Slavenska mitologija

Slavenska mitologija i slavenska religija razvijale su se kroz otprilike 3,000 godina. Pretpostavlja se da neki njeni
dijelovi dolaze iz neolitika, ili ak mezolitika. Ova religija posjeduje brojne zajednike znaajke s ostalim religijama koje
su potekle od protoindoeuropske religije.

Izvori

Ne nalik grkoj ili egipatskoj mitologiji, ne postoje izvori iz prve ruke o prouavanjima slavenske mitologije. Unato
nekim kontroverznim teorijama (primjerice, Velesova knjiga), ne moe se dokazati kako su Slaveni imali ikakav oblik
pisma prije kristijanizacije; iz tog razloga, sva njihova vjerska uvjerenja i tradicije vjerojatno su prenoene usmenim
putem s generacije na generaciju, i potencijalno se zaboravile nakon stoljea koja su uslijedila pri dolasku kranstva.
Prije toga, oskudni spisi o slavenskoj religiji zapisani su od strane neslavenaskih kranskih misionara koji nisu bili
zainteresirani i/ili objektivni u opisivanjima poganskih uvjerenja. Iako su pronaeni arheoloki ostatci staroslavenskih
svetita i oltara, ona ne govore mnogo vie od toga da potvruju postojee povijesne zapise. Dijelovi starih mitolokih
uvjerenja i poganskih festivala ive i dan danas u obiajima, pjesmama i priama svih slavenskih naroda.
Rekonstrukcija drevnih mitova iz ostataka koji su preivjeli u narodu kroz tisue godina teak je i sloen zadatak koji
esto odvede istraivae u krivom smjeru, to moe dovesti do pogrenih tumaenja, zabluda ili ak potpunih
krivotvorina.

Pisani izvori

Ne postoje pisani izvori o slavenskoj mitologiji prije rascjepkavanja protoslavenskih etnikih grupa na zapadne, istone
i june Slavene. Mogua iznimka moda je kratki zapis u Herodotovoj Povijesti, gdje spominje pleme Neuri na dalekom
sjeveru, iji su se ljudi, kako Herodot veli, pretvarali u vukove nekoliko dana svake godine. Neki istraivai protumaili
su ovo kroz vjerovanja slavenskih naroda u vukodlake, dok ostali smatraju kako je Herodot govorio o drevnim
slavenskim karnevalskim festivalima, kada su grupe mladia lutale selima nosei maske. Ipak, utvrivanje identiteta
"Neura" s protoslavenima ostaje kontroverza.

Prvi konaan spomen Slavena i njihove mitologije u zapisanoj posvijesti uinjen je u 6. stoljeu od strane bizantskog
povjesniara Prokopija, ije je djelo Bellum Gothicum opisivalo uvjerenja stanovitog junoslavenskog plemena koji je
preao rijeku Dunav u samo dva dana. Prema Prokopiju, ovi su Slaveni tovali jednog boga, gospodara svega, koji je
stvorio grom i munje. Iako Prokopije ne spominje ime boanstva, da se zakljuiti kako se odnosilo na boga Peruna iz
kasnijih povijesnih izvora, jer u mnogim dananjim slavenskim jezicima Perun oznaava "grom". Istovremeno,
Prokopije spominje i vjerovanja u razne demone i nimfe (vile), no ne spominje njihova imena.
Povijest prolih godina veliko je djelo s mnogim vrijednim referencama o paganskoj vjeri istonih Slavena. Iako je
zapis sastavljen na poetku 12. stoljea, sadri reference i kopije starijih dokumenata, i opisuje dogaaje prije krtenja
kijevskih Rusa. Dva boanstva, Perun i Veles, spomenuti su u tekstu mirovnih ugovora izmeu paganskih vladara
stonih Slavena i bizantskih careva. Kasnije, Nestor Ljetopisac opisuje dravni panteon uveden od strane princa
Vladimira u Kijevu 980. godine. Vladimirov je panteon sadravao Peruna, Horsa, Daboga, Striboga, Simargla i Moko.
Hipatijevski ljetopis takoer spominje Svaroga, kojeg se moe usprediti s grkim Hefestom. Takoer su zanimljivi
odlomci istonoslavenskog epa Slovo o puku Igorovom, koji se odnose na Velesa, Daboga i Horsa.

Jo jedan vrijedan dokument jest Chronica Slavorum, koju je napisao Helmold, njemaki sveanik, u kasnom 12.
stoljeu. Spominje ernoboga, Porenuta i ivu, nekoliko neimenovanih bogova ije su statue imale nekoliko glava i,
napokon, velikog boga Svantevida, koji je prema Helmoldu bio najvaniji bog svih zapadnih Slavena

Trei, vjerojatno najvaniji zapis dolazi od danskog ljetopisca Saxa Grammaticusa, koji je u svom djelu Gesta Danorum
opisao rat izmeu danskog kralja Waldemara i rgenkih Venda, osvajanje njihovog grada na rtu Arkona i unitenje
velikog hrama boga Svantevida koji je tamo stajao. Saxo je pedantno opisao tovanje Svantevida, obiaje vezane uz
njega, visoku etveroglavu statuu boga, no spomenuo je i ostale vieglave bogove Slavena: Ruevida i Porevida.

Arheoloki ostatci

Pronaene su statue nekoliko slavenskih boanstava. 1848. godine, na obali rijeke Zbru, pronaena je visoka kamena
statua, s etiri lica ispod jednog kamenog eira. Zbog slinosti s Saxovim opisima velikog idola u hramu Rgena,
statua je odmah proglaena kao prikaz Svantevida.

Slavenski panteon

Veoma irok raspon boanstava bio je tovan meu slavenskim narodima, na irokom geografskom podruju od obala
Baltika do obala Crnog mora, u vremenskom rasponu od preko 600 godina. Povijesni izvori takoer pokazuju da je
svako slavensko pleme tovalo vlastite bogove, te je kao takvo imalo vlastiti panteon. U cjelini, staroslavenske religije
ine se prilino lokalne i kultne po naravi, te su se bogovi i uvjerenja razlikovali od plemena do plemena. Ipak, kao to
je to sluaj s raznim slavenskim jezicima (svi potjeu od jednog, protoslavenskog jezika), mogue je uspostaviti neku
vrstu protoslavenskog Olimpa, i kroz paljivo prouavanje obiaja naroda, rekonstruirati neke elemente ovog prvotnog
panteona, od kojih su potekli razni bogovi slavenskih plemena, koji esto imaju razliita imena i ulogu od prvotnih.

Vrhovni bog

Postoje brojne dananje teorije o vrhovnom bogu Slavena, poput Roda ili Svaroga, te povijesni izvori kako su neka
plemena tovala Svaroia, Svantevida ili Triglava kao svoje vrhovno boanstvo. No, najboljim se kandidatom za ovo
mjesto smatra Perun. Njegovo je ima najee spominjano u svim povijesnim zapisima slavenske religije; zapravo,
Perun je prvi slavenski bog ikada spomenut u zapisanoj povijesti (Prokopije spominje kako je bog groma i munje jedini
bog Slavena, bog svega). Povijest prolih godina spominje ga kao vrhovnog boga kijevskih Rusa prije kristijanizacije.
Kratka biljeka u Helmoldovom djelu Chronica Slavorum tvrdi kako zapadni Slaveni vjeruju u jedinstvenog boga koji
vlada nad svim ostalim boanstvima: ime ovog boga nije spomenuto, no otvorena je mogunost kako je Helmold mislio
upravo na Peruna. Iako ne pronalazimo Perunovo ime u nijednom veem zapisu zapadnih Slavena, bio je poznat svim
granama Slavena, to se da zakljuiti prema velikom broju toponima koji i danas nose njegovo ime u raznim
slavenskim zemljama. Naposljetku, analizirajui folklorne tekstove, da se zakljuiti kako je Perun jedino slavensko
boanstvo koje je izjednaeno s kranskim Bogom. Ovo su snani pokazatelji kako je Perun zapravo bio vrhovni bog
originalnog protoslavenskog panteona.

Perun je, dodue, imao svog dvojnika. Kao to je to Roman Jakobson istaknuo, u svakom spominjanju Peruna kroz
povijesne zapise, spominje se jo jedan bog, Veles. Ova povezanost oita je i kod promatranja toponima. Kada
pronaemo brdo ili planinski vrhunac u ijem se imenu nazire povezanost s Perunovim imenom, ispod njega, u
nizinama, obino u blizini rijeke, postojat e mjesto ije je ime povezano s Velesom. Nadalje, kako je Perun u narodu
ponekad poistovjeivan s Bogom, Veles je poistovjeivan sa Sotonom.

Bogovi
Perun i Veles

Ivanov i Toporov rekonstruirali su drevni mit koji je ukljuivao dva velika boga protoslavenskog panteona, Peruna i
Velesa. Njih su dvoje suprotni jedan drugom u gotovo svakom pogledu. Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog
i suhog, koji vlada ivim svijetom iz svoje utvrde visoko iznad, koja se nalazi na najvioj grani Svjetskog drveta. Veles
je podzemni bog povezan s vodom, zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja
Svjetskog drveta. Perun je davatelj kie zemljoradnicima, bog rata i oruja, zazvan od strane boraca. Veles je bog
stoke, zatitnik pastira, povezan s magijom i trgovinom.

Svemirska borba izmeu njih dvoje odzvanja drevnim indoeuropskim mitom o borbi izmeu gromovitog boga i zmaja.
Napadajui ga munjama i gromovima s nebesa, Perun proganja svog zmijolikog neprijatelja Velesa koji klizi nad
zemljom. Veles izaziva Peruna i bjei, pretvarajui se pritom u razne ivotinje, skrivajui se iza drvea, kua, ili ljudi.
Naposljetku, Perun ga ubija, ili Veles bjei u vodu, u podzemni svijet. Ubivi Velesa, Perun ga ne unitava, ve ga
jednostavno vraa natrag na njegovo mjesto u svijetu mrtvih. Zato je mir u svijetu, poremeen Velesovim nedaama,
ponovo uspostavljen od strane Peruna. Ideja o gromu i munjama koji su zapravo boanska borba izmeu vrhovnog
boga i njegovog zakletog neprijatelja Slavenima je bila veoma vana, i nastavila je postojati kao uvjerenja dugo nakon
to su Perun i Veles zamijenjeni Bogom i Sotonom. Grom koji je udario u drvo ili u kuu seljaka koju bi naposljetku i
spalio objanjavan je kroz uvjerenje o vrhovnom boanstvu koje napada svog zemaljskog, podzemnog, neprijatelja.
Neprijateljstvo izmeu ova dva boga objanjavana je takoer kroz Velesovu krau Perunove stoke, ili Perunove krae
Velesove stoke (poto je Veles bio bog stoke, vlasnitvo nad istom upitno je). Motiv iza krae boanske stoke est je u
indoeuropskoj mitologiji; stoka se zapravo moe protumaiti kao metafora za nebesku vodu ili kiu. Pa tako Veles
krade kinicu od Peruna, ili Perun krade Velesovu vodu radi stvaranja kie (opet, poto je Veles povezan s vodama, a
Perun s nebom i oblacima, nejasno je kome pripada kia). Jo jedan razlog neprijateljstva mogla bi biti i kraa ene.
Kroz prie naroda postaje jasno kako je Sunce smatrano Perunovom enom. Ipak, Sunce, prema mitskom pogledu na
svijet, umire svake veeri kada utone iza obzora u podzemlje, gdje provodi no, to su Slaveni objasnili kao Velesovu
krau Perunove ene (no, istovremeno, ponovo raanje Sunca u zoru moe se protumaiti kao Perunova kraa
Velesove ene).

Jarilo i Morana

Kai i Belaj nastavili su putem Ivanova i Toparova te rekonstruirali mit koji ukljuuje boga plodnosti i vegetacije,
Jarila, te njegovu sestru i enu Moranu, ensko boanstvo prirode i smrti. Jarila se povezuje s Mjesecom, dok je
Morana smatrana kerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova, roeni u noi nove godine. Ipak, iste veeri, Jarilo je
ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog
festivala, Jarilo se vraa iz svijeta mrtvih, nosei proljee iz vazdazelenog podzemlja u svijet ivih. Tada susree svoju
sestru Moranu i udvara joj se. Na poetku ljeta, Kupalo slavi njihovo boansko vjenanje. Sveta zajednica brata i
sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajui bogatu etvu. Istovremeno, kako je Jarilo Velesov
posinak, a njegova ena ker Perunova, ovaj brak donosi mir meu dva velika boga; drugim rijeima, osigurava kako
nee biti oluja koje bi mogle natetiti etvi.

Ipak, nakon etve, Jarilo postaje nevjeran prema svojoj eni, te ga ona iz osvete ubija (vraa ga natrag u podzemni
svijet), oivljavajui neprijateljstvo izmeu Peruna i Velesa. Bez njenog mua, boga plodnosti i vegetacije, Morana i
itava priroda vene i smrzava se tijekom nadolazee zime; Morana postaje stara, uasna i opasna boica tame i leda,
i naposljetku umire na kraju godine. itav se mit ponavlja svake godine, a prepriavanje njegovih kljunih dijelova
pratilo je sve vee godinje festivale slavenskog kalendara. Pria takoer pokazuje brojne paralele sa slinim mitovima
baltike i hetitske mitologije.

Svarog, Svaroi, Dabog

Ime Svaroga pronaeno je samo u istonoslavenskim spisima, gdje je obino ravnan s grkim kovaem, bogom
Hefestom. Ipak, ime je veoma staro, to pokazuje kako je Svarog bio boanstvo protoslavenskog panteona. Korijen
imena, svar, znai bistro, jasno, dok sufiks og oznaava mjesto. Pri usporedbi sa Svargom, Svarog jednostavno
oznaava (danje) nebo. Mogue je da je Svarog prvotni nebeski bog panteona, slavenska verzija protoindoeuropskog
*Dyus Ph2ter. Svarog se isto tako moe protumaiti kao sjajno, vatreno mjesto; kovanicu. Ovo, kao i njegovo
poistovjeivanje s grkim bogom Hefestom oznaava njegovu povezanost s vatrom i kovanjem. Prema tumaenjima
Ivanova i Toparova, Svarog je imao dva sina: Svaroia, koji je predstavljao vatru na zemlji, i Daboga, koji je
predstavljao vatru na nebu i bio povezan sa Suncem. Smatra se kako je Svarog iskovao Sunce i dao ga svom sinu
Dabogu da ga nosi preko neba.

U ruskim zapisima poistovjeen je sa Suncem, i folklor ga se prisjea kao dobroudno boanstvo svjetlosti i neba.
Srpski folklor, pak, predstavlja mnogo mraniju sliku; zapamen je kao Dabog, zastraujue i epavo boanstvo koje je
uvalo vrata podzemlja, povezano s rudarstvom i dragim metalima. Veselin ajkovi istaknuo je kako ova dva gledita
zapravo odlino objedinjuju slavenski simbolizam solarnog boanstva; dobroudna strana predstavlja Daboga tijekom
dana, kada nosi Sunce preko neba. Zastraujui i neugledni Dabog vodi Sunce kroz podzemlje tijekom noi. Ovaj se
uzorak moe prenijeti i na Sunev godinji ciklus; dobroudno gledite povezano je s mladim, ljetnim Suncem, dok je
zlonamjerno gledite povezano sa zimskim Suncem.

Svaroi je tovan kao vatreni duh od strane ruskih seljaka ak i nakon kristijanizacije. Bio je takoer poznat meu
zapadnim Slavenima, no tamo je tovan kao vrhovno boanstvo u svetom gradu Radagestu. Svaroi je jednostavno
deminutiv Svarogova imena, i kao takav moda je samo jo jedan aspekt Daboga. Takoer postoji gledite kako je
Svarog predak svih slavenskih bogova, te da je Svaroi zapravo epitet svim ostalim boanstvima, pa su tako Dabog,
Perun i Veles mogui Svaroii.

Svantevid i Triglav

Ironino je kako se ne moe jasno razluiti poloaj spomenuta dva boga u protoslavenskom panteonu, iako je o njima
najvie zapisano. Lako se da zakljuiti kako su igrali vanu ulogu svim poganskim Slavenima po znaajnom broju
toponima ija se imena povezuju s imenim ovih bogova, te po otkriima vieglavih statua u raznim slavenskim
zemljama. Oba se se boga smatrala vrhovnima na raznim podrujima; povezivani su s divljenjem i simbolizirao ih je
konj. Mogua znaajna razlika meu njih dvoje jest ta da je Svantevid imao bijelog konja, dok je Triglav imao crnog, te
je Svantevid predstavljan s etiri glave dok je Triglav (kao to mu i samo ime govori) s tri glave. Svantevid je isto tako
bio povezan s ratnim pobjedama, etvom i trgovinom.

Pretpostavljene su mnoge hipoteze o njima: da su zapravo jedno boanstvo, s nekim slinostima; da zapravo nisu bili
jedinstveno boanstvo ve dijelovi triju ili etiriju razliitih bogova, poput mini-panteona. Slavenski neopogani smatraju
kako je upravo Triglav predstavljao Sveto Trojstvo. Svantevid je isto tako bio proglaen kasnim zapadnoslavenskim
Perunom ili Jarilom, ili usporeivan s Svaroiem kao solarno boanstvo. Nijedna od navedenih hipoteza nije poptuno
zadovoljavajua, te su veina samo nagaanja (jo jedan pokuaj rekonstruiranja slavenske mitologije kakva bi trebala
biti, umjesto otkrivanja kakva je zapravo bila).

Zora i Danica

Iako njihova imena predstavljaju normalne prirodne pojave u okolini, u svim slavenskim narodima opisivalo ih se kao
osobe, ili povezivalo s osobama, na slian nain kao to je to uinjeno sa Suncem i Mjesecom. Danica (mitologija) je
esto nazivana Sunevom mlaom sestrom ili kerkom, i vjerojatno je povezivana s Moranom. Isto tako, Zora
(mitologija) je smatrana Sunevom majkom ili starijom sestrom.

Izuzev navedenih, u ovom trenutku ostatak bogova ne moe se sa sigurnou prozvati protoslavenskim boanstvima.
Ipak, treba napomenuti kako je mogue da su svi ovi bogovi bili poznati pod razliitim imenima ak i na istom jeziku.
Religiozni tabui koritenja pravih imena boanstava zasigurno je postojao meu Slavenima, i radi toga bogovima su
esto dodijeljivana dodatna imena ili pridjevi, opisivajui njihove vrline i kvalitete. Tijekom vremena, ovi su pridjevi
preuzeli vlastita znaenja.

Popis slavenskih boanstava

* Bjelobog, rekonstruirani svijetli bog, upitnog postojanja

* ernobog (Crnobog), bog tame, zla i nesree
* Dabog (Dadbog, Daba), bog sunca, kie
* Danica, personifikacija istoimene zvijezde
* Davor (Rugovit), sedmoglavi bog rata
* Drinus, bog rijeke Drine
* Dzidzilelya, poljska boginja djece
* Hors, bog sunca
* Jarilo, bog proljea
* Jarovit (Gerovit), bog rata
* Kupalo, boginja uroda, obilja i veselja
* Lada, boginja ljubavi, ljepote i proljea, usporedi: Afrodita
* Morana, boginja smrti i zime
* Nia-Nya, poljska boginja smrti
* Pagod, bog lijepog vremena
* Perun, bog gromovnik i zatitnik pravde, vladar neba, usporedi: Zeus
* Perunika (Perperuna, Dodola), braniteljica pravednosti u braku
* Pikutik, bog mrtvih
* Radogost, bog gostoprimstva
* Semenik (Karas), bog jela i pia
* Slava, boginja asti, junatva, slave i pobjede, usporedi: Nika
* Stribog (Stribor), bog vjetra i ume
* Svarog (Svarun), stvoritelj svijeta, prvi bog sunca
* Svaroi, bog svjetlosti, sunca i topline
* Svantevid (Svetovid), etveroglavi bog rata i proricanja
* Triglav, troglavi bog
* Veles (Volos, Voloh), bog zemlje, ratarstva, zatitnik pastira, ali takoer i voda i podzemlja, prijevare, Perunov
protivnik, ratniki bog (openito tovano boanstvo)
* Vesna, boginja mladosti, proljetne radosti i bujnosti
* Vida, zatitnica brane sloge, usporedi: Hera
* Vodan (Vodna), bog voda, rijeka i mora, usporedi: Posejdon
* Voloska, zatitnica kunog ognjita i doma
* Zermagla, boginja zime
* Zimstrla, boginja protivnica zime, druica Pagoda
* Zora, personifikacija zore.
* iva i ibog, boanstva ivota i plodnosti

Druga nadnaravna bia

* Banik, duh saune

* Domovoj, kuni duh
* Kikimora, zao kuni duh
* Leij, umski duh
* Pokola, zloduh podzemlja
* Rusalke, udljive umske i vodene vile
* Vampir, povratnik iz mrtvih koji se hrani ljudskom krvlju
* Vodanoj, vodeni demon
* Vodenjak, vodeni duh

Slavenska mitologija i slavenska religija razvijale su se kroz otprilike 3,000 godina. Pretpostavlja se da neki njeni dijelovi dolaze

izneolitika, ili ak mezolitika. Ova religija posjeduje brojne zajednike znaajke s ostalim religijama koje su potekle od protoindoeuropske

religije.

Ne nalik grkoj ili egipatskoj mitologiji, ne postoje izvori iz prve ruke o prouavanjima slavenske mitologije. Unato nekim kontroverznim

teorijama (primjerice, Velesova knjiga), ne moe se dokazati kako su Slaveni imali ikakav oblik pisma prije kristijanizacije; iz tog razloga,

sva njihova vjerska uvjerenja i tradicije vjerojatno su prenoene usmenim putem s generacije na generaciju, i potencijalno se zaboravile

nakon stoljea koja su uslijedila pri dolasku kranstva. Prije toga, oskudni spisi o slavenskoj religiji zapisani su od strane neslavenaskih
kranskih misionara koji nisu bili zainteresirani i/ili objektivni u opisivanjima poganskih uvjerenja. Iako su pronaeni arheoloki ostatci

staroslavenskih svetita i oltara, ona ne govore mnogo vie od toga da potvruju postojee povijesne zapise. Dijelovi starih mitolokih

uvjerenja i poganskih festivala ive i dan danas u obiajima, pjesmama i priama svih slavenskih naroda. Rekonstrukcija drevnih mitova

iz ostataka koji su preivjeli u narodu kroz tisue godina teak je i sloen zadatak koji esto odvede istraivae u krivom smjeru, to

moe dovesti do pogrenih tumaenja, zabluda ili ak potpunih krivotvorina.

Pisani izvori [uredi]

Ne postoje pisani izvori o slavenskoj mitologiji prije rascjepkavanja protoslavenskih etnikih grupa na zapadne, istone i june Slavene.

Mogua iznimka moda je kratki zapis u Herodotovoj Povijesti, gdje spominje pleme Neuri na dalekom sjeveru, iji su se ljudi, kako

Herodot veli, pretvarali u vukove nekoliko dana svake godine. Neki istraivai protumaili su ovo kroz vjerovanja slavenskih naroda

u vukodlake, dok ostali smatraju kako je Herodot govorio o drevnim slavenskim karnevalskim festivalima, kada su grupe mladia lutale

selima nosei maske. Ipak, utvrivanje identiteta "Neura" s protoslavenima ostaje kontroverza.

Prvi konaan spomen Slavena i njihove mitologije u zapisanoj posvijesti uinjen je u 6. stoljeu od

strane bizantskog povjesniara Prokopija, ije je djelo Bellum Gothicum opisivalo uvjerenja stanovitog junoslavenskog plemena koji je

preao rijeku Dunav u samo dva dana. Prema Prokopiju, ovi su Slaveni tovali jednog boga, gospodara svega, koji je stvorio grom i

munje. Iako Prokopije ne spominje ime boanstva, da se zakljuiti kako se odnosilo na boga Peruna iz kasnijih povijesnih izvora, jer u

mnogim dananjim slavenskim jezicima Perun oznaava "grom". Istovremeno, Prokopije spominje i vjerovanja u

razne demone i nimfe (vile), no ne spominje njihova imena.

Povijest prolih godina veliko je djelo s mnogim vrijednim referencama o paganskoj vjeri istonih Slavena. Iako je zapis sastavljen na

poetku 12. stoljea, sadri reference i kopije starijih dokumenata, i opisuje dogaaje prije krtenja kijevskih Rusa. Dva

boanstva, Perun i Veles, spomenuti su u tekstu mirovnih ugovora izmeu paganskih vladara stonih Slavena i bizantskih careva.

Kasnije, Nestor Ljetopisac opisuje dravni panteon uveden od strane princa Vladimira u Kijevu 980. godine. Vladimirov je panteon

sadravao Peruna, Horsa, Daboga, Striboga,Simargla i Moko. Hipatijevski ljetopis takoer spominje Svaroga, kojeg se moe usprediti

s grkim Hefestom. Takoer su zanimljivi odlomci istonoslavenskog epa Pjesma o Igorovom pohodu, koji se odnose na Velesa,

Daboga i Horsa.

Jo jedan vrijedan dokument jest Chronica Slavorum, koju je napisao Helmold, njemaki sveanik, u kasnom 12. stoljeu.

Spominjeernoboga, Porenuta i ivu, nekoliko neimenovanih bogova ije su statue imale nekoliko glava i, napokon, velikog

boga Svantevida, koji je prema Helmoldu bio najvaniji bog svih zapadnih Slavena

Trei, vjerojatno najvaniji zapis dolazi od danskog ljetopisca Saxa Grammaticusa, koji je u svom djelu Gesta Danorum opisao rat

izmeu danskog kralja Waldemara i rgenkih Venda, osvajanje njihovog grada na rtu Arkona i unitenje velikog hrama boga

Svantevida koji je tamo stajao. Saxo je pedantno opisao tovanje Svantevida, obiaje vezane uz njega, visoku etveroglavu statuu boga,

no spomenuo je i ostale vieglave bogove Slavena: Ruevida i Porevida.

Arheoloki ostatci [uredi]

Pronaene su statue nekoliko slavenskih boanstava. 1848. godine, na obali rijeke Zbru, pronaena je visoka kamena statua, s etiri

lica ispod jednog kamenog eira. Zbog slinosti s Saxovim opisima velikog idola u hramu Rgena, statua je odmah proglaena kao

prikazSvantevida.

Slavenski panteon [uredi]

Veoma irok raspon boanstava bio je tovan meu slavenskim narodima, na irokom geografskom podruju od obala Baltika do

obala Crnog mora, u vremenskom rasponu od preko 600 godina. Povijesni izvori takoer pokazuju da je svako slavensko pleme tovalo

vlastite bogove, te je kao takvo imalo vlastiti panteon. U cjelini, staroslavenske religije ine se prilino lokalne i kultne po naravi, te su se

bogovi i uvjerenja razlikovali od plemena do plemena. Ipak, kao to je to sluaj s raznim slavenskim jezicima (svi potjeu od

jednog, protoslavenskog jezika), mogue je uspostaviti neku vrstu protoslavenskog Olimpa, i kroz paljivo prouavanje obiaja naroda,

rekonstruirati neke elemente ovog prvotnog panteona, od kojih su potekli razni bogovi slavenskih plemena, koji esto imaju razliita

imena i ulogu od prvotnih.

Vrhovni bog [uredi]

Postoje brojne dananje teorije o vrhovnom bogu Slavena, poput Roda ili Svaroga, te povijesni izvori kako su neka plemena

tovala Svaroia,Svantevida ili Triglava kao svoje vrhovno boanstvo. No, najboljim se kandidatom za ovo mjesto smatra Perun.

Njegovo je ima najee spominjano u svim povijesnim zapisima slavenske religije; zapravo, Perun je prvi slavenski bog ikada spomenut

u zapisanoj povijesti (Prokopije spominje kako je bog groma i munje jedini bog Slavena, bog svega). Povijest prolih godina spominje ga

kao vrhovnog bogakijevskih Rusa prije kristijanizacije. Kratka biljeka u Helmoldovom djelu Chronica Slavorum tvrdi kako zapadni

Slaveni vjeruju u jedinstvenog boga koji vlada nad svim ostalim boanstvima: ime ovog boga nije spomenuto, no otvorena je mogunost

kako je Helmold mislio upravo na Peruna. Iako ne pronalazimo Perunovo ime u nijednom veem zapisu zapadnih Slavena, bio je poznat

svim granama Slavena, to se da zakljuiti prema velikom broju toponima koji i danas nose njegovo ime u raznim slavenskim zemljama.

Naposljetku, analizirajui folklorne tekstove, da se zakljuiti kako je Perun jedino slavensko boanstvo koje je izjednaeno s

kranskim Bogom. Ovo su snani pokazatelji kako je Perun zapravo bio vrhovni bog originalnog protoslavenskog panteona.

Perun je, dodue, imao svog dvojnika. Kao to je to Roman Jakobson istaknuo, u svakom spominjanju Peruna kroz povijesne zapise,

spominje se jo jedan bog, Veles. Ova povezanost oita je i kod promatranja toponima. Kada pronaemo brdo ili planinski vrhunac u

ijem se imenu nazire povezanost s Perunovim imenom, ispod njega, u nizinama, obino u blizini rijeke, postojat e mjesto ije je ime

povezano s Velesom. Nadalje, kako je Perun u narodu ponekad poistovjeivan s Bogom, Veles je poistovjeivan sa Sotonom.

Bogovi [uredi]
Perun i Veles [uredi]

Gromoviti znaci, drevni Perunovisimboli, esto izdjelani, nacrtani ili ugravirani na krovovima kua, posebice u istonoslavenskim narodima, da bi zatitili ljude

od gromova.

Ivanov i Toporov rekonstruirali su drevni mit koji je ukljuivao dva velika boga protoslavenskog panteona, Peruna i Velesa. Njih su dvoje

suprotni jedan drugom u gotovo svakom pogledu. Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog i suhog, koji vlada ivim svijetom iz

svoje utvrde visoko iznad, koja se nalazi na najvioj grani Svjetskog drveta. Veles je podzemni bog povezan s vodom, zemljom i vlagom,

kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja Svjetskog drveta. Perun je davatelj kie zemljoradnicima, bog rata i oruja, zazvan

od strane boraca. Veles je bog stoke, zatitnik pastira, povezan s magijom i trgovinom.
Svemirska borba izmeu njih dvoje odzvanja drevnim indoeuropskim mitom o borbi izmeu gromovitog boga i zmaja. Napadajui ga

munjama i gromovima s nebesa, Perun proganja svog zmijolikog neprijatelja Velesa koji klizi nad zemljom. Veles izaziva Peruna i bjei,

pretvarajui se pritom u razne ivotinje, skrivajui se iza drvea, kua, ili ljudi. Naposljetku, Perun ga ubija, ili Veles bjei u vodu, u

podzemni svijet. Ubivi Velesa, Perun ga ne unitava, ve ga jednostavno vraa natrag na njegovo mjesto u svijetu mrtvih. Zato je mir u

svijetu, poremeen Velesovim nedaama, ponovo uspostavljen od strane Peruna. Ideja o gromu i munjama koji su zapravo boanska

borba izmeu vrhovnog boga i njegovog zakletog neprijatelja Slavenima je bila veoma vana, i nastavila je postojati kao uvjerenja dugo

nakon to su Perun i Veles zamijenjeni Bogom i Sotonom. Grom koji je udario u drvo ili u kuu seljaka koju bi naposljetku i spalio

objanjavan je kroz uvjerenje o vrhovnom boanstvu koje napada svog zemaljskog, podzemnog, neprijatelja.

Neprijateljstvo izmeu ova dva boga objanjavana je takoer kroz Velesovu krau Perunove stoke, ili Perunove krae Velesove stoke

(poto je Veles bio bog stoke, vlasnitvo nad istom upitno je). Motiv iza krae boanske stoke est je u indoeuropskoj mitologiji; stoka se

zapravo moe protumaiti kao metafora za nebesku vodu ili kiu. Pa tako Veles krade kinicu od Peruna, ili Perun krade Velesovu vodu

radi stvaranja kie (opet, poto je Veles povezan s vodama, a Perun s nebom i oblacima, nejasno je kome pripada kia). Jo jedan

razlog neprijateljstva mogla bi biti i kraa ene. Kroz prie naroda postaje jasno kako je Sunce smatrano Perunovom enom. Ipak,

Sunce, prema mitskom pogledu na svijet, umire svake veeri kada utone iza obzora u podzemlje, gdje provodi no, to su Slaveni

objasnili kao Velesovu krau Perunove ene (no, istovremeno, ponovo raanje Sunca u zoru moe se protumaiti kao Perunova kraa

Velesove ene).

Jarilo i Morana [uredi]

Kai i Belaj nastavili su putem Ivanova i Toparova te rekonstruirali mit koji ukljuuje boga plodnosti i vegetacije, Jarila, te njegovu sestru

i enu Moranu, ensko boanstvo prirode i smrti. Jarila se povezuje s Mjesecom, dok je Morana smatrana kerkom Sunca. Oboje su

djeca Perunova, roeni u noi nove godine. Ipak, iste veeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles

odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog festivala, Jarilo se vraa iz svijeta mrtvih, nosei proljee iz vazdazelenog podzemlja u

svijet ivih. Tada susree svoju sestru Moranu i udvara joj se. Na poetku ljeta, Kupalo slavi njihovo boansko vjenanje. Sveta

zajednica brata i sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajui bogatu etvu. Istovremeno, kako je Jarilo Velesov

posinak, a njegova ena ker Perunova, ovaj brak donosi mir meu dva velika boga; drugim rijeima, osigurava kako nee biti oluja koje

bi mogle natetiti etvi.

Ipak, nakon etve, Jarilo postaje nevjeran prema svojoj eni, te ga ona iz osvete ubija (vraa ga natrag u podzemni svijet), oivljavajui

neprijateljstvo izmeu Peruna i Velesa. Bez njenog mua, boga plodnosti i vegetacije, Morana i itava priroda vene i smrzava se

tijekom nadolazee zime; Morana postaje stara, uasna i opasna boica tame i leda, i naposljetku umire na kraju godine. itav se mit

ponavlja svake godine, a prepriavanje njegovih kljunih dijelova pratilo je sve vee godinje festivale slavenskog kalendara. Pria

takoer pokazuje brojne paralele sa slinim mitovima baltike i hetitske mitologije.

Svarog, Svaroi, Dabog [uredi]

Ime Svaroga pronaeno je samo u istonoslavenskim spisima, gdje je obino ravnan s grkim kovaem, bogom Hefestom. Ipak, ime je

veoma staro, to pokazuje kako je Svarog bio boanstvo protoslavenskog panteona. Korijen imena, svar, znai bistro, jasno, dok

sufiks ogoznaava mjesto. Pri usporedbi sa Svargom, Svarog jednostavno oznaava (danje) nebo. Mogue je da je Svarog prvotni

nebeski bog panteona, slavenska verzija protoindoeuropskog *Dyus Ph2ter. Svarog se isto tako moe protumaiti kao sjajno, vatreno

mjesto; kovanicu. Ovo, kao i njegovo poistovjeivanje s grkim bogom Hefestom oznaava njegovu povezanost s vatrom i kovanjem.

Prema tumaenjima Ivanova i Toparova, Svarog je imao dva sina: Svaroia, koji je predstavljao vatru na zemlji, i Daboga, koji je
predstavljao vatru na nebu i bio povezan sa Suncem. Smatra se kako je Svarog iskovao Sunce i dao ga svom sinu Dabogu da ga nosi

preko neba.

U ruskim zapisima poistovjeen je sa Suncem, i folklor ga se prisjea kao dobroudno boanstvo svjetlosti i neba. Srpski folklor, pak,

predstavlja mnogo mraniju sliku; zapamen je kao Dabog, zastraujue i epavo boanstvo koje je uvalo vrata podzemlja, povezano s

rudarstvom i dragim metalima. Veselin ajkovi istaknuo je kako ova dva gledita zapravo odlino objedinjuju slavenski simbolizam

solarnog boanstva; dobroudna strana predstavlja Daboga tijekom dana, kada nosi Sunce preko neba. Zastraujui i neugledni Dabog

vodi Sunce kroz podzemlje tijekom noi. Ovaj se uzorak moe prenijeti i na Sunev godinji ciklus; dobroudno gledite povezano je s

mladim, ljetnim Suncem, dok je zlonamjerno gledite povezano sa zimskim Suncem.

Svaroi je tovan kao vatreni duh od strane ruskih seljaka ak i nakon kristijanizacije. Bio je takoer poznat meu zapadnim Slavenima,

no tamo je tovan kao vrhovno boanstvo u svetom gradu Radagestu. Svaroi je jednostavno deminutiv Svarogova imena, i kao takav

moda je samo jo jedan aspekt Daboga. Takoer postoji gledite kako je Svarog predak svih slavenskih bogova, te da je Svaroi

zapravo epitet svim ostalim boanstvima, pa su tako Dabog, Perun i Veles mogui Svaroii.

Svantevid i Triglav [uredi]

Idol Svantevida

Ironino je kako se ne moe jasno razluiti poloaj spomenuta dva boga u protoslavenskom panteonu, iako je o njima najvie zapisano.

Lako se da zakljuiti kako su igrali vanu ulogu svim poganskim Slavenima po znaajnom broju toponima ija se imena povezuju s

imenim ovih bogova, te po otkriima vieglavih statua u raznim slavenskim zemljama. Oba se se boga smatrala vrhovnima na raznim

podrujima; povezivani su s divljenjem i simbolizirao ih je konj. Mogua znaajna razlika meu njih dvoje jest ta da je Svantevid imao

bijelog konja, dok je Triglav imao crnog, te je Svantevid predstavljan s etiri glave dok je Triglav (kao to mu i samo ime govori) s tri

glave. Svantevid je isto tako bio povezan s ratnim pobjedama, etvom i trgovinom.

Pretpostavljene su mnoge hipoteze o njima: da su zapravo jedno boanstvo, s nekim slinostima; da zapravo nisu bili jedinstveno

boanstvo ve dijelovi triju ili etiriju razliitih bogova, poput mini-panteona. Slavenski neopogani smatraju kako je upravo Triglav

predstavljao Sveto Trojstvo. Svantevid je isto tako bio proglaen kasnim zapadnoslavenskim Perunom ili Jarilom, ili usporeivan s
Svaroiem kao solarno boanstvo. Nijedna od navedenih hipoteza nije poptuno zadovoljavajua, te su veina samo nagaanja (jo

jedan pokuaj rekonstruiranja slavenske mitologije kakva bi trebala biti, umjesto otkrivanja kakva je zapravo bila).

Zora i Danica [uredi]

Iako njihova imena predstavljaju normalne prirodne pojave u okolini, u svim slavenskim narodima opisivalo ih se kao osobe, ili

povezivalo s osobama, na slian nain kao to je to uinjeno sa Suncem i Mjesecom. Danica (mitologija) je esto nazivana Sunevom

mlaom sestrom ili kerkom, i vjerojatno je povezivana s Moranom. Isto tako, Zora (mitologija) je smatrana Sunevom majkom ili

starijom sestrom.

Izuzev navedenih, u ovom trenutku ostatak bogova ne moe se sa sigurnou prozvati protoslavenskim boanstvima. Ipak, treba

napomenuti kako je mogue da su svi ovi bogovi bili poznati pod razliitim imenima ak i na istom jeziku. Religiozni tabui koritenja

pravih imena boanstava zasigurno je postojao meu Slavenima, i radi toga bogovima su esto dodijeljivana dodatna imena ili pridjevi,

opisivajui njihove vrline i kvalitete. Tijekom vremena, ovi su pridjevi preuzeli vlastita znaenja.

Popis slavenskih boanstava [uredi]

Bjelobog, rekonstruirani svijetli bog, upitnog postojanja

ernobog (Crnobog), bog tame, zla i nesree

Dabog (Dadbog, Daba), bog sunca, kie

Danica, personifikacija istoimene zvijezde

Davor (Rugovit), sedmoglavi bog rata

Drinus, bog rijeke Drine

Dzidzilelya, poljska boginja djece

Hors, bog sunca

Jarilo, bog proljea

Jarovit (Gerovit), bog rata

Kupalo, boginja uroda, obilja i veselja

Lada, boginja ljubavi, ljepote i proljea, usporedi: Afrodita

Morana, boginja smrti i zime

Nia-Nya, poljska boginja smrti

Pagod, bog lijepog vremena

Perun, bog gromovnik i zatitnik pravde, vladar neba, usporedi: Zeus

Perunika (Perperuna, Dodola), braniteljica pravednosti u braku

Pikutik, bog mrtvih

Radogost, bog gostoprimstva

Semenik (Karas), bog jela i pia

Slava, boginja asti, junatva, slave i pobjede, usporedi: Nika

Stribog (Stribor), bog vjetra i ume

Svarog (Svarun), stvoritelj svijeta, prvi bog sunca

 Svaroi, bog svjetlosti, sunca i topline

Svantevid (Svetovid), etveroglavi bog rata i proricanja

Triglav, troglavi bog

Veles (Volos, Voloh), bog zemlje, ratarstva, zatitnik pastira, ali takoer i voda i podzemlja, prijevare, Perunov protivnik, ratniki

bog (openito tovano boanstvo)

Vesna, boginja mladosti, proljetne radosti i bujnosti

Vida, zatitnica brane sloge, usporedi: Hera

Vodan (Vodna), bog voda, rijeka i mora, usporedi: Posejdon

Voloska, zatitnica kunog ognjita i doma

Zermagla, boginja zime

Zimstrla, boginja protivnica zime, druica Pagoda

Zora, personifikacija zore.

iva i ibog, boanstva ivota i plodnosti

Druga nadnaravna bia [uredi]

Banik, duh saune

Domovoj, kuni duh

Kikimora, zao kuni duh

Leij, umski duh

Pokola, zloduh podzemlja

Rusalke, udljive umske i vodene vile

Vampir, povratnik iz mrtvih koji se hrani ljudskom krvlju

Vodanoj, vodeni demon

Vodenjak, vodeni duh