Opa enciklopedija Sedmogodinji rat (str.

358)
Trei leski rat, prvi oruani sudar svih europskih sila Pruske, Velike Britanije i
Hannovera (poslije jo i Portugala) s jedne strane, a Austrije, Francuske, Rusije,
Saske, Poljske i vedske (kasnije i panjolska) s druge strane. Izbio je 1756. kao
neposredna posljedica Aachenskog mira (1748), kojim nisu bila rijeena ni sporna
pitanja izmeu Austrije i pruske ni odnos velike Britanije i francuske u kolonijama.
Na plan svojih protivnika (u prvom redu Marije Terezije i ruske carice Elizabete
Petrovne), koji su eljeli zaustaviti nagao uspon Pruske, Fridrik II Veliki odgovara
savezom s Velikom Britanijom i upadom u Sasku. Nakon sjajnih pobjeda i tekih
poraza Pruska se sasvim iscrpljena, pogotovo kad je velika britanija otkazala
ugovor o supsidijima povlai u defenzivu. Nakon Elizabetine smrti Petar 3 sklapa
savez s pruskom a vedska se povlai iz rata. Zapoet na europskom kontinentu
rat se proirio i na ratita u aziji i sjevernoj americi. Britanci osvajaju bengal,
senegambiju, manilu, louisbourg, quebec, montreal, martinique i dr. Taj britanskofrancuski rat u kolonijama zavren je mirom u Parizu (10.2.1763) kojim je velika
britanija stekla louisianu istono od mississippija, floridu i senegambiju.
sedmogodinji rat odluno je utjecao na razvoj europske politike. Velika britanija,
likvidiravi francusku kao ozbiljna protivnika u indiji i kanadi postala je prva
svjetska kolonijalna sila. pruska je ula u red europskih velikih sila, a u sukobu
izmeu pruske i austrije definitivno se formirao dualizam unutar njemakog
carstva. U nizu bitaka u tom ratu sudjelovale su i jedinice iz hrvatske. Posebno
se istaknuo general grof Josip Kazimir Drakovi, u njegovu dvorcu brezovici na
zidnim slikama iz 1776 prikazane su scene iz bitaka.
Vojna enciklopedija Sedmogodinji rat (str 490)
Uzrok rata
Rat za austrijsko nasljee 1740-1748 nije rijeio osnovne suprotnosti izmeu
vodeih europskih sila te je opasnost od novog rata jo uvijek postojala.
Agresivna politika Prusije za vladavine Fridrika 2 bila je prije svega usmjerena na
slabljenje Austrije i ograniavanje vlasti carice marije terezije da bi se pruskoj
hegemoniji otvorio put u njemaku. Ahenskim mirom prusija je dobila leziju ali
se te bogate pokrajine austrija nije htjela odrei. Fridrik je namjeravao osvojiti
saksoniju, eku, pomeraniju i kurlandiju. Traei saveznika na kontinentu za rat
protiv francuske britanija je nala pogodnog partnera u prusiji (1756). Time je
prusija napustila dotadanjeg saveznika francusku i stala na stranu britanije.
Naputena od prusije francuska se okrenula svom doskoranjem protivniku
austriji d kojom je 1.5.1756. u Versaillesu sklopila obrambeni savez. Da bi oslabila
mo pruskog kralja rusija je u prosincu 1756. prila francusko-austrijskom
sporazumu. Ostale zemlje svsrtale su se prema svojim interesima.
Stanje u europi nakon rata ostalo je isto kao i prije (status quo ante), a li su se
odnosi meu velikim silama sutinski izmijenili. Najveu dobit izvukla je velika
britanija poto je dobila francuske kolonije u sjevernoj americi te time postala
prvorazredna kolonijala i pomorska sila. Prusija nije dobila saksoniju zbog koje je
povela rat ali je zadrala leziju, strkla status velike europske sile i utrla put za
buduu hegemoniju u njemakoj. Porasla je i uloga rusije u europskoj politici.

Francuska je izgubila ne samo dominantni poloaj na moru i u kolonijama ve i

vodeu ulogu u europi. Austrija je izala znatno oslabljena. ( str 495)