Professional Documents
Culture Documents
2
(oneobiava), u skladu sa samim predmetom i izmijenjenim odnosima
prema predmetu. Podmuklo djelovanje biografije (Ki rado koristi
taj Sartreov izraz), oblici koje ono poprima iz djela u djelo, postupci
kojima se iskazuje, otkrivaju i potvruju pievu osobitost, njegov
govor o sebi: to se mene lino tie, ja u svojim prozama sramno
leim na psihijatrijskom otomanu i pokuavam da kroz rei dospem do
svojih trauma, do izvorita svoje sopstvene anksioznosti, zagledan u
sebe (H. P. 214). Ova je proza, dakako, razliita od romana ili prie
koji se slue tradicionalnom psihologijom ili psihoanalizom kao
sredstvom ili pomagalom, isto toliko koliko je udaljena od bilo kakve
teorijske doktrine ili ideologije. Kiove su indiskrecije sasvim druge
naravi.
3
Polazei od sitnih, svakodnevnih, jedva uoljivih detalja nastavlja
Pjotr u svom predgovoru autor predoava strpljivo, s preciznou
znanstvenika, svijet koji je uronjen ne samo u svoju povijesnu
dimenziju, nego i u ovu antropoloku i ontoloku. Sama injenica da
je predio u kojem se odvija radnja bio nekada dnom Panonskog mora,
koje je odavno iezlo, poprima u takvim okolnostima vie negoli
simboliku vrijednost. Slinu nostalgiju za nekim drevnim i
izgubljenim morem susreemo u Mandeljtama. (Nadeda
Mandeljtam u svojim Sjeanjima govori o tome kako je Osip elio
izostaviti prostor centralne Evrope da bi se opet domogao postojbine
Mediterana.)
4
spomenutog odnosa, blii Nabokovu negoli Orwelu, ali ne u svemu:
Grobnica za Borisa Davidovia je vrlo politina knjiga. Psalam 44
i Peanik, vidjeli smo, podrazumijevaju historiju i vlast kao dio
sudbine. Jogi je ovdje ipak potisnuo komesara i raistio sve raune s
njim. U pariskom asopisu Lettre internationale (br. 3, 1984) izaao
je kompendij Kievih Saveta mladom piscu, iz kojeg izdvajam
nekoliko navoda proitanih 1984. god. u Ateni, na meunarodnom
skupu Pisac i vlast:
5
dvostruko (knjievno) znaenje: s jedne strane, zahvaljujui mojim
ranijim knjigama, stvara nunu vezu i proiruje mitologeme kojima se
bavim (i na taj nain mi, kroz problem jevrejstva, daje pristupnicu
jednoj temi, ukoliko je za to potrebna neka pristupnica), a s druge
strane, jevrejstvo je tu kao i u mojim ranijim knjigama, samo efekat
oneobiavanja! Ko to ne razume, ne razume nita od mehanizama
knjievne transpozicije (. A. 49). Knjiga se tako zasniva na
istorinosti (. A. 43), poziva se na dokumente, stvarne ili fiktivne,
citira ih tamo gdje smatra da je to uputno, da slue samoj knjievnosti
(doprinose jednoj dubljoj istinitosti. Vidi: . A. 95).
6
definicijama, ovdje su, zapravo, pitanja svijesti o knjievnosti kao
knjievnosti. Ki stoga pie knjige u velikim razmacima.
7
Dananji se pisac ne moe pravdati da ne poznaje ono to se zbivalo i
zbilo prije njega u poslu za koji se odluio: Anahronizam u izrazu
jeste u knjievnosti isto to i odsustvo talenta Umetniki, knjievni
izraz ima ipak svoju razvojnu liniju. Menjaju se ne samo
senzibiliteti nego i sredstva knjievnog izraza, njihova tehnika,
njihova tehnologija ne moe se, dakle, danas pisati pria ni roman
sredstvima i nainom 18. i 19. veka (. A. 286-187). Ono to
suvremena teorija zove intelektualnou, Ki diskretnije naziva
srodnou po izboru ili tematskim afinitetom. Njegovi srodnici su,
u strogo knjievnom smislu, Borges i Nabokov (kritiari koji su,
osobito u Francuskoj, odredili Kiovo zasebno mjesto negdje izmeu
te dvojice pisaca izvan klasifikacija, ini nam se da su u pravu).
Orwelove ili Koestlerove stavove prema politici i historiji bio bi,
vjerujem, spreman u nekoj mjeri podrati. U jugoslavenskim
knjievnostima najvie ga je, vjerojatno, zaduio Ivo Andri, koji mu
je u vlastitom jeziku dao primjer gotovo nedostine istote. Moda ga
je donekle, u ranijim godinama, impresioniralo i Krleino nastojanje
da vlastiti jezik ne podredi ideologiji.
8
Ve se u Ranim jadima opredijelio za tematsku knjigu pria. U vezi
s Grobnicom za Borisa Davidovia spominjao je primjere Crvene
konjice Isaka Babelja (koju izdavai ponekad oznaavaju i kao
roman), Sartreova Zida ili Izgnanstva i kraljevstva A. Camusa,
nasuprot apekovoj ideji o priama iz oba depa. Parafraza po kojoj
se pripovjedai raaju a romansijeri postaju ne moe se stoga
primijeniti na Kia.
9
bogova antikih, s imenima predela, s imenima gradova, sa prozom
sveta. Uspostaviti meu njima analogiju, nai zakone podudarnosti.
(H. P. 188).
10
spavaima, rekonstituirana prema kranskim, talmudskim i
kuranskim izvorima kao da saima drevna djela i predanja, brojna i
razliita. Prevladava njihove razlike stilom. Podmuklo djelovanje
Biografije osjea se u svakom poglavlju (osobito u prii Crvene
marke s likom Lenjina). Obinost poznatog, gotovo trivijalnog siea
(Slavno je za otadbinu mreti) nadilazi se ponovno oneobiajenjem.
Vjeti i diskretni uzmaci pripovjedaa, koji nee da bude sveznajuim
a ne moe posve izostati, ne postaju pritom manirom. Distanca prema
onim to se pria i to se pred naim oima odvija, ravnotea
fragmenta i cjeline, suvislost pripovijesti i romana: Samo naelo
ekonominosti spreava ovu povest pie u Knjizi kraljeva i budala
koja je samo parabola o zlu, da se razvije do udesnih razmera
romana (E. M. 181).
Na kraju stoji Post scriptum, neka vrsta zakljuka ili epiloga koji
zapravo postaje kljunim i zavrnim poglavljem: zdruuje sve
pripovijesti u cjelinu, u zajedniki katalog smrti koji je uokviren
samom Enciklopedijom mrtvih. Cjelina Kieva djela (izdanja
sabranih Dela to potvruje) vrlo je kompaktna i homogena. Svaku
posebnu knjigu odlikuje brina i odnjegovana literarnost, kvaliteta
rukopisa, otmjenost koja gotovo da nema premca u jeziku kojim se
slui. Ovaj pisac je umio odbaciti primjese raznih diskursa
(koristim, uprkos svemu, tu pomodnu rije) koji nas preplavljuju,
svojevrsno narodnjatvo kojem se ve desetljeima nai otimlju
najbolji prozaici, regionalizam koji teko prelazi granice (i slavu)
vlastitoga zaviaja, povrnost i turost urnalistike proze to je
postala nadomjestkom za pravu literaturu, lani intelektualizam kojim
11
se prikriva duhovno siromatvo i provincijalnost, uskost i iskljuivost
angamana koje ostavljaju neizbrisive tragove u jeziku i pismu.
12