15.

TELEKOMUNIKACIJSKA MREA
Globalna telekomunikacijska mrea najvei je i najkompleksniji tehniki sustav koji je ovjek
napravio. To je vaan dio infrastrukture svake zemlje i bitan imbenik njenog razvoja.
Telekomunikacijska mrea ima tri osnovna dijela (slika 15.1): krajnje ureaje (eng. terminals), koji
slue za odailjanje i prijem informacija, komutacijske vorove (eng. nodes), koji slue za usmjeravanje
informacijskih tokova, i spojne putove (eng. links), koji povezuju krajnje ureaje s komutacijskim vorovima
ili komutacijske vorove (eng. node) meusobno. Spojni putovi koji povezuju krajnje ureaje s
komutacijskim vorovima openito nazivamo pretplatnikim ili korisnikim vodovima, a spojne putove koji
povezuju komutacijske vorove meusobno openito nazivamo spojnim vodovima.

Slika 15.1 Glavni dijelovi telekomunikacijske mree

Oito je da se unutar komutacijskih vorova odvijaju komutacijsko-transmisijski procesi, gdje se pod
komutacijskim procesima podrazumijeva usmjeravanje informacijskih tokova, a pod transmisijskim
procesima se podrazumijeva prijenos signala od odailjaa do prijamnika putem raspoloivog spojnog puta.
Ovakav spojni put openito se naziva informacijskim kanalom ili krae, kanalom. Prijenosni sustavi, ovisno
o namjeni, temelje se na primjeni jednog ili vie kanala u upotrebljenom mediju. Pri tome su kanali
meusobno raspregnuti kako ne bi uz simultano postojanje vie razliitih veza, jedan kanal smetao drugom
kanalu. Ovakva se rasprezanja kanala postiu pomou osnovnih parametara prijenosnog medija, kao to su:
dinamika (amplitudna) koordinata, frekvencijska koordinata, prostorna koordinata i vremenska koordinata.
Ovisno o iskoritenom parametru, govorimo o primjeni prostornog, vremenskog, frekvencijskog ili
dinamikog multipleksa za rasprezanje.
Termin multipleks (multiplex) ima korijen u latinskim rijeima multi (veliki broj) i plex (utor).
Multipleksori (MUX) djeluju i kao koncentratori i kao spojni elementi koji omoguuju velikom broju
terminala relativno malenih brzina, dijeljenje istog spojnog puta velikog kapaciteta (fiziki put) izmeu dvije
toke u mrei.
Prvo se razvio multipleksor s frekvencijskom podjelom kanala, FDM (eng. Frequency Division
Multiplexing). Kod njega su informacijski kanali predstavljeni odreenim frekvencijskim opsegom, a izmeu
njih su umetnuta zatitna podruja, koja razdvajaju kanale, a slue za smanjenje interferencije izmeu
susjednih kanala. irina kanala je 3,1 kHz u frekvencijskom podruju od 300 Hz do 3,4 kHz. Razmak
susjednih nosivih frekvencija je 4 kHz.
Da bi se obavio prijenos, u podjeli kanala po frekvenciji, po istom prijenosnom putu treba
frekvencijska podruja kanala premjestiti u vie raspoloivo frekvencijsko podruje prijenosnog medija
koristei se odgovarajuim modulacijskim procesom, slika 15.2.a,b,c. Pretpostavlja se da su frekvencijski
opsezi svih kanala jednaki, tj. B1=B2=B3. Modulaciju treba provesti tako da se postigne grupiranje
frekvencijskih podruja kanala u transponiranom frekvencijskom podruju, odnosno da se kanali poredaju

jedan do drugoga u smjeru vieg frekvencijskog podruja, slika 15.2.d. Za uspjean prijenos informacija
dostatan je jedan boni pojas, pa se nepotrebni boni pojas, nastao u modulacijskom procesu, mora ukloniti,
a to se postie prikladnim filterom.

B1

f1

a)

b)

B2

f2
B3

4 kHz

f3
f1<f2<f3

f1-B1

f1

f1+B1

f2-B2

f2

c)

f3-B3

f2+B2

f3

d)

f3+B3

B1

B2

B3

Slika 15.2. Naelo rada frekvencijskog multipleksora: a) informacijski kanali, b) nosive frekvencije
pojedinih kanala, c) rezultat procesa modulacije i d) sloeni kanali u transponiranom
frekvencijskom podruju
Ovako frekvencijski odvojeni signali pojedinih kanala u transponiranom frekvencijskom podruju
stiu po zajednikom prijenosnom putu na prijamnu stranu. Na prijamnoj strani se primjenom filtera signali
pojedinih kanal izdvajaju iz zajednikog frekvencijskog podruja i demoduliranjem vraaju u pojedinana
kanalska frekvencijska podruja. Ovdje se moraju osigurati jednake nosive frekvencije istih kanala na
odailjakoj i prijamnoj strani.
Kanal, jednom dodijeljen nekom korisniku, ostaje neiskoriten ako nema komunikacije iz nekog
razloga, iako, moda postoje korisnici koji imaju potrebu za slobodnim komunikacijskim kanalom.
Prijenos podataka po FDM-u zahtijeva set posebnih modema malenih brzina, jedan za svaki kanal na
svakoj strani veze. FDM se koristi u irokopojasnim LAN-ovima, koji podravaju vie istovremenih veza.
Multipleksor s vremenskom podjelom kanala, TDM (Time Division Multiplexing), nudi sve prednosti
digitalnog prijenosa, kao to su poboljano iskoritenje frekvencijskog opsega, bolja otpornost na pogrjeke,
poboljana sigurnost i mogunost nadogradnje. Naelo rada TDM-a, s tri kanala, prikazano je na slici 15.3.

Slika 15.3 Naelo rada vremenskog multipleksora

Tri kanala koja su vremenski multipleksirana mogu se prenositi po istom prijenosnom putu.
Pravokutnici na slici 15.3 predstavljaju vremenske odsjeke koji mogu biti bitovi ili okteti promatranih
kanala. U promatranom primjeru svaki kanal moe na zajednikom prijenosnom putu koristiti samo treinu
vremena, T, izvornog kanala. Prema tome, broj bitova u sekundi (kapacitet) zajednikog prijenosnog puta je
tri puta vei od svakog izvornog kanala.
Multipleksor iz svakog kanala uzima vremenski odsjeak i onda ih sloe u jedan okvir sloeni
digitalni izlaz. Kod svakog pregleda kanala, koji se obavlja u odreenim vremenskim razmacima, MUX
poalje set podataka. Pri tome razdvaja jedan set od drugoga umetanjem odreenog broja (obino jedan)
bitova za sinkronizaciju okvira.
Na prijamnoj strani, proces je obratan. Kanali, vremenski odsjeci, stiu u nizu serijski,
identificiraju se i alju preko MUX-a do korisnikog terminala. Jasno je da MUX-evi moraju biti
sinkronizirani, kako bi prijamni MUX pravilno razdvojio okvire i kanale.
Multipleksiranje se jo naziva i umetanje (ili izmjenino nizanje, upletanje interleaving). Pa postoji
bitsko (bitovno) umetanje i oktetsko umetanje.
Pleziokrona digitalna hijerarhija (eng. PDH Plesiochronous Digital Hierarchy) i sinkrona digitalna
hijerarhija (eng. SDH Synchronous Digital Hierarchy) su dvije standardizirane multipleksne hijerarhije
koje se temelje na TDM naelu. PDH je s bitskim umetanjem, a SDH s oktetskim umetanjem.
Jedno od glavnih ogranienja osnovnog TDM-a je statika konfiguracija. Drugim rijeima, kanal 1,
je uvijek vezan za ulaz 1, tj. korisnika 1. Ovo znai da su terminali koji su slobodni ili iskljueni pridrueni
kanalima pa stoga imaju poguban utjecaj na djelotvornost sustava, slika 15.4. Na slici se vidi da su terminali
1 i 2 iskljueni, ali njima dodijeljene vremenske odsjeke 1 i 2 ne mogu koristiti drugi terminali.

Slika 15.4 Primjena TDM-a u prijenosu podataka

Poboljani TDM je statistiki (dinamiki) multipleksor s vremenskom podjelom, STDM (eng.
Statistical Time Division Multiplexing). STDM ima mogunost dinamike dodjele raspoloivih kanala i
novu irinu opsega. Drugim rijeima, STDM moe dodijeliti irinu opsega, u vidu vremenskih odsjeaka
(slot), s obzirom na zahtjeve prijenosa pojedinanih elemenata u posebnim primjenama, slika 15.5.

Slika 15.5 STDM u prijenosu podataka

STDM-ori mogu prepoznati aktivne i neaktivne elemente kao i razinu prioriteta. Oni mogu pozvati
opciju kontrole toka koju uzrokuje odailjaki terminal kod povremenog prestanka odailjanja u sluaju kada
su interni buffer MUX-a ili privremena memorija puni. Kontrola toka takoer moe biti koritena za
zadravanje prijenosa niskog prioriteta u korist prijenosa visokog prioriteta. Nadalje, STDM ima mogunost
kompresije podataka, detekcije i korekcije pogrjeke kao i izvjetavanje o statistici prometa.
Kod STDM pojedinani kanali mogu biti grupirani na nain da daju veu brzinu prijenosa
(superbrzina) za pojedinanu irokopojasnu komunikaciju kao to je videokonferencija. Individualni kanali
takoer mogu biti podijeljeni u vie podkanala manjih brzina (subbrzina) za komunikacije manje irine
pojasa, kao to je prijenos podataka malenim brzinama.

Slika 15.6 Prikaz WDM-a s tri valne duljine

Multipleksor s podjelom na valne duljine, WDM (eng. Wavelenght Division Multiplexer),
omoguuje kanale velikih brzina po jednom optikom prijenosnom sustavu. Ovo je postignuto prijenosom
vie frekvencija (valnih duljina) svjetla po jednoj optikoj niti. Iako ima vlastiti naziv, WDM je optika
varijanta FDM-a, slika 15.6.
Razvijena su dva sustava WDM-a: rijetki (eng. coarse) WDM i gusti (eng. dense) WDM, slika 15.7.
Kod CWDM se koristi 2 do 10 kanala po valnoj duljini s razmakom kanala od 5 do 50 nm. Kod DWDM se
koristi 5 do 100 kanala s razmakom kanala od 0,1 do 5 nm.

Slika 15.7 Prikaz CWDM i DWDM; puna linija predstavlja guenje standardnog jednomodnog vlakna
Pod komutacijskim procesima u komutacijskim vorovima podrazumijeva se, prema ITU-T,
uspostavljanje, na zahtjev, individualne veze od eljenog ulaza do eljenog izlaza unutar seta ulaza i izlaza,
zahtijevanog trajanja, za prijenos informacija.
Komutacijski sustavi sa svojom problematikom ubrajaju se u sustave masovnog posluivanja, iju je
teoriju masovnog posluivanja zapoeo danski matematiar A.K. Erlang. Osnovni je zadatak realiziranih
tehnikih sustava masovnog posluivanja da svojim tehnikim sredstvima prihvate "poziv" korisnika i da te
pozive pravovremeno poslue, tj. da omogue eljenu komunikaciju izmeu parova korisnika, a to znai da
te pozive prihvate, da obradbe i usmjere komunikacijske informacijske tokove na odredite definirano
adresom koju daje pozivajui korisnik. Sve ovakve pozive moemo openito smatrati dogaajima. Pojava
ovakvog dogaaja, tj. nailazak poziva na sustav masovnog posluivanja, u naelu je sluajan kao i
posijedanje sustava tim pozivom. S obzirom na koordinatu vremena, moemo ovakve dogaaje promatrati
kao svojstvene tokove dogaaja koji mogu imati i razliitu strukturu i razliit intenzitet. Prouavanje ovakvih
tokova dogaaja potrebno je za analizu i sintezu bilo kojeg sustava masovnog posluivanja, pa tako i
komutacijskih sustava, jer upravo tok poziva uzrokuje mogue promjene stanja komutacijskog sustava. Npr.
poziv nekog korisnika moe doi u komutacijski vor u trenutku kada ne postoji mogunost daljnjeg
uspostavljanja veza jer su sve tehnike mogunosti sustava iscrpljene, pa kaemo da se za taj poziv
komutacijski sustav trenutno nalazi u stanju zauzea.
Jedan od bitnih parametara svakog sustava masovnog posluivanja je broj kanala posluivanja. Pod
kanalom posluivanja u realiziranom sustavu razumijeva se skup tehnikih ureaja, odnosno funkcionalnih
blokova sustava koji stoje na raspolaganju za posluivanje poziva.
U poetnom razvoju telefonije postojali su samo lokalni komutacijski vorovi na koje su korisnici
bili vezani direktno. Jedini zadatak tih vorova je bio komutiranje poziva izmeu korisnika koji su ivjeli u
istom mjestu i koji su bili vezani na isti vor. Kako je rasla potreba za komunikacijom izmeu razliitih
mjesta, pojavila se potreba meusobnog povezivanja lokalnih vorova. Povezivanjem veeg broja vorova
meusobno, stvorila se vrlo sloena mrea spojnih vodova. Da bi se izbjegao ovaj problem uvedena je
hijerarhijska struktura komutacijskih vorova, tj. uvedeni su komutacijski vorovi razliitih rangova, koji ne
moraju svi biti povezani meusobno, a korisnici se veu samo na vorove najnieg ranga. ITU-T je definirao
6-razinsku hijerarhiju, slika 15.8. Ovakva se hijerarhija uglavnom koristi u velikim zemljama, s golemim
udaljenostima, gdje je veliki broj prijenosnih sustava vrlo skup. Stoga se ovdje nastoji iskoristiti mnotvo
moguih usmjeravanja raspoloivih u mrei, da bi se pronaao najjeftiniji put. Nekoliko razina tranzitnih
vorova izmeu lokalnih razina i meunarodne razine upravo ima jedini zadatak posredovanja prometa
unutar nekog podruja ili izmeu razliitih podruja.

Slika 15.8 Hijerarhija komutacijskih vorova

Neprestani razvoj telekomunikacija ini mree sve kompleksnijim, posebno uvoenjem
viefunkcionalnosti. Unato veoj kompleksnosti mree operatori moraju i dalje drati svoje mree
jednostavnim i lako upravljivim. Ovo se postie izgradnjom mrea s manje hijerarhijskih razina, emu su
pridonijeli i optiki kabeli. Primjenom optike tehnologije cijena prijenosa se smanjila i vea se koliina
informacija mogla prenijeti mreom, smanjujui potrebu za puno razliitih usmjeravanja koja su u
dotadanjim mreama bila mogua samo koritenjem veeg broja komutacijskih vorova razliit razina.
Danas su uobiajene mree s etiri ili tri razine. Kod mrea s etiri razine to su:
-

lokalni vorovi
regionalni tranzitni vorovi
nacionalni tranzitni vorovi i
meunarodni vorovi.
Kod mrea s tri razine, slika 15.9, to su:

lokalni vorovi
tranzitni vorovi i
meunarodni vorovi.

Pristupni vor je centrala na koju su izravno ili posredovanjem udaljenih pretplatnikih stupnjeva (UPS)
prikljueni korisnici i nalazi se u okviru pristupne mree, centralizirane ili decentralizirane. Spojnim
vodovima povezuje se na tranzitne vorove, a zadatak joj je da komutira cijeli polazni i dolazni promet
svojih korisnika.
Pristupni vor u centraliziranoj pristupnoj mrei naziva se mjesna centrala (LC), a moe biti izvedena
bez ili s udaljenim pretplatnikim stupnjevima, koji se s matinom mjesnom centralom povezuju spojnim
vodovima. Mjesna centrala se povezuje s tranzitnim centralama spojnim vodovima.
Pristupni vor u decentraliziranoj pristupnoj mrei naziva se podruna centrala (PC). Na podrunu
centralu prikljueni su korisnici odreenog dijela jednog mjesta, izravno ili posredovanjem UPS-a. Povezana
je spojnim vodovima na tandem-tranzitnu centralu i svoje UPS-ove.

Meunarodni vodovi

MEUNARODNE
CENTRALE (VOROVI)
II. kat.

MEUNARODNE
CENTRALE (VOROVI)
I. kat.

Magistralni vodovi
TRANZITNA
CENTRALA
(VOR)

Spojni
vod

TANDEM-TRANZITNE
CENTRALE (VOROVI)

MJESNA
CENTRALA
(VOR)

PODRUNA
CENTRALA
(VOR)

UDALJENI
PRETPLATNIKI
STUPANJ

Korisniki
vod

Centralizirana pristupna mrea

Decentralizirana pristupna mrea

Slika 15.9 Primjer 3-razinske hijerarhije vorova u telefonskoj mrei

Udaljeni pretplatniki stupanj je izmjeteni dio pretplatnikog stupnja pristupnog vora, koji se s
matinim pristupnim vorom povezuje spojnim vodovima. Koristi se radi ekonominije izgradnje pristupnih
mrea. UPS u pravilu predstavlja sredite vlastite pristupne mree. Njegov zadatak je da skuplja polazni i
dolazni promet svojih korisnika kojeg komutira matini pristupni vor.
Pristupna mrea obuhvaa podruje mjesnog telefonskog prometa i sastoji se od korisnikih ureaja i
aparata, sustava prijenosa i jednog ili vie pristupnih vorova. U pristupnoj mrei korisniki terminal je
korisnikim vodom spojen na pristupni vor.
Tranzitni vor je centrala na koju se prikljuuju:
-

spojni vodovi za povezivanje sa svim pristupnim vorovima svog tranzitnog podruja

magistralni vodovi za povezivanje s drugim tranzitnim vorovima i

magistralni vodovi za povezivanje s meunarodnim vorovima.

Na tranzitne vorove se u pravilu ne prikljuuju pretplatnici. Zadatak im je da komutiraju veze:

polaznog i dolaznog prometa izmeu korisnika pristupnih vorova svog tranzitnog podruja

polaznog i dolaznog prometa izmeu korisnika pristupnih vorova svog i drugih tranzitnih podruja. Tek
na ovoj razini je previeno meusobno povezivanje vorova iste razine i

polaznog i dolaznog meunarodnog prometa korisnika pristupnih vorova svoga tranzitnog podruja.

Tandem-tranzitni vorovi (eng. TTC) su centrale koje se uvode u decentralizirane pristupne mree i
slue za meusobno povezivanje podrunih centrala iz te mree i njihovo povezivanje s drugim tranzitnim
vorovima i meunarodnim vorovima. TTC uvijek rade u paru radi pouzdanosti i sigurnosti, a u vrlo
velikim decentraliziranim pristupnim mreama mogu biti i dva ili vie parova ovakvih vorova.
Meunarodni vorovi su centrale na koje se prikljuuju:
-

meunarodni vodovi za vezu s meunarodnim vorovima drugih zemalja

meunarodni vodovi za povezivanje drugih meunarodnih vorova u zemlji

magistralni vodovi za povezivanje meunarodnog vora s tranzitnim vorovima i

magistralni vodovi za povezivanje meunarodnog vora s TTC.

Meunarodni vorovi mogu biti I. i II. ranga. Zadaci meunarodnih vorova I. ranga su:

posredovanje cijelog polaznog i dolaznog automatskog, poluautomatskog i manuelnog prometa sa svim

zemljama , za korisnike svog podruja i

posredovanje cijelog polaznog i dolaznog automatskog, poluautomatskog i manuelnog prometa sa

zemljama s kojima drugi meunarodni vorovi u zemlji nemaju izravne vodove.

Meunarodni vorovi II. ranga moraju imati mogunost automatskog komutiranja i poluautomatskog
posredovanja cjelokupnog polaznog i dolaznog meunarodnog prometa za korisnike iz svog podruja.
Raspored i meusobno povezivanje vorova telekomunikacijske mree, fizikim (realnim) ili logikim
(virtualnim) putem, naziva se topologijom mrea. Dvije mree imaju istu topologiju ako je konfiguracija
veza ista, iako se mree mogu razlikovati u fizikom povezivanju, udaljenosti izmeu vorova, brzini
prijenosa i/ili vrsti signala. Postoji nekoliko standardnih topologija mrea, slika 15.12:
1. svatko sa svakim, slika 15.12.a. Ovo je topologija u kojoj postoje izravne veze (eng. path,
branch) izmeu svih vorova u mrei. Da bi se to ostvarilo u mrei s n vorova treba: n(n-1)/2 izravnih veza
2. sabirnica, slika 15.12.b. Topologija u kojoj su svi vorovi spojeni zajedno preko jedne sabirnice
3. zvijezda, slika 15.12.c. Topologija u kojoj su periferni vorovi vezani na centralni vor, koji
ponovno distribuira sve dolaze primljene od nekog perifernog vora u sve periferne vorove mree,
ukljuujui i izvorni vor. Svi periferni vorovi mogu komunicirati meusobno samo preko centralnog vora.
Kvar na vodu ili prekid voda kojim je periferni vor vezan na centralni vor rezultira izolacijom perifernog
vora
4. prsten, slika 15.12.d. Topologija u kojoj svaki vor ima tono dva spojna voda

Slika 15.12 Vrste topologija mree

5. stablo, slika 15.12.e. Topologija koja s istog topolokog stajalita slii zvijezda-topologiji utoliko
to se od perifernih vorova zahtijeva da alju prema drugim vorovima i da primaju od drugih vorova
preko centralnog vora. Funkcija centralnog vora moe biti i razdijeljena. Kao i kod izvorne zvijezdatopologije, individualni vorovi mogu biti izolirani od mree kvarom u jednoj toki spojnog voda do vora.
Kod razdijeljene funkcije centralnog vora, kvar u jednoj toki spojnog voda e rezultirati odjeljivanjem dva
ili vie vorova od preostalog dijela mree
6. isprepletena, slika 15.12.f. Topologija u kojoj postoje barem dva vora s dva ili vie spojna voda
izmeu njih
7. hibridna, slika 15.12.g. Topologija nastala kombinacijom dvije ili vie topologija. Moe se
pojaviti sluaj gdje dvije osnovne mrene topologije, kada se spoje zajedno, jo uvijek zadravaju osnovne
karakteristike mree i stoga nisu hibridna mrea. Npr. stablo-mrea spojena sa stablo-mreom je i dalje
stablo-mrea. Stoga, hibridna mrea nastaje samo kada je ishod spajanja dviju osnovnih mrea, mrena
topologija razliita od spojenih osnovnih topologija po definiciji,
8. dvostruki prsten, slika 15.12.h. Topologija slina topologiji prstena samo to je broj spojnih
vodova po voru dvostruko vei i
9. linearna, slika 15.12.i. Topologija koja se podudara sa sabirnica-topologijom.