Informacijska znanost predmet, ishodita,

osnovni pojmovi
MIROSLAV TUMAN*

O terminologiji
Informacijska znanost, disciplina koja se bavi procesima pohranjivanja i
prijenosa obavijesti. Nastala je primjenom metoda razliitih disciplina (od bi-
bliotekarstva, dokumentalistike, kompjutorske znanosti, matematike teorije in-
formacija, semiotike, lingvistike, teorije sustava, itd.) te primjenom razliitih in-
formacijskih tehnologija, s ciljem da se razviju tehnike i sredstva za prikuplja-
nje, organizaciju, pohranjivanje, pretraivanje, interpretaciju i uporabu obavi-
jesti.
Izrazi informacijska znanost i/ili informatika rabe se u razliitim jezicima s
razliitim znaenjem; termin informatika nastao je od francuske rijei infor-
mation i automatique (F. Dreyfus, 1972), pojavivi se kao sinonim za auto-
matsku obradu podataka. U njemakoj literaturi termin informatika (Informatik)
sinonim je za znanost o kompjutorima (eng. computer science). U ruskoj litera-
turi (F. E. Temnikov, 1973) izraz informatika oznaava integralnu znanost o in-
formacijama, odnosno (A. I. Mihajlov, R. S. Giljarevski, 1967) disciplinu koja
prouava strukturu i svojstva (a ne konkretni sadraj) znanstvenih informacija,
te zakonitosti u informacijsko-dokumentacijskoj djelatnosti.
U engleskom govornom podruju uobiajeni naziv za ovu djelatnost je infor-
macijska znanost (eng. information science, usvojen 1961), iako ima pokuaja
da se uvede i termin informatika (eng. informatics, H. Welisch, 1972) i drutve-
na informatika (social informatics (S. Sawyer, 2000). Anglo-ameriko poimanje
informacijske znanosti razlikuje se od onog ruskih autora jer se ne ograniava
samo na znanstvene obavijesti ve obuhvaa obavijesti iz svih podruja ljudske
djelatnosti. Ipak, termini informatika i informacijska znanost (u ruskoj i engles-
koj literaturi) u velikoj mjeri oznaavaju isti sadraj. Naime, gotovo da postoji
suglasnost da se informacijska znanost bavi nastajanjem, prikupljanjem, orga-

*
Miroslav Tuman, redovni profesor na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
E-mail: mtudman@ffzg.hr

5
Odabrana poglavlja iz organizacije znanja

nizacijom, tumaenjem. pohranjivanjem, pretraivanjem, diseminacijom, pre-

oblikom i uporabom obavijesti, s posebnim naglaskom na primjeni modernih
tehnologija u ovom podruju. Kao disciplina nastoji uspostaviti i strukturirati
korpus znanstvenog, tehnikog i sustavnog znanja povezan sa prijenosom oba-
vijesti. Ima obje odrednice znanosti: iste (teorijske) znanosti koja istrauje svoj
predmet bez obzira na primjenu; te primijenjene (praktine) znanosti koja raz-
vija usluge i proizvode (ASIS, 1975).
Uz termine informatika i informacijska znanost javlja se i termin informato-
logija koji oznaava teoriju i praksu emisije, transmisije, akumulacije, selekcije
i apsorpcije informacija, tzv. e-t-ak-s-a kompleks (B. Teak, 1969). Po ovom
poimanju sve discipline koje se bave pohranjivanjem i prijenosom obavijesti,
bez obzira na medije, te metode i tehnike obrade obavijesti tvore podruje in-
formacijskih znanosti: od arhivistike, bibliotekarstva, dokumentalistike, muze-
ologije, komunikologije do informatike.

Izvori informacijske znanosti

Informacijska je znanost jo uvijek mlada znanstvena disciplina, a to znai
da su velike razlike u tumaenju i definiranju njezina predmeta, podruja i ci-
ljeva. Zato postoje i razlike u tumaenju njezinih povijesnih i teorijskih izvora.
Ipak, najee se ukazuje na: a) informacijsku tehnologiju, b) dokumentaciju i
pretraivanje informacija, te c) niz suvremenih komunikacijskih znanosti
kao kljune praktine i teorijske izvore informacijske znanosti. Tako je izmeu
1940-tih i 1960-tih godina dominiralo uvjerenje da e informacijska tehnologija
(reprografska i telekomunikacijska, ali prvenstveno kompjutorska) rijeiti sve
informacijske i dokumentacijske probleme. Zato ne iznenauje to je kompjutor
za veinu definicija nastalih 1960-tih i 1970-tih godina bio okosnica za defi-
niranje informacijske znanosti. Iako je ta veza izmeu kompjutora (informacij-
ske tehnologije) i informacijske znanosti stalno prisutna kod dijela znanstve-
nika, oni ipak kompjutore ne dovode u vezu s predmetom, ve s podrujem te
metodama i tehnikama rada informacijske znanosti. Preklapanje kompjutorske i
informacijske znanosti u podruju informacijskih sustava je stalno budui da
kompjutorska znanost nastoji rjeavati tehnike i tehnoloke probleme, a infor-
macijska znanost probleme pohranjivanja, upravljanja i kontrole obavijesti, te
ponaanja korisnika i informacijskih procesa.
Uvjet da se obavijest moe pohranjivati i obraivati, tj. prenositi kroz vri-
jeme, jest da bude zapisana na nekom mediju dokumentu. Dokumentalistika je
nastala poetkom 20. stoljea sa zadaom da prikuplja i obrauje zapisano
ljudsko znanje iz svih vrsta dokumenata pa i onih neverbalnih kao to su mape,
slike, dijagrami. Tada se poela naglaavati obrada sadraja dokumenta bez
obzira na oblik prikazivanja. Obrada dokumenata bio je odgovor na eksponen-

6
 M. Tuman, Informacijska znanost ...

cijalni rast periodike i znanstvenih asopisa kao dominantnih medija za prikaz

znanstvenih spoznaja. Za razliku od obrade knjiga koja se zasniva primarno na
katalogizaciji i klasifikaciji, obrada periodike zahtjeva indeksiranje i izradu sa-
etaka kako bi se korisnicima osigurao uvid u primarne obavijesti publicirane u
razliitim izvorima.
Dokumentalistika se zasniva na mogunosti obrade sadraja dokumenta neo-
visno o njegovoj formi (o njegovom materijalnom obliku). Informacijska teh-
nologija tu je mogunost pribliila stvarnosti: odreeni sadraji (podaci) mogu
se obraivati neovisno o formi dokumenta. Sadraj dokumenta (podaci sadrani
u dokumentima) postao je neovisan o dokumentu: time je otvoren put konstitui-
ranju informacijske znanosti.
Informacijska znanost je razvila svoju metodologiju koristei se spoznajama
raznih disciplina. Koristi se metodama semiotike (koji neki smatraju teorijskom
osnovom informacijske znanosti) pa se sintaksa, semantika i pragmatika koriste
u planiranju sustava za pronalaenje obavijesti i u stvaranju jezika za pretrai-
vanje obavijesti. Teorija informacija za informacijsku znanost nije vana samo
kao metoda za kodiranje i dekodiranje obavijesti ve je dugo imala i mnogo
vaniju metodologijsku ulogu kao paradigma za tumaenje komunikacijskih
procesa; metodama matematike logike informacijska se znanost koristi u
strukturiranju jezika za pretraivanje obavijesti i za formalizaciju logikih pro-
cesa za pretraivanje. Povijest knjige i znanost o znanosti vane su za informa-
cijsku znanost jer pridonose razumijevanju komunikacijskih formi (knjige, peri-
odike) kroz povijest, odnosno razumijevanju uvjetovanosti svake komunikacij-
ske forme povijesnim prilikama. Zajedno s tehnikim znanostima informacijska
znanost sudjeluje u koncipiranju mnogih sredstava i pomagala za realizaciju in-
formacijskih sustava.
Poetne rasprave o definiciji informacijske znanosti nisu dovele do konsen-
zusa o njezinu predmetu, ali dominira shvaanje da ona prouava komunikacij-
ske procese; nisu pojasnile to je to obavijest, ali je prihvaeno da je obavijest
osnovni fenomen prouavanja informacijske znanosti; nisu usvojile jedinstvenu
teoriju za prouavanje obavijest u komunikacijskim procesima, ali su usvojile
relevantnost (svrhovitost) kao kljuni pojam za interpretaciju tih procesa; kona-
no, ne postoji suglasnost ni oko toga da li je informacijska znanost (ve) zna-
nost, ali postoji suglasnost da to prije treba definirati njezine teorijske osnove.
S. C. Bradford prvi je poeo koristiti termin relevantan na nain kao to se
taj termin danas koristi u informacijskoj znanosti. On je izmeu 1930-tih i
1940-tih godina pisao o lancima relevantnim za temu. Pojavom i razvojem
sustava za pretraivanje obavijesti (od 1950-tih) glavni cilj tih sustava postao je
pretraivanje i osiguravanje relevantnih obavijesti. Tako se i prije pojave infor-
macijske znanosti pravi razlika izmeu raspoloivih i relevantnih obavijesti.

7
Odabrana poglavlja iz organizacije znanja

Pojavom informacijske znanosti relevantnost je postala i ostala kljuni po-

jam za prosudbu informacijske djelotvornosti (prakse) i najvaniji teorijski po-
jam za procjenu razmjene obavijesti i razumijevanje komunikacijskog procesa.
Naime, predmet i podruje informacijske znanosti odreen je problemima raz-
mjene znanja openito, odnosno razmjenom (za)pisanog znanja posebno. Na te-
orijskoj razini informacijska se znanost zato bavi prouavanjem ponaanja i
uinaka obavijesti kao fenomena, a komunikacije kao procesa; na praktinoj ra-
zini relevantne obavijesti uvijek se poluuju uspostavljanjem odreenih selek-
tivnih mehanizama u komunikacijskom procesu.
Tumaenje relevantnosti zasniva se na teorijskim radovima i zakonima to se
javljaju ve 1930-tih godina, ali su tek 1970-tih privukli panju velikog broja
istraivaa. Tada dolazi do naglog razvoja bibliometrije i bibliometrijskih istra-
ivanja tj. do primjene kvantitativnih postupaka za ralambu produkcije, orga-
nizacije i koritenja zapisanog znanja, odnosno za ralambu razmjene obavi-
jesti u komunikacijskom procesu openito. Ova istraivanja temelje se na Brad-
fordovom zakonu o distribuciji lanaka; Lotkinom zakonu o produktivnosti au-
tora; Zipfom zakonu o distribuciju rijei u tekstu. Bibliometrijskim istraiva-
njima otkrivene su zakonomjernosti u strukturiranju i iskoritenosti informacij-
skih fondova i znanja; mrea citata omoguila je uvid u rast i povezanost znan-
stvenih podruja i disciplina; citiranost autora omoguila je uvid u ulogu istra-
ivakog fronta, presudnu ulogu pojedinih autora, asopisa i institucija na raz-
voj znanosti i rast znanja.
Razvoj i primjena informacijskih tehnologija ima neposrednih posljedica na
organizaciju, pohranjivanje, prijenos i uporabu obavijesti. Niz revolucionarnih
promjena u obradi obavijesti u posljednjih nekoliko stoljea zapoinje izumom
tiska, a kulminira pojavom kompjutora i elektronskih komunikacijskih sustava.
Do 1950-tih godina obavijesti su bile pohranjene u dokumentima u analognoj
formi. Od 1950-tih godina sve je vei broj dokumenata u cijelosti pohranjen i
dostupan u digitalnoj formi. Posljedica je tih promjena da je korisnicima osi-
guran lagan i brz pristup ogromnim koliinama informacija; da nove tehnike i
tehnologije omoguavaju korisnicima raznovrsne manipulacije s obavijestima i
stvaranje novog sintetiziranog znanja; da informacijski fondovi postaju razvojni
potencijali to ima za povratnu posljedicu ubrzani rast i razvoj novog znanja u
digitalnoj formi.
Informacijska znanost poetkom 1960-tih prvenstveno se bavila primjenom
(tada) novih tehnologija na obradu i upravljanje dokumentima; uinkovitou
modela sa pohranjivanje i pretraivanje; nainima interakcije ovjek-stroj; uin-
cima oblika na sadraj i razumljivost obavijesti; procesima stvaranja, prijenosa i
preoblike obavijesti; uspostavom opih naela za tumaenje i razumijevanje
obavijesti kao pojave.

8
 M. Tuman, Informacijska znanost ...

S novim generacijama informacijskih tehnologija obrada obavijesti nalazi

primjenu u sve veem broju razliitih procesa; npr. u procesima kontrole, raz-
mjene, simulacije, oblikovanja i umjetne inteligencije. Nastaju nove primjene i
djelatnosti, kao to su: ekspertni sustavi, elektronsko izdavatvo, elektronska
pota, elektronski asopisi, obrada teksta, obrada prirodnih jezika, kompjutorske
slike, robotika itd. Nove primjene i djelatnosti proiruju podruje istraivanja
informacijske znanosti, i u 1980-tim i 1990-tim godinama pomaknuto je teite
istraivanja prema prezentaciji, organizaciji i razmjeni znanja openito, odno-
sno, ekspertnim sustavima, vizualnim jezicima, pretraivanju slika, obradi
teksta i hiperteksta, multimedijskoj navigaciji i interaktivnom pretraivanju in-
terneta, informetriji, drutvenoj informatici, socijalnim modelima informacij-
skog ponaanja, itd. Time se potvruje osnovna teorijska zadaa informacijske
znanosti da prouava ope zakonitosti razmjene znanja (obavijesti) i u skladu s
tim povijesne pretvorbe informacijskih formi i sustava za razmjenu, dakle prije-
nos i koritenje obavijesti u razliitim sferama ljudskih djelatnosti.