SINIŠA ĐURIČIĆ

NIJEMCI U DARDI OD NASELJAVANJA DO 1945.

I. Oslobođenje Baranje od Turaka i prva naseljavanja

Nijemaca

Nakon razbijanja osmanlijske opsade Beča u bici kod Kahlenberga 12. rujna 1683., započeo
je Veliki Bečki rat, u kome su od Turaka oslobođeni najprije Budim 2. rujna 1686., a zatim je
nakon teške bitke kod Nagyharsánya (druga mohačka bitka) u kolovozu 1687. turska vojska
natjerana u povlačenje iz Slavonije i Baranje. Godinu dana kasnije carska vojska zauzela je i
sam Beograd, no morala se povući 1690. I pored toga, mirovnim ugovorom zaključenim u
Srijemskim Karlovcima 1699., središnji dijelovi Ugarske, Baranja, Slavonija i Srijem do Rume
bili su oslobođeni od Turaka i pripojeni Habsburškoj Monarhiji.

Odmah nakon pripajanja tih prostranih teritorija Monarhija je započela s njihovom

organizacijom. Osim ugarskog dijela, ostali krajevi stavljeni su pod izravan nadzor Bečke
ratne komore (Hofkriegsrat) koja je u njima postavljala vojnu i civilnu vlast. Već 1688.
formirana je posebno povjerenstvo (Commissio neoaquisita – povjerenstvo za novostečene
zemlje) kojoj je na čelu bio ostrogonski nadbiskup Leopold Kolonić, a kojem, je u zadaću
stavljeno gospodarsko, kulturno i prosvjetno uzdizanje novostečenih zemalja opustošenih u
ratovima. Povjerenstvo je dodjeljivalo zemlju, odobravalo naseljavanje crkvenih redova,
podizanje crkava, samostana i škola. Tako je već desetak godina nakon oslobođenja
Slavonije i Baranje započelo intenzivnije naseljavanje, kako Srba s juga, počevši od velike
seobe 1690. koju je predvodio patrijarh Arsenije III. Čarnojević, tako i Nijemaca, koje je
carska vlast naseljavala kako bi ojačala germanski utjecaj na području koje je prije ratova i
pustošenja bilo naseljeno slavenskim stanovništvom.

Sama Baranja, nakon druge bitke kod Mohača, stavljena je pod izravnu vlast Komore.
Austrijsko-turski rat nastavljen je od 1690. i u dvije bitke, kod Slankamena 1691. i kod Sente
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

1697., Turci su konačno odbačeni i natjerani u povlačenje. U biti kod Sente istaknuo se
vojskovođa Eugen Savojski, pa mu je car Leopold 1698. dodijelio posjed Belye (Belje ili Bilje),
koje se proteže uz Dunav i uz Dravu do Osijeka. Savojski je tada podigao dvorac u Bilju
(nastao između 1705. – 1712.) i u njemu postavio upravnika posjeda. Prve njemačke
koloniste u južnu Baranju dovodi upravo on i naseljava ih u Podravlju (Eugenidorf ili
Eugenifalu).

Drugim posjedom u južnoj Baranji, Dardi, naselju koje je postojalo i u tursko vrijeme 1,
također je upravljala Komora. Prema popisu stanovništa iz 1696/7. ovdje još nije bilo
Nijemaca, već samo Mađara i Rašana (Srba). Posjed je na izmaku 17. stoljeća dodijeljen u
ime ratnih zasluga nasljednicima grofa Veteranija, koji se također istaknuo u turskim
ratovima. Oni su ovdje sagradili svoje sjedište.2 Osim samog mjesta (oppidum) Darda je
obuhvaćala i naselja Baranjsko Petrovo Selo (Petarda), Karanac (Karancs), Jagodnjak
(Kacsfalu), Bolman, Šumarinu (Benge), Torjance (Torjanc). Prema popisu iz 1698. Darda ima
60 mađarskih i srpskih kuća. Nakon pustošenja u ustanku kuruca 1704. – 1711. Darda je
teško stradala, ali se bilježi novi val doseljenika, Srba i Nijemaca, od 1711., a izvori kažu da je
od 1715. selo i obnovljeno. 3 Prema novom popisu stanovništva iz 1715. ima 18 poreznih
obveznika, od toga Nijemci: Huber Andreas, Huteritsch Ambrosius, Huticz Lorencz,
Illpiczhauser Jakob, Piller Johannes, Praun Matthias, Ramszler Christian i Reissinger Jakob. 4

Nijemaca kolonista najviše dolazi u razdoblju 1711. -1715., a posebno nakon novog rata s
Turcima 1716. Kolonisti Nijemci bili su uglavnom pripadnici nižih društvenih slojeva, seljaci i
manjim dijelom obrtnici, te isluženi ratni veterani. U takvim uvjetima do kraja 18. stoljeća
Dardu, a i šire, činilo je miješano stanovništvo rimokatoličke, pravoslavne i u manjoj mjeri

1
Evija Čelebija, turski putopisac, zabilježio je na svom putovanju do Pečuha 60-ih godina 17. st. postojanje
palanke Darda; Evlija Čelebi, Putopisi, Sarajevo 1967., str 372.

2
Erwin Konrad, Unvergessene Heimat Branau (Nezaboravljena domovina Baranja), str. 3

3
Stanovništvo Mađarske u vrijeme pragmatičke sankcije, mađarski službeni list, novo izdanje, svz. XII, str. 305

4
Erwin Konrad, Unvergessene Heimat Branau (Nezaboravljena domovina Baranja), str. 3
2
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

protestantske vjeroispovjesti. Dok su pravoslavci, Srbi, stizali sa teritorije Srbije pod turskom
vlašću (najviše pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem 1690. godine), Nijemci, ili
podunavske Švabe (Donauschwaben), kako ih je nazivalo domaće stanovništvo, iako nisu bili
svi iz Švapske, stižu iz katoličkih krajeva južne i jugozapadne Njemačke, Elzasa i Lotaringije
(Lorraine), Češke, te Austrije. Protestantima je tek kasnije, oko 1780., dopušteno
naseljavanje, ali oni nisu nikad predstavljali neki značajan udio u sveukupnom broju
doseljenih Švaba.

Nijemci koji su se naseljavali u Dardi većinom su bili bavarskog podrijetla: dolazili su iz

podunavske Austrije i južne Bavarske. Druga grupa doseljenika doputovala je iz Tirinške
šume u nekadašnjem vlastelinstvu Eisfeld, pritisnuta teškim feudalnim davanjima. Posebno
je mnogo obitelji iz Eisfelda bilo ne samo u Dardi već i pridruženom joj naselju Laskafeldu
(Lug): Aman, Bauer, Beck, Borngraber, Ebel, Franz, Hartmann, Helmond, Iffland, Laz, Müller,
Näsel, Purschhausen, Schmidt, Schulz, Schweishelm….Hessenaca je bilo nešto manje, tako
da konačan omjer njemačkih doseljenika u Dardu po podrijetlu iznosi:

31,7% Bavaraca

29,9% Eisfeldera (Tirinžana)

10,3% Fuldjana

28,1% različitog podrijetla5

Vijesti o stanju u Dardi početkom 18. stoljeća daju i darđanske crkvene knjige. Budući da je
grofica Marija Camilla Veterani u to vrijeme upravljala gospodarstvom Darda, njoj se treba
pripisati u zaslugu izgradnja prve katoličke crkve u Dardi 1715., crkve Sv. Ivana Krstitelja, na
istom mjestu na kojem stoji i danas. Od 1715. potječe i najstariji svezak darđanskih crkvenih
knjiga, Liber Baptizorum Ecclesiae Dardaensis ab Anno 1715. Nažalost, njemu nedostaju prvi
listovi i prvo zabilježeno vjenčanje datirano je na listopad 1719. godine, dok matična knjiga

5
Friedrich Lotz, Iz njemačke prošlosti grada Osijeka, sv. 3/4, Neusatz, 1939.
3
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

umrlih počinje od 1717. Po prvom zapisu u crkvi je kršten Martin Stjepan, sin Baltazara
Huderitza i Marie Anne, po kumu Stefanu Hausdorferu zidaru i njegovoj ženi Magdaleni. U
knjigama se spominju i imena seljaka i obrtnika, kao i druga zanimanja. Tako je ostalo
zabilježeno i ime općinskog notara (bilježnika) Georga Layforta, oficijala Lahrensacka,
grofovskog kamerdinera (činovnik) Kemela.

Službu u crkvi vrše kapucini, Nijemci: 1717. Johannes Felder, 1720. Andreas Hoffman i 1724.
Johannes Ganter.6 Prvi stalni župnik, Adam Andreas Freindorffer, namješten je 1726. Na tom
mjestu ostao je sve do 1737. kada ga je zamijenio Johann Winkler. Treći darđanski župnik
bio je Anton Vogel, od 1740. do 1744., kada dolazi Josef Niemetz. Joseph Broschek služio je
1745.-1761.7

Freindorffer je sastavio popis stanovnika Darde 1730., Status animarum in oppido Dardensi
(pro) ut Anno 1730. inventus est (Popis stanovnika u mjestu Dardi godine ustanovljen 1730.).
Popis daje detaljne podatke o stanovništvu i njegovom nacionalnom sastavu. Navedeno je
70 obitelji, od čega su 62 njemačke, 4 hrvatske, 3 srpske i jedna mađarska. Dakle, prema
popisu, stanovništvo Darde je 1730. bilo preko 90% njemačko. Po zanimanju bilo je 34
seljaka, 4 sluge (pomoćnici na seoskom imanju), 2 pastira, 1 policajac; od obrtnika 12
tkalaca, 4 kovača, 3 bačvara, 3 krojača, i po jedan pekar, staklar, sirar, krznar, užar, oružar i
kolar.8 Neka od popisanih prezimena: Bader, Beck, Bässl, Bittner, Blum, Hartung, Hengbaum,
Herger, Lautenbach ili Luterbach… Mnoga imena sa popisa pojavljuju se i kasnije, poput
Herger, Beck i Lauterbach, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

Za njemačku djecu bila je u Dardi osnovana i prva škola godine 1722. Zvala se rimokatolička-
elementarna škola, a prvi učitelj (lector scholae) zvao se Mathias Wagerer. Od 1738. novi
učitelj je Wogri, a poslije 1757. Wager. Mjesto stare škole nije utvrđeno (nalazila se u blizini
6
Isto, str.4

7
Josef Brüsstle, Recenzija svjetovnog svećenstva dijeceze Fünfkirchena, Darda str. 439-456. Brüsstle je bio
župnik, rođen u Dardi 1817. godine

8
Friedrich Lotz, Iz njemačke prošlosti grada Osijeka, sv. 3/4, Neusatz, 1939.
4
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

starog župnog dvora, koji se vjerojatno nalazio u blizini crkve, preko puta dvorca; prema
kazivanju mještana u međuratnom periodu njemačka škola nalazila se u blizini danas
neaktivne darđanske srednje škole, tj. iza zgrade gdje je smještena trgovina alata i mješovite
robe).

II. Doba vladavine Marije Terezije

Obitelj Veterani upravljala je darđanskim gospodarstvom preko provizora. U svojim

Instrukcijama od 1. travnja 1717. godine grofica Marija Veterani opominje svog provizora
Gludovatza da, u skladu sa mjerama koje je ranije poduzimao provizor Wachter, vodi računa
o tome da se sve obaveze na imanju ispunjavaju kako su određene po zakonima donesenim
jos u 17. stoljeću i da se spriječe svake vrste malverzacija. Obaveze seljaka bile su nejasno
zakonski određene i često je dolazilo do buna i nezadovoljstva, te su često seljaci odbijali
podmirivati feudalne daće, stanje kakvo je potrajalo sve do izdavanja urabrijalnih propisa
Karla VI. 1737. i carice Marije Terezije iz 1756.

Od 1749. kao novi vlasnici darđanskog gospodarstva navode se grofovi Eszterhazy, bogata i
utjecajna mađarska plemićka obitelj. U izvještaju kanonske vizitacije (posjet visokog
crkvenog dostojanstvenika nekom naselju, posjedu ili gradu) od 23. svibnja 1757. spominje
se Karl Eszterhazy kao vlastelin u Dardi. 1767. godine zabilježeno je da je za svaku općinu
uspostavljen jedan urbar.

Jedan osobito važan dokument sačuvan je iz godine 1766. Radi se o novom popisu
stanovništva, obavljen po naredbi Marije Terezije. Rukopis popisa iz 1766. potpisao je
Stjepan Marffy u Bilju, s datumom od 20. srpnja. Popisana su sva sela koja se danas nalaze u
hrvatskoj Baranji, bez onih sa područja Mađarske, i to na latinskom jeziku. Rukopis je preveo
i priredio Stjepan Sršan, direktor Državnog arhiva u Osijeku i on za Dardu navodi
stanovništvo u dvije kategorije – katoličko i pravoslavno (Rašani). Zabilježena su sljedeća
njemačka prezimena: Czeltner, Czentner, Ebel, Harrman, Hart, Hauczmann, Helmbrik,

5
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Herger, Lautenpach, Puchner… Neka od ovih istih prezimena prisutna su u Dardi i u 20.
stoljeću, u međuratnom periodu, prema kazivanju starijih mještana koji ih se još uvijek
sjećaju. Prema popisu u Dardi se u to vrijeme nalazilo 119 kućedomaćina. Nijemci najviše
uzgajaju krumpir i kukuruz, dok Šokci i Raci više siju polužitarice (mješavina pšenice i raži),
ječam, kupus, te češnjak i crveni luk. Grašak je vrlo rijedak i mogao se naći samo na
vlastelinstvima. Na takvim se imanjima služe naprednijom mehanizacijom, dok se siromašniji
i dalje muče s drvenim plugovima. Njemačke obitelji, osim toga, najviše drže do obrazovanja
svoje djece, pa se brojni školuju u gradovima, najviše u Osijeku9.

Sudac trgovišta Darda, Peter Johann Ebel, zapisao je, između ostalog, kako gostioničari
plaćaju godišnji porez od 3 guldena. Samo spominjanje gostioničara je zanimljivo jer u
velikoj mjeri potvrđuje neka od sjećanja starijih Darđana o tradiciji marijaterezijanskih
vremena koja su se održala duboko u 20. stoljeće. Naime, po iskazu Ilije Drenovca, ovi
gostioničari su, osim točenja, nudili i usluge noćenja, posebno korisne karavanima koji su
prolazili kroz Dardu, vjerojatno prenoseći robu dalje do Mohača i Pečuha, pa i Pešte. To
znači da su te gostionice raspolagale stajama za konje i zaprežna vozila. Isti kazivač sjeća se
darđanskog gostioničara Pirkla, Nijemca, koji je imao dvije gostionice, jednu kod današnje
željezničke stanice (zgrada još uvijek stoji) i drugu u zgradi današnjeg lokala Kruna preko
puta pravoslavne crkve. Ebel piše da su seljaci Hrvati i Srbi smatrani nasljednim kmetovima,
dok su Nijemci imali slobodu kretanja. Te godine, 1767., u Dardi ima 62 njemačke obitelji.

Ime Okućnica Oranica Livada

Teich Johann -- 2/4 30 -- 20 --

Herger Peter -- 2/4 30 -- 14 --

Reder Valentin -- 2/4 26 -- 10 --

Petrus Leffler -- 2/4 26 -- 7 --

Nicolai Hogt -- 2/4 -- 2/4 6 --

9
Stjepan Sršan, Baranja: Popis iz 1766. i Beljsko vlastelinstvo 1824., Državni arhiv u Osijeku, 2002.
6
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Munk Georg -- 2/4 24 -- 8 --

Hingtpaum Matthias -- 2/4 22 4/8 8 --

Schmith Peter -- 2/4 22 4/8 6 --

Stejervalth Nikolaus 1 -- 22 4/8 3 --

Sepin udova Franza -- 2/4 18 5/8 8 --

Ebel Peter -- 2/4 16 4/8 7 --

Kaputt Matthias 1 -- 15 6/8 7 --

Schuk Heinrich -- 24 13 4/8 12 --

Harth Johann 1 -- 15 -- 8 --

Mak Joseph -- 2/4 12 -- 5 4/8

Schrekhoz Paul -- 2/4 13 4/8 6 --

Lazar Andreas 1 -- 18 -- 6 --

Mayer Friedrich -- 2/4 10 4/8 8 --

Vager Franz -- 2/4 11 -- 4 --

Mayer Wendelin -- 2/4 10 4/8 3 --

Vager Johann -- 2/4 10 4/8 5 --

Enesz Georg -- 2/4 10 4/8 8 --

Herger Johann 1 -- 9 -- 8 --

Vager Michael -- 2/4 9 -- 4 --

Liszi Karl -- 2/4 9 -- 3 --

7
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Mok Joseph -- 2/4 9 -- 6 --

Mut Lorenz 1 -- 9 -- 5 --

Schmith Leonhard -- 2/4 10 2/8 4 --

Hinglpaur Joseph -- 2/4 9 -- 4 --

Czentner Georg -- 1/4 9 -- 3 --

Jobst Matthias -- 2/4 8 2/8 7 --

Helmbrik Johann -- 2/4 8 6/8 3 --

Marczi Georg 1 -- 1 6/8 -- --

Jobst Georg 1 -- 8 2/8 3 --

Pehmon Peter 1 -- 6 -- -- --

Hogl Heinrich -- 2/4 6 6/8 4 --

Hogl udova Urbana -- 2/4 6 -- -- --

Smeisl Andreas 1 2/4 6 -- 2 --

Kuzek Martin -- 2/4 4 4/8 4--

Schmit udova Hermanna -- 2/4 4 4/8 4 --

Czentner Leoppold -- 2/4 5 4/8 3 --

Peltz Matthias 1 2/4 4 -- 4 --

Schmit Andreas -- 2/4 3 -- 3 --

Puchner Ferdinand 1 -- -- -- 15 --

Plum Hans Georg -- 2/4 3 -- 2 --

Paus Joseph -- 2/4 2 2/8 4 --

8
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Perger Jakob -- 2/4 2 4/8 4 --

Damjanovics Antun -- 2/4 1 4/8 2 --

Rott Matthias 1 2/4 1 4/8 2 --

Harrman Paul 1 2/4 1 4/8 6 --

CzeltnerJohann 12/4 1 -- 3 --

Höge Joseph Häusler -- 2/4 -- 6/8 -- --

Hoffman Georg Häusler -- 2/4 -- 6/8 -- --

Lorenz Knau -- 2/4 3 -- -- --

Maër Johan Häusler -- 2/4 2 --

Umrad Georg Häusler -- 1/4 -- -- -- --

Schwanold Konrad Häusler -- 1/4 -- -- -- --

Hauczman Sebastian Häusler -- 2/4 -- -- -- --

Weimann udova Josepha -- 1/4 -- -- -- --

Szeipl Konrad Häusler -- 1/4 -- -- -- --

Probst Johann Häusler -- -- -- -- -- --

Lautenpach Michael -- -- -- -- -- --

Ukupno 39 -- 562 2 8 291 4 8

Kolonisti su uživali velike povlastice, od dodjele zemlje do pomoći u novcu i materijalu koji
su primali od vlasti. Bečki dvor budno je pazio na svaki detalj koji se ticao koloniziranja
Nijemaca, pa je tako 1772. donesen propis „Glavne upute za naseljavanje“, koji je, pored
ostalog, regulirao i tehničke norme za osnivanje naselja, plan izgradnje (šor, ušoravanje,

9
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

gradnja u redovima) i materijal predviđen za gradnju. „F. Stefan Engel, vojni koncipist,
graničarski referent, zabilježio je 1786. godine kako je naređeno građenje kuća od naboja ili
egipatske opeke (Engel, 1971: 532). Egipatska opeka nepečena je cigla, sušena na suncu. U
Brodskoj pukovniji počela se koristiti za gradnju kuća u vremenu do pojave ciglana u
graničarskim mjestima. Korištena je i u kombinaciji s drvenom građom, a kasnije i ciglom.
Ilovača koja je bila potrebna za izradu nepečene cigle bila je dostupna, potpuno besplatna, a
za razliku od drvene građe, nepečena opeka omogućivala je bolju izdržljivost građevina u
slučaju čestih požara”.10 Opis se odnosi na naselja u Slavoniji, no iste metode nesumnjivo su
bile uobičajene i u Baranji, te naravno, Dardi.

Takvim mjerama bečki dvor radiio je na promicanju poljoprivrede i kvaliteti stanovanja u

krajevima opustošenim u ratovima protiv Turaka. Pod njemačkim utjecajem i zahvaljujući
metodama koje su sa sobom donijeli, stanovništvo je započelo s privrednim oporavkom.
Vijesti o Slavoniji, što podrazumijeva da se na isti način radilo i u Baranji i samoj Dardi, kažu
da Nijemci koriste mehanizaciju kakvo domaće stanovništvo (Mađari, Šokci i Raci/Rašani,)
ranije nije poznavalo. Tu leži i objašnjenje brojnih njemačkih izraza i danas korištenih u
svakodnevnom životu, iako, istina u manjoj mjeri. Stariji ljudi i danas pominju tišljere,
šnajdere i šustere (izrađivač stolarije, krojač i postolar), zanimanja kojima su se bavili brojne
Švabe, pa su tako i nazivi njihovih zanata ušli u praktičnu upotrebu i kod drugih etničkih
grupa. Švabe su i sposobni zidari, pa tako stariji mještanin Darde Ilija Drenovac kaže kako je
zidar po imenu Štefan Rajc (ili Rajh) radio na zgradi općine u Dardi prije Drugog svjetskog
rata.

Darđansko groblje također pokazuje etničku šarolikost naselja. Najstarije groblje nalazilo se
u blizini crkve i od njega nije ostalo nikakvog traga. Godine 1776. preseljeno je na istočni kraj
naselja i nakon nekoliko godina uvećano. Ono se danas nalazi na južnom dijelu, podijeljeno
na dio za pravoslavce i dio za katolike. Njemački grobovi nalaze se na sjevernoj i južnoj
strani, odnosno uz dva ulaza. Neki su tako stari da je natpis na kamenu već izblijedio i posve
10
Galiot Kovačić , Jadranka (2008) Gospodarski i kulturniutjecaji njemačkih doseljenika na tradicijski život
Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, od početka 18. stoljeća do 1941. godine,str 213-261
10
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

je nečitak, dok se brojni sasvim lijepo vide (naročito oni raskošniji, u mramoru). Tako se
danas mogu pročitati poznata imena darđanskih njemačkih stanovnika, Kaltnekera,
Zentnera, Homana itd.

III. Darđanski Nijemci od kraja 18. stoljeća do stvaranja

Kraljevine SHS

1780. godine car Josip II. ukinuo je županije i podijelio Ugarsku na 10 okruga, tako da je
Baranja obuhvaćala Pečuški okrug. Ubrzo nakon toga, 1785.-1786., napravljen je novi popis,
kojim se nije bilježilo samo brojčano stanje i sastav stanovništva, već i brojni drugi podaci
vezani uz način života, prihode, gospodarstvo i vjerski život. Darda je tada popisana kao dio
kotara Branjin Vrh, u kojoj su u to vrijeme posjednici bili grofovi Eszterhazy.

U kotaru Branjin Vrh navode se nacionalnosti : Mađari, Nijemci, Hrvati ili Šokci, Rašani i
Židovi. Imenom se spominje podsudac Nijemac Josip Hersching. Preovladava rimokatolička
vjeroispovijest.

Navode se obrtnici kolar, bačvar, tokar, stolar, tkalac, krojač, postolar, krznar. Svi su domaći
ljudi („sinovi domovine“) osim krojača, koji je Nijemac. Oni svoj alat nabavljaju u Osijeku.
Nijemci trguju kravama, za koje, kako kaže popis, dobijaju dobru cijenu, dok Iliri (Srbi i
Hrvati) drže svinje. Grad Darda ima i javnog notara, koji piše žalbe i molbe na nemačkom i
domaćem jeziku (srpsko-hrvatskom). Zabilježeni su i neke od aktivnosti Eszterhazyja. Kasimir

11
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Eszterhazy dao je da se 1793. podigne crkveni toranj. Misli se da je upravo on naložio

gradnju darđanskog dvorca, i to negdje oko 1813. godine.

1801. postavljena je i od nepoznatih dobročinitelja posvećena statua sv. Thekle, u parku

dvorca južno od crkve. Georg Krieg poklonio je križ koji je bio postavljen i posvećen na
sjevernom kraju naselja, u svibnju 1821. 11 Iste godine počinje i veće doseljavanje Mađara u
Dardu. 1826. izgorjela je školska zgrada i uskoro je podignuta nova. Deset godina kasnije
zabilježeno je da je kolera zahvatila naselje i da je zbog toga groblje moralo biti prošireno.
Početkom 19. stoljeća Darda je pripala obitelji Schaumburg-Lippe, a usmeno predanje kaže
da su ga Eszterhazy morali prodati zbog nagomilanih kartaških dugova. 12 Prve poplava
zabilježene su 1875., kada je voda došla do samog naselja pa su morali biti podignuti veliki
nasipi radi obrane. O daljem rastu gospodarskog značaja Darde svjedoči i podatak iz 1896.
da je izgrađena pruga i željeznički kolodvor. Vatrogasno društvo osnovao je u Dardi 1890.
Michael Weigerth. Imalo je 30 aktivnih i oko 100 pomoćnih članova. Oni su i podigli
spomenik Sv. Florijanu u dvorištu crkve Sv. Ivana Krstitelja. 1928. održano je posvećenje
zastave, a kuma je bila Rosa Konrad rođ. Weigerth.

Postoji podatak da su u Dardi u međuratnom periodu, a vjerojatno od ranije, postojala

najmanje dva mlina. Jedan se nalazio na sjevernom kraju naselja, uz njive, a do njega je
vodila pruga koja je vodila sve do željezničke stanice na istom mjestu gde je i danas. Ulice
Nikole Šubića Zrinskog, nekadašnja Jovana Lazića, kojom je pruga prolazila, tada nije bilo.
Drugi mlin nalazio se ulicu dalje, koju danas znamo kao Željeznicku ulicu, koja je pod drugim
nazivom postojala i tada. Može se zaključiti da se u to vrijeme korisnost pruge ogledavala
više u transportu poljoprivrednih proizvoda i brašna nego prijevozu putnika. I taj drugi mlin
bio je u posjedu Nijemca, koji je ostvarivao velike prihode od njega. Vlasnik toga mlina zvao

11
Erwin Konrad, Unvergessene Heimat Branau (Nezaboravljena domovina Baranja), str. 10

12
Isto, str.11
12
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

se Brucker, dok su mlin na kraju sela držali Hunglovi (postoji i oblik Gungl, po sjećanju
kazivača).

U zapisniku općinskih odbora Darde spominje se da je dužnost suca od 1890. - 1893. vršio
Mihalj Sentlinger. U naselju za vrijeme rata djeluje i ambulanta. Liječnik Nijemac koji je u
njoj radio 1918. zvao se Hugl. Još u to vrijeme, 1910., bilo je u Dardi većinsko njemačko
stanovništvo – od 2723 stanovnika 2/3 su Nijemci.

Darda nije osjetila u velikoj mjeri posljedice strahota Prvog svjetskog rata. Jedino što je
poznato u vezi s time je da je pred njegov kraj 1918. skinuto veliko zvono s crkve i
pretopljeno u strjeljivo. Kratko pred rat knez Schaumburg-Lippe prodao je vlastelinstvo
Dardu – šumu uz Dravu kupio je grof Ivan Drašković, a ostatak je pripao jednoj mađarskoj
poljoprivrednoj banci i državi. U studenom 1918. u Baranju je ušla srpska vojska te je ona od
tada postala dijelom novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je proglašena 1.
prosinca iste godine.

13
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

IV. Između dva rata (1918. – 1941.)

Nakon uspostavljanja Kraljevine SHS promijenio se život domaćih Nijemaca

(Volksdeutschera). Nova vlast odmah je ukinula brojne povlastice koje su imali, od školstva
do političkih prava. Osim toga, zbog novog vala naseljavanja, smanjuje se i njihov broj.
Nakon rata naseljeva se velik broj Srba po Baranji, Bačkoj i Sremu, kako solunskih
dobrovoljaca, tako i optanata (Srbi u Mađarskoj kojima je dan izbor žele li ostati ili se
preseliti u Kraljevinu SHS). Na isti način postupila je i vlada Kraljevine SHS, uskrativši politička
prava Nijemcima i Mađarima pod izgovorom da oni imaju mogućnost preseljenja u svoje
matične zemlje. Škole su podržavljene 1922. pa su time ukinute posebne njemačke škole, a
uvedena posebna odjeljenja za nastavu na njemačkom jeziku za najmanje 30 učenika. Nakon
prestanka diktature kralja Aleksandra 1931. formirana je Školska Zaklada za Nijemce u
Jugoslaviji koja je regulirala obnovu njemačke prosvjete u Jugoslaviji. 13

13
Vladimir Geiger, Sudbina podunavskih Nijemaca u bivsoj Jugoslaviji
14
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Prema dostupnim izvorima (školski imenici osnovne škole Darda u razdoblju od 1924. do
1932., Državni arhiv Osijek) moguće je barem djelomično utvrditi stanje njemačkog školstva
u Dardi u međuratnom periodu.

Broj učenika u njemačkim razredima u osnovnoj školi Darda od 1923. do 1932.

Školska 1923.-1924. 1924.-1925. 1925.-1926. 1926.-1927. 1927.-1928.

godina

Prvi razred 16 9 14 27 29

Drugi razred 11 15 9 15 24

Treći razred 28 11 15 11 14

Četvrti razred 25 29 10 12 18

Peti razred 30 — 26 19 11

Ukupno 110 64 73 69 96

Školska 1928.-1929. 1929.-1930. 1930.-1931. 1931.-1932.

godina

Prvi razred 23 31 28 19

Drugi razred 22 10 25 25

Treći razred 23 19 11 21

Četvrti razred — 30 33 16

Peti razred — — — —

Ukupno 68 90 97 81

15
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Vidljivo je stalno opadanje broja učenika; od 1928. -1932. petih razreda više i nema.
Njemačka djeca u školama uče svoj maternji jezik, kao i sve ostale predmete koji su se u to
doba pohađali u školama, povijest, računanje i geografiju. Poznata su i imena nekih učitelja.
Najviše puta zapisan je učitelj Franja Benzinger, zatim Johan Miller i Lazar Kessler. Stara se
škola, prema kazivanju Laze Bačvanina i Ilije Drenovca, nalazila na mjestu gdje se danas
nalazi trgovina alatom i mješovitom robom, preko puta zgrade šumarije, nedaleko od crkve
Sv. Ivana Krstitelja.

U periodu između dva rata Nijemci su, suočeni s novom političkom situacijom, bili primorani
da se čvršće organiziraju i udruže radi očuvanja svog kulturnog identiteta. U tu svrhu
osnovan je 1920. u Novom Sadu Švapsko-njemački kulturni savez (Schwäbisch-Deutschen
Kulturbund), udruga koja je u početku imala prosvjetno-kulturni karakter, no koja je prerasla
u politički snagu oko koje su se okupljali jugoslavenski Nijemci. Kulturbund je bio zabranjen
1924., no 1927. je ponovno obnovljen, a tridesetih godina bit će u punoj aktivnosti,
zahvaljujući dobrim odnosima koji su tada uspostavljeni između Njemačke i Kraljevine
Jugoslavije.

Kulturbund je djelovao i u Dardi. Već 1876. podignuta je njemačka narodna čitaonica kao
prva kulturna ustanova Nijemaca u Dardi. Osnivači nisu poznati, a pretpostavlja se da knjige
potječu iz ostavštine jednog činovnika obitelji Schaumburg – Lippe. Bila je smještena u
gostionici Krone, na mjestu današnjeg ugostiteljskog objekta Kruna.

Sam Kulturbund osnovan je u Dardi 1935., a prvi čelnik je bio Joseph Schermann. Cilj tog
saveza bilo je jačanje nacionalne svijesti i njegovanje kulturnog nasljeđa. Udruga se sastajala
u zgradi današnjeg lokala Papagaj. Često su izvođene i kazališne predstave.

Nekako u to vrijeme Darda je imala 12 ulica (sokaka). Njih je svaka nacija imenovala na svom
jeziku ; njemačka imena ulica su bila Željeznička (Bahngasse), Lisičja (Fuchsgasse), Žandarska
(Gendarmeriegasse), Glavna (Hauptgasse), Nova (Neugasse), Pođola (Podschola), Ružina

16
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

(Rosengasse), Srpska (Serbischegasse, ili racka, Razingasse), Mađarska (Ungarische Gasse) i

Beljska (Bellyer Gasse).

1942. od 3841 stanovnika koliko je živjelo u Dardi njih 1486 bili su Nijemci. Najviše Nijemaca,
prema predanju, bilo je na Glavnoj ulici, Željezničkoj i Ulici koja prolazi pored groblja. Stariji
se sjećaju imena nekih od njih i ulice, no ne mogu se prisjetiti godina. Kažu samo „kad sam ja
bio dijete“, što odgovara medjuratnom razdoblju. Na glavnoj ulici, od sjevera ka jugu, živjeli
su mlinar Gungl, sodar Jovan Kviring, šnajderica (krojačica) Kunovica (vrlo često zanimanje
među darđanskim Nijemcima, pored zidara, kolara i kovača te naravno, na prvom mjestu,
zemljoradnika), remenar Begner, koji je živio na mjestu gdje se danas nalazi točionica vina
( u narodu poznatije kao Kod Coka), ponovo jedan krojač Ket, mesar Josip Hert, tiskar
Birnbauer u blizini srednje škole i Sajc, vlasnik zgrade današnjeg Papagaja. Zatim su tu
Luterbachovi, Lernerovi, kovač Kiefer, obućar Noll, braća Rajh, od kojih je jedan bio već
spomenuti zidar i na kraju ulice Schmeisl, Kaltneker, Dreyer, Kertiz (današnja zgrada
Konzuma) i Homan.

U Željezničkoj ulici je bilo također dosta Nijemaca, ali zapamćeno je manje imena. Osim
mlinara Bruckera, tu je Angster, Stockbauer (izrađivao bačve) i Nester.

U današnjoj ulici kneza Trpimira i danas živi Margita Zentner, 93 godine, potomak poznate
darđanske njemačke obitelji, u autentičnoj, vrlo lijepo očuvanoj kući u „švapskom stilu“ –
velika kapija od kovanog željeza, ukrašena ornamentima, špichaus (zvana jos i nabijača,
izdužena prizemnica sa trijemom postrance, koji drže niz stubova), u pozadini ajnfort (kolski
prolaz sa visokim vratima, oko kog su smještene staje, sjenici, svinjci itd.) U istoj ulici živi i
danas kao i njegovi preci Rudolf Kerper, čija je rodbina protjerana nakon Drugog svjetskog
rata. On je ostao jedini da živi u Dardi. Na samom kraju ulice nalazi se kuća u kojoj je nekada
živjela obitelj Lerner, a danas je tu trgovina mješovitom robom.

U Beljskoj ulici živjeli su Hartovi, Kriegovi, Pupovi i Holzmanovi. Navodno je u jednoj od kuća
u ulici ispred groblja živio i jedan Hitler, zemljoradnik.

17
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Nijemci u Dardi najviše su se bavili poljodjelstvom. Posjedovali su modernu mehanizaciju,

velike parcele zemlje (čak i do 80 jutara). Bilo je dosta zidara, mesara, kolara, krojača,
postolara te nekoliko mlinara i gostioničara. Osim toga, bili su aktivni i kao činovnici i prije
Drugog svjetskog rata: Stevan Herth obavljao je dužnost predsjednika općine Darda od 1938.
do 1941. U ambulanti je 1941. radio dr. Hauk.

Iako su ih pripadnici drugih naroda uglavnom zvali Švabama, oni su tvrili da su Nijemci, a
nikakve Švabe. Imali su čitav niz zanimljivih običaja koji su se ticali svih područja života.
Nasljedstvo se dijelilo među muškim članovima obitelji, dok su ženski članovi dobivali samo
neke pokretnine. Od vjerskih običaja zanimljivi su oni vezani uz svetkovanje Sv. Vincenta,
zaštitnika vina, 22. siječnja, kada bi domaćin odrezao jednu lozu za dobru berbu. Na poklade
se slavilo i mnogo plesalo, mladi su obilazili kuće po selu gdje bi dobili po neki poklon od
svakoga. Na veliki petak ništa se nije smjelo raditi i svi su išli u procesiju. Prvog svibnja sve bi
kapije bile ukrašene jorgovanima. U osmom mjesecu hodočastilo se do Marije Aljmaške u
Slavoniju. Na Badnjak se sijalo žito u tanjuru, na sredini bi se nalazila čaša sa uljem u kojem
pliva plovak sa fitiljem (običaj koji se i danas održao čak i kod pravoslavaca).

V. Drugi svjetski rat i iseljavanje

Njemačka je bez objave rata napala Jugoslaviju 06.04.1941. i u sljedećih nekoliko dana
država je kolabirala i kapitulirala. Već 10. travnja mađarska vojska zaposjela je cijelu Baranju
i započela sa uspostavljanjem vojne i civilne vlasti. Mađari su uhitili nekoliko darđanskih
Srba, ali su ih na intervenciju Nijemaca uskoro pustili.14

14
Erwin Konrad, Unvergessene Heimat Branau (Nezaboravljena domovina Baranja), str. 12
18
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Na teritorijima pod Mađarskom okupacijom folksdojčeri su organizirani u Narodni Savez

Nijemaca u Mađarskoj (Volksbund der Deutschen in Ungarn), koji je bio organiziran po uzoru
onih u Reichu. On je zamijenio Kulturbund, koji je faktički raspušten, i imao je u svojem
sastavu i poluvojne oružane jedinice. Bio je organiziran strogo centralistički. Po kazivanju,
članovi Volksbunda imali su kućne oznake u obliku slova V.

1942. započele su i regrutacije za njemačku vojsku. Brojni darđanski Nijemci bili su ili
unovačeni ili su se prijavljivali za SS (7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" primala
je isključivo folksdojčere iz Jugoslavije u svoje redove). Neki od unovačenih od 1942. nadalje
bili su Ferika (Franz) Meyer, njegov brat Joseph, sin kolara Hamana, ime nepoznato, sin
Johanna Weigertha, sin Begner Josipa i dr. Pored toga, postoji dug spisak Nijemaca poginulih
u ratu, među kojima je bio veliki broj u njemačkoj vojsci. Spisak je napravljen prema sjećanju
i nije u potpunosti pouzdan:

Angster Johann Fleischer Joseph Herger Michael

Birnbauer Wilhelm Fuchs Franz Herger Stefan

Bohnenberger Joseph Gungl Johann Höflinger Johann

Bunyevaz Stefan Hamann Johann Hohmann Josef

Dicker Johann Harth Adam Hohmann Anton

Dicker Victor Heidt Matthias Hohmann Johann

Einfinger Johann Herger Johann Jäger Franz

Jankowitsch Stefan Keidl Johann Mayer Joseph

Jobst Georg Lerner Joseph Mayer Martin

Jobst Johann Lutterbach Joseph Michels Anton

Keidl Franz Mayer Adam Noll Ludwig

19
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Nester Joseph Payer Franz Penninger Joseph

Rauger Michael Reich Stefan Reith Johann

Reith Kaspar Sayer Anton Scherman Stefan

Schmauser Joseph Schmeisl Anton Thalwieser Johann

Tipold Paul Weigerth Joseph Wiener Joseph

Ziegler Karl

Osim regrutacije, članovi Volksbunda imali su i druge obaveze. Kada su 1942. započela
saveznička bombariranja njemačkih gradova, od strane saveznika, djeca su se sklanjala kod
njih. Bilo je puno djece iz Hamburga, dosta njih u Hitlerovoj mladeži (Hitlerjugend).

Promjene na europskom ratištu, izazvane njemačkim porazima u Rusiji i brzom povlačenju,

osjetile su se i u Baranji. Zabrinuti za svoju sigurnost, Nijemci već 1943. počinju s
iseljavanjem. U proljeće 1944. Nijemci iz Darde iseljavaju u većem broju, prateći njemačku
vojsku koja je brzo odstupala pred Crvenom armijom. Njemački vojni vrh dao je zapovijed da
se svo folksdojčersko stanovništvo kreće prema Njemačkoj. Još su u sjećanju živi
uznemirujući događaji iz studenog 1944. Brojne njemačke obitelji skupile su sve svoje
vlasništvo, od pokretnina, u zaprežna kola i započeli dug put prema Austriji i Njemačkoj.
Navodno je glavna ulica kod današnjeg lokala Jelen bila zakrčena kolonom zaprežnih vozila.

Baranja je bila oslobođena nakon Batinske bitke sredinom studenog 1944. Dolaskom
jedinica NOVJ (Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije) i Crvene armije započela je i
represija nad onim Nijemcima koji nisu izbjegli, smatrajući da ih nikakvo zlo neće snaći jer
nisu ništa nosili na savjesti. Međutim, još isti mjesec na sjednici predsjedništva AVNOJ-a
donesena je odluka o sekvestru (oduzimanju) imanja folksdojčerima i ukidanju svih njihovih

20
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

prava. Osim što su im oduzeta imanja, određeno je da ih se prebaci u radne logore dok se ne
odluči što dalje. Navode se brojke “510.800 Nijemaca, od kojih je 28.948 poginulo u vojnim
formacijama i pomoćnim službama. Ostaje 481.852 civila, a po njihovim računima je 1950.
godine ostalo zivih 409.500 pripadnika njemačke manjine. Pretpostavljaju da je po završetku
rata u Jugoslaviji strijeljano 5.777 Nijemaca koji nisu pripadali nikakvim vojnim ili poluvojnim
formacijama, da ih je 2.631 umrlo u bijegu, da ih je 5.683 u transportu umrlo ili nestalo,
zatim da je nakon dolaska Crvene armije poslano u Sovjetski Savez 35 i mahom se nije vratilo
jos 4.500 do 5.000 tih nepriznatih jugoslavenskih državljana, zatim da je 48.027 Nijemaca
umrlo u raznim internacijama i pri prisilnom radu u Jugoslaviji, da ih je 187 uhvaćeno i
poslije toga nestalo, da ih je jednostavno nestalo 6.273. Ukupan zbroj umorenih i nestalih po
ovim podacima iznosi 68.30815

U ožujku 1945. svi radno sposobni Nijemci odvedeni su u radne logore. Najveći su bili oni u
Gakovu, u Bačkoj, zatim Valpovo, Josipovac, Krndija , jedan u Belom Manastiru, te pustare u
Baranji, Jasenovac, Mirkovac, Grabovac, Brestovac i još mnogi drugi. Uvjeti života u logorima
bili su neljudski i brojni Nijemci su u njima umrli. Postoji popis darđanskih Nijemaca stradalih
u logorima16:

Birnbauer Anna Hausmann Andreas Herger Kathatrina

Fath Martin Herth Stefan Hohmann Heinrich

Fingernagel Philipp Herth Barbara Hohmann Jakob

Fingernagel Theresia Herger Barbara Hursch Juliana

Fleischer Joseph Herger Johann Jankowitsch Joseph

Jankowitsch Barbara Jobst Eva Kainz Matheis

15
Vladimir Geiger, Sudbina podunavskih Nijemaca u bivsoj Jugoslaviji

16
Erwin Konrad, Unvergessene Heimat Branau (Nezaboravljena domovina Baranja), str. 12-13

21
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Kainz Theresia Keidel Anna Klemenz Heinrich

Klemenz Margareta Krieg Johann Krieg Joseph

Krieg Barbara Lahantschek N. Lazar Rosina

Leister Rosa Lerner Johann Lerner Eva

Lutterbach Joseph Lutz Theresia Maurer Joseph

Maurer Anna Maurer Paula Marhöfler Ignaz

Marhöfler Rosa Marhöfler Joseph Maleshitz Joseph

Maleshitz Theresia Mayer Maria Mayer Martin

Nester Helene Nester Johann Nester Magdalena

Nester Rosina Penninger Martha Peter Katharina

Podrug Elisabetha Raucher Johann Raucher Eva

Reich Elisabeth Reich Joseph Seitz Andreas

Sentlinger Franz Sentlinger Klara Sorg Katharina

Schmauser Joseph Schmauser Katharina Schmeisl Johann

Schmeisl Joseph Schmeisl Maria Schmeisl Magdalena

Thalwieser Ida Totter Anna Totter Georg

Totter Rosina Totter Johann Totter Barbara

Totter Theresia Weigerth Johann Weigerth Theresia

22
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Weigerth Barbara Wilhelm Anton Wunder Johann

Wunder Elisabeth Zentner Johann Zentner Barbara

Zentner Katharina Zentner Michael Zentner Walburga

Zentner Michael Zentner Lina Zucker Betti i Joseph

Po svjedočenju Bele Kaltnekera (1924. – 2004.), navedeni prema osobnim bilješkama

pokojnog prof. Veljka Atanackovića, on, Tachlerovi i Millerovi bili su prebačeni u logor Beli
Manastir gdje su radili na vađenju repe.

Logori su do 1948. svi ukinuti. Neki darđanski Nijemci, koji su preživjeli strahote logora,
ostali su da rade na pustarama, ali im imovina nikada nije vraćena. Rudolf Kerper je jedan od
njih: njegovoj rodbini oduzeto je sve i protjerani su, dok je on ostao da živi i radi u Dardi.
Prema popisu stanovništva iz 2001. u Dardi još živi 52 Nijemca.

23
 Nijemci u Dardi od naseljavanja do
1945.

Literatura:

Stjepan Sršan – Popis stanovništva 1766. i Beljsko vlastelinstvo 1824., Državni arhiv Osijek,
Osijek, 2002.

Stjepan Sršan – Baranja, Državni arhiv Osijek, Osijek, 1998.

Konrad, Unvergessene Heimat Branau (Nezaboravljena domovina Baranja)

Galiot Kovačić , Jadranka (2008) Gospodarski i kulturniutjecaji njemačkih doseljenika na

tradicijski život Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, od početka 18. stoljeća do 1941.
godine

Vladimir Geiger, Sudbina podunavskih Nijemaca u bivsoj Jugoslaviji

Izvori:

Školski imenici osnovne škole Darda, njemačka odjeljenja, 1923 – 1936., Državni arhiv Osijek

Zapisnici općinskih odbora Darda, 1924 .– 1941., Državni arhiv Osijek

Kazivači:

Lazo Bačvanin, rođen 1929.

Ilija Drenovac, rođen 1938.

Rudolf Kerper, rođen ...

Dušan Drenovac, rođen 1932

24