

sam brojem tzv. reality show emisija a posebno njihovim kvalitetom. Skoro svaki program ima neki
svoj Big brother a odabir uesnika mi je grozan. Niti jedne zanimljive osobe nisam primijetio iako sam
potroio nekoliko sati sa upoznavanjem tih sadraja. Bosanska inaica ove emisije mi je najgora jer su
u njoj nekakve poluzvijezde koje sjede u studiju i samo oblokavaju alkoholom, pue enormne koliine
cigara i psuju kao koijai. Srpska verzija farme koju su nam ukinuli, na svu sredu, je bila grozna a
uesnici su bili nekakvi islueni rokeri poput Marine Perazid i pjevaice grupe Viktorija koji su htjeli na
bilo koji nain vratiti popularnost iako su stvorili kontraefekt i stvorili samo osjedaj saaljenja prema
njima. Na kraju ima i klasini Big brother na TV Pink koji se polako pretvara u jedan veliki peep
show jer je prepun nekih srpskih starleta koje su vie gole nego obuene i koje gledaoce dre
prikovane za fotelje u iekivanju prvog sexa uivo pred tv prijemnicima. Toliki broj reality show
programa me baca u razmiljanje da su na ovim prostorima izumrli ljudi koji su mogli da naprave
neke zanimljive emisije za
Jesen je stigla a poznavajudi nae vremenske prilike nede se dugo zadrati jer se snijeg ved pojavio po
planinama. Nadam se samo da de nam se JP Grijanje smilovati i da de nam ove godine grijanje
pustiti na vrijeme a od naih vajnih televizijskih kuda oekujem znatno bolji program.

13 Oktobar 2009

Od svega po malo
Jue sam pisao o tome kako je jesen stigla u Zenicu a danas bih mogao komotno redi da je ta jesen
trajala itav jedan dan i da je umjesto nje ved dola zima. Snijeg je obijelio oko Zenice tako da mislim
da se na planinama sigurno moe i skijati. Ne trebam napominjati da Grijanje eka onaj famozni 15.
oktobar da puste svoju toplu vodu da se malo ugrijemo dok za to vrijeme Elektroprivreda zadovoljno
trlja ruke jer elektrine grijalice zarauju dodatnu platu njihovim zaposlenim.
Sutra se na Bilinom polju igra zavrna utakmica naih kvalifikacija za Svjetsko fudbalsko prvenstvo i
sredom smo ved obezbijedili bara pa se ona doekuje u normalnoj atmosferi. H. se danas itav dan
pita hode li se Torres smrznuti u Zenici pa se iskreno nadam da de na savez pancima bar u
svlaionice ubaciti grijalice da se ne zalede. Vidio sam da je Manolo takoe sletio u Sarajevo i ovaj put
se nadam da de malo bolje uvati svoj bubanj. Znam da de nai reprezentativci odigrati dobru
utakmicu a ja bih ba volio da i pobijede u njoj, onako da to bude kao lag na sva ova prelijepa
deavanja.
Nisam vam pisao da sam u nedjelju bio na sastanku Eko foruma. Sastanak je odran Tano u podne
(mislim u 12 sati tano) u zgradi biveg Hotela Metalurg. Otiao sam iz radoznalosti da vidim o emu
se radi i nisam se pokajao. injenica, bilo nas je malo, tek 20-ak ljudi se skupilo ali razlog je jednim
dijelom i u tome to je sam dogaaj bio slabo izreklamiran ja sam za njega saznao putem Facebooka. Prisutni su bili doktor Harun Drljevid, Hasan Kreho i jo jedn iko koji je tu ispred Eko foruma, a
prialo se o trenutnoj ekolokoj situaciji u Zenici. Sam Eko forum je nevladina organizacija koja se bori
za bolje ekoloko okruenje nas Zeniana i postoje tek nekih 10 mjeseci. Jo uvijek su tako redi u fazi
organizovanja i ustrojavanja te se nadam da de prerasti u sve ono to su rekli da namjeravaju.

A da je situacija u naem gradu po pitanju ekologije kritina znaju svi oni koje to zanima. Sudedi po
broju onih koji se odazivaju i posjeduju bilo kakve skupove sa ovom tematikom nemam ba osjedaj da
to ikoga pretjerano brine. Za sada najvie trpe stanovnici Tetova i mene to sve podsjeda na onu '91. I
te '91 smo svi govorili Ma nede kod nas rat, pa znamo ta je bilo. I sada najvedi broj Zeniana misli
po principu Ma zagaeno je u Tetovu, nije kod nas i nede kod nas. A ne razmiljamo o tome odakle
je vode ili povrde koje se prodaje na pijaci, ili odakle je sir koji kupimo na Trnici. Malo mi je falilo da
povratim kad sam pomirisao neki crni mulj kojeg je Hasan izvadio prije dva dana iz Bosne (rijeke) te
mi je tek sad jasno zato se svako malo deava neki pomor ribe u rijeci.
Ono to zagovara Eko forum je i meni jako blisko. Oni ne ele ruiti vlast ili provoditi neke
revolucionarne akcije oni samo ele da se zagaivai koji nas truju natjeraju da potuju propise koji
postoje. Najjednostavnije reeno ako ved teimo svi toj nekoj Evropskoj uniji onda treba potovati
propise koje ta ista Unija ima za ekologiju. I svi bismo onda bili sretni i zadovoljni, i Mittal, i Indijci, a
svakako i mi graani Zenice.
P.S. Za kraj vas pozivam da posjetite blog "Blentoven prodaje". Blog sam napravio kao privremen sa
ciljem da prodam ove dvije nekretnine koje dete tamo vidjeti. Razlog je najvedim dijelom onaj pravi
bosanski inat. Naime, agencija kojoj sam povjerio prodaju istih a koju ovaj put ne bih spominjao je
tako sposobna da itavu godinu dana nije mrdnula sa mrtve take. I ja prosto ne mogu da vjerujem
da je za toliko vremena nemogude prodati neto ako ti je to posao. Pa evo sad da pokuam i ovako, a
ako uspijem onda du vam napisati post o tome ta sve trebate (i koga) izbjedi kod prodaje bilo kakve
nekretnine.

17 Oktobar 2009

Neki novi klinci

Prolazim danas pored Osnovne kole Miroslav Krlea koju sam i ja nekad davno pohaao dok se jo
zvala O.. Sestre Ditrih i gledam momke koji su zaposleni u nekoj firmi koja se bavi jumbo
plakatima. Deki uredno postavljaju plakate duvanske industrije na mjestu koje je udaljeno od
kolskog dvorita jedva pet metara. Sva djeca koja sjede pored prozora imaju cijeli dan da bleje
direktno u plakat tvornice duhana Rovinj ili da se opredijele na neki novi brand cigareta koje su,
navodno, uvoz iz panije. Negdje na internetu sam itao da u nekim normalnim zemljama duhanska
industrija zabranjuje plakatiranje, ak i prodaju duhanskih proizvoda, u krugu od jednog kilometra u
blizini kole. Kod nas jumbo plakati postavljeni skoro u kolskom dvoritu. Dodue prole godine je
bio bolje iskoriten reklamni prostor kada su djeci dali da gledaju u reklamu konjaka Zveevo pri
dolasku u kolu a pri odlasku su gledali u reklamu cigareta Aura. Najvedi reklamni pano u gradu je na
zgradi pored KC Sveti Pavao gdje fabrika duhana Sarajevo reklamira 125 godina svog postojanja sa
velikim logom njihovog najprodavanijeg branda- cigareta Drina. Da paradoks bude vedi odmah ispod
te ogromne reklame stoji u odnosu na nju jedva primjetno vidljiv natpis za apoteku Pharmacia. Lo
odabir reklama na jumbo plakatima sam vidio za svog puta u Zagreb nedavno kada smo u jednom
bosanskom mjestacu vidio jumbo plakat za donje rublje Palmers na kojem dvoje prekrasnih
polugolih manekena besramno stoje izloeni dvadesetak metara od oblinje damije. Ljudi koji idu u

damiju automatski izgube abdest im nogom kroe izvan kruga damijskog dvorita jer ih doekaju
polugoli manekeni i manekenke, sve u svrhu bolje reklame.
Ne mogu kriviti samo reklamne agencije ali mislim da bi se sociolozi trebali ozbiljno zabrinuti za
dananju omladinu jer pri svakodnevnom prolasku pokraj kole viam sve vie djece kako pue iza
fiskulturne sale na velikom odmoru. Iao sam i ja u kolu i jo mi je koliko toliko svjee sjedanje na te
dane ali znam da su puenja kod nas poela tek u srednjoj koli ali i tad su se uenici koji su puili (ja
ponosno izjavljujem da tada nisam puio) ili daleko od kole da bi ispuili to svoje zabranjeno vode.
Danas je situacija potpuno drugaija. Ispred gimnazije moete svakodnevno vidjeti uenike kako
sjede na ulaznim stepenicama i hladno duvaju svoje cigarete iako profesori prolaze pored njih. U
moje doba je to bilo nezamislivo.
Nezamislive su bile i mnoge druge stvari koje se sada deavaju u kolama. Gledam neki dan djecu
ispred kole u Travnikoj kako na odmoru vrite, psuju i pjevaju navijake pjesme kojih bi se posramio
i najvedi koija. Neki nastavnik ih je izaao opomenuti ali nije stigao ni do ulaznih vrata oni su
nastavili. Nastavnici vie nemaju autoriteta. Kada sam ja iao u kolu nama je svaki nastavnik bio
utjelotvorenje Boga na zemlji i svaka njihova naredba se potovala ali danas su to obini ljudi koje
djeca sluaju samo zato to moraju a ne zato to ele neto da naue. Djevojke koje idu u Ekonomsku
kolu, koje viam skoro svaki dan jer idem putem koji prolazi pored te kole dolaze obuene kao da
su neke kaskaderke u porno filmovima a ne kao uenice. U moje doba se znao kodeks normalnog
uenikog odijevanja. Ne mogu da zamislim profesore koji cijeli dan gledaju tu propupalu mladost
koja cijeli dan defilira polugola ispred njihovih oiju. Mora da im je teko skoncentrisati se na nastavu.
Sjedam se kada smo mi kao djeca morali nositi one plave kecelje i sad smatram da je to bila tlaka ali
kada vidim dananju omladinu i anarhiju koju oni ire u potpunosti vidim opravdanost tih
nastavnikih zahtjeva.
Ne bih htio generalizirati ali gledajudi ove dananje uenike pada mi na pamet jedna stara izreka
zenikog arijskog filozofa koji je jednom prilikom iskarikirano rekao: Narod koji ima ovakvu
omladinu treba da potpie kapitulaciju prije nego ga iko i napadne.

20 Oktobar 2009

Koliko smo zdravi?

Ovih dana sam podloan razmiljanjima o zdravlju. Sve se nekako oko toga vrti. Kolegici bolesno
dijete, iao sam na tribinu o aerozagaenju, u novinama nas bombarduju vijestima o povedanoj stopi
kancerogenih oboljenja...
Prije samo dvadesetak godina ljudski vijek je bio u prosjeku oko 73 godine a sada hodajudi gradom
sve ede viam smrtovnice ljudi koji odu prije pedesete. Tada se itav grad znao okupiti oko
smrtovnice ako je neko umro u ranim etrdesetim a sada to vie nije nikakva vijest . U doba kada su
krave bile normalne a ptice i ostala perad nisu imale gripu bilo je mnogo manje kancerogenih
oboljenja i mnogo manje smrti koja je izazvana problemima na kardiovaskularnoj bazi. Mnogi se vade
na to da se te bolesti pojavljuju nakon rata i da su uzrokovane nagomilanim stresom. Ja mislim da nije
sav problem u tome. ivotinjski i biljni svijet filuju nekim supstratima i hormonima za bri rast a ti

hormoni izgleda prave golem nered u naim organizmima. Neki dan sam iao na pijacu i primijetio
sam paradajz veliine manje lubenice koji izgleda prelijepo ali mi kau svi oni koji vole to povrde (ja
sam alergian na koru paradajza) da nema nikakvog ukusa. Ja sam to utvrdio na paprikama koje
oboavam. Sve one koje izgledaju kao da su iz batenske enciklopedije izale nemaju nikakav okus a
one koje su sve smeurane su daleko najbolje.
Sve vie ljudi propituje prodavae voda i povrda na pijaci odakle su jer niko ne eli da se truje
otrovima to ih Mittal isputa u zrak a koji padaju po namirnicama koje kupujemo. Slina stvar je i sa
mlijenim proizvodima i jajima koje tete prodaju unutar trnice. Ja kupujem namirnice (po Haninom
nareenju), samo ako znam da krave ili ovce nisu pasle travu u krugu od 50 kilometara od Zenice. Da
ste i vi bili na onom Eko-forumu i vi bi slino razmiljali. Koliina fine (sitna je pa se zato zove fina)
praine koja pada na na grad i okolinu je premaena za vie od 500 procenata. Ta fina praina
unesena u na organizam moe da proizvede takav pivajz da je meni iznenaenje i ako vidim nekog
zdravog ko se hrani hranom koja je nastala u Zenici.
Nemojte se iznenaditi ako me vidite da nosim crvave jabuke i najruniji paradajz koji ste ikad vidjeli
uzgajan u eridima (malo selo iza Bistriaka za one koji ne znaju blii zaviaj), jer ja pokuavam da u
svoj organizam unesem neto bez hormona rasta i bez Mittalovih dodataka na hranu.

23 Oktobar 2009

Grafiti
Dobro se sjedam knjige Dragoslava Andrida u izdanju izdavake kude Prosvjeta iz Beograda koja se
zvala Grafiti internacional i moga oduevljenja njome. Tu je bio svojevrstan skup svih grafita koje je
spomenuti urednik pokupio sa
beogradskih zgrada ali i iz nekih
drugih zemalja. Bilo je tu aljivih
komentara ali i dubokoumnih,
ponekad filozofski orijentiranih
zapisa sa zidova.
etajudi Zenicom ovih dana
doivljavam jedno grozno
razoaranje tom formom pisane
rijei. Ne, nije u pitanju sadraj
tih poruka nego odabir mjesta
gdje se pojavljuju krabotine
uglavnom pisane auto - lakom u
spreju. Na grad je zahvaden
jednom epidemijom unitavanja
novih fasada od strane N.N. kvazi umjetnika koji vrebaju ravni zid vedih dimenzija da bi ga uglavnom
pod okriljem nodi unakazili. Na zidovima se moe proitati svata - od izljeva ljubavi do politikih
poruka. Najedi motivi na koje nailazim su adresirani na na vajni Nogometni savez, tipa SAVEZ
NAPOLJE, i skradenice koje su mladi pokupili iz Engleskog jezika, neto kao A.C.A.B. to bi znailo All

Caps Are Bastards (u slobodnom prevodu svi policajci su kreteni tako da mislim da je to slian profil
mladih koji divljaju i po stadionima. Razmiljam kako bih ja reagirao kada bih bio u situaciji u kojoj se
naao ovjek iju sam unakaenu fasadu snimio neki dan. Nema ni deset dana da je osvanula snjeno
bijela fasada u koju je vlasnik vjerojatno stukao nekoliko stotina maraka, i onda se nae neki mladi
buntovnik i preko nekog ablona nacrta Dodikovu facu ispod koje pie Wanted. Mislim da bih na
njegovom mjestu umjetniku slomio ruke na par mjesta. Kada ved hode da izraze svoj bunt
predlaem mladim ljudima da odu arati zgrade optine ili MUP, ako imaju muda.
Svaki zaljubljeni tinejder ovog grada je izgleda odluio da svoju ljubav napie na nekom vidnom
mjestu trivijalnom porukama poput Lejla, volim te ili slino. Takvih sam vidio bar desetak. ta de biti
kad ga ta Lejla odjebe? Ostat de samo iaran zid kao spomenik ljudskoj gluposti.
Nisam protiv svih grafita. Ima ih koji su ukrasili mnoge fasade zgrada, nosede stubove mostova ili
betonirane ograde nekih objekata. Postoji grupa mladih koja uz dozvole stanara oslikava te prostore,
uglavnom motivima vezanim uz elik ili Zenicu. Njihov rad podravam jer svoju kreativnost izraavaju
javno a ne hinjski kao ovi kvazi buntovnici koji samo prave ruglo od naeg grada.

28 Oktobar 2009

Festival Mess u Zenici

Neke oktobar asocira na kiu, neke na definitivni kraj ljeta a mene na prvu asocira na jedan kulturni
dogaaj koji mi redovito napuni baterije na due vrijeme - asocira me na Mess, festival koji se svake
godine odrava u Sarajevu ali se nekoliko predstava uvijek odigra u naem pozoritu. Nije to zbog
toga to nas Sarajlije vole pa nam dadnu poneku predstavu da vidimo nego zato to imamo izuzetno
funkcionalnu scenu i najdublju binu tako da se sve zahtjevnije predstave igraju kod nas. Ove godine
smo bili poadeni sa tri izuzetne predstave koje de zasigurno biti u trci za Gran prix festivala. Prva je
bila Pakao na zemlji jedne, meni nepoznate, glumake ekipe koja me oduevila energijom i
fantastinim plesom koji su bez mnogo teksta svima nama pokazali svu tekodu odrastanja u
modernoj Njemakoj, posebno odrastanja doseljenika iz drugih drava i kultura.
Druga predstava je bila Led Narodnog pozorita iz Budimpete koji su su nam prikazali fantastinu
priu po romanu Vladimira Sorokina. Maarske predstave su kao po pravilu najbolje predstave na
MESS-u i redovito osvajaju nagrade. Svaka njihova predstava iznova pomjera granice u teatarskom
smislu ali u pogledu na alternativni teatar. Ovog puta su organizatori predstavu igrali u BNP Zenica ali
Zeniani nisu mogli kupiti karte jer je bilo samo 120 karata koje su se prodale u Sarajevu. Morao sam
se dobrano potruditi da naem neko alternativno rjeenje da bih odgledao predstavu. Uspio sam,
naravno, u svom naumu i osoblje iz propagande me smjestilo na neku improviziranu stolicu koja se
nalazila samo pola metra od bine na kojoj su glumci vie nego poteno glumili svoju predstavu. Da su
Maari spaljeni znao sam jo sa prolih festivala ali da de itav ansambl biti gol vie od dva sata i da
de se nesimulirano seksati (da izvinete) pola metra od mene, e to vala nisam ni u snu mogao
pretpostaviti. Liberalnih sam shvatanja i nudista vie od dvadeset godina ali to je ak i za mene bilo
too much. Predstava je bila odlina, knjievni predloak fantastian ali ne znam koliko je bilo
opravdanosti za toliko skidanje. Glumci su bili pravi profesionalci i na relativno hladnoj sceni naeg
pozorita su vie nego poteno odradili predstavu koja je trajala tri i pol sata.

Treda, po mom skromnom miljenju, najbolja predstava je bila Veeras improviziramo rijekog HNK
Ivan pl. Zajc u reiji Paola Magellija, po izvrsnom podloku Luigija Pirandella. Talijanski dio rijekog
HNK je maestralno odigrao zahtjevno postavljeno predstavu i pokazao da u modernom teatru mora
znati pjevati i plesati kao profesionalac a ne samo glumiti. ekao sam da se podijele nagrade da bih
dobio potvrdu onoga to sam pomislio nakon odgledanih predstava a to je da je Magelli najbolji
reiser. ovjek je igrom svjetla, muzike i jeftinom ali efektnom scenografijom fantastino doarao
gledaocima svu dramu unutar jedne talijanske obitelji.
Da ova pozorina sezona dobro pone pored MESSA pobrinuo se i ansambl BNP koji je postavio
odlinu predstavu Sex, lai i divlje guske pod vodstvom nae zenike redateljke Lajle Kaikija po
djelu Woody Alena. Tu predstavu jo nisam stigao pogledati ali mi svi kau da je odlino reirana i
odglumljena od strane mlaih lanova ansambla nae pozorine kude. Nju du obavezno pogledati a i
svima vama koji itate moj blog toplo preporuujem da ponekad odete u pozorite i nahranite svoja
ula nepatvorenom umjetnodu.

05 Novembar 2009

Mi na Balkanu ili Balkan u nama?

Evo upravo na TV-u poinje utakmica izmeu zagrebakog Dinama i slavnog Ajaxa iz Amsterdama.
Bilo je za oekivati da de stadion biti ispunjen do posljednjeg mjesta ali ne, najvedi hrvatski stadion
zjapi prazan, nema niti jednog gledatelja. Grozna financijska situacija, loe igre Dinama ili ne daj Boe
neatraktivan suparnik? Nijedno, Dinamo je kanjen sa tri utakmice igranja pred praznim tribinama i
sa uslovom da de u sluaju ponavljanja stvari zbog koji je kanjen biti izbaen iz Uefine lige. Naime,
zagrebaki je klub kanjen zbog divljanja njegovih navijaa na svim mogudim gostovanjima.
Nevjerojatno mi zvui podatak da su hrvatski huligani, zajedno sa poljskim i ruskim, davno pretekli
one po kojima se huliganstvo tako i zove - Engleze. Nema samo Dinamo probleme sa navijaima.
Njihovi najvedi suparnici u susjednoj nam dravi Hajduk iz Splita takoe ima problema, injenica
druge vrste. Njihovi navijai su proli vikend bojkotirali derbi protiv Dinama i prvi put u ezdeset
godina, od kad postoji navijaka grupa Torcida nisu doli da bodre svoj klub.
Kod nas je slina situacija to i nije iznenaujude jer mi sve rune stvari kopiramo sa zapada. Dodue
nisam ba siguran koliko je ovo runo ili loe ali ponos naeg grada elik zadnje dvije domade
utakmice igra bez prisustva svojih najvjernijih navijaa, Robijaa. Razumljivo mi je da su navijai
ogoreni jer njihovi ljubimci ne pruaju nita da bi opravdali njihovu ljubav a svima je poznato da se
ljubav mora i zasluiti. Da ne priamo o groznom stanju na relaciji uprava kluba - navijai. Ved godinu
dana tu nita ne tima ali kod nas je uvaeno pravilo da de prije u Visokom pronadi Kleopatrinu tetku
nego to de neko svojevoljno dati otkaz na neku funkciju koja mu donosi lovu, tako da su svi u upravi
ostali u svojim foteljama. Igrai se nemilice prodaju a na njihova mjesta se postavljaju mladi momci iz
juniorskog pogona ili dovode neke igrae koje su platili dvije tone dumura stoga ne udi da su
navijai ogoreni na vlast u klubu.
itam nedavno da je Bivi golman elika, Burid, u zadnje dvije utakmice bio proglaen najboljim
igraem svog kluba u poljskoj ligi a svi koji prate izvjetaje iz Norveke znaju da je na Fenan
Salinovid jedan od najboljih igraa u Sandjefordu. Tu dolazi do izraaja onaj na Balkanski

mentalitet. U naoj ligi igrai imaju vedi radijus kretanja kada oblae orc nego na utakmici a kada
odu vani onda lete po terenu koda ih sto vragova ganja. Nije stvar samo kod ovih gorespomenutih
igraa nego je to sluaj i sa mnogima koje sam gledao u naoj ligi koji doive fascinantnu
transformaciju svojim odlaskom u inostranstvo.
Znam da de mnogi redi da je to do love koju igrai primaju ovdje i vani ali ako je tako onda nek se i
zapitaju zato ih niko vie i ne gleda. Svaka ljubav prestane kada se shvati da je rije o interesu a ne
nekom ljudskijem osjedanju.

08 Novembar 2009

Zenica napokon ima kino

Nemalo sam bio iznenaen pozivom jednog zaposlenog u preduzedu Tropik Zenica koji me neki dan
pozvao da prisustvujem testnoj projekciji filma u naem novonapravljenom multipleksu Ekran.
Nisam bio iznenaen pozivom nego injenicom da se taj Skadar na Bojani ipak zavrio. H. i ja smo
tu subotnju veer odluili provesti sa prijateljima u ambijentu ustanove koju smo toliko eljno
iekivali. Da grad od 130 hiljada stanovnika nema kino je bila sramota koju su elni ljudi Tropika na
radost svih Zeniana napokon ispravili.
Zgrada je u potpunosti
renovirana i sam prilaz od trga
sada izgleda mnogo ljepe pa
se obnovljenim stepenicama
kao po crvenom tepihu penjete
do samog ulaza u kino. Na
sredini ulaznog foajea dominira
prostor koji je predvien za
igraonicu drutvenih igara
(bilijar, stolni nogomet i sline
stvari) a ispod njega je prostor
koji je namijenjen kao igraonica
za djecu. Sa desne i lijeve
strane su ankovi koji de vriti
okrepu vjeito ednih graana Zenice koji vole da imaju pogled na centralni zeniki trg. Na spratu je
ogroman prostor koji je predvien za kafe slastiarnicu i za restoran sa toplom linijom (ta god to
trebalo biti) i ono to smo svi toliko eljno iekivali - tri kino dvorane. Iste su napravljene u
amfiteatarskom stilu i imaju kapacitete od 80, 120 i 170 mjesta (tako nekako, nemojte mi ove brojke
uzimati kao 100% tane). Koliko sam uspio primijetiti dvorane se osim po broju stolica razlikuju i po
boji zidova to sve opet moete pogledati u galeriji slika na Zenica-blogu.
Kao probni film smo gledali Prisilu na brak (The proposal) sa Sandrom Bullock i na alost se nije
radilo o DVD projekciji tako da nismo testirali i taj ugoaj. No svejedno, bilo je lijepo ponovo u svom
gradu gledati veliki ekran i to sjededi na mekanim foteljama i moram naglasiti u toplom kinu (za sve
one koje se sjedaju nekadanjih projekcija iz onog starog).

Lino sam zadovoljan sveukupnim izgledom, vidi se da se uloilo dosta novca i truda u sve to je
napravljeno. Jedinih par zamjerki koje imam odnose se na mali razmak izmeu redova bilo bi
mnogo ugodnije i komotnije da tu postoji bar jo nekih 10 cm. A druga zamjerka se odnosi na veliinu
ekrana (ili se tu moda radi o tome da je ekran preblizu). Hodu redi da je meni je bilo malo teko
pratiti toliki ekran i sasvim sam siguran da du prilikom sljededih posjeta bjeati u zadnje redove. U
svakom sluaju sve to sam vidio prilikom ove posjete zasluuje jednu visoku ocjenu.
Glavno i pravo otvaranje je 12. novembra kada de premijerno biti prikazan film 2012 (dan prije
nego u SAD-u). Nauo sam da de cijene karata imati tri verzije 3, 4 i 5 KM za razliite termine.
Nadam se da de i pored loe platene modi Zeniani redovno posjedivati ovaj objekat. Ja znam da
hodu i to ne samo zbog filmova nego i zbog ostalih razliitih i zanimljivih sadraja koji se nalaze u
njegovom sastavu. Tropik je ved odavno stvorio reputaciju koja svima garantuje dobru zabavu.

12 Novembar 2009

Zato ljudi slabo izlaze?

Jue sam proitao fantastian tekst naeg sugraanina Adnana Donlida (Grad bez (dovoljno)
gledalaca) koji me bacio u razmiljanje. Naime, i sam ved odavno razmiljam slino i svjestan sam da
ovaj grad sve vie poprima oblike neke na prvi pogled neobjanjive umalosti. Vrtimo se u krugu
izmeu kukanja kako se nita ne deava u gradu do toga da i ono to se deava proe nezapaeno i
vrlo slabo posjedeno osim kad ne govorimo o utakmicama reprezentacije.
Razmiljam tako od jue zato je to tako, preispitujem sebe i injenicu da se sve tee i sam pokredem
da pogledam bilo kakvo deavanje u gradu. Znam da nije neko objanjenje ali meni je jako glupo kada
na svim eventima gledam aicu istih ljudi to me trajno deprimiralo i odvojilo od posjeta nekim
manifestacijama. Stvarno, ved ne znam koje kolo po redu planiram i nikako da odem na rukometnu
utakmicu u Arenu, o koarci ved odavno ne razmiljam, fudbal takoe ne pratim. Jedino sam redovan
na pozorinim predstavama i kako stvari stoje bidu redovan u kinu. Pogledao sam i izlobu Safeta
Zeca koja je u sklopu MESS-a odrana u pozoritu. Koncerte posjedujem u skladu sa vlastitim
interesovanjima, nije me bilo meu publikom koja je gledala Halida ali sam gledao olu.
Sam Ado je naglasio jedan veliki problem naeg grada injenica je da su se skoro svi (mogude i svi)
koncerti u Areni poklopili sa odigravanjem utakmice na stadionu, i uopte nije udno da se preklapaju
termini odravanja bilo kakvih manifestacija. To samo za sebe govori koliko uopte razmiljaju ljudi
koji organizuju bilo ta. Moje lino miljenje jeste da bi vrlo vjerovatno mnogo vie razmiljali kad bi
njihova zarada plata profit zavisila od broja posjetilaca. Kada bi na primjer opstanak i finansiranje
Nogometnog kluba elik zavisilo od toga koliko doe gledalaca na stadion garantovano niko od
odgovornih ne bi spavao jer bi stalno razmiljao o tome kako da dovede gledaoce na stadion. Ili na
primjer kada bi plata zaposlenih ljudi menadera u Gradskoj Areni zavisila od toga koliko ljudi
mjeseno posjeti istu tada bi ti ljudi vrlo dobro pazili kad de zakazati bilo kakav koncert. Konsultovali
bi i gradske vlasti, i horoskope i onu vidovitu Aziru skupa sa kaikama.

Opte poznata je injenica da je sport na itavom prostoru bive drave na jako niskim granama tako
da nije izuzetak ni to to je u Zenici stanje isto. Ja se ne mogu natjerati da odem u prelijepu Arenu i da
gledam koarku kad sam puno bolju igru nekada,mogao vidjeti na Kamberovid polju.
Ne mogu se natjerati da gledam kojekakva prenemaganja na terenu kad sam u istom ovom gradu
gledao ljude koji su igrali iz iste ljubavi, strasti, elje, te tako dolazili do velikih karijera. Nisu kao
danas sa petnaest matali o vilama na moru, vredama para i ostalom, matali su da naue da igraju,
pa su i mimo standardnih treninga trenirali za sebe. Ovdje djeca sa sedam godina ponu trenirati i tad
se ponu ponaati kao zvijezde. Imamo jako mnogo Salierija ali nikako da nam se u sportskom svijetu
pojavi Mozart.Rezultat su nam prazne dvorane koje izgledaju prelijepo.
Zato ja ne idem na sportske dogaaje mada sam odluio u petak otidi u Arenu da odgledam rukomet
(nadam se da nedu biti sam i da de dodi jo ljudi). I zato sam redovan u pozoritu tamo se sve vie
vidi neka nova, pozitivna energija koja i pored novane oskudice i loeg stanja koje vlada isplivava na
povrinu. Tamo se konano okupila ekipa glumaca koja ako nita drugo voli to to radi i rade to sa
stradu. A time nadoknauju sve ostalo i nedostatak novca, i loe uslove, i injenicu da u ovom
gradu jako malo ljudi ima naviku da ide u pozorite, i lo marketing koji ih prati, sve. Jer nije lako
spremati jednu predstavu nekoliko mjeseci i onda je igrati pred vrlo esto polupraznom dvoranom. A
oni je i tad igraju sa istim arom kao i kad je premijera. Za puno manje plate i mnogo manje slave
nego kojekakvi fudbaleridi iz NK elik. Nadam se da je ovakvo stanje u mom gradu samo prolazno i
da de se nekad stvari odvijati u drugaijem pravcu.
A za one koji imaju volje i elje za drutvena dogaanja da kaem da je 28. novembra u Zenici Ibrica
Jusid. Koliko sam uo gostuje u restoranu Trubadur tako da se tamo moete raspitati za pojedinosti.
23. Decembra je u Areni Oliver Dragojevid pa se i to moe pogledati.
I da vidimo se u petak (13. novembra) u Areni na rukometu!

16 Novembar 2009

Bogatiji izbor ali manje love

Neki dan sam iao u kupovinu kao i svaki prienjeni mukarac i dobio sam upute ta da kupim. Redi
dete - lak zadatak! To nije ni najmanje lagano kada uete u nae supermarkete i budete dovedeni u
milion nedoumica. Konkretno sam zapeo na kupovini praka za pranje. Prije mnogo, mnogo godina
bila su samo dva do tri praka i nisi morao razmiljati. Bio je famozni Plavi radion a poslije je bio
Faks koji je u miraz istoriji ljudi na ovim prostorima ostavio ustaljeni naziv za praak za pranje
odjede. I dan danas ut dete ene kada kau muevima da im kupe faksa jer nemaju deterdenta za
pranje iako sigurno nisu mislile na taj artikl Saponije Osijek nego na bilo koji praak za pranje.
Godinama su se uvale krpe koje su nastajale kada bi se pocijepala vredica sa prakom i smio bih se
zakleti da sigurno u nekim kudama jo postoji takvih krpa.
Ne treba ni redi koliko vremena troite u prodavnicama birajudi trivijalne stvari poput paste za zube ili
nekog slinog artikla zbunjeni ogromnom koliinom reklama kojima nas bombarduju nae televizije.
Jedan skida kamenac, jedan daje automatski sjaj, jedan spreava karijes, ma samo to ne rade i
proteze. U moje doba je bilo tri vrste i mogao si za par sekundi rijeiti dilemu.

Odjel sa okoladama je posebna pria. Nekada si imao Bracu i seku, Toblerone i Eurokrem ploe
koje je proizvodilo Takovo Gornji Milanovac a sada ti treba fakultet ili bar skradeni kurs od tri dana
da se odlui izmeu stotina ponuenih vrsta okolade. Sluam neki dan jednog mladog roditelja koji
mi se ali kako njegova mala kderkica nede vie da jede okoladu. Dosadilo djetetu a vala jasno mi je i
zato. U moje doba je bio neki omanji praznik kada dobije okoladu. Morao si za to dobiti bar
desetak vezanih petica u koli ili ti je dola neka tetka iz susjedne drave koja je htjela da malo
obraduje djecu. Danas je okolada postala sredstvo za umirenje djece koja plau i nema vie onog
ushidenja kada vas neko obraduje darovanom slasticom.
Sa pivama i vinom je slina stvar. Danas svaka prigradska zadruga ima takav izbor alkohola koji Simo
(pokoj mu dui) Mrak ni u najluim alkoholnim privienjima nije mogao zamisliti. Nekoliko vrsta
Tuborga, belgijske, njemake i ta ti ja znam koje sve ne pive se sada mogu nadi u naim radnjama.
Prije j e bilo Jelen, Nektar, Sarajevsko i Nikidko. Imali smo mi jednog komiju koji je popio u ivotu
sigurno bar jednu mjesenu proizvodnju Nikidke pive. Dok je jo bio u nekom polutrijeznom stanju
govorio je da de idi kudi kada mu se prvi put u pijanstvu ukae Njego. Uglavnom mu se ukazivala ena
i ona ga je vodila kudi. Kada je umro mislim da je nad Nikidkom pivovarom bila sputena zastava na
pola koplja. Kako stvari stoje i kolika je zastupljenost danskih piva u ovom vremenu bi zasigurno
ekao da mu se ukae Hamlet.
Mogao bih nabrajati razlike danima ali to nema neku svrhu. injenica je da danas imamo mnogo vedi
izbor svih mogudih artikala ali kupovina vie nije gut kao nekada jer vedina ljudi nema love za
uivanje u njoj.

20 Novembar 2009

Dani poslije utakmice BiH Portugal

18.novembar 2009. de mnogi Zeniani sigurno upamtiti. Igrala se kvalifikaciona utakmica baraa za
odlazak na svjetsko prvenstvo u fudbalu u Junoj Africi. Igrali smo protiv selekcije Portugala. I prije je
bilo utakmica koje su bile znaajne ali ova ih je nadmaila u oekivanju pozitivnog ishoda i u jo
mnogo emu. Tapkaroi su zaradili ogromnu lovu prodajudi karte na crno ak i po 150 Eura. Cijeli grad
je bio preplavljen ljudima u bojama nacionalne reprezentacije i vidio sam bar stotinjak ljudi obuene
u dresove nacionalnih heroja Deke i Misimovida uglavnom. Bilo je Bosanaca i Hercegovaca iz svih
krajeva svijeta i mislim da je na stadion bio kapaciteta stadiona u Portugalu da bi bio ispunjen do
posljednjeg mjesta. Od samog jutra, te srijede, ljudi su partali gradom veseli i ili i spremni da troe
lovu na raznorazne navijake rekvizite i alkohol. U svom ne ba tako kratkom ivotu ja nisam vidio
vie nasmijanih ljudi i toliko pozitivne atmosfere u naem gradu. Svi objekti koji se nalaze u blizini
stadiona su radili i po 300 posto vie od onoga to su radili u danima kada im je promet bio na
vrhuncu. ak je i maleni fast food restoran koji se nalazi izmeu Gimnazije i Metalurg city centra bio
desetak sati pun i siguran sam da vlasnik tog objekta u itavoj godini nije imao toliko muterija i
dnevnog prometa kao te famozne srijede. Kapije stadiona su se otvorile etiri sata prije utakmice i
rijeke ljudi su ga napunile u nepunih sat vremena. Poelo se sa gromoglasnim navijanjem odmah
negdje oko est sati i mislim da su se mnoga grla dobrano istroila do samog poetka utakmice.

Po ko zna koji put sam se razoarao u jedan povedi dio nae publike koja je zvidala u toku izvoenja
portugalske himne. Vjerujem da se samo na podruju balkanskih zemalja jo uvijek zvidi u toku
izvoenja nacionalne himne gostujude ekipe. Krajnji oblik primitivizma i totalno neprimjereno
iskazivanje nagomilanih frustracija. Kad tome dodamo jo i nekoliko neodgovornih pojedinaca koji su
opet nekim predmetima gaali linijskog suca treba biti poveliki optimista pa oekivati da de FIFA
dopustiti da se utakmice ponovno igraju u naem gradu. Naa repka godinama igra na Bilinom polju,
imamo travnjak koji je meu najgorim u Evropi a nai dini elnici saveza nikako da odvoje poneki
Euro kako bi se obnovila izuzetno dotrajala trava. Ofarbali smo tri od etiri reflektora i napravili ruglo
kojemu se smije itav grad. Sva sreda pa ima i onih divnih ljudi i navijaa koji su nae momke ispratili
aplauzom nakon jo jednog neuspjeha i dali im do znanja da jo uvijek na ovim prostorima ima ljudi
koji znaju cijeniti uloeni trud i srce.
Dan poslije sruenih snova o odlasku na mundijal na se grad povukao u sebe i izgledao je totalno
depresivno. Nikom vie nije bilo do osmijeha i svi su bili maksimalno potiteni. Izjave selektora i
pojedinih igraa su se secirale do iznemoglosti ali vie niko nije bio siguran u kvalitetu nae izabrane
vrste. Dojueranji heroji su sada prosjeni igrai kojima su pod povedalom trae mane a zanemaruju
sve vrline koje su do prije dva dana bile maksimalno apostrofirane. Klasina pria za ove prostore.
Rezultat mea je uveliko doprinio da se i Zeniani povuku u kude i da sav onaj pozitivni naboj
netragom nestane. Niko i ne pomilja na to da je to sve sport i da de nas ovi mladi iznova obradovati i
da demo se zasigurno ponovo radovati njihovim sportskim uspjesima. Portugal je u srijedu bio bolji i
sad se nadam da je matorom i izlapjelom Sepp Blatteru srce na mjestu kada zna da de onaj nalickani
pederid Ronaldo igrati na Svjetskom prvenstvu i FIFI donijeti ogromnu lovu od sponzora. Mi imamo
jako mladu ekipu i vjerujem da de jednoga dana njima biti u interesu da na nekoj znaajnijoj
nogometnoj smotri zaigra Deko, Pjanid ili Misimovid.

23 Novembar 2009

Profil novokomponovanih tajkuna

Mnogo toga me smeta u ovoj naoj maloj, na komadide rasparanoj zemlji. Moda ponajvie likovi
koje mediji nazivaju tajkunima a arija ih zove gazdama. Obzirom da smo nekako sudbinski vezani za
zemlje koje su zajedno s nama tvorile nekadanju dravu osueni smo da pratedi njihove medije
upoznamo i njihove tajkune. Ni kod njih situacija nije bajna. Split, meni jedan od najdraih gradova na
ovim prostorima je za gradonaelnika dobio eljka Keruma koji izgleda kao malo bolji retard. Svu
imovinu je stekao u ovoj novoj Hrvatskoj na misteriozan nain. Ja sa ekonomijom ne stojim ba
najbolje ali mislim da ne postoji nain da se zaradi tolika lova ako poteno radi. Normalno, za njega
se veu mnoge afere oko utaje poreza, uvoenje superskupih automobila na povlasticu i jo milion
slinih stvari. OK, postoje takvi ljudi ali mi nije jasno da on bude legalno izabran kao prvi ovjek
jednog od najljepih gradova na Balkanu. Kakva svijest treba biti u glavama tih ljudi koji se odlue
izabrati takvog ovjeka da ih predstavlja i da im on rjeava vitalne probleme? U Hrvatskoj imate jo
takvih primjera. Ivica Todorid, najbogatiji ovjek susjedne nam zemlje a moda i na Balkanu, je prije
rata imao jednu malu cvjedaru a sada je bogatiji od itave zemlje. Luka Rajid je prije rata bio voza
kamiona da bi odmah nakon rata kupio mlijenu industriju Dukat. Neka mi neko objasni kako se
moe zaraditi toliki kapital?

Novokomponirane gazde u naem gradu su takoe pria za sebe. Jedan je prije rata radio za tezgom
na pijaci, drugi se nije pomakao iz svog malog sela iznad Nemile, da ne nabrajam dalje. Danas su oni
vlasnici skoro polovine objekata u naem gradu i mogu apsolutno sve. Prepoznat dete ih po izuzetno
nadmenom dranju sa cijelom svitom onih rektalnih uvlakaa koji ih pozorno sluaju i povlauju svim
njihovim debilizmima. Danas sam vidio jednog od njih kako stoji kao slovo F dirilicom (znate, to je
ono kada stavite ruke na kukove) i nadgleda radove na svojoj radnji za koje mi nikako nije jasno da je
mogao dobiti urbanistiku dozvolu. U svim normalnim zemljama se ne moe graditi u strogoj gradskoj
jezgri a on die svoj postojedi objekat u tolike visine da sam na trenutak pomislio da je prekopirao
nacrt od lamele. Taj de objekat, mislim, biti sigurno dvostruko vii od ostalih objekata u naoj
glavnoj ulici. Nedavno je jedan moj prijatelj potroio nekoliko hiljada maraka traedi suglasnost da
svoj krov podigne za samo dva metra ali je bio odbijen jer su mu optini objasnili da se u toj istoj ulici
ne moe graditi kako je kome deif i da postoji urbanistiki plan, jednak za sve.
Ove nove gazde su rado vieni gosti svih okupljanja u gradu. Otkrili su ari pozorita i kina u poznim
srednjim godinama i nije rijetkost da ih i tamo sretnete mada od kole imaju samo veliki odmor i
svojim prisustvom odudaraju od tih hramova kulture. Dodue ja se raspisao o ovom fenomenu a
znam da je u Zenici dvije godine zaredom za menadera godine izabran devabdija. Moda je to
nekima pokazatelj kakvo je stanje u privredi naeg grada.

26 Novembar 2009

Poslovni prostori u Zenici

U gradu je u posljednjih nekoliko godina otvoreno nekoliko znaajnih objekata od Shopping centra
na Kamberovidu, preko Metalurg City centra i onog centra kod pijace do Multipleks kina.
Neoekivano je Zenica preplavljena
poslovnim prostorima koji su
moderni, super ureeni i sijaju.
U samom centru grada je prije rata
napravljen tzv. Zanatski centar. U to
doba je bio super moderan i nije bilo
boljeg. Danas je to neto to zjapi
prilino prazno. Prolazio sam danas i
uslikao kako sve skupa izgleda. Od
pobrojanih 16 poslovnih prostora koji
se nalaze u njemu zauzeto je i radi 6.
Ostalih 10 se izdaje. Kome i kad de se
izdati ne znam. Znam samo da takav
sluaj nije samo ovdje, od Kamenog mosta do pijace sam izbrojao jo 6 praznih. Vue me neto da
izbrojim i one u Metalurg City centru i one na Kamberovidu mada me malo strah da du se razoarati
kad doem i do te cifre.
Da se vratim na Zanatski. Po mom miljenju za ovako slabu posjedenost ovih objekata nije kriva
samo loa situacija i recesija. Objekti unutar njega su jako neuslovni i loe uraeni, mene lino sve

skupa najvie podsjeda na neku konjunicu. Zatvoreni tunel koji je od samog poetka djelovao prljavo
i u kojem je vazduh uvijek nekako ustajao a zbog naeg mentaliteta pomijean sa mirisom mokrade.
Znam mnoge koji su uvijek izbjegavali prolaziti ovuda (naroito kad je mrak) jer im je djelovalo
zavueno i opasno. Prilino neugledno za sami i najstroi centar grada.
Nije mnogo bolja situacija ni malo nie, u ulici koja se nalazi izmeu novog muzeja i poslovnih
prostora preko puta njega.
Nakon perioda u kojem su tu
bile poredane kafane i u kojem
je taj dio bio najposjedeniji u
gradu sve je zamrlo. To se desilo
nakon stupanja na snagu zakona
po kojem tu moraju biti zanati
na osnovu kojih su prostori i
dobijani. Da ulica totalno ne
umre zadueni su Rahmet
(simbolino), nekoliko frizerskih
salona (mislim 4), naplatna
sluba Grijanja i ini mi se
najder. Preko puta je prazna i
totalno iarana grafitima kuda u
kojoj je bila picerija Stari
krovovi, Turkish Zirat banka, Ultra, kopirnica i sada neka nova picerija. Ima nekoliko praznih prostora
ali i pored ovih popunjenih ulica ivne jedino kad se plada grijanje i rate za kredit u banci oko prvog
u mjesecu.
Ne mogu da ne spomenem i Zanatski centar na Jaliji nekoliko kudica sa dosta poslovnih prostora u
kojima svako malo neko neto otvori pa nakon nekoliko mjeseci zatvori. Uglavnom takoe zjapi
prazno i djeluje sumorno.
Pored svega nabrojanog ima jo mnogo prostora u gradu onako sporadino rasporeenih ispod
zgrada. Izdaju se, neki mjesecima, neki godinama, prodaju se... a najrjee od svega su popunjeni i
najrjee svojim postojanjem opravdavaju ono zbog ega ih zovu poslovnim prostorima.
Da li ljudima koji mogu neto uiniti u ovom gradu ove praznine smetaju ili ih moda i ne primjeduju?

07 Decembar 2009

Staro a ipak novo

Prije nekoliko dana sam doznao da se otvorila nova pizzeria. udna mi uda, pizzerije niu kao gljive
poslije kie. Ali ne, ovo je iznova restauriran objekat u koji su dolazile generacije koje su upamtile
bolja vremena, kompletno je obnovljena stara pizzeria u Masarykovoj ulici preko puta pote. Kafana
koju je opjevala grupa Nemogude vrude i o kojoj sam ja pisao prije skoro godinu dana u jednom od
svojih postova. Danas sam prolazio ispred tog za mene izuzetno dragog mjesta ali povrni pogled na

izuzetno lijepo sreen objekat mi nije dao da uem unutra jer sasvim sam siguran da to nije to. Ona
rupaa u koju smo mi izlazili je imala svoj mek a ovo djeluje kao jedan od slatko uminkanih objekata
koji se ni po emu ne razlikuje od njemu slinih malih kafida. Sjedanja koja ja imam se ne mogu
kozmetiki restaurirati mada moram redi da ovaj objekat sada izgleda lijepo i vjerujem da de se neki
novi klinci u njemu nadi ono to sam ja nekada davno tamo naao.
U subotu je u naoj velebnoj areni organizovan koncert ostataka Bijelog dugmeta. Bebek, Tifa i Alen
Islamovid su se sjetili da udrue snage i nostalgijom napucane graane irom ex Jugoslavije obraduju
turnejom na kojoj su ljude htjeli podsjetiti na fenomen nekadanje najvede rock atrakcije. Sam plakat
na kojem pie velikim slovima Bijelo dugme a tek kada se bolje zagleda vidi malim slovima prefiks
kad bih bio mi je dao do znanja da se radi o jednoj velikoj obmani u kojoj se naivnima hladno
prodaju muda pod bubrege. Po meni je najvedi band na svijetu The Rolling Stones ali kada bi
doao sam Mick Jagger u Arenu sa najboljim muziarima svijeta a da meu njima nisu ostali Stonesi ja
to ne bih iao gledati. Po meni je Bijelo dugme grupa u kojoj su bili Goran Bregovid, Zoran Redid,
Vlado Pravdid, pokojni Ipe Ivandid i neki od vokala koji su se rotirali. Svi ovi vokali su zenit karijere
dosegli u vrijeme Dugmeta a kasnije su pjevali po diskotekama i prodavali svoj ugled. Nakon
povratnike serije koncerata od prije nekoliko godina oni su skontali da bi udrueni mogli prodavati
maglu narodu i dobrano zaraditi. Jo kada sam uo da su stavili cijenu ulaznice na 15 KM popizdio
sam do kraja jer iz pouzdanih izvora sam saznao da su u Tuzli pjevali za cijenu od 10 KM. uli majstori
da je i Zenica napokon dobila povedi koncertni prostor pa odluili od napadene raje da uzmu hara.
Da su mi platili 15 maraka ne bih iao na taj koncert. Ne bi mi bilo ao dati tu lovu za koncert
Dubioza kolektiva ali za ovakvu manipulaciju ne dam.
Da sve ne bi bilo crno u ovom mom postu pobrinuo se jedan na sugraanin, Adnan Teljigovid, koji je
u strogom centru grada napravio jedan izuzetno lijep caffe. U staroj ariji na mjestu gdje je prije rata
bio caffe Coco a kasnije Dreams otvorio je caffe Journal koji je neto sasvim novo u naem
gradu. ovjek nije tedio ni na emu. Prelijepe udobne stolice, izuzetan asortiman kafa (preko
trideset razliitih vrsta), novina ima vie nego neke nae trafike i internet koji je dostupan svakom
gostu, besplatan prvih dvadeset minuta. Nenametljive boje kafida i jako dobra ventilacija ine
izuzetno prijatan ambijent za uivanje u ispijanju prve jutarnje kafice. Napokon smo dobili jedno
mjesto na koje moemo izvesti goste koji nas dou posjetiti iz nekih drugih gradova a da se ne
obrukamo.

10 Decembar 2009

Jesmo li postali grad dibera?

Prolazim danas sa renomiranim profesorom muzike pokraj kafida koji se nalaze pored nae
najdugovjenije i najkvalitetnije edukativne ustanove, zenike gimnazije i ne mogu sebi dodi od
muzike koja treti iz sva tri kafida. Iznutra se uje neka digera koja zvui tako kao da je neko na
orijentalne samplove pustio neku ensku da se dernja u poroajnim mukama. Pjesme su o nesretnoj
ljubavi koliko sam uspio skontat' ali u njima nema nita eleginog ili laganog. Moram naglasiti da su
svi ti objekti puni gimnazijske djece koja upija tu muziku i lagano njiu tek zakrivljenim bokovima u
orijentalnim ritmovima.

U moje doba je bilo pet do est ljudi koje je slualo Lepu Brenu (pritom mislim na drutva u kojim sam
se ja kretao) i nisu ba bili omiljeni meu ljudima kada se kvalifikovao muziki ukus. Kada danas,
nakon dvadeset i pet godina, uporedim Brenu i ovo to danas mladi sluaju mislim da je Brena
Beethoven za ovu dananju muziku. Priao sam sa jednom djevojkom koja je iz urbane familije i kojoj
znam roditelje i pitao je od kud to da ona slua ove turbo nebuloze? Rekla mi je da si totalno izopden
iz drutva ako ne zna nabrojati bar neke od izvoaa i prepoznati ko arlaue koju pjesmu (ako se to
moe i nazvati pjesmom). Situacija u gradu je takva da jedan Dino Merlin napravi dva koncerta jedan
za drugim i napuni Arenu a da na Partibrejkersima bude dvjestotinjak ljudi, a i to nisam siguran da bi
bilo da nije bilo rokera sa motorijade. Nemamo niti jedan klupski prostor u kojem bi se moglo skupiti
nekih dvije hiljade ljudi da bi se odrao nekakav rock hepening. Dodue i ne znam koji de nam k...c
kada nemamo kritine mase za to. U Klubu 072 su se do sada najvie potrudili i dovodili su dobre
muziare, npr. Elemental, Pips chips i videoclips i Ramba ali koja vajda kada u taj klub moe stati
osamdesetak ljudi sa sve konobarima. Ljetna pozornica kod Bate je jedno slatko malo mjesto koje
ljeti bude oaza kulturnih deavanja ali mislim da je i sam Bato digao ruke od organiziranja nekih
evenata kada zna da mu nede dodi dovoljno ljudi da pokrije svoje trokove. U Jazz klubu o kojem
sam ved pisao nekoliko puta su pokuavali sa izuzetno urbanim tematskim veerima na kojima je DJ
Alid putao light jazz ali i to se ugasilo jer mladima to i nije neto posebno interesantno. Elvis Dolid,
jedan od rijetkih mladih momaka koji se trudi da pokrene umalu alternativnu scenu, je takoe
pokuavao na mnogo naina da ovaj grad probudi iz letargije u koju je uvuen ispiranjem mozga od
strane inih zvjezdica iz srbijanske Grand produkcije. Izuzev nekoliko koncerata koje je organizirao
mislim da i nije uspio neto znaajnije promijeniti. Kako de i promijeniti kada svi itamo kako je
Dubioza kolektiv jedan od najznaajnijih alternativnih grupa na ovim balkanskim prostorima a u
naem i njihovom gradu je totalno na margini. Neki dan sam itao na netu da su rasprodali unaprijed
itavi slovenaku turneju a na koncertima u Zenici ih gleda tek par stotina ljudi.
Arena je posebna pria. Telekom operateri sa ovih prostora su po kljuu (a kako bi drugaije?) bili
glavni sponzori na tri velika koncerta koji se tamo odravaju. BH telecom je bio sponzor Dini
Merlinu i Halidu, M-tel je bio sponzor i dijelio CD-ove i svoje startne pakete Zdravku olidu i dobro
se sjedam kada je Hana rekla: Vidjet de da de i Eronet dovesti Olivera! Shvatio sam da ivim sa
vidovitom Demilom kada sam neki dan na radiju Zenit uo da se karte za njihov roendanski
koncert ovog dalmatinskog Safeta Isovida mogu kupiti u svim poslovnicama Eroneta i da se uz njih
dobije Hej-paket gratis.
Na alost nisu nam uveli jo strane telekom operatere pa da se moemo nadati i nekom stranom,
kvalitetnijem izvoau.

20 Decembar 2009

Prelijep snjeni dan

Ja sam junsko dijete a kau da te to obiljei u afinitetima prema godinjem dobu. injenica je da
mnogo vie volim ljeto od zime ali dananji dan mi je bio kao dan koji sam ivio u nekom svijetu sa
onih kiastih zimskih razglednica. Prelijep, kristalno ist bijeli snijeg me izmamio u jutarnju ophodnju
gradom. Moje oduevljenje idilinim ambijentom izgleda nisu dijelili zaposleni u Albi jer su sve nae

ulice bile dobrano natrpane snijegom. Na radiju sam neki dan sluao iku koji je odgovoran za
idenje prometnice koji je za glavni argument izabrao nepripremljenost uposlenih nenadanim
snijegom. Mislio sam da se nalazim u zoni sumraka jer ko bi stvarno oekivao snijeg krajem
decembra? Ne znam za druge ali moje je miljenje da se prije rata na Komrad mnogo bolje nosio
sa zimskim nedadama od ove Albe koja jedino ekspeditivno zna ispostaviti povelike raune. Danas
sam u naoj glavnoj ulici vidio petoricu ljudi koji su obueni u svoja civilna odijela istili ulicu koja bi
trebala biti ponos naega grada. Priao sam im da ih slikam ali mi nisu dali i tek kada je to isto
predloio Enes Begievid, stari novinarski lisac, pristali su. To su ljudi koji za dvadeset maraka
dnevnice iste lopatama snijeg sa naih glavnih ulica i trgova. Nekada su to radili radnici Albe ili
njihova mehanizacija za koju ne znam gdje je nestala u ovih zadnjih par godina.
Prelijepo, sunano, nedjeljno jutro su iskoristili roditelji koji su svoju djecu izveli na sanjkanje na
livadu ispred kineskog zida, pored novootvorenog kina. Iako je bilo etiri stepena ispod nule stekao
sam dojam da djeca uivaju jer je i zrak izgleda ovaj snijeg proistio. Na Titovoj ulici su se pojavili i
atori koji prodaju djeje paketide ali isto sumnjam da de ti jadni ljudi neto i profitirati u ovo
odvratno kokuzno, recesijsko vrijeme. U par navrata sam proao pored atri i nisam vidio niti jednog
kupca da se zadrao pored njih. Sve je ove godine mnogo drugaije nego prethodnih godina. Po
kafidima vie nisu tako esta pitanja o tome gdje de ko slaviti novu godinu nego se jedino
komentarie grozna financijska situacija i povisoke cijene organizovanih doeka. Koliko sam ja mogao
da shvatim cijene su ostale iste ali ljudi imaju mnogo manje para nego prolih godina. Niko vie i ne
pomilja da angauje neku estradnu zvijezdu za doek pa je ogromna jagma za lokalnim
tamburaima koji i inae sviraju po zenikim kafidima. Egzotine zimske destinacije tipa Vlaida ili
Jahorine de modi posjetiti jedino sinovi tajkuna ili neki sretnici koji su dobili lovu na lotu. U ovim
pretprazninim danima se jo vie osjeti jaz koji se stvorio izmeu bogatih i one srednje klase koja je
skoro na izdisaju u naem gradu.
Smoren ovim crnim mislima brzo sam popio jutarnju kaficu i zaputio se etnju Zenicom koja mi je jako
rijetko ovako lijepo izgledala. Uivao sam jer sam mogao normalno disati a pred mojim oima se
vrtjela slika velike radosti djece koja su uivala u snjenim radostima. Danas je Zenica bila posebno
lijepa.

22 Decembar 2009

Dan rudara
Jueranji dan je bio jedan od oekivanijih dana u godini u mojoj obitelji. Moj djed (mamin otac), moji
pokojni roditelji a na kraju i ja desetak godina, smo pladu zaraivali na rudniku. Mnoge stvari sam
radio tokom mog udnog ivota ali jedna od onih na koju sam najvie ponosan je rad u Rudniku
mrkog uglja Zenica. Ok, ja nisam bio od onih koji su silazili u jamu ali sam bio jako blizak sa ljudima
koji su svoj kruh zaraivali na najtei nain. Marginalizaciju svog doprinosa u privredi rudari su poeli
da doivljavaju koncem osamdesetih godina prologa vijeka. Tadanja vlast, a posebno ova
kvazidemokratska, su znaajno devalvirali znaaj rudarstva iako svaki laik zna da bi ivot bez tog
energenta bio nezamisliv. Sredinom osamdesetih godina sam posjetio tadanju ehoslovaku i vidio

sam da tamo rudari imaju plade kao doktori jer u svakoj normalnoj zemlji se pladaju ogromni dodaci
na oteane uslove rada.
Nae, zenike jame, su meu najopasnijim u Evropi. Toliku zgaenost metanom koji je najvedi
neprijatelj rudara imaju samo dvije jame u Ukrajini. Nedavno je bila jedna nesreda u jami Stranjani u
kojoj je nestao jedan mladi ljudski ivot. Tehnologija se razvija brzinom koju je nemogude pratiti ali
zeniki rudari i dalje rade u uvjetima kakvim u su njihovi komorati koji rade u zapadnim
zemljama,radili prije pedeset godina.Mnogi stariji Zeniani se sjedaju velikih nesreda koje su zadesile
nae ugljenokope. Najvede su bile 1954. a posebno ona iz maja 1982. kada je ivot izgubilo 39 rudara.
U tadanje vrijeme se mnogo toga radilo po socijalnom pitanju tako da je svaka porodica poginulog
imala ogromnu pomod od strane drave. Danas naalost nije tako pa moramo ekati koncert Dine
Merlina da skrene panju na nastradalog rudara.
Jue su svi zaposleni na rudniku svojim kudama donijeli po 250 KM svote koju drava daje kao lijek za
smirenje grinje savjesti svakog 21.decembra. Bilo bi mnogo bolje kada bi im poeli pladati ono to
zarade i da im plade niveliraju prema kilovatu energije kao to njihov sindikat ved godinama trai. Ovi
ljudi prljavog lica ali uvijek istog obraza to zasigurno zasluuju.
Sretno vam bilo, komorati moji!

23 Decembar 2009

Nije zlato sve to sja

Zadnjih dvadesetak godina mnogo se toga promijenilo ali nisam vjerovao da de se i situacija sa zlatom
i zlatarima promijeniti. Nekada je to bio jedan od najcjenjenijih zanata i znalo se da su zlatari uvijek
bili meu onima koji imaju cash. Zanimljivo je da se taj zanat gotovo uvijek prenosio sa oca na sina
pa nije rijetkost da poznajemo nekoliko generacija zlatara. Prije rata u Zenici je bilo samo pet, est
zlatarskih radnji ali sada ih ima na svakom doku. Bili su tu: obitelj Dominik Ljona ije je sve troje
djece krenulo njegovim stopama i nastavili se baviti zlatarskim zanatom, kder Pina i sin Ljorenc kojeg
svi u Zenici znaju kao Ljolju i Robert koji je otvorio zlatarnicu u Travniku. Tik pored njihove radnje bio
je zlatar kog smo svi znali kao Dofija ali je on pred sam poetak rata odselio u Sloveniju. Slina
situacija je bila i sa zlatarom Doni preko puta sadanjeg ulaza u Zenianku. I sam Doni je negdje
poetkom devedesetih odselio za Australiju ali je nastavak zlatarskog posla nastavila jo jedna obitelj
koja se bavila generacijama tim poslom, obitelj ivljak, koja se doselila iz Banja Luke. U ariji su
oduvijek bili brada Sofidi sa svojim zlatarama. Kenan i Adnan Sofid su i jedini Zeniani koji se bave i
proizvodnjom zlatnog nakita tako da oni kako tako i prosperiraju. Proizvodnjom se bave i zlatari
Osmidi koji imaju ogromnu fabriku u Matuzidima kod Doboja. Oni spadaju u one koji su svoje radnje
otvorili nakon rata. Imali su dvije radnje u Titovoj ulici ali su jednu napustili, vrlo vjerojatno zbog slabe
prodaje. Naglasio sam da se zlatarski zanat prenosio sa koljena na koljeno vede generacijama ali
mislim da de se naalost mnogi zaustaviti na ovoj generaciji.
Danas sam priao sa Adnanom Sofidem sa eljom da doznam vie o razlozima pada interesa ljudi za
kupovinu zlata. Nagaao sam da je i za to kriva ova recesijska kriza koja pogaa sve ljude koji prodaju
svoje artikle. Donekle sam pogodio ali mi je rekao i da su oni rtve nelegalne konkurencije koja robu

dovlai iz Turske. Nije rijetkost vidjeti sreene tete koje naoruane stotinama prstenova, lanida,
narukvica i naunica ulaze u bolnice, optinu i druge ustanove koje su na dravnoj sisi i nude svoje
proizvode zaposlenim u njima sa mogudnodu otplate na kredit. One se svakog prvog u mjesecu,
tane poput kakvog kamatara, pojavljuju sa svojim knjigama dunika i napladuju svoje rate. Nikom
ne pladaju porez i mogu da nude svoj nakit po malo niim cijenama od zlatara koji u cijenu svoje robe
moraju ukalkulisati hara koji daju dravi. Neki od zlatara imaju i sekundarna zanimanja koja im
donose extra profit pa se time krpaju ali oni koji nemaju prolaze kroz teko razdoblje tranzicije.
Mnogi su zanati izumrli u naem gradu ali stvarno ne bih volio da i ovaj izumre jer od kako znam za
sebe svakodnevno prolazim kraj izloga zlatara pa, iako nisam od onih koji uivaju u njihovim
proizvodima, ne mogu da zamislim da proem pored Sofida, Dominika ili ivljaka a da se ne
pozdravim sa starim majstorima.Ipak i oni su ljudi koji su dali peat ovom naem gradu, posebno
onom zanatskom dijelu grada. Ostavili su zlatan peat.

30 Decembar 2009

Kakva nam je bila 2009-a?

Godinama sam gledao kako ozbiljne revije i magazini prave osvrt na godinu koja prolazi pa sam
odluio da to i ja napravim za na portal.
Godina koja je na izmaku u Zenici nije donijela neto pretjerano novoga izuzev vede besparice i loijeg
platenog stanja graana. Kao i druge zemlje u regionu ni mi nismo proli neokrznuti kada je svjetska
recesija u pitanju. Jako mnogo privatnih poduzetnika je zatvorilo radnje a mnogi su ostali bez posla i u
drutvenom sektoru. Trni centar Dananovid se prepolovio kada je u pitanju broj radnji koje su radile
prole godine. Da se nije otvorila niti jedna znaajnija firma ne moram naglaavati tako da je i
zapoljavanje svedeno na minimum. Na grad je poeo ivjeti kao mala primorska mjesta koja znake
ivosti pokazuje u ljetnim mjesecima kad se u njega sliju rijeke ljudi koji ive vani a dou posjetiti
svoje rodno mjesto i familiju.
U ovoj godini ponovili smo se Arenom i spomenikom poginulim borcima u posljednjem ratu, zvanim
Kameni spava. Lokalna vlast je dobila ogromne pluseve kod birakog tijela a kod onih koji su spremni
da kritiziraju dobili su motive da se pria o financijskoj isplativosti istih. injenica je da su spomenute
investicije povelike i da se njihova rentabilnost tek treba dokazati. Arena izmeu koncerata zjapi
prazna a Kameni spava, ija je svrha neupitna, mami pitanje da li se to moglo napraviti za manje
novca i para. Mnogo pozitivnija stvar je otvaranje multiplexa Ekran. Sramota da grad od 130 hiljada
nema kino je napokon ispravljena. Dobili smo zdanje kog se ne bi posramio niti jedan grad na svijetu i
ono to je najbitnije - kompletno financiran iz depova vlasnika a ne iz depova poreskih obveznika
kao prethodno spomenute investicije.
U godini koja prolazi zauvijek su nas napustili neki ljudi koji su po mnogo emu obiljeili ovaj grad.
Prije svega mislim na prof.dr.Mustafu Omanovida, legendarnog Mehu Tuzlaka ileta i jo mnoge
druge poznate Zeniane. Mene osobno je takoe veoma rastuila smrt mlade Selme Kovaevid koja
se utopila u nabujaloj Bosni. Jedan mladi ivot se ugasio nakon bezazlene zabave na Kamberovida
polju.

Sport u naem gradu je u proloj godini bio na jednom nezavidnom nivou. Nogometai elika vie i
nisu vijest koja nas moe iznenaditi jer godinama su pri dnu tabele. Te razmaene zvijezde nikako da
opravdaju povjerenje najvjernijih navijaa koji su pred kraj sezone poeli bojkot domadih utakmica.
Kako stvari stoje oni se ne namjeravaju vratiti dok se uprava ne smijeni. Koarkai i rukometai su u
jesenju sezonu krenuli u jakom ritmu ali su naglo pali u formi i sada se nalaze u donjem dijelu tabele.
Neki su me ljudi ubjeivali da de se stvari pokrenuti na bolje kada dobijemo Arenu pa bih volio da me
sada uvjere u to. Oduvijek smo imali najbolji stadion pa nismo igrali najbolji nogomet. Moda je
greka u ljudima. injenica je da su nai ragbisti uvijek najuspjeniji a nemaju skoro nikakve uvjete za
rad i trening. I nije neka vijest da su oni opet pokazali najvede uspjehe kada je timski sport u pitanju.
Nakon duge stanke na grad su poele obilaziti i neke zvijezde sa podruja bive nam drave. Dino
Merlin (dvije nodi za redom), Halid Belid, Zdravko olid i Oliver Dragojevid su bez problema napunili
Arenu. Prije neki dan to je isto polo za rukom i Milenku Karovidu i njegovom Omladinskom horu.
Tokom godine su bili i zapaeni koncerti bendova Letu tuke i Dubioza kolektiv koji na alost nisu bili
adekvatno posjedeni. Slina stvar je i sa pozorinim premijerama koje su takoe bile izuzetno
kvalitetne ali jako slabo propradene od strane naih sugraana. Posebne pohvale idu na adresu
Bosanskog narodnog pozorita koje nas je poastilo sa nekoliko izuzetnih predstava. Ansambl naeg
pozorita se znatno podmladio i odmah su se pokazale dobre strane te ideje. Posebno treba istaknuti
predstave Opta bolnica i vedsko srce moje majke koje su ak dobile i nekoliko nagrada na
pozorinim festivalima.
Pisati o protekloj godini a ne spomenuti aero zagaenje bi bilo bespredmetno. U godini iza nas Indijci
su se junaki trudili da nas pobiju svim mogudim tetnim tvarima koje mogu izadi kroz dimnjake
Mittala. Moram posebno pohvaliti ekipu Eko foruma na elu sa dr.Harunom Drljevidem koja se
energino bori za idi zrak ali i tu je zakazala podrka naih graana. Prisustvovao sam na dvije
sjednice koje su bile tako slabo propradene da me bilo sram u ime onih koji samo gunaju i ekaju da
se stvari rijee same od sebe.
Sve u svemu bila je to jedna jako teka godina i stvarno se nadam da de sljededa biti bolja jer je jako
teko izvesti da bude gora.

01 Januar 2010

Doe i nova godina

Kada sam poeo raditi ovaj novi projekt nisam pomislio da du pisati ovoliko o vremenskim prilikama.
A kako da ne piem kada me prvo ovogodinje jutro doekalo sa plus 16, temperaturom koja je
primjerenija nekim proljetnim mjesecima. Neto kontam, mi smo i dobar narod kakvu klimu imamo.
Prole sedmice temperaturne razlike unutar 48 sati su bile nevjerovatnih 40 stepeni. Dva dana prije
Boida je bilo -19 a na samo Boidno jutro je bilo +21.to bi rekao jedan moj poznanik: Na ovakvoj
temperaturi se i araf pokvari a da nede insan.... Jutros su bate u Staroj ariji vrvile od ljudi. Sjedam
se da je proteklih godina najvedi problem bio gdje popiti prvu jutarnju kafu koja lijei novogodinji
mamurluk. Ove godine to nije bio sluaj jer su radile gotovo sve kafane u gradu. Atmosfera mi nikako
nije liila na onu na koju sam navikao nakon burnih doeka Nove godine. Mislio sam da je to do mene
ali sam se ubrzo razuvjerio kroz priu sa mnogim mojim poznanicima koji su novu doekali u krugu

porodice i prijatelja. Oni su istog miljenja. Ovaj doek je bio mnogo kokuzniji od svih dosadanjih i to
se osjetilo na atmosferi u gradu. Zbog financijske krize nije bilo organiziranog doeka na trgu ispred
kina a ni kafane nisu ba bajno prole. Sve je to rezultiralo relativno mirnim doekom gdje su najvie
profitirali zaposleni u naim zdravstvenim ustanovama koji su imali relativno mirnu nod. Pirotehnika
je radila kao luda i ove godine. U neka doba su se od siline udara petardi poeli paliti alarmi na nekim
automobilima i radnjama. Bilo je kao u Bejrutu ali i to je imalo neku pozitivnu stvar jer sam jutros
gradom proao a da nisam vidio niti jednog psa lutalicu. Valjda su se povukli u neke svoje jazbine
uplaeni zbog prejake kanonade petardi.
Naa drava se pobrinula da na sebi svojstven nain svim svojim graanima priredi prelijepo
iznenaenje u sami osvit nove godine. Od jutros su cigarete skuplje na trafikama za od prilike 20
procenata. Sada Marlboro kota cijele 4,00 KM a cigarete koje ja puim su sa 1,80 skoile na 2,20 KM.
Morat du definitivno prestati puiti. Kad smo ved kod zdravijeg ivota moram spomenuti dvojicu ljudi
koji su jutros izmamili osmijehe i nenormalan interes prolaznika. Hamid Begovac i Emilijano Mile
Kneevid su se danas okupali u Bosni slavedi tako dolazak nove godine. Gospodin Begovac nam je
ustvrdio da se on svakog prvog januara kupa u Bosni i da ga to ini znatno zdravijom osobom. Ja mu
vjerujem ali se ne bih okupao ni za sve pare ovog svijeta.

04 Januar 2010

Stara salon kamera

Prije vie od dvadeset godina sam, ubijajudi vrijeme, priao sa Muratom Jaarevidem, starim zenikim
fotografom. Tada su, koliko me sjedanje slui, u naem gradu bila samo tri foto - studia: studio Kratina
na poetku Titove, studio Imamovid i onaj Muratov u staroj ariji ispod krtine slastiarne.
Priao mi je Murat tada da je
imao kameru koja je stara vie
od sto godina i kojom su u
Sarajevu slikali pripadnike Mlade
Bosne, ekipe koja je upucala
Ferdinanda. Aha, kontam u sebi,
dobro nema i uniformu
rahmetli prestolonasljednika sa
sve rupom od metka. Poe rat
na ovim prostorima, Murat
zatvori svoju radnju koja nestade
otprilike kao i njeno skradeno
ime (SFRJ samostalna
fotografska radnja Jaarevid) a ja
zaboravih na tu priu. Prije neki
dan, jedan na prijatelj donese nekoliko fotki da vidimo da li neku moemo iskoristiti za na site.
Meu prvima koju sam zapazio je bila slika stare salon kamere koja je izloena u naem gradskom
muzeju. Danas sam otiao do muzeja da je vidim i da se raspitam da li iko zna neto vie o njoj. Jedva

sam naao kustosa koji me olako otkantao rekavi da nema pojma o tome i da mi sve pie na nekom
papiridu ispod slike.
Tamo proitah:
Salon - kamera koja je pred vama, dragi sugraani, izraena je vjerojatno prije 1895. godine u jednoj
od bekih radionica. U Bosnu i Hercegovinu ju je 1910. godine donio austrijski fotograf Walter
Tausch. Izmeu ostalog njime je fotografirana sudnica i sudionici sudskog procesa pripadnicima
Mlade Bosne 1914. godine neposredno nakon atentata na Franca Ferdinanda.
Tausch je svoj ureaj iza 1920. godine prodao rahmetli Derviu Imamovidu, prvom muslimanu
fotografu u Zenici. Imamovid je ovom salon - kamerom izradio znaajan broj fotografija Zenice i
Zenianina u periodu izmeu dva svjetska rata.
Od 1955. do 1969. godine bila je vlasnitvo uglednog travnikog fotografa gosp. Hazima Hadiemrida.
Od 1969. godine je u vlasnitvu gospodina Murata Jaarevida iz Zenice.
On je kameru poklonio Muzeju grada Zenice i stalnoj historijskoj postavci kao relikt prologa vremena
i svjedoka burnih dogaaja na tlu Bosne i Hercegovine.
I tako, nakon vie od dvadeset godina ja se sjetih prie sa Muratom u bai slastiarne kod krte i
shvatih da me ovjek nije lagao. Stvarno je imao tu staru kameru koju je poklonio gradu i koja sada
stoji zabaena u jednom doku naeg high tech muzeja. Nimalo lijepo mjesto za neto to je bilo
svjedokom nastanka prvog svjetskog rata, za neto to je uhvatilo izraz lica Gavrila Principa i njegove
ekipe. Ta kamera je poslala svijetu lice ovjeka koji je pokrenuo lavinu zvanu prvi svjetski rat, koja je u
smrt odnijela nekoliko miliona ljudi.

09 Januar 2010

Zenika pijaca
Dovoljno sam star da se sjedam pijace koja je bila na samom udu Koeve u Bosnu, mjesta koje i dan
danas ljudi nazivaju starom pijacom.
Negdje poetkom osamdesetih pijaca
se preselila na dananje mjesto a prije
pet, est godina je dobila dananji
izgled. Proputovao sam ja mnogo
gradova na prostorima bive drave i
ire ali ne znam da li sam vidio pijacu
koja je bolje urbanistiki rijeena.
Ogromni pijani kiobran koji
dominira panoramom tog dijela grada
je jedno od boljih arhitektonskih
rjeenja jer titi prodavce i kupce od
vremenskih neprilika a dovoljno je
odignut od zemlje da ne bi stvarao

efekat staklene bate. Dobro snabdjevena pijaca je smjetena sa jedne strane pijanog prostora dok
se s druge strane nalaze tandovi sa odjevnim artiklima i obudom sumnjivog kvaliteta. U sredini se
nalazi trnica koja nudi mesne i mlijene proizvode privatnih proizvoaa iz regije. Meni je to postalo
omiljeno mjesto za kupovinu jer sam odnedavno shvatio razliku izmeu domadeg putera i pavlake od
onog to se proizvodi industrijskim putem. Smeta mi jedino navalentnost prodavaa koje je
nemogude pogledati u oi a da ti ne pou uvaljivati svoju robu na jedan jako agresivan nain. Kroz
praksu i upotrebu logike sam skontao da je najbolje kupiti kod onih koji mirno sjede i ekaju svoje
muterije. Kontam da oni znaju koliko im je kvalitetna roba i znaju da de je prodati na ovaj ili onaj
nain. Ne znam da li mi je ispravna logika ali mislim da pali.
Zamjerke pijaci su i nemogudnost prilaska autom do same pijace jer se masu puta desi da kupuje
neke stvari u vedim koliinama pa se mora okilaviti tegledi kese uz ili niz Titovu, ovisno o mjesto
stanovanja. U primjedbe spada i ta da je pijaca dobrano iscurila na nau glavnu ulicu i nerijetko
mora izvoditi slalom da zaobie tezge koje su razbacane po Titovoj od Zenianke do Kamenog
mosta. Ok, ljudi nemaju alternativu pa izbace tezgu na sred ceste ali mislim da bi i nai organi
gonjenja u suradnju sa optinskom inspekcijom trebali uraditi neto pa ih maknuti sa ceste. Kroz dva
prolaza na koja se ulazi u pijacu, kroz novootvoreni promaaj naih arhitekata, zamiljen kao mali
trni centar je skoro nemogude prodi o naslaganih tezgi koje prodaju sve, od gada do keksa kojem je
istekao rok trajanja. Znam da i ljudi koji se smrzavaju tu nemaju alternativu ali oni rade tu za bijednu
nadnicu za nekoga vedeg i mislim da bi optinski elnici trebali da urade neto po tom pitanju.
Dodue pokuali su sa podjelom kontejnera na pijaci koje su nazivali poslovnim prostorima.
Dodjeljivali su ih porodicama ehida, demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima. Zanimljiva je
to odluka bila. Da ljudima poslovne prostore veliine cca 3 kvadrata i misli da si rijeio sve njihove
probleme. Kako svi od njih i nisu ba neki strunjaci za biznis i nisu imali poetni kapital uvaljivali su se
u kredite koje sad na jedvite jade vradaju a nerijetko vidimo i da ih iznajmljuju ili prodaju. Na alost
ovaj pokuaj rjeavanja problema je obuhvatio samo jedan mali procenat navedenih grupacija.
Bez obzira na sve nedostatke ja mislim da je naa pijaca meu ljepim pijacama u regiji.

25 Januar 2010

Indijansko pleme u Zenici

Nedavno sam u razgovoru sa prijateljem koji je postao otac uao u raspravu oko davanja imena djeci.
Veliki sam potovalac davanja tradicionalnih imena djeci a on je zagovornik teze da se treba dati
upeatljivo ime koje ne pripada ba svakodnevnici. Sada mladi roditelji esto zavire u knjige sa
imenima ili jo gore guglaju po netu da bi pronali dovoljno razliito ime koje de njihov potomak
nositi do kraja ivota. Sto ljudi, sto dudi, to bi rekao na narod. Ok zaviriti u knjige sa starim
persijskim ili arapskim imenima, ali imena traiti u knjigama Karla Maja ,poznatog pisca knjiga o
indijancima, to je stvarno raritet.
U Sarajevu je postojala stara porodica Arnaut iji je pater familijas bio gospodin Ibrahim, poznat
izmeu ostalog i po tome to je bio osniva i prvi direktor DOZ-a, prve osiguravajude kude sa ovih
prostora. Njegov sin Neet Arnaut, priznati lijenik specijaliziran za pludna oboljenja je napustio
Sarajevo i nakon dueg lutanja (Travnik, Zavidovidi...) odluio da svoje gnijezdo svije u Zenici. U na

grad je sa suprugom Danicom, prosvjetnom radnicom, doselio poetkom pedesetih godina prologa
stoljeda.
Pokojni gospodin Neet je bio pasionirani sakuplja knjiga i nazvanino saznajemo da je imao knjiga
otprilike kao naa gradska biblioteka. Kau da je pred smrt svojoj djeci podijelio sve knjige i to, pazite,
svakom po 6000 komada. Obzirom da ih je imao troje to je jedna zavidna cifra od 18000 knjiga. Meu
toliko knjiga najdrae su mu bile one Karla Maja a da ta njegova ljubav prema knjigama o indijancima
ostane zapamdena odluio je svoju djecu nazvati po indijanskim poglavicama. Prvi i najstariji sin
Unkas Arnaut, donedavni predsjednik kantonalnog suda u Zenici je bio prvi. Poslije njega se rodila
Kamiah Arnaut, profesorica engleskog jezika koja je sada i Karovid (udata za profesora Milenka
Karovida ) i naposlijetku se rodio Koiz, sada poznati zeniki advokat. Unkas je nastavio sa tradicijom i
svoju je djecu nazvao Onahti (kder) i Naie (sin). Koiz je svojoj djeci takoe odabrao indijanska
imena. Kderke se zovu Sonsirej i Tila a sin je Naiz. Jedino je profesorica Kamiah (vjerojatno zbog svog
mua, tradicionalnog Crnogorca) svom sinu dala ime Goran.
Danas pokojni ika Neet (koji je, istini za volju, i sam imao pomalo udno ime) bi vjerojatno bio
ponosan na svoju poveliku familiju koja se pokazala veoma uspjenom u svim sferama ivota. On je
umro 1998. godine a teta Danica je jo uvijek iva i uiva u svojoj penziji u zgradi preko puta Papirne.
Penziju je zaradila radedi u nekadanjoj koli Sead krgo (ubijte me ali ne znam kako se sada zove).
Ovo je bila pria o jednoj netipinoj zenikoj porodici za koju se ja iskreno nadam da de nastaviti svoju
tradiciju jer je itekako zanimljiva. Ko zna, moda na red doe i neki Winnetou?

31 Januar 2010

Nod muzeja
Prije dva dana u susjednoj nam Hrvatskoj je bila manifestacija nazvana neobinim imenom Nod
muzeja. To je jedna dobra zamisao vlade Republike Hrvatske na elu sa njenim ministarstvom kulture
koji su odluili da taj dan svi muzeji diljem drave budu otvoreni do jedan sat poslije ponodi i da ulaz u
sve spomenute bude slobodan. Divan primjer kako drava radi na popularizaciji kulture.
Odvratan osjedaj u mom elucu stvara komparacija te manifestacije sa kulturnom umalodu naeg
grada. Kod nas muzej radi do 17 h svakim radnim danom a tek nedavno su poeli raditi subotom. Nije
mi jasno kako bilo ko stigne da pogleda neke izlobe koje se tamo postavljaju. Ljudi rade uglavnom do
16 ili 17 sati i ne stignu da odu tamo a posebno ne da svoju djecu odvedu u razgledanje izloenih
eksponata.
Kad smo ved kod eksponata mislim da svi oni koji su tamo izloeni stoje jo od vremena doajena
prikupljanja zenike muzejske grae, rahmetli Fide Ibrahimspahida. Optina je izdvojila ogromna
sredstva da se napravi zgrada koja zaista reprezentativno izgleda izvana ali unutra je blago reeno
kaos. Na ulazu vas doekaju djevojke koje rade na porti i ljubazno vas usmjere na razgledanje
eksponata ali od kustosa ni traga. Ved sam pisao o tome kako je kamera koja ima izuzetnu priu
(njom su fotografirani pripadnici Mlade Bosne na suenju u Sarajevu) stavljena u neki zametnuti
doak gdje sam ga ja jedva pronaao. Naprijed su izloene neke replike ustakih i njemakih uniformi
sa svom pripadajudom opremom.

Marketing muzeja je oigledno negdje dobrano zapeo jer plakatiranje izlobi i izlaganja novih
muzejskih postavki je svedeno samo na stavljanje plakata na ulazna vrata muzeja i moete ga
primijetiti samo ako ste u prolazu. U prolazu moete biti samo ako idete na neku od molitvi u
arijsku damiju ili ako idete nekom na denazu jer je taj dio grada poodavno postao mrtav za
zenike etae. Prije nekih tri mjeseca je bila upriliena retrospektiva nezavisnog evropskog filma za
koju sam ja doznao tek nekoliko dana nakon prikazivanja a imao sam jaku elju da pogledam neki
dobar film. Slinih primjera je napretek. Uglavnom ovjek bi morao deurati ispred vrata da bi bio
obavijeten o dogaanjima u tom precijenjenom zdanju.
Ne znam koliko je Zeniane koji su primorani da pune budet optine kotao ovaj hram kulture u
bojama prijeratnog Holiday Inna ali znam da su za te pare mogli da naprave neto to bi naem gradu
bilo mnogo rentabilnije. Na primjer neki novi KP dom jer su postojedi kapaciteti odavno popunjeni pa
smo dovedeni do ruba apsurda da imamo ak i osuene za ratni zloin koji ekaju na odlazak na
izvrenje kazne zato to nema slobodnih kreveta u kaznionicama. Ostalo je jako mnogo kasarni po
naim gradovima koje bi se uz minimalna sredstva mogle preurediti u kaznionice pa da kriminalci
imaju gdje prenoditi a ne da nekom novom narataju dajemo nova krila u kaznenim djelima zbog
nemogudnosti sankcionisanja istih.

16 Februar 2010

Ruglo u centru grada

Neki dan sam pisao o tome kako je pijaca iscurila na Titovu ulicu.
Danas sam stvarno totalno poludio zbog toga. Od Kamenog mosta do Zenianke razastrte su
kartonske kutije sa raznim sadrajem i sa nenormalno glasnim prodavaima. Otac mog prijatelja koji
ima radnju blizu Zenianke je na rubu ivaca od neshvatljivo kretavog glasa jedne Romkinje koja se
od ranih jutarnjih sati dernja kao da joj neko kou guli. Jedan dan prodaje DVD-ove po marku, drugi
dan prodaje gade, tredi dan neto
trede, ali se ne prestaje derati. Danas
su prevazili sami sebe i svoje
improvizovane tandove su zavili na
slovo L u Masarykovu ulicu i
prodavali su nekakve store i arafe.
Ne razumijem gdje je ta naa policija i
inspekcija da provjeri papire tih ljudi
koji su zakrili glavnu zeniku ulicu i
doveli je do toga da niko normalan
nede da kupi ili uzme u najam prostor
koji se tu nalazi. Sve ede nailazim
na Zeniane koji u ariju idu
bulevarom iako im je mnogo blie idi
Titovom jer nemaju ivaca provlaiti se izmeu kartonskih kutija i naguravati se sa drskim
prodavaima.

Posebna je pria o artiklima koji se prodaju. Sve je to roba sumnjivog porijekla a posebno je sumnjiv
rok trajanja. Prodaju se nekakvi keksovi za koje nikada niste uli, mlijeni proizvodi kojima je rok
trajanja opasno blizu isteka i milioni baterija, gada i ostale trikotae.
Ko god da doe u na grad s gaenjem okrede glavu kada prolazi kroz nau glavnu ulicu. Nedavno mi
je neko napisao komentar da su to ljudi koji su ratni vojni invalidi i demobilisani borci i da im optina
ne moe nita ali ja odgovorno tvrdim da to nije istina jer sam sto posto ubijeen da ona Romkinja sa
kretavim glasom i jo nekoliko njenih prijateljica sigurno nisu ratovale. Oni rade za neke vercere koji
robu dovlae sa koridora i iz Kine.
Inspekcija redovito dolazi da pokupi hara od privatnika koji imaju radnje i svako malo ih opasno lupi
po depu a ruglo koje im se prostire pod nosom uporno ignorira iako ono stvara nelojalnu
konkurenciju ljudima koji imaju prijavljene trgovine.

22 Februar 2010

Zeniani
Ved danima itam komentare ljudi na ovoj naoj stranici i ne mogu da se naudim. Koju god temu da
odaberem nakon par normalnih komentara vezanih za nju obavezno slijede prepucavanja na svima
omiljeno - Zeniani i oni drugi. Ovaj grad izgleda ima vedi problem od aerozagaenja i nezaposlenosti,
a sve vie mislim da je to animozitet izmeu starih Zeniana (ma ko da su oni), izbjeglica i onih koji su
doli sa sela. Makar moram rizikovati posjedenost i to da ne budem shvaden ja du vam napisati ta
mislim o tome.
Kroz mnogo stvari sam se dokazao kao pravi Zenianin ali se moram zapitati kada itam prepucavanja
na naoj stranici da li ja uopde pripadam tu. Moj otac je u Zenicu doselio 61. godine prolog vijeka a
mamini su Botidi sa Brista, obitelj koja vie od 150 godina ivi tamo. Piem, po mnogima najzenikiju
stranicu, borim se na sve naine da popravimo situaciju u naem gradu ali mislim da ni to ne bi bio
nekakav teg koji bi morao prevagnuti u moju korist na nekom nevidljivom kantaru kojim se mjeri ko
je ko.
Ko su uopde stari Zeniani?
Jesu li to potomci onih starih familija koje sam spominjao u jednom od svojih postova na Blentovenu?
Zenica je netom iza prvog svjetskog rata brojala samo 3200 stanovnika. Jesu li njihovi potomci jedini
koji se mogu ubrojati u privilegovanu skupinu ljudi koja se naziva starim Zenianima. E ja du vam redi
da su oni po meni jedini krivci to je stanje u naem gradu ovakvo kakvo je. Oni sjede po svojim
kafidima, uglavnom kraj prozora, i komentariu bilo koga ko proe, uglavnom rijeima "vidi seljaka, ja
ga znam kada se u grad spustio". Ti ljudi su uglavnom iz bogatih porodica i nikada im se nije dalo da
uu neke politike vode ili ne daj Boe da se eksponiraju u borbi za svoj grad. Lake je svakoga
prozivati iza lea i kukati nad sudbinom.
Pokuavao sam se sjetiti znaajnih ljudi iz ovog grada, da li meu njima ima neko ko je potomak neke
od tih porodica ali nijedno ime mi nije palo na pamet. Ezher Ezo Arnautovid je ovjek koji ovom gradu
dao obrise grada i za njegove vladavine su napravljeni: bulevar, kino, banka, eljeznika stanica i Bog

te pitao ta. Po mjerilima koje itam na ovom siteu nije Zenianin jer je roen u Travniku. Alojz Renid,
najbolji fudbaler svih vremena u eliku je takoe Travnianin. Nabrajanje bi moglo potrajati u
nedogled.
Ovaj val ksenofobije se pojavio kod nas sa nastankom ove nae nove drave, poetkom devedesetih
godina prologa vijeka. Nevolja je mnoge ljude iz ratom zahvadenih prostora natjerala da dou u na
grad a mi smo ih doekali sa prezirom i sa jednom skoro pa otvorenom mrnjom. Neki "majmun" iz
Jajca napravi sranje u izbjeglikom logoru ili u gradu i odmah smo spremni generalizirati pa redi kako
su svi iz Jajca lopovi, neradnici i nekulturni. Jajce ima toliku istorijsku vrijednost i kulturno naslijee
kakvo Zenica nikada nede imati ali ne, mi smo spremni tvrditi da su Jajani najvedi seljaci. Molio bih
graane Jajca da se ne naljute na sluajnom odabiru njihovog grada za primjer.
Postoji i animozitet prema seljacima iz okoline Zenice. Nebrojeno puta sam uo kako za jednog naeg
fudbalera odmah iza imena spomenu i rodno selo njegovog oca. ovjek se namijenjao drava i
gradova u kojima je ivio ali ne, ostade mu kao neki nevidljivi ig ime sela njegova oca. To se prije nije
nikada deavalo u naem gradu. Po meni su seljaci i oni koji redovito istiu starost svoga prezimena a
nita za ovaj grad nisu preduzeli nego samo izokola pljuju po onima koji su sa sela doli u gradove i
stvorili oko sebe jedno modno okruenje. U takvoj situaciji se dogaa da nam je glavni privrednik (ako
izuzmemo Salku Dananovida) famozni vlasnik nekoliko supermarketa poznat po odjevnoj kombinaciji
trenirka i picaste cipele. On je doao i napravio imperiju samo zato to se niko od famoznih
"Zeniana" nije sjetio da se udrue i naprave neto ime bi mogli parirati tim novim privatnicima.
Ovdje na naem site-u jako esto vidim i neku vrstu ovinizma prema nekima koji su rasli u
prigradskim naseljima.
Ko je uopde pozvan da sudi ko je Zenianin a ko ne? Molio bih da me ne shvate krivo ali ponekad
mislim da su najgori oni koji se pozivaju na to da moraju prigovoriti nekom za njegovo mjesto
roenja. Neki dan sam priao sa jednim momkom koji je od rata na ovamo u Zenici i znam za sigurno
da je napravio vie od stotina Zeniana za ovaj grad i koji mi kae da do sada nije proao ni jedan dan
a da mu na nos nisu nabili to to je rodom iz jednog gradida 80 km sjeverno od Zenice. Moram navesti
primjer stomatologa Ashara Kazazida, iako de se on moda naljutiti to ga imenujem. Doselio je u na
grad sredinom osamdesetih. Cijeli rat je proveo u Zenici. Ne postoji niti jedna sportska ili kulturna
manifestacija kojoj nije prisustvovao ili dao neki svoj prilog. Veliki navija elika u svim sportovima
iako je roen i fakultet zavrio u Sarajevu. Ko ima pravo da njemu ukine to da se naziva Zenianinom?
Kada sam bio mali uili su nas da je najveda vrijednost Zenice u tome to je to jedan multietniki grad
koji je otvorenog srca primao ljude koji su dolazili da izgrade eljezaru i uvijek smo se spominjali kao
grad koji je znao doekati ljude sa strane.
Ponekad se zapitam da li su nas krivo uili ili smo se ipak mi promijenili...?
P.S. Ostao sam duan svoju definiciju "pravog Zenianina". Po meni je to svako ko ovaj grad osjeda
svojim i voli ga, bez obzira od kud i kada je doao, ili kada i gdje je otiao.

01 Mart 2010

Imamo prelijepo kino, samo da nam je i publika takva

U posljednje vrijeme jako slabo izlazimo. Hana i ja smo prezauzeti pisanjem i odravanjem nae
stranice a nakupi se tu i drugih obaveza pa vedinu vremena ostajemo kudi. Prije nekoliko dana smo
odluili da izaemo napokon i mi malo meu ljude. Bolji povod od odlaska u kino nismo mogli
pronadi. Davao se film Na putu, nae nagraivane redateljke Jasmile banid. Karte sam otiao
dignuti na moderniziranoj biletarnici i redovi za karte su mi vratili vjeru u na grad. Sjedam se
nekadanjih guvi pred tadanjim kinom 29.novembar koji su sezali i do samih trafika ispred kina.
Preljubazne tete koje rade na prodaji karata i izuzetno ugodni ambijent kina su nam potvrdili
ispravnost ideje o posjeti kinu.
Da se sve ne zavri u idilinoj atmosferi potrudlili su se nai sugraani, posjetioci kina koji su tokom
cijelog filma neto rondali, komentarisali scene kao da su u svojim kudnim foteljama i non stop neto
prigovarali. Dvojica momaka koje poznajem iz arije, a sjedili su iza nas, su skoro itavo vrijem
prepriavali neke scene tako da je bilo skoro nemogude na miru gledati film. Do njih su sjedile neke
djevojke (Hana ree da ih nekolicinu poznaje jer stanuju iznad njene radnje u samom centru grada)
koje su na svaku, ama ba na svaku scenu, imale komentar tako da pola dijaloga nisam razumio.
Slino je bila i sa gledanjem Avatara ali ovo je mnogo gore jer je film bio na naem jeziku pa se
ovjek mora skoncetrirati na tekst.
Namjerno sam u opisima bunih gledaoca apostrofirao to da su to ljudi iz grada da ne bi neko opet
uletio sa komentarom tipa to su seljaci koji nam truju atmosferu u gradu. Kada su se svjetla upalila
htio sam pridi ovim osobama i prigovoriti im na groznom ponaanju ali nisam vidio svrhu da ja to
uradim kada to iz kude nisu ponijeli. Pet glasnih djevojaka koje su bile napirlitane za kasnonodni
izlazak sam prije mogao vizuelno smjestiti u koncert turbo folk dive Seke Aleksid koji se sutradan
odravao u jednoj od zenikih diskoteka nego u jednu kulturnu ustanovu kako je nae novo kino.
Sluajudi Beavisa i Buttheada koji su sjedili iza mene shvatio sam da su oni doli da ubiju dva sata
(zaboravio sam napisati da smo ili na onu zadnju predstavu od 22 sata) i da im se film uopde ne
gleda nego moraju biti tu da im proe vrijeme.
Mislio sam vam pisati i impresije o filmu ali gore navedeni puk mi nije dao da ga na miru odgledam,
ini mi se jako dobar film, tako da vam to ne mogu to ovaj put uiniti. Kada samo pomislim koliko su
novaca ljudi iz preduzeda Ekran uloili da bi Zenianima otvorili jedan ovako prelijep objekat doe
mi da poludim jer shvatam da nisu napravili nita dok ne organizuju nekakve teajeve o kulturnom
ponaanju u kinu.

06 Mart 2010

Topla preporuka za predstavu "Bizarno"

Sinod smo prisustvovali pretpremijeri novog komada u zenikom Bosanskom narodnom pozoritu.
Izuzetno zanimljivo postavljen komad od strane Bugarskog redatelja Petra Kaukova koji je jednu jako

zanimljivu temu postavio na malu scenu nae pozorine kude. Svi problemi koje susredemo u
dananje vrijeme su zastupljeni u dva sata predstave koja sigurno nikoga nede ostaviti ravnodunim.
Pisac teksta eljko Huba, viestruko nagraivan za svoje dramske tekstove, je neko vrijeme ivio u
Zenici. Izuzetno hrabro je uradio ovaj tekst gdje se kroz tri prie ispreplidu ljubav i smrt. Naizgled tri
nepovezane prie obuhvataju sve segmente dekadencije dananjeg drutva. U prvoj prii se
ispreplidu sudbine jedne nesreene porodice i jednog para narkomana. Druga pria je o
korumpiranosti i ljubavnom trokutu nekadanjih prijatelja a zadnja pria koja na Altmanovski nain,
koju je poznati reiser koristio u svojim "Kratkim rezovima" uvezuje sa prethodne tri, pripovijeda nam
o novokomponiranim krimi bossu.
Moram naglasiti da je glumaka podjela jako dobra sa pet glumaca koji igraju u sve tri prie to je
jako zahtjevna stvar zbog estih izmjena ritma koje se provlae kroz naizgled nepovezane prie.
Posebno mi se svidjela gluma Anele Ilid koja me iz predstave u predstavu uvjerava u svoj talenat.
Snjeana Markovid i Tarik Markovid su standardno dobri i veoma zorno su prikazali likove koji se nose
sa svojim unutarnjim demonima. Sinia Vidovid je za mene novi lik i mislim da je pred njim zanimljiva
karijera na kojoj jo treba poraditi. I na kraju Nusmir Muharemovid iji likovi su najdominantniji u
cijeloj predstavi, na momente je a na momente pomislim da je mogao mnogo bolje. injenica je da je
njegova uloga najkompleksnija i da su sinusoide karaktera koje on igra najizraenije tako da je pred
njim bio i najtei zadatak. Imam osjedaj da je njega reiser najmanje volio jer je on jedini lik u
predstavi koji je poginuo u sve tri prie a da ne spominjem da je on jedini lik koji se skroz do gola
morao svudi od kako ovo nae pozorite egzistira u samostalnoj BiH.
Sve pohvale idu i na raun scenografije i sasvim inovativnog pristupa mijenjanju scene. Naime, ovu
predstavu gleda 40-ak ljudi koji sjede na sredini glavne scene i nakon svake prie kompletan prostor
za sjedenje se zarotira za 45 stepeni da bi publiku prenijelo na potpuno novu scenu.
Mislim da je predstava "Bizarno" jedno jako zanimljivo djelo koje i te kako vrijedi pogledati.
P.S. Veeras je premijerno izvoenje predstave, a za vie informacija potraite na www.bnp.com.ba

07 Mart 2010

Rock veterani su pokazali svima da bez starca nema

udarca
Nikada nisam bio neki fan rock grupe Parni valjak, bez obzira to me za njih vee jedan jako neobian
dogaaj. Naime, prvi rock koncert u mom ivotu je bio ba koncert te grupe koji se odrao u
nekadanjem Domu kulture, sadanjem prostoru koji pripada Hrvatskom domu Kralj Tomislav. Bila
je to neka davna 1978 ili 1979, ne sjedam se tano. Znam da sam kao klinac bio oduevljen bukom
koju su pravili. Nasnimae se oni albuma i albuma ali nikad ih vie nisam pogledao na koncertu. Imao
sam nekoliko prilika ali ba mi se nije dalo gledati ih.
Sinodnji koncert je bio veliko iznenaenje za mene. Ti rock&roll starci, band sa najduim staom na
ovim prostorima je izgledao kao da su na bini estorica tinejdera. Aki i Hus imaju po mojoj raunici

negdje oko 60 godina a nisu prestali sa skakanjem niti jedne minute tokom trosatnog koncerta.
Uhvatio sam sebe kako pjevuim hitove Valjka to i nije bilo teko za shvatiti jer vas je njihova
energija tjerala na to. Sound je bio fenomenalan, osvjetljenje takoer a o umjetnikom dojmu ne
treba troiti rijei. Marijan Brkid Brk, Bero na klavijaturama i Draen olc na bubnjevima su svoje
solo dionice odsvirali do savrenstva. O Akiju i Husu ne treba troiti rijei jer se ionako o njima sve
zna. Zavidna energija koju su nam demonstrirali nikoga nije ostavila ravnodunim.
Pri odlasku sa koncerta u razgovoru sa starim poznavaocem rock zbilje na ovim prostorima, Josipom
Dujmovidem, doli smo do zakljuka da je ovo bio najbolji rock koncert u Zenici zadnjih dvadeset
godina.

19 Mart 2010

20. mart - Dan Zenice

Da, dragi moji itatelji koji desetljedima ivite u inostranstvu, dobro ste proitali - danas je 20. mart,
dan naeg grada. Neki veliki mozgovi u optinskom rukovodstvu grada su skontali da 12. april i nije
ba prikladan da bi ga slavili kao Dan Zenice pa su donijeli odluku da se sveanost prebaci na dananji
dan. Jo se ne mogu udom nauditi kako vrli prof. Salih Jalimam nije promijenio ime ulice 12. aprila
(mada ju je dobrano skratio) u ulicu 20-og marta. Ova nova dogaanja povodom promjene termina
koji obiljeava roendan naeg grada su i mene doveli u dilemu da li je jo uvijek vjerodostojna i
dvanaestoaprilska nagrada koju je prije dvadesetak godina dobio moj pokojni otac. Ne znam za druge
ali meni de dok god sam iv Dan Zenice biti onaj stari datum jer mi ni do danas nije jasno kome je palo
na pamet i zato je promijenjen. Stidimo li se mi to nae antifaistike istorije i dana kada smo grad
oistili od njemakog okupatora? Trebamo li tek tako, kao nekom nevidljivom gumicom, da izbriemo
istoriju koju smo uili u koli a mnogo ih je i uestvovalo u stvaranju iste. Potujem ja i one lijepe
prie koje se veu za dananji dan ali su one istorijski neutemeljene i po nekim relevantnim
istoriarima proizvoljne. Prole godine, na dananji dan, sam napisao jedan od meni draih tekstova
na Blentovenu na ovu temu pa bih vas molio da ga proitate.
Neki dan mi je jedan prijatelj u ali rekao da de ovi novi Zeniani vrijeme raunati prije i poslije
Arene. Elem danas je prvi roendan naem prelijepom i mnogo puta osporavanom sportskom
objektu. Bilo je u njoj nekoliko, po mom skromnom miljenju premalo, manifestacija koje je vrijedilo
posjetiti. Nekoliko koncerata i sportskih dogaaja su napunili Arenu ali mislim da je to premalo da bi
se izvukla neka finansijska opravdanost. Zeniani su zasluili ovako zdanje definitivno, ali se mora
neto napraviti na vedoj popularizaciji ovog objekta inae de i ono postati balast na ionako finansijski
krahiran budet naeg grada.
Danas poinje i Zeniko proljede koje ove godine vrvi od zanimljivih sadraja i pozivam kulture eljne
Zeniane da u to vedem broju posjete manifestacije kojima de obilovati na grad u narednih mjesec
dana. Nemojte da se sve zavri na imburijadi kao prethodnih godina.
Svim Zenianima koji se takvim i osjedaju od srca elim sretan ovaj najnoviji Dan naeg grada!

27 Mart 2010

Vee za pamdenje uz Edu i Kaliopi

Kulturnu abokreinu koja vlada naim gradom je definitivno razbila manifestacija Zeniko proljede.
Vrhunac te manifestacije je bio sinodnji koncert naeg sugraanina Ede Dananovida aka Karamazova
i makedonske dive aneoskog glasa i pojave, Kaliopi.
Koncert su poeli prelijepom izvedbom Melodie sentimental, brazilskog genija Heitora Villa-Lobosa.
Pjesmu je na portugalskom prelijepo otpjevala Kaliopi uz pratnju Ede, takoe naeg Zenianina
Davorina Bonjakovida na na basu i Darka Peluana na gitari. Za njom su slijedile pjesme Oblivion
(tako se zove i album Ede i Kaliopi), Cinema Paradiso, A boy named Hiroshima i Imagine.
Poslije tog tematski zaokruenog dijela u kom su svirali i pjevali pjesme iz filmova na red su dole
dvije kompozicije u kojima je briljirala goda iz Makedonije - Bachova "Wachet auf ruft uns die
stimme" i meni najbolja pjesma veeri "Ne plai" koju je napisala Kaliopi. Redale su se tako melodija
za melodijom i sat vremena uz ovo dvoje umjetnika je proletio kao u trenu. Plaio sam se prije
koncerta da ne bude nekih dosadnih dijelova gdje bi se publika mogla dosaivati ali niti jednog trena
muziari nisu bili ni blizu tome.
Izuzetna interakcija izmeu Ede i Kaliopi i publike je davala jedan strano intiman timung itavom
koncertu. Samo na kraju, u posljednjoj pjesmi (So maki sum se rodila) Edo je uzeo u ruke lutnju,
instrument koji ga je planetarno proslavio. Na gromoglasno pljeskanje publike muziari su na bis
izveli naslovnu pjesmu "Oblivion" jo jedan put.
Nakon koncerta muziari su odrali kratku press konferenciju i jo jednom pokazali svu svoju toplinu i
pristupanost. Edo je naglasio da svaki zeniki koncert za njega ima poseban znaaj jer to je grad u
kom se rodio i poeo svirati gitaru. Kada to ujete od ovjeka koji je svirao u svim vedim svjetskim
gradovima i najpoznatijim muzikim halama onda vam definitivno ne moe biti svejedno.
Edin Dananovid ili Karamazov, kako vam je volja, je zasigurno ovjek kojim se na grad treba i mora
ponositi!

19 April 2010

Sjedanje na 19. april

Ne volim se sjedati ratnog perioda i trudim se iz svog pamdenja pobrisati to vie runih stvari - tako
je lake i ljepe putovati ovim svijetom. Meutim, postoje datumi koji se ureu u pamdenje toliko da
ih nikako ne moete izbrisati ni zaboraviti.
Takav je 19. april, dananji dan. Za one koji ne znaju, na dananji dan je 1993. godine u centru grada
Zenice od granate poginulo 16, a ranjeno mnogo vie osoba. To je dan koji svi Zeniani pamte i svi se
sjedaju gdje su se u tom momentu nalazili.

Da je onaj idiot iz Viteza koji je taj dan bio zaduen za minobacake granate samo jedan mikron
spustio svoj nian neko drugi bi vam pisao ovaj tekst. Ja sam bio u ariji u nekadanjem caffeu
"Sunani sat" (sada Porto). Granata je udarila metar i pol iznad naih glava, tano u prozor kafida koji
se nalazio iznad. Osim ogromne buke i nenormalne koliine praine nisam nita osjetio. ak ni strah.
Desetak minuta kasnije, kada se skoro sve primirilo, pogledao sam u mjesto gdje je granata udarila i
ostao sam skoro paraliziran. Nisam mogao niti jedan korak napraviti.
Neko je rekao da je pred "Beogradskom" pravi pokolj i nas nekolicina smo otili da vidimo. Te slike de
me pratiti do kraja ivota. Raskomadana tijela su unosili u auta koji su se nalazili u blizini. Nekolicinu
ljudi sam lino poznavao i nebrojeno puta sam kupovao cigarete kod njih. Shrvani groznom
materijalnom situacijom i neimatinom bili su prinueni da prodaju cigarete da bi prehranili svoje
porodice a izgubili su glavu.
Smetalo mi je nepravda koju su tek ove godine nae vlasti ispravile jer na naem monumentalnom i
precijenjenom "Kamenom (staklenom) spavau" nije pisalo njihovo ime. Danas, sedamnaest godina
poslije nepravda je ispravljena i imena svih civilnih rtava rata stoji pored imena boraca koji su
poginuli u ratu.

24 April 2010

Jo jedna sramota naeg fudbala

Davno nekad sam pisao kako me je otac kao petogodinjaka vodio na Blatuu da gledamo elik. Meni
su ta sjedanja itekako jaka i imaju nekako poseban znaaj u mom ivotu. etrdeset godina poslije,
meni zaljubljeniku u fudbal, se desi da proe itava sezona a da nisam otiao ni na jednu utakmicu.
Nije stvar u elikovoj trenutnoj formi niti o kvaliteti lige nego iskljuivo u tome to su se pojavile neke
zakulisne radnje koje nemaju nikakve veze sa sportom.
Prije par minuta sam doznao da su se nakon utakmice elik Leotar potukli igrai i rukovodstvo
klubova i to, kau zbog toga to se gosti nisu drali unaprijed dogovorenog scenarija. Nimalo udno
jer se u naem fudbalu dogaa mnogo toga ljigavog a posebno pred kraj sezone kada se bodovi
kupuju i prodaju nemilice. Danima (tanije od ponedjeljka) Hana i ja gledamo fudbalere Leotara koji
panciraju pored njene radnje. Igrali su tekmu u srijedu protiv Travnika a danas protiv elika pa su
bili ugodno smjeteni u pansionu Fontana est dana. Ja sam ih svakodnevno gledao kako piju kafe u
kafidima u ariji pa sam se ak u ali pitao da nede moda i Cipsove potvrde o prebivalitu izvaditi u
Zenici koliko su dugo tu. Njihove smijeno plave trenirke su upadale u oi svim stalnim posjetiteljima
Stare arije. Ved nekoliko godina nama Leotar dolazi u zavrnoj fazi lige i kao po pravilu dobijamo tu
utakmicu koja uvijek smrdi na prevaru. Ne treba biti Bog zna kakav fudbalski ekspert pa skontati kako
se te utakmice lairaju ali se danas izgleda Trebinjci nisu drali dogovora. Jedna velika sramota koja je
udarila ogroman i ruan peat na na klub.
Nedavno su eliku bila tri moja prijatelja u predsjednitvu i tada sam iao na tekme ali su jedan po
jedan napustili klub u nekoliko mjeseci kada su vidjeli kakvo je stanje u klubu. Za njih trojicu znam
koliko vole elik ali isto znam i njihove moralne vrijednosti pa mi je jasno zato su istupili iz kluba.
Ovaj tekst piem oko 20 sati i ujem da su navijai jo uvijek ispred istone tribine i zahtijevaju

smjenu rukovodstva. Po meni je to sizifovski posao jer to trae zadnjih deset godina i nakon svake
smjene se deava isto. Po meni je moda jedino rjeenje da se klub privatizuje pa bi se vjerojatno
tada znalo u klubu ko kosi a ko vodu nosi. Nedavno je bio trajk najvjernijih navijaa koji je trajao
par mjeseci pa su se pred dvije tri sedmice ponovno vratili ali mislim da se jaz izmeu uprave i
navijaa toliko produbio da se mora neto konkretno uiniti.
Moda se nekad elik i vrati na staze stare slave kada smo svi mi Zeniani bili ponosni na njega.
Moda se vrate i neka vremena kada je elik svoje protivnike pobjeivao na terenu a ne naganjao po
tunelu i hodniku oko svlaionica. Ja se iskreno nadam da de na Bilinom polju zaigrati opet neki
nogometai koji de mene natjerati da svog sina (ako Bog da) povedem na utakmice kao to je moj
pokojni otac vodio mene.

27 April 2010

Prvi internet klub u BiH

Mlai posjetioci ovog portala se vjerovatno ne sjedaju jedne udno lijepe kude na Pidu, mjeavine
stare bosanske kude sa dosta austrougarskih motiva. Stariji koji je se mogu sjedati nisu joj pridavali
neku posebnu panju. Generaciji X ( proitao sam nedavno na netu da je to generacija roenih
izmeu 1963 i 1985) je to mjesto bilo kultno iz razloga to je u toj kudi bio prvi internet klub u Bosni i
Hercegovini. Otvoren je 25. 11. 1998. godine. Poznavajudi vlasnika kluba sasvim sluajno na taj
datum, a itavu godinu je bio jedini u naoj dravi. Otvoren je uz pomod donacija nekoliko
meunarodnih organizacija.
Sa dananje take gledita
konekcija je bila sporija nego danas
preko telefona ali tada nismo ni
znali za bru. Bila je to erovana
konekcija preko 28.800 KB
Motorolinog modema i ako je bio
klub pun (a bio je esto) za
otvaranje neke slike trebalo vam je
vremena toliko da moete
komotno otidi i zapaliti cigaru na
prelijepu verandu te stare kude jer
je puenje u klubu bilo poesto
zabranjeno. Piem poesto jer se u
klubu moglo puiti ako Saladin nije
bio u fazi odvikavanja od cigareta.
im ga uhvati elja za zdravim ivotom svi su morali u prostoriju za puae a to je bila stara veranda.
Koristio se Netscape a Googla nije bilo ni u povoju, jedini pretraiva je bio Altavista. U tom klubu
sam upoznao jako mnogo dobrih ljudi sa kojima se i danas druim i smijem redi da je to bilo mjesto u
gradu u kojem se tada okupljala najzdravija ekipa. Nerijetko sam provodio i desetak sati dnevno u
tom klubu i nikada mi nije bilo dosadno. Prijatno mjesto na kojem se mogla popiti dobra kafa,

popriati sa zanimljivim ljudima, a jedna od najzanimljivijih stvari je bila igra nas tridesetogodinjaka
koji smo nakon zvaninog radnog vremena igrali umreeni na svim raunarima pucaku igru Delta
force.
Od samog otvaranja pa do danas u klubu radi Samir Jaganjac, ovjek kojem je svaka rije dukat ali
koji je mnoge Zeniane nauio osnove koritenja interneta. Enterijer samog kluba je napravio Saladin
Paalid i bio je toliko topal sa mnogo prirodnih materijala da se svako u njemu osjedao prijatno. U
samom poetku je bilo skoro pola-pola omjer izmeu domadih konzumenata interneta sa strancima
koji su radili po humanitarnim organizacijama ali kasnije se taj omjer totalno okrenuo u korist
domadih. U klubu se razvilo mnogo prijateljstava a poznato mi je da se i nekoliko brakova ostvarilo iz
veza koje su zapoete u klubu. Obzirom da je skoro pola konzumenata interneta tih godina koristilo
chat roomove nije bilo neobino da saznamo da se neko preko interneta upoznao sa osobom
suprotnog spola i da se iz tog razvila neka ozbiljna veza. Treba naglasiti da se tih godina internetom
koristila populacija ljudi srednjih godina i stariji tinejderi a djece nije bilo. Danas je situacija potpuno
drugaija jer roditelji poesto dovedu svoju djecu da igraju online igrice da bi oni mogli na miru popiti
svoju dnevnu kafu u ariji.
Klub se kasnije prebacio u centar grada, pored pekare Salinovid, i zadrao je dozu onog arma kojeg
je imao ali pisca ovih redova jo uvijek drma nostalgija za onim starim klubom na Pidu.

12 Maj 2010

Zloin koji se ne zaboravlja - Bruno alid

Prije nekoliko dana je neko spomenuo zloin koji se odigrao sedamdesetih godina prolog vijeka,
ubistvo malenog djeaka Brune alida. Vjerujem da svi vi imate neko sjedanje iz djetinjstva koje uvijek
budi nelagodu u vama. Ja i dan danas osjetim rune trnce kada proem pored starog i naputenog
groblja iznad kole u Travnikoj. Na tom mjestu je ubijen maleni Bruno.
Otac pokojnog Brune je radio kao ofer i nesretnim sluajem mu se otkinula prikolica kamiona koja je
usmrtila djeaka u Crnoj Gori. Sud je donio oslobaajudu presudu ali nevjenana supruga oca
nastradalog djeaka, Vinja Pavlovid, nije. Iz samo njoj znanih razloga je za veliku svotu novca
unajmila ubojicu Dragomira Bajetu i zaputila se u Zenicu da na svoj monstruozni nain pokua da
kroji pravdu. Unajmila je sobu u blizini porodine kude alidevih i u par navrata je dolazila da se
upozna sa obitelji malenog Brune. Pomno je pratila sve kretnje malenog, ak i njegov raspored u
koli. Tog kobnog dana je saekala Brunu na oblinjim stepenicama, netom iznad kole Sestre Ditrih
i zamolila ga da joj pokae put prema nekom groblju. Maleni, kao i sva lijepo vaspitana djeca tog
vremena, je bez razmiljanja krenuo da pokae toj monstruoznoj seljanki put ka groblju. Tamo su ona
i Dragomir Bajeta sa devet uboda kuhinjskim noem ubila djeaida koji je tada imao, ako me
sjedanje dobro slui, desetak godina.
Uplaena majka, Anka alid, je u panici krenula da trai Brunu jer je kasnio vie od pola sata iz kole,
to nije nikada bio sluaj. ak je i prola pored sinovljevih ubojica i ne slutedi kakav su zloin njih
dvoje napravili. Vinja i Bajeta su se dali u bijeg ali je tadanja policija blokirala grad i uhvatili su ih u
vozu negdje oko Vranduka. Odvezeni su u Sarajevo u centralni zatvor, gdje su bili do izvrenja smrtne

kazne. Strijeljani su negdje u umama oko Trebevida na nekom neoznaenom mjestu tako da se i dan
danas ne zna za njihov grob.
Porodina grobnica u kojoj su sahranjeni moji roditelji je jako blizu groba Brune alida i uvijek osjetim
posebnu tugu kada moram prodi pored njegovog posljednjeg prebivalita. Teta Anka, njegova mama,
je godinama radila u trafici u Travnikoj ulici. Kod nje sam svakodnevno kupovao novine i cigarete ali
sam uvijek osjedao tugu gledajudi u tu tihu enu koja nikada nije skinula crninu. Prije nekih pet, est
godina je umro i Brunin otac tako da je teta Anka ostala sama sa svojom tugom u porodinoj kudi na
Zmajevakoj cesti.

27 Maj 2010

elik ostade u ligi a ja ostadoh bez ivaca

elik se ponovo izvukao! To vie nikako nije vijest jer se ponavlja svake godine i prelazi u dosadu. Klub
koji ima tradiciju i sa ponosom naglaava osvajanje onog kupa koji su osvojili sredinom sedamdesetih
i ija je ogromna replika stajala jedno vrijeme na istonoj tribini se svake godine bori za opstanak.
Neko de redi da vie nema kvalitetnog igrakog kadra ali bilo je takvih situacija i ranije a elik se
nalazio pri vrhu ove nae (Boe sauvaj) Premier lige. ao mi je ove djece koja sad stasavaju da prate
tekme. Treba da idu gledati kada im doe Rudar iz Ugljevika ili Zvijezda iz Gradaca i jo uzmu bodove
na stadionu koji za njih izgleda kao Nou camp.
Nekada su na ovom stadionu igrali evropski prvaci (Crvena zvezda) i nekoliko ekipa koje su spadale u
sam vrh evropskog nogometa. Imao je ovjek zbog ega kupiti kartu i gutati u nogometu. Danas
gledamo neuhranjene momke koji se mue da iz kornera loptu ubace u esnaesterac. Nakon gledanja
utakmice koje gledamo na TV u, tekme elika mi izgledaju kao neki slow motion. Svaki igra koji iole
stasa za neku od malo jaih liga odlazi iz Zenice poetkom maja, ponekad ak i prije prelaznog roka.
Postalo je pravilo da istroeni igrai koji vie nigdje ne mogu igrati potpisuju godinje ugovore za elik
i na tekmama se trude kao da je neki trening. Nikada mi nije bilo jasno kako elikov mlae kategorije
uvijek budu meu najboljima u dravi a kada odrastu dovoljno za prvi tim zagubi se 90 procenata te
ekipe. Ne moe me Bog ubijediti da se na transferima ne mulja jer se kupuju islueni igrai a oni koji
iole vrijede odlaze u inostranstvo dok se njihovi transferi uvijek dre u tajnosti.
Sve ovo to se dogaa u naem najvedem sportskom kolektivu me natjeralo da ove sezone niti
jednom ne odem na utakmicu. Jo uvijek stoji moje ime na spisku onih koji mogu tekmu gledati iz
sveane loe ali meni se ne da da troim ivce svake godine po istom scenariju. Zadnjih pet do est
godina uvijek je neizvjesno do posljednjih kola da li de najfudbalskiji stadion biti mjesto gje se igraju
premijerligake tekme ili one iz razreda nie, prve lige federacije.
Ta sveana loa je pria za sebe. U njoj nema mjesta za legende kluba ali ima za one koji su redovni
posjetioci sudskih ekaonica. Zadnju tekmu koju sam gledao (prole godine) pratio sam sa zapadne
tribine u drutvu dvojice ljudi koji su bili u upravi kluba ali im je bilo iz ponienja da sjede u loi dok se
tamo nalaze ljudi koji su na sramotu grada a ne samo elika. Da neto ne tima u eliku pokazuje i
injenica da legende kluba poput Bolida i Hibida uporno izbjegavaju idi na utakmice. Da ne pominjem

elikova dugovanja koja iznose nekih 3,5 miliona maraka te je jedan od najzaduenijih sportskih
kolektiva u BiH.
Rasprodaja ugleda naeg sportskog giganta se nastavlja i ove godine. Neka ih prati ko god hode ali ja
zasigurno nedu vie jer mi se sve to skupa gadi. ao mi je navijaa koji su sigurno najbolji u ligi jer se
svake godine bore i strepe za opstanak njihovih ljubimaca.
P.S. Uzgred, ako to nekoga jo i zanima, elik je juer pobijedio Slaviju 3:1. Dva gola je dao Kapetan a
jedan Purid. Tom pobjedom je na klub ostao u drutvu najboljih a iz lige ispadaju Modria i Laktai.

08 Juni 2010

Zeniki bazeni
Zeniki bazeni se otvaraju prekosutra, u etvrtak 10. juna. Kako je danas bilo vrude mogli su se
komotno i danas otvoriti. Moram priznati da u ovom stoljedu nisam iao gore a nekad sam visio na
bazenima. Nekog su roditelji plaili zaraznim bolestima, nekom se gadilo kupanje u bazenima koji su
imali i po dvjestotinjak ljudi u isto vrijeme ali mene nita nije smetalo. Obzirom da sam kao mali
trenirao plivanje to mi je bila jedna od omiljenih stvari koje sam ljeti radio u Zenici. Naljepe mi je bilo
dodi rano ujutro dok su bazeni poluprazni a voda ista. Dodue, bila je i izuzetno hladna ali bar mi
niko nije smetao dok plivam.
Pokojna mama mi je uvijek davala lovu za bazen ali sam se uvijek nekako solidarisao sa prijateljima
koji nisu imali para pa smo se dovijali na razne naine da upadnemo bez pladanja. Svako ljeto bi se
pojavila neka rupa u ogradi kroz koju bi se provlaila balavurdija a Boga mi i neki odrasli. Poesto su
me putali i redari koje sam skoro sve znao jer su uvijek radili brada Fafulid, Devdo i Ahmo, koji su
stanovali u Travnikoj, kod kole. Sjedam se i garderobe na kojoj je uvijek bila guva i na broj se znalo
ekati po pola sata. Redari su vradali one koji su se htjeli kupati u sportskim orcevima, mada su se
poneki znali provercovati. Obzirom na broj ljudi koji se svakodnevno gore okupljao, frke i nije bilo u
znatnijem obliku. Bilo je onih koji su zgodnije djevojke bacali u vodu ali bi se uglavnom na tome
zavravalo.
Kao djeca smo znali sve istetovirane mladide koji su redom bili abonenti KP doma i sklanjali smo se od
njih da ne bi sluajno uli u konflikt s njima. Nai heroji su bili oni koji skau sa desetke i svaki je od
nas sebe vidio u mislima na toj najvioj platformi skakaonice. Najbolji su skakai bili Miki Zlatarevid
(dok nije nastradao), Kara Garina, Tenjak Prco i neki drugi kojima se ne mogu sada sjetiti
imena. Ja sam skoio nekoliko puta ali mi je u sjedanju prvi skok na koji sam se odluio na nagovor
Nives Fier, nekadanje gimnastiarke. Rekla mi je: Ako ja skoim skoit de i ti. Ja, naivni Bosanac
zaboravio da je cura gimnastiarka i pristanem sve u nadi da nede skoiti. Ona je s lakodom skoila a
ja ostadoh gore s nepovjerenjem gledajudi u bazen koji mi se inio malen kao kutija za cipele.
Obzirom da mi je glava poveda odluih da je pametnije skoiti na glavu nego na noge koje su mi
uvijek bile lohotnije. Pad (namjerno ne piem skok) je za mene trajao vjenost i znam da me glava
boljela dva dana od siline udara od vodu. Kako li je tek onim to skau sa mostarskog mosta?
Nekada su se na bazenu, mislim da je to bilo poetkom sedamdesetih godina prolog stoljeda,
odravali koncerti pa ak i festivali popularne muzike. Sjedam se da me mama vodila da gledamo tada

najvede zvijezde, Miu Kovaa, Terezu Kesoviju i jo neke pjevae. Sada bazeni nemaju tu dra kao
nekada i isto vape za preureenjem kojeg nam je obedao na gradonaelnik i njegov struni tim.

23 Juni 2010

Naa sportska (ne)kultura

Jutros sam uz kafu priao sa prijateljem koji je bio na utakmici finala juniorskog kupa BiH u kojem je
elik kod kude izgubio od ekipe Sarajeva. Rekao mi je kako je neki momid od svojih sedamnaest
godina uhvatio za vrat sudiju utakmice koji je netom prije toga iskljuio kapitena naeg kluba.
Obzirom da nisam bio na utakmici nedu komentarisati iskljuenje (za koje mnogi kau da je bilo
neopravdano) ali nije mi jasan potez tog mladog ovjeka koji je ved u ranoj dobi poeo sa svojim
"divljatvom". Nai mladi igrai su u juniorskim danima poeli da ue ono to je najgore u sportu simuliranje i svau sa sudijama. Jako dobro se sjedam kada je fudbal bio operisan od simuliranja i u
itavoj nekadanjoj jugoslovenskoj ligi su bila dva ili tri igraa koji su simulirali prekraje i bili
ismijavani na skoro svim stadionima. Danas od pionira pa nadalje fudbaleri simuliraju i bivaju
podstaknuti od svojih trenera na te radnje.
Svae sa sudijama mi posebno idu na ivce. Ok, i mene kao sve ljubitelje fudbala nerviraju sudijske
greke ali kod nas je biti sudija opasno po ivot jer te ganjaju svi fudbaleri a u ulasku u tunel da ne
priamo. Tamo te ekaju redari, funkcioneri kluba i poneki gnjevni navija. Ja nisam trenirao fudbal
ali nije velika razlika izmeu sportskog bontona u tenisu i koarci i fudbalu. Krajem sedamdesetih
godina u Zenici je radio teniski trener iz ehoslovake (mislim da se zvao Jerzy) koji je nekoliko
generacija tenisera nauio toj plemenitoj igri ali i sportskom fair playu. Na turnirima, kada bi igrao na
igra, svi smo sjedili i navijali. Ako bi neko sluajno aplaudirao na greku protivnika bio bi "nagraen"
sa dva kruga oko Kamberovida. Tredi, naravno. Danas samo to porete ne bacaju na teren kada
igraju domadi igrai. Prijeti se sudijama na samom poetku mea.
U koarci sam dugo godina radio kao pomodni trener tadanjem prvom treneru elika, Davoru
estaku. Dobro se sjedam kada je Zoran Savid bio junior i neki protivniki igra ga je mlatio cijelu
utakmicu. On se izderao na sudiju i ovaj mu dadne tehniku greku. Davor ga je automatski izveo iz
igre i poslao u svlaionicu iako je bio svjestan da je protivnik stvarno junaki natukao Zoku. Ali mislim
da je Zoka nauio lekciju i nikada vie nije prigovarao sudijama. Danas, naalost, takvih trenera ima
jako malo. Razmaenim mladim sportistima je svako kriv i oni se trude da istjeruju pravdu a kada se
tome naue u juniorskim danima to ostaje za itav ivot. Zato nije udno da se ponaaju kao
rock&roll zvijezde kada izau u arijske lokale. Potpiu ugovor za dvije tone dumura i dignu nos do
neba.
Neki dan sam radio intervju sa Paom ehid, rekorderkom u bacanju kladiva i iao sam da vidim gdje
to ona trenira. Djevojka trenira u neuslovnom prostoru, sama, ali izuzetno savjesna i spremna da
uradi sve vjebe kao da je trener tu, uz nju. Nju moda ni u haustoru zgrade gdje stanuje niko ne
prepoznaje a fudbalere pozdravljaju sa respektom kao da igraju Barceloni a ne u klubu koji se
godinama bori za opstanak u jednoj od najgorih liga na svijetu.

Na kraju se opet moram sa sjetom prisjetiti najboljeg kolektiva u zenikom sportu i moda najboljeg
sportskog radnika kojeg je Zenica ikada dala. To su ragbista elika i profesor Kapetanovid. Oni su
uvijek vaili za opasne momke ali nikada nisu pravili frku i uvijek su bili primjer sportskog ponaanja.
Kep je bio prije svega pedagog i psiholog, stoga ne ude rezultati koje su ti momci postizali. Ne bi
bilo zgoreg da se sadanji treneri ugledaju na tog vrsnog strunjaka.

01 Avgust 2010

Ljeto u Zenici
Vjerojatno su svi redovniji posjetioci naega portala primijetili stanovitu stanku u pisanju kolumni
dvoje ljudi koji su zadueni za pisanje pria iz Zenice. Razloga to nismo pisali ima mnogo. Vrudine,
pomanjkanje vremena, preokupiranost poslovima u Dungli, ali i ono najslae este posjete dragih
nam ljudi koji su okupirali na grad u ovim ljetnim mjesecima. Nekada davno, jo na Blentovenu, sam
pisao kako se Zenica pretvara u mala primorska mjesta koja prodiu kada im stignu turisti. Kod nas je
stanje drugaije, mi ivimo mnogo intenzivnije kada se u na grad sjati silna dijaspora koja u
ljetnjim mjesecima doe obidi rodbinu. Normalno, oni sa sobom donesu i lovu tako da razni
ugostitelji i ini vlasnici radnji sretno trljaju ruke brojedi pazare koji su znaajni vedi nego u ostalim
mjesecima.
Susreti sa dragim ljudima mene duevno nahrane i tek kada se pojave skontam koliko mi oni u biti
znae. Obzirom da je Hanina radnja u samom centru grada tako smo izloeni najezdama poznatih. Svi
oni kao po inerciji govore kako su jako sretni to su se vratili u rodni grad ali su jako rijetki oni koji to
oduevljenje sauvaju due od sedam dana. Slijedi obavezan odlazak na more, povratak, opratanje
sa rodbinom i prijateljima pa do opet neke nove prilike. Ciklino i jako predvidivo!
Ja kao ovjek koji jako sporo (ili nikako) ne mijenja navike, sve svoje prijatelje vodim u Bordo na
nodne izlaske. alosti me injenica da taj prepotopski kafid, star dvadeset i pet godina, pokazuje
znake umora. Ove godine je jako malo ljudi koji su se odluili provesti veer u tom najdugovjenijem
kafidu u gradu. Nisam siguran ali mislim da je veliki broj stalnih gostiju odvukao niz od nekoliko
barova na udu. Ja sam nekoliko puta pisao o famoznom Batinom kutku ali ne dijelim vie ono
oduevljenje s poetka. Tamo je bilo prelijepo dok je bila oaza mira i ljudi koji se nisu okupljali u
velikom broju ali sada je tamo haos koji bi se mogao usporediti sa picom u nekim hrvatskim top
morskim destinacijama. Nagomilani auti su poredani kao sardine du obale Bosne i samo mazohisti
pokuavaju nadi parking od 20 23 h. Nerijetko se parking trai kod garnizona ili na poetku Bilmida.
arm ljupkog mjesta za mirni provod je ova lokacija izgubila onog momenta kada su nabildani i silni
mladidi shvatili da se tamo okuplja veda koliina lijepih i mladih djevojaka. Tako su propala mnoga
mjesta u naem gradu. Na alost, poznavajudi nae ljude i njihov mentalitet, samo je pitanje vremena
kada de tamo ispasti neka frka jer se mnogo razliitih profila ljudi skupilo na malom mjestu.
Sve u svemu ja du i dalje idi u Bordo jer sam to navikao ali se nekako tamo osjedam kao i kod svoje
kude.

01 Septembar 2010

Jesen stie, Dunjo moja

Naglo zahlaenje u na grad je donijelo poznatu letargiju koja je posebno izraena jer je dola u doba
Ramazanskog posta kada mnogi vjernici izbjegavaju hodanje po ariji a oni drugi vjernici zaobilaze
ariju da ih ne bi sluajno neko vidio u ispijanju kafe kada bude iao u damiju. A zna se da u
arijsku damiju idu uglavnom efovi i vii kadrovici vladajudih stranaka. U ved nekoliko navrata sam
pisao da Zenica ponekad stvarno lii na onaj grad sa poetka devedesetih godina prolog stoljeda jer
se znatan broj dijasporaca pojavi u obilasku svojih najmilijih tokom ljeta. Ovih dana se na ulicama
jako rijetko moe zamijetiti poneki pripadnik ove kategorije jer su svi otili u svoje zemlje a nas
ostavili na milost i nemilost samim sebi. Morat demo ekati skoro godinu dana na guve po ulicama i
susrete sa dragim osobama koji svoj kruh zarauju negdje vani. Kafidi koji su ljeti radili punom parom
de morati podvudi refu i vidjeti sa kolikim tekom de ekati sljededu sezonu jer ovi prvi dani jeseni
su im veliki pokazatelj ta ih oekuje u narednim mjesecima. Sada nam se valja okrenuti stalnim
zenikim problemima i pokuati uivati u onom to nam na grad sprema za ovu mrtvu sezonu.
Mnogi de utjehu traiti na Bilinom polju i iznova troiti ivce na jedanaest crvenocrnih momaka koji su
i ovu sezonu poeli po starom receptu toplo-hladno. Nije mi jasan entuzijazam navijaa koji svake
godine u prvim utakmicama igrae diu u zvijezde da bi ih nakon nekoliko kola pljuvali naokolo. Velike
nade polaem u kulturni ivot grada, posebno u nae pozorite jer je novi direktor, mladi ali ne i
naivni Hazim Begagid, poeo sa ozbiljnim radom mnogo ranije nego je to prije bila praksa. Mnogi
oboavatelji Talijine umjetnosti polau velike nade ba u ovog mladog ovjeka. Kino i Arena de nam
ponuditi (valjda) poneki koncert ili neki kino hit koji de me natjerati da se odvojim od fotelje i zaputim
se u te ustanove. Krajem septembra je najavljen koncert Tribute to Indexi koji du vjerojatno
posjetiti a nadamo se i jo ponekom dobrom hepeningu kojih je u proloj sezoni, bar po mom
miljenju, manjkalo.
Septembar sa svim svojim depresijama je poeo a ja se ne mogu oteti utisku da sam ostao ono dijete
koje uvijek ronda jer mu je neka via sila ukrala bezbrini ljetni raspust i tjera ga da postane neki
ozbiljniji ovjek.

22 Septembar 2010

Veliki sajam organske hrane u Zenici

U centru Zenice u Titovoj ulici su osvanule bijele atre pod kakvima se nekada odravao ZEPS.
Otvoren je sajam poljoprivrede i organske proizvodnje pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva. Na tandovima su se rasporedili proizvoai koji nam nude
razne proizvode od voda i povrda, meda, heljde kao i ljekovite kreme i proizvode. Vidio sam najmanje
desetak raznih proizvoaa meda i mnogo ljudi koji su prodavali trave koje lijee ama ba sve.
Okupljena gomila je kao i uvijek samo razgledala proizvode a tek rijetki su se maili za novanik i
neto kupili.

Ja sam u posljednje vrijeme redoviti konzument meda pa mi smeta jedna injenica. Imamo toliko
proizvoaa i najnii standard u regiji ali nam je cijena meda najvia u regiji a nerijetko sam u prii sa
ljudima iz EU uo da je med jeftiniji kod njih nego u BiH. Ogroman broj ljudi koji su prolazili kroz atre
bi dao naslutiti da su se kod nas ljudi poeli hraniti zdravo ali mislim da je to samo privid.
Opdenito mislim da neto nije u redu sa prehranom na ovim prostorima. Nikada ljudi nisu vie
obradali panju na to ta jedu a sve je vie malignih bolesti i sranih tegoba. Sada na raspolaganju
imate nekoliko margarina obogadenih Omegom 3 i slinim derivatima koji bi trebali razbijati masnode
u krvi a sve je vie ljudi sa povedanim masnodama. Nekada su se na policama mogli nadi samo
margarini proizvedeni od dva ili tri proizvoaa pa su ljudi bili opet zdraviji. Slina stvar je i sa
dijetetskim proizvodima. Sve vie je pretile omladine a na raspolaganju imamo neke diet proizvode
poput kole, raznih umjetnih sladila i slino.
Dok su nam krave bile normalne a svinje i ptice nisu bile gripozne jelo se meso nemilice ali su sada
ljudi isprepadani tim novonastalim boleurinama pa se ustruavaju jesti bilo koje meso.
Karcinomom pluda se plae puai pa se na tritu pojavljuju neke varijante light cigareta a maligna
oboljenja su bez obzira na njih u velikom porastu. Uvijek mi pred oima slika neke bakice iz
Hercegovine koja je za stoti roendan priala kako ima puaki sta od 85 godina i zdravlje je jo
uvijek slui. Ona nije nikad zapalila neku cigaretu sa filterom. I ja sam svjestan da je duhan veliko zlo (
iako sam strastveni pua ) ali moram priznati da mi nije jasno kako je toliki porast karcinoma pluda
od pedeset i neke godine na ovamo a zna se da je duhan na ovim prostorima omiljena zabava
dvjesto godina.
Najsmjeniji su mi oni nadriljekari koji prodaju trave i meleme koji lijee sve a lakovjerni narod,
kupuje li kupuje. Nekakav konjski gel, pa urekot u svim oblicima i brusnica koju niko nije spomenuo
do prije desetak godina a sada ispade najzdravije vode na svijetu. Apoteke su nam zatrpane papirima
A4 formata koji nam objanjavaju modi ovih ljekovitih preparata.
Na nau veliku alost smrtovnice koje pokazuju kako umire sve mlai i mlai svijet govore neto
sasvim drugo.

03 Oktobar 2010

Devap na nasuni
Stotinu puta sam se pitao ta to ima u devapu pa da kod nas u Zenici imaju taj povlaten status,
status kultne hrane? OK, Turci imaju kebab, Zagorci trukle, Talijani picu i lazanje a mi imamo devap.
Moja sjedanja na devape seu do kraja ezdesetih godina prologa stoljeda kada su me moji roditelji
vodili kod Vranjea na devape. Ta devabdinica vie ne postoji a mislim, mada nisam siguran, da je
vlasnik meu ivima, ika Ranko Vranje. Bila je smjetena na samom udu Koeve u Bosnu gdje je
sada parking u zgradu Kantona. Znam da sam, takoe sa roditeljima, iao na devape u batu KP doma
koja je radila kao restoran a najvie mi je u sjedanju ostala jedna mala devabdinica iza pravoslavne
crkve za koju nisam nikada znao kako se zvala ali se jako dobro sjedam imena vlasnika Husagid Faik.
Sjedam se da su me roditelji nagraivali devapima kada bih dobio petice u koli i obavezno pitanje
mame kada bih bio bolestan: Moe li ita jesti, hode devape?

Kasnije se pojavio rivalitet izmeu dvije radnje u Masarykovoj ulici, izmeu Rasima Salinovida i
Omeragida. Dijelilo ih je nekoliko metara i imali su pravu vojsku poklonika. Redovite su bile svae
izmeu njih iji su devapi bolji. Tu bitku je, bar naizgled dobio Rasim jer su se njegovi proizvodi odrali
do dananjih dana. Svakom Zenianinu je zasigurno ostalo u sjedanju ekanje u redovima i izuzetna
snalaljivost radnica za rotiljom. Povlateni (oni koji su znali radnice ili vlasnika ) su imali prostoriju
iza rotilja i dobijali su devape preko reda. Svaki kvart je imao neku svoju devabdinicu sve do pred
sami rat. U nekim poratnim godinama se pojavio famozni Belid o ijim se proizvodima ved bajke
priaju. Konkurenciju mu, bar donekle, danas pravi jedino devabdinica kod Seje koju dri sin
rahmetli Seje Pruanovida, Senad.
Kult devapa je dosegao tolike razmjere da je postalo neizbjeno mjesto za pokazati nekom ko vam
doe u goste. Probao sam Travnike devape , Banjaluke tzv. redenik devape, Sarajevske ali niti
jedni mi nisu kao nai, zeniki. Nedavno sam priao sa jednim prijateljem iz Mostara i pokuavao mu
objasniti gdje stanujem. On bukvalno ne zna gdje je stadion, Stara arija ili novoizgraeni centar ali
jako dobro zna gdje je Belideva radnja. Zahvaljujudi njemu promet u Travnikoj je sigurno uduplan.
Zanimljiv mi je bio i prijatelj koji ved godinama ivi u Danskoj i koji je ljetos direktno sa aerodroma
otiao na nae devape pa tek onda svojoj kudi, da vidi roditelje.
Vjerujem da bi jako visoko na ljestvici kotirali devapi kada bi se pravila anketa meu ljudima koji ive
vani , na pitanje , ta vam najvie nedostaje iz Zenice?

16 Oktobar 2010

Modno onesvijeten narod

U poplavi novonastalih i bezveznih zanimanja jedno mi se posebno istie po svojoj gluposti - modni
stilist. Nije mi jasno emu slue ti ljudi a posebno mi nije jasno kako se stie to zvanje. U susjednim
dravama ih ima nekoliko i svi imaju prefiks modni - Guru, Maak i ta sve ne jo. Koliko sam ja
shvatio oni daju savjete o oblaenju i imaju mogudnosti da pljuju po tuim odabirima odjede.
Obzirom da se ja prezivam Vuak, to jako podsjeda na ono maak, ja du danas da budem modni
stilist i da recikliram oblaenje naih sugraana. Kada oni mogu svakodnevno i za velike pare onda
mogu i ja bar jednom, za daba, kako sam i navikao.
Jednom davno mi je u posjetu doao prijatelj iz Splita i ostao oduevljen ljepotom naih djevojaka.
Kompliment dobija na teini kada znamo da su svi skoro jednoglasni u zakljuku da Split ima najljepe
ene u regiji. Jedina primjedba mu je bila na oblaenje naih djevojaka. Do tada nisam obradao panju
na to ali nakon njegove konstatacije to radim redovno. Kod nas se djevojke oblae po principu "copypaste". Zadnjih nekoliko godina su u modi "pinkue", djevojke koje kopiraju zvjezde koje moemo
vidjeti na toj TV postaji. Ako je plavo ove sezone IN onda dete sresti more plavih djevojaka a ako je u
modi crna kosa onda vam se ini da ste uli u onaj film "Adams family". Obzirom da brinete i nisu u
modi jedva da i primjetim neku koja proe sa tom bojom kose. Prirodna boja, ne daj Boe...
Oblaenje je posebna pria. Poznato je da ivimo u gradu "dupljaka" pa je u skladu s tim i oblaenje u
naem gradu. Ok, finansijska situacija nam je grozna pa de neko redi da nam to daje osnovne
smjernice pri kupovini. Ja se ne slaem s time. U gradu postoji nekoliko radnji Azel France koje nude

izuzetno lijepu odjedu po jako prihvatljivim cijenama ali ne, nemaju neku poznatu markicu. Bolje je
kupiti Guci (da, samo jedno C) ili Armanni jer je to IN, nego obudi se jeftino a lijepo. Pijaca i neki butici
stvaraju vojske modnih klonova. Jedan prijatelj, koji je vlasnik butika, mi je na upit gdje da kupim
farmerke rekao da je najbolje da to uradim na pijaci. Na moj zauen pogled mi je rekao da je to
jedini nain da budem siguran da me niko nije prevario. Kae da se ak i u Varteksu pronau "dive"
Leviske.
Ne mogu a da se ne sjetim prijeratnih vremena kada smo bili osueni na nekoliko radnji u kojim smo
mogli kupiti garderobu ali su se ljudi odijevali sa vie mate. Bilo je tu i freakova poput famoznog
Neboje Mirkovida Lale. Mnogi stariji Zeniani koji budu itali ovaj post de se sjetiti tog momka koji je
uvijek bio skockan k'o da je friko iz Voguea ispao. Taj ni smede nije iao baciti ako na njemu nije
Lacoste majica ili neki slian fancy artikl. Svi prvi aneri u Zenici su na njemu zaradili more para. Bio je
iz dobrostojede porodice i nije mu bilo teko dati pare za firmiranu odjedu.
Zeniki aneri su posebna pria. Uvijek su imali tih firmiranih odjevnih predmeta ali ne daj Boe to
obudi na normalan nain. Boje su znali upariti tako da ti bukvalno doe muka kada ih pogleda.
Mislim da je tih godina jedino Miranu (sinu Lutve vulkanizera) bilo normalno vidjeti ih jer je on jedini
daltonist kojeg poznam u naem gradu. Jedan od njih se jednom obukao u crvene cipele, ute hlae i
zelenu majicu tako da mi je liio na zastavu jedne od afrikih drava. Da se naao negdje u dungli
mislim da bi ga gaali misledi da je nekakav egzotini papagaj. Posebna pria su bile njihove trenirke,
obavezno zadignute do koljena da bi se mogle vidjeti moebitne tetovae. Nekada se pred "iletom"
moglo vidjeti i dvadesetak tako obuenih momaka.
Danas je situacija malo drugaija. Nema trenirki ali su opasni deki odluili da kopiraju gangsta
tipove koje viaju na MTV spotovima i moemo ih vidjeti kako zgureni hodaju u preirokim majicama,
udnim tenisicama, obavezno zbrijanih glava. Obavezan modni detalj su im lanci kojima bi se u
normalnim okolnostima trebao cuko vezat'.
Ovaj osvrt naravno ne vai za sve nae sugraane i sugraanke. Dakako da ima i nekih lijepih primjera
ali se izgube u moru ovih gore navedenih egzemplara.

18 Novembar 2010

Mrzim mrnju
Ovih dana je Mediha napisala fantastian tekst o ljudima u Zenici i njihovom animozitetu prema
dijaspori. Potpisujem svaku njenu napisanu rije ali moram napisati tekst da bih pokazao da nije to
usamljen sluaj.
Mrnje i zavisti se nakupilo u naim ljudima u zabrinjavajudoj mjeri. Mrze se apa i oni koje ne vole
pse, mrze se rokeri i turbofolkeri, mrze se tzv. stari Zeniani i oni koji su doselili u ratu a svi zajedno
mrze Babince... I dalo bi se nabrajati jo mnogo toga ali mi se ne da da vas zamaram.
Nekad davno sam pisao (jo dok sam bio Blentoven) o animozitetu naih ljudi naspram ljudi koji su
postigli neto u ivotu. Jedan moj prijatelj je davno rekao da bi volio da uspije u ivotu ali da to ne
bude ono, previe, jer bi ga odmah proglasili nafurnaim, papkom, pederom ili ta ti ja znam ime ved.

Sjedam se kada je za miss BiH proglaena Alisa iid, odmah su poele prie o njoj. Te nije dovoljno
lijepa, te nije podobna, pa onda ona frka sa slikama i odjednom smo se poeli stiditi djevojke koja je
imala certifikat da je najljepa u dravi. Slina stvar se dogaala i sa Danijelom Vin i nekada davno,
sa Dinkom Delid. Uglavnom uvijek je bilo ljepih i uspjeh tih djevojaka je bio pripisan pukoj sredi ili
nekom povoljnom politikom momentu. Neki drugi gradovi bi bili ponosni na svoje ljepotice ali ne, mi
svakoj pronaemo manu.
Uspjeni sportisti su takoe bili na meti arijskih pria i traeva. Sjedam se kakva je frka bila za
Elvirom Bolidem. U Turskoj je imao status boanstva, u Sarajevu je posmatran sa divljenjem ali kod
nas je svako imao neku primitivnu primjedbu i neku priu koja bi ukaljala njegovo ime. U Sarajevu
ljudi ustaju kada se spomene ime pokojnog Haseta Ferhatovida a kod nas jedan Alojz Renid ne moe
udi na utakmicu jer ga ni redari ne prepoznaju. Svi se furaju na nekakvu tradiciju koja je istini za volju
skoro nikakva, a niko da pokrene neku inicijativu da podrimo ljude koji su vrijedili ili jo uvijek vrijede
u ovom gradu.
Ovih dana na nekim internet forumima je posebno aktualna prepiska izmeu aktivistica udruenja za
zatitu ivotinja apa sa ljudima koji ne dijele njihov stav. Ja se nisam htio nikako ukljuivati u
raspravu jer pse volim ali kao Zenianin sam svjestan alarmantne situacije koja je sada u naem
gradu. Pasa ima stvarno mnogo i poesto postanu agresivni. Potujem rad djevojaka iz udruenja ali
im jako zamjerim to ne potuju tue miljenje i postale su agresivne skoro kao i njihovi tidenici.
Zamjeram ljudima koji napadaju apu jer su totalno promaili mjesto gdje de kukati na velik broj
agresivnih pasa lutalica jer ovo udruenje neto radi ali ne rade oni koji bi se za na grad trebali
brinuti i koji primaju plade za to. Po meni je glavni krivac stanja u gradu kabinet naelnika i itava
bulumenta ljudi koji ga okruuje jer su oni ti koji bi trebali rjeavati problem. Ovih dana je nekako IN
napadati apu pa to mnogi po inerciji ine. Kao to rekoh ja im zamjeram samo pomanjkanje takta u
korespodenciji i nita vie.
Ovih nekoliko primjera koje sam nabrojao su samo kap u moru ali su prvi koji su mi pali na pamet
kada sam htio pokazati koliko su nai ljudi zavidni i nerijetko spremni da mrze. Naravno da nisu svi
takvi ali je ta mrnja toliko preplavila ovaj grad da je rijetkost da neke ljepe emocije isplivaju na
povrinu.

04 Januar 2011

2010 sumarum
Ovih dana smo svjedoci brojnih sumiranja protekle godine pa sam se i ja odluio pokuati sagledati
ta smo ostavili iza sebe.
Zenica je u proloj godini prola kroz jedno od najcrnjih razdoblja od drugog svjetskog rata naovamo.
Broj nezaposlenih se povedavao iz mjeseca u mjesec a samim tim i broj socijalno ugroenih osoba.
Redovi pred narodnom kuhinjom su sve vedi a penzioneri su mi i dalje najvedi fenomen. Sedamdeset
procenata penzionera prima minimalnu penziju od nepunih tristo maraka a uvijek su prvi u redovima
za pladanje komunalija. Na sudovima su hiljade i hiljade graana koji se tueni zbog neizmirenih
obaveza prema grijanju, telekomu ili komunalnom preduzedu ALBI. Grijanje nam je preskupo ali ni po

jada, od est mjeseci minimalno mjesec dana ne rade zbog raznih kvarova. ALBA nas guli svakog
mjeseca a ulaganja su im minimalna. Jo uvijek rabe stare i prepravljene Komradove kamione. O
telekomu ne bih troio rijei jer i mala djeca znaju da situacija u kojoj oni imaju monopol dozvoljava
da nas deru ko mlade majmune.
Sve bi to bilo u redu da nemamo i optinsko rukovodstvo koje je u proloj godini ba nabacilo sedlo
na graane i junaki nas zajahalo. Bisera prvog ovjeka optine i njegovih suradnika je bilo toliko da
se mogla jedna podugaka ogrlica napraviti. Poelo je sa ugovorom o termoelektrani sa firmom KTG
koju vodi ovjek koji ima zabranu ulaska u desetak drava, Brankom Montenegrom (nekada se
prezivao Crnogorac). Cijelu godinu smo bili taoci naputenih pasa koji su zagospodarili svim vanijim
ulicama u gradu. Gradski oci su obedali izgraditi azil za naputene pse ali kako stvari stoje to se nede
rijeiti ni za par godina. Zato je uurbano aktualizirana izgradnja GGM-a (glavne gradske magistrale) i
siguran sam da de se ona poeti graditi za mandata ovog nam gradonaelnika jer se tu vrti ogromna
lova a zna se gdje je velika trpeza mrvice padaju na sve strane. A da ne priamo koliko nam je ta
magistrala uopde i potrebna. Koliko sam ja upoznat guve u saobradaju se stvaraju na mjestima koje
GGM nede ni dodirnuti. Sam kraj godine je obiljeila vrhunska mudrost naih elnih ljudi da
preimenuju (po etvrti put) na bulevar i da mu daju ime zaslunog nam gradonaelnika Eshera Eze
Arnautovida.
O loim stvarima bi se dalo pisati danima ali nedu da mi itav osvrt bude u crnim tonovima.
Prethodnu godinu su obiljeile brojne akcije u sakupljanju novca za lijeenje naeg mladog
sugraanina Kenana Kremida. Moram pohvaliti skupinu entuzijasta koji su organizirali brojne
manifestacije ali i graane koji su se odazvali dajudi svoj doprinos. Iskreno, ja sam bio pozitivno
iznenaen odazivom ljudi jer je to rijetkost u ovim vremenima kada se svako o sebi zabavio. U proloj
godini su se graani navikavali na kino nakon dvadesetak godina. Ljudi su se malo odvikli od tog
naina zabave ali polako i to dolazi na svoje mjesto. Dobili smo i novog direktora pozorita koji je bar
na poetku pokazao da moemo oekivati neke nove vjetrove u tom naem hramu kulture. Na
renomirani pisac Selvedin Avdid je izbacio roman Sedam strahova i s njim je uao u konkurenciju za
roman godine u skoro svim balkanskim zemljama. Pobrao je brojne nagrade i dobre kritike za taj
roman.
Prola godina je bila i godina afirmacije nekih mladih Zeniana. Ivan Jelid je odrao dva koncerta za
pamdenje u BNP-u a naa sugraanka, mlada glumica Alma Terzid je odglumila nekoliko znaajnih
uloga i dobila ulogu u novom filmu Angeline Jolie. U sportu smo dobili mladu Pau ehid koja je
postigla izuzetne rezultate u bacanju kladiva i vlasnica je juniorskog i seniorskog rekorda u toj
disciplini.
Sport nam je u proloj godini bio grozan. Fudbaleri elika su ponovno u zadnjim kolima izborili
opstanak u premier ligi dok su rukometai ispali odmah nakon ulaska u drutvo najboljih. Koarkai su
u velikim financijskim problemima dali maksimum od onoga to su mogli dati.
Bilo je tu jo mnogo stvari koje bi se trebale spomenuti ali mnogo je vie onih runih pa ih ne bih sada
spominjao nego Vam svima elim mnogo sretniju 2011-u. Skoro sam siguran da bi i trebala biti jer
gora od prethodne teko moe biti.

01 Mart 2011

Srce grada Zenice

Ved mjesecima trpim pridike od ljudi kada poredim vremena od prije rata i ova dananja u kojima
jedva sastavljamo kraj s krajem. Na sam Dan nezavisnosti drage nam drave sam krenuo na jutarnju
kaficu i za oko su mi zapala stakla radnje koja se nalazi na staroj pijaci. Kao i mnoga druga u okolini
izlijepljena su krep papirom sa vidljivo istaknutim natpisom Izdaje se. Nije mi avo dao mira pa sam
krenuo brojati prazne prostore u dijelu grada koji se nekada zvao Stara arija. Na potezu od
Kamenog mosta do robne kude nabrojao sam ih 29.
Devedesete godine se suhim zlatom pladao poslovni prostor u ovoj zoni, ak se ni garae nisu mogle
pronadi, a sada gazde lokala kume i mole nekoga da ih iznajmi, esto po bagatelnim cijenama. Zjape
prazne i kude koje su vijekovima imale nekakav obrt u svojim prostorima. Na slikama moete vidjeti
estida kudu u kojoj su donedavno bili kafidi Porto i Papagaj a nekada davno i urarska radnja. Do njih
je zatvorena i slastiarna Specijal a ZOO hoby koji je smjeten u Zildida kudu ne radi ved odavno.
Nekadanje Slatko doe takoe zjapi prazno a nedavno smo pisali i o kovakoj radnji rahmetli
Laufera koja je u vlasnitvu porodice Skopljak vie od sto dvadeset godina. I na njoj stoji natpis da
se prodaje ili izdaje.
Mislim da nema Zenianina starijeg od dvadeset godina koji se nije bar jednom oiao u frizerskom
salonu pod lipom. E vala, ko se iao, iao se, jer je i ta najstarija frizerska radnja u ariji
zatvorena. Sa donje strane ulice, pored muzeja ostalo je samo nekolicina radnji koje izgledaju jako
neuredno (izuzetak je par frizerskih salona) ali zanatlija po kom se taj dio grada tako i zvao nema ni za
lijeka (opet su izuzeci frizerski saloni ako to spada u zanatlije). Devedesetih godina su tu bili krojai,
tapetari, tanari i firmopisci. Sada ih vie nema. Nekom genijalcu je pala na pamet ideja da se izgradi
namjenski zanatski centar koji sada prije lii na konjunicu nego na urbani sklop poslovnih prostora,
to mu je bila namjena.
Svi gradovi na svijetu (posebno u Bosni) uvaju svoju staru gradsku jezgru i oko starih kuda i zanata
prave turistike atrakcije, samo kod nas se to sistematski unitava. Ako je Stara arija bila srce
Zenice onda moramo biti svjesni da imamo velikih sranih problema jer je ova vlast napravila
pejsmejker grada na Kamberovida polju. Izgleda da je doao pokvaren, kao da su mu prebrzo
iscurile baterije.
P.S. Napomena za sve one koji se pitaju zato ovako rijetko piem - moje tekstove moete itati i na
www.zenica-online.com - mom internet magazinu

09 Maj 2011

Luda kuda
Danima ved sluam razne ljude koji pretresaju svakojake prie uz jutarnju kaficu. Naglaavam da su to
ljudi razliitih profila, radnici, studenti, aneri i veliki broj nezaposlenih. U zemlji u kojoj radnici

nemaju skoro nikakva prava, gdje im plate kasne i po nekoliko sedmica oni raspravljaju da li je Osama
Bin Laden ubijen ili je to nekakva CIA-ina igra.
Svakodnevno se po medijima provlae domade afere i problemi ali to njih ne dira. Lake je bistiriti
svjetske nebuloze i misterije nego priati o onome to je maltene u njihovoj avliji. Jedna od omiljenih
tema im je i trakavica oko ustrojstva u nogometnom savezu drave a to to nemamo formiranu vladu
ved devet mjeseci nikog nije briga. Bitno je da li de u foteljama sjediti i dalje Sulejman olakovid ili
neko drugi, a da li de zemlja otidi u helad, nikog nije briga.
Shvatam da kafana i nije mjesto za ozbiljnije teme ali nikako ne mogu shvatiti da je bitnije ko je bio
grublji na lokalnom derbiju izmeu elika i elje nego to to penzioneri nisu imali para ni koko da
okrenu za Prvi maj jer je penzija dola sedam dana kasnije. Nikog ne dodiruje lokalna ni politika a ni
ekonomska situacija. U toku je nekoliko trajkova ali to nikome nije zanimljivo ak i da pomene u
razgovoru.
Svi se ograniavaju na traeve i trivijalne stvari poput pria o vlasniku lokalne firme za prodaju
nekretnina koji je zavrnuo nekoliko ljudi i pobjegao iz grada. OK, i ja sam za to da se taj pronae i
kazni ali nije mi jasno kako niko ne pria o tome ta nam rade elni ljudi grada, kantona ili drave. Oni
klepaju mnogo vede cifre i financijski ubijaju mnogo, mnogo vie ljudi. Osim toga, ba takvi kakvi su
omogudili su postojanje ljudi poput njega, jer obian ovjek nije zatiden ni na koji nain a i kad mu se
desi belaj nema kome da se obrati za pomod.
Nakon onih nekoliko propalih protestnih mitinga tek mi je sada jasnije o emu se radi. Letargija koja
se uvukla u ljude koji sjede i ekaju da im se stvari poboljaju same od sebe je u zadnjih godinu dana
kulminirala i poprimila nestvarne dimenzije. Razumijem one koji su zaposleni u nekoj firmi na
dravnoj sisi jer oni i da im neto smeta ne smiju polemisati javno da ne bi izgubili posao ali masa je
nezaposlenih koji i dalje sjede i priaju o nogometu i ekaju neki dar s neba.
Ponekad mi Zenica izgleda kao da su vrata od psihijatrije ostala irom otvorena. Dodue moda ni ja
nisam u redu kada mi sve ovo smeta

30 Juli 2011

Jubilej vrijedan panje

Kao da je bilo juer kada me prijatelj, Kerim Saak, pozvao da pravim drutvo njemu i njegovoj eni na
kvizu u kuglani. Ja, koji sam uvijek bio eljan znanja i volio izazove svake vrste, nisam ni sekundu
razmiljao. Ne moram vam ni priati da su me kupili svojom pozitivnom energijom i fantastinom
atmosferom. Na okupu sam vidio toliko dobrih ljudi kao rijetko kada na jednom mjestu.
Bilo je tu mladih, tek svrenih kolaraca, a Boga mi i nas malo starijih koji se kole kao kroz maglu
sjedamo. Svi ti divni ljudi su se takmiili sa takvim arom kao da je ispred njih T.F. i pitanja bar za
milijun kuna. Redale su se pobjede ekipa: Unbelievable, Braniac, Otkud vi ovdje, Vitezovi ali
moram naglasiti da je naa ekipa (Nismo bili na tom asu) bila meu najuspjenijim dok je kviz bio u
kuglani.

Kviz se kasnije preselio u Club 072 i tamo su doli neki novi klinci. Prije svega tu mislim na ekipe
koje su obiljeile drugu polovinu postojanja ove omiljene zenike razbibrige: Babinci (koji su esto
mijenjali imena ) i naravno vjeiti pobjednici, ekipa ZPO. Bilo je tu jo starosjedioca poput
Kokuza, Halo Bing kako brat, Dins, Mamurluk, Tehnoloki viak i mnogi drugi koje bih
zamolio da mi ne zamjere to ih nisam spomenuo jer je kroz ovaj kviz stvarno prolo toliko ekipa da
bih morao kuckati cijeli dan da ih sve nabrojim. Mislim da su ak i sami organizatori iznenaeni
stalnim novoregrutovanim ekipama koje dolaze iz kola u kolo to bi trebalo znaiti da je bududnost
ovog kviza izvjesna bar u narednih deset godina.
alosno je to optinske i kantonalne vlasti nisu nikada primijetile i adekvatno podrale ovo
okupljanje mladih ljudi jer po mom skromnom miljenju ovakav nain zabave je mnogo svrsishodniji i
uinkovitiji od mnogih akcija za mlade koje je ova vlast obilato pumpala lovom iz gradskog prorauna.
Mladi su na jednom mjestu na kojem ue i takmie se i Edo i Seno su pokazali svima da kafid ne mora
prvenstveno biti mjesto koje tetno utie na mlade ljude. Da su elni ljudi iz optine bili na ovom
stotom, jubilarnom kvizu, vjerojatno bi bili postieni, ako ih jo ita moe zastidjeti.
Seno i Edo su napravili jednu sjajnu fetu potpomognuti brojnim sponzorima i prijateljima kviza i
nagradili su sve takmiare, a ovog puta je bilo 32 ekipe. Mnogo sredstava su izdvojili iz svojih depova
te pokazali svoju altruistiku stranu u najboljem svjetlu. Ne moram naglaavati da su sve sponzore
sami prikupili i uloili mnogo truda i vremena da bi sve izgledalo besprijekorno. Ovo je bio prvi kviz u
kojem nije bilo toliko natjecateljskog duha i mislim da su svi prezadovoljni izali iz Cluba 072 nosedi
slike za uspomenu sa ovog dogaaja kojeg de svi zasigurno upamtiti.
Poeo sam ovaj kviz pratiti jo dok sam pisao samo Blentovena a nastavio sam to raditi na ovom
naem portalu. Ovog puta se zaklinjem da du ih pratiti sve dok ovaj na magazin bude postojao.
Namjerno nisam napisao dok traje Edoteka jer sam siguran da de ona trajati jo jako, jako dugo.
Jedna generacija srednjokolaca je jo malo pa teoretski mogla uestvovati u Edoteci od prvog dana
do mature. Nadam se da de trajati bar dok ta imaginarna generacija ne zavri fakultet.
U ime svih nas koji smo uvijek znali gdje demo otidi etvrtkom uveer i odlino se zabaviti jedno
ogromno HVALA upudujemo Edinu Sinanovidu i Senadu Danidu. To je jo najmanje to moemo
uiniti

09 Avgust 2011

Ko sve ivi u Zenici?

Kada je davne 1892. godine poela izgradnja eljezare u Zenicu su poeli dolaziti ljudi iz svih dijelova
monarhije pa poetkom dvadesetog vijeka nije bilo neobino naletiti na prezimena poput Vinduka,
Brancaglioni, Krauss ili Verosta. Pred poetak drugog svjetskog rata naa opina je brojala nekih
15.000 stanovnika. Razvitak eljezare je doveo jo desetke hiljada ljudi u na grad i napravio je od
male kasabe, kakva je Zenica bila prije rata jedan sasvim lijep grad koji je po popisu iz 1991. godine
imao 145.000 stanovnika. Ratna dejstva i velika raseljavanja koja su se desila u sljededih pet godina
doprinijela su da se demografska karta naeg grada totalno promijeni.

Ovo piem zato to mi nije jasna jedna stvar. Prije neki dan sam proitao podatak da naa optina
broji 137.000 stanovnika to je za samo osam hiljada manje od brojke koja je izmjerena prije rata.
Takoe sam proitao da je natalitet u znatnom padu a svakom stanovniku Zenice je sasvim jasno da
ljudi umiru mnogo vie nego prije.
E sad dolazimo do one stvari koja mene najvie zbunjuje. Svako malo naletim na neke poznate ljude
koji organizuju one reunione iliti obiljeavanja 20, 25 ili 30 godina mature. Konkretno moja
generacija je slavila nedavno 25 godina i okupili se na jednom mjestu, njih dvjestotinjak. Od te cifre
samo etvoro ili petoro ivi u Zenici. Isto je bilo i sa gimnazijskom generacijom roenih 1962. godine.
Po slikama sam vidio da je i njih bilo mnogo ali samo ih je par koji ive u naem gradu. Slinu stvar mi
je ispriao i moj mlai brat a ni Hanina generacija nije bila mnogo bolja. Znai vojska ljudi, roenih
izmeu, recimo 1955-1980 vie ne ivi u Zenici. Pitanje koje se namede je ko je onda doselio u ovaj
grad i odakle? Ok, u ratu su doseljavali ljudi iz ratom zahvadenih prostora ali su se oni sukcesivno
vradali u svoja mjesta ili su ili u neke druge zemlje. Jako mali broj njih je ostao da ivi u Zenici. To mi
nikada ne i palo na pamet, recimo u oktobru kada nema ljudi iz inostranstva ovdje ali sada u ljetnjim
mjesecima vidim ogromne grupe ljudi koji su doli izvana i tek tada vidim stvarnu situaciju. Najgore
mi je kada se poale da nikoga ne poznaju. Ja im imam obiaj redi da ni ja skoro vie nikog ne
poznajem jer se struktura ljudi drastino promijenila.
Nekada sam izbjegavao prodi kraj optine kada je kraj njihovog radnog vremena jer me i samo
pozdravljanje sa njima zadri nekih desetak minuta a sada svakodnevno idem kudi kad i oni pa
proem i pozdravim njih par jer ostale ne poznajem. Slino je i sa potom, elektro distribucijom ili
bolnicom. Na rudniku gdje sam radio godinama sada ne znam ni deset posto ljudi a nekada sam ih
znao apsolutno sve, bar iz vienja.
Nije mi avo dao mira pa sam iao brojati prijatelje na Facebooku i shvatio sam da mi je omjer 80
nasuprot 20 posto u korist prijatelja koji ive vani. Ok, to i jest donekle bit FB-a, da se socijalizujemo
sa ljudima koje nismo dugo vidjeli ali problem je kada iskoraite iz virtualnog svijeta i shvatite da ni
stvarnost nije mnogo bolja. Konkretno ja imam vie prijatelja koji ive vani nego onih koji su ostali u
Zenici. Znam da je situacija skoro ista sa mnogima koji su bliski mojoj, izgubljenoj generaciji.

08 Septembar 2011

Josip Dujmovid ovjek koji je mene i mnoge Zeniane

inficirao rockom
Zavolio sam knjige itajudi Meu i njegovu Tvravu , film gledajudi Fellinijeve uratke a ko zna da li
bih sada sluao Cece i Brene da nije bilo ovjeka koji se zove Josip Dujmovid. On je definitivno uticao
na to da se muziki opredijelim i definiram kao neko ko voli rock muziku.
Roen u Zenici sredinom pedesetih godina u ranoj mladosti je bio vie sklon sportu i bio je jedan od
talentiranijih mlaih odbojkaa u BiH. ak i tada je volio sluati rock i posredstvom nekih ljudi koji su
ivjeli u Hamburgu dolazio je do raritetnih izdanja svjetske diskografije. Na studij knjievnosti u
Zagrebu odlazi 1973. i studirao je do 1976. godine kada se zajedno sa bududom (a Boga mi i
sadanjom suprugom Vesnom) vrada u rodni grad.

Obzirom da je i u Zagrebu volontirao i odraivao pripravniki sta u Veernjem listu loginim

slijedom pronalazi posao u Naoj rijei. Danas jako esto apostrofira personality nekadanjeg
urednika Ivice Mileida koji je donekle i uticao na njegov daljnji razvoj kao novinara i ovjeka uopte.
Tih godina su Naa rije i Radio
Zenica tvorile jedno preduzede i
dolaskom mladog direktora
naprednih shvatanja, Paneta
krbida, Josip je zbog specifinosti
glasa i iroke elokvencije
prebaen na radio. O troku
preduzeda je poslan na kratko
usavravanje na beogradski radio
Studio B koji je tih godina bio
najnapredniji u dravi. Mladi Josip
je bio posebno oduevljen
jutarnjim programom koji je vodio
Duko Radovid i nodnim
programom koji je vodio tada
poznati Marko Jankovid. Doao je u Zenicu sa idejom da napravi jutarnji program koji bi liio na
Dobro jutro, Beograde kontakt emisijom koju je vodio pokojni Duko Radovid. Novi direktor mu je
to dopustio i ubrzo je to postala jedna od najsluanijih emisija na zenikom radiju. Tadanje
rukovodstvo je zamolio da mu puste da radi i jednu emisiju posvedenu rock muzici. Tada je nastala
famozna emisija koje se generacije jo uvijek sjedaju Nedeljne vibracije. Sve dinglove a ak i
nekoliko emisija je Josip snimio u prostorijama Studija B u Beogradu gdje je 1979. sluio i vojsku.
Nedugo nakon toga, svjestan da je zenika publika gladna rockn rolla odluio je da zamoli urednitvo
da mu dopuste da napravi Nodni program, prvu kontakt emisiju tog tipa na BH prostorima. Bum
koji je ta emisija doivjela na grad nije upamtio. Libertas, lokalni kafid koji se nalazio udaljen nekih
desetak metara od Radio Zenice je bio poluprazan kada sa emitovanjem pone nodni program. Ja
sam lino znao trati kudi da bih sluao muziku koju si mogao uti jedino na radiju jer se tada do ploa
jako teko dolazilo.
Za petnaesti roendan Radio Zenice organizovan je i Rock maraton koji je Josip uredio i vodio te
realizirao sa tadanjim stalnim saradnikom, toncem a sada uspjenim organizatorom velikih
koncerata, Tomislavom Kaljevidem. Emisija je trajala mislim negdje oko 55 sati i njih dvojicu je nakon
tog maratona doekalo dvjestotinjak ljudi ispred zgrade tadanjeg radija.
Josip je mnogo toga ostavio iza sebe ali mislim da de ga Zeniani najvie pamtiti po koncertima koji su
se odravali na dan osnivanja Radio Zenice, a poeli su na deseti roendan 1979. godine. Te godine
je Josip bio u vojsci u Beogradu ali je koordinirao organizacijom i on je najzasluniji to su ti koncerti
postali tradicionalni i jedini rock festivali u Jugoslaviji nakon Boom festivala koji su se prestali
odravati 1978. godine. Kada sam ga pitao ima li uvid ko je sve uestvovao na tim koncertima on mi
je rekao da je lake redi da nisu uestvovali samo Azra, Bijelo dugme i Parni valjak. Sve ostale
grupe jesu. Meu kuriozitete spada i to da je Riblja orba, koja se prometnula u jednu od
najznaajnijih grupa u bivoj dravi, svoj prvi veliki koncert imala ba na prvom roendanu Radio
Zenice u junu 1979. a njihov prvi album je izaao tek tri mjeseca poslije.

Krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina Josip se okrede video industriji i sa prijateljom
Nedadom Galijaevidem otvara preduzede Tropik koje je bilo prvo privatno preduzede koje se
bavilo video izdavatvom u Bosni i Hercegovini.
Da bi zaokruio neku rock cjelinu, nakon pisanja u novinama i radio voditeljstva Josip je prije nekoliko
godina krenuo u jedan ogroman pothvat. Poeo je pisati antologiju popularne muzike na balkanskim
prostorima u periodu od 1901-2001 godine i ovih dana ju je i zavrio. U toj knjizi de biti obuhvadeni
svi detalji o popularnoj muzici koja se sluala na ovim prostorima. Nazvana je Doivjeti stotu a ja ne
sumnjam u kvalitet pisane rijei jer ju je pisao jedan od najvedih autoriteta kada je pop i rock muzika
u pitanju. Ne znam za vas ali ja jako nestrpljivo iekujem da proitam tu knjigu jer sam u razgovoru
sa Josipom doznao mnogo stvari koje nisam znao.
Iz godine u godinu je sve manje ljudi koji sluaju iskljuivo rock ali za te svojevrsne dinosaure Josip
je otvorio Hard rock caffe u obiteljskoj kudi svoje supruge u samom centru grada i nerijetko ga
moete vidjeti u etnji sa unuidima i djecom. Svaki put kada ujem njegov specifini glas pojavi mi se
neka pozitivna jeza i vrati mi film na neke bolje dane kada smo nodi i nodi provodili uz radio
prijemnike eljno iekujudi muzike novitete.
Jako mali broj ljudi je tako dugo ostao u vezi sa rock scenom kao Josip Dujmovid i zbog toga, a i zbog
svega to je uradio za na grad mi, Zeniani, treba da budemo ponosni na njega.
Ne znam za druge ali u svoje ime moram redi jedno veliko Hvala majstore, za svo rock obrazovanje
koje si nam godinama davao!

13 Oktobar 2011

Tabakovid Haris (1968 2011)

Ljudi na ovim prostorima imaju obiaj redi da je smrt kao kragna
na koulji s kojom ivi itav ivot.
Iz godine u godinu sve ede smo svjedoci kako umiru mladi ljudi,
a posebno je bolno kada umre neko koga zna skoro itav ivot.
Sinod je oko ponodi prestalo da kuca boledu izmueno srce
jednog od takvih ljudi, Harisa Tabakovida.
Cijeli svoj ivot je proveo u ariji gdje je i roen i gdje mu je bila i
obiteljska urarska radnja. Kuda i radnja Tabakovida su bili na
mjestu dananje Stare arije i generacije mladih koji se kafe pili u
iletu su se vremenski orijentisali po velikom satu koji je bio
okaen u izlogu te radnje. Kada je sruena ta radnja Harisov otac,
rahmetli Fadil, je dobio u zamjenu za nju jednu malu radnju
direktno preko puta, smjetenu tik uz poznati frizerski salon Pod
lipom. Kada je Fadil umro njegov zanat je nastavio mladi Haris ali
obzirom na novo doba u kojem se satovi sve rjee popravljaju, a
ede zamjenjuju novim, jeftinijim, on je odluio da otvori kafid.

Nazvao ga je T-caffe.
Iako je lokal imao kvadrata toliko da je zimi i sa pet gostiju guva u njemu taj caffe je postao odmah
omiljen meu zenikom rajom. Usudio bih se redi da je to jedini lokal koji je po nekoj inerciji nastavio
tamo gdje je ilet stao. Nedugo zatim Haris je poeo osjedati tegobe i bolove u leima. Svi smo
mislili da je to neka od povreda koju je dobio na rekreaciji na koju je esto iao sa svojom rajom.
Nakon toga umire i jedan od njegovih najvedih prijatelja, Senad estid, a Harisovo stanje se rapidno
pogorava. Iao je na preglede u Tuzlu, Dubrovnik, Zagreb, i na jo nekoliko mjesta, ali ta rijetka
bolest ga je svakim danom objedala i bio je fiziki sve slabiji. Zadnjih godinu i pol je ved bio prikovan
za postelju i u jako rijetkim trenucima je sa svojim prijateljima smogao snage da nakratko izae iz
kude. Prije nekih petnaest dana je posljednji put izaao, mada ved nije imao snage ni da pria, ali
morao je jo jednom da vidi svoju ariju.
Cijeli ivot je proveo uz satove ali na alost njegov ivotni sat je bio jako kratko navijen i ostavio je nas
sve duboko oalodenim u 44-oj godini ivota.
Ako je istina da postoji raj ili denet onda je Haris ved sigurno tamo i sa svojim starim prijateljem
estom mjerka neku livadu na kojoj de razbaciti fudbal.
Poivaj u miru, majstore moj!

21 Oktobar 2011

Zenika arija polako umire

Danas sam u svom ustaljenom kafa terminu uao u Staru ariju i vidio da taj dio grada polako
umire. Lide sa preostalih stoljetnih stabala je prekrilo kamene ploe i jedino vam ono pravi drutvo
dok koraate nekada najprometnijim dijelom grada. Ok, oktobar je i naglo je zahladnilo ali vidio sam i
sedam radnji koje su radile do prole godine a sada su zatvorene.
Kada sam napisao naziv ovog posta nisam pri tom mislio na ljude ali tuna istina je da bi se i na to
moglo primijeniti. U nekoliko godina umro je Senad estid ija radnja nakon nekoliko bezuspjenih
rentanja zjapi prazna. Umro je prije nekoliko mjeseci i Alija Sagdati a njegovu radnju vode brada Zaim
i Nedko dok maleni Alijin sin ne ojaa i ne bude sposoban da je sam vodi. Netom prije njega je umro i
Kasim Vejzagid a njegova je devabdinica zatvorena ved par mjeseci. Prije neki dan je umro i Haris
Tabakovid i iza sebe nije ostavio nasljednike koji bi mogli naslijediti njega u ugostiteljskom ili
urarskom poslu. Mogao bih nabrajati jo jer se taj tuni niz nastavlja iz godine u godinu.
Poneki ljudi jo navrate kod Mime (slastiarna kod krte ili Jabuka kako je zovu oni koji su doli u
na grad), ili po kifle kod Salina ali i oni su sve rjei i rjei. Urar, ika Ferhat Hadihajdid stoji kao
posljednji bedem neega to se zvalo Zanatski centar jer izuzevi brojne frizerske radnje koje su
smjetene sa donje strane ulice pored muzeja, zanatlija vie nema.
Sve je poelo gradnjom urbanistikog rugla zvanog Zanatski centar koji je leglo sumnjivih tipova koji
u polumraku hodnika pue svoje dointe i gledaju ta bi mogli ukrasti kada se ionako malobrojni

kafidi zatvore. Kao Alisa u zemlji udesa u tom hodniku stoji jedna mala, slatka knjiara koja baca
traak svjetlosti na sivilo i umalu atmosferu kojom odie taj mutvak.
Znam, mnogi de redi da Zenica i nema neku istoriju i batinu kojom bi se mogla ponositi ali muka mi
doe kada vidim neke druge gradove po BiH kako dre do starog jezgra grada. Kude se renoviraju,
zanati i dalje rade (moda manjim intenzitetom ali ipak rade) i ono to je najvanije gradske vlasti se
trude da investiraju u ouvanje stare gradske jezgre. Kod nas to nije sluaj. Kada padne mrak ni meni
kao mukarcu nije ba svejedno prodi arijom jer je, onakva potonula u mrak, pogodna za razne
sumnjive likove koji stoje po dokovima. Iza deset moete sresti samo ponekog psa lutalicu ili
Salinove pekare koji lijeno pue svoje cigare ekajudi da im poe smjena.
Gradski oci bi se trebali zamisliti i uraditi neto po pitanju ovog najstarijeg dijela grada jer bi se moglo
uskoro desiti da se ljudi ovdje okupe samo u danima Bajrama da bi klanjali namaz u arijskoj damiji.

01 Novembar 2011

Dan mrtvih u Zenici

Gledajudi danas aute koje prolaze pokraj mene mogao sam pomisliti da je sedmi ili osmi mjesec.
Pored mene su prolazili automobili sa registracijama gradova Splita, Karlovca, Podgorice, Novog Sada
i bezbroj onih auta iz bliih evropskih gradova. Da, juer je bio Halloween a danas su Svi sveti,
katoliki praznik koji se obiljeava obilaskom grobalja i odavanjem poasti umrlima. Ovaj prvi
nabrojani praznik je jo jedan u nizu koji apsolutno nema nikakve veze sa bosanskom tradicijom i to
je jo jedan proamerikanizirani praznik (uz Valentinovo) koji se olako odomadio na naim prostorima.
OK, lijepo je kada ljudi slave praznike ali bih volio da se napravi anketa pa da ljudi odgovore na
pitanje znaju li ta uopde slave taj dan. Znam, redi de Dan vjetica i Dan zaljubljenih i to je sve. Kako su
nastali ti praznici i po emu su dobili ime, to niko ne zna. Ljudi na ovim prostorima jednostavno imaju
poriv da neto slave. Roenje komijinog djeteta, pobjedu neke sportske ekipe ili prvi dan proljeda,
nebitno.
Ovaj drugi praznik, Svi sveti ima i te kakvu tradiciju na ovim prostorima i obiljeava se ved par
stoljeda na ovim prostorima, od dolaska katolikog i pravoslavnog ivlja u zeniku kotlinu. Nekoliko
puta sam sa prijateljima u rane veernje sate znao otidi do vidikovca kod Kria iznad samog
gradskog groblja u Crkvicama i uivati u pogledu na poljanu groblja koja izgleda kao presvuena
nekim svjetledim tepihom od silnih svijeda koje su popalili rodbina i prijatelji ljudi koji su ukopani tu.
Tuna i nepobitna injenica je da je gore na tom tihom mjestu ukopano sve vie ljudi koje poznajem i
da se stvara neki ekvivalent sa brojem onih koje sredem u svakodnevnom ivotu.
Lijepo je otidi i odati poast preminulima na taj dan jer se osjeti neka tiha ali ipak svearska atmosfera
koja i dalje odaje utisak vjenog prebivalita ali u nekoj neobinoj dimenziji, sa mnotvom ljudi koji u
skoro potpunom miru nose cvijede i svijede za svoje najmilije. Morbidna je injenica da ja za Svi
svete na jednom mjestu sretnem najvie starih Zeniana jer skoro svi dou da upale bar svijedu
nekom svom. Ne znam da li je to zato to su na Crkvikom brdu pokopani moji roditelji i brat ali ja
stvarno volim ovaj praznik i nikad ga ne propustim dostojno obiljeiti.

10 Novembar 2011

Treba li Zenici bolji imid ?

Jutros su me na Kamenom mostu zaustavila dva momka pitanjem da li znam engleski jezik. Iznenaen
pitanjem rekao sam im da znam. Predstavie se i ja skontah da su to ljudi koji rade za Eurosport. U
meteu koji vlada gradom ovih dana zagubili su svog prevodioca (nekog deka iz Srbije koji takoe
radi kao reporter za istu kudu) pa su me pitali za centar grada. Obzirom da su se ved nalazili u centru
nastavili smo sa laganim daskanjem.
Interesovalo ih je mnogo stvari a posebno velika atra koja se razlegla itavom duinom naeg
centralnog trga. Objasnio sam im da je to Sajam organske hrane to je njima bilo drago uti ali im nije
jasno zato se to ba ovdje mora deavati. Da budem iskren nije ni meni jasno ali ta du sad. Ok, ja
jesam za organsku hranu i meni je ideja super ali stvarno onoliki seljakluk nagurati u centar grada nije
ni malo pametan potez. Kompletan dio od sinagoge do raskrda kod Bege je zatvoren jednim
ogromnim atorom kojim defiluju stotine zainteresovanih (normalno, samo za razgledanje ) Zeniana.
Crvenio sam se po ko zna koji put pred strancima i za kartonske kutije po Titovoj ulici i glasnim
prodavaima BiH transparenata za utakmicu koji su zatvorili ovu ulicu skoro potpuno za normalno
hodanje.
Posebna pria su verceri kartama koji prodaju karte na Marshall streetu (inaica Wall streeta jer su
tu najvie deviza proda) . Karte su narasle ved na cijenu od 100 eura a ja nisam mogao izdrati a da ne
pitam jel se za te pare dobije i uputnica. vercer me pogledao zaueno da bih mu odgovorio da bi
morali i to prodavati jer samo psihijatrijski sluaj moe kupiti kartu po toj cijeni. Najudnija stvar je
to sam vidio desetke ulaznica za zapad a one koliko sam upoznat uopde nisu bile u prodaji. Ko je na
tome dobar treba samo sabrati dva i dva i bit de vam jasno.
Momke iz Eurosporta je posebno interesovao sinodnji topli doek nekoliko stotina naih
sugraana ispred hotela Zenica , kada su doli reprezentativci Portugala. Pljuvanje po busu,
zvidanje i psovke na nekom jeziku slinom panskom ne mogu donijeti neku posebnu dobit naem
ugledu u UEFA-i. Nije onda ni udo da se toliko dugo razmatralo da li de se tekma uopde igrati u
Zenici. Daleko od toga da ih je trebalo doekati sa cvijedem ali ne bi se trebali ni vandalski ponaati. U
razgovoru sa nekim ljudima oni su uli daje to samo reakcija na njihovo ponaanje u Portugalu ali kod
nas je uvijek tako. Moramo i mi biti seronje ako su i oni. Zaboravljaju da je Portugal bolje rangirana
ekipa i da je glavonjama iz FIFE i UEFE drae njih vidjeti nego tamo neku Bosnu i Hercegovinu. Na
alost navijai zaboravljaju da se uzvrat igra u Portugalu i da de oni vjerojatno revoltirani ovim to se
dogaa ovdje biti sto puta gori.
Ponekad bih stvarno volio da naem neki kontra argument kada me ljudi ovako bombarduju
injenicama ali sam se u nekoliko stvari stvarno morao sloiti s njima. Nadam se da de sutra Papetovi
puleni odigrati jednu odlinu utakmicu, navijai dati sve od sebe u fer i sportskom navijanju pa da ova
dva momka ipak iz naeg grada odnesu neku bolju sliku od one koja im je do danas bila ponuena.

14 Novembar 2011

Hrana i lijekovi da li je prije bilo drugaije?

Prije neki dan sam sreo prijatelja koji mi je djelovao jako iscrpljeno i blijedo. Pitao sam ga ta mu je a
on ree da ima velike probleme sa masnodama u krvi i da je ved mjesecima na nekakvom tretmanu
koji ga grozno iscrpljuje. Znam, svi mi imamo ponekog ko je bolestan i ovo i nije neka vijest ali meni je
bilo udno jer poznavajudi ovog mog dugogodinjeg prijatelja znam da izuzetno zdravo ivi. Ne pui i
hrani se kvalitetno. Uvijek je bio sportista i pazio je na svoj ivot.
Sve to me navelo na razmiljanje o tome da li je mogude sad kada moemo izabrati svega u light
varijantama imamo sve vie ljudi koji imaju slinih problema. Nekada ste mogli birati izmeu mlijeka
u plastinoj vredici ZIM-ove proizvodnje i famoznog mlijeka u trokutidu a danas imate bar deset
proizvoaa koji svaki u svom asortimanu ima mlijeko sa razliitim postotkom mlijene masti. Skoro
ista stvar je i sa jogurtima i kiselim mlijekom. O puteru, margarinu i pavlaci nedu ni da priam jer bi mi
trebalo sat vremena da sve nabrojim. Za sve postoje i light varijante proizvoda i neke sa nekakvim
Omegama i slinim stvarima koje bi, kao fol trebale poboljati nae zdravlje. Nije mi jasno kako uz sav
ovaj asortiman imamo sve vie pretilih ljudi i onih sa sranim problemima.
Slina stvar je i sa cigaretama. Ja sam ved dugo pua i sjedam se perioda kada je bilo mogude kupiti
samo domade cigarete i nekolicinu licencnih. Sve su bile otprilike sline jaine i hajmo redi smrada.
Sada imamo bar pedesetak raznih vrsta a najprodavanije su one koje imaju light predikat ispred
imena firme. Ne trebam ni napomenuti da je sad mnogo vie onih koji imaju probleme sa pludima a
karcinom pluda se uvedao za nekih 17 posto u odnosu na period prije rata. Upoznao sam jednu baku
koja je imala 98 godina a od toga 85 godina puakog staa ali nikada nije zapalila cigarete sa filterom
nego je cijeli ivot motala kiju . To me sve navodi na razmiljanje da ima neki avo u ovim
cigaretama koje puimo koje rapidno unitavaju nae zdravlje. Mnogi de redi da nisam rekao nita
novo ali stvarno mislim na ove cigarete koje imaju neke aditive da bi bile, kao fol zdravije.
Da bi se cjelina zaokruila moram se dotadi i apoteka i inih farmaceutskih kuda. Prije su ljudi znali
samo za andol i aspirin i par analgetika i lake su se nosili sa gripama, prehladama i glavoboljama a
sad imate od svakog mogudeg proizvoaa bar po jedan analgetik a aspirine (normalno pod drugim
imenom) proizvodi svako iv a ne samo Bayer, kao nekad. ovjeka naisto zbune kada doe u
kupovinu lijekova jer nam nabrajaju i po deset minuta neke lijekove i njihove zamjene.
Po svemu sudedi sada bi trebali biti mnogo zdraviji jer imamo mnogo vedi izbor za kupovinu ivotnih
namirnica i lijekova ali stvarnost je totalno drugaija.

21 Decembar 2011

Ljudi prljavog lica i najideg obraza

Danas je Dan rudara, praznik koji je u Zenici uvijek bio rado slavljen i obiljeavan. Nekada davno,
pedantni austrougarski ininjeri su odmah nakon okupacije primijetili da je na kraj jako bogat
naslagama uglja i jedna od prvih stvari koju su napravili je bila eksploatacija kamenog uglja iz Zenice i

okoline. Poela je u maju 1880. i zadrala se evo preko 130 godina. Iskljuivi te poetne godine nai
ugljenokopi danas ive najtee dane.
Rudari su uvijek bili pokretaka snaga naeg drutva i ljudi koji su imali srca veliine lopata koje su
koristili, a vjerujte mi one nisu bile ni priblino standardnih dimenzija. Nenormalno teki uslovi rada
su ove ljude vrlo rano slali u penziju i to im je najtee padalo. Prisustvovao sam sceni kada rudar koji
je u jami radio 25 godina plae kao malo dijete zato to su mu naredili da mora zadnja dva mjeseca
raditi kao vanjski radnik. Oni se tako sentimentalno veu za jamu da je to teko opisati. Fascinantno je
i to kako ih taj posao fiziki promjeni. Dovoljno dugo sam radio na Rudniku da sam mogao zapaziti
neke gromade od ljudi koji su doli kao golobradi mladidi a nakon desetak godina izgledali kao starci.
Ugljena praina i znoj vrlo brzo izbrazdaju njihova lica tako da im je jako teko odrediti godine nakon
vizuelnog kontakta.
Moj pradjed, djed, otac i majka su radili na Rudniku pa sam i ja nekim loginim slijedom okolnosti
posao dobio ba tamo. Solidarnost je rije koja mi se namede na prvu kada neko spomene rudare.
Nebrojeno puta sam prisustvovao njihovim odlascima na spaavanje njihovih komorata u rudnike
diljem nekadanje drave. Postoje i zvanini podaci u kojima se moe provjeriti da su rudari bili i
najvedi davaoci krvi u onoj dravi. Zanimljiva je bila i njihova, skoro pa totemska fascinacija likom i
djelom druga Tita. Sjedam se njihovih prosvjeda u ovoj novoj dravi kada su iz Raspotoja krenuli
prema Optini nosedi ogromnu Titovu sliku ispred sebe. Od kako znam za sebe pratim te ljude
posredno ili neposredno ali se ne sjedam niti jednog koji je radio u jami a da nije bio pua. Pluda su
im ionako bila izloena brojnim plinovima i sitnoj ugljenoj praini ali to ih nije smetalo da pri samom
izlasku iz jame zapale po jednu.
Na alost rudari jako esto i ginu i doivljavaju teke nesrede. Najveda u Zenici je bila 12. maja 1982.
godine kada je ivot izgubilo 39 ljudi u jami Raspotoje. Tadanja drava je sve obitelji poginulih
zbrinula stambeno a djeca su dobila stipendije do kraja kolovanja. Rudari su tada imali status koji im
u biti i pripada. Imali su dobre i redovne plade, bili su svi stambeno zbrinuti a sada je situacija takva
da je nekima problem u penziju otidi zato to im ne upladuju PIO i MIO to je osnovni uslov (uz godine
staa) za penziju. Elektrodistribucija se madehinski odnosi prema ovim ljudima iako su direktno vezani
za njihovu proizvodnju. Iako se minimalno ulae u opremu i modernizaciju jama ovi ljudi se i dalje
bore da zacrtane planove ispune prije roka ali to vie niko i ne primjeduje.
alosno je da ovi ljudi najprljavijeg lica ali zato najideg obraza moraju biti na margini i svakodnevno
strahovati za svoju egzistenciju.
Komorati moji, neka vam je sretan va dan, Dan rudara!

24 Decembar 2011

Boid je a kao da nije

Znate onu famoznu foru kada vam se ujutro neka pjesma uvrti u glavu i ne izlazi iz nje tokom cijelog
dana? Ja sam jutros ustao i ak i ne pogledavi na kalendar pjevuio pjesmu ovjeka kojeg neto
posebno i ne cijenim i sluam, Dine Merlina. Stariji je se sigurno sjedaju Boid je a kao da nije. Ni
slutio nisam koliko slinosti ima u tekstu te pjesme i onome to sam doivio izaavi na zenike ulice.

Naime, danas je Badnjak, dan uoi Boida i u Zenici se uvijek osjetilo to nekakvo pretpraznino
raspoloenje na ulicama ali danas ni traga tom osjedaju. Obzirom da je ovaj katoliki praznik jako
blizu Nove godine ljudi ih esto spajaju i proslavljaju sa svojim najmilijima. Ove godine je jako malo
tandova i atora sa robom koja se prodaje za ove praznike. Prije ih je bilo desetak a ove imaju samo
tri velika atora i nekoliko tezgi. Priao sam sa jednim od prodavaa koji mi je rekao da Boga moli da
izvue bar pola od uloene love jer su sve naznake da to nede uspjeti.
Dobro prolaze jedino oni koji prodaju pirotehniku koja je dovoljna da se srui jedan omanji grad. Ja
u ivotu nisam nikada vidio vede petarde, ako se to moe i nazvati petardom. Izgledaju kao one
bombe to ih je Boko Buha bacao na neprijateljske bunkere. Danas je preko puta ulaza u pijacu neko
bacio jednu i ja sam mislio da je pukla nekakva granata jer su se zatresla stakla na oblinjim
radnjama. Nikad mi nije bilo jasno niti de ikada biti kako policija doputa prodaju ovakvih stvari. Ove
petarde mogu kao bez ale otkinuti sve prste nekom djetetu ako mu eksplodiraju u ruci.
Na Kamenom mostu sam vidio i djelatnice udruenja Zeniko srce kako skupljaju priloge za oboljelu
djecu i moram vam redi da su mi one jedino izmamile, kakav takav, osmijeh na lice. Na velikoj
hladnodi su stajale nekoliko sati i uporno ljudima nudile kolaide i marljivo skupljale novac. Vjerojatno
su skupile manje od oekivanog jer su se nadale da de ljudi koji ive vani dodi u vedem broju a zna se
da oni imaju vie od ubogih ljudi koji ive u naem gradu. Na alost ovo je godina u kojoj sam
najmanje stranih tablica vidio na naim ulicama od postojanja ove drave. Valjda je i njih gadno
opalila recesija pa im dolazak u posjet obitelji doe kao veliki troak.
Vidio sam danas i protest ena iz udruenja Izvor (bar mislim da se tako zove jer nisam uspio najbolje
proitati) koje su napravile povorku i nosile transparente u znak podrke Palestini i pojasu Gaze.
U zadnjih nekoliko dana sam dobijao poruke da sam previe depresivan u svojim tekstovima (ak i da
sam u privatnom ivotu takav) ali nije mi jasno kako da budem drugaiji jer kada proem Titovom
ulicom ne mogu se oteti dojmu da bi Zenica sigurno odnijela titulu na takmienju za grad sa
najnamrgoenijim licima ako bi postojalo takvo takmienje. Non stop susredem ljude koji obore glavu
i poluzamiljeni hodaju kao da ne znaju kuda idu ili im je svejedno kad i gdje de dodi. U drugim
gradovima se sretnu i nasmijeena lica ali kod nas je to prava rijetkost.
Bez obzira na sve sutra je Boid i svim naim itateljima koji slave ovaj praznik od srca elim mnogo
srede i zdravlja i da ne budu depresivni kao to poesto izgledaju moji tekstovi.
ESTIT BOID !

01 Januar 2012

2011 sumarum
Veoma je teko napisati tekst koji nije crn ako hodemo pisati o godini koja je ostala iza nas. Mnogo
vie nezaposlenih u ionako besposlenom gradu i smanjena ionako mala kupovna mod graana
razlozi su koji su stvorili mnogo zabrinutih faca.

Aerozagaenje je jako esto prelazilo alarmantne nivoe tako da smo disali na krge. Svako normalan
je od zagaenja bjeao u svoje domove ali i tu su nas gradski modnici doekali pa smo u 2011. bar
dvadeset dana proveli u hladnim stanovima. Ako grijanje i radi to nije na onom nivou na koji smo
navikli ali zato je poskupilo 25%. Negdje polovinom novembra prole godine su genijalni umovi na
elu sa direktorom Albe donijeli odluku da u Zenici sagrade spalionicu animalnog otpada koja bi
dodatno oteala disanje u naem gradu. Nekolicina ljudi, na elu sa Emirom Akvidem i eljom Peridem
se skupila i rekla glasno Ne rukovodiocima Albe i elnim ljudima optine koji stoje iza ovog projekta.
elni ljudi optine su bili zauzeti proturanjem nekoliko ideja graanima za koje oni, vjerujem, i
nemaju neke naroite koristi ali deurni u vlasti misle drugaije. Prije svega tu mislim na gradnju
famoznog GGM-a i termoelektrane KTG. Nisam sreo jo niti jednu osobu iz grada koja misli da nam je
glavna gradska magistrala neophodna ili prioritetna i da de ona, kako kau pametni ljudi iz optine ,
rasteretiti guvu u saobradaju. To de samo dodatno opteretiti budet optine a rate za kredit koji bi
(ili su) optinari digli, otpladivade i nai unuci. to se tie KTG-a tu nas tek hode uloviti u mutnom.
Huso i njegovi klimoglavci su se udruili sa famoznim Brankom Montenegrom, ovjekom koji ima
zabranu ulaska u pola drava Evropske unije radi privrednih malverzacija. Neki skloni teorijama
zavjere misle da i ova esta nestajanja grijanja imaju za cilj da se opravda izgradnja termoelektrane
koja bi svojom toplinskom energijom obezbijedila kvalitetnije grijanje. Sve su to projekti koji de grad
puno kotati a korist od njih je tako maglovita da je vide izgleda samo dizai ruku iz Optinskog
vijeda.
U godini iza nas smo dobili novu kantonalnu vladu koja, bar na poetku, pokazuje neke bolje efekte
od prethodne. Premijer je Fikret Pljevljak, ovjek koji bi mogao naem gradu donijeti neki prosperitet
ako nita drugo nego zato to je i on sam Zenianin za razliku od prolih premijera.
to se tie svjetlijih trenutaka u godini iza nas moramo spomenuti Edoteku, zeniki kviz koji je
doekao i svoje 115. izdanje i ima tendenciju da tu cifru bar udupla. U BNP je bilo nekoliko dobrih
gostovanja od kojih treba posebno izdvojiti gostovanje sarajevske opere i njihove Hasanaginice.
Napokon Zeniani imaju priliku vidjeti operu i balet u naem gradu. Multipleks Ekran je odrao korak
sa kinama iz regiona i ne kasni sa projekcijama aktualnih blockbustera tako da i oni zavrijeuju
pohvale. Bilo je nekoliko zanimljivih koncerata (po mom ukusu premalo) od kojih bi izdvojio festival
Zenica Zove (posebno nastup Hladnog piva) te koncert Omladinskog hora i koncert mlaahnog Ivana
Jelida sa Sandrom Bagarid u BNP-u-. U Areni vrijedno spomena je bio samo koncert Crvene Jabuke,
koliko se ja sjedam. Gradovi sa upola manjim brojem stanovnika imaju mnogo vie koncerata od nas
ali to je politika opet vladajude strukture koja ne dozvoljava da se odre koncerti kojima je sponzor
neka firma koja proizvodi alkohol a zna se da brojne pivovare stoje iza mnogih rock grupa u regionu.
Sportisti se u proloj godini i nisu posebno iskazali. Izuzetak su koarkaice elika koje pruaju jako
dobra partije. Moda je razlog tome i povratak nae proslavljene igraice Nikoline Nine Grabovac koja
je poela raditi u klubu kao savjetnik. Fudbaleri su na razini igara iz prolih godina a vrijedi spomenuti
da su se sredinom godine promijenili elni ljudi kluba i dola je neka nova uprava. Treneri su se
mijenjali kao na traci a rezultati su, kao i obino izostali. Navijai su i dalje najjaa karika u crveno
crnom klubu. Bez obzira na oajne rezultate koje postiu njihovi ljubimci iako imaju najbolje uvjete,
Robijai su uvijek tu uz njih. U protekloj godini su elni ljudi grada potpisali i papire o izgradnji UEFAinog trening centra na Crkvikom brdu. Da mi je vidjeti te famozne strunjake iz UEFE kako oni misle
da djeca treniraju u gradu u kojem ti i u obinoj etnji treba gas maska da se ne ugui.

Sve ovo je iza nas i realno je nadati se bi ova godina morala biti bolja jer je objektivno teko i zamisliti
goru od prole.
Damir Vuak i Hana Kazazovid, kao urednici ovog magazina ele vam sretniju i ljepu 2012.-u godinu.
A na kraju pogledajte nekoliko simpatinih fotografija Zenice koje je Hana radila u proteklih nekoliko
dana.

15 Mart 2012

Nema vie starih brica

Sa velikom tugom i nostalgijom se esto sjetim dana kada se odlazilo brici da te ia pred kolu ili da
ti obrije prvo paperje od brade kada si se zamomio. U priama sa nekim poznanicima uo sam da je
prava rijetkost u ovim novim, high-tech, frizerskim salonima dobiti uslugu brijanja. Valjda nije
isplativo ili ta? Danas sluamo reklame za razne neke napucane frizerske salone koji nude: masau
vlasita, masiranje glave,
pranje, pretpranje ,
centrifugu ili ta ja znam ved.
Nekada se u frizerski salon ili
brijanice ilo radi ianja ali i
neke udne socijalizacije i
sluanja pozitivnih traeva.
Frizeri su uvijek meu prvima
znali ta se dogaa u gradu
ali i dnevno politika
deavanja, a muke brice su
bili pravi sportski fanatici.
Ja sam se u ranoj mladosti
iao u svojoj mahali kod
majstora Fadila Ibrakovida,
preko puta Pravoslavne crkve i kod njegovog majstora, gdje je izuio zanat, na Carini preko puta
Lutve vulkanizera, kod majstora Hajre Kapetanovida. Danas sam uao u tu radnju nakon sigurno
dvadesetak ako ne i tridesetak godina i ostao sam zapanjen enterijerom koji je potpuno isti kao kada
sam se ja pred kolu iao na aku frizuru.
Slike i amblemi N.K. elika su na svakom zidu a i dosta slika majstora Hajre na gostovanjima
najdraeg kluba. Znam da se mnogi nede sloiti sa mnom ali ja mislim da potenijeg i vedeg navijaa
od njega u Zenici nema. Sjedam se kao da je bilo juer kada je jedan moj prijatelj iz razreda otiao da
se ia kod starog majstora a ovaj ga pitao za koga navija. Moj prijatelj ree da navija za Partizan.
Majstor ga odmjeri i mrtav ozbiljan mu ree da navrati sutra jer mu je danas guva. Osvrnuo sam se
po radnji i nisam vidio nikog osim nas dvojice. Ko mu je kriv kada nije znao pravi odgovor na pitanje.
Stari majstor , iako jako loeg zdravlja, ode ponekad na utakmice.

Radnja na poetku Fakultetske ulice je otvorena 1954. godine kada je Hajrin otac, majstor Ekrem
doao iz stare radnje koja se nalazila kod eljezarske kapije 1 i ved je skoro ezdeset godina u
vlasnitvu porodice Kapetanovid. Mislim da je ovo i najstarija ouvana frizerska radnja u Zenici. Nisam
siguran jedino za onu malu radnju koja je u vlasnitvu porodice Zukid a koja se nalazi pored ulaza u
prostorije izviaa, preko puta nekadanje Jugoplastike . Uslikao sam i tu radnju ali nisam mogao
slikati unutranjost jer je radnica istila neto pa nisam mogao udi. teta jer imaju prekrasne stare
stolice za ianje i brijanje kakve smo nekada mogli vidjeti u u starim brijanicama.
Istina je da danas imamo mnogo vie salona i mnogo iru ponudu ali nita mi ne moe zamijeniti onaj
osjedaj kada ustajete sa stolice a majstor vam kae Eto ga, aferim i nazdravlje!
12 April 2012

111 joj je godina tek

Kada bi vas neko pitao koja je najstarija kola u Zenici, vrlo vjerovatno ne bi znali taan odgovor. Da
se pravim pametan i ne ide jer sam i sam to saznao prije neki dan.
Prolazio sam pored Osnovne kole Miroslav Krlea (za starije Zeniane de to uvijek ostati O..
Sestre Dietrich) i vidio da se ispred kole neto dogaa, neko slavlje. Zapitah jednog profesora
kojeg poznajem o emu je rije a on odgovori da se slavi 111-ti roendan ove kole. Ostao sam
zabezeknut jer ni sanjao nisam da je ta kola
toliko stara.
Naime 1901. godine Austrougarska vlast je
otvorila djevojaku kolu nekih dvadesetak
metara od pozicije koju danas zauzima
sadanja zgrada a nakon drugog svjetskog
rata se kola preselila na dananju lokaciju.
Ova kola ima i svoju podrunicu, kolu u
ajdrau koja se zove istim imenom i predaju
uglavnom nastavnici koji su radili ili jo uvijek
rade u O.. Miroslav Krlea.
Zanimljivo je koliko imam intenzivna sjedanja na dane kada nam uspomene i nisu znaile Bog zna ta,
kada smo kao razigrana djeurlija skakali po kolskom dvoritu lieni svih problema koje odrastanje
nosi sa sobom. Mnogo se bolje sjedam te kole nego srednje koju sam zavrio kasnije. Sve
sposobnosti koje imam nauio sam u toj koli. Kau da ih ovjek nadogradi u srednjoj ali to kod mene
i nije sluaj. Ok, popune se neke praznine ali ona osnovna materija koja vam treba za ivot se stekne
u osnovnoj koli.
Do dana dananjeg mi nije jasno zato su pametne gradske glaveine promijenile ime ovoj koli.
Nemam ja nita protiv Miroslava Krlee ali u Jasenovcu streljane sestre Dietrich su po meni vie
zasluile da se kola zove po njima. Ako nita drugo bile su Zenianke kojima bi se graani ovog grada
trebali ponositi.
Ovu kolu su zavrili mnogi poznati Zeniani: Zdenko Botid (priznati glumac rijekog HNK, prvi
Zenianin koji je zavrio dramsku akademiju), onaj faraon Semir Osmanagid, koarkai Emir

Mutapid i Devad Alihodid, posljednja zenika missica u SFRJ Dinka Delid, kompozitor Asmir Spahid
Spaha, Edin Dananovid Karamazov i mnogi drugi ija mi imena trenutno ne padaju na pamet.
Znam za mnoge koji su stanovali u mom komiluku i patili to nisu ili u IGK ili neku drugu kolu koja
je u centru grada, ali ja sam oduvijek bio ponosan to sam iao ba u ovu kolu!
Sretan vam roendan od srca!
Va uenik

21 April 2012

Reunioni
April je mjesec kada se, izmeu ostalog, planiraju i reunioni iliti to bi se po naki reklo godinjice
mature. Oduvijek mi je udno to ljudi sa toliko oduevljenja priaju o tim obiljeavanjima godinjica
mature. OK, moda sam ja pomalo hendikepiran jer se nisam nikada pretjerano druio sa ekipom iz
svog razreda ili opdenito sa rajom iz moje srednje kole. Meni to sve lii na spiritualistiku seansu
oivljavanja duhova prolosti gdje se iz naftalina vade neke stare, hiljadama puta prevakane prie sa
ljudima koji su se toliko promijenili da jedni druge jedva prepoznaju.
udna stvar su i te promjene. Oni koji su tihi i nezamjetni u koli su uglavnom daleko dogurali a oni
koji su bili mangupi ili sportski tipovi sada izgledaju kao oevi onih koje pamtimo. Meni su udne i
situacije iz moje osnovne kole jer kada sretnem neke djevojke koje su nama pubertetlijama golicale
matu, vidim ene koje su sada mahom i bake i koje ivot nije ni malo tedio. Suta suprotnost su one
kotunjave za kojima se niko nije okretao i koje nisu imale atribute da bilo ime zainteresuju suprotni
spol. Najbolji primjer je Dinka Delid sa kojom sam iao u razred u osnovnoj koli. Ona je bila mala
sitna zvrk-djevojica koja se u vremenskom razmaku od nekoliko godina frapantno transformirala iz
runog paeta u prelijepog labuda koji je pokorio sve ljepotice u bivoj nam dravi. Znam, neki de
redi da i nije bila ba najljepa ali eto ona ima certifikat za to, bila je najljepa meu 21 milion
stanovnika SFRJ. Jako mi je drago zbog nje da je uspjela u ivotu i ne mogu se prikloniti mahalskim
priama u kojima ljudi ne mogu da podnesu uspjeh nekog iz rodnog im grada.
Veoma uspjena, a Boga mi i veoma lijepa je jo jedna djevojka koja je ila sa mnom u osnovnu kolu.
Anita Hrgid je takoe bila mala mravica koja se niim nije posebno izdvajala od ostalih uenica u
mom razredu. Kasnije je napravila izuzetnu karijeru brojnim humanitarnim aktivnostima po zabitima
Afrike i neka sela u Gani su zahvaljujudi ba njenom predanom radu dobila kole i djeja igralita.
Izuzetno sam ponosan na ovu moju lijepu i humanu kominicu koja je ila sa mnom u osnovnu kolu.
U razred sa nama je iao i Asmir Spahid Spaha ovjek koji je napisao gomilu genijalnih pjesama koje se
pjevaju i sada, dvadeset i vie godina od njihovog nastanka. Ja ga nisam nikada vidio u osnovnoj da je
uzeo gitaru u ruke ali je kasnije napravio izuzetnu karijeru. Izmeu ostalog, na zadnja dva albuma
Crvene jabuke je napravio desetak pjesama.
Ovo je bio samo primjer kako se ljudi vremenom mijenjaju. Fizionomijom, navikama i afinitetima vie
niko nije ni slian onome to je bio u srednjoj ili osnovnoj koli. Sjedanja su lijepa ali nekada i

precijenjena stvar. Masa ljudi nakon ovakvih reuniona ode razoarana jer nisu vidjeli one ljude koje
pamte nego neke druge koji imaju isto ime i prezime ali su se drastino promijenili.
Ovaj crni prikaz reuniona je moj lini stav i vjerujem da se mnogi nede sloiti sa mnom, ali vas
molim da shvatite da se nikako ne mogu pomiriti sa injenicom da moja generacija ove godine slavi
30 punih godina od kada smo maturirali, a to na mene djeluje nekako poraavajude pa je mogude da
se uslijed toga nakupilo ovoliko gorine u mom tekstu.
I ovo svakako nije tekst koji vas treba odgovoriti od slavlja godinjice mature nego samo lini stav
nekoga ko odbija prihvatiti injenicu da je mnooooogo ostario

01 Septembar 2012

Princip obrnutih vrijednosti

Blii se kola pa kolarci, svjesni nadolazedeg belaja koriste svo vrijeme u igranju i druenju na
otvorenom. Puni su pria sa ferija i nekako mi bezbrino izgledaju jer nisu svjesni da su lieni svih
problema koje odrastanje donosi.
Ja nemam djece ali imam mnogo prijatelja koji ih imaju i nimalo im ne zavidim kada doe septembar.
Nekada su se K-karte i krediti dizali kada se ilo na more, a sada mnogi roditelji moraju zaviriti u neku
od mikrokreditnih organizacija da bi svoje maliane kvalitetno opremili za predstojedu kolsku
godinu.
Moda je najvedi problem u tome kako sada motivirati djeije male mozgove i objasniti im ta
dobijaju uedi. Sjetim se svojih pokojnih roditelja i mog brata kada je sa balkona gledao komiju,
doktora, kako uparkirava Alfa Romeo (tada je to bio jedan od najboljih auta u gradu) u garau. Otac
mu je rekao: Vidi sine, on je doktor i vozi dobro auto. Zavri i ti kolu pa de i ti tako. Danas bijesne
aute voze oni koji su ih stekli na milion naina ali nijedan nije poteni rad. Naravno, ima i neki promil
izuzetaka.
Padne mi na pamet i onaj famozni vic kada je otac pokuavao sinu objasniti zato bi trebao bolje uiti
kad prolaze dvije super ribe i sin pita oca: Jel tata, ko ovo kara? a otac mu uz obaveznu duku
kae: Odlikai, sine, odlikai! Uz svu moju sposobnost imaginacije ne mogu da zamislim facu oca
kada bi ga sin pitao isto pitanje, danas.
Odlikai vie nemaju anse, danas su tu babini sinovi koji imaju IQ visine sobne temperature ali i
bijesne aute, nabrekle novanike pune babinih para i rijetko koja riba de ih odbiti.
Problem koji se takoe namede je i kako nadi posao kada zavri fakultet. Poznajem masu mladih ljudi
koji su ved godinama na fakultetu a imaju viu ili visoku strunu spremu. Djevojka koja radi kao
konobarica a zavrila je pedagogiju, momak koji radi kao skladitar a zavrio mainstvo i mnogi drugi
primjeri su mi stalno pred oima.
Roditelji stalno alju svoju djecu u kolu sa zebnjom kako de im nadi posao kada tu istu kolu zavre.
Koliko sam ja uspio vidjeti jedini nain je ubaciti se u stranku na vlasti i onda po osnovama nepotizma
potraiti nekog od roaka ili kolega iz stranke.

Sve su to problemi koje oekuju nae maliane ovog i narednih septembara i nakon svega napisanog
moram im redi:
Sretno vam bilo u koli, maleni moji, i neka vam je Bog u pomodi kada je zavrite!

24 Maj 2013

Izgubljene generacije - koarkai

Maj je i uveliko se spremaju maturalci a oni stariji, posebno oni skloniji nostalgiji, pripremaju
obljetnice matura (famozni reunioni). Nekoliko generacija u rasponu 1955-1975 su po meni nekako
izgubljene generacije jer kada se okupe i pou vaditi pasoe shvati da je minoran procenat
gradske raje ostao da ivi u Zenici. Radi se tu o frapantnim procentima, po mojim procjenama 5-10 %.
Uglavnom se proteu ona famozna pitanja: Gdje je onaj, zaboravio sam mu ime i ta sad radi?
Odluio sam da u nastavcima piem o ljudima koje ja poznajem iz raznih faza mog ivota. Naravno,
ni ja ne znam o svakom sve. Moda se potkrade i neka greka a volio bih da mi i vi pomognete svojim
informacijama koje moete postavljati u komentare, jer ovakva demografska promjena definitivno
zasluuje jedan seriozan pristup.
Jedan prologodinji reunion me nagnao da piem o ovome. Za jednim stolom u lokalnoj buregdinici
na after partyju sam primijetio etvero ljudi. Od njih etvero niti jedno ne ivi u Zenici. Bili su tu
Goran Vrdoljak, ovjek koji je nekada radio sa mnom na Rudniku a sada ivi u Splitu, Dinka Delid,
moja kolska kolegica i nekadanja Miss Jugoslavije koja je dugo godina ivjela u Njemakoj a sada ivi
i radi u Sarajevu, Emir Kulenovid, uspjean poslovni ovjek koji vedinu vremena provodi u Sloveniji
gdje ima firmu i ovjek kojeg nisam vidio vie od dvadeset godina i koji je moda direktan povod da
piem ovako dugaak tekst - ejlko Janjetovid, momak kojeg poznajem iz gimnazije i sa koarke.
Nemalo sam se iznenadio kada sam ga pitao gdje je i ta radi. ovjek je ambasador BiH u Maarskoj a
prije toga je bio ambasador u Indiji i Rusiji.
Obzirom da sam elju znao preko koarke ovaj svoj podsjetnik ili ta god da je poet du sa
koarkaima. U KK elik sam proveo nekoliko lijepih godina i tamo sam upoznao jako drage ljude.
ovjek sa kojim sam poeo raditi kao tehniko ili asistent trenera je Davor estak. On je po mojim
zadnjim informacijama u Zagrebu i jedno vrijeme je bio trener Cedevite pa i Hrvatske kadetske
reprezentacije. Malo ko zna da je Davorova mama bila etvrta sestra Dietrich (po ostale tri je nazvana
kola u koju sam iao). Nedavno je umrla, pokoj joj dui!
Drugi trener, Ranko urid Cici je sada u Australiji i nemam informacije da li se i dalje bavi koarkom. U
Australiji je i Dado auevid, nekadanji koarka kojeg viam skoro svako ljeto u Trpnju gdje ima
obiteljsku kudu.
Dva trenera, dvojica arhitekata su jo uvijek u Zenici - Boris Britvar Brico i Rao Martinovid. Jo
jedan nekadanji veliki potencijal koji se takoe bavi arhitekturom je ostao u Zenici i radi kao
profesor u Graevinskoj koli. To je Emir Vilid Vili.

U Kanadi su Dragan Kisin Kisa i Slavia Lukid. Oni su u Vancouveru a na istonoj obali su Slobodan
Aron Ari i Nie Selimovid.
Menso Bajramovid, moda i najpoznatiji trener iz Zenice je donedavno bio u Siriji ali se iz razumljivih
razloga vratio u Bosnu. Sada je u Sarajevu (bar tako sam uo a provjerit du sigurno jer se trebamo
vidjeti ovih dana).
Emir Mutapid je jo u Berlinu gdje je dugo godina igrao za Albu Berlin i radio kao trener, a mislim da
mi je rekao da i sada radi neto u koarci, ali sam zaboravio ta. Svako ljeto on i njegova porodica
provedu u Zenici mjesec dana u posjeti najbliima.
Najpoznatiji i najtrofejniji koarka iz Zenice, Zoran Savid je u Barceloni sa suprugom Anitom i
preslatkom kderkicom i obnaa funkciju managera u KK Barcelona.
Teoman Alibegovid je donedavno bio sportski direktor KK Snaidero Udine (moda je jo uvijek,
nemam novijih informacija jer smo se vidjeli prije par godina).
Devad Alihodid, popularni Devdo, je u Zagrebu gdje mu djeca idu u kolu, a Boga mi i on pod stare
dane zavrava Viu trenersku. Viam ga skoro svaki mjesec jer poesto navrada da vidi mamu i svog
starijeg brata Kemu, takoe nekada dobrog koarkaa.
Fascinantna je generacija 1966. koja je iznjedrila izuzetne ljude i jako dobre koarkae koji su
sportsku karijeru podredili neki viim ciljevima.
Iz te generacije (Teomana i Zoku Savida sam ved spomenuo) je i Dr. Asim Tarabar koji je je profesor
medicine na YALE univerzitetu u SAD-u, prof. dr. Slaven Jurid koji dri katedru na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, Ivan Ico Bara koji radi kao priznat ljekar specijalist otorinolaringologije u
Dubrovniku, Nijaz Alid (on je ja mislim 1965. godite) koji dugo godina radi kao prevodilac na
tribunalu u Hagu, Slavko Todorovid, jedan od mojih najboljih prijatelja, dipl .ing. mainstva koji ima
uspjenu firmu u Novom Sadu. Mile Neid je, koliko sam uo, negdje u Italiji i ne znam ime bavi.
Postoji jo mnogo njih koje nisam spomenuo ali ovaj post bi bio predugaak kada bih spomenuo sve.
Moram napomenuti i dvojicu meni posebno dragih ljudi koji vie nisu sa nama a to su Boban eravid
i pokojni Zlatan ahmid ahmo koji su nas prerano napustili ali su ostavili veliki trag u zenikoj koarci.
Molio bih vas da ako neko zna jo poneto o nekim koarkaima neka slobodno napie komentar koji
demo objaviti a i ja du odgovarati na vaa pitanja, ukoliko budem znao odgovor na njih.
Ovo je samo prvi dio, nastavak je uskoro...

31 Maj 2013

Izgubljene generacije - glumci

U prvom dijelu ovog serijala sam pisao o koarkaima koji su otili iz Zenice. Od nekoliko ljudi sam
dobio jo neke informacije a poneki su mi tek nakon objavljenog teksta pali na pamet.

Da ispravim nepravdu moram spomenuti i dvojicu vaba, Almira evlana i Miloa Struju Perovida
koji su (vjerovali ili ne) do prije tri sezone aktivno igrali u Njemakoj. Nisam spomenuo ni eljka
Laketu koji je u Kanadi. Takoe od mlaih generacija znam da je Vladimir aid u Novom Sadu a
Sinia Bencun uspjean poslovan ovjek u Beogradu.
Da ne bi sve odmah bilo samo o sportu nastavit du sa glumcima koji su radili u naem BNP-u i ivjeli u
Zenici.
Nedavno je umro arko Mijatovid, a nedugo nakon njega i velika glumica i jo veda ena Radmila
Prajninger. Tako su se pridruili galeriji velikana koji vie nisu sa nama poput Ivice Kukida, Faruka
Zadida i jo mnogo njih koji su umrli prije rata. Eh da, umalo da nainim nepravdu i ne spomenem
takoe umrlog, velikog i perspektivnog mladog glumca Elvedina Avdida Efketa i poslije rata
preminulog Sanela Agida.
Od starih glumaca zanimljiva je ivotna pria koju sam uo nedavno, da moda najbolji glas BNP-ove
scene, Nenad Inid, ivi u SAD-u i radi kao pekar. Iso Porovid se i dalje bavi glumom ali u Sundsvalu u
vedskoj. Dino Palangid je HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci gdje je ved dugo godina i Zenianin koji je prvi
zavrio akademiju dramskih umjetnosti Zdenko Botid (iji je sin Matko ove godine bio u iriju Dana BH
drame).
Sa Zdenkom je poeo studirati i Predrag Jokanovid Juta koji je ove godine otiao u vie nego zasluenu
penziju. Neki dan sam vidio i Anu orevid i spopala me golema tuga. Oboljela je (izgleda) od
skleroze multipla i dovezli su je u kolicima u dvoranu. Jasna Baid je takoe u Zenici ali je i ona
oboljela. U Zenicu se nakon nekog vremena vratila i Ermina Niid Kurevija Beba ali nema stalni
angaman u BNP-u nego s vremena na vrijeme uleti u ponekoj predstavi. Oni koji su otili prije rata
teko da bi prepoznali ijednog glumca na sceni osim Mugdima Avdagida i njegove supruge Fakete, te
Itvana Gabora koji je pred penzijom. Sve su tu sada mladi glumci.
Od mladih glumaca iz perioda prije rata u Zenici je ostala samo Sabina Kulenovid i Miroljub Mijatovid
koji je sada rukovodilac omladinske i lutkarske scene. Najpoznatiji glumac iz te generacije a i uopte
glumac iz Zenice, Tarik Filipovid je od 1991. u Zagrebu. Dalida Balta (djevojaki Hodid) je ved dugo
vremena u Beu gdje radi u jednoj farmaceutskoj kudi. Renata Dabid je nakon uspjene karijere
modela i manekenke, takoe u Beu, korijene pustila u SAD-u gdje se udala i dobila dijete. Brankica
Drakovid radi kao novinar u Novom Sadu gdje je i Bojana (zaboravih joj prezime) koja radi kao
uspjean stomatolog.
Eto ja se sjetih nekih likova a neka mi halale oni koje sam propustio spomenuti jer me demencija
malkice naela. A i ne mogu se sjetiti ba svih ljudi u jednoj veeri kada kuckam ovaj tekst. Oni koji
nisu spomenuti nisu namjerno izostavljeni nego su plod umora i pada koncentracije.
Za nekoliko dana nastavljamo sa prisjedanjima onih kojih se trebamo sjedati...

01 Juni 2013

Izgubljene generacije - zagrebaka veza

Znao sam!
Kao to to obino bude pri nabrajanju nekih osoba zaboravi na one najbitnije i sebi najblie. Neki
dan sam pisao o glumcima a prije toga o koarkaima. Rekao sam da mi halale one koje sam
zaboravio spomenuti ali ja sam sebi ne mogu halaliti to nisam spomenuo dvoje jako znaajnih ljudi u
mom ivotu.
Nisam spomenuo jednu od najtalentiranijih mladih glumica koje su ikad kroile na daske BNP-a,
Eminu Filipovid, sada ima i priljepak na prezime pa se preziva i Jurid (udata je za Slavena Jurida,
Zenianina koji dri katedru Hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu). Ona je, kau, bila
mnogo vedi talenat od svog u medijima daleko poznatijeg brata Tarika, ali je odabrala studij
Elektrotehnike i sada je zaposlena u Ericssonu Hrvatska.
U postu o koarkaima sam zaboravio spomenuti jednog od svojih najboljih prijatelja Marijana
Tomljanovida Mau. On je takoer otiao u Zagreb i tamo zavrio Kemijski fakultet nastavivi tako
porodinu tradiciju pokojnog oca Milana koji je godinama bio jedan od omiljenih profesora na
Metalurkom fakultetu u Zenici i mame Ljilje koja je takoe penziju zaradila kao profesorica hemije.
Mao je jedno vrijeme imao uspjenu firmu za proizvodnju prirodne kozmetike Ulola ali ju je nedavno
preprodao i radi kao tehnolog u jednoj zagrebakoj firmi.
Sve su to moji prijatelji od prije rata a u Zagrebu ih ima toliko da se tamo osjedam kao kod svoje kude.
Pored pobrojanih tamo se nalaze i Vladislava Ljuboja Cica koja je zaposlena u Eurohercu, njen brat
Danijel (i njega sam sluajno zaboravio) je izuzetno priznat glumac u zagrebakom ZKM-u a mislim da
je njihovim stopama krenula i najmlaa sestra Nikolina.
U Zagrebu je i jedan od mojih najstarijih prijatelja, Zlatko estak, koji je zaposlen u Audi centru Zubak
auta. U Zagrebu su i Morena i Predrag Gavrid, dvoje vrsnih doktora koji su nastavili stopama svog oca,
priznatog zenikog ginekologa koji je mnoge od nas donio na svijet. Tamo je i Danijela Jolid koja je
zaposlena u jednoj od zagrebakih banaka a i Ajla Hrelja (sada Bralid) koja je zavrila Arhitektonski
fakultet i sada radi kao arhitektica ali ne znam u kojoj firmi.
U Zagreb se odselio i ika Vlado Pranjid, legenda zenikog tenisa koji sa suprugom Helenom i sinom
Darkom od poetka devedesetih ivi u glavnom hrvatskom gradu.
Ima njih jo ali za sada ovoliko. Nemojte mi zamjeriti ako sam koga propustio. Ako jesam ispravljam u
idudem broju ovog mini feljtona.

09 Juni 2013

Izgubljene generacije - ostatak ekipe iz Hrvatske

Prole sedmice sam pisao o svojim prijateljima i poznanicima koji ive sada u Zagrebu i normalno da
mi se omaklo da zaboravim njih nekolicinu. Zaboravih spomenuti Tomislava Kaljevida, managera,
ovjeka koji je organizovao desetke uspjenih koncerata u Hrvatskoj i regionu. U Zagrebu poesto
radi i obitava (mislim da inae ivi u Holandiji) i Tomina sestra Emilija koja ima lanac prodavnica
nakita pod imenom Emily K Design. U Zagrebu je i Edin Dananovid koji je svjetski poznat pod
imenom Edin Karamazov. ovjek koji nastupa sa svjetski priznatim muziarima i pjevaima. U Zagrebu
su i moje nekada dobre prijateljice Brigita Braovac i Irena Gae (prezimena su im upisana djevojaka
jer ne znam kako se sada prezivaju). Uspjeno radi u Zagrebu i Slaven Jekauc, sin pokojnog ika Emila,
legende zenike muzike.
U Istri ivi i radi dosta Zeniana. Toni estan ima zanimljiv Jazz klub u Puli a sugraani su mu Davor
Dado Puid i njegova supruga Sanja. U Poreu ive Cico i Gordana Horgas a mislim da je u Istri negdje i
Ervin erid era samo ne znam u kojem tano gradu.
U Splitu takoe obitava mnogo nekadanjih Zeniana. Andrea ro. Boras a sada Ivanievid je od prije
rata tamo i udata je za pisca i novinara Ivicu Ivanievida, nekadanjeg urednika Feral Tribuna. Tamo je
Krunoslav Tolid Tola. Oko Splita i Trogira ima jako mnogo Zeniana a posebno u Trogiru i na iovu.
U Orebidu na Peljecu je ivio moj veliki prijatelj, tragino preminuli Draen Deulovid koji je
nastradao u saobradajki nedugo nakon rata. Na Koruli je Nenad Rkman a u Dubrovniku su Vlado
Ivievid i Ivan Bara za kojeg sam ved spomenuo da radi kao doctor - specijalista za uho grlo - nos.
Mislim da sam ovim pretresao skoro cijelu Hrvatsku i znam da sam sigurno mnoge zaboravio
spomenuti ali vas molim da me u komentarima napomenete za njih.