Prirucnik Za Bioplin W PDF

bioplin
PRIRUNIK
ISBN 978-87-992962-2-4
ISBN 978-953-6474-59-2
Prirunik za bioplin
Autori
Teodorita Al Seadi, Dominik Rutz, Heinz Prassl, Michael Kttner, Tobias Finsterwalder,
Silke Volk, Rainer Janssen
Autori nacionalnog dodatka i adaptacije glavnog teksta

Biljana Kulii, Ana Kojakovi
Recenzija
Dominik Rutz; Teodorita Al Seadi, Konstantinos Sioulas, Biljana Kulii
Urednica
Teodorita Al Seadi
Urednica nacionalnog dodatka

Biljana Kulii
Prijevod i adaptacija
Ana Kojakovi, Biljana Kulii, Veljko Vorkapi, Dino Novosel, Kristina Krui
Lektura
Anita Filipovi
Naslovnica
Catrineda Al Seadi
Sva su prava zadrana. Umnoavanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku,
nisu dozvoljeni bez prethodnog pisanog odobrenja izdavaa ili vlasnika prava.
Urednik ne odgovara za tonost i/ili kompletnost informacija i podataka navedenih u ovom
priruniku.
Zahvala
Ovaj prirunik pripremljen je zajednikim radom grupe strunjaka za bioplin iz Danske,
Njemake, Austrije i Grke, u okviru projekta BiG>East (EIE/07/214/SI2.467620), koji se
provodi od rujna 2007. do veljae 2010. godine. Cilj projekta je promocija razvoja AD
tehnologija u istonoj Europi. BiG>East projekt sufinancira Europska komisija u okviru Programa
Intelligent Energy for Europe.
Prirunik je pripremljen u glavnoj verziji - na engleskom jeziku - koja je zatim prevedena i
adaptirana na bugarski, hrvatski, grki, latvijski, rumunjski i slovenski to su jezici zemalja u
kojima se provodi BiG>East projekt. Svaka od tih verzija sadri i dodatno poglavlje s
informacijama specifinima za pojedinu zemlju, koje je pripremio projektni partner iz dotine
zemlje. Prijelom, dodatno itanje i naslovnicu prirunika su pripremili nai talentirani studenti.
Hvala vam svima za odlian timski rad.
Teodorita Al Seadi, urednica

listopad 2008.
Prirunik za bioplin
Sadraj
SADRAJ.......................................................................................................................................................3
PREDGOVOR ...............................................................................................................................................8
KAKO KORISTITI OVAJ PRIRUNIK? ...............................................................................................10
TO JE BIOPLIN I ZATO NAM JE POTREBAN?..............................................................................11
1.
PREDNOSTI TEHNOLOGIJE BIOPLINA....................................................................................11

1.1.
1.1.1.
Obnovljivi izvori energije ....................................................................................................... 11
1.1.2.
Smanjenje emisije staklenikih plinova i ublaavanje posljedica globalnog zagrijavanja............. 12
1.1.3.
Smanjenje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva ............................................................................ 12
1.1.4.
Doprinos EU-a ciljevima vanim za energetiku i okoli............................................................ 12
1.1.5.
Smanjenje koliine otpada..................................................................................................... 12
1.1.6.
Stvaranje novih radnih mjesta ............................................................................................... 13
1.1.7.
Fleksibilno i uinkovito koritenje bioplina ............................................................................. 13
1.1.8.
Smanjenje potronje vode....................................................................................................... 13
1.2.
2.
3.
DRUTVENE KORISTI ...................................................................................................................11
KORISTI ZA POLJOPRIVREDNIKE ..................................................................................................13
1.2.1.
Ostvarivanje dodatnog prihoda za ukljuene poljoprivrednike .................................................. 13
1.2.2.
Digestat je izvrsno gnojivo ..................................................................................................... 13
1.2.3.
Zatvoreni ciklus hranjivih tvari.............................................................................................. 13
1.2.4.
Fleksibilnost u koritenju razliitih vrsta biomase.................................................................... 14
1.2.5.
Smanjenje pojave neugodnih mirisa i insekata ........................................................................ 15
1.2.6.
Veterinarska sigurnost........................................................................................................... 15
BIOPLIN IZ AD - POSTOJEE STANJE I POTENCIJAL........................................................15

2.1.
POSTOJEE TEHNOLOGIJE AD I TRENDOVI U ISTRAIVANJU ........................................................15
2.2.
POTENCIJAL BIOPLINA .................................................................................................................16
NETO VIE O ANAEROBNOJ DIGESTIJI (AD).......................................................................17

3.1.
SUPSTRATI AD ............................................................................................................................18
3.2.
BIOKEMIJSKI POSTUPAK AD........................................................................................................23
3.2.1.
Hidroliza.............................................................................................................................. 25
3.2.2.
Acidogeneza ......................................................................................................................... 25
3.2.3.
Acetogeneza.......................................................................................................................... 25
3.2.4.
Metanogeneza ...................................................................................................................... 25
3.3.
PARAMETRI AD...........................................................................................................................26
3.3.1.
Temperatura ........................................................................................................................ 26
3.3.2.
pH-vrijednosti i optimalni intervali ........................................................................................ 29
3.3.3.
Hlapljive masne kiseline (HMK)............................................................................................ 29
Prirunik za bioplin
3.3.4.
Amonijak............................................................................................................................. 30
3.3.5.
Elementi u tragovima, hranjive i toksine tvari ....................................................................... 30
3.4.
4.
3.4.1.
Sadraj organske tvari u digestoru.......................................................................................... 31
3.4.2.
Vrijeme hidrauline retencije (VHR)...................................................................................... 31
3.4.3.
Lista pokazatelja................................................................................................................... 32
OSNOVNE PRIMJENE BIOPLINA................................................................................................33

4.1.
5.
6.
RADNI PARAMETRI ......................................................................................................................31
POLJOPRIVREDNA BIOPLINSKA POSTROJENJA ..............................................................................34
4.1.1.
Bioplinska postrojenja za obiteljska gospodarstva .................................................................... 34
4.1.2.
Bioplinska postrojenja za poljoprivredna gospodarstva............................................................. 35
4.1.3.
Centralizirana (zajednika) postrojenja za proizvodnju bioplina............................................... 38
4.2.
POSTROJENJA ZA OBRADU OTPADNIH VODA ................................................................................41
4.3.
POSTROJENJA ZA OBRADU KRUTOG KOMUNALNOG OTPADA ........................................................42
4.4.
INDUSTRIJSKA POSTROJENJA ZA PROIZVODNJU BIOPLINA ............................................................42
4.5.
PROIZVODNJA DEPONIJSKOG PLINA .............................................................................................43
UPOTREBA BIOPLINA ...................................................................................................................45

5.1.
SVOJSTVA BIOPLINA ....................................................................................................................45
5.2.
DIREKTNO IZGARANJE I UPOTREBA BIOPLINA ZA PROIZVODNJU TOPLINSKE ENERGIJE .................47
5.3.
KOGENERACIJSKA PROIZVODNJA TOPLINSKE I ELEKTRINE ENERGIJE .........................................47
5.3.1.
Plinski-Otto motori ............................................................................................................... 48
5.3.2.
Plinski-dizel motor s pilot paljenjem ....................................................................................... 49
5.3.3.
Stirlingov motor ................................................................................................................... 49
5.4.
BIOPLINSKE MIKROTURBINE ........................................................................................................50
5.5.
GORIVNE ELIJE ..........................................................................................................................50
5.6.
PROIZVODNJA BIOMETANA (DORADA/PROIAVANJE BIOPLINA)...............................................52
5.6.1.
Bioplin kao transportno gorivo............................................................................................... 53
5.6.2.
Biometan za injektiranje u plinsku distribucijsku mreu .......................................................... 54
5.6.3.
Ugljikov dioksid i metan kao kemijski proizvodi...................................................................... 55
KORITENJE DIGESTATA...........................................................................................................55
6.1.
AD TEHNOLOGIJA ZA UPRAVLJANJE KRUTIM I TEKUIM STAJSKIM GNOJEM .............................55
6.2.
OD GNOJOVKE DO DIGESTATA I GNOJIVA .....................................................................................56
6.2.1.
Bioloka razgradnja organske tvari......................................................................................... 56
6.2.2.
Smanjenje neugodnih mirisa ................................................................................................. 56
6.2.3.
Sanitacija............................................................................................................................. 57
6.2.4.
Unitavanje sjemenja korova ................................................................................................. 57
6.2.5.
Izbjegavanja pojave oprenih biljaka................................................................................... 57
6.2.6.
Poboljanje hranjivih sposobnosti ........................................................................................... 58
6.3.
PRIMJENA DIGESTATA KAO GNOJIVA ...........................................................................................58
6.4.
UINCI PRIMJENE DIGESTATA NA TLO ..........................................................................................59
Prirunik za bioplin
6.5.
PRAKTINA ISKUSTVA .................................................................................................................60
6.6.
KONDICIONIRANJE DIGESTATA ....................................................................................................61
6.6.1.
Strategije za kondicioniranje digestata.................................................................................... 61
6.6.2.
Neophodna razmatranja ....................................................................................................... 64
6.7.
7.
UPRAVLJANJE KVALITETOM DIGESTATA ......................................................................................64
6.7.1.
Uzorkovanje, analiziranje i deklariranje digestata ................................................................... 64
6.7.2.
Upravljanje hranjivim tvarima u digestatu ............................................................................. 65
6.7.3.
Osnovne mjere za sigurno recikliranje i kvalitetu digestata ....................................................... 65
DIJELOVI BIOPLINSKOG POSTROJENJA................................................................................66

7.1.
PRIHVATNA JEDINICA ..................................................................................................................70
7.2.
SKLADITENJE I KONDICIONIRANJE SIROVINE ..............................................................................70
7.2.1.
Skladitenje sirovine.............................................................................................................. 70
7.2.2.
Kondicioniranje.................................................................................................................... 73
7.3.
SUSTAV PUNJENJA .......................................................................................................................75
7.3.1.
Transport tekue sirovine ...................................................................................................... 75
7.3.2.
Transport krute sirovine ........................................................................................................ 77
7.4.
ARMATURA I CJEVOVODI .............................................................................................................80
7.5.
SUSTAV GRIJANJA GRIJANJE FERMENTATORA ...........................................................................81
7.6.
FERMENTATOR ............................................................................................................................82
7.6.1.
Fermentatori obronog tipa ................................................................................................... 83
7.6.2.
Fermentatori kontinuiranog tipa............................................................................................ 84
7.6.3.
Odravanje fermentatora ....................................................................................................... 88
7.7.
TEHNOLOGIJE MIJEANJA ............................................................................................................88
7.7.1.
Mehaniko mijeanje ............................................................................................................ 89
7.7.2.
Pneumatino mijeanje ......................................................................................................... 91
7.7.3.
Hidraulino mijeanje........................................................................................................... 91
7.8.
SPREMITE ZA BIOPLIN ................................................................................................................91
7.8.1.
Niskotlani spremnici ........................................................................................................... 92
7.8.2.
Srednje i visokotlani spremnici za bioplin.............................................................................. 93
7.8.3.
Plamen (baklja) za bioplin..................................................................................................... 93
7.9.
IENJE BIOPLINA .....................................................................................................................95
7.9.1.
Kondicioniranje plina ........................................................................................................... 95
7.9.2.
Desumporizacija................................................................................................................... 96
7.9.3.
Suenje................................................................................................................................. 99
7.10.
SKLADITENJE DIGESTATA ........................................................................................................100
7.11.
KONTROLNA JEDINICA ...............................................................................................................102
7.11.1. Koliina unosa tekue sirovine .............................................................................................104

7.11.2. Razina punjenja fermentatora ..............................................................................................104
7.11.3. Razina punjenja spremnika za plin .......................................................................................104
Prirunik za bioplin
7.11.4. Procesna temperatura...........................................................................................................104
7.11.5. pH vrijednost.......................................................................................................................104
7.11.6. Odreivanje masnih kiselina ................................................................................................104
7.11.7. Koliina plina .....................................................................................................................104
7.11.8. Sastav plina ........................................................................................................................105
KAKO POETI?.......................................................................................................................................106
8.
PLANIRANJE I GRADNJA BIOPLINSKOG POSTROJENJA ................................................106

8.1.
OSTVARIVANJE PROJEKTA IZGRADNJE BIOPLINSKOG POSTROJENJA ...........................................106
8.2.
NA KOJI NAIN OSIGURATI KONTINUIRANU OPSKRBU SIROVINOM? ...........................................109
8.2.1.
Odreivanje veliine postrojenja koje koristi poljoprivrednu sirovinsku osnovu..........................110
8.2.2.
Odreivanje veliine postrojenja koje koristi industrijski/ komunalni otpad kao sirovinu ..........111
8.2.3.
Sheme snabdijevanja sirovinom ............................................................................................112
8.3.
GDJE SMJESTITI BIOPLINSKO POSTROJENJE? ..............................................................................112
8.4.
DOBIVANJE DOZVOLA................................................................................................................113
8.5.
POKRETANJE BIOPLINSKOG POSTROJENJA ..................................................................................114
9.
SIGURNOST BIOPLINSKOG POSTROJENJA .........................................................................115

9.1.
PREVENCIJA OD EKSPLOZIJA I POARA.......................................................................................115
9.2.
RIZIK OD TROVANJA I GUENJA .................................................................................................117
9.3.
ZDRAVLJE I RIZIK OD NESREA ..................................................................................................117
9.4.
SANITARNE MJERE, KONTROLA PATOGENA I VETERINARSKI ASPEKTI ........................................118
9.4.1.
Higijenski aspekti bioplinskih postrojenja ..............................................................................118
9.4.2.
Parametri za higijensku uinkovitost bioplinskog postrojenja ..................................................118
9.4.3.
Indikatorske vrste.................................................................................................................120
9.4.4.
Zahtjevi za sanitarnu obradu................................................................................................121
10.
EKONOMIKA BIOPLINSKOG POSTROJENJA ..................................................................124
10.1.
FINANCIRANJE PROJEKTA BIOPLINA ...........................................................................................124
10.2.
EKONOMSKE PROJEKCIJE ZA PROJEKTE PROIZVODNJE I KORITENJA BIOPLINA ..........................124
10.2.1. Zakljuci o ekonomskoj projekciji za projekte proizvodnje i koritenja bioplina .........................125

BIOPLIN U HRVATSKOJ.......................................................................................................................127
11.
BIOPLIN I OSTALI OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U HRVATSKOJ .......................127
11.1.
ZAKONODAVNI OKVIR ...............................................................................................................129
11.1.1. Zakonodavni okvir bioplina kao jednog od OIE .....................................................................133

11.1.2. Ostali zakonski propisi vezani za bioplin................................................................................134
11.2.
INSTRUMENTI POTPORE I FINANCIRANJA ....................................................................................136
11.3.
KORITENJE OTPADA ZA PROIZVODNJU BIOPLINA U HRVATSKOJ ...............................................138
11.4.
DOSTUPNOST SIROVINE U HRVATSKOJ ......................................................................................139
11.5.
POLJOPRIVREDNA STRUKTURA U HRVATSKOJ ...........................................................................140
11.6.
MOGUNOSTI UBRIZGAVANJA BIOMETANA U HRVATSKI SUSTAV PRIRODNOG PLINA.................141
11.7.
UTJECAJI PROIZVODNJE BIOPLINA U HRVATSKOJ.......................................................................142
Prirunik za bioplin
11.8.
ZAKLJUCI I PREPORUKE ZA IMPLEMENTIRANJE BIOPLINSKIH POSTROJENJA U HRVATSKOJ ......144
PRILOZI KORISNE INFORMACIJE.................................................................................................147

PRILOG 1: POJMOVNIK, PRETVORBENE JEDINICE I KRATICE .............................................147
PRETVORBENEJEDINICE .................................................................................................................................153
POPISKRATICA.............................................................................................................................................154
PRILOG 2: LITERATURA......................................................................................................................155
PRILOG 3: LITERATURA NACIONALNOG DODATKA.................................................................157
PRILOG 4: ADRESE ................................................................................................................................158
Prirunik za bioplin
Predgovor
Jedan od glavnih problema zatite okolia suvremenog drutva je kontinuirani porast
nastajanja organskog otpada. U mnogim zemljama je odrivo upravljanje otpadom, koje
podrazumijeva i sprjeavanje njegovog nastanka i smanjenje novih koliina, postao
glavni politiki prioritet i vaan dio zajednikih napora u smanjenju zagaenja okolia i
emisija staklenikih plinova radi ublaavanja globalnih klimatskih promjena. Dosadanja
praksa nekontroliranog odlaganja otpada danas vie nije prihvatljiva. ak i kontrolirano
odlaganje otpada na za to predvienim odlagalitima ili spaljivanje organskog otpada vie
ne predstavljaju prikladan nain njegovog zbrinjavanja, a standardi za okoli su sve
rigorozniji te upuuju na povrat energije i oporabu hraniva te organske tvari.
Smatra se da je proizvodnja bioplina anaerobnom digestijom (AD) optimalni proces za
tretiranje ivotinjskog izmeta i gnojnice, kao i irok spektar organskog otpada, budui da
se time ovi supstrati pretvaraju u obnovljivu energiju i, esto, ekoloki prihvatljivo
gnojivo u poljoprivredi. Istovremeno se izdvajanjem organske frakcije iz tijeka otpada
poveava uinkovitost energetske pretvorbe putem spaljivanja preostalog otpada te
biokemijska stabilnost odlagalita.
AD je mikrobioloki proces razlaganja organske tvari bez prisutnosti kisika, koji je
uobiajen u prirodnom okoliu, a danas se naveliko primjenjuje u proizvodnji bioplina u
zrako-nepropusnim reaktorima, zvanim digestori ili fermentatori. U postupku anaerobne
razgradnje djelovanjem razliitih vrsta mikroorganizama nastaju dva glavna proizvoda:
bioplin i digestat. Bioplin je zapaljivi plin koji se sastoji od metana, ugljikovog dioksida,
ostalih plinova i elemenata u tragovima. Digestat je anaerobno razgraen supstrat, bogat
makro- i mikro-nutrijentima to ga ini prikladnim biljnim gnojivom.
Proizvodnja i sakupljanje bioplina iz biolokog postupka po prvi put je dokumentirana u
Velikoj Britaniji 1895. godine (Metcalf i Eddy, 1979.). Od tog vremena pa do danas
postupak se razvijao te je postao iroko rasprostranjena metoda obrade otpadnih voda i
stabilizacije otpadnog mulja. Energetska kriza ranih 70-ih godina prolog stoljea
rezultirala je porastom svijesti o koritenju obnovljivih izvora energije, ukljuujui i
bioplin iz AD. Zanimanje za bioplin povealo se zbog globalnih napora usmjerenih na
zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima, te traenja ekoloki prihvatljivog rjeenja
za obradu i oporabu ivotinjskih ekskremenata i ostalog organskog otpada.
Danas bioplinska postrojenja koja prerauju sirovine iz poljoprivrede predstavljaju jednu
od najvanijih primjerna AD. Samo u azijskim zemljama, a naroito u Kini, Indiji,
Nepalu i Vijetnamu, postoji nekoliko milijuna vrlo jednostavnih, malih bioplinskih
digestora koji proizvode plin za kuhanje i osvjetljavanje kuanstava. U Europi i sjevernoj
Americi svakodnevno raste broj poljoprivrednih bioplinskih postrojenja, a danas ih
funkcionira nekoliko tisua od kojih veina koristi suvremene tehnologije AD. Ako se
promatra samo Njemaka, tamo se bioplin proizvodio iz vie od 3 700 bioplinskih
postrojenja tijekom 2007. godine.
U usporedbi s drugim biogorivima, bioplin iz AD predstavlja vaan prioritet u europskim
smjernicama za transport i energiju. Bioplin predstavlja jeftin i CO2 neutralan izvor
obnovljive energije, koji daje mogunost prerade i recikliranja raznih poljoprivrednih
Prirunik za bioplin
ostatka i sporednih proizvoda na odriv i ekoloki prihvatljiv nain. Istovremeno, bioplin

sa sobom povlai i brojne socio-ekonomske koristi za drutvo kao cjelinu, ali i za dionike
ukljuene u njegovu proizvodnju i iskoritavanje.
Proirenjem Europske unije proirila se i obitelj europskih proizvoaa bioplina koji e
imati koristi od implementacije tehnologija za proizvodnju bioplina za proizvodnju
obnovljive energije te doprinijet e rjeavanju vanih problema zagaenja okolia te
pruiti podrku odrivom ruralnom razvoju, a time i poljoprivrednom sektoru.
Teodorita Al Seadi i Dominik Rutz
Prirunik za bioplin
Kako koristiti ovaj prirunik?

Jedan od kljunih problema s kojim se susreu ljudi zainteresirani za tehnologije bioplina
je nepostojanje jedinstvenog izvora informacija o AD procesu, tehnikim i ne-tehnikim
aspektima planiranja, gradnje i rada bioplinskih postrojenja kao i o koritenju bioplina i
digestata. Nabrojane informacije razasute su u razliitoj literaturi, to navodi na potrebu
za objedinjavanjem i proiavanjem postojeih informacija.
Ovaj prirunik sastoji se od etiri dijela. Prvi dio to je bioplin i zato nam je
potreban daje osnovne informacije o tehnologijama proizvodnje bioplina, s opisom
mikrobiolokog procesa AD i njegove primjene u drutvu, naina odrive upotrebe
bioplina i digestata te glavnih tehnikih dijelova bioplinskog postrojenja. Drugi dio knjige
Kako poeti? prikazuje na koji nain treba pristupiti planiranju i gradnji bioplinskog
postrojenja, koje mjere zatite je potrebno uzeti u obzir, kao i koji su mogui trokovi i
koristi takvog postrojenja. Ovaj dio je nadopunjen izraunom u Excelu koji se moe
preuzeti sa slubene internetske stranice projekta. Trei dio Korisne informacije
ukljuuje objanjenje termina, kratice, konverzacijske jedinice, preporuenu dodatnu
literaturu i korisne adrese. etvrti dio Implementacija bioplinskih postrojenja u
Hrvatskoj sadri informacije o potencijalu proizvodnje bioplina i statusu u Hrvatskoj
2008. godine, relevantne nacionalne zakonske propise, glavne poticaje i prepreke za
razvoj bioplinskih postrojenja, kao i korisne adrese, internet stranice i ostalo.
Namjera ovog prirunika je dati smjernice Kako pristupiti, pruajui osnovne
informacije o bioplinu proizvedenom procesom AD s fokusom na poljoprivredna
bioplinska postrojenja te, pruiti jedinstveni izvor informacija o tehnikim i netehnikim
aspektima proizvodnje bioplina s naglaskom na sirovinu koja potie iz poljoprivrede.
Ovaj prirunik namijenjen je poljoprivrednicima, buduim upraviteljima bioplinskih
postrojenja te ostalim dionicima u proizvodnji bioplina.
Budui da je hrvatsko zakonodavstvo u procesu prihvaanja pravne steevine EU-a,
potrebno je kod nadlenih institucija provjeriti jesu li nacionalni zakoni jo uvijek na
snazi, odnosno treba li preuzeti upute iz zakonodavnih akata EU-a navedenih u glavnom
dijelu Prirunika ili se voditi uputama navedenih u nacionalnom dodatku. Iz tog razloga je
u nacionalnom dodatku naveden kratki pregled vaeeg zakonodavnog okvira ili stanja u
bioplinskom sektoru, a dodani su i kontakti nadlenih institucija na kojima se moe
provjeriti da li je dolo do kakvih promjena.
10
Prirunik za bioplin
to je bioplin i zato nam je potreban?

1. Prednosti tehnologije bioplina
Proizvodnja i koritenje bioplina iz anaerobne digestije (AD) ima pozitivan uinak na
okoli i drutveno-gospodarske koristi za drutvo u cjelini kao i za ukljuene
poljoprivrednike. Iskoritavanje unutarnjeg vrijednosnog lanca bioplina poboljava
lokalne gospodarske uvjete i osigurava radna mjesta u ruralnim podrujima te poveava
kupovnu mo u regiji. Samim time poboljava ivotni standard i doprinosi ekonomskom
i socijalnom razvoju.
1.1. Drutvene koristi

1.1.1. Obnovljiviizvorienergije
Dananja globalna opskrba energijom snano je ovisna o fosilnim izvorima (sirova nafta,
lignit, eljezna ruda, ugljen i prirodni plin). Ovi izvori energije fosilizirani su ostaci
biljaka i ivotinja koji su stotinama milijuna godina bili izloeni visokim temperaturama
i tlaku unutar Zemljine kore. Upravo zbog toga fosilna goriva su neobnovljivi izvori
energije, ije se rezerve iscrpljuju znatno bre nego to se stvaraju nove.
Vrhunac koritenja naftnih izvora definiran je kao trenutak u kojem je dostignuta
maksimalna proizvodnja sirove nafte, nakon kojeg e razina proizvodnje nadalje padati.
Prema nekim autorima naftni vrhunac se ve dogaa ili se oekuje u nadolazeem
razdoblju (Slika 1.1.). Za razliku od fosilnih goriva, bioplin proizveden metodom AD je
trajno obnovljiv izvor energije, budui da se proizvodi iz biomase koja u sebi procesom
fotosinteze skladiti sunevu energiju. AD ne pridonosi samo energetskom balansu
pojedinih drava, ve doprinosi ouvanju prirodnih resursa i povoljno djeluje na okoli.
Slika 1.1. Predvianja i vrhunac proizvodnje sirove nafte na svjetskoj razini

Izvor: ASPO Newsletter
11
Prirunik za bioplin
1.1.2. Smanjenjeemisijestaklenikihplinovaiublaavanjeposljedica
globalnogzagrijavanja
Iskoritavanjem fosilnih goriva kao to su lignit, mrki ugljen, sirova nafta i prirodni plin
dolazi do oksidacije ugljika pohranjenog milijunima godina u Zemljinoj kori, pri emu se
izgaranjem oslobaa energija, a u atmosferu isputa ugljikov dioksid (CO2). Poveanje
koncentracije CO2 u atmosferi uzrokuje globalno zatopljenje, budui da je CO2
stakleniki plin. Izgaranjem bioplina takoer se oslobaa CO2, no razlika u odnosu na
fosilna goriva je u tome to je CO2 iz bioplina nedugo prije oslobaanja bio apsorbiran iz
atmosfere fotosintetskom aktivnou biljaka. Koritenjem bioplina proces ugljika
zatvoren je u kratkom vremenu (od jedne do nekoliko godina). Proizvodnjom bioplina
AD smanjuju se emisije metana (CH4) i duikovog oksida (N2O) do kojih dolazi tijekom
odlaganja i koritenja stajskog gnoja. Stakleniki potencijal metana je 25, a duikovog
oksida ak 298 puta vei od staklenikog potencijala ugljikovog dioksida1. Koritenjem
bioplina se supstituira potronja fosilnih goriva za proizvodnju energije i pogonskog
goriva te se na taj nain znatno smanjuje emisija CO2, CH4 i N2O, to pridonosi
ublaavanju pojave globalnog zatopljenja.
1.1.3. Smanjenjeovisnostiouvozufosilnihgoriva
Fosilna goriva su ogranieni resursi, koncentrirani na nekoliko zemljopisnih podruja
nae planete. Zemlje koje se nalaze izvan naftom bogatih podruja imaju trajno nesiguran
status i ovisnost o uvozu energenata. Veina europskih zemalja snano je ovisna u uvozu
fosilnih goriva iz podruja bogatih fosilnim gorivima kao to su Rusija i zemlje Bliskog
istoka. Razvoj i implementacija sustava obnovljivih izvora energije kao to je bioplin iz
AD, temeljeni na nacionalnim resursima, poveat e stabilnost nacionalne opskrbe
energijom i smanjiti ovisnost o uvozu energenata.
1.1.4. DoprinosEUaciljevimavanimzaenergetikuiokoli
Borba protiv globalnog zatopljenja je meu prioritetnim ciljevima energetske politike EU
kao i zemalja kandidata i pristupnica EU. Europski ciljevi proizvodnje energije iz
obnovljivih izvora, smanjenje emisija staklenikih plinova i odrivo upravljanje otpadom
temelje se na prihvaanju obveze lanica EU-a da implementiraju odgovarajue mjere u
svojim zemljama. Proizvodnja i koritenje bioplina iz AD ima potencijal da pridonese
ispunjavanju svih zadanih ciljeva u isto vrijeme.
1.1.5. Smanjenjekoliineotpada
Jedna od glavnih prednosti proizvodnje bioplina je transformacija veih koliina otpada u
vrijedan izvor energije, jer se organski otpad koristi kao supstrat za AD. Mnoge europske
zemlje suoene su s problemom nastanka velikih koliina otpada organskog porijekla
ponajprije iz industrije, poljoprivredne proizvodnje, kuanstava i postrojenja za obradu
otpadnih voda. Bioplinska postrojenja izvrstan su nain za ispunjavanje sve restriktivnijih
nacionalnih i europskih propisa iz podruja gospodarenja otpadom i iskoritavanja
organskog otpada za proizvodnju energije prilikom ega se organski otpad moe
http://www.ipcc.ch/publications_and_data/publications_ipcc_fourth_assessment_report_wg1_report_the_p
hysical_science_basis.htm
12
Prirunik za bioplin
reciklirati u gnojivo. Tehnologija bioplina doprinosi smanjenju volumena otpada i

trokova zbrinjavanja.
1.1.6. Stvaranjenovihradnihmjesta
Razvoj nacionalnog bioplinskog sektora pogoduje otvaranju novih tvrtki sa znaajnim
ekonomskim potencijalom koji e ekonomski osnaiti ruralna podruja i stvoriti nova
radna mjesta. U usporedbi s koritenjem fosilnih goriva iz uvoza, proizvodnja bioplina
metodom AD zahtijeva znatno vie radne snage za proizvodnju, prikupljanje i transport
supstrata, proizvodnju tehnike opreme, izgradnju, upravljanje i odravanje bioplinskih
postrojenja i ostalih operacija vezanih za rad postrojenja.
1.1.7. Fleksibilnoiuinkovitokoritenjebioplina
Bioplin je fleksibilan energent primjenjiv za razliite potrebe. U zemljama u razvoju
najjednostavnija primjena bioplina je za kuhanje i rasvjetu. U mnogim europskim
zemljama bioplin se koristiti kao energent za kogeneracijsku proizvodnju topline i
elektrine energije. Bioplin se uz doradu i proiavanje moe ukljuiti i u sustav
postojee mree prirodnog plina ili koristiti kao pogonsko gorivo u vozilima.
1.1.8. Smanjenjepotronjevode
U usporedbi s ostalim biogorivima, za proces proizvodnje bioplina troi se najmanja
koliina vode. Ovaj aspekt jednako je vaan kao i energetska uinkovitost bioplina s
obzirom na predvienu nestaicu vode u mnogim dijelovima svijeta.
1.2. Koristi za poljoprivrednike

1.2.1. Ostvarivanjedodatnogprihodazaukljuenepoljoprivrednike
Uzgoj biljaka za proizvodnju bioplina u kombinaciji s voenjem bioplinskog postrojenja
ini tehnologiju proizvodnje bioplina ekonomski privlanom za poljoprivrednike radi
ostvarivanja dodatnog prihoda. Osim toga, poljoprivrednici dobivaju novu i vanu ulogu
u drutvu kao proizvoai energije i obraivai otpada.
1.2.2. Digestatjeizvrsnognojivo
Postrojenje za proizvodnju bioplina ne proizvodi samo energiju. Biomasa preostala nakon
anaerobne razgradnje organske tvari digestat- predstavlja vrijedno gnojivo, bogato
duikom, fosforom, kalijem i mikro-nutrijentima. Za rasprostiranje po poljoprivrednoj
povrini moe se koristiti ista mehanizacija koja se koristi za svjei stajski gnoj i
gnojnicu. U usporedbi sa svjeim stajskim gnojem, digestat ima znatno bolja gojidbena
svojstva zahvaljujui homogenosti i veoj hranidbenoj vrijednosti, boljem omjeru ugljika
i duika te gotovo potpunom nedostatku neugodnog mirisa.
1.2.3. Zatvoreniciklushranjivihtvari
Proces proizvodnje bioplina - od proizvodnje supstrata pa do koritenja digestata kao
gnojiva - ini zatvoreni ciklus hranjivih tvari. Koliina ugljikovih spojeva (C) smanjuje se
postupkom digestije, pri emu se metan (CH4) koristi za proizvodnju energije, a ugljikov
dioksid (CO2) se isputa u atmosferu i biva ponovo vezan u biljke tijekom fotosinteze.
Neto ugljikovih spojeva ostaje u digestatu. Oni poveavaju sadraj ugljika u tlu ukoliko
13
Prirunik za bioplin
se digestat koristi u gojidbene svrhe. Proizvodnja bioplina se moe dobro integrirati u

konvencionalnu i ekoloku poljoprivredu, gdje digestat zamjenjuje mineralna (umjetna)
gnojiva, proizvedena uz veliki utroak fosilnih goriva. Na Slika 1.2. je prikazan zatvoreni
odrivi ciklus bioplina.
1.2.4. Fleksibilnostukoritenjurazliitihvrstabiomase
Za proizvodnju bioplina mogu se koristiti razliite sirovine: stajski gnoj, gnojovka i
gnojnica, etveni ostatak, organski otpad iz mlijene industrije, organski otpad iz
prehrambeno-preraivake industrije, organska frakcija mulja nastala proiavanjem
otpadnih voda, organski otpad iz kuanstava i ugostiteljske djelatnosti, biljke proizvedene
kao energetski nasadi i ostalo. Bioplin se moe prikupljati i s odlagalita otpada.
Jedna od glavnih prednosti proizvodnje bioplina je mogunost koritenja tzv. mokre
biomase kao sirovine. Primjeri mokre biomase su otpadni mulj od proiavanja otpadnih
voda, muljeviti ostaci iz mljekarskih i svinjogojskih farmi ili flotacijski mulj iz
prehrambene industrije u kojem je udio vlage vei od 60 70 posto.
U zadnje se vrijeme naveliko koriste brojni energetski usjevi (penica, kukuruz, uljana
repica i ostalo) kao sirovina za proizvodnju bioplina. Osim ovih sirovina, sve vrste
poljoprivrednih ostataka - usjeva koji su zbog nekog razloga neprihvatljivi za prehranu
ljudi i ivotinja (primjerice, propali usjevi uslijed vremenskih nepogoda) - mogu biti
koriteni za proizvodnju bioplina i gnojiva. Brojni ivotinjski nusproizvodi koji nisu
prihvatljivi za prehranu ljudi, takoer, mogu biti procesirani u bioplinskom postrojenju.
Detaljniji opis supstrata za anaerobnu digestiju opisan je u poglavlju 3.1.
Slika 1.2. Odrivi ciklus proizvodnje bioplina AD

Izvor: T. Al Seadi, 2002.
14
Prirunik za bioplin
1.2.5. Smanjenjepojaveneugodnihmirisaiinsekata
Skladitenje i primjena gnojnice, stajskog gnoja i razliitog organskog otpada uzrokuju
pojavu neugodnih mirisa te privlae insekte. AD reducira nastanak neugodnih mirisa za
gotovo 80 posto. Digestat gotovo i nema miris, a miris amonijaka nestaje nekoliko sati
nakon primjene. Na Slika 1.3. prikazano je smanjenje pojave neugodnog mirisa putem
AD.
Slika 1.3. A) Koncentracija neugodnih mirisa i hlapivih masnih kiselina u netretiranom i tretiranom
stajskom gnoju B) koncentracija neugodnih mirisa u uzorku zraka uzetom na polju nakon
aplikacije stajskog gnoja i digestata
Izvor: Hansen et al, 2004.
1.2.6. Veterinarskasigurnost
Koritenje digestata kao gnojiva poveava veterinarsku sigurnost u odnosu na netretirani
stajski gnoj i gnojnicu. AD ukljuuje kontroliranu sanitarnu obradu digestata prije nego se
upotrijebi za gnojivo. Sanitarna obrada digestata moe se provesti na termofilnim
temperaturama digestije, pasterizacijom ili sterilizacijom pod tlakom ovisno o vrsti
sirovine. U oba sluaja cilj je inaktivirati patogene, unititi sjemena korova i ostalih
biolokih opasnosti te prekinuti lanac prijenosa bolesti.
2. Bioplin iz AD - postojee stanje i potencijal

2.1. Postojee tehnologije AD i trendovi u istraivanju
U zadnjih nekoliko godina svjetsko trite bioplina biljei znaajan porast te su mnoge
zemlje razvile moderne tehnologije za proizvodnju bioplina kao i konkurentna nacionalna
trita bioplinom iza ega stoje dekade intenzivnog istraivanja i razvoja znaajno
pomognute dravnim potporama i podrkom javnosti. Europski sektor bioplina broji na
tisue bioplinskih instalacija, a zemlje poput Austrije, Danske, Njemake i vedske su
predvodnice u razvitku tehnologije s najveim brojem suvremenih bioplinskih
postrojenja,. I u drugim dijelovima svijeta postoje brojna bioplinska postrojenja. Tako se
pretpostavlja da je 2006.godine u Kini bilo oko 18 milijuna ruralnih bioplinskih
postrojenja za kuanstva, a ukupni je potencija Kine za proizvodnju bioplina procjenjen
na 145 milijardi kubinih metara. Istovremeno, u Indiji radi oko 5 milijuna malih
15
Prirunik za bioplin
bioplinskih postrojenja. U Nepalu i Vijetnamu takoer postoji znaajan broj bioplinskih

instalacija vrlo male snage, primjerene vlasnitvu jednog kuanstva.
Veina bioplinskih postrojenja u Aziji pripada vrlo jednostavnim tehnikim rjeenjima to
ih ini jednostavnim za replikaciju i izgradnju. S druge strane Atlantika, SAD, Kanada te
brojne zemlje June Amerike su na putu razvitka modernih sektora bioplina koji podrava
povoljno politiko okruenje.
U cijelom svijetu se polau znaajni napori u istraivanju i razmjeni praktinog iskustva
kako bi se usavrile tehnologije konverzije, poboljala stabilnost i djelotvornost rada i
procesa. Kontinuirano se razvijaju i prilagoavaju fermentatori, rade se nove kombinacije
supstrata, sustavi za unos supstrata, spremnici i ostala oprema.
Pored uobiajenih sirovina za AD, neke su zemlje zapoele s kultiviranjem usjeva i
proizvodnjom kultura u energetskim nasadima za potrebe proizvodnje bioplina.
Istraivanje je usmjereno na poveanje produktivnosti i raznolikosti energetskih usjeva i
odreivanja njihovog potencijala za proizvodnju bioplina. Uzgajanje energetskih usjeva je
dovelo do nove poljoprivredne prakse te se trebaju ustanoviti novi sljedovi plodoreda
ime meukulture i kombinacije usjeva predstavljaju znaajnu temu mnogih istraivanja.
Koritenje bioplina za proizvodnju toplinske i elektrine energije u kogeneraciji
standardna je primjena kod bioplinskih postrojenja u Europi. U vedskoj, Njemakoj i
vicarskoj bioplin se proiava i dorauje te koristi kao pogonsko gorivo u sektoru
prometa. U spomenutim zemljama uspostavljena je mrea postrojenja za proiavanje i
distribuciju bioplina. Proiavanje bioplina i putanje u sustav plinske mree relativno je
novi postupak. Prve takve instalacije izvedene su u Njemakoj i Austriji gdje se biometan
injektria u sustav postojee plinske mree. Najnovija primjena bioplina je proizvodnja
elektrine energije tehnologijom gorivih elija, iji se razvoj pribliava komercijalnoj
razini u Europi i SAD.
Integralna proizvodnja biogoriva (bioplina, bioetanola i biodizela), hrane i sirovina za
industriju dio je jedinstvenog koncepta biorafinerija. Ovo je jedno od znaajnih podruja
suvremenih istraivanja. U ovakvom integralnom sustavu bioplin osigurava potrebnu
energiju za proizvodnju tekuih biogoriva, a otpad iz drugih procesa se koristi kao
supstrat za AD. Integrirani koncept biorafinerije ima niz prednosti s obzirom na
energetsku uinkovitost, ekonominost i smanjenje emisija staklenikih plinova. Iz toga
razloga su diljem Europe i svijeta inicirani brojni pilot projekti iji e rezultati biti poznati
u narednih nekoliko godina.
2.2. Potencijal bioplina

Na globalnoj razini potencijal proizvodnje energije iz biomase smatra se vrlo visokim.
Postojee procjene izraene su na temelju razliitih scenarija i pretpostavki, ali svi
rezultati ukazuju na to da se danas vrlo mali dio tog potencijala koristi. Prema razliitim
scenarijima, procjenama i studijama, koritenje biomase u energetske svrhe bi se moglo
znatno poveati. Europska udruga za biomasu (European Biomass Association AEBIOM) procjenjuje da se energija proizvedena iz biomase moe poveati sa 72 Mtoe
iz 2004. godine na 220 Mtoe u 2020. Najvei potencijal za poveanje lei u
poljoprivrednoj biomasi. Prema procjenama AEBIOM-a, 20 - 40 Mha (milijuna hektara)
zemljita u EU27 moglo bi se koristiti za proizvodnju energije, bez utjecaja na opskrbu
hranom u EU.
16
Prirunik za bioplin
Slika 2.1. Europska mrea plinovoda i potencijalni koridori (uto oznaeno) prikladni za proizvodnju
i injektiranje biometana u plinovodni sustav
Izvor: Thrn , Seiffert, Mller-Langer, Plttner, Vogel, 2007.
Njemaki Institut za energetiku i okoli tvrdi da je bioplinski potencijal dovoljan da se u

potpunosti zamjeni ukupna potronja prirodnog plina, injektiranjem proienog bioplina
(biometana) u sustav plinske mree (Slika 2.1.). Procjena potencijala proizvodnje bioplina
u Europi predstavlja izazov zbog razliitih imbenika i pretpostavki koje se moraju uzeti
u obzir kod izrauna. Na primjer, potencijal proizvodnje bioplina ovisi o: raspoloivosti
poljoprivrednih povrina koje se mogu koristiti u energetske svrhe bez utjecaja na
proizvodnju hrane, produktivnosti energetskih usjeva, prinosu metana iz sirovinskog
supstrata te energetskoj uinkovitosti krajnjeg iskoritavanja bioplina.
3. Neto vie o anaerobnoj digestiji (AD)

AD je biokemijski proces u kojem se kompleksni organski spojevi razgrauju
djelovanjem razliitih vrsta bakterija u anaerobnim uvjetima (bez prisustva kisika).
Anaerobna razgradnja prirodan je proces koji se svakodnevno dogaa u prirodi npr. u
morskom sedimentu, u probavi preivaa ili prilikom nastanka treseta. Kod bioplinskih
postrojenja, rezultati AD procesa su bioplin i digestat. U sluajevima kada se za proces
AD koristi homogena mjeavina iz dvaju ili vie razliita supstrata, kao na primjer
gnojnica i organski otpad iz prehrambene industrije, postupak se naziva kodigestija.
Kodigestija je najei nain proizvodnje bioplina.
17
Prirunik za bioplin
3.1. Supstrati AD
Za supstrat AD radi proizvodnje bioplina mogu posluiti razliiti tipovi biomase.
Najee se koriste sljedee kategorije supstrata:
stajski gnoj i gnojnica
ostaci i nusproizvodi iz poljoprivredne proizvodnje
razgradivi organski otpad iz poljoprivredne i prehrambene industrije (ostaci

biljnog i ivotinjskog porijekla)
organski dio komunalnog otpada i otpada iz ugostiteljstva (ostaci biljnog i

ivotinjskog porijekla)
otpadni muljevi
energetski usjevi (kukuruz, sirak, razliite vrste trava, djetelina)
Primjeri ovih kategorija supstrata ilustrirani su na slikama 3.1, 3.2. i 3.3., dok tablica 3.1.
sadri popis otpadnih materijala pogodnih za proizvodnju bioplina.
Tablica 3.1. Organski otpad (biootpad) pogodan za bioloki tretman
ifra
otpada1
Opis otpada
Otpad iz poljoprivrede, hortikulture, umarstva, lovstva i
ribarstva
Otpad od pripreme i prerade mesa, ribe i ostalih namirnica
ivotinjskog porijekla
02 00 00
Otpad iz poljoprivrede,
hortikulture, proizvodnje
vodenih kultura, umarstva,
lova i ribarstva, pripremanja
i prerade
Otpad od pripreme i prerade voa, povra, itarica, jestivih

ulja, kakaa, aja i duhana; otpad od konzerviranja,
proizvodnje i ekstrakcije kvasca, pripreme melase i ostaci
fermentiranja
Otpad iz proizvodnje eera
Otpad iz mlijene industrije
Otpad iz pekarske i slastiarske industrije
Otpad iz proizvodnje alkoholnih i bezalkoholnih pia
(osim kave, aja i kakaa)
03 00 00
04 00 00
15 00 00
Otpad od prerade drveta i

proizvodnje ploa i namjetaja,
celuloze, papira i kartona
Otpad iz koarske, krznarske i
tekstilne industrije
Ambalaa; apsorbensi,
materijali za brisanje i
upijanje, filtarski materijali i
zatitna odjea
koja nije specificirana na drugi
nain
Otpad iz obrade drva i proizvodnje panela, furnira i

namjetaja
Otpad iz prerade celuloze i proizvodnje papira i kartona
Otpad iz industrijske prerade koe i krzna
Otpad iz tekstilne industrije
Ambalani otpad (ukljuujui

ambalani komunalni otpad)
18
odvojeno
prikupljani
Prirunik za bioplin
Ostatak nakon anaerobnog tretmana otpada
19 00 00
Otpad iz ureaja za obradu

otpada, gradskih otpadnih voda
i pripremu pitke vode i vode za
industrijsku uporabu
Otpad iz procesa obrade otpadnih voda koji nije drugaije

specificiran
Otpad od pripreme vode za opskrbu graana i pripreme
industrijske vode
20 00 00
Komunalni otpad (otpad iz

kuanstava, trgovine, zanatstva
i slini otpad iz proizvodnih
pogona i institucija),
ukljuujui odvojeno
prikupljene frakcije
Otpad iz razliitih frakcija osim(15 01)

Otpad iz vrtova i gradskih parkova (ukljuujui i otpad s
groblja)
Ostali komunalni otpad
Kd od 6 znamenki koristi se u Europskom katalogu otpada European waste catalogue (EWC), usvojene
odlukom Europske komisije
Izvor: Europski katalog otpada(EWC), 2007.
Slika 3.1. Komunalni otpad dostavljen u bioplinsko postrojenje (Njemaka)

Izvor: Rutz, 2008.
Slika 3.2. Otpad iz restorana i ugostiteljstva
Slika 3.3. Kukuruzna silaa

Izvor: Rutz, 2008.
Izvor: Rutz, 2008.
19
Prirunik za bioplin
Koritenje ivotinjskih ekskremenata za AD ima neke prednosti s obzirom na sljedee

karakteristike:
prirodno sadre anaerobne bakterije
imaju visoki sadraj vode (4-8% suhe tvari u gnojnici), koja slui kao otapalo
za druge tvari i omoguuje dobro mijeanje s drugim supstratima
jeftini su i lako dostupni, sakupljaju se kao otpad sa stoarskih gospodarstava
Tijekom posljednjih godina su, osim ivotinjskih ekskremenata, testirani i drugi supstrati
za potrebe procesa digestije. Oni uglavnom pripadaju tzv. energetskim usjevima koji
predstavljaju poljoprivredne kulture proizvedene iskljuivo za proizvodnju energije.
Energetski nasadi se uglavnom sastoje od jednogodinjih biljaka (vrste iz porodice trava,
kukuruz, repa i dr.), a mogu imati i viegodinje nasade drvenastih vrsta (vrba, topola).
No drvenaste vrste se prije upotrebe u AD moraju obraditi kako bi se uklonio lignin, a ta
je tehnologija jo uvijek u razvitku.
Supstrati za AD klasificiraju se prema sadraju suhe tvari (ST), prinosu metana i ostalim
kriterijima. U tablici 3.2. dan je pregled karakteristika pojedinih supstrata koji se koriste
za AD.
Supstrati sa sadrajem ST manjim od 20 posto koriste se za tzv mokru digestiju (neki
autori ovaj proces nazivaju i mokra fermentacija). U tu kategoriju supstrata svrstavaju se
stajski gnoj i gnojnica kao i organski otpad iz prehrambene industrije s visokim sadrajem
vode. Kada je u supstratu sadraj ST 35 posto ili vei, proces digestije se naziva suha
digestija, a tipian je za AD energetskih usjeva i silau. Odabir tipa i koliine sirovine
pogodne za supstratnu mjeavinu ovisi o udjelu ST te o sadraju eera, masnoa i
bjelanevina.
Tablica 3.2. Karakteristike pojedinih supstrata
Vrsta
supstrata
Svinjski izmet
Izmet goveda
Organska
tvar
Ugljikohidrati,
bjelanevine,
masti
Ugljikohidrati,
bjelanevine,
masti
C:N
omjer
3-10
6-20
Suha
tvar
(ST)
%
3-8
HKT
*
% ST
70-80
5-12
80
Prinos
bioplina
m3*kg-1
HKT
Nepoeljni
sadraj
Ostale
neeljene
tvari
0,25-0,50
Komadi
drva, iverje,
voda,
pijesak,
slama
Antibiotici i
dezinfekcijska
sredstva
0,20-0,30
Dlake,
zemlja,
voda, slama
i granice
Antibiotici i
dezinfekcijska
sredstva, NH4+
Antibiotici i
dezinfekcijska
sredstva,
NH4+,
Antibiotici i
dezinfekcijska
sredstva
Izmet peradi
Ugljikohidrati,
bjelanevine,
masti
3-10
10-30
80
0,35-0,60
Kamenii,
pijesak
i
perje
Iznutrice
Ugljikohidrati,
bjelanevine,
masti
3-5
15
80
0,40-0,68
ivotinjska
tkiva
20
Prirunik za bioplin
Sirutka
75-80%
laktoza
20-25%
bjelanevine
n.a.
8-12
90
0,35-0,80
Oneienja
tijekom
transporta
Koncentrirana
sirutka
plazma
75-80%
laktoza
20-25%
bjelanevine
n.a.
20-25
90
0,80-0,95
Oneienja
tijekom
transporta
Otopljene
ivotinjske
masti
65-70%
bjelanevine
30-35% masti
Trop (ostatak
nakon
fermentacije)
Ugljikohidrati
4-10
1-5
80-95
0,35-0,78
Nerazgradivi
dijelovi voa
Slama
Ugljikohidrati
i masti
80-100
70-90
80-90
0,15-0,35
Pijesak
i
kamenii
Vrtni otpad
100-150
60-70
90
0,20-0,50
Zemlja,
celulozna
vlakna
Pesticidi
Trava
12-25
20-25
90
0,55
Kamenii
Pesticidi
Travnata
silaa
10-25
15-25
90
0,56
Kamenii
Otpad od voa
35
15-20
75
0,25-0,50
10
80
0,50-0,60
ivotinjska
tkiva
Riblje ulje
30-50% masti
n.a.
Sojino ulje i
margarini
90%
ulja
n.a.
Alkohol
40% alkohol
Ostaci hrane
biljna
Teki metali,
dezinfekcijska
sredstva,
organski
zagaivai
n.a.
Organski
otpad
iz
kuanstava
Kosti,
plastika
Dezinfekcijska
sredstva
Plastika,
metal,
kamen, drvo
i staklo
Teki metali,
dezinfekcijska
sredstva,
organski
zagaivai
Teki metali,
dezinfekcijska
sredstva,
organski
zagaivai
Muljevi
otpadnih voda
* hlapive krute tvari

Izvor: Al Seadi, 2003.
21
Prirunik za bioplin
Supstrati koji imaju visok sadraj lignina, celuloze i hemiceluloze, primjerice drvo,
takoer se mogu koristiti u kodigestiji, ali, kao to je ve bilo reeno, moraju proi
predtretman kako bi se poveala mogunost digestije.
Potencijal nastanka metana vrlo je vaan imbenik za vrednovanje supstrata za AD. Na
slici 3.4. prikazan je prinos metana kod koritenja razliitih vrsta supstrata. Iz prikaza je
vidljivo da sm stajski gnoj ima mali metanski potencijal. Zbog toga se stajski gnoj
rijetko digestira sam ve se esto pomijea sa supstratima koji imaju vei potencijal za
proizvodnju metana. Najei supstrati koji se dodaju stajskom gnoju i gnojnici su uljni
ostaci iz prehrambene i ribarske industrije te proizvodnje stone hrane, ostaci nastali u
prilikom proizvodnje alkoholnih pia, ostaci iz pivovara i prerade eera te trave, itarice
ili uljarice uzgojene kao energetski usjevi.
Slika 3.4. Usporedba supstrata s obzirom na prinos metana

Izvor: Pral, 2007.
Supstrati za AD mogu biti kontaminirani (zagaeni) kemijskim, biolokim i fizikalnim

tvarima. Stoga je neophodna kontrola kvalitete svake sirovine namijenjene proizvodnji
bioplina kako bi se osiguralo sigurno recikliranje digestata u obliku organskog gnojiva. U
tablici 3.3. prikazan je sadraj potencijalno problematinih materijala, zagaivaa i
patogena koji se mogu nai u supstratima, a koji se najee koriste za AD.
Ostaci ivotinjskog porijekla koji se koriste u procesu AD zahtijevaju posebnu panju i
kontrolu. EU Direktiva 1774/2002 propisuje pravila postupanja i iskoritavanja
ivotinjskih nus-proizvoda koji nisu namijenjeni ljudskoj prehrani. Direktiva propisuje
minimalna pravila i mjere koje se moraju provoditi te ukazuje kakav tip ivotinjskih
22
Prirunik za bioplin
ostataka moe biti koriten za proizvodnju bioplina. Kompletan tekst direktive dostupan
je na internetskoj stranici: http://europa.eu/scadplus/leg/en/lvb/f81001.htm.
Tablica 3.3. Kategorizacija pojedinih AD supstrata s obzirom na potencijalni
sadraj problematinih materijala, kontaminirajuih tvari i patogena
Rizik
Sigurno
Komunalni
otpadni
materijali
Ostaci
industrije
Zelenilo,
pokoena
trava
iz
Poljoprivredni
otpad
Supstrat
Higijenski rizik
Obnovljivi
sirovi materijali
Ostaci
povra,
kaa, trop
Udio
problematinih
tvari
Rizik
od
kontaminacije
Biootpad, zelenilo s rubova

prometnica
Hrana kojoj je istekao rok trajanja,
namirnice oteene u transportu
Tekui gnoj, kruti gnoj
Otpad
iz
proizvodnje
biljnih ulja
bakar i cink
Lie repe,
slama
Kukuruzna
silaa,
travnata
silaa
Klaoniki otpad
Burag,
sadraj
probanog trakta,
odvojene
masnoe,
krv,
brano, itd.
Ostalo
Industrijski
kuhinjski
kuanski otpad
Odvojene
masti
otpad,
Izvor: Pral, 2008.
3.2. Biokemijski postupak AD

AD je mikrobioloki proces razgradnje organske tvari bez prisutnosti kisika. Glavni
proizvodi ovog procesa su bioplin i digestat. Bioplin je gorivi plin koji se primarno sastoji
od metana i ugljikovog dioksida. Digestat je procesirani ostatak supstrata, nastao tijekom
proizvodnje bioplina.
Tijekom proizvodnje bioplina nastaje vrlo malo topline u usporedbi s aerobnim
razgradnjom (uz prisutnost kisika) ili kompostiranjem. Energija koja se nalazi kemijskim
vezama supstrata oslobaa se u obliku metana.
Proces nastanka bioplina rezultat je niza povezanih procesnih koraka tijekom kojih se
inicijalni supstrat razlae na sve jednostavnije spojeve, sve do nastanka bioplina. U
pojedinim fazama proizvodnje bioplina djeluju specifine grupe mikroorganizma.
Pojednostavljeni dijagram AD prikazan je na slici 3.5. Naglaene su etiri glavne faze u
procesu nastanka bioplina: hidroliza, acidogeneza, acetogeneza i metanogeneza.
23
Prirunik za bioplin
Slika 3.5. Glavne faze u procesu nastanka bioplina

Izvor:Al Seadi, 2003.
Koraci u procesu dobivanja bioplina prikazani na slici 3.5. se odvijaju paralelno u

vremenu i prostoru spremnika za digestiju (fermentatora). Brzina ukupnog procesa
razlaganja je jednaka najsporijoj reakciji u nizu. Kod bioplinskih postrojenja koja rade na
razlaganju biljnih supstrata koji sadre celulozu, hemi-celulozu i lignin, brzina procesa se
odreuje brzinom hidrolize. Tijekom faze hidrolize nastaje relativno mala koliina
bioplina. Proizvodnja bioplina vrhunac dostie u fazi metanogeneze. Odnos izmeu
nastanka bioplina i trajanja vremena hidrauline retencije (VHR) (zadravanje supstrata
unutar fermentatora) prikazan je na slici 3.6.
Slika 3.6. Proizvodnja bioplina poveanjem koliine supstrata (Batch-Test)

Izvor:LfU, 2007.
24
Prirunik za bioplin
3.2.1. Hidroliza
Hidroliza je teoretski prva faza AD tijekom koje se organska tvar (polimeri) razlae na
manje jedinice zvane monomeri i oligomeri. Polimeri poput ugljikohidrata, lipida,
aminokiselina i bjelanevina transformiraju se u glukozu, glicerol, purine, piridine i sl.
Hidrolitike bakterije lue hidrolitike enzime i transformiraju biopolimere u jednostavne
i topljive spojeve kako je prikazano:
Lipidi lipaze
masne kiseline, glicerol

celobiaze, ksilanaze i amilaze
polisaharidi celulaze,
monosaharidi
proteaze
proteini
aminokiseline
Opisani lanani procesi odvijaju se istodobno unutar fermentatora. Brzina cjelokupnog

procesa razgradnje odreena je brzinom odvijanja najsporije reakcije u lancu. U procesu
hidrolize sudjeluje iroki spektar bakterija koje izluuju egzoenzime, koji razgrauju
estice supstrata. Produkti hidrolize dalje razgrauju (probavljaju) prisutne bakterije, koje
ujedno koriste ove spojeve za vlastite metabolike procese.
3.2.2. Acidogeneza
U fazi acidogeneze proizvodi hidrolize se uz pomo acidogenih bakterija (fermentacije)
transformiraju u metanogene spojeve. Jednostavni eeri, aminokiseline i masne kiseline
razgrauju se na acetat, ugljikov dioksid i vodik (70%) te na hlapljive masne kiseline
(HMK) i alkohole (30%).
3.2.3. Acetogeneza
Tijekom acetogeneze se proizvodi fermentacije koji se ne mogu metanogenim
bakterijama direktno transformirati u metan pretvaraju u metanogene spojeve. HMK i
alkoholi oksidiraju u acetat, vodik i ugljikov dioksid. HMK koje imaju lance ugljika due
od dvije jedinice i alkohol s vie od jedne molekule ugljika oksidiraju u acetate i vodik.
Nastanak vodika poveava parcijalni tlak vodika u digestoru, to se moe smatrati
otpadnim proizvodom acetogeneze, jer inhibira metabolizam acetogenih bakterija.
Tijekom metanogeneze vodik se transformira u metan. Procesi acetogeneze i
metanogeneze uglavnom se odvijaju paralelno kao simbiotsko djelovanje dvije grupe
organizama.
3.2.4. Metanogeneza
Proizvodnja metana i ugljikovog dioksida potaknuta je aktivnou metanogenih bakterija.
70 posto metana nastaje iz acetata, dok ostalih 30 posto nastaje pretvorbom iz vodika i
ugljinog dioksida, kako je opisano u jednadbi:
metanogene bakterije
acetilna kiselina
metan + ugljikov dioksid
vodik + ugljikov dioksid metanogene

bakterije
metan + voda
25
Prirunik za bioplin
Metanogeneza je kljuni korak u cijelom procesu anaerobne razgradnje, jer predstavlja

najsporiju biokemijsku reakciju u proizvodnji bioplina. Metanogeneza uvelike ovisi o
uvjetima rada, odnosno uvjetima medija. Na uspjenost metanogeneze utjee niz
imbenika kao to su sastav sirovine, stupanj dopune digestora, temperatura i pH
vrijednost supstrata. Pretrpavanje digestora, promjena temperature i poveani dotok
kisika obino rezultiraju zaustavljanjem proizvodnje metana.
3.3. Parametri AD
Uinkovitost AD ovisi o nekoliko kljunih parametara pa je vrlo vano osigurati
optimalne uvjete za razvoj anaerobnih mikroorganizama. Na njihov rast i aktivnost
snano utjee nedostatak kisika, temperatura, pH vrijednost, opskrbljenost hranjivima,
intenzitet mijeanja kao i prisutnost inhibitora. Metanske bakterije strogi su anaerobi i
zato se mora sprijeiti svaki dotok kisika u digestor.
3.3.1. Temperatura
Sam postupak AD moe se odvijati na razliitim temperaturama. Temperature se
klasificiraju u tri temperaturne zone: psihrofilnu temperaturnu zonu (ispod 25oC),
mezofilnu zonu (25 45oC) i termofilnu zonu (45 70oC). Duljina trajanja postupka AD
u direktnoj je vezi s temperaturom na kojoj se postupak odvija. (tablica 3.4.)
Tablica 3.4. Temperatura i duljina trajanja procesa
Temperaturna
zona
Procesne temperature
Minimalno vrijeme trajanja

procesa
Psihrofilno
< 20 C
70 do 80 dana
Mezofilno
30 do 42 C
30 do 40 dana
Termofilno
43 do 55 C
15 do 20 dana
Stabilnost temperature je kljuna za AD. U praksi, radna temperatura se odabire prema

vrsti supstrata, a neophodna temperatura se odrava putem podnih ili zidnih sustava
grijanja unutar digestora. Na slici 3.7. prikazana je stopa relativnog prinosa bioplina
ovisno o temperaturi i vremenu retencije.
26
Prirunik za bioplin
Slika 3.7. Relativni prinos bioplina, ovisno o temperaturi i vremenu retencije

Izvor:LfU, 2007.
Veina suvremenih postrojenja za proizvodnju bioplina rade na temofilnim

temperaturama jer to ima brojne prednosti u odnosu na procese koji se odvijaju na
mezofilnim i psihrofilnim temperaturama:
uinkovito unitenje patogena
via stopa rasta metanogenih bakterija na viim temperaturama
krae vrijeme digestije, to proces ini brim i uinkovitijim
poboljana razgradnja i iskoristivost hranjivih tvari iz supstrata
bolja razgradnja krutih tvari i iskoristivost supstrata
bolja mogunost razdvajanja tekue i krute frakcije supstrata
Nedostaci procesa proizvodnje pri termofilnim temperaturama oituju se u:
veem stupnju neravnotee
veoj potronji energije radi postizanja veih temperatura zagrijavanjem
veem riziku od inhibicije amonijakom (stvaranje amonijaka)
Temperatura na kojoj se odvija AD utjee na toksinost amonijaka. Toksinost amonijaka

poveava se s porastom temperature, a moe se smanjiti sniavanjem temperature
procesa. No, smanjene temperature procesa na 50C ili nie uzrokuje drastian pad rasta
termofilnih mikroorganizama i predstavlja rizik potpunog nestanka mikroorganizama radi
smanjenja stope rasta na razine nie od VHR (Angelidaki, 2002.). To znai da se
termofilni digestori mogu napuniti veom koliinom supstrata ili raditi s kraim VHR
27
Prirunik za bioplin
nego mezofilni digestori jer je stopa rasta termofilnih organizama vea od stope rasta
mezofilnih vrsta (slika 3.8.).
Slika 3.8. Relativni rast nastanka psihrofilnih, mezofilnih i termofilnih metanogena

Izvor: Angelidaki, 2004.
Razgradnja razliitih kemijskih tvari (NH3, H2, CH4, H2S, HMK) takoer ovisi o
temperaturi procesa (tablica 3.5). Kada se radi o tvarima koje imaju inhibirajue
djelovanje na proces, poznavanje sadraja moe biti vrlo vano.
Tablica 3.5. Odnos temperature i koncentracije odreenih plinova u vodi.
Plin
Temperatura
(C)
Topivost
mmol/l vode
Promjena topivosti
50C-35C
H2
35
50
0,749
0,725
3,3 %
CO2
35
50
26,6
19,6
36 %
H2S
35
50
82,2
62,8
31 %
CH4
35
50
1,14
0,962
19 %
Viskozitet sadraja unutar digestora obrnuto je proporcionalan temperaturi. to su

temperature vee supstrat je manjeg viskoziteta, odnosno prelazi u tekue stanje, ime je
olakana difuzija otopljenih tvari. Postupak na termofilnim temperaturama rezultira brim
kemijskim reakcijama, a time i veom uinkovitou proizvodnje metana, veom
topljivou i manjim viskozitetom.
28
Prirunik za bioplin
Vei utroak energije pri termofilnim procesima opravdan je boljim prinosom bioplina.
Temperaturu procesa vano je odrati konstantnom jer promjene ili variranja temperature
negativno utjeu na proizvodnju bioplina. Termofilne bakterije su osjetljive na variranja
temperature od +/- 1C, te im je potrebno due vremena da se prilagode novonastalim
uvjetima i dosegnu maksimalnu proizvodnju metana. Mezofilne bakterije manje su
osjetljive i podnose fluktuacije temperature od +/- 3C bez znatnih smetnji u proizvodnji
bioplina.
3.3.2. pHvrijednostiioptimalniintervali
Kiselost odnosno bazinost otopine (odnosno kod AD, mjeavine supstrata) izraava se
pH vrijednou. pH vrijednost supstrata utjee na rast i razvoj metanogenih
mikroorganizama i kvalitetu odvajanja pojedinih spojeva vanih za uspjenost postupka
AD (amonijak, sulfidi i organske kiseline). Nastanak metana odvija se u relativno uskom
podruju pH vrijednosti, od otprilike pH 5,5 do 8,5 s optimumom izmeu 7 i 8 za veinu
metanogena, dok su za acidogene bakterije, u mnogim sluajevima, optimalne nie
vrijednosti pH-a.
Optimalne pH vrijednosti za mezofilnu digestiju su u rasponu od 6,5 do 8, a do inhibicije
procesa dolazi ako pH vrijednost padne ispod 6 ili poraste iznad 8,3. Topivost ugljikovog
dioksida u vodi opada s poveanjem temperature pa je pH vrijednost u termofilnim
digestorima vea nego u mezofilnim digestorima, budui da otopljeni ugljikov dioksid u
reakciji s vodom stvara ugljinu kiselinu.
Amonijak koji nastaje razgradnjom proteina iz organskih tvari ili zbog sadraja
amonijaka unesenog supstratom moe uzrokovati poveanje pH vrijednosti, dok
akumuliranje HMK u supstratu sniava pH vrijednost.
Unutar anaerobnih reaktora se pH vrijednost kontrolira sustavom bikarbonatnih pufera.
Stoga pH vrijednost unutar fermentatora ovisi o parcijalnom tlaku ugljikovog dioksida i
sadraju bazinih i kiselih spojeva u tekuoj fazi supstrata. U sluaju promjene
koncentracije bilo kiselih bilo lunatih spojeva, bikarbonatni puferi spreavaju promjene
promjenu pH vrijednosti do odreene razine. Kada se kapacitet puferskog sustava iscrpi,
dolazi do drastinih promjena pH vrijednosti, to dovodi do potpune inhibicije procesa
digestije. Iz ovog razloga pH vrijednost nije mogue koristiti kao jedini indikator za
praenje procesa, ve se on uvijek promatra u korelaciji s drugim parametrima.
Puferski kapacitet supstrata koji se koriste za AD moe varirati. Iskustva iz Danske
potvruju da puferski kapacitet kravljeg stajskog gnoja varira iz sezone u sezonu, to je
najvjerojatnije uvjetovano sastavom stone hrane. pH vrijednost stajskog gnoja domaih
ivotinja je parametar koji nije pogodan kao pokazatelj nestabilnosti u procesu, budui da
se njegova vrijednost vrlo malo i sporo mijenja. No, vano je napomenuti da pH
vrijednost moe biti brz, pouzdan i jeftin nain praenja neravnotee, osobito u sustavima
s malim puferskim kapacitetom, kao to su procesi koji koriste razliite vodenaste tipove
supstrata (otpadne vode).
3.3.3. Hlapljivemasnekiseline(HMK)
HMK su spojevi sa est ili manje atoma ugljika (npr. acetat, propionat, butirat i laktat)
koji nastaju kao meuspojevi tijekom faze acidogeneze. Stabilnost procesa AD i
koncentracija nastalih meuspojeva su povezani.
29
Prirunik za bioplin
Nestabilnost procesa dovodi do akumulacije HMK unutar digestora, to moe dovesti do

pada pH vrijednosti. Akumulacija HMK se nee uvijek odraziti padom pH vrijednosti,
zbog puferske sposobnosti odreenih supstrata. Na primjer, stajski gnoj ima suviak
alkalnih tvari, to znai da koliina HMK mora biti iznad odreene granice prije no to
doe do pada pH vrijednosti. U tim sluajevima koncentracija kiselina u digestoru moe
biti toliko visoka da je proces AD ve u velikoj mjeri inhibiran.
Iskustvo pokazuje da se dva razliita fermentatora mogu ponaati potpuno razliito kod
iste koncentracije HMK. Ista koncentracija HMK moe biti optimalna u jednom
digestoru, a istovremeno inhibirajua za proces u drugom digestoru. Jedno od moguih
objanjenja moe biti da se sastav populacije mikroorganizama razlikuje u svakom
digestoru. Kao i kod odreivanja pH vrijednosti, koncentracija HMK ne moe se
preporuiti kao zaseban indikator procesa.
3.3.4. Amonijak
Amonijak (NH4) je vana hranjiva tvar i ima znaajnu funkciju u procesu AD. Amonijak
je vana hranjiva tvar koja slui kao prethodnik prehrambenim namirnicama i gnojivima,
a obino se susree kao plin, karakteristino odbojnog mirisa. Glavni izvor amonijaka u
procesu AD su bjelanevine.
Previsoka koncentracija amonijaka, osobito u neioniziranom obliku, moe potpuno
zaustaviti proces digestije. Ovakav sluaj je karakteristian za AD gnojnice, radi visoke
koncentracije amonijaka u urinu. Kako bi se sprijeio inhibitorni uinak, koncentraciju
amonijaka u smjesi supstrata treba odravati ispod 80 mg/l. Metanogene bakterije
izuzetno su osjetljive na inhibiciju amonijakom. Koncentracija slobodnog amonijaka
direktno je proporcionalna temperaturi te je stoga rizik inhibicije amonijakom vei kod
termofilnih procesa nego kod mezofilnih. Razlog tome je to je za inhibiciju amonijakom
odgovoran neionizirani oblik amonijaka. Slobodni amonijak (NH3) je frakcija amonijaka
koja inhibira proces anaerobne razgradnje. Koncentracija slobodnog amonijaka rauna se
iz prikazane ravnotene jednadbe:
u kojoj (NH3) i (T-NH3) predstavljaju koncentraciju slobodnog i ukupnu koncentraciju

amonijaka, a (ka) predstavlja konstantu razdvajanja ija vrijednost raste s poveanjem
temperature.
Iz toga slijedi da e poveanje pH vrijednosti i temperature dovesti do poveanja
inhibicije, budui da ovi parametri utjeu na udio slobodnog amonijaka. Kada je proces
zaustavljen uslijed poveanja koncentracije amonijaka, poveava se i koncentracije HMK
to dovodi do smanjenja pH vrijednosti. To e djelomino umanjiti uinak amonijaka radi
smanjenja koncentracije slobodnog amonijaka (smanjene pH vrijednosti).
3.3.5. Elementiutragovima,hranjiveitoksinetvari
Elementi u tragovima eljezo, nikal, kobalt, selen, molibden i volfram vani su elementi
za rast i preivljavanje anaerobnih bakterija jednako kao i makronutrijenti. Optimalan
odnos makronutrijenata ugljika, duika, fosfora i sumpora (C:N:P:S) iznosi 600:15:5:1.
30
Prirunik za bioplin
Nedostatan sadraj hranjivih tvari i elemenata u tragovima, kao i prevelika razgradivost

supstrata, moe uzrokovati inhibiciju ili naruavanje procesa AD.
Jedan od uzronika koji moe djelovati na ivotni ciklus bakterija su toksine tvari koje u
digestor dospijevaju zajedno sa supstratom ili nastaju tijekom samog postupka digestije.
Teko je odrediti granicu toksinosti u supstratu (koncentracije i vrste toksinih tvari),
budui da toksini spojevi mogu nastati tijekom kemijskih procesa, a anaerobni
mikroorganizmi se u odreenim granicama mogu adaptirati novonastalim uvjetima.
3.4. Radni parametri

3.4.1. Sadrajorgansketvariudigestoru
Bioplinska se postrojenja grade prema ekonomskim i tehnolokim parametrima. Za
maksimalni prinos bioplina, dobiven potpunom digestijom supstrata, potrebno je dugo
VHR i odgovarajua veliina digestora. U praksi, izbor sustava za digestiju (veliina i tip
digestora) temelji se na kompromisu izmeu maksimalnog prinosa bioplina i opravdanog
ulaganja u postrojenje. U tom je smislu unos organske tvari vaan radni parametar, koji
indicira koliko suhe organske tvari moe biti uneseno u digestor, po volumenu i u jedinici
vremena, to je iskazano u sljedeoj jednadbi.
BR = m * c / VR
BR
unos organske tvari [kg/d*m]
masa supstrata unoena po jedinici vremena [kg/d]
sadraj organske tvari [%]
VR
volumen digestora [m]
3.4.2. Vrijemehidraulineretencije(VHR)
Vaan parametar za dimenzioniranje digestora je vrijeme hidrauline retencije (VHR).
Vrijeme hidrauline retencije je prosjeni vremenski interval zadravanja supstrata u
digestoru. VHR je u korelaciji s volumenom (digestora) (VR) i volumenom supstrata (V)
unesenog u jedinci vremena, a moe se izraunati prema sljedeoj jednadbi:
VHR = VR / V
VHR vrijeme hidrauline retencije [dan]
VR
volumen digestora [m]
volumen supstrata unesenog u jedinici vremena [m/d]
Prema jednadbi e poveanje volumena unesene organske tvari skratiti VHR. Vrijeme
zadravanja sadraja u digestoru mora biti dovoljno dugo kako bi se osiguralo da je
koliina bakterija iznesenih obraenim ostatkom (digestatom) manja od novonastalih
bakterija (koje se nalaze u dijelu supstrata koji ostaje u digestoru). Uobiajeno vrijeme
31
Prirunik za bioplin
potrebno za razmnoavanje bakterija je 10 ili vie dana. Kratko vrijeme zadravanja u

fermentatoru omoguava preradu vee koliine supstrata, ali rezultira manjim prinosom
plina. Stoga je neophodno prilagoditi VHR specifinom stupnju razgradnje koritenog
supstrata. Ukoliko se zna ciljani VHR, dnevni unos supstrata i vrijeme potrebno za
njegovu razgradnju, mogue je izraunati potreban volumen digestora.
3.4.3. Listapokazatelja
Razliiti parametri mogu se koristiti za evaluaciju uinkovitosti bioplinskih postrojenja i
usporedbu razliitih bioplinskih sustava (tablica 3.6).
Tablica 3.6. Radni parametri bioplinskog postrojenja
Parametar
Simbol /
Formula
Jedinica
Utvreno kroz:
mjerenje tijekom postupka / proraunom
Temperatura
Mjerenje tijekom postupka
Radni tlak
mbar
Kapacitet, protonost
m/d; t/d
Mjerenje
Volumen
digestora/reaktora
VR
Odreeno konstrukcijom
Koliina plina
V po danu
V po godini
m/d; m/a
Mjerenje tijekom postupka i konverzije u Nm3
Vrijeme retencije
(hidraulino,
minimalno garantirano)
HRT
MGT
Proraun iz radnih podataka
kg oTS /
(m * d)
Specifini prinos plina
Specifina proizvodnja
bioplina
m / m
Ukupna energija
kWh
Proraun iz koliine plina i koncentracije

metana
Proizvodnja elektrine
energije
kWh
Mjerenje na BTTP generatoru
Plasman u mreu
kWh
Mjerenje na BTTP generatoru
Opskrba toplinom /
elektrinom energije
kWh
Temeljeno na planiranom, naknadno

mjerenjem tijekom postupka proizvodnje
Specifina opskrba
toplinom / el. energijom
kWh/m
sirovine
kWh/UG
Proizvodnja energije
kWh
Zbroj energije koja moe biti iskoritena.

Izraun iz radnih podataka
Iskoristiva energija dobivena
Punjenje organskom tvari

Koncentracija metana u
bioplinu
Uinkovitost
Uinkovitost elektrane
CH4
32
Prirunik za bioplin
od ukupne energije
Dostupnost
Postotak sati u godini tijekom kojih je

elektrana radila punim kapacitetom
Iskoristivost
Odnos stvarne koliine unosa i projektiranog

kapaciteta
Ukupno ulaganje
Ukupna investicija u bioplinsko postrojenje
Subvencije
Propisane
Postotak subvencija
Postotak svih subvencija u

ukupnom ulaganju
Specifina ulaganja
/m reaktor
/UG
Osjetljivost se vidi samo u sluaju kada se

koristi primarno stajski gnoj s mjesta uzgoja
(farmi) (UG - uvjetno grlo)
Specifini trokovi
tretiranja
/m ulaznog
materijala;
/UG
Izraun
Izvor: Schnell, Fachverband Biogas e.V.
U literaturi se najee spominju dvije kategorije pokazatelja:

-
pokazatelji koji su egzaktno izmjereni tijekom rada postrojenja uz

odreenu vrstu supstrata metodom uzorkovanja
pokazatelji koji se zasnivaju na modeliranim podacima
Za evaluaciju uinkovitosti bioplinskih postrojenja provode se viekriterijske analize.

Analize temeljene na pojedinanim pokazateljima teko mogu dati pouzdane rezultate.
Uvijek je potrebno ukljuiti ekonomske pokazatelje kako bi se pratilo hoe li bioplinsko
postrojenje osigurati povrat investicije u prihvatljivom roku.
4. Osnovne primjene bioplina

Proizvodnja bioplina putem AD je rasprostranjena metoda obrade otpada iz stoarstva
(ivotinjskog izmeta i gnojnice) u modernim drutvima radi proizvodnje obnovljive
energije i poboljanja kvalitete stajskog gnoja.
U zemljama sa znaajnom poljoprivrednom proizvodnjom, kontinuirano postroavanje
propisa koji se odnose na skladitenje i oporabu stajskog gnoja i otpada organskog
porijekla, potaknulo je rast interesa za postupak AD. S druge strane, razvoj trita
bioplina tijekom posljednjih godina potaknuo je interes poljoprivrednika za podizanje
usjeva na kojima e se uzgajati itarice i uljarice za proizvodnju bioplina. AD glavna je
tehnologija za stabilizaciju primarnog i sekundarnog otpadnog mulja pri obradi otpadnih
voda organske, prehrambeno-preraivake i fermentacijske industrije, kao i pri
recikliranju frakcije krutog komunalnog otpada organskog porijekla. Specijalna primjena
provodi se kod prikupljanja bioplina s odlagalita.
33
Prirunik za bioplin
4.1. Poljoprivredna bioplinska postrojenja

U poljoprivrednim bioplinskim postrojenjima prerauju se supstrati koji uglavnom
potjeu ili su vezani za poljoprivrednu proizvodnju (stajski gnoj, gnojnica, ostaci i nusproizvodi usjeva te energetski usjevi).
Kravlji i svinjski gnoj i gnojovka osnovni su supstrati za veinu poljoprivrednih
bioplinskih postrojenja, iako u posljednje vrijeme raste broj postrojena koja za svoj rad
koriste usjeve s energetskih nasada. Sirovi stajski gnoj i gnojnica uobiajeno se koriste
kao organsko gnojivo za prihranu usjeva, no AD poboljava njihovu hranidbenu
vrijednost na sljedei nain:
stajski gnoj i gnojnica razliitog porijekla (krave, svinje, perad) mijeaju se u istom
digestoru, i na taj nain se dobiva bolji odnos hranjivih tvari
AD razlae sloene organske tvari (ukljuujui organski duik) i poveava se

koliina hranjivih tvari kojeg biljka moe direktno iskoritavati
kodigestija stajskog gnoja s drugim supstratima (npr. klaoniki otpad, otpadne masti
i ulja, otpad iz kuanstava, biljni ostaci) dodaje znatnu koliinu hraniva mjeavini
supstrata.
Prema relativnoj veliini, funkciji i lokaciji, postoje tri glavne kategorije poljoprivrednih
bioplinskih postrojenja:
-
Bioplinska postrojenja za obiteljska gospodarstva (mala postrojenja)
Bioplinska postrojenja za farme (srednje velika postrojenja)
Centralizirana bioplinska postrojenja sa zajednikom kodigestijom (velika

postrojenja)
4.1.1. Bioplinskapostrojenjazaobiteljskagospodarstva
Tehnologija izgradnje bioplinskih postrojenja razlikuje se od zemlje do zemlje ovisno o
klimatskim uvjetima, nacionalnim specifinostima, zakonodavnom okviru i financijskim
mogunostima.
U Nepalu, Kini ili Indiji postoje milijuni obiteljskih bioplinskih postrojenja koja su
tehnoloki vrlo jednostavna. Supstrat za proizvodnju bioplina je organski otpad iz
kuanstava i poljoprivrednih gospodarstava, a proizvedeni bioplin koristi se za
zadovoljavanje potreba kuanstva (npr. kuhanje i osvjetljenje).
Fermentatori ovakvih postrojenja su jednostavni, jeftini i vrsti te istodobno jednostavni
za upravljanje i odravanje, dok je materijal za izgradnju dostupan lokalno. Digestori
ovog tipa obino nemaju instrumente za kontrolu procesa, a njihovo zagrijavanje nije
potrebno (psihrofilni i mezofilni procesi) budui da je veina ovakvih digestora
instalirana u zemljama s toplijom klimom i dugim VHR.
a) Kineski tip postrojenja (slika 4.1.a) ima podzemni reaktor (digestor) najee
volumena od 6 do 8 m3. Puni se otpadnim vodama iz kuanstva, stajskim gnojem i
otpadom organskog porijekla. Reaktor radi poluautomatski, pri emu se supstrat
dodaje runo jednom dnevno, a istovremeno se uklanja priblino ista koliina
tekuine koja nastaje tijekom digestije. Supstrat se ne mijea tijekom digestije pa se
sediment koji se nataloi na dnu reaktora mora runo ukloniti 2 do 3 puta godinje.
34
Prirunik za bioplin
Kod uklanjanja sedimenta na dnu reaktora ostavlja se priblino jedna petina sadraja
koji slui kao inokulum (podloga za razvoj mikroorganizama).
b) Indijski tip malog postrojenja (slika 4.1.b) za proizvodnju bioplina slian je kineskom
u dijelu podzemnog kotla koji se puni otpadom iz kuanstva i otpadom s malih
poljoprivrednih gospodarstava. Razlika je u tome to se supstrat taloi na dnu
reaktora, a bioplin se sakuplja u plutajuem bioplinskom zvonu, koje slui kao
rezervoar.
c) Trei tip malih bioplinskih postrojenja su prijenosna postrojenja koja se sastoje od
horizontalnog cilindrinog reaktora. Supstrat se dodaje na jednoj strani, a digestat se
prikuplja na drugoj strani cilindrinog digestora. Supstrat sporo protjee kroz reaktor,
a dio digestata ponovo se vraa u digestiju radi razblaivanja novog supstrata i
inokulacije.
Slika 4.1. Naela rada ruralnih reaktora za fermentaciju: a) kineski ; b) indijski tip
4.1.2. Bioplinskapostrojenjazapoljoprivrednagospodarstva
Ovakva postrojenja su obino dimenzionirana za jedno gospodarstvo, u skladu s
koliinom raspoloivog supstrata koji nastaje na farmi. U veini ovakvih postrojenja
provodi se kodigestija stajskog gnoja i manje koliine drugih supstrata bogatih metanom
koji pospjeuju nastanak bioplina. Supstrati bogati metanom ukljuuju otpad od prerade
ribe i ostatke proizvodnje biljnih ulja. Postoje postrojenja za poljoprivredna gospodarstva
koja koriste sirovinu koja se doprema cijevima sa susjednih gospodarstava ili su pak
susjedna gospodarstva povezana s AD digestorom putem cjevovoda.
Postoje razliiti koncepti bioplinskih postrojenja za poljoprivredna gospodarstva diljem
svijeta. U Europi su Njemaka, Austrija i Danska pioniri u proizvodnji bioplina na
poljoprivrednim gospodarstvima. Interes poljoprivrednika za proizvodnju bioplina u
stalnom je porastu. Proizvodnja bioplina prua nove poslovne prilike poljoprivrednicima
zbog zbrinjavanje otpada nastalog na poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnju
kvalitetnog gnojiva, ali i mogunost sudjelovanja na tritu obnovljivim izvorima
energije.
35
Prirunik za bioplin
Poljoprivredna bioplinska postrojenja mogu varirati u veliini, dizajnu i koritenoj

tehnologiji. Neka postrojena vrlo su mala i tehnoloki jednostavna, dok su druga veih
dimenzija i tehnoloki sloena te slina centraliziranim postrojenjima za kodigestiju (vidi
poglavlje 4.1.3.). Usprkos razlikama, princip rada je isti za sva postrojenja: supstrat se
prikuplja u predspremniku iz kojeg se prepumpava u digestor koji je nepropustan za
plinove, a izraen od elika ili betona i toplinski izoliran kako bi se temperatura procesa
odrala konstantnom (mezofilna, na oko 35C ili termofilna na oko 55C).
Digestori mogu biti horizontalni ili vertikalni, obino imaju sustav za mijeanje i
homogeniziranje supstrata, kako bi se na najmanju moguu mjeru sveo rizik stvaranja
plutajuih slojeva i sedimenta. Mijeanje supstrata jami bolju opskrbu mikroorganizama
hranjivim tvarima jer zbog mijeanja oni dospijevaju u sve slojeve supstrata pospjeujui
postupak proizvodnje bioplina. Prosjeno VHR, odnosno zadravanje supstrata u
digestoru je izmeu 20 i 40 dana, ovisno o vrsti supstrata i temperaturi na kojoj se odvija
digestija.
Digestat se koristi kao gnojivo za prihranu usjeva na gospodarstvima, a viak se prodaje
poljoprivrednim gospodarstvima u blizini. Proizvedeni bioplin koristi se za proizvodnju
toplinske i elektrine energije, pri emu se od 10 do 30 posto proizvedene topline i
elektrine energije koristi za potrebe rada bioplinskog postrojenja i samog gospodarstva.
Preostala elektrina energija se prodaje distributerima, a toplina potroaima u susjedstvu.
Osim digestora opremljenog sa sporo rotirajuim sustavom za mijeanje supstrata,
postrojenje se sastoji od: spremnika za skladitenje stajskog gnoja, spremnika za
skladitenje digestata, spremnika za skladitenje proizvedenog bioplina i kogeneracijske
jedinice (generatora za proizvodnju toplinske i elektrine energije).
Slika 4.2. Shematski prikaz bioplinskog postrojenja na poljoprivrednim gospodarstvima, s

horizontalnim digestorom od nehrajueg elika
Izvor: Hjort-Gregersen, 1998.
36
Prirunik za bioplin
Slika 4.3. Horizontalni digestor izraen u Danskoj

Izvor: Nordisk Folkecenter, 2001.
Takozvani dva u jedan sustavi su vertikalno cilindrini s koninim dnom (slike 4.4. i
4.5), a fermentator i spremnik digestata su u jednom dijelu. U ovakvim sustavima
fermentator je privren na stjenku spremnika za digestat (nalazi se unutar spremnika).
Fermentator je obloen plino-nepropusnom membranom koja se prilagoava koliini
proizvedenog plina. Unutar digestora nalazi se elektrini propeler za mijeanje supstrata.
Nadalje, postrojenje ima i spremnik za mijeani supstrat i kogeneracijsku jedinicu.
Slika 4.4. Shematski prikaz postrojenja dva u jedan za poljoprivredna gospodarstva, s mekanom
membranom
Izvor: Hjort-Gregersen, 1998.
Slika 4.5. Postrojenje za proizvodnju bioplina na farmi u Danskoj, kodigestija stajskog gnoja i
energetskih usjeva
Izvor: Groengas A/S
37
Prirunik za bioplin
Slika 4.6. Vertikalni digestor u Njemakoj , prerada svinjskog i gnoja peradi i silae
Izvor: Krieg i Fisher, 2008.
Odnedavno se intenzivno razvijaju postrojenja prilagoena proizvodnji bioplina iz usjeva

uzgojenih na energetskim nasadima. Prednost energetskih usjeva je u tome to se moe
proizvesti vie energije nego digestijom organskog otpada. No, kod koritenja energetskih
nasada pojavljuju se ogranienja s obzirom na trokove rada, koritenja i dostupnosti
zemljita.
Slika 4.7. Vertikalni digestor u Njemakoj izgraen 2005. godine za fermentaciju energetskih usjeva
Izvor: Krieg i Fisher, 2008.
4.1.3. Centralizirana (zajednika) postrojenja za proizvodnju

bioplina
Kodigestija u centraliziranom postrojenju temelji se na digestiji stajskog gnoja i gnojnice
prikupljenih s nekoliko poljoprivrednih gospodarstava u bioplinskom postrojenju koje je
smjeteno u sreditu na podruju prikupljanja supstrata. Centralni poloaj postrojenja u
odnosu na poljoprivredna gospodarstva ima za cilj smanjiti trokove transporta, vrijeme i
radnu snagu potrebu za transport gnojiva u postrojenje i digestata iz postrojenja. Stajski
gnoj kodigestira se s nizom drugih supstrata (npr. razgradivi ostaci iz poljoprivrede,
prehrambeno-preraivake industrije, prerade ribe, odvojenog organskog komunalnog
otpada te talonih muljeva dobivenih proiavanjem komunalnih voda). Ovakva
38
Prirunik za bioplin
tehnologija iroko je rairena u Danskoj (slika 4.8), ali i ostalim dijelovima svijeta s
intenzivnom stoarskom proizvodnjom.
Stajski gnoj i gnojnica (npr. svinjska i kravlja gnojnica, krzna, iznutrice, pilei gnoj)
sakuplja se u spremnike ili kanale za gnojnicu. Spremnici s gnojnicom transportiraju se u
vakuumski zatvorenom kamionima u bioplinsko postrojenje prema utvrenom rasporedu.
U bioplinskom postrojenju supstrat se mijea s kosupstratima, homogenizira i
prepumpava u digestor. Centralizirana postrojenja za proizvodnju bioplina odgovorna su
za sakupljanje i prijevoz svjeeg gnoja i gnojnice te odvoz digestata na poljoprivredna
gospodarstava. Digestat se odvozi direktno na polja koja je potrebno prihraniti (nagnojiti)
ili na mjesta u skladita za daljnju distribuciju digestata.
Digestija se odvija na mezofilnim ili temofilnim temperaturama uz VHR od 15 do 25
dana. Prije same digestije obavlja se sanitarni pregled supstrata radi eventualnog
suzbijanja irenja patogenih organizama, sjemena korova i osiguranja sigurne primjene
digestata kao gnojiva.
Slika 4.8. Centralizirano postrojenje za ko-digestiju u Danskoj

Izvor: Lemvig Biogas
Unos supstrata u digestor je kontinuiran, a koliina organske tvari koja ulazi u digestor
jednaka je koliini tvari koja naputa digestor u preciznim vremenskim razmacima.
Preraeni digestat se sustavom cijevi transportira u spremnike. U veini sluajeva
spremnici su pokriveni s membranom koja ne proputa plin. U spremnicima digestata
naknadno se oslobaaju dodatne koliine bioplina na niim temperaturama (do 15% od
ukupne koliine). Ovaj bioplin prikuplja se s bioplinom proizvedenim u digestoru.
Proizvedeni digestat analizira se i definira s obzirom na sadraj hraniva (suha organska
tvar, hlapljive vrste tvari, natrij, fosfor, kalij, pH) te odvozi na polja, odnosno do
spremnika digestata na poljima. Poljoprivrednici za gnojidbu koriste onu koliinu
digestata koja im je dozvoljena prema propisima (kg digestata/ha povrine). Ostatak
digestata prodaje se kao gnojivo poljoprivrednicima u regiji. U svim sluajevima digestat
je integriran u gnojidbene planove svakog gospodarstva u zamjenu za mineralna ili
umjetna gnojiva. Na taj nain proizvodnja bioplina postaje dio zaokruenog ciklusa
39
Prirunik za bioplin
oporabe hraniva iz stajnjaka i organskog otpada (slika 4.9.). Veina centraliziranih

postrojenja opremljena je sustavom za razdvajanje tekue i krute frakcije digestata.
Slika 4.9. Shematski prikaz zaokruenog ciklusa centraliziranog postrojenja za AD

Centralizirani sustav za kodigestiju predstavlja integrirani sustav za proizvodnju energije

iz obnovljivih izvora uz zbrinjavanje organskog otpada i recikliranje hraniva. Ovakvo
postrojenje ima brojne pozitivne uinke na okoli i ostvarenje dodatnih prihoda za
poljoprivrednike, operatere bioplinskih postrojenja i cjelokupno drutvo:
jeftino i po okoli nekodljivo recikliranje stajskog gnoja i organskog otpada
proizvodnja energije iz obnovljivih izvora
smanjenje emisija staklenikih plinova u atmosferu
poboljanje sanitarnih uvjeta kroz sanitarnu obradu digestata
poboljanje uinkovitosti gnojiva (hraniva)
smanjenje pojave neugodnih mirisa i insekata
ekonomska korist za poljoprivrednike
40
Prirunik za bioplin
Slika 4.10. Glavni smjerovi integralnog koncepta ko-digestije u centraliziranim bioplinskim

postrojenjima.
Izvor: Tafdrup, 1994. i Al Seadi 2003.
Veina centraliziranih postrojenja organizirana je po principu zadruge ili dionikog

drutva. Vlasnik odnosno vlasnici poduzea su poljoprivrednici koji snabdijevaju
postrojenje sirovinom. Veina takvih zadruga ima upravno vijee koje odreuje smjernice
razvoja, odluuje o zapoljavanju osoblja, kao i svim financijskim i pravnim pitanjima
koja se odnose na izgradnju postrojenja, opskrbu supstratom, distribuciju digestata,
prodaju energije i financiranje. U Danskoj se pokazalo da su takva poduzea ekonomski
isplativa i predstavljaju organizacijski funkcionalne strukture.
4.2. Postrojenja za obradu otpadnih voda

AD je iroko rasprostranjena metoda za obradu primarnih i sekundarnih muljeva nastalih
aerobnom obradom otpadnih voda. Ovaj sustav se primjenjuje u mnogo razvijenih
zemalja u kombinaciji s primjenom naprednih tehnologija za proiavanje komunalnih
otpadnih voda. AD se primjenjuje radi stabilizacije i smanjenja konane koliine
otpadnog mulja. Tehnologija tretiranja otpadnih muljeva AD dobro je razvijena. Veina
inenjerskih tvrtki koje provode obradu otpadnih voda ima kapaciteta i za primjenu AD.
Ovisno o nacionalnim propisima i prioritetima, u zemljama EU-a se od 30 do 70 posto
otpadnih muljeva obrauje postupkom AD.
Tekui ostatak se moe koristiti kao gnojivo na poljoprivrednim povrinama ili za
proizvodnju energije spaljivanjem. U nekim zemljama muljevi se odlau na odlagalita
otpada. Ovakva praksa negativno utjee na okoli radi procjeivanja hranjivih tvari u
41
Prirunik za bioplin
podzemne vode i emisija oneiujuih tvari u atmosferu te je stoga zabranjena u veini

europskih zemalja.
Slika 4.11. Postrojenje za obradu otpadnih voda Psyttalia u Ateni, Grka

Izvor: EYDAP SA
4.3. Postrojenja za obradu krutog komunalnog otpada

U velikom broju zemalja kruti komunalni otpad se prikuplja te spaljuje u velikim
spalionicama ili odlae na odlagalita otpada. Ovakva praksa je zapravo gubitak energije i
hranjivih tvari jer se organska frakcija otpada moe izdvojiti i iskoristiti kao supstrat za
AD. ak se i nesortirani otpad moe procesirati i zatim koristiti za proizvodnju bioplina.
Posljednjih godina razdvajanje i recikliranje otpada privlai pozornost. Razdvajanje
krutog komunalnog opada omoguuje naprednije recikliranje pojedinih frakcija prije
konanog odlaganja. Poznavanje porijekla organskog otpada vano je za odreivanje
najprikladnije metode obrade. Otpad organskog porijekla iz kuhinja i restorana sadri vie
vlage i nepovoljnu strukturu za kompostiranje (aerobno razlaganje), ali je vrlo pogodan za
AD. Drvenasti otpad sadri vlakna lignina i celuloze pa ga je potrebno prethodno obraditi
ukoliko se koristi za AD, dok je za kompostiranje pogodan u svom izvornom obliku.
Koritenje organskog dijela komunalnog otpada za proizvodnju bioplina ima veliki
potencijal. Diljem svijeta radi nekoliko stotina postrojenja koja kao supstrat koriste
odvojeno prikupljenu organsku frakciju komunalnog otpada. Cilj je promijeniti uobiajeni
tijek organskog komunalnog otpada, odnosno odlaganje ili spaljivanje zamijeniti
recikliranjem i vraanjem dijela hranjivih tvari u sektor poljoprivrede. Organski
komunalni otpad moe se kao kosupstrat dodavati stajskom gnojivu u procesu kodigestije.
4.4. Industrijska postrojenja za proizvodnju bioplina

Obrada industrijskog otpada organskog porijekla i otpadnih voda provodi se anaerobnim
procesima vie od stotinu godina. Danas je AD standardna tehnologija za obradu otpadnih
voda iz razliitih industrija, osobito iz industrije prerade hrane, poljoprivrednih proizvoda
i farmaceutske industrije. AD se moe koristiti i kao obrada koja prethodi konanom
42
Prirunik za bioplin
odlaganju na za to predvieno odlagalite. Zahvaljujui napretku tehnologije, razrijeene

industrijske otpadne vode takoer mogu biti digestirane. U zemljama EU-a koje su ujedno
pioniri u brizi za okoli, biljei se rast interesa za tretiranje industrijskog organskog
otpada AD.
Gospodarenje krutim otpadom organskog porijekla iz industrije sve je vie kontrolirano
zakonodavstvom vezanim za okoli. Metodu AD za tretman industrijskih otpadnih voda
koriste razliite industrije:
industrija prerade hrane, npr. konzerviranje povra, prerada mlijeka i sira, otpad iz
klaonica, industrija prerade krumpira
industrija pia, npr. pivovare, proizvodnja bezalkoholnih pia i sokova, destilerije,

prerada kave
industrijski proizvodi, npr. papir i karton, guma, kemikalije, krob, farmaceutski

proizvodi
Industrijska bioplinska postrojenja imaju niz prednosti za drutvo i ukljuene industrije:
dodana vrijednost ostvaruje se vraanjem dijela hranjivih tvari u tlo, a trokovi

odlaganja otpada se smanjuju
proizvedeni bioplin koristi se za proizvodnju energije
uinkovito tretiranje otpada doprinosi zelenom imidu kompanije
Za oekivati je da e drutvene prednosti koritenja ovakvih tehnologija kao i dobrobit za

okoli, nasuprot visokim trokovima zbrinjavanja otpada na druge naine, poveati broj
instaliranih industrijskih bioplinskih postrojenja.
4.5. Proizvodnja deponijskog plina

Odlagalita otpada se mogu smatrati velikim anaerobnim postrojenjima s razlikom to je
kod njih proces razgradnje manje kontinuiran i ovisi o starosti odloenog otpada.
Prikupljanje deponijskog plina od esencijalne je vanosti za zatitu okolia, uglavnom
zbog smanjenja emisija metana i ostalih plinova koji nastaju na odlagalitima otpada.
Deponijski plin je jeftin izvor energije, sastavom je jako slian bioplinu proizvedenom
AD u bioplinskim postrojenjima (50-70% metana, 30-50% ugljikovog dioksida).
Deponijski plin moe sadravati toksine plinove koji potjeu od razgradnje otpada.
Prikupljanje deponijskog plina mogue je optimirati sustavnim upravljanjem koje se
sastoji od usitnjavanja otpada, kruenjem organske frakcije otpada i tretiranjem
odlagalita kao bioreaktora.
Deponijski bioreaktor je kontrolirano odlagalite, projektirano na nain da se ubrza
konverzija krutog otpada u metan. Odlagalite je obino razdvojeno na vie manjih
dijelova elija i opskrbljeno je sustavom za prikupljanje eluata s dna elija. Prikupljeni
eluat se sustavom cijevi odvodi natrag na povrinu i distribuira po elijama. Na taj se
nain odlagalite transformira u veliki digestor krute tvari.
Prikupljanje deponijskog plina doprinosi broj stabilizaciji odlagalita i stvaranju prihoda
iz upotrebe plina.
Radi udaljenosti odlagalita od naselja i industrijskih zona proizvedeni deponijski plin
najee se koristi za proizvodnju elektrine energije, no mogue ga je koristiti u razliite
43
Prirunik za bioplin
svrhe, kao na primjer za grijanje prostora ili se moe proiavati kako bi se koristio kao
pogonsko gorivo za vozila ili putao u sustav plinske mree.
Slika 4.12. Sustav za prikupljanje i iskoritavanje deponijskog plina

Izvor : NST Engineers, 2007.
Slika 4.13 Projekt prikupljanja deponijskog plina Ano Liosia, Atena, Grka
Izvor: Sioulas, 2005.
44
Prirunik za bioplin
Slika 4.14. Emisije plinova i proputanje sadraja odlagalita u podzemne vode koje su prijetnja
okoliu
5. Upotreba bioplina
Bioplin se moe koristiti za razliite energetske potrebe ovisno o prirodi izvora i
lokalnom potranjom za specifinim vrstama energije. Bioplin se najee koristi za
proizvodnju toplinske energije direktnim izgaranjem, proizvodnju elektrine energije
putem energetskih elija ili u mikro turbinama te proizvodnju topline i elektrine energije
u kogeneracijskim postrojenjima ili pak kao pogonsko gorivo za vozila (slika 5.1.).
Slika 5.1. Pregled mogunosti koritenja bioplina
5.1. Svojstva bioplina

Svojstva i sastav bioplina ovise o tipu supstrata, nainu proizvodnje (vrsti postrojenja),
temperaturi na kojoj se odvijao proces, trajanju retencije, volumenu digestora i ostalim
imbenicima. Energetska vrijednost bioplina nalazi se kemijski vezana u metanu.
Prosjena toplinska vrijednost bioplina je oko 21 MJ/Nm3, prosjena gustoa iznosi
1,22 kg/Nm3 (s 50% udjela metana), a teina je slina zraku (1,29 kg/Nm3). Prosjean
sastav bioplina prikazan je u tablici 5.1.
45
Prirunik za bioplin
Tablica 5.1. Sastav bioplina

Spoj
Kemijski simbol
Udio (Vol.-%)
Metan
CH4
50-75
Ugljikov dioksid
CO2
25-45
Vodena para
H2O
2 (20C) -7 (40C)
Kisik
O2
<2
Duik
N2
<2
NH3
<1
Vodik
H2
<1
Sumporovodik
H2S
<1
Amonijak
Prinos metana u procesu AD ovisi o sadraju bjelanevina, masti i ugljikohidrata kao to

je prikazano u tablici 5.2.
Tablica 5.2. Prosjeni teoretski prinos plina
Supstrat
l plina / kg suhe tvari
CH4 [%]
CO2 [%]
Bjelanevine
700
70 - 71
29 - 30
Masti
1 200 to 1 250
67 - 68
32 - 33
Ugljikohidrati
790 to 800
50
50
Prinos metana AD supstrata ovisi o udjelu proteina, masti i ugljikohidrata kako je

prikazano u tablici 5.3.
Tablica 5.3. Sadraj metana u razliitim vrstama supstrata
Udio metana [%]
Ukupno bioplina [m/t

svjeeg supstrata]
Tekua gnojnica (krava i goveda)
60
25
Tekua gnojnica (svinje)
65
28
itarice iz destilacije s otopljenih tvarima
61
40
Gnoj goveda
60
45
Gnoj svinja
60
60
Gnoj peradi
60
80
Repica
53
88
Organski otpad
61
100
Sirak
54
108
Stona repa
51
111
Travnata silaa
54
172
Kukuruzna silaa
52
202
Supstrat
46
Prirunik za bioplin
5.2. Direktno izgaranje i upotreba bioplina za proizvodnju

toplinske energije
Najjednostavniji i najraireniji nain koritenja bioplina je direktno izgaranje bioplina u
kotlovima ili na gorionicima. Ovakav nain primjene uobiajen je za bioplin proizveden u
malim digestorima obiteljskog tipa. Primjenjuje direktno izgaranje u gorionicima
predvienim za prirodni plin. Za proizvodnju topline bioplin se moe spaljivati na mjestu
proizvodnje ili se plinovodima transportirati do krajnjih korisnika. Bioplin nije potrebno
proiavati kod proizvodnje topline jer kontaminacija neistoama do odreene razine ne
predstavlja ogranienje, kao to je to sluaj za druge naine primjene. No, prije upotrebe
bioplin prolazi proces kondenzacije, eliminacije estica, kompresije, hlaenja i suenja.
5.3. Kogeneracijska proizvodnja toplinske i elektrine energije

Kogeneracijska proizvodnja toplinske i elektrine energije smatra se vrlo uinkovitim
nainom koritenja bioplina. Prije koritenja u kogeneracijskim postrojenjima bioplin se
sui i kondicionira. Veina plinskih motora ima ogranienja s obzirom na sadraj
sumporovodika, halogenih ugljikohidrata i siloksana koji se nalaze u neobraenom
bioplinu. Stupanj iskoristivosti modernih kogeneracijskih generatora je do 90 posto, pri
emu proizvodnja elektrine energije iznosi 35, a toplinske 65 posto.
Kogeneracijska postrojenja na bioplin su najee termoelektrane blokovskog tipa (BTE)
s motorima na izgaranje koji su povezani s generatorom. Motor generatora moe biti
plinski-otto motor, plinski-dizel motor ili plinski-dizel motor s pilot paljenjem. Plinskiotto i plinski-dizel motor rade na Otto principu, dakle bez samozapaljenja goriva, a
razlikuju se jedino u stupnju kompresije. Stoga e se u nastavku teksta ove vrste motora
zamijeniti sinonimom plinski-otto motori. Alternativa spomenutim vrstama motora su
plinske mikroturbine, Stirlingovi motori i gorivne elije. Ove su tehnologije jo u razvoju
ili u fazi izrade prototipa. Svi naini primjene kogeneracija detaljnije su opisani u
sljedeim poglavljima.
Slika 5.2. Plamenik za proizvodnju toplinske energije iz bioplina

Izvor: Agrinz GmbH
47
Prirunik za bioplin
Elektrina energija proizvedena iz bioplina moe se koristiti za rad elektrinih ureaja

kao to su pumpe, kontrolni sustavi ili mijealice. No, u mnogo zemljama u kojima je
propisana povlatena cijena za otkup elektrine energije iz obnovljivih izvora (feed-in
tarifa), sva elektrina energija proizvedena u bioplinskom postrojenju se prodaje u mreu,
a energija potrebna za rad postrojenja se kupuje ponovno iz mree od distributera po nioj
cijeni.
Iskoritavanje proizvedene toplinske energije vaan je parametar za energetsku i
ekonomsku uinkovitost bioplinskog postrojenja. Proizvedena toplinska energija se
djelomino koristi za grijanje digestora, a otprilike dvije treine ukupne proizvedene
energije moe se koristiti za druge potrebe. U Njemakoj su mnoga bioplinska postrojenja
ranijih generacija izgraena iskljuivo za proizvodnju elektrine energije, dok se
toplinska energija uope nije iskoritavala. Danas je iskoritavanje i toplinske energije
obavezno iz ekonomskih razloga jer zbog porasta cijena, kao na primjer cijene kukuruza,
za mnoga postrojenja prodaja samo elektrine energije nije dovoljna za ekonomsku
odrivost. Stoga radi to vee uinkovitosti postrojenja i ostvarivanja odrive
profitabilnosti, na trite treba plasirati obije vrste energije.
Toplinska energija se moe koristiti za potrebe industrije, poljoprivrede (zagrijavanje
plastenika) ili grijanje razliitih vrsta objekata. Tvornice i industrijska postrojenja, ovisno
o karakteristikama proizvodnje, obino imaju stalnu potrebu za toplinskom energijom
tijekom cijele godine pa su pogodne za njezin plasman. Upotreba toplinske energije iz
bioplinskog postrojenja u sustavu centralnog grijanja druga je opcija, ali potranja nije
stalna: tijekom zime potranja je velika dok je ljeti mala. Toplinsku energiju iz
bioplinskih postrojenja je mogue koristi u suionicama drvene grae, drvne sjeke ili za
separaciju digestata. Konano, moe se koristiti i u kombiniranim sustavim grijanja i
hlaenja. Ovaj proces koristi se u hladnjacima i rashladnim ureajima. Ulazna energija je
toplinska i pretvara se u rashladnu energiju, pri emu postoji razlika izmeu
adsorpcijskog i apsorpcijskog procesa hlaenja. U nekoliko pilot projekata provodi se
testiranje iskoristivosti kombiniranih sustava grijanja i hlaenja u bioplinskim
postrojenjima.
5.3.1. PlinskiOttomotori
Plinski Otto-motori su specijalno razvijeni motori za koritenje bioplina na Otto principu.
Ti motori rade na smjesu s pretikom zraka (engl.: lean burn engines) radi minimizacije
emisija ugljikovog monoksida. To rezultira manjom potronjom plina, ali i manjom
uinkovitou motora, to se kompenzira koritenjem turbo punjaa pogonjenog ispunim
plinovima.
Plinski-Otto motori zahtijevaju minimalan sadraj metana u bioplinu od 45 posto. Manji
motori snage do 100 kWel su obino Otto motori. Ukoliko su zahtjevi za proizvodnjom
elektrine energije vei, koriste se prilagoeni dizel agregati koji su opremljeni
svjeicama. Obje vrste motora se nazivaju plinski Otto-motori budui da je njihov rad
temeljen na Otto principu. Plinski Otto-motori (slika 5.3.) mogu raditi na bioplin ili
druge vrste plinova, kao to je prirodni plin. To je pogodno za startanje bioplinskog
postrojenja kada se toplinska energija koristi za zagrijavanje digestora.
48
Prirunik za bioplin
Slika 5.3. Plinski-Otto motor

Izvor: Rutz, 2007.
5.3.2. Plinskidizelmotorspilotpaljenjem
Plinski-dizel motor s pilot paljenjem (zvan i motor koji koristi dvojno gorivo Dual Fuel
Engine) radi na principu dizel motora. Ovakve vrste motora uobiajeno se koriste u
traktorima i teretnim vozilima. Za njih je bioplin pomijean u plinovitu smjesu sa
smjesom zraka. Ova mjeavina prolazi kroz sustav ubrizgavanja u komoru za
sagorijevanje gdje se zapaljuje pomou pilot ubrizganog ulja za potpaljivanje. Obino se
ubrizgava do 10 posto ulja za potpaljivanje. Plinski-dizel motor s pilot paljenjem rade s
velikim pretikom zraka.
U sluaju prekida dovoda bioplina motor bez ikakvih problema moe raditi na isto ulje
za potpaljivanje ili dizelsko gorivo. Zamjena bioplina uljem ili dizelskim gorivom moe
biti nuna tijekom startanja bioplinskog postrojenja radi proizvodnje topline. Ulje za
potpaljivanje moe biti dizelsko gorivo ili loivo ulje, no na isti nain se moe koristiti i
biodizel (metil-ester) ili biljno ulje. Biodizelsko gorivo je neto pogodnije jer ne sadri
spojeve sumpora i oslobaa manje ugljikovog monoksida, a i biodizel je biorazgradiv u
sluaju da se nae u okoliu. Ukoliko se koriste biljna ulja (biodizel) treba uzeti u obzir
bre troenje filtera, mogunost zaepljivanja brizgaljki i nii viskozitet od fosilnih ulja.
Drugi nedostatak biljnih ulja je oslobaanje vee koliine duikovih oksida u odnosu na
fosilna ulja. U svakom sluaju neophodno je potivati upute proizvoaa motora o
kvaliteti goriva.
5.3.3. Stirlingovmotor
Stirlingov motor radi bez unutarnjeg izgaranja, ve na principu promjene temperature
plina dovodi do promjene volumena. Klipovi motora pokreu se uslijed ekspanzije plina,
koja je uzrokovana ubrizgavanjem topline iz vanjskog izvora. Neophodna toplina moe
biti osigurana iz razliitih izvora, kao to je npr. plinski plamenik pogonjen bioplinom. Za
koritenje bioplina kao pogonskog goriva u Stirlingovom motoru neophodne su odreene
tehnike prilagodbe motora. Budui da se radi o vanjskom izgaranju u njemu se moe
koristiti i bioplin s manjim sadrajem metana.
49
Prirunik za bioplin
Elektrina uinkovitost ovog motora je izmeu 24 i 28 posto, to je nie od uinkovitosti

plinskih Otto motora. Kapacitet Stirlingovih motora je obino nii od 50 kWel, a
temperatura ispunih plinova je izmeu 250 i 300C. Radi sporog troenja dijelova
motora, realno je za oekivati niske trokove odravanja. Stirlingov motor moe se
koristiti u BTE (termoelektranama blokovskog tipa).
5.4. Bioplinske mikroturbine

U bioplinskim mikroturbinama se zrak pomijean s bioplinom utiskuje u komoru za
izgaranje pod visokim tlakom. Mjeavina zraka i bioplina izgara i radi porasta
temperature dolazi do ekspanzije plinske mjeavine. Vrui plinovi se proputaju kroz
turbinu, koja je povezana s elektrinim generatorom. Shema mikroturbine prikazana je na
slici 5.4. Karakteristina snaga mikroturbine je ispod 200 kWel. Danas su bioplinske
mikroturbine preskupe da bi bile komercijalno kompetitivne, no oekuje se da e s
napredovanjem tehnologije u budunosti doi i do smanjenja trokova.
Slika 5.4. Plinska mikroturbina

Izvor: www.energycolutionscenter.org
5.5. Gorivne elije

Gorivne elije su elektrokemijski ureaji za neposrednu pretvorbu kemijske energije
vodika i kisika u istosmjernu elektrinu energiju. Osnovna fizika struktura (graevni
blokovi) gorivnih elija sastoji se od sloja elektrolita koji je u kontaktu s poroznom
anodom i katodom sa svake strane. Shematski prikaz gorivne elije prikazan je na slici
5.5. U karakteristinoj gorivoj eliji, plinsko gorivo (bioplin) se kontinuirano dodaje u
anodni dio (negativna elektroda), a oksidant (tj. kisik iz zraka) se kontinuirano dodaje u
katodni dio (pozitivna elektroda). Na elektrodama dolazi do elektrokemijske reakcije, pri
emu se stvara elektrina energija.
50
Prirunik za bioplin
Slika 5.5. Pojednostavljeni Shematski prikaz gorivne elije

Izvor: Emerging Environmental Issues, 2005.
Razliiti tipovi gorivnih elija zovu se prema tipu koritenog elektrolita, a postoje nisko
(AFC, PEM), srednje (PAFC) i visoko temperaturne gorive elije (MCFC, SOFC). Izbor
tipa gorivih elija ovisi o plinu koji se koristi i iskoritavanju topline.
Gorivne elije s polimerno-elektrolitnom-membranom (PEM) mogu koristiti bioplin.
Temperatura rada je 80C i direktno se prenosi u sustav vrue/tople vode. Elektrolit koji
se koristi utjee na uinkovitost PEM elija, koje su jako osjetljive na neistoe u
plinovitom gorivu, kao i na sadraj ugljikovog dioksida. Zbog toga je proiavanje plina
jako vano.
Najrazvijenije gorivne elije su elije s fosfornom kiselinom (PAFC) koje se koriste s
prirodnom plinom. U usporedbi s drugim tipovima, ovaj tip gorivnih elija ima nisku
elektrinu uinkovitost, manje su osjetljive na prisutnost ugljikovog dioksida i ugljikovog
monoksida u plinu.
U gorivnim elijama s otopljenim karbonatom (MCFC) elektrolit je tekui ugljik. Ove
elije nisu osjetljive na prisutnost ugljikovog monoksida, a volumna koncentracija
ugljikovog dioksida moe biti bez utjecaja na rad elije i do 40 posto. Radi radne
temperature od 600 700C, konverzija metana u vodik (reformacija) moe se dogaati
unutar elije. Otpadna toplina moe se koristiti na nie postavljenoj turbini za
proizvodnju elektrine energije.
Drugi tip visokotemperaturne gorivne elije je SOFC (Solid Oxide Fuel Cell gorivne
elije na kruti kisik), koje rade na temperaturama izmeu 750 i 1 000C. SOFC gorivne
elije imaju visoku elektrinu uinkovitost, a reformacija metana u vodik dogaa se
unutar elija. Upotreba bioplina u ovim elijama je mogua jer elije nisu osjetljive na
prisutnost sumpora.
51
Prirunik za bioplin
Slika 5.6. Prva MCFC gorivna elija u svijetu, radi u Njemakoj

Izvor: Rutz, 2007.
Investicijski trokovi svih bioplinskih elija su vrlo visoki i iznose oko 12 000 /kW, to
je mnogo vie nego trokovi za BTE. Budui da je ova tehnologija jo u razvoju i trokovi
su vrlo visoki, gorivne elije jo uvijek nisu dostupne na tritu.
5.6. Proizvodnja biometana (dorada/proiavanje bioplina)

Kada se bioplin plasira u sustav distribucijske plinske mree ili kada se koristi kao
pogonsko gorivo za vozila, potrebno ga je dodatno obraditi i prilagoditi. Prilagodba
bioplina podrazumijeva uklanjanje iz njega ugljikovog dioksida i sumpora. Koncentracija
metana u bioplinu uobiajeno iznosi izmeu 50-75 posto. Da bi bioplin bio pogodan za
plasman u distribucijski sustav plina koncentracija metana mora biti najmanje 95 posto.
Ovaj postupak naziva se dorada (proiavanje) bioplina u biometan.
Postoji nekoliko tehnologija koje se koriste za izdvajanje neistoa iz bioplina i
poveavanje udjela metana u bioplinu.
Uklanjanje ugljikovog dioksida mora se provesti do razine Wobbeovog indeksa plina.
Uklanjanjem ugljikovog dioksida uklanja se i manji dio metana. Budui da je stakleniki
potencijal metana 25 puta vei od potencijala ugljikovog dioksida, iz ekolokih i
ekonomskih razloga je vano smanjiti maksimalno gubitke metana. Za uklanjanje
ugljikovog dioksida koristi se nekoliko razliitih metoda od kojih su najee apsorpcijski
proces (otapanje u vodi i otapanje pomou organskih otapala) i adsorpcijski proces
(adsorpcija pod tlakom PSA pressure swing adsorption). Ostale metode, koje nisu tako
uobiajene su metoda separacije kroz membranu te kriogena separacija.
52
Prirunik za bioplin
Slika 5.7. PSA nadogradnja metana (lijevo) i spoj sa mreom prirodnog plina (desno) biometanskog
postrojenja u Plieningu, Njemaka
Izvor: Rutz, 2007.
Ukupni troak dorade bioplina sastoji se od trokova ulaganja te trokova rada i

odravanja postrojenja. Trokovi ulaganja u postrojenje za doradu bioplina u transportno
gorivo ovisi o nekoliko imbenika, pri emu je najvaniji veliina postrojenja.
Investicijski trokovi rastu s poveanjem kapaciteta postrojenja, no trokovi po jedinici
kapaciteta su manji za velika postrojenja u odnosu na mala postrojenja. Postupak dorade
bioplina u transportno gorivo vrlo je sloen i skup postupak, a najkompleksniji njegov dio
je kompletno uklanjanje ugljikovog dioksida.
5.6.1. Bioplinkaotransportnogorivo
Koritenje biometana u transportnom sektoru ima veliki potencijal i potencijalno znaajne
socio-ekonomske koristi. Biometan se kao pogonsko gorivo ve koristi u vedskoj,
Njemakoj i vicarskoj.
Broj privatnih vozila, vozila u javnom prometu i kamiona koji koriste plinsko gorivo je u
znaajnom porastu. Biometan se u vozilima moe koristiti na isti nain kao i prirodni plin.
Sve je vei broj europskih gradova koji zamjenjuju gradske autobuse na dizelsko gorivo s
onima koji koriste biometan.
Velik broj osobnih automobila pogonjenih plinom su zapravo preraena vozila, koja su
opremljena spremnikom za stlaeni plin u prtljaniku i sustavom za dovod plina, kao
dopunom sustavu za fosilna goriva.
Vozila na plin su optimizirana za uinkovitiju potronju goriva i prikladniji smjetaj
plinskih cilindara kako se ne bi izgubio prostor prtljanika. Spremnici za gorivo izraeni
su od eljeza, ili kompozitnih aluminijskih materijala, a komprimirani metan u njima se
nalazi pod tlakom od 200 do 250 bara. Danas na svjetskom tritu postoji vie od 50
proizvoaa koji nude vie od 250 modela malih, srednjih i velikih vozila pogonjenih
plinom.
Kamioni i teki radni strojevi mogu biti prilagoeni samo na plinski pogon, a u nekim
sluajevima mogu se koristiti motori na dvojno gorivo, tzv. dualni motori. Dualni
motori koriste dizelski sustav ubrizgavanja plina, pri emu se zapaljenje plina postie
ubrizgavanjem male koliine dizelskog ulja, tzv pilot spreja. Ovakva vrsta motora
zahtjeva manje promjena, nego to je sluaj kod konverzije na isti plin, a pri vonji
53
Prirunik za bioplin
zadrava karakteristike dizelskog motora. No, emisija oneiujuih tvari u zrak iz

dualnih motora nije tako povoljna kao kod plinskih motora, a po tehnolokim
karakteristikama oni predstavljaju kompromis izmeu Otto i dizelskog motora.
Vozila pogonjena biometanom imaju znaajne prednosti u usporedbi s ekvivalentnim
vozilima na benzinsko ili dizelsko gorivo. Ukupna emisija ugljikovog dioksida je
znaajno manja, to ovisi i o sirovini za proizvodnju i nainu proizvodnje elektrine
energije (iz fosilnih goriva ili obnovljivih izvora) koja se koriste za nadogradnju i
kompresiju plina. Emisija estica i ae je takoer znaajno smanjena, ak i u usporedbi s
vrlo naprednim dizelskim motorima opremljenim filtrima za estice. Emisija duikovih
oksida (NOx) i nemetanskih ugljikohidrata (NMHC) je, takoer, znaajno manja nego u
sluaju motora pogonjenih fosilnim gorivima.
U usporedbi s drugim biogorivima smatra se da doraeni bioplin (biometan) ima najvei
potencijal kao budue prihvatljivo gorivo za vozila, koje je najpovoljnije za okoli. Na
slici 5.8. prikazana je usporedba transportnih biogoriva po moguoj preenoj udaljenosti
prilikom potronje biogoriva proizvedenog na jednom hektaru obradivog zemljita.
Potencijal biometana je vei ukoliko se kao sirovina koristi organski otpad umjesto
energetskih usjeva.
Slika 5.8. Usporedni prikaz duljine kretanja u km osobnog automobila koji za pogonsko gorivo
koristi razliite vrste biogoriva proizvedenog na 1 hektaru obradivog zemljita
Izvor: FNR, 2008.
5.6.2. Biometanzainjektiranjeuplinskudistribucijskumreu
Doraeni bioplin nakon to je komprimiran na razinu tlaka plinske mree moe se
plasirati i distribuirati sustavom plinske mree. Zakonski propisi veine zemalja EU
garantiraju proizvoaima bioplina plasman biometana u plinsku mreu.
54
Prirunik za bioplin
Postoji nekoliko prednosti koritenja plinske mree za distribuciju biometana. Jedna od

njih je injenica da plinska mrea povezuje mjesto proizvodnje biometana, koje je obino
locirano u ruralnom podruju, s podrujem gue naseljenosti. Na ovaj nain je omoguen
pristup novim potroaima, a ostvaruje se i mogunost poveanja proizvodnje bioplina u
udaljenim podrujima, koja nee biti optereena brigom o plasmanu i iskoritavanju
otpadne toplinske energije. Injektiranje bioplina u plinsku mreu znai da bioplinsko
postrojenje treba samo malu kogeneracijsku jedinicu za energiju procesa ili gorionik na
bioplin.
vedska, vicarska, Njemaka i Francuska imaju razvijene standarde (sustav
certificiranja) za plasiranje biometana u plinsku mreu. Standardi propisuju granine
vrijednosti pojedinih spojeva u biometanu, kao to je sumpor, kisik, estice i toka
rosita, kako bi se sprijeila kontaminacija plinske mree neistoama i eventualni
problemi prilikom koritenja. Kako bi se izbjegao utjecaj na mjerenje potronje i
koritenje plina uveden je Wobbe indeks. U najveem broju sluajeva standarde je lako
zadovoljiti postojeim procesima dorade bioplina, ali u nekim sluajevima deponijski plin
nije mogue dograditi na zadovoljavajuu kvalitetu radi visokog sadraja duika.
Postrojenja za proizvodnju bioplina koji se plasira u mreu postoje u vedskoj, Austriji,
Nizozemskoj, vicarskoj i Francuskoj. Glavno ogranienje prilikom plasmana biometana
u mreu su visoki trokovi dorade bioplina i povezivanje na mreu. Plasiranje u plinsku
mreu ogranieno je na lokacije postrojenja koja proizvode biometan zadovoljavajue
kvalitete i na postrojenja za doradu, koja moraju biti smjetena u blizini plinske mree.
5.6.3. Ugljikovdioksidimetankaokemijskiproizvodi
Proizvodnja istog metana i CO2 iz bioplina je alternativa proizvodnji ovih spojeva iz
fosilnih izvora. Ugljikov dioksid i metan vane su tvari koje se koriste u kemijskoj
industriji. isti CO2 se koristi u proizvodnji polikarbonata, suhog leda ili za povrinsku
obradu (pjeskarenje s ugljikovim dioksidom). CO2 iz bioplina je mogue koristiti i u
poljoprivredi npr. kao gnojivo u staklenikoj proizvodnji s time da se mora voditi rauna
o emisijama sumpora.
6. Koritenje digestata
Proizvodnja bioplina iz poljoprivrednih sirovina je integralni dio holistike
poljoprivredne proizvodnje, koja osim ekonomskih trokova i koristi uzima u obzir i
socio-ekonomske i aspekte okolia. Koristi od proizvodnje bioplina se reflektiraju na
poljoprivredu, gospodarstvo i zatitu okolia. Pioniri treeg vala bioplinske tehnologije u
Europi, nakon naftne krize, bili su ekoloki poljoprivrednici koji su u procesu AD
prepoznali mogunost poboljanja kvalitete stajskog gnoja kojeg su koristili.
6.1. AD tehnologija za upravljanje krutim i tekuim stajskim

gnojem
Intenzivna stoarska proizvodnja dovela je do situacije gdje gospodarstva za uzgoj
ivotinja nemaju dovoljno povrine za proizvodnju potrebne stone hrane, a istovremeno
nemaju ni dovoljno povrine za primjenu proizvedenog gnoja i gnojovke. Takve situacije
55
Prirunik za bioplin
su uzrokovale viak hranjivih tvari iz stajskog gnoja i stroge mjere upravljanja krutim i
tekuim stajskim gnojem kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice poput:
zagaenja povrinskih i podzemnih voda, radi procjeivanja hranjivih tvari
oteivanja strukture i mikrobiologije tla
oteivanja specifinih populacija vegetacije panjaka i formiranja tipine

vegetacije gnojovke
rizika od porasta emisija metana i amonijaka
pojave neugodnih mirisa i insekata, od skladitenja gnoja do njegove primjene
rizika kontaminacije i irenja patogena
AD, kao odriva tehnologija za tretiranje i upravljanje krutim i tekuim stajskim gnojem,
nudi rjeenja gore navedenih problema povezanih s uzgojem domaih ivotinja te
omoguuje holistiku poljoprivrednu praksu povoljnu po okoli.
6.2. Od gnojovke do digestata i gnojiva

6.2.1. Biolokarazgradnjaorgansketvari
Tretiranjem krutog i tekueg stajskog gnoja u bioplinskim postrojenjima dolazi do
bioloke razgradnje organskih sastojaka na anorganske tvari i metan. U praksi, bioplinska
postrojenja koja procesiraju kruti i tekui stajski gnoj imaju stopu razgradnje od oko 40
posto za stajski gnoj goveda i oko 65 posto za svinjsku gnojovku. Stopa razgradnje je
usko povezana s vrstom sirovine (tablica 6.1), VHR i temperaturom procesa. Zbog
razgradnje organske tvari, digestat je lake pumpati i primijeniti na tlo kao gnojivo nego
nedigestiranu gnojovku, uz manje potrebe za mijeanjem.
Table 6.1 Distribucija hranjivih tvari u digestatu u usporedbi s goveom i svinjskom gnojovkom
Suha tvar
Ukupni N
NH4-N
kg/t
kg/t
kg/t
kg/t
Govea gnojovka
6,0
5,0
2,8
0,8
3,5
6,5
Svinjska gnojovka
4,0
5,0
3,8
1,0
2,0
7,0
Digestirana gnojovka
2,8
5,0
4,0
0,9
2,8
7,5
pH
6.2.2. Smanjenjeneugodnihmirisa
Jedna od uoljivih pozitivnih promjena koja nastaje tijekom procesa AD stajskog gnoja je
znaajno smanjenje tvari koje stvaraju neugodne mirise (hlapljive kiseline, fenoli i
njegovi derivati).
Iskustvo pokazuje da se ak do 80 posto neugodnih mirisa moe smanjiti putem AD. To
se ne odnosi samo na smanjenje intenziteta i zadravanja neugodnih mirisa (slika 6.1.)
nego i na pozitivnu promjenu sastava mirisa budui da digestat nema vie neugodan miris
gnojovke nego miris slian amonijaku. ak i ako se skladiti na due vrijeme, digestat ne
56
Prirunik za bioplin
pokazuje poveanje u emisiji mirisa. Na slici 6.1. prikazano je kako neugodni miris
gotovo nestaje 12 sati nakon primjene digestata.
Slika 6.1. Podruje na polju sa sjeverozapadnim vjetrom zahvaeno neugodnim mirisom te njegova
ustrajnost nakon primjene digestata i netretirane gnojnice
Izvor: Birkmose, 2002.
6.2.3. Sanitacija
AD proces onesposobljava viruse, bakterije i parazite u tretiranom supstratu. Taj se
uinak obino naziva sanitacija. Uinkovitost sanitacije AD ovisi o vremenu rentencije
sirovine unutar fermentatora, temperaturi procesa, tehnici mijeanja i tipu fermentatora.
Najbolja sanitacija se postie pri termofilnoj temperaturi (50-55C) s produenim
reaktorom za epoliko gibanje (engl. elongated plug-flow reactor) uz prikladno vrijeme
retencije. Kod ovog tipa fermentatora dolazi do mijeanja digestata sa svjeim supstratom
to omoguava unitenje i do 99 posto patogena.
Kako bi se osigurala veterinarska sigurnost recikliranja digestata kao gnojiva, europsko
zakonodavstvo zahtjeva odreenu sanitaciju ukoliko je supstrat ivotinjskog porijekla.
Ovisno o vrsti sirovine, propisuje se prethodna sanitacija supstrata ili pasterizacijom ili
sterilizacijom pod tlakom prije njegovog odlaganja u fermentator. Za vie detalja o
sanitaciji pogledajte poglavlje 7.2.
6.2.4. Unitavanjesjemenjakorova
AD procesom se postie znaajno smanjenje kapaciteta klijavosti sjemena korova.
Posljedino, proizvodnja bioplina doprinosi smanjenju korova na ekoloki nain. Kod
veine korova klijavost se gubi unutar 10 do 16 dana VHR, iako su uoene razlike kod
razliitih tipova biljnog sjemena. Kao i kod sanitacije, uinak AD je vei to je due
vrijeme retencije i via temperatura.
6.2.5. Izbjegavanjapojaveoprenihbiljaka
Primjena svjeeg stajskog gnoja za gnojenje tla moe izazvati opekline na listovima
biljaka koje su posljedica masnih kiselina niske gustoe poput octene kiseline. Primjenom
57
Prirunik za bioplin
digestata takve se opekline mogu izbjei jer je veina masnih kiselina razgraena tijekom
AD procesa. Digestat lake sklizne s biljke od nedigestirane gnojovke, to smanjuje
vrijeme direktnog kontakta izmeu gnojovke/digestata i arealnih dijelova biljaka, a time i
rizik oteenja lista biljke.
6.2.6. Poboljanjehranjivihsposobnosti
Tijekom procesa AD veina se organski vezanih hraniva, a naroito duika, mineralizira
te postaju lako dostupne biljkama. Na slici 6.2. prikazana je usporedba koritenja duika
iz digestirane i netretirane gnojovke na ozimu penicu i jari jeam. Zbog poveane
dostupnosti duika, digestat se u potpunosti moe integrirati u plan gnojidbe
poljoprivrednog gospodarstva, a njegovi se uinci mogu izraunati na isti nain kao i kod
kalkulacije za mineralna gnojiva.
Digestat ima nii C/N odnos od onog u svjeem gnoju. Nii C/N odnos znai da je
digestat bolji u kratkoronom uinku duikove gnojidbe. U sluaju kada je C/N odnos
previsok, mikroorganizmi se zadravaju u tlu jer se uspjeno natjeu za duik s
korijenjem biljaka.
Slika 6.2. Koritenje duika iz digestata u usporedbi s netretiranom svinjskom i goveom gnojovkom
6.3. Primjena digestata kao gnojiva

Digestat je homogena masa s poboljanim odnosom duika i fosfora u odnosu na sirovu
gnojovku. Ima deklarirani sastav hranjivih tvari za biljke koji omoguava precizno
doziranje i integraciju u planove gnojidbe poljoprivrednog gospodarstva. Digestat sadri
vie neorganskog duika od netretirane gnojovke to ga ini pristupanijim za biljke.
Ukoliko se digestat koristi kao gnojivo prema naelima dobre poljoprivredne prakse,
iskoristivost duika e znaajno porasti, dok e gubici radi protjecanja i isparavanja biti
58
Prirunik za bioplin
svedeni na minimum. Radi optimalnog koritenja digestata kao gnojiva u obzir se moraju
uzeti osnovni aspekti gnojenja kao i kod netretirane gnojovke:
dovoljan kapacitet skladita (najmanje za 6 mjeseci)
ograniena sezona primjene gnojiva (tijekom vegetacije)
koliina gnojiva po hektaru (prema planu gnojidbe)
tehnika primjene gnojiva (neposredna primjena i minimalni gubitak hranjivih

tvari)
Zbog bolje homogenosti i karakteristika protoka, digestat prodire u tlo bre od sirove
gnojovke. Ipak, njegova primjena kao gnojiva ukljuuje rizik gubitka duika kroz emisije
amonijaka i ispiranja duika. Kako bi se taj rizik sveo na najmanju moguu mjeru,
potrebno je primijeniti nekoliko jednostavnih pravila dobre poljoprivredne prakse:
treba izbjegavati previe mijeanja digestata prije primjene
dozvoljena je primjena jedino ohlaenog digestata iz spremita nakon skladitenja
primjena na polju mora biti pomou cijevi ili crijeva na povlaenje radi to
izravnijeg ubrizgavanja u tlo, disk ubrizgavaa
ukoliko se primjenjuje na povrini tla, neophodno je neposredno umjeavanje

(zaoravanje) u tlo
ovisno o usjevu, digestat bi se trebao primijeniti na poetku sezone rasta ili

tijekom rasta vegetacije. Iskustvo pokazuje da je u Europi najbolje vrijeme za
njegovu primjenu tijekom ubrzanog vegetacijskog rasta
primjena kod ozimih usjeva trebala bi poeti s 1/3 ukupne potrebe za duikom
optimalni vremenski uvjeti za primjenu digestata su kino vrijeme, visoka vlaga i

vrijeme bez vjetra. Suho, sunano vrijeme i vrijeme s vjetrom znaajno smanjuje
iskoristivost duika
Digestat se moe koristiti kao dodatno ili vrno gnojivo usjeva tijekom pune vegetacije.
Kod ove primjene nije nuno voditi brigu o gubicima duika kao nitrata u podzemne vode
budui da biljka direktno apsorbira glavni dio hraniva. Iskustva iz Danske pokazuju da se
kod primjene digestata kao dodatnog gnojiva dio hraniva apsorbira ak i preko lista.
6.4. Uinci primjene digestata na tlo

Razgradnja organske tvari koja se zbiva tijekom procesa AD ukljuuje i razgradnju
ugljikovih veza, organskih kiselina kao i tvari koje uzrokuju neugodne mirise te
nagrizajue tvari. Zato se primjenom digestata stvara prikladnije okruenje s manje stresa
po organizme tla u usporedbi s primjenom sirove gnojovke. Direktna mjerenja BPK
(bioloka potronja kisika) digestirane govee i svinjske gnojovke pokazala su 10 puta
manju potranju za kisikom nego u sluaju nedigestirane gnojovke. To znai da tla
hranjena digestatom ne ulaze u anaerobnu fazu, odnosno koriste manje kisika
raspoloivog u tlu. Kako je koritenje kisika iz tla smanjeno, tako je smanjena i tendencija
stvaranja dijelova tla bez kisika poput anaerobnih zona koje sadre duik (koji nije
direktno iskoristiv biljkama). Sposobnost stvaranja novog tla i reprodukcija humusa kroz
dostavljenu organsku tvar, takoer, je vea ukoliko se usporeuje s gnojidbom
netretiranom gnojavkom.
59
Prirunik za bioplin
Vodi za dobru poljoprivrednu praksu

u cilju svoenja isparavanja amonijaka na minimum tijekom skladitenja i
primjene digestata
Uvijek imati trajni pokrov ili dobro razvijenu koru na povrini/plutajui sloj u
spremnicima za skladitenje digestata.
Digestat se uvijek treba pumpati s dna spremita kako bi se izbjeglo nepotrebno

mijeanje, odnosno kako bi se digestat promijeao uoi same primjene.
Stavite spremnik za skladitenje digestata na sjenovito mjesto zatieno od vjetra.
Veina emisija se moe izbjei ukoliko se digestat direktno ubrizga u tlo.
Kod primjene digestata bolje je odabrati tehnologiju crijeva za povlaenje nego

rasprivaa. Rasprivai (sprinkleri) poveavaju emisije amonijaka i raspruju
nepoeljne aerosole na ire podruje.
Primjena bi se trebala odvijati pri optimalnim vremenskim uvjetima (hladno, vlano

vrijeme bez vjetra).
Postoji mogunost dodavanja kiseline u digestat prije njegove primjene. Time se

smanjuje pH vrijednost digestata, a posljedino i mogunost isparavanja amonijaka.
Slika 6.3. Vozila za direktnu primjenu digestata kao gnojiva
Izvor: Agrinz, 2008.

U usporedbi s primjenom komposta i netretirane gnojovke, digestat opskrbljuje tlo
velikom koliinom ugljika. Tijekom AD dolazi do razgradnje organskih spojeva poput
celuloze i masne kiseline. Lignin, koji je vaan za stvaranje humusa, ostaje nerazgraen.
Metanogene bakterije proizvode itav niz aminokiselina koje postaju dostupne biljkama i
drugim organizmima koji ive u tlu. Njemaka istraivanja digestirane svinjske gnojovke
pokazuju poveanje u indeksu uinkovitosti proizvodnje humusa s 0,82 na 1,04.
6.5. Praktina iskustva

Iako znanstvenici imaju razliita miljenja o uincima primjene digestata kao gnojiva,
naroito u pogledu duika, postojee iskustvo i rezultati iz prakse su nedvosmisleni.
Znaajno je poboljanje gnojidbene kvalitete vlastitog gnoja i gnojovke za
poljoprivrednike koji koriste digestat. Konvencionalni poljoprivrednici navode smanjeno
60
Prirunik za bioplin
koritenje kemijskih rasprivaa i manju potrebu za mineralnim gnojivom zbog upotrebe

digestata.
Nakon primjene digestata, na polju se moe uoiti divlja, a stoka je voljna pasti travu s
livade nedugo nakon to je pognojena. Takva zapaanja upuuju na smanjeni gubitak
ukusnosti vegetacije na tlu kod primjene digestata u usporedbi sa sirovim gnojem.
AD proces onemoguuje klijavost sjemenja veine korova iz ivotinjskog gnoja. Tako se
prekida ciklus irenja korova i smanjuje njihova prisutnost na poljima. Mnogi
poljoprivrednici koji koriste digestat za gnojidbu, i to kroz due vrijeme, potvruju
poveani udjel vrijednih travnatih vrsta na svojim poljima.
Ekoloki poljoprivrednici koriste AD proces za tretiranje gnojiva i ostalog organskog
otpada koji nastaje na njihovim poljoprivrednim gospodarstvima. Rezultat nije samo
smanjenje gubitaka pri opskrbi biljaka s prikladnim hranjivima nego i poveana
mikrobioloka aktivnost u tlu i zdrave biljke. Mnogi poljoprivrednici navode poveane
prinose pri etvi slame i sijena kao i bolju kvalitetu usjeva to povezuju s primjenom
digestata kao gnojiva. Budui da je ekoloka poljoprivreda usmjerena na koritenje to
manje vanjskih sredstava (inputa), ukljuujui i energiju, AD proces odgovara tom naelu
jer istovremeno opskrbljuje poljoprivredno imanje gnojivom visoke kvalitete i energijom
(elektrinom i toplinskom) proizvedenom iz vlastitih resursa.
6.6. Kondicioniranje digestata

Digestat ima visok postotak vode, a posljedino i veliki volumen. Kondicionira se radi
smanjenja volumena i koncentriranja hranjivih tvari. Kondicioniranje je naroito vano u
podrujima s intenzivnim stoarstvom gdje postoji viak hranjivih tvari iz stajskog
gnojiva i nedovoljno zemljita za njegovu primjenu. U ovakvim se situacijama viak
hranjivih tvari mora transportirati u druga podruja na ekonomian i uinkovit nain.
Kondicioniranje digestata omoguuje smanjenje transportnih trokova te smanjenje
emisije oneiujuih tvari u zrak i neugodnih mirisa.
6.6.1. Strategijezakondicioniranjedigestata
Digestat se moe djelomino ili potpuno kondicionirati. Uinkovitost digestije bioplinskih
postrojenja na poljoprivrednu biomasu je izmeu 50 60 posto (Angelidaki, 2004.).
Drugim rijeima, digestat sadri 40-50 posto organske suhe tvari s poetka procesa i to
uglavnom u obliku vlakana.
Djelomino kondicioniranje predstavlja odvajanje krute tvari (vlakana) iz digestata
pomou vijanih separatora (eng. screw type separators) ili dekantora. U poetku se
ovakvo kondicioniranje odvajanjem vlakana radilo prvenstveno radi proizvodnje
komercijalnog komposta. Kasnije su se radili iscrpni pokusi pri emu se odvojena frakcija
vlakana, s udjelom suhe tvari veom od 45 posto, koristila kao zamjensko gorivo u
kotlovima na drvnu sjeku. Time se ukupna energetska uinkovitost poveala za 15 posto
kroz dodatnu proizvodnju topline (Angelidaki, 2004.). Usputnu korist predstavlja
odvajanje i izvoz vika fosfora koji je uglavnom povezan na vlaknastu frakciju.
Odvajanje fosfora danas moe povoljno utjecati na izvodljivost sheme separacijskog
sustava. Kako je fosfat vezan na krute estice, fosfor se djelomino odstrani putem
odvajanja vlakana. Iz tog je razloga djelomino kondicioniranje (odvajanje dekantorom)
prikladna tehnologija u okruenju s vikom fosfora (tablica 6.2 i slika 6.4). Frakcija
vlakana s visokim udjelom fosfora moe se izvesti dok se preostali tekui dio, u kojem je
61
Prirunik za bioplin
sadrana veina duika, moe primijeniti kao gnojivo. Rezultati novijih istraivanja
ukazuju da se odvojena frakcija vlakana moe ponovo staviti u digestor nakon to se
pomijea s ostalim kosupstratima. Cilj ovog postupka je poveati udio suhe tvari u
mjeavini sirovina te poveati potencijal supstrata za proizvodnju metana.
Potpuno kondicioniranje odvaja digestat na tri rafinirana proizvoda: vodu, koncentrat
hranjivih tvari i organska vlakna. Sve su hranjive tvari (duik, fosfor i kalij) i organske
veze izdvojene iz glavnog toka u visoko koncentriranu formu koja se moe izvesti s
podruja koje ima viak hranjivih tvari. Preostala proiena voda moe se ispustiti u
vodotoke ili se moe koristiti kao procesna, odnosno tehnoloka voda. Potpuno
kondicioniranje obino se primjenjuje u poljoprivrednim podrujima s vikom duika.
Hranjive tvari (duik, kalij i fosfor) nalaze se u vrlo koncentriranom obliku. Preostala
voda se koristiti kao procesna voda u novom ciklusu anaerobne digestije. Potpuna
kondenzacija radi se u podrujima gdje biljke nije potrebno prihranjivati duikom.
Tablica 6.2. Odvojene frakcije putem centrifuge u dekantoru
Koliina
%
Sirova
gnojovka
100
Kruta
frakcija
14
Tekua
frakcija
86
Suha tvar
%
N
%
NH4-N
%
P
%
K
%
100
100
100
100
100
(6,4%)
(5,7%)
(4,2%)
(1,6%)
(2,6%)
65
25
15
75
17
(30%)
(10,1%)
(4,5%)
(8,7%)
(3,1%)
35
75
65
25
83
(2,6%)
(4,9%)
(4,2%)
(0,5%)
(2,5%)
Izvor: Al Seadi i Moeller, 2003.
Prvi korak je jednak i za djelominu i za potpunu separaciju, a sastoji se od odvajanja

tekueg dijela od vlakana ime se digestat dijeli na krutu frakciju obogaenu fosforom s
koncentriranim ugljikom i na tekuu frakciju bogatu duikom. Ovisno o postavkama i
vrsti, potpuno kondicioniranje dalje koncentrira ili odvaja NPK hraniva. Veina procesa
ukljuuje tehnologiju odvajanja putem membrane, sorpcije ili uklanjanja amonijaka,
evaporaciju ili bioloki tretman.
62
Prirunik za bioplin
Slika 6.4. Distribucija suhe tvari i hraniva u odvojenim frakcijama iz centrifuge dekantora
Izvor: Al Seadi i Moeller, 2003.
Razdvajanje tekue i suhe frakcije

Razdvajanje vlakana od tekueg dijela se vri pomou separatora ili spiralnih sita,
dekantera i ostalih, manje zastupljenih, tehnologija. Preko spiralnog sita se odvoji 15-20
posto vlakana/krute tvari, a putem centrifuge dekantera vie od 60 posto. Veina duika
(do 90%) se izdvoji u tekuu frakciju, dok se fosfor odvoji samo djelomino jer je veim
dijelom vezan na frakciju vlakana/estica krute tvari.
Za procese potpunog kondicioniranja (ukljuujui izdvajanje vode) se koriste dvije
osnovne tehnologije: tehnologija odvajanja membranom i tehnika isparivanja ili
evaporacije. Obje tehnologije su vrlo sloene i imaju znaajnu potronju energije. Zato se
smatra da su ove tehnologije ekonomski isplative tek kod bioplinskih postrojenja s
instaliranom snagom veom od 700 kW.
Slika 6.5. Vagon za prikupljanje vlakana s vijanom distribucijom

63
Prirunik za bioplin
Tehnologija odvajanja membranom

Membrana je filter s vrlo sitnim porama koje na molekularnoj razini mogu odvojiti
estice i otopljene tvari iz veine tekuina. Odluka treba li koristiti mikro-, ultra-, nanofiltriranje ili reverzibilnu osmozu ovisi o veliini materije koja se eli odvojiti. Odvajanje
suhe tvari ovisi o razlici u tlakovima izmeu dvije strane membrane, primjerice vode i
estica koje prelaze membranu pod pritiskom. esto su koraci kondicioniranja povezani u
slijed od nekoliko serija kako bi se postigla eljena separacija. Na primjer, velike estice
se uklone iz filtera dekantora u prvom koraku ultra-filtracije, a zatim se otopljene tvari
odvoje reverzibilnom osmozom.
Osim proiene vode, membrana proizvodi i koncentrat bogat hranivim tvarima koji se
moe prodati direktno kao tekue gnojivo ili dodatno preraditi radi smanjenja volumena
putem evaporacije.
Evaporacija
Evaporacijom ili isparavanjem se tekuina dalje rafinira i razdvaja u hranjive tvari i
proienu vodu. Jedinica za evaporaciju trai visoku potronju energije. Za evaporaciju
se u veini sluajeva koristi otpadna toplina iz kogeneracije, pri emu se poveava
uinkovitost iskoritavanja energije i doprinosi financijskom dijelu operativnih trokova
jedinice za kondicioniranje.
Za odabir tehnologije evaporacije kljune su karakteristike supstrata kojeg treba
isparavati. Kod digestata je mogue koristiti evaporator sa zatvorenom cirkulacijom u
kojem se odvojeno odvija prijenos topline i stvarni proces isparavanja. Takav pristup
osigurava stabilniji proces, naroito, ako supstrat kojeg treba evaporirati ima tendenciju
stvaranja slojeva.
6.6.2. Neophodnarazmatranja
Tehnologije kondicioniranja, a naroito potpuno kondicioniranje, imaju veliku potranju
za energijom kako bi stvorile neophodni tlak kod tehnologije odvajanja membranom,
odnosno toplinu kod procesa evaporiranja. Pri koritenju tehnologije membrane, za
potpuno kondicioniranje je potrebno do 50 posto proizvedene elektrine energije iz
bioplina. Djelomino kondicioniranje je energetski manje zahtjevno, jeftinije i, u regijama
gdje postoji viak fosfora, predstavlja najekonominiju tehnologiju kondicioniranja.
U svakom sluaju, tehnologija za kondicioniranje se bira prema kemijskim i fizikim
karakteristikama digestata i njegovoj tendenciji prema stvaranju slojeva. Ako se cilja na
potpuno kondicioniranje, vano je da se veina suhe tvari digestata odvoji preko potpune
separacije tekuine i vlakana nakon ega slijedi ultra-filtriranje (<0,2 mm), tako da
preostala tekua frakcija ima kvalitetu gotovo iste vode. Trokovi energije, rada,
odravanja i ienja sustava bit e znaajno vei ukoliko se ne postigne eljena razina
istoe odvojene frakcije ili ako odabrane membrane i procesi nisu prilagoeni digestatu
koji se kondicionira.
6.7. Upravljanje kvalitetom digestata

6.7.1. Uzorkovanje,analiziranjeideklariranjedigestata
Kako bi se digestat koristio u poljoprivredi i umarstvu kao vrijedno prirodno gnojivo te
kako bi se mogao integrirati u plan gnojidbe poljoprivrednog gospodarstva, vano je znati
64
Prirunik za bioplin
njegov kemijski sastav i svojstva. Zato se moraju uzeti prosjeni uzorci od svakog
punjenja digestata radi odreivanja sadraja duika, fosfora i kalija, suhe tvari, hlapljivih
tvari i pH vrijednost. Ukoliko bioplinsko postrojenje u kodigestiji koristi organski otpad,
osim navedenog je potrebno odrediti i prisutnost tekih metala i otpornih organskih
zagaivaa u digestatu. Njihova koncentracija ne smije prijei zakonski propisane
granine vrijednosti. Da bi se digestat primijenio kao gnojivo i sredstvo za
kondicioniranje tla bez rizika, on mora biti bez patogena, bolesti iz skupine
spongiformnih encefalopatija (TSE) i fizikih neistoa.
6.7.2. Upravljanjehranjivimtvarimaudigestatu
Jedna od briga kod recikliranja digestata je koliina hranjivih tvari u tlu. Neprimjerenim
rukovanjem, skladitenjem i primjenom digestata kao gnojiva moe se dogoditi
proputanje nitrata ili predoziranje fosforom. Nitratna direktiva (91/676/EEC Nitrate)
regulira dozvoljenu koliinu nitrata u poljoprivrednom tlu radi zatite okolia podzemnih
i nadzemnih voda od zagaenja nitratom. Direktiva dozvoljava primjenu maksimalno 170
kg duika po hektaru godinje. Koliina hraniva na poljoprivrednom zemljitu regulirana
je zakonom u veini europskih zemalja kako bi se izbjeglo zagaenje vodotoka zbog
intenzivne stoarske proizvodnje. U tablici 6.3. navedeni su primjeri zatite tla od
zagaenja u nekim europskim zemljama.
Tablica 6.1. Primjer nacionalnih pravila za koliinu hraniva na poljoprivrednom zemljitu
Maksimalna koliina hraniva
Nuno vrijeme
skladitenje
Obavezna
primjene
Austrija
170 kg N/ha/godinje
6 mjeseci
28.2.-25.10.
Danska
170 kg N/ha/god. (goveda)

140 kg N/ha/god. ( svinje )
9 mjeseci
1.2.-etva
Italija
170-500 kg N/ha/godinje
90-180 dana
1.2. - 1.12.
vedska
Na temelju uvjetnih grla
6-10 mjeseci
1.2. - 1.12.
sezona
Izvor: Nordberg, 1999.
Primjena digestata kao gnojiva mora biti temeljena na planu gnojidbe. Plan gnojidbe
mora biti odreen za svaku poljoprivrednu esticu prema: vrsti usjeva, planiranom
prinosu i oekivanom postotku iskoritavanja hranjivih tvari iz digestata, vrsti tla
(tekstura, struktura, kvaliteta, pH), postojeim rezervama makro- i mikro-nutrijenata,
predusjevima, uvjetima navodnjavanja te ovisno o reljefu podruja.
Iskustvo iz Danske pokazuje da, s ekonomskog gledita, optimalna primjena ostatka
digestije kao gnojiva znai zadovoljiti potrebe usjeva za fosforom i nadoknaditi potranju
za duikom dodavanjem umjetnog gnojiva.
6.7.3. Osnovnemjerezasigurnorecikliranjeikvalitetudigestata
Iskustvo sakupljeno iz razliitih europskih zemalja navodi nekoliko aspekata koji se
uvijek trebaju uzeti u obzir kako bi se osiguralo sigurno recikliranje digestata kao
gnojiva:
Konstantna kontrola AD procesa (temperatura, vrijeme retencije) kako bi se dobio

stabilan konani proizvod (digestat)
65
Prirunik za bioplin
Sanitacija digestata prema standardima EU propisa radi uinkovitog smanjenja

patogena
Periodino uzorkovanje, analiziranje i deklaracija digestata
Ukljuivanje digestata u plan gnojidbe poljoprivrednog gospodarstva i primjena dobre

poljoprivredne prakse
Odabir/iskljuivanje iz AD neprikladnih vrsta sirovine ili punjenja na temelju potpune

deklaracije i opisa svakog punjenja: porijeklo, sastav, sadraj tekih metala i otpornih
organskih sastojaka, kontaminacija patogenima i ostale potencijalno opasne tvari
7. Dijelovi bioplinskog postrojenja

Bioplinsko postrojenje je sloena instalacija koja se sastoji od irokog spektra glavnih
elemenata. Izgled postrojenja jako ovisi o vrsti i koliini sirovine koja e se koristiti za
proizvodnju bioplina. Budui da sirovina prikladna za digestiju u bioplinskim
postrojenjima dolazi u mnotvu razliitih oblika razliitog porijekla, samim time postoje
razliite tehnike i tehnologije za preradu pojedinih vrsta sirovina i razliite konstrukcije
fermentatora i razliiti sustavi radnog procesa, odnosno funkcioniranja sustava. Pored
toga, ovisno o tipu, veliini i radnim uvjetima procesa pojedinog bioplinskog postrojenja
mogue je implementirati i razliite tehnologije za kondicioniranje, skladitenje i
koritenje bioplina. Skladitenje i koritenje digestata prvenstveno je orijentirano na
koritenje digestata kao gnojiva i neophodne su mjere zatite okolia koje se odnose na
digestat.
Glavni koraci procesa bioplinskog postrojenja su prikazani na slici 7.1. Oni koraci
procesa koji su napisani kurzivom ne predstavljaju uobiajenu praksu kod postrojenja za
proizvodnju bioplina iz poljoprivredne sirovine.
Razlikovanje AD procesa na mokri i suhi vrijedi samo u teoretskom smislu zbog
injenice da se mikrobioloki proces uvijek dogaa u fluidnom mediju. Granica izmeu
mokre i suhe digestije odreuje se prema pogodnosti za pumpanje sirovine. Sadraj
suhe tvari (s.t.) iznad 15 posto znai da materijal nije pogodan za pumpanje i u tom se
sluaju AD definira kao suha digestija. Direktno dodavanje relativno suhe sirovine (poput
kukuruzne silae) u digestor poveava udio suhe tvari u mjeavini sirovine.
66
Prirunik za bioplin
Slika 7.1. Procesni koraci u tehnologiji proizvodnje bioplina

Izvor:LfU, 2007.
Osnovni dio bioplinskog postrojenja je digestor (spremite za reakciju AD) na kojeg se

nastavljaju brojne druge komponente (slika 7.2.).
Slika 7.2. Glavni dijelovi postrojenja za proizvodnju bioplina.

Izvor: Pral, 2008.
67
Prirunik za bioplin
Slika 7.3. Procesne faze proizvodnje bioplina iz poljoprivredne biomase

Izvor: Jkel, 2002.
Proces proizvodnje bioplina u poljoprivrednim bioplinskim postrojenjima obino se

odvija u etiri faze:
1. Transport, isporuka, skladitenje i prethodna obrada sirovine
2. Proizvodnja bioplina (AD)
3. Skladitenje digestata, eventualno kondicioniranje i primjena
4. Skladitenje bioplina, kondicioniranje i koritenje
Procesne faze su prikazane na slici 7.3, dok je na slici 7.4. dalje razraen
pojednostavljeni prikaz tipinog postrojenja za kodigestiju na poljoprivrednom
gospodarstvu.
68
Prirunik za bioplin
1. Prva faza procesa (skladitenje, kondicioniranje, transport i punjenje sirovinom)

ukljuuje spremnik za skladitenje stajskog gnoja (2), posude za sakupljanje
organskog otpada (3), spremnik za sanitaciju (4), prostor za skladitenje uz pomo
vozila tzv. drive-in skladite (5), sustav za punjenje digestora krutom sirovinom
(6)
2. Druga faza procesa ukljuuje proizvodnju bioplina u reaktoru za bioplin
(fermentatoru ili digestoru) (7)
3. Trea faza procesa sadri spremnik za skladitenje digestata (10) i primjenu
digestata kao gnojiva na polju (11)
4. etvrta se faza procesa (skladitenje bioplina, kondicioniranje i koritenje) odvija
u spremniku za skladitenje plina (8) i kogeneracijskoj jedinici (9)
Opisane etiri faze procesa su meusobno vrsto povezane, a naroito je jaka veza
izmeu druge i etvrte faze jer faza etiri daje neophodnu toplinsku energiju za potrebe
procesa u fazi dva.
8 spremnik za bioplin
9 kogeneracijska jedinica
10 skladite za digestat
11 poljoprivredne povrine
12 transformacijska stanica/predaja elektrine
energije u mreu
13 koritenje toplinske energije
1 objekti za uzgoj ivotinja

2 spremita za tekui gnoj
3 kontejneri za sakupljanje biootpada
(kosupstrat)
4 spremnik za sanitaciju
5 spremnici za silau na otvorenom
6 sustav za unoenje krute sirovine
7 digestor (bioplinski reaktor)
Slika 7.4. Bioplinsko postrojenje s kodigestijom kukuruzne silae i stajskog gnoja na

poljoprivrednom imanju
Izvor: Lorenz, 2008.
69
Prirunik za bioplin
Izbor vrste i rasporeda elemenata bioplinskog postrojenja prvenstveno ovisi o dostupnoj

sirovini. Koliina sirovine odreuje dimenzioniranje veliine fermentatora, kapacitet
skladita i kogeneracijskog postrojenja. Kvaliteta sirovine (udio suhe tvari, struktura,
porijeklo) odreuje procesnu tehnologiju.
Ovisno o sastavu sirovine moe doi do potrebe za odvajanjem problematinog materijala
iz mjeavine, pretvaranja sirovine u smjesu, dodavanjem vode kako bi se mjeavina
pripremila za pumpanje. Ukoliko je nabavljena sirovina sklona kontaminaciji, neophodno
je ukljuiti korak sanitacije u cjelokupnu strukturu budueg postrojenja.
U sluaju mokre AD, obino se koriste jednofazna AD postrojenja s protonim procesom.
Kod dvofaznog procesa, ispred fermentatora se stavlja pred-fermentator. U
pred-fermentatoru se stvaraju optimalni preduvjeti za prva dva procesna koraka AD
procesa (hidroliza i stvaranje kiselina). Nakon pred-fermentatora, sirovina ulazi u glavni
fermentator gdje se nastavljaju sljedei koraci AD (acetogeneza i metanogeneza).
Digestirani supstrat (digestat) se ispumpava iz digestora u spremnike za skladitenje. Ti
spremnici moraju biti prekriveni membranama koje ne proputaju plin kako bi se
proizvodnja i skupljanje bioplina nastavilo na sobnoj temperaturi (post-digestija). Druga
je mogunost skladititi digestat u otvorene kontejnere s prirodnim ili umjetnim
plutajuim slojem koji svodi emisije s povrine na najmanju moguu mjeru. Standardni
nain koritenja digestata je u obliku tekueg gnojiva za poljoprivredno zemljite.
Proizvedeni bioplin se skladiti, kondicionira i koristi za proizvodnju energije. Standardni
nain koritenja bioplina u procesu kogeneracije je, primjerice u termoelektranama
blokovskog tipa (BTE), za istovremenu proizvodnju elektrine i toplinske energije.
7.1. Prihvatna jedinica

Transport sirovine i njezina dostava ima vanu ulogu u radom procesu bioplinskog
postrojenja. Vano je osigurati stabilnu i kontinuiranu opskrbu sirovine odgovarajue
kvalitete i koliine. Ukoliko je operator bioplinskog postrojenja ujedno i proizvoa
sirovine, tada se lako moe osigurati visokokvalitetna sirovina. Vrlo esto, bioplinsko
postrojenje nabavlja dodatni sirovinski materijal sa susjednih poljoprivrednih imanja, iz
prehrambeno-preraivake industrije i organskog dijela kunog otpada. U tim
sluajevima je neophodno upravljanje kvalitetom sirovine kako bi se dostavljeni materijal
provjerio, obraunao te da bi se potvrdilo da odgovara odgovarajuim parametrima. Kod
prvog koraka je apsolutno neophodno napraviti vizualnu kontrolu pri svakoj dostavi
sirovine. Dostavljena sirovina se vae i biljee se svi podaci o njoj (dostavlja, datum,
koliina, vrsta sirovine, procesi porijekla i kvaliteta).
Posebna pozornost je potrebna kod vrste sirovine koja se klasificira kao otpad jer se kod
njega moraju ispuniti zakonski i administrativni uvjeti te propisane obveze (ovisno o
kategoriji otpada).
7.2. Skladitenje i kondicioniranje sirovine

7.2.1. Skladitenjesirovine
Sirovina se skladiti prvenstveno radi kompenzacije sezonskih fluktuacija u opskrbi
sirovinom. Skladitenje moe koristiti i za mijeanje razliitih sirovina (kosupstrata) radi
kontinuirane primjene u digestoru.
70
Prirunik za bioplin
Vrsta skladinih kapaciteta ovisi o sirovini. Skladita se uglavnom mogu klasificirati kao
bunker silosi za vrstu sirovinu (primjerice kukuruzna silaa) i spremnici ili posude za
skladitenje (tankovi) za tekuu sirovinu (primjerice stajnjak). Bunker silosi obino imaju
kapacitet za skladitenje sirovine na period dui od godine dana, a u spremnicima se
tekua sirovina skladiti na nekoliko dana. U nekim sluajevima se koriste vertikalni
cilindrini silosi za skladitenje zrna ili stajnjaka. Dimenzioniranje kapaciteta za
skladitenje temelji se na koliinama namijenjenim za skladitenje, intervalima dostave te
dnevnim koliinama unosa u digestor.
Bunker silosi za energetske usjeve
Bunker silosi su originalno bili namijenjeni skladitenju silae za potrebe stoarstva i tako
se njihova sezonska dostupnost balansirala tijekom godine. Danas se taj koncept koristi
sve vie za skladitenje sirovine za proizvodnju bioplina ili energetskih usjeva.
Silaa se mora raditi iz biljnog materijala sa stabilnim udjelom vlage (55-70%, ovisno o
nainu skladitenja, stupnju kompresije i udjela vode koji e se izgubiti tijekom
skladitenja).
Silaa prolazi kroz proces fermentacije gdje fermentacijske bakterije koriste energiju za
proizvodnju hlapljivih masnih kiselina (HMK) poput acetata, propionata, laktata i butirata
koje konzerviraju silau. Rezultat toga je da silaa ima manji sadraj energije od
originalnog biljnog materijala, budui da su fermentacijske bakterije koristile neto
ugljikohidrata za proizvodnju hlapivih masnih kiselina.
U zemljama poput Njemake, silaa se skladiti u bunker silose od betona (slika 7.5.) ili u
velike hrpe na zemlji (slika 7.6.). Silaa se izgazi traktorom kako bi se to vre sabila i
time istisnuo sav zrak. Smanjivanje koliine kisika na najmanju moguu mjeru sprjeava
aerobne procese. Zato se obino silaa i pokriva plastinim folijama koje se moraju vrsto
privrstiti gumama ili vreama pijeska. Drugi nain je iskoritavanje prirodnih pokrivaa
poput sloja travnate silae koja takoer moe stegnuti silau u bunker silosu (slika 7.6.).
Na nekim se silosima sije penica, a neki uope nisu pokriveni. To moe smanjiti
trokove, ali i poveati gubitak energije iz silae.
Kod bunker silosa se uvijek u obzir mora uzeti injenica da silaa tijekom procesa
fermentacije isputa tekuinu koja moe zagaditi vodotok ukoliko se ne poduzmu mjere
predostronosti. Visoki udio hranjivih tvari moe dovesti do eutrofikacije (poveani rast
algi poveana primarna produkcija), a tekuina iz silae sadri nitratnu kiselinu (HNO3)
koja je korozivna.
71
Prirunik za bioplin
Slika 7.5. Bunker silos
Slika 7.6. Kukuruzna silaa skladitena u velikoj hrpi na zemlji, pokrivena slojem travnate silae
Izvor: Rutz, 2007.
Spremnici za skladitenje tekue sirovine

Tekua sirovina se moe pumpati i obino je skladitena u vrsto zatvorenim,
nepropusnim i armiranobetonskim spremnicima u zemlji. Ova spremita, slina onima
koja se u poljoprivredi koriste za skladitenje tekueg stajskog gnoja, imaju kapacitet
dovoljan za skladitenje sirovine na jedan ili dva dana. Kako bi se sprijeile emisije svi
spremnici za skladitenje moraju biti pokriveni. Odabrani pokriva mora osigurati lagano
otvaranje i odstranjivanje nastalih sedimenata. Ukoliko je spremnik postavljen na vioj
razini od digestora (brdovit reljef), hidrauliki nagib eliminira potrebu za transportnom
opremom (pumpama) i tedi energiju.
72
Prirunik za bioplin
Kosupstrati (tekui i vrsti) se mogu mijeati s glavnim supstratima u spremitu za

skladitenje. Tamo se pretvaraju u smjesu sitnjenjem, gnjeenjem ili drobljenjem,
homogeniziraju se i pretvaraju u mjeavinu pogodnu za pumpanje. Mora se izbjei
zaepljivanje, sedimentacija, stvaranje plutajuih slojeva i odvajanje mjeavine sirovina.
Radi toga su spremnici za skladitenje opremljeni mijealicama u estoj kombinaciji s
alatima za usitnjavanje sirovine kidanjem ili rezanjem. Mijeanje u spremnicima za
skladitenje se obavlja prema istim tehnikama mijeanja koje se koriste kod mijeanja u
digestoru.
Spremnici trae neto manje odravanja, a ono ukljuuje odstranjivanje sedimentnih
slojeva pijeska i kamenja koji smanjuju skladini kapacitet spremnika. Sedimenti se mogu
ukloniti pomou strugalice za pod, kliznih vijaka, pumpama talonog tanka, sabirnicama
ili koninim sabirnicama.
Sirovine industrijskog porijekla mogu zahtijevati mjere sanitacije i zato se njihovo
rukovanje i skladitenje mora strogo odvojiti od prihvatne jedinice za poljoprivrednu
sirovinu. Sve to kako bi se sprijeilo mijeanje kritine sirovine s nekritinom prije nego
to se ona obradi u opremi za sanitaciju.
Dostava, skladitenje i priprema sirovine trebala bi se odvijati u prostorijama s
ventilacijom s biofilterima radi smanjenja neugodnih mirisa iz bioplinskog postrojenja.
Pri tome oprema ostaje zatiena, dok se radni procesi kontroliranja kvalitete supstrata
mogu odvijati bez obzira na vremenske okolnosti.
7.2.2. Kondicioniranje
Kondicioniranje sirovine utjee na tijek i uinkovitost AD procesa. Sirovina se
kondicionira radi ispunjenja preduvjeta sanitacije, ali i radi poboljanja razgradivosti.
Kondicioniranje sirovine daje mogunost optimizacije procesa, poveava stopu
razgradnje i prinos bioplina. Postoji nekoliko mogunosti za kondicioniranje sirovine i
optimiziranje organskog punjena postrojenja poput mehanikog usitnjavanja, procesa
dezintegracije (primjenjuje se kod tretiranja otpadnih voda), hidrolize
Sortiranje i razdvajanje
Ovisno o porijeklu i sastavu sirovine, pojavit e se i potreba za sortiranjem sirovine te
odvajanjem nepoeljnih sastojaka i problematinog materijala. Silaa je jedna od
najiih sirovina dok, primjerice, stajnjak i kuni otpad mogu sadravati kamenje i druga
fizika oneienja. Obino se takva oneienja odvajaju sedimentacijom u spremnicima
za skladitenje (u sluaju pijeska ak i u digestoru). Sedimentirani talog se prema potrebi
uklanja s dna spremita. Prije upumpavanja sirovine u glavni spremnik moe se koristiti i
pred-spremnik s posebnim sitima koja e zadrati kamenje i druga fizika oneienja.
Kuni otpad i otpad iz ugostiteljstva (kod pripreme i konzumacije hrane) mogu sadravati
razliite neistoe poput ostataka i dijelova plastine, metalne, drvene ili staklene
ambalae ili ambalae i omota od nekog drugog materijala koji nije podloan razgradnji,
a koji moe otetiti pumpe, zaepiti cijevi i fermentator (slika 7.7. desno). Ovakve se
neistoe mogu izdvojiti putem sustava odvojenog sakupljanja otpada (npr. kunog
otpada) ili se mogu izdvojiti iz hrpe sakupljenog otpada mehanikom, magnetskom ili
runom metodom.
73
Prirunik za bioplin
Slika 7.7. Sustav za prihvat ienja krutog komunalnog otpada (lijevo) i problematini materijal
izdvojen iz ugostiteljskog otpada (desno).
Izvor: Rutz, 2007.
Sanitacija
Postupanje s otpadom, njegovo tretiranje i recikliranje mora se obavljati na nain da se ne
teti ljudima, ivotinjama i okoliu. Europsko i nacionalno zakonodavstvo regulira nain
tretiranja otpada prema riziku od epidemije i higijenskim uvjetima te propisuje
odgovarajue toplinske tretmane za rizian materijal. Za vie detalja pogledajte poglavlje
9.4.4.
U svakom sluaju, sanitacija sirovine mora se napraviti prije njezinog upumpavanja u
fermentator kako bi se izbjegla kontaminacija cijelog punjenja digestora, a njezini
trokovi drali na minimumu. Sanitacija se obino vri zagrijavanjem u odvojenim
spremnicima od nehrajueg elika koji su povezani sa sustavom punjenja fermentatora.
Uobiajeni parametri za njezino praenja su temperatura, tlak, minimalno jameno
vrijeme retencije i volumen. Temperatura materijala nakon sanitacije je via od
temperature AD procesa. Zato, prije nego to se stavi u digestor, materijal iz sanitacije
prolazi kroz izmjenjiva topline, ime se dio topline prenese na hladnu biomasu koja se
stavlja u digestor bez procesa sanitacije.
Usitnjavanje
Usitnjavanje sirovine priprema povrinu estica za proces bioloke razgradnje i, nastavno,
proizvodnju metana. Proces razgradnje je bri kada je veliina dijelova biomase manja.
Ipak, veliina komadia utjee samo na vrijeme digestije i ne mora nuno poveati prinos
metana. Usitnjavanje sirovine je obino izravno povezano sa sustavom punjenja. Oba
sustava se mogu prikljuiti na elektrini motor ili vratilo traktora.
Mijeanje i homogenizacija
Kako bi se supstrat mogao pumpom prebaciti u fermentator, sirovina se gnjei i mijea
dok se ne dobije supstrat s relativno visokim udjelom vode. Mijeanje se odvija u
spremnicima za skladitenje ili pred-digestorima, a koristi se dostupna tekuina koja
moe biti tekui stajnjak, digestat, tehnoloka voda ili ak voda iz vodotoka.
Prednost koritenja digestata u procesu mijeanja je manja potronja iste vode i
cijepljenje supstrata s mikroorganizmima AD iz digestora. Ono moe biti vano nakon
sanitacije ili u epolikom (kratkom) procesu. No, digestat u procesu mijeanja moe
74
Prirunik za bioplin
poveati sadraj hranjivih tvari i soli u supstratu te dovesti do nestabilnosti ili sputavanja
procesa. Isto tako treba biti oprezan kod koritenja vode iz procesa ienja za proces
mijeanja jer takva voda, odnosno udio dezinfekcijskih sredstva za ienje, moe imati
negativan utjecaj na mikroorganizme. Upotrebu iste vode valja izbjegavati radi njene
cijene i mogueg utjecaja na trokove.
Za stabilnost AD procesa je vana jednolinost ili homogenost supstrata. Tekua je
sirovina homogenizirana mijeanjem u spremniku za skladitenje, a kruta se sirovina
homogenizira tijekom procesa punjenja. Na mikroorganizme AD nepovoljno utjeu
velike promjene u vrsti i sastavu koritene sirovine, budui da one zahtijevaju prilagodbu
novim supstratima i promijenjenim uvjetima ime se ostvaruje manji prinos bioplina.
Iskustvo pokazuje da je vano imati stabilnu i stalnu dobavu sirovine kroz due razdoblje
kako bi se postigao stabilan i zdravi (uravnoteen) AD proces s visokim prinosom
metana.
7.3. Sustav punjenja

Nakon skladitenja i pripremnih tretmana, sirovina se puni u fermentator za AD. Tehnika
punjenja ili unoenja ovisi o vrsti supstrata i njegovoj pogodnosti za pumpanje. Supstrat
koji se moe pumpanjem premjestiti iz spremnika za skladitenje u digestor ukljuuje
gnojovke i gnojnice i veliki broj tekueg organskog otpada (poput plutajueg mulja),
otpada pri preradi mlijeka i mlijenih proizvoda, ribljeg ulja). Krute sirovine koje se ne
mogu pumpati (vlaknasti materijali, trava, kukuruzna silaa, gnojivo s visokim udjelom
slame) mogu se dodavati u malim koliinama putem punilice u sustav punjenja nakon
ega se stavljaju u fermentator (primjerice, preko sustava spiralne cijevi). Oba se tipa
supstrata (i koji se moe i ne moe pumpati) mogu istovremeno stavljati u digestor. U tom
se sluaju preporua stavljanje krute sirovine preko obilaznog cjevovoda.
S mikrobiolokog stajalita, idealna situacija za stabilan AD proces je kontinuirani tijek
supstrata kroz fermentator. U praksi, supstrat se dodaje pseudo-kontinuirano u digestor, u
nekoliko obroka dnevno ime se tedi energija jer agregati punilice nisu u stalnom
pogonu. Postoje razliiti sustavi punjenja i njihov odabir ovisi o kvaliteti supstrata,
mogunosti za njegovo pumpanje te intervalu punjenja.
Panja se mora posvetiti i temperaturi sirovine koja se stavlja u fermentator. U
temperaturi novih sirovina i temperaturi procesa fermentatora mogu se pojaviti velike
razlike radi sanitacije (do 130C) ili zimskog razdoblja (ispod 0C). Temperaturne razlike
se moraju izbjegavati jer ometaju bioloki proces to e za posljedicu imati gubitak u
prinosu plina. Postoji nekoliko tehnikih rjeenja ovog problema poput koritenja
toplinskih pumpi ili izmjenjivaa topline za predgrijavanje supstrata prije njegovog unosa
u fermentator.
7.3.1. Transporttekuesirovine
Transport tekueg supstrata iz spremnika za skladitenje u fermentator se odvija putem
pumpi. Obino se koriste dva osnovna tipa pumpi: centrifugalne i volumetrike pumpe.
Centrifugalne (rotirajue) pumpe su esto potopljene, ali mogu biti smjetene i na suhoj
osovini pored fermentatora. Za posebne primjene postoje i pumpe koje reu, a koje se
koriste za materijale s dugim vlaknima (slama, ostaci stone hrane, otkos trave).
Istisninske pumpe (rotirajue stapne pumpe, ekscentrine vijane pumpe) su otpornije na
tlak od rotirajuih pumpi. One rade na principu samo-uvlaenja jer rade u dva smjera i
75
Prirunik za bioplin
postiu relativno visoki tlak pri smanjenom kapacitetu prijenosa. Rotirajue pumpe se
koriste ee nego istisninske pumpe zbog nie cijene.
Centrifugalne pumpe
Centrifugalne pumpe su rotirajue pumpe koje koriste rotor za poveanje brzine fluida.
Fluid ulazi kroz impeler pumpe uzdu ili u blizini rotirajue osovine i ubrzava se putem
rotora tako da tee radijalno prema van u difuzor ili u volutno kuite iz kojeg izlazi u
sustav cijevi nagnut prema dolje. Zbog tih karakteristika se centrifugalne pumpe esto
koriste kod rukovanja tekuim gnojem i gnojnicom.
Istisninske tlane pumpe
Istisninske pumpe pod tlakom (rotacijska stapna/povratna pumpa i ekscentrina vijana
pumpa) se esto koriste za transport gustog tekueg supstrata s visokim udjelom suhe
tvari. Koliina prenesene tvari ovisi o brzini rotacije koja omoguava bolju kontrolu
pumpe i precizno doziranje supstrata. Istisninske pumpe imaju karakteristiku samouvlaenja i time su stabilnije u pogledu tlaka od centrifugalnih pumpi. Zbog toga je rad
cijevi manje ovisan o razlici u visinama. Kako su istisninske pumpe pod tlakom relativno
sklone problemima vezano za visoki sadraj vlakana u pumpanom materijalu, ini se
loginim opremiti ih s rezaima i odvajaima kako bi se zatitile od veih komada i
vlaknastog materijala.
Odabir prikladnih pumpi i tehnologije za pumpanje ovisi o karakteristikama materijala
kojeg e se pumpati (vrsta materijala, udio suhe tvari, veliina komada/estica i stupanj
pripremljenosti sirovine). Bioplinska postrojenja obino koriste iste pumpe koje se inae
koriste za tekue gnojivo jer se za njih dokazalo da su prikladne za punjenje fermentatora
i upravljanje digestiranim supstratom. Iskustvo pokazuje da se stvaranje zaepljenja u
ulazu i izlazu moe sprijeiti odabirom prikladnog promjera cijevi. Cijevi pod tlakom, za
punjenje ili mijeanje, moraju imati promjer do 150 mm, dok cijevi bez tlaka, poput onih
za pretakanje ili izlazne cijevi, moraju imati promjer barem 200 mm za transport gnojiva i
300 mm ukoliko je visoki udio slame u gnojivu.
Svi su pokretni dijelovi pumpi jako izloeni troenju i stoga se moraju s vremena na
vrijeme zamijeniti. Zamjena bi trebala biti izvediva bez prekidanja proizvodnje bioplina.
Zato se pumpe moraju opremiti sa zaustavnim ventilima koji omoguavaju punjenje i
pranjenje fermentatora i cijevi. Pumpe i cijevi moraju biti lako dostupne i oko njih se
mora osigurati dovoljno radnog prostora za potrebe poslova odravanja.
Transport supstrata koji se moe pumpati kontrolira se automatski preko procesnih
raunala i prekidaa (tajmera). Jako se esto dogaa da se cijeli transport sirovina unutar
bioplinskog postrojenja ostvaruje preko jedne ili dvije pumpe smjetene u stanicu za
pumpanje.
76
Prirunik za bioplin
Slika 7.8. Zaustavni ventili (lijevo) i sustav za pumpanje (desno)

Izvor: Rutz, 2006.
Slika 7.9. Sustavi za pumpanje

Izvor: AGRINZ, 2008.
7.3.2. Transportkrutesirovine
Kruta se, i esto uskladitena, sirovina poput trave, kukuruzne silae, stajskog gnoja s
visokim udjelom slame, ostataka povra itd. transportira iz skladinog prostora (bunker
silos) u sustav punjenja fermentatora. Prijevoz se obino vri putem utovarivaa ili
traktora (slike 7.10. i 7.11.), a sirovina se puni u fermentator putem, na primjer, punog
sustava transporta kao to se vidi na slici 7.12.
77
Prirunik za bioplin
Openito, sustav punjenja se sastoji od spremnika (kontejnera) u kojeg se kruta sirovina

stavlja pomou traktora i transportnog sustava, i fermentatora koji se puni iz spremnika.
Transportni sustav se kontrolira automatski, a sastoji se od podnih strugaa, pominih
podova, ipki za guranje i punih vijaka.
Podni strugai i ipke za guranje s vrha koriste se za prijevoz sirovine do punih vijaka.
Oni mogu prevesti gotovo svu krutu sirovinu, bilo vodoravno ili s laganim nagibom, i
zato se koriste kod vrlo velikih spremnika za privremeno skladitenje, ali nisu prikladni
za doziranje.
Puni vijci mogu transportirati sirovinu u gotovo svim smjerovima. Jedini je preduvjet da
u sirovini nema velikog kamenja i drugih fizikih nepoeljnih materijala. Za optimalno
funkcioniranje je potrebno usitniti sirovi supstrat kako bi se mogao zahvatiti spiralom te
odgovarati zavojima spirala.
Slika 7.10. Sustav punjenja sa spremnikom za suhu sirovinu kukuruznu silau ili kruti izmet peradi
(lijevo) i utovariva s kukuruznom silaom (desno)
Izvor: Rutz, 2008.
Slika 7.11. Utovariva puni spremnik (kontejner) kukuruznom silaom

Izvor: Rutz, 2008.
78
Prirunik za bioplin
Slika 7.12. Vijani sustav transporta (lijevo) i vijani prijenosnici, spremni za instaliranje (desno)
Izvor: Rutz, 2008.
Punjenje sirovine u fermentator mora se odvijati u hermetinim uvjetima i ne smije se

dozvoliti istjecanje bioplina. Zato sustav za punjenje umee sirovinu ispod povrinskog
sloja digestata (slika 7.13.). Obino se koriste tri sustava: napojna osovina, napojni stap i
napojni vijani prijenosnici.
Napojna osovina
Stavljanje krute sirovine u fermentator putem napojnih osovina ili zasuna odvija se putem
koritenja prednjeg ili rotacionog utovarivaa, to omoguava punjenje velikim koliinama
krute tvari izravno u fermentator u bilo koje vrijeme.
Slika 7.13.7.13 Napojna osovina, napojni stap i napojni vijani prijenosnici za punjenje sirovine u
fermentator
Izvor: Fal, 2006.
Napojni stap
Kada se koriste napojni stapovi, sirovina se unosi direktno u fermentator putem hidraulinih
cilindra kroz koje se utiskuje kroz otvor na zidu fermentatora. Ovakvo unoenje sirovine na
79
Prirunik za bioplin
razini tla znai da se sirovina usisa u tekui sadraj fermentatora ime se smanjuje rizik od
stvaranja plutajueg sloja. Ovaj sustav je opremljen valjcima za mijeanje koji se rotiraju u
suprotnim smjerovima i transportiraju kosupstrate u nie horizontalne cilindre te istovremeno
usitnjavanju materijale s dugakim vlaknima.
Napojni vijani prijenosnici

Digester se moe puniti kosupstratom putem napojnih vijanih prijenosnika. U tom sluaju,
materijal se potisne ispod razine tekuine u fermentatoru pomou epolikih vijaka. Ova
metoda ima prednost zbog sprjeavanja isputanja plina tijekom punjenja. Najjednostavniji
nain da bi se to postiglo je staviti dozer na fermentator tako da je potreban samo jedan vijak
za punjenje. Kod unoenja sirovine se koriste spremnici za privremeno skladitenje s ili bez
alata za usitnjavanje.
Slika 7.14. Spremnik za punjenje silaom

Izvor: AGRINZ, 2006.
7.4. Armatura i cjevovodi

Armatura i cjevovodi koji se koriste u sustavu za proizvodnju bioplina moraju biti otporni
na koroziju i prikladni za rukovanje s materijalima koji se pojavljuju u toj proizvodnji
(bioplin i biomasa). Odabir materijala cijevi ovisi o vrsti materijala kojeg provodi i tlaku,
a ukljuuje PVC, HDPE, elik ili nehrajui elik. Armature poput spojki, zasuna,
plosnatih razvodnika, leptirastih ventila, otvora za ienje i manometara, moraju biti
pristupane, lake za odravanje i zatiene od smrzavanja. U nekim je sluajevima
neophodna izolacija cijevi (slika 7.15). Radi sigurnosti rada bioplinskog postrojenja,
moraju se jamiti minimalni uvjeti za cjevovode i armature prema kvalitetama materijala,
sigurnosnim pitanjima i nepropusnosti.
Cjevovodi za biomasu trebali bi biti promjera od 300 mm. Pravilnim postavljanjem
cijevi treba se sprijeiti povratni tok supstrata iz fermentatora u spremnike za skladitenje.
Kod postavljanja cijevi, potrebno je odravati nagib od 1-2 posto kako bi se postiglo
njihovo potpuno pranjenje. Instalacija se mora prikladno privrstiti/zavariti jer dugi i
kutni cjevovodi imaju sklonost gubitku pritiska.
80
Prirunik za bioplin
Slika 7.15. Izolirane cijevi za plin (lijevo) i cjevovod za digestat (desno)

Izvor: Rutz, 2008.
Plinovod mora imati dobar nagib te biti opremljen ventilima za isputanje kondenzata.
ak i vrlo male koliine kondenzata mogu dovesti do potpune blokade plinskih cijevi
zbog niskog tlaka u sustavu.
7.5. Sustav grijanja grijanje fermentatora

Postizanje konstantne temperature procesa je jedan od najvanijih uvjeta za stabilan rad i
visoki prinos bioplina. Temperaturne promjene moraju se drati na minimumu bez obzira
radi li se o privremenim fluktuacijama radi godinjeg doba i vremenskih uvjeta ili o
lokalnim fluktuacijama u razliitim podrujima fermentatora. Velike promjene u
temperaturama mogu dovesti do neravnotee AD procesa, a u najgorem sluaju i do
potpunog pada cijelog procesa.
Razlozi promjena temperatura mogu biti:
dodavanje nove sirovine
stvaranje temperaturnih slojeva ili temperaturnih zona radi nedovoljne izolacije,

neuinkovitog ili neprimjerenog dimenzioniranja sustava grijanja ili neuinkovitog
mijeanja
nepravilnog smjetaja grijaih elemenata
ekstremne vanjske temperature tijekom ljeta i zime
kvar elektrinih vodova
Fermentatori se moraju toplinski izolirati i grijati pomou vanjskih izvora topline (slika
7.16) radi postizanja i odravanja stabilne temperature procesa i nadoknade gubitaka
topline. U tu se svrhu najee koristi otpadna toplina iz kogeneracijske jedinice
bioplinskog postrojenja.
Sirovina se moe grijati ili tijekom procesa punjenja (predzagrijavanje) preko
izmjenjivaa topline, ili unutar fermentatora pomou grijaih tijela (slika 7.17), vrue
pare i slinog. Radi izbjegavanja promjene temperature unutar fermentatora bolje je
primijeniti zagrijavanje sirovine tijekom punjenja. U praksi bioplinskih postrojenja esto
se koristi kombinacija oba tipa zagrijavanja sirovine.
81
Prirunik za bioplin
Slika 7.16. Sustav grijanja bioplinskog postrojenja (lijevo) i toplinska izolacija betonskog
fermentatora u izgradnji (desno)
Izvor: Rutz, 2008.
Slika 7.17. Cijevi za grijanje instalirane unutar fermentatora

Izvor: AGRINZ GmbH, 2008.
7.6. Fermentator
Fermentator ili digestor je sredite bioplinskog postrojenja. Fermentator je zrano
nepropusni spremnik u kojemu se odvija AD proces i gdje se proizvodi bioplin.
Zajednika osobina svih fermentatora je, osim to su zrano nepropusni, sustav za
punjenje sirovine te sustave za izlaz bioplina i digestata. U klimatskim uvjetima Europe
anaerobni digestori ili fermentatori moraju biti toplinski izolirani i grijani.
Postoji cijeli niz fermentatora za bioplin koji rade po cijelom svijetu. Napravljeni su od
betona, elika, cigle ili plastike. Oblikovani su poput silosa, rovova, bazena ili laguna, a
mogu biti smjeteni ispod ili iznad povrine tla. Veliina bioplinskog postrojenja je
odreena veliinom fermentatora, a ona moe varirati od nekoliko kubinih metara u
sluaju malih kunih instalacija do velikih komercijalnih postrojenja s vie fermentatora
zapremine nekoliko tisua kubinih metara.
Izbor konstrukcije i vrste fermentatora prvenstveno se odreuje prema udjelu vode,
odnosno suhe tvari u digestiranom supstratu. Kao to je navedeno, AD djeluje na temelju
82
Prirunik za bioplin
dva osnovna sustava: mokra digestija kada je prosjeni udio suhe tvari supstrata manji od
15 posto i suha digestija kada je udio suhe tvari u supstratu iznad ove vrijednosti, obino
izmeu 20 i 40 posto. Postoje regionalne varijacije ovih definicija i njihovih graninih
vrijednosti, a u nekim su sluajevima (primjerice u Njemakoj) propisane zakonom i
raznim shemama potpore.
Mokra digestija obino ukljuuje AD gnojnice i mulja otpadnih voda iz kanalizacije dok
se suhom digestijom bioplin proizvodi iz krutog stajskog gnoja s visokim udjelom slame,
kuanskog otpada i vrstog organskog dijela komunalnog otpada, zelene rezidbe i trave
nastale pri redovnom odravanju krajobraza ili energetskih usjeva (svjeih ili siliranih).
Fermentatori su za obe vrste digestije opisani u nastavku, s naglaskom na sustave mokre
digestije kao najzanimljivijeg rjeenja za bioplinska postrojenja u poljoprivredi.
Sa stajalita ulaza i izlaza sirovine, postoje dva osnovna tipa fermentatora: obroni i
kontinuirani.
7.6.1. Fermentatoriobronogtipa
Posebnost u radu fermentatora obronog tipa (eng. batch type) je princip gdje se svjea
sirovina puni u jednom obroku, ostavi fermentirati i potom u potpunosti ukloni. Slijedi
punjenje fermentatora novim obrokom i proces se ponavlja. Ovaj tip fermentatora je
najlake izgraditi, a obino se koristi za suhu digestiju.
Primjer obronog fermentatora su takozvani garani fermentatori (slika 7.18)
napravljeni od betona za tretiranje odvojeno sakupljenog organskog otpada iz kuanstava,
konje trave, krutog gnojiva i energetskih usjeva. Kapacitet za tretman varira od 2 000 do
50 000 tona godinje. Organska tvar se cijepi (inokulira) digestatom i puni u fermentator.
Kontinuirano se cijepljene bakterijama biomase vri koritenjem ocijeene tekuine za
prskanje supstrata u fermentatoru.
Za razliku od mokre digestije, suha digestija ne zahtijeva mijeanje AD supstrata tijekom
fermentacije. Temperature procesa i ocijeene tekuine se reguliraju putem podnih
sustava grijanja ugraenih u fermentator ili preko izmjenjivaa topline koji slui kao
rezervoar ocijeene tekuine.
Obrona digestija ima brojne prednosti u usporedbi s drugim sustavima u pogledu niih
trokova procesa i primjene mehanike tehnologije. S druge strane, upravo mehanika
tehnologija nosi negativne posljedice kod potronje energije za proces i trokove
odravanja.
83
Prirunik za bioplin
Slika 7.18. Garani obroni fermentator koji se puni traktorom

Izvor: BEKON, 2004.
Obeavajua alternativa potpuno suhoj AD tehnologiji je upotreba plastinih vrea ili

cilindara od folije. Ideja je smanjiti investicijske trokove koritenjem plastinih
pokrivala iz tehnologije siliranja u vree gdje se AD supstrati (gnojivo, organski kuni
otpad, energetski usjevi) skladite u hermetino zatvorene plastine vree.
Obroni fermentatori koriste se i za kombiniranu suhu i mokru digestiju ukoliko se
sirovina moe uskladititi na mjestu gdje se dodatna otpadna voda ili ocijeena tekuina
moe u veim koliinama koristiti za potapanje ili prskanje.
Mogunost rukovanja supstratom, ne samo kroz pred-tretman i cijeenje, nego i kroz
aeraciju pod visokim tlakom i potapanjem, ini suhu fermentaciju prikladnim procesom
postupanja s otpadom kod kontroliranih odlagalita otpada.
7.6.2. Fermentatorikontinuiranogtipa
Kod fermentatora kontinuiranog tipa sirovina se konstantno puni u digestor. Materijal
prolazi kroz fermentator ili mehaniki ili pritiskom novo stavljenog supstrata koji
fermentirani materijal istiskuje van. Za razliku od obronog tipa, kontinuirani
fermentatori proizvode bioplin bez prekida za punjenje novom sirovinom i pranjenje
fermentiranog ostatka. Kontinuirani fermentatori proizvode stalnu i predvidljivu koliinu
bioplina i digestata.
Postoje tri osnovna sustava kontinuiranih fermentatora: vertikalni, horizontalni i sustav s
vie spremnika. Ovisno o odabranom rjeenju za mijeanje AD supstrata, kontinuirani
fermentatori mogu biti razvrstani na fermentatore koji se u potpunosti mijeaju i
fermentatore epolikog gibanja (eng. Plug-flow digester ) (tablica 7.1). Fermentatori koji
se u potpunosti mijeaju uglavnom su vertikalni, dok su epoliki horizontalni.
84
Prirunik za bioplin
Tablica 7.1. Vrste fermentatora

Fermentatori koji se u potpunosti mijeaju
epoliki fermentatori
Okrugli, jednostavna konstrukcija spremita, vertikalni
Produeni, vodoravni spremnik
Potpuno mijeanje
Okomito mijeanje
Prikladno za jednostavnu sirovinu (tekui gnoj)
Prikladni za teku sirovinu (kruti gnoj)
Dijelovi nefermentirane sirovine mogu doi u izlaz
U normalnim uvjetima nema preica izmeu ulaza i izlaza,

sigurna sanitacija
Temperatura procesa 20 - 37 C
Temperatura procesa 35 - 55 C
Vrijeme retencije 30 - 90 dana
Vrijeme retencije 15 - 30 dana
Vertikalni fermentatori
U praksi veina fermentatora pripada tipu vertikalnih. Oni se obino grade na mjestu, u
obliku zaokruenih spremita od elika ili armiranog betona i esto imaju stoasto dno
radi lakeg mijeanja i pranjenja taloenog pijeska. Vertikalni fermentatori su zrano
nepropusni, izolirani, grijani te opremljeni mijealicama ili pumpama. Veinom su
pokriveni betonskim ili elinim krovom, a proizvedeni bioplin se cijevima provodi do
vanjskog skladita u blizini fermentatora. U drugim sluajevima krovna konstrukcija
moe biti membrana koja ne proputa plin, a istovremeno slui kao skladite za
proizvedeni bioplin. Bioplin ili napue membranu ili je membrana uvrena na sredinji
stup (slika 7.19).
Slika 7.19. Vertikalni fermentatori pokriveni membranom koja ne proputa plin (lijevo: napuhana
membrana i desno: membrana privrena za stup)
Izvor: Agrinz GmbH, 2008. lijevo i Rutz, 2006. desno
Fermentatori od armiranog betona su dovoljno nepropusni za plin jer se beton zasiti

vodom iz vlage sadrane u sirovini i bioplinu. Betonska spremita mogu biti postavljena u
potpunosti ili djelomino na tlu. Nepravilna izgradnja moe dovesti do pucanja,
proputanja i korozije, a u ekstremnim sluajevima i do unitenja fermentatora. Ovi se
problemi mogu izbjei tako da se koristi beton odgovarajue kvalitete uz profesionalno
planiranje i izgradnju fermentatora.
85
Prirunik za bioplin
Slika 7.20. Izgradnja vertikalnih fermentatora od betona

Izvor: Rutz, 2007.
elini fermentatori se instaliraju na betonsko temelje. eline ploe se moraju zavariti

ili uvrstiti vijcima, a avovi moraju biti stegnuti tako da ne proputaju plin. elini
fermentatori se uvijek instaliraju iznad razine tla.
Jedna od prednosti vertikalnih fermentatora je mogunost prenamjene postojeih
spremita za gnojivo na poljoprivrednim gospodarstvima u fermentator za bioplin
dodavanjem toplinske izolacije i sustava grijanja. Za naknadnu izolaciju se postavljaju
izolacijske vodonepropusne ploe (stiro-pjena) na unutranji zid spremita. Druga opcija
za izolaciju biveg spremita za gnojivo je potpuno prekrivanje unutranjosti spremita
pjenom kako bi postalo plinonepropusno. Takvu izolaciju obavljaju specijalizirane tvrtke.
Na kraju se bive spremite, a sada fermentator pokrije krovom od plinoneprepusne
jednostruke ili dvostruke membrane.
Poseban sustav fermentacije koji se koristi u poljoprivrednim bioplinskim postrojenjima
za tretiranje ivotinjskog izmeta je takozvani akumulacijski sustav s kontinuiranim
protokom (accomulation-continuous-flow-system ACF). U ovom sustavu cijelo
spremite za gnojivo slui istovremeno i kao fermentator i kao skladite za gnojivo.
Ovakva postrojenja su instalirana na onim poljoprivrednim gospodarstvima koja su bila
obavezna izgraditi kapacitete za skladitenje.
Najmanje punjenje se postie tijekom ljeta, nakon zadnje primjene digestata kao gnojiva.
Fermentator se puni tijekom jeseni i zime. U toj fazi sustav radi s neprekidnim protokom i
ima visoko vrijeme rentencije kao i dobre prinose bioplina. Digestat prelazi u spremite
za skladitenje koje funkcionira i kao post-digestor.
Horizontalni fermentatori
Horizontalni fermentatori (slika 4.3 na stranici 33 te slika 7.21) imaju vodoravnu osovinu
i cilindrian oblik. Ovaj se tip fermentatora obino kupi gotov te transportira u jednom
dijelu na mjesto predvieno za izgradnju bioplinskog postrojenja. Time se ograniava
veliina i volumen dostupnih horizontalnih fermentatora. Standardni tip malih dimenzija
je vodoravni elini spremnik od 50-150 m3 koji se koristi kao glavni fermentator za
manja bioplinska postrojenja ili kao pred-digestor kod veih postrojenja. Drugaiji je tip
fermentatora kanalnog tipa napravljen od betona, koji dozvoljava volumene fermentatora
i do 1 000 m3.
86
Prirunik za bioplin
Horizontalni fermentatori mogu raditi i paralelno radi veeg protoka supstrata. Radi
njihova cilindrinog oblika, automatski se primjenjuje tijek epolikog gibanja. Sirovina se
polako kree od ulaza prema strani za pranjenje na nain da se stvori ep koji prolazi
kroz fermentator. Rizik pranjenja nefermentiranog supstrata je sveden na minimum i
postoji garancija specifinog vremena retencije cijelog supstrata. Horizontalni
fermentatori s kontinuiranim tijekom obino se koriste za sirovinu poput pileeg izmeta,
trave, kukuruzne silae ili gnojiva s visokim udjelom slame.
Izolirani fermentator je opremljen sustavom za grijanje, plinskim tornjem, cijevima za
gnojivo i mijealicom. Sustav za grijanje se sastoji od toplinskih cijevi s dotokomodvodom tople vode i mogunou mjeanja ili dijagonalno ugraenim radijatorima.
Lopatice mijealice se okreu polako, a postavljene su spiralno po osovini za mijeanje kako
bi se osigurala jednaka distribucija okretnog momenta. Veliki broj lopatica omoguava
transport prosipanog pijeska u odvodne spremnike. Osiguravanjem kontinuiranog ulaznog i
izlaznog tijeka sirovine moe se osigurati prosjeno vrijeme retencije od 15-30 dana. Razina
punjenja fermentatora uvijek dosee istu visinu, a tijekom punjenja i mijeanja e fluktuirati
unutar plinskog tornja. Fermentator je ili prekriven prekrivaem otpornim na vremenske
prilike ili je natkriven krovom ,koji se moe izgraditi na mjestu ili se moe preuzeti kao gotov
serijski proizvod. Fermentatori od elika i nehrajueg elika uvijek se rade iznad zemlje i
privruju na betonske temelje, a vijani spojevi moraju biti zabrtvljeni.
Sustavi s vie spremnika
Postrojenja za ko-digestiju na velikim farmama sastoje se od nekoliko sustava s vie
spremnika. Obino funkcioniraju kao sustav kontinuiranog protoka, ukljuujui jedan ili
nekoliko glavnih fermentatora i post digestora. Fermentatori mogu biti samo vertikalni ili
kombinacija izmeu vertikalnih i horizontalnih fermentatora. Spremnici za skladitenje
digestata slue i kao post-digestori te bi uvijek trebali biti pokriveni membranom koja ne
proputa plin, kako bi se izbjegle emisije metana iz proizvodnje bioplina koja se nastavlja
na nioj temperaturi u post-digestoru.
Slika 7.21. Horizontalni fermentator s epolikim gibanjem supstrata

Izvor: Rutz, 2008.
87
Prirunik za bioplin
7.6.3. Odravanjefermentatora
Odstranjivanje sedimenata u fermentatoru
U fermentatoru kontinuiranog tipa mogu se nakupiti sedimenti tekih tvari poput pijeska i
ostalih materijala koji se ne mogu fermentirati. Veina takvog materijala moe se ukloniti
tijekom pred-skladitenja ili tijekom procesa punjenja. No, pijesak moe biti jako
povezan s organskim tvarima ime se vrlo teko izdvaja prije digestije. Veliki dio pijeska
se otpusti tijekom AD procesa u fermentatoru. ivotinjski gnoj (svinjska gnojovka, izmet
pilia), ali i ostale vrste biomase mogu sadravati razliite koliine pijeska. Nakupljanje
pijeska u spremitima i fermentatorima smanjuje njihov aktivan volumen. Prisutnost
pijeska u protoku biomase jako optereuje sustave za mijeanje, pumpe i izmjenjivae
topline jer uzrokuje oneiavanje, stvaranje prepreka i visoko habanje. Ukoliko se s
vremena na vrijeme ne uklone, slojevi sedimentacije mogu otvrdnuti pa ih je mogue
odstraniti samo s opremom za teke radove. Kontinuirano odstranjivanje sedimentacijskih
slojeva iz fermentatora moe se vriti primjenom podnih strugalica ili podnog odvodnog
kanala. Preveliko stvaranje sedimentacije moe biti posljedica nefunkcioniranja sustava
za odstranjivanje sedimenata. U tom sluaju moe biti neophodno prestati s radom
fermentatora, otvoriti ga i odstraniti sedimentni sloj runo ili strojno, ovisno o veliini
fermentatora. Statiki tlak vrlo visokih fermentatora (viih od 10 m) moe biti dovoljan
da ukloni pijesak, kamenac i mulj.
Problemi uzrokovani sedimentima se mogu smanjiti primjenom sljedeih mjera:
redovito pranjenje pred-skladinog i skladinog spremnika
osiguravanje dovoljno velikog kapaciteta za pred-skladitenje
prikladna metoda mijeanja
prikladan smjetaj pumpnog cijevnog ogranka kako bi se izbjeglo kruenje pijeska
izbjegavanje sirovina koje imaju visoki udio pijeska
koritenje posebno razvijenih metoda za evakuaciju pijeska iz fermentatora.
Mjere protiv stvaranja slojeva pjene

Stvaranje pjene i plivajuih slojeva ovisi o vrsti koritene sirovine, a moe biti
uzrokovano i neravnoteom procesa. Prisutnost pjene na povrini biomase u fermentatoru
moe uzrokovati zaepljenje plinskih cijevi. Kako bi se to sprijeilo, plinske cijevi bi se
trebale instalirati na to vie mjesto u fermentatoru. Hvataljke za pjenu mogu sprijeiti
ulazak pjene u cijevi sa sirovinom do post-fermentatora ili skladita. Moe se instalirati
senzor za pjenu u dijelu fermentatora u kojem se nakuplja plin. U sluaju pojave previe
pjene na povrini biomase, senzor automatski pokree sustav za prskanje sredstvom za
povlaenje pjene. Sredstva za povlaenje pjene ili retardanti pjene se smiju koristiti samo
u hitnim sluajevima budui da su najee napravljeni iz vezivnih tvari na bazi silikata
koji mogu otetiti kogeneracijsko postrojenje.
7.7. Tehnologije mijeanja

Pasivno mijeanje je minimalno mijeanje biomase u fermentatoru koje se dogaa
dodavanjem svjee sirovine. Ona uzrokuje procese toplinske konvekcije i stvaranje
mjehuria plina koji idu prema povrini. Za optimalni proces u fermentatoru nije dovoljno
88
Prirunik za bioplin
samo pasivno mijeanje i zato se ono mora poboljati koritenjem mehanike, hidraulike
ili pneumatike opreme. Do 90 posto bioplinskih postrojenja koristi mehaniku opremu
za mijeanje.
Radi umjeavanja nove sirovine u supstrat fermentatora potrebno je vie puta dnevno
promijeati smjesu. Time se sprjeava stvaranje plutajue kore i slojeva koji tonu
(sedimenti), dovodi bakterije (mikro-organizmi) u kontakt s esticama nove sirovine,
pomae pri isputanju mjehuria plina, a ujednaava se raspodjela topline i hranjivih
tvari.
Openito, mijealice mogu raditi stalno ili u intervalima. Iskustvo pokazuje da se
mijeanje u intervalima moe optimirati i prilagoditi posebnostima pojedinog bioplinskog
postrojenja (veliina spremita, kvaliteta sirovine, sklonost stvaranja plutajuih slojeva).
Nakon poetnog punjenja i poetka rada postrojenja, iskustvo i promatranje e odrediti
optimalno trajanje i uestalost intervala za mijeanje kao i prilagodbe mijealica.
Iskustva iz Danske govore da su elektrine mijealice srednje brzine, postavljene ispod
povrine supstrata, relativno skupo rjeenje. Uz visoke trokove rada, takvim je
mijealicama teko pristupiti kod odravanja i inspekcije. Dobru alternativu pruaju
mijealice s kontinuiranom i sporom rotacijom instalirane u sreditu, odnosno na vrhu
fermentatora. Ipak, njihova upotreba trai pravilno prilagoenu razinu biomase u
fermentatoru kako bi se izbjeglo stvaranje plutajuih slojeva.
7.7.1. Mehanikomijeanje
Mehaniko mijeanje supstrata postie se koritenjem mijealica koje se mogu
kategorizirati kao intenzivno brze, srednje brze i spore mijealice.
Slika 7.22 Motorna elisasta mijealica koja se moe potopiti

Izvor: Agrinz, 2006
89
Prirunik za bioplin
Slika 7.23. Visea mijealica s lopaticama (lijevo) i njezin motor (desno)

Slika 7.24. Mijealice s lopaticama

U vertikalnim fermentatorima se esto koriste motorne elisaste mijealice (slika 7.23)

koje se mogu zaroniti. Upravljaju se elektrinim motorima bez brzina s vodonepropusnim
kuitima i antikorozivnim povrinskim slojem, koji se hlade preko medija iz okruenja.
Takve mijealice su u potpunosti zaronjene u sirovinu i obino imaju dva ili tri
geometrijski optimizirana propelera. Mijealice se mogu prilagoditi po visini, nagibu i
smjeru radi njihova sustava za voenje, koji se sastoji od vjeala, vitla za dizanje s
kabelom i vodilice.
Mijealice s lopaticama imaju horizontalnu, vertikalnu ili dijagonalnu osovinu (slika 7.22
i 7.23). Motor je smjeten izvan fermentatora. Spojita, gdje osovina prelazi strop
fermentatora, krov od membrane ili zid fermentatora, moraju biti zategnuta i nepropusna.
90
Prirunik za bioplin
Druga mogunost mehanikog mijeanja je putem aksijalnih mijealica. One esto rade
kontinuirano, a obino su postavljene na dralu instaliranom u sreditu stropa
fermentatora. Motor je smjeten van fermentatora, a brzina se preko prijenosa smanjuje
na nekoliko okretaja po minuti. Ovakve mijealice bi trebale stvoriti stalan protok u
fermentatoru koji ide od dna, prema zidovima, na gore.
Kod horizontalnih fermentatora se obino koriste spore mijealice s lopaticama na bubnju
ili navoju koje se mogu postaviti i u vertikalnim fermentatorima. Lopatice su uvrene
na horizontalnu os za mijeanje koja mijea i usmjerava AD sirovinu prema naprijed
(epoliko gibanje). Uinak mijeanja mora osigurati samo vertikalno mijeanje sirovine.
Horizontalni epoliki protok osigurava se unoenjem svjee sirovine u fermentator. U
rotirajuu osovinu i lopatice mijealice esto su integrirane cijevi za grijanje AD sirovine.
Mijealice s lopaticama ili navojem rade nekoliko puta dnevno u kratkim intervalima i s
malom brzinom.
7.7.2. Pneumatinomijeanje
Pneumatine mijealice ispuhuju bioplin s dna kroz biomasu supstrata. Mjehurii plina se
podiu i uzrokuju vertikalno kretanje i mijeanje sirovine. Ovaj sustav ima prednost u
tome to je potrebna oprema smjetena van fermentatora (pumpe i kompresori) te je
habanje puno manje. Pneumatino se mijeanje AD sirovine rijetko koristi u bioplinskim
postrojenjima na poljoprivrednu biomasu. Tehnologija nije prikladna za unitavanje
plutajuih slojeva tako da se moe koristiti samo za rijetku tekuu sirovinu, s malom
sklonosti prema stvaranju plutajuih slojeva.
7.7.3. Hidraulinomijeanje
Kod hidraulinog mijeanja sirovina se vodoravno pritie pumpama ili dodatnim
vertikalno voenim odunikom u fermentator. Usisavanje i pranjenje AD sirovine mora
biti tako da omoguuje temeljito mijeanje sadraja fermentatora. Hidrauliki upravljani
sustavi imaju prednost u tome to su mehaniki dijelovi mijealica smjeteni van
fermentatora i time se manje habaju i lake odravaju. Hidraulino mijeanje je samo
ponekad prikladno za unitavanje plutajuih slojeva i, kao i kod pneumatskog mijeanja,
moe se koristiti za rijetku tekuu sirovinu s malom sklonosti za stvaranje plutajueg
sloja.
7.8. Spremite za bioplin

Kako bi se optimizirao izlaz, proizvodnja bioplina mora se odravati to stabilnijom i to
ravnomjernijom. Unutar fermentatora, bioplin se stvara u fluktuirajuim koliinama i ima
proizvodne vrhunce. Nadalje, potranja za bioplinom, primjerice u kogeneracijskom
postrojenju isto varira. Kako bi se takve varijacije u proizvodnji, ali i potranji bioplina
kompenzirale, neophodno je privremeno skladititi proizvedeni bioplin u prikladnim
objektima za skladitenje.
Danas su dostupne brojne mogunosti i rjeenja za skladitenje bioplina. Skladite za
bioplin moe biti postavljeno na vrhu fermentatora koritenjem posebne membrane koja
ujedno ima i ulogu pokrivala fermentatora. Za vea bioplinska postrojenja obino se radi
odvojeno skladite za bioplin, ili kao samostojei objekt, ili je ukljuen u skladine
zgrade. Sadraji za skladitenje bioplina mogu funkcionirati pri niskom, srednjem ili
visokom tlaku.
91
Prirunik za bioplin
Toan odabir i dimenzioniranje sustava za skladitenje bioplina znaajno doprinosi

uinkovitosti i sigurnosti bioplinskog postrojenja. Prikladno skladite za bioplin osigurava
neophodnu opskrbu, smanjuje gubitke bioplina i doprinosi sigurnosti i pouzdanosti
Svi sadraji za skladitenje bioplina moraju biti plinonepropusni i otporni na tlak te, u
sluaju da se ne nalaze u sklopu graevinskog objekta, moraju biti i otporni na UV
zraenje, temperature i vremenske okolnosti. Prije poetka rada postrojenja mora se
provjeriti jesu li spremita za skladitenje plina privrena i nepropusna. Radi sigurnosti
spremita moraju biti opremljena sigurnosnim ventilima (za potlak i pretlak) kako bi se
sprijeile tete i rizik po sigurnost (slika 7.24), a mora se jamiti i zatita od eksplozije.
Nadalje, mora imati baklju za spaljivanje u sluaju nude, a spremite mora imati
kapacitet za uskladitenje od barem jedne etvrtine dnevne proizvodnje bioplina. U
normalnim okolnostima se preporua kapacitet skladita jednak proizvodnji bioplina za
jedan ili dva dana.
Slika 7.25. Sigurnosni tlani objekti i ventili

7.8.1. Niskotlanispremnici
Niskotlani spremnici se sastoje od membrana koje moraju odgovarati sigurnosnim
zahtjevima. Membranski rezervoari postavljaju se kao vanjski rezervoari za plin ili plinski
tornjevi na fermentatoru. Najee se koriste niskotlana spremita s rasponom pretlaka
od 0,05 do 0,5 mbara.
Vanjski niskotlani rezervoari mogu biti oblikovani kao jastuci od membrane (slika 7.25).
Takvi jastuci stavljaju se u graevinske objekte kako bi se zatitili od vremenskih prilika
ili imaju jo jednu membranu koja je otporna na sve vremenske uvjete.
Ako se fermentatori ili post-fermentatori koriste za skladitenje bioplina, trebaju se
pokriti tornjevima od plinonepropusne membrane (rezervoari s dvostrukom membranom)
koji su uvreni po gornjem rubu fermentatora (slika 7.26 lijevo). Na fermentatoru se
moe instalirati nosiva konstrukcija za dranje prazne membrane. Membrana se iri
prema volumenu plina kojeg sadri. Preko membrane se moe prebaciti posebna mrea
(slika 7.26 desno) koja sprjeava nekontrolirano irenje.
92
Prirunik za bioplin
Slika 7.26. Vanjsko niskotlano spremite za skladitenje plina

Izvor:Rutz, 2007.
Slika 7.27. Plinsko nepropustna membrana kao pokriva fermentatora, pogled s unutarnje strane
fermentatora (lijevo) i pogled s vanjske strane gdje se vidi mrea za ograniavanje irenja membrane
(desno)
Izvor: Agrinz GmbH, 2006. (lijevo) i Rutz, 2006. (desno)
7.8.2. Srednjeivisokotlanispremnicizabioplin
Bioplin se moe skladititi u srednjim i visokotlanim rezervoarima (eline tlane
posude), na tlaku od 5 do 250 bara. Ovakvi spremnici imaju visoke trokove rada i
potronje energije. Za plinske rezervoare do 10 bara, moraju se uzeti u obzir zahtjevi za
energijom do 0,22 kWh/m3 , a za visokotlane rezervoare od 200 do 300 bara, energetski
zahtjevi su oko 0,31 kWh/m3. Zbog visokih trokova ovakvi se spremnici za bioplin
rijetko koriste kod malih bioplinskih postrojenja na poljoprivrednu biomasu.
7.8.3. Plamen(baklja)zabioplin
Ponekad se dogodi da proizvodnja bioplina bude vea od koliine koja se moe iskoristiti
za proizvodnju energije. Razlog moe biti ili neuobiajeno visoka proizvodna stopa plina
ili kvar/odravanje sustava za proizvodnju energije. U oba sluaja neophodna su pomona
rjeenja poput dodatnog skladita za bioplin ili dodatnog sustava za proizvodnju energije.
Bioplin je mogue skladititi kroz krae vrijeme bez stlaivanja, ali ako se radi o periodu
93
Prirunik za bioplin
duem od nekoliko sati volumen proizvedenog plina premauje skladine kapacitete. S

druge strane, dodatni sustav za proizvodnju energije (na primjer, jo jedno kogeneracijsko
postrojenje) moe biti vrlo skup. Zato je svako bioplinsko postrojenje opremljeno s
bakljom za bioplin. Izgaranje na baklji je konano rjeenje u situacijama kada se viak
bioplina ne moe uskladititi ili iskoristiti radi uklanjanja bilo kakvog rizika po sigurnost i
zatitu okolia. U iznimnim situacijama kada iz odreenih razloga proizvodnja energije
nije mogua, izgaranje bi moglo biti rjeenje za sigurno odlaganje bioplina proizvedenog
u AD procesu.
Proces izgaranja odreuje prednosti odreenog tipa baklje. Isto tako, standardi za emisije
te radne karakteristike pri regulaciji odreuju koji tip baklje koristiti. Konstrukcija baklje
trebala bi ciljati na maksimalnu pretvorbu metana kako bi se isputanje nesagorenog
metana i bilo kojeg proizvoda nepotpune oksidacije poput ugljikovog monoksida, svelo
na najmanju moguu mjeru. To nisu jedini neeljeni nusproizvodi izgaranja bioplina.
Ostali sastojci se mogu formirati ovisno o udjelu zraka, temperature i kinetike reakcije
izgaranja. Kako bi se postiglo to vie traenih reakcija i smanjila pojava nepoeljnih,
temperatura mora biti izmeu 850 i 1 200oC, a vrijeme zadravanja najmanje 0,3 sekunde.
Ova dva parametra, temperatura i vrijeme zadravanja, ine specifikaciju radnih
karakteristika kod najnaprednijih baklji.
Neovisno o vrsti baklje, njeno sigurno i pouzdano funkcioniranje zahtijeva brojne
sadraje, pored plamenika i ograde. Osnovni sigurnosni sadraji ukljuuju obustavlja
plamena, sigurnosni ventil i sustav za paljenje ukljuujui i detektor za plamen. Ispuhiva
plina je neophodan za podizanje tlaka plina na 3-15 kPa u plameniku. Neophodnost
ienja plina ili kondicioniranja ovisi o kvaliteti plina i o tome je li se plin koristio u
postrojenju za proizvodnju energije gdje je manja tolerancija za prisutne estice kao i za
brojne kisele plinove koji se formiraju tijekom sagorijevanja.
Postoje dva osnovna tipa baklji za bioplin: otvorene i zaklonjene baklje.
Otvorene baklje su u osnovi plamenici s malim titnikom plamena od vjetra. Kontrola
plina je osnovna obino samo runim ventilom. Bogata plinska smjesa, manjak izolacije
i slabo mijeanje dovode do nepotpunog sagorijevanja i svjetlucavog plamena koji se
esto moe uoiti iznad titnika za vjetar. Gubitak topline zraenjem je znaajan, a
dovodi do hladnih povrina na rubovima plamena i smanjuje reakcije sagorijevanja pri
emu nastaje puno neeljenih proizvoda reakcije.
Povijesno gledajui, otvorene baklje su prije bile vrlo popularne radi svoje jednostavnosti i
niskih trokova, a i zbog nedoreene ili nepostojee zakonske obveze i kontrole u pogledu
standarda emisija. Dananja stroga regulativa i kontrola emisija ograniila je njihovu
upotrebu.
Zaklonjene baklje su obino stabilna postrojenja na razini tla s jednom ili nizom baklji u
cilindrinom zaklonu koji je obloen vatrostalnim materijalom.
Zaklon je konstruiran radi sprjeavanja smanjene reakcije, ime je sagorijevanje vie
ujednaeno, dok su emisije niske. Promatranje emisija je relativno jednostavno, a moe se
ukljuiti i kao sredstvo kontrole procesa meu stalnim promatranjima temperature,
ugljikovodika i ugljikovog monoksida.
Poboljana tehnika i kontrola procesa omoguuju bolju fleksibilnost gaenja (odnos
minimalnog i maksimalnog protoka plina pri kojim se odravaju zadovoljavajui uvjeti
rada). Proizvoai obino navode gaenje od 4-5:1 za kvalitetu bioplina od 20-60 posto
94
Prirunik za bioplin
metana (po volumenu). Bre gaenje moe se postii sve do 10:1, ali na tetu kvalitete
sagorijevanja budui da oslobaanje topline ne omoguava postizanje prikladnih
temperatura.
Slika 7.28. Moderne baklje za bioplin

Izvor: Rutz, 2007.
7.9. ienje bioplina

7.9.1. Kondicioniranjeplina
Nakon to bioplin napusti fermentator, on je zasien vodenim parama i sadri, pored
metana (CH4) i ugljikovog dioksida (CO2), razliite koliine sumporovodika (H2S).
Sumporovodik je otrovan plin s neugodnim mirisom poput trulih jaja, koji u kombinaciji s
vodenom parom iz bioplina stvara sumpornu kiselinu. Kako kiselina korozivno djeluje na
motore kogeneracije i ostale komponente poput plinovoda i ispunih cijevi, nuno je
napraviti desumporizaciju i suenje bioplina.
Proizvoai kogeneracijskih jedinica imaju minimalne zahtjeve u pogledu svojstava plina
kojeg e sagorijevati (tablica 7.2). Isto vrijedi i kod koritenja bioplina. Radi izbjegavanja
teta na motoru moraju se jamiti svojstva sagorijevanja.
Ovisno o namjeni, odnosno koritenju bioplina (npr. gorivo za motorna vozila, gorivne
elije) potrebne su i druge mjere kondicioniranja plina.
95
Prirunik za bioplin
Tablica 7.2. Minimalna svojstva plina za sagorijevanje s relativnim udjelom kisika od 5%

Ogrjevna vrijednost (nia ogrjevna vrijednost)
Hu
4 kWh/m
Sadraj sumpora (ukupno)
2,2 g/m CH4
ili sadraj H2S
H2S
0,15 Vol.- %
Sadraj klora (ukupno)
Cl
100,0 mg/m CH4
Sadraj fluora (ukupno)
50,0 mg/m CH4
Zbroj klora i fluora
(Cl + F)
100,0 mg/m CH4
Praina (310 m)
10,0 mg/m CH4
Relativna vlanost (pri najnioj ulaznoj temperaturi zraka, npr. kondezacija

u ulaznoj cijevi i kontrolnom putu plina)
< 90 %
Tlak protoka prije ulaska u kontrolni put plina
pGas
20 ... 100 mbar
Fluktuacije tlaka plina
< 10 % of set value
Temperatura plina
Ugljikovodici (> C5)
10 ... 50 C
< 0,4 mg/m CH4
Silicij (pri Si > 5mg/m3 CH4 uljne analize udjela metala < 15 mg/kg
promatranog ulja)
Si
< 10,0 mg/m CH4
Metan count (bioplin MC oko 135)
MZ
> 135
Izvor: Glzow, 2005.
7.9.2. Desumporizacija
Suhi bioplin iz AD stajskog gnoja ima prosjeni udio od 1 000 do 3 000 ppm
sumporovodika (H2S) (Agelidaki, 2003.). Kod koritenja stajskog gnoja u kodigestiji s
drugim supstratima, proizvedeni bioplin moe biti s manje ili vie udjela H2S. Ako se
bioplin koristi u plinskim motorima u kogeneraciji, udio sumporovodika mora biti ispod
700 ppm za veinu konvencionalnih plinskih motora, kako bi se izbjegla visoka korozija i
prebrzo i skupo troenje ulja za podmazivanje.
Desumporizacija je odstranjivanje H2S iz bioplina. Metode za desumporizaciju su brojne,
a proces moe biti bioloki ili kemijski te se moe odvijati unutar ili izvan fermentatora.
Desumporizacija ovisi o sadraju H2S i brzini toka bioplina kroz opremu za
desumporizaciju. Brzina toka moe znaajno varirati ovisno o procesu. Prilikom
stavljanja nove sirovine u fermentator ili tijekom mijeanja moe se primijetiti vea
proizvodnja bioplina ime je i brzina toka vea. U kratkotrajnim intervalima, mogu se
pojaviti brzine i do 50 posto vee od normalnih.
Iz tog razloga, ali i zbog osiguranja potpune desumporizacije, neophodno je koristiti
predimenzioniranu opremu za desumporizaciju u usporedbi s prosjenom brzinom toka.
Bioloka desumporizacija u fermentatoru
Za odstranjivanje H2S-a iz proizvedenog bioplina najee se koristi bioloka oksidacija
koja se temelji na ubrizgavanju malih koliina zraka (2-8%) u sirovi bioplin. Time se
sumporovodik bioloki oksidira ili u slobodan sumpor (u krutom obliku) ili u sumpornu
kiselinu (u tekuem obliku) prema sljedeim jednadbama:
96
Prirunik za bioplin
(1) 2H2S + O2 -> 2H2O + 2S

(2) 2H2S + 3O2 -> 2H2SO3
Bioloka desumporizacija se obino odvija izvan fermentatora i predstavlja vrlo jeftinu

metodu. Za ovakvu desumporizaciju moraju biti prisutni kisik i Sulfobacter oxydans
bakterije kako bi pretvorile sumporovodik u elementarni sumpor uz prisustvo kisika.
Bakterije Sulfobacter oxydans ne treba dodavati jer su prisutne unutar fermentatora budui
da AD supstrat sadri neophodne hranjive tvari za njihove metabolizme. Kisik se dovodi
ubrizgavanjem zraka u gornji dio fermentatora. Zrak se ubrizgava vrlo malim
kompresorom. Cijevi za ubrizgavanje zraka u fermentator moraju biti smjetene na
suprotnoj strani od izlaza bioplina kako bi se izbjeglo zaepljivanje izlazne cijevi.
Slika 7.29. Elementarni sumpor, rezultat bioloke desumporizacije unutar fermentatora

Izvor: Rutz, 2007.
Zrak se ubrizgava direktno u gornji prostor fermentatora i reakcija se odvija u gornjem

dijelu reaktora, iznad plutajueg sloja (ukoliko postoji) i na zidovima. Zbog kisele prirode
nastalih proizvoda postoji rizik od korozije. Proces je ovisan i o prisutnosti stabilnog
plutajueg sloja unutar fermentatora.
Iz navedenih razloga, proces se esto odvija u odvojenom reaktoru kako je prikazano na
slici 7.29.
Bioloka desumporizacija izvan fermentatora
Bioloka desumporizacija se moe odvijati i izvan fermentatora u posudama za
desumporizaciju ili desumporizacijskim kolonama. Ova metoda omoguava kontrolu
procesa desumporizacije i precizno doziranje kisika.
U praksi, proizvedeni se talog sumpora skuplja i mijea s digestatom u posudama za
skladitenje radi poboljanja gnojidbenog svojstva digestata.
97
Prirunik za bioplin
Slika 7.30. Dijagram sustava za bioloku oksidaciju H2S

Reaktor (slika 7.30) je slian etki za pranje poda, a sastoji se od poroznog punjenja
(nasumino razmjetenim plastinim elementima ili slino) u kojem, mikroorganizmi
mogu rasti, talonog tanka, pumpe i mlaznice koji su rasporeeni tako da omoguavaju
redovito prskanje punjenja. Reaktor prikazan na slici 7.30 ima kapacitet 80 m3 s 50 m3
punjenja. Ubrizgavanjem malih koliina atmosferskog zraka prema gore izaziva
oksidaciju H2S preko biolokog procesa na kisele proizvode ili slobodni sumpor.
Slika 7.31. Reakcijsko spremite za odvajanje sumporovodika

98
Prirunik za bioplin
Tuiranje ima funkciju ispiranja kiselih proizvoda i davanja hranjivih tvari

mikroorganizmima. U talonom se tanku zato mora drati tekuina visoke bazinosti s
udjelom esencijalnih hranjivih tvari. Digestirani gnoj, pogotovo ako se pregleda prije
upotrebe, predstavlja idealni i lako dostupan izbor lunate tekuine s hranjivim tvarima.
Obino se reaktor puni s oko 10 m3/h bioplina po m3 poroznog materijala, na procesnoj
temperaturi od oko 35C. Proces je vrlo uinkovit ukoliko se ubrizga dovoljno zraka
(neto malo vie nego to je stehimetrijski potrebno). pH talonog tanka mora se
odravati na est ili vie. Pri procesu pranja, elementi punjenja tuiraju se mjeavinom
zraka i vode. Pranje se mora odvijati u redovitim intervalima kako bi se sprijeilo
zatvaranje punjenja reaktora nakupinama slobodnog sumpora.
U nekim sluajevima, kada je bioplin uskladiten ili prolazi digestat nakon skladitenja,
H2S reaktor se preskae i ubrizgava se samo zrak. ienje se onda oslanja na stvaranje
plutajueg sloja u post-skladitu na kojem mikroorganizmi mogu rasti i obaviti
oksidaciju. Plutajui sloj se obino moe odravati mijeanjem niskog intenziteta, to
nee uzrokovati previe problema u namjeni skladita kao privremenog spremnika. Ovo
je jeftinije, ali i manje pouzdano rjeenje jer su plutajui slojevi prilino nestabilni. Na
primjer, mogu neprimjetno potonuti preko noi i ponovo isplivati na povrinu poslije
nekoliko dana. Zato e se pojaviti periodi s niskom uinkovitosti odstranjivanja H2S.
Kemijska desumporizacija unutar fermentatora
Desumporizacija se moe napraviti i dodavanjem kemijskih tvari u sirovinsku mjeavinu
unutar digestora. U tom se sluaju sumpor kemijski spaja tijekom procesa AD ime se
sprjeava oslobaanje sumporovodika u bioplin. Time se ne gubi sumpor nego on ostaje u
digestatu.
Kemijska desumporizacija izvan fermentatora
Kemijska desumporizacija bioplina moe se odvijati izvan fermentatora koritenjem,
primjerice, luine (obino natrij hidroksid). Ova metoda zahtijeva posebnu opremu.
Druga kemijska metoda za smanjivanje udjela sumporovodika je dodavanje komercijalne
eljezne otopine u sirovinu. Spojevi eljeza veu sumpor u netopive estice u tekuoj
fazi to sprjeava proizvodnju plinovitog sumporovodika. Metoda je prilino skupa jer je
dokazano da potronja eljeznog materijala na stehiometrijskoj osnovi iznosi 2-3 puta
traenog smanjenja plinovitog sumporovodika (Angelidaki, 2005.). Jeftinija je alternativa
koristiti otpadni materijal koji u sebi sadri eljezo kao kosupstrat te dodavati eljezo
prema potrebi.
7.9.3. Suenje
Koliina vode koju bioplin moe apsorbirati ovisi o temperaturi. Relativna vlaga bioplina
unutar fermentatora iznosi 100 posto to znai da je plin zasien vodenom parom. Kako
bi se oprema za konverziju energije zatitila od habanja i eventualnog oteenja, mora se
iz proizvedenog bioplina ukloniti voda.
Dio vodene pare moe se kondenzirati hlaenjem plina. To se redovito dogaa u
plinovodima koji transportiraju plin iz fermentatora u jedinicu za kogeneraciju. Voda se
kondenzira na stjenkama nagnutih cijevi i moe se sakupiti u kondenzacijskom separatoru
(posudi) na najnioj toki cjevovoda.
99
Prirunik za bioplin
Preduvjet za uinkovito hlaenje plina u cjevovodima je dovoljna duina cijevi. Ukoliko

su plinske cijevi smjetene ispod zemlje, uinak hlaenja je vei. Za podzemne cijevi je
jako vano da budu smjetene na stabilnoj podlozi kako bi se osigurao nagib cijevi, koji
se moe poremetiti ukoliko podloga (zemlja) potone ili se pomakne.
Kondenzacijski separator mora biti otporan na smrzavanje i vrlo pristupaan kako bi se
mogao redovito prazniti. Pored odvajanja vodene pare, kondenzacijom se odvajaju i neke
nepoeljne tvari poput plinova topivih u vodi i aerosoli.
Druga mogunost za suenje bioplina je hlaenje plina u elektrinim hladnjacima za plin
na temperaturama ispod 10C koje omoguuju odstranjivanje dosta vlage. Kako bi se
minimizirala relativna vlanost, ali ne i apsolutna vlanost, plin se moe zagrijati nakon
hlaenja radi sprjeavanja kondenzacije zaostale vlage u plinu du plinovoda.
7.10. Skladitenje digestata

Fermentirani supstrat se u intervalima ispumpa iz fermentatora kao digestat i putem
cjevovoda dovodi u spremita za skladitenje digestata. Spremita se nalaze u blizini
fermentatora, a u njima se digestat privremeno skladiti (nekoliko dana).
Kada se digestat koristi kao gnojivo u poljoprivredi, digestat se transportira iz bioplinskog
postrojenja bilo putem cijevi ili posebnih vakuumskih posuda do privremenih skladita u
blizini primjene digestata (npr. u blizini polja). Ukupni kapacitet svih skladinih
spremnika mora biti dovoljan za prihvat proizvodnje digestata od nekoliko mjeseci.
Zakonodavstvo u mnogim europskim zemljama zahtjeva da kapacitet skladita za digestat
bude dovoljan za uskladitenje proizvedene koliine od est do devet mjeseci (isto tako i
za netretirani kruti i tekui stajski gnoj). Time se osigurava optimalno i uinkovito
koritenje digestata kao gnojiva u poljoprivredi te izbjegava njegova primjena tijekom
zimskog perioda.
Digestat se moe uskladititi u betonska spremita koja su pokrivena prirodnim ili
umjetnim plutajuim slojevima ili membranama ili u lagune.
Slika 7.32. Spremita za skladitenje digestata pokrivena prirodnim plutajuim slojem

Izvor:Danska udruga za bioplin, 2008.
100
Prirunik za bioplin
Slika 7.33 Spremita za skladitenje pokrivena membranom

Izvor: Danska udruga za bioplin, 2008.
Slika 7.34 Otvorene laguna za skladitenje digestata

Izvor: Agrinz GmbH, 2006.
Kod skladitenja i manipuliranja digestatom je mogue izgubiti dio metana i hranjivih

tvari. Iskustvo pokazuje da se do 20 posto ukupne proizvodnje bioplina dogaa izvan
fermentatora, odnosno u spremnicima za skladitenje. Kako bi se sprijeile emisije
metana i sakupila dodatna proizvodnja plina, spremnici za skladitenje trebali bi uvijek
biti pokriveni s plinsko nepropusnom membranom radi sakupljanja plina. Moderna
bioplinska postrojenja uvijek imaju spremita za skladitenje digestata pokrivena plinsko
nepropusnom membranom.
Nepokriveni skladini kapaciteti uvijek bi trebali imati barem plutajui sloj koji pokriva
povrinu digestata kako bi se stvorila prepreka za emisije amonijaka i metana. Iskustvo
pokazuje da postavljanje umjetnog plutajueg sloja na spremitima za digestat moe
smanjiti hlapljenje amonijaka s 20 na manje od 2 posto (slika 7.35).
101
Prirunik za bioplin
Slika 7.35 Plutajui sloj na spremitima za skladitenje digestata smanjuje hlapljenje amonijaka
Pri prijevozu u skladita na poljima, potrebno je digestat pokriti barem s prirodnim

plutajuim slojem, kako bi se smanjio rizik hlapljenja amonijaka.
7.11. Kontrolna jedinica

Bioplinsko postrojenje je sloena instalacija s velikom meuovisnosti svih dijelova. Zato
je centralizirano promatranje i kontroliranje pomou raunalnog sustava kljuni dio
cjelokupnog rada postrojenja koji bi trebao jamiti uspjeh i izbjegavanje kvarova (slika
7.36. i 7.37).
Standardizacija i daljnji razvitak tehnologije za proces AD mogui su samo kroz redovito
promatranje i dokumentiranje vanih podataka. Promatranje i dokumentiranje je
neophodno za stabilne procese, kako bi se prepoznala odstupanja od standardnih
vrijednosti i vrlo rano interveniralo primjenom prikladnih korekcijskih mjera.
Proces promatranja (monitoring) ukljuuje sakupljanje i analizu kemijskih i fizikih
parametara. Potrebni su redoviti laboratorijski testovi radi optimiranja AD procesa i
izbjegavanja pada procesa proizvodnje bioplina. Minimalno bi trebalo promatrati sljedee
parametre:
vrsta i koliina unesene sirovine (dnevno)
temperatura procesa (dnevno)
pH vrijednost (dnevno)
koliina plina i sastav (dnevno)
sadraj kraih lanaca masnih kiselina
razina punjenja
U procesu promatranja obino pomae proizvoa opreme bioplinskog postrojenja u
obliku usluge pruene nakon faze izgradnje.
Kontrola bioplinskih postrojenja je sve vie automatizirana i koristi posebne raunalne
sustave za kontrolu procesa. Mogue je koristiti i beinu daljinsku kontrolu. Danas se
kontroliraju sljedee komponente:
punjenje sirovinom
sanitacija
grijanje fermentatora
intenzitet mijeanja i uestalost
uklanjanje sedimenta
102
Prirunik za bioplin
transport sirovine kroz postrojenje

odvajanje krutog od tekueg dijela
desumporizacija
izlaz elektrine energije i topline
Vrsta opreme za kontrolu i promatranje varira od jednostavnih tajmera do

vizualizacije kontrole pomou raunala s daljinskim sustavom za alarm. Ipak je, u praksi,
oprema za mjerenje i tehniku kontrolu malih poljoprivrednih bioplinskih postrojenja vrlo
jednostavna iz ekonomskih razloga.
Slika 7.366. Slika s monitora plana promatranja na raunalu: bioplinsko postrojenje na

poljoprivrednu biomasu s dva glavna fermentatora
Slika 7.377. Sustavi kontrole preko raunala

Izvor: Rutz, 2007.
103
Prirunik za bioplin
7.11.1. Koliinaunosatekuesirovine
Koliina unosa sirovine pumpama moe se odrediti koritenjem mjerenja protoka.
Mjerai za protok moraju biti robusni i ne bi trebali biti osjetljivi na prljanje. Danas se
koriste induktivni i kapacitetni mjerai protoka, ali se sve vie koriste i instrumenti koji
koriste ultrazvuk i mjerenje termike vodljivosti. Mjerai protoka s mehanikim
dijelovima su manje prikladni u primjeni kod bioplinskih postrojenja.
7.11.2. Razinapunjenjafermentatora
Promatranje razine punjenja u fermentatorima i spremitima za skladitenje obavlja se
putem ultrazvunih ili radarskih tehnika koje mjere hidrostatiki tlak na dnu fermentatora
ili udaljenost do povrine tekuine.
7.11.3. Razinapunjenjaspremnikazaplin
Vrlo je vano je mjeriti razinu punjenja rezervoara za plin (primjerice kod rada
kogeneracijskog postrojenja). Ukoliko ima premalo bioplina kogeneracija e se
(automatski) iskljuiti te ponovo ukljuiti kada razina punjenja prijee minimum potreban
za rad kogeneracije. Mjerenje razine punjenja obavlja se putem senzora za tlak.
7.11.4. Procesnatemperatura
Temperatura unutar fermentatora mora se odravati na stalnoj razini pa se zato stalno
promatra. U fermentatoru postoji nekoliko mjernih toaka za promatranje temperature
cijelog procesa. Izmjerene vrijednosti se alju u raunalni pohranjiva podataka (eng. data
logger i mogu biti vizalno prikazane.
7.11.5. pHvrijednost
pH vrijednost prua vanu informaciju o tijeku AD procesa. Promatranje pH se obavlja na
reprezentativnom uzorku sadraja fermentatora. Uzorak se uzima u redovitim intervalima,
a pH se mjeri runo koritenjem normalnih pH mjeraa dostupnih na tritu.
7.11.6. Odreivanjemasnihkiselina
Promatranje masnih kiselina omoguuje vrednovanje AD procesa. Zato se mjeri spektar i
koncentracija kraih lanaca masnih kiselina. Zbog sloenih metoda analize teko je
napraviti kontinuirano mjerenje na samom postrojenju. Vrednovanje stvarne biologije
procesa je teko ak i kad se uzroci mjere u laboratoriju. Razlog tomu je vrijeme koje je
prolo od trenutka uzimanja uzorka i analize u laboratoriju. Mnogi proizvoai
bioplinskih postrojenja i konzultantske kompanije nude analizu masnih kiselina unutar
ugovornih obaveza. Kao drugo rjeenje, osim mjerenja koncentracije masnih kiselina,
moe biti i redovito mjerenje kemijske potronje kisika (KPK).
7.11.7. Koliinaplina
Mjerenje koliine bioplina je vaan alat za odreivanje uinkovitosti procesa.
Nepravilnosti kod proizvodnje plina mogu uputiti na smetnje u procesu i zahtjevaju
poduzimanje odgovarajuih mjera za prilagodbu. Plinomjeri se obino postavljaju
direktno na plinske cijevi. Izmjerene koliine bioplina trebale bi se zapisivati radi
odreivanja trendova i sveukupnog rada postrojenja.
104
Prirunik za bioplin
7.11.8. Sastavplina
Sastav plina se moe redovito promatrati kroz analize plina i upotrebu prikladnih naprava
za mjerenje. Rezultati se mogu koristiti za kontroliranje AD procesa i za procese koji
slijede, poput ienja plina.
Za odreivanje sastava plina koriste se senzori temeljeni na toplinskim gradijentima,
prijenosu topline, apsorpciji infracrvenog zraenja, kemijskoj sorpciji ili elektrokemijskom mjerenju. Infracrveni senzori su prikladni za odreivanje koncentracije
metana i ugljikovog dioksida. Elektrokemijski senzori se koriste za odreivanje sadraja
vodika, kisika i sumporovodika.
Mjerenje sastava plina obavlja se runo ili automatski. Rune naprave za mjerenje
pruaju informaciju o trenutnom sastavu plina, ali je podatke kasnije teko integrirati u
raunalnom sustavu za upravljanje postrojenjem. Iz tog se razloga radije odabiru
automatska mjerenja.
105
Prirunik za bioplin
Kako poeti?
8. Planiranje i gradnja bioplinskog postrojenja
Ovo poglavlje sadri openite smjernice o procesu projektiranja, planiranja i gradnje
bioplinskog postrojenja. Informacije o ovoj temi za Hrvatsku mogu se nai u
nacionalnom dodatku.
8.1. Ostvarivanje projekta izgradnje bioplinskog postrojenja

Motivacije za iniciranje projekta izgradnje bioplinskog postrojenja mogu biti razliite, od
zatite okolia i smanjenja koliine otpada, do proizvodnje energije iz obnovljivih izvora,
a mogu ukljuivati financijske i nefinancijske poticaje. Poljoprivrednici, proizvoai i
sakupljai organskog otpada, opine, proizvoai energije i ostali aktivni sudionici u
ovom podruju su najee inicijatori bioplinskih projekata. Od same idejne iskre do
kraja projekta, proces prolazi kroz sljedee korake:
1.
Projektna ideja
2.
Prethodna studija izvodljivosti
3.
Studija izvodljivosti
4.
Detaljno projektiranje bioplinskog postrojenja
5.
Izdavanje dozvola
6.
Izgradnja bioplinskog postrojenja
7.
Rad i odravanje
8.
Obnova i zamjena dijelova
9.
Ruenje ili obnavljanje
Kako bi se definirala konkretna ideja bioplinskog projekta najprije treba odgovoriti na

sljedeih nekoliko pitanja:
to je cilj bioplinskog projekta?
Kakve su mogunosti realizacije projekta?
Kako se moe osigurati kontinuirana opskrba sirovinom?
Gdje se moe smjestiti (locirati) bioplinsko postrojenje?
Kljuni imbenici za implementaciju bioplinskog projekta su postojanje i dostupnost

sirovine. Nadalje, mogunost prodaje ili iskoritavanje krajnjih proizvoda bioplinskog
postrojenja, tj. bioplina/biometana, elektrine i toplinske energije i digestata, mora biti
106
Prirunik za bioplin
osigurana. Sljedei korak je procijeniti je li projekt izvediv pod postojeim lokalnim

uvjetima. Pri tome treba uzeti u obzir sljedee parametre:
definiranje i evaluaciju poslovnog plana i strategije financiranja
angairanje/ukljuivanje kompanije iskusne u projektiranju
ukljuivanje ostalih kljunih sudionika, kao to su lokalne vlasti, dobavljai

dodatne sirovine, financijske kompanije, investitori i javnost, od samog poetka
projekta
Postoje razliiti uspjeni modeli za postavljanje bioplinskog projekta, ovisno o

raspoloivosti sirovine (supstrata) i financijskih mogunosti investitora. Svaki primjer je
zaseban pa je neophodan jedinstven pristup svakom od njih. Blok dijagram prikazan na
slici 8.1. prikazuje glavne korake bioplinskog projekta.
107
Prirunik za bioplin
Projektna ideja: Prva provjera izvodljivosti (npr. Big>East model)

Investitor
Strateko partnerstvo, konzultantski ugovor

Investitor, konzultant
Definicija: Okvir projekta
Savjetovanje
Konzultant
Investitor i konzultant
Osnovna financijska pitanja
Osnovna tehnoloka pitanja
- Veliina postrojenja
- Partneri
- Prihodi (naknade za sakupljanje i/ili oporabu
otpada, prodaja elektrine i toplinske energije)
- Trokovi (odlaganje, plae)
- Propisi
- Lokacije, tehniki uvjeti

- Supstrati (koliina, sastav tip a, tip b itd.)
Preliminarno planiranje
Konzultant, investitor
Tehniko definiranje projekta
Proraun projekta
Odluka o sljedeim koracima na temelju preliminarnog planiranja

Investitor
Ugovor za usluge planiranja

Investitor
- Dio planiranja za konzultanta
Dio planiranja za investitora
Dio planiranja za inenjersku tvrtku (IT)
Projektiranje
Konzultant i IT
Optimiranje u skladu s tehnikim i financijskim pitanjima
Rezultat: Koncept za tehnike specifikacije
Odobrenje projektiranja
Konzultant i IT
Cilj: Graevinska dozvola
Implementacija projekta
Konzultant i IT
Cilj: Osnova detaljnog projekta za dobavu materijala i poetak gradnje
Natjeaj za dobavu strojeva i gradnju
Konzultant i IT
Izgradnja
Ugovori: Investitor
Upravljanje gradilitem; IT
Nadzor gradilita: konzultant
Startanje postrojenja:
Investitor + Konzultant i IT
Upravljanje postrojenjem:
Investitor
Obuka radnika, struna podrka:
Konzultant
Slika 8.1. Blok dijagram: glavni koraci bioplinskog projekta
108
Prirunik za bioplin
Iako je svaki projekt potrebno razmatrati kao sluaj za sebe jer e konaan oblik
bioplinskog postrojenja biti prilagoen okolnostima, postoje neki osnovni koraci slini
svim postrojenjima (slika 8.1).
Proces zapoinje s projektnom idejom i prvim ispitivanjima izvodljivosti. Ukoliko se
zaetnik projekta i investitor sloe da bi krenuli u investiciju, sljedei korak je angairati
iskusnu konzultantsku tvrtku na podruju bioplina. Moe se pokazati da je ve u ovoj fazi
potrebno angairati i pomo inenjerske tvrtke (glavnog izvoaa radova).
Usporedno s ovim koracima, potrebno je razviti financijsku konstrukciju. Uobiajena
praksa je financiranje razvitka projekta iz vlastitih sredstava sve do trenutka kad se
napravi preliminarno planiranje pogona. Ukoliko to nije mogue, upitna je cijela
realizacija projekta, ali i vjerodostojnost investitora. Prednosti i rizici investicije je stavka
koju investitor sam mora dobro prouiti.
Preliminarni plan obuhvaa sve granine uvjete (tehnoloke aspekte i investicijski
proraun) koji su bitni za vanjskog financijera. Izvjee o preliminarnom planu bi se
trebao podijeliti moguim financijerima projekta poput banaka, institucionalnih
investitora, privatnih osoba, interesnim skupinama itd. Preporua se potpisati ugovor o
privatnosti podataka s osobama ili institucijama koje su prihvatile Izvjee na
razmatranje.
Izbor financiranja znaajno ovisi o lokalnim uvjetima i okolnostima u kojima se nalazi
pokreta projekta i time nema univerzalnih pravila to odabrati. No, u daljnjem tekstu
Prirunika, a posebno u poglavlju 10 navode se neki openiti aspekti koje bi trebalo imati
na umu.
8.2. Na koji nain osigurati kontinuiranu opskrbu sirovinom?

Prvi korak u razvoju projekta izgradnje bioplinskog postrojenja je napraviti kritian
popis tipova i koliine dostupne organske sirovine u regiji. Postoje dvije osnovne
kategorije biomase koja moe biti koritena kao sirovina u bioplinskom postrojenju. Prvu
kategoriju ine poljoprivredni proizvodi kao to je stajski gnoj i gnojnica, energetski
usjevi (npr. kukuruz, silaa itarica), ostaci povra, poljoprivredni nusproizvodi i otpad s
farmi. Drugu kategoriju ini irok spektar od pogodnog organskog otpada, kao to je
otpad iz ugostiteljstva, vrsti komunalni otpad, otpad iz prehrambene industrije,
proizvodnje stone hrane i farmaceutske industrije. Pogodnost svih tipova sirovine mora
biti procijenjena s obzirom na njihov potencijal proizvodnje metana, podlonosti digestiji,
moguoj kontaminaciji kemijski, bioloki ili fiziki opasnim tvarima, kao i s ekonomskog
aspekta (npr. naknade, trokovi prikupljanja i transporta).
Koliina dostupne sirovine tijekom cijele godine i veliina budueg bioplinskog
postrojenja su usko povezane kod razvijanja projekta bioplina. Trokovi opskrbe pojedine
sirovine uvijek moraju biti uraunati u procjenu njezine podobnosti za AD. Karakteristike
sirovine opisane u dijelovima 8.2.1. i 8.2.2. mogu posluiti kao smjernice i pomo
tijekom pregovaranja opskrbe budueg bioplinskog postrojenja sirovinom.
109
Prirunik za bioplin
8.2.1. Odreivanje veliine postrojenja koje koristi poljoprivrednu

sirovinskuosnovu
Stajski gnoj i energetske biljke su najee koritena sirovina za poljoprivredna
bioplinska postrojenja. Osnovne karakteristike ovih sirovina su prikazane u tablici 8.1.
Tablica 8.1. Karakteristini podaci za sirovine s poljoprivrednih gospodarstava
Sadraj ST
[%]
Sadraj oST
[%]
Prinos bioplina
[m/t oST]
Prinos bioplina
[m/t svjeeg
supstrata]
Sadraj metana
[%]
Govei gnoj
10
75
340
25
55
Svinjski gnoj
75
400
24
58
Silaa itarica
40
85.6
656
225
55
Silaa kukuruza
32
95.4
611
187
53
Izvor: Finsterwalder, 2008.
Kako bi se odredila odgovarajua veliina postrojenja (npr. izraena u proizvedenoj

elektrinoj energiji na pragu) neophodno je uzeti u obzir dostupnost sirovine. Sljedea
dva primjera opisuju kako moemo jednostavno izraunati odgovarajuu instaliranu
snagu u kWel.
Primjer odreivanja veliine postrojenja / instalirane snage bioplinskog postrojenja na
stajski gnoj:
Dnevni volumen stajskog gnoja (m3/dan) mora biti odreen
Sadraj ukupne suhe tvari u stajnjaku/gnojovki (ST%) mora biti specificiran.
Ako je sadraj ST u stajnjaku/gnojovki 9-10 %, mogua instalirana snaga se rauna mnoenjem
dnevnog volumena stajskog gnoja s 2,4 kWel dan/m3.
Poljoprivrednik koji posjeduje 200 muznih krava proizvest e oko 10 m3/dan gnojovke/ stajskog
gnoja s 10% ST.
Izraun instalirane snage bit e:
10 m3/dan x 2,4 kWel dan/m = 24 kWel
Primjer odreivanja veliine bioplinskog postrojenja u kojem se odvija digestija

energetskih usjeva:
Dostupna proizvodna povrina (npr. za kukuruz, ito) mora biti odreena u hektarima (ha).
Mogua instalirana snaga po hektaru i po godini (kWel/ha/god) procjenjuje se na temelju
prosjene kvalitete tla i vremenskih prilika.
Uz pretpostavku da svaki hektar vrijedi 2,5 kWel elektrine energije godinje, mogua instalirana
snaga se izraunava mnoenjem dostupne proizvodne povrine s 2,5 kWel/ha.
200 ha x 2.5 kW/ha = 500 kWel
110
Prirunik za bioplin
Suma rezultata izrauna za stajnjak i energetske usjeve daje moguu instaliranu snagu
budueg bioplinskog postrojenja. Na temelju instalirane snage mogue je izraunati
moguu godinju proizvodnju elektrine energije.
Koristi vezane za ekonomiju razmjera primjenjive su i na poljoprivredna bioplinska
postrojenja. Postojea iskustva iz Njemake pokazuju da, u sluaju koritenja energetskih
usjeva kao sirovine, bioplinska postrojenja s instaliranom snagom manjom od 250 kWel
zahtijevaju posebne napore kako bi se osigurala ekonomska opravdanost.
Ukoliko je nakon prve provjere izrauna veliina bioplinskog postrojenja premala, bilo bi
korisno razmisliti o suradnji s drugim poljoprivrednicima, kako bi se postigla veliina
koja e biti ekonomski profitabilna. Ovakvi sluajevi su vrlo esti u Njemakoj gdje
postoje postrojenja kojima zajedno upravlja vie od 15 poljoprivrednika.
8.2.2. Odreivanjeveliinepostrojenjakojekoristiindustrijski/
komunalniotpadkaosirovinu
Postoje mnoga poljoprivredna bioplinska postrojenja u kojima se kodigestira industrijski
organski otpad ili organski otpad izdvojen iz komunalnog otpada. U veini sluajeva,
opine i sakupljai otpada trebaju obraditi otpad kojim e raspolagati.
Kada se razmatra koritenje ovih tipova otpada u buduem bioplinskom postrojenju, prvi
korak je procijeniti kvalitetu sirovine i potencijal stvaranja metana. Nakon toga se na
temelju dobivenih podataka moe procijeniti mogua veliina bioplinskog postrojenja.
Mogua proizvodnja metana iz nekog supstrata razlikuje se od proizvoaa do
proizvoaa, ovisno o tehnologiji i koritenoj sirovini. No, okvirne vrijednosti mogue je
odrediti, kako je prikazano u tablici 8.2.
Table 8.2 Karakteristike nekih tipova otpada, esto koritenih kao supstrat za AD
Sadraj ST
[%]
Sadraj oST
[%]
Prinos
bioplina
[m/t oST]
Prinos
bioplina
[m/t svjeeg
supstrata]
Sadraj
metana [%]
Otpaci od hrane
27
92
720
179
65
Organski otpad
(odvojeno prikupljen
iz razliitih izvora)
40
80
454
145
60
Uljni separatori
(prije izdvajanja vode)
36
69
1200
298
61
Izvor: Finsterwalder, 2008.
Kvaliteta organskog otpada razlikuje se od zemlje do zemlje i od regije do regije, to ovisi

o navikama potroaa. Teko je da e ak i iskusan strunjak biti u stanju procijeniti
mogunost nastanka metana iz otpada samo na temelju vizualnog pregleda. Nakon to se
provjeri dostupnost nekog tipa otpada, neophodno je provesti eudiometrijsko ispitivanje
nastanka i kvalitete plina, kako bi se zatim mogla odrediti adekvatna veliina budueg
111
Prirunik za bioplin
Izrauni za pojedine sluajeve spomenutih postrojenja mogu se provesti pomou

raunskih modela koji se nalaze na priloenom CD-u. Raunski model se, takoer, moe
besplatno preuzeti s internetske stranice http://www.big-east.eu/.
8.2.3. Shemesnabdijevanjasirovinom
Uspjeno planiranje bioplinskih projekata podrazumijeva razradu sheme snabdijevanja
sirovinom. Postoje dva tipa sheme snabdijevanja:
1.
Jedan dobavlja (npr. poljoprivredno gospodarstvo, proizvoa organskog

otpada) ima dovoljno stajskog gnoja, organskog otpada, obradive zemlje ili
sve od navedenog, kako bi osigurao sirovinu neophodnu za funkcioniranje
2.
Nekoliko dobavljaa (npr. manjih poljoprivrednih gospodarstava, proizvoaa

organskog otpada) rade zajedno u konzorciju (npr. u obliku drutva s
ogranienom odgovornou, udruge, zadruge) kako bi izgradili, upravljali i
snabdijevali bioplinsko postrojenje.
U oba sluaja, vano je osigurani kontinuirano i dugorono snabdijevanje sirovinom za

AD. Ovo je prilino jednostavno ukoliko je dobavlja jedno poljoprivredno gospodarstvo
s pripadajuim proizvodnim povrinama. U sluaju konzorcija vlasnika i dobavljaa
sirovine, svaki dobavlja mora potpisati dugoroni ugovor koji sadri barem sljedee
odredbe:
trajanje ugovora
garantiranu koliinu isporuene sirovine ili proizvodne povrine
garantiranu kvalitetu isporuene biomase
uvjete plaanja prema isporuenoj koliini i kvaliteti
U sluaju kada je dobavlja sirovine ujedno i investitor ili suvlasnik bioplinskog

postrojenja, sa svakim suvlasnikom treba potpisati zaseban ugovor u kojem e biti
utvrene sve obveze i odgovornosti.
8.3. Gdje smjestiti bioplinsko postrojenje?

Drugi korak u razradi ideje bioplinskog projekta je nai pogodnu lokaciju za izgradnju
bioplinskog postrojenja. Sljedei popis ukazuje na neke vane okolnosti koje treba uzeti u
obzir prije odabira lokacije za budue postrojenje:
Lokacija se treba nalaziti na prikladnoj udaljenosti od naselja kako bi se izbjegle

neugodnosti, smetnje i time konflikti vezani za neugodne mirise i poveanu razinu
prometa prema i od bioplinskog postrojenja.
Smjer prevladavajuih vjetrova mora se uzeti u obzir kako bi se izbjeglo irenje

neugodnih mirisa do naseljenih podruja.
Na lokaciji mora postojati laki pristup infrastrukturi kao to je elektroenergetska

mrea, kako bi se omoguila prodaja elektrine energije te transportne ceste kako
bi se omoguio dovoz sirovine i odvoz digestata.
Tlo na lokaciji treba istraiti prije poetka gradnje.

112
Prirunik za bioplin
Izabrana lokacija ne bi smjela biti smjetena na potencijalno poplavnom podruju.
Lokacija bi trebala biti smjetena relativno blizu (centralno) mjestu proizvodnje

poljoprivredne sirovine (stajski gnoj, gnojnica, energetski usjevi) kako bi se
minimizirala udaljenost, vrijeme i trokovi transporta sirovine.
Bioplinsko postrojenje bi radi isplativosti trebalo biti smjeteno to je mogue

blie potencijalnim potroaima proizvedene toplinske energije. Alternativno,
potencijalni potroai kao to je industrija koja treba toplinsku energiju za svoje
procese, staklenici itd, mogu biti naknadno izgraeni u blizini bioplinskog
postrojenja.
Veliina parcele mora biti odgovarajua za aktivnosti koje se provode kao i za

privremeno skladitenje dobavljene koliinu biomase.
Prostor potreban za bioplinsko postrojenje ne moe biti procijenjen na jednostavan nain.

Iskustva pokazuju da je npr. za bioplinsko postrojenje od 500 kWel potrebno otprilike
8 000 m2. Ova brojka se moe uzeti kao okvirna vrijednost, ali stvarne potrebe za
prostorom ovise i o izabranoj tehnologiji.
U sljedeim primjerima su ilustrirane grube procijene povrine bioplinskog postrojenja u
kojem se kao sirovinska osnova koriste energetski usjevi. Prvi izraun prikazuje
odreivanje povrine silosa (bunkerski silos) koji je potreban za skladitenje sirovine.
AS = MS / (GS * VS)
MS:
Koliina sirovine skladitene u silosu
GS:
Gustoa sirovine u silosu
VS:
Visina silosa
AS:
Povrina silosa
[t]
[m]
[m]
Kalkulacija vrijedi za silose do visine punjenja od 3 metara. Izraun je temeljen na

primjeru planiranog bioplinskog postrojenja instalirane snage od 250-750 kWel. Povrina
parcele potrebne za samo bioplinsko postrojenje uvijek e biti rezultat detaljnih
projektantskih izrauna. U prvoj procjeni, bioplinsko postrojenje zahtijeva dvostruko
veu povrinu od silosa.
AB = 2 * AS
AB:
Povrina bioplinskog postrojenja
AS:
Povrina silosa
8.4. Dobivanje dozvola

Procedura, kriteriji i dokumentacija potrebna za dobivanje graevinske dozvole za
bioplinsko postrojenje u svakoj zemlji je razliita.
113
Prirunik za bioplin
Kako bi dobio graevinsku dozvolu, investitor mora dokumentirati usklaenost projekta s

nacionalnim zakonskim propisima kojima su regulirana pitanja kao to je rukovanje i
oporaba stajskog gnoja i organskog otpada, granine vrijednosti emisija u okoli, razine
buke, neugodnih mirisa, utjecaji na podzemne vode, zatita krajobraza, zatita na radu,
zatita graevina i drugo.
Iskustva pokazuju da je vrlo vano ukljuiti lokalne vlasti u ranom stadiju projekta, kako
bi im se pruile informacije iz prve ruke i zatraila njihova pomo u procesu izdavanja
dozvola i implementacije projekta.
Angairanje iskusne projektantske tvrtke u procesu izdavanja graevinskih dozvola moe
biti od velike pomoi ili ak nuno, ovisno o lokalnim uvjetima. Neke graevinske tvrtke
su voljne obaviti ovaj posao po niskoj cijeni, kako bi kasnije dobile ugovor za izvedbu
graenja.
Budui da je trite energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj jo uvijek u
nastajanju, postojei zakonodavni okvir je podloan izmjenama i dopunama to utjee na
proceduru stjecanja statusa povlatenog proizvoaa. Iz tog se razloga preporua
kontaktirati resorno ministarstvo za obnovljive izvore energije - Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetnitva ili posjetiti njegove slubene internetske stranice na
www.mingorp.hr, odnosno Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i
graditeljstva (www.mzopu.hr) koje je zadueno za prostorne planove.
8.5. Pokretanje bioplinskog postrojenja

Izgradnja bioplinskog postrojenja slina je izgradnji u bilo kojem drugom obliku
poduzetnitva, no pokretanje bioplinskog postrojenja je postupak koji moraju provesti
iskusni ljudi koji su upoznati s dizajnom postrojenja i s mikrobiologijom procesa AD.
Pokretanje bioplinskog postrojenja uvijek bi trebala obaviti tvrtka koja je dizajnirala i
izgradila postrojenje. Upravitelj i zaposlenici koji su odgovorni za budui rad postrojenja,
obrazuju se o voenju i odravanju bioplinskog postrojenja. Nain na koji se ovaj posao
provodi razlikuje se od sluaja do sluaja.
Prije pokretanja bioplinskog postrojenja, vlasnik mora provjeriti jesu li ispunjene sve
obveze propisane zakonskim aktima radi dobivanja svih neophodnih dozvola (npr.
uporabna dozvola).
Sljedei korak je napuniti digestor stajskim gnojem ili digestatom iz bioplinskog
postrojenja koje ve dobro funkcionira. Cilj koritenja digestata iz postojeeg postrojenja
je da se novi digestor inokulira populacijama mikroorganizama neophodnim za proces
AD. Prije dohranjivanja sustava sirovina treba biti zagrijana do temperature na kojoj se
odvija proces.
Za bioplinska postrojenja na jednom poljoprivrednom gospodarstvu, s kapacitetom do
500 kWel, za voenje i odravanje obino je potrebno oko etiri sata dnevno. U sluaju
postrojenja za obradu otpada, vrijeme potrebno za voenje i odravanje se odreuje na
temelju dogovora izmeu projektanta postrojenja i investitora.
114
Prirunik za bioplin
9. Sigurnost bioplinskog postrojenja

Uz izgradnju i voenje bioplinskog postrojenja vezan je niz vanih sigurnosnih pitanja
koja, ako se ne uzmu u obzir predstavljaju rizik i opasnost za ljude, ivotinje i okoli.
Provedba svih mjera opreza i sigurnosti ima za cilj izbjegavanje bilo kakve rizine i
opasne situacije, a ujedno doprinosi sigurnosti rada postrojenja.
Dobivanje graevinske i uporabne dozvole ovisi, izmeu ostalog, o ispunjenju vanih
sigurnosnih uvjeta i postojanju jasnih mjera prevencije i kontrole moguih teta, kao to
su:
prevencija eksplozije
prevencija poara
mehanike opasnosti
dobra statika izgradnje
sigurnost elektrinog sustava
gromobranska zatita
termalna sigurnost (izolacija)
zatita od buke
prevencija guenja i trovanja
higijenska i veterinarska sigurnost
izbjegavanje emisije oneiujuih tvari u zrak
zatita od procjeivanja u podzemne i povrinske vode
izbjegavanje emisije oneiujuih tvari tijekom odlaganja otpada
zatita od poplava
9.1. Prevencija od eksplozija i poara

Kao to je ve spomenuto, pod odreenim uvjetima, bioplin u kombinaciji sa zrakom
moe stvoriti eksplozivnu plinsku mjeavinu. Rizik poara i eksplozije je posebno velik u
blizini digestora i skladita bioplina. Prema tome, posebne mjere moraju biti osigurane
tijekom izgradnje i rada bioplinskog postrojenja. U tablicama 9.1 i 9.2 bioplin i njegove
osnovne komponente usporeene su s ostalim plinovima, s obzirom na eksplozivnost.
Tablica 9.1. Karakteristike sastava plinova (Prosjeni sastav bioplina: metan 60% Vol.-%, ugljik
dioksid 38 Vol.-% i ostali plinovi 2 Vol.-%);
Toplinska
vrijednost
Gustoa
Omjer gustoe u
odnosu na zrak
Jedinica
Bioplin
Prirodni plin
Propan
Metan
Vodik
kWh/m
10
26
10
kg/m
1,2
0,7
2,01
0,72
0,09
0,9
0,54
1,51
0,55
0,07
115
Prirunik za bioplin
Temperatura
zapaljenja
Raspon
eksplozivnosti
700
650
470
600
585
Vol.-%
6 12
4,4 15
1,7 - 10,9
4,4 - 16,5
4 - 77
Izvor:FNR, 2006.
Tablica 9.2.Karakteristike sastava bioplina (MDV Maksimalna Doputena Vrijednost2 u EU)
Gustoa
Jedinica
CH4
CO2
H2S
CO
kg/m
0,72
1,85
1,44
1,57
0,084
0,55
1,53
1,19
0,97
0,07
600
270
605
585
Vol.-%
4,4 16,5
4,3 - 45,5
10,9 - 75,6
4 - 77
ppm
Nema vr.
5,000
10
30
Nema vr.
Omjer gustoe u
odnosu na zrak
Temperatura
zapaljenja
Raspon
eksplozivnosti
MDK vrijednost
Izvor:FNR, 2006.
Prema Europskoj Direktivi 1999/92/EC opasni prostori su klasificirani u smislu zona

(ex-zone) na temelju uestalosti i trajanja pojave eksplozivne atmosfere. U ovim zonama
moraju se provoditi primjerene mjere kako bi se izbjegao akcident. Ove su mjere opisane
u Direktivi.
Zona 0
Mjesto na kojem je eksplozivna atmosfera koja se sastoji od mjeavine zraka s
zapaljivim supstancama (plin, para ili magla) stalno prisutna tijekom dugih
perioda ili je uestalo prisutna. Ovakva zona obino ne postoji na lokaciji
Zona 1
Mjesto na kojem je vjerojatno da e se eksplozivna atmosfera koja se sastoji od
mjeavine zraka s zapaljivim supstancama (plin, para ili magla) pojaviti
povremeno, tijekom normalnog rada.
Zona 2
Mjesto na kojem je nije vjerojatno da e se eksplozivna atmosfera koja se sastoji
od mjeavine zraka s zapaljivim supstancama (plin, para ili magla) pojaviti
tijekom normalnog rada, ali ukoliko se pojavi to e biti samo tijekom kratkog
vremenskog perioda.
Iako se eksplozije dogaaju samo pod odreenim uvjetima, uvijek postoji rizik od poara
u sluaju otvorenog plamena, iskrenja elektrinih ureaja ili udara groma.
Eng. Treshold limit value (TLV) MDV kemijske tvari je razina za koju se smatra prihvatljivom da
radnik svakodnevno bude izloen bez negativnih posljedica po zdravlje.
116
Prirunik za bioplin
9.2. Rizik od trovanja i guenja

Ukoliko se bioplin inhalira u dovoljno velikoj koncentraciji moe doi do simptoma
trovanja i guenja pa ak i smrti. U prisutnosti sumporovodika (H2S) u nedesulforiziranom obliku, bioplin moe biti izrazito toksian, ak i pri niskim
koncentracijama.
Tablica 9.3. Toksini uinci sumporovodika (H2S)
Koncentracija
(u zraku)
0,03 0,15 ppm
15 75 ppm
150 300 ppm
(0,015 0,03 %)
Uinak
Granica osjetljivosti (miris pokvarenih jaja)
Iritacija oiju i dinih putova, munina, povraanje, glavobolja, nesvjestica
Paraliza olfaktornih ivaca
> 375 ppm

(0,038 %)
Smrt radi trovanja (nakon nekoliko sati)
> 750 ppm

(0,075 %)
Nesvjestica i smrt radi respiratornog aresta u roku od 30 do 60 minuta
od 1000 ppm
(0,1 %)
Brza smrt radi respiratorne paralize u svega nekoliko minuta

Izvor:FNR, 2006.
Guenje moe biti izazvano radi zamjene kisika bioplinom, to se moe dogoditi u
zatvorenim prostorijama na niskim razinama (npr. podrum, podzemne prostorije i sl.).
Bioplin je laki od zraka, relativne gustoe od otprilike 1,2 kg po Nm, ali ima tendenciju
razdvajanja na komponente. Ugljikov dioksid koji je laki (D = 0,72 kg/m), uzdie se do
atmosfere. Zbog toga moraju biti poduzete mjere opreza u zatvorenim prostorima, kako bi
se osigurala odgovarajua ventilacija. Nadalje, osobna sigurnosna oprema mora se nositi
tijekom rada u potencijalno opasnim prostorima.
9.3. Zdravlje i rizik od nesrea

Osim rizika od trovanja i guenja, ostali potencijalni rizici ukljuuju opasnost od pada s
ljestava ili nenatkrivenih prostora (npr. ljevak za dovoenje sirovine, osovine koje se
koriste tijekom odravanja) ili od ozljeda od pominih dijelova postrojenja (npr.
mijealica)
Oprema kao to su mijealice, pumpe, oprema za dovoenje sirovine koristi elektrinu
energiju visokog napona. Nepravilno koritenje ove opreme ili kvarovi na
kogeneracijskom postrojenju mogu rezultirati smrtonosnim elektrinim udarom, radi
voltae od nekoliko stotina volti i visokog intenziteta strujanja koje ih proizvodi.
Postoje rizici opeklina tijekom rada na sustavu grijanja i hlaenja bioplinskog postrojenja
(npr. hladnjaci motora, grijanje digestora, grijae pumpe). Ovo se odnosi i na dijelove
kogeneracijskog postrojenja i na plamen plina.
Kako bi se izbjegle ovakve nesree na odgovarajuim dijelovima postrojenja moraju biti
postavljena jasna upozorenja, a radnici moraju biti adekvatno obueni.
117
Prirunik za bioplin
9.4. Sanitarne mjere, kontrola patogena i veterinarski aspekti

9.4.1. Higijenskiaspektibioplinskihpostrojenja
Otpad ivotinjskog i ljudskog porijekla, koriten kao sirovina za AD, sadri razliite
patogene, parazite i viruse. Patogene vrste koje su redovno prisutne u ivotinjskom
izmetu, gnojnici i komunalnom otpadu su bakterije (npr. Salmonellae, Enterobacter,
Clostridiae, Listeria), paraziti (npr. Ascaris, Trichostrangylidae, Coccidae), virusi i
gljive. Kodigestija otpada iz klaonica i tvornica obrade ribe, mulja od obrade otpadnih
voda i bio-otpada potencijalno poveava raznolikost patogena koji mogu biti raireni te
mogu ui u ivotinjske i ljudske hranidbene lance.
Tretirani efluent (digestat) iz bioplinskog postrojenja se obino aplicira kao gnojivo na
poljoprivrednim povrinama ime nastaje rizik irenja patogena s jedne farme na drugu.
Rizik od irenja patogena preko primjene digestata mora biti sprijeen primjenom
standardnih veterinarskih sigurnosnih mjera.
Sanitarne mjere navedene u nastavku pridonose uinkovitoj kontroli patogena i ostalih
zaraznih tvari kroz AD:
Kontrola zdravlja stoke. Stajski gnoj i gnojnica stoke sa zdravstvenim problemima

ne smije biti koritena kao sirovina.
Kontrola ulazne sirovine. Oblici biomase s visokim rizikom kontaminacije

patogenima moraju biti iskljueni iz AD.
Odvojena preliminarna sanitarna obrada razliitih kategorija sirovine je obvezna,

to je propisano Europskom uredbom EC 1774/2002. Ovisno o kategoriji sirovine,
Uredba zahtjeva ili pasterizaciju (na 70C tijekom jednog sata) ili sterilizaciju pod
tlakom (na minimum 133C tijekom barem 20 minuta i pod apsolutnim tlakom
para od najmanje 3 bara).
Kontrolirana sanitarna obrada. U sluaju kategorija sirovina, koje sukladno EC

1774/2002, ne zahtjevaju odvojenu prethodnu sanitarnu obradu, kombinacija
temperature procesa AD i minimalnog garantiranog vremena retencije (MGVR)
na toj temperaturi unutar digestora bit e dovoljno uinkovita za
redukciju/inaktivaciju patogena u digestatu.
Kontrola uinkovitosti redukcije patogena u digestatu upotrebom indikatorskih

vrsta. Uinkovitost redukcije patogena ne smije biti pretpostavljena, ve mora biti
potvrena upotrebom nekog od akreditiranih metoda pomou indikatornih
organizama (npr. log10 FS). Pogledajte poglavlje 9.4.3. radi detaljnijih
informacija o indikatorskim vrstama i kontroli uinkovitosti redukcije patogena u
procesu AD.
9.4.2. Parametrizahigijenskuuinkovitostbioplinskogpostrojenja
Uinkovita redukcija patogena u digestatu je osigurana implementacijom odvojenog
preliminarnog sanitarnog procesa za oblike sirovina koje zahtijevaju specijalne sanitarne
mjere (npr. otpadne vode iz klaonica, otpadna hrana, flotacijski mulj i dr.). Za oblike
sirovina koje ne zahtijevaju odvojenu sanitarnu obradu (ivotinjski izmet i gnojnica,
energetski usjevi, otpad biljnog porijekla bilo kakve vrste i dr.) obvezna sanitarna obrada
i redukcija patogena je osigurana samim procesom AD. Neki procesni parametri, kao to
118
Prirunik za bioplin
su temperatura, vrijeme zadravanja u digestoru, pH i dr, imaju direktan ili indirektan

uinak na uinkovitost sanitarne obrade AD procesom.
Temperatura
Temperatura procesa mora imati uinak sanitarne obrade na dodane supstrate. U sluaju
preliminarnog tretmana sirovine, uinkovitost redukcije patogena se poveava s porastom
temperature.
Vrijeme zadravanja (retencije)
U sluaja kada se u bioplinskom postrojenju tretira ivotinjski izmet ili gnojnica, biomasa
biljnog porijekla iz poljoprivrednih aktivnosti kao i ostali neproblematini oblici sirovina,
sanitarna obrada je rezultat kombinacije temperature i MGVR.
Utjecaj temperature i MGVR na unitavanje patogena je istaknuto u tablici 9.4, koja
prikazuje vrijeme unitavanja za neke uobiajene patogene iz ivotinjskog izmeta i
gnojnice. U sluaju vrste Salmonella typhi murium, unitenje 90 posto populacije se
dogaa u roku od 0,7 sati u digestoru koji radi na temperaturi od 53C (termofilna
digestija) ili u roku od 2,4 dana u digestoru koji radi na temperaturi od 35C (mezofilna
digestija) Isti stupanj redukcije salmonele u netretiranom otpadu moe trajati od dva do
est tjedana na temperaturi okoline,.
pH-vrijednost
Redukcija mikroorganizama (bakterija) se moe provesti u kiselom ili alkalnom mediju.
Iz ovog razloga, preliminarna hidroliza nekih oblika biomase rezultira znaajnim
sputanjem pH-vrijednosti i reduciranjem broja mikroorganizama od 90 posto (to je
uzrokovano toksinim uinkom organskih kiselina).
Tablica 9.4. Vrijeme unitenja (T-90)* nekih patogenih bakterija, usporedba izmeu AD i
netretiranog ivotinjskog otpada
Bakterija
Otpad tretiran AD
0
Netretiran otpad
53 C
(temperatura
termofilnog
procesa)
35 C
(temperatura
mezofilnog
procesa)
sati
dani
Salmonella typhi murium
0,7
Salmonella dublin
18-210C
6-150C
tjedni
tjedni
2,4
2,0
5,9
0,6
2,1
Escherichia coli
0,4
1,8
2,0
8,8
Staphilococcus aureus
0,5
0,9
0,9
7,1
Mycobacterium paratuberculosis
0,7
6,0
Coliform bacteria
3,1
2,1
9,3
Group of D-Streptococi
7,1
5,7
21,4
Streptococcus faecalis
1,0
2,0
* Vrijeme unitavanja T-90 je vrijeme preivljavanja promatranih mikroorganizama. Vrijeme unitavanja
T-90, definirano od Schlundt-a (1984.), je vrijeme potrebno za smanjenje populacije za jednu logaritamsku
jedinicu (log10), koja je ekvivalentna 90% unitenja.
Izvor: Bendixen, 1999.
119
Prirunik za bioplin
Porijeklo tekueg stajskog gnoja

ivotni vijek patogena ovisi o porijeklu tekueg stajskog gnoja. Na primjer vrste
Salmonellae preivljavaju najdue u gnojnici goveda, dok gnojnica svinja, s druge strane
sadri vie infektivnih organizama radi vee gustoe ivotinja na gospodarstvu i
prisutnosti patogena u hrani.
Pozitivni / negativni uinci
Zatitna aglomeracija mikroorganizama (bakterija) moe produiti proces inaktivacije
patogena.
Sadraj suhe tvari
Neke vrste Salmonellae karakterizira najvea stopa preivljavanja ukoliko je sadraj ST
vei od 7 posto.
Sadraj amonijaka
Inaktivacija patogena je uinkovitija u supstratu s visokim sadrajem amonijaka. to je
koncentracija amonijaka u digestatu vea nego u svjeem izmetu/gnojnici, to je vea
uinkovitost inaktivacije patogena.
Sustav digestora
U digestorima s potpunim mijeanjem, svjea sirovina uvijek moe kontaminirati ve
sanitarno obraen supstrat. ak i u protonom reaktoru, gdje se estice kreu
ravnomjerno kroz reaktor, kratki prekidi ne mogu biti sprijeeni. Stoga, minimalno
vrijeme zadravanja (retencije) u reaktorima s potpunim mijeanjem ne moe biti
garantirano. Ovo moe biti osigurano iskljuivo u serijskom ili diskontinuiranom sustavu
gdje je digestor prvo napunjen, a zatim potpuno ispranjen nakon digestije (npr. serijska
metoda suhog AD sustava).
9.4.3. Indikatorskevrste
Digestat je nemogue analizirati na sve patogene vrste koje mogu biti prisutne te stoga
postoji potreba za identifikacijom indikatorskih vrsta koje bi se mogle pouzdano koristiti
za evaluaciju uinkovitosti redukcije patogena u digestatu.
Jedna od najee koritenih metoda je log10 od FS, temeljena na mjerenjima fekalnih
streptokoka (FS) u digestatu. Nekoliko veterinarskih istraivakih programa u Danskoj
posveeno je mjerenju preivljavanja bakterija, virusa i jaja parazita u ivotinjskom
izmetu pod razliitim uvjetima skladitenja i anaerobnog tretmana. Izabran je indikator
Faecal streptococci (enterokok) jer ovaj soj streptokoka preivljava termalno tretiranje
dugo nakon to ostale patogene bakterije, virusi i jaja parazita bivaju uniteni, odnosno
izgube sposobnost preivljavanja.
U Njemakoj je provedeno higijensko/sanitarno ispitivanje otpadnog mulja od
proiavanja voda i biootpada koji se koristi za anaerobnu kodigestiju. Kao smjernice su
koriteni ve postojei uvjeti koji se odnose na higijenske aspekte aerobne proizvodnje
komposta, a mnoge indikatorske vrste koje se koriste u mikrobiologiji javnog zdravstva
bile su odbijene radi njihove prisutnosti u tlu i vodi. Za kodigestiju bio-otpada, zakljueno
je da je odsustvo salmonele najbolji indeks sanitarne uinkovitosti u postrojenjima AD za
kodigestiju. Prisutnost vrsta Salmonella sp. ustanovljena je u vie od 90 posto uzoraka
biootpada. U suprotnosti s metodom log 10 od FS, koja se koristi u Danskoj, procedura
120
Prirunik za bioplin
Salmonela testa zahtjeva preliminarno obogaivanje i obogaivanje tijekom kultivacijskih

stadija u puferiranoj peptonskoj vodi i selektivnim medijima, prije pozitivne
identifikacije.
Nunost osiguranja fito-higijene istraivana je u Njemakoj. Nasuprot bakterijskom
sustavu, za fito-patogene indikatorski organizmi nisu prepoznati. Jedini indikator koji je
ve iroko distribuiran u komunalnom otpadu su sjemenke rajice. Stoga je u Njemakoj
definiran termin fito-higijenska sigurnost kojim se oznaava nepostojanje vie od dvije
sjemenke rajice sposobne za klijavost i/ili reproduktabilnih dijelova biljaka u jednoj litri
tretirane otpadne vode ili otpada.
Sline studije istiu uinak temperature na inaktivaciju virusa. Za veinu testiranih virusa,
ustanovljeno je da je toplina jedini i najvaniji parametar. To je u skladu sa zakljucima
ostalih istraivaa, koji ukazuju da faktori kao to su visoka pH vrijednost, amonijak,
deterdenti i mikrobioloki metaboliti, mogu pridonijeti inaktivaciji virusa.
Koritenje indikatorskih vrsta za evaluaciju potencijalnog unitavanja patogena oslanja se
na aktivaciju, rast i infektivnost test-organizama.
9.4.4. Zahtjevizasanitarnuobradu
Veina Europskih zemalja ima nacionalnu regulativu kojom su propisani zahtjevi o
higijeni/sanitarnim standardima u bioplinskim postrojenjima u kojima se koristi
ivotinjski izmet s razliitih poljoprivrednih gospodarstava ili se provodi kodigestija
ivotinjskog izmeta i organskog otpada.
Jedna od najvanijih europskih uredbi koja se odnosi na AD je Uredba o ivotinjskim
nusproizvodima EC 1774/2002, koja se odnosi na tretman i oporabu otpada ivotinjskog
porijekla. Uredbom su identificirane tri glavne kategorije ivotinjskih nus-proizvoda i
definirani su zahtjevi za tretman i sanitarnu obradu, neophodnu opremu i dr.
Kao to je prikazano u tablici 9.5. tretman ivotinjskih nusproizvoda kategorije 1 u
bioplinskim postrojenjima nije dozvoljen.
S iznimkom tekueg stajskog gnoja, sadraja eluca i crijeva (odvojenih od eluca i
crijeva), mlijeka i kolostruma (koji su dozvoljeni bez prethodnog tretiranja, pod uvjetom
da ne postoji opasnost od irenja opasnih bolesti) svi ivotinjski nusproizvodi
kategorije 2 moraju biti sterilizirani u ovlatenom postrojenju na temperaturi 133C, i
pri tlaku 3 bara, a termalna obrada mora biti provedena barem tijekom 20 minuta nakon
postizanja temperature od 133C, prije koritenja u bioplinskom postrojenju. Veliina
estica tretiranog supstrata mora biti < 50 mm.
Tablica 9.5. ivotinjski nus-proizvodi koji nisu namijenjeni ljudskoj prehrani: kategorije i pravila
njihovog koritenja, prema EC 1774/2002
Kategorija i opis
Pravila za koritenje
1. ivotinje za koje se sumnja na infekciju s TSE, posebno

rizian materijal
ivotinje koje nisu s poljoprivrednog gospodarstva i divlje
ivotinje, posebni ljubimci, zooloke i cirkuske ivotinje.
otpad iz ugostiteljstva u meunarodnom prometu
Uvijek unitavanje - spaljivanje
121
Prirunik za bioplin
2. Izmet svih vrsta i sadraj probavnog sustava sisavaca

sav ivotinjski materijal prikupljen nakon obrade otpadnih
voda klaonica ili iz kategorije 2 proizvodnih postrojenja,
osim kategorije 1 postrojenja za obradu otpadnih voda
klaonica.
proizvodi ivotinjskog porijekla, koji sadre ostatke
veterinarskih lijekova. Mrtve ivotinje, osim preivaa.
Za AD mora biti steriliziran pod

tlakom, tijekom 20 minuta na
temperaturi od 133C i 3 bara.
3. Svi dijelovi zaklanih ivotinja, podobni za ljudsku prehranu, ili

koji nemaju simptome neke bolesti
koa
Za AD mora biti sanitarno obraen

u posebnom tanku tijekom jednog
sata na 70oC.
NB: Izmet i sadraj probavnog

sustava moe biti koriten u AD bez
prethodnog tretmana.
Na otpad iz kuhinja i otpadnu hranu koja nije bila u kontaktu s netretiranim ivotinjskim
nusproizvodima, primjenjuju se nacionalni propisi. Za tretiranje ostalih ivotinjskih
nusproizvoda kategorije 3 vrijedi sljedee: Termalna pasterizacija mora biti provedena
na 70C tijekom 60 minuta. estice tretiranog supstrata moraju biti veliine <12 mm.
Uz obavezan termalni tretman, Uredba o ivotinjskim nus-proizvodima definira i mnoge
druge obavezne uvjete procesa bioplinskih postrojenja i higijenske zahtjeve za krajnji
proizvod.
Za otpad iz kuhinja i otpadnu hranu kategorije 3, odgovorne nacionalne institucije mogu
odobriti iznimke od ranije opisanih uvjeta i uvjeta procesiranja, pod uvjetom da se
primjenjuju ekvivalentne sanitarne mjere (tablica 9.6.). Glavni propis za odobravanje
alternativnih procesnih metoda je dokaz da e unitavanje svih patogenih mikroba biti
ekvivalentno onom koji se postie pasterizacijom.
Tablica 9.6. Primjer iz Danske: Kontrolirana provedba sanitarnih mjera, ekvivalentnih termalnom
tretmanu na 70C tijekom jednog sata
Temperatura
Vrijeme zadravanja
(MGVR) u termofilnom
digestoru a)
52,0oC
10 sati
53,5 C
8 sati
55,0oC
6 sati
Vrijeme zadravanja (MGRT) tretiranjem u

posebnom tanku za sanitarnu obradub)
Prije ili poslije
digestije u termofilnom
digestoru a)
Prije ili poslije digestije

u mezofilnom digestoruc)
5,5 sati
7,5 sati
60,0 C
2,5 sati
3,5 sati
Tretiranje treba provesti izvan digestora, na termofilnoj temperaturi ili u tanku za sanitarnu obradu koji
je povezan s digestijom u termofilnom ili mezofilnom tanku. Treba potivati specifinosti usklaivanja
temperature / MGVR.
a)
Termofilna digestija se u ovom sluaju provodi na 52C. Vrijeme hidraulinog zadravanja

(VHR) u digestoru mora biti barem 7 dana.
b) Digestija mora biti provedena ili prije ili poslije pasterizacije

c)
Temperatura mezofilne digestije mora biti od 20C do 52C. Vrijeme hidrauline retencije
(VHR) u digestoru mora biti barem 14 dana.
Izvor: Bendixen, 1995.
122
Prirunik za bioplin
Zahtjevi sanitarnih mjera se razlikuju ovisno o tipu bioplinskog postrojenja (termofilni ili
mezofilni proces). Nadalje, za zajedniki tretman materijala razliitih kategorija
primjenjuju se najstroi propisi.
Za otpad iz kuhinja i otpadnu hranu koja nije bila u kontaktu s netretiranim, svjeim
ivotinjskim nusproizvodima moraju biti osigurani sljedei parametri termofilnog procesa
AD: temperatura >55C, vrijeme hidrauline retencije od 20 dana s garantiranim
minimalnim vremenom retencije od 24 sata, veliina estica 12 mm.
U mezofilnim bioplinskim postrojenjima (raspon temperature oko 37C) termalna
sanitarna obrada provodi se samo u odreenoj mjeri. U ovom sluaju, sanitarna obrada se
postie kroz temperaturni tretman cijelog materijala koji sadri komunalni kuhinjski
otpad, ili s adekvatnim dokazom o unitenju patogena.
Kako bi se izbjegao rizik od infekcije, Uredba propisuje strogo odvajanje stoarskih
gospodarstava od lokacije bioplinskog postrojenja. Strogo je reguliran i transport,
privremeno skladitenje, neophodni tretman (mijeanje, usitnjavanje) kao i procesiranje u
bioplinskom postrojenju. Isto vrijedi i za neophodno ienje, alate za ienje, prostore
dezinfekcije, kontrolu tetnika, obveze prikupljanja i dokumentiranja podataka, kontrolu
higijene i pravilno odravanje svih instalacija i kalibraciju mjernih instrumenata. Nadalje,
sva bioplinska postrojenja moraju imati ovlateni laboratorij ili koristiti usluge vanjskog
ovlatenog laboratorija za analizu uzoraka i provedbu testiranja uinkovitosti redukcije
patogena. Prostor bioplinskog postrojenja mora biti podijeljen na isti i kontaminirani dio.
Ova dva dijela moraju se drati strogo odvojenim. isti objekti za transportna vozila,
vakuumske transportere i za zaposlenike, takoer, moraju biti izgraeni. Na slici 9.1.
prikazan je primjer standardne procedure ienja transportnog vozila za biomasu u
bioplinskom postrojenju Ribe u Danskoj. Kako bi se izbjegla vonja bez tereta,
vakuumski transporter prenosi svjei izmet od poljoprivrednog gospodarstva do
bioplinskog postrojenja, a digestat iz bioplinskog postrojenja do poljoprivrednog
gospodarstva. Radi izbjegavanja kontaminacije izmeu svjeeg i digestiranog izmeta,
transporter mora biti oien nakon svakog prijevoza, prema nie opisanoj proceduri.
Kontaminacija izmeu poljoprivrednih gospodarstava je izbjegnuta time to se posluuje
gospodarstvo po gospodarstvo, izbjegavajui vonju od jednog do drugog gospodarstva.
Standardni postupak ienja vozila za transport
ivotinjskog izmeta:
- Nakon to je sadraj izvaen iz vakuumske
cisterne, cijela unutranjost cisterne se ispire
vodom, sve dok ispirna voda nije u potpunosti
ista.
- Nakon pranjenja i pranja cisterne, cijela
povrina unutranjosti se prska s 0,2%
natrijevom luinom (NaOH). Pri tome se koristi
barem 200 litara za veliku, odnosno barem
150 litara za malu cisternu.
- Dvije minute nakon prskanja i suenja,
cisterna je spremna za ponovno punjenje.
- Dok traje dezinfekcija, svi vanjski dijelovi

cisterne i vozila se ispiru i dezinficiraju,
posebno kotai.
Slika 9.1. Primjer standardne procedure ienja u bioplinskom postrojenju Ribe u Danskoj
123
Prirunik za bioplin
10. Ekonomika bioplinskog postrojenja

10.1. Financiranje projekta bioplina
Projekti proizvodnje i koritenja bioplina zahtjevaju visoke investicije. Zato je
financiranje jedan od kljunih elemenata za osiguranje izvedbe projekta. Naini
financiranja projekta izgradnje bioplinskog postrojenja se razlikuju od drave do drave,
no obino se koriste dugoroni krediti s niskom kamatnom stopom. Rijetko se koriste
obini hipotekarni krediti. Krediti s anuitetima (otplatnim ratama) vezanim za indeks su
krediti s niskom kamatnom stopom preko kojih se investitor titi od inflacije jer se
neplaena dugovanja reprogramiraju prema stopi inflacije. Period povrata kredita je vei
od 20 godina. Ovaj tip kredita se pokazao najpovoljnijim za bioplinska postrojenja budui
da udovoljava zahtjevima dugoronih ulaganja, niske kamate i niske otplatne rate na
poetku otplatnog perioda. Nedostatak ovakvih kredita je njihova povezanost s redovnom
prodajom obveznica koja se odvija po vaeim cijenama trita vrijednosnica. Ta
povezanost kredita s obveznicama dovodi do rizika od deprecijacije, a posljedino i
nesigurnosti pri planiranju.
U zemljama poput Danske projekti bioplina se, primjerice, financiraju putem kredita s
anuitetima vezanim za indeks za koje jame jedinice lokalne (samo)uprave. Veina
prijanjih projekata izgradnje bioplinskih postrojenja je, uz kredit i jamstvo, primila i
dodatne vladine poticaje u visini do 30 posto vrijednosti investicijskih trokova projekta.
10.2. Ekonomske projekcije za projekte proizvodnje i koritenja

bioplina
Poljoprivrednik, skupina (udruenje, zadruga) poljoprivrednika ili jedinica lokalne (samo)
uprave obino su skupine poduzetnika koje e najvjerojatnije izvesti uspjean projekt
bioplina. Na uspjeh projekta utjeu i imbenici koji se mogu kontrolirati i na koje se moe
utjecati kroz strateke odluke vezane za investicijske trokove te trokove poslovanja ili
operativne trokove. Vrlo je teko odabrati najbolje tehnologije prema veliini
investicijskih i operativnih trokova. Kod odabira bioplinskog postrojenja vano je ispitati
kakvi su trokovi poslovanja poput:
-
trokovi poslovanja kogeneracije ukljuujui sve usluge i rezervne dijelove

(iznos/kWh)
ukupni trokovi odravanja bioplinskog postrojenja (postotak investicije/godinje)
vlastita potreba za energijom, ukljuujui potranju kogeneracije (kWh/godinje)
prosjean broj radnih sati/dana osoblja (odravanje i punjenje sustava sirovinom)
Na uspjeh projekta mogu utjecati i neki imbenici koji su van kontrole investitora:
-
uvjeti kamatnih stopa
pristup elektroenergetskoj mrei i subvencionirana cijena energije iz obnovljivih

izvora (tarifa za bioplin unutar tarifnog sustava)
cijene sirovine za bioplin na globalnom tritu (npr. energetske biljke)
natjecanje za sirovinom s drugim sektorima
124
Prirunik za bioplin
Sakupljai industrijskog otpada suoavaju se s problemom kako osigurati dugoronu

dostupnost sirovine. Naime, trite recikliranja otpada je vrlo kompetitivno i rijetko se
sklapaju ugovori s proizvoaima otpada na period dui od pet godina.
Vrlo esto se dugoroni ekonomski uspjeh projekta mora dokazati kroz studiju/izraun
profitabilnosti prije nego to banka odobri financiranje izgradnje bioplinskog postrojenja.
Izraun obino izrauje iskusna tvrtka za planiranje/konzalting (vidite poglavlje 8.1)
unutar pripremnih planova. Ako se radi o bioplinskom postrojenju koji se temelji na
jednoj farmi, ovaj posao bi mogao napraviti voditelj projekta to za posljedicu ima dvije
prednosti: sudionici u razvijanju projekta/partneri moraju vrlo detaljno sagledati razliite
aspekte projekta, a u sluaju odustajanja od projekta nema vanjskih trokova.
U sluaju bioplinskog postrojenja za tretiranje komunalnog otpada, preporua se
angairati iskusnu konzultantsku tvrtku. Ovakva postrojenja su puno sloenija u
rukovanju sa sirovinom, biolokoj stabilnosti sustava i cijelim dizajnom postrojenja u
usporedbi s postrojenjem na poljoprivrednom gospodarstvu.
Kalkulacijski model (priloen na CD-u) daje ekonomske projekcije bioplinskih
postrojenja kroz preliminarnu procjenu trokova, veliinu postrojenja/dimenzioniranje,
tehniko rjeenje i slino. Kalkulacijski model i upute za njegovo koritenje je mogue
besplatno preuzeti na internetskoj stranici http://www.big-east.eu.
10.2.1. Zakljucioekonomskojprojekcijizaprojekteproizvodnjei
koritenjabioplina
Ukoliko se slijede upute za koritenje BiG>East kalkulacijskog alata kod izrauna
osnovnih ekonomskih smjernica projekta, dobiveni rezultat bi trebao predstavljati model
ekonomike projekta.
Kako je prije reeno, stratekim odlukama je mogue utjecati na trokove poslovanja i
investicijske trokove. Jedan od primjera takvih odluka moe biti odabir najbolje
prilagoene tehnologije. Drugim rijeima, prema uvjetima okruenja u kojem se dogaa
projekt, treba procijeniti do koje se mjere pogon za proizvodnju bioplina treba
automatizirati. Naime, moda izraun pokae da je isplativije zaposliti vie osoba nego u
potpunosti automatizirati postrojenje.
Prihodovna strana projekta je manje podlona utjecajima samog operatera bioplinskog
postrojenja. Vlada odreuje subvencioniranu cijenu (tarifni sustav), a u sluaju
postrojenja koja tretiraju otpad cijenu za zbrinjavanje otpada moe odreivati trite
sirovine. Meutim, postoje i druge mogunosti kako poveati prihodovnu stranu projekta:
-
koritenje/prodaja proizvedene topline
prodaja digestata kao gnojiva
Ukoliko projekt stekne internu stopu povrata (ISP) niu od 9 posto, potrebno je provjeriti
sve pretpostavke na kojima se projekt temelji te, ako je mogue, neke od njih poboljati
ili ih razraditi da imaju ekonominije rjeenje. Ukoliko je ISP vei od 9 posto,
pretpostavke projekta su dobre i moe se nastaviti s njegovim razvijanjem u sljedeu fazu
planiranja. Vano je stalno usporeivati pretpostavke na kojima se temelji projekt sa
stvarnim materijalnim stanjem. Drugim rijeima, potrebno je imati realan pogled na ideju
samog bioplinskog postrojenja, koliko je potrebno prostora za njega, koji je stvaran tijek
sirovine i koliki su stvarni trokovi izgradnje.
125
Prirunik za bioplin
Model izrauna je koristan jer daje grubu ekonomsku projekciju projekta proizvodnje i
koritenja bioplina koja je nuna u samom poetku faze planiranja. Za sljedee korake
projekta nuno je nai neovisnog i pouzdanog partnera za planiranje (vidite korake
projekta opisane u poglavlju 8.1.).
126
Prirunik za bioplin
Bioplin u Hrvatskoj
11. Bioplin i ostali obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je sektor proizvodnje i iskoritavanja bioplina jedan od manje razvijenih, ali
istovremeno vrlo dinamian sektor meu obnovljivim izvorima energije (OIE). Naime,
iako su OIE bili prepoznati u Zakonu o energiji, znaajna prekretnica za implementaciju
svih projekata obnovljivih izvora energije se dogodila 2007. godine kada je usvojen paket
podzakonskih akata koji opisuju proizvodnju elektrine energije iz OIE zajedno s tarifnim
sustavom za povlatene proizvoae. Do tada se elektrina energija iz obnovljivih izvora
proizvodila u elektrani na deponijski plin (2 MW) na zagrebakom odlagalitu otpada
Jakuevac i vjetroelektrani Ravne na Pagu (5,95 MW) te nizu malih fotonaponskih
sustava.
Do sredine 2009. godine je registriran rad svega tri bioplinska postrojenja, s time da je
samo jedno od njih koristilo sirovinu koja je porijeklom iz poljoprivrede i sa statusom
povlatenog proizvoaa elektrine energije. Pored spomenute elektrane na deponijski
plin na Jakuevcu, to su elektrana na plin iz postrojenja za proiavanje otpadnih voda
(2,5 MW) pri Zagrebakim otpadnim vodama u Zagrebu te elektrana na bioplin
Bioplinsko postrojenje Ivankovo (1 MW). Elektrana na bioplin iz poljoprivredne biomase
je u vlasnitvu Poljoprivredne zadruge Osatina, a s redovnim pogonom i isporukom
elektrine energije u elektroenergetsku mreu je krenula u veljai 2009. godine.
Prvi korak prema statusu povlatenog proizvoaa elektrine energije ime se stjee
pravo na poticajnu cijenu je ishoenje prethodnog energetskog odobrenja za izgradnju
postrojenja. Odobrenje omoguuje upis u Registar projekata i postrojenja za koritenje
obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlatenih proizvoaa (Registar
OIEiKPP), ureuje pravno-imovinske odnose na zemljitu Republike Hrvatske te se,
ovisno o projektu, kree u ispitivanje potencijala.
Slika 11.1 Udio pojedinih OIE prema prijavljenoj snazi elektrana u Registar OIEiKK
Izvor: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, srpanj, 2009.
127
Prirunik za bioplin
Registar OIEiK vodi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, a stanje polovicom

2009. godine prema instaliranoj snazi postrojenja te prema broju prijavljenih projekata je
prikazano slikama 11.1 i 11.2.
Iz slike 11.1 je vidljivo kako je priprema projekata proizvodnje elektrine energije iz
vjetra najvie uznapredovala jer 4 356,86 MW ili preko 95 posto predviene instalirane
snage projekata prijavljenih u Registar pripada upravo tom obnovljivom izvoru energije.
Ukupna snaga svih prijavljenih projekata elektrana na bioplin koje koriste sirovinu iz
poljoprivrede iznosi 21,745 MW dok prijavljena snaga za elektrane na plin iz postrojenja
za proiavanje otpadnih voda iznosi 2,5 MW.
Slika 11.2 Udio projekata po pojedinom OIE za proizvodnju elektrine energije upisanih u Registar
OIEiKK
Izvor: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, srpanj, 2009.
Kada se sagleda struktura prijavljenih projekata za proizvodnju elektrine energije iz OIE

prema broju projekata, a ne prema instaliranoj snazi, tada je slika drugaija (slika 11.2).
Broj prijavljenih projekata za uspostavu vjetroelektrana se smanjuje na polovicu ukupnih
prijava, a 13 prijava za elektrane na bioplin ine 6%. Razlog tomu su prosjena veliina i
mogunost iskoritavanja pojedinog OIE, odnosno njegov potencijal.
Koritenje poljoprivredne biomase kao sirovine za elektrane na bioplin je ogranieno
postojeom poljoprivrednom proizvodnjom, sezonalnou i transportnim trokovima od
mjesta nastanka biomase do mjesta pretvorbe. Stoga je razumljivo da su elektrane na
bioplin puno manje snage u odnosu na ostale elektrane na biomasu (ukljuujui i otpad i
otpadne vode), vjetroelektrane, geotermalne elektrane i male hidroelektrane.
128
Prirunik za bioplin
11.1. Zakonodavni okvir

Proizvodnja i koritenje bioplina iz poljoprivredne biomase (etveni ostaci, stajski gnoj) i
cijelog niza razliitih vrsta otpada organskog porijekla, donose istovremeno koristi u
pogledu obnovljivih izvora energije, smanjenih emisija staklenikog plina metana u
atmosferu, smanjenje organskog otpada i time produavanje vijeka odlagalita otpada te
sprjeava zagaenju tla i vodotokova.
Kako koristi od bioplina prelaze granice jednog sektora, najee se dogaa da se bioplin
indirektno spominje u nekoliko zakonskih propisa ime je implementiranje projekta
proizvodnje i koritenja bioplina sloenije u usporedbi s drugim OIE.
U hrvatskom zakonodavstvu, bioplin se eksplicitno spominje u vie od 20 zakonodavnih
dokumenata za iju su implementaciju odgovorne razliite institucije:
Propis
Kontekst bioplina
Na temelju
Zakon o energiji (NN

68/01, 177/04, 76/07
i 152/08)
jedan od OIE; jedan od oblika

plina
lanka 88. Ustava

Republike Hrvatske
Zakon o tritu plina

(NN 40/07)
ekvivalent plinu ukoliko te

vrste plina mogu tehniki i
sigurno transportirati kroz
plinski sustav.
lanka 88. Ustava

Republike Hrvatske
Zakon
o
tritu
elektrine
energije
(NN 177/04, 76/07 i
152/08)
Indirektno: koritenje otpada

ili
OIE
za
proizvodnju
elektrine
energije
daje
mogunost stjecanja statusa
povlatenog
proizvoaa
elektrine energije
lanka 88. Ustava

Republike Hrvatske
Zakon o proizvodnji,
distribuciji i opskrbi
toplinskom energijom
(NN 42/05)
Indirektno: koritenje otpada,

biorazgradivog dijela otpada
ili
OIE
za
proizvodnju
toplinske
energije
daje
mogunost stjecanja statusa
povlatenog
proizvoaa
toplinske energije
lanka 28. Zakona o

energiji NN 68/01 i
177/04 te lanka 11.
stavka 1. podstavka
1.
Zakona
o
regulaciji
energetskih
djelatnosti
NN
177/04
Uredba o
biogoriva
141/05)
kakvoi
(NN
Biogorivo
lanka 38. stavka 2.

Zakona o zatiti
zraka NN 178/2004
Zakon o biogorivima
za
prijevoz
(NN
65/09)
Biogorivo
lanka 88. Ustava

Republike Hrvatske
Odluka
o
visini
nadoknade
za
prostore koje koriste
objekti za proizvodnju
elektrine
energije
(NN 25/95)
Elektrana na bioplin
lanka 7. Zakona o
elektroprivredi
NN
31/90, 47/90, 61/91,
26/93 i 78/94
Pravilnik o koritenju
OIE i kogeneracije
elektrane na
poljoprivrednih
lanka 14. stavka 2.

Zakona o energiji
129
bioplin iz
nasada
Odgovorna
institucija
MINGORP
Energetika
Sektor
(kukuruzna
silaa)
te
organskih ostataka i otpada
iz
poljoprivrede
i
prehrambeno-preraivake
industrije (kukuruzna silaa,
stajski gnoj, klaoniki otpad,
otpad
iz
proizvodnje
biogoriva)
NN 68/01 i 177/04
Pravilnik o stjecanju
statusa povlatenog
proizvoaa
elektrine
energije
(NN 67/07)
U sluaju kogeneracijskog
postrojenja s dopunskim
izgaranjem otpada, biomase,
tekuih biogoriva ili bioplina,
pri raunanju pokazatelja
energetske
uinkovitosti
kogeneracije uzima se u
obzir potronja samo fosilnih
goriva.
lanka 8. stavka 2.
Zakona o tritu
elektrine energije
NN 177/04
Pravilnik o podacima
koje su energetski
subjekti
duni
dostavljati
Ministarstvu
(NN
87/07)
Energetski
obavljaju
proizvodnje
biogoriva ...
subjekti
koji
djelatnost
i/ili uvoza ...
lanka 9. stavka 3. i
lanka 13. stavka 3.
Zakona o tritu
nafte
i
naftnih
derivata NN 57/06
Pravilnik
o
zahtjevima
za
stupanje djelovanja
novih
toplovodnih
kotlova na tekue i
plinovito gorivo (NN
135/05)
Pravilnik se ne odnosi na
kotlove
namijenjene
za
loenje gorivima ije se
znaajke bitno razlikuju od
znaajki uobiajenih tekuih i
plinovitih goriva na tritu
(industrijski
otpadni
plin,
bioplin itd.)
lanka 5. Zakona o
tehnikim zahtjevima
za proizvode i ocjeni
sukladnosti
NN
158/03
Tarifni sustav za
proizvodnju
elektrine energije iz
OIE i kogeneracije
(NN 33/07)
elektrane na bioplin iz
poljoprivrednih nasada
(kukuruzna silaa...) te
organskih ostataka i otpada
iz poljoprivrede i
prehrambeno-preraivake
industrije (kukuruzna silaa,
stajski gnoj, klaoniki otpad,
otpad iz proizvodnje
biogoriva)
lanka 28. stavka 3.

Zakona o energiji
NN 68/01 i 177/04
Strategija
gospodarenja
otpadom (NN 130/05)
posebna
mjera
za
ostvarivanje Cilja 2 za
neopasnih otpad
jedna od smjernica za
aktivnosti
po
pojedinim
tokovima otpada komunalni
otpad, otpad ivotinjskog
porijekla (dio II. kategorije i
cijelu III. kategoriju)
lanka 8. Zakona o
otpadu NN 178/04
Plan
gospodarenja
otpadom u Republici
Hrvatskoj
za
razdoblje 2007.
2015. godine (NN
zone za prikupljanje i obradu

bioplina: sastavni dio Centra
za gospodarenje otpadom
proizvodnja
bioplina
za
proizvodnju
topline
i/ili
lanka 9. stavka 4.
Zakona o otpadu NN
178/04 i 111/06
130
HROTE
(NN 67/07)
MZOPUG
Zatita okolia
Prirunik za bioplin
85/07)
elektrine energije: Jedan od

tehnolokih
postupaka
obrade
i
iskoritavanja
komunalnog otpada prije
konanoj
zbrinjavanja:
Mehaniko-bioloka obrada
(MBO) otpada
Pravilnik o registru
oneiavanja
okolia (NN 35/08)
Postrojenja
za
oporabu
otpada Proizvodnja bioplina
09 02 05; Plinovita goriva:
donja ogrjevna vrijednost
bioplina 20.000 kJ/m3
lanka 129. stavka

3. Zakona o zatiti
okolia 110/07
Plan
zatite
i
poboljanja kakvoe
zraka u Republici
Hrvatskoj
za
razdoblje od 2008. do
2011. godine (NN
61/08)
8.6. MJERE I AKTIVNOSTI U

SEKTORIMA POTRONJE
ENERGIJE INDUSTRIJA,
KUANSTVA I USLUGE:
8.10. MJERE I AKTIVNOSTI
U
SEKTORU
POLJOPRIVREDE
lanka 9. stavka 3.
Zakona o zatiti
zraka NN 178/04
Odluka
o
objavljivanju pravila o
dravnim potporama
za zatitu okolia
(NN 154/08)
Potpore vezane za OIE
lanka 3. Uredbe o
dravnim potporama
NN 50/06
Uredba o procjeni
utjecaja zahvata na
okoli (NN 136/04,
85/06, 64/08)
Popis zahvata za koje se

provodi ocjena o potrebi
procjene utjecaja zahvata na
okoli, a za koje je nadleno
Ministarstvo
lanka 71. stavka 3.

i lanka 74. stavka
3. Zakona o zatiti
okolia NN 110/2007
Pravilnik o dobroj
poljoprivrednoj praksi
u koritenju gnojiva
(NN56/08)
jedan od naina zbrinjavanja

vika stajskog gnojiva uslijed
nedostatka
dovoljnih
poljoprivrednih povrina
Pravilnik o nainu
postupanja s nusproizvodima
ivotinjskog podrijetla
koji nisu za prehranu
ljudi (NN 56/08)
definira
objekt
za
proizvodnju bioplina
definira
Odobravanje
objekata
za
proizvodnju
bioplina i komposta
Propisuje posebne uvjete za
toplinsku
preradu
nusproizvoda
ivotinjskog
podrijetla kategorije 1 i 2 te
za objekte za proizvodnju
bioplina i komposta
Pravilnik o provedbi
mjere 3.1 unutar
IPARD
programa
(NN 156/08)
Toplane
(toplane)
postrojenja na biomasu u
kojima se odvija proces
pretvorbe biomase u toplinski
oblik energije
131
lanka 33. stavka 2.

Zakona
o
veterinarstvu
NN
70/97,
105/01
i
172/03)
MPRiRR
Poljoprivreda
Prirunik za bioplin
lanka 7. stavka 4.
Zakona
o
predmetima
ope
uporabe NN 85/06
Metodologija
za
popis
poljoprivrede
2003. (NN 31/03)
Proizvodnja
obnovljive
energije upisuje se ako se
kuanstvo bavi proizvodnjom
i prodajom vika elektrine
energije dobivene upotrebom
energije vjetra, paljenjem
slame, proizvodnjom bioplina
i dr.; ili ako kuanstvo
prodaje
poljoprivredne
proizvode (drvo ili slamu) za
proizvodnju energije. Ako
kuanstvo tako proizvedenu
energiju koristi iskljuivo za
vlastite potrebe ovdje se ne
upisuje.
lanka 25. i 42.

Zakona o Popisu
poljoprivrede 2003.
NN 87/03
Nomenklatura
industrijskih
proizvoda i usluga
NIPU 97 za godinji
izvjetaj
industrije
(IND-21) (NN 82/97)
40.20.10.2309 Bioplinovi
40.20.10.2301
Bioplin
iz
kanalskog blata
40.20.10.2302
Bioplin
iz
nataloene zemlje
40.20.10.2303 Bioplin, ostali
Na temelju lanka
12.
Zakona
o
dravnoj
statistici
NN 52/94
Pravilnik
o
izmjenama
i
dopunama Pravilnika
o
postajama
za
opskrbu prijevoznih
sredstava
gorivom
(NN 141/08)
postaja je graevina koju

ine
graevinski
dio
i
postrojenje
za
zapaljive
tekuine .... bioplin... (u
daljem tekstu: plinska goriva)
i
(NN
MZSS
Metode ispitivanja primarne

bioloke razgradljivosti za
povrinski aktivne tvari u
deterdentima:
Metoda
mjerenja
proizvodnje
bioplina.
Dravni zavod za statistiku,

Financijska agencija, Vlada RH
DZS
Pravilnik
zdravstvenoj
ispravnosti
sigurnosti
deterdenata
77/07)
Statistika
Zdravstvo
Prirunik za bioplin
Narodne novine: http://www.nn.hr

HERA: Hrvatska energetska regulatorna agencija: http://www.hera.hr
HROTE: Hrvatski operator trita energije: http://www.hrote.hr
MINGORP: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva: http://www.mingorp.hr
MZOPUG: Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva: http://www.mzopu.hr/
MPRiRR: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja: http://www.mps.hr/
MZSS: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi: http://www.mzss.hr/
MUP: Ministarstvo unutarnjih poslova: http://www.mup.hr
DZS: Dravni zavod za statistiku: http://www.dzs.hr
132
MUP
MZOPUG
MUP
lanka 21. stavka 2.

Zakona o zapaljivim
tekuinama
i
plinovima NN 108/95
i lanka 22. Zakona
o
prostornom
ureenju i gradnji
NN 26/07
*Radi moguih izmjena i dopuna te donoenja novih propisa, preporua se informirati na kod sljedeih
adresa:
Prirunik za bioplin
11.1.1. ZakonodavniokvirbioplinakaojednogodOIE
Zakon o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07, 152/08) propisuje da je koritenje OIE od
nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku. Isti zakon definira OIE (lanak 3.) i
propisuje koritenje i financijske poticaje za koritenje OIE. U izmjenama i dopunama
Zakona o energiji iz 2004. godine, lanku 10., navodi se:
(2) Pravilnikom o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, kojega donosi
ministar, odredit e se obnovljivi izvori energije koji se koriste za proizvodnju energije,
uvjeti i mogunost njihova koritenja, ukljuujui planiranje, registar projekata
obnovljivih izvora energije i kogeneracije, te druga pitanja od znaaja za koritenje
obnovljivih izvora energije i kogeneracije.
(3) Financijski poticaji za koritenje obnovljivih izvora energije i kogeneraciju odreuju
se ovim Zakonom, posebnim zakonom kojim e se urediti djelatnost proizvodnje,
distribucije i opskrbe toplinskom energijom, Zakonom o Fondu za zatitu okolia i
energetsku uinkovitost i Zakonom o dravnim potporama.
lanak 25. Zakona o energiji navodi da cijene energije mogu biti slobodne ili regulirane.
Obje strukture cijena ukljuuju naknadu za promociju OIE i kogeneracije.
Zakon o tritu elektrine energije (NN 177/04) propisuje da je operator prijenosnog
sustava ili operator distribucijskog sustava duan osigurati preuzimanje ukupne
proizvedene elektrine energije od povlatenih proizvoaa prema propisanim uvjetima
(lanak 8.) te da je operator trita takoer odgovoran za voenje evidencije povlatenih
kupaca na tritu do potpunog otvaranja trita elektrine energije, sklapanje ugovora sa
svim opskrbljivaima radi osiguranja minimalnog udjela elektrine energije proizvedene
iz obnovljivih izvora elektrine energije i kogeneracije, prikupljanje naknade za poticanje
obnovljivih izvora energije i kogeneracije od opskrbljivaa tarifnih i povlatenih kupaca,
sklapanje ugovora s povlatenim proizvoaima koji imaju pravo na poticajnu cijenu,
obraun, prikupljanje i razdiobu sredstava prikupljenih od naknade za poticanje
obnovljivih izvora energije i kogeneracije na proizvoae elektrine energije iz
obnovljivih izvora i kogeneracije na temelju sklopljenih ugovora (lanak 30.).
Proizvodnja i plasman elektrine energije iz OIE u Hrvatskoj je regulirana Zakonom o
tritu elektrine energije (NN 177/04) i vezanim paketom od pet podzakonskih akata:
Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije (na temelju Zakona o energiji, lanak 28.) (NN 33/07);
Uredba o naknadi za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije (na temelju Zakona o energiji, lanak 28.) (NN
33/07);
Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije u opskrbi elektrinom energijom (na temelju
Zakona o energiji, lanak 26.) (NN 33/07);
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (na temelju

Zakona o energiji, lanak 14.) (NN 67/07);
Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa (na temelju Zakona o tritu

elektrine energije, lanak 8.) (NN 67/07).
133
Prirunik za bioplin
Nastavno na podzakonske akte koji propisuju uvjete proizvodnje elektrine energije iz

OIE i mehanizme potpore koritenju OIE, Hrvatska je razvila sustav potpore za
proizvodnju elektrine energije iz OIE u kombinaciji poticajne cijene (feed-in tarife) i
minimalnog udjela (quota sustav) koji se potie. Time je odreeni minimalni udio od
5,8% elektrine energije nastale iz OIE u ukupnoj potronji elektrine energije do 2010.
godine. Poticajna cijena za proizvodnju elektrine energije iz OIE se moe ostvariti
ukoliko se postigne status povlatenog proizvoaa. Nacionalni cilj od 5,8% odgovara
360 MW instalirane snage koje je HEP-ODS odredio kao graninu vrijednost prihvaanja
elektrine energije u postojei elektroenergetski sustav. U sluaju da ukupna proizvodnja
elektrine energije iz OIE bude vea od nacionalnog cilja, proizvoai koji nisu uli u tu
kvotu mogu sklopiti ugovor p prodaji elektrine energije, ali ne kao povlateni, ve kao
obian proizvoa bez prava na poticajnu cijenu proizvedene elektrine energije.
Za izgradnju postrojenja za proizvodnju elektrine energije iz OIE, neophodno je ishoditi
niz dokumenata kroz pet koraka: prethodno energetsko odobrenje, energetsko odobrenje,
prethodno rjeenje o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa, ugovor o otkupu
elektrine energije te rjeenje o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa. Svi detalji i
aurirane informacije o administrativnoj proceduri za izgradnju postrojenja koja koriste
OIE i kogeneraciju i za stjecanje statusa povlatenog proizvoaa se mogu nai na
stranicama Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva na web stranici
http://releel.mingorp.hr/.
Stjecanjem statusa povlatenog proizvoaa stjee se pravo na poticajnu cijenu
primjenom tarifnog sustava za proizvodnju elektrine energije iz OIE i kogeneracije
(lanak 8. Zakona o tritu elektrine energije). Operator prijenosnog sustava (OPS) ili
operator distribucijskog sustava (ODS) duan je osigurati preuzimanje ukupno
proizvedene elektrine energije od povlatenih proizvoaa prema propisanim uvjetima.
Uvjeti o naknadama za prikljuenje na elektroenergetsku mreu su opisani u Pravilniku o
naknadi za prikljuenje na elektroenergetsku mreu i za poveanje prikljune snage (NN
28/06) te Odluci o iznosu naknade za prikljuenje na elektroenergetsku mreu i za
poveanje prikljune snage (NN 52/08).
Iz opisa zakonodavnog okvira o OIE moe se zakljuiti da bioplin nije posebno opisan u
pravnim dokumentima, ali se opisuje kao jedan od OIE. U tom smislu se posebno istie
samo u opisu tarifnog sustava poticajne cijene.
11.1.2. Ostalizakonskipropisivezanizabioplin
Pored zakonodavnih akata vezanih za OIE, bioplin se spominje u nekoliko drugih pravnih
dokumenata od koji bi se istakli Pravilnik o nainu postupanja s nusproizvodima
ivotinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 56/06), Uredba o kakvoi
biogoriva (NN 141/05), Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09), Zakon o tritu
plina (NN 40/07), Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. 2015. godine (NN 85/07) te Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u koritenju gnojiva
(NN 56/08).
Pravilnik o nainu postupanja s nusproizvodima ivotinjskog podrijetla koji nisu za
prehranu ljudi (NN 56/06) propisuje nain postupanja te veterinarsko-zdravstvene uvjete
za sakupljanje, prijevoz, uskladitenje, postupanje, preradu i uporabu ili unitavanje
nusproizvoda ivotinjskog podrijetla, da bi se sprijeilo da ti proizvodi postanu opasni za
zdravlje ljudi i ivotinja te okoli. Uz to, propisuje uvjete za putanje u promet, uvoz,
134
Prirunik za bioplin
izvoz i provoz nusproizvoda ivotinjskog podrijetla i njihovih preraevina navedenih u

Dodacima VII. i VIII. ovoga Pravilnika te postupanje ugostiteljskim otpadom ukoliko je
namijenjen za proizvodnju bioplina ili komposta. Dodatak VI. Propisuje posebne uvjete
za toplinsku preradu nusproizvoda ivotinjskog podrijetla kategorije 1 i 2 te za objekte za
proizvodnju bioplina i komposta.
Uredba o kakvoi biogoriva (NN 141/05) kao i Zakon o biogorivima za prijevoz (NN
64/09) prepoznaju bioplin kao jednu od vrsta biogoriva: bioplin je plinovito gorivo koje
se proizvodi od biomase i/ili od biorazgradivoga dijela otpada, koje se moe proistiti do
kvalitete prirodnoga plina, da bi se koristilo kao biogorivo za umjeavanje s prirodnim
plinom ili generatorski plin (l.4. Zakona o biogorivima za prijevoz). Uredba propisuje
kvalitetu za stavljanje bioplina na trite motornih goriva.
Zakon o tritu plina (NN 40/07) dozvoljava davanje bioplina u plinsku mreu ukoliko se
ta vrsta plina moe tehniki i sigurno transportirati kroz plinski sustav. Jo uvijek ne
postoje provedbeni akti koji bi posebno opisali mogunosti sudjelovanja bioplina na
tritu i u sustavu prirodnog plina.
Nadalje, Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. - 2015.
godine (NN 85/07) predvia razvoj i uspostava regionalnih i upanijskih centara za
gospodarenje otpadom, s predobradom otpada prije konanog zbrinjavanja ili odlaganja
koji moraju biti smjeteni na odreenoj udaljenosti od naseljenog podruja, a na kojima
e se odvijati razliite aktivnosti vezane uz obradu otpada prije njegovoga konanog
odlaganja na odlagalitu neopasnog otpada koji je ujedno i sastavni dio centra za
gospodarenje otpada. Meu tim aktivnostima je navedeno i energetsko iskoritavanje
pojedinih frakcija otpada, a Zona za prikupljanje i obradu bioplina je navedena kao jedna
od glavnih sadraja centra za gospodarenje otpadom.
Nitratna direktiva je preuzeta u domae zakonodavstvo kao Pravilnik o dobroj
poljoprivrednoj praksi u koritenju gnojiva (NN 56/08) i doputa period prilagodbe od
etiri godine s 210 kg duika po hektaru godinje nakon ega slijedi uobiajenih 170 kg
duika po hektaru godinje. U lanku 11. se navodi da, ukoliko se gnojidba stajskim
gnojem ne moe provesti prema Pravilniku zbog nedovoljnih poljoprivrednih povrina,
poljoprivredno gospodarstvo mora viak stajskog gnoja zbrinut bilo gnojidbom
poljoprivrednih povrina drugog vlasnika na temelju ugovora,preradom stajskog gnoja u
bio-plin, kompost, supstrat ili zbrinjavanjem stajskog gnoja na druge naine.
Pravilnik odreuje vrijeme zabrane primjene gnojenja i to:
1. gnojenje gnojnicom i gnojovkom na svim poljoprivrednim povrinama bez obzira na
pokrov od 1. prosinca do 1. oujka;
2. gnojenje gnojnicom i gnojovkom raspodjelom po povrini bez unoenja u tlo na svim
poljoprivrednim povrinama od 1. svibnja. do 1. rujna;
3. gnojidba krutim stajskim gnojem na svim poljoprivrednim povrinama od 1. svibnja do
1. rujna;
4. gnojidba mineralnim gnojivima s nitratnim duikom na svim poljoprivrednim
povrinama od 01. studenog do 01. veljae, a iznimno je dozvoljena primjena urea
amonijevog nitrata (UAN) po etvenim ostacima.
135
Prirunik za bioplin
Od etve do poetka trajanja navedenih zabrana, primjenom mineralnih gnojiva, koliina

duika na lakim (pjeskovitim) tlima ne smije prelaziti 40 kg/ha, a na tekim (glinovitim)
tlima 80 kg/ha.
Primjena stajskog gnoja je zabranjena u II. Zoni sanitarne zatite izvorita, ako nije
drugaije odreeno propisima koji ureuju upravljanje vodama, na tlima zasienim
vodom, na tlima koja su prekrivena snjenim prekrivaem, na zamrznutim tlima te na
plavnim zemljitima, u proizvodnji povra, jagodastog voa i ljekovitog bilja, unutar 30
dana prije zriobe i berbe, pomijeanog s otpadnim muljem ili kompostom od otpadnog
mulja, s poljoprivrednih gospodarstava na kojima su utvrene bolesti s uzronicima
otpornim na uvjete u gnojinoj jami, na ne-poljoprivrednim zemljitima.
Primjena gnojnice i gnojovke je zabranjena u II. Zoni sanitarne zatite izvorita, ako nije
drugaije odreeno propisima koji ureuju upravljanje vodama, na 25 m udaljenosti od
bunara, na 20 m udaljenosti od jezera, na 5 m udaljenosti od ostalih vodenih tokova na
nagnutim terenima gdje se slijevaju s povrine na nagnutim terenima uz vodotokove, s
nagibom veim od 10 % na udaljenosti manjoj od 10 m od vodenih tokova.
11.2. Instrumenti potpore i financiranja

Budui da je trite bioplina jo u razvitku, mogue je oekivati niz promjena i novih
oblika potpora tako da navedeni instrumenti potpore daju samo pregled postojeih te se
preporua informiranje o novostima kod instrumenata potpore kod nadlenih tijela.
Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz OIE i kogeneracije ija
se proizvodnja potie (NN 33/07) navodi, u lanku 4., do 31. prosinca 2010. godine
minimalni udio elektrine energije proizvedene iz postrojenja koja koriste obnovljive
izvore energije ija se proizvodnja potie, iznosit e 5,8% u ukupnoj potronji elektrine
energije. Proizvodnja elektrine energije iz OIE se moe poticati ukoliko proizvoa
stekne status povlatenog proizvoaa. Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije
iz OIE i kogeneracije (NN 33/07) odreuje pravo povlatenih proizvoaa elektrine
energije na poticajnu cijenu elektrine energije koju operator trita plaa za isporuenu
elektrinu energiju proizvedenu iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i
kogeneracijskih postrojenja, sukladno lanku 26. stavku 5. Zakona o energiji te odreuje
tarifne stavke i visina tarifnih stavki za elektrinu energiju proizvedenu iz postrojenja
koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja, ovisno o vrsti
izvora, snazi i drugim elementima isporuene elektrine energije, kao i nain i uvjeti
primjene tih elemenata. Pravo na poticajnu cijenu stjee proizvoa elektrine energije
koji koristi obnovljive izvore energije, odnosno kogeneraciju za proizvodnju elektrine
energije pod uvjetom da je ishodio rjeenje o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa
elektrine energije sukladno lanku 8. stavku 2. Zakona o tritu elektrine energije te
sklopio s operatorom trita ugovor o otkupu elektrine energije sukladno lanku 30.
stavku 1. podstavku 9. Zakona o tritu elektrine energije.
136
Prirunik za bioplin
Tablica 11.1 Tarifne stavke i visine tarifnih stavki za isporuenu elektrinu energiju iz postrojenja
koja koriste OIE (kn/kWh)
1 MW
< 1 MW
Male hidroelektrane
0,69
0,42-0,69 (ovisno o
proizvedenoj elektrinoj
energiji)
Vjetroelektrane
0,64
0,65
Elektrane na biomasu
0,95-1,20 (ovisi o
vrsti biomase)
0,83-1,04 (ovisi o vrsti

biomase)
Geotermalne elektrane
1,26
1,26
Elektrane na bioplin iz poljoprivrednih

nasada (kukuruzna silaa...) te organskih
ostataka i otpada iz poljoprivrede i
prehrambeno-preraivake industrije
(kukuruzna silaa, stajski gnoj, klaoniki
otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva)
1,20
1,04
Elektrane na tekua biogoriva
0,36
0,36
Elektrane na deponijski plin i plin iz

postrojenja za proiavanje otpadnih
voda
0,36
0,36
Elektrane na ostale obnovljive izvore

(morski valovi, plima i oseka...)
0,60
0,50
Tip postrojenja
Sunane elektrane
<10 kW
10-30 kW
>30 kW
3,40
3,00
2,10
Izvor: Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
(NN 33/07)
Visina tarifnih stavki iz Tablice 11.1 se mnoi s korekcijskim faktorom koji ovisi o udjelu
domae komponente u projektu. Korekcijski faktor moe poprimiti vrijednosti od 1 do
0,93. Udio domae komponente u projektu odreuje Ministarstvo.
Visina poticajne cijene elektrine energije proizvedene iz postrojenja koja koriste
obnovljive izvore energije, za vrijeme vaenja ugovora o otkupu elektrine energije,
godinje se korigira za indeks cijena na malo, na nain da se poticajna cijena iz prethodne
kalendarske godine pomnoi s godinjim indeksom cijena na malo za prethodnu
kalendarsku godinu. Tako je, primjerice, poticajna cijena za elektrane na bioplin u 2009.
godini iznosila 1,3064 kn/kWh (za elektrane manje i jednake 1 MW instalirane snage)
odnosno 1,1322 kn/kWh (za elektrane vee od 1 MW instalirane snage). Promjene u
visini poticajne cijene objavljuje HROTE na svojim internetskim stranicama. Postrojenja
na biomasu su izuzeta od plaanja naknade jedinicama lokalne samouprave u iznosu od
0,01 kn/kWh isporuene elektrine energije.
Ugovor o otkupu elektrine energije proizvedene iz postrojenja koja koriste obnovljive
izvore energije i kogeneracijskih postrojenja sklapa se na odreeno vrijeme od 12 godina.
137
Prirunik za bioplin
Zakon o biogorivima za prijevozu (NN 65/09) uvodi naknadu za poticanje proizvodnje

biogoriva koju prikuplja Operator trita (HROTE) za isplatu novanih poticaja korisniku
poticaja. Visinu naknade za poticanje proizvodnje biogoriva propisuje Vlada odlukom,
koju donosi do kraja studenog tekue godine za iduu godinu, prema ukupnim planiranim
trokovima sustava za poticanje proizvodnje biogoriva, na prijedlog Ministarstva.
Proizvodnja biogoriva potie se isplatom novanih sredstava korisniku poticaja po
koliini proizvedenog, prodanog i isporuenog biogoriva na trite Republike Hrvatske, a
lanak 19. opisuje metodologiju odreivanja poticaja.
Drugi financijski mehanizmi su koncentrirani u dva izvora: Hrvatska banka za obnovu i
razvitak (HBOR) i Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (FZOEU).
Za financiranje projekata s podruja zatite okolia HBOR odobrava kredite putem
Programa za pripremu projekata obnovljivih izvora energije i Programa kreditiranja
projekata zatite okolia, energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Svi detalji
se mogu nai na stranicama HBOR-a www.hbor.hr.
FZOEU raspisuje natjeaje za financiranje projekata OIE. Detalji se mogu nai na
slubenim stranicama Fonda www.fzoeu.hr.
Novost u ovom trenutku predstavlja akreditacija 3.2 Diversifikacija gospodarskih
aktivnosti, unutar prioriteta 3. Razvoj ruralne ekonomije ime e se sredstva za
investiranje u bioplinska postrojenja na poljoprivrednu sirovinu postati raspoloiva
hrvatskim korisnicima. IPARD je peta komponenta cjelovitog pretpristupnog programa
Europske unije za razdoblje 2007. 2013. poznatog pod skraenicom IPA (Instrument
pretpristupne pomoi, eng. Instrument for Preaccession Assistance). Sukladno Uredbi o
opsegu i sadraju odgovornosti te ovlastima tijela nadlenih za upravljanje IPA-om tijelo
nadleno za upravljanje petom komponentom IPA programa je Uprava za ruralni razvoj Upravna direkcija SAPARD/IPARD programa pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i
ruralnog razvoja, dok je tijelo nadleno za provedbu Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva
i ruralnog razvoja - Ravnateljstvo za trinu i strukturnu potporu u poljoprivredi. Za tijek
akreditacije i o raspoloivosti i uvjetima dobivanja sredstava, posjetite stranice nadlenog
Ministarstva: www.mps.hr ili za vie o IPARD programu na internetskoj stranici
http://www.strategija.hr/Default.aspx?art=759.
11.3. Koritenje otpada za proizvodnju bioplina u Hrvatskoj

Hrvatska je u tijeku harmoniziranja svojeg zakonodavstva s onim EU-a vezano za otpad i
upravljanje otpadom. Osnovni dokument Strategija gospodarenje otpadom za Republiku
Hrvatsku je donesen 2005. godine. Slijedilo je niz novih pravnih akata u 2007. godini.
Cijeli sustav je u svom tranzicijskom razdoblju i teko je predvidjeti kada e se koji od
navedenih ciljeva implementirati - u kojem periodu i do koje razine. Cilj je organizirati
gospodarenje otpadom iz 187 slubenih u regionalne centre za gospodarenje otpadom
(1-2 do 2010. i 2-3 do 2015.) te upanijske centre za gospodarenje otpadom (3-7 do 2010.
i 7-10 do 2015.). Ova reforma je sa 50 posto financirana od strane Fonda za zatitu
okolia i energetsku uinkovitost, a ostatak se planira financirati iz inozemnih fondova.
Stoga e se ovaj pregled fokusirati na postojee sustave s buduim oekivanjima tamo
gdje je to mogue.
Komunalna drutva sakupe oko 1,2 milijuna tona komunalnog otpada u Hrvatskoj.
Komunalni otpad se uglavnom ne odvaja po kategorijama ili se odvaja na dobrovoljnoj
138
Prirunik za bioplin
bazi (papir, staklo, limenke, PVC, baterije, lijekovi kojima je isteklo trajanje, elektroniki
otpad, gume). Glomazni otpad iz kuanstava se sakuplja dva puta godinje. Veina vozila
za sakupljanje komunalnog otpada su opremljena preama. Otpadno jestivo ulje sakuplja
se odvojeno kod velikih potroaa (restorani, vrtii, bolnice, hoteli, kole).
Zelene trnice, trgovine i reciklana dvorita imaju velike kontejnere od 10 to 20 m3 s
preama. Vano je napomenuti da se otpad sakuplja ee nego u zemljama koje imaju
odvojeni sustav prikupljanja.
Supermarketi zbrinjavaju robu kojoj je istekao rok trajanja u Agroproteinki d.d. jedinoj
kafileriji otvorenog tipa, kapaciteta 75 000 t/godinje. Agroproteinka d.d. sakuplja i
klaoniki otpad i ostali otpad ivotinjskog porijekla diljem Hrvatske. Koliina otpada iz
prehrambenopreraivake industrije se teko moe procijeniti, ali je mogue dobiti uvid
kod Agencije za zatitu okolia (www.azo.hr ).
Procijenjeni udjeli organskog dijela komunalnog otpada iznose 43,1 i 41 posto za
kontinentalnu i obalnu regiju.
Uz turizam se povezuje oko 97 700 t/godinje otpada (Strategija gospodarenje otpadom,
NN 130/05). Komunalni otpad koji nastaje u obalnom podruju i na otocima postaje sve
vei problem, a naroito tijekom ljeta kada najvie turista posjeuje to podruje. Osim
velikog natjecanja za prostor na obali, sama obala je krevita i izrazito vodopropusna i
zato bogata podzemnim vodama, to nalaenje odgovarajue lokacije za odlagalite
otpada ini jo teim. U tom smislu bi svaki uteeni kubini metar oporabljenog
organskog dijela komunalnog otpada predstavljao dodanu vrijednost. Posebno pitanje
predstavlja kapacitet tijekom treine godine, odnos turista i domicilnog stanovnitva
iznosi 8:1 to implicira zahtjevnije investicije u infrastrukturu u obalnom podruju nego
na kontinentu.
Moe se zakljuiti da Hrvatska proizvodi relativno velike koliine otpada po glavi
stanovnika iako se biljei 10 posto povrata kroz recikliranje i odlaganje na odlagalita.
Hrvatska ima tarifni sustav za zbrinjavanje odreene kategorije otpada, ali su tzv. tipping
fees za sakupljanje organskog dijela komunalnog otpada premale (u sluaju pravnih
subjekta) ili ne postoje (u sluaju kuanstava) da bi uinile proizvodnju bioplina iz tog
supstrata ekonomski opravdanim, odnosno tehniki izvedivim.
11.4. Dostupnost sirovine u Hrvatskoj

Procjena dostupnosti sirovine za proizvodnju bioplina je vrlo rijetko raspoloiva na
korisnikoj razini. Naime, mogue je izraunati teoretsku dostupnost poljoprivredne
sirovine (bez energetskih usjeva) na nacionalnoj razini, ali je ta vrijednost daleko od
stvarnog potencijala bioplina. Za izraun realnog tehnikog potencijala potrebno je
ozbiljno istraivanje s prikladnim sredstvima kako bi se smanjila razlika izmeu
izraunatog nacionalnog teoretskog potencijala bioplina na tehniki i, prema mogunosti,
ekonomski potencijal. Neka istraivanja (Kulii i Par, 2008.) navode da ukoliko se
pretpostavi da je sirovina za bioplin dostupna u dovoljnim koliinama samo na poslovnim
subjektima (komercijalnim farmama), tada se nacionalna teoretska dostupnost supstrata
smanji na 20 posto (od 3,2 11,3 PJ/godinje na 0,7 2,1 PJ/godinje). Ipak, i ovu
vrijednost treba uzeti sa zadrkom jer ne uzima u obzir prostornu rasprostranjenost
stoarske proizvodnje. Drugim rijeima, ak i kad se pretpostavi da je osnova za supstrat
proizvodnje bioplina stoarska proizvodnja na komercijalnim osnovama, tvrtke koje
139
Prirunik za bioplin
upravljaju tim farmama registrirane su u nekom urbanom centru dok se stvarna

proizvodnja dogaa negdje drugdje, a esto na vie od jedne farme. Prostorna odreenost
pojedine farme ili gustoa skupine vie manjih farmi omoguava proirenje procjene
potencijala na kombinaciju ivotinjskih ekskremenata s drugim sirovinama vee
energetske vrijednosti, a samim time se moe poveati i tehniki potencijal bioplina.
Ostale vrste sirovine poput: energetskih usjeva, prehrambenih namirnica isteklog roka
trajanja, ostatak pri pripremi i konzumaciji hrane, organski dio komunalnog otpada, otpad
iz prehrambeno preraivake industrije, klaoniki otpad i slino imaju razliite prepreke
kako za procjenu potencijala, tako i za stvarno koritenje kao sirovine za proizvodnju
bioplina. Naime, energetski usjevi (primjerice kukuruzna silaa) se obino uzgajaju za
stoku s prosjenim prinosom i do 45 t/ha. No, kukuruzna silaa, kao i stajsko gnojivo za
sada ne predstavlja trinu robu u Hrvatskoj. U 2006. godini je u pogonima
Agroproteinke d.d. termiki obraeno oko 65 000 tona namirnica isteklog roka trajanja
zajedno s klaonikim otpadom. Uz to, oko 9 500 tona otpada iz prerade pilia je termiki
obraeno u KOKA d.d., Varadin (AZO, 2008.). Komunalni otpad se ne razdvaja, to
organsku frakciju komunalnog otpada ini neprikladnom za koritenje kao sirovine za
proizvodnju bioplina, osim u sluaju deponijskog plina.
11.5. Poljoprivredna struktura u Hrvatskoj

Hrvatska poljoprivreda jo uvijek nastoji uhvatiti korak s trinom ekonomijom i
posljedicama Domovinskog rata. Hrvatska je 1994. godine postala neto uvoznica
poljoprivrednih proizvoda. Godine 2003. Hrvatska je bila samodostatna u svega pet
poljoprivrednih proizvoda: penica, eer, kukuruz, vino i jaja. U postojeoj vlasnikoj
strukturi se jo uvijek uvelike ogledava pola stoljea socijalistikog naina upravljanja
poljoprivredom (dualni sustav velikih agrokombinata i marginalizirana obiteljska
poljoprivredna gospodarstva) te primjena nasljednog prava. Prema Popisu poljoprivrede
2003. godine, 448 532 obiteljskih gospodarstava koristi 853 196 ha oraninih povrina u
vrtovima ime prosjena obiteljska farma ini svega 2 ha. Neki podaci navode da dvije
treine svih obiteljskih gospodarstva ima manje od 3 ha, ali istovremeno se kultivira samo
21 posto ukupnog poljoprivrednog zemljita u privatnom vlasnitvu. Poslovni subjekti
koriste puno vee povrine poljoprivrednog zemljita, prosjeno 159,2 ha. Trendovi u
prirodima glavnih usjeva navode na zakljuak o nedostatnom poznavanju agrotehnolokih
mjera i jaku povezanost poljoprivrednog priroda s vremenskim uvjetima (nedostatak
irigacije, sustava protiv tue).
Prema Hrvatskom stoarskom centru, u Hrvatskoj ima 44 560 proizvoaa mlijeka od
kojih 96 posto ima manje od 15 krava. Veina obiteljskih gospodarstava (90%) dri
manje od 10 goveda, a samo njih 10 posto vie od 10. Kako bi se ova nepovoljna
struktura promijenila, Operativni program za razvitak stoarske proizvodnje osigurava
uvjete za osnivanje novih modernih farmi s kapacitetom do 100 krava. Vano je naglasiti
da e neki poljoprivrednici nastaviti s dranjem malog broja ivotinja na farmama.
Specijalizirane stoarske farme jo uvijek nisu razvijene na veliko. Jedna treina (32%)
poslovnih subjekata dri do 20 goveda, a dvije treine ili 339 proizvoaa ima vie od 20,
unutar kojih svega njih 86 dri vie od 100 grla goveda.
U 2003. godini, prosjeni broj svinja po obiteljskom gospodarstvu je iznosio 8 svinja, dok
su poslovni subjekti u prosjeku drali 464 svinja. U strukturi proizvoaa svinja najveu
140
Prirunik za bioplin
prepreku ini injenica da je 90 posto proizvodnje u rukama oko 200 000 malih
proizvoaa. Oko 3 300 (1,5%) proizvoaa ima vie od 50 svinja. Oko 12 500
proizvoaa dri 20-50 svinja i od njih se moe oekivati da bi mogli narasti do prave
veliine komercijalnog uzgoja. Iz kategorije obiteljskih farmi s 11 do 20 svinja se mogu
izdvojiti farme koje su spremne sudjelovati u komercijalnoj proizvodnji, dok je veina
njih ili vie od 170 000 obiteljskih farmi s manje od 10 svinja iskljueno iz komercijalne
proizvodnje
11.6. Mogunosti ubrizgavanja biometana u hrvatski sustav

prirodnog plina
Bioplin je prepoznat u Zakonu o tritu plina (NN 40/07) u lanku 1, paragraf 2:
(2) Pravila utvrena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega
primjenjuju se i na bioplin, plin iz biomase i druge vrste plina ako se te vrste plina mogu
tehniki i sigurno transportirati kroz plinski sustav.
Do trenutka pisanja (srpanj 2009.), nisu postojali provedbeni akti koji bi opisali
implementaciju bioplina u plinsko trite jer su transport, distribucija, skladitenje,
opskrba, opskrba tarifnih kupaca, upravljanje LNG terminalom regulirane energetske
djelatnosti, a trine su djelatnosti proizvodnja plina, opskrba i prodaja prirodnog plina iz
vlastite proizvodnje, opskrba povlatenih potroaa, medijacija na plinskom tritu i
zastupanje na tritu plina. Citirani paragraf moe se interpretirati i na nain da ako
biometan postie iste karakteristike kao i prirodni plin, tada se svi propisi koji se odnose
na prirodni plin mogu primijeniti i na biometan.
Slika 11.3 Struktura transportiranih koliina prirodnog plina po upanijama (razina NUTS 3) u
Hrvatskoj
Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2006.
141
Prirunik za bioplin
U Hrvatskoj razlikujemo dvije razine plinske mree: transportna (visokotlana 50-70

bara) i distribucijska (srednjeg tlaka 1-4 te niskotlana <1 bar). Transportni sustav
obuhvaa 2 034 km plinovoda, 142 mjerno-redukcijske stanice s 210 mjernih linija te 19
mjesta ulaza u sustav. Transportni sustav omoguuje isporuku plina na podruju 14
upanija, ukljuujui i Grad Zagreb.
11.7. Utjecaji proizvodnje bioplina u Hrvatskoj

Do sada nije napravljeno sveobuhvatno istraivanje o bioplinu i njegovom konkretnom
meudjelovanju kroz poljoprivredu, zatitu okolia, gospodarstvo, energetiku i ruralni
razvitak, ali i ostvarenim koristima za navedene sektore jer koristi od proizvodnje i
koritenja bioplina prelaze okvire jednog resora.
Razvitak trita bioplina u Hrvatskoj mogla bi se odvijati u nekoliko razliitih smjerova
poput:
-
Proizvodnje obnovljive energije
Zatite okolia
Gospodarenja otpadom
Razvitak ruralne zajednice
Hrvatska si je postavila cilj da minimalni udio elektrine energije proizvedene iz OIE

u ukupnoj potronji elektrine energije bude 5,8 posto ili 360 MW do 2010.godine.
Realno je oekivati da e ciljevi navedeni u EU Zelenoj knjizi 20-20 do 2020. takoer
biti prihvaeni u nacionalne ciljeve za OIE. Posljednji slubeni podaci o potencijalu
bioplina napravljeni su u sklopu Nacionalnog energetskog programa BIOEN Energija iz
biomase i otpada, 1998. godine. Taj dokument navodi da je potencijal bioplina jednak 2
PJ/godinje to ugrubo odgovara rezultatima preliminarnog istraivanja potencijala
bioplina iz poljoprivrede (bez energetskih usjeva) iz 2008. o kojem se vie govorilo u
prethodnim poglavljima (od 3,2 -11,3 do 0,7 2,1 PJ/godinje). Proizvodnja i koritenje
bioplina imat e skromni doprinos (do 1% u ukupnoj bruto potranji za elektrinom
energijom) ukoliko se sirovina ne proiri na energetske usjeve i ostale izvore poput
prehrambeno-preraivake industrije, ostatke pri pripremi i konzumaciji hrane,
prehrambene proizvode isteklog roka trajanja, klaoniki otpad i slino. Do sada nije
zabiljeeno istraivanje o potencijalu bioplina u Hrvatskoj koji razmatra sirovine ire od
poljoprivrede, odnosno ivotinjskih ekskremenata.
No, usprkos svojoj skromnoj energetskoj ulozi na nacionalnoj razini, bioplin bi mogao
biti najbolja opcija u onim regijama koje su bogate poljoprivrednom sirovinom. Te bi
regije imale lokalno proizvedenu energiju, i do odreene mjere, energetsku neovisnost uz
istovremene sporedne koristi iz proizvodnje bioplina, odnosno eksternalija koje povoljno
djeluju na zatitu okolia i razvitak ruralne zajednice.
Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09) prepoznaju bioplin kao vrstu motornog
biogoriva, a Uredba o kakvoi biogoriva (NN 141/05) propisuje odreena svojstva koja
mora imati ako se eli prodavati na tritu goriva. Nacionalni udio biogoriva u ukupnoj
potronji motornih goriva iznosi 5,75 posto ili 5,095 PJ do 2010. godine. Oekuje se da e
se u 2009. godini svega polovica ciljane koliine ostvariti u postojeim i planiranim
142
Prirunik za bioplin
proizvodnim kapacitetima. Svi postojei i planirani proizvodni kapaciteti biogoriva

fokusirani su na biodizel.
Doprinos zatiti okolia proizvodnje bioplina u Hrvatskoj se oituje u pozitivnom
utjecaju na kvalitetu tla, vode i zraka kao i utede na emisijama staklenikih
plinova. U nekim hrvatskim propisima bioplin se jasno navodi kao jedno od rjeenja za
ublaavanje negativnog utjecaja. Takvi dokumenti uglavnom transponiraju pravnu
steevinu EU-a, a najee su spominjani Nitratna direktiva, regulativa EC no. 1774/2002
(s pripadajuim amandmanima) o postavljanju zdravstvenih standarda glede ivotinjskih
nus proizvoda koji nisu namijenjeni ljudskoj prehrani, Protokol iz Kyota i MPME
protokol.
Transponiranje EU Nitratne direktive u nacionalno zakonodavstvo kroz Pravilnik o
dobroj poljoprivrednoj praksi u koritenju gnojiva (NN 56/08) svratilo je pozornost
stoara na stajski gnoj i nain njegova zbrinjavanja. Direktiva daje etiri godine
prilagodbe pri emu je dozvoljeno 210 kg duika godinje po hektaru nakon ega slijedi
uobiajenih 170 kg duika po hektaru godinje. Pravilnik takoer propisuje kada je
primjena odreenih vrsta gnojiva zabranjena te opisuje potpunu zabranu primjene krutog
stajskog gnoja i gnojovke na odreenim tlima i u odreenim prilikama. Hrvatska inaica
Nitratne direktive zavrava preporukama da se, ukoliko poljoprivredno gospodarstvo
nema dovoljno poljoprivrednih povrina za primjenu gnoja i gnojovke, proizvedeni gnoj i
gnojavka moraju zbrinuti na neki od sljedeih naina:
-
gnoj i gnojovka se primjene za gnojidbu poljoprivrednog zemljita koje nije u

vlastitom vlasnitvu, a takva primjena se mora temeljiti na ugovoru
gnoj i gnojovka se prerade u bioplin, kompost ili supstrat
zbrinjavanje gnoja na druge naine (nije specificirano to su drugi naini)
Teko je predvidjeti dinamiku primjene ovog pravilnika, ali se moe zakljuiti da vrijeme
improvizacije kod zbrinjavanja ivotinjskih ekskremenata postepeno prolazi. Pored
toga, hrvatsko je stoarstvo koncentrirano u geografskom smislu. Sjeverozapadne
upanije (Varadinska i Meimurska) su poznate po peradarskoj proizvodnji, upanije na
sjeveru (Koprivnikokrievaka i Bjelovarskobilogorska) su poznate po govedarstvu
dok se istoni dijelovi Hrvatske (Slavonija) vie orijentirani na svinjogojstvo. Dok
Slavonija, kao dominantno poljoprivredna regija ima mogunost nalaenja dovoljno
poljoprivrednog zemljita za primjenu gnoja, ostali dijelovi Hrvatske u kojima se odvija
stoarska proizvodnja nisu tako bogate prostorom i poljoprivrednim zemljitem, odnosno
nemaju dovoljno primjerenih povrina za primjenu stajskog gnoja i gnojnice.
Uredba Europske komisije 1774/2002 je transponirana u nacionalno zakonodavstvo kao
Pravilnik o nainu postupanja s nusproizvodima ivotinjskog podrijetla koji nisu za
prehranu ljudi (NN 56/06). U njegovom su Prilogu VI. opisani posebni uvjeti koje
objekt za proizvodnju bioplina i komposta mora ispuniti.
Iako Hrvatska pripada zemljama iz Priloga B Protokola iz Kyota, njegova se ratifikacija
dogodila tek u travnju 2007. godine. Prema Protokolu, Hrvatska mora smanjiti
staklenike plinove iz antropogenih izvora za 5 posto u razdoblju 2008. 2012. u
usporedbi s emisijama u baznoj 1990. godini.
143
Prirunik za bioplin
Hrvatska je zavrila proces ratifikacije CRLTAP protokola u svibnju 2008. godine,

ratifikacijom Protokola o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona,
poznatijim pod skraenicom MPME3. Glavni cilj ovog Protokola je promatranje i
smanjenje godinjih emisija sumpor dioksida, duikovih oksida, nemetanskim hlapivim
organskim esticama i amonijaka iz antropogenih izvora. Hrvatska se obvezala smanjiti
emisije SO2 za 61, NMVOC za 14 i NH3 za 19 posto do 2010. u usporedbi s emisijama
1990. godine dok bi emisije NOx 2010. godine trebale biti manje od onih iz 1990.
Nacionali ciljevi za emisije koji su definirani MPME protokolom istovremeno su i
nacionalni ciljevi strategije zatite okolia.
Koritenje organske frakcije komunalnog otpada u svrhu proizvodnje bioplina moe se
smatrati kao jedan od naina gospodarenja otpadom radi produenja vijeka trajanja
odlagalita otpada, budui da se manje koliine otpada odlau. Na taj se nain
istovremeno sprjeava rizik zagaenja podzemnih voda. Bioplin se smatra jednom od
metoda recikliranja u Strategiji gospodarenja otpadom. Kako bi se iskoristila organska
frakcija komunalnog otpada potrebno je implementirati cijeli sustav odvojenog
sakupljanja i odlaganja komunalnog otpada.
Kako se stoarstvo uglavnom dogaa u ruralnim regijama, proizvodnja bioplina se moe
predstaviti kao nova ekonomska aktivnost u zajednici. Tijek ulaznog i izlaznog
materijala moe biti vrlo blizak odrivom konceptu gdje se od lokalno proizvedene
sirovine dobiva lokalno koriteni proizvod. Iako je najvea vjerojatnost da e se
proizvedena elektrina energija iz kogeneracijskog postrojenja prodati u
elektroenergetsku mreu kako bi se prihodovalo iz tarifnog sustava, toplinska energija i
digestat kao gnojivo ostaju za lokalnu upotrebu.
11.8. Zakljuci i preporuke za implementiranje bioplinskih

postrojenja u Hrvatskoj
Trite bioplina u Hrvatskoj je vrlo dinamino, ali je proizvodnja i koritenje bioplina jo
uvijek u svom poetnom stadiju razvitka. Svakodnevno se pojavljuju novi projekti, a
zakonodavni i institucionalni okvir se jo uvijek prilagoava i nadograuje s iskustvom iz
prakse. Ipak, mogue je dati nekoliko preporuka za budue (su)vlasnike bioplinskih
postrojenja u Hrvatskoj.
Iako na nacionalnoj razini pokazuje mali potencijal za ostvarenje ciljeva energije
proizvedene iz OIE, bioplin moe pomoi u ostvarenju drugih izazova poput onih iz
Protokola iz Kyota i Nitratne direktive. Ipak, na regionalnoj i/ili lokalnoj razini, bioplin
moe imati znaajniji utjecaj na lokalnu energetsku bilancu u krajevima s razvijenom
stoarskom proizvodnjom.
Hrvatske farme su vrlo male i samo njih nekoliko, uvjetno reeno, moglo bi imati
dovoljno sirovine za vie od 1 MW instalirane snage. Postojei tarifni sustav ini veliinu
postrojenja od 1 MW najpovoljnijom za investitora jer su koristi od ekonomije razmjera
ograniene padom tarifne stavke nakon te veliine. Problem malih farmi i nedostatka
sirovine se moe izbjei podizanjem centraliziranih bioplinskih postrojenja gdje bi se
3
Protocol to Abate Acidification, Eutrophication and Ground-level Ozone, so called multipollutant/multi-effect protocol ili MPME protokol
144
Prirunik za bioplin
sirovina s vie farmi digestirala u jednom postrojenju. Time se smanjuje investicijski

troak i raspodjeljuje rizik poslovanja u usporedbi s investiranjem u vie malih
postrojenja iji zbroj snaga odgovara 1 MW. Vano je napomenuti da je u EU prosjena
veliina poljoprivrednog bioplinskog postrojenja (ko-digestija) jednaka 300 kW, a
investicija varira od 2 960 do 5 790 2005/kW, ovisno o sloenosti postrojenja. Troak
proizvedene elektrine energije isto tako varira prema sloenosti sirovine, a time i
postrojenja od 55 do 215 2005/MWh.
Prema postojeem zakonodavnom okviru, najjednostavnije je imati kogeneracijsko
postrojenje koje e prodavati elektrinu energiju prema tarifnom sustavu, a iskoristiti
toplinsku energiju u sklopu svoje proizvodnje ili nai kupca za nju. Kod malih pogona je
proiavanje bioplina i njegovo ubrizgavanje u plinsku mreu rijetko ekonomski
opravdano tako da bi se za proizvodnju bioplina u veim kapacitetima trebalo ili osloniti
na energetske usjeva ili traiti sirovinu za proizvodnju bioplina u nekim drugim sektorima
(prehrambeno preraivaka industrija, ugostiteljstvo, supermarketi) ili graditi
centralizirana bioplinska postrojenja za supstrat s vie farmi.
Hrvatska se nalazi u blizini razvijenih trita bioplina to je prednost u dostupnosti raznih
tehnologija za proizvodnju bioplina dok se ne razvije domaa proizvodnja opreme koja je
za sada vrlo skromna. Predstavnici tvrtki za proizvodnju i prodaju opreme za proizvodnju
bioplina esto nude rjeenja tipa klju u ruke i daju jamstvo na oekivane rezultate.
Kod odabira opreme je potrebno dobro razmisliti o ponuenoj opciji proizvoaa opreme
ili konzultanta. Broj izgraenih bioplinskih postrojenja i iskustva vlasnika su najbolja
preporuka za proizvoaa. Kao i kod svake druge velike investicije, raspitivanje o
alternativnim rjeenjima uvijek pomogne u procesu odluivanja. Potrebno je imati na umu
da je osnova svakog bioplinskog postrojenja spremnik za mijeanje sirovine,
fermentator, skladite za bioplin i energetska jedinica sve ostalo ovisi o vrsti sirovine i
njezinoj pripremi za digestiju (sjeckanje, mljevenje, drobljenje, pasterizacija, sanitacija,
skladitenje, grijanje, hlaenje) odnosno o mogunostima koritenja ostatka digestije
(gnojivo, konfekcionirano gnojivo za urbane vrtove, amonij-sulfat ili odlaganje na
odlagalitima otpada).
Iako se esto u praksi dogaa da planer bioplinskog postrojenja ili proizvoa opreme
ukljui u prodajnu cijenu i izradu studije izvodljivosti, preporua se ugovoriti neovisnog
konzultanta koji e istovremeno izraditi i ostalu dokumentaciju, te zastupati interese
investitora neovisno o odabranom rjeenju za bioplinsko postrojenje. U naelu, ukoliko
studiju (prethodne) izvodljivosti nije napravio neovisni konzultant (strunjak za bioplin),
studija teko moe biti primjenjiva za tranje financiranja od tree strane (tzv.
bankabilnost projekta).
Kod investiranja u bioplinsko postrojenje je najvanije ugovoriti dobavu sirovine. Naime,
iskustva iz razvijenih trita bioplina ukazuju da je, s porastom potranje za sirovinom,
sirovina (koja je do tada bila otpad) dobila cijenu. Postrojenja koja nisu imala ureene
dugorone ugovore za dobavu sirovine, a ostvarivala su dobit na temelju besplatne
sirovine morale su zatvoriti ili nai druge izvore supstrata.
Jednako je vano imati i dugoroan ugovor o koritenju digestata jer, iako moe initi
korisnu i kvalitetnu zamjenu za stajski gnoj, gnojovku i umjetna gnojiva, ipak je potrebno
ugovoriti poljoprivredne povrine na kojima e se digestat primjenjivati. Ili, ako se radi o
daljnjem kondicioniranju digestata u gnojivo za ire trite (pakirano i deklarirano) ili
izdvajanje i prodaja pojedinanih hranjivih tvari iz digestata (sumpor, kalij, fosfor,
amonij-sulfat), potrebno je ispitati trite plasmana i ugovoriti kupca. Iskoritavanje i
145
Prirunik za bioplin
prodaja sporednih proizvoda iz proizvodnje bioplina vezanih za digestat mogu povoljno

utjecati na ukupnu ekonomsku bilancu rada bioplinskog postrojenja. Opravdanost
ulaganja u dodatnu opremu potrebnu za kondicioniranje digestata i izdvajanje nutrijenata
e, naravno, ovisiti o potranji i cijeni pojedinog dodatnog proizvoda, ali i proizvedenoj
koliini koja e odgovarati dodatnoj investiciji u dodatnu opremu (separatori, suilice,
pree).
Potrebno je istaknuti da se ne moe svaki ostatak AD primijeniti kao gnojivo u
poljoprivredi i da njegova primjena ili zbrinjavanje ovise o ulaznoj sirovini. Primjena
digestata kao gnojiva je regulirana zakonskim propisima te je, prije investiranja u
bioplinsko postrojenje potrebno provjeriti nain na koji se digestat moe iskoristiti.
Obino vrijedi pravilo da, ukoliko je i jedan mali dio sirovine u ukupnoj mjeavini
supstrata neprikladan za primjenu digestata kao gnojiva, on kontaminira ostali isti dio
supstrata i dovodi do, primjerice, potrebe zbrinjavanja digestata na odlagalitu otpada (uz
naknadu) umjesto primjene kao gnojiva (izgubljena dobit).
Kod davanja preporuka za daljnja istraivanja nemogue je izbjei onu da se istrai
potencijal bioplina i kod ostalih sektora osim poljoprivrede. to se tie bioplinskih
postrojenja na poljoprivrednu biomasu i njihov razvitak, potrebno je proiriti istraivanje
na valoriziranje mogueg doprinosa bioplina kao mjeri za smanjenje emisija staklenikih
plinova, ostvarivanje ciljeva Nitratne direktive i ostalih koristi bioplina na drutvo kao
cjelinu, ime bi se lokalne i regionalne vlasti jo vie aktivirale u razvitku trita bioplina.
Sretno!
146
Prirunik za bioplin
Prilozi Korisne informacije

Prilog 1: Pojmovnik, pretvorbene jedinice i kratice
Amonijak:
Plinovitispojvodikaiduika,NH3sintenzivnimmirisomiokusom.
Anaerobnebakterije:
Mikroorganizmi koji ive i reproduciraju se u okoliu u kojem nema

slobodnogiliotopljenogkisika.Koristesezaanaerobnudigestiju.
AnaerobnadigestijaAD
(Sinonim:razlaganje,
fermentacija):
Mikrobioloki proces razgradnje organske tvari pomou razliitih

mikroogranizamaupotpunojodsutnostikisika.Dvaosnovnaproizvoda
anaerobne digestije (AD) su: bioplin (plin koji se sastoji od mjeavine
metana,ugljikovogdioksida,ostalihplinovaielemenatautragovima)i
digestat (digestirani substrat). AD proces je karakteritian u mnogim
prirodnim uvjetima, a danas se primjenjuje u proizvodnji bioplina u
rektorimanepropusnimzazrak,zvanimdigestori.
Barelekvivalentnenafte
(Barrelofoilequivalent)
(boe):
Koliina energije sadrana u barelu sirove nafte, tj. 6,1 GJ, to je

ekvivalentno 1700 kWh. Barel benzina (petroleum barrel) je mjera za
tekuinukojaiznosi42galonauSADsustavu(35imperialgallonsili159
litara), oko 7,2 barela su ekvivalentni jednoj toni nafte (u metrikom
sustavu).
Baza(luina):
Podrazumijevabilokojikemijskispojkojiotopljenuvodistvaraotopinu
spHvrijednostiviomod7,0.
Biokemijskakonverzija:
Uporaba biokemijskog procesa za proizvodnju goriva i kemikalija iz

organskihsirovina.
Biolokapotronjakisika
(BPK):
Kemijskaprocedurazautvrivanjevremenaukojemorganizmiiskorite
kisiksadranunekojotopini.
Bioplin:
Gorivi plin proizveden razgradnjom biolokog otpada pri anaerobnim

uvjetima.Bioplinobinosadri5060%metana.
Bioreaktor
(Sinonim:digestor,
fermentator):
Ureajzaoptimizacijuanaerobnedigestijebiomasei/ilistajskoggnoja,
smogunouodvajanjabioplinazaproizvodnjuenergije.
Centraliziranaanaerobna
digestija:
Dobavastajnjakaignojnicesnekolikopoljoprivrednihgospodarstavau
centralnopostrojenjezaproizvodnjubioplina,kakobisekodigestiralis
ostalomprikladnomsirovinom.
147
Prirunik za bioplin
CO2ekvivalent:
CO2 je standardizirana mjerna jedinica, koja se koristi za prikaz

globalnog potencijala zagrijavanja svih est staklenikih plinova. Na
primjer,uinakjednetonemetananaefektstaklenika,21putajevei
odjednetoneugljikovogdioksida.
Digestat:(Sinonim:AD
ostatak,digestirana
biomasa,digestirana
gnojnica)
Tretirani/digestiraniostatakprocesaAD.
Digestija:
vidiAnaerobnadigestija
Dul(J):
Mjerna jedinica SI za rad, energiju i toplinu. Definira se kao rad

obavljen(utroenaenergija)djelovanjemsileodjednognjutnanaputu
duljine jednog metra (= 1 kg m2/s2). Jedan dul (J) = 0,239 kalorija (1
kalorija=4,187J).
Efluent:
Tekui ili plinoviti ostatak nekog procesa ili kemijske reakcije, koji
obinosadridigestattogprocesa.
Ekvivalentnafte:
Tona ekvivalente nafte (toe) je jedinica energije. Koliina energije

osloboenaprilikomizgaranjajednetonesirovenafte,priblino42GJ.
Emisije:
Pareiliplinovikojiizlazeizdimnjakailiispunihcijevi,iliseprocjeuju
iz tvornice ili dolaze u atmosferu direktno prilikom izgaranja goriva,
isputanjasodlagalitaotpada,prilikomtruljenjavegetacijeilidrveaili
iz nekog drugog izvora. Oni sadre ugljikov dioksid, metan i diduikov
oksid,kojisuglavniuzroniciuinkastaklenikanaZemlji.
Energetskabilanca:
Kvantificirakoritenuiproizvedenuenergijuunutarnekogprocesa.
Energetskiusjevi:
Usjevi koji se uzgajaju radi njihove energetske vrijednosti. Energetski

usjevi obino ukljuuju vrste kao to su kukuruz i eerna repa, i ne
jestiviusjevikaotosurazliitesortetopoleivrstaPanicumvirgatum
(eng. Switchgrass). Trenutno su u razvoju dva sustava uzgoja
energetskihusjeva:brzorotirajuidrvenastiusjevi,ukojimaseuzgajaju
brzorastuedrvenastebiljkeijasjeaseobavljasvakih5do8godina,i
zeljastienergetskiusjevi,gdjesekoristeviegodinjebiljke,etvakojih
se obavlja svake godine, pri emu je prva etva 2 do 3 godine nakon
sadnje.
Fermentacija:
vidiAnaerobnadigestija.
148
Prirunik za bioplin
Fosilnogorivo:
vrsto, tekue ili plinovito gorivo koje je nastalo u Zemljinoj

unutranjosti, prilikom kemijskih i fizikalnih promjena biljnih i
ivotinjskih ostataka pod visokom temperaturom i pritiskom. Sirova
nafta,prirodnipliniugljensufosilnagoriva.
Fotosinteza:
Proceskojimbiljnestanicekojesadreklorofilpomouenergijesvjetla
izugljikovogdioksidaihranjivihtvaristvarajuugljikohidrate.
Gasifikacija:
Proces u kojem se vrsto gorivo pretvara u plin, proces se naziva i

pirolitikadestilacijailipiroliza.
Generator:
Ureajzapretvaranjemehanikeenergijeuelektrinuenergiju.
Globalnozatopljenje:
Postepeno poveanje prosjeene temperature Zemljine atmosfere.

Emisijeoneiujuihtvariuzrak(staklenikihplinova),dokojihdolazi
izgaranjemfosilnihgorivapridonoseglobalnomzatopljenju.
Gorivnaelija:
Ureajkojienergijunekoggorivaelektrokemijskomreakcijompretvara
direktno,bezizgaranja,uelektrinuenergijuitoplinu.
Hlapljivevrstetvari(HT): One vrste tvari u vodi ili drugim tekuinama, koje se gube prilikom
izgaranjasuhetvarina550C.
Hlapljivemasnekiseline
(HMK):
Kiseline proizvedene iz eera i drugih ugljikohidrata u silai pomou

mikroorganizama. Po definiciji one su hlapljive, to znai da ovisno o
temperaturimoguishlapitinazraku.Onesuprvidegradacijkiproizvod
anaerobnedigestije,prijestvaranjametana.
Instaliranasnaga:
Ukupnasnagaureajazaproizvodnjuelektrineenergijeuelektrani.
Izmjenjivatopline:
Ureajzauinkovitiprijenostoplinesjednetekuinenadrugu,biloda
sutekuinemeusobnoodvojenevrstimmaterijalom,kakosenikada
nebimijeale,ilisuudirektnomkontaktu.
Kiselina:
Podrazumijevabilokojikemijskispojkojiotopljenuvodistvaraotopinu
pHvrijednostiniomod7,0
Kogeneracija:
Kombiniranaproizvodnja
toplineielektrine
energije
Sekvencijalna proizvodnja elektrine energije i korisne topline iz istog

energetskog izvora. Otpadna toplina iz industrije moe se koristiti za
pokretanje elektrinog generatora (eng. bottoming cycle). Obrnuto,
suviak topline koji nastaje prilikom proizvodnje enektrine energije
moe se koristiti za industrijske procese, za zagrijavanje prostora i
proizvodnjutoplevode(eng.toppingcycle).
149
Prirunik za bioplin
Krutikomunalniotpad:
Sve vrste vrstog otpada nastalog u nekoj zajednici (u kuanstvima i

uslunom sektoru). Obino ga prikupljaju tvrtke ovlatene za
gospodarenjemotpadom(komunalnetvrtke).
Lebdeeestice:
Sitneesticepepelanoeneususpenzijiefluenataizgaranja.
Metan(CH4):
Plinkojijezapaljiv,eksplozivan,bezbojanibezokusa.Nijetopivuvodi
ali je topiv u alkoholu i eteru; temperatura vrenja mu je 161,6C a
smrzavanja182,5C.Prirodnonastajeumovaramaibaramaprilikom
razlaganjaorgansketvarianjegovaprisutnostupodzemljupredstavlja
rizikodeksplozije.Metanjeglavnisastavnidioprirodnogplina(do97
posto),koristisekaosirovinaupetrokemijskojindustrijiikaogorivo.
Mezofilnadigestija:
Digestija koja se odvija pri optimalnim temperaturama 37 do 41C ili

temperaturama zraka izmeu 20 i 45C i uz prisutnost mezofilnih
mikroorganizama.
Mikroturbina:
Male turbine s izlaznom snagom od 25 do 500 kW. Mikroturbine su

sastavljene od kompresora, loita, rekuperatora i generatora. U
usporedbi s drugim malim ureajima za proizvodnju elektrine
energije, mikroturbine imaju niz prednosti, koje ukljuuju: malen broj
pominih dijelova, kompaktnu veliinu, lagani su, imaju visoku
uinkovitost, emisije su manje nego kod ostalih tehnologija, manji su
proizvodni trokovi, postoji potencijal za veliku proizvodnju s malim
trokovimaimogunostiiskoritavanjaotpadnoggoriva.
Minimrea:
Integriranaproizvodnja,prijenosidistribucijaelektrineenergijezaniz
potroaa.
Mrea:
Sustav pomou kojeg proizvoai prenose energiju od mjesta

proizvodnje(elektrane)dopotroaa.Elektroenergetskamrea:visoko
naponskom prijenosnom mreom (110 kilovoltna [kV] do 765 kV)
elektrinaenergijaseprenosidoindustrijskihpostrojenjaikoristiseza
gradski autobusni i eljezniki transport; srednjenaponskom mreom
elektrina energija se prenosi do korisnika u uslunom i industrijskom
sektoru (23 kV138 kV); a distribucijskom ili niskonaponskom mreom
dopotroaausektoruuslugaikuanstava(120Vdo480V).Mrease
odnosi i na sustav cijevi za distribuciju plina (plinska mrea). Plinska
mreaobinoprolaziuzceste.
Mrenisustav:
Sustav elektroenergetske i plinske mree koja povezuje elektrane i

potroaenavelikomprostoru.
Netoproizvodnja:
Ukupna proizvodnja umanjena za energiju koju koristi postrojenje za

proizvodnjuenergije.
150
Prirunik za bioplin
Obnovljiviizvorienergije:
Energetski izvori koji su prirodno obnovljivi, no s ogranienim

kruenjem. Izvori koji su neiscrpni, ali je njihova korisna energija u
jedinici vremena ograniena. Neki izvori (kao to su geotermalna
energijaibiomasa)mogubitiogranienipostojeimzalihamabuduida
senjihovezalihesmanjujuiskoritavanjem,nourazdobljuodnekoliko
desetaka ili pak stotina godina, oni mogu biti obnovljeni. Obnovljivi
izvori energije su: biomasa, hidroenergija, geotermalna, Suneva
energija i energija vjetra. U budunosti vjerojatno e se iskoritavati i
toplina oceana, energija valova i plime i oseke. Iskoritavanje
obnovljivih izvora energije ukljuuje proizvodnju elektrine energije i
topline.
Odrivost:
Uvjetiekosustavaukojimabioraznolikost,obnovljivostiproduktivnost
izvoraostajusauvanitijekomvremena.
Operativnitlak:
Tlakplinskogsustavailidigestoraprinormalomradom.
Otpadnimulj:
Dio vrstih tvari koje su odvojene od tekuina tijekom procesa. Mogu

sadravatido97posto(vol.)vode.
pH:
Vrijednost kojom se iskazuje intenzitet kiselosti odnosno bazinosti

neke otopine. pH vrijednost je odreena koncentracijom vodikovih
iona u nekoj otopini. pH vrijednost moe biti od 0 do 14, gdje 0
predstavlja najkiseliju vrijednost, a 14 najveu bazinosti, dok je
otopinaspH7neutralna.
Pilotnaveliina:
Veliina nekog sustava vea od veliine sustava za laboratorijsko

testiranje,amanjaodveliinepravogsustava.
Plinskaturbina(Sinonim:
turbinazaizgaranje):
Turbina koja pretvara energiju vrueg komprimiranog plina

(proizvedenog prilikom izgaranja goriva pod pritiskom) u mehaniku
energiju.Kaogorivoobinosekoristiprirodniplinilinafta.
Procesnatoplina:
Toplinakojasekoristiuindustrijskomprocesu.
Punjenjeuarama:
Proces u kojem se reaktor puni odreenim koliinama sirovine, a ne

kontinuirano.
Sirovinabiomase:
Organska tvar dostupna po principu obnovljivosti. Biomasa ukljuuje

umarskeostatkeiotpadizpilana,poljoprivredneusjeveiotpad,drvoi
drvni otpad, ivotinjski otpad, ostatke uzgoja stoke, vodenih biljaka i
brzo rastueg drvea i zelenih biljka, te organski dio komunalnog i
industrijskogotpada.
Sirovina:
Bilo koji materijal koji se nekim procesom pretvara u proizvod nekog

drugogoblika.
151
Prirunik za bioplin
Snaga:
Izvreniradujedinicivremenailipromjenaenergijeujedinicivremena.
Snagastroja/sustava:
Maksimalnasnagakojustrojilisustav,moeproizvoditiisasigurnou
odravati.Najveadobivenasnagapriodreenimuvjetima.Instalirana
snagageneratoraseiskazujeukilowatimailimegawatima.
Staklenikiplin
(eng.Greenhousegas
GHG):
Plinovi koji uzrokuju zadravanje topline Sunca u Zemljinoj atmosferi,

te na taj nain uzrokuju uinak staklenika. Dva najvanija staklenika
plina su vodena para i ugljikov dioksid. Ostali stakleniki plinovi su
metan,prizemniozon,klorofluorokarbonatiiduikovioksidi.
Supstrat:
vidiSirovinebiomase
Termofilnadigestija:
Anaerobna digestija koja se odvija pri optimalnim temperaturama od

oko 50 do 52C, no temperatura moe biti i do 70C, i uz prisutnost
termofilnihmikroorganizama.
Toplinskavrijednost:
Najvea koliina energije koja moe biti dobivena izgaranjem neke

tvari.
Turbina:
Ureaj za konverziju toplinske energije vodene pare ili plina u

mehaniku energiju. U turbini vodena para ili plin protjee velikom
brzinom kroz sljed radijalnih lopatica montiranih na glavnu
osovinu.
Uinakstaklenika:
Zadravanje topline Sunca u Zemljinoj atmosferi dolazi do

neravnoteeizmeuenergijekojauZemljinuatmosferudolazisaSunca
itoplineizraeneusvemir.
Uinkovitostprijenosa
topline:
Omjerosloboenekorisnetoplineiukupneproizvedenetopline.
Ukupnavrstatvar
(Sinonim:Suhatvar):
Ostataknakonevaporacijevodeisuenja.
Volt:
MjernajedinicaSIsustavazaelektrikurazlikupotencijala.Brojvoltije
mjera jakosti elektrinog izvora u smislu koliko je snage potrebno
proizvestizaeljenujakostelektrineenergije.
Zelenicertifikati(RECs):
Pismenidokazdajenekaelektrinaenergijaproizvedenaizobnovljivih
izvoraenergije,kojiimamonetarnuvrijednost.Obinojedancertifikat
predstavljaproizvodnju1megawatsata(MWh)elektrineenergije.
152
Prirunik za bioplin
Pretvorbenejedinice
Kilowatt (kW)
= 1000 Watts
Megawatt (MW)
= 1000 kW
Gigawatt (GW)
= 1 milijun kW
Terawatt (TW)
= tisuu milijuna kW
1 dul (J)
= 1 Watt sekunda = 278 x 10-6 Wh
1Wh
= 3600 J
1 cal
= 4,18 J
1 British Thermal Unit (BTU)
= 1055 J
1 cubic meter (m)
= 1000 litara (L)
1 bar
= 100000 pascal (Pa)
1 millibar
= 100 Pa
1 psi
= 6894,76 Pa
1 torr
= 133,32 Pa
1 millimeter mercury (0C)
= 133,32 Pa
1 hekto Pascal (hPa)
= 100 Pa
153
Prirunik za bioplin
Popiskratica
AD
Anaerobna digestija
BPK
Bioloka potronja kisika
CHP
Kogeneracija (eng. Combined Heat and Power)
C:N
Odnos ugljika i duika
KPK
Kemijska potronja kisika
ENUS Energetski usjevi

ST
Suha tvar
SS
Svjea sirovina
GHG
Stakleniki plinovi (eng. Greenhouse Gases)
VHR
Vrijeme hidrauline retencije
MGVR Minimalno garantirano vrijeme retencije

kWh
Kilowat sat
kWhel Kilowat sat elektrine energije

OST
Organski dio suhe tvari
ppm
Parts per million (1ppm = 0,0001%)
RD&D Istraivanje, razvoj i demonstracija (eng. Research development and demonstration)

MDV
Maksimalna doputena vrijednost
UT
Ukupne vrste tvari
HMK
Hlapljive masne kiseline
HKT
Hlapljive krute tvari
N-P
Duik - fosfor
NPK
Duik, fosfor, kalij
154
Prirunik za bioplin
Prilog 2: Literatura
Agapitidis I. and Zafiris C. (2006). Energy Exploitation of Biogas: European and
National perspectives. 2nd International Conference of the Hellenic Solid Waste
Management Association.
Al Seadi, T.: Good practice in quality management of AD residues from biogas
production. Report made for the International Energy Agency, Task 24- Energy from
Biological Conversion of Organic Waste. Published by IEA Bioenergy and AEA
Technology Environment, Oxfordshire, United Kingdom, 2001.
Amon, T.; et al.: Optimierung der Methanerzeugung aus Energiepflanzen mit dem
Methanenergiewertsystem Published by Bundesministerium fr Verkehr, Innovation und
Technologie, Wien, Austria, 2006.
Amon, T.; Kryvoruchko, V.; Amon, B.; Moitzi, G.; Buga, S.; Lyson, D. F.; Hackl,
E.; Jeremic, D.; Zollitsch, W.; Ptsch, E.: Optimierung der Biogaserzeugung aus den
Energiepflanzen Mais und Kleegras.Published by Bundesministeriums fr Land- und
Forstwirtschaft, Umwelt- und Wasserwirtschaft, Wien, Austria, 2003
Amon, T.; Kryvoruchko, V.; Amon, B.; Schreiner, M.: Untersuchungen zur Wirkung
von Rohglycerin aus der Biodieselerzeugung als leistungssteigerndes Zusatzmittel zur
Biogaserzeugung aus Silomais, Krnermais, Rapspresskuchen und Schweineglle.
Published by Sdsteirische Energie- und Eiweierzeugung Reg.Gen.m.b.H., Mureck,
Austria, 2004
Amon, T.; Machmller, A.; Kryvoruchko, V.; Milovanovic, D.; Hrbek, R.; Eder, M.
W.; Strmer, B.: Optimierung der Methanausbeute aus Zuckerrben, Silomais,
Krnermais, Sonnenblumen, Ackerfutter, Getreide, Wirtschaftsdnger und Rohglyzerin
unter den Standortbedingungen der Steiermark. Published by Bundesministerium fr
Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft in collaboration with Amt der
Steiermrkischen Landesregierung, Wien, Graz, Austria, 2007
Bundesministerium fr Wirtschaft und Arbeit: Technische Grundlage fr die
Beurteilung von Biogasanlagen. Published by Bundesministerium fr Wirtschaft und
Arbeit, Wien, Austria, 2007
Bayerisches Staatsministerium fr Umwelt, Gesundheit und Verbraucherschutz
(STMUGV) (2004) Biogashandbuch Bayern. - www.ustmugv.bayern.de
Bayerisches Landesamt fr Umwelt (LfU) (2007) Biogashandbuch Bayern Materialband.
http://www.lfu.bayern.de/abfall/fachinformationen/biogashandbuch/index.htm
Fachagentur Nachwachsende Rohstoffe (2006) Handreichung Biogasgewinnung und
Nutzung. 3. berarbeitete Auflage; Fachagentur Nachwachsende Rohstoffe edt.; ISBN
3-00-014333-5
Rutz D., Janssen R., Epp C., Helm P., Grmek M., Agrinz G., Prassl H., Sioulas K.,
Dzene I., Ivanov I., Dimitrova D., Georgiev K., Kulisic B., Finsterwalder T., Kttner
M., Volk S., Kolev N., Garvanska S., Ofiteru A., Adamescu M., Bodescu F., Al Seadi
T. (2008) The Biogas Market in Southern and Eastern Europe: Promoting Biogas by Nontechnical Activities. - Proceedings of the 16th European Biomass Conference and
Exhibition; Valencia, Spain; ISBN 978-88-89407-58-1
155
Prirunik za bioplin
Hornbachner, D.; Hutter, G.; Moor, D.: Biogas-Netzeinspeisung Rechtliche,

wirtschaftliche und technische Voraussetzungen in sterreich. Published by
Bundesministerium fr Verkehr, Innovation und Technologie, Wien, Austria, 2005
Kirchmeyr, F.; Kraus, J.: Mit Biogas in das Erdgasnetz Erste . Biogasaufbereitungsund Einspeisungsanlage in Pucking. Published by ARGE Kompost & Biogas sterreich
in collaboration with erdgas O, Linz, Austria, 2005
Krachler, M. M.; Dissemond, H.; Walla, C.: BIOGAS - eine kologische, volks- und
betriebswirtschaftliche Analyse. Published by N Landesakademie Bereich Umwelt und
Energie, St. Plten, Austria, 2003
LandesEnergieVerein Steiermark: Bauherrnmappe
LandesEnergieVerein Steiermark, Graz, Austria, 2003
Biogas.
Published
by
Metcalf and Eddy, Inc.: Wastewater Engineering: Collection, Treatment, Disposal,

McGraw-Hill, New York, 1979.
Padinger, R.; Stiglbrunner, R.; Berghold, H.; Roschitz, C.; Kleinhappl, M.;
Stutterecker, W.; Kirchmayr, R.: Biogas Pilotanlage - Teilprojekt 1 Stoffstromanalyse im Rahmen grotechnischer Versuche sowie quantitative und
qualitative Bewertung der Einsatzstoffe. Published by Joanneum Research - Institut fr
Energieforschung, Graz, Austria, 2006
Petz, W.: Auswirkungen von Biogasglledngung auf Bodenfauna und einige
Bodeneigenschaften. Published by Amt der Obersterreichischen Landesregierung
Landesrat fr Wasserwirtschaft Dr. Achatz, Hallwang, Austria, 2000
Wolfsgruber, S.; Lffler, G.; Gross, R.: ENERGIE AUS BIOGAS - Leitfaden fr
landwirtschaftliche Biogasanlagen. Published by Umwelt.Service.Salzburg in
collaboration with Land Salzburg, Salzburg, Austria, 2005
Stoyanov, M., B. Baykov, A. Danev: Development of Technological regimes for
Producing Biogas from Buffalo Dung, Bulgarian Journal of Agricultural Sciences, 2,
1996, 121 123;
Ivan Simeonov, Dencho Denchev and Bayko Baykov: Development of new
technologies for production of heat and electric power from organic wastes for
increasing the economic efficiency of the final products, Advances in Bulgarian Science,
1, 15-24, 2006;
Jnsson, O. et al.: Adding gas from biomass to the gas grid. Swedish Gas Center Report
SGC 118.ISSN 1102-7371.2001.
Meynell, P.J.: Methane, Planning a Digester. Prism Press, Dorset, England. 1976.
Moller, H.et al.: Methane productivity of manure, straw and solid fractions of manure.
Biomass & Bioenergy 26, pp 485-495. 2004.
Persson,M.: Biogas-a renewablefuel for the transport sector for the present and the
future. SGC, 2007. www.sgc.se
Preiler,D. et al.: Anaerobic digestitionof energy crops without manure addition.
35.Symposium ActualTasks ofn AgriculturalEngineering, Opatija, Croatia, S. 363-370.
2007a.
Boukis I., K. Sioulas, A. Chatziathanassiou, A. Kakaniaris and D. Mavrogiorgos (2002).
Development of networking and synergies for Anaerobic Digestion energy schemes
based on agro-industrial wastes in Southern Europe. The citrus-processing industries case
156
Prirunik za bioplin
study. Energy Efficiency and Agricultural Engineering Proceedings of the Union of

Scientists, Rousse-Bulgaria 2002, Volume I, 255-263. In English.
Chatziathanassiou A., K. Sioulas, D. Mavrogiorgos, A. Veneti and I. Boukis (2002).
Stakeholders perceptions for Anaerobic Digestion Energy Schemes in Greece. 12th
European Conference and Technology Exhibition on biomass for Energy, Industry and
Climate Protection, 17-21 June 2002, Amsterdam, The Netherlands. In English.
K. Sioulas, D. Mavrogiorgos and A. Chatziathanassiou (2003). An assessment of social
and environmental impacts and benefits associated with the development of the
AnDigNet project in the 2nd International Conference on Ecological Protection of the
Planet Earth, 5-8 June 2003, Sofia, Bulgaria.
K. Sioulas, I. Boukis et.al. Establishment of a network of competent partners for

the treatment and energy valorisation, by means of Anaerobic Digestion of the
residues generated by the citrus-processing industries (AnDigNet) IPS-1999-00042,
Final Report.
Prilog 3: Literatura nacionalnog dodatka

Dravni zavod za statistiku: Statistiki ljetopisi 2002., 2003., 2004., 2005., 2006. i 2007.
Dravni zavod za statistiku: Popis poljoprivrede 2003.
Hrvatski stoarski centar: Govedarstvo, 2007.
Hrvatski stoarski centar: Svinjogojstvo, 2007.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva: Energija u Hrvatskoj 2006., Energetski
institut Hrvoje Poar, 2007.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva i UNDP: Prilagodba i nadogradnja
Strategije energetskog razvitka Zelena knjiga, 2008.
Kulisic, B. i Par, V.: Agricultural Potentials for Biogas Production in Croatia.
Agriculturae Conspectus Scientificus 2009; 74 (3)
Domac, J. et al.: Nacionalni energetski program - BIOEN Program koritenja biomase i
otpada, prethodni rezultati i budue aktivnosti, Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb,
1998.
Europska komisija: Energy Sources, Production Costs and Performance of Technologie
for Power Generation, Heating and Transport {COM(2008) 781 final}, 2008.
157
Prirunik za bioplin
Prilog 4: Adrese
1. University of Southern Denmark
Centre for Bioenergy
Niels Bohrs Vej 9-10
DK-6700 Esbjerg
Denmark
Tel.: (+45) 6550 4165
Faks: (+45) 6550 1091
Web: www.sdu.dk/bio
Osoba za kontakt: Teodorita Al Seadi
e-mail: tas@bio.sdu.dk
2. WIP Renewable Energies
Sylvensteinstr. 2
D-81369 Munich
Germany
Tel.: +49 89 720 12739
Faks: +49 89 720 12791
Osoba za kontakt: Dipl.-Ing. DominikRutz M.Sc. and Dr. Rainer Janssen
e-mail: dominik.rutz@wip-munich.de
Web: www.wip-munich.de
3. Finsterwalder Umwelttechnik GmbH & Co. KG
Mailinger Weg 5
83233 Bernau / Hittenkirchen
Germany
Tel.: +49 (0) 8051-65390
Faks: +49 /0) 8051-65396
e-mail: info@fitec.com
Web: www.fitec.com
Osoba za kontakt: Dipl.-Ing. Tobias Finsterwalder
4. German Society for Sustainable Biogas and Bioenergy Utilisation
(GERBIO)
FnBB e.V. - Geschftsstelle
Am Feuersee 8D - 74592 Kirchberg/Jagst
Germany
Tel.: + 49 (0) 7954 921 969
Faks: +49 (0) 7954 926 204
Web: www.fnbb.org
e-mail: office(at)fnbb.org
Osoba za kontakt:Michael Kttner and Silke Volk
5. Ing. Gerhard Agrinz GmbH
Emmerich-Assmann-Gasse 6
A-8430 Leibnitz
Austrija
Tel: +43 3452/73997-0
Faks: +43 3452/73997-9
e-mail: office@agrinz.at
Web: www.agrinz.at
Osoba za kontakt: Mag. Heinz Ptral
e-mail: prassl@agrinz.at
158
Prirunik za bioplin
6. Center for Renewable Energy Sources

Marathonos Ave, 19009,
Pikermi Attiki
Greece
Tel.: +30210 6603300
Faks: +30210 6603301/302
e-mail: cres@cres.gr
Osoba za kontakt: Konstantinos Sioulas
7. Energetski institut Hrvoje Poar
Savska 163
10000 Zagreb
Hrvatska
Tel.: +385 1 6326 169
Faks: +385 1 6040 599
e-mail: eihp@eihp.hr
Osoba za kontakt: Biljana Kulii
159
Prirunik za bioplin
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice

u Zagrebu pod brojem 711800.
ISBN 978-87-992962-2-4
ISBN 978-953-6474-59-2
160

Prirucnik Za Bioplin W PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prirucnik Za Bioplin W PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

bioplin

Autori nacionalnog dodatka i adaptacije glavnog teksta

Urednica nacionalnog dodatka

Teodorita Al Seadi, urednica

PREDNOSTI TEHNOLOGIJE BIOPLINA....................................................................................11

Obnovljivi izvori energije ....................................................................................................... 11

Smanjenje emisije staklenikih plinova i ublaavanje posljedica globalnog zagrijavanja............. 12

Smanjenje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva ............................................................................ 12

Doprinos EU-a ciljevima vanim za energetiku i okoli............................................................ 12

Smanjenje koliine otpada..................................................................................................... 12

Stvaranje novih radnih mjesta ............................................................................................... 13

Fleksibilno i uinkovito koritenje bioplina ............................................................................. 13

Smanjenje potronje vode....................................................................................................... 13

DRUTVENE KORISTI ...................................................................................................................11

KORISTI ZA POLJOPRIVREDNIKE ..................................................................................................13

Ostvarivanje dodatnog prihoda za ukljuene poljoprivrednike .................................................. 13

Digestat je izvrsno gnojivo ..................................................................................................... 13

Zatvoreni ciklus hranjivih tvari.............................................................................................. 13

Fleksibilnost u koritenju razliitih vrsta biomase.................................................................... 14

Smanjenje pojave neugodnih mirisa i insekata ........................................................................ 15

BIOPLIN IZ AD - POSTOJEE STANJE I POTENCIJAL........................................................15

POSTOJEE TEHNOLOGIJE AD I TRENDOVI U ISTRAIVANJU ........................................................15

POTENCIJAL BIOPLINA .................................................................................................................16

NETO VIE O ANAEROBNOJ DIGESTIJI (AD).......................................................................17

BIOKEMIJSKI POSTUPAK AD........................................................................................................23

pH-vrijednosti i optimalni intervali ........................................................................................ 29

Hlapljive masne kiseline (HMK)............................................................................................ 29

Elementi u tragovima, hranjive i toksine tvari ....................................................................... 30

Sadraj organske tvari u digestoru.......................................................................................... 31

Vrijeme hidrauline retencije (VHR)...................................................................................... 31

OSNOVNE PRIMJENE BIOPLINA................................................................................................33

RADNI PARAMETRI ......................................................................................................................31

POLJOPRIVREDNA BIOPLINSKA POSTROJENJA ..............................................................................34

Bioplinska postrojenja za obiteljska gospodarstva .................................................................... 34

Bioplinska postrojenja za poljoprivredna gospodarstva............................................................. 35

Centralizirana (zajednika) postrojenja za proizvodnju bioplina............................................... 38

POSTROJENJA ZA OBRADU OTPADNIH VODA ................................................................................41

POSTROJENJA ZA OBRADU KRUTOG KOMUNALNOG OTPADA ........................................................42

INDUSTRIJSKA POSTROJENJA ZA PROIZVODNJU BIOPLINA ............................................................42

PROIZVODNJA DEPONIJSKOG PLINA .............................................................................................43

UPOTREBA BIOPLINA ...................................................................................................................45

SVOJSTVA BIOPLINA ....................................................................................................................45

DIREKTNO IZGARANJE I UPOTREBA BIOPLINA ZA PROIZVODNJU TOPLINSKE ENERGIJE .................47

KOGENERACIJSKA PROIZVODNJA TOPLINSKE I ELEKTRINE ENERGIJE .........................................47

Plinski-Otto motori ............................................................................................................... 48

Plinski-dizel motor s pilot paljenjem ....................................................................................... 49

Stirlingov motor ................................................................................................................... 49

BIOPLINSKE MIKROTURBINE ........................................................................................................50

GORIVNE ELIJE ..........................................................................................................................50

PROIZVODNJA BIOMETANA (DORADA/PROIAVANJE BIOPLINA)...............................................52

Bioplin kao transportno gorivo............................................................................................... 53

Biometan za injektiranje u plinsku distribucijsku mreu .......................................................... 54

Ugljikov dioksid i metan kao kemijski proizvodi...................................................................... 55

AD TEHNOLOGIJA ZA UPRAVLJANJE KRUTIM I TEKUIM STAJSKIM GNOJEM .............................55

OD GNOJOVKE DO DIGESTATA I GNOJIVA .....................................................................................56

Bioloka razgradnja organske tvari......................................................................................... 56

Smanjenje neugodnih mirisa ................................................................................................. 56

Unitavanje sjemenja korova ................................................................................................. 57

Izbjegavanja pojave oprenih biljaka................................................................................... 57

Poboljanje hranjivih sposobnosti ........................................................................................... 58

PRIMJENA DIGESTATA KAO GNOJIVA ...........................................................................................58

UINCI PRIMJENE DIGESTATA NA TLO ..........................................................................................59

PRAKTINA ISKUSTVA .................................................................................................................60