MATURSKI RAD

PREDMET:
PSIHOLOGIJA

TEMA:
PSIHIKE REAKCIJE NA GUBITAK TJELESNIH FUNKCIJA

SADRAJ:
1.
UVOD.........................................................................................................................................3
2. PSIHIKE REAKCIJE NA GUBITAK TJELESNIH FUNKCIJA.......................................5
2.1. Gubitak vida.....................................................................................................................5
2.2. Gubitak sluha....................................................................................................................6
2.3. Gubitak ekstremiteta........................................................................................................7
2.4. Amputacija dojke (mastektomija)....................................................................................9
2.5. Hemiplegija....................................................................................................................10
2.6. Ozljede kraljenice.........................................................................................................12
2.7. Oteenje lica.................................................................................................................13
3. ZAKLJUAK.......................................................................................................................15
LITERATURA..........................................................................................................................16

1. UVOD

Gubitak je stanje potpunog nedostatka ili stanje lienosti neega to je pojedinac ranije
posjedovao. Gubici mogu biti razliiti, npr. gubitak bliske osobe, gubitak zdravlja, gubitak
posjeda i dr., a moemo ih klasificirati na slijedei nain:
gubitak zdravlja - dijela tijela ili tjelesnih funkcija (amputacije, paraliza, sljepoa)
gubitak statusa u socijalnim, politikim, profesionalnim i religijskim skupinama;
gubici vezani uz ire socijalne promjene (promjena politikog sustava, gospodarskog ustroja
drutva i dr.);
gubici vezani za neispunjenje planova (poslovnih, obiteljskih i dr.);
gubici vezani uz promjene u nainu ivota;
gubitak doma i privatne svojine,
gubitak posla, profesije i zanimanja.
Gubitak zdravlja je gubitak koji moe dovesti i do mnogih drugih gubitaka. Gubitak zdravlja
moe doprinijeti i gubitku socijalnog statusa, gubitku ranijeg naina ivota, gubitku zbog
neispunjenja planova, gubitku posla i zanimanja i slino. Zbog toga se gubitak zdravlja smatra
jednim od najteih gubitaka koji, ukoliko je zdravlje nepovratno oteeno (kao npr. kod
amputacije, sljepoe, gluhoe, paralize itd), izaziva brojne psiholoke potekoe i napore u
prilagodbi. Nain na koji pojedinac prihvaa svoj gubitak ovisi o prijanjim iskustvima,
subjektivnoj vrijednosti izgubljenog i mogunostima socijalne podrke kojom se veliina
gubitka moe umanjiti. Najizrazitiji osjeaj u stanju gubitka je osjeaj da su pozitivno
vrednovani aspekti ivota, privremeno ili trajno izgubljeni. Reakcije na gubitak najee se
oituju u reakciji odbijanja priznavanja gubitka. Kod gubitka zdravlja odbijanje se oituje u
neprihvaanju dijagnoze, traenju potvrde dijagnoze od drugih lijenika, to sve omoguuje
pojedincu da postupno prihvati gubitak i tako se prilagodi novonastalom stanju. Ovakav nain
prihvaanja gubitka je normalna posljedica stresa, koji se javlja uz gubitak i nije potrebno

nasilno nastojati da pojedinac prebrodi ovu fazu, osim ako se zbog odbijanja ne pridrava
nunog lijeenja i uputa dobivenih od lijenika.
2. PSIHIKE REAKCIJE NA GUBITAK TJELESNIH FUNKCIJA

2.1. Gubitak vida

Na podruju gubitka vida postoji velik broj razliitih oblika i stupnjeva kao to su potpuna
sljepoa, suenost vidnog polja, teka i katkada progresivna slabovidnost, centralna sljepoa i
dr. Ovdje emo se osvrnuti na potpunu i iznenadnu sljepou. Iznenadna sljepoa nakon
povreda oka ili neuspjelih operacija na oku, veliki je stres za pojedinca i prva psiholoka
reakcija je izuzetno jaka potitenost, koja traje oko tjedan dana. Meutim, kod nekih
bolesnika izraena potitenost prisutna je i do godinu dana nakon gubitka vida. Na osnovi
izjava bolesnika koji su naglo oslijepili, prvi osjeaji koji se javljaju su osjeaj potpune
ovisnosti o drugima i gubitka osobne slobode. Studije koje su ispitivale prilagodbu bolesnika
na iznenadni gubitak vida, utvrdile su da se 80-90% bolesnika uspijeva prilagoditi
novonastalom stanju senzornog gubitka. Nakon poetnog stresa, javljaju se svakodnevni
problemi, kao to su problemi u komunikaciji, problemi kretanja, problemi zbog
nemogunosti obavljanja ranijih aktivnosti. U prilagodbi pojedinca na sljepou potrebno je
motiviranje za postizavanje ekonomske neovisnosti te bolesnike treba prekvalificirati za
poslove koji se mogu obavljati usprkos nedostatku vida. Smatra se da je proces prilagodbe
bolesnika uspjean, ukoliko se postigne dovoljan stupanj prihvaanja oteenja i dovoljna
motiviranost za promjene ivotnog stila. esto na proces prilagodbe slijepih osoba utjee i
socijalna klima, tj. stavovi koji u odreenoj sredini vladaju prema slijepim ljudima, to
oteava nalaenje posla, socijalne kontakte i si. Meutim, poznato je da su stavovi prema
slijepima kao i prema osobama oteenog sluha, pozitivniji nego to su stavovi prema
osobama s nekim drugim oteenjima, npr. prema osobama s amputiranim dijelovima tijela,
paraplegijom, unakaenostima lica. Ukoliko je do sljepoe dolo nakon trauma ili neuspjelih
operacija oka, zdravstvenim se radnicima savjetuje da ne zavaravaju bolesnika s moguim
obnavljanjem vidnih sposobnosti nego da se, ukoliko je vid nepovratno izgubljen to bolesniku
otvoreno saopi uz ohrabrivanje i ukazivanje na mogunosti kvalitetnog ivljenja uz ovaj
nedostatak. U takvim sluajevima korisne su konzultacije s psihijatrom i psihologom koji
mogu djelovati na smanjenje potitenosti kod ovakvih bolesnika.
4

2.2. Gubitak sluha

Najei su uzroci gluhoe u odrasloj dobi uvjetovani procesima otoskleroze, kroninim

upalama srednjeg uha, jakom izloenou buci i disfunkcijama slunog aparata u starakoj
dobi. Kao i kodsljepoe, i kod gubitka slune osjetljivosti postoji veliki broj graninih
sluajeva, od osoba koje su djelomino nagluhe do potpuno gluhih osoba. Osnovni problem
kod osoba s oteenjem sluha je problem komunikacije. Okolina koja okruuje bolesnika gubi
akustike kvalitete, te komunikacija postaje potpuno drugaija. Vrlo ja lako doivjeti
neugodan osjeaj tiine, koji imaju osobe kada oglue u odrasloj dobi, ako uemo u prostoriju
koja je zvuno potpuno izolirana. Tada se javlja krajnja neugoda, jaka elja da se to prije iz
ove situacije udaljimo. Za bolesnike koji pate od ovog nedostatka, najvei je problem gubitak
socijalne komunikacije. Socijalna se interakcija najveim dijelom odvija kroz verbalnu
komunikaciju koju bolesnici vie ne mogu uti, to znatno osiromauje njihove socijalne
kontakte. Veliki problemi mogu se javiti i zbog zanimanja bolesnika; npr. gluhoa kod
profesionalnog glazbenika izazvat e vee potekoe, nego kod ljudi koji ne rade poslove uz
koje je nuno potreban ouvani sluh. Da bi se smanjili komunikacijski problemi gluhih i
nagluhih osoba, koriste se razni postupci unapreivanja komunikacijskih vjetina, kao to su
itanje govora s usana, uenje rune abecede i koritenje slunih pojaala u osoba koje imaju
ouvan odreeni postotak sluha. Meutim, potekoe nadolaze u trenutku kada bolesnici ne
ele nositi ovakva pojaala, jer su vidljiva. Naime, ukoliko nose pojaala ostali mogu
zakljuiti da se radi o oteenju koje bi inae ostalo neopaeno. Zbog estih negativnih
stavova prema gluhoi, kao i ostalim tjelesnim oteenjima, mnogi bolesnici koriste razne
naine prikrivanja svog nedostatka. To je esto razlog velikih potekoa u komunikaciji s
njima, jer se prave da uju i kada to nije sluaj. Postoje neka pravila u komunikaciji s gluhima
i nagluhim osobama kojih se treba pridravati, kako bi komunikacija bila uspjena. Neka od
tih pravila su:
licem treba biti stalno okrenut prema osobi oteena sluha kada se s njom razgovara, kako bi
mogla itati s usana,
treba govoriti jasno i prirodno bez otezanja, vikanja i slino
treba koristiti najjednostavnije rijei,
5

 treba paziti da ne dode do zamora osobe koja ita s usana,

treba uvijek u ruci imati olovku i papir, ako doe do nerazumijevanja.
Ukoliko se esto komunicira s gluhima, treba nauiti runi jezik ili biti u blizini onoga tko taj
jezik poznaje. Jedna reakcija koja se esto spominje kao reakcija na gluhou je povean nivo
paranoidnosti kod gluhih osoba. Smatra se, naime, da su osobe s ovim oteenjem sumnjiave
prema drugima, esto uvjerene da netko protiv njih neto govori to one ne mogu uti. No
izgleda da se u ovom sluaju vie radi o opeprihvaenoj predrasudi, nego o stvarnoj
znanstveno dokazanoj injenici.

2.3. Gubitak ekstremiteta

Amputacija jednog ekstremiteta ili dijela ekstremiteta moe biti uvjetovana mnogim
uzrocima, medu kojima su traume, krvoilni poremeaji uvjetovani aterosklerozom, razni
tumori, i drugo. Najvei broj amputacija uvjetovan je promjenama u krvoilnom sustavu, pa
se i u kategoriji amputiranih nalaze najee ljudi iznad 50 godina starosti i u veem postotku
mukarci, jer su u njih ove promjene izraenije. Osoba koja je zbog amputacije izgubila jedan
ekstremitet , esto je prisiljena potpuno promijeniti nain ivota, budui da znaajne promjene
u njenim funkcionalnim sposobnostima vie ne dozvoljavaju obavljanje prijanjeg posla,
prijanjih navika, hobija i slino. To dovodi do znatnijih psihikih potekoa vezanih uz
prihvaanje gubitka dijela tijela i prilagodbe na nastali gubitak. Psiholoki problemi najjai su
kod onih bolesnika koji su iznenada, bez prethodne bolesti, bili podvrgnuti amputaciji,
najee zbog trauma, stoje ei sluaj kod mladih, nego kod starijih bolesnika. Ustanovljeno
je da mladi bolesnici i samci imaju veih potekoa u prihvaanju amputacije nego oenjeni
bolesnici i stariji ljudi. Ustanovljeno je takoer, u vojnika koji su doivjeli amputaciju zbog
ratnih povreda, da vee potekoe izazivaju razmiljanja o prihvaanju okoline nego
potekoe vezane uz funkcionalnu nesposobnost stvaranje novih oblika ponaanja. Takoer
izgleda da amputacije donjih ekstremiteta dovode do veih psihikih trauma, nego amputacije
gornjih ekstremiteta, tj. izazivaju vee osjeaje bespomonosti. Potreba za fizikom
aktivnou jedna je od izraenih ljudskih potreba, a ona se kod amputiranih osoba, pogotovo
onih s amputiranim donjim ekstremitetima, vie ne moe zadovoljavati na prijanji nain.
Mogunost poboljanja fizike aktivnosti protezom zdravstveni radnici u pravilu predlau
6

amputiranim osobama kao neto to e u dobroj mjeri nadomjestiti njihove funkcionalne

nedostatke. Meutim, kod mnogih bolesnika poetni neuspjesi u koritenju proteze izazivaju
jak osjeaj tjeskobe, to katkada dovodi do odbacivanja proteze. Koliko god proteze bile
savrene ne treba prenaglaavati mogunost da se protezom nadomjeste ranije funkcije,
budui da mnogi bolesnici dozive razoarenje, kad postanu svjesni svih nedostataka pretee.
est pratilac noenja proteze je i bol, koja postaje osobito veliki problem ukoliko se javlja u
obliku tzv. fantomske boli. Fantomska bol, definira se kao bol u nepostojeem dijelu tijela, tj.
bolesnik osjea bol i druge senzacije, upravo u onom dijelu tijela koji je amputiran. To je
pradoksalan oblik boli za koji jo ne postoji potpuno objanjenje nego postoje odreene
pretpostavke koje je nastoje protumaiti, a spomenute su u poglavlju o boli. Osim boli, u
noenju proteze bolesnika esto obeshrabljuje i prejaki fiziki napor, te velika koncentracija
koju mora uloiti radi koordinacije pokreta. Problemi vanjskog izgleda doprinose stvaranju
psihikih potekoa, osobito u dobi kada je vanjski izgled vrlo bitan za pojedinca, kao npr. u
doba adolescencije. esto je percepcija vlastitog tijela kod ovih bolesnika iskrivljena te oni
mogu imati iskrivljenu sliku o sebi i svojim sposobnostima, pridajui preveliku panju
invalidnosti, a ne uviajui mogunosti nadomjestka izgubljenih sposobnosti. Jedan od
najvanijih zadataka zdravstvenh radnika u rehabilitaciji je ukazivanje bolesniku na nove
mogunosti, ohrabrivanje za svladavanje odreenih motorikih vjetina na nov nain, no uz
nuan oprez kako se ne bi idealizirale mogunosti obavljanja pokreta s protezom. Psiholoke
reakcije bolesnika nakon amputacije esto nisu proprcionalne s veliinom amputacije. U
nekim sluajevima, amputacije manjih dijelova tijela mogu imati iste takve, ak i vee
psiholoke posljedice, nego amputacije veih dijelova tijela. Sve to ovisi o tome kako
pojedinac sam procjenjuje vanost pojedinog dijela tijela u svom ivotu, u obavljanju
zanimanja i u okviru socijalnih prilika u kojima se nalazi. Amputacija kao gubitak, vezana je
uz mnoge druge gubitke, te e psiholoke posljedice biti izraenije ako je takvih sekundarnih
gubitaka vie. Npr. amputacija kod bolesnika koji je fiziki radnik ili nekog drugog zanimanja
u kojem je motorika spretnost za obavljanje zanimanja izuzetno bitna, bit e vezana uz vie
sekundarnih gubitaka, kao to su npr. gubitak socijalnog statusa, gubitak mogunosti
zaraivanja i si, nego u sluaju kada bolesnik nije toliko usmjeren na motorike aktivnosti.
Neposredno nakon amputacije, kod mnogih se bolesnika primjeuje teka potitenost,
tjeskoba i sumnja u tvrdnje zdravstvenih radnika da je nedostatak mogue umanjiti. Tijekom
rehabilitacije ovih bolesnika moe im se pruiti pomo u prilagodbi na novo stanje tako da mu
se omogui vjeba za koritenje proteze, kako bi to manje osjeao svoj nedostatak, otkriju
nove mogunosti, aktivnosti i vrijednosti koje se mogu ostvariti uz postojei nedostatak,
7

otklone negativne emocionalne reakcije na amputaciju, pojaa motivacija da prihvati novi

ivotni stil. Proces rehabilitacije uvelike mogu omesti emocionalna stanja, kao to su bijes i
osjeaj krivnje. Kada tijekom rehabilitacije prevladavaju dvije spomenute emocije, preporua
se zdravstvenim radnicima da pokuaju umanjiti intenzitet emocionalnih stanja, u iscrpnom
razgovoru s bolesnikom, pruajui mu podrku u njegovim rehabilitacionim naporima i da
ukljue lanove obitelji u rehabilitacioni program, kako bi se i oni to bolje upoznali s
bolesnikovim mogunostima i pomogli mu da ih ostvari. ivotni stil bolesnika koji su
doivjeli amputaciju nikada nee biti potpuno isti, bez obzira na uloene rehabilitacione
napore, meutim, punim uinkom rehabilitacije smatra se prihvaanje novog ivotnog stila i
maksimalno koritenje preostalih sposobnosti radi bogatijeg i sadrajnijeg ivota.

2.4. Amputacija dojke (mastektomija)

Rak dojke danas je vrlo est oblik raka u ena. Od svih vrsti raka u ena, rak dojke pojavljuje
se u oko 25% sluajeva. Zahvaljujui preventivnim naporima u spreavanju raka kao i
uinkovitoj ranoj dijagnostici, kod mnogih ena rak dojke otkriva se u ranoj fazi bolesti kada
je mogue zaustaviti ili usporiti irenje kancerogenog procesa. Radi spreavanja irenja raka u
ostale dijelove tijela najee se provodi operativni zahvat amputacije dojke - mastektomija.
Ovaj operativni zahvat povezan je s viestrukim psiholokim posljedicama. Mnogi smatraju
da je zbog toga uz mastektomiju vezana velik strah i tjeskoba. Naime, osim to su uz
mastektomiju vezani svi strahovi i zabrinutosti uobiajeni za operativne zahvate uope,
pojavljuju se emocionalne potekoe uobiajene u sluaju dijagnoze raka, tj. pri sueljavanju
s neizlijeivom boleu, te potekoe sueljavanja s gubitkom dojke, za ene vrlo znaajnog
dijela tijela. Reakcija i prilagodba na mastektomiju ovise o kulturolokim iniocima, zatim
iniocima socijalne okoline i individualnom znaenju ovog dijela tijela za bolesnicu. Naime, u
naoj kulturi prsa su simbol enstvenosti te mnoge ene doivljavaju amputaciju dojke kao
gubitak enstvenosti i seksualne privlanosti. Zbog toga gubitak dojke moe dovesti do
osjeaja manje vrijednosti, to je naroito sluaj kod ena koje svoj tjelesni izgled smatraju
glavnom znaajkom vlastitog identiteta. imbenici iz socijalne okoline tj. podrka supruga,
ostalih lanova obitelji, prijatelja, znanaca i zdravstvenih radnika takoer znaajno doprinose
ili odmau u prilagodbi ena na mastektomiju, ovisno o spremnosti socijalne okoline za
pruanje podrke bolesnici. Individualno znaenje i vanost ovog dijela tijela ovisni su, kao
8

stoje ve spomenuto, o kulturolokim iniocima, ali i o subjektivnom pridavanju vanosti

pojedinim dijelovima tijela pri emu je dob bolesnice od velikog znaaja. ene mlade dobi
kod kojih su tjelesne karakteristike vezane uz majinstvo i seksualnu privlanost imaju stoga
veih potekoa u prilagodbi na mastektomiju budui da pridaju i veu vanost ovom dijelu
tijela. Kao osnovne emocionalne posljedice nakon mastektomije, koje mnogi autori spominju
kao primame reakcije na mastektomiju su jaka potitenost i tjeskoba uz este napade plaa.
Tjeskoba nije uvjetovana samo tjelesnim osakaenjem i njegovim moguim posljedicama ve
i mogunou proirenja kancerogenog procesa i smrtnog ishoda. Nadalje, znaajne su
posljedice primijeene i na podruju obavljanja svakodnevnih aktivnosti koje su esto
onemoguene zbog tjelesnih posljedica mastektomije. Od ostalih problema spominju se
problemi u seksualnom i socijalnom ivotu tj. izbjegavanje seksualnih kontakata kao i
odbijanje socijalnih kon-takata zbog osjeaja nelagode i srama. Zbog mnogostrukih posljedica
mastektomije na ukupan kvalitet ivota bolesnica, danas su razvijeni brojni rehabilitacijski
programi koji nastoje prilagoditi bolesnice da usprkos postojeem gubitku nastave sa ranijim
obiteljskim, radnim i socijalnim aktivnostima. Ovi rehabilitacijski programi pokazali su se
vrlo efikasnim u prilagodbi kako na tjelesne tako i na psiholoke i socijalne posljedice
mastektomije.

2.5. Hemiplegija

Hemiplegija je uvjetovana povredama mozga, tj. cerebralnim inzultom, zbog aterosklerotskih

promjena krvnih ila mozga. Oituje se u invalidnosti jedne strane tijela, tj. nemogunosti
pokretanja lijeve ili desne strane tijela. Kao i kod ostalih neurolokih poremeaja i kod
hemiplegije motorika oteenost nije jedina, nego se javlja vie oteenja na senzor-nom, na
intelektualnom podruju, na podruju govora, percepcije, miljenja, emocija i ponaanja.
Psiholoke implikacije hemiplegije odnose se na:
psiholoke reakcije bolesnika na bolest,
djelovanje bolesti na psihike funkcije,
prilagodbu bolesnika u porodici i u profesionalnom ivotu.

Reakcije bolesnika na hemiplegiju vrlo su izraene, budui da cerebrovaskularni napadaj iz

temelja mijenja ivot pojedinca, koji iz potpunog zdravlja odjednom postaje vrlo teak
invalid. Uobiajene su reakcije pojaana razdraljivost, emocionalna labilnost, koja se oituje
u iznenadnim napadima plaa, poveana tjeskoba i potitenost. esti su i osjeaji
bespomonosti, zbog gubitka mogunosti obavljanja odreenih tjelesnih funkcija, a vrlo esto
i gubitka sposobnosti verbalne komunikacije. Postoje meutim velike razlike u vrsti
psiholokih potekoa koje imaju ovi bolesnici, s obzirom na mjesto povrede, veliinu
povrede mozga, dob bolesnika i postojanje ostalih bolesti. Kod ovih bolesnika esto dolazi do
oteenja percepcije to se oituje u smanjenoj sposobnosti organiziranja perceptivnih
obavijesti, a to uz smanjenu perceptivnu osjetljivost uvjetuje znatnije perceptivne
poremeaje. Znaajan poremeaj javlja se u percepciji vlastitog tijela. Bolesnici esto
shvaaju nepokretni dio tijela kao neto to nije njihovo, nesposobni su da se pridravaju
savjeta da pokreu odreene dijelove tijela, kao i da pravilno smjeste poloaj nekog dijela
tijela ili udaljenost tijela od pojedinih predmeta. Zbog toga se teko snalaze u prostoru,
osobito ako je prostor nov i nepoznat. Ove smetnje u percepciji vlastitog tijela priinjavaju
znaajne potekoe tijekom rehabilitacije. Miljenje ovih bolesnika takoer je oteeno jer
postoji smanjena mogunost apstrakcije, tekoe u shvaanju simbola, tekoe u predvianju
buduih zbivanja, tekoe u luenju bitnog od nebitnog, a sve se to negativnoodraava na
proces rehabilitacije zbog nemogunosti bolesnika da razumije upute fizioterapeuta tijekom
rehabilitacije. Budui da u vrijeme rehabilitacije bolesnik mora nauiti i svladati odreene
nove aktivnosti, potekoe koje se javljaju u smanjenoj sposobnosti uenja, takoer
kompliciraju lijeenje. Motivacija je kod ovih bolesnika bitno smanjena te je potrebno mnogo
napora zdravstvenih radnika da motiviraju bolesnike za provoenje reha-bilitacijskog
postupka. Poremeaji inteligencije dodatno kompliciraju lijeenje, iako je primjeeno daje
inteligencija kod nekih bolesnika prilino ouvana, to je izgleda povezano sa stupnjem
obrazovanja. Naime, ini se da su kod bolesnika vieg obrazovnog statusa intelektualne
funkcije bolje ouvane. Govorni poremeaji koji se javljaju u ovih bolesnika mogu se
manifestirati na razliite naine. Poremeaj koji se najee spominje je afazija. Afazija je
poremeaj sposobnosti formuliranja ili razumijevanja govornih simbola. Afazija moe biti
senzorna (tzv. receptivna afazija) kod koje bolesnik nije u stanju razumjeti tudi govor ili
motorna (ekspresivna afazija) kada bolesnik nije sposoban sam izgovarati rijei. Katkada su
prisutni poremeaji u pisanju, kao stoje agrafija pri kojoj bolesnik ne moe koordinirati
pokrete miia ake u dovoljnoj mjeri da bi napisao pojedinu rije. Radi olakavanja
komunikacije s ovim bolesnicima predlae se slijedee:
10

 govoriti izravno u lice bolesniku,

ohrabrivati bolesnika da gleda ravno u osobu koja govori,
koristiti jednostavne upute jednom rijeju ili jednom gestom,
govoriti normalnim tonom glasa, ali sporije nego uobiajeno,
dati dovoljno vremena bolesniku za odgovor ako taj odgovor oekujemo,
imati uvijek pri ruci papir i olovku kako bi bolesnik mogao komunicirati preko teksta ili
slika ukoliko je za to sposoban,
opskrbiti bolesnika s knjigom slika koja sadri sve ono to bi mogao zahtijevati ili trebati
kako bi mogao pokazivanjem slike ukazati na svoje elje,
biti strpljiv s bolesnikom koji ima potekoa u izraavanju svojih potreba.
Kod veine ovih bolenika nuna je logopedija (lijeenje govora) budui da uspostavljanjem
veih mogunosti komunikacije dolazi i do smanjenja bolesnikovih frustracija i emocionalnih
problema. Individualne govorne vjebe, skupne govorne vjebe, individualno i skupno itanje
i pisanje, postupci su kojima moemo unaprijediti komunikacijske vjetine ovih bolesnika.
Zdravstvenim radnicima se savjetuje da, koliko je god to mogue, prue obavijesti bolesniku
o njegovoj bolesti, pokuaju utvrditi njegovo shvaanje uzroka bolesti, objasne ciljeve
rehabilitacije i utvrde oekivanja bolesnika, prue podrku bolesniku u programu
rehabilitacije i kontaktiraju s porodicom bolesnika ukljuujui je u rehabilitacioni program.

2.6. Ozljede kraljenice

Sve vei broj nesrea, osobito u prometu razlog je poveanju broja bolesnika koji doivljavaju
teke ozljede kraljenine modine, ega su posljedice paraplegija (kljenut donjih
ekstremiteta) ili kvadriplegija (klje-nut donjih i gornjih ekstremiteta). Postoji nekoliko
uobiajenih psiholokih reakcija na teke ozljede kraljenice. To su:
jaka tjeskoba i potitenost nakon traume s poetnom nemogunou prilagodbe na novo
stanje,
11

 psihotine reakcije s paranodinim mislima osobito u bolesnika s ranijim psihotinim

obiljejima,
beznae i ravnodunost,
krajnja ovisnost,
emocionalne reakcije karakterizirane agresivnou,
prihvaanje bolesti s dobrim uvidom u ogranienja izazvana boleu. Uspjeh rehabilitacije
vezan je uz slijedee inioce;
realna oekivanja s obzirom na uinak rehabilitacije,
prihvatljivi vrijednosni standardi i ponaanja,
dovoljna podnoljivost frustracije,
povean stupanj samostalnosti.
Jedan od najvanijih aspekata rehabilitacije je okupacioni aspekt, tj. osiguravanje odreenog
zanimanja koje bolesnik moe obavljati uz preostale sposobnosti. Pri tome se tijekom
rehabilitacionog postupka esto vre procjene bolesnikovih sposobnosti raznim senzornim,
motornim i testovima intelektualnih sposobnosti koji imaju dobru predikciju budue
uspjenosti bolesnika u odreenim zanimanjima.

2.7. Oteenje lica

U naoj kulturi postoje dosta odreeni ideali ljepote, pri procjeni kojih je izgled lica od
presudnog znaenja. Kod veine ljudi upravo izgled lica odreuje poetne oblike ponaanja
prema nekoj osobi i izaziva poetne emocionalne reakcije, kao to su prijatnost,ugoda i
simpatija ili gaenje, neugoda i antipatija. Ove prve reakcije odreuju esto i dublju
povezanost s nekom osobom ili pak socijalno odbacivanje pojedinca. Poznato je da veina
ljudi izbjegava drutvo osoba s velikim estetskim nedostacima ili nakaznostima lica, a esto
povezuju runou lica s runoom karaktera. Istina je, da medu osobama s izraenim
nakaznostima moe biti vie onih koje stvarno pokazuju odreene karakterne nedostatke i
12

asocijalne oblike ponaanja, meutim, to je prije svega uvjetovano upravo odbacivanjem od

drugih i povratnim reakcijama agresije prema drugima. Kod ljudi, koji se zbog svoje
nakaznosti osjeaju izolirani, igosani, obespravljeni, razvijaju se neurotske potekoe u
veem obujmu, kao i openito potekoe u izraavanju vlastitih emocija. Zbog potekoa
kojima unakaenost lica optereuje pojedinca u odnosima s drugima ili u odnosu prema
samom sebi, mnoge se takve osobe nastoje podvrgnuti operacijama radi uklanjanja estetskih
nedostataka. Najee se takvi operativni zahvati odnose na ispravljanje deformacije nosa,
ustiju, odstranjivanje brazgotina, madea i slino. Meutim, katkada se bolesnici obraaju za
pomo kirurgu i kada se ne radi o objektivnoj runoi i unakaenosti, ve o manjim
kozmetikim nedostacima koje bolesnik subjektivno doivljava kao nedostatak koji ga
iskljuuje iz drutva. To je osobito sluaj u doba adolescencije, kada je vrijednost fizikog
izgleda izuzetno velika i izgled je jedno od najvanijih obiljeja linosti. esto, meutim, kod
takvih bolesnika njihov izgled nije razlogom potekoa koje imaju u drutvenim odnosima,
ve neki drugi razlozi koji plastinom operacijom nee biti rijeeni, te je potrebno kod svakog
takvog bolesnika utvrditi sve mogue razloge njegove motiviranosti za operaciju, to katkada
dovodi do spoznaje da se vei uinci mogu postii psihoterapijskim nego kirurkim
pristupom. Kod onih pak bolesnika, koji imaju teke deformacije lica, plastine operacije, ako
dovode do ljepeg izgleda lica, esto stvaraju veliko zadovoljstvo bolesnika i njegovu
uspjeniju prilagodbu na socijalnusredinu. Uinci takvih plastinih operacija oigledno imaju
pozitivan psiholoki ishod, jer dolazi do smanjenja osjeaja srama, osamljenosti, izoliranosti,
jaeg samopouzdanja pojedinca i njegova povjerenja u sebe i svoj budui uspjeh u drutvu.
Ponekad je unakaenost lica vezana uz potekoe u struci, jer je poznato da u odreenim
zanimanjima takvi ljudi vrlo teko dobivaju posao, pa jedan od razloga motiviranosti za
plastinu operaciju moe biti i elja za obavljanjem odreenog posla, koji je inae
nedostupan.

13

3. ZAKLJUAK

Jednim od najteih gubitaka se smatra gubitak zdravlja, ukoliko je zdravlje nepovratno

oteeno.
Gubitak zdravlja, openito, izaziva brojne psiholoke potekoe i napore u prilagoavanju.
Najea reakcija na gubitak je ta to osoba ne eli priznati gubitak.
Svaka vrsta gubitka izaziva psiholoke reakcije kod ovjeka, kao to su potitenost, depresija i
slini oblici reakcija, koji se javljaju prilikom pojedinih zdravstvenih oteenja.

14

LITERATURA

1. 23. Bogeti, N. (1985): Psiholoki aspekti plastine operacije lica. Primijenjena

psihologija, Vo. 6 br.I-2, str. 150-154.
2. Kovaevi., V., Mejovek, M, Novosel, M., i Stani, V.(l983): Utjecaj informiranosti,
socijalnog statusa i nekih karakteristika linosti na stavove prema osobama sa
somatopsihikim oteenjima. Defektologija, Vol. 19, br. 1-2.
3. Mladen Havelka, Zdravstvena psihologija, Tree neizmijenjeno izdanje - Zagreb,
1995.
4. Prstai, M., R.Sabol, i B. Nikoli (1987): Kreativna terapija kao suportivna metoda u
postoperativnom Iijeenju ena nakon mastektomije., Defektologija, Vol. 23, br.2.
5. Soldo, N., R.Sabol, B. Nikoli i N. Rudan (1987): Evaluacija uspjenosti
rehabilitacijskog tretmana u stjecanju znanja za poboljanje kvalitete ivota ene s
mastektomijom. Defektologija, vol. 23, br.2.
6. Stani, V. (1972): Neuroticizam kao jedan od faktora neuspjeha u integraciji slijepih
u radu okoline normalna vida. Psiholoke rasprave, Zbornik radova 4. kongresa
psihologa Jugoslavije, Bled, 1971.
7. Todorovi, M. i Novak, V. (1985): Psihike posljedice oteenja sluha, Primijenjena

psihologija, Vol. 6, br. 1-2, str. 132-140.

15