Specijalna neurologija

1.Simptomi I znaci lezije frontalnog reznja

Lezije frontalnog režnja mogu dovesti do različitih simptoma i znakova, a neki od najčešćih su:

Gubitak volje i inicijative: Osobe sa lezijama frontalnog režnja mogu izgubiti motivaciju i volju za
izvođenje svakodnevnih aktivnosti i gubitak interesa za stvari koje su nekada bile važne za njih.

Problemi sa planiranjem i organizacijom: Lezije frontalnog režnja mogu dovesti do problema sa

planiranjem i organizacijom složenih zadataka i aktivnosti.

Poremećaji u donošenju odluka: Frontalni režanj ima važnu ulogu u procesu donošenja odluka, pa lezije
u ovom području mogu dovesti do poteškoća u donošenju odluka.

Poremećaji u govoru i jeziku: Frontalni režanj ima važnu ulogu u govoru i jeziku, pa lezije u ovom
području mogu dovesti do poremećaja u govoru i jeziku, kao što su afazija i apraksija.

Problemi sa kontrolom impulsa: Osobe sa lezijama frontalnog režnja mogu imati poteškoće sa kontrolom
impulsa i ponašanja, što može dovesti do impulzivnog i nekontrolisanog ponašanja.

Poremećaji u društvenom ponašanju: Frontalni režanj igra važnu ulogu u društvenom ponašanju, pa
lezije u ovom području mogu dovesti do poremećaja u društvenom ponašanju, kao što su nedostatak
empatije i socijalne inteligencije.

Problemi sa radnom memorijom: Frontalni režanj igra važnu ulogu u radnoj memoriji, pa lezije u ovom
području mogu dovesti do problema sa radnom memorijom i teškoća u izvođenju složenih kognitivnih
zadatak

2.Prefrontalni sindromi

Prefrontalni sindromi su skup simptoma koji se javljaju kao posljedica oštećenja prefrontalnog korteksa,
dijela mozga koji je odgovoran za mnoge funkcije kao što su planiranje, organizacija, prosuđivanje,
kontrola impulsa i emocionalna regulacija.

Neki od simptoma prefrontalnog sindroma uključuju:

Poteškoće u planiranju i organizaciji

Problemi s pamćenjem i pažnjom

Nedostatak motivacije i inicijative

Nedostatak emocionalne kontrole i impulzivnost

Nesposobnost procjene posljedica vlastitog ponašanja

Poteškoće u donošenju odluka

Poteškoće u prilagođavanju novim situacijama i promjenama.

Prefrontalni sindromi se često javljaju nakon ozljeda mozga, tumora mozga, moždanog udara ili
neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti ili Parkinsonove bolesti. Liječenje ovisi o uzroku
sindroma i može uključivati terapiju lijekovima, rehabilitaciju i terapiju govora.

3.Poremecaji egzekutivnih funkcija

Egzekutivne funkcije odnose se na one veštine i sposobnosti koje nam omogućavaju da postignemo
ciljane aktivnosti. Nakon traumatske povrede mozga ili povrede glave, ove sposobnosti mogu biti
kompromitovane.

Egzekutivne funkcije i završavanje zadatka

Postoji nekoliko koraka u završavanju zadatka:

Planiranje- poznavanje i/ili planiranje koraka neke aktivnosti

Inicijacija – započinjanje aktivnosti

Rađenje zadatka – sprovođenje plana uz istovremeno praćenje sopstvene aktivnosti i samoregulaciju

Procenjivanje – posmatranje rezultata našeg rada

Menjanje i popravljanje – traženje načina da se zadatak lakše uradi sledeći put i izbegavanje pravljenja
bilo kakvih grešaka

4.Simptomi I znaci Lezije u parijetalnom režnju

Lezije u parijetalnom režnju mozga, koji se nalazi u gornjem delu mozga, mogu izazvati različite
simptome i znakove. Neki od najčešćih simptoma su:

Problemi sa percepcijom prostora: Parijetalni režanj igra važnu ulogu u percepciji prostora, tako da lezije
u ovom području mogu dovesti do poremećaja u proceni dubine, odnosa i veličine objekata.

Problemi sa senzornim informacijama: Lezije u parijetalnom režnju mogu uticati na sposobnost mozga
da obrađuje senzorne informacije, poput dodira, temperature i bola.

Problemi sa koordinacijom: Parijetalni režanj pomaže u koordinaciji pokreta, tako da lezije u ovom
području mogu uzrokovati probleme sa kretanjem i ravnotežom.
Neglekt: Neglekt je poremećaj koji se javlja kada pacijent ignoriše jednu stranu tela, često je posledica
lezije u parijetalnom režnju.

Apraksija: Apraksija se javlja kada pacijent ima poteškoća sa izvršavanjem pokreta, često je posledica
oštećenja parijetalnog režnja.

Ovi simptomi su samo neki od mogućih znakova lezija u parijetalnom režnju, a njihova pojava i ozbiljnost
zavise od mnogih faktora. Pacijenti koji doživljavaju bilo koji od ovih simptoma treba da se obrate svom
lekaru radi dalje procene i dijagnostike.

5. neglekt fenomen

Neglekt fenomen je stanje u kojem osoba ne obraća pažnju na objekte ili dijelove svog tijela koji se
nalaze na jednoj strani prostora, iako nema oštećenja u osjetilnom sustavu ili motoričkim
sposobnostima. Ovaj poremećaj se najčešće javlja nakon oštećenja mozga na desnoj hemisferi i može
biti prisutan u različitim oblicima i stupnjevima.

Osobe s neglekt fenomenom mogu imati poteškoće u svakodnevnim aktivnostima kao što su oblačenje,
jelo, čitanje i pisanje. Primjerice, osoba s desnim neglektom neće vidjeti hranu koja se nalazi na desnoj
strani tanjura ili će imati poteškoća u čitanju riječi koje se nalaze s desne strane stranice.

Tretman neglekt fenomena uključuje terapiju vizualnih i prostornih vještina, kao i korištenje ogledala i
drugih pomagala koja potiču pažnju na stranu prostora koju osoba zanemaruje.

6. Temporalni režanj je dio mozga koji se nalazi u donjem dijelu lubanje, iza ušiju. Ozljede ili lezije ovog
područja mozga mogu uzrokovati različite simptome, uključujući:

Problemi s pamćenjem - oštećenja u temporalnom režnju mogu uzrokovati poteškoće u pamćenju novih
informacija, kao i gubitak dugotrajnih sjećanja.

Problemi s govorom - oštećenja u lijevom temporalnom režnju, gdje se nalazi Wernickeovo područje,
mogu uzrokovati afaziju, što znači da osoba ima poteškoće u razumijevanju i izražavanju govora.

Problemi s prepoznavanjem lica - oštećenja u desnom temporalnom režnju mogu uzrokovati

prosopagnosiju, stanje u kojem osoba ne može prepoznati lica.
Problemi s sluhom - oštećenja u temporalnom režnju mogu uzrokovati poteškoće u razumijevanju
govora ili prepoznavanju zvukova.

Promjene raspoloženja - oštećenja u temporalnom režnju mogu uzrokovati promjene u raspoloženju,

uključujući depresiju, tjeskobu i emocionalnu nestabilnost.

Promjene u ponašanju - oštećenja u temporalnom režnju mogu uzrokovati promjene u ponašanju,

uključujući agresiju, impulsivnost i seksualno neprimjereno ponašanje.

Simptomi i znakovi lezije temporalnog režnja ovise o veličini i mjestu oštećenja, kao i o uzroku lezije.
Važno je potražiti medicinsku pomoć ako primijetite bilo kakve promjene u ponašanju, govoru,
pamćenju ili sluhu koje se ne poboljšavaju ili se pogoršavaju

7. Simptomi I znaci lezije okcipitalnog reznja

Lezije okcipitalnog režnja mozga, koji se nalazi u zadnjem delu mozga, mogu uzrokovati različite
simptome i znakove. Neki od najčešćih simptoma uključuju:

Gubitak vida: Okcipitalni režanj igra ključnu ulogu u procesiranju vizuelnih informacija, tako da lezije u
ovom području mogu dovesti do delimičnog ili potpunog gubitka vida.

Problemi sa percepcijom boja: Oštećenja u okcipitalnom režnju mogu dovesti do problema sa

razlikovanjem boja i percepcijom svetlosti.

Problemi sa vidnim poljima: Lezije u određenim delovima okcipitalnog režnja mogu uzrokovati problema
sa vidnim poljima, kao što su gubitak perifernog vida ili oštećenje centralnog vida.

Halucinacije: Pacijenti sa lezijama okcipitalnog režnja mogu doživeti halucinacije koje se manifestuju kao
vizuelni poremećaji.

Problemi sa kretanjem: Oštećenja okcipitalnog režnja mogu uticati na sposobnost koordinacije kretanja,
kao i na percepciju prostora i dubine.

Ovi simptomi su samo neki od mogućih znakova lezija u okcipitalnom režnju, a njihova pojava i ozbiljnost
zavise od mnogih faktora. Pacijenti koji doživljavaju bilo koji od ovih simptoma treba da se obrate svom
lekaru radi dalje procene i dijagnostike.
8.Akutni virusni meningitisi

Akutni virusni meningitisi su zapaljenja meninga, tankog omotača koji štiti moždane opne i kičmenu
moždinu. Virusni meningitis je najčešći oblik meningitisa, a simptomi uključuju groznicu, glavobolju,
ukočenost vrata i osip na koži. Ovi simptomi obično traju 7-10 dana, a pacijentima se savetuje da ostanu
kod kuće i odmaraju se dok se ne oporave.

Ostali simptomi virusnog meningitisa mogu uključivati mučninu i povraćanje, osetljivost na svetlost,
konfuziju i nesposobnost da se koncentrišu. Ovi simptomi obično su blaži od simptoma bakterijskog
meningitisa i ne zahtevaju hitnu medicinsku pomoć. Međutim, u slučaju da se pojave jaki simptomi
poput teške glavobolje, zbunjenosti ili nekontrolisanog povraćanja, pacijent treba da potraži lekarsku
pomoć.

Većina slučajeva virusnog meningitisa se oporavi bez lečenja, ali u nekim slučajevima se mogu propisati
antiviralni lekovi. Lekar će takođe pratiti pacijenta kako bi se utvrdilo da li se simptomi pogoršavaju ili
poboljšavaju tokom vremena. U slučaju da se pojave komplikacije, kao što su oštećenje vida ili sluha,
pacijent može zahtevati dalju terapiju i rehabilitaciju.

9.Akutni bakterijski meningitisi

Akutni bakterijski meningitis je teško zapaljenje meninga, tankog omotača koji štiti moždane opne i
kičmenu moždinu, uzrokovano bakterijskom infekcijom. Ovo stanje predstavlja ozbiljnu medicinsku
hitnost jer može dovesti do smrti ili trajnog oštećenja mozga.

Simptomi akutnog bakterijskog meningitisa uključuju visoku temperaturu, glavobolju, ukočenost vrata,
mučninu, povraćanje, fotofobiju (osetljivost na svetlost), konfuziju i pospanost. Pored ovih simptoma,
može se pojaviti i osip na koži, kao i drhtavica i znojenje. Simptomi se obično pojavljuju naglo i pacijenti
se obično osećaju veoma bolesno.

Kada se pojave simptomi meningitisa, neophodno je hitno potražiti medicinsku pomoć. Lekar će obično
izvršiti fizikalni pregled i narediti laboratorijske testove, uključujući analizu krvi i likvora (tečnost koja
oblaže mozak i kičmenu moždinu) kako bi se potvrdila dijagnoza.

Lečenje akutnog bakterijskog meningitisa obično uključuje primenu intravenoznih antibiotika i drugih
lekova za ublažavanje simptoma. U težim slučajevima, pacijenti mogu zahtevati bolničko lečenje, gde se
mogu nadgledati vitalni znaci i obezbediti dodatna medicinska podrška. U nekim slučajevima, pacijenti
mogu zahtevati i rehabilitaciju nakon lečenja, kako bi se oporavili od oštećenja mozga ili drugih
komplikacija

10.Hronicni meningitisi
Hronični meningitis je stanje koje karakteriše dugotrajno zapaljenje meninga, tankog omotača koji štiti
moždane opne i kičmenu moždinu. Ovo stanje može biti izazvano različitim uzrocima, uključujući
bakterijske, gljivične ili virusne infekcije, autoimune bolesti ili druge neinfektivne uzroke.

Simptomi hroničnog meningitisa mogu varirati i zavise od uzroka bolesti. Međutim, uobičajeni simptomi
uključuju glavobolju, ukočenost vrata, umor, slabost, gubitak apetita, gubitak težine, groznicu, mučninu i
povraćanje. U nekim slučajevima, pacijenti mogu takođe iskusiti promene raspoloženja, gubitak
pamćenja, teškoće u koncentraciji i slične simptome koji ukazuju na oštećenje mozga.

Dijagnoza hroničnog meningitisa može biti teška jer simptomi mogu biti slični drugim neurološkim
bolestima. Lekar će obično sprovesti detaljnu medicinsku istoriju, fizikalni pregled i narediti
laboratorijske testove, uključujući analizu krvi i likvora (tečnost koja oblaže mozak i kičmenu moždinu)
kako bi se utvrdio uzrok bolesti.

Lečenje hroničnog meningitisa zavisi od uzroka bolesti. Ako je bolest izazvana bakterijskom infekcijom,
lečenje će obično uključiti primenu intravenoznih antibiotika tokom dužeg perioda. Ako je bolest
izazvana autoimunom bolešću, lečenje će obično uključiti primenu kortikosteroida i drugih lekova koji
suzbijaju imuni sistem. U nekim slučajevima, pacijenti mogu takođe zahtevati operaciju kako bi se
uklonio uzrok bolesti. Važno je naglasiti da je za uspešno lečenje hroničnog meningitisa važna
ranodijagnostika i adekvatno vođenje pacijenta.

Tuberkulozni meningitis (TBM) je ozbiljna bakterijska infekcija koja zahvata membranu koja pokriva
mozak i kičmenu moždinu, što može dovesti do oštećenja mozga i dugotrajnih neuroloških problema.
Ova vrsta meningitisa najčešće se javlja kod osoba koje žive u zemljama u razvoju i kod osoba s
oslabljenim imunološkim sistemom, poput onih koji žive s HIV-om.

Gljivični meningitis je retka vrsta meningitisa koju uzrokuju gljivice. Ovaj tip meningitisa se može javiti
kod osoba koje imaju oslabljen imuni sistem, kao što su osobe koje su transplantirale organ, osobe koje
se leče od raka ili osobe koje uzimaju imunosupresivne lekove. Gljivični meningitis se može pojaviti i kod
osoba koje su u kontaktu sa zagađenom vodom, kao što su izvori i jezera.

Simptomi gljivičnog meningitisa su slični simptomima drugih oblika meningitisa, kao što su jaka
glavobolja, ukočenost vrata, groznica, mučnina, povraćanje, osip po koži, fotofobija (osetljivost na
svetlo), pospanost i konfuzija. Ovi simptomi mogu se javiti postepeno, tokom nekoliko dana, a u nekim
slučajevima i nedelja.