KODEKS

DOBRE POLJOPRIVREDNE
PRAKSE
U ZATITI ZEMLJITA

Podrano od strane projekta Program razvoja trine

poljoprivrede (FARMA)
 PRIPREMA OVE PUBLIKACIJE JE OMOGUENA OD STRANE
AMERIKE AGENCIJE ZA MEUNARODNI RAZVOJ (USAID) I
VEDSKE AGENCIJE ZA MEUNARODNI RAZVOJ (SIDA)
PUTEM PROJEKTA FARMA (PROGRAM RAZVOJA TRINE
POLJOPRIVREDE)

KODEKS DOBRE
POLJOPRIVREDNE
PRAKSE U ZATITI
ZEMLJITA
Autori:
Dr. sc. Midhat Glavi
Dr. sc. Stane Klemeni

Stajalita izraena u ovoj publikaciji odraavaju stajalita autora i ne

moraju da odraavaju stajalita Amerike agencije za meunarodni
razvoj, Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, Vlade Kraljevine vedske, ili
vedske meunarodne agencije za razvoj.

Novembar, 2012. god.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 1

SADRAJ:

1. KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI

ZEMLJITA ............................................................................................. 3

2. PLODNOST ZEMLJITA..................................................................... 6
2.1. Bioloka aktivnost zemljita ......................................................... 9
2.2. Organska materija u zemljitu ................................................... 10
2.3. Kiselost zemljita (pH) ................................................................ 12
2.4. Sadraj hraniva u zemljitu ........................................................ 19
2.5. Struktura zemljita ...................................................................... 23

3. EROZIJA ZEMLJITA ...................................................................... 28

3.1. Erozija zemljita vodom.............................................................. 29
3.2. Erozija zemljita vjetrom............................................................. 31
3.3. Erozija zemljita kao posljedica stoarske proizvodnje ............. 32

4. PLODORED (plodosmjena) .............................................................. 33

4.1. Izbor plodoreda .......................................................................... 38

5. ZAGAENJE ZEMLJITA ................................................................ 39

5.1. Zagaenje poljoprivrednog zemljita tekim metalima .............. 41

6. LITERATURA .................................................................................... 44

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 2

1. KODEKS DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE U
ZATITI ZEMLJITA
Zemljite u poljoprivredi ima vanu proizvodnu funkciju i kao
neobnovljiva vrijednost iziskuje posebnu panju tokom koritenja i
maksimalnu brigu o plodnosti, strukturi, eroziji i zagaenju zemljita.

Pod pojmom kulturnog zemljita podrazumjeva se ono zemljite

koje se nalazi pod trajnim i dominantnim uticajem ovjeka, to
dalje podrazumjeva poboljanje fizikih, hemijskih i biolokih
osobina, dakle stvaranje novog sloja koga nema u zemljitima
slobodne prirode.

Znaajan uticaj na pogodnost zemljita za poljoprivrednu proizvodnju i

na njegove karakteristike ima geoloka podloga i klimatski uvjeti.
Evidencija zemljinog fonda na nivou drave, regije i opine, u vidu
pedolokih karti treba da sadri te podatke, kao bi se olakao postupak
gospodarenja zemljitem. Za poljoprivrednu proizvodnju veoma
znaajna je informacija o dubini zemljita, koja je povezana sa
sposobnou zadravanja vode i hraniva (sa dubinom zemljita po
pravilu poveava se udio gline). Takoe reakcija zemljita (kisela, bazna,
neutralna), znaajno utie na fizikalna, hemijska i bioloka svojstva
zemljita i na njegovu plodnost. Smanjenje plodnosti zemljita esto je
povezano sa poveanjem kiselosti zemljita. Udio organske materije u
zemljitu je rezultat djelovanja klime i vegetacije. Razgradnja organskih
ostataka i biohemijski procesi u zemljitu su najvaniji za plodnost i
stabilnost zemljita. Upravljanje organskom materijom u zemljitu je
vrlo vano u sprjeavanju erozije zemljita i drugih negativnih uticaja
(slabljenje strukture, sposobnost zadravanja vode i dr.). Loa
poljoprivredna praksa i jednostrano koritenje zemljita, pospjeuje te
negativne procese. Nedostatak organske materije u zemljitu je vrlo
bitno kod plitkih i lakih zemljita, te tekih i mokrih zemljita.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 3

Zagaenje zemljita je posledica emisije tetnih materija iz industrijske
proizvodnje, saobraaja, odlaganja otpada, intenzivne poljoprivredne
proizvodnje i grijanja. Neke organske i anorganske materije koje se
akumuliraju u zemljitu veoma se sporo raspadaju, tako da ostanu u
zemljitu dugo nakon zagaenja zemljita. Uinak opasnih materija u
zemljitu zavisi od njihovih fiziko-hemijskih karakteristika i svojstava
zemljita. Metali i druge anorganske materije u zemljitu ukljuene su u
mnoge procese. Biljke ih lako akumuliraju, najvie u korijenu i stablu, a
najmanje u plodovima i sjemenu. Najee opasne materije u zemljitu
su teki metali, nitrati, fosfati, meu organskim opasnim materijama
najee su razna jedinjenja uslijed upotrebe sredstava za zatitu biljaka,
upotrebe kanalizacijskog mulja, komposta i goriva. Kod nas je uglavnom
koncentracija organskih opasnih materija u zemljitu niska, zbog manje
upotrebe izvora opasnih organskih materija.

Mjere za sprjeavanje kontaminacije (zagaenja) zemljita su:

mjere za sprjeavanje prekomjerne upotrebe fosfora i kalija,
mjere za sprjeavanje kontaminacije tekim metalima,
pravilna upotreba kanalizacijskog mulja i komposta,
dobra praksa u zatiti biljaka.

Pojedini pojmovi:
Poljoprivredno zemljite je dio zemljita koji se koristi za
poljoprivrednu proizvodnju, pod ime se podrazumijeva
povrinski obraeni sloj zemljita, kao i dublji horizont koji nije
zahvaen obradom, ukljuujui rastresite dijelove supstrata s
podzemnom vodom koji mogu takoer biti oneieni
materijama unijetim u zemljite.
Oneiujua materija je svaka materija koja moe prouzroiti
promjene hemijskih, fizikalnih i biolokih karakteristika zemljita
uslijed ega se umanjuje njegova proizvodna sposobnost,
odnosno smanjuje se njegova proizvodna sposobnost i
ograniava koritenje u poljoprivrednoj proizvodnji.
Oneiivanje poljoprivrednog zemljita je stanje koje nastaje
direktnim unoenjem ili postupnim rasprostranjenjem
(transportom ili taloenjem) oneiujuih materija i njihovim
nakupljanjem u zemljitu iznad granine vrijednosti.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 4

 Oneiiva je svaka pravna ili fizika osoba ije djelovanje
posredno ili neposredno uzrokuje oneienje
poljoprivredvrednog zemljita.
Otpadni mulj znai:
o otpadni mulj iz ureaja za proiavanje otpadnih voda
iz kuanstava i gradova, te iz drugih ureaja za
proiavanje otpadnih voda koje su sadrajem sline
otpadnim vodama iz kuanstava i gradova,
o otpadni mulj iz septikih jama i drugih slinih ureaja za
proiavanje otpadnih voda,
o otpadni mulj iz ostalih ureaja za proiavanje
otpadnih voda osim onih navedenih.
Mineralno (anorgansko) gnojivo je gnojivo u kojem su
prijavljena hranjiva u obliku anorganskih soli dobivenih
ekstrakcijom i/ili hemijskim postupcima.
Organsko gnojivo su organske materije uglavnom materije
biljnog i/ili ivotinjskog porijekla, koje se dodaju u zemljite s
osnovnom namjenom ishrane bilja. Organskim gnojivima
smatraju se: kruti stajski gnoj, gnojnica, gnojovka, kompost i
glisnjak.
Poboljivai poljoprivrednog zemljita jesu materije dodane u
zemljite s osnovnom namjenom poboljavanja fizikalnih i/ili
hemijskih svojstava i/ili bioloke aktivnosti zemljita.
Sredstva za zatitu bilja jesu konani oblici aktivnih materija i
pripravci namjenjeni za:
o zatitu bilja i biljnih proizvoda od tetnih organizama ili
za spreavanje djelovanja tih organizama,
o utjecaj na ivotne procese bilja na nain drukiji od
hranjiva (npr. regulatori rasta),
o uvanje biljnih proizvoda,
o unitavanje neeljenog bilja, biljnih dijelova, zadravanje
ili spreavanje neeljnog rasta bilja.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 5

2. PLODNOST ZEMLJITA
Osnovni cilj zatite zemljita jeste ouvanje i poboljanje njegove
plodnosti, fizikalnih, hemijskih i biolokih osobina u cilju postizanja
visokih i kvalitetnih prinosa poljoprivrednih proizvoda. Najvanije
agrotehnike mjere kojima se utjee na plodnost zemljita su:
mehanika obrada zemljita, rotacija usjeva (plodored), te upotreba
organskih i mineralnih ubriva. Na plodnost zemljita takoe utjeu u
reakcija zemljita (Ph vrijednost), sadraj dostupnih hraniva i organske
materije te odnos zraka i vode u zemljitu.

Plodnost zemljita njegova je jedinstvena sposobnost obezbjeenje

biljke vodom, zrakom i hranivim materijama prijeko potrebnim za rast i
razvoj biljke. Vana je za osnovnu proizvodnju organske materije,
hemijskih promjena fotosinteze, kao kljunog procesa za ivot na
zemlji. Na tom procesu zasniva se uzgoj biljaka u poljoprivredi koja
osigurava hranu za ljude i krmu za ivotinje. Govorit e se o hemijskim i
biolokim procesima koji djeluju na plodnost zemljita, ukljuujui
zakiseljavanje zemljita, odravanje i poboljavanje zaliha hraniva i
sadraja organske materije u zemljitu.

Dobro planiran plodored usjeva moe imati viestruke koristi.

Smanjuje se upotreba sredstava za zatitu biljaka od tetnika, bolesti i
korova, poboljava se iskoristivost ubriva i poveava koliina i kvaliteta
poljoprivrednih proizvoda.

Ornica ili mekota je povrinski sloj zemljita u kome se obavlja

sjetva/sadnja, klijanje, poetni rast i glavno ukorjenjavanje kulturnih
biljaka.

Po dananjoj klasifikaciji orninog sloja razlikujemo:

Vrlo plitku ornicu... do 10 cm

Plitku ornicu... do 20 cm
Srednje duboku ornicu.. do 30 cm
Duboku ornicu .. preko 30 cm

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 6

 Slika 1. Slojevi antropogenog zemljita

Slika 2. Uzorkovanje zemljita i analize zemljita ine ubrenje preciznijim

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 7

 Slika 3. Hraniva u zemljitu nepohodna za rast i razvoj biljaka

Slika 4. Libigov zakon minimuma (mogunost opstanka jedne vrste i njenog

prosperiteta odreena je faktorom koji se nalazi najblie pesimumu)

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 8

2.1. Bioloka aktivnost zemljita

Zemljite sadri mnogo ivih organizama, od bakterija i gljiva do sitnih

ivotinja. Njihova uloga u odravanju prirodnih procesa zemljita
presudna je za odravanje hemijske i fizike plodnosti zemljita.
Prisutnost korisnih ivih organizama dobar je pokazatelj stanja, oni
mogu imati vanu ulogu u proiavanju zemljita i biolokoj kontroli
tetoina.

Pojedinim sredstvima za zatitu biljaka kontroliemo tetoine, ali

njihovom neodgovarajuom primjenom moemo istovremeno
negativno djelovati na razliite korisne organizme u zemljitu. Uvijek
treba paljivo odabrati sredstva za zatitu biljaka, u skladu sa njegovom
namjenom, pridravajui se uputstava za upotrebu.

Gliste su jedan od najvanijih organizama koji koriste zemljitu. Zajedno

s drugim organizmima one su osjetljive na teke metale, hemikalije i
zagaenja koja se unose u zemljite. Prekomjerne koliine gnojovke i
gnojnice, koje sadre visok udio azota u obliku amonijaka, kao to je
amonijum sulfat, te neka stajska ubriva, mogu smanjiti broj glista u
zemljitu. tetno djelovanje na gliste moe se umanjiti izbjegavanjem
primjene gnojovke i gnojnice na mokrom i slabo propusnom zemljitu.
Pored mikroorganizama, u zemljitu ivi itav svijet viih ivotinja pa se
zemljina fauna dijeli na:

Mikrofaunu sitni beskimenjaci veliine 0,02 0,2 mm (protozoe i

metazoe hrane se rastvorenom organskom materijom i
mikroorganizmima).

Mezofaunu krupniji beskimenjaci (0,2 2 mm) nematode,

pregljevi, Collembolae .

Malerofaunu ine je beskimenjaci (2 20 mm) i kine gliste,

stonoge, mravi, puevi, insekti.

Megafaunu to su najkrupniji predstavnici zemljine faune (razni

glodari).

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 9

Poveana bioloka aktivnost osigurava se dodatnim izvorima hrane u
zemljitu. Primjenom kompostiranih materijala, zrelog stajnjaka,
ukljuivanjem trava u plodored i zaoravanjem etvenih ostataka,
stvaraju se preduslovi za razvoj mikroorganizama i drugih ivih
organizama u zemljitu korisnih za uspjenu proizvodnju.

Sjetvom postrnih i pokrovnih usjeva tokom zime takoe se poveava

populacija korisnih organizama u zemljitu.

Bioloka aktivnost zemljita poveava sva ostala svojstva zemljita bitna

za njegovu plodnost pogodna hemijska reakcija, dobar odnos vode,
zraka i visok udio organske materije.

Ouvanje bioloke aktivnosti zemljita:

pravilnim izborom, nainom i vremenom primjene sredstava za zatitu
biljaka,
izbjegavanjem primjene gnojovke i gnojnice na mokrom i slabo
propusnom zemljitu,
primjenom organskih ubriva, komposta ili zrelog stajskog ubriva,
plodoredom u koji je ukljuena leguminoze,
redovnim zaoravanjem etvenih ostataka, a ne spaljivanjem,
plitkom kultivacijom zemljita umjesto oranjem,
sjetvom postrnih usjeva i pokrovnih usjeva zimi.

2.2. Organska materija u zemljitu

Organska materija materijal je biljnog i ivotinjskoga porijekla nastao u

zemljitu ili je u njega unesen, nezavisno o stepenu razgradnje.

Koliina i vrsta organske materije u gornjem sloju zemljita utie na

njegova fizika, hemijska i bioloka svojstva, strukturu zemljita, lakou
obrade, kapacitet za vodu i dostupnost hraniva usjevima.

Promjene u obradi zemljita mogu uzrokovati porast ili smanjenje

organske materije. Treba izbjegavati nepotrebnu obradu i duboko
oranje koje uzrokuje gubitak organske materije, pogotovo iz vlanih
zemljita.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 10

Glavni cilj trebao bi biti odravanje organske materija u zemljitu kao
osnove za nesmetan rast usjeva. Koliina organske materije zavisiti e o
zemljitu i nainu obrade. U obraivanim zemljitima koliina organske
materije nia je nego na trajno zasijanim povrinama, posebno ako je
niska koliina biljnih ostataka koji se unose u zemljite.

Mijeanje dubokim oranjem gornjih slojeva zemljita s donjim

osiromauje gornji sloj organskom materijom. Stabilni prinosi u biljnoj
proizvodnji mogui su jedino ako se organska materija u zemljitu
odrava kontinuirano, na zadovoljavajuem nivou.

Ako se stajsko ubrivo ne primjenjuje redovno, sadraj organske

materije u zemljitu poveava se plodoredom ili uvoenjem meuusjeva
za zelenino ubrenje. Plodored, organska i zelena gnojidba trebaju
postati uobiajena praksa poljoprivrednika koji nemaju stoarsku
proizvodnju i nemogu stajskim ubrivom ubriti svoje poljoprivredne
povrine. Kontrolisanim ubrenjem stajskim ubrivom ili zelenom
gnojidbom kroz nekoliko godina postepeno se poveava koliina
organske materije u zemljitu. etvene ostatke ne valja spaljivati ve ih
treba unositi u zemljite jer se tako poveava sadraj organske materije
i bioloka aktivnost zemljita.

Znatan porast sadraja organske materije u obradivim zemljitima

omoguava veu koliinu biljkama dostupnoga azota (N). Potrebno je
uskladiti ubrenje i agrotehnike mjere s plodoredom i potronjom
azota (N), raunajui koliine dodanog i potroenog azota (N) u
zemljitu.

Tanim raunanjem smanjuju se trokovi nepotrebnog ubrenja,

zemljite se odrava u dobroj proizvodnoj funkciji i smanjuje se gubitak
nitrata ispiranjem.

Ouvanje organske materije:

izbjegavanjem nepotrebne obrade zemljita i dubokog oranja,
ubrenjem stajskim ubrivom,
zaoravanjem etvenih ostataka, a ne njihovim spaljivanjem,
uvoenjem u plodored meuusjeva za zelenu gnojidbu.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 11

2.3. Kiselost zemljita (pH)

Reakcija zemljita (pH) je po definiciji negativno dekadni logaritam

koncentracije vodikovih jona (H+) i govori nam o stepenu kiselosti
zemljita. Zavisno o stepenu kiselosti zemljita su podijeljena u pet
klasa:

Tabela 1. Podjela zemljita u pogledu kiselosti

Rakcija zemljita pH Oznaka klase
< 4,5 Veoma kisela
4,5 5,5 Kisela
5,6 6,7 Umjereno kisela
6,8 7,2 Neutralna
> 7,2 Alkalna (bazina)

Veina poljoprivrednih kultura najbolje uvjete za rast i razvoj imaju u

umjereno kiselim do neutralnim zemljitima. Optimalna pH vrijednost
zavisi od mnogih faktora, prvenstveno od tipa zemljita i vrste biljaka
koju uzgajamo.

Utvrivanje pH zemljita nain je izraavanja koliko je zemljite kiselo ili

alkalno (lunato). Obino se mjeri koristei ekstrakt vode gdje je pH 7
neutralan, zemljita s niim vrijednostima od 7 kisela su, a iznad 7
alkalna su. Veina poljoprivrednih zemljita nalazi se izmeu pH 6 i pH
7,5.

Iako je 5,5 pH pogodan za rast trava i nekih usjeva, djeteline su

osjetljivije na kisele uslove. Zemljita pogodna za uzgoj djetelina i
leguminoza neutralne su reakcije oko pH 7. Prije sjetve pojedinih
kultura vano je utvrditi pH zemljita.

Zakiseljavanje zemljita prirodan je proces u svim zemljitima, a moe

biti poveano aktivnostima ovjeka. Stepen zakiseljavanja zavisi o
strukturi zemljita, unoenju u zemljite atmosferskih zagaenja,
mineralnih ubriva te o primjeni agrotehnikih mjera. Ako zemljite nije
prirodno dovoljno obezbijeeno kalcijevim ili magnezijevim karbonatom

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 12

ili nije redovno raena kalcifikacija (dodavan kre), pH zemljita
smanjuje se. Vrlo kisela zemljita s pH ispod 4 nisu pogodna za
poljoprivrednu proizvodnju. Ocjedne vode kiselih zemljita mogu
sadravati materije, posebno aluminij koji ima tetan uticaj na kvalitet
povrinskih i podzemnih voda i negativno djelovanje na biljke, ivotinje,
posebno ribe u vodotocima i jezerima.

Optimalna reakcija zemljita nije jednaka za sve tipove zemljita. Na

lakim zemljitima nia je optimalna vrijednost pH, a isto vrijedi i za
bolje humozna zemljita. Osim toga kod livada je optimalna vrijednost
pH nia za 0,5 do 1 jedinice nego na oraninim povrinama.

Tabela 2. Optimalna reakcija u vezi sa teksturom zemljita

Tekstura Otpimalna pH Ciljna pH Najvea
vrijednost (0,1 M KCL) vrijednost pojedinana
doza CaO
Pjeana(< 5% 5,3 5,7 5,5 1.000
gline)
Pjeano ilovasta 5,8 6,2 6,0 1.500
(5-15% gline)
Ilovastopjeana 6,3 6,7 6,5 2.000
Ilovasta (15-25% 6,8 7,0 7,0 2.500
gline)
Glinovita (> 25% > 6,9 7,0 3.000
gline)

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 13

 Slika 5. Efekat pH vrijednosti zemljita na raspoloivost hraniva

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 14

 Tabela 3. Zahtjevi nekih biljnih vrsta u pogledu pH
VRSTA pH
Penica 6,5 7,5
Jeam 6,5 7,2
Kukuruz 6,5 7,0
Krompir 5,3 5.9
Lucerka 6,0 7,0
Kupus 5,5 6,8
Paradajz 5,5 7,8
Paprika 6,0 6,5
Graak 6,5 7,0
Krastavac 6,4 7,0
Duhan 4,5 8,5
Voe 5,5 8,0

Slika 6. Mapa kiselosti zemljita u BiH (FAO)

Uzorke zemljita treba redovno analizirati kako bi se odredile potrebne

agromeliorativne mjere, da bi se obavila efikasna kalcifikaciju i utvrdilo
koliko je materijala za kalcifikaciju potrebno. Primjenom postupka

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 15

svakako valja uzeti u obzir neutralizirajuu vrijednost materijala za
kalcifikaciju te je obavljati ee s manjim koliinama. Primjenom
prekomjerne koliine materijala za kalcifikaciju smanjujemo preuzimanje
veine hraniva iz zemljita i potiemo nepovoljne efekte na intenzitet
rasta biljaka kroz dulje razdoblje.

Rjeavanje kiselosti zemljita:

analizom zemljita (pH),
odabirom kultura koja se mogu uzgajati na kiselom zemljitu,
obavljanjem kalcifikacije prije uzgoja poljoprivrednih kultura,
eim obavljanjem kalcifikacije, s manjim koliinama materijala za
kalcifikaciju.

Slika 7. Ureaj za kalcifikaciju Slika 8. Materijal za kalcifikaciju

uvijek aplicirati u kombinaciji sa
stajskim ubrivom

Tabela 4. Koliina poljoprivrednog krea za promjenu pH zemljita

(poveanje pH na 6,5) t/ha
pH Pjeskovito Glineno i Glineno
pjeskovito
4,5 6,5 2.914 4.700 6.500
5,0 6,5 2.000 3.800 5.200
5,5 6,5 1.300 2.900 3.800
6,0 6,5 670 1.600 2.000

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 16

Proraun kalcifikacije na osnovu mjerenja izmjenjivog pH se vri
pomou tablica za izmjenjivi pH, mehaniki sastav i tip koritenja
zemljita,
ako je pH vei od 5.5 ne bi trebala kalcifikacija,
ako je izmjenjivi pH manji od 4.5 kalcifikacija je neophodna,
ako je pH = 4.5-5.5 kalcifikacija je umjereno potrebna.

Proraun kalcifikacije na osnovu EUF metode

Kod analize zemljita EUF metodom na raspolaganju su, osim pH, i

drugi parametri analize znaajni za odreivanje potrebe u kalcifikaciji,
npr.: sadraj kalcija, selektivno vezujue gline i dr. Ovdje je, meutim,
ve rije o redovnom ubrenju kalcijem umjesto meliorativne
kalcifikacije.

Kada je na raspolaganju samo podatak o izmjenjivom pH (u KCl), moe

se koristiti jednostavan izraz za izraunavanje potrebe u kalcifikaciji:

CaO t/Ha = ciljni pH izmjereni pH x 2,8

7 izmjereni pH
Glavna kalcijeva ubriva:
ivi kre (oksid kalcija); 70-90% CaO,
gaeni kre (hidroksid kalcija); 60-70% CaO,
vapnenac (kalcijev karbonat); 50-55% CaO,
dolomitno brano (kalcijev i magnezijev karbonat); 30% CaO,
sadra-gips (kalcijev sulfat); cca 33% CaO,
saturacijski mulj (preteno kalcijev karbonat); cca 22% CaO,
lapori (kalcijev karbonat); 10-95% CaCO3 i MgCO3.

Kalcifikacija je agrotehnika mjera koja moe izazvati drastine

promjene u raspoloivosti hraniva, posebno fosfora i tekih metala, pa
se ona mora provoditi obazrivo. Poeljno je postupno utjecati na
promjenu pH zemljita, jer promjena od vrlo kisele do neutralne
sredine radikalno mijenja uslove (bioloko-fiziko-hemijska svojstva
zemljita), to onda zahtjeva meliorativne doze mineralnih ubriva,
prvenstveno fosfora i mikroelemenata, te unoenje veih koliina
organskih ubriva (humizacija). Kalcifikacija radikalno mijenja biogenost

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 17

zemljita pa se pomie ravnotea tvorbe i razlaganja humusa u smjeru
pojaane mineralizacije, a to vodi, nakon poetnog porasta efektivne
plodnosti, u iscrpljivanje zemljita i pad produktivnosti zemljita.

Meliorativnu kalcifikaciju treba odvojiti od ubrenja ostalim ubrivima,

naroito ako se radi o vrlo aktivnim krenim ubrivima (npr. ivi kre).
Organsko ubrenje (stajnjakom) bi trebala biti operacija koja slijedi
operaciju kalcifikacije i to u vremenskom razmaku od najmanje 3-4
sedmice, jer u protivnom dolazi do tetnih posljedica.

Kalcifikacija zemljita obogauje oeve, a osiromauje sinove.

Po optoj shemi, moe se nakon kalcifikacije u prvoj godini oekivati

pad plodnosti, zatim u drugoj i treoj godini najvie dolazi do izraaja
pozitivan utjecaj kalcifikacije, dok u iduih nekoliko godina dolazi do
stagnacije, a nakon toga do pada efekta kalcifikacije.

Kalcifikacija sama po sebi ne rjeava problem plodnosti zemljita, ve da

bi dola do punog izraaja, u zemljitu mora biti dosta humusa i biljnih
hraniva. Naglo poveanje prinosa nakon kalcifikacije posljedica je
ubrzane mineralizacije organske tvari zbog bolje mikrobioloke
aktivnosti, a time i mobilizacije vezanih hraniva. Ubrzo dolazi do naglog
pada plodnosti jer su zalihe istroene. Uvijek se rade dvije analize
uzorka zemljita na stepen kiselosti, zavisno o vrsti upotrijebljenog
reagensa. Osnovnu analizu pH vrijednosti izvodimo u kalijevom hloridu
(KCl) to je potencijalna kiselost zemljita. U primjeru da je
potencijalna kiselost izmjeran pH 6,0 nije potrebno raditi kalcifikaciju
zemljita. Druga analiza je analiza hidrolitike kiselosti, koja se izvodi u
Ca acetatu. Obje vrste analiza nam pomau kod odreivanja koliine
materijala (CaO) za kalcifikaciju. Pri odreivanju doze materijala za
kalcifikaciju moe pomoi slijedea tabela.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 18

Tabela 5. Odreivanje koliine CaO (t/Ha) za kalcifikaciju na osnovu analize
reakcije zemljita u KCl i Ca-acetatu (za ciljnu vrijednost pH 6)
pH u pH u KCl
Ca-acetatu 5,9 5,8 5,7 5,6 5,5 5,4 5,3 5,2-5,0 4,9-4,6 < 4,5
7,0 0,03 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,2 0,2
6,9 0,1 0,1 0,1 0,2 0,2 0,2 0,2 0,3 0,3 0,4
6,8 0,1 0,2 0,3 0,3 0,4 0,5 0,5 0,6 0,7 0,8
6,7 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,6 0,7 0,8 1,0 1,1
6,6 0,2 0,4 0,5 0,7 0,8 0,9 0,9 1,1 1,3 1,4
6,5 0,3 0,5 0,7 0,8 1,0 1,1 1,2 1,4 1,6 1,8
6,4 0,3 0,6 0,8 1,0 1,2 1,4 1,5 1,7 2,0 2,3
6,2 0,5 0,9 1,3 1,6 1,8 2,1 2,2 2,6 3,1 3,5
6,0 0,8 1,5 2,1 2,6 3,0 3,4 3,7 4,3 5,1 5,7
5,9 1,1 2,0 2,7 3,4 3,9 4,4 4,9 5,6 6,7 7,4
5,8 1,7 3,1 4,4 5,4 6,3 7,1 7,8 9,0 10,7 12,0

Primjer: ako je u uzorku zemljita izmjeren pH u KCl 5,4 a u Ca-

acetatu 6,2 potrebna koliina CaO za kalcifikaciju do ciljne vrijednosti
6,0 iznosi 2,1 t CaO/Ha

2.4. Sadraj hraniva u zemljitu

Za zadovoljavajui rast i razvoj biljke trebaju uravnoteenu

obezbijeenost biljnim hranivima. Primarna hraniva azot (N), fosfor (P),
kalij (K), te sekundarna hraniva kalcij, magnezij i sumpor, biljkama
trebaju u veim koliinama, a bor, bakar, eljezo, cink, mangan,
molibden i hlor biljke trebaju u znatno manjim koliinama
(mikrohraniva). Mikrohraniva obino se nalaze u zemljitu, ali nekad ih
treba nadomjestiti iz mineralnog i organskog ubriva. Zemljite treba
redovno analizirati svake pete godine da bi ubrenje bilo racionalno.
Uravnoteenost potrebnih hraniva prijeko je potrebna kako bi rast
biljaka bio optimalan.

Odravanjem odgovarajuih vrijednosti pH zemljita i sadraja

organskih materija u zemljitu, veina osnovnih zahtjeva usjeva za
hranivima moe biti zadovoljena iz rezervi u zemljitu ili redovnom
primjenom ubriva. Treba se voditi briga o odravanju ravnotee
zemljita i izbjegavanju zagaenja voda azotom (N), fosforom (P) ili
organskim materijama.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 19

Utvreno je posebno ogranienje u primjeni azota (N) iz organskih
ubriva u osjetljivim podrujima EU. To ogranienje proizlazi iz
Pravilnika o dobroj poljoprivredenoj praksi u koritenju ubriva.
Primjena 170 kg N/ha iz organskih ubriva u duem razdoblju trebala bi
osigurati unos dovoljne koliina azota (N), a bez nepovoljnih uinaka na
sastav zemljita i podzemnih voda. Navedena koliina azota (N) iz
organskih ubriva priblino odgovara proizvodnji stajnjaka od 2 uslovna
grla po hektaru (UG/ha) (uslovno grlo teine 500 kg).

Analiza zemljita prijeko je potrebna da bi se utvrdilo stanje hraniva u

zemljitu. ubrenjem se nadoknauju nedostaci i ispravlja
neuravnoteenost. Pravilno uspostavljeni odnosi izmeu hraniva i
drugih vanih elemenata u zemljitu omoguavaju dobru ishranu biljaka.
U prirodno siromanim zemljitima teko se mogu podii rezerve
dostupnog fosfora. U takvim situacijama fosfor se snano vee u
zemljitu i nedostupan je biljkama. Treba vie puta primjeniti organsko
ili mineralno ubrivo da bi se fosfor u zemljitu podigao na
zadovoljavajui nivo dostupan biljkama. Jednom podignut sadraj fosfora
moe se odravati redovnim ubrenjem.

Nije doputeno ubrenje ivica i vodotokova te suhih jaraka zbog

opasnosti od zagaenja voda. Gdje je ubrenje nuno, treba koristiti
rubne pojaseve da se ubrivima ne zagadi ugroeno podruje.

Neki usjevi ili osjetljiva stanita, (planinski panjaci i prirodne livade)

rastu na zemljitima s niskim sadrajem azota (N) i fosfora (P) te ih
takvima treba i zadrati bez dodavanja ubriva.

ubrenjem ne treba dodavati vie fosfora (P) nego to to zahtjeva

zasijani usjev. Ako dijelovi zemljita s visokim sadrajem fosfora (P)
erodiraju i nataloe se u rijekama i jezerima, poveava se fosfor u
vodama, to uzrokuje eutrofikaciju.

Eutrofikacija je obogaivanje vode azotom (N) ili fosforom (P), to

uzrokuje ubrzani rast algi, viih biljaka i poremeaje ravnotee
organizama u nadzemnim vodama i kvalitetu podzemnih voda.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 20

Njome se troi kiseonik iz vode te moe uzrokovati ugibanje riba i
vodenih organizama. Opisani oblik oneienja nije vezan samo uz
pjeskovita i propusna zemljita nego i za druga zemljita s visokom
nivoom podzemnih voda ili stepenom zagaenja usljed prekomjerne
primjene mineralnih ili organskih ubriva.

Visoki sadraj dostupnog fosfora (P) moe uzrokovati ispiranje topivog

fosfora ocjednom vodom.

Kontrolisanim ubrenjem smanjuju se nepotrebni trokovi i titi se

zemljite, voda i zrak od zagaenja nitratima. Koliina nitrata u vodi za
javnu upotrebu ne bi smjela biti vea od 50 mg/l.

Treba razlikovati pojam ukupnog sadaja hraniva u zemljitu od sadraja

fizioloko aktivnih hraniva u zemljitu.

Fizioloki aktivna hraniva u zemljitu predstavljaju samo onaj dio

ukupnih hraniva koje biljke mogu iskoristiti svojim korijenovim
sistemom.

Racionalno s hranivima u zemljitu:

analizom zemljita svake pete godine utvruje se stanje hraniva,
pravilnom primjenom ubriva nadoknauju se nedostaci i ispravlja
neuravnoteenost u ishrani biljaka,
ubrenjem prilagoenom potrebama usjeva,
pridravanjem plana ubrenja.

Tabela 6. Primjer konstanti mineralizacije za razliite tipove etvenih

ostataka i procenat organskog azota uneenog mineralizacijom zeleninog
ubriva.
Tip organske materije 1. godina 2. godina 3. godina
Slama od itarica 0 10 1
Slama od graka 25 20 5
Zelenino ubrivo, Sinapis alba 50 20 5

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 21

Smatra se da se godinje mineralizuje sledei procenat organske
materije iz stajnjaka po godinama od primjene:
1. Godina 25 %
2. Godina 8%
3. Godina 3%
> 4 godine 0 1%

Pri izraunavanju konstante mineralizacije u procentima, uzima se u

obzir procenat organskog azota.

Tabela 7. Primjer konstanti mineralizacije za razliite tipove stajskog ubriva.

Organski Ukupno Mineralizacija, %
Tip organske ukupnog N
kg N po kg N po
materije
t t 2. god. 3. god.
Organsko 1 (govei
5 6 13 10
stajnjak)
Organsko 2 (duboka
4 6 10 7
prostirka)
Organsko 3 (svinjski
3 6 7 5
stajnjak)
Organsko 4 (teni
2 6 4 3
stajnjak)
Organsko 5 (osoka) 1 6 1 1

Koliina aktivnog azota (N) u stajskom ubrivu moe se izraunati na

sljedei nain: AKTIVNI N = UKUPNI N x EKVIVALENT

Tabela 8. N ekvivalent
Vrsta ubriva Ekvivalent u zavisnosti od vremena
primjene
jesen proljee
Kruti stajnjak 0,30 0,30
Gnojnica 0,50 0,60
Gnojovka 0,50 0,80

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 22

Najbolje poljoprivredne prakse o emu se radi i kako se mogu primjeniti
(primjer):

Ako se 30 t stajskog ubriva tipa organsko 1 primjeni po ha u proljee

godinu dana ranije, onda je koliina uneenog azota: 30 x 6 x 0,13 = 23 kg
N /ha.

Tabela 9. Djelovanje stajnjaka po godinama, u %

Tip Prva Druga Trea etvrta
zemljita godina godina godina godina
Tea 40 29 18 13
Laka 50 30 20 -

Tabela 10. Iskoritavanje pojedinih hraniva iz ubriva, u % ( Miloji)

Iz stajnjaka Iz mineralnih ubriva
N 25 80
P 25 30 15 30
K 60 70 60

2.5. Struktura zemljita

Planiranjem proizvodnje i odabirom usjeva vodi se rauna o obradi
zemljita i primjeni svih agrotehnikih mjera radi izbjegavanja
naruavanja strukture zemljita.

Obrada zemljita prije sjetve ozimih kultura obino prouzrokuje manje

tete od obrade zemljita prije sjetve jarih kultura. Uzimajui u obzir da
se struktura zemljita moe otetiti tokom etve i/ili berbe, ve bi se pri
sjetvi trebalo paziti na stanje usjeva i uslove na terenu tokom zime,
naroito ako se planira kasno skidanje usjeva.

Zbijanje gornjeg sloja zemljita ili jo vie podslojeva moe ozbiljno

natetiti zemljitima koja se teko i vrlo sporo i uz velike trokove
mogu vratiti u prvobitno stanje. Zbijanje ograniava rast korijena i
smanjuje prodiranje vode u zemljite. Nepropusno zemljite uzrokuje
poplavljivanje, eroziju i prenoenje potencijalnih zagaivaa, ubriva i
sredstva za zatitu biljaka do povrinskih voda. Smanjena dostupnost
zraka u zemljitu utie na bioloku aktivnost, rast korijena i smanjenje

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 23

plodnosti zemljita, naroito dostupnost hraniva u zemljitu. Zbog toga
je vano izbjei sve oblike zbijanja zemljita.

Prirodno drenirana zemljita koja nisu redovno obraivana razvijaju

strukturu koja doputa rast korijena i procjeivanje vode. Upotreba
poljoprivredne i druge mehanizacije u vrijeme koje nije pogodno za
obradu, tj. kada je zemljite zasieno vodom, moe ozbiljno zbiti
zemljite i umanjiti rast korijena. Napasanje ivotinja na zemljitima koja
su zasiena vodom ili na zemljitima u kojima je trenutni nivo
podzemnih voda vrlo visok takoe oteuje strukturu zemljita i
uzrokuje sline probleme. Uvijek treba uzeti u obzir stanje zemljita
kada se odluuje o vrsti i vremenu upotrebe mehanizacije za obradu
zemljita. Katkad radnu operaciju oranja moe zamijeniti podrivanje,
ime se zemljite rahli, a ne okree. Kompleksna poljoprivredna
mehanizacija ne mora prouzrokovati tete u strukturi zemljita stoga
to svojim kapacitetom omoguava brzu obradu u kratkom roku i u
najpovoljnijim agrotehnikim uslovima. Treba takoe primijeniti sve
tehnike mogunosti (dupli tokovi, gusjenice) da bi se zemljite to
manje sabijalo. U nepovoljnim uslovima obrade zemljita mehanizacija
moe prouzrokovati duboko zbijanje zemljita koje se teko popravlja i
uzrokuje dodatna financijska ulaganja.

Zbijena zemljita nuno je pravovremeno orati ili podrivati vodei

rauna posebno o dijelovima parcela kojima su prolazili veliki
poljoprivredni strojevi. Dubina oranja treba biti usklaena s potrebama
poljoprivrednih kultura. Oranje vie godina uzastopno na istu dubinu
vodi nastanku plunog tabana (zbijenog sloja zemljita na dubini oranja)
koji sprjeava prolaz vode, zraka i korijena u nie slojeve zemljita. U
tome treba razlikovati zemljita koja se prirodno sporo dreniraju i
zahtijevaju ee rahljenje podrivanjem. Podrivanje kod odgovarajue
vlanosti zemljita treba biti redovna mjera svake dvije do tri godine, jer
probija i pluni taban. Na osjetljivim se zemljitima prema potrebi
provode odreene dodatne korektivne mjere za poboljanje stanja
zemljita. Ako je oteena struktura zemljita povezana s niskim
sadrajem organske materije, nuna je duboka obrada i sjetva trava niz
godina da bi se zemljite popravilo. Odabirom odgovarajuih postupaka
za rahljenje zemljita znatno se umanjuje mogunost poveanja

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 24

osjetljivosti zemljita na zbijanje.

Ouvanje strukture zemljita:

primjerenom obradom kad je prijeko potrebna,
brigom o ilovastim i glinastim zemljitima,
izbjegavanjem upotrebe teke poljoprivredne mehanizacije na
prevlanim zemljitima,
mijenjanjem i prilagoavanjem dubine oranja potrebama poljoprivrednih
kultura,
ne doputanjem ispae na prevlanim zemljitu,
podrivanjem,
zasijavanjem travnjaka
ostavljanjem zemljita neko vrijeme na ugaru.

Slika 9. Oranjem u izrazito vlanim ili suhim uslovima naruava se struktura

zemljita

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 25

 Slika 10. Izgled loe poorane parcele u suhim uslovima

Slika 11. Podrivanjem svake dvije do tri godine, probija se i pluni taban.

Zbijenost zemljita je poslijedica prekomjerne upotrebe poljoprivredne

mehanizacije u vrijeme kada je zemljite najosjetljvije na gaenje
vlano zemljite. Na ovo su vie osjetljiva tea zemljita sa veim
sadrajem gline. Zbijanje zemljita takoe potie i neprimjeran sjetveni
sastav (monokultura i uski plodored). Poslijedica zbijanja zemljita je
naruavanje omjera vode i zraka u zemljitu. Snano zbijanje dubljih

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 26

slojeva zemljita ograniava razvoj korijena i onemoguava prodor vode
iz dubljih slojeva. Takva zemljita su u vrijeme kia izloena poplavama i
eroziji. Nedostatak zraka u zemljitu rezultira smanjenjem bioloke
aktivnosti zemljita a time i dostupnost hranivih materija.

Slika 12. Uticaj sabijanja zemljita na razvoj korjenovog sistema kukuruza

(Mici, 1985)

Slika 13. Rasprostiranje pritiska u zemljitu kod radijalnog i terra pneumatika

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 27

3. EROZIJA ZEMLJITA
Erozija zemljita gubitak je estica zemljita djelovanjem vode i vjetra.
Opasnost od erozije treba to vie smanjiti. Biljke tite zemljite od
erozije. Kada njih nema, odvoenjem usjeva, napasivanjem ili krenjem
uma opasnost od erozije zemljita poveana je, a poveana je i tamo
gdje je sadraj organske materije nizak.

Slika 14. Erozija hraniva sa erozijom zemljita

Erozija uzrokuje gubitak gornjeg sloja zemljita i smanjuje plodnost

zemljita odnosei fine estice bogate hranivima. Dubina ukorjenjivanja
usjeva i koliina vode u zemljitu dostupna usjevu se smanjuje. teta od
gubitka zemljita sa povrina na plitkoj podlozi mnogo je vea nego
ondje gdje su zemljita duboka.

Osim gubitka zemljita teta na poljoprivrednim usjevima moe biti

prouzrokovana ispiranjem zemljita s korijena ili odnoenjem tek
zasijanih usjeva. Usjevi se moraju ponovno sijati to je dodatni troak, a
i prinosi su nii radi kasnije ponovljene sjetve. Uklanjanje naplavina iz
jaraka i drenova moe biti skupo.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 28

Povrinske vode mogu biti zagaene naplavinama zemljita s hranivima i
ostacima sredstava za zatitu biljaka.

Posljedice nastale erozijom potrebno je sanirati odmah jer se tete u

kratkom vremenu prenose na okolna podruja, zemljita, ceste i
uzrokuju dodatna oteenja zemljita.

3.1. Erozija zemljita vodom

Erozija vodom uzrokuje gubitak zemljita na obradivim povrinama kad

je koliina padavina vea od kapaciteta zemljita za vodu. Padavine
mogu prouzrokovati pojavu potoia i vododerina na odreenim
mjestima pri velikoj koliini padavina u kratkom vremenu. Rizik erozije
vodom uvean je na nagnutim terenima koji se obrauju te u nizinama
uz rijeke.

Sprjeavanje erozije poinje uoavanjem mjesta gdje postoje velike

mogunosti za zastoj vode i poduzimanjem mjera da bi se smanjili
negativni efekti.

Mogue erozije zemljita potrebno je sprijeiti, a naplavine vratiti na

mjesto odakle su odnesene.

Pravovremena obrada zemljita znatno smanjuje opasnost od erozije.

Poeljno je izbjei duboku i uestalu obradu zemljita ili rad na zemljitu
kad je visoka koliina vlage u zemljitu. Nepropusno zemljite uzrokuje
stajanje vode i moe se razrahliti prije sjetve iduega usjeva. Treba
izbjegavati sjetvu kultura sitnog sjemena koje moe biti odneseno
zajedno s povrinom zemljita. Poveanjem organske materije u
zemljitu osigurava se pokrov, a izbjegava oteenje zemljita erozijom.
Pokrov biljaka vaan je da se zatiti povrina zemljita. Rana sjetva
ozimina i trava potrebna je u podrujima gdje je opasnost od erozije
velika. Cilj je postizanje najmanje 25% prekrivenosti zemljita do
poetka zime.

Za sprjeavanje erozije u cijelom svijetu preporuuje se obrada i sjetva

usjeva poprijeko na padinu gdje je to mogue. Predloeni nain obrade

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 29

zemljita podrazumijeva veliki oprez u rukovanju mehanizacijom, da bi
se izbjegle mogue nesree na radu.

Odreena zatita zemljita, tj. konzervacijska obrada, postupak je

ostavljanja etvenih ostataka nakon etve radi poveanja organske
materije na povrini zemljita.

Sjetva usjeva za zelenu gnojidbu daje odline rezultate u ouvanju

zemljita od erozije, posebno u osjetljivim podrujima, jer moe
smanjiti ispiranje nitrata. Strnite je bolje ostaviti neobraeno nego
obraeno golo zemljite, osim kukuruzita.

Navodnjavanje uvijek treba izvoditi tako da se ne prouzrokuje erozija, s

manje vode, kroz vie obroka prema potrebama usjeva. Vodu valja
dodavati sitnim kapima i prekinuti dodavanje kad se voda nakupi.

Ako je erozija vodom est i ozbiljan problem trebalo bi:

povrinu drati to due pod biljnim pokrovom i tokom zime,
zasijati povrinu travom kao pufer podrujem unutar polja na osjetljivim
mjestima, posebno na padinama i na dnu doline,
promijeniti usjev koji se uzgaja ili ukljuiti travu u plodored,
stvoriti stabilni gornji sloj zemljita ubrivom ili dostupnim organskim
materijalom,
izbjei nepotrebno duboku i prekomjernu obradu,
saditi ogradu ili napraviti jarke da se sprijei odnoenje zemljita,
usmjeriti vode koje otjeu dalje od podruja koja su sklona eroziji.

Slika 15. Hidroerozija uz obalu, poslijedice hidroerozije, djelovanje vodene

erozije usljed jakih pljuskova

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 30

Puferske trake neobraena su podruja trave ili prirodnog rastinja koji
mogu sprijeiti povrinsko odnoenje zemljita i na efikasan nain u
poljima sprjeavaju pretjerano oticanje vode. Bolje rezultate daje ivica.
Puferske trake na mjestima gdje su efikasni variraju od 2 do 50 m, a
ovise o funkciji, vrsti zemljita, klimi i topografiji.

3.2. Erozija zemljita vjetrom

Erozija zemljita vjetrom prije svega je opasnost za povrinski sloj

zemljita, koji se otpuhne. Pojaava se kada je zemljite suho, slabo
strukturirano, golo i ravno, a vjetar jak. Vjetar odvaja suhi humus, glinu,
prah i pijesak. Najmanje povezane estice najdalje se odnesu. estice
zemljita lako se razdvajaju i prenose ako je brzina vjetra vea od 20
km/h. Mokra zemljita, jer su tea, vjetar tee raznosi.

Najefikasnija mjera protiv erozije zemljita vjetrom jest podizanje

vjetrozatitnih pojaseva, drvoreda ili grmlja, i stalna pokrivenost
zemljita biljkama. Vjetrozatitni pojasevi postavljaju se na prikladnim
razmacima pod pravim uglom na najerozivniji vjetar. Propusnost od
40% do 50% smatra se povoljnom, a i efikasnost se poveava s veom
visinom.

Biljni pokrov najvaniji je faktor za sprjeavanje erozije vjetrom.

Njegova efikasnost zavisi o koliini materijala, njegovoj grubosti ili
finoi, visini dok raste te o tome je li iv ili mrtav, uspravan ili polegnut.
Neravnost povrine zemljita sprjeava eroziju vjetrom, a moe se
poveati uspostavljanjem grebenova. Vrlo su efikasni gebenovi visine od
5 do 10 cm.

Proljetna priprema zemljita ima prednost pred jesenskom. Razmak

izmeu pripreme zemljite i sjetve treba biti to krai.

U pripremi zemljita u suhim uslovima treba izbjegavati upotrebu

strojeva s rotirajuim alatima, koji rade prakasto-mrviasti sjetveni sloj.

Erozija vjetrom sprijeit e se:

podizanjem vjetrozatitnih pojaseva,

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 31

 stalnom pokrivenou zemljita biljem,
neravnom povrinom zemljita, grebenima visine 5 do 10 cm.

Slika 16. Erozija vjetrom

3.3. Erozija zemljita kao posljedica stoarske proizvodnje

ivotinje takoer mogu poveati rizik od erozije vodom.

Stoga je potrebno izbjegavati probleme koji se javljaju kod:

izlaza za ivotinje,
prevelikog broja ivotinja na parceli po vlanom vremenu,
pae u trakama i to u zimskom razdoblju,
prolaza za ivotinje i mehanizaciju, posebno ako presijecaju vodotokove
ili prirodno vlana podruja,
prevelike ispae pokraj vodotokova i obala rijeka,
nekontrolisanih prilaza vodotocima to dovodi do erozija obala.

Ograivanje moe biti prijeko potrebno da bi se kontrolisao pristup

ivotinja vodotocima.

ivotinje nee prouzrokovati eroziju ako se:

izbjegne gaenje vlanoga zemljita,
sprijei pristup obali rijeka.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 32

4. PLODORED (plodosmjena)
Za ouvanje i poboljanje plodnosti zemljita veoma je vana smjena
usjeva ili plodored.

Plodored predstavlja pravilnu prostornu i vremensku izmjenu

usjeva na proizvodnoj povrini.

Prema Todoroviu (1948) plodored predstavlja plan iskoritavanja

vegetacione sredine u prvom redu klime i zemljita putem gajenja
biljaka po unaprijed utvrenom rasporedu u vremenu i prostoru.

Prikladan plodored smanjuje upotrebu sredstva za zatitu biljaka protiv

korova, bolesti i tetoina, poboljava gospodarenje ubrivima i
poboljava kvalitet i prinos poljoprivrednih proizvoda.

Razlozi uvoenja plodoreda su:

bioloki
agrotehniki
organizacijsko ekonomski

Plodored obuhvata vremensku smjenu usjeva (plodosmjenu), prostornu

smjenu usjeva (poljosmjenu) i odmor zemljita.

Vremenska smjena usjeva ili plodosmjena ostvaruje se u okviru

plodoreda u toku jedne rotacije, a okosnicu ine glavni usjevi
plodoreda. Plodosmjena se oznauje u slijedu godina (kalendarski), na
primjer:

2006. godine okopavina

2007. godine - jara strna itarica
2008. godine - djetelinsko travne smjese
2009. godine - okopavina
2010. godine ozima strna ita

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 33

Prostorna smjena usjeva (rotacija) znai prostornu smjenu usejva
po plodorednim poljima. Ona se ostvaruje tako da se sve porizvodne
povrine (oranice) podijele u odreeni broj plodorednih polja. Odatle
potie numerika oznaka plodoreda (dvopoljni, tropoljni, etveropoljni
plodored itd). Kada jedan usjev obie sva polja u plodoredu, tada je
jedna rotacija zavrena i poinje druga. Iz toga se moe zakljuiti da je
rotacija nemogua bez vremenskog faktora. U slijedeoj emi prikazana
je jedna rotacija esteropolja.

Slika 17. ematski prikaz poljosmene usjeva u plodoredu od est polja

Odmorom zemljita treba osigurati normalno funkcionisanje

zemljita kao supstrata za gajenje oraninih usjeva. Klasino odmaranje
zemljita ranije se provodilo ugarom, a danas se funkcionisanje sistema
zemljita-gajena biljka eli prebaciti na redovitu agrotehniku, u prvom
redu ubrenje kao i na zahvate pedohigijene.

Prije detaljnijeg razmatranja pojma plodoreda, potrebno je terminoloki

objasniti pojmove kategorija usjeva koje se esto upotrebljavaju vezano
za plodored.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 34

 Tabela 11. Kategorije usjeva u plodoredu (Mihali, 1985)
Oznaka Kategorija Vrijeme sjetve i dozrijevanje
usjeva usjeva
Botaniko- Jednogodinji Traju samo jednu vegetaciju
uzgojna Viegodinji Traju dvije ili vie vegetacija
Siju se od ljeta od jeseni. Dozrijevaju
Ozimi
idue godine
Sezonska Siju se nakon zime (proljee). Dozrevaju
Jari
od ljetado jeseni
Ljetni Siju se ljeti postrno, dozrijevaju u jesen.
Predusjevi Usjev koji prethodi slijedeem usjevu
Slijedei usjevi Usjev koji dolazi nakon predujseva
Usjevi velikog habitusa ili su odmakli u
Nadusjevi
rastu u odnosu na podujsev.
Nadusjevi koji tite podusjev u poetku
Zatitni usjevi
rasta (strnine u odnosu na djeteline)
Agrotehnika
Podusjevi Usjev manjeg habitusa od nadusjeva
Sije se nakon glavnog usjeva od proljea
Naknadni usjevi
do jeseni
Meuusjevi Interpolacija moe biti prostorna, tada je
(interpolisani podusjev, ili vremenski tada je naknadni
usjevi) usjev.
Glavni usjev Usjev koji je najvaniji u plodoredu
Poljoprivredno-
Usjevi manjeg znaaja (naknadni ili
ekonomska Sporedni usjev
meusjevi)

Da bi se mogao uspostaviti odriv plodored onda se mora izmjeniti i

struktura usjeva na oraninim povrinama. U strukturi usjeva treba
smanjiti udio okopavina (prvenstveno kukuruza) a poveati udio
mahunarki, uljarica i industrijskog bilja. Udio kukuruza bi se trebao
smanjiti u strukturi sjetve na 1/3 oranica. Problem predstavlja dvopoljni
plodored (kukuruz penica) koji treba ublaiti uvoenjem mahunarki
ili drugih kultura u tropoljni plodored. Teko je oekivati da se smanje
povrine pod kukuruzom. U planiranju plodoreda mora se uzeti u obzir
stanje poljoprivrednog zemljita i vegetacija biljaka. U povoljnim
proizvodnim uvjetima, to omoguava irok pristup upotrebi zemljita,
duina vegetacije omoguuje vei izbor biljnih vrsta u obzir treba uzeti
samo stanje zemljita i na osnovu toga praviti plan plodoreda.

U podrujima sa kraom vegetacijom gdje je suen izbor biljnih vrsta

(planine, suha podruja), prioritet se daje izboru biljaka. Uvijek trebamo

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 35

birati najbolje opcije i one opcije koje su izvedive u datom podruju,
prilikom planiranja plodoreda, jer uzastopna sjetva istih ili srodnih
biljnih vrsta ili nepravilna smjena usjeva esto uzrokuje smanjenje
prinosa.

Prilikom izbora biljnih vrsta za plodored trebamo voditi rauna o:

raznolikosti i kvalitetu proizvoda,

pouzdanosti proizvodnje,
jednakomjernom rasporedu rada,
primjerenom koritenju zemljita,
minimalnoj upotrebi sredstava za zatitu biljaka i ubriva,
ekonominosti koritenja poljoprivredne mehanizacije,
prodaji proizvoda i marketingu,
prihvatljivoj cijena kotanja i prodaje proizvoda.

Usjevi razliito reaguju na ponovljeni uzgoj na istoj povrini, neki usjevi

lako podnose a neki su vrlo osetljivi. Zato se prema stepenu
tolerantnosti dijele na:

samostabilne ili samosnoljive ili autostabilne, kao npr.: trave,

kukuruz, proso, sirak, zob, ria, krompir, lupina, soja, grah,
konoplja.
samolabilne ili nesnoljive, kao to su: jeam, crvena djetelina,
lucerka, graak, eerne repa, suncokret.

Samolabilnost je glavni razlog izmjene usjeva, to je netolerantnost

vea, rjee smije doi isti usjev na istu povrinu. Visoka tolerantnost
omoguuje slobodno ratarenje, ak i u monokulturi (kao npr. kukuruz).
Netolerantnost usjeva vezuje se uglavnom za negativne procese u
zemljitu koje nazivamo umornost zemljita.

Umornost zemljita objanjava se na vie naina, a kao glavni razlozi

navode se:
nedostatak aktivnih biljnih hraniva, prvenstveno mikroelemenata,
nakupljanje nematoda,

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 36

 nakupljanje drugih tetoina i bolesti,
poremeaj u normalnim odnosima mikroorganizama u zemljitu
(poremeaj bioloke ravnotee u zemljitu Hiltherova bakterijska
teorija),
nakupljanje inhibitornih materija kao rezultat raspadanja ostataka
usjeva ili izluevina (toksikoza otrova) u zemljitu, koji tetno
utjeu na vlastitu kulturu (Teorija toksina).

Od svih spomenutih kao najznaajniji problem su toksikoze i

poremeaji bioloke ravnotee.

Jedan od glavnih razloga za plodored, odnosno izbjegavanje uzgoja

usjeva u monokulturi je razmnoavanje bolesti, tetoina i korova do te
mjere da onemoguuje uzgoj pojedinih kultura.

Agrotehniki razlozi za uvoenje plodoreda su:

Odravanje nivoa humusa i povoljne strukture zemljita. Neke

kulture osiromauju zemljite humusom (kukuruz, itarice), a druge
ga obogauju (leguminoze, trave). Iz tog razloga pravilnom smjenom
kultura moemo odravati nivo humusa.
Pravilno troenje vode. Neke kulture troe vie vode a neke manje.
U smjeni usjeva se nadopunjuju. Ovo je vano u aridnim
podrujima, dok u umjerenim i vlanim prilikama nema znaaja.
Razliito zakorjenjavanje usjeva. Kulture razliito proimaju masu
zemljita po dubini i po irini, po intenzitetu (itarice plitko,
suncokret i repa duboko).
Bolje koritenje biljnih hraniva. Kulture razliito koriste zalihe
aktivnih hraniva, ali i tee pristupane oblike (jeam slabo, dok
lupina, heljda, bob odlino koriste nepristupaan fosfor).
Razliita obrada zemljita. Razliite kulture razliiti sistemi obrade
po frekvenciji, dubini i vremenu. Povoljniji utjecaj na plodnost
zemljita, ugorenje, unitavanje korova.

Organizacijsko-tehniki i ekonomski razlozi uvoenja plodoreda su:

Organizacijsko gledite. U monokulturi poljski radovi dolaze u isto
vrijeme. Posljedica jeste sezonsko i povremeno gomilanje

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 37

 mainskog i ivog rada pic sezone. Vie kultura ublaava i iri pic
radova na dui vremenski period.
Ekonomsko gledite. Godine su klimatski (vremenski) loe, dobre ili
vrlo povoljne za jednu kulturu ali ne i za drugu. Tu su i fluktuacije
cijena na tritu. Vie kultura ini gospodarstvo stabilnijim, jer se
ekonomski uinci kultura preklapaju. Uostalom zadatak je
poljoprivredne proizvodnje da osigurava razliite vrste hrane za
ljude i stoku, ovo je dodatni razlog za uzgoj vie kultura.

4.1. Izbor plodoreda

Faktori koji utjeu na izbor plodoreda su:

Klima (padavine, temperatura, insolacija, vjetar),
Zemljite (bonitetna vrijednost zemljita, tekstura, uslojenost, vodni
reim, Ph vrijednost, sadraj Ca, humusa itd.),
Kompatibilnost i sukcesija usjeva,
Skupine kultura (usjeva) u plodoredu.

Kod izbora plodoreda, ako promatramo zajedno ksenotolerantnost i

organizacijsko-tehnike i ostale faktore, kao to su zahtjevi slijedeih
kultura, govorimo o plodorednoj vrijednosti usjeva. Prema plodorednoj
vrijednosti usjevi se dijele na 5 grupa.

Tabela 12. Plodoredna vrijednost usjeva

Redni br. Zahtjevi uvjeti u pogledu Kakve uvjete
Grupe Plodnosti zemljita Agrotehnike ostavlja iduoj
kulturi
1 Mali Mali Dobre
2 Mali Mali Loe
3 Zahtjevi u pogledu plodnosti zemljita i agrotehnike izjednaeni
sa uvjetima koje ostavlja iduem usjevu
4 Veliki (vei) Veliki (vei) Dobre
5 Veliki (vei) Veliki (vei) Loe

Pravi plodored kada se podudara broj polja sa brojem usjeva. Broj

kultura je manji od broja polja ako je viegodinja leguminoza.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 38

Jednostavni plodored ako svako polje ima samo jednu kulturu.

Sloeni plodored kad jedno polje dijeli vie ksenotolerantnih kultura.

Prekinuti plodored ako jedna kultura iskae iz vrste sheme, kao npr.
viegodinja lucerka.

Intenziviranje plodoreda poveanje broja kultura u rotaciji, kao npr. s

vremenskim meuusjevom.

Osnovna kultura u rotaciji je ona s kojom poinje neka mjera, npr.

ubrenje stajskim ubrivima ili ubrenje mineralnim ubrivima na
zalihu.

Ugar predstavlja povrinu koja se ne sije, a ako je taj period 2 do 3

godine onda se naziva Parlog.

Najbolji su plodoredi na temelju prave trojke:

1/3 strnih itarica
1/3 okopavina
1/3 leguminoza

Tabela 13. Primjer tropoljnog plodoreda

Godina I polje II polje III polje
2009 Kukuruz Ozima penica Soja
2010 Ozima penica Soja Kukuruz
2011 Soja Kukuruz Ozima penica

5. ZAGAENJE ZEMLJITA
Zagaenje zemljita posljedica je industrijske proizvodnje, saobraaja,
odlaganja otpada i intenzivne poljoprivrede. Neke organske i
anorganske materije, koje se nakupljaju u zemljitu, vrlo sporo se
razgrauju, ispiru iz zemljita ili ostaju u zemljitu nakon prestanka
zagaenja. Djelovanje tetnih materija zavisi o njihovim fizikalno

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 39

hemijskim svojstvima i svojstvima zemljita. Teke metale i druge
anorganske materije biljke lako usvajaju iz zemljita. Nakupljaju se
najvie u korijenu i stabljici, a najmanje u plodovima i sjemenkama.
Najee tetne materije u zemljitu su teki metali, nitrati, fosfati i
zagaenja koja u zemljite ulaze primjenom sredstava za zatitu biljaka.

Upotreba mulja iz proiivaa otpadnih voda doputena je u EU u

skladu s Pravilnikom o gospodarenju muljem iz ureaja za proiavanje
otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi.

Zemljite se moe zagaditi kroz due razdoblje s manjom koliinom

tetnih materija ili u kratkom razdoblju i situacijama proputanja cijevi,
nekontrolisanog prskanja ili iznenadnog izlijevanja otpada u
nekontrolisanom obimu i koliinama.

Zagaenje moe biti doneseno i naplavinama erodiranog materijala

nepovoljnog sastava koji se razgrauje i deponuje u zemljitu.
Postupkom kalcifikacije pospjeuje se vezanje metala, podie nivo Ph
zemljita i umanjuje intenzitet zagaenja. Zagaena zemljita mogu se
odvesti na doputene deponije i na njih navesti novi isti materijal ili
zemljitu nai drugu namjenu, analizirajui donoenje odluka za svaki
sluaj posebno. Zagaenom zemljitu umanjena je plodnost, to se
iskazuje manjim prinosom te loijom kvalitetom usjeva na zagaenom
zemljitu.

Organska zagaenja, sredstva za zatitu biljaka ili industrijski otpad,

razlau se u veem ili manjem stepenu mikroorganizmima iz zemljita, a
anorganske materije dugo ostaju u zemljitu.

Zemljita mogu biti zagaena taloenjima iz zraka i primjenom stajskoga

ubriva te industrijskog i tehnolokog otpada. Gnojovka zagaena
kiselinama, luinama i drugim tehnolokim otpadnim vodama iz
izmuzita s farmi ne moe se primijeniti na zemljitima. Takav oblik
zagaenja zemljita uzrokuje ozbiljne promjene na usjevima, to
negativno utie na ljudsko i ivotinjsko zdravlje.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 40

Poljoprivrednici bi trebali provesti analizu zemljita ako sumnjaju u
zagaenost zemljita ili ako redovno primjenjuju velike koliine
goveeg, svinjskog i peradarskog ubriva.

Zemljite je potrebno zatititi od tetnog uticaja koja mogu nastati

cijeenjem silanih sokova.

Silane objekte treba odmah nakon gradnje premazati zatitnom

emulzijom radi dugogodinjeg odranja vodonepropusnosti betonskih
konstrukcija i zatite okolia u cjelini. Pri spremanju silae bitno je da
masa nije zagaena zemljom, a to se moe izbjei dovoljno visokom
konjom i izborom prikladne mehanizacije.

Zagaeno zemljite vie teti ivotinjama od tetnog uticaja zagaene

trave, iako je zagaenje iz trave dostupnije tijelu ivotinje nakon
prolaska kroz probavni sistem.

Primjena dobre poljoprivredne prakse u mnogome e sprijeiti

postupke kojima se zagauje zemljite.

U sluaju zagaenja zemljita:

provesti analizu zemljita,
utvrditi uzrok i nivo zagaenja,
osigurati odvoenje zagaenog zemljita na doputenu deponiju,
osigurati navoenje novog istog zemljita,
nai druge namjene,
uvesti kontinuirani pregled.

5.1. Zagaenje poljoprivrednog zemljita tekim metalima

Potrebe ivotinja za nekim elementima ishrane se razlikuju od potreba

biljaka. Na prvom mjestu su dva mikroelementa bakar (Cu) i cink (Zn).
Unoenjem ovih mikroelemenata u zemljite preko ivotinjskih ubriva,
njihov sadraj u zemljitu se poveava i tako mogu biti tetni i otrovni
za biljke, a posredno i za neke ivotinje koje imaju manje izraene
potrebe za ovim mikroelementima. Takoe je znaajno regionalno
zagaenje zemljita sa tekim metalima (olovo (Pb), cink (Zn). iva (Hg),

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 41

srebro (Ag) koji nastaju kao rezultat industrije i saobraaja. U
vonjacima je mogue zagaenje bakrom, zbog velike upotrebe
fitofarmaceutskih sredstava na bazi bakra. U poslednje vrijeme kao
veliki zagaiva ovim elementima je sve intenzivnija stoarska
proizvodnja.

Ekoloki problematini teki metali koji zagauju poljoprivredno

zemljite su: arsen (As), iva (Hg), kadmij (Cd), krom (Cr), bakar (Cu),
nikal (Ni), olovo (Pb) i cink (Zn).

Vaan izvor tekih metala u poljoprivrednim zemljitima, kao to su Cd,

Cr, Ni, Pb, Zn su mineralna i organska ubriva. Konkretno, organsko
ubrivo nepoljoprivrednog porijekla (blato, mulj, kompost) sadri
velike koliine tekih metala, tako da je njihovo koritenje zakonski
ogranieno. Sve vei izvor tekih metala je takoe organsko ubrivo iz
sve intenzivnije stoarske proizvodnje (posebno svinja). Saznanje da
neki mikroelementi (Cu, Zn, Se, Mn, Cr) u poveanim koliinama u
ishrani ivotinja mogu poveati otpornost i produktivnosti ivotinja,
potaknula je poljoprivrednike na poveano koritenje tih elemenata.
Posljedica je da se sadraj tih elemenata u stajskom ubrivu brzo
poveava.

Sa oneienjem zemljita tekim metalima, poveava se njhov sadraj u

voluminoznoj krmi koja se proizvodi na farmi. Voluminozna krma
uglavnom predstavlja oko 50% izvora tekih metala u obroku ivotinja
(osim Zn i Cu). Kupljena proteinska i druga krmiva su najvaniji izvor
olova, kadmija, croma, nikla i cinka. Kupljene mineralno-vitaminske
smjese su najvaniji izvor cinka i bakra. Ponekad mineralno-vitaminske
smjese mogu biti izvor i drugih tekih metala (kadmij, arsen olovo, iva).
Velika varijabilnost u sadraju elemenata u ivotinjskim ubrivima je
poslijedica varijabilnosti unosa elemenata u obroku, razliitom
upotrebom mineralno-vitamiskih smjesa, kao i upotrebom u staji
lijekova, dezinficijenasa.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 42

Tabela 14. Sadraj bakra (Cu) i cinka (Zn) u ivotinjskim ubrivima (primjer
iz Slovenije)

Zn u mg/kg suhe mat. Cu u mg/kg suhe mat.

Najmanji Najvei Najmanji Najvei
Govei stajnjak 52 235 13 48
Govea gnojovka 79 600 10 159
Govea gnojnica 17 245 4 61
Svinjska gnojovka 492 1.189 36 552

Kontaminaciju zemljita tekim metalima najefikasnije kontroliemo

praenjem sadraja elementa u ishrani ivotinja, sadrajem elemanta u
ivotnjskom ubrivu i zemljitu te planiranjem upotrebe elemenata u
kruenju hranivih materija na farmi. Najvaniji faktor je optereenje
zemljita sa ivotinjama. U poveanju sadraja nekih elemenata u
zemljitu i hrani to prije je potrebno pronai uzroke njihove pojave.
Openito potrebno je izbjegavati upotrebu ubriva koja nisu
poljoprivrednog porijekla (blato, mulj, kompost) te mineralna ubriva
koja sadre te elemente. Mineralno.vitamiske smjese potrebno je
izabrati na osnovu potrebe ivotinja i na osnovu sadraja tih elemenata
u voluminoznoj krmi. Indirektno na sadraj nekih elemeta utie i sama
staja, oprema u staji (izvor cinka) te primjena sredstava za dezinfekciju
koja ne sadre teke metale.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 43

6. LITERATURA
1. Poljoprivreda i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu,
monografija, DAES, Poljoprivredni fakultet, Beograd, 2006.
2. Svetovalni kodeks dobre kmetijske prakse, Kmetijski intitut
Slovenije, 2006.
3. Rural Development under the CAP: Significance, likely impacts
and modeling issues, Dr Janet Dwyer, Reader in Rural Studies,
University of Gloucestershire, UKJRC workshop, Italy,
September 2005.
4. SAPARD Special pre-accession assistance for agriculture and
rural development, European Commission, Agriculture
directorate - general.
5. The SAPARD instrument of the eve pre-accession, Alan
Wilkinson, conference on Common Agricultural Policy
opportunities and perspectives, Sofia, Bulgaria, March 2004.
6. Agriculture in the European Union, Information 2004,
European Union, Directorate-General for Agriculture and
Rural Development.
7. Rural Development Next Generation: better, broader,
simpler, IP/04/920, Brussels, July 2004.
8. Enlargement and agriculture, European Commission,
Directorate-General for Agriculture.
9. Rural Development measures, Jean-Michel Courades, Sofia,
Bulgaria, March 2004.
10. Rural Development Situation and Challenges in EU-25, John
M Bryden, EU Rural Development Conference, Salzburg 2003.
11. COMMISSION REGULATION (EC) No 2603/1999.
12. www.globalgap.org
13. www.og-corping.hr
14. Roth, G., Undersander, D. et.al.: Corn silage production,
management and feeding, Crop Science Society of America,
1995.
15. Kalivoda, M., (1990.): Krmiva, kolska knjiga, Zagreb
16. Rural Development in the European Union, Statistical and
economical information, Report 2006, European Commission

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 44

 Directorate-General for Agriculture and Rural Development.
17. Council Regulation (EC) No 1257/1999.
18. Naela Dobre Poljoprivredne Prakse, Grupa Autora,
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
Hravatske, Zagreb, 2009.
19. Smanjenje zagadjenja kroz promene poljoprivrednih propisa i
demonstracije u pilot projektu, Dunavski regionalni projekat,
UNDP/GEF, 2004.
20. www.findri.hr
21. Opte ratarstvo, Komljenovi, I., Poljoprivredni fakultet Banja
Luka.
22. Tehnike upute za gospodarenje organskim gnojivima u
dravama sredinjeg i donjeg sliva rijeke Dunav, Mark, R., 2004.
23. Vukadinovi, V., Lonari, Z.: Ishrana bilja, Poljoprivredni
fakultet u Osijeku, 1997.
24. Vukadinovi, V. i Berti, B. : Praktikum iz agrokemije i ishrane
bilja. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, skripta (praktikum).
1988.
25. Vukadinovi, V.: Ekofiziologija, Skripta, Poljoprivredni fakultet u
Osijeku, 1999.

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 45

KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 46
KODEKS DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZEMLJITA 47