DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str.

365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Goran Beus Richembergh UDK 323.21(497.5=112.2)”19”

Njemačka zajednica -
Zemaljska udruga
Podunavskih Švaba u
Hrvatskoj,
Zagreb

Ferdinand Riester –
zastupnik
Podunavskih Švaba u Saboru
Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije
Ovaj se rad bavi najvažnijim naglascima iz
političke biografije Ferdinanda Riestera (1846. –
1911.), srijemskoga političara, načelnika Rume i
prvoga zastupnika njemačke nacionalne manjine u
Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Posebno se obrađuju okolnosti u kojima je održao
svoj najpoznatiji govor u Saboru 28. veljače 1907.
godine.

365
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Njemačka nacionalna manjina u Srijemu i Slavoniji

na razmeđu 19. i 20. stoljeća
Nakon sklapanja Austro-ugarske (1867.), a potom i Ugarsko-hrvatske (1868.)
nagodbe položaj Podunavskih Švaba, odnosno njemačke nacionalne manjine u
zemljama ugarskoga dijela Monarhije naglo je pogoršan. Razgraničenje političkih
interesa između Austrije (u Cislajtaniji) i Ugarske (u Translajtaniji) imalo je za
posljedicu jačanje velikomađarskih ideja i mađarizaciju, kao i političku supremaciju
stranaka privrženih vlastima u Budimpešti. To se vidi i iz rapidnoga pada broja
njemačkih državnih škola u srednjem Podunavlju u kojemu je živjelo oko 2 milijuna
Nijemaca, gdje se njihov broj od 1880. do 1918. godine smanjio sa oko 580 na samo
163.
Nastankom moderne građanske Hrvatske u posljednjim decenijama 19.
stoljeća jačaju ne samo hrvatske nacionalne institucije koje tendiraju ukidanju
nacionalnomanjinskoga utjecaja nego i snažni politički, prosvjetni i kulturni pritisci
na nacionalne manjine, među kojima osobito na njemačku. Oni se iskazuju i kroz
djelatnost i agitaciju političkih stranaka, politiku školstva ali i ponašanje klera. Teške
prilike za očuvanje i razvoj njemačkoga nacionalnog identiteta zaoštravaju se u
gradovima te u selima s miješanom nacionalnom strukturom gdje se njemačkoj djeci
odriče pravo na nastavu na materinjem jeziku, polako iščezava utjecaj njemačkoga
novinstva, njemačka kazališta se zatvaraju i potiskuju se hrvatskim, a svećenstvo
zahtijeva i tamo gdje su njemačka djeca u većini katehezu isključivo na hrvatskome
jeziku.
Paradoksalno je da se taj proces suzbijanja nacionalnomanjinskih prava u
Hrvatskoj zbiva paralelno s rapidnim porastom broja Nijemaca u tadašnjoj Hrvatskoj i
Slavoniji. Od sredine 19. stoljeća pa do Prvog svjetskog rata taj je broj udesetorostručen.
Naime, 1840. godine na područjima Kraljevine Hrvatske i Slavonije živjelo je 13 226
Nijemaca, 1857. taj je broj narastao na 29 035, 1880. već ih je 80 139, 1890. 117
439, 1900. ih je 136 121, a 1910. godine Nijemaca je 134 078. Od toga broja gotovo
polovica ih je 1910. godine živjela u Srijemskoj županiji (61 527), što je predstavljalo
oko 15,5% pučanstva.

Ferdinand Riester – lider njemačke nacionalne manjine

Ferdinand Riester rođen je 29. studenoga 1846. godine u Rumi, kao peto dijete
pivara i trgovca Karla Riestera i njegove druge supruge Antonije, rođ. Furjaković.
Ferdinandov je otac Karl u Srijem doselio iz Württemberga i u Rumi je stekao pravo
građanstva prije 1828. godine. Ugled mu je porastao kad se oženio za unuku prvoga
rumskoga suca Ulricha Ruppa. Obzirom da je ta prva Karlova supruga umrla dvije
godine nakon vjenčanja, on se drugi put oženio za Antoniju, kćerku uglednoga
srijemskoga liječnika Furjakovića, koja mu je izrodila osmero djece. Karl je u
revolucionarnim previranjima 1848. godine bio vrlo istaknuti član Revolucionarnoga

366
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

vijeća u Rumi, obnašao je i dužnost načelnika pa je za svoje

zasluge bio i odlikovan. 1
Ferdinand je osnovnu školu završio u Rumi, a nižu
gimnaziju u Srijemskoj Mitrovici. Pivarski zanat učio je u
Bratislavi od 1861. do 1863. godine nakon čega je bio na
šegrtovanju u Budimpešti te na specijalizantskom tečaju i
praksi u jednoj pivovari u Münchenu. Nakon školovanja
vratio se u Rumu gdje je od oca preuzeo vođenje već uhodane
pivovare. Kasnije se 1889. godine oženio za Rumljanku Reginu
Prohasku s kojom je dobio i sina jedinca Karla Ferdinanda. 2
Riester, već i kao sin nekadašnjega načelnika ali i kao politički i socijalno
osviještena osoba pripadao krugu aktivnih građana koji su debatirali o društvenim
pitanjima i poduzimali akcije za razvoj građanskoga života. Bio je jedan od osnivača
Općeg svojevoljnog vatrogasnog društva u Rumi, koje je pod pokroviteljstvom
grofa Adolfa Pejačevića osnovano 1873. godine. Na čelo Društva izabran je ugledni
Rumljanin Ernest von Spiller, a Riester je tada izabran za jednoga od dvojice tehničkih
zapovjednika Društva, što je bio do 1878. godine. 3 Nakon toga Riester postaje glavni
zapovjednik Društva, što je ostao sve do svoje smrti.
Riestera nalazimo i među osnivačima Rumske kasine (javne čitaonice) 13. 3.
1881. godine 4 , a bio je aktivan i među osnivačima Obrtnoga zbora u Rumi 1884.
godine, za čijeg je predsjednika izabran 1891. godine. 5
Ferdinand Riester se aktivno zauzimao za razvoj prosvjetnih institucija u Rumi.
Bio je predsjednik odbora za osnivanje Šegrtske škole, koja je otvorena 1887. godine,
a djelovao je i kao član školskog odbora za izgradnju nove zgrade Srpske škole koja
je svečano otvorena 1905. godine. 6 Aktivno je pomagao i osnivanje Njemačkog
učiteljskog saveza koji je u Rumi osnovan 1891. godine za područje čitavoga Srijema
i Slavonije. Za predsjednika Prvog rumskog njemačkog pjevačkog društva izabran
je 1902. godine, a bio je i u krugu pokretača iznimno važnog glasila na njemačkom
jeziku – Njemačkog narodnog glasnika za Srijem (Deutsche Volksblatt für Syrmien),
čiji je prvi broj tiskan 1. siječnja 1904. godine. Prvi urednik novina bio je Riesterov
bliski suradnik Karl Stürm.
Obitelj Riester bila je vrlo ugledna i utjecajna u Srijemu. Njegov brat Karl bio je
upravitelj Kreditne banke u Inđiji dok su Ferdinand i njegova braća Heinrich i Hugo

1
Wilhelm, Franz: Rumaer Dokumentation, Band II., Stuttgart, 1997., str. 101.
2
Wilhelm, Franz: Isto, str. 102.
3
Bošković, Đorđe: Ruma u periodu 1861 – 1914., Ruma, 2012., str 144.
4
Bošković, Đorđe: Isto, str. 309.
5
Bošković, Đorđe: Isto, str. 217.
6
Bošković, Đorđe: Isto, str. 263.

367
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Uglednici Rume s kraja 19. stoljeća. Ferdinand Riester stoji u 3. redu četvrti s lijeva.
držali ne samo očevu pivovaru (1880. godine sagradili su novu), nego i veliki mlin (od
1884. godine na parni pogon) sa silosima, trgovinu špecerajem, trgovinu materijalima
i bojom kao i nekadašnje vlastelinsko svratište, a kasnije hotel „Kod orla“.
Sve više prepuštajući upravljanje poslovima svome sinu Ferdinandu Karlu,
Riester se u drugoj polovici 90-ih godina 19. stoljeća potpuno posvetio društvenom
i političkom radu, postavši jednim od najangažiranijih prvaka njemačke nacionalne
manjine u Srijemu. Bogat društveni aktivizam učinio ga je iskusnim i poznatim
Rumljaninom. Zajedno s drugim istaknutim Nijemcima Rume poput Ernesta
Spillera, Karla Stürma, Josefa Servatzyja, Stefana Taschnera, Franza Hange i Roberta
Weningera stvara krug oko kojega se okupljaju ne samo zemljoposjednici, obrtnici i
trgovci nego i njemački učitelji i drugi intelektualci.
Još 1892. godine rumski Nijemci, koji su bili bliski politici vladajuće Narodne
stranke, ističu Ernesta Spillera, tadašnjega načelnika općine, kao kandidata na izborima
za Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Ta ih je neuspješna kandidatura
potaknula na bolje organiziranje pa u godinama koje slijede njihovi kandidati bivaju
izabrani u Skupštinu Srijemske županije. Njihovi su kandidati i ranije birani u
općinska zastupstva pa su neki od njih obnašali i dužnost načelnika općina. Tako
je prvi načelnik Rume nakon pripojenja Srpskoga vojvodstva Kraljevini Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji bio rumski zidar Ferdinand Hettinger,7 a među kasnijima je bio
i već spomenuti Ernest Spiller.

7
Bošković, Đorđe: Isto, str. 106.

368
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Veduta Riesterove kuće u Rumi

Ferdinand Riester je još od sredine 1880-ih godina redovito bio biran u općinsko
zastupstvo tadašnjega općinskog trgovišta Ruma. Kad se u travnju 1906. godine
odlučio kandidirati i za općinskoga načelnika i to mu je pošlo za rukom. Svi od 24
općinska zastupnika glasovali su za njegov izbor. 8 Riester je prema svemu sudeći bio
vrlo okretan i uspješan načelnik jer je u svome prvom dvogodišnjem mandatu proveo
regulaciju puteva, kanala i potoka, počeo asfaltiranje ulica, izvršio popis stanovništva
i dao da se urede javne površine u gradu. 9 Ipak, izgleda da je u tome bio prilično
samovoljan i da za glavne odluke nije tražio dopuštenje općinskoga zastupstva te
da je trošio općinski novac izvan planiranih rashoda pa je na prijedlog općinskoga
zastupnika Jovana Đuričića – Biorca pokrenuta rasprava o njegovoj odgovornosti koja
je rezultirala jednoglasnom Riesterovom smjenom s dužnosti 1908. godine. 10
Dvije godine kasnije, u siječnju 1910. godine Riester je ponovno izabran
(općinsko zastupstvo je tu odluku opet donijelo i u veljači), a u travnju iste godine
i potvrđen od strane županijskih vlasti na dužnosti načelnika, unatoč protestima već
spominjanoga zastupnika Đuričića. Na toj ga je dužnosti zatekla i iznenadna smrt od
srčanog udara 18. kolovoza 1911. godine.

8
Bošković, Đorđe: Isto, str. 108.
9
Ruma je u to doba imala sva obilježja grada iako nije imala taj status nego status općine, odnosno
trgovišta. U Rumi je 1905. godine živjelo 9.626 stanovnika, od čega većinu Nijemaca (6.337). Važan
dionik njemačkog kulturnog i privrednog kruga bili su i rumski Židovi (239), svi od reda njemački
govoreći Aškenazi.
10
Prema Wilhelmu Riester je sam odstupio s dužnosti još u prosincu 1907. godine.

369
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Pozicija prvoga čovjeka Rume još je više ojačala ulogu i ugled Ferdinanda Riestera
u redovima njemačke nacionalne manjine koja je tih godina živjela u stalnoj napetosti
s hrvatskim i srpskim susjedima, čije su političke stranke sve više kritizirale ali i
otvoreno napadale Nijemce kao „strance i tuđine“. U tome su prednjačili predstavnici
opozicijskih hrvatskih i srpskih stranaka (pravaši i radikali) te njihova glasila koja su
izlazila u Srijemu.

Političke prilike u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća

Prvih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj je politička scena bila vrlo živa i dolazi do
pregrupiranja političkih snaga. Vrijeme je to raspada dotadašnjih političkih stranaka
(osobito Strossmayerove Narodne stranke ali i izvorne Hrvatske stranke prava) i
stvaranja novih. Također i žustrih rasprava o uvođenju općega prava glasa, autentičnim
tumačenjima hrvatskih nacionalnih interesa, međunacionalnih tenzija i sukoba,
demonstracija i prosvjeda širom zemlje. Opozicija, osobito pravaši Josipa Franka i Mile
Starčevića iznose radikalne zahtjeve, a provladine stranke čuvaju status quo.
Narodni pokret u Banskoj Hrvatskoj i kriza dualizma koju je svojim političkim
djelovanjem u Mađarskoj izazvala Stranka nezavisnosti Fernecza Kossutha utječu i
na promjene stavova vodećih hrvatskih opozicijskih političara toga vremena (poput
pravaša Frana Supila), odnosno do tzv. politike novog kursa. 11 Ona se sastojala u tome
da se hrvatske političke snage slože s političkim predstavnicima Srba ali i snagama
izvan Hrvatske u jedinstvenome suprotstavljanju njemačkom „prodoru na istok“
(Drang nach Osten). U tome smislu prvaci izvorne pravaške opozicije su početkom
listopada 1905. godine na sastanku u Rijeci donijeli i dokument poznat kao Riječka
rezolucija. 12 Pristalicama Rezolucije (koji su kasnije osnovali Hrvatsko-srpsku
koaliciju) suprotstavljali su se ne samo neki istaknuti predstavnici Narodne stranke nego
i starčevićanci, koji su zahtijevali beskompromisnu borbu za nacionalnu samostalnost
bez ikakve suradnje sa Srbima i Mađarima. No i pristalicama i protivnicima Rezolucije
zajednički nazivnik je bila izrazito antinjemačka politika i retorika.
Odjeci antinjemačkih političkih rasprava u Saboru ali i izrazito radikaliziranome
novinstvu izazivali su zebnju kod pripadnika njemačkoga puka. Retorika nije bila
usmjerena samo na politiku bečkoga dvora nego je generalizirala i položaj njemačke
nacionalne manjine od koje se zahtijevala bezuvjetna i potpuna asimilacija. I među
hrvatskim političarima toga vremena (a uglavnom se radi o pristalicama Narodne
stranke) ima Nijemaca. Neki od njih su i zastupnici u Saboru (grof Miroslav Kulmer
ml., Aleksandar Egersdorfer i Dragutin Neumann) ali se svi smatraju Hrvatima i
ni jednom riječju ne nastoje prosvjedovati protiv takvih iskaza šovinizma i mržnje

11
Perić, Ivo: Hrvatski državni sabor 1848. – 2000., Drugi svezak: 1868. – 1918., Zagreb, 2000., str. 351
12
Zahtjevima hrvatskih opozicionara okupljenih u Hrvatskoj stranci prava petnaestak dana kasnije
pridružili su se na svome sastanku u Zadru i predstavnici srpskih stranaka tzv. Zadarskom rezolucijom.

370
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Ruma Riesterova kuca

kakvi su se mogli čuti u Saboru Kraljevine ili pročitati u nekim novinama (osobito u
pravaškim glasilima).
Izbori za Sabor ali i izbori na razini Srijemske županije i lokalnih općina sve
su više zaoštravali političku retoriku prvaka političkih stranaka pa su predizborne
agitacije bile potpuno obojane političkim govorom, kao i novinski napisi toga vremena.
Razvojni planovi, komunalna pitanja i ostale lokalne teme potpuno su ustuknule
pred općim temama nacionalnih politika koje su vrlo zaoštrenim jezikom govorile
ne samo o pravno-političkom položaju hrvatskih pokrajina u sastavu Ugarske nego
i o nastojanjima pojedinih nacionalnih zajednica na ostvarenje vlastitih političkih,
kulturnih i prosvjetnih prava. U izrazito napetim odnosima hrvatskih i srpskih
političkih stranaka koji su bitno pogoršani nakon što je srpsko glasilo „Srbobran“
u drugoj polovici kolovoza 1902. godine u Zagrebu objavilo famozni šovinistički
programatski tekst „Srbi i Hrvati“ Nikole Stojanovića. U Zagrebu su izbile protusrpske
demonstracije tijekom kojih su polupana stakla na kućama i dućanima pojedinih Srba.
Ta su događanja imala negativan odjek na hrvatsko-srpske odnose širom Kraljevine, a
o njima se vodila i burna polemika i u Saboru Kraljevine. 13
Prvaci njemačke manjine u Slavoniji i Srijemu, uglavnom pristalice vladine
Narodne stranke, u takvim su okolnostima tražili distancu od oba nacionalna
radikalizma no nisu bili pošteđeni ni kritika ni napada političkih suparnika kad god
su zahtijevali zaštitu svojih kulturnih i prosvjetnih prava kao i prava na isticanje
13
Perić, Ivo: Isto, str. 338. – 339.

371
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

nacionalnih simbola, poput njemačke carske trobojnice (crno-cveno-žute, odnosno

zlatne). Tu su zastavu radikalni hrvatski i srpski političari doživljavali kao simbol
pangermanstva u kojemu su zajednički vidjeli ozbiljnu prijetnju.

Riester kao zastupnik u Saboru Kraljevine Hrvatske,

Slavonije i Dalmacije
Ferdinand Riester se prvi put kandidirao na izborima za Sabor Kraljevine 1906.
godine, i to na izborima koji su održani 3., 4. i 5. svibnja, tek par tjedana nakon što je
postao i načelnik Rume.
Nema nikakve sumnje da je pored izborne agitacije i Riesterov izbor za načelnika
Rume mobilizirao njemačke glasače da se odazovu izborima i koncentriraju svoje
glasove na vlastitoga nacionalnog kandidata za Sabor. ‘Deutsche Volksblatt für
Syrmien’ u svome izdanju od 29. travnja objavio je proglas svim Nijemcima s pravom
glasa da svoj glas daju Riesteru. U njemu se navodi da je Riester „plemenit i energičan
njemački muž“ koji „hrabro staje u ovom času, odlučnom po njemačko pitanje u
obranu interesa rumskog izbornog okruga i kulturnih prava i interesa Nijemaca u
našoj otadžbini“. 14
U to je vrijeme u Rumskom izbornom okrugu bilo upisano ukupno 1.087
birača (zbog imovinskog cenzusa koji je još uvijek većinu građana držao bez prava
glasa). Riester je na izbore izašao kao kandidat Narodne stranke i glavnog suparnika,
radikalskog kandidata Jovana Tatića pobijedio sa sa 455 glasova, odnosno 109 glasova
razlike. 15
Riesterovu pobjedu na izborima za Sabor Kraljevine srijemski su Nijemci
dočekali s velikim oduševljenjem. Bio je to izbor prvoga deklariranog Nijemca u
općehrvatski parlament kojega su izabrali sami pripadnici njemačke manjine. Ruma
je bila okićena njemačkim zastavama i priređeno je veliko slavlje. No njegov izbor
je bio šok za mnoge hrvatske i srpske radikale čija su glasila (prvenstveno pravaška)
poput „Obzora“, „Dnevnog lista“ i Pokreta“ objavila komentare u kojima se Riestera

14
Wilhelm, Franz: Isto, str. 105. Tekst na njemačkom glasi: »Deutsche Wähler! Nun ist die Zeit
gekommen, wo ihr beweisen könnt, daß ihr treue deutsche Männer seid, die im entscheidenden
Augenblicke wacker zur deutschen Sache stehen und für ihr und ihres Volkes Wohl und Zukunft
mit Entschiedenheit einzutreten wissen. Ein edler, tatkräftiger, deutscher Mann, allbekannt
durch seine Liebe zum deutschen Volke und seine Arbeitsfreudigkeit für das Wohl, hat es auf
sich genommen, im Landtag, im Hause der Gesetzgebung als Abgeordneter für die Interessen
des Rumaer Wahl kreises und für die kulturellen Rechte und Bedürfnisse der Deutschen unseres
Vaterlandes einzustehen. Da es im deutschen Wesen liegt, duldsam und gerecht zu sein, wird unser
Kandidat mit gleicher Liebe und Wärme auch die Interessen der andersnationalen Bürger unseres
Wahlbezirkes vertreten. Auf also, deutsche Wähler! Seid einig und erfüllet bei der Wahl getreu eure
völkische Pflicht: eilet alle, wie ein Mann, zum Wahlplatze und verhelfet dem deutschen Kandidaten
zum Siege! Hoch Ferdinand Riester!«
15
Bošković, Đorđe: Isto, str. 57.

372
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

nastojalo oblatiti kao pangermana pa im je Riester poslao pismo u kojemu je odbacio

optužbe za pangermanizam ali je deklarirao svoju pripadnost njemačkome narodu i
izjavio da će se zalagati za pravo da i njegovi sunarodnjaci imaju škole i druge ustanove
na vlastitome nacionalnom jeziku. 16
Riester je u Sabor otišao pun optimizma da će kao narodni zastupnik i to
vladajuće Narodne stranke kod Zemaljske vlade i bana uspjeti isposlovati povoljnije
uvjete za razvoj njemačkoga školstva i kulturnih institucija u Slavoniji i Srijemu ali za
te nakane nije uspijavao naći saveznike ni među vladajućima niti u opoziciji. Njegova
su nastojanja proglašavana, što u saborskim diskusijama, što u medijima opasnima po
hrvatske nacionalne interese. U to su vrijeme i neka glasila u Austriji i Njemačkoj te neki
politički krugovi i institucije u Berlinu i Beču otvoreno iznosili pangermanske ideje,
pozivajući njemačku manjinu u Ugarskoj na konkretnu političku akciju. Njemačke su
institucije tu vrstu utjecaja gradile još od sredine 19. stoljeća, a kasnije je kulminirala
u razdoblju između dva svjetska rata. 17 Pomoć njemačkih kulturnih i prosvjetnih
zaklada lokalnim njemačkim organizacijama u njihovoj borbi za kulturno-prosvjetnu
autonomiju i otporu nasilnoj mađarizaciji u ugarskim zemljama dvojne Monarhije
prokazivana je kao dio pangermanskog pokreta. 18
Taj pritisak na Riestera i interese koje je zastupao kulminirao je u saborskoj
raspravi koja je vođena na sjednici Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u
veljači 1907. godine. U tome su prednjačili zastupnici Čiste stranke prava Ivo Elegović,
Ante Pavelić i Ivan Peršić ali i zastupnik Hrvatsko-srpske koalicije Frano Supilo. U
svojim govorima, izrečenim na toj sjednici, pravaši su se obrušili na zahtjeve njemačkih
predstavnika za očuvanje kulture i prosvjete na njemačkom jeziku smatrajući to
„izjavama predstavnika tuđinskih elemenata na našem hrvatskom teritoriju“. Isticanje
njemačkih trobojki prokazali su kao pangermanističke težnje ističući da hrvatski
narod „mora da u prvom početku uguši svaku pogibelj proti državnoj i narodnoj
svojoj eksistenciji“. Tražili su da njemački predstavnici „dokažu svoju pravu, iskrenu,
potpunu i neograničenu ljubav prema hrvatskoj domovini“ odustajanjem od prava
na korištenje vlastitoga jezika i pristankom da se postupak asimilacije Nijemaca „što
bolje unapređuje i konačno izvrši“.
Ferdinand Riester, iako nije bio naročit govornik i nije se, prema zapisnicima
sa sjednica, često javljao za riječ, nije mogao otpiti ovakve napade i na sjednici koja
je održana 28. veljače 1907. godine javio se za riječ te održao vrlo snažan i emotivan
govor u kojemu je odbacio sve optužbe i napade (vidi integralni tekst stenograma

16
Wilhelm, Franz: Isto, str. 106.
17
Paikert, G. C. : The Danube Swabians, German Populations in Hungary, Rumania and Yugoslavia,
and Hitler’s impact on their Patterns, The Hague, 1967., vidi str. 43. – 61. i 94. – 113.
18
O tome više: Beus Richembergh, Goran: Nijemci, Austrijanci i Hrvati, Prilozi za povijest njemačko-
austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb – Sarajevo, 2010. str.

373
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

u nastavku rada). Prekidan brojnim upadicama i izazivanjem buke, taj je Riesterov

govor izazvao brojne negativne reakcije, kako na samoj sjednici tako i u javnosti.
Opozicijska glasila su redom napala njemačkoga zastupnika, opetujući svoje radikalne
protunjemačke stavove.
No Riesterov govor odjeknuo je i širom krajeva u kojima je u značajnijoj mjeri
živjela njemačka nacionalna manjina i definitivno ga profilirao kao vodećega političara
njemačke nacionalne skupine u Srijemu i Slavoniji, a glasila na njemačkome jeziku
referirala su se na govor kao na najviši akt patriotizma i brige za svoj narod. 19 Riester
je u krugovima njemačke nacionalne manjine u Srijemu i Slavoniji slovio kao prvi
pravi moderni političar.
Riester je u Hrvatskome saboru nakon ovoga govora uglavnom šutio, suočen s
mržnjom i vrlo oštrim šovinističkim napadima na svaki pokušaj predstavnika njemačke
nacionalne manjine da za svoju nacionalnu skupinu osiguraju jednakopravnost u
pitanjima prosvjete i kulture. No nastavio je svoj vrlo zauzeti rad u Srijemu, ponajprije
kao načelnik Rume ali i kao prvak njemačke nacionalne manjine. U prvome
zastupničkom mandatu nije bio izabran ni u jedan od 8 saborskih odbora. Zabilježeno
je tek da je u nekoliko navrata u kasnijim mandatima tražio da mu se odobri dopust
(izbivanje sa sjednica) zbog obveza koje su ga čekale kao općinskog načelnika u Rumi.
Uz veliku potporu njemačkih glasača Riester se uspješno kandidirao na izborima
za Sabor Kraljevine i 1908. i 1910. i oba puta je ponovno izabran, iako se bitno
distancirao od vladine stranke i nastupio kao nezavisni kandidat. Nakon izbora 1910.
godine, točnije na saborskoj sjednici održanoj 23. siječnja 1911. godine, bio je izabran
u saborski Odbor za narodno gospodarstvo, komunikacije, javne radnje itd., a dan
kasnije je izabran i u delegaciju Sabora Kraljevine koja je hrvatske pokrajine zastupala
u Domu naroda Hrvatsko-ugarskoga sabora, odnosno za hrvatskog zastupnika u
Hrvatsko-ugarskom parlamentu. 20
Nagla Riesterova smrt u kolovozu 1911. godine, koja ga je zatekla na dužnostima
načelnika Rume, narodnoga zastupnika u Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije te hrvatskoga zastupnika u Domu naroda Hrvatsko-ugarskoga parlamenta,
prekinula je njegovu zavidnu političku karijeru u 64. godini života, što je u ono vrijeme
bila najzrelija dob za političara.
Njemačka je zajednica bila u šoku. Izgubila je odličnika i zastupnika kakvoga
nikada ranije nije imala. Na vijest o njegovoj smrti u Rumu je pristiglo stotine
brzojava sućuti od najviših političkih ličnosti Kraljevine i Županije, a na sprovodu
se okupilo nekoliko tisuća ljudi iz čitavoga Srijema, Slavonije i Banata, ali i iz drugih
krajeva. Riester je sahranjen na gradskome groblju u Rumi, a 12 godina kasnije, na

19
Wilhelm, Franz: Isto, str. 108.
20
Hrvatski je Sabor tada imenovao 40 članova Doma naroda zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora.

374
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

velikoj svečanosti okupio se veliki broj

ljudi u prigodi otkrivanja Riesterova
nadgrobnoga spomenika koji i danas stoji
na ulazu u staro rumsko groblje.
Nedugo nakon Riesterove smrti u
Rumi je održan veliki skup ‘Karpatskih
Nijemaca’ na kojemu se okupilo nekoliko
tisuća predstavnika njemačkih organizacija
od Slavonije, Srijema, Banata, Bačke pa sve
do Galicije. Skup je posebno komemorirao
Riesterov doprinos razvoju nacionalne
svijesti među pripadnicima njemačke
nacionalne manjine.
U Rumi je 1913. godine osnovan Savez Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji (Bund
der Deutschen in Kroatien und Slawonien). 21Iako je u prvome redu isticao programske
ciljeve koji su bili prosvjetnog, kulturnog, izdavačkog i gospodarskog karaktera, radilo
se zapravo o prvoj političkoj organizaciji Podunavskih Švaba, odnosno njemačke
nacionalne manjine u tadašnjim hrvatskim zemljama. Nema nikakve sumnje da je
nastala i na političkoj ostavštini Ferdinanda Riestera, prvoga njemačkoga zastupnika
u Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Prijepis dijela stenograma 50. sjednice Sabora Kraljevine Hrvatske,

Slavonije i Dalmacije od 28. veljače 1907. godine
(govor zastupnika Ferdinanda Riestera)
Zast. Ferdinand Riester: Visoki sabore! U ovoj visokoj kući bilo je govora o nekom
strašilu, nazvanom pangermanizam, koje da se je pojavilo u našoj otačbini. Osobito je
strašno opisao to g. nar. zastupnik Supilo u jednoj sjednici, u kojoj nisam prisustvovao.
Opisao je to strašilo kao neku zvjer, koja leži u sjevernoj Evropi, a pružila je veliku
mrežu, pružila je pandže svoje preko srednje Evrope, pa čak do Jadranskog mora i do
Crnoga mora, a i preko balkanskog poluostrva i još preko komada velike Azije.
Znao je to tako strašno opisati g. Supilo, da bi se netko i uplašio. No prirodni
ispitači politički pitali su se, da li zbilja postoji ta sveza. Naime, gospodin Elegović i
gospodin Peršić vrlo su strogo to ispitali i došli su do uvjerenja, da je cieli taj opis, što
ga je podao g. Supilo, jedno veliko platno, na kojem je on s drastičkim bojama nacrtao
tu aždaju, a kad su promotrili tu sliku, vidjeli su, da je to samo zastor, za kojim on neku
političku plastičnu figuru modeluje, za koju se još ne zna, što će predstavljati.
Uz to su g. Elegović i g. Peršić bili tako dobri, da su taj pangermanizam ipak
prikazali u malo boljem svjetlu. A ja, pošto sam član toga naroda njemačkoga u
21
Zemaljska vlada u Zagrebu odobrila je Pravila Saveza 17. lipnja 1913. godine.

375
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Slavoniji i Sriemu, koji je u tom opisu g. Supila tako strašno opisan, moram da uzmem
rieč u obranu tih istih Niemaca.
Kazalo se je, da smo mi, ne znam kako strašni, da otimamo zemlju, da ubijamo
Hrvate, da smo opasni po Hrvate i po Srbe i što ti ja znam. Ja moram svečano da
protestujem protiv takovih sumnjičenja, jer da mi nismo takovi, kao što nas neki
opisuju – osobito „Hrvatski Branik“ u Mitrovici i „Pokret“ – to mogu posvjedočiti
moji sugradjani iz Sriema i Slavonije, koji medju nama živu i svaki dan – kao advokati
– dolaze u dodir s Niemcima, pa dobro znaju, kako je to miran narod, koji ne tjera
veliku politiku, a najmanje kome o glavi radi. Niemci rade, štede i kupuju zemlju – to
je istina! Ali to isto mogu i drugi raditi. Nije dakle istina, da mi nekim načinom i
hrvatski i srpski elemenat potiskavamo kroz naše ne znam kakvo, surovo ponašanje.
Ja ovdje pred najvećim forumom hrvatske otačbine svečano izjavljujem, da smo
mi isto tako lojalni i vjerni gradjani ove naše otačbine, kao god svaki drugi, Hrvat ili
Srbin. Zato kažem i opet, da nisu istiniti oni navodi o nama, da mi ne znam kakvim
načinom dolazimo do zemlje i da istiskujemo starosjedioce iz ove zemlje. Niemci,
koji u Slavoniji i Sriemu stanuju u koju već 250 god. i 100 god. i iz bliže dobe ovamo
se naseliše, uviek su sa Srbima i Hrvatima u najboljem odnošaju živjeli. Srbi i Hrvati
su nas uviek poštovali zbog našeg marljivog rada i štednje i bili smo u najboljem
društvenom, trgovačkom i svakom drugom odnošaju.
To je sve bilo do prije nekoliko godina, ali najedared zasvjetlilo se nešto od zapada.
Mi smo odmah znali, da se odavle sunce ne radja. Neki vjetar dune, neke iskre dodjoše,
koje nam donesoše u školi i crkvi veliki nemir. Učiteljstvo namjerno sistematski išlo
ja za tim, da nam materinji jezik istiskuje i da djeci dokaže, da je njemački jezik
nesposoban čovjeka, da nije liep kao hrvatski, tako, da su ulievali sistematski to u
dušu, da je sramota biti Niemac i tjerali, da kogagod sretnu na dvorištu, ulici ili
gdjegod pozdravljaju ne njemačkim jezikom, nego u hrvatskom hvaljen Isus. I u crkvi
katoličko svećenstvo išlo je, da istiskuje njemački jezik; makar je nas bilo u velikom
broju, ne dadu nam evandjelje u njemačkom jeziku, makar smo to opetovano tražili.
(Zast. P. Magdić: Možda ima jednu njemačku glagolicu!)
Tako je išlo po stepenu i stepenu i sve više se uzrujavao njemački narod u bojazni,
da će im nestati sasvim materinji jezik u familiji, školi i crkvi.
Ne stoji, kao što je to naveo gosp. Elegović u svojem govoru, da je njemački
pokret u Sriemu tek onda počeo, kada je neka konferencija žurnalistička pokrenula
ideju, da se osnuje jedan list, koji će raditi oko toga, da Niemci postanu Hrvatima. To
je bila posljednja kap u ovoj čaši, koju su nakapali učitelji protiv Niemaca, da bude
čaša puna. Kada smo to vidjeli, onda smo odlučili, da i mi osnujemo jedan list, u kojem
ćemo se boriti u svojem materinjem jeziku, neka nam se dozvoli, da se možemo u školi
služiti svojim materinjim jezikom.

376
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

(Zast. dr. Karlo Bošnjak: Zato ćemo mi promieniti školski zakon.)

Onda morate i za druge zakon promieniti, ako hoćete za nas.
U prvom broju tih naših novina objavili smo program, da ćemo nastojati o tom,
da se možemo slobodno razvijati u našem materinjem jeziku kulturno i ekonomski
u okviru zakona u školi i u crkvi. Odma smo bili napadnuti i to u prvom redu u
„Hrvatskom Braniku“ u Mitrovici. Naviestio se tu nama rat na noževe i ožigosalo nas
se, da smo pangermani.
(Zast. dr. Pero Magdić: Pak ste i sami rekli, da ste protiv učitelja, koji šire
hrvatsku sviest).
Okrivljuju nas radi veleizdajstva, jer da smo mi pangermani, i da smo podupirani
iz Berlina i da dobivamo novaca i što ti ja znam.
(Zast. dr. Vladimir Frank: Pa i dobivate od Schulvereina.)
To znači nas okriviti veleizdajstvom, a ja to najsvečanije odbijam od nas, a osobito
od sebe, da bi se mi u tako pogibeljne i izdajne poslove kao mirni, pametni i lojalni
gradjani ove države upuštali.
(Zast. dr. Karlo Bošnjak: Što je bilo sa zastavom?)
Predbacuju nam, da mrzimo Hrvate i Srbe, a ne vide, da su oni tu mržnju iznieli
i da nas mrze sa cielim svojim postupanjem.
Okrivljuju nas, da smo, kako rekoh, u svezi sa Berlinom i da dobivamo novaca.
(Zast. dr. Vladimir Frank: To je istina.)
Dokažite.
(Zast. dr. Vlad. Frank: Schulverein.)
To nije istina. Mi ni krajcara nismo dobili. Mi uzdržavamo naše škole sami,
30.000 for. nas stoje. Ne tražimo mi pomoći, ali tražimo, da se naš materinski jezik
održi. Od Schulvereina nismo dobili ništa, niti što tražimo.
Krive nas, da se kitimo pruskim i carsko-njemačkim zastavama. To niti je pruska
niti je zastava njemačkog carstva, što smo mi crno-crveno-zlatno upotrebili. To je
znak njemačkog naroda, ma gdje se on nalazio.
(Glasovi u cieloj kući: A, a, a! To je baš ono!)
To ne sadržaje u sebi nikakvo neprijateljstvo protiv države.
(Zast. dr. Pero Magdić: U tom leži vaša izdaja.)
To bi mogli i Srbima kazati.
(Nemir. – Zast. dr. Aleksander Horvat: Pa mi im to i velimo. – Buka. – Zast.
Ivan Zatluka: Nešto govori.)

377
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Predsjednik: Gospodine Zatluka! Pozivam vas na red.

(Zast. Ivan Zatluka: Vi si dajete ruke u Rumi, vi Srbi sa Švabama i tako se
tamo u Sriemu bratite. – Zast. dr. Ivo Elegović: Dolje sa njemačkom i sa srpskom
zastavom! – Zast. dr. Vladimir Frank: I sa magjarskom! – Zast. dr. Ivo Elegović: I
sa magjarskom! – Zast. Ivan Zatluka: Bi li dopustila Njemačka, da se tamo hrvatska
zastava vije? Bi li dopustila Srbija, da se u Beogradu vije hrvatska zastava? – Buka. –
Predsjednik zvoni. – Zast. Ivan Zatluka: Sad ih naučite pameti, kad je oni nemaju.)
Zast. Ferdinand Riester: Dakle, kao što rekoh, predbacuje nam se od svih strana
da smo veleizdajnici i da nismo lojalni gradjani. Ja protiv toga svečano protestujem
i izjavljujem ovdje pred najvećim forumom naše države i pred licem našega preuzv.
g. bana i njegovih predstavnika, da smo mi isto tako lojalni i vjerni sinovi hrvatske
države, kao i svi vi, da mi nemamo namjera nikakovih, koje gravitiraju van, jer bi to
bila ludorija, veleizdajstvo.
(Zast. dr. Ante Pavelić: A zašto ste skinuli hrvatsku zastavu?)
Kad mi to predbacujete, reći ću vam, da je i ova afera svršena i baš je na moju
molbu došla od političke oblasti k sudbenom stolu. No nitko se nije našao, tko bi
ondje digao tri prsta i posvjedočio, da sam ja onom prilikom vikao: dolje s hrvatskom
zastavom! Nitko se nije našao, da posvjedoči ono, što su razne hrvatske novine tom
zgodom pisale. Kad se dogodila ova afera, došao je k meni policajni povjerenik i rekao,
da ima nalog, da odnese njemačku zastavu u kot. oblast. Ja sam mu je dao, a rekao sam
mu: jer vi tražite corpus delicti, evo vam i hrvatske zastave, da vidite, da ju imamo. Ta
nisam ja pamet izgubio! I ja sam isto tako vjeran gradjanin ove otačbine kao i vi, ali vas
molim, da nam štitite i dozvoljavate razvitak u školi i u crkvi u našem materinskom
jeziku, kako je to u okviru zakona dozvoljeno i kako je preuzv. gosp. ban kao glavar ove
zemlje rekao, da će se pod njegovom vladom svaka narodnost moći u okviru zakona
razvijati.
(Zast. dr. Ante Pavelić: Ja sam vam dokazao, da vi hoćete i u općini njemački
kao uredovni jezik!)
Vidite, gosp. doktore, tu ste nekom nasjeli! Došao je, pa vam se nalagao. No sve
to ne stoji, o tom se možete uvjeriti…
(Zast. dr. Ante Pavelić: Ali pokazao sam vam njemačku tiskanu pozivnicu sa
službenim žigom!)
Može biti – ne znam…
(Smijeh.)
Zato ja ne odgovaram, kaošto ne mogu odgovarati za ono, što se zbiva u Zemunu
izmedju radikala Srba i Niemaca – to su lokalni odnošaji! Inače mi sa Srbima i
Hrvatima živimo i živjet ćemo u vrlo dobrim odnošajima i naša je briga, da ne damo
povoda tomu, da se ti dobri odnošaji pomute.

378
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Držao sam, da sam bio dužan, da to izjavim, da se ne bi mislilo, da smo mi

onakovi, kako nas opisuje „Hrvatski Branik“, „Pokret“ i druge vaše novine.
Opetujem, da ćemo mi uviek stajati uz onu vladu, koja će nam naš slobodni
razvitak kulturni u njemačkom jeziku u okviru zakona dozvoljavati i koja će podupirati
naš gospodarski rad u ovoj zemlji, kojoj smo vjerni sinovi.
Napomena: u zagradama su upadice drugih zastupnika.
Izvor: Stenografički zapisnici i prilozi Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije, petogodišta 1906. – 1911. (...) sv. II., 1. dio, 1907., Zagreb, 1907., str. 1066.
1069.

Literatura:
Beus Richembergh, Goran: Nijemci, Austrijanci i Hrvati, Prilozi za povijest njemačko-austrijske
nacionalne manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb – Sarajevo, 2010.
Bošković, Đorđe: Ruma u periodu 1861 – 1914., Ruma, 2012.
Oberkersch, Dr. Valentin: Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien, Stuttgart, 1972.
(Band I.), Stuttgart, 1989. (Band II.)
Paikert, G. C. : The Danube Swabians, German Populations in Hungary, Rumania and Yugoslavia,
and Hitler’s impact on their Patterns, The Hague, 1967.
Perić, Ivo: Hrvatski državni sabor 1848. – 2000., Drugi svezak: 1868. – 1918., Zagreb, 2000.
Stenografički zapisnici i prilozi Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, petogodišta
1906. – 1911. (...) sv. II., 1. dio, 1907., Zagreb, 1907.
Senz, Josef Volkmar: Geschichte der Donauschwaben, München, 1987.
Wilhelm, Franz: Rumaer Dokumentation, Band II., Stuttgart, 1997.

379
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba u Saboru

Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
Sažetak
Ferdinand Riester (1846. – 1911.) smatra se prvim modernim političarem iz reda njemačke
nacionalne manjine iz vremena Austro-ugarske Monarhije. Njegov je otac u Rumu doselio
1828. godine iz Württemberga. Nakon školovanja i pivarskog zanata te specijalizacije u Rumi,
Srijemskoj Mitrovici, Bratislavi, Budimpešti i Münchenu vratio se u Rumu gdje je preuzeo
očevu pivovaru. Zajedno s braćom razvio je i poslove u trgovini, mlinarstvu i ugostiteljstvu
te desetljećima djelovao kao osnivač, predsjednik ili vrlo istaknuti član brojnih građanskih i
strukovnih organizacija.
Posvetivši se političkome radu 1906. godine je prvi put postao načelnik općine Ruma, što
je bio (s prekidom od 1908. do 1910.) do svoje smrti u kolovozu 1911. godine. Kao istaknuti
politički prvak tada brojne njemačke nacionalne skupine u Srijemu 1906. godine je izabran
za zastupnika u Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Na zastupničku dužnost
biran je još dva puta: 1908. i 1910. godine a u siječnju 1911. godine izabran je i za zastupnika
u Donjem domu Hrvatsko-ugarskog sabora.
Ostao je upamćen kao uspješni načelnik općine Ruma ali i kao prvi deklarirani Nijemac
koji je bio izabran u najviše hrvatsko zakonodavno tijelo od samih pripadnika njemačke
nacionalne skupine.
U veljači 1907. godine, na vrlo burnoj saborskoj sjednici, održao je vrlo upečatljiv govor
kojim je odbacio optužbe da su nastojanja njemačke nacionalne skupine dio pangermanskog
pokreta uperenoga protiv interesa hrvatskog naroda i snažno izrazio težnje njemačkoga
stanovništva da ostvari svoja prava na kulturno-prosvjetnu autonomiju u okviru vlastitoga
materinjeg jezika.

380
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 365-382
Goran Beus Richembergh: Ferdinand Riester – zastupnik Podunavskih Švaba...

Ferdinand Riester – Abgeordneter der Donauschwaben im Sabor des

Königsreich Kroatien, Slawonien und Dalmatien
Zusammenfassung
Ferdinand Riester (1846 – 1911) gilt für den ersten modernen Politiker aus den Reihen
der deutschen Volksgruppe aus der Zeit der Österreichisch-Ungarischen Monarchie. Sein
Vater siedelte im Jahre 1828 aus Württemberg nach Ruma. Nach seiner Bildungszeit und
dem Bierbrauereigewerbe sowie der Spezialisation in Ruma, Srijemska Mitrovica, Bratislava,
Budapest und München kehrte er nach Ruma zurück, wo er die Brauerei seines Vaters
übernahm. Zusammen mit seinen Brüdern entwickelte er auch Geschäfte im Handel,
Mühlengewerbe und in der Gastwirtschaft und wirkte jahrzehntelang als Gründer, Präsident
und sehr hervorragendes Mitglied zahlreicher Bürger- und Fachorganisationen.
Sich der politischen Tätigkeit widmend wurde er 1906 zum ersten Male Vorstand der
Gemeinde Ruma, was er (mit einer Unterbrechung von 1908 bis 1910) bis zu seinem Tode
im August 1911 auch blieb. Als hervorragender Spitzenpolitiker der damals zahlreichen
deutschen Volksgruppe in Syrmium wurde er 1906 zum Abgeordneten im Sabor des
Königsreichs Kroatien, Slawonien und Dalmatien gewählt. In den Abgeordnetenposten
wurde er noch zweimal gewählt: 1908 und 1910 und im Januar 1911 wurde er auch zum
Abgeordneten ins Unterhaus des Kroatisch-Ungarischen Sabors gewählt.
Er blieb als erfolgreicher Vorstand der Gemeinde Ruma aber auch als erster deklarierter
Deutscher, der von den Angehörigen der deutschen Volksgruppe selbst in die höchste
kroatische Legislative gewählt wurde, in Erinnerung.
Im Februar 1907 hielt er in einer sehr turbulenten Sitzung des Sabor eine sehr
eindrucksvolle Rede, mit welcher er die Beschuldigungen, die Bemühungen der deutschen
Volksgruppe seien Teil der pangermanischen Bewegung gegen die Interessen des kroatischen
Volkes, entschieden ablehnte und kraftvoll das Streben der deutschen Bevölkerung nach
Verwirklichung ihrer Rechte auf Kultur- und Bildungsautonomie im Rahmen der eigenen
Muttersprache zum Ausdruck brachte.

381
382